Dana 26. studenoga 1991. U ovom broju donosimo: Odrednicom Ëasopis za SveuËiliπte u Zagrebu osnovalo druπtvene i humanistiËke studije je Institut za primijenjena 27 æelimo upozoriti na druπtvena istraæivanja. Odlukom opÊedruπtvenu i dugoroËnu Upravnog vijeÊa od 18. • RASPRAVE relevantnost tih dviju skupina veljaËe 1997. godine 28 znanstvenih interesa u doba u Stjepan MATKOVIΔ, Zlatko MATIJEVIΔ: preimenovan je u Institut kojem se danomice sve PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: druπtvenih znanosti IVO PILAR. snaænije osjeÊa nesnalaæenje u Institut se bavi znanstvenim, u vrtlogu hrvatske politike vrijednosnim orijentacijama: struËnim, interdisciplinarnim te Mislav GABELICA: kao da ljudsko druπtvo viπe ne træiπnim istraæivanjima, upravlja samo sobom nego se strategijskim analizama, flBorbenost« u politici »iste stranke prava prepuπta lagodnosti rjeπenja organiziranjem meunarodnih i (StarËeviÊeve hrvatske stranke prava / Stranke prava) koja se nameÊu logikom slijepa domaÊih znanstvenih skupova, Filip ©KILJAN, Barbara RIMAN: pilar tribina, okruglih stolova te tehnoloπka razvoja; sve se predavanja u podruËju SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno manje traæi upitanost nad druπtvenih i humanistiËkih iseljavanje iz Slovenije tijekom Drugog svjetskog rata problemima svijeta, sve se viπe prepuπtamo ispraznosti disciplina. Izdaje Ëasopise Marta HAMZIΔ: konzumnoga druπtva. Koliko Druπtvena istraæivanja i Pilar; te Promjene naseljenosti otoka Krka edicije Zbornici, Studije i Acta god u sebi konzistentne i Instituti scientiarum socialium Ivo Pilar meusobno razliËite, i Pilar, Zagrabia. • GRADIVO »ASOPIS ZA discipline eminentno humanistiËke i one eminentno Tomislav JONJIΔ: DRU©TVENE I druπtvene — imaju zajedniËku Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara antropoloπku osnovicu, isti o aneksiji Bosne i Hercegovine HUMANISTI»KE temelj: nerado se neupitno prepuπtaju stihiji fltehnoloπkoga« • PRIKAZI kao flposljednje rijeËi«, i ne STUDIJE pristaju na to da se sadræaj pojma jednakopravnosti meu ljudima ostvaruje iskljuËivo kao jedna te ista dezorijentiranost pojedinaca, pritisnutih sve oπtrije korporacijskom reæijom potroπnje. Stoga vjerujemo da nam je potreban Ëasopisni prostor za interdisciplinarno »ASOPIS ZA DRU©TVENE I HUMANISTI»KE STUDIJE tematiziranje flpilarovskih • tema«, temâ identiteta, modernizacije i europeizacije, pilar GODINA XIV. (2019.) s motriπta relevantnih Ime Ëasopisa PILAR BROJ 27(1)-28(2) znanstvenih disciplina. ImajuÊi napisano glagoljskim pismom. PILAR ISSN 1846-3010 u vidu interdisciplinarnost te narav znanstvenoga napora kao opÊeljudskoga, »asopis PILAR ima i svoja redovita meunarodna izdanja,a adekvatno tome sastavljeno je i naπe UredniËko vijeÊe. Prvi broj ISSN 1846-3010 Institut 27-28 izaπao je u studenome 2006. u druπtvenih znanosti prigodi obiljeæavanja petnaeste Institute godine postojanja Instituta of Social Sciences druπtvenih znanosti koji nosi IVO ime Ive Pilara. Pilar
»asopis za druπtvene i humanistiËke studije Godiπte XIV. (2019.), broj 27(1)-28(2) pilar PILAR »asopis za druπtvene i humanistiËke studije Godiπte XIV. (2019.), broj 27(1)-28(2) ISSN 1846-3010
Nakladnik: Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar; MaruliÊev trg 19/I., Zagreb; www.pilar.hr Za nakladnika: Æeljko Holjevac
Glavna urednica: Ivana Æebec ©ilj Zamjenik glavne urednice: Danijel Vojak UredniËko vijeÊe: Vesna AleksiÊ (Beograd), Heinrich Badura (BeË), Carl Bethke (Leipzig), Sandra CvikiÊ (Vukovar), Vlatka DugaËki (Zagreb), Gabor Egry (Budimpeπta), Renata Glavak TkaliÊ (Zagreb), Stipica GrgiÊ (Zagreb), Caroline Hornstein TomiÊ (Zagreb), Ivan HrstiÊ (Zagreb), Boæidar JanËikoviÊ (Zagreb), Tomislav JonjiÊ (Zagreb), Katica Ivanda JurËeviÊ (Zagreb), Husnija KamberoviÊ (Sarajevo), Stjepan MatkoviÊ (Zagreb), Josip MihaljeviÊ (Zagreb), Ljudmila Mindova (Sofija), Hrvoje PetriÊ (Zagreb), Milica ProkiÊ (San Domenico di Fiesole), Tomasz Pudlocki (Krakov), Andrej Rahten (Ljubljana), Kreπimir Regan (Zagreb), Ivan RogiÊ (Zagreb), Ines SabotiË (Zagreb), Dinko ©okËeviÊ (PeËuh), Draæen ÆiviÊ (Vukovar)
Tajnica uredniπtva: Arijana Kolak Boπnjak Lektorica: Mira Pavlica StojËeviÊ
GrafiËki urednik: Zlatko Rebernjak Prijelom i priprema za tisak: GrafiËki studio Forma ultima, Zagreb Tisak: ITG, Zagreb, 2020.
»asopis izlazi dva puta godiπnje. Cjelovit sadræaj Ëasopisa dostupan je na mreænim stranicama Instituta druπtvenih znanosti Ivo Pilar: www.pilar.hr Cijena ovom primjerku je 25 kn (za inozemstvo: € 5) Godiπnja pretplata: 40 kn (za inozemstvo: € 8) Rukopisi se πalju na: »asopis PILAR, Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, MaruliÊev trg 19/I., HR-10000 Zagreb E-mail: [email protected] Telefon: (+385 1) 4886-800 Telefaks: (+385 1) 4828-296 Uredniπtvo ne odgovara za navode i glediπta iznesena u pojedinim prilozima.
Copyright „ 2020. Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb pilar »ASOPIS ZA PilarDRU©TVENE I HUMANISTI»KE STUDIJE 27-28
Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar Zagreb, 2020. Dr. Ivo Pilar (Zagreb, 1874.—1933.), po struci pravnik i ekonomist (studirao u BeËu i Parizu). Od poËetka XX. stoljeÊa do 1920. æivi i radi u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, Tuzla), potom do smrti u Zagrebu. Sudjelovao i u politiËkom æivotu: do jeseni 1918. zalagao se za odræanje viπenacionalne i multikulturne Austro-Ugarske Monarhije, ali pod uvjetom da se — u dræavno-politiËkom i nacionalno-politiËkom smislu — reformira, o Ëemu je napisao nekoliko vaænih programskih spisa. U novostvorenoj juænoslavenskoj dræavi (Kraljevina SHS — Kraljevina Jugoslavija) politiËki je proganjan. Znanstvenik i publicist πirokih interesa (umjetnost, povijest, sociologija, psihologija, demografija, politiËka geografija itd.). Najvaænija djela: studija Secesija (Zagreb 1898., kojom stjeËe fllegitimaciju teoretiËara modernizacije«), struËni rad o recepciji OpÊeg austrijskog graanskog zakonika u Bosni i Hercegovini (Entwicklungsgang der Rezeption des Österreichischen ABG in Bosnien und Herzegowina..., Wien, 1911.), opseæna studija Die südslawische Frage und der Weltkrieg (BeË, 1918., pod pseudonimom L. v. Südland), pionirski rad u hrvatskoj psihologiji (Borba za vrijednost svoga flJa«. Pokus filozofije slavenskog individualizma, Zagreb 1922.), politiËko- -ekonomska studija Immer wieder Serbien. Jugoslawiens Schicksalsstunde (Berlin, 1933., pod pseudonimom Florian Lichtträger). Sadræaj
RASPRAVE 9 Stjepan MATKOVIΔ, Zlatko MATIJEVIΔ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu hrvatske politike 75 Mislav GABELICA: flBorbenost« u politici »iste stranke prava (StarËeviÊeve hrvatske stranke prava / Stranke prava) 115 Filip ©KILJAN, Barbara RIMAN: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno iseljavanje iz Slovenije tijekom Drugog svjetskog rata 139 Marta HAMZIΔ: Promjene naseljenosti otoka Krka
GRADIVO 163 Tomislav JONJIΔ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji Bosne i Hercegovine
PRIKAZI 187 Tomislav JonjiÊ, Ivo Pilar — pisac, politiËar, ideolog (1898.—1918.) (Z. MatijeviÊ) 190 Mislav Gabelica, Pravaπtvo u Poæeπkoj æupaniji (1895.—1914.) (Z. MatijeviÊ) 193 PolitiËke biljeπke Ante TrumbiÊa 1930.—1938., prir. Stjepan MatkoviÊ i Marko TrogrliÊ (S. GrgiÊ) 197 Tomislav JonjiÊ, Antun Gustav Matoπ — Pod starËeviÊevim barjakom (Z. MatijeviÊ) 199 Dinko »utura, Stjepan SarkotiÊ — posljednji zemaljski poglavar Bosne i Hercegovine (Z. MatijeviÊ) 201 Miroslav Tuman, Haπki krivolov — analiza dokaza o ciljevima zajedniËkoga zloËinaËkog pothvata u predmetu IT-04-74 (L. Zadro) 206 100. obljetnica pravaπke saborske interpelacije 1918.—2018. Grozote u Odesi 1916.—1917., prir. Ante »uvalo (S. MatkoviÊ) 211 Jovan M. JovanoviÊ Piæon, Dnevnik (1896—1920), prir. Radoπ LjuπiÊ i Miladin MiloπeviÊ (S. MatkoviÊ)
pilar RASPRAVE
PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu hrvatske politike*
Stjepan MATKOVIΔ, Zlatko MATIJEVIΔ Hrvatski institut za povijest, Zagreb
Izvorni znanstveni rad (primljeno: 21. rujna 2020.) UDK 32Zagorac, S.(092) 32Supilo, F.
Autori su pripremili za objavljivanje PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca, u kojima se taj istaknuti politiËar te katoliËki i starokatoliËki sveÊenik najviπe osvrnuo na djelovanje Frana Supila. U uvodnome su dijelu analizirali ZagorËevu biografiju i kontekst u kojemu je izgradio svoju politiËku karijeru. Povezali su njegov politiËki put s ulogom Frana Supila, koji je u znatnoj mjeri pridonio promjenama u razvoju hrvatske politike na poËetku 20. stoljeÊa. PolitiËke uspomene sagledali su kao prilog oËuvanju sjeÊanja na Supila u javnoj memoriji meuratne Jugoslavije. KljuËne rijeËi: hrvatska politika, uspomene, novi kurs, RijeËka rezolucija, Hrvatsko-srpska koalicija, pravaπtvo, Srbi, Hrvati, Austro-Ugarska Monarhija
Pojedine istaknute osobe nezasluæeno su ostale marginalizirane u hrvatskoj historiografiji. Mnogi od onih koji su gotovo svakodnevno punili stupce no- vina, s vremenskim su odmakom pali u zaborav. Tomu su svakako pridoni- jele i dramatiËne promjene koje su gurnule u zapeÊak dotad javno eksponi- rane pojedince. Meu njima je i Stjepan Zagorac o kojemu se, unatoË boga- toj politiËkoj karijeri, malo moæe saznati iz literature. Bolje reËeno, mnogi ga autori spominju, ali nema zaokruæenije analize koja bi povezala pojedinosti njegova æivota i tako Ëitatelju pribliæila njegov politiËki opus. Stjepan Zagorac, sveÊenik i politiËar, roen je u Karlovcu 12. prosinca 1868. godine, a umro je u Suπaku 1. kolovoza 1936.1 Studij bogoslovije zavr- πio je u Zagrebu. Za rimokatoliËkog je sveÊenika zareen 1892., a iste godi- ne imenovan je kapelanom u Sladojevcima. Kapelansku sluæbu obavljao je i u Daruvaru, Novoj Gradiπki, Pakracu, Sisku i Zagrebu, a æupnikovao je u Ja-
* Ovaj je Ëlanak nastao u sklopu projekta IP-2019-04-5148 koji financira Hrvatska zaklada za znanost, te projekta flOdabrane teme iz politiËke povijesti (1890.—1929.): stranke, oso- be, dogaaji«, koji podupire Hrvatski institut za povijest. 1 Najbolji biografski presjek nudi ZagorËev suradnik iz ranih dana, Hinko Sirovatka (1876.—1939.). Vidi: flIn memoriam Stjepanu Zagorcu«, Primorske novine, Suπak, br. 339, 2. rujna 1936., 2; br. 340, 3. rujna 1936., 2.
9 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) kuπevcu i Koprivnici (1905.—1920.). U izbornom kotaru Velika Gorica, na- kon smrti zastupnika ©andora pl. Bresztyenszkoga,2 na dopunskim je izbori- ma (1904.) izabran za narodnoga zastupnika u hrvatski Sabor, na listi Hrvat- ske stranke prava (HSP)3 koja je uskoro poËela nastupati u sklopu Hrvatsko- -srpske koalicije (1906.).4 U Saboru je otada, kao Ëlan viπe politiËkih klubova i raznih stranaËkih skupina pravaπke provenijencije, djelovao sve do propas- ti Austro-Ugarske Monarhije i stvaranja Kraljevstva/Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.).5 Jedan je od aktivnijih sljedbenika politike flnovoga kur- sa«,6 supotpisnik RijeËke rezolucije (3. listopada 1905.)7 i izvorni podupiratelj koncepta Hrvatsko-srpske koalicije, koji su oznaËili duboke promjene na po- litiËkoj sceni banske Hrvatske. Joπ kao kapelan u Sisku osnovao je i izdavao listove flRadniËki glasnik/SisaËki glas«,8 a u Zagrebu flGlas naroda«.9 Ti su lis- tovi odraz pokuπaja osnivanja krπÊansko-socijalne organizacije u banskoj Hr- vatskoj koji, ipak, nisu pustili korijene.10 Poznato je da je Zagorac odlazio u slovenske zemlje, gdje se upoznao s uspjeπnim radom narodnoga zastupni- ka i katoliËkoga sveÊenika Janeza Evangeliste Kreka,11 koji je zastupao ide-
2 Aleksandar pl. Bresztyenszky/©andor pl. BreπÊenski (1843.—1904.), hrvatski politiËar i pravni pisac. Vidi: Aleksandar BRESZTYENSZKY, Izbor iz djela, Predrag TopiÊ, Stipo BiliÊ, ur., Velika Gorica, Dugo Selo, Gradska knjiænica Velika Gorica, Gradska knjiænica Dugo Selo, 2013. 3 Vidi: flIzjava Srediπnjeg odbora Hrvatske stranke prava«, flProgram Hrvatske stranke pra- va«, u: Tihomir CIPEK, Stjepan MATKOVIΔ, Programatski dokumenti hrvatskih politiËkih stranaka i skupina 1842.—1914., Zagreb, Disput, 2006., 464-466, 540-549. 4 Vidi: flManifest Hrvatsko-srpske koalicije«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski doku- menti, 505-507. Za podrobniju analizu o poËetcima Koalicije vidi: Mirjana GROSS, Vladavi- na Hrvatsko-srpske koalicije 1906—1907, Beograd, Institut druπtvenih nauka, Odeljenje za istoriske nauke, 1960., a za opÊi pregled: Kosta MILUTINOVIΔ, flHrvatsko-srpska koalicija«, u: Istorija srpskog naroda, ©esta knjiga, Prvi tom, Od berlinskog kongresa do ujedinjenja 1878—1918, Andrej MitroviÊ, ur., Beograd, Srpska knjiæevna zadruga, 1983., 432-495. 5 Vidi: Bogdan KRIZMAN, Raspad Austro-Ugarske i stvaranje jugoslavenske dræave, Za- greb, ©kolska knjiga, 1977. 6 Rene LOVREN»IΔ, Geneza politike flnovog kursa«, Zagreb, SveuËiliπte u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest, 1972. 7 Vidi: flRijeËka rezolucija«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 494-496. 8 Podatci o flRadniËkom glasniku/SisaËkom glasu« potjeËu iz raznih tekstova o Zagorcu. U to je doba poznatiji kao revni podupiratelj sisaËkoga flHrvatskoga radniËkog glasa«, lista s iz- raæenom antisemitskom notom. Vidi: Davorka OBRADOVIΔ, fl‘Hrvatski radniËki glas’ — stra- naËko glasilo ili lokalna tiskovina«, Godiπnjak Gradskoga muzeja Sisak 2 (2001) 1, 153-174. 9 flGlas naroda« je razliËitom dinamikom izlazio u razdoblju od 1899. do 1927. godine. 10 Vidi: Vinko CECIΔ, RimokatoliËka crkva i radniËko pitanje u Hrvatskoj 1869—1914, Za- greb, Novinarsko izdavaËko poduzeÊe, 1957. Knjiga je pisana s marksistiËkoga stajaliπta. 11 Vidi: Petar GRGEC, flDr. Janez Ev. Krek (27. XI. 1865. — 8. X. 1917.)«, u: Janez Evange- list KREK, Socijalni eseji, govori i nacrti, (Prvi dio), P. Grgec, prev. i ur., Zagreb, Znanstve- na knjiænica flNarodne prosvjete«, 1920., I-XXXVIII.
10 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... je krπÊanskoga socijalizma.12 Organizirao je i dolazak Kreka i njegovih surad- nika u Hrvatsku,13 ali bez opipljivijih rezultata. Prijelaz iz 19. u 20. stoljeÊe donio je otrjeænjenje, s kojim je doπlo i prilagoavanje. Tada se pokazala i sva heterogenost politiËkoga ponaπanja katoliËkih sveÊenika, koji su se jav- ljali u redovima raznih stranaka i politiËkih skupina. SuoËen sa situacijom u Hrvatskoj, u kojoj je prevladala autokratska vladavina bana Khuena-Hédervá- ryja,14 Zagorac se udaljio od ideja koje su doæivjele procvat u znatno razvi- jenijim dijelovima austrijskoga (cislajtanskog) dijela Monarhije, i okrenuo se veÊ poznatim obrascima ideoloπkih formacija kojima je nastojao dati osobni peËat. Prvu afirmaciju doæivio je u redovima HSP-a, gdje je u poËetku vrlo dobro suraivao sa starim bardovima pravaπtva, Grgom Tuπkanom15 i Augus- tom HarambaπiÊem.16 Da je napustio krπÊansko-socijalni model druπtvenoga ureenja, govori i Ëinjenica da se nije pridruæio novoj skupini oko novina flHrvatstvo«,17 nego tradicionalnim pravaπima. Jedno je vrijeme bio izdavaË dnevnika flHrvatska«,18 glasila koalicijski orijentiranoga HSP-a. PolitiËku pro- dornost potvruje i njegova nezaobilazna uloga u meustranaËkim pregovo- rima oko RijeËke rezolucije i stvaranje novih politiËkih tabora. U novim pre- viranjima na politiËkoj pozornici, nakon aneksije Bosne i Hercegovine (1908.), napustio je HSP, a time i Hrvatsko-srpsku koaliciju te se prikljuËio skupini disidentskih pravaπa oko Mile StarËeviÊa.19 Razlozi raskida s HSP-om
12 Andrej RAHTEN, flVezivanje slovenskih katoliËkih narodnjaka uz hrvatsko dræavno pra- vo«, u: ISTI, Savezniπtva i diobe. Razvoj slovensko-hrvatskih politiËkih odnosa u Habsbur- πkoj Monarhiji 1848.—1918., Zagreb, Golden marketing-TehniËka knjiga, 2008., 92; S. MATKOVIΔ, »ista stranka prava 1895.—1903., Zagreb, Hrvatski institut za povijest, Dom i svijet, 2001., 233-235. 13 flSlovenski krπËanski socijalci na Hrvatskem«, Slovenec, Ljubljana, br. 186, 16. kolovoza 1899., 1; br. 187, 17. kolovoza 1899., 2. U zabiljeæenom se govoru Zagorac pohvalno izra- zio o slovenskom odnosu prema vjeri i domovini, zalaæuÊi se za hrvatsko-slovensko po- vezivanje. 14 Karoly/Dragutin grof Khuen-Héderváry (1849.—1918.), ban Hrvatske, Slavonije i Dalma- cije (1883.—1903.) i ugarski ministar-predsjednik (1903.; 1910.—1912.). Vidi natuknicu o njemu u Hrvatskom biografskom leksikonu, https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=204. Pris- tup ostvaren 25. svibnja 2020. 15 G. Tuπkan (1845.—1923.), hrvatski politiËar i odvjetnik. Vidi: Davorka OBRADOVIΔ, Gr- ga Tuπkan. Povijest pravaπtva u Sisku, Sisak, Gradski muzej Sisak, 2000. 16 A. HarambaπiÊ (1861.—1911.), hrvatski politiËar, odvjetnik, publicist i pjesnik. 17 Vidi: Mario STRECHA, KatoliËko pravaπtvo. PolitiËki katolicizam u Banskoj Hrvatskoj u predveËerje Prvoga svjetskog rata (1904—1910), Zagreb, Srednja Europa, 2011. Takoer vi- di: flNaπ program. Skupina krπÊanskih-socijala oko lista Hrvatstvo«, u: T. CIPEK, S. MATKO- VIΔ, Programatski dokumenti, 476-480. 18 flHrvatska« (Zagreb, 1906.—1909.). 19 M. StarËeviÊ (1862.—1917.), hrvatski politiËar i odvjetnik.
11 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) leæali su u odluci njezina vodstva da se tjeπnje poveæe s Hrvatskom puËkom naprednom strankom,20 oËuva savez sa Srpskom samostalnom strankom21 i dræi, slijedom dogovora s Maarima, udio u zemaljskim vlastima banske Hr- vatske. Zagorac je tako odbacio raniju fleksibilnost u odræavanju politiËko- -stranaËkih kombinacija, smatrajuÊi da naprednjaci, samostalci i maaroni vi- πe ne mogu biti pouzdani partneri u pokuπajima ostvarivanja hrvatskih stra- teπkih politiËkih ciljeva, to jest flsuverenosti Kraljevine Hrvatske«. Time je, ta- koer, pokazao da mu i dalje nije prihvatljivo vezivanje uz Josipa Franka,22 odnosno da æeli suraivati s onim pravaπkim politiËarima za koje je vjerovao da mogu okupiti razjedinjene pravaπke redove. Takva je odluka otvarala ne- ke nove stranaËko-politiËke perspektive.23 Godine 1909. Zagorac je odluËio pridruæiti se StarËeviÊevoj stranci prava (SSP),24 okupljenoj oko M. StarËevi- Êa, koja je nastala 1908., nakon odvajanja od frankovaËke StarËeviÊeve hrvat- ske stranke prava (SHS).25 U Koprivnici je, uime SSP-a (milinovci), od 1910. do kraja 1914., izdavao tjednik flPodravska hrvatska straæa«.26 Istodobno je po- novo biran u hrvatski Sabor, dokazujuÊi time svoju prihvaÊenost meu ko- privniËkim izbornicima. Godine 1911. sudjelovao je u pripremama za osniva- nje flsvepravaπke organizacije«, koja je okupila razne pravaπke frakcije,27 te je
20 Vidi: flProgram Hrvatske napredne demokratske stranke predloæen na glavnom stranaË- kom zboru odræanom u Zagrebu dne 3. i 4. lipnja 1906.«; flZakljuËci Hrvatske puËke na- predne stranke«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 508-513; 527-530. 21 Vidi: Gordana KRIVOKAPIΔ-JOVIΔ, Srpska narodna samostalna stranka 1903—1914, Za- greb, Srpsko kulturno druπtvo Prosvjeta, 2000. Takoer vidi: flProgram Srpske narodne sa- mostalne stranke«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 417-421. O πirem kontekstu razvoja stranke u sklopu srpske politike u Hrvatskoj vidi: Nicholas MILLER, flTwo Strategies in Serbian Politics in Croatia and Hungary before World War«, Nationalities Pa- pers 23 (1995) 2, 327-351. 22 J. Frank (1844.—1911.), hrvatski politiËar i odvjetnik. Vidi: S. MATKOVIΔ, flPrezreni pra- vaπ: u prigodi 100. godiπnjice smrti dr. Josipa Franka«, Pilar 6 (2011) 2, 165-174. 23 O Zagorcu, primjerice, pozitivno poËinje pisati i sarajevski flHrvatski dnevnik«, glasilo pod utjecajem vrhbosanskoga (sarajevskog) nadbiskupa Josipa Stadlera (1843.—1918.). Vidi: To- mislav JONJIΔ, Ivo Pilar. Pisac, politiËar, ideolog (1898.—1918.), Zagreb, AGM, 2020., 406. 24 Vidi: flProgram StarËeviÊeve stranke prava«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski do- kumenti, 599-603. 25 Ivan PER©IΔ, KroniËarski spisi, S. MatkoviÊ, prir., Zagreb, Dræavni arhiv u Zagrebu, Dom i svijet [etc.], 2002., 169. Vidi: flZakljuËci StarËeviÊeve hrvatske stranke prava prihvaÊeni na obÊoj skupπtini obdræanoj u Zagrebu dne. 7. studenoga 1907.«; flProglas StarËeviÊeve hrvat- ske stranke prava«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 550-553; 562-566. 26 flPodravska hrvatska straæa« izlazi u razdoblju od 1910. do 1914. godine. 27 O tome dijelu ZagorËeve politiËke karijere, vidi: Mislav GABELICA, Pravaπtvo u banskoj Hrvatskoj uoËi Prvoga svjetskog rata, doktorska disertacija, Zagreb, Hrvatski studiji SveuËi- liπta u Zagrebu, 2011., 28 i dalje. Takoer vidi: flZa pravaπku slogu — svepravaπka stran- ka«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 636-637.
12 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... izabran za Ëlana Vrhovne uprave Stranke prava. Osobito se zalagao za inten- zivne odnose s pravaπima iz Dalmacije te Bosne i Hercegovine, kao i za su- radnju s Hrvatsko-slovenskim klubom u Carevinskom vijeÊu u BeËu.28 Prego- varao je, ali bez uspjeha, uime Vrhovne uprave i o izbornoj suradnji s Hrvat- sko-srpskom koalicijom i Hrvatskom puËkom seljaËkom strankom (HPSS).29 Nakon sloma flsvepravaπke organizacije« (Stranka prava) odvojio se od M. StarËeviÊa (SSP) i pristupio flfrankofurtimaπima«,30 politiËkoj tvorevini nastaloj spajanjem SHSP-a, tj. frankovaËkih/Ëistih pravaπa i krπÊanskih socijala oko flHrvatstva«, prije osnivanja flsvepravaπke organizacije«.31 Razloge ovog pristu- panja treba traæiti u smrti J. Franka i novoj podjeli moÊi u stranci. Tijekom Prvoga svjetskog rata bio je Ëlan saborskoga kluba Stranke prava (frankov- ci), ali u statusu flpravaπa izvan stranaka«. U tom je ambijentu suraivao s frankovcima i zastupnicima RadiÊeva HPSS-a.32 Neposredno nakon osnutka jugoslavenske dræavne zajednice prozivan je za nenaËelno povezivanje s republikanskim pokretom S. RadiÊa,33 iako to ni- je odgovaralo stvarnome stanju stvari. Ipak, kao kandidat Hrvatske zajedni- ce,34 odnosno Hrvatskoga bloka,35 kojemu je RadiÊ bio na Ëelu, izabran je za naËelnika Karlovca (1923.—1924.).
28 Vidi: A. RAHTEN, flSlovensko-hrvatska suradnja u beËkom parlamentu«, u: ISTI, Savez- niπtva i diobe, 117-134. 29 Vidi: flStjepan RadiÊ. Program i taktika Hrvatske seljaËke stranke«; fl©to hoÊe Hrvatska puËka seljaËka stranka?«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 481-484; 485-493. Takoer vidi: Hrvoje MATKOVIΔ, Povijest Hrvatske seljaËke stranke, Zagreb, Na- klada PaviËiÊ, 1999. 30 Svojedobne napade flfrankofurtimaπa« na Zagorca vidi kod: M. STRECHA, KatoliËko pra- vaπtvo, 200, 294. 31 Vidi: flZakljuËci Stranke prava«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 618-619. Nakon spajanja u rujnu 1910. stranka je nazvana Stranka prava, a to je ime za- dræala sve do raspada Austro-Ugarske Monarhije (1918.). U Kraljevstvu/Kraljevini Srba, Hr- vata i Slovenaca promijenila je ime u Hrvatska stranka prava (1919.—1929.). 32 RijeË je o flHrvatskom dræavno-pravnom demokratskom bloku«. 33 Stjepan RadiÊ (1871.—1928.), hrvatski je politiËar i publicist. Vidi: Branka BOBAN, De- mokratski nacionalizam Stjepana RadiÊa, Zagreb, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu, 1998.; ISTA, Stjepan RadiÊ u vrijeme Prvoga svjetskog ra- ta, Zagreb, Alinea, 2006.; T. CIPEK, Ideja hrvatske dræave u politiËkoj misli Stjepana Radi- Êa, Zagreb, Alinea, 2001.; Mark BIONDICH, Stjepan RadiÊ, the Croat Peasant Party, and the politics of mass mobilization, 1904—1928, Toronto, University of Toronto Press, 2000.; Ivo PERIΔ, Stjepan RadiÊ 1871.—1928., Zagreb, Dom i Svijet, 2003. 34 Vidi: H. MATKOVIΔ, flHrvatska zajednica. Prilog prouËavanju politiËkih stranaka u staroj Jugoslaviji«; ISTI, Studije iz novije hrvatske povijesti, Zagreb, Golden marketing-TehniËka knjiga, 2004., 47-179. 35 RijeË je o prvom Hrvatskom bloku koji su uz Hrvatsku zajednicu saËinjavali HPSS, Hr- vatska stranka prava (frankovci), Hrvatska teæaËka stranka iz Bosne i Hercegovine i Hrvat- ski radniËki savez.
13 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Zagorac je aktivno sudjelovao u svim fazama reformnoga pokreta niæega katoliËkog sveÊenstva (flæuti pokret«), πto je u konaËnici rezultiralo stvaranjem Hrvatske starokatoliËke crkve (1924.).36 Godine 1925. obnaπao je duænost taj- nika Marka Kalogjerá (1877.—1956.),37 prvoga biskupa novoutemeljene vjer- ske zajednice. Tijekom raskola u starokatoliËkoj crkvi u Hrvatskoj i privre- menoga svrgnuÊa M. Kalogjerá s biskupske sluæbe, bio je upravitelj biskupi- je (1928.). Kao starokatoliËki sveÊenik upravljao je æupom u Suπaku. U doba diktature kralja Aleksandra I. KaraoreviÊa (1888.—1934.)38 pos- tao je Ëlan reæimske Jugoslovenske nacionalne stranke,39 te je postavljen za naËelnika Karlovca (1932.—1934.).40 U povodu desete obljetnice smrti Frana Supila,41 i ne tako dugo nakon prijenosa njegovih posmrtnih ostataka u domovinu, Zagorac je odræao pre- davanje kojim je evocirao joπ uvijek æive uspomene na pokojnoga prijatelja i politiËkog suradnika. Potvrdu o njihovim vezama ponudio je ranije i sam Supilo koji je, u prikazu politiËkih kretanja do 1911., istaknuo ZagorËevo znaËenje u popularizaciji politike flnovoga kursa« te, joπ viπe, u provedbi na- Ëela RijeËke rezolucije u banskoj Hrvatskoj.42 Drugim rijeËima, Zagorac je bio jedan od, u poËetku ne toliko brojnih politiËara, koji su usvojili taktiku dal- matinskih flnovokursaπa« oko traæenja sporazuma s maarskom oporbom i suradnje s predstavnicima hrvatskih Srba.43 ZagorËeva i Supilova politiËka
36 Vidi: Daniel PATAFTA, Reformni pokret i Hrvatska starokatoliËka crkva 1919.—1929., doktorska disertacija, Zagreb, KatoliËki bogoslovni fakultet, 2016.; Zlatko MATIJEVIΔ, flRe- formni pokret dijela niæega katoliËkog sveÊenstva u Hrvatskoj (1919—1924. god.)«, Povi- jesni prilozi 8 (1989) 1, 1-90; ISTI, flKoprivniËki æupnik Stjepan Zagorac i reformni pokret niæega rimokatoliËkog klera u Hrvatskoj (1920.)«, Podravina 4 (2005) 7, 81-90. 37 Vidi: Dr. M.[ilivoj] B.[ARBARIΔ], flU povodu desetogodiπnjice smrti prvog biskupa Hrvat- ske starokatoliËke Crkve Marka Kalogjera«, Glasnik Hrvatske StarokatoliËke Crkve 19 (1966) 6, 3-13. 38 Vidi: Branislav GLIGORIJEVIΔ, Kralj Aleksandar KaraoreviÊ, I.—III., Beograd, Zavod za udæbenike, 2010.2 39 Stranka je osnovana na poticaj s kraljevskoga dvora ujesen 1931., pod imenom Jugoslo- venska radikalna seljaËka demokratija. Na prvom stranaËkom kongresu, odræanom 20. srp- nja 1933. u Beogradu, dolazi do promjene imena u Jugoslovenska nacionalna stranka. 40 Vidi: KarlovaËki leksikon, Zagreb, ©kolska knjiga, 2008., 634-635. 41 F. Supilo (1870.—1917.), hrvatski politiËar i novinar. Vidi: Dragovan ©EPIΔ, flPolitiËke koncepcije Frana Supila«, u: Frano SUPILO, PolitiËki spisi. »lanci, govori, pisma, memoran- dumi, D. ©epiÊ, prir., Zagreb, Znanje, 1970., 5-95; Ivo PETRINOVIΔ, PolitiËka misao Frana Supila, Split, Knjiæevni krug, 1988.; ISTI, flPolitiËki æivot i nazori Frana Supila«, u: F. SUPI- LO, Izabrani politiËki spisi, I. PetrinoviÊ, izabr., Zagreb, Golden marketing, Narodne novi- ne, 2000., 7-54; I. PERIΔ, Mladi Supilo, Zagreb, ©kolska knjiga, 1996. te tamo navedena li- teratura i izvori. 42 F. SUPILO, Politika u Hrvatskoj, Zagreb, Kultura, 1953., 161.
14 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... povezanost doπla je do izraæaja u doba usklaenoga nastupa u Budimpeπti, gdje su obojica bili delegati u zajedniËkom ugarsko-hrvatskom Saboru, u ko- jem su zapoËeli taktiku parlamentarne opstrukcije. Zagorac je u svojim us- pomenama Supila sagledao i kroz odnose Hrvata i Srba u banskoj Hrvatskoj. Pritom je izdvojena uloga Svetozara PribiÊeviÊa,44 ali ne i svi meusobni su- kobi koji su doveli do previranja unutar Hrvatsko-srpske koalicije prije i za vrijeme Prvoga svjetskog rata. Naime, tijekom rata vodeÊi su Ëlanovi Koali- cije s podozrivoπÊu gledali na aktivnosti politiËke emigracije okupljene u Ju- goslavenskom odboru.45 Zagorac je dræao da su se on i Supilo naπli na stra- ni koja je pravilno odreivala flhrvatsko-srpski sporazum i ujedinjenje«. Prem- da su se smjerovi njihova kretanja s vremenom razdvojili, oni su ostali u ko- legijalnim odnosima.46 Zagorac je na Friedjungovu procesu svjedoËio u ko- rist Supila,47 a kasnije su se dopisivali, unatoË kratkom razdoblju u kojem su se meusobno javno prozivali. Supilo je na poËetku Prvoga svjetskog rata, u pismu Anti TrumbiÊu48 iz Bordeauxa (15. studenoga 1914.), iznio razmiπlja- nja o moguÊim suradnicama iz domovine, na koje bi se mogla osloniti poli- tiËka emigracija u razvijanju jugoslavenskoga dræavno-nacionalnog progra- ma. Tom je prigodom spomenuo Zagorca, potvrdivπi da je rijeË o njegovu prijatelju koji u tom trenutku ne moæe pomoÊi, ali flkaπnje da!«, bez svake dvojbe.49 Na odreeni je naËin takvo glediπte dobro pogodilo buduÊi razvoj
43 Vidi: Tereza GANZA-ARAS, Politika flnovog kursa« dalmatinskih pravaπa oko Supila i TrumbiÊa, Split, Matica hrvatska, 1992. 44 S. PribiÊeviÊ (1875.—1936.), jedan od glavnih srpskih politiËara u banskoj Hrvatskoj. Vi- di: H. MATKOVIΔ, Svetozar PribiÊeviÊ. Ideolog, stranaËki voa, emigrant, Zagreb, Hrvat- ska sveuËiliπna naklada, 1995. 45 Vidi: Milada PAULOVÁ, Jugoslavenski Odbor (Povijest jugoslavenske emigracije za svjet- skog rata od 1914.—1918.), Zagreb, Prosvjetna nakladna zadruga, 1925. 46 Supilo navodi kako je prvi otvoreno napao Zagorca u flRieËkom novom listu« (31. srp- nja 1908.), traæeÊi od njega i pravaπa u Koaliciji da nepomirljivo zastupaju hrvatske intere- se u pregovorima s Maarima. F. SUPILO, Politika u Hrvatskoj, 202. 47 Proces je odræan u BeËu od 9. do 22. prosinca 1909. godine. Ime je dobio prema aus- trijskom povjesniËaru Heinrichu Friedjungu (1851.—1920.), upletenom u proces. Vidi: Ho- dimir SIROTKOVIΔ, flPravni i politiËki aspekti procesa ‘Reichspost’ — Friedjung«, Starine 52 (1962), 49-183. Vidi: Josip HORVAT, Supilo. Æivot jednoga hrvatskog politiËara, Zagreb, Tipografija, 1938., 295-296. Takoer vidi: Proces Friedjung-flReichspost« i hrvatsko-srbske koalicije. Otvoreno pismo Frana Supila narodnog zastupnika delniËko-Ëabarskog kotara svojim izbornicima, Rijeka, RieËka dioniËka tiskara, 1910. 48 A. TrumbiÊ (1864.—1938.), hrvatski politiËar i pravnik. Vidi: I. PERIΔ, Ante TrumbiÊ na dalmatinskom politiËkom popriπtu, Split, Muzej grada Splita, 1984.; I. PETRINOVIΔ, Ante TrumbiÊ. PolitiËka shvaÊanja i djelovanje, Zagreb, Nakladni zavod Matice hrvatske, 1986.; Ljubo Boban, Ivan JeliÊ, ur., Æivot i djelo Ante TrumbiÊa, Zagreb, HAZU, 1991. 49 D. ©EPIΔ, Pisma i memorandumi Frana Supila (1914—1917), Beograd, NauËno delo, 1967., 21-22.
15 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) dogaaja. Tijek rata viπe nije dopuπtao obnovu veza meu starim prijatelji- ma. Zagorac je bio aktivan u radu hrvatskoga Sabora, dræeÊi se dugo vreme- na Hrvatskog dræavno-pravnog demokratskog bloka, zajedno s frankovcima i radiÊevcima. Na kraju je, u suradnji s Vladimirom Prebegom,50 a prema od- luci Poslovnog odbora Stranke prava (frankovci), flu svrhu oËuvanja interesa hrvatskoga naroda i u svrhu jedinstvene manifestacije narodne volje, te radi koncentracije svih narodnih sila«, trebao pripremiti stupanje stranke u Narod- no vijeÊe Slovenaca, Hrvata i Srba.51 Do toga, ipak, nije doπlo. FrankovaËki su pravaπi ubrzo izgubili dotadaπnji poloæaj u politiËkome æivotu, a dio nji- hova vodstva ili Ëlanova saborskoga kluba, poput Zagorca, odluËio je kre- nuti vlastitim putem. Zbog Supilove prerane smrti, hipotetiËko pitanje kako bi izgledao njihov ponovni susret u jugoslavenskoj dræavi, ostalo je bez od- govora. ZagorËeve uspomene kazuju kako nije zaboravio na njihovu poli- tiËku suradnju i prijateljstvo, Ëime se svrstao meu one suvremenike koji su u Supilu vidjeli prvorazredan politiËki talent. Osim πto se u svojim uspomenama dominantno bavio Supilom, Zagorac se u znatnoj mjeri osvrnuo i na neke druge aktere ondaπnje politiËke pozor- nice u Hrvatskoj, ali i u πirim granicama Monarhije, s kojima je dolazio u do- ticaj. Rasprava o tomu tko je bio glavni zaËetnik RijeËke rezolucije i dogaaja koji su se odvijali oko nje (politiËko organiziranje), za Supila je zavrπila po- voljno.52 Prema ZagorËevu miπljenju, pripala mu je bitna uloga u svim kljuË- nim koracima koji su vodili do stvaranja Hrvatsko-srpske koalicije. Potvre- na je i Supilova kljuËna uloga u sastavljanju Zemaljske vlade u banskoj Hr- vatskoj (1906.), veze s vodeÊim politiËarima iz redova ugarske Stranke ne- ovisnosti i ‘48. (neoviπnjaci), koji su prije toga preuzeli kormilo vlasti u Bu- dimpeπti. ©to se tiËe drugih hrvatskih aktera, upada u oËi ZagorËeva mental- na rezerviranost prema pravaπkome okruæenju u kojemu je djelovao, kao i izbjegavanje podsjeÊanja na averziju prema nekim od bivπih stranaËkih pr- vaka. Naglasak stavlja na one pravaπe koji su poduprli put Hrvatsko-srpske
50 V. Prebeg (1862.—1944.), hrvatski politiËar i pravnik. 51 Z. MATIJEVIΔ, flStranka prava (frankovci) u doba vladavine Narodnoga vijeÊa Slovena- ca, Hrvata i Srba (listopad—prosinac 1918.)«, »asopis za suvremenu povijest 40 (2008) 3, 1111. 52 Janko Ibler (1862.—1926.) pisao je da je Fran VrbaniÊ autor teksta RijeËke rezolucije. Raspravu je potaknula i TrumbiÊeva broπura Suton Austro-Ugarske i RijeËka rezolucija (1936.), u kojoj se Supila gotovo nije ni spominjalo. Prema Anti TresiÊu PaviËiÊu (1867.— 1949.) upravo je Supilo zbog kontakata sa flkoπutovcima« zasluæio da bude imenovan za- Ëetnikom RijeËke rezolucije. Vidi: Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica u Zagrebu, Zagreb, Ante TresiÊ PaviËiÊ, Dnevnik, sv. 9, R 4952.
16 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... koalicije, te selektivno prikazuje povijest Stranke prava u kojoj istiËe onaj dio starËeviÊanske tradicije u kojem je prevladavala kritika habsburπke politike prema Hrvatskoj. U kontekstu aneksije Bosne i Hercegovine i nadolazeÊih vojno-politiËkih zapleta, Zagorac baca viπe svjetla na svoje veze s T. G. Ma- sarykom,53 Milanom Hodæom54 i R. W. Setonom-Watsonom,55 koji se potvr- uju kao vanjske uzdanice meu zagovornicima politike narodnoga jedinstva. Vrlo lapidarno razotkriva i kontakte s krugom oko prijestolonasljednika Fra- nje Ferdinanda,56 koji se protivio Supilovim nastojanjima da se udalji od beË- koga srediπta Monarhije. Tu su spomenuti i dodiri s pojedinim maarskim politiËarima koji Ëitateljima sugeriraju kakva je bila priroda hrvatsko-maar- skih odnosa u doba Hrvatsko-srpske koalicije, i zbog Ëega nisu mogli izdr- æati test vremena. Taktiziranja na tom podruËju pokazuju nadmoÊ preko- dravskih susjeda koja je trajala sve do sloma Austro-Ugarske Monarhije. U takvim se okolnostima naglaπava Supilovo shvaÊanje europskoga okvira po- litike koji je vodio prema sagledavanju nacionalnih problema u novome po- litiËkom kljuËu. Drugim rijeËima, Supilo je dobro predvidio tijek dogaaja. Zagorac nije bio jedini koji se nakon rata bavio Supilom, u nastojanju da ostane æiva uspomena na njegovu politiËku ulogu. Nekadaπnji urednik flRi- eËkoga novog lista« i istaknuti emigrant u meuratnoj Jugoslaviji, vrlo je do- bro kotirao i meu nekim od eminentnijih imena javne scene koji su ga uvr- πtavali meu najznamenitije Hrvate, prije svega zbog odluËne borbe protiv tajnoga Londonskog ugovora57 i nastojanja da pronae model za stvaranje ravnopravne zajednice juænoslavenskih naroda (Hrvata, Slovenaca i Srba). Pripadnici intelektualnoga kruga oko Ëasopisa flNova Evropa«, meu kojima se svojim utjecajem isticao Ivan MeπtroviÊ,58 prepoznali su Supilovo shvaÊa-
53 Tomáπ Garrigue Masaryk (1850.—1937.), Ëeπki/ËehoslovaËki politiËar, sociolog i filozof. Vidi: Karel »APEK, Razgovori s T. G. Masarykom, Zagreb, Hrvatsko-Ëeπko druπtvo, Disput, 2019. 54 M. Hodæa (1878.—1928.), slovaËki/ËehoslovaËki politiËar. Vidi: Dr. Milan Hodæa slo- vensky´ novinár a Ëeskoslovensky´ πtátnik 1878-1928, Bratislava, [s. n.], 1928. Hodæa je imao pozitivno miπljenje o RijeËkoj rezoluciji. Vidi: Milan HODÆA, flRijeËka rezolucija i Hrvati«, Obzor spomen-knjiga 1860—1935, Zagreb, Tisak i naklada Tipografije D.D., 1936., 27. 55 Robert William Seton-Watson (1879.—1951.), britanski povjesniËar i publicist. 56 Franjo Ferdinand Carl Ludwig Joseph Maria Austrijsko-Estenski (1863.—1914.), nadvoj- voda iz kuÊe Habsburg-Lorena. Vidi: Jean-Paul BLED, Franz Ferdinand. Der eigensinnige Thronfolger, Wien, Böhlau Verlag, 2013. Takoer vidi: M. GROSS, flHrvatska politika veli- koaustrijskog kruga oko prijestolonasljednika Franje Ferdinanda«, »asopis za suvremenu povijest 2 (1970) 2, 9-74; flMemorandum delegata Stj. Zagorca«, Novosti, Zagreb, br. 30, 31. sijeËnja 1909., 1-2. 57 Vidi: Milan MARJANOVIΔ, Londonski ugovor iz godine 1915. Prilog povijesti borbe za Jadran 1914.—1917., Zagreb, JAZU, 1960.
17 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) nje narodnoga jedinstva oko jugoslavenske formule kao izraz hrvatskoga do- moljublja i osjeÊaja za suradnju sa Srbima.59 Lijevo orijentirani Miroslav Kr- leæa60 pisao je o njemu kao o moralno besprijekornom pojedincu, suoËenom sa zakulisnim politiËkim igrama, punom vrlina, te kao oliËenju tragiËne hr- vatske povijesti u kojoj raskid s nepovoljnim poloæajem u Monarhiji dovodi do premoÊi velikosrpstva.61 Bitan prilog za Supilovo odreivanje u javnome sjeÊanju dao je flobzoraπki« novinar Josip Horvat.62 Taj plodni autor objavio je romansiranu Supilovu biografiju.63 Iz Horvatovih kasnijih pisama Bogda- nu Radici,64 nesumnjivo je potvreno visoko poπtovanje prema Supilu: flDr- ljajuÊ taj ‘I. svjetski rat’ smatrao sam da je najvaænija njegova geneza, a ne ratne operacije, koje su jedino dokazale da su svi generali bili podjednako tvrdoglavo-glupi. I tu sam doπao na Supilova promemorija iz 1914. i danas tek posve jasno vidim, da je bio moæda jedini Ëovjek u Evropi, koji je imao, daπto sa svoga nacionalnog glediπta, neki program za buduÊnost, neki stvar- ni cilj, koji je bolje od svih osjetio o Ëemu se radi. Drugi su svi tapkali u mra- ku, frazirali, nisu znali πto Êe biti sutra. Cijena za to bila je 20 miljuna ljud- skih æivota. Otad nismo mnogo napredovali.«65 I mnoga druga imena, Ëesto razliËitih i suprotstavljenih glediπta, pisala su pozitivno o Supilu (Viktor Car Emin,66 Milutin Cihlar Nehajev,67 Milan MarjanoviÊ,68 Krunoslav Bego,69 Jovo
58 I. MeπtroviÊ (1883.—1962.), hrvatski kipar. Vidi: Ivan ME©TROVIΔ, Uspomene na poli- tiËke ljude i dogaaje, Zagreb, Nakladni zavod Matice hrvatske, 1993. 59 [Milan] Δ[URΔIN], flSupilo«, Nova Evropa, knj. XIV, br. 11, 11. prosinca 1926., 337-340 i drugi tekstovi u tome broju, posveÊenome Supilu (flSupilov broj«). 60 M. Krleæa (1893.—1981.), hrvatski knjiæevnik. 61 Vidi: M. KRLEÆA, flNoÊni razgovor sa Franom Supilom«, Hrvat, Zagreb, br. 1443, 31. pro- sinca 1924., 6-7; ISTI, flSlom Frana Supila«, Knjiæevnik, 1 (1928) 2, 33-40. Takoer vidjeti i natuknicu o Supilu, u: Hrvatski biografski leksikon https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id =11931 (pristup ostvaren 27. svibnja 2020.), Krleæijana, 2, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleæa, 1999., 404-406. Prvu je napisao Stjepan MatkoviÊ, a drugu Velimir Visko- viÊ. 62 J. Horvat/Horvath (1896.—1968.), hrvatski publicist. 63 Vidi bilj. 47. 64 B. Radica (1904.—1993.), hrvatski publicist, novinar i diplomat. Vidi: Ivan BoπkoviÊ, Marko TrogrliÊ, ur., Bogdan Radica. Æivot i vrijeme, Split, Knjiæevni krug, 2019. 65 Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb, (HR-HDA-1769), ostavπtina Bogdana Radice, Horvatovo pismo Radici, Zagreb, 24. veljaËe 1966. 66 V. Car Emin (1870.—1963.), hrvatski knjiæevnik. 67 M. Cihlar Nehajev (1880.—1931.), hrvatski knjiæevnik. 68 M. MarjanoviÊ (1879.—1955.), hrvatski politiËar, knjiæevnik i publicist. 69 K. Bego (1894.—1952.), hrvatski publicist.
18 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
Banjanin,70 Slavko Jutriπa,71 Ljubo LeontiÊ,72 Tias Mortigjija73 i drugi), vidjev- πi u njemu poærtvovnoga i nepreæaljenoga borca u hrvatskoj politiËkoj areni. Prema ZagorËevoj interpretaciji, donoπenje RijeËke rezolucije oznaËilo je poËetak raspadanja Austro-Ugarske Monarhije. Takvu tezu moæemo tumaËi- ti i kao naknadni pokuπaj da se u poraÊu, o pojedinim sudionicima predrat- nih dogaanja s poËetka 20. stoljeÊa, stvori slika kao o graditeljima prve ju- goslavenske dræave. »injenice ne govore posve u prilog Zagorcu, koji je go- tovo do kraj Prvoga svjetskog rata zastupao ona pravaπka naËela koja su tra- æila rjeπavanje hrvatskog poloæaja u sklopu Monarhije, uz poπtovanje naËela legitimiteta i lojalnosti prema vladajuÊoj dinastiji Habsburg-Lorena. ©toviπe, Zagorac je bio i jedan od korespondenata s uredom prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, koji je u oËima zagovornika jugoslavenske politike sma- tran jednom od glavnih prepreka za ostvarivanje njihovih ciljeva. OËito je da je Zagorac do Sarajevskog atentata74 smatrao kako se prijestolonasljednik, za razliku od Franje Josipa I.,75 moæe na drukËiji naËin suoËiti s raznorodnoπÊu, proturjeËnostima i izazovima modernog druπtva u Austro-Ugarskoj Monarhi- ji. Na poËetku Prvoga svjetskog rata i tijekom prve godine obnovljenog rada hrvatskoga Sabora, Zagorac je rjeπenje hrvatskog pitanja i dalje vidio u sklo- pu Monarhije. Prema njegovim glediπtima bilo je jasno da potezi neprijatelja Monarhije izraæavaju i teænje za teritorijalnom ekspanzijom na raËun hrvat- skih zemalja.76 Ono πto je Supilo vidio u inozemstvu, Zagorac je vidio u do- movini: talijanske pretenzije i plan ruske carske diplomacije da se podupre Srbiju u nastojanju da dobije izlaz na more. Razlika je u tome πto prvi i da- lje zagovara raspad Austro-Ugarske Monarhije, a drugi joπ uvijek vjeruje da to nije potrebno. U prilog Zagorcu ipak ide Ëinjenica da je pravodobno upo- zoravao na slabosti Monarhije, koje mogu dovesti do njezina nestanka s poli-
70 Jovan Banjanin (1874.—1960.), srpski politiËar u Hrvatskoj, novinar i publicist. 71 Slavoljub/Eduard Jutriπa (1879.—1960.), hrvatski novinar. 72 Ljubo LeontiÊ (1887.—1973.), hrvatski politiËar i pravnik. 73 Matija Mortigjija (1913.—1947.), hrvatski novinar i publicist. Vidi: Tias MORTIGJIJA, Moj æivotopis, Trpimir Macan, prir., Zagreb, Nakladni zavod Matice hrvatske, 1996. 74 Vidi: Vojislav BogiÊeviÊ, prir., Sarajevski atentat. Izvorne stenografske biljeπke sa glavne rasprave protiv Gavrila Principa i drugova, odræane u Sarajevu 1914 g., Sarajevo, Dræavni arhiv NR BiH, 1954.; Vladimir DEDIJER, Sarajevo 1914, Beograd, Prosveta, 1966. 75 Franjo Josip I. (1830.—1916.), austrijski car, hrvatsko-ugarski i Ëeπki kralj iz kuÊe Habs- burg-Lorena (1848.—1916.). Vidi: Lothar HÖBELT, Franz Joseph I. Der Kaiser und sein Reich. Eine politische Geschichte, Wien, Köln, Weimar, Böhlau Verlag, 2009.; Michaela VOCELKA, Karl VOCELKA, Franz Joseph I. Kaiser von Österreich und König von Ungarn 1830—1916: Eine Biographie, München, C. H. Beck, 2015. 76 D. ©EPIΔ, Italija, saveznici i jugoslavensko pitanje 1914—1918, Zagreb, ©kolska knjiga, 1970., 130.
19 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) tiËkoga zemljovida Europe. UoËi rata Zagorac je napose isticao maarsku politiku, kao onaj Ëimbenik koji iznutra destabilizira odræivu koncepciju Mo- narhije. Teret krivnje stavljao je i na lea Franje Josipa I., koji je ustrajavao na dominciji austrijskih Nijemaca i Maara u multinacionalnoj dræavnoj za- jednici. Iz takvog kuta gledanja moæe se zakljuËiti da su hrvatski politiËari, okupljeni oko RijeËke rezolucije, shvaÊali sve slabosti dualistiËkoga sustava, ali su, svaki na svoj naËin, izabirali taktiku koja bi pomogla poboljπanju hr- vatskoga dræavno-pravnoga poloæaja. U vezi s time moæe se raspravljati o Ëestoj temi politiËkih strategija — po- litiËkom oportunizmu. Zagorac Êe se tako, nakon 1918. i Ëinjenice da se ta godina pojavila kao jedan od najkritiËnijih trenutaka hrvatske povijesti, sve ËeπÊe pojavljivati kao podupiratelj jugoslavenske dræavne ideje, pri Ëemu Êe svoje stajaliπte temeljiti i na interpretaciji predratnih kretanja. Nije bio jedini koji je tako postupao. Dok je Supilo u znatnome dijelu literature ostao oli- Ëenje borca za federativnu Jugoslaviju i primjer kako se moæe suprotstavlja- ti PaπiÊevu77 tipu velikosrpstva, za Zagorca bi se teπko moglo reÊi da je, pris- tajanjem uz diktatorski reæim kralja Aleksandra, u potpunosti prihvatio naËe- lo nacionalne ravnopravnosti, oliËeno u integralnom jugoslavenstvu. Kom- promiserskim usvajanjem jugoslavenskoga nacionalizma, pronaπao je ideolo- πku osnovicu koja je mogla zadovoljiti samo njegove privatne interese. Za razliku od politiËara iz nekih drugih dijelova Austro-Ugarske Monarhije, ko- ji su do izbijanja Prvoga svjetskog rata takoer odræavali bliske veze s belve- derskim krugom kao simbolom prijestolonasljednikove vlade u sjeni, Zagor- cu nije uspjelo pravodobno prestrojavanje koje bi mu omoguÊilo da se od- mah na poËetku novonastalih dræavnih tvorevina, nastalih krajem 1918., nas- tavi kretati u vrhu politiËkoga æivota. Karijere M. Hodæe s kojim se dopisi- vao, rumunjskoga politiËara iz Transilvanije Alexandrua Vaide-Voevoda,78 pa Ëak i slovenskoga prvaka Antona Koroπeca,79 pokazuju koliko je bilo bitno odrediti trenutak kada treba odbaciti stare i prihvatiti nove forme djelovanja, da bi se zadræala zapaæena uloga u politici. Zbog toga se Ëini da se Zagorac
77 Nikola P. PaπiÊ (1845.—1926.), srbijanski i jugoslavenski politiËar. Vidi: –ore –. STAN- KOVIΔ, Nikola PaπiÊ i jugoslovensko pitanje, 1-2, Beograd, BIGZ, 1985.; –ore RADEN- KOVIΔ, PaπiÊ i Jugoslavija, Beograd, Sluæbeni list SRJ, 1999. 78 A. Vaida-Voevod (1872.—1950.), predsjednik rumunjske vlade (1919.—1920.; 1932. i 1933.). 79 A. Koroπec (1872.—1940.), slovenski politiËar i katoliËki sveÊenik. Vidi: Feliks J. BISTER, Anton Koroπec dræavnozborski poslanec na Dunaju. Æivljenje in delo 1872—1918, Ljublja- na, Slovenska matica, 1992.; A. RAHTEN, Slovenska ljudska stranka v beograjski skupπËi- ni. Jugoslovanski klub u parlamentarnem æivljenju Kraljevine SHS 1919—1929, Ljubljana, Zaloæba ZRC, ZRC SAZU, 2002.
20 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... i naπao na repu povijesti koja ga je, za razliku od Supila, uglavnom zabilje- æila kao rubnoga sudionika politiËkog æivota, premda njegova ostavπtina ni- je zanemariva.
Stjepan Zagorac PolitiËke uspomene u vezi sa Franom Supilom80 (Predavanje odræano 25. II. 1928. u Suπaku).
UVOD. Rado se odazivam ljubaznom pozivu cijenjenog druπtva flKlub Frano Supilo«, da u poËast sjene velikog pokojnika iznesem pred Vas nekoliko crtica u ve- zi s njime iz nedavne proπlosti; vremena borbe i rada. Ja to mogu da uËinim posve objektivno i nepristrano, jer nisam angaæo- van u aktivnoj politici, niti podvræen kojoj stranaËkoj disciplini. Sa Franom Supilom zajedniËki sam radio od god. 1905. u hrvatsko-srp- skoj koaliciji, a kasnije, kad smo veÊ obojica prestali biti Ëlanovima iste, sas- tajao sam se, raspravljao i dopisivao s njime. Ovdje imadem saËuvano pet njegovih originalnih pisama. I kao Ëlan stranke prava odobravao sam i bra- nio njegovu ideologiju. Svrha ovoga mojega predavanja dvovrsna je: prvo, da dadem poËast nje- govoj uspomeni, a drugo, da istaknem kako su Hrvati i Srbi u Hrvatskoj shvaÊali ulogu, sporazum i ujedinjenje, kako su za nj radili i spremali ga. Ne mislim, niti mogu da podam kakovu iscrpivu studiju o Franu Supilu, jer to iziskuje mnogo vremena i dubokog prouËavanja njegovog ogromnog rada. To Êe biti zahvalan posao kojega od naπih darovitih literarno-politiËkih historika. Ja Êu iznijeti samo nekoliko predratnih momenata u kojima je su- djelovao Frano kao glavni Ëimbenik, a koji mogu posluæiti za pravilno pro- sudjivanje njegovog rada i djelovanja, i naπe politiËke povijesti. Æelim ipak da podam jednu zaokruæenu sliku, pa Êu stoga nanizati neko- liko opÊenitih pogleda na naπu politiËku proπlost, kao i na vrijeme prije po- Ëetka Supilovog javnog djelovanja.
80 Novi list, Suπak, br. 17, 29. veljaËe 1928., 2; br. 18, 3. oæujka 1928., 2; br. 19, 7. oæujka 1928., 2; br. 20, 10. oæujka 1928., 3; br. 21, 14. oæujka 1928., 2; br. 22, 17. oæujka 1928., 3; br. 23, 21. oæujka 1928., 3; br. 24, 24. oæujka 1928., 3; br. 25, 28. oæujka 1928., 3; br. 26, 31. oæujka 1928., 3; br. 27, 4. travnja 1928., 3; br. 28, 7. travnja 1928., 4-5; br. 29, 11. trav- nja 1928., 2; br. 30, 14. travnja 1928., 2; br. 31, 18. travnja 1928., 2.
21 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
I. OPΔI POGLED NA POLITI»KU POVIJEST HRVATA. 1. »itava historija hrv. naroda, od prvih dana njegova dolaska u ove kraje- ve, pa sve do godine 1918. nije niπta drugo, nego golemi niz borbi za ekzis- tenciju i njegovu duπevnu, te nacijonalnu i dræavnu slobodu i neovisnost. Ta je sloboda i neovisnost bila Ëas veÊa i jaËa, Ëas manja i slabija, ali na æalost nije ona nikada bila potpuna — pa ni za najveÊih naπih narodnih vladara: Tomislava81 i Petra Kreπimira IV.82 Naπ proslavljeni uËenjak Vatroslav JagiÊ 83 piπe: flHrvati smjestivπi se ovdje, na pragu zapada i istoka, bijahu potezani u vrtlog onih raznih vanjskih sila koje se ovdje kriæahu. U glavnom, po svom geograf. poloæaju i kulturnoj pozadini bijahu Hrvati vezani za zapadnu rim- sku kulturu — sa nekim dodirima i umetcima grËko-bizantinskim t. j. istoË- no rimskim. Ta okolnost (naime vezanje uz zapadnu rimsku kulturu) nije bi- la po hrvatski narod od sreÊe. VeÊ u VII. stoljeÊu pristali su uz rimski kato- licizam, obeÊav posluπnost rimskim papama, koji ih uzeπe pod osobitu zaπ- titu Sv. Petra (!).84 To je znaËilo priznanje gospodstva rimskog duha, latin- skog jezika. I zbilja, za puna dva stoljeÊa ne biva nikakva spomena o narod- nom jeziku bilo u crkvi bilo u dræavi: sav se javni æivot sa svim potrebama kretao u obiËnoj koloteËini sredovjeËne latinπtine. Tek sa Δirilom85 i Meto- dom86 nastupa u polovici IX. stoljeÊa vaæan preokret.« (Vodnik. flPovijest hr- vatske knjiæevnosti«, strana 9. i 10.)87
81 Tomislav (druga pol. 9. st. — 928.), hrvatski vladar (o. 910.—928.); nosio titulu rex (925.). 82 Petar Kreπimir IV. (prva pol. 11. st. — 1074.), hrvatski kralj (o. 1058.—1074.). 83 V. JagiÊ (1838.—1923.), hrvatski slavist. Vidi: Tihomil MaπtroviÊ, ur., Zbornik o Vatrosla- vu JagiÊu knjiæevnom povjesniËaru, kritiËaru i filologu, Knjiga I.—II., Zagreb, Hrvatski stu- diji SveuËiliπta u Zagrebu [etc.], 2007. 84 O ZagorËevom miπljenju o papinstvu, vidi: Stjepan ZAGORAC, O postanku papinstva. Odgovor rimokatol. bogoslovima u Sarajevu: Dru I. JablanoviÊu, O. fra. M. JakovljeviÊu i Dru ». »ekadi, Zagreb, Naklada pisca, 1927. 85 Sv. Δiril/Kiril/Konstantin (826./827.—869.), bizantski misionar. 86 Sv. Metod (o. 815.—885.), bizantski misionar. 87 Branko VODNIK, Povijest hrvatske knjiæevnosti, Od humanizma do potkraj XVIII. st., Knjiga I., Zagreb, Matica hrvatska, 1913. (S uvodom V. JAGIΔA, flO hrvatskoj glagolskoj knjiæevnosti«). Navedeni tekst u izvorniku glasi: flTko bi danas umio iskazati sve uzroke, zbog kojih nasta u prvim vijekovima krπÊanske ere ono veliko komeπanje, πto se u histo- riji pominje pod imenom seobe naroda? ©iroko podruËje nagadjanja prati one dogadjaje, koji su od stoljeÊa do stoljeÊa mijenjali etnografsko lice Evrope. Pod ovakve neobjaπnjive uzroke spada i dolazak slovenskih plemena u jugoistoËnu Evropu, gdje domala i Hrvati pod tim posebnim imenom sazdaπe sebi novu domovinu. Njen geografski poloæaj i kultur- na pozadina dadoπe narodu, koji se tud smjestio, osobiti pravac æivota: on bijaπe vezan za zapadno-rimsku kulturu, ali s nekim ne sasvim neznatnim ustupcima najbliæemu susjed- stvu istoËno-rimskog, grËko-bizantinskog svijeta. Jedno poloviËno stanje, na pragu zapada
22 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
Ovako prof. JagiÊ. Mnogo oπtrije izraæava se profesor Dr. Petar TomiÊ.88 On piπe godine 1911.: flHrvati su se prije nego ostali slavenski narodi razvili i pokrstili, te se odrekli svoga narodnoga, a prerano prihvatili kozmopolit- stvo u tudjem interesu. Oni su se prerano pomijeπali s tudjincima. Da su ba- rem 200-300 godina dulje ostali u svojoj poganskoj vjeri89 — kao drugi Sla- veni i kao isti Madæari — bilo bi to u narodnom pogledu za njih bolje. Hr- vati od Branimira90 u glavnom (880) do danas sluæe Rimu, a od 1102. veza- li se uz Madæare,91 a od 1440.92 (1526.)93 uz Austriju. Talijanski katolicizam oduzimlje, osobito malim narodima, energiju i samo svijest narodnu, a stva- ra od njih ovce; dok je kod pravoslavnih i protestanata sasma protivno. Da su svi Madæari bili rimokatolici, BeË bi bio odavna od Ugarske napravio dru- gu »eπku. Kozmopolitizam rimski, a uz to Talijani, Nijemci i Madæari podu- pirali su provincijalni ekskluzivizam — paËe ga stvarali — i tako sprijeËili sje- dinjenje sa Srbima.« (Pismo od 25. II. 1911.). To su bili razlozi, da ovaj naπ izvanredno daroviti hrvatski narod nije mogao razviti na svim poljima onu svoju Ëistu hrvatsku narodnu kulturu, kojoj je osnovke donio veÊ u VII. sto-
i istoka, oznaËivaπe proπlost hrvatskog naroda, zanimljivu s historijskog glediπta, po sam narod s malo sreÊe. (...) Historija priËa, da su Hrvati, doπavπi u bliski doticaj s ostatcima rimske kulture u Dalmaciji, veÊ u VII. stoljeÊu pristali uz rimski katolicizam, obeÊav pos- luπnost rimskim papama, koji ih uzeπe pod osobitu zaπtitu sv. Petra. To je znaËilo prizna- nje gospodstva rimskog duha, latinskog jezika. I zbilja, za puna dva stoljeÊa ne biva nikak- va spomena o narodnom jeziku bilo u crkvi bilo u dræavi; sav se javni æivot sa svim po- trebama kretao u obiËnoj koloteËini sredovjeËne latinπtine, samo iz nekolikih naziva dvor- skih Ëasti odsijeva slovenska starina. Istom polovicom IX. stoljeÊa nastupi vaæan preokret. Jedno izaslanstvo iz Carigrada, kojemu na Ëelu bijahu Kiril i Metod, dodje u staru Morav- sku i susjednu s Hrvatskom Panoniju, da ondje propovijeda Kristovu nauku i uvede u crk- venu sluæbu na jednom juænoslovenskom narjeËju po obredu istoËno-bizantinskom ona- ko, kako je uz grËku crkvu bilo na istoku krπÊanskih naroda sa svojim crkvenim jezicima i svojim narodnim liturgjama.« 88 P. TomiÊ (1839.—1918.), hrvatski povjesniËar. Ocjenu njegova opusa vidi u: Stjepan ANTOLJAK, Hrvatska historiografija, Zagreb, Matica hrvatska, 2004.2, 769-770. 89 Vidi: Jan PEISKER, flKoje su vjere bili stari Sloveni prije krπtenja?«, Starohrvatska prosvje- ta, N. s., 2 (1928) 1/2, 55-86; Ivo PILAR, flO dualizmu u vjeri starih Slovjana i o njegovu podrijetlu i znaËenju«, Zbornik za narodni æivot i obiËaje juænih Slavena 28 (1931) 1, 1-86. 90 Branimir (prva pol. 9. st. — nakon 892.), hrvatski knez od 879. godine. 91 Te godine na hrvatsko prijestolje dolazi kralj Koloman ArpadoviÊ (o. 1074.—1116.); ugarski vladar od 1095. godine. Vidi: Márta FONT, Coloman the Learned, King of Hungary, Szeged, Szegedi Középkorász Mu˝hely, 2001. 92 Misli se na Ladislava V. Posmrtnog (1440.—1457.) sina Alberta II. Habsburgovca (1397.—1439.), austrijskoga nadvojvode (1404.—1439.), rimsko-njemaËkoga i Ëeπkoga kra- lja (1438.—1439.) te hrvatsko-ugarskoga kralja (1437.—1439.). 93 Na hrvatsko je prijestolje izabran Ferdinand I. Habsburgovac (1503.—1564.), austrijski nadvojvoda (1521.—1564.), Ëeπki kralj (1527.—1564.), hrvatsko-ugarski kralj (1526./ 1527.—1564.) i rimsko-njemaËki car (1556.—1564.).
23 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) ljeÊu sa sobom ovamo. Nije dakle tome bio kriv narod, iz kojega potekoπe toliki umni, sposobni, patriotiËni, poærtvovni sinovi i vodje, veÊ su tome kri- ve neobiËne prilike i nesretni odnoπaji u kojima je morao æivjeti, a koje nije mogao izmijeniti, osim da se iselio. Nada sve kriv je tomu nesretni geograf- ski poloæaj na kome leæe zemlje πto ih je zaposjeo hrv. narod. Na tom polo- æaju, na pragu — kako reËe JagiÊ — Istoku i Zapadu, sukobljavahu se kroz tisuÊu godina interesi istoËnog i zapadnog dijela — ogromnog nekad rim- skog imperija; vodjahu se borbe izmedju Rima i Bizanta, borbe izmedju rim- skog katoliËanstva i istoËne ortodoksije; borbe sa osmanlijskom bujicom; borbe izmedju Germanstva, Romanstva i Slavenstva sve do naπih dana, kad je napokon zaustavljen germanski flDrang nach Osten«,94 da ga opet zamije- ni novi talijanski flDrang«.95 Sve te uæasne vjekovne borbe svijetova prohuja- le su, i joπ uvijek struje preko naπeg teritorija. Na ovom teritoriju i u njego- voj blizini izgubiπe se Ëitavi narodi, nestadoπe Ëitave dræave, pa je pravo Ëu- do, da se odræao ovaj naπ mukotrpni hrvatski narod. Da mu je to uspjelo, ima se u prvom redu pripisati æilavoj borbi samoga puka za svoj jezik, za Δirilo-Metodsku baπtinu. 2. U tim borbama nestalo nam je naπe narodne dinastije, i hrvatski narod morao se oslanjati kroz stotine godina najprije na ugarske kraljeve, voditi i dalje borbu sa Venecijom, Turskom i Nijemcima, a onda opet na austrijske careve. Nije taj oslon bio izlijev osvjedoËenja, simpatija ili ljubavi, nego je re- zultirao iz nuæde, iz prirodnog nagona za samoodræanje. Divna je bila i ve- liËajna pojava Petra SvaËiÊa,96 zadnjega hrvatskog narodnog reprezentanta potpune neovisnosti, — ali je to bila samo jedna epizoda onog heroiËnog i idealnog otimanja ispod vlasti treÊega, koja se ne bi bila mogla odræati, da je i uspjela. Doπavπi hrvatski narod u tu sferu madjarskog i kasnije austrijskog upliva i vlasti Ëitava se njegova duπevna i umna, pa i fiziËka snaga iscrpljivala kroz stoljeÊa u teπkoj borbi izmedju Scile i Haribde BeËa i Peπte, koje su se na iz- mjenu sluæile Trojednom Kraljevinom kao sredstvom, da unaprede svoje vlas- tite interese i ciljeve, te uËvrste svoju moÊ i vlast. Nekadanju ulogu Rima i Bi-
94 Drang nach Osten (njem.) — prodor na istok. 95 Autor misli na talijansko zauzimanje dijelova istoËnojadranske obale naseljene Hrvatima (i Slovencima) nakon Prvoga svjetskog rata (Rapalski ugovor, 1920.; Slobodna Dræava Ri- jeka, 1920.—1924.). Vidi: Vojislav M. JovanoviÊ, odabr. i ur., Rapallski ugovor 12. novem- bra 1920. Zbirka dokumenata, Zagreb, Jadranski institut JAZU, 1950.; Ferdo »ULINOVIΔ, RijeËka dræava. Od Londonskog pakta i Danuncijade do Rapalla i anekcije Italiji, Zagreb, ©kolska knjiga, 1953. 96 Petar SvaËiÊ/SnaËiÊ (sred. 11. st. — 1097.), hrvatski kralj (1093.—1097.).
24 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... zanta prema hrv. narodu preuzeπe joπ u pogorπanom izdanju BeË i Peπta. Hr- vatska je bila vazda igraËka u borbi izmedju Austrije i Ugarske, a bila je pre- slaba sama da se otme gvozdenom zagrljaju jedne i druge. Odatle ono nepres- tano kolebanje hrv. politike izmedju BeËa i Peπte, izmedju Austrije i Ugarske. Naπlo se vazda u Hrvatskoj muæeva, kojima je lebdio pred oËima ideal Petra SvaËiÊa, koji su poput narodnih apostola propovijedali dogmu: flni s BeËom ni s Peπtom, hoÊemo biti samostalni«. Ali je to bio samo ideal za oæi- votvorenje kojega nedostajahu sile naroda hrvatskoga. U toj neprestanoj po- litiËkoj borbi istroπio je hrvatski narod sile svojih najveÊih, najumnijih i naj- poærtvovnijih sinova. NeÊu izbrajati junake proπlosti, nego samo upozorujem na nekoje iza preporoda97 — poËevπi od idealnoga i umnoga Gaja,98 junaË- kog JelaËiÊa,99 velikoga Strossmajera,100 uËenoga RaËkoga,101 MrazoviÊa,102 KukuljeviÊa,103 BogoviÊa,104 Perkovca,105 i drugih, pa do hrvatskog Gambet- te106 Milana Makanca,107 Kvaternika,108 StarËeviÊa,109 DerenËina110 i rodoljub-
97 Hrvatski narodni preporod je naziv za nacionalni, kulturni i politiËki pokret u Hrvatskoj, koji se u literaturi standardno veæe uz razdoblje od 1835. do 1848. Ovdje Zagorac uvrπta- va i politiËare koji se javljaju u drugoj polovini 19. stoljeÊa. 98 Ljudevit Gaj (1809.—1872.), hrvatski politiËar, jezikoslovac, knjiæevnik i novinar. Vidi: J. HORVAT, Ljudevit Gaj. Njegov æivot, njegovo doba, Zagreb, Rijeka, SveuËiliπna naklada Li- ber, Otokart Kerπovani, 1975.; Elinor MURRAY DESPALATOVIΔ, Ljudevit Gaj i ilirski pok- ret, Zagreb, Srednja Europa, 2016. 99 Josip grof JelaËiÊ od Buæima (1801.—1859.), hrvatski vojskovoa i ban Hrvatske, Slavo- nije i Dalmacije (1848.—1859.). Vidi: Josip NEUSTÄDTER, Ban JelaËiÊ i dogaaji u Hrvat- skoj od godine 1848., sv. I.—II., Zagreb, ©kolska knjiga, 1994.—1998.; Ernest BAUER, Jo- seph Graf Jellachich. Banus von Kroatien. Schicksal und Legende des kroatischen Helden von 1848, Wien, München, Verlag Herold, 1975. 100 Josip Juraj Strossmayer (1815.—1905.), hrvatski politiËar i akovaËki biskup (1850.— 1905.). Vidi: William Brooks TOMLJANOVICH, Biskup Josip Juraj Strossmayer: nacionali- zam i moderni katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, Dom i svijet, 2001. 101 Franjo RaËki (1828.—1894.), hrvatski politiËar, povjesniËar i katoliËki sveÊenik. Vidi: M. GROSS, Vijek i djelovanje Franje RaËkoga, Zagreb, Novi Liber, 2004. 102 Matija MrazoviÊ (1824.—1896.), hrvatski politiËar i publicist. 103 Ivan KukuljeviÊ Sakcinski (1816.—1889.), hrvatski politiËar, povjesniËar i knjiæevnik. Vi- di: Ivana MANCE, Zèrcalo naroda. Ivan KukuljeviÊ Sakcinski: povijest umjetnosti i politi- ka, Zagreb, Institut za povijest umjetnosti, 2012. 104 Mirko BogoviÊ (1816.—1893.), hrvatski politiËar, odvjetnik i knjiæevnik. 105 Ivan Perkovac (1826.—1871.), hrvatski politiËar, publicist i novinski urednik. 106 Léon Gambetta (1838.—1882.), francuski politiËar. Vidi: John P. T. BURY, Gambetta and the Making of the Third Republic, London, Longman, 1973. 107 M. Makanec (1843.—1883.), hrvatski politiËar, pravnik i publicist. 108 Eugen Kvaternik (1825.—1871.), hrvatski politiËar. Vidi: Cherubin ©EGVIΔ, Prvo pro- gonstvo Eugena Kvaternika, godine 1858.—1860. Prilog za najnoviju hrvatsku povijest. Po njegovu dnevniku, Knjiga prva, Zagreb, Izdanje Knjiæare i papirnice u korist flKluba Δirilo-
25 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) nog bana filozofa i pjesnika Ivana MaæuraniÊa.111 Moæda nije bilo u Evropi sabora, u kojemu bi bilo najednom okupljeno toliko spremnih, oπtroumnih i rodoljubnih muæeva, kao baπ u hrv. saboru. Da nisu postigli ono, za Ëim su teæili, zaπto su se borili, i da im je uza sve divovsko naprezanje na kon- cu jedva uspjelo spasiti tek neku nagodbenu talmi-autonomiju,112 nisu krivi ti muæevi, veÊ, kao πto rekosmo, nesretne prilike i odnoπaji. Njihovi zahtjevi bili su u skladu sa Ëinjenicama narodne povijesti, koje su im davale jaka upo- riπta u teπkoj svakidaπnjoj borbi za oËuvanje narodnog opstanka i za razvoj intelektualnih i duπevnih sila — ali su ti zahtjevi bili u onim prilikama pros- to neizvedivi. Sva njihova pozivanja na proπlost nisu mogla nadjaËati politiË- ke momente fiziËke moÊi tadanjih prilika. FaktiËni dogadjaji stavljali su ih pred gotov Ëin, a njima nije preostajalo drugo nego rekriminirati i ogradjiva- ti se. Uzalud su naprezali sve svoje velike duπevne sile da rijeπe koji od pro- blema svojega vremena. Taj neuspjeh rodio je medjusobnim trvenjem, raz- dorom, svadjama i stranËarskim bjesnilom. Umjesto da prikupljaju narodne sile, oni su ih mrvili; umjesto da svedu broj stranaka na najmanju mjeru, oni ih poveÊavaju na veselje svojih neprijatelja.
Metodskih zidara« (©imuniÊ i drug), 1907.; ISTI, Drugo progonstvo Eugena Kvaternika go- dine 1861—1865. Prilog za povijest konspiracije naroda proti Austriji. Ozaæeo iz njegova dnevnika, Knjiga druga, Zagreb, Izdanje Knjiæare i papirnice u korist flKluba Δirilo-Metod- skih zidara« (©imuniÊ i drug), 1907.; E. KVATERNIK, PolitiËki spisi. Rasprave, govori, Ëlan- ci, memorandumi, pisma, Ljerka KuntiÊ, prir., Zagreb, Znanje, 1971. 109 Ante StarËeviÊ (1823.—1896.), hrvatski politiËar. Vidi: Kerubin ©EGVIΔ, Dr. Ante Star- ËeviÊ. Njegov æivot i njegova djela, Zagreb, Tiskara Hrvatske stranke prava d.d., 1911.; J. HORVAT, Ante StarËeviÊ. Kulturno-povijesna slika, Zagreb, Nakladni zavod Matice hrvat- ske, 1990.2; A. STAR»EVIΔ, PolitiËki spisi, Tomislav Ladan, prir., Zagreb, Znanje, 1971.; Pa- vo BARI©IΔ, Filozofija prava Ante StarËeviÊa, Zagreb, Hrvatsko filozofsko druπtvo, 1996.; S. MatkoviÊ, Boæidar PetraË, prir., Ante StarËeviÊ: zbornik radova sa znanstvenog kolokvi- ja u povodu 120. godiπnjice smrti, Zagreb, Druπtvo hrvatskih knjiæevnika, 2017. 110 Marijan DerenËin (1836.—1908.), hrvatski politiËar, pravnik i novinar. S DerenËinom, kao istaknutim prvakom protumaaronske oporbe i jednim od mentora naprednjaËke mla- deæi, Zagorac Êe suraivati prigodom donoπenja RijeËke rezolucije. 111 I. MaæuraniÊ (1814.—1890.), hrvatski politiËar, pjesnik i jezikoslovac; ban Hrvatske, Sla- vonije i Dalmacije (1873.—1880.). Vidi: Milorad ÆIVAN»EVIΔ, Ivan MaæuraniÊ, Novi Sad, Zagreb, Matica srpska, Globus 1988.2; I. MAÆURANIΔ, Izabrani politiËki spisi, Dragutin PavliËeviÊ, prir., Zagreb, Golden marketing, Narodne novine, 1999.; Dalibor »epulo, Tea RogiÊ Musa [et al.], ur., Intelektualac, kultura, reforma: Ivan MaæuraniÊ i njegovo vrijeme, Zagreb, Pravni fakultet SveuËiliπta u Zagrebu, Leksikografski zavod Miroslav Krleæa, 2019. 112 Misli se na Hrvatsko-ugarsku nagodbu (1868.). Vidi: Vasilije KRESTIΔ, Hrvatsko-ugar- ska nagodba 1868. godine, Beograd, SANU, 1969.; Josip ©ARINIΔ, Nagodbena Hrvatska. Postanak i osnove ustavne organizacije, Zagreb, Nakladni zavod Matice hrvatske, 1972.; Ladislav (László) HEKA, Hrvatsko-ugarska nagodba. Pravni odnos bana i hrvatskog minis- tra, Zagreb, Srednja Europa, 2019. Takoer vidi: flHrvatsko-ugarska nagodba 1868. godine«, u: H. MATKOVIΔ, Na vrelima hrvatske povijesti, Zagreb, Golden marketing-TehniËka knji- ga, 2006., 193-206.
26 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
Trebalo je da dodje do jedne strahovite, u povijesti ËovjeËanstva neza- pamÊene svjetske konflagracije,113 da Hrvati napokon godine 1918. izadju iz ovoga vrtloga, da na svojem teritoriju postanu duhovno i politiËki neovisni i da tako dodju do svoje slobodne orijentacije. Hrvati se 1918. slobodno od- luËiπe za jedinstvo sa svojom po krvi i jeziku braÊom Srbima, koji su isto ta- ko u krvavim stoljetnim borbama i stradanjima zasvjedoËili svoju æivotnu sposobnost.114 Naπa je duænost, da se ËeπÊe i rado sjeÊamo onih naπih velikih i pleme- nitih muæeva, koji su nam utirali puteve do ove slobode i ujedno nam po- kazali sredstva i naËine, kako Êemo u tom naπem zajedniπtvu najbolje i naj- lakπe izgraditi si sretnu, blagoslovenu zajedniËku buduÊnost. Jedan od tak- vih rijetkih muæeva bio je naπ Frano Supilo. Danas su doduπe one ideje, koje su pokretale djelovanje prijaπnjih gene- racija, sve do 1918. izgubile svoju aktuelnu vaænost za javni æivot hrv. naro- da, pa se danas traæe druga sredstva i drugi naËini rada; ali se ne smije za- boraviti da se povijest opetuje, pa da imade u mnogoËemu i danas analogi- ja. Pa kako je kroz vijekove priznata i oprobana ona stara latinska. flHistoria magistra vitae« = Povijest je uËiteljica æivota, to Êe i za naπu generaciju biti πtoπta zanimljiva i pouËna iz onih dana — ne samo kao povijesni prilog za osvjetljenje ljudi i prilika onoga doba, veÊ i kao uzor za daljnji rad oko bu- duÊnosti naπeg troimenog naroda. II. SUPILO I NJEGOVO DOBA. Pokojni Frano Supilo i ako nije imao visokih πkola, bio je daleko sposobni- ji i spremniji od mnogih tako zvanih uËenjaka. U njega bijaπe jaka memoria, silna marljivost i ustrajnost te pronicav razum; svojstva, koja su ga Ëinila rod- jenim politiËarom, diplomatom115 i dræavnikom. 1. Supilo stupa u javnost kao mladiÊ na uredniπtvu dubrovaËke flCrvene Hr- vatske«116 pristajuÊi duπom i tijelom uz starËeviÊanski program flstranke pra- va«.117 StarËeviÊanstvo identificiralo se tada sa Hrvatstvom i bilo je antisrpski
113 RijeË je o Prvom svjetskom ratu (1914.—1918.). 114 Autor misli na raspad Austro-Ugarske Monarhije i stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slo- venaca. Vidi: Milorad EKME»IΔ, Ratni ciljevi Srbije 1914., Beograd, Srpska knjiæevna za- druga, 1973. 115 Vidi: D. ©EPIΔ, Supilo diplomat. Rad Frana Supila u emigraciji 1914—1917. godine, Za- greb, Naprijed, 1961. 116 flCrvena Hrvatska« (Dubrovnik, 1891.—1914.), politiËki tjednik/dvotjednik koji su pokre- nuli dubrovaËki pravaπi u suradnji s tamoπnjim narodnjacima. Supilo je bio njezin izdava- telj i upravitelj (1891.—1899.) i odgovorni urednik (1892.—1899.) te ponovno izdavatelj do 1901. godine.
27 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) nastrojeno. Ali nije tako bilo od poËetka. Zaustavimo se Ëas kod ovoga inte- resantnog pitanja. Utemeljitelji pravaπtva bili su dva hrvatska dioskura: Eugen Kvaternik i Ante StarËeviÊ, koji se pojaviπe u prvom saboru poslije apsolutizma,118 g. 1861. U tom saboru prvi put se spomenulo pitanje odnoπaja izmedju Hrvata i Srba. Tada reËe E. Kvaternik ove rijeËi: flSamo najtjeπnji savez srdaca i po- litiËki izmedju hrvatskoga i srpskoga naroda jest najsigurnije jamstvo za bo- lju buduÊnost obiju naroda. Mi Êemo braÊu naπu Srbe u postignuÊu njihove goruÊe æelje i njihovih prava potpomagati«119... ©to viπe, poznato je, da je E. Kvaternik dao svoj doprinos za Strossmajerovu fljugoslavensku akademiju«.120 Pa kad je ovaj sabor veÊinom glasova zakljuËio, da se narodni jezik ima naz- vati fljugoslavenskim jezikom«121 u namisli, da Êe se oko hrvatskog naroda, kao stoæera i osi kulture juænih Slavena okupiti sva ostala srodna plemena na Balkanu — nije protu tome ustajao Kvaternik, paËe u sjednici od 11. no- vembra prigovara Srbima, πto i oni ne nazivaju taj jezik jugoslovenskim,122
117 Vidi: M. GROSS, Povijest pravaπke ideologije, Zagreb, SveuËiliπte u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest, 1973.; ISTA, Izvorno pravaπtvo. Ideologija, agitacija, pokret, Zagreb, Gol- den marketing, 2000. 118 Razdoblje od 1852. do 1859. (Bachov apsolutizam). 119 ReËenica izgovorena na 15. saborskoj sjednici (23. svibnja 1861.) u izvorniku glasi: flNe- ugodno mi je o tom predmetu progovoriti, neugodno tim veÊma, πto sam iz dubljine srd- ca moga uvjeren, da samo najtjesniji savez srdacah i politiËki med hrvatskim i srbskim na- rodom, jest najsigurnije jamstvo bolje buduÊnosti obih tih samo imenom razliËujuÊih naro- dah!« Dnevnik sabora trojedne kraljevine Dalmacije, Hervatske i Slavonije dræana u glav- nom gradu Zagrebu god. 1861., 1862., sv. I., 129. 120 Kvaternik je dao 1861. prinos u iznosu od 100 forinti za utemeljenje Akademije, Vidi: Arijana Kolak-Boπnjak, Tomislav Markus [et al.], prir., Hrvatski sabor 1861.: zakljuËci i dru- gi vaæniji spisi, Zagreb, Hrvatski institut za povijest, 2018., 165. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti poËinje djelovati 1866. godine. U razdoblju od 1941. do 1945. te od 1991. nosi ime Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. 121 flJezik jugoslavenski trojedne kraljevine izjavljuje se ovim za svakoliki obseg trojedne kra- ljevine za jedino i izkljuËivo sluæbeni jezik u svih strukah javnoga æivota«. (»lanak LVIII. hr- vatskoga Sabora o narodnom jeziku, 1861.) Zakon je usvojen na 59. saborskoj sjednici (12. kolovoza 1861.). Dnevnik sabora trojedne kraljevine Dalmacije, Hervatske i Slavonije dræa- na u glavnom gradu Zagrebu god. 1861., 1862., sv. II., 623-624. Kralj Franjo Josip I. nije potvrdio odluku Sabora o nazivu jezika. 122 Kvaternik je na 102. saborskoj sjednici rekao: fl(...) jurve jednom zakljuËeno, da se naπ narodni hrvatski jezik trojedne ove kraljevine upravo zato, da ljubav i bratinstvo pokaæe- mo prama onoj braÊi, koja joπte ima predsudah, te dok blaga znanost povjestnice neraz- svietli neznanstva tmine, kao narodni jugoslavenski jezik iste trojedne kraljevine nazivati ima; akoprem mi Hrvati i Slavonci isto tako (...) slavni naπ narodni jezik jedino hrvatskim nazvati smo vlastni (...). Jedino da se preprieËi πaranje, i opet ovu koncesiju uËiniti za shodno pronaπli smo, te se naπ jezik ima zvati ‘jugoslavenski jezik trojedne kraljevine’. (...) No buduÊi smo mi zakljuËili, da se ima sluæbeni jezik trojedne ove kraljevine nazvati
28 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... na πto mu Mihajlo Polit123 odgovori, da naziv fljugoslovenski« nije koncesija Srbima u Hrvatskoj.124 Tek g. 1866. stvori sabor zakljuËak, da se jezik zove flhrvatski ili srpski«.125 — U politiËkom pogledu sastojao se program Kvater- nikov u ovim njegovim rijeËima: flPoπto Êe nas Madæari i Austrija u svom za- grljaju, jer su jaËi od nas, uguπiti, stoga budimo samostalni!«126 Kako da se to izvede nije rekao, niti mogao reÊi, jer Hrvatima nije nitko nudio samostal- nost. StarËeviÊ pak, popunjujuÊi Kvaternika reËe, kako on ne vjeruje ni Aus- triji ni Ungariji, ni nikomu pod vedrim nebom, nego dræi da flHrvatsku mo- gu stvoriti samo Bog i Hrvati«. Stanoviπte izraæeno ovim rijeËima bilo je pro- gram stranke prava sve do godine osamdesete. Ovo je bio negativni pro- gram, pa ipak je bio u toj StarËeviÊevoj negaciji sloæan cijeli sabor, jer je Ëi- tav sabor zakljuËio, da se ne ide u BeË i u austrijsko carevinsko vijeÊe. Radi toga bude sabor raspuπten i zemlja ostaje Ëetiri godine bez sabora.127 2. Srbi u Trojednoj kraljevini Hrv.-Slavoniji-Dalmaciji iπli su sve ovo vrijeme veÊ od g. 1848. rame uz rame s Hrvatima u borbi za historiËka prava i cje- lokupnost Hrvatske. Tek kasnije plane razdor medju njima. Dok je Kvater- nik, kako spomenusmo pravio kompromis i sa jugoslavenstvom, StarËeviÊ je o tom pitanju πutio u saboru, ali je poËeo u knjiæevnim radovima napadati sve redom i time poveÊavati kaos i neslogu. Ipak je i StarËeviÊ stajao na sta- noviπtu jednoga naroda, samo πto je on htio dati mu ime hrvatsko. To nam
jugoslavenski jezik, s toga sam ja za to, da ostanemo pri ovoj redakciji, a braÊa Srblji ne- ka nam nemute sloge naπe, koju smo mi upravo tim neutralnim imenom ustanoviti odlu- Ëili.« Dnevnik sabora trojedne kraljevine Dalmacije, Hervatske i Slavonije dræana u glav- nom gradu Zagrebu god. 1861., 1862., sv. III., 928-929. 123 M. Polit-DesanËiÊ (1833.—1920.), srpski politiËar u Hrvatskoj, pravnik i publicist. Vidi: Dejan MIKAVICA, Mihailo Polit DesanËiÊ. Voa srpskih liberala u Austrougarskoj, Novi Sad, Stylos, 2007.; Tomislav MARKUS, flMihailo Polit-DesanËiÊ i srpski nacionalizam 1861. godine«, »asopis za suvremenu povijest 26 (1994) 3, 487-500. 124 fl(...) ja se moram Ëuditi gosp. Kvaterniku, πto on veli, da su koncesije, πto se Ëini Sr- bom. Ja mislim, da pravo ono, πto postoji, nemoæe se koncesijom nazvati. Srbi imaju pra- vo, da se njihov jezik srbskim zove, paËem i Srbi u trojednoj kraljevini æivu. (...) Izraz ‘ju- goslavenski jezik’ nemoæe nikako postojati, jer se jezik nikada po geografiËkih pojmovih nenaziva. (...) Jezik se po narodu naziva (...). Da ima Srbah u trojednoj kraljevini, mislim, da neÊe nitko tako kratkovid biti, da ovo odriËe. Zato nalazim uputno, da se jezik u tro- jednoj kraljevini naziva ‘hrvatsko-srbski jezik’.« Dnevnik sabora trojedne kraljevine Dalma- cije, Hervatske i Slavonije dræana u glavnom gradu Zagrebu god. 1861., 1862., sv. III., 929. 125 Tekst flZakonskog Ëlanka glede uporabe narodnoga jezika«, prihvaÊenoga poËetkom si- jeËnja 1867., vidi u Dnevnik sabora trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od godine 1865/7., 1867., 673. 126 Vidi Kvaternikov govor izreËen na 22. saborskoj sjednici (18. lipnja 1861.). Dnevnik sa- bora trojedne kraljevine Dalmacije, Hervatske i Slavonije dræana u glavnom gradu Zagre- bu god. 1861., 1862. sv. I., 184-203. 127 Vladar je raspustio hrvatski Sabor 8. studenoga 1861. godine.
29 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) potvrdjuju rijeËi odliËnoga i umnoga zastupnika Mihajla Polita,128 koji u sa- boru g. 1865.129 u adresnoj debati veli ovo: flMi smo Hrvati i Srbi, istina je- dan narod, no historija nam je dala u proπlosti dva razliËita politiËka æivota, dva imena. Daj Boæe, da postanemo po vremenu jedan narod ne samo po poreklu, veÊ i po historiji. Dotle pako priznajmo, da ima ovdje narod koji je sa hrvatskim jednoga plemena i jedne krvi, ali nosi drugo ime.«130 A onda joπ dodaje, da ne zamjera ni StarËeviÊu, kad je ovih dana s njim govorio i kad je ovaj sve Srbe okrstio Hrvatima. flI ja smatram — veli Polit — to jednim na- rodom, pa ne smije onda g. StarËeviÊ zamjeriti ni Srbinu, ako zove svakoga, koji govori tim jezikom Srbinom, pa neka si to komentira kako tko hoÊe; to spada u historiju i filologiju. Hrvatstvo i Srpstvo treba da bude izjednaËe- no.«131 Interesantno je joπ kako su o tom pitanju sudili najuvaæeniji tada lis- tovi u kneæevini Srbiji flVidovdan«132 i flSvetovid«.133 flSvetovid« piπe doslovce: flJuæna slavenska plemena ne Êe doÊi do prave zajednice, ako ne budu jed- no drugomu poπtovali ime kod kuÊe. Srbin mora ostati Srbin u zemlji i dr- æavi, a isto tako Hrvat i Bugarin i Slovenac a skupa saËinjavaju jugoslaven- sku zajednicu. Hrvat mora ostati Hrvatom u dræavi, koja je starimi hrvatskim kraljevi osnovana a do danas se je odræala. Ako se jedan doseli drugomu u
128 Zagorac je dio saborskoga govora Svetozara MiletiÊa pogreπno pripisao M. Politu De- sanËiÊu. 129 Adresna je debata odræana 1866. godine. 130 S. MiletiÊ ja na 12. saborskoj sjednici (29. sijeËnja 1866.) rekao: flMi smo jedan narod, ali historija dala nam je i u proπlosti dva razliËita politiËka æivota, dvie kraljevine s ove i one strane, dva imena: daj Boæe da vrieme sve osebine tako izravna, da nesamo jedan na- rod po poreklu i krvi, nego i po historiji posve postane. Sada se ne da tajiti, da ima svaki osebinah, koje ipak alteriraju podpunu individualnost naroda. BuduÊ dakle vidimo, da ov- dje ima narod, koj je sa hrvatskim jednog plemena, jedne krvi, ali ime drugo nosi (...).« Dnevnik sabora kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od godine 1865/7., 163. 131 M. Polit-DesanËiÊ je na 19. saborskoj sjednici (29. sijeËnja 1866.) izjavio: flJa moram re- Êi, dok joπ nisam poznavao hrvatskoga naroda, dok nisam ovdje u njegovoj sredini æivio, kad mi se reklo Hrvat, da me je njekako boljelo, jer sam bio uvjek nauËen, jezik, kojega ja govorim, srbskim i narod kojemu pripadam srbskim nazvati. (...) Ja sam imao priliku iz- kusiti, kad se meni reËe, Hrvat, da se to reËe u najboljoj namjeri, pa to nemogu nikada za- mjeriti, dapaËe kad sam imao priliku sa g. StarËeviÊem se razgovarati, koji Srbe u BaËkoj i Banatu dapaËe i u Srbiji i svugdje zove Hrvate, ja mu to nikada zamjerio nisam, jer sam vidio, da nas on smatra kao jedan narod. Ali æelio bih, da s toga g. StarËeviÊ nezamjeri ni Srbinu kad smatra za Srbina svakoga, koji tim jezikom govori, a neka bude ostavljeno sva- komu napose, da si to komentira, kako mu drago; to spada u historiju, spada u filologiju. Nu druga je stvar ovdje; naπ politiËan poloæaj mora konkretan izraz dobiti. Neda se tajiti, da u trojednoj kraljevini ima i srbski i hrvatski narod.« Dnevnik sabora kraljevine Dalma- cije, Hrvatske i Slavonije od godine 1865/7., 166. 132 flVidovdan« je poËeo izlaziti 1861. u Beogradu. 133 flSvetovid« je izlazio u Temiπvaru, BeËu i Beogradu od 1852. do 1870. godine.
30 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... kuÊu, ne moæe zahtjevati, da u kuÊi promijeni ime.«134 Jednako i flVidovdan« (PoliÊ:135 flParlamentarna povijest« I., str. 171).136 Veliki preporoditelj Dalma- cije Miho PavlinoviÊ,137 koji je tada bio zastupnikom na ovom saboru reËe: flAko — na udarcu dviju civilizacija, πto sve razom jednaËe — nestane Hrvat- ske, ne Êe biti ni Srbije. Premda Êe na slovinskom jugu ostati po svuda i Sr- ba i Hrvata, svijet ne Êe znati za najplemenitije plodove hrvatske i srpske na- rodnosti.«138 U svibnju g. 1867. usvojen bi jednoglasno prijedlog Ivana Von-
134 flJuæna slavenska plemena neÊe doÊi do prave zajednice, ako nebudu jedno drugomu poπtovali ime kod kuÊe. Srbin mora ostati Srbin u dræavi svojoj a isto tako i Hrvat i Bu- garin i Slovenac, a svi skupa saËinjavaju jugoslavensku zajednicu. Ako se jedan doseli drugomu u kuÊu nemoæe zahtjevati, da u kuÊi promjeni ime. To su naπe misli o pravu plemenstva u narodnoj zajednici i nebojimo se, da nam ih tkogod moæe opovrgnuti. Hr- vat mora dakle ostati Hrvatom u dræavi, koja je starimi hrvatskimi kraljevi osnovana a do danas se je odræala. On moæe priznati genetiËno, da u toj dræavi ima æitelja i drugoga ple- mena ali nikada diplomatiËno. U naπoj Srbiji mi priznajemo genetiËno, da ima i Bugara i Vlaha ali diplomatiËki mi kaæemo narod srbski a ne bugaro-vlaπki narod. Zaπto se neko- ji bacaju kamenjem na Hrvate i podmeÊu im duπmanluk na Srbstvo za to, πto oni hoÊe da budu Hrvati kod svoje kuÊe? Zaπto u Hrvatskoj zahtjevaju ono, πto u Srbiji nebi nika- da dopustili? Hrvati su pristali uz Srbe u jeziku, Hrvati su priznali u saboru godine 1861. da i jedan dio srbskoga plemena æivi u njihovoj dræavi, Hrvati su na ovogodiπnjem sabo- ru, iz obzira na to hrvatsko pleme, zatajili u jednom od najvaænijih diplomatiËkih akta svo- je sobstveno ime te umjesto πto su mogli punim pravom kazati, ‘hrvatski narod’, kazali su ‘naπ narod’ pa nam joπ Hrvati nisu prijatelji...« Nav. prema: Martin POLIΔ, 1860—1880. Par- lamentarna povjest kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije sa biljeækama iz politiËko- ga, kulturnoga i druætvenoga æivota. Prvi dio: Od godine 1860. do godine 1867., Zagreb, Komisionalna naklada kr. sveuËiliπtne knjiæare Franje Suppana (Rob. Ferd. Auer), 1899., 171. 135 Martin PoliÊ (1850.—1903.), hrvatski povjesniËar, novinski urednik i publicist. O ocjeni njegova djela, koja se sastoji od pohvale objektivnosti u istraæivanju parlamentarne povi- jesti i pokude u opisu vladavine bana Khuena, vidi: S. ANTOLJAK, Hrvatska historiografi- ja, 652-653. 136 Puni naslov djela vidi u bilj. 134. 137 Mihovil PavlinoviÊ (1831.—1887.), hrvatski politiËar, ideolog narodnjaπtva u dalmatin- skoj politici, knjiæevnik i katoliËki sveÊenik. Vidi: Nikπa StanËiÊ, ur., Mihovil PavlinoviÊ u politici i knjiæevnosti, Zagreb, Globus, 1990. 138 Dio citiranoga govora, koji je PavlinoviÊ izgovorio na 21. saborskoj sjednici (3. veljaËe 1866.) u izvorniku glasi: flGospodo, ako se mi obazremo na tok evropske uljudnosti, ako smotrimo novi poloæaj austrijske monarkije u srednjoj Evropi, izveden novimi dogodjaji; ako se osvrnemo na razvoj najveÊega pitanja naπega vieka; ako razaberemo temelje no- vom evropskomu pravu, πto uzprkos najveÊim zaprekama dan na dan se oæivotvara — to cjelokupnost postoji prvim i glavnim naπim dræavopravnim pitanjem u Austriji, jer to je pi- tanje æivota ili smrti. Zato i neupuπtajuÊ se u razmatranje pravnosti i shodnosti naËelah onih rodoljubivih Srbaljah, koji bi nas moæda htjeli vratiti na savez sa kraljevinom Ugarskom, kako je bio sveden prije god. 1848., ja bih molio, da stanu pri sebi i da sami promisle, kak- ve pogibelji priete nam odasvud naπoj zajednoj narodnosti, naπemu obstanku i hrvatsko- mu i srbskomu u domovini, πto se po jugu nazivlje, ako na udarcu dvijuh uljudstvah, πto sve razom jednaËe, nestane sastavne trojedne kraljevine. Dobro veljaπe dr. Polit, da jezik
31 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Ëine,139 kojim se proglasuje istovjetnost i ravnopravnost hrvatskoga i srpsko- ga naroda u Trojednoj kraljevini.140 To je bilo i toËno provadjano, jer su Sr- bi obnaπali u Hrvatskoj sve Ëasti vojniËke i civilne, osim banova — koje su nam ali slali Madjari. 3. U ovo doba bila je sloga izmedju Hrvata i Srba najËvrπÊa — na zenitu, ne samo u saboru nego i u narodu, jer je Ëitava zemlja primila s odobravanjem saborski zakljuËak flo istovjetnosti i ravnopravnosti« obih polovica jednoga naroda. Da li je bio Ante StarËeviÊ prisutan u ovoj sjednici ne zna se pozi- tivno, ali prosvjeda s nikoje strane nije bilo. U ovom saboru bilo je veÊ viπe zastupnika, koji pristajahu uz A. StarËeviÊa, a medju njima najvaæniji, rijeËki patricij Erazmo BarËiÊ.141 Ali pravaπi joπ nemaju formalne stranke, niti izrad- jenog i kodificiranog programa. Joπ je interesantno spomenuti, da je u ovom saboru g. 1865. Mihajlo Po- lit zastupao ideju konfederacije balkanskih dræava. On vidi u duhu savez bal- kanskih naroda. Ugarska i Trojedna Kraljevina — veli on — moraju s tim bal- kanskim narodima stupiti u konfederaciju.142 Svetozar MiletiÊ 143 u svom go-
nije sve, πto saËinjava narodnost; pa ja Êu nadostaviti, da se uz jezik hoÊe navade, naËina miπljenja, obiËaja, sobÊenja, javne nastave i javne sviesti. Za sve to, moja gospodo, hoÊe se ograniËeno zemljiπte. Uzmite nam zemljiπte, nestat Êe Hrvatske, ali neÊe veÊ biti ni Srb- ske. Premda Êe na slovinskom jugu ostati po svuda i Srbah i Hrvatah, sviet neÊe znati za najplemenitije plodove hrvatske i srbske narodnosti«. Dnevnik sabora kraljevine Dalmaci- je, Hrvatske i Slavonije od godine 1865/7., 178. 139 I. VonËina (1827.—1885.), hrvatski politiËar i pravnik, zagrebaËki naËelnik. 140 Na 73 saborskoj sjednici (11. svibnja 1867.) prihvaÊen je sljedeÊi zakljuËak: flsabor tro- jedne kraljevine izjavljuje sveËano, da trojedna kraljevina priznaje narod srbski, koji u njoj stanuje, kao narod sa narodom hrvatskim istovjeten i ravnopravan.« Dnevnik sabora kra- ljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od godine 1865/7., 708. 141 E. pl. BarËiÊ-Japranski (1830.—1913.), hrvatski politiËar i odvjetnik. 142 Na 14. saborskoj sjednici (22. sijeËnja 1866.) Polit-DesanËiÊ je izjavio: flJa se opet vra- Êam na to iztoËno pitanje; ovo pitanje stoji u savezu sa ugarsko-hrvatskim pitanjem, jer se neda drugaËije rieπiti nego tim naËinom, da se konfederacija narodah evropskoga iztoka stvori. Ta se konfederacija nemoæe stvoriti, dok je Austrija u poloæaju, u kojem je sada; dok Ugarska i trojedna kraljevina nestupe u Ëistu personalnu uniju sa Austrijom, dotle se mo- ra rieπenje iztoËnoga pitanja odgoditi. Ugarska je pozvana i trojedna kraljevina po svojoj proπlosti, da svoj predjaπnji poloæaj u europejskom iztoku zauzme; Ugarska i trojedna kra- ljevina mora propagirati slobodan, ustavan, municipalan æivot na Ëitavom europskom iz- toku; on mora, kad bilo tad bilo u kakav takav odnoπaj spram te konfederacije narodah stupiti, a to nemoæe drugaËije, nego kad svoj poloæaj spram Austrije svede na Ëistu perso- nalnu uniju.« Dnevnik sabora kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od godine 1865/7., 100. 143 S. MiletiÊ (1826.—1901.), srpski politiËar u Hrvatskoj i odvjetnik. Vidi: Nikola PETRO- VIΔ, Svetozar MiletiÊ 1826.—1901., Beograd, Nolit, 1958.
32 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... voru upotpunjuje Politovu osnovu.144 — Godine 1911. misli na to slovaËki zastupnik dr. Milan Hodæa. Sabor bude raspuπten,145 izborni red oktroiran146 i za bana dolazi unio- nista Levin Rauch.147 Eugen Kvaternik u svojoj zdvojnosti i zaneπenjaπtvu pri- redi t. zv. flRakoviËku bunu«148 i pogine. Skup pravaπa se rasprπi i sam Ante StarËeviÊ bude zatvoren.149 God. 1870. 1. prosinca sastadoπe se u Ljubljani Ëlanovi narodne opozici- je, na Ëelu im MrazoviÊ, sa Ëlanovima slovenske narodne stranke i od Srba Laza KostiÊ,150 te proglasiπe ujedinjenje juænih Slovena, izjavivπi, da Êe svim zakonitim sredstvima raditi na ostvarenju toga jedinstva.151 Opozicioni listo- vi hrvatski i slovenski prihvatiπe ovaj program, a VonËina pokrene u Sisku na njem. jeziku list flSüdslavische Zeitung«,152 koji je zastupao ovu teænju. Uto su Srbija i Crna Gora bile navijestile Turskoj rat, da pomognu bosan- sko-hercegovaËki ustanak za oslobodjenje od Turaka.153 PoËinje progon Sr-
144 Vidi MiletiÊev govor odræan na 15. i 16. saborskoj sjednici (23.—24. sijeËnja 1866.). Dnevnik sabora kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od godine 1865/7., 111-116. 145 Sabor je raspuπten kraljevom odlukom 25. svibnja 1867. godine. 146 Vladar je reskriptom odobrio privremeni zakon za provoenje saborskih izbora (flPri- vremeni zakon od 20. Listopada 1867. o izbornom redu za sabor trojedne kraljevine«; flPri- vremeni zakon o uredjenju sabora trojedne kraljevine, od 20. Listopada 1867.«). Vidi: Bo- goslav ©ULEK, Naπe pravice. Izbor zakonah, poveljah i spisah, znamenitih za dræavno pra- vo kraljevine dalmatinsko-hrvatsko-slavonske od g. 1202—1868., Zagreb, Tiskom Draguti- na Albrechta, 1868., CXXXVI-CXLIII; CXLIII-CXLVI. 147 L. barun Rauch de Nyék (1819.—1890.), hrvatsko-slavonski ban (1867./68.—1871.). Vi- di: Iskra IVELJIΔ, Anatomija jedne velikaπke porodice. Rauchovi, Zagreb, SveuËiliπte u Za- grebu, Filozofski fakultet [etc.], 2014., 11 i dalje. 148 RakoviËka buna (7.—11. listopada 1871.). Vidi: Ferdo ©I©IΔ, Kvaternik (RakoviËka bu- na), Zagreb, Tisak Hrvatskog πtamparskog zavoda, 1926.; Zvonimir KULUNDÆIΔ, Odgone- tavanje flzagonetke Rakovica«. Zaboravljeni hrvatski seljaËki tribun Petar Vrdoljak prethod- nik Stjepana RadiÊa za pola stoljeÊa, Zagreb, Multigraf, 1994. 149 StarËeviÊ je uhiÊen noÊu 12./13. listopada 1871., a iz zatvora je puπten 24. prosinca is- te godine. 150 Lazar KostiÊ (1841.—1910.), srpski knjiæevnik i pravnik. 151 Vidi: Zdravko DIZDAR, flLjubljanski ‘jugoslavenski kongres’ 1870. u najnovijoj historio- grafiji«, Historijski zbornik, 27-28 (1974.—1975.), 331-341. Takoer vidi: A. RAHTEN, flJaËa- nje jugoslavenske ideje meu Slovencima«, u: ISTI, Savezniπtva i diobe, 45-57.; Petar KO- RUNIΔ, Jugoslavenska ideologija u hrvatskoj i slovenskoj politici. Hrvatsko-slovenski poli- tiËki odnosi 1848.—1870., Zagreb, Globus, Centar za povijesne znanosti SveuËiliπta u Za- grebu [etc.], 1986. 152 Prvi broj flSüdslavische Zeitung« (novi niz) objavljen je 5. sijeËnja 1871. godine. Istoime- ne novine izlazile su prije u Zagrebu (1849.—1852.). 153 Ustanak je trajao od 1875. do 1878. godine. Vidi: Petar MRKONJIΔ (Petar A. KARA–OR- –EVIΔ), Dnevni zapisci jednog ustaπa o bosansko-hercegovaËkom ustanku 1875—1876. godine, Milan StevËiÊ, Milorad RadeviÊ, prir., Beograd, Tribina, 1983.
33 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) ba u Ugarskoj i Hrvatskoj, jer su simpatizovali s ovim dogadjajima. Makanec u svom listu flPrimorac«154 koji je izlazio u Kraljevici, uzeo je u zaπtitu progo- njene, dok je MiπkatoviÊ155 u flObzoru«156 odobravao progone i traæio da mo- narhija zaposjedne Bosnu i Hercegovinu. Slijedi ujedinjenje NjemaËke157 i Italije.158 Uslijed svih ovih dogadjaja poËeπe se u narodu buditi nove nade i teænje za bolju buduÊnost. Rasprπeni elementi stranke prava stadoπe se gibati i okupljati.159 Na Rijeci se sastavi odbor od uglednih pravaπa, a na Ëelu im Erazmo BarËiÊ. Oni najprije izabraπe Antu StarËeviÊa za svojega vodju a pri- morski Hrvati prvi kompaktno ponesoπe pred narodom pravaπku zastavu. StarËeviÊ bude izabran u Kraljevici i joπ jednom kotaru,160 Fran FolnegoviÊ161 u Dugom selu,162 a uz njih joπ trojica pravaπa.163 Sada ovaj odbor pristupi formalnom stvaranju stranke pod imenom flstranka prava« i izradi joj pro- gram.164 Taj program je u prvoj svojoj toËki, koja nosi naslov flIdeja progra- ma« jedan Ëisto jugoslovenski, izvanokviraπki program.165 U njemu Ante Star- ËeviÊ oznaËuje idejom programa — koja da flima biti sveta svim otaËbeni-
154 flPrimorac« je izlazio u razdoblju od 1873. do 1878., kao list za politiku, narodno gos- podarstvo i pomorstvo. 155 Josip MiπkatoviÊ/pseudonim: N. KoritiÊ (1836.—1890.), hrvatski politiËar i publicist. 156 ZagrebaËki dnevnik flObzor« (1860.—1941.) poËeo je izlaziti pod imenom flPozor« (1860.—1867.). 157 Do nacionalnoga ujedinjenja NjemaËke doπlo je 1871. godine. 158 Proces ujedinjavanja Kraljevine Italije trajao je od 1861. do 1870. godine. 159 Vidi: Jasna TURKALJ, Pravaπki pokret 1878.—1887., Zagreb, Hrvatski institut za povi- jest, 2009. 160 Izbori za hrvatski Sabor odræani su u kolovozu 1878. godine. A. StarËeviÊ je izabran i u –urmancu (Krapina — vanjski kotar), ali je prema tadaπnjem izbornom zakonu mogao zadræati samo jedan mandat. OdluËio se za onaj u Kraljevici. 161 F. FolnegoviÊ (1848.—1903.), hrvatski politiËar i pravnik. Vidi: Fran FOLNEGOVIΔ, Ot- vorite oËi!, Zagreb, Tiskom Antuna Scholza, 1896. 162 FolnegoviÊ je izabran u Senju (grad) i u Sesvetama (izbornom je kotaru pripadala i op- Êina Dugo Selo). 163 Osim A. StarËeviÊa i F. FolnegoviÊa izabrani su joπ sljedeÊi pravaπki kandidati: u Delni- cama Andrija Valuπnik/Valuπnig (1817.—1905.), u –urmancu kao naknadni izbor –uro/Ju- raj barun Rukavina Vidovgradski (1834.—1915.), u Gareπnici Pavao Brantner (1842.— 1916.) i u –akovu Ivan DuneroviÊ/–uneroviÊ. 164 Vidi: fl©to hoÊemo? PolitiËki program pravaπa«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programat- ski dokumenti, 275-277. 165 Zagorac se pozvao na flnacrt programa« πto ga je A. StarËeviÊ sastavio 1880. u Suπaku. Vidi: Stenografski zapisnici sabora kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Petogodiπta 1913.—1918. Od XXXV. do ukljuËivo LXXXIV. saborske sjednice od 5. oæujka 1914. do 13. srpnja 1914., 1914., sv. II., 105.
34 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... kom« — ujedinjenje svih Slavena flmedju NjemaËkom i medju Crnim morem«. Ako ovi narodi — veli on — uz potpunu slobodu i jednakost sporazumno naËine jednu dræavu pod bilo kojim imenom i bilo kakovim dræavnim ure- djenjem — tada da je flnjihova narodna i dræavna sreÊa buduÊnost potpuno osigurana i zajamËena«. Prema toj ideji oznaËuje se u drugoj toËki programa kao najbliæa zadaÊa: flSamostalnost i u svih sluæbah deræavnoga æivota sjedi- njena samouprava hervatskih zemalja itd.«166 Slijede joπ tri manje vaæne toË- ke programa pod naslovom: flpravni temelji«, flakcija kako se ima raditi« i flsredstvo za izvrπenje programa«. Razumije se, da u tom programu nigdje ne dolazi flokvir monarhije«. Ja sam ovaj program iznio dne 9. marta 1914. u hrv. saboru, ali sam mu po odredbi Dra. Mile StarËeviÊa morao dodati u drugoj toËki ove rijeËi: flpod dinastijom Habsburg-Lorenah«, kojih u originalu nema — πto je samo po sebi razumljivo. Dr. Mile StarËeviÊ je to traæio s dva razlo- ga: prvo, jer — reËe — ne æeli pod stare dane u tamnicu i drugo, jer je to u skladu sa programom od 1894.167 na kojemu je stranka tada stajala. 4. Nije, dakle, istina, da je prvobitni program stranke prava bio ekskluzivno hrvatski, antisrpski i monarhijsko-dinastiËki. Sve je to nastalo kasnije, kad je Ante StarËeviÊ, a s njime i stranka prava, videÊi da se dualizam ne ruπi, a ne usudjujuÊi se s ovim programom u javnu borbu — primila g. 1894. pod uti- cajem Dra. Franka i tadanjih flObzoraπa«168 program, u kojem nema viπe ni spomena o prvoj toËki iz god. 1880. dok su u drugoj dodane rijeËi: flu okvi- ru habsburπke monarhije«. Za potvrdu navodim samo rijeËi Dra. Harambaπi-
166 flNarodi medju NemaËkom i medju Crnim morem, pa medju Dunajem i Adriatikom po danaπnjih osebitih imenih u: dolnjoj ©tajerskoj, Koruπkoj, Kranjskoj, Gorici, Istrii, Dalmacii, Hervatskoj, Slavonii, Krajini, Bosni, Hercegovini, gornjoj Albanii, Crnoj Gori, Serbii, Medju- murju i Bugarskoj; æivivπi kroz vekove izmeπani i u neposrednom susedstvu nenaËiniπe deræavnu ni narodnu skupnost, nego uzderæaπe svoje narode i deræavne osebnosti. Time je dokazano, da se iz ovih narodah nemoæe silom naËiniti sreÊna deræavna jedinost; a da naËine medjunarodne osebe moglo se misliti, dok ne bijaπe sjedinjene Italije i sjedinjene NemaËke, i dok Rusia ne dobi premoÊ u istoku. U tom stanju, ovaj nijedan narod o sebi nemoæe slobodan ni sreÊan biti. Ako li ovi narodi sporazumno naËine jednu deræavu, ko- joj uz podpunu slobodu i jednakost, ime nadeti i uredjenje uvesti stoji od njih, tada je nji- hova narodna i deræavna sreÊna buduÊnost podpuno osigurana i zajamËena. Ta idea ima sveta biti svim otaËbenikom ovih zemaljah. Ali jer su se osim Hervatah, ostali narodi ovo- ga kraja priliËno skupili i lakπe mogu raditi o izvedenju te idee; zato je stranki prava naj- bliæa zadaÊa: Samostalnost i u svih sluæbah deræavnoga æivota sjedinjena samouprava her- vatskih zemalja pod dinastijom Habsburg-Lorenah.« Nav. prema: Isto, 105-106. 167 Vidi: flDræavopravni program hrvatske Sjedinjene opozicije (dogovoren izmeu prvaka Stranke prava i Neodvisne narodne stranke 14. IV. 1894.)«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 357-358. 168 Pod flobzoraπima« se podrazumijevalo Neodvisnu narodnu stranku. Vidi: flProgram Ne- odvisne narodne stranke«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 284-286. Sam pojam flobzoraπi« dolazi od imena zagrebaËkoga dnevnika flObzor«.
35 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Êa, koji je g. 1905. u saboru — braneÊi rijeËku rezoluciju — dobacio Dru. Franku: flA Dr. Frank je onaj, koji je u stari pravaπki program prvi unio okvir monarhije«, flFrank je onaj, koji je bitno modificirao pravaπki program«169 itd. Ne treba ovo uzeti kao optuæivanje Dra. Franka. Ta je promjena uËinjena do- bronamjerno, da se u ono doba, kad se stranka veÊ vrlo proπirila u narodu, predje na pozitivno stanoviπte i omoguÊi stranci prava realan rad za oæivo- tvorenje programa. Jedini Erazmo BarËiÊ ostao je do svoje smrti vjeran onom prvom programu stranke i gledom na ideju i gledom na postignuÊe flnajbli- æeg cilja« naglasujuÊi, da Êe se ovaj izvrπiti tek onda, kada Êe flkozaËko kopi- to zatutnjiti na beËkim ploËnicima«.170 Da je i Ante StarËeviÊ raËunao na Ru- siju — akoprem je Ëudnom logikom izolirao Hrvate od Srba i ostalih Slave- na — potvrdjuju to mnogi njegovi Ëlanci.171 Potvrdjuje to joπ napose jedan nepristran svjedok. Poznati rusofil, uËenjak spomenuti veÊ profesor Dr. Pe- tar TomiÊ pisao mi je dne 26. novembra 1911. pismo, u kojemu dolazi i ovaj pasus: flJoπ Êu Vam kazati, da je mene pitao Ante StarËeviÊ, kad sam se po- vratio iz Rusije: ‘kada Êe doÊi Hrvatskoj u pomoÊ ruski car?’ Ja sam bio u ne- prilici dati — bez uvrede — odgovor na to naivno pitanje. Vi znate, da je prije toga E. Kvaternik, a s njime i Ante StarËeviÊ polagao svu nadu u Napo- leona III.172 O tom je sanjao E. Kvaternik 60-tih godina (bio sam s njime na veËeri u Novom Gradu173 — kod æupnika NeraliÊa).174 Pravaπi — nastavlja
169 HarambaπiÊ je te rijeËi izgovorio na 139. saborskoj sjednici (6. prosinca 1905.) prigo- dom govora o proraËunu za 1906. godinu. ReËenica glasi: flA g. dr. Josip Frank je onaj, ko- ji je u stari pravaπki program prvi unio ‘okvir monarkije’; gosp. dr. Frank je onaj, koji je bitno modificirao pravaπki program time, πto se je dao birati u regnikolarnu deputaciju, ko- ja se opet bira samo na temelju one zlosretne nagodbe, koju on tako straπno proklinje i nama silom vjeπa na vrat, jer smo naprosto zatraæili samo to, da se toËno i strogo vrπe ona prava, koja su nam i samom njom sveËano zajamËena.« StenografiËki zapisnici i prilozi sa- bora kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Petogodiπte 1901.—1906. od CXXVI do uklju- Ëivo CXLV. sab. sjednice od 10. studenoga do 14. prosinca 1905., 1906., sv. V., dio II., 975. Vidi: August HARAMBA©IΔ, Govori, Julije BeneπiÊ, ur., Zagreb, Hrvatski izdavalaËki biblio- grafski zavod, 1943., 485-486. U istome je govoru HarambaπiÊ nazvao Zagorca svojim fldra- gim drugom«. 170 fl(...) kad bude prvo kopito kozaËkog konja udarilo na beËkom ploËniku, kucnuti (Êe) sat slobode slavenskih plemena, a Hrvatska Êe slobodnom i nezavisnom uskrsnuti na raz- valinah toga protunarodnog dualistiËkoga konglomerata!« Izgovoreno u saborskom govo- ru od 9. prosinca 1886. godine. 171 O odnosu pravaπa prema Rusiji vidi: Aleksandar FLAKER, flPravaπtvo i Rusija: (mjesto Rusije u vanjsko-politiËkoj koncepciji)«, Historijski zbornik 11-12 (1958—1959) 1-4, 105- -119; M. GROSS, flOsnovni problemi pravaπke politike 1878—1887«, Historijski zbornik 15 (1962) 1-4, 61-120 (87-92). 172 Napoléon III./Charles Louis Napoléon Bonaparte (1808.—1873.), predsjednik francuske republike (1848.—1852.) i francuski car (1852.—1870.). Vidi: David BAGULEY, Napoleon III and His Regime. An Extravaganza, Baton Rouge, Louisiana State University Press, 2000. 173 Novigrad na Dobri.
36 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
Dr. TomiÊ — nevide dalje od nosa, pa kao Grci u Carigradu i za obsjedanja turskoga joπ vikahu: Bog i Heleni i Sv. Duh!175 To jest: flsamo Hrvate«, bez saveznika, spasit Êe Bog od pogibelji«! 5. Napuπtanjem prvobitnog programa, nuæno je moralo doÊi do borbe sa srpskim dijelom naπega naroda. Pravaπi su poveli panhrvatsku politiku, uz deklamacije o historiËkom hrv. dræavnom pravu, o zavjernicama i kraljev- skim prisegama i sl. Po toj ideologiji u Hrvatskoj nije smjelo biti Srba. U Sr- bima poËeπe gledati najveÊu zapreku oæivotvorenju svojega programa. Vlas- todrπcima je pak vrlo dobro dolazio ovaj razdor i nesloga medju sinovima jednoga naroda, pa su je svim moguÊim sredstvima podræavali i nijetili. Oni divni momenti narodne sloge iz g. 1848. za JelaËiÊa i patrijarhe RajaËiÊa,176 momenti zajedniËke borbe za cjelokupnost Trojedne kraljevine godina πez- desetih i dalje, odoπe kao u nepovrat. Srbi se stadoπe okupljati u redovima unionistiËke vladine stranke177 napustivπi svaki rad za hrvatsku samostalnost, jer od takove samostalnosti nisu imali niπta oËekivati, osim da budu pohrva- Êeni i polatinjeni. Pravaπka tadanja akcija izazvala je reakciju, koja se odra- æavala u formuli: flSrbi svi i svuda«178 i koja je dovela do æalosnih antisrpskih demonstracija g. 1902.179 Takozvani mjerodavni faktori uæivali su u tom pok- retu i podupirali su ga. U duhu doËaravali su si: kako Êe pomoÊu Srba iz Hr- vatske provoditi svoje osvajalaËke osnove na Balkanu, a preko ovoga na Is- toku uopÊe. Za dinastije ObrenoviÊa180 habsburπka se monarhija gerirala kao tutor i protektor Srbije, potiskujuÊi na svim linijama ruski upliv i pripremaju-
174 Ignacije/Ignjat NeraliÊ (1816.—1884.?) Njegova polusestra Ruæica, udala se za E. Kva- ternika; æupnik u Novigradu (1852.—1876.) i u PriliπÊu (1876.—1884.). 175 Aludira se na opsadu i zauzeÊe Konstantinopola/Carigrada 1453. godine. 176 Josif RajaËiÊ (1785.—1861.), patrijarh srpske pravoslavne crkve (1848.—1861.) u Habs- burπkoj Monarhiji. 177 Vidi: Nives RUMENJAK, Srpski zastupnici u Banskoj Hrvatskoj. Okvir za kolektivnu bio- grafiju 1881.—1892., Zagreb, Srpsko kulturno druπtvo Prosvjeta, 2003.; ISTA, PolitiËka i druπtvena elita Srba u Hrvatskoj potkraj 19. stoljeÊa. Uspon i pad Srpskoga kluba, Zagreb, Hrvatski institut za povijest, 2005. 178 Vidi: Mato ARTUKOVIΔ, Ideologija srpsko-hrvatskih sporova (Srbobran 1884—1902.), Zagreb, Naprijed, 1991.; ISTI, Srbi u Hrvatskoj (Khuenovo doba), Slavonski Brod, Hrvatski institut za povijest — Podruænica, 2001. 179 Vidi: M. ARTUKOVIΔ, fl»lanak ‘Srbi i Hrvati’ i antisrpske demonstracije 1902. u povijes- noj literaturi i publicistici«, Spomenica Filipa Potrebice, Mirjana MatijeviÊ Sokol, ur., Zagreb, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta SveuËilista u Zagrebu, Podruænica za povijest Sla- vonije, Srijema i Baranje Hrvatskoga instituta za povijest, 2004., 257-292; ISTI, flPitanje πte- ta i odπtete u antisrpskim demonstracijama 1902. godine«, »asopis za suvremenu povijest 42 (2010) 1, 179-217. Te su demonstracije bile obiljeæene i sukobljavanjem s flmaaron- stvom«. 180 Dinastija ObrenoviÊa vladala je u Srbiji od 1815. do 1842. i od 1858. do 1903. godine.
37 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Êi teren, da joj s vremenom i ova padne kao zrela jabuka u krilo. Samo bor- bi narodne radikalne stranke181 sa Nikolom PaπiÊem na Ëelu ima se zahvali- ti, da je ova osnova bila veÊ onda osujeÊena. 6. U Hrvatskoj i Slavoniji stala je Ugarska provoditi madjarizaciju (osobito pomoÊu t. zv. flJulijanskih πkola«)182 na svim podruËjima, dok je u Dalmaciji stala prodirati nijemπtina i πiriti se austrijanπtina, uz favoriziranje talijanπtine, samo da se πto prije odnarodi hrvatski æivalj. Propast hrvatstva bilo je pita- nje razmjerno kratkog vremena. Frano Supilo bio je medju prvima, koji je uvidio, da se ovim putem i ova- kovom politikom u Hrvatskoj ne Êe moÊi spasiti hrvatski narod. Njegovo is- kreno i nesebiËno rodoljubno srce krvarilo je nad tuænom sudbinom sigur- ne propasti njegovoga naroda. Stao je da promiπlja: imade li izlaza iz tih vrt- loga Scile i Karidbe, u kojima se bespomoÊno vrtio brod hrvatske politike. U to se preselio na Rijeku183 i ovdje doπao u doticaj, on pravaπ, sa starim pra- vaπima kova Erazma BarËiÊa. Kako je bio bistar i pronicav vidio je, da se Hr- vati ne mogu istodobno boriti i proti Austriji i proti Ugarskoj, a uz to se joπ klat sa Srbima i medjusobno. Nakon zrelog promiπljanja stvori svoj plan i od- luËi napustiti dosadanju sterilnu panhrvatsku legitimistiËku pravaπku politiku programa od 1894. Dogadjaji iπli su u prilog njegovom planu. U Ugarskoj je bjesnila opstrukcija radi vojnog komandnog jezika, a Koπutovci184 navjeπtaju borbu proti austrougarskoj nagodbi, na kojoj poËiva dualizam, a za potpu- nu samostalnost Ugarske. On odluËi u druπtvu mladjih inaugurirati III. NOVI PRAVAC HRVATSKE POLITIKE. U tom smjeru poËne æilavo raditi na dvije strane: u Banovini185 i Dalmaciji. 1. U Banovini otvori πirom stupce svojega flNovog Lista«186 naprednoj omla- dini.187 To su bili njegovi pioniri. PoËetkom 1903. upriliËuju oni skupπtine za
181 Vidi: Milan St. PROTIΔ, Radikali u Srbiji. Ideje i pokret, Beograd, Balkanoloπki institut SANU, 1990. 182 Vidi: Ivan BALTA, flJulijanska akcija kroz maarske πkole u Hrvatskoj i Slavoniji te BiH krajem XIX. i poËetkom XX. stoljeÊa«, Motriπta 1 (2001) 1, 79-97. 183 Supilo je doselio u Rijeku 1900. godine. 184 RijeË je o pristaπama Stranke neovisnosti i ‘48./Neovisne stranke (Nezavisna stranka). 185 Banska Hrvatska ili Kraljevina Hrvatska i Slavonija. 186 U razdoblju od 1900. do 1907. dnevnik je nosio ime flNovi list«, a potom sve do pres- tanka izlaæenja (1915.) flRieËki novi list«. Vidi: Stanislav ©KRBEC, RijeËka zvijezda Guten- bergove galaksije. Tiskarstvo Rijeke i hrvatske glagoljske tiskare, Rijeka, Tiskara Rijeka, 1995., 306-309 (potpoglavlja: fl‘Toljagaπki rat’ izmeu Supilova ‘RieËkog Novog Lista’ i ‘Ri- jeËkih Novina’«).
38 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... finacijalnu samostalnost Hrvatske. U brzo zatalasala se sva zemlja. U Zagre- bu poËinju demonstracije, a nemiri u Primorju, Gorskom Kotaru i drugdje.188 Dva puta je bila osnova, da se provali u banske dvore i zbaci Khuena. Pro- glaπuju se prijeki sudovi. Supilov flRijeËki Novi List« donosi vijesti o ærtvama prijekog suda. Dalmatinski i istarski zastupnici putuju preko Rijeke u BeË i traæe audijenciju kod Franje Josipa, ali im ova bude uskraÊena. Ovo ogorËi sav narod. Khuen odlazi u Budimpeπtu za ministra predsjednika.189 Joπ za nemira poËinje na sveuËiliπtu era zbliæavanja Srba i Hrvata. Sveto- zar PribiÊeviÊ u zajednici s RadiÊem, LorkoviÊem,190 Heimerlom,191 PotoËnja- kom192 i drugima radio je veÊ prije za to zbliæenje. Postavπi urednikom flNo- vog Srbobrana«193 piπe u god. 1903. ovako: flSvaki pokuπaj, upravljen proti samostalnosti naπe otaËbine, upravljen je neposredno i protiv buduÊnosti Sr- ba. Interesi srpstva zahtijevaju, da srpski narod uzme u zaπtitu samostalnost Kraljevine Hrvatske proti svim faktorima, kojima je ona na putu« itd. Isto ta- ko i organ dalmatinske srpske stranke flDubrovnik«194 piπe za slogu na teme- lju ravnopravnosti Hrvata i Srba. Ovo je bio preokret, t. j. prekid sa Srbima
187 flNapredna omladina« (naprednjaci) je naziv za neformalnu skupinu pripadnika radikal- ne nacionalistiËke omladine koja je 1895. sudjelovala u demonstracijama te organizirala spaljivanje maarske zastave na JelaËiÊevu trgu u Zagrebu. Nakon toga dogaaja znatan dio demonstranata otiπao je studirati u Prag, gdje su doπli pod snaæan utjecaj Ëeπkoga na- cionalnog pokreta na Ëelu s T. G. Masarykom. Vidi: Hrvatski djaci pred sudom. Stenograf- ski izvjeπtaj o glavnoj razpravi proti hrvatskim sveuËiliπtnim djacima obdræanoj pred kr. sudbenim stolom u Zagrebu dne 11-16 studenoga 1895., Mirko Maor, gl. ur., Zagreb, Dom i svijet, 1995.2 Vidi: fl©to hoÊemo. Programatski spis hrvatske Napredne omladine«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 385-388. 188 Ivan KOVA»IΔ, Branili su Hrvatsku. Primorci i Gorani u Hrvatskom narodnom pokre- tu 1903/4., Rijeka, AdamiÊ, 1997. 189 Vidi: flBilo je to godine devetsto i treÊe...« (tematski broj), »asopis za suvremenu povi- jest 37 (2005) 3, 585-751. 190 Ivan LorkoviÊ (1876.—1926.), hrvatski politiËar. Vidi: Mira KOLAR, flDr. Ivan LorkoviÊ urednik ‘Narodne obrane’ u Osijeku 1902.—1905. godine. (Prilog za biografiju)«, OsjeËki zbornik 27 (2004), 91-110 i natuknicu o njemu u, Hrvatski biografski leksikon, https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11954. Pristup ostvaren 1. lipnja 2020. 191 Milan Heimerl/Heimrl (1876.—1917.), hrvatski politiËar i publicist. Vidi natuknicu o nje- mu u Hrvatskom biografskom leksikonu, https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7408. Pristup ostvaren 22. svibnja 2020. 192 Franko PotoËnjak (1862.—1932.), hrvatski politiËar, odvjetnik i publicist. Vidi: F. PO- TO»NJAK, Iz mojih politiËkih zapisaka, Zagreb, U komisiji knjiæare M. Breyera, 1914. 193 List flNovi Srbobran« izlazio je u Zagrebu od 1902. do 1906., i bio je glasilo Srpske na- rodne samostalne stranke. 194 Tjednik flDubrovnik« je izlazio u Dubrovniku od 1892. do 1914. Vidi: flNaπ program. Pro- gram dubrovaËkih ‘srbo-katolika’«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 345-347.
39 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
flmadæaronima«, bezuvjetnim pomagaËima vlade i madjarske prevlasti u Hr- vatskoj, a povrat na politiku Srba iz godina πezdesetih. Taj preokret stvara mladja srpska generacija sa PribiÊeviÊem na Ëelu, a u sporazumu sa Franom Supilom. U organu srpske samostalne stranke flNovom Srbobranu« piπe Pri- biÊeviÊ 21. jula ovako: flOni Hrvati, koji stoje na stanoviπtu narodnog dualiz- ma Hrvata i Srba, treba da priznadu narodnu ravnopravnost, a oni pak, ko- ji zastupaju narodno jedinstvo Srba i Hrvata, moraju ipak dopustiti, da pos- toje dvije zasebne historijsko-politiËke organizacije, srpska i hrvatska, i ako iskreno æele sporazum ne smiju trpjeti podredjenost jednoga narodnog dije- la drugomu«.195 U Ëlanku od 9. novembra piπe kako flæeli, da njegova otadæ- bina bude slobodna kuÊa, koja jednako πtiti obadva svoja sina i zato moæe iÊi samo s onim hrvatskim strankama, koje bi se postavile na stanoviπte pot- pune narodne ravnopravnosti izmedju Hrvata i Srba«.196 Ovdje treba primijetiti, da g. PribiÊeviÊ danas, u naπoj ujedinjenoj zajed- niËkoj otadæbini zastupa ovo isto svoje stanoviπte od g. 1903. Ne mislim ti- me reÊi, da nije bilo i kod g. PribiÊeviÊa — pod jakim utiscima neoËekiva- nih dogadjaja — momenata, koji su davali pravo zakljuËivati na njegov dru- gaËiji mentalitet.197 To on i sam dopuπta. Ali su ga neslomivi principi duha i prirode brzo doveli do spoznaje, da se ne mijenja preko noÊi ono, πto su sto- ljeÊa utvrdila. Takovih Ëasovitih skretanja vidjeli smo i kod mnogih drugih politiËara i vodja, koji rade, i to mnogo rade. Ne treba biti prorok, a da Ëov-
195 Citat u izvorniku glasi: flMeu Hrvatima, koji æele sporazuma, postoje dvije struje. Jed- ni ispovijedaju naËelo narodnog dualizma, a drugi naËelo narodnog jedinstva Srba i Hrva- ta. (...) Oni Hrvati, koji ispovijedaju naËelo narodnog dualizma moraju ipso facto, ako is- kreno hoÊe sporazuma, pristati uz misao narodne ravnopravnosti. Oni drugi, koji vjeruju u narodno jedinstvo Srba i Hrvata, moraju ipak dopustiti, da postoje dvije zasebne istorij- sko-politiËke organizacije, srpska i hrvatska, i u logiËnoj primjeni svojih naËelnih pogleda ne smiju trpjeti, ako opet iskreno æele sporazuma, podreenost jednog narodnog dijela drugome. A πto je glavno i jedni i drugi moraju pristati na to, da se naËelu ravnopravno- sti dade i sigurna zakonodavna podloga, koja iskljuËuje svaki povod meusobnom povje- renju. Ovo je tim potrebnije, πto meu Hrvatima i danas ima jaka struja, koja pored svih teπkih iskuπenja i neplodnosti svoga rada ne samo ne priznaje Srbima ravnopravnost, ne- go Ëak i ne priznaje ni to, da ih ima u æivotu.«, A+B, flO sporazumu Srba i Hrvata«, Novi Srbobran, Zagreb, br. 163, 18./31. srpnja 1903., 1. 196 Citat u izvorniku glasi: flSrpski narod æeli, da njegova otadæbina bude slobodna kuÊa, koja jednako πtiti obadva svoja sina, a ne tamnica u kojoj je zatvoren suæanj. I za to, i zbog toga, mogao bi on stupiti u izvjesne i stalne politiËke odnose samo s onim hrvat- skim strankama, koje bi se postavile na stanoviπte potpune narodne ravnopravnosti izme- u Srba i Hrvata.«, O, flZagreb, 27. okt. 1903.«, Novi Srbobran, br. 242, 27. listopada/9. stu- denoga 1903., 1. 197 Vidi: H. MATKOVIΔ, Svetozar PribiÊeviÊ i Samostalna demokratska stranka do πestosi- jeËanjske diktature, Zagreb, SveuËiliπte u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest, 1972.
40 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... jek ustvrdi, kako Êe se oko ovih temelja okupiti sav narod hrvatskog i srp- skog imena. Treba samo joπ da se vrate na principe koje su ispovijedali go- dine 1903. i neki naπi odliËni i uvaæeni rodoljubi politiËari. U naravi nema skoka. Najprije narodno jedinstvo u potpunoj ravnopravnosti, a onda pita- nje: pod kojim i kakovim ustavom se ono moæe provesti. Tek tada Êe se mo- Êi pozivati na primjere federativne NjemaËke, Rusije itd. Prije ne. Moje je uv- jerenje, da kao πto su ovi principi iz g. 1903. i dalje urodili velikim i presud- nim rezultatima, da Êe oni isto tako neminovno uroditi plodovima i u danaπ- njim vremenima. 2. Dok se ovako razvijahu prilike u Banovini, nastao je veÊ bio u Dalmaci- ji potpuni preokret radom i sudjelovanjem Frana Supila. Izmedju kluba flna- rodne hrvatske stranke«198 i flstranke prava«199 s jedne, te flsrpskog narodnog kluba«200 [s druge strane], nastaje sporazum.201 Isti talijanski klub202 obeÊaje potporu u borbi proti namjeravanom uvodjenju njemaËkog uredjenja jezika, a u korist hrvatsko-srpskog. Dne 13. novembra 1903. izrekao je u dalmatinskom saboru najbolji Supi- lov prijatelj i pomagaË Dr. Ante TrumbiÊ uznositi i umni govor, koji je for- malno elektrizovao Ëitavu sabornicu, a potresno odjeknuo cijelom Hrvat- skom. Ovaj govor sadræaje u jezgri kasniju rijeËku rezoluciju i Ëitav novi po- litiËki pravac. I on je naglasio u tom govoru, da su stari borci (misli prava- πe) izgubili s vida stari pravac, a novoga nisu naπli. Na koncu dovikuje: flU ovoj monarhiji nema pravice za hrvatski narod — ali: ovaj je narod bio pri- je monarhije, pak Êe æivjeti i poslije nje!«203
198 O izvornom programu dalmatinskih narodnjaka vidi: flProgram Narodnog lista. Program Narodne stranke u Dalmaciji«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 141- -144. 199 Vidi: flIvo Prodan: Naπ Program. Pravaπtvo u Dalmaciji«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Pro- gramatski dokumenti, 312-316. Takoer vidi: Marijan DIKLIΔ, Pravaπtvo u Dalmaciji do kraja Prvoga svjetskog rata, Zadar, Matica hrvatska Zadar, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 1998. 200 Vidi: flProgram Srpske narodne stranke«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski do- kumenti, 450-451. 201 Vidi: flTekst sporazuma klubova Srpske narodne stranke i Hrvatske stranke na Dalma- tinskom saboru«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 503-504. 202 Vidi: flSaopÊenje Talijanske stranke — obavijest kluba talijanskih zastupnika na Dalma- tinskom saboru«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 499-500. 203 Vidi: Ante TRUMBIΔ, Izabrani spisi, I. PetrinoviÊ, ur., Split, Knjiæevni krug, 1986., 37- -57. TrumbiÊ je odræao govor na 10. sjednici (7. studenoga 1903.) Pokrajinskoga sabora. Takoer vidi: Brzopisna izvjeπÊa XXXVIII zasjedanja Pokrajinskoga sabora dalmatinskoga, 1903., 647-658.
41 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Slijede oduπevljene izjave Dra. Smodlake,204 Lovre BorËiÊa,205 Dra. Petra »ingrije206 i Gjure VukotiÊa.207 Lovro BorËiÊ sa zanosom govori o pribliæenju Srba, koji, da Êe se sloæni s Hrvatima i Bugarima moÊi oprijeti tudjoj, ger- manskoj najezdi na Balkanu.208 VukotiÊ je uvjeren, kako oæivotvorenje na- rodnih ideala zavisi od sloænoga rada Srba i Hrvata kao jednoga naroda. Sr- bi i Hrvati, na temelju ravnopravnosti, udruæenim silama na politiËkom, kul- turnom i ekonomskom polju postiÊi Êe one ideale, u kojima jedino stoji spas i sjajna buduÊnost naroda srpsko-hrvatskog. Joπ je Ëasni Don Jure Biankini209 (takodjer pravaπ) sve to iznio u austrijskoj delegaciji pred evropski forum, iz- javljujuÊi, da je hrvatski narod doπao do uvjerenja, da za njega nema u ovoj monarhiji pravice, da je njegov opstanak ugroæen i da je taj narod prisiljen prekinuti sve svoje dosadanje tradicije i naivne nade. Ovako je, evo, uspjelo Franu Supilu, da sa svojim drugovima i prijatelji- ma stvori u Dalmaciji novi kurs. Sada si je on preduzeo, da taj kurs prenese i popularizuje u politiËki rastrovanoj Banovini. On je sa svojim flRijeËkim No- vim Listom« u zajedniπtvu s flNovim Srbobranom« to vrlo uspjeπno proveo. Da nije bilo ovoga rada, ovoga preporoda u Dalmaciji i Banovini — ne bi bilo tako lako doπlo do 29. oktobra210 i 1. decembra 1918.211 kako je doπlo.212 3. Godine 1904. u Ugarskoj opstrukcija. Parlament bude 4. jan. 1905. ras- puπten; izbori obavljeni u maju donijeπe veÊinu koaliranoj madjarskoj opo-
204 Josip Smodlaka (1869.—1956.), hrvatski politiËar i odvjetnik. Vidi: Marko KostrenËiÊ, ur., Zapisi Dra Josipa Smodlake, Zagreb, JAZU, 1972. Smodlaka je odræao govor na 11. sjednici (8. studenoga 1903.) Pokrajinskoga sabora. Vidi: Josip SMODLAKA, Izabrani spisi, I. PeriÊ, H. SirotkoviÊ, ur., Split, Knjiæevni krug, 1989., 250-253. Takoer vidi: Brzopisna iz- vjeπÊa XXXVIII zasjedanja Pokrajinskoga sabora dalmatinskoga, 683-688. 205 L. BorËiÊ (1845.—1911.), hrvatski politiËar i srednjoπkolski nastavnik. 206 Pero »ingrija (1837.—1921.), hrvatski politiËar i pravnik. »ingrija je odræao govor na 12. sjednici (9. studenoga 1903.) Pokrajinskoga sabora. Vidi: Brzopisna izvjeπÊa XXXVIII zasje- danja Pokrajinskoga sabora dalmatinskoga, 726-730. 207 VukotiÊ je odræao govor na 14. sjednici (11. studenoga 1903.) Pokrajinskoga sabora. Vi- di: Brzopisna izvjeπÊa XXXVIII zasjedanja Pokrajinskoga sabora dalmatinskoga, 767-768. 208 BorËiÊ je odræao govor na 12. sjednici (9. studenoga 1903.) Pokrajinskoga sabora. Vidi: Brzopisna izvjeπÊa XXXVIII zasjedanja Pokrajinskoga sabora dalmatinskoga, 719-726. 209 Juraj Biankini (1847.—1928.), hrvatski politiËar, publicist i katoliËki sveÊenik. 210 Toga je datuma hrvatski Sabor donio odluku o prekidu svih dræavno-pravnih veza iz- meu banske Hrvatske te Kraljevine Ugarske i Carevine Austrije. 211 U Beogradu je proglaπeno ujedinjenje Dræave Slovenaca, Hrvata i Srba s kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom. 212 Vidi: Z. MATIJEVIΔ, flNarodno vijeÊe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, dje- lovanje i nestanak (1918—1919.)«, Marina ©tambuk-©kaliÊ, Z. MatijeviÊ, ur., Narodno vije- Êe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918—1919. Izabrani dokumenti, Zagreb, Hrvatski dræavni arhiv, 2008., 35-66.
42 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... ziciji.213 U Hrvatskoj organizuje se napose flhrvatska napredna stranka« i flhr- vatska puËka seljaËka stranka«. Klerikalni pravaπi (furtimaπi) poËeπe izdavati dnevnik flHrvatstvo«.214 Oni ne priznaju Srbe u Hrvatskoj, srpske zastave itd. Jezuitima bude dozvoljeno nastaniti se u Zagrebu (12. IV. 1905.).215 Po za- grebaËkim ulicama tuku se flËisti«216 i klerikalci sa naprednjacima, flobzoraπ- kim pravaπima« i Srbima. flHrvatska Stranka Prava« sazove na 27. maja konfe- renciju Ëitave saborske opozicije, da vijeÊa o polit. poloæaju obzirom na do- gadjaje u Ugarskoj. Bude izabran odbor od trojice i to: Dr. M. DerenËin, Dr. Jos. Frank i Stj. Zagorac, da izrade prijedlog o zajedniËkoj akciji oporbenih zastupnika.217 Sastadosmo se nekoliko puta te uputismo dalmatinskim zastupnicima poziv na sastanak svih opozicionih narod. zastupnika za dan 4. juna 1905. u Za- grebu. Oni nam odgovoriπe, da traæe prije svega prethodni sporazum glede mnogih politiËkih pitanja. Dalmatinska ujedinjena flHrvatska stranka«,218 bila je veÊ stvorila, na predlog Dra. TrumbiÊa zakljuËak, da smatra Hrvate i Srbe za jedan narod po krvi i jeziku. Srpska samostalna stranka u Banovini izja- vila je 26. maja, da je spremna iÊi zajedno sa hrvatskim oporbenim stranka- ma izuzev Frankovu flËistu stranku prava«. Na zahtjev dalmatinskih zastupni- ka poslao im je naπ odbor jednu politiËku flIzjavu«, kojoj je auktor bio Dr. Frank.219 U njoj se udara na madjarsku politiku, a o Srbima se ne kaæe niπta. Frano Supilo bojao se jedne izjave hrvatskih oporbenih stranaka, kojom bi se one izjavile proti ugarskoj koaliciji. Na njegov poticaj πalje Erazmo Bar- ËiÊ veÊ 8. juna pozdrav flugarskoj koaliciji«. Supilo poËne oπtro pisati u flRi-
213 Ujedinjenu maarsku oporbu Ëinile su: Stranka neovisnosti i ‘48./Neovisna stranka (F. Kossuth), KatoliËka narodna stranka (Aladár Zichy de Zich et Vásonkeo˝ /1864.—1937./), nova stranka (Dezso˝ Bánffy de Losonc /1843.—1911./) i disidenti, tj. bivπi Ëlanovi Liberal- ne stranke (G. Andrássy ml.). 214 flHrvatstvo« (Zagreb; 1904.—1910.). 215 Vidi: Valentin MIKLOBU©EC, flDrugi dolazak isusovaca u sjevernu Hrvatsku (III. dio): od rezidencije u Zagrebu do uspostave Viceprovincije Jugoslavije 1919.«, Obnovljeni æivot 60 (2005) 4, 401-428. 216 Misli se na pristaπe »iste stranke prava/SHSP (frankovci). 217 TroËlani je odbor izabran 27. svibnja 1905. na sastanku HSP-a i SHSP-a. Vidi: R. LOV- REN»IΔ, Geneza politike flnovog kursa«, 292. PerπiÊ biljeæi da je Frank tada bio spreman revidirati odnos prema Srbima radi oporbenih dogovora. Supilu je uspjelo zaobiÊi Frankov utjecaj i izolirati ga na putu prema RijeËkoj rezoluciji. Vidi: I. PER©IΔ, KroniËarski spisi, 158. 218 Vidi: flProgram Hrvatske stranke u Dalmaciji«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 518-519. 219 Vidi: V.[inko] M.[ILIΔ], Postanak RieËke Rezolucije i njezine posljedice, Zadar, [s. n.], 1907., 6. Frankovu izjavu vidi u: Janko IBLER, Hrvatska politika 1904.—1906., Zagreb, Kr. zemaljska tiskara u Zagrebu, 1914./1917., 360-361.
43 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) jeËkom Novom Listu« proti zagrebaËkim kratkovidnim politiËarima i traæi, da se vodstvo hrvatske politike prenese iz zaguπljive zagrebaËke atmosfere u provinciju.220 Pod uplivom Supilovim dalmatinski zastupnici ne odgovoriπe niπta na poslanu im flIzjavu«, niti dodjoπe 4. juna u Zagreb. Dr. Frank se uv- rijedi te istupi iz odbora i prekine sa akcijom oporbe. flHrvatska stranka pra- va« odluËi sazvati ponovni sastanak, zamolivπi dalmatinsku flHrvatsku stran- ku«, da ona odredi kada, gdje i s kime da se sastanemo i πto da raspravlja- mo. To je baπ bilo ono, πto je Supilo htio. Time je vodstvo hrvatske politike preπlo na dalmatinske zastupnike. Tek sada sastaje se klub dalmatinske flHrv. stranke« i jednoglasno odbije poslanu im flIzjavu« s motivacijom da ona: flone- moguÊuje sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, poπto se isto bez Ugarske ne- da rijeπiti, a kamo li cijelu Hrvatsku osloboditi«. Traæe, da se skupni sastanak odræi u Rijeci; dan neka odrede πestorica delegata, koji imadu izraditi prijed- loge za plenum oporbenih zastupnika. Raspravljat se ima: o sjedinjenju Dal- macije s Hrvatskom, o sredstvima koja tome vode, o finacijalnim, gospodar- skim te politiËkim odnoπajima Hrvatske i Slavonije prema Ugarskoj. Oni odrediπe za delegate: Dra. »ingriju, V. MiliÊa221 i Dra. TrumbiÊa. Klub flhrvat- ske stranke prava« prihvati sve prijedloge te izabere sudelegate: Dra. Deren- Ëina (odnosno zamjenika mu prof. dra. VrbaniÊa),222 Dra. Aug. HarambaπiÊa i Stjepana Zagorca. Dana 16. do 20. septembra raspravljamo nas πestorica u Opatiji.223 Od tri predloæena elaborata bude prihvaÊena rezolucija TrumbiÊeva, koju je on za- jedno sa Franom sastavio. Mi drugi, osim Dra. »ingrije nismo tada znali za ovu Supilovu suradnju. Na 3. oktobra bude ova TrumbiÊ-Supilova rezoluci- ja prihvaÊena u plenarnom sastanku hrvatskih opozicionih zastupnika u Ri- jeci kao flRijeËka Rezolucija«. Na 17. oktobra sastadoπe se srpske stranke u Zadru gdje stvaraju flZadarsku rezoluciju«,224 kojom prihvaÊaju RijeËku Rezo- luciju za svoj politiËki osnov.
220 Supilo je i prije prelaska u Rijeku smatrao da u Zagrebu djeluje flpreviπe spletkara i ro- vara« koji onemoguÊuju ispravne politiËke poteze. Vidi: flKorespondencija Frana Supila iz perioda 1891—1914«, Hamdija HajdarhodæiÊ, Rafo Arneri [et al.], ur., Arhivski vjesnik 6 (1963) 6, 82. 221 Vinko/Vicko MiliÊ (1833.—1910.), hrvatski politiËar i publicist; naËelnik Splita (1900.— 1906.). 222 Fran VrbaniÊ (1847.—1909.), hrvatski politiËar i pravnik; Ëlan Neodvisne narodne stran- ke, zatim Hrvatske stranke prava. 223 A. TrumbiÊ navodi da je sastanak odræan u opatijskoj vili flTeuta« od 11. do 13. rujna 1905. godine. Vidi: A. TRUMBIΔ, Suton Austro-Ugarske i RijeËka rezolucija, Zagreb, flTipo- grafija« d. d., 1936., 85-86. 224 Vidi: flZadarska rezolucija«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 497-498.
44 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
Ovo je bila prekretnica naπe politiËke historije, kojom za pravo juænih Sla- vena navijeπtaju rat Habsburπkoj Monarhiji. Mnogi nisu shvatili duboki zama- πaj RijeËke Rezolucije.225 4. Frano Supilo neumorno je radio. Njegovim posredovanjem doπao je veÊ 9. septembra u Zagreb predsjednik madjar. koalicije Julije Justh.226 S njime razgovarahu, opet po Supilovoj uputi, gg. Dr. LorkoviÊ, Dr. M. Heimerl, Dr. Deæman227 i Dr. DerenËin. Po zakljuËku flHrvatske Stranke Prava« sazvaπe HarambaπiÊ i Zagorac za 19. oktobra konferenciju delegata svih oporbenih stranaka i grupa (hrvatskih i srpskih) iz Hrvatske — osim Ëiste stranke prava. Odazvaπe se sve, osim g. Stjepana RadiÊa (jer se on nije slagao sa RijeËkom Rezolucijom poπto ju je — kako nedavno reËe — krivo tumaËio).228 Na tom sastanku bude osnovana na temelju rijeËke i zadarske rezolucije Hrvatsko-srpska koalicija. Vrijedno je ovdje joπte spomenuti, da je u oktobru iste godine predloæio u dalmatinskom saboru idealni pravaπki zastupnik Don Ivo Prodan,229 neka bi dalmatinski sabor kao odbor poradio oko skupnog sastanka svih juænih Slavena, da vijeÊaju, πto da se poduzme u ovim sudbonosnim vremenima.230 U susjednoj kraljevini Srbiji bio je veÊ pred dvije godine (1903.) nastao ve- liki preokret. ObrenoviÊevu dinastiju, pokornu sluæbenicu Austrije, naslijedi- la je junaËka KaragjorgjeviÊeva dinastija.231 Pod vladom Velikoga i plemeni- toga kralja Petra I.232 postala je Srbija privlaËivom toËkom za sve Jugoslave-
225 Vidi: S. ZAGORAC, Istina o rieËkoj rezoluciji ili Tko vara narod, Zagreb, Nakladom pis- ca, 1905. 226 Gyula Justh (1850.—1917.), maarski politiËar i pravnik. 227 Milivoj Deæman (1873.—1940.), hrvatski politiËar, lijeËnik i knjiæevnik. Vidi: J. HORVAT, flMilivoj Deæman«, u: ISTI, Hrvatski panoptikum, Zagreb, Globus, 1982.2, 125-187. 228 RadiÊevu kritiku flrezolucionaπa« vidi u: S. MATKOVIΔ, flOdnos braÊe RadiÊ prema po- litici ‘novoga kursa’ na primjeru RijeËke i Zadarske rezolucije«, »asopis za suvremenu po- vijest 26 (1994) 3, 475-485. 229 I. Prodan (1852.—1933.), hrvatski politiËar, katoliËki sveÊenik, novinar i knjiæevnik. Vi- di: Marjan DIKLIΔ, Don Ivo Prodan. PolitiËko djelovanje i parlamentrani rad, Zadar, Mati- ca hrvatska Zadar, 2003. 230 Prodan je govorio na 7. sjednici (30. listopada 1905.) 40. zasjedanja Pokrajinskoga sa- bora. Vidi: Brzopisna izvjeπÊa XXXIX i XL zasjedanja Pokrajinskoga sabora dalmatinskoga, dneva 6. oktobra 1904, i od dneva 16. oktobra do dneva 21. novembra 1905, 1905., 1065- 1066. 231 Vidi: Dragiπa VASIΔ, Devetsto treÊa (Majski prevrat). Prilozi za istoriju Srbije od 8. jula 1900. do 17. januara 1907., Beograd, Izdanje i πtampa πtamparije flTucoviÊ«, zakupac: Æ. MaareviÊ i drug, 1925. 232 Petar I. KaraoreviÊ (1844.—1921.), kralj Srbije (1903.—1918.) i kralj Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.—1921.). Vidi: Dragoljub R. ÆIVOJINOVIΔ, Kralj Petar I Karaor- eviÊ, I-III, Beograd, Zavod za udæbenike i nastavna sredstva, 2003.
45 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) ne. U Srbiju su hodoËastili — po Supilovom savjetu — hrvatski omladinci i politiËari. Bio je paËe jednom i Stjepan RadiÊ ondje i odræao onaj mnogo spo- minjani govor, u kome reËe, da Hrvati ne Êe biti sretni dok ih rimski papa ne prokune.233 I Madjari-Koπutovci hodoËastili su u Beograd, prekrπtavali zas- tave i ljubili se sa Srbijancima — na uæas Austrije.234 Supilo se potajno sastao u Rijeci sa PaπiÊem,235 a u Zagrebu sastajao se on i drugovi mu [s] PaπiÊevim pouzdanikom prof. StanojeviÊem.236 Tako je Supilo, svrπivπi uglavnom posao u Dalmaciji i Hrvatskoj, protegnuo svoju djelatnost na Srbiju i Ugarsku. 5. Ugarski sabor bude 19. februara 1906. ponovo raspuπten. Nakon mnogih pregovora i audiencija bude 8. aprila imenovan novi kabinet sa Weker- leom237 na Ëelu, da obavi izbore do 8. maja. Na izborima dobije veÊinu ne- odvisna stranka — Koπutovci.238 Delegati madjarske koalicije imali su se sa- stati u Rijeci sa πestoricom hrvatskih delegata veÊ u februaru. Po savjetu Su- pilovu Franjo Koπut239 odgodi taj sastanak na bolja vremena t. j. do poslije iz- bora. Supilo se silno bojao toga skupnoga sastanka, jer je [s] pravom dræao, da bismo se prije reda posvadjali i raziπli; moæda za vazda. On je zato sam ËeπÊe putovao u Budimpeπtu i ondje pregovarao. Dne 10. aprila dovede ga Polony240 ispod ruke na banket u druπtvo flSaska«. Supilu budu priredjene burne ovacije. Julije Justh nazdravi mu uz veliko odobravanje, a on zahvali hrvatski. Sve je bilo puno madjarsko-hrvatskoga bratstva, hrvatskih prava i slobode. Da li su Madjari taj Ëas iskreno mislili, ili su samo htjeli, da Hrvate
233 RadiÊ je te rijeËi izgovorio u Beogradu tijekom krunidbenih sveËanosti Petra I. Karaor- eviÊa (21. rujna 1903.). 234 Vidi: Dimitrije –OR–EVIΔ, flPokuπaji srpsko-ugarske saradnje i zajedniËke akcije 1906. godine«, Istorija XX veka (1961) 2, 353-384. 235 N. PaπiÊ je boravio u Rijeci i Opatiji 1904. godine. Supilo je tvrdio da se s PaπiÊem sa- stao prije 1911. samo jedanput i to u Beogradu. Usp. F. SUPILO, Politika u Hrvatskoj, 159. 236 Stanoje StanojeviÊ (1874.—1937.), profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Beogra- du i Ëlan Narodne radikalne stranke. Poznat i zbog polemike s Ferdom ©iπiÊem (1869.— 1940.) oko aneksije Bosne i Hercegovine (1878.). 237 Sándor/Alexander Wekerle (1848.—1921.), predsjednik ugarske vlade (1892.—1895.; 1906.—1910.; 1917.—1918.). Vidi: Géza Andreas von GEYR, Sándor Wekerle 1848—1921. Die politische Biographie eines ungarischen Staatsmannes der Donaumonarchie, München, Oldenbourg, 1993. 238 Kossuthova je stranka osvojila 253 zastupniËka mjesta u maarskom parlamentu. »la- nice udruæene oporbe bile su: Stranka neovisnosti i ‘48., KatoliËka narodna stranka, Na- rodna ustavna stranka (G. Andrássy ml.) i Demokratska stranka kojoj se na Ëelu nalazio Vilmos Vázsonyi/Weiszfeld (1868.—1926.). 239 Ferenc Lajos Ákos Kossuth de Udvard et Kossuthfalva (1841.—1914.), maarski politi- Ëar. 240 Géza Polóny (1848.—1920.), maarski politiËar.
46 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... iskoriste u svojoj borbi s Austrijom, a onda da im pokaæu vrata — teπko je reÊi. Ali je sigurno, da je Supilo na sve mislio. On je imao svoj plan gotov, a u tom planu nije nipoπto bilo, da Hrvatska ostane ugarskom krunovinom. Njegov plan bio je slobodna Jugoslavija — a za izvedbu toga plana trebala mu je pomoÊ Madjara. Na moje stanovite upite samo mi je znao reÊi: flne Êe nas, ne boj se, Madjari prevariti, mislim ja i na to«. U aprilu 1906. raspuπten je hrvatski sabor,241 a izbori odredjeni za 3., 4. i 5. maja. Medju rezolucionaπima nije bilo osobitog oduπevljenja za ove izbo- re. Neki su bili za pasivitet. Tada Supilo savjetuje Dru. MedakoviÊu242 neka pozove u Zagreb Dra. »ingriju, MiliÊa i Dra. TrumbiÊa. Oni su doπli i odluËili za izbornu borbu. Bu- de izdan izborni proglas ili poruka,243 sa potpisima: Dra. »ingrije, Dra. Ha- rambaπiÊa, Dra. Gjorgja KrasojeviÊa,244 Dra. B. MedakoviÊa, V. MiliÊa, Dra. Pugliesia,245 Dra. A. TrumbiÊa i Stjepana Zagorca. VeÊ prije toga konferirao je Supilo u Budimpeπti sa vodjama madjarske koalicije: Apponyjem,246 Andrassyjem,247 Kossuthom, Polonyiem te Josipovi- Êem.248 Sada odvede Supilo iz Zagreba Dra. TrumbiÊa, MiliÊa i Dra. Meda- koviÊa u Budimpeπtu, da osiguraju slobodne izbore za zajedniËke Ëinovni- ke. Intervencija dalmatinskih zastupnika uËinila je svoj efekt. flTrumbiÊ se ondje divno ponio« — veli Supilo. S Wekerleom bila je uæasna borba, jer se on zalagao za unioniste, a napose za Dra. TomaπiÊa,249 koga je Supilo htio na svaki naËin onemoguÊiti. Pobijedili su Koπutovci zagovarajuÊi tezu flrezo- lucionaπa«. Dr. TomaπiÊ je morao povuÊi svoju kandidaturu. Rezultat izbora bio je neoËekivan. Narod je shvatio domaπaj nove orijen- tacije. Hrvatsko-srpska koalicija iznese 32, a unioniste 37, dok frankovci do-
241 Hrvatski je Sabor raspuπten kraljevim reskriptom 5. travnja. Ipak, taj je saziv svoju pos- ljednju sjednicu (162.) odræao 21. travnja 1906. godine. 242 Bogdan MedakoviÊ (1854.—1930.), srpski politiËar u Hrvatskoj i odvjetnik; predsjednik hrvatskoga Sabora (1906.—1918.). 243 Vidi: flProglas udruæene hrvatske i srpske opozicije«, Obzor, Zagreb, br. 112, 25. travnja 1906., 1. 244 Gjorgje KrasojeviÊ (1852.—1923.), srpski politiËar u Hrvatskoj i odvjetnik. 245 Antun Pugliesi (1858.—1927.), srpski politiËar iz Dubrovnika i odvjetnik. 246 Albert György Gyula Mária Apponyi de Nagyappony (1846.—1933.), maarski politiËar. 247 Gyula/Julius Andrássy de Csíkszentkirály et Krasznahorka ml. (1860.—1929.), maarski politiËar. 248 Gejza JosipoviÊ (1857.—1934.), hrvatski politiËar i pravnik; ministar za Hrvatsku i Sla- voniju u ugarskoj vladi (1906.—1909.; 1912.—1913.). 249 Nikola pl. TomaπiÊ od Korane (1864.—1918.), hrvatski politiËar, pravnik, ekonomist i prevoditelj; ministar za Hrvatsku i Slavoniju u ugarskoj vladi (1903.) i ban Hrvatske, Slavo- nije i Dalmacije (1910.—1912.).
47 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) biju 19 zastupnika.250 Po dva kotara dobiπe PribiÊeviÊ251 i Zagorac. PribiÊe- viÊ otpusti jedan svoj kotar stvaratelju rijeËke rezolucije i ocu novoga poli- tiËkog kurza Franu Supilu,252 a ja prepustih Koprivnicu Dru. Ivanu BanjavËi- Êu,253 a pridræah Veliku Goricu. PejaËeviÊ254 odstupi, ali Supilo udesi u Budimpeπti da se PejaËeviÊ spo- razumio sa hrvatsko-srpskom koalicijom i stvorio t. zv. narodnu vladu sa Ni- koliÊem,255 Badajem256 i Rojcom.257 Ova se vlada odræala punu godinu da- na, naime do maja 1907.258 Franjo Koπuth, u svojoj prostoduπnosti nasjedne dræavnom tajniku svoga resora Szterenyiu,259 agentu Wekerleovom a potom i beËkom, i oni nam podmetnuπe kamen smutnje — æeljezniËarsku pragmatiku.260 Nastade lom i poznata borba. IV. SUPILO IZVODI DALJE SVOJ PLAN. 1. Svaki od nas koalicionih zastupnika oËekivao je, da Êe Supilo poduzeti sve moguÊe kako bi se spor s Madjarima izgladio. Ali nije bilo tako. On je dirigovao nepopustljivu opstrukciju, koja je pretvorila madjarski sabor u hr-
250 Narodna je stranka (unionisti) osvojila 34 mandata, Hrvatsko-srpska koalicija 32 i SHSP 18. Izabrana su i Ëetiri izvanstranaËka zastupnika. Naknadnim se izborima raspored broja zastupnika po stranaËkoj pripadnosti poneπto izmijenio. I. PERIΔ, Hrvatski dræavni sabor 1848.—2000. Drugi svezak: 1868.—1918., Zagreb, Hrvatski institut za povijest, Hrvatski Dræavni Sabor [etc.], 2000., 355-357. 251 S. PribiÊeviÊ je izabran u Glini i Korenici, zadræavπi mandat u drugonavedenome kotaru. 252 F. Supilo je 28. lipnja 1906. na naknadnim izborima osvojio mandat u Glini, gdje nije imao protukandidata. 253 I. BanjavËiÊ (1843.—1913.), hrvatski politiËar i odvjetnik. Prema J. Horvatu (Supilo, 149), Zagorac je takoer nudio Supilu mjesto u velikogoriËkom kotaru, ali ovaj se odluËio za Glinu zbog bliskosti flgraniËarskoga duha«. 254 Teodor grof PejaËeviÊ VirovitiËki (1855.—1928.), ban Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 1903. do 1907. godine. 255 Vladimir barun NikoliÊ-Podrinski (1853.—1933.), srpski politiËar u Hrvatskoj i odvjet- nik. Ovdje se misli na njegov poloæaj podbana i odjelnoga predstojnika za unutarnje pos- love u Zemaljskoj vladi. 256 Aleksandar Badaj (1858.—1937.), hrvatski politiËar i pravnik. RijeË je o njegovu polo- æaju odjelnoga predstojnika za pravosue u Zemaljskoj vladi. 257 Milan Rojc (1855.—1946.), hrvatski politiËar i pravnik. Radi se o njegovu poloæaj odjel- noga predstojnika za bogoπtovlje i nastavu u Zemaljskoj vladi. Vidi: Æeljko KARAULA, flPri- lozi za biografiju Milana Rojca (1855.—1946.)«, Cris 13 (2011) 1, 319-337. 258 Vidi: M. GROSS, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1906—1907. 259 József Szterényi (1861.—1941.), maarski politiËar. 260 RijeË je o æeljezniËarskoj pragmatici, tj. zakonu koji je ureivao radne odnose na æeljez- nici u Ugarskoj i banskoj Hrvatskoj (1907.), kojim je maarski jezik i u Hrvatskoj uveden kao sluæbeni.
48 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... vatski. Kroz mjesece ori se peπtanskom sabornicom hrvatska rijeË. Madjare je to osupnulo i razbjesnilo. Nisu se tomu ni u snu nadali. Jednom prigodom malo te nije doπlo do tuËnjave, ali ju je sprijeËio dræ. tajnik Szterenyi. Medjutim je ipak za sve vrijeme opstrukcije Supilo, koji je veÊ nauËio per- fektno madjarski, neprestano pregovarao i dogovarao se s madjarskim minis- trima i zastupnicima donoseÊi klubu razne njihove formule i prijedloge, ali ih je veÊinom on sam prvi odbijao. ©to dalje, on je sve upornije traæio njiho- vu potpunu kapitulaciju i povrat na RijeËku Rezoluciju. Bila je to neke vrsti drskost, izazvati proti sebi i πaki svojih drugova 20-milijunsku dræavu, koju nije mogla ukrotiti niti moÊna Austrija. Ali Frano Supilo se Êutio jakim. Za sobom je imao javno mnijenje i oduπevljenje Ëitave Trojedne Kraljevine, ali i javno mnijenje Evrope. Sva evropska πtampa pisala je dnevno s udivljenjem o hrvatskom pitanju i æilavosti hrvatskog naroda. Hrvatstvo, kao takovo, bi- lo je spaπeno — hvala Franu Supilu. To je bila velika njegova pobjeda. Sad je stao pripremati teren za drugi grandiozniji, ali zato teæi i opasniji plan; plan o kojemu su sanjali Gajevi flilirci«, Strosmajerovi flJugosloveni«, Kva- ternikovi, StarËeviÊevi i BarËiÊevi flstari pravaπi«. 2. Austrija se radovala prelomu izmedju Madjara i Hrvata i poæurila se, da πto prije provede svoju osnovu gledom na aneksiju Bosne i Hercegovine.261 Mi, nekoji, znali smo za tu osnovu veÊ godine 1906.262 Za potvrdu evo ov- dje pisma, jednoga dræavnog Ëinovnika iz Splita, nekog Dra. Jakova M., ko- ji mi piπe dne 27. septembra 1906. kao sasma pozitivno i zajamËeno, da je u vojnim krugovima zakljuËeno da se imade anektirati Bosna i Hercegovina. Ovu osnovu da je prigrlio prijestolonasljednik, i ako svi znaci ne varaju, da joj i sam Franjo Josip nije protivan. On veli, da se tomu treba oprijeti ruka- ma i nogama, jer se time hoÊe od Hrvata uËiniti æandare proti Madjarima. A najgore bi bilo, kad bi se Bosnu i Hercegovinu pripojilo Dalmaciji, jer bi se time Hrvatsku i Slavoniju predalo Madjarima na posvemaπnju milost i nemi- lost. Pismo, koje mi je iz Splita 27. IX. 1906. g. poslao meni nepoznati, ali po svemu sudeÊi vrlo dobro upuÊeni gospodin, glasi: flVeleËasni gospodine. MoguÊe da su Vam ove stvari o kojima Vam piπem veÊ poznate, a ako nisu, tada molim, da ih dræite za se, a najviπe da ih pri- opÊite sasvim pouzdanim Ëlanovima kluba prema Vaπoj uvidjavnosti na dis- kreciju, da se mogu prema tome ravnati.
261 Aneksija Bosne i Hercegovine proglaπena je 7. listopada 1908. godine. 262 Vidi: M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, Istorija XX veka (1962) 3, 153-275.
49 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
1. Frankova ratna osnova: U vojniËkim odluËujuÊim krugovima zakljuËe- no je, da se suzbiju Madjari i njihovi zahtjevi, pripoji Bosnu i Hercegovinu, anektirajuÊi je, Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji i stvoriti trijalizam.263 Mi na ju- gu imali bismo ulogu æandara proti Madjarima. Eto Vam dakle velike Hrvatske na pladnju, a evo Vam i razloga zaπto u Frankov tabor uskaËe sve viπe pristaπa i zaπto je Iso Krπnjavi264 et Comp. ta- mo uskoËio. Ne treba niti da Vam naglasim, kolike su poteπkoÊe skopËane sa ovakovim preustrojstvom monarhije, i ne treba da Vam naglasim, da se u Austriji obiËno snuju dalekoseæne osnove, a da se obiËno svrπava sa polu- mjerama. Moje je osvjedoËenje, da ako se Bosnu i Hercegovinu anektira, nji- ma Êe se prikljuËiti per fas et nefas265 Dalmaciju, koja sama ne bi mogla iz- dræati borbe, te bi prije ili kasnije podlegla, doËim bi Hrvatska i Slavonija os- tale kao i dosad same kao prikrpina Madjarskoj, koja bi ih joπ bolje gnjeËi- la. Stoga pravi rodoljub mora da ostane uz rijeËku rezoluciju, jer bolje u ru- ci jaje nego na krovu koka. Vijest o ovoj zamaπnoj osnovi je pozitivna i raspravljalo se o njoj i sada u Dalmaciji prigodom vojniËkih vjeæba i naπla je odziva u najviπim vojniËkim krugovima, paËe prigrlio ju je i prijestolonasljednik, a ako svi znaci ne vara- ju, sam kralj joj nije protivan. Hora je raditi i rukama i nogama proti tome, a poπto osujeÊenje osnove viπe ide u korist Madjarima nego nama, to bi sada ovi morali potvrditi nama naπe pravice za podupiranje njihovih teænja. Po ovom Êete razumjeti, da su zakljuËci zagrebaËkog opÊinskog zastup- stva itd. bili naruËeni s visoka.«266 Toliko u tom pismu o pripremanju aneksije Bosne i Hercegovine, a ka- ko u njem ima i komentara o nekim dogodjajima u Dalmaciji vrlo karakte-
263 Trijalizam je u ovom sluËaju naziv za politiËku koncepciju reorganizacije dualistiËke Austro-Ugarske Monarhije iz zajednice dviju dræava (Austrije i Ugarske) u zajednicu triju dræava, u kojoj bi treÊu dræavu organizirali juænoslavenski narodi Monarhije. U nekim se hrvatskim politiËkim krugovima (frankovci) dræalo da bi se trijalizmom rijeπilo pitanje us- postave samostalne hrvatske dræave unutar granica Monarhije, pod vlaπÊu vladarske kuÊe Habsburg-Lorena. Uglavnom se dræi da trijalizam nije nikada bio realna politiËka opcija, veÊ je sluæio austrijskim politiËarima kao sredstvo pritiska na Maare. 264 Izidor/Isidor Krπnjavi (1845.—1927.), hrvatski politiËar, povjesniËar umjetnosti, prevo- ditelj i slikar. Krπnjavi je bio Ëlan frankovaËkoga SHSP-a od 1906. do 1911. godine. Vidi: I. Mance, Z. MatijeviÊ, ur., Iso Krπnjavi — veliki utemeljitelj, Zagreb, Institut za povijest um- jetnosti, Hrvatski institut za povijest, 2015. 265 Per fas et nefas (lat.) — pravo i krivo; ono πto je dopuπteno i ono πto nije dopuπteno, tj. dopuπtenim i nedopuπtenim sredstvima. 266 Ovdje se misli na zakljuËak Gradskoga vijeÊa u Zagrebu iz 1906. godine, o potrebi pri- pojenja Bosne i Hercegovine Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji.
50 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... ristiËnim za tadanje raspoloæenje, — a to su afere Montecuccoli267 — Trum- biÊ i posjet Franje Ferdinanda u Dalmaciji268 — evo i tih mjesta: 2. flKrivo ste obavijeπteni tamo o aferi Montecuccoli — TrumbiÊ. Prvi ni- je imao namjere, ma upravo nikakve, uvredljivo postupati. Svi dalmatinski naËelnici, bez iznimke, imali su dosada navadu ulagivanja visokim liËnosti- ma, i svaki naËelnik od Raba do Splita, ne izuzevπi ni splitskog ni dubrovaË- kog, Ëim bi doπao u luku admiral, iπao bi prvi pozdraviti ga, pa i pokloniti mu se. Poπto je pak Montecuccoli doπao u Split nenajavljen, nije mu iπao ususret nitko, a on je sutradan, kad se je vratio iz Solina, poslao naËelniku (dru. TrumbiÊu)269 po svom poboËniku posjetnicu. Ovaj mu je istim naËinom odvratio, i po mom shvaÊanju, pravo je uËinio. Æaliboæe je TrumbiÊ u prvi Ëas shvatio to kao uvredu, πto nije bilo namjeravano, a mislio je da je tako, poπto je admiral zbilja bio u biskupa270... Na ruËak imao je sutradan biti poz- van i naËelnik, ali u zadnji Ëas se je brisalo, kad je onako posjet odvratio... Ova Êe stvar imati tu dobru posljedicu, πto Êe sada, kad je led probijen, ula- givanje prije ili kasnije prestati...« 3. — flMnogo Êe πtete nanijeti, bojim se, hrvatskoj stvari uopÊe — kaæe se dalje u pismu — ponaπanje DubrovËana prigodom posjete prestolonasljed- nika (Fr. Ferdinanda), tim viπe πto je dokazano, da je demonstracija bila or- ganizirana. DoËek je bio sasvim hladan, te se ovo nije moglo prikriti uz sav sjaj πto ga je opÊina razvila kod doËeka. Nikakve aklamacije, a demonstra- tivno pozdravljanje knjeæeviÊa Danila271 (tadaπnjeg crnogorskog prestolonas- ljednika, koji je sluËajno bio toga dana na prolazu kroz Dubrovnik). Budno oko policajnih organa sve je toËno promotrilo i pobiljeæilo. O Dubrovniku izrazio se prestolonasljednik (Fr. Ferdinand) dosta naopako, naime, da mu se Ëini, da nije u svojoj nego u tudjoj kuÊi gdje ga samo trpe...« Tako eto glasi to, za tadaπnje prilike vrlo interesantno pismo Ëiji mi je pi- sac naæalost ostao nepoznat. Da odvrati Austrija Madjare od simpatija sa Srbijom i opiranja aneksiji, stavljala im je u izgled protektorat nad Bosnom i Hercegovinom, pozivom na nekakovo ugarsko historiËko pravo, kad su naime ugarski kraljevi — po na-
267 Rudolf Ludwig Raimund Heinrich Alfons grof von Montecuccoli degli Erri, Marchese di Polignago (1843.—1922.), admiral, zapovjednik austrougarske ratne mornarice od 1904. do 1913. godine. 268 Prijestolonasljednik je ujesen 1906. prisustvovao vojnim vjeæbama u Hercegovini i juæ- noj Dalmaciji. 269 A. TrumbiÊ je bio naËelnik Splita u razdoblju od 1905. do 1907. godine. 270 Filip Frano NakiÊ (1837.—1910.), splitski i makarski biskup od 1889. do 1910. 271 Danilo II. PetroviÊ-Njegoπ (1871.—1939.). Odrekao se prijestolja 1921. godine.
51 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) logu papa Inocenta III.272 i Grgura IX.273 u 12. i 13. stoljeÊu — vodili krva- ve kriæarske vojne po Bosni i Hercegovini proti toboænjim krivovjercima zva- nim flBogomili«.274 Glavno je pak bilo zajedniËka eksploatacija golemih pri- rodnih bogatstava Bosne i otvoren put na Balkan i Istok. Hrvatskoj pak flpra- vaπkoj« opoziciji priπaptavala je Austrija, da Êe se Bosna i Hercegovina pri- pojiti hrvatskim zemljama, a onda da Êe doÊi red i na Srbiju. U tu svrhu, da Êe se uvesti fltrializam«, sa tako zvanom sekundogeniturom Habsburgovaca, u kojemu da Êe Hrvati imati dominantan poloæaj. U ovom duhu odgajahu t. zv. flËisti pravaπi« svoje pristaπe, doËaravajuÊi im hrvatsku kraljevinu do Cari- grada. Supilo je sve to znao, i kad je g. 1908. govorio s Luegerom,275 nije mu ovaj trebao otkrivati fltajnu« o naumljenoj aneksiji Bosne i Hercegovine, jer je to veÊ znao, a htio je tek da Ëuje πto i kako to misli Austrija provesti. SnaÊi se u ovom kaosu, pogoditi siguran pravac koji dovodi do cilja, ni- je bilo lako. Supilo si ga je ipak veÊ prije tog dogodjaja stvorio. Nadoπli do- godjaji pomagali su mu u izvadjanju toga plana. Radi provedene aneksije Bosne i Hercegovine malo da nije doπlo do ra- ta sa Srbijom i Crnom Gorom — a dakako i s Rusijom. Medjutim bio je spor izgladjen, jer Rusija nije joπ bila spremna; ali je ostala duboka rana, po kojoj se moglo nagovijeπtati, da Êe prije ili kasnije na Balkanu planuti poæar, ko- jemu se ne dadu pravo pregledati dimenzije. VeÊ sada je bilo dosta povoda za sveopÊi jedan sukob. Engleska je budno pratila veliko i sistematsko nao- ruæavanje NjemaËke, koja joj se svuda izpreËivala kao suparnica ne samo u politici, nego i u svjetskoj trgovini i kolonijalnoj agresivnosti. Francuska je instinktivno osjeÊala, da je prva na udarcu, a Rusija je bila u brizi za sudbi- nu Balkana i za put u Carigrad.276 Barut se sve viπe nagomilavao, samo je trebalo jedne iskre, da ga dovede do eksplozije. 3. Supilo je sve to znao i o svemu razmiπljao. Putovao je u BeË, u Prag, u Italiju, ©panjolsku i druguda i svuda raspravljao o politici. VeÊ u Budimpeπti slutio je neke vanredne dogadjaje. Za potvrdu toga na- vest Êu jednu epizodu. Nekog dana, nakon πto sam se ja vratio iz BeËa sa
272 Inocent III. (1198.—1216.); svjetovno ime: Lotario dei Conti di Segni (ro. o. 1160./ 1161.). 273 Grgur IX. (1227.—1241.); svjetovno ime: Ugolino dei Conti di Segni (ro. o. 1167.). 274 Vidi: Franjo ©anjek, gl. i odg. ur., Fenomen flkrstjani« u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, Zbornik radova, Sarajevo, Zagreb, Institut za istoriju, Hrvatski institut za povijest, 2005. 275 Karl Lueger (1844.—1910.), austrijski krπÊansko-socijalni prvak; gradonaËelnik BeËa od 1897. do 1910. godine. Vidi: John W. BOYER, Karl Lueger (1844—1910). Christlichsoziale Politik als Beruf. Eine Biographie, Wien, Köln, Weimar, Böhlau Verlag, 2010. Supilo je opi- sao svoje susrete s Luegerom u Lovranu i BeËu. Vidi: F. SUPILO, Politika u Hrvatskoj, 209- -212.
52 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... porukama naπe braÊe dalmatinskih i istarskih zastupnika, i sjeo sa Franom za stol u kavani flContinental« da mu referiπem — pridje k naπem stolu sarad- nik flPester Lloyda«277 gosp. Anda.278 Njega smo Ëesto upotrebljavali, kad smo htjeli πtogod proturiti u javnost. Kako je g. Anda znao da sam bio u BeËu, stao je pitati mogu li mu πtogod reÊi o mome boravku. Dok sam mu ja ne- πto nevaæno priËao — poËeo je Frano kao sluËajno citovati one proroËanske stihove velikoga PreradoviÊa,279 koji glase: flPobit Êe se do dva svijeta — po prilici svojoj — na predstraæi mi smo Ëeta — prvi naπ je boj.«280 Gospodin Anda prekide biljeæenje i upita me (jer nije znao hrvatski): fl©to kaæe g. Su- pilo?« Ja mu odvratim, da cituje jednu pjesmicu. Iz ove epizode zakljuËio sam, da Frano predvidja veÊ sada neke neobiËne dogadjaje, o kojima mi je kasnije potanko govorio. Kako sam rekao, Supilo je postao kanda od svih rezolucijonaπa najradi- kalnijim. »inilo se, πto dalje, da uopÊe ne æeli viπe pomirenja s Madjarima. Jedan dio koalicije poËeo mu je radi toga prigovarati i dolaziti s njime u su- kob. VeÊ u oæujku 1908. predlagao je Supilo, da treba promijeniti dræavo- pravni poloæaj Hrvatske time, da se viπe ne dolazi u peπtanski sabor, da Hr- vatska ne bude viπe ondje zastupana. Ban Rauch281 nije mogao dobiti na iz- borima ni ciglog zastupnika,282 pa nije bio u stanju dati izabrati novu dele- gaciju na t. zv. zajedniËki sabor u Peπti. Koalicija nije htjela primiti taj pred- log. Pita se, zaπto je Supilo to predlagao? Evo zaπto: Supilo je htio, da Hrvat- ska doËeka velike dogadjaje, koje je on veÊ sada predvidjao, u borbi sa sis- temom austrougarske monarhije — dakle u teoriji barem, neodvisna. Ovako
276 Vidi: Barbara JELAVICH, Russia’s Balkan Entanglements 1806—1914, New York, Cam- bridge University Press, 1991.; Andrew ROSSOS, Rusija i Balkan. Meubalkanska rivalstva i ruska vanjska politika 1908—1914., Zagreb, Globus, 1992. 277 flPester Lloyd«, budimpeπtanski dnevnik na njemaËkom jeziku (1854.—1945.). List je kao tjednik obnovljen 1994. (flDer Neue Pester Lloyd/Pester Lloyd«). 278 Supilo u dosad objavljenim pismima spominje samo Szigmonda Schillera (1847.— 1920.), glavnog tehniËkog urednika flPester Lloyda« i glavnog urednika toga dnevnika Maxi- miliana (Miksa) Falka (1828.—1908.). 279 Petar PreradoviÊ (1818.—1872.), hrvatski pjesnik i austrijski general. 280 RijeË je o PreradoviÊevoj pjesmi flNa Grobniku«, spjevanoj 1851. godine. Vidi: R. F. Ma- gjer, prir., Æivot i pjesme Petra PreradoviÊa, Osijek, Klub hrvatskih knjiæevnika, 1916., 23- -25. 281 Pavao barun Rauch de Nyék (1865.—1933.), ban Hrvatske i Slavonije od 1908. do 1910. godine. Vidi: Branka Molnar, ur., Memoari bana Pavla Raucha, Zagreb, ZagrebaËko arhi- vistiËko druπtvo, 2009. 282 Vidi: fl©to hoÊemo? Program Ustavne stranke«, u: T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programat- ski dokumenti, 556-559. RijeË je o izborima za hrvatski Sabor, odræanima 27. i 28. veljaËe 1908. godine.
53 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) neodvisna moÊi Êe uz naklonost Evrope lakπe izvesti svoje sjedinjenje sa Sr- bijom, eventualno i s Bugarskom, te tako oæivotvoriti teænje svih idealnih po- litiËara poËevπi od vremena Gaja i Strosmajera. Ministar predsjednik Wekerle stao se prijetiti armaturama — i to najprije nama od hrvatske stranke prava, toboæe radi naπega flveleizdajniËkog« pro- grama. Ja sam, kao izvjestitelj na velikoj skupπtini flhrv. str. prava«, odræanoj 23. augusta 1907.283 u dvorani Hrv. Sokola, odgovorio Wekerleu na ove nje- gove optuæbe — dokazujuÊi legitimnost pravaπkog programa od 1894.284 VideÊi Madjari, da je Supilo proti svakom sporazumu, pokuπali su, ne bi li se naËinilo sporazum mimo Supila. Taj sporazum imao je biti sklopljen sa hrvatskim dijelom koalicije. U tu svrhu piπe meni u Koprivnicu zastupnik Dr. ©andor Simonyi Semadam285 pismo dne 4. juna 1908., u kojem veli, da bi bi- lo vrijeme, da se neπto uËini za uredjenje odnoπaja izmedju Ugarske i Hrvat- ske. U tu svrhu predlaæe mi, da bi on sa trojicom zastupniËkih madjar. kole- ga bio voljan sastati se sa mnom i trojicom, koje bi ja odabrao (Vidi pismo br. 3)286 da raspravimo ovu stvar. Uz privolu koalicije ja se tomu odazvah te u druπtvu sa gg. Tuπkanom, Drom A. Bauerom287 i Drom PinteroviÊem288 po- Ëesmo pregovarati. Sastajasmo se u prostorijama knjiænice peπtanskog parla- menta. Za pregovore je znao i ministar predsjednik Wekerle. Supilo je πutio i Ëekao rezultat. Pregovori se marljivo vodili. Jednoga dana reËe mi g. Pribi- ÊeviÊ: flAko se moæe Ëasno izaÊi iz ovih prilika, pa makar uz uvjet, da vi pra- vaπi sami dodjete na vlast, slobodno. Mi Srbi Êemo vas svejedno snaæno po- dupirati; ovako stradamo svi skupa, a tko zna πto joπ moæe doÊi.« Kad su pre- govori bili blizu zavrπetka, uËinim ja na svoju ruku jedan Ëin, koji je onemo- guÊio povoljan zavrπetak istih. Posredovanjem slovaËkoga narodnog zastup- nika Dra. Milana Hodæe, za kojega sam znao, da je dobro vidjen u vojnoj kancelariji Franje Ferdinanda, radi svojega izrazitog antimadæarskog dræanja — dadem upitati gore, kako bi se primio eventualni ponovni sporazum Hr- vata sa madjarskom vladom. Za nekoliko dana donese mi Dr. Hodæa odgo-
283 Skupπtina je odræana 22. kolovoza 1907. godine. 284 Vidi: flGlavna skupπtina hrv. stranke prava«, Hrvatska, Zagreb, br. 191, 22. kolovoza 1907., [1-3]. 285 Sándor (II.) Jeno˝ Simonyi-Semadam (1864.—1946.), maarski politiËar. 286 Pismo nije priloæeno uz ZagorËeve uspomene na Supila. 287 Antun Bauer (1856.—1937.), hrvatski politiËar i zagrebaËki nadbiskup od 1914. do 1937. godine. Vidi: Janko Barlè, Svetozar Rittig, ur., ZagrebaËki nadbiskup dr Antun Bauer u æi- votu i djelu o njegovom zlatnom sveÊeniËkom jubileju 28. srpnja 1929., Zagreb, Nadbis- kupska tiskara, 1929. 288 Ante PinteroviÊ (1865.—1940.), hrvatski politiËar i odvjetnik.
54 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... vor, pisan vlastoruËno od predsjednika vojne kancelarije, majora Karla Broscha von Aerenau.289 On piπe Dru. Hodæi slijedeÊe: flEuer Hochwohlgeboren! Auf das sehr geschätzte Schreiben vom 13. d. M. erlaube ich mir nach mündlicher Vertragerstattung ergebenst bekannt zu geben, dass mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen Croaten und ung. Regierung zu verhindern wäre. Wollen Sie sehr geehrte Herr Abgeordneter also in dieser Richtung auf Abg. Zagorac einwirken und ihm in Aussicht stellen, dass SEHR bedauert werden würde, wenn ein doch nur fauler Friede geschlossen werden würde. Gründe für diese Stellungnahme, brauche ich wohl nicht anführen, Sie kennen dieselben ohnehin. Indem ich Ihnen sehr dankbar wäre, wenn Euer Hochwohlgeboren mir über das Ergebnis Ihrer Besprechung mit Zagorac Mitteilung machen wür- den, bin ich in gewohnter Hochschätzung mit den besten Grüssen Ihr sehr ergebener 22. VI. 1908. Carl.290 Uslijed toga pisma, koje saopÊih Supilu, iznesem ja sa komentarom u jav- nost (u flHrvatskoj«) cijeli teËaj pregovora a time onemoguÊim njihov zavrπe- tak.291 Supilo je bio s time vrlo zadovoljan, jer je njemu bilo glavno, da ne dodje do izmirenja s Madjarima. I ako su se ovdje slagali Franjo Ferdinand i Frano Supilo u stvari, ipak je jasno, da je svaki polazio sa drugog stanoviπta i imao drugi cilj. Sada su slijedile — toboæ uslijed izjave hrvatsko-srpske koalicije o anek- siji Bosne i Hercegovine292 — davno navijeπtene armature, ali ne viπe proti
289 Alexander Brosch Edler von Aarenau (1870.—1914.), austrougarski stoæerni Ëasnik; pri- jestolonasljednikov krilni poboËnik i predstojnik njegova vojnog ureda od 1906. do 1911. godine. Vidi: Martha SITTE, Alexander Brosch, der Flügeladjutant und Vorstand der Mili- tärkanzlei des Thronfolgers, Dissertation, Universität Wien, Wien, 1961. 290 flVaπe blagoroe! Na vrlo cijenjeno pismo od 13. ov. mj. dopuπtam si nakon usmeno dobivene suglasnosti najodanije priopÊiti da bi sa svim sredstvima trebalo sprijeËiti spora- zum izmeu Hrvata i maarske vlade. Biste li Vi vrlo poπtovani gosp. zastupniËe htjeli ta- koer u tom smjeru utjecati na zastupnika Zagorca i staviti mu u izgled da bi bilo VRLO æalosno ako bi doπlo do sklapanja jednoga ipak samo truloga mira. Razloge za ovo staja- liπte zaista ne trebam navoditi, Vi ih ionako znate. S time da bih Vam bio vrlo zahvalan ako bi mi Vaπe blagoroe javilo rezultat Vaπe rasprave sa Zagorcom, s uobiËajenim veli- kim poπtovanjem i prijateljskim pozdravima Vama vrlo odani 22. 6. 1908. Carl.« (U potpisu treba stajati Alexander.) 291 Vidi: S. ZAGORAC, flPregovori sa Magjarima«, Hrvatska, br. 149, 2. srpnja 1908., 1; br. 154, 8. srpnja 1908., 1. 292 Vidi: flHrvatska stranka prava prema Bosni i Hercegovini«, Hrvatska, br. 230 [240], 20. listopada 1908., 1.
55 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Hrvatima, nego proti Srbima, opet u svrhu da nas ipak rastave. Traæilo se potpore na sve strane, pa i kod zastupnika na carevinskom vijeÊu. O Dru. Koroπcu ne Êu danas da govorim, da se ne bi krivo tumaËilo. Ja sam tada baπ istupio iz koalicije293 uslijed njenog zakljuËka da se u aus- trougarskoj delegaciji ne Êe traæiti prisajedinjenje Bosne i Hercegovine kra- ljevini Hrvatskoj. Ja sam se dræao one poznate Supilove: flako sreÊa pane, da Bosna i Hercegovina dodju pod ovu Monarhiju, imadu se pripojiti Hrvatskoj itd.«294 Ovo stanoviπte nije iskljuËivalo i onu drugu Supilovu alternativu, da Bosna i Hercegovina bude i srpska, odnosno jednako srpska kao i hrvat- ska.295 Koalicija je nasuprot mislila, da je bolje, ako se to pitanje veÊ tada uopÊe ne potiËe. — Koalicija naËini aranæman sa Dr. TomaπiÊem.296 Kod to- ga ja veÊ nisam sudjelovao. Za veleizdajniËkom parnicom u Zagrebu od 15. I. do 5. X. 1909.297 slije- dio je Friedjungov proces od 22. XII. 1909. do 5. I. 1910.298 V. SUPILO SE POVLA»I IZ KOALICIJE, JER SMATRA NJEZINU TAKTIKU POGRE©NOM. 1. Poslije beËkoga procesa raziπao se Supilo s koalicijom299 i povukao se iz aktivnoga politiËkog rada.300 Razlika izmedju Supila i ostalih Ëlanova koalicije, kako sam veÊ napome- nuo, nije bila u ideji, nego samo u taktici. On nije bio viπe onaj ekskluzivis- tiËki Hrvat, ali je vazda strepio nad tim, — sve do svoje smrti — da se ne bi
293 Vidi: S. ZAGORAC, flMoje stanoviπte prama hrvatsko-srpskoj koaliciji i hrvatskoj stranci prava«, Hrvatska, br. 10, 14. sijeËnja 1909., 1. 294 Supilo je u saborskom govoru, odræanom 25. veljaËe 1907., izjavio: flAko, pak, visoki sabore, sreÊa drugaËije odluËi da Bosna i Hercegovina bude pripadala onomu sklopu u kojem se nalazi cjelokupni naπ hrvatski narod, onda je opet duænost svakoga pravoga pa- triote, bilo Srbina ili Hrvata, da se svojski zauzme da ta Bosna i Hercegovina ne doe u tue, nego u bratske ruke hrvatske.« Nav. prema: F. SUPILO, PolitiËki spisi, 343. 295 flI ako sreÊa pane pa da Bosna i Hercegovina izau iz okvira ove Monarhije, onda je sasvim naravno da Êe svaki pravi i poπteni Hrvat, kad ta Bosna ne moæe da bude hrvat- ska, radije æeljeti da pripadne bratu Srbinu, nego tuinu...« Isto. 296 Vidi: Jaroslav ©IDAK, M. GROSS [et al.], Povijest hrvatskog naroda g. 1860—1914., Za- greb, ©kolska knjiga, 1968., 265-267 (potpoglavlje: flPakt bana TomaπiÊa i Koalicije«). 297 Proces je odræan u Zagrebu od 3. oæujka do 5. listopada 1909. godine. Vidi: M. GABE- LICA, flZagrebaËka veleizdajniËka parnica 1909. godine«, »asopis za suvremenu povijest 46 (2014) 1, 131-157. 298 Vidi bilj. 47. 299 Supilo je formalno istupio iz Hrvatsko-srpske koalicije joπ tijekom Friedjungova proce- sa. 300 Supilo je na izborima za hrvatski Sabor, odræanima 28. svibnja 1910., izabran kao neo- visan kandidat (flizvan stranaka«) u DelniËko-Ëabarskom kotaru.
56 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
Hrvatskoj nametnuo onakav odnos ili poloæaj, koji ne bi odgovarao njenim narodnim interesima, njezinom velevaænom poloæaju na obalama Adrije i njenoj tisuÊgodiπnjoj povijesti i kulturi. Svetozar PribiÊeviÊ pak, kao drugi du- hovni vodja koalicije, dræao je, da se teænje Hrvata i Srba mogu lakπe reali- zovati u vladi negoli u opoziciji, po onoj poznatoj Krπnjavijevoj: flviπe vrijedi prst vlasti, nego lakat prava«. I jedno i drugo taktiËko stanoviπte imalo je za sebe mnogo razloæne opravdanosti. Samo zbog ove razlike u taktici doπlo je, naæalost, do velike borbe medju njima. Zbog ove razlike u taktici doπao je Frano i u emigraciji za svjetskog rata u opreku sa svojim najboljim prijatelji- ma, napose sa Drom. TrumbiÊem. Tek stvorenjem TrumbiÊ—PaπiÊevog krfskog pakta u 1917.301 izmiruje se on i sa TrumbiÊem i sa Srbima (PaπiÊem) — ali kratko iza toga, na naπu æa- lost i πtetu, svrπava svoj mukotrpni æivot.302 Spomenuo sam veÊ, da je Supilo slutio, kako je neizbjeæiv sukob na po- litiËkom obzorju Evrope, punom elektriciteta. Aneksija Bosne i Hercegovine u tom ga uËvrsti, a njegov saobraÊaj sa politiËarima i diplomatima slaven- skim, talijanskim i drugima, napose pak njegov intimni odnos sa umnim en- gleskim novinarom i diplomatom Wikhemom Steedom,303 koji je za balkan- skog rata304 bio u BeËu politiËkim izvjestiteljem velikih londonskih novina flTimes«305 za cijeli Balkan i Austro-Ugarsku — uvjeri ga potpuno u toj pred- mnijevi. Za potvrdu njegovih intimnih veza sa W. Steedom neka bude spo- menut ovaj sluËaj: Poslije jedne sjednice zastupnika oporbe u Opatiji molio me Frano, da mu dadem neka obavijeπtenja o zakljuËcima, on da Êe ih pre- vesti na talijanski i depeπirati u London, koji Êe ih donijeti u flTimesu«, a to da Êe mnogo koristiti naπoj borbi proti Cuvajevom komesarijatu.306 Ja mu ih dadem i on odaπalje oveÊi brzojav u London.
301 Vidi: Dragoslav JANKOVIΔ, Jugoslovensko pitanje i Krfska deklaracija 1917. godine, Beograd, flSavremena administracija«, 1967. 302 Zagorac se ne upuπta u razloge Supilove smrti, æeleÊi ostaviti πto svjetliju uspomenu na pokojnika. 303 Henry Wickham Steed (1871.—1956.), britanski novinar i publicist, vidi: Peter SCHUSTER, Henry Wickham Steed und die Habsburgermonarchie, Wien, Köln, Graz, Böhlau Verlag, 1970. 304 Prvi balkanski rat zapoËeo je 8. listopada 1912., a zavrπio 30. svibnja 1913. godine. 305 H. W. Steed je bio vanjskopolitiËki dopisnik lista flThe Times« iz BeËa od 1902. do 1912. godine. Taj londonski dnevnik, osnovan 1785. pod imenom flThe Daily Universal Register«, izlazi i danas. 306 Slavko pl. Cuvaj od Ivanjske (1851.—1931.), ban Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 1912. do 1913., imenovan je 31. oæujka 1912. kraljevskim povjerenikom (komesarom), a 22. prosinca 1912. poslan je na dopust i viπe se nije vratio u sluæbu.
57 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Svjetski rat se pribliæavao. Tko ga je izazvao? Nitko — i svi.307 On je bio prosto neizbjeæiv. To su osjeÊali mnogi, a kako rekoh medju prvima Frano Supilo. Spominjem samo to, da mi je i prijatelj Dr. Matko Laginja308 pisao iz Pule dne 23. februara 1913. pismo, u kojemu na koncu lakoniËki veli: flOv- dje niπta osobita — osim dosta priprava, koje æaliboæe NE SLUTE NA MIR, ko- jeg smo svi æeljni.« Usmeno mi je kasnije Dr. Laginja o tomu mnogo govo- rio. Joπ koncem 1911. piπe mi Dr. Hodæa, da bi valjalo poraditi na tomu, da se oæivotvori kooperacija svih elemenata buduÊnosti u ovoj monarhiji u tu svrhu da bi se naπla platforma, na kojoj bi se sastali svi ti elementi. To se do- duπe danas joπ Ëini paradoksno, ali sutra, veli on — flimam razloga da u to vjerujem — to moæe biti gotov dogodjaj.« Mislio je kooperaciju ugarskih Sla- vena i nas juænih Slavena. IstiËe napose sporazum sa Srbima, jer da se bez Srba niti moæe, a poslije Friedjungova procesa — niti smije viπe voditi hrvat- ska politika. To pismo dra. M. Hodæe glasi doslovno: flBudimpeπta, 15. sept. 1911. velecienjeni prijatelju. VeÊ davno smatram za nuænu kooperaciju svih elemenata buduÊnosti. Svi, sa kojima sam o njoj do- sada besedovao, primili su ovu misao sa odobravanjem. U tome, da i Vi, ve- lecienjeni prijatelju, govorite o postupku rukom u ruci, se vidi, da je misao postala aktuelnom, i da je doπlo njezino vreme. Stvar je tako vaæna, da se o njoj ne moæe govoriti par distance. Molit Êu Vas, da mi dozvolite, da Vas joπ moæda ovoga mjeseca posjetim ili u Zagrebu ili u Koprivnici. Vidim i poteækoÊe. SudeÊi prema pisanju pravaπkih listova ‘Hrvatske Slo- bode’309 i ‘Hrvatskog Prava’,310 nije viπe javno mnijenje u tom pravcu ni naj- manje preparirano. Druga poteækoÊa je koalicija. Uvjeren sam, da bez koa- licije nema rada. Sa druge strane vidim i to, da u koaliciji ima pojedinaca, sa kojima se teπko moæe raditi. Nema dakle drugoga naËina, nego da realniji elementi hrvatsko-srpske koalicije naprave kompromis sa postulatima real- noga æivota i da se sastanu s vama na jednom platformu. To je danas para- doksno, ali sutra — imam razlog, da u to vjerujem — to moæe biti gotov do- godjaj.
307 Vidi: Annika MOMBAUER, Uzroci Prvog svjetskog rata: kontroverze i konsenzus, Za- greb, Naklada Ljevak d.o.o., 2014. 308 M. Laginja (1852.—1930.), hrvatski politiËar i pravnik; ban Hrvatske i Slavonije 1920. godine. Vidi: Vinko AntiÊ, Vilko Grbac [et al.], prir., Matko Laginja. O stogodiπnjici rodje- nja oca Istre 1852.—1952., Rijeka, Narodno sveuËiliπte, 1952. 309 ZagrebaËki dnevnik flHrvatska sloboda« (1908.—1911.) bio je glasilo SSP-a (milinovci). 310 U povijesti hrvatskoga politiËkog novinarstva postoji viπe listova koji su tijekom 20. sto- ljeÊa nosili ime flHrvatsko pravo«. Hodæa ovdje misli na glavno glasilo »iste stranke pra- va/SHSP/Stranke prava (frankovci) koje je izlazilo od 1895. do 1911. godine.
58 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
I joπ srpsko pitanje. To traæi najviπe takta i objektivizma. Na Vas, vele- cienjeni, Ëeka i u ovom pogledu jaka zadaÊa, jer Vi niti kao pravaπ ne dvo- jite o tome, da se bez Srba niti moæe — a posle Friedjungovog procesa — niti viπe nesme voditi hrvatska politika. SreÊa je, da ima kod vas i Srba bez beogradskoga romantizma, koji ne gledaju na uslove egzistencije svoga na- roda sa glediπta sentimentalizma. Sve ovo sakriva toliko kompliciranoga materijala, da se niti poËetak jed- ne ozbiljne akcije ne moæe misliti bez liËnoga dodira. Ako Vam to ne Êe bi- ti neprijatno, ja Êu Vam πto bræe najaviti svoj posjet. ©to se tiËe ‘Obzora’, nisam njegovih Ëlanaka Ëitao, ali bez obzira na to, moram da Vam javim, da — osim sasma privatnih razgovora vodjenih bez ikakve politiËke ili taktiËke tendencije — nisam nikome dao ni rijeËi inter- viewa. A, πto je glavno, nisam nikome dozvolio, da u moje ime piπe ili daje izjave. Sa dubokim poπtovanjem Vas srdaËno pozdravlja Vaπ Milan Hodæa.« Isti prijatelj, dr. Hodæa, æalio mi se Ëesto, da se koalicija razilazi sa Fra- nom Supilom. O buduÊnosti juænih Slavena i o skorim buduÊim dogodjajima piπu novi- ne Ëak i u inozemstvu. Meni je jedan prijatelj poslao iz Buenos Airesa Ëlanak velikih njemaËkih novina. flDeutsche La Plata Zeitung«311 od 11. septembra 1912. u kome se opπirno govori o JukiÊevom procesu,312 oπtro se udara na apsolutizam u Hr- vatskoj i flEx feldwebela«,313 koji u palaËi hrvatskih banova slavi orgije nasi- lja. Osudjuje se hrvatske sudce, koji utamniËuju nedorasle mladiÊe itd., a na koncu se veli, da bi vodeÊi krugovi austrougarske politike trebali na sve to misliti, tim viπe, πto nije iskljuËeno, da bi Austro-ugarska u najskorijoj buduÊ- nosti mogla trebati prijateljstvo balkanskih Slavena. Kako se vidi, svi oËekuju, da Êe se uskoro neπto velika dogoditi. Stoga je bilo neumjesno kad se je g. 1925. poËelo — na temelju jedne iz- reke Ljube JovanoviÊa314 u njegovoj radnji flKrv Slavenstva«315 — pripisivati Srbiji odgovornost za svjetski rat. Ja sam tada pisao S. W.316 i ministru Dru.
311 Argentinski dnevnik flLa Plata Zeitung« osnovan je 1863. u Buenos Airesu; u razdoblju od 1874. do 1945. nosio je ime flDeutsche La Plata Zeitung«. 312 Luka JukiÊ (1887.—1929.), poËinitelj neuspjeπnoga atentata na bana S. pl. Cuvaja, 8. lip- nja 1912. godine. 313 Misli se na bana Cuvaja. 314 Ljubomir/Ljuba JovanoviÊ (1865.—1928.), srbijanski politiËar i povjesniËar. 315 Vidi: Ljubomir JOVANOVIΔ, Krv Slovenstva, Beograd, ©tamparija Save RadenkoviÊa i brata, 1924. 316 Seton-Watson.
59 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Hodæi,317 a i g. Ljubi JovanoviÊu i poslao mu neke izjave suca istraæitelja318 u Sarajevskom atentatu. G. Lj. JovanoviÊ zahvalio mi se pismom od 11. IV. 1925. To pismo Lj. JovanoviÊa glasi: flBeograd, 11. aprila 1925. poπtovani Gospodine. Veoma sam Vam zahva- lan na Vaπem pismu od 24. proπlog mjeseca i molim Vas da mi oprostite πto Vam nisam ranije odgovorio, ali sam toliko zauzet raznim poslovima, a naj- viπe spremanjem i pisanjem Ëlanaka o odgovornosti srpske vlade za sarajev- ski atentat, da mi vrlo malo slobodnog vremena ostaje, a æeleo sam odgovo- riti Vam opπirnije. Vaπe pismo za mene je dragoceno kao sjajan dokaz naπe duhovne zajednice, koja Êe nam omoguÊiti da svoju domovinu pred svakim u svetu uspeπno odbranimo. Na æalost, u svetu joπ ima i mnogo protivnika, pa i neprijatelja, a u prijatelja mnogo svakojakih predrasuda o nama. Tim predrasudama podleæu na æalost i oni, koji su nam inaËe dobri prijatelji. Taj je sluËaj i sa g. Setonom Watsonom.319 Svakako se ja nadam, da Êe istina i naπa pravda pobediti. Posebice sam Vam zahvalan na poslatom broju ‘K. Glasa’320 sa onom iz- javom g. Pf.,321 koju sam veÊ mogao upotrebiti u nekim interviewima, danim naπim i stranim novinarima. Ja se nadam, da Êe i Vaπe pismo G. Ministru dru. M. Hodæi u Pragu do- prineti uspehu naπe stvari. Rodoljubu tako odliËnom kao πto ste Vi nije po- trebno za sve to zahvaljivati, ali ja ipak oseÊam potrebu i duænost da Vam svoju zahvalnost joπ jednom iskaæem i ujedno da Vas uverim o svom osobi- tom poπtovanju. Lj. JovanoviÊ.« 2. Rastavπi se sasvim s koalicijom, poËne Supilo okupljati oko sebe onu naj- mladju revolucijonarnu nacijonalistiËku omladinu, koja Ëini propagandu ne viπe rijeËi nego djela. Kod Supila nalaze uporiπta i zaπtitnika omladinske ra- dikalne organizacije ne samo u Hrvatskoj i Dalmaciji veÊ i one u Bosni i Sr- biji. On im je diktirao politiku. JukiÊev atentat potekao je iz ovoga kruga. Ja sam otiπao poËetkom 1912. u juænu Ameriku.322 Kad sam se koncem maja vratio poËeo se opet stvarati sporazum svih opozicionih stranaka proti
317 Od 1922. do 1925. Hodæa je bio ministar poljodjelstva u ËehoslovaËkoj vladi. 318 Leon/Leo Pfeffer (1887.—1952.), dræavni odvjetnik u Sarajevu uoËi Prvoga svjetskog ra- ta. Vidi: L. PFEFFER, Istraga u Sarajevskom atentatu, Zagreb, flNova Evropa«, 1938. 319 Vidi: Dr. SITON-VATSON (R. W. SETON-WATSON), Sarajevo. Studija o uzrocima Svet- skoga rata, Zagreb, flNova Evropa«, 1926. 320 KarlovaËki hrvatski glas (1924.). 321 Pf = Leo Pfeffer. U to su vrijeme Pfeffer i Zagorac æivjeli u Karlovcu. 322 Zagorac je boravio u Argentini i »ileu, gdje je ispitivao teren za osnivanje iseljeniËke banke. Vidi: S. MATKOVIΔ, Premili Ivane: korespondencija Ivana Hribara s hrvatskom eli- tom, Zagreb, Hrvatski institut za povijest, 2016., 274-275.
60 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
Cuvajevom reæimu. Supilo nije u tom viπe sudjelovao, ali ja se s njime dopi- sujem i sastajem. Dne 4. VI. piπe mi, da je Ëitao moj izvjeπtaj o putu i da se moja opaæanja mnogo podudaraju sa onim πto je o Argentini napisala supru- ga njegovog dobrog prijatelja velikog Talijana Gugliema Ferrero,323 gospodja Dr. Gina Ferrero324 rodjena Lombroso.325 Itd. Predlaæe mi na moju æelju sas- tanak u Pragerhofu za 10. VI. — πto sam ja radosno prihvatio. Razgovarali smo Ëitavo poslije podne. Ipak mi se Ëinila njegova politika presmionom i ja se nisam mogao odluËiti za istu, akoprem su sjajne pobjede Srbije i Bugara u balkanskom ratu326 æivo odjekivale i kod nas.327 U to se u austrijskoj poli poËelo na veliko tretirati hrvatsko pitanje u Reichsrathu, a onda i u delegacijama. Govorili su: Dr. »ingrija, ©usterπiË,328 SpinËiÊ,329 Masaryk, Nemec,330 KlofaË,331 Ellenbogen,332 Dobernig333 i Lecher,334 a najsenzacijonalnije knez Schwarzenberg,335 intimus prijestolo-
323 Gugliemo Ferrero (1871.—1942.), talijanski povjesniËar, novinar i romanopisac. Vidi: Lorella CEDRONI, Guglielmo Ferrero. Una biografia intellettuale, Roma, Aracne, 2006. Ta- koer vidi: G. FERRERO, flUspomene na Supila«, Obzor Spomen-knjiga 1860—1935, 5; Bogdan RADICA flSupilova pisma Ferrerovima. Prilozi naπoj suvremenoj politiËkoj povijes- ti«, Hrvatska revija, 7 (1957) 4, 365-405; 12 (1962) 1-2, 17-54; 21 (1971) 2-3, 159-175. 324 Gina Elena Zefora Lombroso Ferrero (1872.—1944.), lijeËnica. Vidi: B. RADICA, flSupi- lo u Italiji. Neobjavljena Supilova pisma gdji Gini Ferrero-Lombroso. Historijat jednog pri- jateljstva«, Obzor, br. 62, 4. oæujka 1929., 5; br. 63, 5. oæujka 1929., 5; br. 64, 6. oæujka 1929., 5; br. 65, 7. oæujka 1929., 5; br. 66, 8. oæujka 1929., 5; br. 67, 9. oæujka 1929., 5; br. 68, 10. oæujka 1929., 5. 325 Ginin otac bio je Cezare/Marco Ezechia Lombroso (1835.—1909.), talijanski lijeËnik i kriminolog. 326 Zagorac misli na srpske i bugarske pobjede nad Osmanlijskim Carstvom u Prvome bal- kanskom ratu, ali zaobilazi kasniji razvoj dogaaja u Drugome balkanskom ratu. Vidi: Mi- lutin LAZAREVIΔ, Drugi balkanski rat, Beograd, flVojno delo«, 1955. 327 Vidi: Igor DESPOT, Balkanski ratovi 1912—1913. i njihov odjek u Hrvatskoj, Zagreb, Plejada, 2013. 328 Ivan ©usterπiË (1863.—1925.), slovenski politiËar i pravnik. Vidi: Janko PLETERSKI, Dr. Ivan ©uπterπiË 1863—1925. Pot prvaka slovenskega politiËnega katolicizma, Ljubljana, Za- loæba ZRC, ZRC SAZU, 1998.; A. RAHTEN, Der ungekrönte Herzog von Krain. Die slowe- nische katholische Bewegung zwischen trialistischem Reformkonzept und jugoslawischer Staatsidee, Wien, Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, 2012. 329 Vjekoslav SpinËiÊ (1848.—1933.), hrvatski politiËar, publicist i katoliËki sveÊenik. 330 Frantiπek Neˇmec (1860.—1930.), Ëeπki politiËar. 331 Václav Jaroslav KlofáË (1868.—1942.), Ëeπki politiËar i novinar. Vidi: Josef KRE»MER, Václav KlofáË a jeho národní socialismus, Praha, Adonai, 2000. 332 Wilhelm Ellenbogen (1863.—1951.), austrijski politiËar i lijeËnik. Vidi: Helga RIESINGER, Leben und Werk des österreichischen Politikers W. Ellenbogen, Dissertation, Universität Wien, Wien, 1969. 333 Josef/Johann Wolfgang Dobernig (1862.—1918.), austrijski politiËar i novinar. 334 Otto Lecher (1860.—1939.), austrijski politiËar.
61 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) nasljednika Fr. Ferdinanda. Ovu zgodu upotrebio sam, ne bi li se sastao sa knezom Schwarzenbergom. Piπem mu pismo i o svojoj namjeri obavijestim Frana. On mi odgovori pismom od 22. VI., koje glasi:336 flRieka, 22. VI. 912. — Dragi Stjepane! Primio sam tvoj list, pa ti bræe od- govaram, eda te ovo pismo nadje prije poziva k onom gospodinu. Interesantni su oni ‘dokumenti’, koji ni meni nisu bili poznati, o stvari, o kojoj i oni potvrdjuju, da su oni moji izvjeπtaji sasvim ispravni. »injenica je, da je tu uæasna borba, od koje nam obiËnim smrtnicima ni- πta ili jedva malenkost πtrkne na javu. Sve se vodi u potaji, ali tim straπnije. Prema tome opet bi ti preporuËio, da budeπ oprezan radi ikoje kombina- cije i iznaπanja osoba, jer tko zna da ono πto bi se moglo smatrati Ëast i iz- vrstan izlaz, ne bude ondje — gdje se moæda druge kombinacije goje, — pri- mljeno kao Ëak i uvreda... Razumijeπ me. Bilo bi svakako dobro, da imaπ par preporuËujuÊih posjetnica od naπih zast. u BeËu, bez obzira grupacija. Tebi Êe ih svaki rado dati. List ‘Reichs- post’337 ne spominji osobito, jer ondje nije dobro kotiran, pa govorili njego- vi ljudi πto hoÊe. SrdaËno te pozdravlja Tvoj Frano.« Zamolim ga, neka bi pisao prof. Masaryku, da govori sa knezom. On mi odgovori 10. VIII. i 15. VIII. sa ova dva pisma:338 flRieka, 10. VIII. 912. Dragi Stjepane! Prof. Masaryk mi je napokon odgo- vorio dugim listom, u kome kaæe, da on Schwarzenbergu nije pisao ni go- vorio niπta, jer, poznajuÊi osobu, ako ova tebi nije odgovorila, da to znaËi, da se ne æeli angaæirati dalje. U svakom sluËaju da bi ga mogao pitati, poπ- to odgovora dobio nisi, da ti javi, je li stanovito tvoje pismo primio. Iz Ma- sarykovog pisma se razabire, da je Schwarzenberg razjadjen na naËin, kojim su Hrvati (naime delegati u Peπti) odvratili na njegov onaj govor. Masaryk misli, da bi mogao i bez daljnjega liËno s njim radi pisma razËistiti, u Ëemu bi ti on osobno iπao na ruku, kad se delegacije sastanu. U to ime moæeπ se obratiti na nj i pozvati na njegov list meni upravljen. »ingrija je sada kuÊi. Prije delegacija Êe proÊi ovuda i govorit Êemo. Pozdravljam te tvoj Frano.« flRieka, 15. VIII. 912. — Dragi Stjepane! Na njegovu listu ima samo datum, bez adrese, a kuvertu sa poπtanskim æigom sam bacio. Zato ne znam odkud
335 Friedrich/Bedrˇich knez Schwarzenberg (1862.—1936.), njemaËki politiËar iz »eπke. 336 Pismo je objavljeno u flNovom listu« 4. travnja 1928. Vidi: flKorespondencija Frana Supi- la iz perioda 1891—1914«, 214. 337 BeËki dnevnik flReichspost« (1894.—1938.) bio je blizak austrijskim krπÊanskim socijali- ma. U historiografiji se navodi da je Zagorac flodræava(o) uske veze« s urednikom flReichs- posta« Friedrichom Funderom (1872.—1959.), vidi: M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bos- ne i Hercegovine«, 256. 338 Pisma su objavljena u flNovom listu« 4. travnja 1928. Vidi: flKorespondencija Frana Supi- la iz perioda 1891—1914«, 215.
62 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... mi je bio ono pisao. Nu njegova stalna adresa jest: P. T. M. (Masaryk) Prag III. Valdπt. 8., pa tu Êe ga pismo ili naÊi, ili Êe mu biti odposlano. Kad ideπ gore govori malo i o akciji za JukiÊa. »ingrijin predlog o nezakonitosti ugarske krnj-delegacije dolazi sad u austrijskoj delegaciji na odluku. Ali ciela stvar hramlje, kada su oni u Peπti prihvatili princip, da je odluka ‘munkaËa’339 za njih vriedna kao majorizira- juÊa te idu u sabor i primaju dnevnice! Masaryk je baπ ogorËen nad dræanjem te politike. Pozdravljam te tvoj Frano.«340 Do sastanka izmedju mene i Schwarzenberga nije doπlo. Tada napiπem u BeËu niz Ëlanaka u novinarskoj korespondenciji,341 koju je ondje izdavao Dr. Albert Kramer,342 izvjestitelj flSlovenskog Naroda«.343 »lanci budu preπtampa- ni u broπuru pod naslovom: flDie kroatische — die südslavishe Frage«.344 Gospodin Miho Obuljen345 preveo je ovu moju broπuricu na hrvatski i πtam- pao ne znajuÊi da potiËe od mene. Za kratko vrijeme iza toga saËinio sam memorandum346 za prijestolonas- ljednika Franju Ferdinanda. To je imao biti posljednji apel na mjerodavne kru- gove bivπe monarhije. Kad sam dne 24. augusta 1913. bio na Rijeci i sastao se s Franom u flHotel Lloydu«, odakle smo u 2 sata u noÊi poπli zajedno u redak- ciju flNovog Lista« — proËitao sam mu memorandum. On je pozorno sluπao, a onda mi reËe: flSve to ti ne vrijedi niπta; sudbina ove monarhije veÊ je zape- ËaÊena; treba misliti na drugu buduÊnost«. Tada mi je stao kao pravi vizioner opisivati potanko sve ono πto se u istinu dogadjalo od god. 1914.—1918.347 Uto se bila koalicija opet nagodila s ugarskom vladom i primila baruna Skerlecza348 za bana. Sporazum sa opozicijom prestao je i hrvatski sabor bu- de otvoren.349
339 MunkaË (ma.) — prije Prvoga svjetskog rata u Hrvatskoj pogrdan izraz za Maare. 340 Pismo je objavljeno u flNovom listu« 4. travnja 1928., te uz neznatne razlike, u: flKores- pondencija Frana Supila iz perioda 1891—1914«, 215. 341 RijeË je o tjedniku flSüdslavische Rundschau« (BeË, 1912.—1914.). 342 A. Kramer (1882.—1943.), slovenski politiËar i novinar. 343 flSlovenski narod« (1868.—1943.), slovenski liberalni dnevnik (Ljubljana). 344 Vidi: Die kroatische — die südslawische Frage. Von einem aktiven Politiker der kroatischen Rechtspartei, Abdruck aus der flSüdslavischen Rundschau«, Wien, 1913. 345 M. Obuljen (1871.—?), odvjetnik, rodom iz Dubrovnika, u meuraÊu æivio u Beogradu. 346 Vidi: M. GROSS, flHrvatska politika velikoaustrijskog kruga oko prijestolonasljednika Franje Ferdinanda«, 59. 347 Misli se na Prvi svjetski rat. 348 Ivan barun Skerlecz/©krlec LomniËki (1873.—1951.), ban Hrvatske, Slavonije i Dalma- cije od 1913. do 1917. godine. Vidi: Ivan BULIΔ, Ivan Skerlecz LomniËki 1913.—1917. kra- ljevski komesar i hrvatski ban, doktorska disertacija, SveuËiliπte u Zagrebu, Zagreb, 2011. 349 Sabor je poËeo zasjedati 27. prosinca 1913. godine.
63 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
3. Dok je Frano Supilo konferirao sa Steedom, ja sam Ëesto dolazio u raz- govore sa drugim engleskim uËenjakom i politiËarom, koji je boravio u Aus- trougarskoj na flstudijima«. To je bio g. Seton-Watson, poznat pod pseudoni- mom Scotus Viator.350 Njega je uputio na mene prijatelj slovaËki zastupnik Dr. Milan Hodæa.351 Jednom zgodom tumaËio mi je g. S. W., kako bi bilo u interesu srednjeevropskoga ravnovjesja, kad bi se u svakom sluËaju odræala ovdje Austro-ugarska — ali bi morala bezuvjetno da pametno i pravedno ri- jeπi jugoslovensko pitanje. Stoga njega najviπe interesuje ovaj problem. I u istinu, on je napisao veliko djelo o jugoslov. pitanju.352 Ja sam mu dokazi- vao, kako nema izgleda, da Êe Austrougarska ikada htjeti rijeπiti pravedno taj problem — i to da Êe biti njena propast. Kad se — neπto kasnije — nalazio g. Seton-Watson u Splitu pa u Dubrovniku353 pisao je momu prijatelju g. Au- relu SertiÊu354 u BeË pismo, koje je ovaj poslao meni. U tom pismu g. Seton- -Watson kaæe, da je Ëitao u novinama, da je Zagorac na sastanku u Opatiji predloæio neka bi se Hrvati i Srbi obratili jednim memorandumom na kon- ferenciju poslanika (Botschafterkonferenz) u Londonu,355 koja je baπ tada ondje zasjedala; on da je spreman prevesti memorandum na engleski jezik i pobrinuti se, da bude o njemu govora i u engleskoj πtampi. Javlja, da je iziπ- lo njegovo veliko djelo flDie südslavische Frage im Habsburger Reich«,356 ko- je da Êe u Hrvatskoj sigurno biti konfiscirano (tako je i bilo). Na koncu sav zdvojan veli ovo: flSeit längerer Zeit bin ich in sehr gedrückter Stimmung. Die völlige Unfähigkeit der oesterreichischen massgebende Kreise, die wachs- ende Anarchie bei den Südslaven zu hemmen und ihre Vorliebe für die al- ten Metoden des lombardo-venezianischen Polizeistaates bringen einen je- den Freund Oesterreich zur Verzweiflung. Sehr bald wird es zu spät sein,
350 ©kotski putnik; aluzija na Seton-Watsonovo podrijetlo i brojna putovanja koja je podu- zimao. 351 Seton-Watson navodi Hodæu i Zagorca kao one politiËare koji su oËajavali zbog opor- tunistiËke politike Franje Josipa I., ali su pronaπli kanale da pristupe prijestolonasljedniko- vu uredu u Belvedereu. R. W. SETON-WATSON, flJoseph Redlich«, The Slavonic and East European Review 16 (1937) 46, 200. 352 Vidi: R. W. SETON-WATSON, The Southern Slav Question and the Habsburg Monarchy, London, Constable & Co. LTD, 1911. 353 Misli se na Seton-Watsonov boravak u Dubrovniku (tri i pol mjseseca) i Splitu u prvoj polovici 1909. godine. 354 A. SertiÊ (1885.—1933.), pravnik, sudski pristav pri Okruænom sudu u Sarajevu uoËi Prvoga svjetskog rata. 355 Konferencija je odræavana tijekom 1912. i 1913. godine. 356 Vidi: R. W. SETON-WATSON (Scotus Viator), Die südslawische Frage im Habsburger Reich, Berlin, Meyer & Jessen, 1913. RijeË je o njemaËkom prijevodu Seton-Watsonove knjige The Southern Slav Question.
64 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... umzukehren.«357 Napokon dodaje, da Êe poduzeti putovanje Balkanom, ako ne nadodju ozbiljni zapletaji. Mene je ova njegova tadanja briga za Austro-ugarsku monarhiju tako iri- tirala, da sam otpisao g. SertiÊu 11. IV. [1913.] i zamolio ga neka moje pis- mo poπalje g. Seton-Watsonu, u kojem pismu kaæem, da je svaki napor oko spasavanja ove monarhije uzaludan, da je to trula zgrada, koja se mora sru- πiti, na prvi jaËi udar vjetra itd.358 G. SertiÊ potvrdio mi je dopisom od 18. IV., da je poslao moje pismo g. Setonu-Watsonu u Dubrovnik. Ovo moje pis- mo objelodanio je g. Seton-Watson sa komentarom za rata god. 1916., kad su veÊ Engleska i Francuska napustile ideju oËuvati Austro-Ugarsku monar- hiju, u novinama flManchester Guardian«,359 dakako bez mojega potpisa, jer bih ja inaËe bio najmanje u tamnicu baËen, ako ne i streljan. Pismo je aus- trougarska vojna novinarska kancelarija prevela i prevod dostavila uredniπ- tvu flHrvatskog Prava«.360 U Ëasu kad je urednik g. Martin LovrenËeviÊ 361 pri- redjivao ovo pismo za πtampu, doπao sam ja u redakciju, a g. LovrenËeviÊ me upita: koji bi to mogao biti hrvatski zastupnik, koji proriËe monarhiji pro- past? Ja sam u prvi Ëas zastrepio; ali videÊi, da se nigdje ne spominje moje ime umirio sam se i — iskreno priznajem — jezuitski se zajedno s Martinom zgraæao nad tim. Poslije rata, g. 1922. sastao sam se sa g. Setonom-Watso- nom u Pragu i pripovijedao mu, koliko mi je prouzroËio, doduπe za Ëas sa- mo, straha, objelodanjenjem ovoga pisma. Zadnje pismo pisao mi je Frano Supilo 20. januara 1914., koje glasi:362 flRieka, 20. I. 1914. Dragi Stjepane! Primio sam tvoj list. Tiszina363 formu- la ti je u bitnosti i doslovce ista πto i Khuenova, Lukacseva364 i TomaπiÊeva,
357 flDuæe sam vrijeme u muËnom raspoloæenju. Potpuna nesposobnost austrijskih mjero- davnih krugova da zaustave rastuÊu anarhiju kod juænih Slavena i njihova sklonost prema starim metodama lombardijsko-venecijanske policijske dræave, dovodi svakog prijatelja Austrije do zdvojnosti. Uskoro Êe biti prekasno da se to okrene.« 358 Vidi: R. W. Seton-Watson i Jugoslaveni. Korespondencija 1906—1941. I/1906—1918, Zagreb, London, SveuËiliπte u Zagrebu — Institut za hrvatsku povijest, Britanska akademi- ja, 1976., 278 (178. R. W. Seton-Watson — Ronaldu M. Burrowsu [London], 4. VIII. 1916.). 359 Britanski liberalni dnevnik flManchester Guardian« pokrenut je 1821., a 1959. mijenja ime u flThe Guardian«. 360 Varaædinski tjednik flHrvatsko pravo« (1914.—1918.), glasilo frankovaËkih pravaπa. 361 M. LovrenËeviÊ (1856.—1945.), pravaπki novinar, publicist i prevoditelj. 362 Pismo je objavljeno u: flKorespondencija Frana Supila iz perioda 1891—1914«, 216-217. 363 István Imre Lajos Pál Tisza de Borosjeno˝ et Szeged (1861.—1918.), predsjednik maar- ske vlade od 1903. do 1905. te od 1913. do 1917. godine. Vidi: Gabor VERMES, István Tisza. The Liberal Vision and Conservative Statecraft of a Magyar Nationalist, New York, Columbia University Press, 1985. 364 László Lukács de Erzsébetváros (1850.—1932.), predsjednik ugarske vlade od 1912. do 1913. godine.
65 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) koji su takodjer najavljivali povlaËenje pragmatike kada obave stanovite pos- love u saboru, nakon svladanja obstrukcije. Onda je to bilo izdajstvo, danas je pobjeda Hrvatske. A stare formule suviπno natezanje. Nadji koalicioni pro- glas narodu nakon πto je ono Rakodczay365 sabor odgodio.366 Mislim, da je izdan srpnja 1907. Tu se govori, da koalicija neima viπe u vidu sluËaj prag- matike, nego da uzimlje i druge sporove itd.367 To ti je interesantno. Hiljadu puta smo mogli imati ovo danaπnje — ‘πaku dima’. Elaborat Böhma368 niesam nikada vidio, niti je kod mene bio. To mora biti negdje u tebe, jer se sjeÊam, da si onda govorio, da je Böhm neπto iz- radjivao. Stanoviπte magjarsko jest, da se jezik na æeljeznicama u Hrvatskoj kao pri- eporno pitanje donese pred regnikolarne deputacije.369 SjeÊam se koje sam pljeskanje jednom medju koalicionaπima pobudio dokazujuÊi, kako Ëovjek moæe svoj kaput dozvoliti priepornim proglasiti (jer moæda ga joπ nije pla- tio) a da tim niπta ne gubi, ali svoj nos, uho, oko svoje ne moæe priepornim proglasiti, jer tim je na sebe kao Ëovjeka pljunuo. A tako da i narod svoj je- zik na svom podruËju ne moæe akceptirati kao prijeporno pitanje, jer onda gubi pravo biti narod. Sve hrvatske πume mogu prije biti prieporne (moæda su ih Magjari kupili?), pa financije, pa sve, sve prije, ali jezik narodni nika- da. Onda su, u Peπti, ovoj teoriji pljeskali kao ludi, a sad su prihvatili stano- viπte Magjara. Jer Tisza isto tvrdi, πto i oni pred njim. No koja hasna o tome govoriti? Mene uæasno boli kad gledam kako Hr- vatska sa entuzijastiËkom demagogijom pokretaπa370 i srbobranovaca371 srlja u propast i to kao dræavopravni faktor, a bojim se — konaËno. Vaπa stranka nema agiliteta, ni nekih potrebnih modernih pogleda.372 A da ih ima, zagos- podarila bi situacijom i joπ mnogo spasila. Ali nema. Mile373 je zasukan do
365 Aleksandar/Sándor pl. Rakodczay, (1848.—1924.), ban Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 1907. do 1908. godine. 366 Sabor je prekinuo zasjedanje joπ za bana T. PejaËeviÊa (26. oæujka 1907.), a nastavio za banovanja A. Rakodczaya koji ga je raspustio 12. prosinca 1907. godine. 367 Vidi: flNarode!«, Hrvatska, br. 160 [159], 13. srpnja 1907., 1. 368 Karlo/Dragutin Böhm/pseudonim: B. KarloviÊ, hrvatski financijski struËnjak. Prema bi- ljeπci na str. 216., u flKorespondencija Frana Supila iz perioda 1891—1914«, radi se o Eu- genu Böhm-Bawerku (1851.—1914.) koji je bio austrijski ministar financija 1895., 1897. te od 1900. do 1904. godine. 369 Regnikolarne deputacije = kraljevinski odbori. 370 Pokretaπi — naziv za pristaπe Hrvatske napredne, odnosno Hrvatske puËke napredne stranke, Ëije je glasilo bio zagrebaËki tjednik, kasnije dnevnik flPokret« (1904.—1910.). 371 Srbobranovci — pristaπe Srpske narodne samostalne stranke Ëije je glasilo bio zagre- baËki list fl(Novi) Srbobran« (1902.—1914.). 372 Misli se na SSP (milinovci).
66 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... zla boga. Hrvoj374 je naivan i nervozan. Ante PaveliÊ375 je deplaciran te sam ne zna πto bi i kamo spada. »as je radikalan, a Ëas bi najbolje bilo da ga je MaæuraniÊ376 odveo u koaliciju, a svi ste vezani obzirima na prilike izvan Ba- novine, osobito na one u Ljubljani. Ti si joπ, premda pop, od svih najagilni- ji, pa uËini πto moæeπ. Ako bi doπao na Rieku dodji svakako prije doπastoga Ëetvrtka, jer u Ëe- tvrtak 29. ov. mj. otiÊi Êu na jedno malo putovanje. Ali dræim da je suviπno da se sada muËiπ, jer Êe trebati dugo vremena dok se javno mnienje u Ba- novini otriezni od ovog rauπa377 i shvati kud je bilo zavedeno, pak se trgne i zastidi. Primi srdaËan pozdrav od tvog odanog Frana.« 4. Ovaj moj saobraÊaj sa Franom Supilom odrazuje se u mojim govorima u hrvatskom saboru godine 1914. Da spomenem samo neπto: U sjednici od 9. oæujka 1914., u adresnoj debati, rekao sam o ujedinjenju, samostalnosti i slobodi Hrvata, da Êe se to izvrπiti, flili u okviru ili izvan ok- vira ove monarhije. Kako Êe biti, ovisi o monarhiji samoj viπe negoli o na- ma. Ali do toga Êe doÊi, do toga mora doÊi, jer su to principi prirodni, koji su opravdani historijom i naravnim zakonima... Austrija i mjerodavni faktori ne Êe da crpe nauku iz historije, ne Êe da poπtuju diktat prirodnih zakona. Zato Êe se to veÊ zbiti i protiv njih i bez njih.«378 A 21. III. rekao sam: flAus-
373 RijeË je o M. StarËeviÊu. 374 Dragutin pl. Hrvoj (1875.—1941.), hrvatski politiËar i odvjetnik. Vidi: S. MATKOVIΔ, flOpsjenuti pravaπ: Dragutin Hrvoj u hrvatskom politiËkom æivotu«, u: ISTI, Izabrani portre- ti pravaπa: prilozi hrvatskoj politiËkoj povijesti, Zagreb, Hrvatski institut za povijest, 2011., 115-125. 375 A. PaveliÊ st. (1869.—1938.), hrvatski politiËar i zubni lijeËnik. Vidi: S. MATKOVIΔ, flPo- litiËki put dr. Ante PaveliÊa (1869.—1938.) od poËetka do stvaranja Narodnog vijeÊa SHS«, u: ISTI, Izabrani portreti pravaπa, 127-142. 376 Bogoslav MaæuraniÊ (1866.—1918.), hrvatski politiËar i lijeËnik. 377 Rauπ (njem.) — opijenost, opojnost 378 Navedeni dio ZagorËeva govora, izreËenoga na 38. saborskoj sjednici, glasi: flMoje je uvjerenje, da dugo dualizam trajati ne moæe, i da do promjene dræavnoga ustrojstva ove monarkije mora doÊi, i zato Êe StarËeviÊeva stranka prava nastaviti i dalje istu politiku, vo- diti Êe borbu protiv dualizma sve do onog Ëasa, kad bude oæivotvoreno ono, πto traæi, i za Ëim ona ide, a to je ujedinjenje, sloboda i samostalnost kraljevine Hrvatske. To Êe biti ili u okviru ili izvan okvira ove monarkije. Kako Êe biti, ovisi o monarkiji samoj viπe nego li o nama. Ali do toga Êe doÊi, do toga mora doÊi, jer su to principi prirodni, koji su oprav- dani historijom i naravnim zakonima. (...) Eto historijski i prirodni zakoni kategoriËki na- laæu, da do toga ujedinjenja mora doÊi. Ne Êe Austrija, ne Êe mjerodavni faktori, da crpe nauku iz historije, da poπtuju diktat prirodnih zakona. Zato Êe se to veÊ zbiti i protiv njih, i bez njih.« Stenografski zapisnici sabora kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Petogodiπ- ta 1913.—1918. Od XXXV. do ukljuËivo LXXXIV. saborske sjednice od 5. oæujka 1914. do 13. srpnja 1914., 1914., sv. II., 102-103.
67 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) tro-ugarska diplomacija uËinila je (u balkanskom ratu) goleme pogreπke, ko- je Êe joj se ljuto osvetiti; koje nigda viπe popraviti ne Êe moÊi.«379 flMi Êemo morati biti pasivni i pustiti dogadjajima, da idu svojim tokom i da se razvijaju, kako se, Ëini mi se, veÊ poËinju razvijati. Mi ne treba, da bu- demo dinastiËniji od dinastije, monarhistiËniji od monarhije.«380 flI Hrvati i Srbi i Slovenci trebali bi zajedniËki i jedinstveno, da prema to- me cilju idu, trebalo bi, da im bude program i cilj ujedinjenje i sloboda svih naπih zemalja... Gospodin PribiÊeviÊ kaæe, da je spas naπ ovdje na jugu u je- dinstvu narodnom, to jest, da Hrvati i Srbi i Slovenci budu jedinstveni. Ja sam s time sporazuman, samo bi morao znati, kako si on to narodno jedinstvo predstavlja i tumaËi. Ako se narodno jedinstvo tumaËi tako, da ne bude na uπtrb hrvatskom imenu i hrvatskoj proπlosti i buduÊnosti hrvatskoga naroda, onda ja priznajem takovo narodno jedinstvo, ako Êemo njim doÊi do slobo- de, ujedinjenja i samostalnosti.«381 Ovo sam rekao 21. III. 1914. i na tom sta-
379 Zagorac je te rijeËi izgovorio na 38. saborskoj sjednici, 9. oæujka 1914. godine. Cjelovit navod glasi: flMoje je uvjerenje, da je diplomacija austro-ugarske monarkije u zadnjim do- gadjajima (balkanskim ratovima), πto se zbiπe oko nas u naπem susjedstvu, uËinila tako go- leme pogrjeπke, koje Êe joj se ljuto osvetiti i koje nigda viπe popraviti ne Êe moÊi. UËinila je sve te pogrjeπke uslijed sustava, kojega je uvela i kojega silom hoÊe da podræava i usli- jed mrænje, koju vodi njena diplomacija protiv slavenstva, uslijed teænje, da u ovoj monar- kiji Nijemci i Magjari vladaju, a svi drugi, da im robuju. To je dovelo do toga, da je uËini- la, opetujem, goleme i nepopravljive pogrjeπke u svojoj vanjskoj politici na Balkanu.« Isto, 107. 380 ©iri izvod iz ZagorËeva govora, izreËenoga na 48. saborskoj sjednici 21. oæujka 1914., glasi: flAli da me se krivo ne shvati, ili da me se ne nastoji prikazati kao nelojalna dræav- ljanina, ja kaæem, da bi mi Hrvati bili najsretniji, kada bi se to oæivotvorenje (ujedinjenje) dogodilo u okviru monarkije, jer bi time bila osigurana i teritorijalna cjelokupnost ovih na- πih zemalja. U svakom drugom sluËaju to oæivotvorenje, to ujedinjenje naπih zemalja, biti Êe na πtetu cjelokupnosti teritorija kraljevine Hrvatske. Jer uzmimo teoretski, da dodje do oæivotvorenja, t. j. ujedinjenja naπih zemalja izvan okvira monarkije, u prvom je redu po- gibelj, da Êe nam Talijani oteti dio Istre i Bog zna moæda πto joπ s one strane; a u drugom redu ostaje pogibelj, da Êe nam Srbi uzeti Bosnu i Hercegovinu. Dakle Hrvatima svakako najveÊma konvenira, da se to oæivotvorenje sjedinjenja naπih zemalja zbude u okviru mo- narkije. Ali ako neÊe ta monarkija htjeti, da provede to ujedinjenje, onda neka se dogodi ono, πto Êe se po mom uvjerenju bezuvjetno dogoditi. Zato ja dræim, bude li monarkija sprijeËavala to ujedinjenje i oæivotvorenje naπega programa, da Êe to biti na πtetu i njezi- noj teritorijalnoj cjelokupnosti. (...) Mi Hrvati za to ne trebamo postati irredentiste, ne tre- bamo da pomaæemo djelotvorno tomu oæivotvorenju ujedinjenja naπih zemalja izvan mo- narkije, to Êe samo po sebi doÊi, dosta je za nas, da budemo samo pri tomu pasivni, t. j. pasivnost naπa dostaje, da se to pitanje bude rijeπilo onako, kako nije korisno za monar- kiju. Zato treba, da se dobro razumije ideja vodilica programa stranke prava. Ja pako ka- æem za svoju osobu, da ako nas budu tjerali silom do zdvojnosti, onda Êemo morati biti pasivni i pustiti dogodjajima, da idu svojim tokom i da se razvijaju, kako se, Ëini mi se, po- Ëimaju veÊ razvijati. A kako sam kazao, mi ne treba da budemo dinastiËniji od dinastije, monarhistiËniji od same monarhije. Valjda to ne moæe nitko od nas zahtijevati, jer to pre- lazi sile naπe.« Isto, 485.
68 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... noviπtu stajao sam i god. 1918. Poslije ujedinjenja povukao sam se i ja pos- vema iz aktivne politike ne zato, πto bi bio proti ujedinjenja, Boæe saËuvaj, nego zato, πto sam bio pod uplivom Supilove ideologije proti ovako, naglo, bez svakih pregovora i dogovora, provedenom ujedinjenju. Bio sam stavljen i pod policajnu pasku. Saznavπi za to, upravio sam na tadaπnjega podbana g. Tomislava TomljenoviÊa382 otvoreno pismo u flObzoru«, ali je ovo bilo od naslova do potpisa zaplijenjeno. Tada sam otiπao osobno do g. Tomljenovi- Êa i protestirao proti tomu. On mi je rekao, da je dobio takovo naredjenje iz Beograda, ali da Êe govoriti sa g. PribiÊeviÊem,383 da se to skine. To je bilo i uËinjeno. Danas, kada g. PribiÊeviÊ i Stjepan RadiÊ naglasuju principe iz g. 1903. koji su ih tada povezali sa Franom Supilom — treba da ih u tom radu podu- pre svaki rodoljub i Hrvat i Slovenac i Srbin.384 5. Moæda Êe tkogod primijetiti, da je ta potpuna ravnopravnost nemoguÊa pod dva imena. To ne stoji. Dva imena nisu nikakova zapreka. Samo teori- ja dvaju naroda iskljuËuje za vazda svaku slogu i svaki mir izmedju Srba i Hrvata. To potvrdjuje i Frano. Godine 1911. napisao je Frano Supilo u flNo- vom Listu« ovo: flAko se postavimo na stanoviπte, da su Srbi i Hrvati dva po-
381 ©iri izvod iz ZagorËeva govora, izreËenoga na 48. saborskoj sjednici, glasi: flJa ne dræim, da Êe do oæivotvorenja programa stranke prava doÊi u najkraÊe vrijeme, ali je zato naπa duænost, da se medjusobno potpomaæemo i pospjeπujemo oæivotvorenje programa stran- ke prava. I Hrvat i Srbin i Slovenac trebali bi zajedniËki i jedinstveno da prema tome cilju idu, trebalo bi da im bude program i cilj ujedinjenje i sloboda svih naπih zemalja, ujedi- njenje i sloboda kraljevine Hrvatske. Kad bi se to ozbiljno htjelo, ja sam uvjeren, da mi ne bi trebali niti potpore drugih naroda ove monarhije, da bi mi uslijed naπega geografskog poloæaja, koji znaËi neizmjernu jakost i moÊ u naπim rukama, kadri bili prisiliti mjerodav- ne faktore, da rijeπe ovo pitanje. Pitanje naπega ujedinjenja i slobode. (...) Gosp. PribiÊe- viÊ kaæe, da je spas naπ ovdje na jugu u jedinstvu narodnom, t. j. da Hrvati, Srbi i Sloven- ci budu jedinstveni. Ja sam s time sporazuman, samo bih morao znati potpuno, kako si on to narodno jedinstvo predstavlja i tumaËi. Ako se narodno jedinstvo tumaËi tako, da ne bu- de na uπtrb hrvatskomu imenu i hrvatskoj proπlosti i buduÊnosti hrvatskoga naroda i hr- vatske dræave, onda ja priznajem takovo narodno jedinstvo, ako Êemo tim narodnim jedin- stvom doÊi do slobode, ujedinjenja i samostalnosti. Ako se pak bude htjelo hrvatskomu narodu i hrvatskoj dræavi prikrpati kakovo ime i nekakav privjesak, pa da iz politiËkog hr- vatskog naroda nastane nekakov hrvatsko-srpski narod ili srbo-hrvatski, kao πto su to u Bosni nazvali hrvatski jezik, πto je za mene jedan nesmisao, — onda sam ja proti tomu na- rodnom jedinstvu.« Isto, 490. 382 T. TomljenoviÊ (1877.—1945.), podban 1919. i ban Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 1919. do 1920. te 1921. godine. 383 S. PribiÊeviÊ je bio ministar unutarnjih poslova Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vladama Stojana ProtiÊa (1857.—1923.) i Ljube/Ljubomira DavidoviÊa (1863.—1940.) u raz- doblju od 20. prosinca 1918. do 19. veljaËe 1920. godine. 384 Misli se na SeljaËko-demokratsku koaliciju, politiËki savez Hrvatske seljaËke stranke i Samostalne demokratske stranke, osnovanu 1927. na poticaj S. RadiÊa.
69 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) sebna naroda, ili makar samo dva posebna plemenska individualiteta, a ne jedan jedini i jedinstveni narod sa dva narodna imena, onda je matematiËki sigurno i neizbjeæivo, da se moraju razviti borbe, utakmice, licitacije i nepri- jateljstva.«385 Onda ni Nijemci ni Madjari ni Talijani (jer govore drugim jezi- kom) nisu tako opasni Hrvatu kao Srbi, a Srbima nitko opasniji od Hrvata. Oni se moraju onda medjusobno pobijati i uniπtavati, dok jedan drugoga ne proguta. Naravski da Êe prije u toj borbi oba propasti. Supilo to opπirno tu- maËi, a na koncu veli doslovno: flTreba se zamisliti u ovaj ludi, a toli straho- viti problem, u kome se nalazimo u etniËkim zakonima, kao jedna iznimka, pak Êe se onda na stvari drukËije gledati« (Sravni: Supilo: Politika u Hrvat- skoj. Str. 20-22).386 Kako dakle iziÊi iz toga zaËaranog kruga? Ako ne Êemo sporazumno uzeti jedno ime, n. pr. flJugosloveni« — kako nas danas naziva Ëitava evropska diplomacija, onda moramo — kako mi pi- πe prof. Dr. Petar TomiÊ 25. novembra 1911. smatrati naziv flHrvati ili Srbi« jednakim nazivima: Grci ili Heleni, Rimljani ili Latini, Englezi ili Britanci. Os- manlije ili Turci, Madjari ili Sikulci, Æidovi ili IzraeliÊani, ©vabe ili Nijemci (Deutsche) — jer smo mi u istinu jedan [narod] i po krvi i po jeziku, pa i po rasi. Uzalud se moj prijatelj Gjalski387 znojio ovih dana (u flObzoru«) da do- kaæe, kako su Hrvati druga rasa, negoli Srbi.388 To ne stoji. Ima Hrvata, oso- bito u Dalmaciji, koji su sasma istoga rasnoga tipa kao i Srbi — zato, jer je i u Dalmaciji bilo tako isto jaËe mijeπanje krvi sa drugim neslavenskim rasa- ma, negoli kod nas u Banovini, koji smo se viπe mijeπali sa Slovencima. Kod Srba na jugu prevladjuje dinarska rasa, a kod Slovenaca i Hrvata mjeπavina nordijske, alpske i mediteranske rase. Mjeπanci dakle, prevladavaju kod svih
385 Citat u izvorniku glasi: flAko se postavi na stanoviπte, da su Srbi i Hrvati dva posebna naroda, ili makar samo dva posebna plemenska individualiteta, a ne jedan jedini i jedin- stveni narod sa dva narodna imena, onda je matematiËki sigurno i neizbjeæivo, da se, u poloæaju, u kome se nalaze, moraju razviti ovakove utakmice, borbe i licitacije. Moraju za to, jer, poπto su i jedni i drugi isto, a opet nisu, ili ne Êe da budu isto, to silom okolnosti jedan drugome eo ipso postaje najneposrednijim, najopasnijim neprijateljem.« Frano SUPI- LO, Politika u Hrvatskoj, Rijeka, Tisak RieËke dioniËke tiskare, 1911., 20. Takoer vidi: Fra- no SUPILO, flPolitika u Hrvatskoj, III.«, RieËki novi list, Rijeka, br. 202, 25. kolovoza 1911., 1. 386 Citat u izvorniku glasi: flTreba se zamisliti u ovaj ludi, a toli strahoviti problem, u kome se nalazimo u etniËkim zakonima, kao jedna njihova iznimka, pak Êe se onda na stvari drukËije gledati.« Isto. 387 Ksaver ©andor Gjalski/Ljubomil Tito Josip Franjo BabiÊ (1854.—1935.), hrvatski knjiæev- nik i politiËar. Vidi: Miroslav ©ICEL, Gjalski, Zagreb, Globus, 1984. 388 Vidi: Ksaver ©andor GJALSKI, flRazmatranja k rasnim pojavama«, Obzor, br. 40, 10. ve- ljaËe 1928., 1; br. 41, 11. veljaËe 1928., 5; br. 42, 12. veljaËe 1928., 5; br. 43, 13. veljaËe 1928., 4; br. 44, 14. veljaËe 1928., 3.
70 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu... nas. Pogreπno je iz toga povlaËiti onakve zakljuËke, kakove povlaËi prijatelj Gjalski. PolitiËki program Frana Supila za ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu dræavu moæe se saæeti u ovu jednu izreku: Narodno jedinstvo sa po- krajinskim autonomijama — ali nipoπto autonomije bez narodnog jedinstva. Taj svoj program razloæio je on detaljno u svom memorandumu od oktobra 1915., koji je podnio flJugoslavenskom Odboru« i engleskim dræavnicima po svom prijatelju Steedu. U njemu argumentuje Supilo ovako: Hrvati, Srbi i Slo- venci jedan su politiËki narod sa tri imena, razliËitih historijskih dræavoprav- nih i kulturnih tradicija, ali jednoga jezika i jedne plemenske rase. Za njih treba da vrijedi potpuna ravnopravnost plemenskih elemenata raznog nazi- va kao i potpuna sloboda i ravnopravnost vjeroispovijedanja. Glava i srce Hrvatstva jest Zagreb, a Srpstva Beograd. Ideja narodnog jedinstva Srba, Hr- vata i Slovenaca dovodi u politiËkom pogledu do logiËne posljedice: teænje, rada i programa za jednim politiËkim ujedinjenjem u slobodnu nacijonalnu dræavu, u kojoj Êe svako pleme, bolje reÊi predstavnici svakog imena, sa svo- jim osobinama, tradicijom, snagom, u novu formaciju donijeti svoje najbolje sile i sposobnosti. Ova nova formacija mora biti harmoniËki produkt svih na- πih narodnih sila u fuziji duhova, tradicija i rada, u jedinstvenom pregnuÊu za osigurati naπu zajedniËku buduÊnost. Tako bi se napravila dræava od 12 do 13 milijuna, priliËno jaka da zadræi prolaz germanskom ekskluzivnom im- perijalizmu na ovom njegovom naravnom putu na Istok.389
389 Navod u izvorniku glasi: fl1) Hrvati, Srbi i Slovenci jedan su genetiËki narod sa tri ime- na, razliËitih historijskih, dræavopravnih i kulturnih tradicija, ali jednog jezika i jedne ple- menske rase. 2) U ovome narodu u Habsburπkoj Monarhiji Hrvatskoj pripada vodeÊa po- litiËka uloga kao prima inter pares. Izvan Habsburπke Monarhije ta uloga u istom svojstvu pripada Srbiji. U svakom sluËaju vrijedi potpuna ravnopravnost plemenskih elemenata raz- noga naziva, kao i potpuna sloboda i ravnopravnost vjeroispovijedanja. 3) Hrvatska, u uæem smislu ove rijeËi, s glavnim gradom Zagrebom, jest za sve Hrvate, ma gdje oni bo- ravili, glava i srce Hrvatske, kao πto je Srbija, u uæem smislu, s Beogradom na Ëelu, glava i srce Srpstva. Hrvatima je Hrvatska sa Zagrebom integralni dio njihova narodnoga i dræa- vopravnoga biÊa, njihova individualizma, a druge su hrvatske zemlje uda toga biÊa. 4) Ide- ja narodnog jedinstva Srba, Hrvata i Slovenaca dovodi, u politiËkom pogledu, do logiËke posljedice teænje rada i programa za jednim politiËkim ujedinjenjem u slobodnu nacional- nu dræavu, u kojoj Êe svako pleme, bolje rekuÊi, predstavnici svakog imena, sa svojim oso- binama, tradicijama i snagama u novu formaciju donijeti svoje najbolje sile i sposobnosti. Ova nova formacija mora biti harmoniËni produkt svih naπih narodnih sila, u fuziji duho- va, tradicija i nada, u jedinstvenom pregnuÊu za osigurati naπu zajedniËku buduÊnost. Ta- ko bi se napravila dræava od 12-13 milijuna (7 milijuna pravoslavnih, 5 milijuna katolika i 800.000 slavenskih muslimana), priliËno jaka da zakrËuje prolaz njemaËkom ekspanzivnom imperijalizmu na ovom njegovom naravnom putu na Istok.« Nav. prema: flFrano Supilo Edwardu Greyu«, u: F. SUPILO, PolitiËki spisi, 490. Radi se o konceptu promemorije koja je bila predana na engleskom jeziku u Foreign Office 30. rujna 1915. godine. Na njemu je
71 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
To je evo njegov program za ujedinjenje. Da se pak taj program πto si- gurnije provede traæio je on u organizaciji dræave, centralni parlamenat za zajedniËke poslove u Beogradu i 5 pokrajinskih autonomnih sabora za one dræavne i pokrajinske poslove, koji nisu proglaπeni zajedniËkima. Na izriËiti poziv ministra predsjednika Kraljevine Srbije g. Nikole PaπiÊa poslao je Su- pilo, preko srpskoga poslanika u Londonu g. Jovana JovanoviÊa,390 pismom od 22. jula 1917. nacrt, u kojem je oznaËio one poslove, koje on dræi, da bi trebali biti zajedniËkima, a koji opet autonomnima.391 Ovo je najprecizniji program πto ga poznaje naπa politiËka povijest. Da se prihvatilo i provelo ovaj program naπega politiËkog genija Frana Supila — danas bi naπa dræava bila sretnija, zadovoljnija i blagoslovenija — a ne bi je izjedale neprekidne krize. Ali πto nije bilo — moæe i treba da bu- de, makar u kojoj formi. — Zato: natrag ka Supilu i onima koji ga slijede.
Op. prir.: PoπtujuÊi pravopisne i stilske osobitosti autora, tekst je donesen u izvornom obliku. Otklonjene su samo oËite tiskarske pogreπke.
Supilo, vjerojatno naknadno, zapisao datum fllistopad 1915.«. Koncept promemorije Ëuva se u Arhivu Jugoslavenskoga odbora. 390 J. M. JovanoviÊ-Piæon (1869.—1939.), srbijanski politiËar i povjesniËar. Na duænosti sr- bijanskoga poslanika u Londonu bio je od 1916. do 1919. godine. Vidi: Jovan M. JOVA- NOVIΔ PIÆON, Dnevnik (1896—1920), Radoπ LjuπiÊ, Miladin MiloπeviÊ, prir., Novi Sad, Beograd, Prometej, Radio-televizija Srbije, 2015. 391 flA. Poslovi zajedniËki 1) Temeljni ustav dræave na potpuno demokratskom i ravnoprav- nom temelju za sav narodni plemenski i kulturni æivot dræave i naroda. 2) Vanjski poslo- vi dræave. 3) Kopnena, pomorska i sva ostala obrambena sila dræave. 4) Oni ekonomski i komunikacioni poslovi koji imaju vaænost za cijelu dræavu. 5) Novac (valuta) i financije za zajedniËke potrebe. 6) Najviπa nastava, biva, najviπe institucije za odgoj viπe narodne inte- ligencije. B. Autonomni poslovi U autonomne poslove spadali bi svi ostali dræavni i pro- vincijalni poslovi, koji se ne nalaze u rubrikama zajedniËkih poslova, kao: unutarnja upra- va sve πkolstvo, izuzev ono u zajedniËkim poslovima, sudstvo, bogoπtovlje, poljodjelstvo, komunikacioni poslovi lokalnijega reda, financije i financiranja autonomnih poslova πto bi imalo biti u svezi sa zajedniËkim financijama, po shemama i sistemima koji ih veÊ u prak- si na izbor imade; zatim ostali manji javni poslovi koji prelaze kompetenciju opÊina i ko- tara. ZajedniËke poslove rjeπavao bi dræavni narodni parlamenat, a autonomne poslove sa- bori ili skupπtine dotiËnih zemalja. Tako bi postojale centralna vlada i autonomne vlade s meusobno ustanovljenim odnoπajima. Uz jedan centralni parlamenat za zajedniËke poslo- ve potrebno bi bilo — prema tradicijama i prilikama naπim — pet (5) autonomnih sabora ili skupπtina, naravno s odnosnim vladama, ne iskljuËiv da Ëlanovi tih autonomnih vlada mogu istodobno biti i Ëlanovi centralne vlade ili onaj resor. (...)« Nav. prema: flFrano Supi- lo Jovanu M. JovanoviÊu«, u: F. SUPILO, PolitiËki spisi, 536-537.
72 S. MatkoviÊ, Z. MatijeviÊ: PolitiËke uspomene Stjepana Zagorca: u vrtlogu...
Stjepan MatkoviÊ, Zlatko MatijeviÊ Stjepan Zagorac’s Political Memories: In the Whirlwind of Croatian Politics The authors prepared the study Political Memories by Stjepan Zagorac for print. In this biography, this prominent politician and catholic / old catholic priest mostly focuses on Frano Supilo’s work. In the introduction of the article, the authors analyse the biography and the context in which Zagorac built his political career. They point out his evolution (Christian socialism, being a member of various Party of Right groups and standing by the January Sixth Regime). The authors make a connection between Zagorac’s political path and the role Frano Supilo played in significantly contributing to the changes in Croatian politics at the beginning of the 20th century. The memories confirm the connection between Zagorac and Supilo on the arrangement around drawing up the Rijeka Resolution, creating a Croat-Serb coalition and specific methods of communicating with Hungarian politicians. Despite the differences appearing in their relationship after 1908, they shared their opinions on using party concentrations, as well as on changing the dualistic system in the Austro- -Hungarian Monarchy which slowed down Croatia’s development. The authors also saw Political memories as an opportunity to preserve more accounts about Frano Supilo in the public memory of interwar Yugoslavia. Key words: Croatian politics, memories, New Course, Rijeka Resolution, Croat-Serb coalition, the Party of Right, Serbs, Croats, Austro-Hungarian Mo- narchy
73
flBorbenost« u politici »iste stranke prava (StarËeviÊeve hrvatske stranke prava / Stranke prava)
Mislav GABELICA Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb
Izvorni znanstveni rad (primljeno: 29. travnja 2020.) UDK 329(497.5)»SP
Autor na temelju literature, stranaËkoga tiska i arhivskih izvora, analizira ustroj i ulogu posebnih, manje ili viπe organiziranih dijelova »iste stranke prava (StarËeviÊeve hrvatske stranke prava / Stranke prava), zaduæenih za organiziranje demonstracija i obraËun s politiËkim protivnicima. Pritom polazi od tvrdnje hrvatske historiografije da je flborbenost« bila trajna odlika ove stranke, od njezinih poËetaka pa sve do konca Austro-Ugarske Monarhije, te smatra da se najranije od 1902. godine moæe pratiti neki oblik postojanja navedenih, manje ili viπe organiziranih dijelova stranke, zaduæenih za mobilizaciju flulice«. BuduÊi da je druπtvenu strukturu tih dijelova uglavnom Ëinilo frankovaËko radniπtvo i frankovaËka mladeæ, autor svoju temu dovodi u odnos prema tadaπnjim studentskim organizacijama i radniËkom pokretu. Osim toga, autor svoju temu promatra i u odnosu prema vanjskoj politici Monarhije, te politiËkom stanju u banskoj Hrvatskoj. KljuËne rijeËi: zaπtitne Ëete, studentska mladeæ, radnici, aneksija, Prvi svjetski rat
Uvod Zadatak ovoga rada je istraæiti ustroj, znaËenje i ulogu posebnih, manje ili vi- πe organiziranih dijelova »iste stranke prava (StarËeviÊeve hrvatske stranke prava / Stranke prava),1 zaduæenih za mobilizaciju flulice«. Od svoga nastan- ka 1895. godine, kada se skupina pravaπa, na Ëelu s Antom StarËeviÊem, od- vojila od matiËne Stranke prava, pa do sloma Austro-Ugarske Monarhije, ova je stranka u Zagrebu u niz navrata istupala sa svojim dijelovima koji nisu uvi- jek imali Ëvrstu organizaciju, no redovito su okupljali iste druπtvene slojeve,
1 »ista stranka prava (»SP) 1903. godine mijenja ime u StarËeviÊeva hrvatska stranka pra- va (SHSP), koja 1910. godine, fuzijom s grupom oko lista Hrvatstvo, mijenja ime u Stran- ka prava (SP). Njezine pristalice su prema jednom od utemeljitelja i dugogodiπnjem pred- sjedniku, Josipu Franku, nazivane flfrankovcima«.
75 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) radniπtvo i studente, uvijek s istim ciljem: pomoÊi stranci da ovlada zagre- baËkom flulicom«, kako bi lakπe ostvarila svoj nacionalno-politiËki program. Pojam flulice« podrazumijevao je najsiromaπnije, najneobrazovanije i poli- tiËki obespravljene slojeve, uglavnom gradskog stanovniπtva, te posebnu metodu flpolitiËkog« rada, odnosno demonstracije, manifestacije i fiziËke su- kobe s politiËkim protivnicima, koji su se odvijali na ulicama i trgovima te u prostorijama u kojima su odræavani politiËki skupovi. Mobilizacija flulice« u sluæbi stranaËke politike prema tadaπnjim mjerilima nije bila nemoralna, bu- duÊi da je u to vrijeme Ëak i list umjerene oporbe, Obzor,2 flulicu« naËelno smatrao legitimnim Ëimbenikom javnoga æivota, koja je svojom snagom i brojnoπÊu imala potencijal pritisnuti odluËujuÊe Ëimbenike u dræavi da uvaæe æelje puËanstva, ako ne æele izvrgnuti opasnosti sebe i cijeli javni poredak. Prema stajaliπtu umjerenog Obzora, uloga flulice« u javnom æivotu rasla je us- poredno sa stvaranjem moderne dræave, Ëije su odredbe i djelatnosti poËele sve viπe zadirati u privatnu sferu pojedinca. U sluËaju Hrvatske, gdje su iz- bornim zakonodavstvima3 πiroki slojevi bili iskljuËeni iz sudjelovanja u jav- nim poslovima, i gdje je o svemu odluËivala neznatna manjina privilegiranih, mobilizacija flulice«, prema Obzoru, bila je joπ opravdanija.4
2 O Obzoru, njegovoj ideologiji, osobama koje su ga stvarale i druπtvenom sloju Ëiji je bio glasnogovornik, vidi: Josip HORVAT, Æivjeti u Hrvatskoj 1900.—1941. (Zapisci iz nepovra- ta), Zagreb, SveuËiliπna naklada Liber, 1984., 161-213. 3 O izbornom zakonodavstvu u Hrvatskoj od 1848. do 1875., vidi: Dalibor »EPULO, flIz- borna reforma u Hrvatskoj 1875. — liberalizam, antidemokratizam i hrvatska autonomija«, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 52 (2002) 3-4, 669-691; O izbornom zakonu iz 1881., vidi: Jasna TURKALJ, Pravaπki pokret 1878.—1887., Zagreb, Hrvatski institut za povijest, 2009., 106-112; O izbornom zakonu iz 1888., vidi: Nives RUMENJAK, Srpski zastupnici u banskoj Hrvatskoj: okvir za kolektivnu biografiju 1881.—1892., Zagreb, Srpsko kulturno druπtvo, 2003., 165-172; Izbornom reformom iz 1910. godine, pravo glasa se s manje od 2% stanovniπtva povisuje na oko 6% stanovniπtva. Jaroslav ©IDAK, Mirjana GROSS, Ljubo KARAMAN, Dragovan ©EPIΔ, Povijest hrvatskog naroda 1860.—1914., Zagreb, ©kolska knjiga, 1968., 268. 4 flUlica«, Obzor, Zagreb, br. 66., 21. oæujka 1904., 1. Doduπe, Obzor je pravio razliku iz- meu toga flkako« i fltko« sudjeluje u aktivnostima flulice«. Neprihvatljivim uliËnim aktivnos- tima smatrao je nasilje i ugroæavanje osobne sigurnosti graana, te sudjelovanje takvih po- jedinaca, koje navodno ne pokreÊe izgraeni svjetonazor nego ruπilaËke sklonosti. Obzor je pritom ciljao na flfrankovaËke« uliËne manifestacije, zaboravljajuÊi da je i sam podupirao protusrpske i protumaarske manifestacije, koje su rezultirale uliËnim izgredima. O tomu vidi: Stjepan MATKOVIΔ, »ista stranka prava 1895.—1903., Zagreb, Hrvatski institut za po- vijest, 2001., 155-156; Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, flStjepan RadiÊ i KunoveËka buna 1903. godine«, Podravina 2 (2003) 4, 65. Tijekom protumaarskog Narodnog pokreta u Hrvatskoj (1903.—1904.), koji se izmeu ostaloga odlikovao i uliËnim izgredima, Obzor je objavio Ëlanak u kojem su za glavne nositelje maarizacije u Slavoniji optuæeni Æidovi. Ljiljana DO- BROV©AK, flÆidovi u banskoj Hrvatskoj u zbivanjima 1903.—1904.«, »asopis za suvreme- nu povijest 37 (2005) 3, 649.
76 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
U dosadaπnjoj je historiografiji utvreno da je »SP (SHSP/SP) najveÊi us- pjeh imala meu flmalim« obrtnicima, vlasnicima manjih duÊana, rentijerima, flniæim« sluæbenicima, maloposjednicima i flniæim« sveÊenstvom,5 odnosno da je bila stranka flsitne buræoazije«.6 Upravo je ova druπtvena pozicija omogu- Êila stranci da uspjeπno regrutira pripadnike svoje stranaËke flvojske« i meu studentima i meu radniπtvom. Naime, prema socijalnoj strukturi studenata zagrebaËkoga SveuËiliπta, viπe od dvije treÊine nije pripadalo miljeu najviπih druπtvenih krugova, koji su svoje sinove slali na strana sveuËiliπta, nego sred- njem sloju, unutar kojeg je bilo znatnih socijalnih razlika i kojemu je, izme- u ostalog, pripadala i navedena flsitna buræoazija«.7 Na zagrebaËkom je Sve- uËiliπtu od poËetka 20. stoljeÊa glavna konkurencija frankovaËkoj mladeæi bi- la Napredna omladina. Ovu su omladinu podupirale stranke koje su od kon- ca 1905. godine Ëinile Hrvatsko-srpsku koaliciju,8 a okupljale su bogatije i obrazovanije graanstvo od onoga πto ga je okupljala »SP.9 PrevladavajuÊa flsitnoburæoaska« struktura frankovaca omoguÊila je njihov utjecaj i na radniËki pokret, koji je i sam, zbog nerazvijenosti industrijske proizvodnje u Hrvatskoj, dugo vremena imao prevladavajuÊu flsitnoburæoas- ku«, maloobrtniËku strukturu.10 Tu su se frankovci suoËili s konkurencijom Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije.11 Uz bliskost u nacionalno- politiËkim i kulturnim pitanjima,12 zajedniËka konkurencija frankovaca sigur- no je doprinijela meusobnim simpatijama Napredne omladine i Socijal- demokratske stranke, πto je naposljetku dovelo do neprirodnog saveza Soci- jaldemokratske stranke i njezinoga flklasnog neprijatelja«, Hrvatsko-srpske koalicije kao predstavnice srednjega i krupnoga kapitala u Hrvatskoj.13
5 S. MATKOVIΔ, »ista stranka prava, 189-196. 6 M. GROSS, Povijest pravaπke ideologije, Zagreb, SveuËiliπte u Zagrebu [etc.], 1973., 311. 7 Tihana LUETIΔ, Studenti SveuËiliπta u Zagrebu (1874.—1914.). Druπtveni æivot, svako- dnevica, kultura, politika, Zagreb, Srednja Europa, 2012., 65-71. 8 M. GROSS, flNacionalne ideje studentske omladine u Hrvatskoj uoËi I. svjetskog rata«, His- torijski zbornik 21-22 (1968-69) 21-22, 75-144. 9 M. GROSS, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1906.—1907., Beograd, Institut druπtve- nih nauka, 1960., 23-43; ISTA, Povijest pravaπke ideologije, 312-3; S. MATKOVIΔ, »ista stranka prava, 194-195. 10 J. ©IDAK et. al., Povijest hrvatskog naroda 1860.—1914., 197-198. 11 S. MATKOVIΔ, »ista stranka prava 1895.—1903., 226-233. 12 Rene LOVREN»IΔ, Geneza politike flnovog kursa«, Zagreb, SveuËiliπte u Zagrebu [etc.], 1972. 44; M. GROSS, flSocijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije i narodni pokret 1903.«, Historijski zbornik 11 (1954) 1-4, 36-39; J. ©IDAK et al., Povijest hrvatskog naroda 1860.—1914., 205. 13 Koncem 1905. godine, prilikom kratkotrajnog stupanja Socijaldemokratske stranke Hr- vatske i Slavonije u Hrvatsko-srpsku koaliciju, unutar ove stranke stvorena je relativno snaæna oporba suradnji s flburæoaskim strankama«. Ova je oporba, sa zahtjevom za samo-
77 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
U dosadaπnjoj je historiografiji o ovom, flborbenom« aspektu frankovaËke politike, najiscrpnije pisao Stjepan MatkoviÊ, u monografiji o »SP-u, autor je prepoznao flborbenost« kao trajnu karakteristiku te stranke. Osim toga, ustvr- dio je da sve do 1908. godine i ustroja Hrvatske narodne legije u »SP-u (SHSP-u/SP-u) flnije bilo posebnih grupa koje bi bile organizirano bojovne«, no i da je flembrio stranaËke borbenosti vidljiv u sluËaju »SP-a i u ranijim pri- godama«, odnosno, da se ta stranka od svojih poËetaka obraËunavala sa svo- jim politiËkim protivnicima i na ulici, te da je Josip Frank veÊ 1902. godine na jednom stranaËkom skupu izrazio teænju da doe do udruæivanja franko- vaËkoga radniπtva i frankovaËke sveuËiliπne mladeæi. Ovu Frankovu teænju autor doduπe tumaËi kao teænju za vjernim i discipliniranim stranaËkim sljed- benicima,14 no ta bi æelja isto tako mogla znaËiti i poziv na udruæivanje fran- kovaËkih radnika i studenata, koji su sudjelovali u uliËnim neredima,15 u jed- nu florganizirano bojovnu« organizaciju. O dosad jedinoj zabiljeæenoj florganizirano bojovnoj« frankovaËkoj orga- nizaciji, Hrvatskoj narodnoj legiji, ustrojenoj koncem 1908. godine, pisali su i drugi autori. Tako je primjerice Mirjana Gross, koja je smatrala da je faπi- zam postojao i prije faπizma, Hrvatsku narodnu legiju nazvala flprvom faπis- tiËkom organizacijom u naπim zemljama«, navodeÊi da je ta Legija isprva tre- bala biti dobrovoljaËka vojniËka postrojba, koja bi sluæila kao sredstvo uvo- enja vojne diktature u banskoj Hrvatskoj, te kao protuteæa srbijanskim do- brovoljaËkim odredima, koji su tijekom aneksijske krize prijetili upadom u hrvatske zemlje. Nakon πto su odluËujuÊi Ëimbenici u Monarhiji odbili njezi- ne vojniËke usluge, Legija je prema miπljenju Mirjane Gross postala flsamo sredstvo za premlaÊivanje Frankovih politiËkih protivnika«.16 Tezu o Hrvat- skoj narodnoj legiji, koja je isprva trebala biti dobrovoljaËka vojniËka postroj- ba, da bi nakon odluke najvaænijih Ëimbenika Monarhije da se ne æele ko- ristiti njenim vojniËkim uslugama, ili nakon prestanka prijetnje ËetniËkih upa- da u hrvatske zemlje, postala sredstvo u meustranaËkim sukobima, prihva- tio je i Stjepan MatkoviÊ.17 Problem je ove teze πto polazi od toga da su Hr-
stalnom politiËkom akcijom Socijaldemokratske stranke, istupila i na 3. kongresu stranke, odræanom u prosincu 1905. Vitomir KORAΔ, Povjest radniËkog pokreta u Hrvatskoj i Sla- voniji, od prvih poËetaka do ukidanja ovih pokrajina 1922. godine, Knjiga prva, Zagreb, RadniËka komora za Hrvatsku i Slavoniju, 1929., 187-188. 14 S. MATKOVIΔ, »ista stranka prava 1895.—1903., 206. 15 Isto, 207. 16 M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, Istorija XX veka (1962) 3, 259-260. 17 S. MATKOVIΔ, »ista stranka prava, 206. Za razliku od Mirjane Gross, Stjepan MatkoviÊ je zabiljeæio da su u to vrijeme i druge politiËke stranke, osobito Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije, osnivale vlastite stranaËke Ëete.
78 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava... vatska narodna legija i njezina komponenta, koja je sluæila obraËunu s fran- kovaËkim politiËkim protivnicima, te koja je djelovala u razdoblju postojanja Hrvatske narodne legije, jedna te ista pojava, πto nije u potpunosti toËno. Uloga Napredne omladine u nastanku frankovaËke bojovne organizacije Kako je navedeno, pristaπe »SP-a, poglavito studenti i radnici, od samog su ustroja stranke sudjelovali u uliËnim obraËunima sa svojim politiËkim protiv- nicima. Takoer je navedeno da je Josip Frank veÊ 1902. godine na jednom stranaËkom skupu izrazio teænju, da doe do sjedinjenja frankovaËkoga rad- niπtva i frankovaËke sveuËiliπne mladeæi. Meutim, na tom stranaËkom sku- pu, odræanom u svibnju 1902. godine, Frank nije izrazio navedenu teænju, nego su on i ostali govornici spominjali flsjedinjenu starËeviÊansku djaËku i radniËku omladinu«, kao gotovu stvar. Josip Frank je na tom skupu naveo da flpozdravlja sdruæenje naπih hrvatskih radnika sa starËeviÊanskom sveuËiliπ- nom mladeæi«,18 radnik F. Novak izrazio je radost πto je flpoπlo za rukom sbli- æiti starËeviÊansku akademiËku i radniËku omladinu«,19 a predsjednik StarËe- viÊanske mladosti, apsolvent prava Ivo ElegoviÊ, istaknuo je da je ta mladost flod najnovijeg vremena« u fltiesnom dodiru« s frankovaËkom radniËkom or- ganizacijom, Hrvatskom radniËkom strankom.20 StarËeviÊanska mladost je bila organizacija frankovaËke sveuËiliπne mla- deæi, koja se pod tim imenom pojavila upravo 1902. godine. A Ivo ElegoviÊ je 1903. godine pisao da su unazad flgodina danah« u hrvatskoj javnosti uËes- tali napadi na politiËki nauk Ante StarËeviÊa i na »SP, zbog Ëega je flna boj- no polje izaπla organizirana garda Ëiste stranke prava, koja se je iz trajne oda- nosti Anti StarËeviÊu i njegovim naËelom, ponosno prozvala StarËeviÊanska mladost«.21 Te su se godine (1902.), prema pisanju Hrvatskoga prava, glasi- la »SP-a, flpristaπe Ëiste stranke prava na sveuËiliπtu jaËe privili jedan uz dru- goga, a onda sami organizirani prionuli uz zajedniËki rad s hrvatskom rad- niËkom strankom«, pa su flzaredali sastanci: πto Ëisto akademski, πto opet skupni-radniËko-djaËki«.22 Prema pisanju Hrvatskog radnika, glasila Hrvatske
18 flZrinsko-frankopanski komers«, Hrvatsko pravo, Zagreb, br. 1948., 7. svibnja 1902., 3. 19 flZrinsko-frankopanski komers«, Hrvatsko pravo, br. 1949., 9. svibnja 1902., 2. 20 flZrinsko-frankopanski komers«, Hrvatsko pravo, br. 1946., 5. svibnja 1902., 2. O Hrvat- skoj radniËkoj stranci i radniπtvu u socijalnoj kompoziciji »iste stranke prava, vidi: S. MAT- KOVIΔ, »ista stranka prava, 226-240. 21 Ivo ELEGOVIΔ, flGlas starËeviÊanske mladosti«, Hrvatsko pravo, br. 2316., 1. kolovoza 1903., 2. 22 flStarËeviÊanski sastanci«, Hrvatsko pravo, br. 1978., 14. lipnja 1902., 3.
79 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) radniËke stranke, iz lipnja 1902. godine, StarËeviÊanska mladost te je godine pristala uz frankovaËko radniπtvo, te je do tog vremena flveÊ nekoliko mje- seci« na flbrojnim skupnim sastancima« πirila flduπevne vidokruge hrvatskog radnika«, Ëime se flgotovo neprimjetno« stvarala fldjaËko-radniËka vojska«.23 Prema svemu navedenom jasno je da je 1902. godine doπlo do snaænijeg organiziranja frankovaËke sveuËiliπne mladeæi i njezina uæeg povezivanja s frankovaËkom radniËkom organizacijom, pri Ëemu je izgleda sveuËiliπna mla- deæ, kao obrazovanija skupina, vodila glavnu rijeË. Prema navedenim Elego- viÊevim rijeËima, razlog zaπto je doπlo do toga upravo 1902. godine, je taj πto su u to vrijeme uËestali napadi na starËeviÊanski nauk i na »SP. To je bilo vrijeme kada je, nastupom nove generacije na hrvatskoj politiËkoj i kulturnoj sceni,24 u hrvatskoj javnosti poËela opadati popularnost pravaπkog, a rasti popularnost jugoslavenskoga nacionalno-politiËkog programa. Odraz ove smjene generacija i politiËkih ideja jest zbivanje na zagrebaËkom SveuËiliπtu, gdje je nakon gotovo dvadesetogodiπnje dominacije pravaπa, od konca 1901. godine, poËela desetogodiπnja dominacija tzv. Napredne omladine.25 Zadnji proplamsaj pravaπtva kao opÊehrvatskoga pokreta bile su protusrpske de- monstracije, odræane u ljeto 1902. godine u Zagrebu, u kojima su sudjelova- le pristaπe svih hrvatskih oporbenih politiËkih stranaka.26 Od toga vremena pa do raspada Monarhije, frankovci su ostali jedina stranka u Hrvatskoj ko- ja je nastavila dosljedno zastupati nacionalno-politiËki program, koji je 1894. godine prihvatila cjelokupna hrvatska oporba.27 FrankovaËka stranaËka flvojska«, sastavljena od studenata i radnika, sudje- lovala je 1902. godine u protusrpskim demonstracijama u Zagrebu. SljedeÊe godine, zajedno s pristaπama druge hrvatske oporbene stranke, Hrvatske stranke prava, stvorene fuzijom matiËne Stranke prava, Neodvisne narodne stranke i Napredne omladine, sudjelovala je u protumaarskom Narodnom
23 flRadniËko-djaËki blagdan«, Hrvatski radnik, Zagreb, br. 11., 12. lipnja 1902., 2. 24 J. HORVAT, PolitiËka povijest Hrvatske, I., Zagreb, August Cesarec, 1990.2, 238-244.; Ivan PER©IΔ, KroniËarski spisi, S. MatkoviÊ, prir., Zagreb, Dræavni arhiv u Zagrebu [etc.], 2002., 147-149; Ivan MUÆIΔ, Hrvatska politika i jugoslavenska ideja, Split, vl. nakl., 1969., 47-49; Svetozar PRIBIΔEVIΔ, Izabrani politiËki spisi, Hrvoje MatkoviÊ, prir., Zagreb, Golden marketing, 2000., 11-21; M. GROSS, flNacionalne ideje studentske omladine u Hrvatskoj uo- Ëi I. svjetskog rata«, 76-78.; R. LOVREN»IΔ, Geneza politike flNovog kursa«, 39-52. 25 M. GROSS, flStudentski pokret 1875.—1914.«, Spomenica u povodu proslave 300-godiπ- njice SveuËiliπta u Zagrebu, J. ©idak, ur., Zagreb, SveuËiliπte u Zagrebu, 1969., 454-461. 26 O protusrpskim demonstracijama i ulozi »SP-a u njima, vidi: S. MATKOVIΔ, »ista stran- ka prava, 150-160. 27 O programu iz 1894. godine, kao zajedniËkom programu cjelokupne tadaπnje hrvatske oporbe, vidi: S. MATKOVIΔ, »ista stranka prava, 36-69.
80 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava... pokretu.28 No veÊ u oæujku 1904. ta se flvojska« na zagrebaËkim ulicama tri dana tukla s flvojskom« zdruæenih srpskih i naprednjaËkih studenata sa zagre- baËkoga SveuËiliπta. Ovaj se sukob dogodio mjesec dana po izbijanju Rus- ko-japanskoga rata, u kojem su frankovci simpatizirali s Japanom, suprotno hrvatskoj javnosti, okupljenoj oko Hrvatske stranke prava, koja je simpatizi- rala sa flslavenskom« Rusijom.29 Povod sukobu bila je odluka srpskih i na- prednjaËkih studenata sa zagrebaËkoga SveuËiliπta, da organiziraju manifes- tacije po zagrebaËkim ulicama i molitvu u pravoslavnoj crkvi, za pobjedu ruske vojske. Frankovcima pritom nije smetala sama manifestacija za pobje- du Rusa, nego namjera Srba da manifestiraju pod srbijanskom trobojnicom, u Ëemu su prepoznali provokaciju uperenu protiv hrvatskoga naroda te, oso- bito, protiv njihove stranke.30 U trodnevnom sukobu s jedne su strane sudjelovali naprednjaËki i srpski studenti, a s druge frankovaËki studenti i frankovaËko radniπtvo. ZajedniËki istup frankovaËkih studenata i radniπtva nije bio spontan, veÊ dio koordini- rane akcije dviju frankovaËkih organizacija, o Ëemu svjedoËi izjava franko- vaËkog radniπtva objavljena nakon sukoba, u kojoj je ono potvrdilo flsavez sa starËeviÊanskom akademskom omladinom«, navodeÊi da Êe taj savez flbiti i u buduÊe najdragocjeniji zalog zajedniËkog djelovanja oko budjenja i os- vjeπÊivanja Ëistoga hrvatstva«.31 Sudjelovanje radniπtva u sukobu odredilo je njegovu prirodu, pa je u to vrijeme neutralni socijaldemokratski tisak zabilje- æio, da su tijekom trodnevnih sukoba danju po zagrebaËkim ulicama vlada- li naprednjaci i Srbi, a naveËer frankovci.32 I frankovci su zabiljeæili da se oba puta, kada su se zdruæeni naprednjaci i Srbi uspjeli probiti u Ulicu Marije Va- lerije,33 do kuÊe Josipa Franka, i porazbijati mu prozore, radilo o prijepod- nevnim satima, kada je radniπtvo bilo na poslu.34 Zbog Ëinjenice da je ovo bilo prvi put da se netko barem djelomiËno uspjeπno suprotstavio frankov- cima na ulici, glasilo Hrvatske stranke prava, Obzor, moglo je trijumfalno zakljuËiti kako su protekli dogaaji dokaz da frankovci viπe nisu neograni- Ëeni gospodari zagrebaËke ulice.35
28 O Narodnom pokretu vidi: R. LOVREN»IΔ, Geneza politike flNovog kursa«, 153-184. O ulozi »SP-a u Narodnom pokretu vidi: S. MATKOVIΔ, »ista stranka prava, 163-177. 29 Nenad BUKVIΔ, flReakcija hrvatske javnosti na zbivanja u Rusko-japanskom ratu 1904./1905. godine«, Pro tempore 2 (2005) 2, 35-43. 30 flRealistiËko-vlaπki poraz u Zagrebu«, Hrvatsko pravo, br. 2503., 17. oæujka 1904., 2-3. 31 flIzjava Hrvatske radniËke stranke«, Hrvatsko pravo, br. 2508., 23. oæujka 1904., 1. 32 flPolitika na ulici«, Slobodna rieË, Zagreb, br. 6., 24. oæujka 1904., 4-5. 33 Danas je to Praπka ulica. 34 flProtuslavosrpski pokret«, Hrvatsko pravo, br. 2505., 19. oæujka 1904., 2; flObzoraπi u sti- sci«, Hrvatsko pravo, br. 2505., 19. oæujka 1904., 4.
81 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Kako se vidi, savez izmeu organizacija frankovaËkih studenata i franko- vaËkog radniπtva, sklopljen 1902. godine, izmeu ostaloga je sluæio i kako bi »SP na prijelazu stoljeÊa zadræala dominaciju na zagrebaËkim ulicama, koju su njeni politiËki protivnici poËeli ugroæavati, do te mjere da su 1904. godi- ne napravili ono πto su frankovci dotad radili svojim protivnicima: u dva na- vrata porazbijali su prozore na kuÊi Josipa Franka. Koliko je taj dogaaj bio πokantan, svjedoËi podatak da je Josip Frank nakon jednog od tih napada, koji je bio naroËito razoran, pohranio primjerke kamenja u staklenu kutiju, da ga zauvijek podsjeÊaju flkakvim se darovima u Hrvatskoj ima nadati onaj, tko uztrajno radi za hrvatsku stvar«.36 Uloga socijaldemokratskog radniπtva u nastanku frankovaËke bojovne organizacije U povijesti meusobnih odnosa Socijaldemokratske stranke i »SP-a (SHSP-a /SP-a) od samoga su poËetka bile vidljive njihove oπtre opreke, uzrokovane poglavito meusobnom konkurencijom u vodstvu radniËkoga pokreta u Hr- vatskoj, ali je vidljiva i æelja frankovaËkog vodstva da izgladi te opreke i sklo- pi savez sa socijaldemokratima, πto su ovi dosljedno odbijali.37 Izmeu Soci- jaldemokratske stranke i drugog dijela hrvatske oporbe, okupljene oko Ne- odvisne narodne stranke i matiËne Stranke prava, od 1903. godine sjedinje- nih u Hrvatsku stranku prava, vladali su sliËni odnosi, uz neke bitne razlike. U prvom redu, opreke izmeu tog dijela hrvatske oporbe i socijaldemokra- ta imale su izraæeniji svjetonazorski karakter. Naime, ubrzo po pravaπkom raskolu matiËna Stranka prava je ustrojila vlastitu radniËku organizaciju, ko- ja je pod utjecajem katoliËkoga sveÊenstva, bliskog tom dijelu hrvatske opor- be,38 prihvatila krπÊansko-socijalni program.39 I ova se radniËka organizacija poput frankovaËke oπtro sukobljavala sa socijaldemokratskim radniπtvom,40 no u vodstvu dviju stranaka kasnije stopljenih u Hrvatsku stranku prava, ni- je postojala æelja za savezom sa Socijaldemokratskom strankom, koja je pos- tojala u vodstvu »SP-a (SHSP-a/SP-a), nego je tamo savez sa socijaldemokra-
35 flQuousque tandem«, Obzor, br. 65., 19. oæujka 1904., 1. 36 flKoalicionaπko oËajavanje«, Hrvatsko pravo, br. 4075., 22. lipnja 1909., 1. 37 S. MATKOVIΔ, »ista stranka prava, 229-233; V. KORAΔ, Povjest radniËkog pokreta u Hr- vatskoj i Slavoniji, 128-130. 38 S. MATKOVIΔ, »ista stranka prava, 116-123. 39 Isto, 233-234. 40 V. KORAΔ, Povjest radniËkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji, 151-152; O napadima krπ- Êansko-socijalnog tiska na socijaldemokratska naËela do 1903. godine, vidi: Vinko CECIΔ, RimokatoliËka crkva i radniËko pitanje u Hrvatskoj 1869.—1914., Zagreb, Novinarsko iz- davaËko poduzeÊe, 1957., 88-109.
82 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava... tima bila æelja liberalno orijentirane Napredne omladine. Socijaldemokratska stranka se poËela pribliæavati tom dijelu hrvatske oporbe od 1903. godine, kada je meu tom oporbom poËeo rasti utjecaj Napredne omladine.41 Poras- tom utjecaja Napredne omladine, taj je dio hrvatske oporbe poËeo prihvaÊa- ti liberalna naËela, zbog Ëega je izgubio potporu katoliËkoga episkopata i simpatije velikog broja katoliËkih sveÊenika, koji su dijelom pristupili fran- kovcima.42 Istovremeno, pribliæavanje tog dijela hrvatske oporbe socijalde- mokratskom radniπtvu uzrokovalo je izlazak Ëitave organizacije krπÊansko- -socijalnog radniπtva iz Hrvatske stranke prava,43 te njihovo stupanje pod za- πtitu skupine okupljene oko lista Hrvatstvo, koja je imala potporu hrvatskog katoliËkoga episkopata.44 Socijaldemokratsko radniπtvo je joπ u vrijeme navedenoga sukoba iz oæuj- ka 1904. godine bilo neutralno, te se u skladu s vlastitim naËelima protivilo naprednjaËko-srpskim manifestacijama za pobjedu ruske vojske, smatrajuÊi da bi one bile izraz potpore despotskom ruskom carskom reæimu, pod ko- jim trpi ruski narod.45 Meutim, nakon πto su koncem 1905. godine Hrvat- ska stranka prava i Hrvatska napredna stranka pristale uz RijeËku rezoluciju, koju su potom poduprle i obje srpske oporbene stranke,46 Socijaldemokrat- ska stranka Hrvatske i Slavonije je gazeÊi jedno od svojih temeljnih naËela, zahtjev za opÊim pravom glasa,47 stupila u protufrankovaËku koaliciju. Nai-
41 M. GROSS, flSocijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije i narodni pokret 1903.«, 51- -52. 42 Mislav GABELICA, flKatoliËki sveÊenici u banskoj Hrvatskoj na izbornim listama franko- vaËkih pravaπa (1895.—1913.)«, Pilar 7 (2012) 2, 40-49; Mario STRECHA, flOd katoliËkog hr- vatstva do katoliËkog pravaπtva«, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 34-35-36 (2004) 1, 110-121. 43 Izlaskom iz Hrvatske stranke prava ovo je radniπtvo razoËarano pisalo, da se oni, koji su ih flprvi organizirali u krπÊansko-socijalnu falangu«, fldanas druæe s naπim protivnicima, danas su — moæda Êe oni htjeti poricati, ali faktiËno jesu — danas su prijatelji socijalnih demokrata.« fl©to sad?«, Glas naroda, Zagreb, br. 33., 20. studenoga 1906., 1. 44 M. STRECHA, flPolitiËki katolicizam i politika flnovog kursa«. Skupina oko Hrvatstva u borbi protiv politike flnovog kursa« u razdoblju vladavine Hrvatsko-srpske koalicije«, Rado- vi Zavoda za hrvatsku povijest 39 (2007) 1, 165, 168-174. 45 flPolitiËki moral«, Slobodna rieË, br. 6., 24. oæujka 1904., 3-4. 46 O RijeËkoj rezoluciji hrvatske oporbe i Zadarskoj rezoluciji, kojom je srpska oporba iz hrvatskih zemalja pod odreenim uvjetima prihvatila naËela iz RijeËke rezolucije, vidi: J. ©IDAK et al., Povijest hrvatskog naroda 1860.—1914., 221-223; M. GROSS, Vladavina Hr- vatsko-srpske koalicije 1906.—1907., 11-22; Tihomir CIPEK, Stjepan MATKOVIΔ, Progra- matski dokumenti hrvatskih politiËkih stranaka i skupina 1842.—1914., Zagreb, Disput, 2006., 494-498. 47 Program Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije, vidi u: T. CIPEK, S. MATKO- VIΔ, Programatski dokumenti, 378-381. Zahtjev za opÊim pravom glasa prva je toËka toga programa. Mirjana Gross navodi da su flosnovni zahtjevi« socijalista bili flopÊe pravo glasa
83 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) me, SHSP je, smatrajuÊi RijeËku rezoluciju izdajom hrvatskih nacionalnih in- teresa, po njezinom donoπenju organizirala niz javnih puËkih skupπtina po Hrvatskoj, kojima je htjela mobilizirati narod protiv Rezolucije i njenih pot- pisnika.48 Premda u RijeËkoj rezoluciji nije traæeno opÊe nego proπireno pra- vo glasa,49 zbog Ëega je sama Socijaldemokratska stranka isticala nedvojbe- no flburæoaski« karakter Rezolucije,50 iako je Rezolucijom prihvaÊen savez sa strankama maarske Koalicije koje su bile protivnice ugarske socijaldemo- kracije i njenog zahtjeva za opÊim pravom glasa u Ugarskoj51 te, konaËno, premda je SHSP u to vrijeme podsjeÊala socijaldemokrate da im je ona svje- tonazorski bliæa jer zastupa naËelo opÊega prava glasa,52 Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije poklonila je povjerenje strankama potpisnicama Rezolucije53 te angaæirala svoje pristaπe u opstruiranju frankovaËkih javnih skupπtina.54 U prosincu iste godine Socijaldemokratska stranka je stupila u Hrvatsko- -srpsku koaliciju, zajedno sa strankama koje je sam socijaldemokratski tisak pritom ocijenio flnaravnim protivnicima radniËke klase«.55 VeÊ u travnju 1906. godine Socijaldemokratska stranka je istupila iz Koalicije,56 koja je u srpnju
i ostale graanske slobode«, a tek nakon postignuÊa toga da su imali na umu ostvarenje drugih zahtjeva. M. GROSS, flSocijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije i narodni pok- ret 1903.«, 49. 48 M. GROSS, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1906.—1907., 21; flPokret gradjanstva protiv rieËke rezolucije«, Hrvatsko pravo, br. 2971., 10. listopada 1905., 2; flHrvati, sugradja- ni!«, Hrvatsko pravo, br. 2974., 13. listopada 1905., 1; flGradjanska akcija protiv rieËke rezo- lucije«, Hrvatsko pravo, br. 2976., 16. listopada 1905., 3. 49 Rezolucija je ustvari prema tom pitanju namjerno neodreena. Ona traæi donoπenje iz- bornoga zakona, koji Êe omoguÊiti biranje takvog narodnog zastupstva, flkoje Êe biti vje- ran izraæaj nesprijeËene i slobodne narodne volje«. T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti, 495. 50 flVisoka politika«, Slobodna rieË, br. 19., 11. listopada 1905., 2. 51 V. KORAΔ, Povjest radniËkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji, 183-184. 52 flPouka iz juËeraπnje puËke skupπtine«, Hrvatsko pravo, br. 2976., 16. listopada 1905., 2. 53 flPolitiËka borba«, Slobodna rieË, br. 20., 25. listopada 1905., 1-2. 54 flZagreb za Hrvatsku«, Hrvatsko pravo, br. 2976., 16. listopada 1905., 1-2; V. KORAΔ, Pov- jest radniËkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji, 186. 55 flProglas udruæene opozicije«, Slobodna rieË, br. 24., 20. prosinca 1905., 3. To su bile: Hr- vatska stranka prava, Hrvatska napredna stranka, Srpska narodna samostalna stranka i Srp- ska narodna radikalna stranka. BraneÊi nenaËelnu politiku Socijaldemokratske stranke Hr- vatske i Slavonije pred stranaËkom oporbom, koja je tada zahtijevala da flsve partijske ak- cije budu samostalne, a ne u zajednici s buræoaskim strankama«, Vitomir KoraÊ je na stra- naËkom kongresu rekao, da bi naËelna politika Socijaldemokratsku stranku pretvorila u flneku vrstu socijalistiËke frankovπtine«, koja svojom naËelnom politikom ide naruku maa- ronskom reæimu, te da bi takva politika stranku osudila na izolaciju i neuspjeh. V. KORAΔ, Povjest radniËkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji, 188-190.
84 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava... iste godine, sporazumom s banom Teodorom PejaËeviÊem, sastavila hrvat- sku vladu. UnatoË progonima, kojima je Socijaldemokratska stranka bila iz- loæena tijekom vladavine Koalicije, 1906./1907. godine,57 pri Ëemu su Ëelni- ci Koalicije kao dio vladajuÊeg sustava otvoreno optuæivali Socijaldemokrat- sku stranku za πtetno djelovanje protiv postojeÊeg sustava,58 te unatoË tomu πto Koalicija tijekom svoje vladavine nije ispunila predizborno obeÊanje i provela opÊe pravo glasa u Hrvatskoj, pri Ëemu su njeni zastupnici u hrvat- skom Saboru odbacili i zakonski prijedlog o opÊem pravu glasa, koji su kon- cem 1906. godine podnijeli zastupnici SHSP-a,59 Socijaldemokratska stranka je ostala vjeran saveznik Koalicije, te je tijekom njene vladavine u dva navra- ta, u studenom 1906.60 i u veljaËi 1907. godine,61 na ulicu izvela radnike, ka- ko bi demonstracijom sile sprijeËili legalne opstrukcije saborskoga rada, ko- je su u to vrijeme provodili zastupnici SHSP-a. SHSP je na provokacije socijaldemokratskog radniπtva odgovorila zbija- njem vlastite flbojovne« organizacije, Ëiji se zametak, kako smo vidjeli, poja- vio joπ 1902. godine, uspostavljanjem ËvrπÊih odnosa izmeu frankovaËke studentske i radniËke organizacije. Sredinom oæujka 1907. godine apsolvent prava, frankovac Ambroz DraæiÊ, u Zagrebu je sazvao skupπtinu na kojoj su se, pod predsjedanjem zagorskoga plemiÊa Mirka PisaËiÊa, koji je u SHSP-u bio zaduæen za odnose s radniπtvom,62 okupili predstavnici frankovaËke stu- dentske i trgovaËke mladeæi, te frankovaËkog radniπtva i graanstva. Na skupπtini je ustrojena organizacija, flagitacioni odbor«, koju su sastavljali fran- kovaËki radnici, obrtnici i studenti.63 Prema DraæiÊevim rijeËima, ova je or- ganizacija bila ustrojena kao protuteæa socijaldemokratskom radniπtvu, koje je Hrvatsko-srpska koalicija uspjela organizirati protiv SHSP-a. Organizacija je imala zadaÊu biti fljaka falanga« frankovaËke stranke u borbi protiv Koali-
56 V. KORAΔ, Povjest radniËkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji, 192. 57 Isto, 192-193.; M. GROSS, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1906.—1907., 132-133. 58 V. KORAΔ, Povjest radniËkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji, 198-199. 59 M. GROSS, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1906.—1907., 136-139. 60 V. KORAΔ, Povjest radniËkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji, 194-195.; M. GROSS, Vla- davina Hrvatsko-srpske koalicije 1906.—1907., 133-135. 61 M. GROSS, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1906.—1907., 150-152. 62 S. MATKOVIΔ, »ista stranka prava, 232. 63 flStarËeviÊevi dani«, Hrvatska Hrvatom, Zlatar, br. 6., 15. oæujka 1907., 9. Predsjednik agi- tacionog odbora postao je Ambroz DraæiÊ. Od studenata agitacionom odboru su pripada- li: AngjelinoviÊ, PaviËiÊ, TanËica, Galiardi, KrteliÊ, Molinar, KovaËiÊ i Mravinac. Od trgo- vaËke mladosti: ReinË, Bauer, Sidor. Od radniπtva: ©krlec, ©panjol, Blaæanin, JakovljeviÊ, ©uldhofer, Kampuπ, LukaËiÊ i KrËeliÊ. Od graanstva: Somek, KneæiÊ, Tarnik, Stampfl, Se- bastian, Kaπner, BabiÊ, MesiÊ i M. PisaËiÊ.
85 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) cije, uvijek spremna na flkorteπacije, manifestacije, pa i demonstracije«, te na obranu narodnih zastupnika SHSP-a od terora socijaldemokratskog radniπ- tva.64 Kako bi πto jaËe istaknuli protuteæu socijaldemokratskom, flcrvenom« radniπtvu, frankovaËki protivnici su ovu frankovaËku organizaciju nazvali flcr- nom Ëetom«, poistovjeÊujuÊi je s Ëetama u Rusiji koje je organizirao carski re- æim, sa zadaÊom provedbe pogroma.65 Do odmjeravanja snaga izmeu frankovaËke bojovne organizacije i soci- jaldemokratskog radniπtva, toga puta ipak nije doπlo. Razlog tomu je taj πto je frankovaËka radniËka organizacija, Hrvatska radniËka stranka, u srpnju 1907. godine prestala postojati, prihvativπi socijalni program, glasilo i pokro- vitelje krπÊansko-socijalne radniËke organizacije.66 Dio frankovaËkoga rad- niπtva, nezadovoljan fuzijom priπao je socijaldemokratima,67 dok se dio po- litiËki pasivizirao.68 Iako se SHSP nije izjasnila zaπto je doπlo do nestanka nje- zine radniËke organizacije, njezini politiËki protivnici smatrali su da je razlog u tom πto je stranka poËela jaËati, pa je zapostavila radniËku organizaciju, koja joj je bila flglavno uporiπte u Zagrebu a i u Hrvatskoj« dok je joπ bila sla- ba.69 Tvrdnju o zapostavljanju od strane stranaËkoga vodstva, kao razlogu nestanka stranaËke radniËke organizacije, zastupao je i bivπi frankovaËki rad- nik Jeronim Grozdek, koji je tvrdio da je nemaran odnos u stranci prema nje- zinom radniπtvu poËeo nakon 1903. godine, pokretanjem stranaËkoga puË- kog tjednika Hrvatska zastava, zbog Ëega je radniËki list poËeo gubiti pret- platnike i podupiratelje u provinciji.70 Jedan od starijih voa frankovaËkoga radniπtva, Ante MlinariÊ, tvrdio je da je frankovaËka radniËka organizacija poËela nazadovati od 1904. godine, kada je u njenom vodstvu doπlo do smjene generacija, pa su mlai ljudi koji su preuzeli vodstvo, poËeli popuπ- tati pod pritiskom koji je dolazio osobito iz provincije, da se sloæe s krπÊan- skim socijalima.71 PovjesniËar Vinko CeciÊ je primijetio, da od 1905. godine
64 flStarËeviÊanska organizacija u Zagrebu«, Hrvatsko pravo, br. 3397., 15. oæujka 1907., 2; StarËeviÊanska organizacija u Zagrebu«, Hrvatsko pravo, br. 3399., 18. oæujka 1907., 2. 65 flCrne Ëete«, Pokret, Zagreb, br. 63., 16. oæujka 1907., 6. 66 V. CECIΔ, RimokatoliËka crkva i radniËko pitanje u Hrvatskoj 1869.—1914., 117. 67 Jeronim Grozdek i Vinko ©afar, ur., Novi pravac za KrπÊansko-socijalnu stranku u Hr- vatskoj, Zagreb, s. a., 7; flDa se razumijemo«, Hrvatsko pravo, br. 3717., 8. travnja 1908., 1- -2. 68 flOrganizacija StarËeviÊanskog radniËtva«, Hrvatstvo, Zagreb, god. 5., br. 73., 28. oæujka 1908. 69 flPristaπe Hrvatskog radnika — krπÊanski socijali«, Hrvatska, br. 163., 18. srpnja 1907., 3. 70 J. GROZDEK, flGdje je Hrvatski radniËki savez«, Hrvatska Hrvatom, br. 11., 25. travnja 1909., 2-3. 71 Ante MLINARIΔ, flIz politiËko-stranaËke historije H. R. S.«, Hrvatska Hrvatom, br. 24., 25. srpnja 1909., 1-3.
86 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava... krπÊansko-socijalni Ëimbenici sve viπe poËinju prodirati u redove frankovaË- kog radniπtva, te da se od tada na stranicama Novog hrvatskog radnika, gla- sila frankovaËkog radniπtva, poËinju pojavljivati suradnici krπÊansko-socijal- nog tiska, da bi sljedeÊe godine urednikom Novog hrvatskog radnika postao krπÊanski socijal Ivan Kampuπ.72 Prema svemu sudeÊi, Ëini se da se odnos SHSP-a prema vlastitoj radniËkoj organizaciji poËeo mijenjati otkako se hr- vatsko katoliËko sveÊenstvo u veÊem broju poËelo odvajati od Hrvatske stranke prava, u kojoj je jaËao utjecaj Napredne omladine, te prilaziti fran- kovcima. Utjecajem tog sveÊenstva SHSP je, izmeu ostaloga, poËela prihva- Êati socijalna naËela KatoliËke Crkve, te je postala otvorena za suradnju s or- ganizacijama utemeljenima na tim naËelima.73 Nestankom ideoloπkih razlika izmeu frankovaËke i krπÊansko-socijalne radniËke organizacije, stvorene su pretpostavke za njihovu fuziju, no okidaË za to naπao se u neredu u kojem se SHSP nalazila u vrijeme te fuzije. Nai- me, koncem 1906. godine, unatoË velikom uspjehu na proteklim izborima, u SHSP-u su zapoËeli unutarstranaËki sukobi, koji Êe u travnju 1908. rezulti- rati stranaËkim raskolom. Sukob su potaknuli Ëlanovi stranke pod vodstvom Mile StarËeviÊa, nezadovoljni naËinom na koji je Josip Frank vodio stranku, kao i politiËkim smjerom kojim je to Ëinio.74 Za razliku od Josipa Franka i njegova kruga istomiπljenika, koji su smatrali da su Srbi najveÊa prijetnja hr- vatskom nacionalnom opstanku,75 i bili skloniji suradnji sa starim maaroni- ma, stranaËki nezadovoljnici, pod vodstvom Mile StarËeviÊa, veÊom su pri- jetnjom po Hrvate smatrali Nijemce i Maare76 te su, vjerujuÊi u moguÊnost dogovora sa Srbima, priæeljkivali suradnju stranke s Hrvatsko-srpskom koa- licijom.77 U ovom unutarstranaËkom sukobu grupa oko Mile StarËeviÊa imala je potporu katoliËke skupine, okupljene oko lista Hrvatstvo,78 pod Ëijim se
72 V. CECIΔ, RimokatoliËka crkva i radniËko pitanje u Hrvatskoj 1869.—1914., 116-117. 73 Ulaskom veÊeg broja katoliËkoga sveÊenstva u SHSP, stranka mijenja i svoj dotad nega- tivan odnos prema hrvatskim seljaËkim zadrugama, koje su se nalazile pod pokrovitelj- stvom Hrvatske poljodjelske banke, uglavnom ustrojene sveÊeniËkim kapitalom. M. GABE- LICA, flKatoliËki sveÊenici u banskoj Hrvatskoj na izbornim listama frankovaËkih pravaπa (1895.—1913.)«, 51-52. 74 O nezadovoljstvu u StarËeviÊevoj hrvatskoj stranci prava, vidi: S. MATKOVIΔ, »ista stran- ka prava, 302-6; M. GROSS, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1906.—1907., 140-145. 75 Iso KR©NJAVI, flO politiËkom poloæaju«, Hrvatsko pravo, br. 3962., 4. veljaËe 1909. 76 flGori nego Turci«, Hrvatska sloboda, Zagreb, god 2., br. 37., 16. veljaËe 1909., 1. 77 M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, 211-214; I. PER©IΔ, KroniËar- ski spisi, 65; flPregovori s Koalicijom«, Hrvatsko pravo, br. 3262., 2. listopada 1906., 1; flKo- operacija«, Obzor, god. 51., br. 271., 2. listopada 1910., 1.
87 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) pokroviteljstvom nalazilo krπÊansko-socijalno radniπtvo. MoguÊe je da je gru- pa oko Hrvatstva uspjela preuzeti frankovaËko radniπtvo posredstvom Mili- ne grupe. Ova se teze Ëini vjerojatnom ako se zna da je tadaπnji voa krπ- Êansko-socijalnog radniπtva, Δiril FerenËina, na izborima odræanima u svib- nju 1906. godine u treÊem zagrebaËkom izbornom kotaru, bio glavni agita- tor narodnog zastupnika SHSP-a Ivana PerπiÊa,79 koji je pripadao Milinoj gru- pi i kao ravnatelj frankovaËke tiskare80 bio blizak frankovaËkom radniπtvu.81 Ovu tezu potkrepljuje i Ëinjenica da je, usporedno s odlaskom Miline grupe iz SHSP-a, doπlo do emancipacije frankovaËkog radniπtva od krπÊansko-so- cijalne radniËke organizacije. Naime, u travnju 1908. godine, neposredno uo- Ëi stranaËkoga raskola, frankovaËko radniπtvo je izazvalo raskol u krπÊansko- -socijalnoj radniËkoj organizaciji, te se pod imenom Hrvatski radniËki savez vratilo pod okrilje StarËeviÊeve hrvatske stranke prava, πto je grupa oko Hrvatstva osudila.82 Ubrzo potom Milina grupa je istupila iz StarËeviÊeve hr- vatske stranke prava, nakon Ëega je grupa oko Hrvatstva poduprla Milinu grupu,83 dok je Hrvatski radniËki savez, pod vodstvom Ivana Zatluke,84 pri- stao uz Josipa Franka i matiËnu SHSP.85 Obnovom frankovaËke radniËke or- ganizacije stvoreni su uvjeti za ustroj nove frankovaËke flbojovne« organiza- cije. Ustroj Hrvatske narodne legije Koncem 1907. godine austro-ugarski dræavni vrh je donio odluku da Êe, Ëim prilike to dopuste, provesti aneksiju Bosne i Hercegovine. Kako bi se osigu- rala podrπka aneksiji u banskoj Hrvatskoj, gdje su prema dojavama austro- -ugarskih konfidenata Ëelnici Hrvatsko-srpske koalicije suraivali sa srbijan- skim vlastima oko ostvarenja velikosrpskog programa, kralj je u sijeËnju 1908. godine hrvatskim banom imenovao Pavla baruna Raucha, Ëiji je zada- tak bio uniπtiti Koaliciju.86 UoËi Rauchova imenovanja ugarski ministar pred-
78 M. GABELICA, flKatoliËki sveÊenici u banskoj Hrvatskoj na izbornim listama frankovaË- kih pravaπa (1895.—1913.)«, 48-49. 79 Vinko ©AFAR, Ispravak priredjen za pouzdane osobe i prijatelje krπÊanskog socijalizma, Zagreb, Knjigotiskara Emil Fischer, 1911., 14-15. 80 I. PER©IΔ, KroniËarski spisi, 86. 81 flNa adresu vodstva naπe stranke u Zagrebu«, Hrvatska Hrvatom, br. 9., 11. travnja 1909., 1-2. 82 M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, 210. 83 Isto, 216. 84 flGlavna skupπtina Hrvatskog radniËkog saveza«, Hrvatski radniËki glasnik, br. 10., Za- greb, 16. srpnja 1908., 2. 85 flRazkol u StarËeviÊevoj hrvatskoj stranci prava«, Hrvatski radniËki glasnik, br. 3., 15. svib- nja 1908., 2.
88 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava... sjednik, Sándor Wekerle, primio je u audijenciju Ëelnika StarËeviÊeve hrvat- ske stranke prava, Josipa Franka. Prema tvrdnji frankovaËkih politiËkih pro- tivnika, πto je prihvatio i dio historiografije, Frank i Wekerle su tom prilikom sklopili sporazum o frankovaËkoj podrπci nagodbenom reæimu Pavla Raucha.87 Prema tvrdnjama Josipa Franka i ugarskog premijera Wekerlea, iz- meu njih dvojice vodio se informativan razgovor, tijekom kojeg su se obo- jica upoznali s politiËkim stajaliπtima protivne strane, ali zbog nepremostivih naËelnih razloga razgovor nije urodio nikakvim sporazumom.88 U svakom sluËaju, taj je razgovor pokazao da ugarska vlada naËelno ne odbacuje mo- guÊnost sporazuma sa SHSP-om. Pitanje je samo bi li taj sporazum iπao na πtetu pravaπkog programa ili maarske politike, koja je odbacivala moguÊ- nost ostvarenja pravaπkog programa. »ini se da je Josip Frank u razgovoru s Wekerleom saznao da se pribli- æava aneksija Bosne i Hercegovine, zbog Ëega odluËujuÊi Ëimbenici u Mo- narhiji vlast u Hrvatskoj ne æele povjeriti Hrvatsko-srpskoj koaliciji, koja je dotadaπnjim djelovanjem navodno pokazala da je spremna Bosnu i Herce- govinu prepustiti Srbiji.89 Takav razvoj dogaaja otvorio je SHSP-u put ka vlasti i moguÊnost ostvarenja njezinoga programa, zbog Ëega je Josip Frank po svrπetku razgovora prenio vodstvu stranke, da je tijekom razgovora do- πao do uvjerenja kako Êe pravaπki program uskoro biti ostvaren.90 Sada je SHSP joπ samo trebala steÊi saborsku veÊinu, da bi kao predstavnica hrvat- skoga naroda, bez koje ne moæe funkcionirati vlast u Hrvatskoj, usmjerila hr- vatsku politiku prema ostvarenju svoga programa. BuduÊi da SHSP na izborima, odræanima u veljaËi 1908. godine, nije os- vojila saborsku veÊinu, pa ni teoretski nije mogla postati vladinom strankom, formalni sporazum te stranke s Rauchovim reæimom, koji bi u zamjenu za neke koncesije u stranaËkom programu omoguÊio funkcioniranje nagodbe- nog sustava u Hrvatskoj, nije sklopljen. Ipak, i nakon izbora voeni su pre- govori hrvatskoga bana sa SHSP-om, oko uvjeta potpore njegovom reæimu.
86 M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, 153-161; O veleizdajniËkim vezama vodstva Koalicije sa sluæbenim krugovima u Srbiji, prema izvjeπÊima austrijskih konfidenata, vidi: Hodimir SIROTKOVIΔ, flPravni i politiËki aspekti procesa ‘Reichspost’ — Friedjung«, Starine 52 (1962), 80-86. 87 M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, 163-166. 88 Josip FRANK, flPobjeda hrvatskog naroda II.«, Hrvatsko pravo, br. 3691., 9. oæujka 1908., 1; flDr. Wekerle o svom razgovoru s drom Frankom«, Hrvatsko pravo, br. 3621., 12. pro- sinca 1907., 1. 89 J. FRANK, flPobjeda hrvatskog naroda III.«, Hrvatsko pravo, br. 3692., 10. oæujka 1908., 1. 90 M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, 167.
89 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Pregovaralo se oko moguÊnosti da Iso Krπnjavi istupi iz SHSP-a i postane predstojnik unutraπnjeg odjela u Rauchovoj vladi. U tom bi sluËaju Krπnjavi, kao predstojnik unutraπnjeg odjela, trebao provesti takvu izbornu reformu kojom bi se ukinuo neproporcionalno velik broj srpskih izbornih kotara te osigurala pobjeda SHSP-u na narednim izborima. Frankovci bi, kao saborska veÊina, nastavili podupirati Rauchovu vladu u kojoj bi Iso Krπnjavi bio pod- ban, te omoguÊili funkcioniranje nagodbenog sustava. Od toga trenutka pre- govori su se poËeli raspadati, jer su frankovci namjeravali samo privremeno podupirati nagodbenu vladu, smatrajuÊi da bi trebala postupno krenuti u ostvarenje pravaπkog programa,91 dok je Rauch od SHSP-a htio napraviti no- vu hrvatsku nagodbenu stranku. Zbog ove nepomirljive naËelne razlike for- malni sporazum izmeu Franka i Raucha nikada nije sklopljen.92 Umjesto to- ga ostvarena je neformalna suradnja izmeu Rauchova reæima i frankovaca,93 koja je prema rijeËima obaju Ëimbenika bila motivirana zajedniËkom spozna- jom o opasnosti od velikosrpske propagande po dinastiju i Hrvatsku.94 Osim s banom Rauchom, Josip Frank je uoËi aneksije Bosne i Hercego- vine ostvario usku suradnju i s austrougarskim ministrom vanjskih poslova, Aloysom Aehrenthalom, politiËarom koji je potekao iz velikoaustrijskog kru- ga, a imenovanjem na ministarsku duænost, 1906. godine, prilagodio se vla- darevom dualistiËkom stajaliπtu,95 te je u pitanju unutraπnjeg ureenja Mo- narhije prvenstveno zastupao program ujedinjenja hrvatskih zemalja u jednu dræavnu jedinicu, unutar ugarskog dijela Monarhije.96 Prilagodivπi taj pro- gram stajaliπtu ugarske vlade, koja se protivila okupljanju hrvatskih zemalja u jedno dræavno tijelo, pa bilo to i unutar Zemalja ugarske krune,97
91 I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, Zagreb, Mladost, 1986., 529-538. 92 Pavao RAUCH, Memoari bana Pavla Raucha, Branka Molnar, prir., Zagreb, ZagrebaËko arhivistiËko druπtvo, 2009., 106-7; I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 544. 93 Prema Rauchovim sjeÊanjima vodstvo SHSP-a mu je Ëesto dolazilo na razgovore, a nje- ni narodni zastupnici su dovodili deputacije iz svojih kotara, te pritom predlagali njihove æelje, koje je Rauch prema moguÊnostima ispunjavao. P. RAUCH, Memoari bana Pavla Raucha, 80. 94 fl»estitanja kod predsjednika stranke«, Hrvatsko pravo, br. 3936., 2. sijeËnja 1909., 1.; Zlatko MATIJEVIΔ, flIsidor Krπnjavi i Robert W. Seton-Watson o politici u Hrvatskoj u do- ba banovanja Pavla Raucha«, Pilar 3 (2008) 2, 19-20; VERIDICUS (Pavao RAUCH), Hrvat- ska u godini 1907. i 1908., Zagreb, s. n., 1908., 9-10. 95 M. GROSS, flHrvatska politika velikoaustrijskog kruga oko prijestolonasljednika Franje Ferdinanda«, »asopis za suvremenu povijest 2 (1970) 2, 21; Vladimir DEDIJER, Sarajevo 1914., knjiga 1., Beograd, Prosveta, 1966., 152-153. 96 Andrej RAHTEN, Savezniπtva i diobe. Razvoj slovensko-hrvatskih politiËkih odnosa u Habsburπkoj Monarhiji 1848.—1918., Zagreb, Golden marketing-TehniËka knjiga, 2008., 100-101.
90 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
Aehrenthalovo ministarstvo je u svibnju 1908. godine upoznalo vladara s na- mjerom da se vlast u Hrvatskoj povjeri vladi, koju bi sastavila SHSP, a koja bi privremeno suspendirala dræavnopravni dio programa. Takvoj bi vladi bi- lo dopuπteno voditi politiku koja bi s vremenom dovela do sjedinjenja Bos- ne i Hercegovine s Hrvatskom i ostvarenja pravaπkog programa.98 Josip Frank je prihvatio ovaj plan, koji je predviao dolazak frankovaca na vlast, bilo nakon novih saborskih izbora, na kojima bi osvojili saborsku veÊinu, bi- lo prije izbora, oktroiranjem, kako bi prethodno proveli izbornu reformu ko- ja bi im zatim omoguÊila legalno stjecanje vlasti.99 Frankovcima je tijekom aneksijskoga razdoblja najodluËniju potporu pruæao austrougarski vojni vrh, na Ëelu s naËelnikom glavnog stoæera aus- trougarske vojske, generalom Conradom von Hötzendorfom, Ëiji je posred- nik u odnosima s Josipom Frankom bio general Moritz Auffenberg.100 Za raz- liku od Aehrenthala, vojni vrh je nastupao s velikoaustrijskog stanoviπta.101 Svjestan opasnosti koja je Monarhiji prijetila od jugoslavenskog pokreta, vojni vrh je inzistirao na podrπci SHSP-u, a uvjeren i u opasnost koja Monar- hiji prijeti od Maara i njihovih dræavnopravnih zahtjeva,102 protivio se su- radnji SHSP-a s banom Rauchom, doæivljavajuÊi hrvatskoga bana kao ekspo- nenta ugarske vlade.103 Austrougarski vladar je 5. listopada 1908. godine proglasio aneksiju Bos- ne i Hercegovine, ne spominjuÊi moguÊnost njezinoga sjedinjenja s banskom Hrvatskom. Hrvatsko dræavno pravo na Bosnu i Hercegovinu nije spomenu- to ni u polemici izmeu austrijskog i ugarskoga tiska, koja se nakon aneksi- je razvila oko buduÊe pripadnosti tih zemalja.104 UnatoË tomu, SHSP je bez
97 M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, 156-157; A. RAHTEN, Savez- niπtva i diobe, 103-105. 98 M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, 247-248. 99 M. GABELICA, flIdeoloπke razlike izmeu milinovaËkih i frankovaËkih pravaπa uoËi Pr- voga svjetskog rata«, Pravaπtvo u hrvatskome politiËkom i kulturnom æivotu u suËelju dva- ju stoljeÊa, Zdravka Jelaska Marijan, Zlatko MatijeviÊ, ur., Zagreb, Hrvatski institut za po- vijest, 2013., 287-288. 100 M. GROSS, flHrvatska politika velikoaustrijskog kruga«, 17-21; Marko TROGRLIΔ, flHrvat- ska i hrvatsko pitanje u korespondenciji Josipa Franka i Moritza von Auffenberg-Komaro- wa (1908.—1910.)«, Pravaπka misao i politika, J. Turkalj, Z. MatijeviÊ, S. MatkoviÊ, ur., Za- greb, Hrvatski institut za povijest, 167-180. 101 O socijalnoj strukturi i politiËkom stanoviπtu velikoaustrijskog kruga, vidi: V. DEDIJER, Sarajevo 1914., knjiga 1., 105-177; M. GROSS, flHrvatska politika velikoaustrijskog kruga«, 9-14; A. RAHTEN, Savezniπtva i diobe, 149-160. 102 M. GROSS, flHrvatska politika velikoaustrijskog kruga«, 21. 103 M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, 194-195, 200. 104 M. GROSS, Povijest pravaπke ideologije, 363.
91 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) zadrπke pozdravila aneksiju, a Josip Frank je joπ punih godinu dana od anek- sije gajio nadu105 da je to prvi korak prema ostvarenju pravaπkog programa. Zato je, po aneksiji, pozivao sve Hrvate da se okupe pod njegovim vod- stvom.106 U tom se pozivu zrcalila namjera SHSP-a da pobijedi na iduÊim iz- borima i postane legitimnom predstavnicom hrvatskoga naroda, koja Êe uz pomoÊ odluËujuÊih Ëimbenika u Monarhiji provesti sjedinjenje Bosne i Her- cegovine s Hrvatskom. Josip Frank je 22. listopada 1908. godine krenuo u Budimpeπtu, gdje su zasjedale delegacije ugarsko-hrvatskog Sabora i Carevinskog vijeÊa. Tamo se prvi put nakon aneksije trebao naÊi s ministrom vanjskih poslova Aehrentha- lom i dogovoriti oko konkretnog naËina pomoÊi SHSP-u, da na iduÊim izbo- rima osvoji veÊinu. Meutim, Aehrenthal ga tom prilikom nije htio primiti, zbog Ëega se Frank iz Budimpeπte zaputio u BeË, gdje se naπao s generalom Auffenbergom. Prema Isi Krπnjavomu, Josip Frank mu je rekao kako mu je Auffenberg tada predloæio da SHSP poËne novaËiti dobrovoljaËke Ëete pro- tiv dobrovoljaËkih Ëeta koje se organiziraju u Srbiji, te ga uputio da se za na- oruæanje i instruktore tih Ëeta obrati austrougarskom ministru rata Franzu Schönaichu, koji je veÊ u vrijeme njihova razgovora bio upoznat sa svime i naËelno odobravao tu stvar.107 I drugi se izvori slaæu da je ustroj hrvatskih dobrovoljaËkih Ëeta inicirao austrougarski vojni vrh, te da je te legije treba- lo upotrijebiti u sukobu protiv srbijanskih dobrovoljaËkih postrojbi, u sluËa- ju njihova prodora u hrvatske zemlje.108 U Beogradu je javnost bila uzbuena aneksijom, te se veÊ 6. listopada 1908. godine kod beogradskoga gradonaËelnika sastalo dvadesetak uglednih Beograana, gdje je knjiæevnik i suradnik lista Politika, Branislav NuπiÊ pred- loæio osnutak druπtva Narodna Odbrana, koje je trebalo πtititi interese Srbije u Bosni i Hercegovini.109 SljedeÊeg dana, u reæiji grupe oko lista Politika,110 u Beogradu su se poËele osnivati prve dobrovoljaËke postrojbe. »inili su ih ËetniËki odredi koji su dotad djelovali u Makedoniji i na Kosovu,111 austro-
105 M. TROGRLIΔ, flHrvatska i hrvatsko pitanje u korespondenciji Josipa Franka i Moritza von Auffenberg-Komarowa (1908.—1910.)«, 174; I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 596. 106 M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, 259. 107 I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 545-546. 108 M. GROSS, flHrvatska politika velikoaustrijskog kruga«, 25; I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza ku- lisa hrvatske politike, 547, 553. Samo Frano Supilo 1911. godine piπe da je tu akciju inici- rao ministar Aehrenthal. Frano SUPILO, Politika u Hrvatskoj, Zagreb, Kultura, 1953., 216. 109 Dragoslav LJUBIBRATIΔ, Mlada Bosna i sarajevski atentat, Sarajevo, Muzej grada Sara- jeva, 1964., 34. 110 flU dobrovoljce!«, Politika, Beograd, br. 1685., 25. rujna (8. listopada), 1908., 3.
92 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava... ugarski dræavljani koji su prebjegli u Srbiju,112 te beogradska omladina.113 Formalnim osnutkom Narodne Odbrane, 21. listopada 1908. godine, to je druπtvo preuzelo brigu oko ustroja i izobrazbe dobrovoljaËkih postrojbi na- mijenjenih borbi protiv austrougarske vojske u Bosni i Hercegovini.114 Vod- stvo nad tim druπtvom preuzeo je srbijanski dræavni vrh, te Ëasnici koji su dotad sudjelovali u radu drugih revolucionarnih organizacija.115 Oni su oku- pili oko sebe predstavnike svih srbijanskih politiËkih stranaka,116 Ëime je toj dobrovoljaËkoj akciji u Srbiji dat opÊenarodni karakter. Prema nekim pretpostavkama, hrvatske su dobrovoljaËke postrojbe, s ob- zirom na to da je njihov ustroj inicirao austrougarski vojni vrh, trebale biti koriπtene i protiv Maara.117 Meutim, Josip Frank je po povratku iz BeËa, uæe vodstvo stranke obavijestio kako tijekom razgovora u BeËu nije prihva- tio moguÊnost da ugarsko-hrvatski ministar domobranstva ima ikakve veze s dobrovoljaËkom akcijom, istaknuvπi da je rekao kako da Êe flu tom sluËaju radije pustiti da sve propadne — ako nam iz Budimpeπte æele komandira- ti«.118 Ovo navodi na zakljuËak da je Auffenberg, tijekom razgovora u BeËu, predloæio Franku da dobrovoljaËke postrojbe stavi pod zapovjedniπtvo ugar- sko-hrvatskog domobranstva, πto ne bi bio sluËaj da je vojni vrh imao ikak- ve namjere upotrijebiti te postrojbe protiv Maara. Bojazan da bi se postroj- be mogle upotrijebiti protiv Maara pojavila se i u maarskom tisku,119 naπ- to je Josip Frank u Pester Lloydu, sluæbenom listu ugarske vlade, objavio Ëla- nak u kojem je istaknuo da Êe te postrojbe imati iskljuËivo protusrpski ka- rakter i odbacio moguÊnost njihova koriπtenja protiv Maara. Usto je izloæio program sjedinjenja Bosne i Hercegovine s ostalim hrvatskim zemljama u jedno samostalno hrvatsko dræavno tijelo, u okviru Monarhije, na temelju krunidbene prisege Ugarskog sabora iz 1867. godine, te na temelju novog sporazuma izmeu Ugarske i Hrvatske, kao ravnopravnih Ëimbenika.120 Ti-
111 flKomite napred!«, Politika, br. 1685., 25. rujna (8. listopada), 1908., 2. 112 flNovi dobrovoljci«, Politika, br. 1685., 25. rujna (8. listopada), 1908., 3. 113 flLegija hiljade«, Politika, br. 1685., 25. rujna (8. listopada), 1908., 3. 114 D. LJUBIBRATIΔ, Mlada Bosna i sarajevski atentat, 34-35. 115 M. GABELICA, flIzlet zagrebaËkih studenata u Srbiju u travnju 1912. godine«, Radovi za- voda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 56 (2014), 239. 116 Vladimir ΔOROVIΔ, Istorija Srba, 3. dio, Beograd, BIGZ, 1989., 207. 117 M. GROSS, Povijest pravaπke ideologije, 364. 118 I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 548. 119 flMagjari i flsrbsko«-hrvatska koalicija proti StarËeviÊancima«, Hrvatsko pravo, br. 3894., 10. studenoga 1908., 2; flMagjari i hrvatske legije«, Hrvatsko pravo, br. 3895., 11. studeno- ga 1908., 1; flGlasovi magjarske πtampe o Frankovoj legiji«, Pokret, br. 258., 9. studenoga 1908., 2-3.
93 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) me je Maarima dao do znanja da pravaπki program nije protivan njihovim interesima i dualistiËkom ustroju Monarhije, veÊ da je pravaπki program, od- nosno hrvatsku cjelovitost i dræavnost, moguÊe ostvariti unutar ugarske po- lovice Monarhije. Zbog ovog je Ëlanka Josip Frank bio izloæen kritici grupe oko Hrvatstva, koja je smatrala da se pravaπki program moæe ostvariti isklju- Ëivo u suradnji s BeËom, a protiv Maara, te da ta akcija, ako iza ustroja hr- vatskih legija stoji stranka koja æeli sporazum s Maarima, jedino moæe ima- ti svrhu pomoÊi SHSP-u da se domogne vlasti u Hrvatskoj.121 Grupa oko Hr- vatstva pritom nije znala da je prema planu ministra Aehrenthala, koji je prih- vatila SHSP, dolazak na vlast bio preduvjet da ta stranka poËne ostvarivati svoj program. Za SHSP osnutak hrvatskih dobrovoljaËkih postrojbi bila je prilika da una- prijedi akcije za ostvarenje pravaπkoga programa. Ivo ElegoviÊ je veÊ na sas- tanku uæega vodstva stranke, odræanom po povratku Josipa Franka iz BeËa, na kojem je trebalo odluËiti hoÊe li pokrenuti dobrovoljaËku akciju, podræao akciju argumentom da Êe osnivanjem dobrovoljaËkih postrojbi stranka flpos- tiÊi veÊinu«, a Hrvati Êe se tom akcijom fldomoÊi prava« na Bosnu tako πto Êe, nasuprot srbijanskim zahtjevima za Bosnom, utemeljenima na flnacionalistiË- kom naËelu«, demonstrirati iste takve hrvatske zahtjeve, Ëime Êe pomoÊi Mo- narhiji da opravda aneksiju pred meunarodnom javnosti.122 Saborska veÊi- na, o kojoj je bila rijeË u ElegoviÊevoj argumentaciji, a zatim i pravo na Bos- nu i Hercegovinu, trebali su se postiÊi uz pomoÊ odluËujuÊih Ëimbenika u Monarhiji, koji bi time vratili uslugu stranci za njenu pomoÊ pri opravdanju aneksije ustrojem dobrovoljaËkih Ëeta. SHSP nije skrivala da su hrvatske dobrovoljaËke postrojbe za nju flpoluga uz druge poluge, koje su nam potrebne za pobjedu hrvatske dræavne misli, za oæivotvorenje hrvatskoga dræavnoga prava«.123 Na vijeÊu SHSP-a, odræa- nom 5. studenoga 1908. godine, na kojem je ustrojena Hrvatska narodna le- gija, Ivo ElegoviÊ je naveo da je ustroj hrvatskih dobrovoljaËkih Ëeta potre-
120 flRazgovor s drom. Josipom Frankom«, Hrvatsko pravo, br. 3899., 16. studenoga 1908., 1. 121 flInterview g. dra. Josipa Franka«, Hrvatstvo, br. 267., 18. studenoga 1908., 1; flNi po ba- bu, ni po striËevima«, Hrvatstvo, br. 270., 23. studenoga 1908., 1; flNi po babu ni po striËe- vima«, Hrvatstvo, br. 271., 24. studenoga 1908., 2.; flNi po babu ni po striËevima«, Hrvat- stvo, br. 272., 25. studenoga 1908., 3. 122 I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 547-548. Na tom su sastanku Iso Krπnjavi, Vladimir Frank, Aleksander Horvat i Ivan Zatluka glasovali protiv osnutka legije, dok je veÊina koju su Ëinili Josip Frank, Ivo ElegoviÊ, Karlo Boπnjak, Mijo TkalËiÊ i Milan OgrizoviÊ, glasovali za osnutak legija. 123 J. FRANK, flMoj interview«, Hrvatsko pravo, br. 3902., 19. studenoga 1908., 1.
94 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava... ban, kako bi hrvatski narod pred Ëitavom meunarodnom javnosti demon- strirao svoje pravo na Bosnu i Hercegovinu.124 Na ElegoviÊev govor nadove- zao se Aleksandar Horvat, koji je naveo da se u Srbiji i Crnoj Gori od anek- sije razvija agitacija sluæbenih i nesluæbenih krugova, Ëime se meunarodnoj javnosti pokuπava dokazati da su aneksijom povrijeena njihova prava. Pre- ma Horvatu, sastavni dio te agitacije bio je i ustroj dobrovoljaËkih Ëeta u Sr- biji, Ëime se meunarodnoj javnosti sugeriralo da su Srbi spremni dobrovolj- no krvlju braniti pravo na Bosnu i Hercegovinu. Nasuprot ovoj srpskoj agi- taciji, Horvat je najavio da Êe SHSP pokrenuti agitaciju pred meunarodnom javnosti, istiËuÊi da su Bosna i Hercegovina hrvatske zemlje, a za potvrdu to- ga stranka Êe ustrojiti Hrvatsku narodnu legiju.125 DræeÊi predavanje u Hrvat- skoj Ëitaonici, Iso Krπnjavi je istaknuo da je aneksija zbog njemaËko-maar- skog karaktera Monarhije loπe odjeknula u meunarodnoj javnosti, koja ima viπe sluha za srpske zahtjeve za Bosnom, utemeljene na narodnom naËelu. Krπnjavi je nastavio da se Hrvati, sreÊom po Monarhiju, u vezi s Bosnom i Hercegovinom, mogu pozvati na narodni princip, Ëime Monarhiji daju mo- guÊnost da s hrvatskim narodnim principom pobije srpski.126 OpravdavajuÊi ustroj Legije pred javnosti u Ugarskoj, Josip Frank je naveo da je njegova stranka poËela osnivati Legiju, kako bi Ëitav svijet saznao flda je hrvatski na- rod spreman za Ëin svoga kralja uloæiti i æivot, i to ne samo putem zakonito obvezane vojne duænosti, nego u sluËaju nuæde i slobodnom svojom vo- ljom«.127 Kako je navedeno, Hrvatska narodna legija ustrojena je 5. studenoga 1908. godine, na vijeÊu SHSP-a, na kojem se prema frankovaËkim izvorima okupilo oko 2000 ljudi.128 Na vijeÊu je predstavljen proglas, kojim se Hrvate pozvalo da stupe u Hrvatsku narodnu legiju, te opunomoÊen izvrπni odbor stranke, da stupi u kontakt s austro-ugarskim ministarstvom rata i zamoli ga za oruæje, instruktore i zapovjedni kadar.129 Prisutni su pred Milanom Ogri-
124 flGovor dra. Ive ElegoviÊa«, Hrvatsko pravo, br. 3892., 7. studenoga 1908., 4. 125 flVieÊe StarËeviÊeve Ëiste stranke prava«, Hrvatsko pravo, br. 3890., 5. studenoga 1908., 1. 126 I. KR©NJAVI, flJe li Hrvatskoj narodna legija potrebna?«, Hrvatsko pravo, br. 3893., 9. stu- denoga 1908., 1. 127 flInterview g. dra. Josipa Franka«, Hrvatstvo, br. 267., 18. studenoga 1908., 1. 128 Prema dnevniËkom zapisu Ise Krπnjavoga, koji je dotad bio skeptiËan prema dobrovo- ljaËkoj akciji, fldanaπnja proslava dana stranke, na kojoj je odluËeno o osnivanju jedne Ëe- te, protekla je vrlo blistavo. Pravo, istinsko oduπevljenje. Bio sam vrlo ganut. Bili su to uzviπeni trenuci.« I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 550. 129 flVieÊe StarËeviÊeve Ëiste stranke prava«, Hrvatsko pravo, br. 3890., 5. studenoga 1908., 1.
95 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) zoviÊem poloæili prisegu koja ih je obvezivala da Êe flsve uËiniti, da se diljem domovine organizuju legije«, na πto im je OgrizoviÊ predstavio legionarski znak, te prvim znakom okitio Josipa Franka.130 Dobrovoljci su mogli podno- siti prijavu za stupanje u Hrvatsku narodnu legiju, uredniπtvima frankovaË- kih listova, zatim predsjednicima i tajnicima lokalnih organizacija SHSP-a, te svima onima koji su na vijeÊu od 5. studenoga 1908. godine poloæili prise- gu i potpisali navedeni proglas kojim se Hrvate poziva da stupe u Legiju, kao i posebnim povjerenicima131 koje je postavljao izvrπni odbor SHSP-a. Ovaj je odbor postavljenim povjerenicima dostavljao upisne arke, u koje su se uno- sili podatci o dobrovoljcima. Prijaviti se mogao svatko tko je bio dovoljno tjelesno sposoban za vojsku, a da nije bio flaktivni vojnik«. U naputku za stva- ranje Hrvatske narodne legije posebno je istaknuto da povjerenik, u sluËaju da pojedina politiËka oblast spreËava njegov rad, mora o tom brzojavno oba- vijestiti Josipa Franka.132 Osim Ëinjenice da su pripadnici Legije trebali biti naoruæani, premda nit- ko nije traæio dozvolu redarstvene oblasti, da je zakon spreËavao osnivanje druπtava, Ëija je svrha osnutka zadirala u ovlasti dræave, te da je Hrvatska na- rodna legija ustrojena bez formalne dozvole hrvatske zemaljske vlade,133 i ova je odredba naputka za stvaranje Hrvatske narodne legije bila pokazatelj da Rauchova vlada podupire frankovaËku dobrovoljaËku akciju.134 Tijekom prvih razgovora o ustroju Hrvatske narodne legije, Josip Frank je obavijestio uæe vodstvo stranke da je za to traæio odobrenje od bana Raucha. Prema Frankovom izvjeπtaju, Rauchu se ta ideja oËito dopala, jer se ponudio da i sam sudjeluje u akciji, no Frank ga je zamolio da mu samo dade flpoglavar- stveno odobrenje«, a da se on u to ne mijeπa, jer bi Ëitavoj stvari mogao sa- mo πtetiti. Prema dnevniËkom zapisu Ise Krπnjavoga, u to je vrijeme veÊ do- nesena odluka da Êe hrvatska zemaljska vlada dodijeliti dopust srednjoπkol- skim profesorima, Milanu OgrizoviÊu i Karlu Boπnjaku, da bi kao narodni
130 flSlike i odrazi sa vieÊa StarËeviÊeve hrvatske stranke prava«, Hrvatsko pravo, br. 3891., 6. studenoga 1908., 1. Na legionarskom znaku, koji je OgrizoviÊ i dizajnirao, nalazio se hr- vatski grb, a nad grbom unakrst sloæeni handæar i puπka. Pod grbom se nalazilo geslo: flZa kralja i za Hrvatsku«, te godina fl1908.«. flHrvatska dobrovoljaËka legija«, Hrvatsko pravo, br. 3891., 6. studenoga 1908., 3. 131 flHrvati!«, Hrvatsko pravo, br. 3892., 7. studenoga 1908., prilog. 132 flNaputak za stvaranje Hrvatske narodne legije«, Hrvatsko pravo, br. 3892., 7. studeno- ga 1908., 1. 133 flCrna legija i zakon«, Pokret, br. 260., 11. studenoga 1908. 134 flCrna legija — protuzakonito podupirana od Raucha«, Pokret, br. 261., 12. studenoga 1908., 4.
96 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava... zastupnici SHSP-a mogli novaËiti dobrovoljce u svojim izbornim kotarima, OtoËcu i Sv. Ivanu Æabnom.135 Rauchov tisak je pazio na to da ne izrazi otvorenu podrπku dobrovoljaË- koj akciji, nazivajuÊi je flpreuranjenom pokladnom komedijom«136 te flludori- jom i djetinjarijom« ostarjeloga Josipa Franka.137 No za razliku od protufran- kovaËkog tiska, Rauchov tisak je objavio i miπljenja anonimnog austrijskog politiËara138 i anonimnog austro-ugarskog Ëasnika,139 prema kojima je osnu- tak Hrvatske narodne legije bio opravdan. Rauch je posredovao za Hrvatsku narodnu legiju kod ugarske vlade, koja je nakon njegova posjeta Budimpeπ- ti, sredinom studenoga 1908. godine, objavila stajaliπte kako hrvatska legija, doduπe, nije potpuno u skladu s maarskim interesima, ali je, u usporedbi flsa centrifugalnim teænjama Srba barem centripetalna«, te kao Ëisto hrvatsko udruæenje predstavlja uspjeπan protuotrov protiv srpskih udruæenja, flkoja su u Ugarskoj kud i kamo pogibeljnija«.140 Uz susretljivost hrvatske zemaljske vlade, te unatoË æestokoj protuakciji frankovaËkih protivnika, na Ëelu s Hr- vatsko-srpskom koalicijom, u banskoj Hrvatskoj se, prema frankovaËkim iz- vorima, u mjesec dana prijavilo oko 20.000 dobrovoljaca.141 Uza stranaËko vodstvo, narodne zastupnike i mnogobrojne pristaπe iz banske Hrvatske, na vijeÊe SHSP-a stigli su i predstavnici hrvatskoga naroda iz Dalmacije te Bosne i Hercegovine. Od Dalmatinaca tamo su se naπli Ëlan dalmatinske Stranke prava, kanonik hvarskoga kaptola, don Ivo BojaniÊ, te Ëlan upravnog odbora dalmatinske Stranke prava, dubrovaËki kanonik don Antun Liepopili. Obojica su na tom vijeÊu poduprli osnutak Hrvatske dobro- voljaËke legije.142 Liepopili je potom na zabavi, koja je uslijedila nakon vije- Êa, podræao ideju osnutka Hrvatske narodne legije i u ime dalmatinske Stran- ke prava.143 U to je vrijeme u dalmatinskoj Stranci prava jaËao utjecaj πiben-
135 I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 548. 136 flPrilike u Hrvatskoj«, Ustavnost, Zagreb, br. 234., 10. studenoga 1908., 1-2. 137 flOsveta«, Pozor, Osijek, br. 54., 8. studenoga 1908., 2. 138 flNemoguÊnost koalicije u Hrvatskoj«, Ustavnost, br. 233., 9. studenoga 1908., 1-2. 139 flJedno mnijenje o narodnoj legiji«, Ustavnost, br. 235., 11. studenoga 1908., 2-3. 140 flJedna izjava zajedniËke vlade o prilikama u Hrvatskoj«, Ustavnost, br. 237., 13. stude- noga 1908., 2-3. Tek nakon Rauchova posjeta Budimpeπti Pester Lloyd je objavio navede- ni Frankov Ëlanak, u kojem Frank brani dobrovoljaËku akciju. Frank je oËekivao da Êe taj Ëlanak biti objavljen ranije, a njegovo neobjavljivanje tumaËio je nenaklonoπÊu ugarske vlade prema osnutku Hrvatske narodne legije. I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske po- litike, 552. 141 flIz poslovnice Hrvatske narodne legije«, Hrvatsko pravo, br. 3916., 5. prosinca 1908., 3. 142 flHrvati!«, Hrvatsko pravo, br. 3892., 7. studenoga 1908., prilog. 143 flKomers StarËeviÊeve hrvatske stranke prava«, Hrvatsko pravo, br. 3891., 6. studenoga 1908., 3; flPristrani sudac«, Hrvatska sloboda, br. 186., Zagreb, 5. prosinca 1908., 1.
97 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) skog pravaπa Mate DrinkoviÊa, koji je u svojemu politiËkom radu prihvaÊao elemente jugoslavenskoga nacionalno-politiËkog programa, te bio politiËki blizak frankovaËkim disidentima pod vodstvom Mile StarËeviÊa.144 Pod Drin- koviÊevim pritiskom,145 upravni odbor dalmatinske Stranke prava odbio je podræati frankovaËku dobrovoljaËku akciju, koreÊi kanonika Liepopilija zbog sluæbenog istupa na frankovaËkoj zabavi.146 Liepopili je zbog toga u prosin- cu 1908. godine istupio iz dalmatinske Stranke prava,147 te u oæujku 1909., na Ëelu dubrovaËke pravaπke organizacije, stupio u SHSP.148 BuduÊi da hr- vatska dobrovoljaËka akcija nije imala potporu dalmatinske Stranke prava, novaËenje dobrovoljaca u najveÊem dijelu Dalmaciji nije provedeno. Tek je zabiljeæeno da se u Dubrovniku prijavilo oko 100 dobrovoljaca.149 DobrovoljaËka je akcija dobila puno znaËajniju podrπku iz Bosne i Her- cegovine. BosanskohercegovaËke Hrvate katolike na vijeÊu je predstavljao hercegovaËki franjevac Radoslav Glavaπ, koji je nastupio u ime mostarsko- -duvanjskog biskupa Paπkala BuconjiÊa i vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera.150 Fra Radoslav Glavaπ je na vijeÊu podræao ustroj Hrvatske narod- ne legije,151 a po povratku u Hercegovinu stupio je u akciju prikupljanja do- brovoljaca, koja je imala veliki poËetni odziv.152 Ustroj Hrvatske narodne le- gije i prikupljanje dobrovoljaca u Bosni i Hercegovini podræao je i Stadlerov Hrvatski dnevnik, koji je pisao da je ta akcija joπ jedan dokaz, da SHSP, je- dina meu hrvatskim strankama, shvaÊa vaænost bosanskog pitanja po hrvat- ske nacionalne interese.153 Uz predstavnika bosanskohercegovaËkih Hrvata katolika, na frankovaËkom je vijeÊu, uime bosanskohercegovaËkih Hrvata muslimana, nastupio Mehmedbeg BarjaktareviÊ, koji je zajedno s grupom muslimanskih studenata u Zagrebu podræao osnutak Hrvatske narodne legi-
144 M. GROSS, flUloga πibenskog pravaπtva u dalmatinskoj i opÊehrvatskoj pravaπkoj poli- tici uoËi prvog svjetskog rata«, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 1 (1971) 1 , 259-262. 145 flGarancije i plazenja«, Hrvatska sloboda, br. 187., 7. prosinca 1908., 1; flPravaπki i kul- turno«, Hrvatsko pravo, br. 3904., 21. studenoga 1908., 3. 146 flDon Ivo, gdje si?«, Hrvatska sloboda, br. 197., 19. prosinca 1908., 1. 147 flDalmatinska Stranka prava«, Hrvatska sloboda, br. 194., 16. prosinca 1908., 1. 148 flPristup dubrovaËkih starËeviÊanaca u StarËeviÊevu hrvatsku stranku prava«, Hrvatsko pravo, br. 3998., 18. oæujka 1909., 1-2. 149 flIz poslovnice Hrvatske narodne legije«, Hrvatsko pravo, br. 3917., 7. prosinca 1908., 2- -3. 150 flDva hrvatska biskupa«, Pokret, br. 257., 7. studenoga 1908., 3. 151 flHrvati!«, Hrvatsko pravo, br. 3892., 7. studenoga 1908., prilog. 152 flVeliki odziv za legiju u Bosni i Hercegovini«, Hrvatsko pravo, br. 3894., 10. studenoga 1908., 3. 153 flHrvatski dnevnik«, Hrvatsko pravo, br. 3899., 16. studenoga 1908., 1.
98 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava... je.154 NovaËenje meu bosanskohercegovaËkim muslimanima imalo je poËet- nog uspjeha u krajevima gdje je svoje uporiπte imala Muslimanska napredna stranka.155 PoËetni uspjeh prikupljanja dobrovoljaca u Bosni i Hercegovini prekinut je odlukom bosanskohercegovaËke vlade iz druge polovine stude- noga 1908., o zabrani daljnjeg prikupljanja dobrovoljaca na prostoru Bosne i Hercegovine.156 Zabrani bosanske vlade prethodio je odgovor austrougarskog ministra ra- ta na molbu izvrπnog odbora SHSP-a, da im se dodijeli oruæje, instruktore i zapovjedni kadar za Hrvatsku narodnu legiju. U odgovoru iz sredine stude- noga 1908. godine, Franz Schönaich je, premda vrlo laskavo po frankovce, odbacio njihovu molbu.157 Prema miπljenju Mirjane Gross, ministarstvo rata je donijelo ovakvu odluku prvenstveno zbog pritiska prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, koji nije æelio rat sa Srbijom.158 Potvrda ovom miπljenju nalazi se u dnevniËkim zapisima Ise Krπnjavoga. Naime, tijekom aneksijskog razdoblja Franjo Ferdinand je predstavljao one Ëimbenike u austrougarskoj politici koji su teæili mirnom privlaËenju Srbije, kako bi ona s vremenom pos- tala dio jugoslavenske dræavne jedinice unutar Monarhije. Ovim je Ëimbeni- cima pripadao i manji dio austro-ugarskoga vojnog vrha, koji je u hrvatskoj politici æelio oslonac na Hrvatsko-srpsku koaliciju, a ne na frankovce. Meu njima se nalazio i tadaπnji zapovjednik 13. zagrebaËkoga vojnog zbora, ge- neral Rade Gerba.159 Iso Krπnjavi u svojim dnevniËkim zapisima spominje ge- nerala Gerbu i naËelnika stoæera 13. zagrebaËkog vojnog zbora, pukovnika Zanantonija, kao protivnike frankovaËke dobrovoljaËke akcije, te prenosi miπljenje dræavnog nadodvjetnika Aleksandra Vancaπa, da je flzapovjednik zbora, Gerba, uniπtio cijelu tu lijepo zasnovanu ideju o Ëetama«.160 S druge strane, prema Isi Krπnjavom, sam je ministar rata koncem 1908. godine re-
154 Zlatko HASANBEGOVIΔ, flIslam i muslimani u pravaπkoj ideologiji: o pokuπaju gradnje ‘pravaπke’ dæamije u Zagrebu 1908.«, Pravaπka misao i politika, 93. 155 flHrvatska legija u Bosni«, Hrvatsko pravo, br. 3906., 24. studenoga 1908., 1. 156 flIz poslovnice Hrvatske narodne legije«, Hrvatsko pravo, br. 3906., 24. studenoga 1908., 1. 157 J. FRANK, flPoslanica dra. Josipa Franka izbornicima kriækoga kotara«, Hrvatsko pravo, br. 4470., 22. listopada 1910., 1. Ovdje Frank navodi da je Schönaichev odgovor stigao 5. prosinca 1908. godine. Meutim, unionistiËki Pozor veÊ 14. studenoga 1908. javlja da je ministarstvo rata, uz priznanje za patriotske motive, odbacilo frankovaËku molbu. flNaoru- æanje Hrvatske narodne legije — odklonjeno«, Pozor, Osijek, br. 59., 14. studenoga 1908., 2. 158 M. GROSS, Povijest pravaπke ideologije, 364. 159 M. GABELICA, flZagrebaËka veleizdajniËka parnica 1909. godine«, »asopis za suvreme- nu povijest 46 (2014) 1, 135-139. 160 I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 551.
99 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) kao Josipu Franku, da je odbio formiranje dobrovoljaËke Ëete jer se tomu protivio Wekerle.161 No, Mirjana Gross smatra da Wekerleova uloga u tom flnije uopÊe bila odluËna«.162 UnatoË tomu πto je ministarstvo rata odbilo podræati dobrovoljaËku akci- ju, frankovci su htjeli nastaviti s prikupljanjem dobrovoljaca, smatrajuÊi tu ak- ciju odliËnim sredstvom agitacije.163 Zato je Josip Frank u drugoj polovici stu- denoga 1908. godine posjetio Raucha i pitao ga hoÊe li sada i on zabraniti novaËenje dobrovoljaca, kao πto se dogodilo u Bosni, na πto mu je Rauch dozvolio da nastavi s akcijom.164 Frankovci su nastavili novaËiti dobrovoljce za rat protiv Srbije, najkraÊe do sijeËnja 1909. godine, kada se u njihovom tisku pojavio poziv povjerenicima da nastave s popisivanjem dobrovoljaca, jer je to popisivanje flu interesu stvari kojoj æelimo posluæiti, kao i u interesu stranaËke organizacije«.165 Ovo bi se moglo protumaËiti da je popisivanje i dalje trebalo sluæiti opravdanju aneksije pred meunarodnom javnosti, bu- duÊi da je joπ uvijek trajala aneksijska kriza, te da je trebalo sluæiti kao sredstvo agitacije za stranku. Nakon toga, popisivanje dobrovoljaca u stra- naËkom tisku viπe se ne spominje, a sama akcija trajala je najduæe do konca oæujka 1909. godine, kada je Srbija priznala aneksiju. Ustroj frankovaËke bojovne organizacije unutar Hrvatske narodne legije Hrvatska narodna legija je, dakle, prvenstveno ustrojena kako bi Hrvati, na- suprot Srbima, pred meunarodnom javnosti demonstrirali svoje pravo na Bosnu i Hercegovinu. U tu svrhu SHSP je upuÊivala legionare da nose legio- narski znak uvijek na vidljivom mjestu.166 Premda je Aleksandar Horvat na stranaËkom vijeÊu, odræanom 5. studenoga, izriËito rekao da se Legijom ne- Êe nikoga u Hrvatskoj terorizirati,167 protivniËki tisak je od samog ustroja Le- gije ustvrdio da je njezina svrha okupiti sumnjive elemente, kako bi frankov- ci pod zaπtitom reæima mogli vrπiti teror nad hrvatskim Srbima i ostalim po- litiËkim protivnicima u Hrvatskoj.168 Meu najglasnijim protivnicima ustroja
161 Isto, 558. 162 M. GROSS, Povijest pravaπke ideologije, 364. 163 I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 552-553. 164 Isto, 554. 165 flPopisujte legionarce«, Hrvatsko pravo, br. 3936., 2. sijeËnja 1909., 4. 166 flHrvatska dobrovoljaËka legija«, Hrvatsko pravo, br. 3891., 6. studenoga 1908., 3. 167 VieÊe StarËeviÊeve Ëiste stranke prava«, Hrvatsko pravo, br. 3890., 5. studenoga 1908., 1. 168 flDobrovoljni æandari«, Pokret, br. 256., 6. studenoga 1908., 1.
100 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
Legije naπli su se socijaldemokrati, koji su veÊ 4. studenoga 1908. godine, dan prije osnutka Legije, sazvali puËku skupπtinu u Zagrebu, s koje su de- monstrirali protiv neustavne vladavine bana Raucha i njegovih navodnih po- magaËa, frankovaca.169 Socijaldemokratska skupπtina je odræana pod geslom: flTko nije s nama taj je protiv nas!«, a na njoj su okupljeni, meu kojima su se naπli i predstavnici Koalicije te predstavnici frankovaËkih disidenata, pro- zivali Josipa Franka, tvrdeÊi da je stup Rauchovog apsolutistiËkog reæima, te da je s Wekerleom dogovorio smanjenje broja izbornika u Hrvatskoj. Nakon skupπtine, povorka demonstranata otiπla je u Ulicu Marije Valerije, gdje je prosvjedovala pod Frankovim prozorima.170 Svjesni da Êe ustroj Legije dovesti do oπtrih napada njihovih protivnika,171 i æeleÊi otupiti oπtricu socijaldemokrata, frankovci su sutradan na svom vije- Êu osudili Rauchovu neustavnu vladavinu, te zatraæili saziv sabora, koji bi iz- meu ostalog poradio i oko uvoenja opÊeg prava glasa u Hrvatskoj.172 So- cijaldemokratska stranka je obezvrijedila frankovaËku podrπku opÊem pravu glasa173 te je, unatoË uvjeravanju frankovaca da svrha Legije neÊe biti provo- enje terora u Hrvatskoj, ocijenila da je svrha ustroja Legije vratiti SHSP-u do- minaciju na zagrebaËkim ulicama. Zato je dan nakon frankovaËkog vijeÊa, 6. studenoga 1908. godine, donijela zakljuËak o ustroju flCrvene garde«, Ëiji je zadatak trebao biti flda vraÊa πilo za ognjilo, da na ljutu ranu stavlja ljutu tra- vu«.174 Kao odgovor na tu prijetnju, unutar Hrvatske narodne legije ustrojen je jedan flodio mladih i hrabrih Hrvata«, od 200 ljudi, koji su se prozvali flËe- ta Osvetnika«, a Ëiji je zadatak bio flreagirati uvjek na svaki nasrtaj i napadaj, dræeÊi se one: zub za zub, oko za oko«.175 U tisku se ova flbojovna« organi- zacija nazivala i Osveta, pa je primjerice Pozor pisao da Hrvatska narodna legija ima i flpodËetu tzv. Osvetu, koja se valjda sastoji od samih ljutih janji- Ëara, kojima je zadaÊa vojevati za Ëast znaka, i ako uztreba za svetinju tu, za taj komad pleha proliti krv«.176 Osim toga, zbog svoje organske povezanosti s Hrvatskom narodnom legijom, kojoj je bila fludarnom pesnicom«, pripadni- ke Osvetnika u tisku se zvalo i jednostavno fllegionaπima«, pa se u tom slu-
169 flDrugovi! Socijalni demokrati!«, Slobodna rijeË, br. 134., 4. studenoga 1908., 1. 170 flNaπa skupπtina«, Slobodna rijeË, br. 135., 6. studenoga 1908., 1. 171 I. KR©NJAVI, Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 550. 172 flVieÊe StarËeviÊeve Ëiste stranke prava«, Hrvatsko pravo, br. 3890., 5. studenoga 1908., 1. 173 flFrankovaËka harlekinada«, Slobodna rijeË, br. 135., 6. studenoga 1908., 3. 174 flCrvena garda«, Slobodna rijeË, br. 135., 6. studenoga 1908., 3. 175 fl»eta Osvetnika«, Hrvatsko pravo, br. 3893., 9. studenoga 1908., 3. 176 flOsveta«, Pozor, br. 54., 8. studenoga 1908., 2.
101 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Ëaju, u ovom tekstu njihova identifikacija vrπila prvenstveno posredstvom osoba koje su nedvojbeno pripadale toj grupi, a kad nisu navedena imena osoba, i posredstvom njihove socijalne pripadnosti, osobito putem poveza- nosti s frankovaËkim Hrvatskim radniËkim savezom. VeÊ 8. studenoga 1908. godine socijaldemokrati su poËeli po Zagrebu di- jeliti letke, u kojima su pozivali graane flda se frankovaËke majmunske zna- kove skida sve od reda«, jer su oni flprovokacija svakog pametnog Ëovje- ka«.177 Istoga dana na Zrinjevcu je doπlo do prvog sukoba izmeu Crvene garde i Osvetnika, kada je grupa socijaldemokrata pokuπala skinuti legionar- ske znakove s revera jednog frankovca.178 KoristeÊi ovaj sukob, Socijaldemo- kratska stranka je 9. studenoga pozvala svoje radniπtvo i simpatizere da, flpri- premljeni, ali dobro pripremljeni«, vrate flmilo za drago« flFrankovim crnim Ëe- tama«, koje flimadu zaπtitu oblasti, da nepoÊudnim gradjanima razbijaju gla- ve«.179 Te je veËeri doπlo do velikog sukoba izmeu Crvene garde i Osvetni- ka na Trgu Petra PreradoviÊa. U sukobu je redarstvo interveniralo na strani frankovaca, te je privelo iskljuËivo osobe koje su se borile na strani Crvene garde.180 Listovi Hrvatsko-srpske koalicije i frankovaËkih disidenata, okuplje- nih oko Mile StarËeviÊa, u ovom su sukobu otvoreno podupirali socijalde- mokrate,181 dok je Rauchov tisak u sukobu flizmedju crne i crvene legije« ve- Êe simpatije isticao za frankovce, smatrajuÊi da su njihove Ëete odraz zdra- vog idealizma kakav promiËe SHSP, dok je iza socijaldemokratskih Ëeta vi- dio utjecaj Hrvatsko-srpske koalicije i njezine protuhrvatske politike.182 Nakon sukoba frankovci su pozvali Socijaldemokratsku stranku na mir, navodeÊi kako uvaæavaju socijalistiËke simbole i znakove, te oËekuju od so- cijaldemokrata da i oni uvaæavaju njihove, odnosno legionarske znakove, is- tiËuÊi da dobrovoljaËka akcija nije uperena ni protiv jedne stranke u Hrvat- skoj, niti protiv zahtjeva za sazivom sabora i opÊeg prava glasa, nego protiv srbijanskih pretenzija na Bosnu i Hercegovinu.183 Socijaldemokrati su prih-
177 flKomedijanti i banditi«, Slobodna rijeË, god. 7., br. 136., 9. studenoga 1908., 2. 178 flSocijaldemokrati izazivaju na sukob i izgrede«, Hrvatsko pravo, br. 3893., 9. studeno- ga 1908., 2; flNa laæljivo izvjeπÊivanje protivniËkih listova«, Hrvatsko pravo, br. 3895., 11. studenoga 1908., 2. 179 flOko za oko-zub za zub«, Slobodna rijeË, br. 136., 9. studenoga 1908., 1. 180 flDrugovi! Socijalni demokrati!«, Slobodna rijeË, br. 137., 11. studenoga 1908., 1; flOsu- djeni demonstranti«, Hrvatsko pravo, br. 3895., 11. studenoga 1908., 2. 181 flLegija — zaπtiÊena od policije«, Pokret, br. 259., 3; flLegio-norci ili sinoÊnji alarm u Za- grebu«, Hrvatska sloboda, br. 164., 10. studenoga 1908., 2. 182 flCrni glasovi«, Pozor, br. 57., 12. studenoga 1908., 1. 183 flHrvatska narodna legija i njezini napadaËi«, Hrvatsko pravo, br. 3894., 10. studenoga 1908., 2-3.
102 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava... vatili pomirbu, pod uvjetom da SHSP flozbiljno poradi oko saziva sabora, da dodje do ustavnoga æivota, da dodje prije svega do obÊega prava glasa«.184 Frankovci su ovo prihvatili i ukljuËili se u skupπtinsku akciju za opÊe pravo glasa, koju je polovicom studenoga 1908. godine pokrenula Socijaldemokrat- ska stranka.185 Socijaldemokrati potom nisu prestali simpatizirati s Koalicijom i kritizirati frankovce,186 ali su se povukli s bojnoga polja, prepuπtajuÊi za- grebaËku ulicu frankovcima. Uzrok ovom povlaËenju valja traæiti u frankovaËkoj snazi, koja je porasla nagovjeπtajima da bi pravaπki program mogao biti ostvaren, te podrπkom ko- ju je reæim bana Raucha pruæao SHSP-u i njezinom politiËkom djelovanju. Osim toga, uzrok valja traæiti i u pasivnosti Hrvatsko-srpske koalicije, koja je podupirala protufrankovaËke akcije Socijaldemokratske stranke. Istovreme- no se pribliæavala i veleizdajniËka parnica u kojoj je od 53-ojice Srba, optuæe- nih za veleizdaju, velika veÊina pripadala srpskom dijelu Koalicije,187 pa je uzrok njenoj pasivnosti i to πto je od aneksije, u najjaËoj hrvatskoj stranci unutar Koalicije, Hrvatskoj stranci prava, tinjao sukob koji je kulminirao po- Ëetkom 1909. godine, kada je iz te stranke istupila grupa pod vodstvom Stje- pana Zagorca.188 Do koje je mjere Koalicija nakon aneksije bila pasivna, po- kazuje i dogaaj od 7. oæujka 1909., kada je grupica frankovaca u po bijela dana na uglu Gajeve ulice i JelaËiÊeva trga napala i istukla narodne zastup- nike Hrvatsko-srpske koalicije, Frana Supila, Jovana Banjanina i Svetozara PribiÊeviÊa,189 a da nakon toga nije poduzeta nikakva protuakcija od strane Koalicije. SveËano postrojavanje Ëete Osvetnika obavljeno je 12. studenoga 1908. godine, u prostorijama Hrvatskog radniËkog saveza. Tom su prilikom, pre- ma tvrdnji Hrvatstva, meu pripadnicima te Ëete razdijeljene debele batine
184 flDa obraËunamo, frankovaËka gospodo«, Slobodna rijeË, br. 137., 11. studenoga 1908., 2. 185 flUæasan poraz hrvatsko-srbske koalicije u Varaædinu«, Hrvatsko pravo, br. 3901., 18. stu- denoga 1908., 1-2; flSkupπtina za sveobÊe izborno pravo glasa u Zagrebu«, Hrvatsko pra- vo, br. 3905., 23. studenoga 1908., 1-2. 186 flPrerano veselje frankovaca u Varaædinu«, Slobodna rijeË, god. 7., br. 141., 20. studenoga 1908., 3; flFrankovci i opÊe pravo glasa«, Slobodna rijeË, br. 144., 27. studenoga 1908., 2-3. 187 O zagrebaËkoj veleizdajniËkoj parnici, vidi: J. ©IDAK et al., Povijest hrvatskog naroda 1860.—1914., 245-248.; Vasilije KRESTIΔ, Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji 1848.—1914., Novo izd., Beograd, Zavod za udæbenike i nastavna sredstva 1995., 489-523; Kosta DRA- GOSAVAC, Uspomene na flveleizdajniËki« proces, Novi Sad, ©tamparija UËiteljskog deo- niËarskog druπtva flNatoπeviÊ«, 1911.; M. GABELICA, flZagrebaËka veleizdajniËka parnica 1909. godine«, 131-157. 188 M. GROSS, flHrvatska uoËi aneksije Bosne i Hercegovine«, 260-262. 189 flSupilo izÊuπkan«, Hrvatsko pravo, br. 389., 8. oæujka 1909., 3; flNapadaj na trojicu na- rodnih zastupnika«, Hrvatska sloboda, br. 54., 8. oæujka 1909., 2.
103 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) od viπnjevine, koje su im trebale sluæiti kao oruæje, te listina proskribiranih osoba, s kojima se trebalo obraËunati.190 Okosnicu Osvetnika Ëinilo je rad- niπtvo Hrvatskog radniËkog saveza, organizacije za koju je jedan njezin biv- πi Ëlan napisao da je od osnutka Hrvatske narodne legije prestala postojati kao radniËka organizacija i pretvorila se u flskup mladih ljudi, bolje reÊi mla- diÊa, viËnih po ciele noÊi klatariti se i halabuËiti po gradskim ulicama, napa- dajuÊ politiËke protivnike.«191 Prvo je vrijeme sjediπte Osvetnika bilo u pros- torijama Hrvatskog radniËkog saveza u PreradoviÊevoj ulici na broju 21, oda- kle su kretale njihove akcije,192 da bi se u lipnju 1909. godine, kada se pot- pora koju je reæim u Hrvatskoj pruæao SHSP-u poËela topiti, a stranka poËe- la slabiti,193 Hrvatski radniËki savez i Osvetnici iz flvelikih prostorija u Prera- doviÊevoj ulici« preselili u mali dvosobni stan u Sjemeniπnoj ulici,194 na bro- ju 6 na Gornjem gradu.195 Prvi zapovjednik Osvetnika bio je stariji sin Josipa Franka, Vladimir Frank,196 koji je s tog poloæaja smijenjen na flredovitoj mjeseËnoj skupπtini le- gionaπa Osvetnika«, odræanoj 14. svibnja 1909. godine. Na toj je skupπtini mlai sin Eugena KumiËiÊa, pravnik Jurica, zatraæio izbor novog poslovnog odbora Osvetnika, nezadovoljan radom dotadaπnjeg odbora, koji nije proveo zakljuËke skupπtine od 12. veljaËe 1909., prema kojima je trebalo onemogu- Êiti odræavanje javnih sastanaka frankovaËkim disidentima, pod vodstvom Mile StarËeviÊa, rasturiti socijaldemokratske organizacije te flzavladati ulicama Zagreba«. JuriËin prijedlog je prihvaÊen, te su istaknute tri liste. Nositelj prve liste bio je stari flpokrovitelj« Osvetnika, Vladimir Frank,197 nositelj druge lis- te, koju je predloæio Jurica KumiËiÊ, bio je Vladimirov mlai brat Ivo Frank,198 dok je nositelj treÊe liste bio Mirko PisaËiÊ.199 Lista Vladimira Fran-
190 fl»eta Osvetnika u Zagrebu«, Hrvatstvo, br. 263., 13. studenoga 1908., 3. 191 J. GROZDEK, flGdje je Hrvatski radniËki savez«, Hrvatska Hrvatom, br. 10., 18. travnja 1909., 3. 192 flRauchove legionaπe izplaÊuje Frank«, Hrvatska sloboda, br. 197., 19. prosinca 1908., 2. 193 flKrah legionaπke bande«, Hrvatska sloboda, br. 267., 22. studenoga 1909., 2. 194 Sjemeniπna ulica je danaπnja Vranicanijeva ulica. 195 flFrankovaËke pretnje i zastraπivanja«, Hrvatska sloboda, br. 139., 21. lipnja 1909., 2. 196 flRauchove legionaπe izplaÊuje Frank«, Hrvatska sloboda, br. 197., 19. prosinca 1908., 2; flNova blamaæa i fiasko dra. Franka«, Hrvatska sloboda, br. 50., 3. oæujka 1909., 2. 197 Na njegovoj su se listi kao odbornici naπli: Rudolf Vidak, Jozo BabiÊ, Rudolf BartuliÊ, Marijan BosniÊ, Vladimir Krakan, Franjo Vrtancl, Ambroz BrozoviÊ, Martin Nelli, Zlatko pl. VukoviÊ, Steindhardt, pravnik LovrekoviÊ, Aladar pl. Kottas, Vladimir ©ipek i Kornitzer. 198 Na njegovoj su se listi naπli: Jurica KumiËiÊ, Josip ©poljarec, Gabrijel Labaπ, Rude ©tag- ljar, Stjepan Horvatek, Juraj Mravunac, Stanko Winder, Vladimir Krakan, Zlatko pl. VukoviÊ, Marijan BosniÊ, ©oπtar, Papeπ, RosandiÊ i GomerËiÊ.
104 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava... ka dobila je na izborima 48 glasova, lista Ive Franka 83 glasa, a najveÊi broj glasova, Ëak 162, dobila je lista Mirka PisaËiÊa. Uz novo vodstvo Osvetnika, umjesto dotadaπnjih flsavjetujuÊih glasova«, odnosno osoba za vezu s vod- stvom stranke, Ivana Zatluke i Karla Boπnjaka, izabrani su Josip Frank i Alek- sandar Horvat. BuduÊi da Mirko PisaËiÊ nije bio nazoËan, izabrana je dele- gacija koja je trebala otiÊi u Zlatar i ponuditi Mirku PisaËiÊu vodstvo Osvet- nika.200 U to je vrijeme Mirko PisaËiÊ bio u sukobu s vodstvom SHSP-a, jer se nije slagao s njenom suradnjom s banom Rauchom,201 pa je vjerojatno od- bio preuzeti vodstvo nad Osvetnicima, jer se od tada u tisku, kao njihov voa, navodi Ivo Frank.202 Pasiviziranjem Hrvatsko-srpske koalicije i povlaËenjem socijaldemokrat- skog radniπtva sa zagrebaËkih ulica, glavna meta napada Osvetnika postali su frankovaËki disidenti pod vodstvom Mile StarËeviÊa (milinovci), koji su se 10. oæujka 1909. godine fuzionirali s disidentima Hrvatske stranke prava, pod vodstvom Stjepana Zagorca, u novu, StarËeviÊevu stranku prava. Milinovci su frankovcima bili izravna konkurencija u treÊem izbornom kotaru grada Za- greba, koji je obuhvaÊao Vlaπku ulicu, Novu ves, ulicu Pod zidom, Kaptol i Potok s lijeve strane. Taj je kotar zbog svoje socijalne strukture bio tradicio- nalno pravaπki, odnosno frankovaËki,203 pa je na izborima odræanima poËet- kom 1908. godine u njemu izabran Ivan PerπiÊ, koji se nakon raskola u SHSP-u pridruæio milinovcima. Prvi napad na milinovce dogodio se sredi- nom prosinca 1908. godine, kada je grupa Osvetnika, poslije sastanka odræa- nog u prostorijama Hrvatskog radniËkog saveza, vikom uspjela omesti odræa- vanje sastanka njihovih simpatizera u gostionici u Vlaπkoj ulici.204 Nakon to- ga, u veljaËi 1909. godine, milinovci su odræali dva sastanka svojih simpati-
199 Na njegovoj su se listi naπli JuriËin stariji brat Tomo KumiËiÊ, Mirko OrπaniÊ, Vladimir Turkalj, Vladimir Krakan, Stjepan Horvatek, Zlatko pl. VukoviÊ, Marijan BosniÊ, Josip ©poljarec, Ivo Mikinac, Mato Mintas, Franjo ©oπtar, Stjepan GjurmiÊ, Nikola Gradiπki i Mar- tin Nelli. 200 flFrankovaËke pretnje i zastraπivanja«, Hrvatska sloboda, br. 139., 21. lipnja 1909., 2. 201 Vidi npr.: flVelemoæni gospodin dr. Josip Frank«, Hrvatska Hrvatom, br. 6., 21. oæujka 1909., 2-3. PisaËiÊ je u kritici Franka imao podrπku frankovaËkih disidenata, pod vodstvom Mile StarËeviÊa. flMirko pl. PisaËiÊ protiv ‘moæda najveÊeg æivuÊeg’«, Hrvatska sloboda, br. 65., 20. oæujka 1909., 4-5; flFrankovac proti frankovπtini«, Hrvatska sloboda, br. 81., 9. trav- nja 1909., 2. Pretpostavljam da je milinovcima zapisnik ove skupπtine Osvetnika dao Mir- ko PisaËiÊ, koji je do njega mogao doÊi kada mu je delegacija Osvetnika doπla nuditi vod- stvo. 202 flFrankovluk«, Hrvatska sloboda, br. 255., 8. studenoga 1909., 2. 203 S. MATKOVIΔ, fl»ista stranka prava i stranaËki izbori na prijelazu 19. u 20. stoljeÊe«, Po- vijesni prilozi, 15 (1996) 15, 66-70. 204 flRauchove legionaπe izplaÊuje Frank«, Hrvatska sloboda, br. 197., 19. prosinca 1908., 2.
105 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) zera, u gostionicama u Vlaπkoj ulici i u Novoj vesi, koje Osvetnici nisu us- pjeli sprijeËiti. ©toviπe, nakon sastanka u Novoj vesi grupa milinovaca provu- kla se do Ulice Marije Valerije, gdje je priredila demonstracije pod Franko- vim prozorima.205 Ove je demonstracije voa Osvetnika, Vladimir Frank, na sastanku fllegionaπa« u pivnici u DraπkoviÊevoj ulici, doæivio kao dokaz ne- dopustivog napredovanja milinovaËke organizacije.206 Vrhunac napada na milinovce dogodio se na Zrinjevcu 10. oæujka 1909., noÊ uoËi osnivaËke skupπtine StarËeviÊeve stranke prava, kada su milinovci: odvjetnik Æivko PetriËiÊ i srednjoπkolac Dragan ©oliÊ ranjeni hicima iz piπ- tolja, a umirovljeni Ëasnik Luka StarËeviÊ kamenom.207 Prema milinovaËkoj verziji dogaaja, oni su te noÊi u Engelsfeldovoj restauraciji u Gajevoj ulici odræali flpredgovor« sutraπnjoj skupπtini. Nakon sastanka, oko pola jedan u noÊi, stotinjak okupljenih je pjevajuÊi krenulo NikoliÊevom ulicom,208 otpra- titi Milu StarËeviÊa na Zrinjevac, gdje je ovaj æivio. Kad su doπli pred Milinu kuÊu, iz drvoreda na suprotnoj strani izronilo je dvadesetak frankovaca, od kojih je njih desetak poËelo pucati iz piπtolja po milinovcima.209 Milinovci su napad okarakterizirali kao flnaruËeno i priredjeno umorstvo iz zasjede«.210 Prema jednoj od njihovih tvrdnji, napad je organiziran kako bi se ubilo Mi- lu StarËeviÊa,211 dok je Ivan PerπiÊ tvrdio da su napadaËi imali izriËit zadatak ubiti njega.212 Milinovci su ovaj sluËaj potencirali kao primjer svoga muËe- niπtva, pa je sutradan na osnivaËkoj skupπtini StarËeviÊeve stranke prava do-
205 flNaπ gradjanski sastanak«, Hrvatska sloboda, br. 28., 5. veljaËe 1909., 2-3; flSjajni naπ sas- tanak«, Hrvatska sloboda, br. 40., 19. veljaËe 1909., 2. 206 flZa πto su legije i u Ëijoj su sluæbi?«, Hrvatska sloboda, br. 49., 2. oæujka 1909., 2. Na ovom sastanku fllegionaπa«, uz Franka su govorili Rudolf BartuliÊ i Steindherdt, koji su se na flredovitoj mjeseËnoj skupπtini legionaπa Osvetnika«, odræanoj 14. svibnja 1909. godine, nalazili na listama za poslovni odbor ove grupe. SljedeÊi sastanak fllegionaπa« zakazan je u prostorijama Hrvatskog radniËkog saveza u PreradoviÊevoj ulici. 207 Te je noÊi bokserom pretuËen i srednjoπkolac Stjepan Planinπak, ali ne na Zrinjevcu ne- go negdje drugdje; milinovci su pretpostavljali da su ga pretukli frankovci. flFrankovaËka razbojstva«, Hrvatska sloboda, br. 57., 11. oæujka 1909., 2. Prema Ivanu PerπiÊu, te su no- Êi na Zrinjevcu, uz fljoπ neke«, ranjeni Æivko PetriËiÊ i Stjepan Planinπak, flkoji se 1912. na- kon neuspjelog atentata na komesara Cuvaja ustrijelio«. I. PER©IΔ, KroniËarski spisi, 169. O atentatoru Stjepanu Planinπaku, vidi: J. HORVAT, Pobuna omladine 1911.—1914., Bran- ko Matan, prir., Zagreb, SKD Prosvjeta [etc.], 2006., 216-222. 208 Danaπnja Teslina ulica. 209 flUbojniËki napad iz zasjede na starËeviÊance«, Hrvatska sloboda, br. 56., 10. oæujka 1909., 2. 210 flFrankovaËki pokuπaj umorstva na starËeviÊancima«, Hrvatska sloboda, br. 61., 16. oæuj- ka 1909., 3-4. 211 flNa obranu æivota«, Hrvatska sloboda, br. 58., 12. oæujka 1909., 1. 212 flFrankovaËki pokuπaj umorstva na starËeviÊancima«, Hrvatska sloboda, br. 60., 15. oæuj- ka 1909., 2.
106 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava... nesena odluka da se svakoj od flærtava frankovaËkih razbojnika« preda pozla- Êena Ëaπa s prigodnim natpisom, kao spomen na taj dogaaj.213 Navedene Ëaπe predane su ærtvama 30. travnja 1909. godine, na proslavi muËeniËke smrti Zrinskog i Frankopana.214 Prema frankovaËkoj verziji dogaaja, te su se noÊi Osvetnici nalazili na Zrinjevcu jer je u blizini kuÊa Josipa Franka koju su Ëuvali zbog prijetnji smr- Êu, πto su u to vrijeme upuÊivane Franku u anonimnim pismima i u protiv- niËkom tisku. Kada je dvadesetak mladiÊa, koji su straæarili na Zrinjevcu, za- Ëulo kako im se pribliæava masa milinovaca, koja je vrijeala Josipa Franka, skoËili su da im se suprotstave. Tek nakon πto je iz milinovaËke mase ispa- ljen prvi hitac iz piπtolja, Osvetnici su uzvratili istom mjerom.215 Frankovci su svoju mladeæ, koja je sudjelovala u sukobu na Zrinjevcu, predstavljali kao idealiste,216 te su cijeli sukob flizmeu petnaestorice, najviπe dvadesetorice pristaπa naπe stranke sa stotinu pristaπa disidenata, u kojemu je i na jednoj i na drugoj strani bilo ozlieenih«,217 tumaËili kao obiËan sukob politiËkih pro- tivnika, nalik na sukobe koji su u to vrijeme bez velike pompe izbijali diljem Monarhije.218 Zbog sukoba na Zrinjevcu uhiÊena su Ëetvorica frankovaca,219 protiv kojih je pokrenuta istraga,220 ali prema tvrdnji frankovaËkih protivni- ka obustavljena je na flviπi nalog«.221 Meutim, otkako je u lipnju 1909. godine predstojnikom Odjela za unu- traπnje poslove u Rauchovoj vladi imenovan Slavko Cuvaj,222 odnos reæima prema SHSP-u se promijenio.223 Prema frankovaËkoj tvrdnji, Rauchov je re- æim, dolaskom Cuvaja, svoj oslonac poËeo traæiti u stvaranju nove unionis-
213 flSa naπe skupπtine«, Hrvatska sloboda, br. 57., 11. oæujka 1909., 1. 214 flSpomen naπim ærtvama«, Hrvatska sloboda, br. 99., 1. svibnja 1909., 2. Tom prilikom Ëaπa je predana i Stjepanu Planinπaku. 215 flNoÊaπnji sukob«, Hrvatsko pravo, br. 3991., 10. oæujka 1909., 2. 216 flNepopravljivi grieπnici«, Hrvatsko pravo, br. 3997., 17. oæujka 1909., 1; flDr. Frank o hr- vatskoj politici«, Hrvatsko pravo, br. 4001., 22. oæujka 1909., 1-2. 217 flTeror koalicionaπke πtampe«, Hrvatsko pravo, br. 3995., 15. oæujka 1909., 1. 218 flKako se shvaÊaju djaËke tuËnjave vani, a kako u nas«, Hrvatsko pravo, br. 4066., 11. lipnja 1909., 4. 219 UhiÊeni su aci, odnosno bivπi aci TrgovaËke πkole: Zlatko VinkoviÊ, Vladimir Kra- kan, Martin Nelli i Franjo Vrtancl. flFrankovaËka razbojstva«, Hrvatska sloboda, br. 57., 11. oæujka 1909., 2. Svi su se, osim VinkoviÊa, na navedenoj flredovitoj mjeseËnoj skupπtini le- gionaπa Osvetnika« odræanoj 14. svibnja 1909. godine, nalazili na listama poslovnog odbo- ra ove grupe. 220 flDomaÊe viesti«, Hrvatska sloboda, br. 66., 22. oæujka 1909., 2. 221 fl©to je s progonom legionaπkih ubojica«, Hrvatska sloboda, br. 145., 28. lipnja 1910., 3. 222 flNovi podban«, Hrvatsko pravo, br. 4076., 23. lipnja 1909., 5. 223 flLegionaπka razbojniπtva«, Hrvatska sloboda, br. 216., 22. rujna 1909., 2-3.
107 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) tiËke stranke, zbog Ëega se flsa strane Raucha poËelo oËijukati sa ‘srbima’«,224 πto je frankovcima, koji su sami teæili vlasti, kako bi mogli poËeti ostvarivati svoj program,225 bilo neprihvatljivo.226 Ova je promjena, izmeu ostalog, bi- la vidljiva i po aktiviranju Koalicije, koja je u lipnju 1909. godine najavila da Êe se flotresti dosadaπnje pasivnosti« i stupiti u akciju protiv flabsolutizma vlas- ti i terorizma frankovaca«.227 Nakon πto su Osvetnici, u lipnju 1909. godine, istukli odvjetnika u veleizdajniËkoj parnici, Peru Belobrka, jer je tijekom obrane optuæenih negirao postojanje hrvatskoga naroda,228 Koalicija je izve- la na ulicu dvjestotinjak prosvjednika koji su u po bijela dana na Zrinjevcu, pred zgradom Sudbenog stola priredili ovacije Srbiji, odvjetniku Belobrku i optuæenima za veleizdaju, πto je izazvalo sukob s frankovcima.229 U isto su se vrijeme na ulici probudili socijaldemokrati,230 a na SveuËiliπtu pripadnici Napredne omladine.231 Topljenjem podrπke Rauchova reæima SHSP-u, πto se ogledalo u aktiviranju Koalicije i njenih saveznika na zagrebaËkim ulicama i na SveuËiliπtu, kao i navedenim preseljenjem sjediπta Osvetnika u mali pros- tor u Sjemeniπnoj ulici, SHSP je poËeo gubiti kontrolu nad svojom flbojov- nom« organizacijom, koja je sve manje sudjelovala u politiËkim sukobima, a sve viπe u obiËnim neredima. Tijekom jednog takvog sukoba, koji se u ruj- nu 1909. godine odigrao u gostionici u Petrovoj ulici, grupica Osvetnika je u svai koja je izbila zbog konobarice, ubila vlasnika gostionice, Hrvata iz Bosne i Hercegovine, Iliju LemiÊa.232
224 flPreokret u domaÊoj politici«, Hrvatsko pravo, br. 4138., 6. rujna 1909., 2. 225 flGarancije ne dadu im mira«, Hrvatsko pravo, br. 4112., 5. kolovoza 1909., 1. 226 flEnglez o hrvatskim prilikama«, Hrvatsko pravo, br. 4158., 30. rujna 1909., 1. 227 flAkcija Koalicije«, Hrvatsko pravo, br. 4076., 23. lipnja 1909., 1. 228 flDogadjaj na Zrinjevcu«, Hrvatsko pravo, br. 4072., 18. lipnja 1909., 4; flIzjava«, Hrvatsko pravo, br. 4072., 18. lipnja 1909., 4. 229 flDokle Êete tako?«, Hrvatsko pravo, br. 4073., 19. lipnja 1909., 3. 230 flRedarstvo, socijalisti i pokretaπi«, Hrvatsko pravo, br. 4075., 22. lipnja 1909., 5. 231 flOvacije dru. KoπutiÊu«, Hrvatsko pravo, br. 4074., 21. lipnja 1909., 5. 232 flLegionaπka razbojniπtva«, Hrvatska sloboda, br. 216., 22. rujna 1909., 2-3; flLegionaπi ubiπe zagrebaËkog krËmara — Hrvata iz Bosne«, Hrvatska sloboda, br. 220., 27. rujna 1909.; flÆalostan dogadjaj i bezduπnost slavosrbske πtampe«, Hrvatsko pravo, br. 4156., 28. rujna 1909., 5. Za ubojstvo je osumnjiËen frankovac Rudolf BartuliÊ, koji se na navedenoj flredovitoj mjeseËnoj skupπtini legionaπa Osvetnika«, odræanoj 14. svibnja 1909. godine, na- lazio na listi Vladimira Franka. Nakon ubojstva BartuliÊ je uspio pobjeÊi u inozemstvo, te se poËetkom Prvog svjetskog rata stavio na raspolaganje obavjeπtajnim sluæbama i Austro- -Ugarske Monarhije i Saveznika. Tijekom djelovanja kao dvostruki πpijun stupio je u dodir s frankovaËkim vodstvom u Zagrebu, te je imao ulogu u aferi s navodnim frankovaËkim memorandumom, kojim su oni tijekom rata traæili uvoenje vojne uprave u Hrvatskoj. Mi- lan MARJANOVIΔ, Londonski ugovor iz godine 1915. Prilog povijesti borbe za Jadran, Za- greb, JAZU, 1960., 265-269.
108 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
U studenom 1909. godine, pred kraj Rauchove vladavine, Osvetnici su napustili i prostor u Sjemeniπnoj ulici, πto je u protivniËkom tisku protuma- Ëeno kao njihovo raspuπtanje.233 Frankovci su na ovu kalkulaciju odgovori- li: fl»ini se, da legija nekoga jako svrbi. Nemojte ju izazivati, jer premda ju proglasujete, da se je raziπla, ona treba samo jedan znak i veÊ je na oku- pu.«234 Znak za ponovno aktiviranje dan je tri tjedna nakon ove prijetnje, ka- da su Osvetnici batinama razjurili graanstvo, koje se odazvalo pozivu Koa- licije da na zagrebaËkom kolodvoru sveËano doËeka njene Ëlanove, πto su se slavodobitno vraÊali iz BeËa, nakon pobjede u Friedjungovoj parnici.235 FrankovaËka bojovna organizacija raspuπtena je tek nastupom bana Tomaπi- Êa. U travnju 1910. godine zastupnik SHSP-a u hrvatskom Saboru, Karlo Boπ- njak, u Saboru se u ime svoje stranke ogradio od Osvetnika i oπtro ih osu- dio, istiËuÊi kako je Hrvatska narodna legija imala plemenit cilj, no u njene se redove uvuklo dosta ljudi flkoji u nju nisu spadali«, flkoji su po svojoj na- ravi razbijaËi«, flkoji su svoje ubojito oruæje okrenuli protiv svoje braÊe«, te ko- ji su bili nalik flparizkim sanskilotima i drugoj fukari, koja se onda gonila po Parizu i Francuskoj za svoje posebne ciljeve«.236 Pokuπaj ustroja frankovaËke bojovne organizacije poËetkom Prvoga svjetskog rata237 Raspuπtanjem Osvetnika nestalo je i Hrvatskog radniËkog saveza, pa se u iz- vjeπÊima hrvatskih oblasti o stanju radniËkoga pokreta, u razdoblju od 1910. do 1913. godine, u Zagrebu kao i u drugim dijelovima Hrvatske, uz socijal- demokratsku, spominje joπ samo krπÊansko-socijalna radniËka organizaci- ja.238 SHSP se u rujnu 1910. godine fuzionirala s grupom oko lista Hrvatstvo,
233 flKrah legionaπke bande«, Hrvatska sloboda, br. 267., 22. studenoga 1909., 2. Iako se u ovom Ëlanku ne spominju Osvetnici nego fllegionaπi« ili fllegionaπka banda«, jasno je da se radi o grupi Osvetnika, jer se meu onima koji su se iselili iz prostorija u Sjemeniπnoj uli- ci, izriËito spominju Rudolf Vidak i Stjepan Horvatek, koji su se na navedenoj flredovitoj mjeseËnoj skupπtini legionaπa Osvetnika«, odræanoj 14. svibnja 1909. godine, nalazili na lis- tama Vladimira Franka i Jurice KumiËiÊa. 234 flGradski izbori na vidiku«, Hrvatsko pravo, br. 4211., 3. prosinca 1909., 5-6. 235 flJuËeraπnje demonstracije«, Hrvatska sloboda, br. 294., 24. prosinca 1909.; Velike protu- dinaraπke demonstracije«, Hrvatsko pravo, br. 4229., 24. prosinca1909., 4-5. 236 flGovor dra. Karla Boπnjaka, izreËen u hrvatskom saboru dne. 15. travnja 1910.«, Hrvat- sko pravo, br. 4322., 19. travnja 1910., 2-3. 237 Opπirnije o ovoj temi, vidi u: M. GABELICA, flHrvatski dobrovoljaËki odredi u Austro- -Ugarskoj Monarhiji«, 1914. — prva godina rata u Trojednoj kraljevini i Austro-Ugarskoj Monarhiji, Vijoleta Herman KauriÊ ur., Zagreb, Matica hrvatska, 2018., 465-485. 238 Hrvatska, Hrvatski dræavni arhiv (dalje: HR-HDA), Zemaljska vlada. Odjel za unutarnje poslove (UOZV), 79 (dalje: 79), kutija 3579., dok. XI-15: 1536/1912.
109 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) u Stranku prava (SP),239 prihvaÊajuÊi flna polju kulturnom, gospodarskom i socijalnom naËela krπÊansko-socijalna«,240 zbog Ëega je SP ostala bez liberal- ne frankovaËke srednjoπkolske i studentske omladine.241 Istodobno je pod njezino pokroviteljstvo doπlo krπÊansko-socijalno radniπtvo, pa se u navede- nim izvjeπÊima za razdoblje od 1910. do 1913. godine krπÊansko-socijalna radniËka organizacija spominje kao ogranak SP-a. Prema istim izvjeπÊima, krπÊansko-socijalna organizacija u navedenom je razdoblju bila organizacij- ski i brojËano znatno slabija od socijaldemokratske organizacije, pokazujuÊi trend nazadovanja.242 Bez vlastite organizirane mladeæi i s radniËkom organizacijom koja se osi- pala, SP dugo vremena nije imala potencijal ostvariti dominaciju na zagre- baËkim ulicama. Preduvjet za to pojavio se koncem 1913. godine, kada se veÊi dio pravaπke studentske mladeæi, koja je te akademske godine pobije- dila na izborima za predstavniËko tijelo studenata na hrvatskom SveuËiliπtu, pod vodstvom Ljubomira MaπtroviÊa,243 vratio pod okrilje SP-a.244 Nakon ubojstva prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, 28. lipnja 1914. godine, upravo je frankovaËka mladeæ pokrenula i predvodila Ëetverodnevne protu- srpske demonstracije u Zagrebu, kojima su uz Ivu Franka i Ivana Zatluku, ton davali Ëelnici te mladeæi, Ljubomir MaπtroviÊ i Salih BaljiÊ, kao predstav- nici studentske, te Valentin Cesarec, kao predstavnik StarËeviÊanske trgovaË- ke mladeæi.245 Za razliku od stranaËkoga kolege Karla Boπnjaka, koji je Ëeti- ri godine ranije kritizirao flfukaru« unutar Hrvatske narodne legije, Ljubomir MaπtroviÊ je na prigovore politiËkih protivnika kako on, kao akademski gra- anin moæe stupati na Ëelu flfukare«, rekao da se flponosi da moæe stupati na Ëelu te fukare, jer se hrvatski narod ne sastoji iz akademiËara i gospode, veÊ od seljaka i radnika«.246
239 S. MATKOVIΔ, flStranka prava i hrvatski krπÊanski socijali«, Hrvatski katoliËki pokret, Z. MatijeviÊ, ur., Zagreb, KrπÊanska sadaπnjost, 2002., 321-329. 240 T. CIPEK, S. MATKOVIΔ, Programatski dokumenti hrvatskih politiËkih stranaka i sku- pina 1842.—1914., 618-619. 241 M. GROSS, flNacionalne ideje studentske omladine uoËi I. Svjetskog rata«, 91-92. 242 HR-HDA-79, kutija 3579., dok. XI-15: 1536/1912., 34599/1913.—895./1913., 31680./1913., 7146./1912., 29289./1912., 35310./1911. 243 O Ljubomiru MaπtroviÊu, vidi: Ivan PEKLIΔ, flLjubomir MaπtroviÊ (1893.—1962.)«, Podra- vina 4 (2005) 7, 131-153. 244 M. GABELICA, flPravaπka mladeæ na hrvatskom SveuËiliπtu uoËi Prvoga svjetskog rata«, Druπtvena istraæivanja 20 (2011) 4, 1146-1149. 245 flVelike manifestacije i demonstracije u Zagrebu«, Hrvatska, Zagreb, br. 794., 29. lipnja 1914., 2; flJuËeraπnje demonstracije u Zagrebu«, Hrvatska, 30. lipnja 1914., 3; flJuËeraπnje ma- nifestacije i demonstracije u Zagrebu«, Hrvatska, br. 796., 1. srpnja 1914., 2; flFrankovaËke legije na poslu«, Hrvatski pokret, Zagreb, 1. srpnja 1914., 2.
110 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava...
FrankovaËka mladeæ sudjelovala je i u obnovi frankovaËke radniËke or- ganizacije. Nakon πto je Socijaldemokratska stranka pozvala zagrebaËke rad- nike da krenu u razbijanje protusrpskih demonstracija,247 te je u suradnji s jugoslavenskom nacionalistiËkom omladinom i milinovaËkom studentskom omladinom 1. srpnja 1914. godine organizirala protufrankovaËke demonstra- cije,248 SP je na inicijativu StarËeviÊanske trgovaËke mladeæi i uz pomoÊ fldru- ga Cesarca«, 3. srpnja 1914. godine osnovala druπtvo Hrvatski radnik, Ëiji je zadatak bio odvojiti radniπtvo od Socijaldemokratske stranke, kako bi fran- kovci pokazali, flda smo mi gospodari Zagreba«.249 Predsjednikom druπtva Hrvatski radnik izabran je Ivan Zatluka.250 Frankovci ovoga puta nisu mogli raËunati da Êe reæim u Hrvatskoj olako dopustiti ustroj njihovih zaπtitnih Ëeta, kao πto je bio sluËaj 1908. godine, bu- duÊi da se ugarska vlada od konca 1913. u Hrvatskoj oslanjala na Hrvatsko- -srpsku koaliciju, te ni nakon atentata na prijestolonasljednika i izbijanja rata sa Srbijom, nije u bitnome mijenjala kurs svoje politike u Hrvatskoj.251 Zbog toga su frankovci, Ivan Zatluka, Jozo Spasoje Fattori i Dragutin ©afar, 11. ko- lovoza 1914. godine uputili formalnu molbu hrvatskoj zemaljskoj vladi, u ko- joj su traæili da im se dopusti ustroj dobrovoljaËke redarstvene postrojbe u Zagrebu, za koju su veÊ u to vrijeme navodno imali viπe od 150 osoba ne- vezanih za vojnu sluæbu, koja se imala zvati Narodna straæa sigurnosti, i Ëiji bi pravilnik sporazumno utanaËili hrvatska zemaljska vlada i vojno zapovjed- niπtvo u Zagrebu. No, hrvatska zemaljska vlada je odbila njihovu molbu.252 U isto vrijeme u Hrvatskoj je pokrenuta akcija ustroja dobrovoljaËkih vojniËkih postrojbi. Grupa politiËki potpuno anonimnih OsjeËana je 10. ko- lovoza 1914. godine pokrenula osnutak hrvatske dobrovoljaËke postrojbe koja je trebala imati vojni karakter i biti pod zapovjedniπtvom vojnih vlasti.253
246 flSastanak pravaπkih radnika«, Hrvatska, br. 800., 6. srpnja 1914., 2-3. 247 flBraÊo hrvatski radnici!«, Hrvatska, br. 797., 2. srpnja 1914., 2; flSocijaldemokratsko na- duvanje«, Hrvatska, br. 798., 3. srpnja 1914., 3. 248 flJuËeraπnja veËer«, Hrvatska, br. 797., 2. srpnja 1914., 2; flSinoÊnje demonstracije«, Hrvat- ski pokret, 2. srpnja 1914., 3. 249 flSastanak pravaπkih radnika«, Hrvatska, br. 800., 6. srpnja 1914., 2-3. 250 flDruætvo Hrvatski radnik«, Hrvatska, br. 806., 13. srpnja 1914., 2. 251 Ivan BULIΔ, flSavez Hrvatsko-srpske koalicije i bana Ivana Skerlecza u upravljanju Hr- vatskom u vrijeme Prvoga svjetskog rata — znaËaj i posljedice«, Godina 1918. Prethodni- ce, zbivanja, posljedice, Z. MatijeviÊ, ur., Zagreb, Hrvatski institut za povijest, 2010., 32-47; M. GABELICA, flPolitiËke prilike u banskoj Hrvatskoj na poËetku Prvoga svjetskog rata«, Druπtvena istraæivanja 23 (2014) 1, 177-197. 252 HR-HDA, Zemaljska vlada. Predsjedniπtvo (PRZV), 78 (dalje: 78), kutija 876., dok. 5371.—5283./1914.
111 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Ubrzo potom, osnutak dobrovoljaËke vojniËke Ëete pokrenut je u joπ jednom dijelu VirovitiËke æupanije, u akovaËkom kotaru.254 U ono vrijeme ustroj dobrovoljaËkih vojniËkih postrojbi nije bio usamljen sluËaj u Austro-Ugarskoj Monarhiji, buduÊi da je poËetkom rata u Galiciji ustrojena Poljska legija, ko- ja je upotrijebljena u borbama protiv ruske vojske na IstoËnom bojiπtu.255 Poljska legija je u vojnom pogledu bila podreena zajedniËkoj vojsci, dok je u upravnom pogledu bila pod vrhovnom vlaπÊu Glavnog nacionalnog odbo- ra iz Krakova, politiËkog tijela kojeg su Ëinili predstavnici onih poljskih po- litiËkih stranaka iz Galicije256 Ëiji je politiËki program bio pripojenje ruskog dijela Poljske Galiciji, unutar okvira Monarhije, koja bi se reformirala u troj- nu, Austro-Ugarsko-Poljsku dræavu.257 Postojanje i borbeno djelovanje Polj- ske legije doprinijelo je objavljivanju zajedniËkog proglasa njemaËkog i aus- tro-ugarskog vladara od 5. studenoga 1916. godine, koji su obeÊali Poljaci- ma obnoviti dræavu nakon rata.258 Premda se pokuπaj ustroja hrvatskih vojniËkih dobrovoljaËkih postrojbi, koje su se poËele okupljati u VirovitiËkoj æupaniji, ne moæe izravno dovesti u vezu sa SP-om, vrlo je vjerojatno da je iza tog pokuπaja stajala ova stran- ka. U prilog tomu govori podatak da je osnutak tih dobrovoljaËkih postroj- bi tisak SP-a vatreno pozdravio,259 kao i usporedba s 1908. godinom, kada je SHSP pokuπala ustrojiti Hrvatsku narodnu legiju, Ëije je postojanje trebalo sluæiti ostvarenju politiËkih ciljeva te stranke. SP je i tijekom Prvog svjetskog rata namjeravala iskoristiti angaæman hrvatskih vojnika za ostvarenje svoga nacionalno-politiËkog programa. Tako je u njenom tisku, poËetkom rata, pi- sano da hrvatski vojnik prolijeva krv flsamo zato« πto oËekuje da Êe njegova ærtva nakon rata uroditi ostvarenjem pravaπkog programa, te da hrvatski vojnik, prolijevajuÊi krv, skuplja materijal iz kojega Êe hrvatski politiËari na- kon rata flizgraditi zgradu sretnije hrvatske buduÊnosti«.260 Cigle u toj zgradi
253 flHrvatska dobrovoljaËka Ëeta«, Narodna obrana, br. 183., Osijek, 11. kolovoza 1914., 2. 254 flHrvatska dobrovoljaËka Ëeta u Djakovu«, Narodna obrana, br. 207., 3. rujna 1914., 2; Branko OSTAJMER, Vladimir GEIGER, –akovo i –akovπtina u Prvom svjetskom ratu 1914.—1918., –akovo, Muzej –akovπtine [etc.], 2014., 8. 255 Daria NAL´ E˛CZ, Tomasz NAL´LE˛CZ, Józef Pilsudski. Vojskovoa i dræavnik nezavisne Polj- ske, Wrocl´aw, Wydawnictwa Szkolne i Pedagogiczne Wydawnistwo Naukove PWN, 1998., 30. 256 flPoljaËki strielci«, Narodne novine, Zagreb, br. 211., 7. rujna 1914., jutarnje izdanje, 2; flPoljske legije«, Narodne novine, br. 220., 12. rujna 1914., 1-2. 257 Damir AGI»IΔ, Podijeljena Poljska 1772.—1918., Zagreb, Srednja Europa, 2004., 110. 258 D. NAL´ E˛CZ, T. NAL´ E˛CZ, Józef Pilsudski. Vojskovoa i dræavnik nezavisne Poljske, 34- -35. 259 flHrvatska dobrovoljaËka Ëeta«, Hrvatska, br. 847., 29. kolovoza 1914., 2.
112 M. Gabelica: flBorbenost« u politici »iste stranke prava... za Stranku su prava svakako trebale biti i hrvatske dobrovoljaËke vojniËke postrojbe. Na koncu, u prilog tomu govori i prepiska vojnog zapovjedniπtva u Zagrebu s hrvatskim banom, iz druge polovine rujna 1914. godine, kada je vojno zapovjedniπtvo u dopisu banu iznijelo miπljenje da hrvatska zemalj- ska vlada zbog loπe sigurnosne situacije u zemlji, treba prepustiti SP-u da na temelju svoje ponude pristupi ustroju dobrovoljaËkih postrojbi. Odgovaraju- Êi vojnom zapovjedniπtvu u Zagrebu, hrvatski ban je napisao kako je u ne- davnom dogovoru s ugarskom vladom zakljuËio da je osnutak takvih dobro- voljaËkih postrojbi nepotreban, izmeu ostalog i zato πto postoje mehanizmi za ukljuËenje potencijalnih dobrovoljaca u postrojbe redovne vojske.261 Hr- vatski ban je oËito povezivao SP s akcijom ustroja dobrovoljaËkih vojniËkih postrojbi u Hrvatskoj. ZakljuËak Bojovne organizacije bile su sredstvo pomoÊu kojeg je »SP (SHSP/SP) na- mjeravala postiÊi dominaciju nad zagrebaËkom ulicom. Ta je dominacija stranci trebala olakπati ostvarenje njezinoga nacionalno-politiËkog programa, tako πto bi joj pomogla pri dolasku na vlast, ili tako πto bi njene politiËke protivnike, koji su obnaπali vlast, ulica prisilila da vode politiku koja bi bila u skladu s pravaπkim nacionalno-politiËkim programom. Na formu ovih fran- kovaËkih Ëeta utjecali su vanjski Ëimbenici, u prvom redu snaga i karakter frankovaËkih protivnika, te sklonost reæima u Hrvatskoj, koji je ovisio o ugar- skoj vladi ali i o vanjskoj politici Austro-Ugarske Monarhije prema pravaπ- kom nacionalno-politiËkom programu. JaËanjem frankovaËkih politiËkih pro- tivnika, koji su stvorili vlastitu borbenu mladeæ i privukli socijaldemokratsku radniËku organizaciju, frankovaËke zaπtitne Ëete poËele su dobivati formu stranaËke institucije. U vrijeme reæima bana Pavla Raucha, kada je Hrvatsko- -srpska koalicija vaæila za prevratniËku stranku, i kada je pravaπki nacional- no-politiËki program bio sukladan vanjskopolitiËkim interesima Monarhije, frankovaËke bojovne organizacije su postigle najviπi institucionalni oblik. SliËne su se okolnosti pojavile i poËetkom Prvog svjetskog rata, s tom razli- kom πto ugarska vlada u to vrijeme nije bila sklona frankovcima, jer je za razliku od aneksijskog razdoblja imala uza se naoko mirnu i posluπnu na- godbenu Hrvatsko-srpsku koaliciju. Zbog toga je hrvatska zemaljska vlada poËetkom Prvog svjetskog rata odbila molbu frankovaca, da im se dopusti ustrojiti dobrovoljaËku redarstvenu postrojbu.
260 Fran MILOBAR, flA kako poslie rata?«, Hrvatska, br. 911., 13. studenoga 1914., 1. 261 HR-HDA-78, kutija 876., dok. 5371.—6836./1914.
113 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
SliËno tomu SHSP (SP) je i dobrovoljaËke vojniËke postrojbe zamiπljala kao sredstvo za postizanje svoga nacionalno-politiËkog programa, tako πto su te postrojbe trebale pruæiti Monarhiji legitimaciju njenim ratnim ciljevima, kako bi odluËujuÊi Ëimbenici Monarhije zauzvrat dopustili ostvarenje pravaπ- kog programa. Ustroj ovih postrojbi ovisio je o prihvatljivosti pravaπkog pro- grama odluËujuÊim Ëimbenicima u Monarhiji. BuduÊi da je frankovaËki pri- jedlog za osnivanjem vojniËkih dobrovoljaËkih postrojbi oba puta odbijen (1908./1909. i 1914. godine), moæe se zakljuËiti da je pravaπki program od- luËujuÊim Ëimbenicima u Monarhiji, Ëak i u vrijeme vanjskopolitiËkih kriza, bio neprihvatljiv, odnosno da su Ëimbenici kojima je taj program bio prih- vatljiv Ëak i u vrijeme tih kriza, bili slabiji od onih kojima je bio neprihvatljiv. Ovisnost frankovaËkih bojovnih organizacija i njihovih vojniËkih dobro- voljaËkih postrojbi o vanjskim Ëimbenicima, ne utjeËe na zakljuËak da su i te bojovne organizacije i vojniËke postrojbe bile izraz iskrenog hrvatskog na- cionalizma, koji je imao za cilj maksimalnu dobrobit hrvatskoga naroda, pa i na πtetu nekog drugoga naroda.
Mislav Gabelica flRebeliousness« in the Politics of the Croatian Pure Party of Right (StarËeviÊ’s Croatian Party of Right / Party of Right) Based on literature, party print and archive sources, in this paper the author analyses the structure and role of individual, more or less organized segments of the Pure Party of Right (StarËeviÊ’s Croatian Party of Right / Party of Right) charged with the organisation of demonstrations and conflict with political opponents. The starting point is the claim of Croatian historiography that flrebelliousness« was a permanent characteristic of this party from its beginning to the end of the Austro-Hungarian Monarchy. The author claims that some trace of such segments of the party, whose duty it was to mobilize flthe street«, can only be traced back to as far as 1902. As the social structure of these segments was mostly made up by Frankovci working-class members and youth, the author brings the topic into comparison with today’s student organizations and workers’ movements. The author also studies the topic in relation to the Monarchy’s foreign policy and the political state of Central Croatia. Key words: protective troops, student youth, workers, annex, World War I
114 SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno iseljavanje iz Slovenije tijekom Drugog svjetskog rata*
Filip ©KILJAN Institut za migracije i narodnosti, Zagreb Barbara RIMAN Inπtitut za narodnostna vpraπanja, Ljubljana
Prethodno priopÊenje (primljeno: 18. srpnja 2020.) UDK 314.151.3-057.74(497.4)fl1941/1945«
Autori u ovom radu donose informacije o organiziranim prisilnim iseljavanjima Slovenaca s podruËja ©tajerske i Dolenjske, na podruËje NDH, NjemaËke i Srbije, na temelju sjeÊanja kazivaËa, Ëlanova sekcije izgnanaca Slovenskog doma u Zagrebu. Na temelju objavljene literature i polustrukturiranih dubinskih intervjua, autori donose podatke o prisilnom iseljavanju, odvoenju u logore i æivotu u progonstvu te povratku kuÊama. KljuËne rijeËi: Slovenci, migracije, prisilna iseljavanja, Drugi svjetski rat
Uvod Proπlo stoljeÊe obiljeæila su dva velika rata, koja su u mnogoËemu utjecala i na brojne prisilne migracije stanovniπtva. Ti procesi, koji su se odvijali u 20. stoljeÊu, u mnogoËemu su utjecali i na stvaranje kolektivne svijesti, prije sve- ga pojedinih europskih naroda,1 koji su na odreeni naËin bili izloæeniji pri-
* Rad je nastao u sklopu redovitog djelovanja Inπtituta za narodnostna vpraπanja iz Ljub- ljane, podruænica Rijeka. 1 Kao primjere treba navesti Srbe, Poljake i Æidove. Srbi su prisilno iseljavani iz NDH u Sr- biju. Poljake iz drugih regija Nijemci su poslali u Generalgouvernement (podruËje oko Kra- kova), a potom su ih ondje namjeravali germanizirati ili uniπtiti, odnosno deportirati na is- tok; u meuvremenu su ih koristili za ropski rad. Do proljeÊa 1940. u Generalgouverne- ment je deportirano oko 400.000 Poljaka iz Pomeranije i Velikopoljske, uz oduzimanje cje- lokupne imovine. Nijemci su takoer imali plan o preseljenju svih Æidova, u francusku ko- loniju Madagaskar. Na taj je otok, za poËetak, planirana deportacija 40.000 Æidova, po 1500 dnevno, ali plan je bio potpuno neostvariv prije poraza Velike Britanije, zbog nesigurno- sti pomorskog prijevoza Atlantikom. Operacijom Barbarossa, odnosno osvajanjem Sovjet- skog Saveza, pruæala se moguÊnost za stvaranje joπ veÊeg njemaËkog Lebensrauma (æivot- nog prostora), pa su se od ljeta 1941. do poËetka 1942. nacisti bavili idejom o protjeriva-
115 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) silnim migracijama πto obuhvaÊaju prisilne radnike, vojne zatvorenike i de- portirano stanovniπtvo.2 Brojni balkanski i srednjoeuropski narodi u vrijeme Drugog svjetskog ra- ta proπli su sliËne situacije prisilnog preseljavanja iz njihovih rodnih mjesta. Iako znanstvenici svoja istraæivanja ove i sliËnih tematika uglavnom teme- lje na saËuvanim dokumentima, mora se napomenuti da su i informacije πto ih daju pojedinci koji su proæivjeli odreene stresne procese, kao πto su pro- gon i odvoenje u logor, izuzetno vaæne za ilustraciju i lakπe shvaÊanje sa- mih pojedinaca, ali i okruæenja u koje su se vratili, odnosno onog u kojem su æivjeli. Kako istiËe Jozefa Bogolin, jedna od sugovornica: flNjemaËki me je teror uËvrstio. Bila sam zrela osoba sa sedam godina. Nisam imala djetinj- stvo.« Pripadnici nacionalne zajednice u kolektivnom sjeÊanju osmiπljavaju svo- ju proπlost, sadaπnjost i buduÊnost. ©to su dogaaji i procesi turbulentniji, ve- Êe su i promjene u kolektivnom sjeÊanju. Posebno su vaæna individualna i obiteljska sjeÊanja, naracije i razgovori kojima mikrozajednica prenosi sa- dræaje znaËajne za povijest dotiËne nacije. SjeÊanje i pamÊenje sliËni su indi- vidualni i kolektivni psiholoπki procesi, meu kojima ipak postoje razlike. Za sjeÊanje je vaæna socijalna interakcija i komunikacija s drugima, iz Ëega sje- Êanje proizlazi, da bi povezanost tih sjeÊanja Ëinilo pamÊenje. Usmena povi- jest, ponovnim uspostavljanjem æivotnih sudbina pojedinaca, æeli oæivjeti ono πto bi inaËe ostalo liπeno svakoga glasa. Usmena povijest prije svega bi- ljeæi iskaze malog Ëovjeka, iskaze koji govore o njegovoj svakodnevici i nje- govom æivotu, donoseÊi kroz to svjedoËenje svakodnevicu proæivljene epo-
nju nekoliko desetaka milijuna Slavena s podruËja okupirane Poljske, Ukrajine, Bjelorusi- je i dijela Rusije, na podruËja istoËno od Urala, kako bi se oËistio prostor za πirenje Nije- maca. Iako je na konferenciji u Wannseeu, 20. sijeËnja 1942., odluËeno da sudbina Æido- va bude ili prisilni rad do smrti na Istoku ili likvidacija, na tajnom sastanku u Pragu, sve- ga dva tjedna kasnije, joπ se razmatra ideja o deportaciji jedanaest milijuna Æidova u logo- re istoËno od Urala, u arktiËki snijeg i led, gdje je logorski kapacitet procijenjen na petna- est do dvadeset milijuna deportiranih. Logore su trebali graditi »esi koji nisu bili podobni za germanizaciju, ali Hitler je ubrzo odustao od toga, s jedne strane bojeÊi se da neljudski uvjeti ne stvore posebno otporne Æidove, a s druge strane zbog zastoja u osvajanjima na Istoku. O tome vidi u: Leni YAHIL, flMadagascar. Phantom of a solution for the Jewish Question«, The Nazi Holocaust. Part 3: The «Final Solution«. Volume 2., Michael R. Marrus, eds., Berlin, Boston, De Gruyter, 1989., 685-686; Magnus BRECHTKEN, Madagaskar für die Juden. Antisemitische Idee und politische Praxis 1885—1945, München, Oldenbourg, 1997.; Michael BURLEIGH, TreÊi Reich: nova povijest, ZapreπiÊ, Fraktura, 2012.; Andrzej PACZKOWSKI, Pola stoljeÊa povijesti Poljske: 1939—1989. godine, Zagreb, Profil, Srednja Europa, 2001.; Filip ©KILJAN, Organizirana prisilna iseljavanja Srba iz NDH, Zagreb, Srp- sko narodno vijeÊe, 2014. 2 Klaus BADE, Evropa v gibanju: migracije od poznega 18. stoletja do danes, Ljubljana, Za- loæba, 2005., 255-256.
116 F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno... he, odnosno povijesnog trenutka. BuduÊi da ljudski æivot ima granice, sva- kodnevno u nepovrat odlaze brojne informacije koje nam mogu dati poten- cijalni kazivaËi. Stoga su nam od iznimne vrijednosti iskazi prikupljeni prili- kom istraæivanja i razgovora sa slovenskim izgnancima.3 Cilj je ovoga rada prikazati i opisati procese i naËin na koji su pojedinci bili odvoeni iz svojih domova za vrijeme Drugog svjetskog rata. Zanimao nas je i sam migracijski proces, ali i uvjeti u kojima su izgnanci æivjeli, od- nosno njihov povratak kuÊama nakon zavrπetka Drugog svjetskog rata. Is- traæivanje je provedeno kao studija sluËaja, meu izgnancima koji su to prog- nanstvo preæivjeli kao djeca.4 Ispitanici su Ëlanovi zagrebaËke sekcije Druπ- tva izgnancev Slovenije,5 u kojoj djeluje 55 osoba, uglavnom podrijetlom iz slovenske ©tajerske te manjim dijelom iz Dolenjske, odnosno iz prostora ko- ji je u vrijeme Drugog svjetskog rata bio pod upravom TreÊeg Reicha.6 Is- traæivanje se provodilo 2019. i 2020. godine. Prilikom samog istraæivanja su- sretali smo se s brojnim problemima, kao πto je pitanje konciznosti, selekci- je pitanja i odgovora, ali i nepovjerljivosti ispitanika. Metoda razgovora bila je polustrukturirani dubinski intervju. Dakle, æeljeli smo dobiti opis æivota
3 O usmenoj povijesti i kulturi sjeÊanja vidi i u: Paul CONNERTON, Kako se druπtva sje- Êaju, Zagreb, Antibarbarus 2004.; Maja BrkljaËiÊ, Sandra Prlenda, prir., Kultura pamÊenja i historija, Zagreb, Golden marketing-TehniËka knjiga 2006.; Jan ASSMANN, Kulturno pam- Êenje. Pismo, sjeÊanje i politiËki identitet u ranim visokim kulturama, Zenica, Vrijeme, 2005.; Alaida ASSMANN, Duga senka proπlosti. Kultura seÊanja i politika povesti, Beograd, Biblioteka XX vek, 2011.; Mirjana CUPEK HAMILL, flArhivistika i usmena povijest«, Arhiv- ski vjesnik 45 (2002) 1, 219-226; Darko DUKOVSKI, flPovijest mentaliteta, metoda oral his- tory i teorija kaosa«, »asopis za suvremenu povijest 33 (2001) 1, 155-162; Suzana LE»EK, fl‘A mi smo kak su stari rekli’: mladi u seljaËkim obiteljima Prigorja i Hrvatskog zagorja iz- meu dva svjetska rata«, Etnoloπka tribina 29 (1999) 23, 231-246; ISTA, fl‘Nisu dali gospo- daru ‘z ruk...’: starost u prigorskim i zagorskim selima izmeu dva svjetska rata«, Etnoloπ- ka tribina 30 (2000) 23, 25-47; ISTA, flUsmena povijest — povijest ili etnologija? MoguÊno- sti suradnje povjesniËara i etnologa«, »asopis za suvremenu povijest 33 (2001) 1, 149-154; ISTA, SeljaËka obitelj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Zagreb, Slavonski Brod, Srednja Euro- pa, Hrvatski institut za povijest, Podruænica za povijest Slavonije, Baranje i Srijema, 2003. 4 Tijekom 2019. ispitano je sveukupno deset kazivaËa. Svi ispitanici æive na podruËju Za- greba, a intervjui su obavljani u Slovenskom domu, staraËkim domovima te u njihovim pri- vatnim domovima. Bili su to Marija JociÊ, (1933.), Jesenice na Gorenjskem; Ana VrbaniÊ, (1937.), Bistrica ob Sotli; Jozefa Bogolin, (1937.), Brege, Leskovec-Krπko; Ana MariÊ, (1938.), Brezje kod Jesenica na Dolenjskem; Slavko Kramar, (1933.), Lahonci kod Ormoæa; Ljudmila Kostajnπek, (1936.), TrebËe; Marija KovaËiÊ, (1933.), TrebËe; Zoran ©onc, (1939.), Maribor; Antonija TurËin, (1935.), Velika Dolina i Ivanka ©tefanËiÊ (1939.), Gabrje (Dobo- va). Uz imena sugovornika, u zagradama je navedena godina roenja, a potom njihovo rodno mjesto. 5 Svi kazivaËi su doselili u Zagreb nakon Drugog svjetskog rata. 6 Sekcija je dio Slovenskog doma iz Zagreba. Viπe na https://www.slovenci.hr/?page_id =552. Pristup ostvaren 6. listopada 2020.
117 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) naπih sugovornika, tako da nam kroz odgovore na pitanja objasne znaËenje dogaaja ili pojava o kojima smo razgovarali.7 KazivaËima su postavljena sljedeÊa pitanja: 1. Kako se zovete, kada i gdje ste roeni? 2. Kako ste æivjeli prije rata i Ëime su se bavili Vaπi roditelji? 3. Kako su Vaπi roditelji doæivjeli poraz Kraljevine Jugoslavije i okupaciju? 4. Kada ste prvi put Ëuli da biste mogli biti deportirani na neko drugo mjesto? 5. Kada se dogodila deportacija i kako je izgledala? 6. Kako ste stigli u logor i kakav je bio izgled toga logora? Kakva su Vaπa sjeÊanja iz logora? 7. Kakvi su bili uvjeti smjeπtaja i kako su se prema Vama odnosili Vaπi su- sjedi (ukoliko ste bili smjeπteni izvan logora)? 8. Jeste li bili deportirani iz prvog mjesta smjeπtaja na neko drugo mjesto? 9. Kako je izgledao kraj rata? 10. Kako ste se vratili svojoj kuÊi i kako je izgledalo Vaπe imanje nakon po- vratka (je li netko boravio ondje dok Vas nije bilo)? Treba naglasiti i Ëinjenicu koju su istaknuli svi kazivaËi — da se nakon Drugog svjetskog rata vrlo rijetko ili nikada nije priËalo o prisilnim iseljava- njima iz Slovenije, te da su roditelji zaobilazili temu boravka u izgnanstvu8 u NjemaËkoj, NDH ili u Srbiji. Stoga su neka sjeÊanja potisnuta i nisu u kasni- jem periodu dopunjavana sjeÊanjima drugih, odnosno pojedinci su kolektiv- nu svijest o tome poËeli razvijati tek svojim ukljuËivanjem u druπtvo izgnan- cev. »ak i u sluËajevima u kojima su bila iseljena Ëitava naselja (npr. naselja uz Sutlu kod Bistrice ob Sotli), u njihovoj kolektivnoj memoriji nisu saËuva- ne priËe o iseljavanju. Navodno je tako neπto bila tabu tema, o kojoj se sve do kraja osamdesetih godina proπloga stoljeÊa nije razgovaralo ni unutar sa- mih obitelji. To je imalo za posljedicu i Ëinjenicu da nije dolazilo do stvara- nja mitova i razvijanja kolektivne svijesti o pojedinim dogaajima, a svjedo- Ëanstva su meusobno razliËita i individualna. Izbor kazivaËa ovisio je o izboru predsjednika sekcije izgnancev pri Slo- venskom domu, zbog Ëega se i svjedoci izrazito razlikuju po kvaliteti sjeÊa-
7 O naËinima provoenja intervjua te, opÊenito, o radu na terenu, vidi u: Sanja POTKO- NJAK, Teren za etnologe poËetnike, Zagreb, Hrvatsko etnoloπko druπtvo, Filozofski fakul- tet SveuËiliπta u Zagrebu, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, 2014. 8 Pojam izgnanci koriπten je u slovenskom jeziku za prognanike koji su prognani, odnos- no organizirano prisilno iseljeni s podruËja danaπnje Slovenije u danaπnju NjemaËku, Polj- sku, Hrvatsku ili u Srbiju. Termin organizirana prisilna iseljavanja moæe se koristiti za pri- silne migracije Slovenaca na navedena podruËja, kao i za prisilne migracije Srba s podru- Ëja NDH u Srbiju.
118 F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno... nja. Neki od njih mogli su priËati o uvjetima æivota svojih roditelja u logoru ili u civilnom æivotu tek iz druge ruke, odnosno prema priËanju starijih Ëla- nova obitelji. Iskustva koja su zapisana, nadopunjena su u ovom radu podatcima iz znanstvene i struËne literature. Svakako najpotpuniji rad predstavlja knjiga Tone Ferenca, koji je dao pregled organiziranih prisilnih iseljavanja Slovena- ca na podruËje danaπnje NjemaËke, Austrije, Poljske, Hrvatske, Bosne i Her- cegovine te Srbije. Autor je koristio brojnu arhivsku grau, usmena svjedo- Ëanstva, zbirke dokumenata i sliËno, kako bi πto pouzdanije napravio anali- zu prisilnih migracija Slovenaca u Drugom svjetskom ratu. Vrlo su vrijedni Spomini in priËevanja, u kojima su objavljena sjeÊanja izgnanaca na razdob- lje progonstva. Posebno mjesto u literaturi o prisilnim migracijama Slovena- ca predstavlja i djelomiËno autobiografsko djelo Slavka Alojza Kramara, ko- ji je djelomiËno kroz priËu o vlastitoj sudbini prikupio i materijale za prikaz sudbina brojnih Slovenaca prognanih u NDH. Koristan je i zbornik Izgnanci u kojem se nalaze sjeÊanja izgnanaca na razdoblje progonstva, te znanstve- ni rad Tone Ferenca o deportacijama Slovenaca i njihovom æivotu u progon- stvu. Ostala navedena literatura djelomiËno obrauje povijest slovenskih iz- gnanaca, a primarno se bavi drugim prisilnim migracijama stanovniπtva.9 U ovom smo tekstu pokuπali kronoloπki iznijeti sjeÊanja izgnanaca, ana- lizirajuÊi njihove æivotne priËe iz vremena Drugog svjetskog rata i neposred- no nakon njega, kako bismo pokazali na koji su naËin nacisti planirali izvr- πiti etniËko ËiπÊenje u slovenskoj ©tajerskoj i Dolenjskoj, te da bismo na no- vi naËin, usporeujuÊi te priËe, pokuπali doÊi do zakljuËka kako su sami iz- gnanci doæivljavali svoje progonstvo. Drugi svjetski rat i Slovenija Nakon kratkotrajnog travanjskog rata 1941. godine, podruËje danaπnje Slo- venije podijeljeno je u tri okupacijske zone; njemaËku, maarsku i talijansku. NjemaËka je dobila Donju ©tajersku, dio Dolenjske, Meæiπku dolinu, Gorenj-
9 O prisilnom iseljavanju Slovenaca, vidi u: Tone FERENC, NacistiËka politika denaciona- lizacije u Sloveniji u godinama od 1941. do 1945., Ljubljana, Beograd, Partizanska knjiga, 1979.; Franc ©etinc, ur., Izgnanci, Ljubljana, Druπtvo izgnancev Slovenije, 1993.; Slavko Alojz KRAMAR, Slovenski izgnanci v Neodvisni dræavi Hrvaπki, Zagreb, Slovenski dom u Zagrebu, 2015.; Marica KARAKA© OBRADOV, Novi mozaici nacija u ‘novim poredcima’, Zagreb, Hrvatski institut za povijest, 2014.; Slobodan D. MILO©EVIΔ, Izbeglice i preselje- nici na teritoriju okupirane Jugoslavije 1941.—1945., Beograd, Narodna knjiga, 1981.; Ivi- ca ÆnidarπiË, Zdenka Kaplan, ur., Spomini in priËevanja, Druπtvo izgnancev Slovenije, Ljubljana, 2003.; ISTI, Spomini in priËevanja II, Ljubljana, Druπtvo izgnancev Slovenije, 2006.; ISTI, Spomini in priËevanja III, Ljubljana, Druπtvo izgnancev Slovenije, 2012.; F. ©KI- LJAN, Organizirana prisilna iseljavanja Srba iz NDH, 278-299.
119 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) sku i dio Prekmurja, odnosno prostor na kojem je æivjelo oko 800.000 sta- novnika. Odmah nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije postalo je jasno πto Nijemci namjeravaju uËiniti sa slovenskim stanovniπtvom. U planu je bilo pri- silno iseljavanje slovenske inteligencije, Slovenaca koji su se na okupirani prostor naselili nakon 1914. godine, stanovnika posavskog pojasa (podruËje uz rijeku Krku do OtoËeca ob Krki i podruËje do RadeËa uz rijeku Savu), sta- novniπtva posutlanskog pojasa (danaπnja opÊina Breæice s podruËjem Bistri- ce ob Sotli/©empetra), odnosno seoskog stanovniπtva iz Ëitave Donje ©tajer- ske koje ima primjese tue krvi. U svrhu iseljavanja osnovani su πtabovi, u Mariboru i na Bledu, a prvotni πtab nalazio se u Klagenfurtu. Plan je bio pre- seliti izmeu 220.000 i 260.000 Slovenaca.10 Prva organizirana prisilna iseljavanja poËela su nakon osnivanja sabirnih logora. Prvi logor, osnovan u Mariboru u drugoj polovini travnja 1941. godi- ne, u Meljskoj vojarni, postojao je do kraja lipnja 1941. Kroz njega je proπlo 11.000 osoba. Sabirni logor u dvorcu Brestanica/Rajhenburg (njem. Reichen- burg) organiziran je u drugoj polovini svibnja 1941. Prema postojeÊim po- datcima Ëini se da je kroz njega proπlo Ëak 40.000 ljudi,11 koji su potom pri- silno iseljeni u NDH, Srbiju ili NjemaËku. Postojali su i manji logori u Slo- venjgradecu, Celju, Borlu kod Ptuja, Begunju i ©entvidu kod Ljubljane. Æivot prije progonstva PodruËje promatrano u ovom Ëlanku, naseljavalo je stanovniπtvo koje se uglavnom bavilo poljoprivredom i stoËarstvom, dok je industrija bila relativ- no slabo razvijena. Nacionalni sastav stanovniπtva bio je homogen, a pripad- nici njemaËke nacionalne manjine æivjeli su na prostoru KoËevskog u Do- lenjskoj. Æivot na imanjima bio je teæak; seoske obitelji uglavnom su imale po tro- je i viπe djece. Siromaπtvo je bilo materijalno stanje veÊine stanovnika tadaπ- nje Kraljevine Jugoslavije, pa tako i stanovniπtva na promatranom podruË- ju.12 KazivaËi su podrijetlom s podruËja Dolenjske i ©tajerske, a njihov svako- dnevni æivot malo se meusobno razlikovao. Neki od njih imali su roditelje koji su se bavili odreenim zanatima, ali je najveÊi dio svoju ekonomsku si- tuaciju popravljao radeÊi na vlastitom gospodarstvu. Tek su rijetki roditelji
10 O ovome vidi u: T. FERENC, NacistiËka politika denacionalizacije u Sloveniji. 11 Isto. 12 O poloæaju seljaËke obitelji u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, πto je etnografski vrlo sliËan prostor kao i istoËna Slovenija, vidi u: S. LE»EK, SeljaËka obitelj u sjeverozapadnoj Hrvat- skoj.
120 F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno... bili zaposleni u dræavnoj sluæbi, npr. kao uËitelji, pa je prihod obitelji na taj naËin bio osiguran. Jedan dio kazivaËa æivio je u proπirenim obiteljima (za- jedno s bakama i djedovima), πto je olakπavalo podjelu poslova unutar kuÊ- ne zajednice. KazivaËica Jozefa Bogolin, roena 1937. godine u Bregima kod Leskovca pri Krπkom, prisjeÊa se: flImali smo veliko poljoprivredno imanje i nas πeste- ro smo lijepo æivjeli. S nama je joπ æivjela i stara mama, a stari je tata umro. Imali smo oko 20 hektara zemlje, stoku i svinje i nismo niπta morali kupo- vati, osim πeÊera i soli. Moj je otac govorio da je æivio mnogo bolje u Kralje- vini Jugoslaviji nego u kasnijoj socijalistiËkoj Jugoslaviji, gdje je davao od svega 10% poreza dræavi.« Ana VrbaniÊ, djevojaËki ZorenË, roena 1937. godine u Bistrici ob Sotli, govori: flOtac je bio stolar, a majka πvelja. Bilo nas je troje djece. Ja sam bi- la najstarija, a oni (ostala djeca, op. a.) su roeni 1939. i 1940. godine.« Marija JociÊ roena je 1933. godine u Jesenicama na Gorenjskem. Kad je imala tri godine njezina se obitelj preselila u Slovensku Bistricu u ©tajerskoj. flMajka je bila uËiteljica, a otac trgovac drvom.« Ana Rostohar, udana MariÊ, roena je 1938. godine u selu Brezje kod Je- senica na Dolenjskem. Ana kazuje: flMoji su roditelji bili zemljoradnici. Bilo nas je Ëetvero djece i s nama su æivjeli baka i djed. Moj je otac bio posvo- jen, buduÊi da moji baka i djed nisu imali djece.« Slavko Kramar, roen u Lahoncima kod Ormoæa, prisjeÊa se: flU kuÊi nas je bilo sedmero. Mama, tata i petero djece. Otac je zavrπio gradbenu πkolu u Mariboru i bio je zidarski poslovoa. Sagradio je nekoliko kuÊa u Sloveni- ji. Majka je bila domaÊica.« Ljudmila Kostajnπek roena je u selu TrebËe pokraj Bistrice ob Sotli 1936. godine. Njezini roditelji su bili fl... poljoprivrednici. Tata je bio iz Podsrede, a mama iz TrebËa. U kuÊi nas je æivjelo πestero prije Drugog svjetskog rata.« Marija Lipej, udana KovaËiÊ, roena je takoer u selu TrebËe kod Bistri- ce ob Sotli 1933. godine. Roditelji su joj se fl... bavili poljoprivredom i imali su dvije ili tri krave. Bili smo teπka sirotinja. Imala sam dva brata i tri sestre. Baka je æivjela s nama.« Vidljivo je da su kazivaËi uglavnom iz ruralnih krajeva, te da su njihove obitelji bile mnogoËlane, najËeπÊe sastavljene od nekoliko generacija. Meu njima su tek rijetki bili obrtnici i uËitelji. Iako su dolazili iz sliËnih krajeva, a obitelji su imale sliËno podrijetlo, njihovi æivoti u vrijeme progona u mnogo- Ëemu su se razlikovali.
121 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Odvoenje u logore i æivot u izgnanstvu u NjemaËkoj I prije okupacije i podjele Kraljevine Jugoslavije Nijemci su imali pretenzije na slovenski teritorij, koje su nakon Anschlussa Austrije intenzivnije. Nijem- ci koji su æivjeli na teritoriju danaπnje Slovenije bili su organizirani u Kultur- bundu; dio njih kontaktirao je s njemaËkim vlastima dajuÊi im informacije o Jugoslaviji.13 KazivaËi se prisjeÊaju dolaska Nijemaca u njihova naselja. Marija JociÊ sjeÊa se ulaska Nijemaca u Slovensku Bistricu: flOni su marπi- rali od Maribora prema Celju kroz Slovensku Bistricu. Znam da su moji ro- ditelji plakali.« Slavko Kramar imao je 8 godina kada su Nijemci ulazili u Sloveniju. flSje- Êam se kolone Nijemaca kojima smo dali jaja, a oni su nama davali bombo- ne. Bili su uredni i dobro naoruæani.fl Marija KovaËiÊ pripovijeda kako su Nijemci uπli u podruËje Bistrice ob Sotli: flOko Uskrsa 1941. doπli su Nijemci u naπ kraj. Naπi su napravili neke drvene ograde kako Nijemci ne bi mogli proÊi, ali su oni svejedno doπli do ©empetra (Bistrica ob Sotli, op. a.) preko polja.« Dolaskom njemaËkih vojnika zapoËela su i prva preseljavanja stanovniπ- tva. Prije preseljavanja sve osobe u ©tajerskoj, u posutlanskom i posavskom pojasu, bile su pregledane i date su im odreene ocjene (politiËke i rasne). Rasno ocjenjivanje na podruËju ©tajerske obavljao je akcijski ured Jugoistok, iz glavnog rasnog i kolonizacijskog ureda SS-a. Sve su stanovnike detaljno pregledali te na posebnim listovima popisali njihove tjelesne osobine. Tim pregledima, koji su se odvijali izmeu 23. travnja i 25. svibnja 1941., podvrg- nute su Ëak 70.162 osobe, od Ëega gotovo nitko nije bio uvrπten u prvu gru- pu (odnosno u skupinu onih koji su Ëinili Ëistu nordijsku i Ëistu falsku rasu). U drugom valu, koji se odvijao od 27. svibnja do 28. lipnja, u ©tajerskoj je pregledano joπ 42.250 osoba. NajveÊi broj pregledanih smjeπten je u treÊu ili Ëetvrtu rasnu skupinu, odnosno meu one koji rasno nisu bili dovoljno vri- jedni za Nijemce.14 Pregledane osobe politiËki su ocjenjivane od jedan do pet, s tim da je ocjena jedan znaËila vodeÊe njemaËke, a petica osobe nepri-
13 O tome podrobnije, u T. FERENC, NacistiËka politika denacionalizacije u Sloveniji. 14 Na podruËju kotara Breæice dostupni su podatci o tome koliko je u postotku bilo ocije- njenih u pojedinoj grupi. Tako se u prvoj grupi nije naπao nitko, u drugoj je s podruËja Bi- zeljskog bilo svega 8%, s podruËja Kapela 12%, s podruËja Dobove 7%, s podruËja Breæi- ca 12%, s podruËja Globokog 8%, s podruËja Piπeca 9%, s podruËa Sromlja 12%, iz ArtiËa 7%, iz Velike Doline 13%, iz Krπke Vasi 10%, a iz Cerklja 8% osoba. Ostali su bili raspore- eni u treÊu i Ëetvrtu grupu. Na podruËju Ëitavog kotara Breæice u konaËnici je 29% ljudi poslano u drugu grupu, 47% u treÊu, a 24% u Ëetvrtu grupu. (T. FERENC, NacistiËka poli- tika denacionalizacije u Sloveniji, 188-189.)
122 F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno... jateljski raspoloæene prema Nijemcima. Nakon toga, sve pregledane osobe obavijeπtene su o tome hoÊe li biti preseljene ili ostaju u Sloveniji. Oznaka V znaËila je da osoba ostaje, E da se iseljava, A da treba biti preseljena u Nje- maËku, U-St da Êe biti preseljena u Gornju ©tajersku, O da je dræavljanin stra- ne dræave koja ima dobre odnose s NjemaËkom, a S da predstavlja poseban sluËaj. Jasno je da su osobe predviene za iseljavanje bili Slovenci koji su dobili politiËku ocjenu od dva do pet, to jest pripadali su u treÊu ili Ëetvrtu rasnu skupinu. Ocjenu A dobili su oni koji su imali supruænike Nijemce, ili oni koji su ocijenjeni rasnom ocjenom II, odnosno politiËkom ocjenom IV. ©tajerci koji su imali rasnu ocjenu II, a politiËku takoer II, odreeni su za preseljenje u Gornju ©tajersku (U-St). Ocjenu V su dobili oni Slovenci koji su imali politiËke ocjene od jedan do tri, a kojima je jedan supruænik bio Nije- mac, odnosno svi FolksdojËeri. Ocjenu S dobili su oni koji su imali politiË- ku ocjenu V (Ëinilo se da su protiv Nijemaca), a rasnu II.15 O tom rasnom i politiËkom ocjenjivanju nisu saËuvani dokumenti, osim nekoliko zabiljeπki u πkolskim kronikama. Tako je u πkolskoj kronici iz Leskovca pri Krπkem sa- Ëuvan zapis o tome da je 17. svibnja 1941. izvrπen popis svih stanovnika, a kronika πkole u ©empetru (Bistrica ob Sotli) govori o tom da je poËetkom svibnja 1941. u ©empeter stigla komisija pred kojom su se morali pojaviti svi stanovnici, Ëak i bolesni i iznemogli starci. Svi su detaljno pregledani, a na posebnim listovima zapisane su njihove tjelesne osobine.16 Rasnog ocjenji- vanja prisjeÊa se i Jozefa Bogolin: flI danas pamtim sa strahom kako su mi Nijemci pipali kosti da vide koliko sam rasno podobna.« Nijemci su bili vrlo pedantni prilikom priprema za odvoenje u logore. Postojali su precizni popisi onih koji su trebali biti uhiÊeni i prisilno prese- ljeni na podruËje NjemaËke, NDH ili Srbije. NajveÊi broj kazivaËa bio je pre- seljen preko logora u Brestanici/Reichenburgu.17 Informacije o odvoenjima, koje su dolazile do stanovnika sela, nisu bi- le pouzdane. »esto nekompletne i laæne, stvarale su dodatnu paniku meu relativno slabo obrazovanim i siromaπnim ljudima. KazivaËi potvruju kako su njihovi predci slutili da bi mogli biti prisilno preseljeni nakon rasnog i po- litiËkog ocjenjivanja.
15 Ovi su podatci preuzeti iz: T. FERENC, NacistiËka politika denacionalizacije u Sloveniji, Ljubljana, Beograd, 1979.; T. FERENC, flMnoæiËno izganjanje Slovencev med Drugo svetov- no vojno«, Izgnanci, F. ©etinc, ur., Ljubljana, 1993., 19-107. 16 T. FERENC, NacistiËka politika denacionalizacije u Sloveniji, 188. 17 Ova je utvrda stavljena na raspolaganje πtabu za preseljavanje u svibnju 1941. godine. Logor je bio ograen æicom, a predvien je za prihvat 2000 do 3000 osoba. (T. FERENC, NacistiËka politika denacionalizacije u Sloveniji.)
123 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Marija KovaËiÊ prisjeÊa se kako je fl... mama, koja je rodom bila iz Bizelj- skog, odlazila do trgovine raspitivati se o vijestima. SjeÊam se da je jednom prilikom otiπla u ©empeter i ondje je Ëula kako moramo iÊi. Kako smo svi imali svinje govorili su: ‘Koljite sve i jedite to πto imate.’ Mama nam je rek- la: ‘Idem klati kokice. Bute jeli. Morat Êemo napustiti hiæu.’ Znali smo da Êe to i to jutro doÊi Nijemci i da Êe nas odvesti. Zato smo se spremali.« I Jozefa Bogolin se sjeÊa kako su Ëuli da Êe Nijemci doÊi po njih. flNa kon- cu su nam ofarbali æidovsku zvijezdu kako bi se znalo da nas moraju odves- ti. To su uradili domaÊi FolksdojËeri.« Ana VrbaniÊ kazuje kako su znali da Êe biti odvedeni, jer su prije toga postavljeni plakati o deportaciji, a Marija JociÊ se prisjeÊa da su njezini rodi- telji razgovarali na njemaËkom prije deportacije. OËito su znali πto se spre- ma, buduÊi da nisu æeljeli da ih djeca razumiju. PrisjeÊa se kako fl... je odmah nakon okupacije poËelo popisivanje. Isprva su proganjali Slovence koji su sti- gli u Slovensku Bistricu iz Primorske kao sluæbenici, a tek kasnije nas.« Slavko Kramar priËa kako je njegov otac prije deportacije spremio slo- vensku zastavu u dimnjak, a sakrio je i sve dokumente. Slavko napominje: flOtac je trebao potpisati pristupnicu Kulturbundu, ali nije æelio. Susjed mu je rekao da to mora uraditi inaËe da Êe nestati. Jedan od susjeda FolksdojËera je popisivao sve koji su bili predvieni za transport.« Popisivanja, pregledi, te rasna i politiËka ocjenjivanja, dali su naslutiti πto bi se moglo dogoditi. Slovenci koji su bili predvieni za transporte, sasvim sigurno nisu bili sigurni πto Êe se dogoditi, odnosno kamo i na koliko dugo odlaze, ali su pretpostavljali da Êe morati napustiti svoje domove. Odvoenje u logor ostalo je u sjeÊanju svim kazivaËima. »ak su i mala djeca zapamtila trenutak odlaska iz rodne kuÊe, iz sela u kojem su roeni. Odvoenje iz kuÊa bilo je relativno brzo. Izgnanci su trebali u roku od ne- koliko minuta ili sati (ovisno od sluËaja do sluËaja) sakupiti svoje stvari i spremiti se za putovanje. UhiÊenja su se uglavnom dogaala u ranim jutar- njim satima ili noÊu, kad su obitelji bile na okupu. Prilikom izdavanja nare- enja za akciju, njemaËke su vlasti odreivale broj policajaca koji su vrπili uhiÊenja.18 Odreen je i broj automobila, odnosno kamiona kojima se vrπio transport izgnanaca do logora Rajhenburg ili do Maribora. Zajedno s policaj- cima, u akciji je sudjelovala i æandarmerija koja je morala osigurati tumaËe. Sa sobom su smjeli ponijeti do 50 kilograma prtljage i do 500 dinara u goto- vini. Dakako da mnogi nisu ponijeli ni toliko.19
18 O tome podrobnije, u: T. FERENC, NacistiËka politika denacionalizacije u Sloveniji. 19 Isto.
124 F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno...
Jozefa Bogolin se prisjeÊa kako je njezina obitelj malo toga uzela sa so- bom. flUzeli smo tuhice i dekice i ono πto smo imali na sebi. Ostalo je sve ostalo u kuÊi onako kako je bilo. U gospodarskim zgradama nalazili su se i jesenski prinosi i sve je to ostalo. Spremanje je bilo ‘schnell’. »ekali su nas kamioni i otpremili nas u Brestanicu/Rajhenburg. SjeÊam se da me je mama grlila.« Antonija TurËin iz Velike Doline sjeÊa se kako su Ëitavu obitelj probudi- li oko pola dva, usred noÊi. flMorali smo biti spremni za pola sata. Bilo nas je devet. SjeÊam se da su nas sve zamotali i pobacali tako zamotane u ka- mione. Kamioni su bili puni i æene su plakale jer su znale da odlazimo i da se neÊemo viπe vratiti.« Ana VrbaniÊ kazuje kako su se morali naglo spremiti, pa su uzeli sa so- bom samo flgornji dio singerice i neπto hrane. Mama je uzela singericu zato da bi mogla zaraditi. Kasnije je singericu vratila natrag doma.« Marija JociÊ se prisjeÊa da su po njih stigli noÊu. flUπli su s bajunetima njih trojica i mama je uzela samo torbu s dokumentima. Dolje, ispod kuÊe, nas je Ëekao teretnjak. Sve su nas odvezli u Maribor.« Ljudmila Kostajnπek pripovijeda kako nisu mogli ponijeti sa sobom niπta osim odjeÊe. flBistrica je bila kompletno iseljena. Tatini roditelji koji su osta- li, uzeli su blago da nam ga saËuvaju. U Brestanici/Rajhenburgu su nas skup- ljali da nas bude dovoljno za jedan vlak, i dalje su nas transportirali za Nje- maËku.« Marija KovaËiÊ se prisjeÊa njemaËkih vojnika koji su doπli po njih. flJa, brat i tata smo iπli za vojnikom, a drugi je vojnik moju malu sestricu stavio na vrat i nosio je. Tada je imala oko πest mjeseci. TreÊi je vojnik otjerao mamu i za- kljuËao vrata naπe kuÊe. Mama je neπto bila zaboravila i, prije nego πto se ukrcala u kamion, æeljela se vratiti natrag. Meutim, vojnik joj to nije dozvo- lio i udario ju je. Kamioni su Ëekali kod ceste i odvezli su nas u dvorac Bres- tanica/Rajhenburg, gdje smo Ëekali na slami da nas bude dovoljno za depor- taciju u NjemaËku. »ekali smo oko tri dana.« Slavko Kramar pamti kako je prilikom odvoenja s Nijemcima iπao neki Slovenac. flOn nas je sve poæurivao da se spremimo. Dali su nam sat vreme- na za spremanje. Mama je spremila robu i velike posude. SjeÊam se da je jedna posuda bila posebno velika i da smo je jedva nosili. Mama je u tim po- sudama kuhala tijekom cijelog rata, i mi smo te posude vratili kad smo do- πli natrag doma do 1950. godine. SjeÊam se da su nas vodili do gostionice gdje je veÊ bilo oko dvadeset obitelji koje su bile predviene za prisilno ise- ljavanje. Odvezli su nas u kasarnu Melje u Mariboru, gdje smo prespavali jednu noÊ. SjeÊam se da sam spavao u hodniku. Onda su nas od tamo od- veli u Brestanicu/Rajhenburg. Bili smo dvadeseti transport po redu za NDH.«
125 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Zoran ©onc pripovijeda da je bio transportiran iz Maribora, zajedno s maj- kom, vlakom u Beograd, u Srbiju. flMoji su baka i djed uspjeli pobjeÊi u Ljub- ljanu, tako da nisu bili transportirani, a moj je otac zarobljen u travnju prili- kom kratkotrajnog rata te je zavrπio u zarobljeniËkom logoru u NjemaËkoj. Majka je bila u jednom vlaku koji je trebao poÊi na zapad, ali je u posljed- nji tren preπla u drugi vlak, koji ju je odvezao na istok, u Beograd.« Æivot u logorima bio je razliËit. U logoru u Slavonskoj Poæegi izgnanci su boravili kratko, nakon Ëega su rasporeivani po kotarevima NDH, koji su bi- li udaljeni od granice NDH i Slovenije. O njima je vodio raËuna Odbor za slovenske useljenike u Zagrebu.20 »injenica je da su Slovenci rasporeivani u NDH nekoliko dana nakon dolaska u logor u Slavonskoj Poæegi, ali njihov poloæaj u kotarevima gdje su rasporeeni, nije bio nimalo povoljan, odnos- no morali su se snalaziti kako su znali.21 Slavko Kramar kazuje da su u Sla- vonsku Poæegu transportirani iz Brestanice/Rajhenburga. flSjeÊam se da smo putovali preko Zagreba, i da nas je ondje doËekao Crveni kriæ te Ëlanovi za- grebaËkog slovenskog druπtva na Zapadnom kolodvoru. Ondje su nam nu- dili Ëaj i vodu. Znam da su zagrebaËki Slovenci bili dobro organizirani i da su nam pomagali.22 Kad smo stigli u Slavonsku Poæegu pjeπaËili smo od æe- ljezniËke stanice do kasarne, gdje je bio useljeniËko-iseljeniËki logor. I danas u Slavonskoj Poæegi stoje one iste barake u kojima smo se mi nalazili. One su bile sagraene za potrebe jugoslavenske kraljevske vojske. Srbi su bili od- vojeni od nas. Srbe su odvozili, a nas su dovozili. Vani su se nalazili kotlo- vi i ustaπe su dijelili hranu. Jeli smo neki kruh od æita. Meutim, treba reÊi da smo mi koji smo bili pod ustaπama, puno gore proπli od onih koji su bi- li pod njemaËkim terorom i u njemaËkim logorima. Ondje su imali kotlove iz kojih su se hranili kroz Ëitavo vrijeme zatoËeniπtva, a mi smo se nakon ras- poreivanja snalazili kako smo znali i umjeli. Mi nismo æeljeli da nas iz Po- æege rasporede dalje, dok ne doe ostatak obitelji. SjeÊam se da su kasnije doπla dva tatina brata i da smo tek onda iseljeni u Dvor na Uni.« Putovanje do logorâ u NjemaËkoj i u NDH trajalo je oko dva ili tri dana (ovisno o poloæaju logora), a izgnanci su prevoæeni u vagonima za stoku. Prilikom dolaska u logore u NjemaËkoj ponovo su popisani. Prognano slovensko stanovniπtvo je do 1. oæujka 1942. bilo smjeπteno u 163 logora, u osam njemaËkih pokrajina. To je stanovniπtvo bilo predvieno
20 Jakob RICHTER, Delo Odbora za slovenske useljenike v Zagrebu, Zagreb, Odbor za slo- venske useljenike, 1943., 2. 21 O tome viπe, u: F. ©KILJAN, Organizirana prisilna iseljavanja Srba iz NDH, 278-299. 22 Viπe o tome u: M. KARAKA© OBRADOV, Novi mozaici nacija u ‘novim poredcima’, 208- -209.
126 F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno... za germanizaciju.23 Logoraπi su u NjemaËkoj od 1942. godine dobivali osob- ne legitimacije. Izgnanci u NjemaËkoj sluæili su i kao jeftina radna snaga, pa su tako broj- ni muπkarci bili zaposleni na æeljeznici ili na poπti, na imanjima pojedinih Ni- jemaca ili u πumarijama. Obrtnike nisu zapoπljavali u industriji. Korisna rad- na snaga bile su i djevojke i æene koje su radile u tekstilnoj industriji ili na nekim gospodarstvima, a djeca su pohaala πkole i vrtiÊe na njemaËkom je- ziku. Kad bi se razboljeli, izgnanci su otpremani u bolnicu. SjeÊanja na æivot u logoru posebno su teπka, buduÊi da su zatoËenici u njemaËkim logorima proveli i do Ëetiri godine æivota. Oni koji su iseljeni u NjemaËku proπli su drukËije od onih koji su iselje- ni u NDH. Jozefa Bogolin sjeÊa se fl... velikog straha. Transport je iπao pre- ko Maribora i dobili smo neπto hrane. Imali smo u uglu kantu koja je pred- stavljala WC. Mama mi je davala hrane. U prvi smo logor stigli i to je bio dvorac. Ondje je u jednoj prostoriji bilo mnogo kreveta. Tamo smo bili go- dinu dana, a kasnije smo prebaËeni u jedan logor kod Dresdena. Svugdje je bilo jednako. SjeÊam se da nas je Ëuvala jedna uËiteljica koja je govorila sa- mo njemaËki, tako da sam u to vrijeme zaboravila slovenski jezik. Znam da se dvorac nalazio uz jezero u kojem sam se skoro utopila. Bila sam stalno bolesna. Imala sam grlobolje i visoke temperature. Vjerojatno je tako bilo zbog toga πto sam bila slabo obuËena. Jeli smo krumpir, kolerabu, a meso jednom tjedno. Ujutro smo dobivali bijelu kavu i kruh. Oba moja brata su morala odlaziti na rad, kao i otac koji je kopao rovove. Majka je kuhala za neku obitelj, a mlai brat koji je imao 14 godina, odlazio je u πkolu i njega je uzeo neki automehaniËar. Stariji je brat radio kao graevinar i u polju. Ja sam iπla u djeËji vrtiÊ i sjeÊam se da su ondje bili jako strogi prema nama. Stalno sam imala pogled prema dolje i tako sam imala traume da nisam do dvadesete godine gledala ljude u oËi. U logoru je umrlo nekoliko djece. U πkolu su me poslali u Dresden i sjeÊam se da su mi se njemaËka djeca smi- jala kako sam jadno bila obuËena.« Antonija TurËin kazuje kako su stigli u logor Duderstadt. flBio je to ogro- man logor, u kojem smo se naπli svi iz Ëitave Europe. Moj se otac bojao da bi ga mogli strijeljati. Ja sam bila najmlaa, a braÊa i sestre su bili stariji. Ta- ta je traæio izlaz iz logora za sebe i za nas. Rekao je da bi iπao raditi. S na- ma su bili logoraπi iz Slovenije. SjeÊam se da su mu spoËitavali πto ide radi- ti za Nijemce. On im je rekao da hoÊe spasiti obitelj i da se nada da Êe biti bolja hrana. Tako je u logor doπao neki gospodin i traæio je radnike. Tata je
23 Popis logora vidi u: T. FERENC, flMnoæiËno izganjanje Slovencev med Drugo svetovno vojno«, 101-107.
127 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) bio dobar radnik i znao je dobro krpati rupe na cesti. Taj je gospodin traæio mojeg tatu da ide za njega raditi. Bio je to neki dobar Ëovjek, veleposjednik. On nas je smjestio u kuÊu. Imali smo blagovaonicu, dobivali smo karte za hranu i joπ je tata dobivao mjeseËnu plaÊu. Kako nas je bilo 11, dobivali smo hrpu hrane i bili smo jako zadovoljni. Tata je preuzeo kod tog Ëovjeka ko- njuπnicu i na polju mu je radio. Tata je poslijepodne bio slobodan. BuduÊi da su svi muπki bili u ratu, on je bio dobra radna snaga. Mi smo osim toga pobirali i voÊke po okolnim vrtovima te smo pljevili. Tako smo imali joπ do- datan izvor prihoda. Tako smo u jednom trenutku zavrπili kod jedne obite- lji koja je imala sina u ruskom zarobljeniπtvu. Kako se nisu nadali da Êe se on vratiti, ponudili su mojim roditeljima da me posvoje. Tata i mama nisu htjeli ni Ëuti. Bili smo jako vrijedni, uredni i Ëisti, pa su nas Nijemci u tome mjestu zavoljeli. U vrijeme mojeg imendana na Antunovo, Njemice iz okol- nih kuÊa su mi davale poklone. Tako sam dobila haljinice. Tatin πef je pro- izvodio hranu za njemaËku vojsku. Svaki BoæiÊ bismo dobivali janjca, odoj- ka i mlijeko. Nismo u niËemu oskudijevali. SjeÊam se da smo se u vrijeme kada su bile uzbune, skrivali u bunkeru. Veliki gradovi su bili bombardira- ni, pa je πef mojem tati i braÊi rekao da mogu iÊi vidjeti da li mogu πto u tim ruπevinama naÊi za sebe. Tako su iπli i donijeli su djeËji kaputiÊ, lonce i zdje- le. Donio je i neki kaput u kojem je mama naπla zlatnike, od kojih je kasni- je sebi napravila zlatne zube. ©ef nas je toliko volio da je po nas dolazio ka- da su bile uzbune. »ak je braÊu vukao za noge kada nisu æeljeli iÊi u bun- ker. SjeÊam se i kada su Amerikanci doπli. Ja sam bila bolesna i tata je ostao sa mnom u kuÊi i kada je bila uzbuna. Onda je odjednom Ëuo rafal kod ulaz- nih vrata. Tata je poËeo vikati: ‘Ich bin aus Slowenien.’ Pred njim su se po- javili Amerikanci. Kada su shvatili da smo internirci, dali su nam bombona i keksa. Internirani radnici su toliko voljeli πefa da su spalili njegovu njemaË- ku uniformu, kako ga Amerikanci ne bi strijeljali. Amerikanci su nas pitali kakav je bio, i svi su ga hvalili. Znam da se izvukao i da su ga braÊa iπla pos- lije rata posjetiti.« Ivanka ©tefanËiÊ se prisjeÊa kako su u Brestanici/Rajhenburgu svi dobili znaËke s brojevima, te kako su putovali do NjemaËke u vagonima za stoku. U logor u NjemaËkoj smjeπteni su zajedno s brojnim drugim slovenskim obi- teljima: flBili smo smjeπteni u jednoj sobi gdje je bilo puno kreveta. Bili smo smjeπteni svi skupa. SjeÊam se da su oko toga logora Strigau padale bombe i da nas je stric vukao da nas sakrije u bunker. I danas sam zbog tog bun- kera klaustrofobiËna. U logoru je bila grozna glad. Samo smo za BoæiÊ do- bili naranËe. Ja sam bila premala da idem u πkolu, pa sam se igrala s dru- gom djecom. Meusobno smo govorili slovenski, i njemaËki nismo uËili. Ta- ta nije bio s nama. On je bio zarobljen kao kraljevski vojnik i sve do kraja
128 F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno... rata nije bio puπten. Kada je doπao u logor gdje smo bili, mi ga nismo pre- poznali.« Ljudmila Kostajnπek pripovijeda kako su stigli u logor gdje je Ëitava obi- telj dobila jednu sobu. flDobili smo sobu s tri kreveta, a nas je bilo πestero. Tatu su poslali kod bogatog seljaka Müllera. On je ondje postao sluga. Pre- ko tjedna bi bio kod njega, a vikendom bi dolazio u logor. Znali smo koji put iÊi kod tih seljaka da se najedemo. Mama je Ëistila kancelarije u logoru. Mi djeca smo bili u jednom velikom dvoriπtu i ondje su nas Ëuvali dvoje lju- di koji su znali i njemaËki i slovenski. Tko bi nauËio tablicu mnoæenja, do- bio bi jednu æemlju. SjeÊam se da je bilo mnogo bolesne djece i da su i ne- ka umrla. Kad sam se razboljela bila sam tri tjedna u ambulanti. Mi to zarob- ljeniπtvo u NjemaËkoj nismo tako osjetili. Imali smo moguÊnost da se igra- mo, nitko nas nije tukao, ali je roditeljima bilo jako teπko. Mi kao mlaa dje- ca nismo morali raditi. Meutim, starija su djeca morala raditi. Iz logora smo se dopisivali s bakom i djedom.« Marija KovaËiÊ se prisjeÊa da su u NjemaËku putovali vagonima za stoku tri dana, te da su nakon iscrpljujuÊeg puta stigli u logor Steinbach. flSjeÊam se da su nas iskrcali na æeljezniËkoj stanici Steinbach i da su nas smjestili u Lager 4. Bili smo smjeπteni u velikom samostanu, a svi su se pozdravljali s ‘Heil Hitler!’. Naπa je sobica bila u potkrovlju, a kad se rodio brat 1943., do- bili smo neπto veÊu sobu buduÊi da nas je onda bilo πestero. Ujutro bi za- svirao razglas za doruËak. Za doruËak bi dobili malo Ëaja i kruheka. Tata je radio u pilani koja je bila udaljena jednu stanicu od logora, a mama je radi- la u πivaoni koja je bila udaljena dvije stanice. Ja, brat i sestra smo bili sami. Mogli smo van gdje je bila jedna velika livada. Kada bi tri puta zasviralo bio je red na ruËak. SjeÊam se da smo non-stop jeli bob i pili Ëaj. Za veËeru bi dobili dva ili tri kuhana krumpira. Bili smo gladni. Majka i otac su se vraÊa- li kasno naveËer, a rano ujutro sljedeÊeg dana bi ponovno kretali. Nakon ne- kog vremena su nas sabrali sve na hrpu i dali nam uËiteljicu koja je bila iz Hrastja. Ona je znala slovenski i njemaËki. Kada je doπao lagerführer (zapo- vjednik logora), upitao nas je na njemaËkom kako smo. UËiteljica mu je rek- la da ova djeca uopÊe ne znaju njemaËki veÊ da samo znaju plesati. U vrije- me boravka u logoru bila sam viπe od deset puta u bolnici u Althausenu. U logoru sam se, naime, razboljela od difterije, imala sam upalu grla, trbuπni tifus... Meu æenama u bolnici sam nauËila neπto njemaËkog. U NjemaËkoj sam obavila i prvu priËest, 3. svibnja 1943. Ja i joπ jedna Njemica nismo oba- vile s ostalima prvu priËest, buduÊi da smo bile bolesne, pa smo posebno pripremane. Kao πto sam rekla, tata je isprva radio na pilani, a poslije je premjeπten kod jednog bogatog seljaka koji ga je tukao kao konja. Svi smo u NjemaËkoj bili kao robovi.«
129 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Anu VrbaniÊ i njezinu obitelj deportirali su iz Brestanice/Rajhenburga u Untermarchtal. flSjeÊam se da je to bila velika zgrada i da je ondje s nama bi- lo mnogo ljudi iz Bistrice ob Sotli. Spavali smo skupa, a tek su nas ujutro od- vajali. Roditelji su iπli raditi, a mi smo imali vrtiÊ. »uvala nas je jedna naπa koja je bila iz Bistrice ob Sotli i koja je poznavala njemaËki jezik. U grupi nas je bilo oko tridesetero djece. Meusobno smo govorili slovenski, ali su nas stalno upozoravali da govorimo njemaËki. Neki su zatoËenici radili u kuhi- nji, a moji su bili ondje gdje je bila potreba. Znam da se mama razboljela u logoru. Brinula je πto Êe biti s nama djecom. Umrla je, a tata zbog bombar- diranja nije mogao otiÊi na njezin sprovod. U vrijeme bombardiranja iπli smo u bunker i ondje smo jeli mrkvu i krumpir. Ne znam kada je mama toËno umrla. Znam da je iz bolnice traæila da vidi svoju djecu, ali da je to bilo za- branjeno. Poslije toga nam je tata ispod jastuka stavljao bombone, kako bi nas razveselio. Tri mjeseca smo bili i bez tate koji je prosuo hranu i zbog to- ga dobio tri mjeseca zatvora. Jeli smo kruh, mlijeko, Ëuπpajze, a roditelji bi donijeli joπ πtogod kako bi nas razveselili. SjeÊam se da je u blagovaoni bi- la slika s Adolfom Hitlerom. Kasnije su nas iz Lagera 8 premjestili u Lager 9 u Ehingenu.« Ana MariÊ se prisjeÊa da su svi sposobni radili po æeljezarama i rudnici- ma izvan logora. flGrofovi su bili vlasnici tih tvornica i oni su imali popise svih onih koji su bili kvalificirani. Tatu je grof uzeo k sebi jer je poznavao njemaËki jezik. Dolazio bi u logor svakih 14 dana s punim koferima voÊa i povrÊa. Tako nismo bili gladni. Naime, tata je kod grofa brinuo o voÊu. Sje- Êam se da je naπ logor bio blizu Rajne i da je tata od sruπenih ameriËkih avio- na radio kofere. U logoru sam ostala bez starog oca i stare mame (djeda i bake, op. a.), a mali je brat dobio tuberkulozu. Nijemci su jako vodili raËu- na o tome da se svakog bolesnika odvede u bolnicu. Tako je i brat zavrπio u bolnici i mi smo ga izgubili. Poslije rata su ga posvojili neki ljudi u istoË- noj NjemaËkoj, tako da nije znao ni rijeËi slovenskog. Tata se joπ godinama dopisivao s tim ljudima koji su ga posvojili. Otac ga je naπao u jednom cen- tru u Medvodama za izgubljenu djecu 1948. Brata su naπli prema dostupnoj dokumentaciji, a kada je brat vidio tatu da ga traæi, povikao je: ‘Papa, papa!’« Æivot izvan logora u NDH i Srbiji Onima koji su bili deportirani u NDH, bilo je mnogo teæe buduÊi da su se morali snalaziti nakon rasporeivanja iz logora u Slavonskoj Poæegi. Naime, svi koji su bili rasporeeni po napuπtenim srpskim kuÊama, morali su se sa- mi snalaziti oko hrane i zaposlenja. Mali broj njih naπao je posao odmah po doseljavanju 1941. godine. Tek 1942. i 1943. godine donekle se poboljπao poloæaj slovenskih izgnanaca, koji su se tada uspjeli u neπto veÊem broju za-
130 F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno... posliti na razliËitim radnim mjestima. Prilikom organiziranja pomoÊi izgnan- cima iznimno vaænu ulogu imao je Odbor za slovenske useljenike (Odbor), osnovan u listopadu 1941. godine pri UseljeniËkom odjelu Ureda za podr- æavljeni imetak Dræavnog ravnateljstva za gospodarsku ponovu.24 Djelovao je u smjeru poboljπavanja poloæaja slovenskih iseljenika u NDH. Osnivanje Odbora uslijedilo je na inicijativu Krunoslava DraganoviÊa. Odbor za sloven- ske useljenike suraivao je s predstavnicima Hrvatskog crvenog kriæa i Slo- venskog crvenog kriæa, koji su takoer pomagali slovenske izgnance.25 Po- trebno je naglasiti da su prisilno iseljeni Slovenci na podruËju NDH zakon- skom odredbom o stjecanju zaviËajnog prava osoba iz bivπe Slovenije, od 11. studenog 1941., dobili moguÊnost da steknu zaviËajno pravo u opÊini svo- jeg prebivaliπta, ako to od dotiËne opÊine zatraæe u roku od πest mjeseci pos- lije stupanja na snagu ove zakonske odredbe.26 Krajem 1942. godine Pave- liÊ je objavio naredbu da se svi slovenski preseljenici — dræavni Ëinovnici mogu primati — u dræavnu sluæbu.27 UnatoË tome πto su Slovenci nominal- no zakonom bili izjednaËeni s Hrvatima, u praksi to nije bio sluËaj. Sloven- cima koji su kao prognanici preseljeni na podruËje NDH, nije bilo dopuπte- no slobodno kretanje, baπ kao ni moguÊnost dodira s nekadaπnjom domo- vinom (nisu bili naseljavani uz granicu nekadaπnje Savske i Dravske banovi- ne). Tek kasnije, vlasti NDH su dozvoljavale vraÊanje pojedinaca u Ljubljan- sku pokrajinu koja je bila pod vlaπÊu Talijana, odnosno u Prekmurje koje je bilo pod kontrolom Maara. Jedan dio odselio se i u Srbiju. »esto se doga- alo da su se slovenski izgnanci selili, pogotovo iz kotarâ juæno od Save, u mirnije dijelove NDH.28 Obitelj Kramar bila je isprva rasporeena u Dvor na Uni. flMajku i oca su smjestili u jednu kuÊu, a nas ostale su smjestili preko rijeke Une. Ja i brat smo tako bili smjeπteni kod –ermanoviÊa, nedaleko Bosanskog Novog. Nai- me, kada smo pristigli u Dvor na Uni, nas su sve postrojili i rekli su ljudima koji su tamo bili da si uzmu nekoga od nas u svoje kuÊe. Nas je tako uzela –ermanoviÊka. Tata je bio zaposlen u mlationici za pπenicu i on je stalno bio na terenu s ljudima. Tako se upoznao i s partizanskim pokretom. »im je za-
24 J. RICHTER, Delo odbora, 5. 25 M. KARAKA© OBRADOV, Novi mozaici nacija, 209. 26 Nezavisna Dræava Hrvatska, Zakoni, zakonske odredbe i naredbe proglaπene od 30. listo- pada do 20. studena 1941. Knjiga VII, (svezak 71-80), http://www.sistory.si/cdn/publikacije /37001-38000/37532/zakoni_zakonske_odredbe_i_naredbe_VIII.pdf. Pristup ostvaren 6. listopada 2020. 27 T. FERENC, NacistiËka politika denacionalizacije, 400. 28 Viπe o tome, u: F. ©KILJAN, Organizirana prisilna iseljavanja Srba iz NDH, 278-299.
131 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) poËeo ustanak, a tamo je ustanak zapoËeo joπ 1941. godine, sve su nas po- kupili i vratili u sjevernu Hrvatsku. U Bosni smo moæda bili oko dva mjese- ca. Nakon odlaska iz Bosne æivjeli smo na Zrinjevcu, u Crvenom kriæu, oko sedam dana. SjeÊam se da smo tamo dobivali tri puta dnevno hranu, dok su odrasli jeli jedanput. Iz Zagreba su nas poslali u Viroviticu. Oni koji su od- mah iz Poæege bili raseljeni po sjevernoj Hrvatskoj, proπli su bolje od nas. Mi smo doπli tek nakon tri mjeseca i sva imanja koja su vrijedila veÊ su bila podijeljena. Istovarili su nas iz vlaka u Virovitici i rekli nam da se snalazimo kako znamo. Nije bilo ni kuÊe ni jela i nastao je pravi pakao. Otac je za pr- vu noÊ naπao neki πtagalj, a nakon toga smo se selili po gradu Virovitici Ëe- tiri puta. Bili smo konaËno kod jedne srpske obitelji gdje su ostali samo sta- ri, dok su mlade otjerali u Srbiju. Starci nisu znali gdje su, a nakon godinu dana su i te stare ljude otjerali. Tata se nakon dolaska u Viroviticu prijavio vlastima i dobio je posao gradbenog poslovoe. S njim su bila i njegova dva brata. Osim toga, svirao je svaku veËer Nijemcima i ustaπama u Virovitici. Gdje god se trebalo graditi oni su iπli. Znam da su radili u kasarni i da se ondje povezao s domobranima koji su bili povezani s partizanima. Znam da su ustaπe viπe puta dolazili pretresati naπu kuÊu. Tata bi se tom prilikom sa- krio na tavanu te je ondje napravio rupu u susjednu hiπu, tako da bi svaki put uspio pobjeÊi. Meutim, jedno jutro 1943. godine su ga uhapsili dok se spremao za posao. Tada su kod njega naπli i neke dokumente i odveli ga u zatvor. Nakon toga je postalo posebno teπko. Dok je otac radio mi smo nor- malno æivjeli. »ak smo odlazili svaki dan na ruËak (svaki put netko drugi od nas) u jedan restoran koji je dræao Slovenac JagodiË. Mama je radila u sa- mostanu u franjevaËkoj kuhinji. Nakon tatina hapπenja pronijela se vijest Vi- roviticom da se uhapπeni nalaze u dvorcu u Virovitici. Mama je otiπla na ulaz, ali je nisu pustili. Kako je vikala i traæila da vidi oca, njega su krvavog izve- li da ga vidimo, ali nam nisu dali da mu priemo. Potom je odveden u Osi- jek na ispitivanje i ondje je bio dva mjeseca. Odande nam je poslao dvije do- pisnice. Napisao je da nas voli i da æeli vidjeti DragiËinu sliku. Naime, u me- uvremenu se rodila i sestrica. Tata je odveden u Jasenovac i mi viπe s njim nismo imali kontakata. Tada su prestali i svi naπi kontakti s drugima s koji- ma smo do tada komunicirali. Otac se nije vratio iz Jasenovca, a iz rata nisu doπla ni njegova dva brata. Jedan je pokuπao iz ustaπa pobjeÊi u partizane, pa su ga strijeljali, a drugi je umro nakon rata, buduÊi da se skrivao dvije go- dine po podrumima virovitiËkog samostana. Neko vrijeme sam tada radila kao dadilja jedne male djevojËice, a mi djeca smo se uskoro povezali s jed- nim momkom kojeg smo zvali »iko, za kojeg smo skupljali Ëikove po podu, a on ih je preraivao i radio od njih nove cigarete. Mamu uopÊe nismo vid- jeli, skupljali smo streljivo na koje bismo naiπli, krali smo voÊe i kopali krum-
132 F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno... pire. Repe je uvijek bilo, a klasje smo skupljali znatno prije negoli je bilo zre- lo. Uglavnom, snalazili smo se. Mama je kopala rovove, a doma je dolazila kasno naveËer. Ne znam kako nas je majka uspjela prehraniti.« Marija JociÊ je iz Poæege bila rasporeena zajedno s bratom u Petrovara- din. flMamu su rasporedili kao uËiteljicu u Bosnu, ali mi nismo iπli s njom. Mi smo vam bili kao piliÊi. U Poæegu su dolazili ljudi koji nisu imali djece i uzi- mali bi djecu koja bi im se svidjela. Tako su nas uzeli neki ljudi koji su ima- li automate. U Petrovaradinu me je primila uËiteljica i rekla pred cijelim raz- redom: Evo jedne djevojËice iz Slovenije. Ona joπ niπta ne zna, ali Êe uskoro sve znati. Sve su me curice tamo lijepo prihvatile i ja sam ondje zavrπila tre- Êi razred. Mama je bila u ModriËi i nakon zavrπenog treÊeg razreda mene su prebacili k njoj. SjeÊam se kada je tata kao partizan doπao k nama iz Derven- te u ModriËu, i kako smo potom otiπli u Zagreb gdje sam iπla u gimnaziju.« Zoran ©onc je zavrπio s majkom u Srbiji. flBuduÊi da je otac bio vojno li- ce u Kraljevini Jugoslaviji, u Beogradu je iznajmljivao stan. Tako smo ja i ma- ma po dolasku u Beograd, bili u njegovom iznajmljenom stanu. BuduÊi da je Gestapo traæio obitelji onih koji su se nalazili u zarobljeniËkom logoru u NjemaËkoj, moja je majka sa mnom pobjegla u Belu Crkvu. Otiπla je onamo buduÊi da su ondje bili smjeπteni i neki drugi Slovenci. U Beloj Crkvi smo bili smjeπteni kod jedne obitelji, a mama je davala satove harmonike, instruk- cije iz raznih predmeta, a buduÊi da je znala njemaËki, mogla je davati in- strukcije i podunavskim ©vabama, kojih je tada u tome kraju bilo dosta. U Beloj smo Crkvi doËekali i rusku vojsku, Crvenu armiju, koja je ganjala Ni- jemce. Bila je to pijana rulja koja je odspavala par sati u dvoriπnom stanu gdje smo i mi stanovali u Beloj Crkvi. Tata je Ëitav rat proveo u zarobljeni- Ëkom logoru, a kasnije nas je naπao preko Crvenog kriæa u Beloj Crkvi.« Povratak kuÊi Nakon zavrπetka rata slijedio je povratak kuÊi. Za povratak u Sloveniju naj- prije su se poËeli pripremati prognanici iz Srbije. Prvi transport iz Hrvatske za Sloveniju krenuo je 14. lipnja 1945., a do kolovoza 1945. godine repatri- rano je 7000 Slovenaca. Jedan dio nije se vraÊao organizirano, veÊ na svoju ruku. Radi se, prije svega, o onima koji se nisu nalazili daleko od hrvatsko- -slovenske granice. Povratak u Sloveniju zavrπio je u listopadu 1945. Oko 1300 prognanika iz Sotelskog i Posavja nije se vratilo svojim kuÊama.29 Umr- li su, ili su stradali u NjemaËkoj, NDH i Srbiji. Neki su se Slovenci vratili iz NjemaËke nekoliko mjeseci nakon zavrπetka rata, dok su drugi putovali do Jugoslavije tjednima, Ëak i dva mjeseca.
29 O tome vidi u: F. ©KILJAN, Organizirana prisilna iseljavanja Srba iz NDH, 278-299.
133 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Kad su napokon stigli, doËekale su ih prazne, spaljene i opljaËkane ku- Êe. Na njihova imanja u najveÊem su se broju naselili tzv. KoËevari, odnos- no Nijemci iz KoËevja i okolice, ali i Nijemci iz Besarabije, Dobrudæe, Buko- vine, juænog Tirola i Gornje ©tajerske (dakako, u manjem broju). Jozefa Bogolin se prisjeÊa kako je kraj rata doπao nakon teπkih bombar- diranja Dresdena. flBilo je pitanje da li Êemo dospjeti pod rusku ili pod ame- riËku komandu. Dospjeli smo pod Ruse. Povratak kuÊi bio je dug. Trajao je Ëetrdeset dana. VraÊali smo se preko Maarske, a uz put su popravljane pru- ge, pa smo dijelove puta prolazili i pjeπice. Kada smo stigli u Krπko, putova- li smo joπ deset kilometara pjeπice do mojeg rodnog mjesta. SjeÊam se da smo doπli na kuÊni prag i plakali. Otac je doπao tek kasnije. On je bio za- robljen tako da je stigao u jesen, a mi smo doma bili veÊ u svibnju. Kod ku- Êe nije bilo niËega za jesti. Æivjeli smo od Unrine pomoÊi godinu dana. Ka- da je otac stigao kuÊi onda smo radili vrtove. Kad sam krenula u πkolu uËi- teljica me je morala nanovo uËiti slovenski koji sam u zarobljeniπtvu gotovo zaboravila. Nakon prestanka dobivanja Unrine pomoÊi htjeli su nas u zadru- gu.« Antonija TurËin kazuje kako je njezinoj obitelji bilo teæe kad su se vrati- li, negoli u vremenu koje su proveli u NjemaËkoj. flBilo nas je jedanaest. DeË- ki su mogli pojesti vuka, a niËega nije bilo. Nije bilo niπta za jesti, nismo ima- li gdje spavati. Nijemci su bili u naπim kuÊama i sve su nam uniπtili. Iz op- Êine nam je jedan rekao da su Nijemci ostavili zasaeni krumpir, pa smo ko- pali taj krumpir. Taj logor u NjemaËkoj i kasniji boravak kod tatinog πefa ni- je bio niπta naspram ovoj neimaπtini koja nas je doma zatekla. Bilo nam je sve uniπteno, polja su bila zarasla, nije bilo gnoja, vinograd nam je bio uniπ- ten. Prekopali smo si jedan komad zemlje i onda smo molili po Hrvatskoj da nam daju grah da ga posadimo. DeËki su iπli raditi u kamenolom, a morali smo i uËiti slovenski kada smo ga zaboravili. S roditeljima smo razgovarali njemaËki. Brat nas je spaπavao od gladi buduÊi da je znao za gljive i treπnje u πumi. Lovili smo ptice i jeli smo liπÊe, kuhali smo koprive. Tata je poslije puno vremena naπao naπu kobilu. Onda je postalo lakπe. Mi smo stvarno imali sreÊe u NjemaËkoj. Toga smo se znali sjeÊati kada smo naveËer ljuπtili kukuruz i grah u Velikoj Dolini.« Ivanka ©tefanËiÊ pripovijeda o povratku kuÊi: flVraÊali smo se u æivalskim vagonima. Toliko smo sporo iπli da su ljudi hodali uz vlak. Kada smo doπli doma sve je bilo uniπteno. Niπta nismo naπli. Sve su nam uzeli. Jedino πto smo dobili bile su toËkice za hranu, pa smo odlazili u Breæice u duÊan, gdje smo mogli dobiti namirnice na toËkice.«
134 F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno...
Ana VrbaniÊ se prisjeÊa kako nakon povratka viπe nitko nije æelio govo- riti njemaËkim jezikom. flBilo je to preπutno zabranjeno. Naπu su kuÊu KoËe- vari uniπtili. Vrata i prozore su zapalili. SjeÊam se da su nam Hrvati iz Kum- rovca pomagali. Davali su nam svoje krave da ih bik oplodi i da nama osta- ne tele, a kravu bismo vratili natrag prek Sotle.« Ana MariÊ takoer se sjeÊa kako su se u njezino selo Brezje naselili Ko- Ëevari koji su mislili da se flmi nikada viπe neÊemo vratiti. Kada smo stigli ku- Êi, po okolnim selima smo nalazili naπe krevete i ormare. Naπa je kuÊa bila opljaËkana i nitko u njoj nije stanovao. Do nje se zbog zaraslog puta nije mo- glo doÊi. Iako je grof u NjemaËkoj tati rekao da ostane, moj mu je otac od- govorio da mora doÊi na svoju grudu, da mora doÊi doma. Neki od Slove- naca su ostali joπ tri godine u NjemaËkoj. Nakon rata nitko viπe nije govorio o tome πto se dogaalo, a njemaËki je bio toliko omraæen da ga nitko nije upotrebljavao.« Marija JociÊ i njezina obitelj vratili su se kuÊi iz Zagreba. flU naπem su sta- nu bile tri vojske. Nije bilo prozora. Doma smo putovali Ëetrnaest dana, a mama je na vlak napisala ‘Nazaj planinski raj!« Slavko Kramar sjeÊa se velikog veselja koje je nastalo kada se saznalo da se Slovenci mogu vratiti svojim kuÊama. flNiπta nam nije trebalo. Doma smo putovali danima. SjeÊam se da su puna polja bila njemaËkih zarobljenika. Od Zagreba do Maribora bilo je sve zakrËeno topovima i tehnikom. Kada smo stigli u Maribor, doπli smo u praznu kuÊu. Teta koja je ostala u kuÊi bila je u bolnici, a u meuvremenu su sve opljaËkali susjedi i bugarski vojnici. Vra- ta i prozori su bili Ëitavi, a cigle koje su bile spremljene za daljnju gradnju kuÊe, u ratu su nestale. Nakon nekog vremena mama nas je poslala u svijet. Tako sam ja zavrπio kod bake u Svetom Tomaæu pri Ormoæu i tamo sam zavrπio πkolu.« ZakljuËak Stanovniπtvo slovenskih krajeva je tijekom Drugog svjetskog rata proæivlja- valo teπke trenutke. PodruËje koje je potpalo pod TreÊi Reich bilo je djelo- miËno iseljeno, a izgnanci su slani u NDH, NjemaËku i Srbiju. Kao πto je prikazano u radu, uvjeti u logorima ali i izvan njih nisu bili jed- naki. Neke su obitelji proπle teæe situacije, od gladi preko razdvajanja, dok su neke poËele trpjeti tek kada su se vratile nazad, u svoje mjesto. Na temelju kazivanja pojedinaca iz zagrebaËke sekcije izgnanaca u Slo- venskom domu, moguÊe je donijeti niz zakljuËaka o tome kakav je bio æivot obitelji koje su iskusile progonstvo. Æivot je bio vrlo teæak. Iz iskaza je vid- ljivo da su Slovenci, prognani u NjemaËku, æivjeli u logorima, radeÊi po okol- nim imanjima i tvornicama, a Slovenci protjerani u NDH, æivjeli su na ima-
135 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) njima protjeranih Srba. Iz navedenih iskaza moæe se zakljuËiti da su obitelji proæivljavale veliki strah i osjeÊaj nemoÊi. Iz perspektive djeËjih doæivljaja, njihovi su roditelji uglavnom imali teæi poloæaj i puno veÊu odgovornost, ta- ko da su djeca iskusila manje patnje. Ipak, u svim sjeÊanjima mogu se iπËi- tati gorËina i jad, ali i tuga koju je spomenuto razdoblje ostavilo u njihovim æivotima, Ëega su i sami itekako svjesni. Vidljivo je da su se kazivaËi najËeπ- Êe i najjasnije prisjeÊali trenutka odvoenja od kuÊe, pojedinih dogaaja i ne- sigurnosti egzistencije, siromaπtva i roditeljskog nezadovoljstva u radnim lo- gorima u NjemaËkoj, te povratka na zgariπta ili opustoπene kuÊe. Danas je malo izgnanaca koji su u trenutku protjerivanja imali viπe od 15 godina. Stoga su iskazi kazivaËa, koji su prikupljeni 2019. i 2020. godine, uglavnom vezani za osobe koje su u trenutku protjerivanja imale osam i ma- nje godina. Prikupljanje njihovih sjeÊanja predstavlja izazov, buduÊi da je krajnji Ëas da se zapiπu iskazi joπ æivih sudionika tih dogaaja.
Filip ©kiljan, Barbara Riman Zagreb’s Slovenian Exiles’ (flizgnanci«) Memories of Forced Deportations from Slovenia during World War II Based on the testimonies of individuals from the Zagreb Section of the Society of Slovenian Exiles, the authors record various data on the forced exile from Slovenia in 1941. Following the short military conflict in April 1941, Slovenia was divided between Hungary, Germany and Italy. The Germans had a plan wherein they would forcibly deport the local Slovenian population from Styria (and in part Lower Carniola), then resettle migrants of German nationality (primarily from Gottschee) into their homes. The storytellers, most of whom were at the time children, recount their preparations for this forced exile, leaving their homes, and being brought to the labour camp Brestanica/Rajhenburg (ger. Reichenburg) and to Maribor, after which they were deported to Germany, the Independent State of Croatia or Serbia. Life in camps in Germany was very hard for most storytellers, and only few of them were lucky enough to be placed in German homes as help. In German camps, the Slovenians underwent heavy Germanisation, which is recounted by most of the witnesses, who were children at the time. After being forcibly moved to the Independent State of Croatia and its camp in Slavonska Poæega, the Slovenians were then reallocated to the estates of Serbs who were previously forcibly deported to Serbia. Research shows that the position of the izgnanci in Croatia was worse than that of the izgnanci in Germany, as they were, for the most part, left to their own devices in Croatia. After the end of the war, most of the exiled Slovenians returned to their original homes. Upon return, they largely found ruined and abandoned houses, and were forced to start their lives over with nothing. Today, there are almost no living izgnanci who were older than 15 at the time of the exile and deportation. Therefore, the statements given by
136 F. ©kiljan, B. Riman: SjeÊanja slovenskih izgnanaca iz Zagreba na prisilno...
the witnesses in 2019 and 2020 were mostly given by persons who were no older than 8 at the moment of the exile. Collecting their memories is a challenge and it is high time to record their statements about these events from those witnesses who are still alive. Key words: Slovenians, migrations, forced deportation, World War II
137
Promjene naseljenosti otoka Krka
Marta HAMZIΔ Ericsson Nikola Tesla d.d., Zagreb
Izvorni znanstveni rad (primljeno: 17. svibnja 2020.) UDK 314.116(210.7Krk)fl1971/2011«
Naseljenost nekog podruËja rezultat je razliËitih utjecaja, odnosno obiljeæja (prirodno-geografskih i druπtveno-gospodarskih). U ovom radu koristi se deskriptivna metoda istraæivanja, da bi se πto bolje objasnili i prikazali ti utjecaji. Od prirodno-geografskih obiljeæja u radu se analiziralo oblik otoka, udaljenost naselja od obale, uËestalost vjetra i reljef, a od druπtveno-geografskih promatrani su prometna povezanost i turizam. S obzirom na Ëinjenicu da je turizam najvaænija gospodarska grana na otoku Krku, u radu se provodi korelacijska analiza promatranih demografskih varijabli i varijabli vezanih za turizam otoka Krka u razdoblju od 1971. do 2011. godine. Korelacijska analiza provedena je odreivanjem Spearmanovog koeficijenta korelacije ranga, sadræanog u programu SPSS, na temelju podataka svih sedam jedinica lokalne samouprave na otoku Krku. Kartografski prikazi u ovom radu izraeni su koriπtenjem programa ArcGIS. U radu je utvreno da prirodno-geografska obiljeæja, koja su odluËujuÊa u osnivanju, odnosno razmjeπtaju naselja, nisu jedini Ëimbenik u njihovu razvoju. Na razvoj i promjene naseljenosti otoka Krka velik utjecaj imali su razvoj industrije, prometa i turizma. Uvoenjem trajektnih linija i, naroËito, izgradnjom mosta, prethodno izolirani otok postao je dobro povezan s kopnenim zaleem i obliænjim otocima. Prometna povezanost glavni je preduvjet pojave i razvoja turizma. Turizam je trenutno jedan od najvaænijih razloga doseljavanja stanovniπtva na otok, te razlog premjeπtanja stanovniπtva na (poloæene) obalne dijelove. Rezultati korelacijske analize pokazali su povezanost svih promatranih varijabli. KljuËne rijeËi: naseljenost, geografska obiljeæja, GIS, korelacijska analiza, otok Krk Uvod Pojam flnaseljenost« podrazumijeva prouËavanje kretanja broja stanovnika i odreenih demografskih sastavnica u vremenu i prostoru te, u πirem smislu, smjeπtaj i izgled naselja. Naseljenost nekog podruËja rezultat je razliËitih ut- jecaja, odnosno obiljeæja (prirodno-geografskih i druπtveno-gospodarskih). U ovom radu koristi se deskriptivna metoda istraæivanja, da bi se πto bolje ob- jasnili i prikazali ti utjecaji i njihovi meuodnosi. S obzirom na Ëinjenicu da je turizam najvaænija gospodarska grana na otoku Krku, u radu se provodi korelacijska analiza promatranih demografskih varijabli i varijabli vezanih za turizam otoka Krka u razdoblju od 1971. do 2011. godine. U svrhu provoe- nja prethodno navedenih podataka koriste se programi ArcGIS i SPSS. Cilj
139 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) rada je istraæiti utjecaje prirodno-geografskih i druπtveno-gospodarskih obi- ljeæja na promjenu naseljenosti otoka Krka, te utvrditi meuodnose (smjer i stupanj povezanosti) promatranih demografskih varijabli i varijabli vezanih za turizam otoka Krka. Dosadaπnja istraæivanja Za ostvarivanje postavljenih ciljeva i πto kvalitetnije analize, prilikom pisanja ovog rada bilo je potrebno konzultirati literaturu iz razliËitih znanstvenih po- druËja, odnosno, rad je temeljen na interdisciplinarnosti. Konzultirana je lite- ratura iz podruËja statistike, demografije, demogeografije, urbane geografije, turistiËke geografije i drugih grana ove znanosti, te literatura koja se odnosi na povijest otoka Krka. O geografskoj i demografskoj problematici otoka do- sad je puno pisano. Mnoge znanstvene radove na temu razvoja naseljenosti otoka Krka, a veÊina ih je citirana u ovom radu, napisala je Petrica Novosel- -Æic.1 Istraæivanjem otoka Krka, naroËito turizma, bavili su se Hrvoje Turk i Vuk Tvrtko OpaËiÊ.2 Osim toga, konzultirani su i citirani neki od radova s tematikom naseljenosti ostalih hrvatskih otoka.3 UnatoË velikom broju rado- va na temu otoka Krka, dosad se nitko nije bavio korelacijskom analizom promatranih demografskih varijabli i varijabli vezanih za turizam otoka Krka u razdoblju od 1971. do 2011. godine. PodruËje istraæivanja Teritorijalni obuhvat ovog istraæivanja je otok Krk. Otok je administrativno podijeljen na sedam jedinica lokalne samouprave. »ine ih jedan (administra-
1 Petrica NOVOSEL, flKretanje stanovniπtva otoka Krka od 1857—1971. godine«, KrËki zbor- nik 6 (1975), 107-147; P. NOVOSEL-ÆIC, flNeki pokazatelji centralnomjesne organizacije otoka Krk«, Acta Geographica Croatica 21 (1986) 1, 29-35; ISTA, Otok Krk: Od trajekta do mosta (socijalno-geografska transformacija), Krk, KrËki zbornik, 1987. 2 Hrvoje TURK, flPoloæaj i prirodna osnova otoka Krka kao Ëimbenici turistiËkog razvoja«, KrËki zbornik 29 (1994), 11-31; Vuk Tvrtko OPA»IΔ, flVikendice na otoku Krku — pros- torni raspored i strukturna obiljeæja vlasnika«, Geoadria 13 (2008) 1, 41-80. 3 Viπe o naseljenosti hrvatskih otoka u: Ivo NEJA©MIΔ, flPromjene u dobno-spolnom sasta- vu stanovniπtva istoËnojadranskog otoËja (1953—1991)«, Acta Geographica Croatica 27 (1992) 1, 15-34; ISTI, flUloga turizma u diferenciranom demografskom razvitku otoËnih na- selja: primjer srednjodalmatinskog otoËja«, Hrvatski geografski glasnik 61 (1999) 1, 37-52; Ivan ZUPANC, Vuk Tvrtko OPA»IΔ i Ivo NEJA©MIΔ, flUtjecaj turizma na demografska kre- tanja hrvatskih otoka«, Acta Geographica Croatica 35 (2000) 1, 133-145; Ivan LAJIΔ, Roko MI©ETIΔ, flOsnovni demografski procesi na Kvarnerskim otocima od 1991. do 2011. godi- ne«, Geoadria 18 (2013) 1, 71-92, https://doi.org/10.15291/geoadria.149. Pristup ostvaren 20. 5. 2020.; ISTI, OtoËni algoritam, aktualno stanje i suvremeni demografski procesi na ja- dranskim otocima, Zagreb, Institut za migracije i narodnosti, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvoja, 2006.; I. LAJIΔ, Kvarnerski otoci, demografski razvoj i povijesne mijene, Zagreb, Institut za migracije i narodnosti, 2006.
140 M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka
Sl. 1. Administrativno-teritorijalna podjela otoka Krka tivni) grad, Grad Krk, i πest opÊina: Baπka, Dobrinj, Malinska — Dubaπnica, Omiπalj, Punat i Vrbnik. Njima administrativno pripadaju i manji nenaseljeni otoËiÊi4 koji nisu podruËje istraæivanja ovog rada. PodruËje istraæivanja je sa- mo otok Krk, koji Êe se promatrati u daljnjoj analizi. Na otoku se nalazi 68 naselja, meu kojima je najveÊe grad Krk, ujedno i administrativno srediπte otoka. OpÊina Malinska — Dubaπnica broji najviπe naselja (21), a slijede je OpÊina Dobrinj (20), Grad Krk (15), OpÊina Baπka i OpÊina Vrbnik (svaka po 4 naselja), a u OpÊini Punat i OpÊini Omiπalj nalaze se po 2 naselja (sl. 1).
4 U akvatoriju opÊine Omiπalj nalazi se otoËiÊ Sv. Marko, preko kojeg je otok Krk mostom povezan s kopnom. U akvatoriju OpÊine Dobrinj nalazi se otoËiÊ Veliki ©koljiÊ. Gradu Kr- ku pripadaju Plavnik, Mali Plavnik, Kormati Veli, Kormati Mali i Koπljun. OpÊini Punat pri- pada otoËiÊ Galun, dok se u akvatoriju OpÊine Baπka nalaze otoËiÊi PrviÊ i ZeËevo.
141 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Prema klasifikaciji naselja, s obzirom na udaljenost od obale,5 na otoku je 15 naselja na obali, te 53 naselja Ëiji teritorij nema izlaz na more, zbog Ëega su definirana kao naselja u unutraπnjosti otoka. IstraæivaËki ciljevi, koriπteni podatci i metode U ovom radu provedena je korelacijska analiza promatranih demografskih varijabli i varijabli vezanih za turizam otoka Krka, u razdoblju od 1971. do 2011. godine. U cilju πto kvalitetnije analize i boljeg razumijevanja podruËja istraæivanja, u prvom dijelu rada pojaπnjena su najvaænija prirodno-geograf- ska i druπtveno-geografska obiljeæja, koja su utjecala na razmjeπtaj naselja i stanovniπtva, odnosno na promjene naseljenosti na otoku Krku u promatra- nom razdoblju. Od prirodno-geografskih obiljeæja, u ovom radu analizirani su oblik otoka i udaljenost naselja od obale, nadmorska visina i vjetrovitost (bura), a od druπtveno-geografskih, prometna povezanost i turizam. U drugom dijelu ovog rada provedena je korelacijska analiza promatra- nih demografskih varijabli i varijabli vezanih za turizam otoka Krka, u raz- doblju od 1971. do 2011. godine. Analiza je provedena u cilju utvrivanja stupnja povezanosti odabranih varijabli, koriπtenjem Spearmanovog koefici- jenta korelacije ranga, sadræanog u programu SPSS.20. Navedeni koeficijent koriπten je zato πto odgovara cilju ovog istraæivanja — analizirati statistiËku vezu dviju varijabli. Korelacijska analiza provedena je na temelju podataka na razini jedinice lokalne samouprave. U korelacijski odnos stavljene su va- rijable promjena naseljenosti za razdoblje od 1971. do 2011. godine: indeks promjene broja stanovnika, indeksi promjene mladog, zrelog i starog stanov- niπtva, te prosjeËan godiπnji broj roenih. Odabrane demografske varijable temelje se na podatcima pet popisa stanovniπtva, koliko ih je provedeno u promatranom razdoblju (1971.— 2011.). Pri analizi demografskih pokazate- lja pojedinih popisa stanovniπtva, javljaju se odreene metodoloπke razlike zbog razliËitih popisnih koncepcija. Naime, popisi iz 1971., 1981. i 1991. go- dine provedeni su prema koncepciji stalnog stanovniπtva (tzv. de iure sta- novniπtvo), a popisi iz 2001. i 2011. provedeni su prema prilagoenoj kon- cepciji uobiËajenog mjesta stanovanja (engl. place of usual residence).6 Poz-
5 Novosel-Æic navodi 14 naselja na obali (Baπka, »iæiÊi, Klimno, KorniÊ, Krk, Malinska, Nji- vice, Omiπalj, Porat, Punat, Soline, Stara Baπka, ©ilo, Vrbnik), Usp. P. NOVOSEL-ÆIC, Od trajekta do mosta (socijalno-geografska transformacija), 87. Autori I. LajiÊ i R. MiπetiÊ iz- dvajaju joπ i naselje ZidariÊi (OpÊina Malinska — Dubaπnica), jer je svojim razvojem u zad- njih dvadesetak godina postalo priobalno. Usp. I. LAJIΔ, R. MI©ETIΔ, OtoËni algoritam, ak- tualno stanje i suvremeni demografski procesi na jadranskim otocima, 38. U ovom radu koristi se diferencijacija novijeg datuma. 6 O koncepcijama popisa stanovniπtva moæe se proËitati i u radu I. LAJIΔ, R. MI©ETIΔ, OtoËni algoritam, aktualno stanje i suvremeni demografski procesi na jadranskim otocima,
142 M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka nato je da zbog metodoloπkih razlika izmeu popisa stanovniπtva, popisni rezultati nisu u potpunosti usporedivi. Ipak, oni Êe se u ovom radu koristiti kao ËinjeniËni, jer pouzdaniji (potpuno usklaeni) podatci demografskih po- kazatelja ne postoje. U korelacijski odnos stavljene su varijable vezane za turizam: prosjeËan broj turistiËkih noÊenja u razdoblju od 1971. do 2011., udjeli noÊenja doma- Êih turista, udjeli noÊenja stranih turista, te udio zaposlenih u djelatnostima pruæanja smjeπtaja, pripreme i usluæivanja hrane u ukupnom broju zaposle- nih u 2011. Viπe je razloga zbog kojih su u korelacijski odnos stavljeni po- datci udjela zaposlenih u djelatnostima pruæanja smjeπtaja te pripreme i us- luæivanja hrane u ukupnom broju zaposlenih u 2011. Smatra se da ova ka- tegorija stanovniπtva najbolje ocrtava dostupne podatke o zaposlenom sta- novniπtvu u turizmu. Geografski informacijski sustav (GIS) danas je nezaobilazna potpora u ana- lizama, poput one izloæene u ovom radu. Neke od brojnih prednosti GIS-a su sljedeÊe: 1) moguÊnost integracije velike koliËine podataka, prikupljenih iz tematski razliËitih podruËja; 2) sloboda integriranja i kombiniranja podata- ka iz viπe slojeva (prostorni podatci u GIS-u organizirani su po slojevima) u cilju stvaranja novih slojeva ili izrade kartografskih prikaza; 3) postojanje ve- likog broja alata za kvalitetnu prostornu analizu promatranih geografskih, odnosno prostornih objekata ili entiteta, na temelju kojih se mogu donositi brojni zakljuËci; 4) uËinkovito prikazivanje æeljenih sadræaja ili rezultata ana- lize pomoÊu kartografskih prikaza — izlaznih proizvoda GIS-a; 5) moguÊnost simulacije rjeπenja za odreene probleme u prostoru. U ovom radu koriπteni su geometrijski podatci, prikupljeni geodetskim mjerenjem i prilagoeni za rad u GIS softveru. Koriπtene su dvije baze geometrijskih podataka: Srediπnji registar prostornih jedinica Republike Hrvatske (SRPJ), proizvod Dræavne geodetske uprave i Digitalni atlas Republike Hrvatske, proizvod GISDATA-e.7 U sklopu potonje baze podataka izraen je i digitalni model reljefa (DMR) otoka Krka, koji je takoer koriπten u ovom radu. PomoÊu DMR-a prikazani su visinski razredi i prirodne cjeline otoka. Za obradu, analizu i prikaz na- vedenih podataka koriπten je softverski programski paket ArcGIS Desktop 9.3, proizvoaËa ESRI.
te na sluæbenim internetskim stranicama Dræavnog zavoda za statistiku (Popis stanovniπ- tva, kuÊanstava i stanova 31. oæujka 2001., Metodoloπka objaπnjenja, DZS RH, Zagreb, www.dzs.hr.; Popis stanovniπtva, kuÊanstava i stanova 2011., Metodoloπka objaπnjenja, DZS RH, Zagreb, www.dzs.hr. Pristup ostvaren 20. 5. 2020.). 7 Baza podataka: Srediπnji registar prostornih jedinica, Dræavna geodetska uprava, Zagreb; Baza podataka: Digitalni atlas Republike Hrvatske, GISDATA, Zagreb.
143 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Terensko istraæivanje, uslijed Ëega je nastala fotografska arhiva, provede- no je u rujnu 2011. Geografska obiljeæja i njihov utjecaj na promjene naseljenosti otoka Krka PRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEÆJA Otok Krk, uz susjedni otok Cres, smatra se najveÊim otokom u Jadranskom moru.8 Pripada otoËnoj skupini Kvarnersko otoËje,9 smjeπtenoj u sjevero- zapadnom dijelu jadranskog akvatorija, neusporedivo pliÊeg od njegova ju- goistoËnog (dalmatinskog) dijela. Oblik otoka i udaljenost naselja od obale Otok Krk ima oblik nepravilnog romboida, dakle, ima Ëetiri stranice, odnos- no obale. Jugozapadna obala pruæa se od rta Bracol do rta Suh, duljine 57 km. Zapadna obala proteæe se od rta Suh do rta PoËiti, duljine 39 km. Sje- veroistoËna obala, od rta PoËiti do rta Sokol, duga je 74,3 km. JugoistoËna obala, od rta Sokol do rta Bracol je najkraÊa, duljine 19 km. Ovakav kom- paktni oblik otoka Krka ima osjetnu prednost u odnosu na najveÊi broj na- πih otoka kod kojih dominira izduæenost, ili u dinarskom ili u hvarskom smjeru.10 Prednosti kompaktnog oblika otoka Krka, izraæene u nekim prirod- nim elementima — klima, tlo, biljni pokrov — osobito dolaze do izraæaja u druπtveno-gospodarskim obiljeæjima: broju, veliËini i razmjeπtaju naselja te razvoju otoËnih prometnica.11 S obzirom na udaljenost naselja od obale, na otoku Krku se nalazi 15 naselja na obali i 53 u unutraπnjosti otoka.12 Utjecaji oblika otoka i udaljenosti naselja od obale na naseljenost otoka Krka Kompaktni oblik otoka Krka je preduvjet za razvoj veÊeg broja (68) relativ- no velikih naselja. Stoga nije iznenaujuÊa Ëinjenica da je Krk najnapuËeniji hrvatski otok, s najveÊim brojem naselja. Poloæaj uz more daje veliku pred-
8 Povrπine otoka Krka i Cresa ustanovljene su najnovijim mjerenjem i za oba otoka izno- se 405,78 km2 (Popis stanovniπtva 2011., DZSRH, Zagreb, StatistiËki ljetopis Republike Hr- vatske 2012., DZSRH, Zagreb, prosinac 2012., www.dzs.hr. Pristup ostvaren 20. 5. 2020.). 9 IstoËnojadranski naseljeni otoci razvrstani su u Ëetiri otoËne skupine: Kvarnersko otoËje, Sjevernodalmatinsko, Srednjodalmatinsko i Juænodalmatinsko otoËje. Skupini Kvarnersko otoËje pripadaju: Krk, Cres, Loπinj i Rab te skupina manjih otoka. Usp. I. NEJA©MIΔ, flPro- mjene u dobno-spolnom sastavu stanovniπtva istoËnojadranskog otoËja (1953—1991)«, 17. 10 Uz Krk su izuzetak joπ samo BraË i donekle Vis. 11 P. NOVOSEL-ÆIC, Od trajekta do mosta (socijalno-geografska transformacija), 1-216. 12 Objaπnjenje o koriπtenoj klasifikaciji naselja s obzirom na udaljenost od obale izloæeno je u poglavlju PodruËje istraæivanja.
144 M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka nost naseljima na obali, jer su danas sva orijentirana na more, odnosno na razvoj turizma. O intenzitetu litoralizacije na otoku govori podatak da je u razdoblju od 1971. do 2011. godine u naseljima na obali doπlo do velikog poveÊanja stanovniπtva — za 5.808 æitelja ili 81,0%, dok je u naseljima u unu- traπnjosti to poveÊanje bilo tek za 465 stanovnika ili za 7,8%. Klima Prema Köppenovoj klasifikaciji otok Krk pripada u Cfa klimatski razred, πto oznaËava umjereno toplu, vlaænu klimu s vruÊim ljetima — srednja tempe- ratura u srpnju je oko 22˚C ili veÊa.13 Meteoroloπka postaja Krk biljeæi pozi- tivnu termiËku anomaliju u odnosu na svoj geografski poloæaj (45˚ 1’ 11’’ N), πto se objaπnjava blagotvornim utjecajem mora zbog kojeg u klimi Krka pre- vladavaju maritimna obiljeæja. Ipak, prisutni su i utjecaji kontinenta, osobito u zimskim mjesecima.14 Srednja temperatura zraka za razdoblje od 1981. do 2012. godine iznosila je 14,8˚C. Najvaæniji maritimni utjecaj odraæava se kroz jeseni koje su toplije od proljeÊa ,u gradu Krku prosjeËno za oko 2˚C.15 Sred- nja godiπnja koliËina oborina je 1207,5 mm. NajveÊe koliËine dolaze u hlad- nijim mjesecima, a primarni maksimum je u rujnu. Otok Krk smatra se vje- trovitim podruËjem. Od svih klimatskih elemenata, vjetar ima najveÊi utjecaj na razmjeπtaj naselja i naseljenost na otoku. Na Krku puπu, nejednakom Ëes- tinom, vjetrovi iz sva Ëetiri kvadranta. Motrenja jaËine i smjera vjetra na oto- ku (subjektivna ocjena motritelja u 7, 14 i 21 sat), za razdoblje od 1981. do 2012., postoje samo u gradu Krku, te ukazuju na njihovu Ëestinu: bura (25,0%), jugo (11,6%) i maestral (31,1%). Postoje i kontinuirana mjerenja ane- mometrom na KrËkom mostu, za razdoblje od 2006. do 2012., koja pokazu- ju neπto drukËije vrijednosti Ëestine vjetrova: bura (34,0%), jugo (31,1%) i maestral (4,6%).16 Bura je najutjecajniji faktor u orijentaciji kuÊa i razmjeπta- nju naselja otoka Krka.17 Utjecaj bure na naseljenost otoka Krka Prisutnost bure i njezino destruktivno djelovanje na prirodnu osnovu otoka Krka je oËita. Razorno djelovanje bure ogleda se u pejzaænoj ogoljelosti i vrlo rijetkoj naseljenosti sjeveroistoËne obale. Jakost bure osjetno slabi, idu-
13 Tomislav ©EGOTA, Anita FILIP»IΔ, Klimatologija za geografe, Zagreb, ©kolska knjiga, 1996. 14 P. NOVOSEL-ÆIC, Od trajekta do mosta (socijalno-geografska transformacija), 1-216. 15 Srednja temperatura zraka za proljeÊe (oæujak, travanj i svibanj) iznosi 15,3˚C, a za je- sen (rujan, listopad i studeni) 13,7˚C (Dræavni hidrometeoroloπki zavod). 16 Izvor: Dræavni hidrometeoroloπki zavod. 17 Usp. P. NOVOSEL-ÆIC, Od trajekta do mosta (socijalno-geografska transformacija), 1- -216; V. T. OPA»IΔ, flVikendice na otoku Krku — prostorni raspored i strukturna obiljeæja vlasnika«, 41-80.
145 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Êi od istoËnoga prema zapadnom dijelu otoka. Srediπnje vapnenaËko bı``lo, is- toËno od fliπne udoline Omiπalj — Dobrinj — Baπka, zaπtiÊuje Ëitav zapad- ni i veÊi dio srediπnjeg Krka od izravnih udara bure. Izloæena su samo ma- lobrojna izdvojena uzviπenja (iznad 200 m), dok su njihove zavjetrinske pa- dine pitome.18 Dakle, veÊi dio otoËnog prostora zaπtiÊen je prirodnim bari- jerama i breæuljkastim lancima, tako da se u zavjetrinskoj strani osjeÊaju pos- ve drugi klimatski utjecaji, koji se odraæavaju u mediteranskoj vegetaciji, raz- voju naselja, viπim prosjeËnim temperaturama, itd.19 Na temelju prethodnog, opravdan je naziv fl©otovento« (tal., ispod vjetra, zavjetrina), koji koriste sta- novnici otoka Krka za uæe zalee sjeverozapadne obale. Reljef Kvarnersko otoËje je svojim geoloπkim, reljefnim, hidroloπkim, vegetacijskim i pedoloπkim znaËajkama sliËno susjednom kopnu. Malo rahlog tla, domi- nantna krπevitost i vapnenaËka struktura, osnovne su znaËajke tog podruËja. Enklave plodnih tala crvenice u lokalnim toponimima najËeπÊe se spominju u izrazima fldraga« (npr. BaπÊanska), flpolja« (npr. Omiπaljsko, Dobrinjsko, VrbniËko, KrËko), ili kao izdvojeni termini (Ponikve, Njivice).20 Prema autorima P. Novosel-Æic i D. NjegaËu, otok Krk se sastoji od tri re- ljefno razliËita dijela: Sjeverni, Srednji i Juæni Krk (sl. 2). Sjeverni Krk je naj- manji i najrjee naseljeni dio otoka (8% povrπine i 2% naselja).21 ObuhvaÊa prostor sjeverno od linije koja povezuje uvalu Soline s uvalom Sepen. Ova rijetko naseljena, niska vapnenaËka zaravan, osim za sitno stoËarstvo, nije imala veÊe gospodarsko znaËenje sve do sedamdesetih i osamdesetih godi- na 20. stoljeÊa, kada su izgraeni rijeËka zraËna luka, naftni terminal u Omi- πlju i most kopno — otok Krk. Morfoloπka prednost zaravni za navedene ob- jekte ne znaËi i prednost za naseljavanje. Naime, ovdje se nalaze samo dva naselja: Omiπalj i Rudine. Srednji Krk je najprostraniji i najnaseljeniji dio oto- ka (57% povrπine i 88% naselja), te potpuna suprotnost u morfoloπkom, pej- zaænom i gospodarskom smislu, niskom Sjevernom i visokom Juænom Krku. Na njemu dominiraju blagi, valoviti oblici do 200 m visine, obrasli vegetaci- jom. U sastavu stijena izmjenjuju se vapnenci i dolomiti. Dolomiti podlijeæu jaËem raspadanju i tako doprinose stvaranju rastresitog sloja, πto pogoduje
18 Usp. P. NOVOSEL-ÆIC, Od trajekta do mosta (socijalno-geografska transformacija), 1- -216. 19 I. LAJIΔ, Kvarnerski otoci, demografski razvoj i povijesne mijene, 1-336. 20 Isto. 21 P. NOVOSEL-ÆIC, Od trajekta do mosta (socijalno-geografska transformacija), 1-216.; Draæen NJEGA», flSjeverno hrvatsko primorje«, Veliki atlas Hrvatske, Ivanka Borovac, ur., Zagreb, Mozaik knjiga, 2002., 280-299.
146 M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka
Sl. 2. VeliËina naselja otoka Krka s obzirom na nadmorsku visinu i prirodne cjeline rastu biljnog pokrova. Posebno su gusto razvijene ponikve, odnosno ograni- Ëene poljodjelske oaze, kao skromna nadopuna spomenutim poljima u sre- diπnjoj udolini. Najprostranija ponikva ima promjer oko 4 km i naziva se Po- nikve. Nalazi se gotovo u geografskom srediπtu Srednjeg Krka i prekrivena je aluvijalnim nanosima πto su ih taloæile bujice sa strane. Zadræavanje vode na dnu ujesen i u proljeÊe Ëini Ponikve periodiËnim jezerom koje ima veli- ko znaËenje u opskrbi otoka vodom. VeÊina naselja Srednjeg Krka nalazi se u unutraπnjosti. Juæni Krk zauzima 35% povrπine otoka i 10% naselja. Obuh- vaÊa podruËje juænije od linije Vrbnik — Dunat, u vrhu Puntarske drage. Go- tovo polovica povrπine otpada na 350-400 m visoku vapnenaËku zaravan,
147 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
BaπÊansku dragu, u koju je uklopljen juæni dio plodne, srediπnje fliπne udo- line. BaπÊanska draga gotovo simetriËno razdvaja zaravan Juænog Krka na ju- gozapadni i sjeveroistoËni dio. Zbog navedenih znaËajki podloge i relativno nepristupaËne obale — visoka stjenovita obala s uvalicama — prirodni uv- jeti za naseljavanje i turizam nisu povoljni kao u dijelu Srednjeg Krka. Ovdje se razvilo samo πest naselja: Baπka, Batomalj, Draga BaπÊanska, Jurandvor, Punat i Stara Baπka. Utjecaj reljefa na naseljenost Izmeu mnoπtva Ëimbenika, na osnivanje i razvoj naselja na Krku velik utje- caj ima i reljef. Na temelju prethodnog teksta i karte (sl. 2), moæe se zaklju- Ëiti kako se najveÊi broj naselja (60 naselja ili Ëak 88,2% svih naselja na oto- ku) razvio na podruËju Srednjeg Krka. Razlog tome su povoljni prirodni uv- jeti: zavjetrina (©otovento), te izmjene vapnenaca s plodnijim dolomitima, dok na sjevernom i juænom dijelu dominiraju vapnenci. Na tom, povrπinski najveÊem dijelu otoka (56,8% cjelokupne povrπine), godine 2011. æivjelo je 12.753 stanovnika, tj. 65,8% stanovniπtva Krka. Razmjeπtaj naselja moæe se promatrati i u odnosu na nadmorsku visinu. Najviπe naselja razvilo se u po- jasu do 200 m n/v, Ëak 62 ili 91,2%. Prema popisu stanovniπtva iz 2011. go- dine, u tom pojasu æivjelo je 18.722 stanovnika ili 96,6% stanovniπtva oto- ka.22 Ni jedno naselje na otoku nije se razvilo na nadmorskoj visini iznad 300 m. U pojasu izmeu 200 i 300 m n/v razvilo se 6 naselja, okupljenih u ma- lom prostoru od 12 km2 u okolici Dobrinja. To su: Dobrinj, Dolovo, Gabo- njin, Gostinjac, Sv. Ivan Dobrinjski i Kras. Kras je najviπe naselje na otoku, nalazi se na 255 m n/v. UzimajuÊi u obzir Ëinjenicu da je otok Krk u cjelini nizak,23 te da se u skladu s procesom litoralizacije i razvojem turizma stanov- niπtvo premjeπtalo na (poloæene) obalne dijelove, opravdan je velik udio sta- novniπtva u naseljima smjeπtenim u pojasu do 100 m n/v. DRU©TVENO-GEOGRAFSKA OBILJEÆJA Na razvoj i promjene naseljenosti otoka Krka, izravno i neizravno, velik su utjecaj imala i druπtveno-geografska obiljeæja. Meu najvaænija spadaju raz- voj industrije, prometa i turizma, litoralizacija te urbanizacija i suburbaniza-
22 Godine 1910. u tom pojasu æivjelo je 19.284 stanovnika, tj. 90,7% stanovniπtva otoka, a 1971. 12.226 stanovnika, tj. 93,3%. 23 Najviπa toËka otoka Krka je Obzova (565 m n/v). ProsjeËna nadmorska visina otoka je 147,7 m n/v (izraËunato na temelju podataka DMR-a, iz baze podataka: Digitalni atlas Re- publike Hrvatske, GISDATA, Zagreb). Na nadmorske visine iznad 300 m otpada samo 60 km2 ili 14,6% povrπine otoka, πto se podudara s prostorom nenaseljene vapnenaËke zarav- ni Juænog Krka (P. NOVOSEL-ÆIC, Od trajekta do mosta (socijalno-geografska transforma- cija), 1-216).
148 M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka cija grada Rijeke. U ovom radu detaljnije Êe se obraditi utjecaj prometa i tu- rizma. Promet S obzirom na najvaænija prometna dostignuÊa na otoku, promet i prometnu dostupnost otoka Krka moæemo promatrati kroz tri razdoblja: 1) vremenski period do 1959., 2) vremenski period od 1959. do 1980. i 3) vremenski pe- riod od 1980.24 1) U vremenskom periodu do 1959. godine, prije uspostavljanja trajekt- nih linija, obalna naselja otoka Krka parobrodskim su linijama bila dobro po- vezana s kopnom. I cestovni je promet bio na razini podmirivanja elemen- tarnih potreba slabo mobilnog stanovniπtva. U to vrijeme otokom je prome- tovalo nekoliko lokalnih autobusnih linija. Osim magistralne autobusne lini- je Baπka — Omiπalj, vezane uz parobrodsku vezu Omiπalj — Rijeka i obrat- no, ostale su imale ishodiπte i cilj u gradu Krku, zbog njegove funkcije otoË- nog srediπta. Ceste su bile iskljuËivo makadamske, uske i nepregledne. Okosnicu cestovne mreæe otoka Krka, duge oko 200 km, Ëinio je spomenu- ti longitudinalni pravac Baπka — Punat — Krk — Malinska (Sv. Vid) — Omi- πalj. Meumjesna povezanost bila je slaba, a s obzirom na pristup glavnoj prometnici, otoËno podruËje ima diferencirane moguÊnosti. U najnepovolj- nijem poloæaju bio je najveÊi dio dobrinjskog podruËja, kao i naselja zapad- nog dijela otoka, odnosno podruËja ©otoventa. Razlog tome su nekvalitetne ceste, zbog Ëega su ih glavne autobusne linije zaobilazile. 2) U vremenskom periodu od 1959. do 1980. godine, struktura prometa bitno se izmijenila, i kvalitativno i kvantitativno. U ovom razdoblju na otoku su zastupljeni trajektni, cestovni i zraËni promet, a broj putnika se poveÊao. Uspostavljaju se prve trajektne linije te, sukladno veÊem prometovanju zbog razvoja turizma, javlja se potreba za obnavljanjem postojeÊih i gradnjom no- vih prometnica. Godine 1959. uspostavljena je prva trajektna veza s obliænjim kopnom na relaciji ©ilo — Crikvenica, dugoj oko 4 km. Godine 1964. uspos- tavljena je druga trajektna veza Voz — »riπnjeva, u blizini mjesta gdje se otok najviπe pribliæio kopnu — na svega 500 m. Relacija same trajektne linije bi- la je neπto dulja i iznosila je 1500 m. Uvoenjem trajektne linije umjesto pa- robroda, teæiπte prometa preselilo se sa zapadne na istoËnu obalu. Od 1969. godine u prometu je trajektna linija Senj — Baπka — Lopar. PojaËan cestov- ni promet rezultat je prisutnosti trajektnog prometa. Trajektne veze omogu- Êile su neprekidno cirkuliranje vozila i putnika izmeu otoka i kopna, izmi- jenivπi strukturu vozila i putnika. OtoËna magistrala Omiπalj — Baπka, duga
24 P. NOVOSEL-ÆIC, Od trajekta do mosta (socijalno-geografska transformacija), 1-216.
149 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
53 km, zavrπena je 1970. Uslijedilo je osposobljavanje sporednih prikljuËaka od obalnih naselja otoka prema njoj. IstoËnim dijelom Srednjeg Krka 1972. godine ureena je prometnica ©ilo — Gostinjac — Risika — Vrbnik, duga 15 km, a 1975. transverzala duga 17 km, ©ilo — Gostinjac — Dobrinj — Kras — Gabonjin — Sv.Vid — Malinska. ZraËna luka Rijeka, koja se nalazi na oto- ku Krku, puπtena je u promet 1970. godine. Putnici su uglavnom turisti, a glavnina prometa odvija se tijekom ljeta. Ostvareni promet znatno je manji negoli potencijalni. ZraËna luka je trebala predstavljati vaæan Ëimbenik u dalj- njem jaËanju turizma ovog podruËja, u kojem je velik broj stranih turista imao uzlazni trend. Gravitacijsko podruËje ove zraËne luke i danas je cijelo kvar- nersko podruËje i πire regije sjevernog Hrvatskog primorja. 3) Vremenski period od 1980. godine poËinje izgradnjom mosta kopno — otok Krk. Izgradnjom ovog mosta zraËna je luka uklopljena u jedan kom- binirani, ali cjeloviti sustav, Ëiji su elementi most, cestovne prometnice, zraË- na luka i trajektne linije — sa Cresom: Valbiska — Merag, te s Rabom: Val- biska — Lopar (sl. 3). Glavne cestovne prometnice presijecaju otok uzduæ i poprijeko s novim i vrlo kvalitetnim prometnicama te popratnom infrastruk- turom. Glavna longitudinalna prometnica je dræavna cesta Omiπalj — Krk — Baπka, s odvojkom prema trajektnom pristaniπtu Valbiska. U popreËnom pravcu otok presijeca æupanijska cesta koja povezuje veÊa otoËna naselja. Ostale ceste imaju uglavnom lokalni karakter. Dobra cestovna povezanost sa susjednim kopnom i zraËna luka na sjevernoj strani otoka, dobar su preduv- jet za daljnji razvoj turizma. Omiπaljska luka ureena je kao veliko pristaniπ- te tankera za prijevoz nafte. Utjecaj prometne povezanosti na naseljenost Oblik otoka i reljefne karakteristike pogodovali su dobroj razgranatosti ces- tovne mreæe i meusobnoj povezanosti naselja na Krku. Raznolikost promet- ne povezanosti (zraËna, trajektna i most) pogodovala je dobroj povezanosti otoka s obliænjim otocima i zaleem. Koliko je znaËenje za otok Krk imalo povezivanje sa susjednim kopnom, svjedoËe i podatci kako je 1905. godine, poËetkom prometovanja redovite parobrodarske linije koja je povezivala ©ilo s naseljima vinodolske obale i s Rijekom, doπlo do velikog porasta broja stanovnika naselja ©ilo. Naime, naj- veÊi porast od 99 stanovnika ili za 128,6%, postiæe se u kratkom vremen- skom razdoblju (od 1900. do 1910. godine). To je bio dotad najveÊi relativ- ni porast broja æitelja meu naseljima ovog otoka, a uzrokovan je preselja- vanjem stanovniπtva iz Dobrinja na obalu.25 Do otvaranja mosta 1980., pose-
25 P. NOVOSEL, flKretanje stanovniπtva otoka Krka od 1857—1971. godine«, 107-147.
150 M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka
Sl. 3. Danaπnja prometna povezanost otoka Krka bice u vrijeme prije prometovanja trajekta, pa do 1959. godine, naselja poje- dinih podruËja neminovno su bila upuÊena na vlastita srediπta. Silnice gravi- tacije prema njima bile su jaËe nego danas, kada su naglaπenije prema Krku, naselju najviπeg stupnja centraliteta na otoku.26 Glavnu okosnicu svih funkcija u prostoru, ukljuËujuÊi i turizam, danas Ëi- ni promet. To potvruje i Ëinjenica da su najveÊa i najvaænija turistiËka na- selja (Omiπalj, Krk, Baπka) povezana najznaËajnijom prometnicom na otoku — dræavnom cestom. Ona je poloæena longitudinalno u odnosu na reljefnu podlogu, a njezina naslonjenost na zapadnu, odnosno jugoistoËnu stranu otoka, omoguÊava brzo povezivanje najveÊih otoËnih naselja. Æupanijska cesta je najbræa cestovna poveznica naselja istoËne strane otoka s naseljima u zapadnom dijelu. Treba posebno istaknuti da su danas sve prometnice na otoku Krku u jako dobrom stanju. Svakako najvaæniji dio prometne poveza- nosti otoka Krka s kopnom predstavlja most. Izgradnjom mosta, Krk sve ma-
26 P. NOVOSEL-ÆIC, flNeki pokazatelji centralnomjesne organizacije otoka Krka«, 32.
151 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) nje nosi svoja inzularna obiljeæja, a to se bitno odraæava na njegovu demo- grafsku situaciju i glavninu demografskih procesa.27 Turizam Snaæan turistiËki i vikendaπki razvoj otoka Krka uvelike je uvjetovan blizi- nom vaænih domaÊih i inozemnih turistiËkih/vikendaπkih emitivnih podru- Ëja, odnosno povoljnim prirodno-geografskim i druπtveno-geografskim polo- æajem.28 TuristiËko valoriziranje na Krku zapoËelo je joπ prije Prvog svjetskog ra- ta29 i razvijalo se izmeu dva svjetska rata (u Baπkoj, Malinskoj, Puntu i Omi- πlju). Intenzivniji razvoj otok doæivljava tek nakon Drugog svjetskog rata, ka- da se uspostavljaju trajektne veze s kopnom (1959. godine ©ilo — Crikveni- ca) te, naroËito, nakon izgradnje zraËne luke i puπtanja u promet KrËkog mosta. Danas je turizam najvaænija gospodarska grana i osnovni pokretaË razvoja na otoku. U turistiËkoj ponudi posebno se izdvajaju povijesno nasljee i kulturna baπtina Krka, Baπke, Vrbnika, Omiπlja i Dobrinja. Po svojoj fizionomiji to su tipiËni otoËni gradiÊi klasiËne urbane strukture: uske poploËene ulice, sa zbi- jenim, visokim zgradama, opasane troπnim gradskim zidinama izvan kojih je gospodarsko zemljiπte, zbog Ëega i zasluæuju naziv flgradiÊi«. Kao historijsko nasljee svima je, izuzev Krka, ostao i naziv kaπtel (tal. castello, lat. castrum). Otok Krk obiluje kulturno-povijesnim spomenicima i graevinama iz antiË- kog i kasnijih razdoblja. Preduvjet za razvoj turizma je i pogodna klima, s ve- likim brojem sunËanih dana tijekom godine, te Ëisto more s brojnim plaæa- ma. Upravo zbog toga danas su dobro posjeÊena i ostala flmlaa« naselja (Nji- vice, Punat, Malinska i dr.). Utjecaj turizma na naseljenost Turizam utjeËe na diferencirani razvoj otoËnih naselja. Naime, dokazan je ograniËeni prostorni uËinak turizma, Ëiji se utjecaj smanjuje udaljavanjem od otoËnih naselja na obali, prema unutraπnjosti otoka.30 BuduÊi da oblici turiz- ma, koji nisu orijentirani na more, na otoku Krku joπ nisu dovoljno razvije-
27 I. LAJIΔ, R. MI©ETIΔ, flOsnovni demografski procesi na Kvarnerskim otocima od 1991. do 2011. godine«, 71-92. 28 Usp. H. TURK, flPoloæaj i prirodna osnova otoka Krka kao Ëimbenici turistiËkog razvo- ja«, 15. 29 Po nekim miπljenjima najstarija turistiËka organizacija u nas osnovana je u gradu Krku (P. NOVOSEL-ÆIC, Od trajekta do mosta (socijalno-geografska transformacija), 1-216). Nje- zino osnivanje smjeπta se izmeu 1849. i 1866. (I. LAJIΔ, Kvarnerski otoci, demografski raz- voj i povijesne mijene, 1-336). 30 I. NEJA©MIΔ, flUloga turizma u diferenciranom demografskom razvitku otoËnih naselja, 47.
152 M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka
Sl. 4. Naselje Baπka — primjer πirenja naselja izvan stare gradske jezgre (Izvor: vlastita arhiva) ni, naselja u unutraπnjosti posredno osjeÊaju njegove impulse. Utjecaj turiz- ma na naseljenost Krka, Baπke, Vrbnika, Omiπlja i Dobrinja uoËava se veÊ ti- jekom 19. stoljeÊa, kada naselja probijaju gradske zidine i πire se izvan njih (sl. 4). Time je zapoËet proces tzv. sekundarne urbanizacije, koji je osobito jak danas, kada se gradnja turistiËkih objekata, stambenih zgrada i kuÊa za odmor sve viπe πiri na raËun agrarnog prostora, najËeπÊe prema obali. Danas je taj proces vidljiv kod svih turistiËkih naselja otoka Krka. Primjer naselja KorniÊ ukazuje na znaËenje i privlaËnu snagu obale (sl. 5). Udaljen oko 1 km od vrha Puntarske drage i flbalkonski« poloæen na vi- sini izmeu 80 i 100 m n/v, zahvaljujuÊi izgradnji KorniÊ se fiziËki pribliæio obali, a njegovo donedavno iskljuËivo poljoprivredno stanovniπtvo prihvaÊa djelatnosti specifiËne za obalna naselja. U literaturi, KorniÊ se navodi kao obalno naselje. Primjer transformacije naselja s obzirom na promjene domi- nantne gospodarske grane, vidljiv je i u Njivicama, koje su joπ donedavno nosile epitet flribarskog« naselja; danas se njegovo stanovniπtvo gotovo isklju- Ëivo bavi turizmom. S obzirom na to da je uloga turizma u ublaæavanju negativnih demograf- skih trendova na hrvatskim otocima razmjerna njegovoj snazi, turizam ima diferenciran utjecaj na demografske trendove na tom podruËju.31 Sukladno
31 I. ZUPANC, V. T. OPA»IΔ, I. NEJA©MIΔ, flUtjecaj turizma na demografska kretanja hrvat- skih otoka«, 143.
153 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Sl. 5. Naselje KorniÊ — primjer flspuπtanja« naselja prema obali (Izvor: vlastita arhiva) boljim preduvjetima (poloæenija obala, zaklonjenost od bure), za razvoj tu- rizma na zapadnoj strani otoka zabiljeæeni su pozitivniji demografski poka- zatelji.32 Promjene naseljenosti otoka Krka Otok Krk je naseljen joπ u predantiËkom razdoblju. Najstariji stanovnici bili su Liburni koji su dolaskom Rimljana romanizirani. Najvaænije podruËje ro- manskih naselja nalazilo se u jugozapadnom dijelu otoka, oko grada Krka. VeÊ potkraj 6. stoljeÊa na otok dolaze Hrvati. PotiskujuÊi romanizirano sta- novniπtvo u grad Krk, naseljavaju preostale dijelove otoka. U srednjem vije- ku otokom su vladali krËki knezovi Frankopani. Njihovo je podrijetlo iz Vrb- nika na otoku Krku, a vladali su Kvarnerom od kraja 12. pa do 15. stoljeÊa. Frankopani su na Krk naselili novo stanovniπtvo s podruËja oko Velebita, te znatno utjecali na gospodarski i kulturni razvoj otoka. Dolaskom mletaËke vlasti na podruËje Krka, godine 1480., dolazi i do propasti Frankopana. Na- kon MleËana, otok prelazi u ruke nekoliko europskih sila toga doba: Fran- cuske (1806.—1813.), Austro-Ugarske (1813.—1918.), Italije (1918.—1920., 1940.—1943.), Dræave SHS, Kraljevine Jugoslavije, odnosno SFRJ (1920.—
32 Marta JOVANIΔ, Ivo TURK, flPromjene u dinamiËkim obiljeæjima naseljenosti otoka Kr- ka«, Druπtvena istraæivanja 22 (2013) 1, 167-193, https://doi:10.5559/di.22.1.09. Pristup ost- varen 20. 5. 2020.
154 M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka
1940., 1945.—1991.) i NjemaËke (1943.—1945.).33 Otok Krk je od 1991. go- dine legitimni dio Republike Hrvatske. Iz prethodnog je vidljivo kako je otok Krk, tijekom svoje proπlosti, bio pod vlaπÊu raznih politiËkih tvorevina. Takve nestabilne prilike svakako su utjecale i na naseljenost otoka. Osim njih, u razdoblju od 1857. do 2011., iz- meu prvog i posljednjeg popisa stanovniπtva, na kretanje broja stanovnika otoka Krka utjecali su sljedeÊi Ëimbenici: 1) emigracija stanovniπtva uzroko- vana propadanjem vinogradarstva i pomorstva, 2) jaka prekomorska emigra- cija, 3) izravni i neizravni demografski gubitci, povezani sa svjetskim ratovi- ma, 4) preseljavanje u urbane centre, posebice Rijeku, 5) naslijeena popu- lacijsko-naseljska struktura, 6) emigracija stanovniπtva uvjetovana razvojem turizma i 7) imigracija stanovniπtva izazvana suburbanizacijom Rijeke, koja se ogleda u izgradnji rijeËke zraËne luke i naftnog terminala u Omiπlju se- damdesetih godina, te KrËkog mosta 1980.34 Prethodno nabrojeni Ëimbenici rezultiraju kretanjem ukupnog broja stanovniπtva otoka Krka u tri intervala: 1) interval porasta broja stanovniπtva 1857.—1910. (s 15.237 na 21.259 sta- novnika), 2) interval pada broja stanovnika 1910.—1971. (s 21.259 na 13.110) i 3) interval ponovnog rasta broja stanovnika 1971.—2011. (s 13.110 na 19.383). Meutim, s ciljem stjecanja beneficija, u novijem razdoblju dolazi do fiktivnog rasta broja stanovnika na Krku (popisivanje fiktivnog stanovniπtva koje ima vikendice na otoku). U ovom su radu, u korelacijskoj analizi, promatrane pojedine demograf- ske varijable i varijable vezane za turizam otoka Krka, u razdoblju od 1971. do 2011. godine, kada je doπlo do ponovnog rasta broja stanovnika i jaËanja turizma, kao najvaænije gospodarske grane na otoku. Analizom podataka u nekoliko posljednjih popisa stanovniπtva, moæe se uoËiti demografska pola- riziranost otoka Krka. Demografski propulzivnoj skupini pripadaju Grad Krk i opÊine Punat, Omiπalj i Malinska — Dubaπnica. Drugoj skupini, s nepovolj- nijim demografskim pokazateljima, pripadaju opÊine Vrbnik, Baπka i Do- brinj,35 odnosno, zapadna i sjeverna strana otoka biljeæe pozitivnije demo- grafske pokazatelje od istoËne i jugoistoËne. Razlog tomu su bolji preduvje- ti za razvoj turizma na zapadnoj strani otoka, te razvoj industrije i veÊa bli- zina Rijeke na njegovom sjevernom dijelu.36
33 I. LAJIΔ, Kvarnerski otoci, demografski razvoj i povijesne mijene, 1-336. 34 M. JOVANIΔ, I. TURK, flPromjene u dinamiËkim obiljeæjima naseljenosti otoka Krka«, 167-193. 35 I. LAJIΔ, R. MI©ETIΔ, flOsnovni demografski procesi na Kvarnerskim otocima od 1991. do 2011. godine«, 71-92.
155 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Korelacijska analiza Korelacijska analiza ovog rada provedena je s ciljem utvrivanja stupnja i smjera povezanosti odabranih demografskih varijabli i varijabli vezanih za turizam otoka Krka u razdoblju od 1971. do 2011. godine. Korelacijska veza utvrena je odreivanjem Spearmanovog koeficijenta korelacije ranga (rs) koji se nalazi unutar programa SPSS.20. Navedeni koeficijent je koriπten za- to πto odgovara cilju ovog istraæivanja — analizirati statistiËku vezu dviju va- rijabli, koja je izvedena na temelju podataka svih 7 jedinica lokalne samo- uprave na otoku Krku. Spearmanov koeficijent korelacije ranga dan je izrazom:
rs — Spearmanov koeficijent korelacije ranga di — razlika izmeu rang-varijabli r (xi) i r (yi) n — veliËina uzorka Iz priloæenog se moæe vidjeti kako vrijednost Spearmanovog koeficijenta korelacije ranga (rs) poprima vrijednosti iz zatvorenog intervala od -1 do +1. Vrijednost rs od -/+ 1 ukazuje na potpunu korelaciju ranga, negativnog, od- nosno pozitivnog smjera, dok vrijednost 0 ukazuje na nepostojanje korelaci- je. Vrijednosti izmeu -1 i +1 oznaËavaju stupanj korelacije. Pri tome vrijed- nosti bliæe -/+ 1 ukazuju na jaËu korelaciju negativnog, odnosno pozitivnog smjera, dok vrijednosti bliæe 0 ukazuju na slabiju korelaciju ranga.37 U ovom su radu u korelacijski odnos stavljeni oni relevantni pokazatelji za koje su dostupni podatci za razdoblje od 1971. do 2011. godine, koje je moguÊe svesti na razinu jedinice lokalne samouprave (tab. 1). Rezultati korelacijske analize demografskih varijabli i varijabli vezanih za turizam otoka Krka u razdoblju od 1971. do 2011. (tab. 2), pokazali su da postoji korelacija svih promatranih pokazatelja.
Korelacija srednje jakosti (rs = 0,536) utvrena je kod prosjeËnog broja noÊenja turista u razdoblju od 1971. do 2011., te indeksa promjene ukupnog broja starog stanovniπtva u razdoblju od 1971. do 2011. To znaËi da se po- veÊanjem broja noÊenja turista na otoku Krku, poveÊava i vrijednost indek- sa promjene ukupnog broja starog stanovniπtva, odnosno da se taj broj po- veÊavao u posljednjih Ëetrdeset godina, a vrijedi i obratno. Na temelju poda-
36 M. JOVANIΔ, I. TURK, flPromjene u dinamiËkim obiljeæjima naseljenosti otoka Krka«, 167-193. 37 Ivan ©O©IΔ, Vladimir SERDAR, Uvod u statistiku, Zagreb, ©kolska knjiga, 2002.
156 M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka
Nase-
Stanovniπtvo prema
Vitalna statistika /roeni , RSZ SRH, Zagreb;
Zaposleni prema podruËjima , DZS RH, Zagreb, www.dzs.hr. Pristup
Pol i starost — I deo, rezultati po naseljima , podatci za pojedine godine, naseljski tablogrami, DZS iz podataka za svaku godinu. , DZS RH, Zagreb, www.dzs.hr. Pristup ostvaren 4. 6. 2020.) , DZS RH, Zagreb, www.dzs.hr. Pristup ostvaren 20. 5. 2020.; Po- iz podataka za 1971., 1981., 1990., 2001. i 2011. godinu. uvida u kumulativne podatke, ali nije stavljen korelacijski odnos. Odabrane demografske varijable i vezane za turizam otoka Krka **Za 1971. nije uzeto u obzir stanovniπtvo Ëija je dob flnepoznata« . 1 u razdoblju od 1971. do 2011. godine, koriπtene korelacijskoj analizi. , Knjiga VIII, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1973.;
***ProsjeËan broj roenih za razdoblje od 1971. do 2011., izraËunat je . b Promet turista u primorskim opÊinama 1971., 1981., 1990. a *ProsjeËan broj turistiËkih noÊenja za razdoblje od 1971. do 2011., izraËunat je T
djelatnosti, starosti i spolu RH, Zagreb; Popis stanovniπtva, kuÊanstava i stanova 2011., lja i stanovniπtvo Republike Hrvatske 1857.—2001. i umrli/ u razdoblju 1971.—2011. pis stanovniπtva i stanova 1971., Stanovniπtvo, ostvaren 20. 5. 2020.; Popis stanovniπtva, kuÊanstava i stanova 2011., (Izvor: opπtinama
Napomena: Stupac s vrijednostima varijabli koje se odnose na cijeli otok Krk, prikazan je radi starosti i spolu po naseljima
157 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
DEMOGRAFSKE VARIJABLE
Stupanj povezanosti: jak (-1< rs £ -0,8; 0,8£ rs<1) srednje jak (-0,8< rs £ -0,5; 0,5£ rs<0,8)
slab (-0,5< rs < 0; 0< rs<0,5) Indeks promjene ukupnog broja st. 2011./1971. Indeks promjene ukupnog broja mladog st. (0 — 19) 2011./1971. Indeks promjene ukupnog broja zrelog st. (20 — 59) 2011./1971. Indeks promjene ukupnog broja starog st. (60 i viπe) 2011./1971. ProsjeËan godiπnji broj roenih 1971. — 2011.
VARIJABLE VEZANE ZA TURIZAM ProsjeËan broj noÊenja turista 1971.— 2011. 0,464 0,464 0,464 0,536 0,143 Udio noÊenja domaÊih turista 1971.— 2011. (u %) 0,286 0,286 0,286 -0,143 -0,107 Udio noÊenja stranih turista 1971.— 2011. (u %) -0,286 -0,286 -0,286 0,143 0,107 Udio zaposlenih u djelatnostima pruæanja smjeπtaja te pripreme i usluæivanja hrane u ukupnom broju zaposlenih 2011. (u %) -0,321 -0,321 -0,321 -0,250 -0,500 Tab. 2. Rezultati korelacijske analize demografskih varijabli i varijabli vezanih za turizam otoka Krka (Izvor: IzraËunato na temelju podataka iz tablice 1) taka u tablici 1, moæe se vidjeti da se u veÊini jedinica lokalne samouprave poveÊao ukupan broj stanovnika (indeks promjene veÊi je od 100,0). Indeks promjene broja starog stanovniπtva u veÊini jedinica lokalne samouprave ta- koer je veÊi od 100,0. BuduÊi da su najveÊe vrijednosti indeksa promjene starijeg i ukupnog stanovniπtva zabiljeæene u istim jedinicama lokalne samo- uprave (Krk, Malinska — Dubaπnica, Omiπalj), moæe se zakljuËiti da je na otoku Krku u promatranom razdoblju prisutan proces starenja stanovniπtva, uvjetovan preseljenjem zrelog i starog stanovniπtva na ovaj otok, ponajviπe na njegovu sjevernu i zapadnu stranu. Nije rijedak sluËaj da se doseljeno sta- novniπtvo bavi iznajmljivanjem apartmana, πto predstavlja dobar izvor zara- de jer se broj turistiËkih noÊenja kontinuirano poveÊava. Meutim, prema podatcima u tablici 1 moæe se vidjeti da je broj noÊenja domaÊih turista znat- no manji (4 do 10 puta!) od broja noÊenja stranih turista. Velik udio noÊenja stranih turista moæe se objasniti i Ëinjenicom da je Ëest sluËaj prijava prebi- valiπta domaÊeg zrelog i starog stanovniπtva koje ima vikendice na otoku. Ovo uvelike smanjuje broj noÊenja domaÊih turista, jer je jedan dio domaÊih flizgubljen« s prijavom prebivaliπta na Krku (vikendice).
Srednje jaka negativna korelacija (rs = -0,500) utvrena je kod udjela za- poslenih u djelatnostima pruæanja smjeπtaja te pripreme i usluæivanja hrane
158 M. HamziÊ: Promjene naseljenosti otoka Krka u ukupnom broju zaposlenih 2011. godine, te u prosjeËnom godiπnjem bro- ju roenih u razdoblju od 1971. do 2011. Kako se radi o korelaciji negativ- nog smjera, moæe se konstatirati sljedeÊe: πto je veÊi udio zaposlenih u dje- latnostima pruæanja smjeπtaja te pripreme i usluæivanja hrane u ukupnom broju zaposlenih, manji je prosjeËni godiπnji broj roenih, i obratno. Kod ostalih promatranih parova varijabli utvren je slab stupanj poveza- nosti. ZakljuËak U ovom se radu, pomoÊu karata, moæe uoËiti kako je razmjeπtaj naselja na otoku Krku neravnomjeran. S obzirom na to da proizlazi iz karakteristika re- ljefa, obala i klimatskih utjecaja, ovakav je razmjeπtaj geografski opravdan. Meutim, prirodno-geografska obiljeæja, iako odluËujuÊa u osnivanju, odnos- no razmjeπtaju naselja, nisu jedini faktor u njihovom razvoju. Na razvoj i pro- mjene naseljenosti otoka Krka velik utjecaj imali su razvoj industrije, prome- ta i turizma. Uvoenjem trajektnih linija te, naroËito, izgradnjom mosta, pret- hodno izolirani otok postaje dobro povezan s kopnenim zaleem i obliænjim otocima. Upravo je prometna povezanost glavni preduvjet pojave i razvoja turizma, glavne gospodarske grane na otoku Krku, kao i razlog premjeπtanja stanovniπtva na (poloæene) obalne dijelove. Turizam je jedan od najvaænijih razloga za doseljavanje stanovniπtva na otok. Korelacijskom analizom odabranih demografskih varijabli te varijabli ve- zanih za turizam u razdoblju od 1971. do 2011. godine, podrobnije su objaπ- njeni njihovi meuodnosi. Analiza je izvedena na temelju podataka na razi- ni jedinice lokalne samouprave. U radu se moæe vidjeti kako su rezultati is- traæivanja ukazali na postojanje korelacije svih promatranih parova varijabli. Na samom kraju moæe se zakljuËiti da, gledajuÊi na otok Krk kao cjelinu, uz epitete flnajveÊi, najnapuËeniji i otok s najviπe naselja u Republici Hrvat- skoj«, vrijedi i epitet flekspanzijsko podruËje«, πto nije Ëest sluËaj meu jadran- skim otocima.
Marta HamziÊ Population Changes on the Island of Krk A region’s population is the result of various influences or characteristics (such as natural or geographical, as well as socio-economic). In this paper, a descriptive method is used to explain these influences in more detail. In the natural and geographical category, the following features were analysed: the shape of the island, distance of the settlement from the shore, frequency of wind, and terrain. In the socio-economic category, the availability of traffic routes and tourism were studied. Considering that
159 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
tourism is the most important branch of economy on the island of Krk, a correlation analysis was conducted as part of this paper. This was done by observing the demographic variables, as well as the variables related to tourism on Krk in the period between 1971 and 2011. The correlation analysis was done by determining the Spearman’s Rank correlation coefficient, which is included in the SPSS software, based on data from all seven local government units on the island of Krk. Cartographic representations in this paper were created with the help of ArcGIS software. In the paper, it was established that natural and geographical characteristics, which are key when forming settlements and the layout thereof, are not the only contributing factor in their development. The development and population changes on the island of Krk were heavily influenced by the development of industry, traffic and tourism. By improving ferry lines and connections, and especially by building the Krk bridge, a previously isolated island became very well-connected with the mainland and inland, as well as the surrounding islands. A good traffic connection is the prerequisite for the development and expansion of tourism. Currently, tourism is one of the main reasons for the increase of migration toward the island, as well as the reason for the resettlement of the local population to the (flat) coastal areas. The results of the correlation analysis show that all of the observed variables are connected. Key words: population, geographical features, GIS, correlation analysis, the island of Krk
160 pilar GRADIVO
Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji Bosne i Hercegovine
Tomislav JONJIΔ Zagreb
Doπavπi sredinom 1900. u Bosnu, prema vlastitim rijeËima, kao flslavosrpski potomak« i flapostol hrvatsko-srpske sloge«,1 Ivo Pilar se, poput mnogih svo- jih hrvatskih suvremenika, navlastito doπljaka, u Bosni i Hercegovini (BiH) podrugljivo nazivanih flkuferaπima«, jasnije nego ikad suoËio s velikosrpskim imperijalizmom koji je, zahvaljujuÊi brojnosti i gospodarskoj snazi bosansko- -hercegovaËkih Srba, ali i potpori srpske, pa i crnogorske dræave te srpske politiËke i kulturne elite iz drugih zemalja u sklopu Austro-Ugarske kao i sim- biozi s maarskim velikodræavnim ciljevima, u pokrajinama koje je Austro- -Ugarska okupirala 1878. godine, imao dominantan poloæaj. Stabilnosti takvog poloæaja u velikoj je mjeri pridonosila i razmjerno Ëvrs- ta srpsko-muslimanska suradnja, uvjetovana zajedniËkim negodovanjem pro- tiv okupacije tih pokrajina 1878. i nezadovoljstvom sustavom koji je stvoren u iduÊim desetljeÊima, te usporedna borba za vjersko-prosvjetnu odnosno vakufsko-mearifsku autonomiju. U druπtvu koje je iz osmanskog doba baπtinilo konfesionalni ustroj, u ko- ji se je Monarhija ustezala dirati veÊ i iz vanjskopolitiËkih obzira, bosansko- -hercegovaËki su se katolici, meu kojima je sve viπe jaËala hrvatska nacio- nalna svijest, imali razloga osjeÊati zapostavljenima. Jedan od kljuËnih pro- blema izvirao je iz dualistiËkog ustroja Monarhije koji je faktiËno onemogu- Êavao ujedinjenje Ëak i Dalmacije, a kamoli BiH s banskom Hrvatskom, pa je samim time Hrvate konfrontirao i s austrijskom i s ugarskom polovicom dræave, stvarajuÊi time podlogu za oËijukanje dijela hrvatske elite s centrifu- galnim tendencijama odnosno sa Srbijom i Crnom Gorom, na koje su Hrva- te upuÊivali i odjeci juænoslavenske i jugoslavenske ideologije, oblikovani u doba hrvatskoga narodnog preporoda te u kasnijem razdoblju osvjeæeni je- ziËno-rasnim poimanjem nacije.
1 Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica u Zagrebu (dalje: NSK), Zbirka rukopisa i starih knji- ga, R-7983, Ostavπtina Ive Pilara, B-a, 1. Usp. Stjepan MATKOVIΔ, flIz neobjavljene kores- pondencije dr. Ive Pilara«, Pilar 7 (2012) 1(13), 158.
163 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Usprkos tomu, bosansko-hercegovaËki su Hrvati bili posljednja od tri ve- like narodnosno-vjerske skupine koja je, u zakonodavnom okviru koji je pri- jeËio otvoreno politiËko organiziranje, prionula osnivanju vlastite kulturno- -gospodarske organizacije koja Êe se faktiËno pretvoriti u njihova politiËkog predstavnika. Svijest o nuænosti takvog organiziranja jaËali su i neki drugi Ëimbenici, u prvom redu (ne sasvim ispravno) uvjerenje da veÊina politiËkih stranaka iz banske Hrvatske i Dalmacije ne pokazuje dovoljno interesa za poloæaj Hrva- ta u BiH, a ne smije se podcijeniti ni uloga koju su u tome imale unutarnje razroænosti πto su ih determinirale zaviËajne razlike, prijepori unutar crkve- nih struktura, izazvani uvoenjem redovite katoliËke hijerarhije, koji su se neminovno prelijevali i u izvancrkveni æivot, buduÊi da su sveÊenici i redov- nici do tog doba bili praktiËno jedini izobraæeni sloj puËanstva koji je ujed- no nastupao i kao politiËki predstavnik i kao kulturno-gospodarski predvod- nik katoliËkoga æivlja. Tomu valja dodati i tihi otpor puka i slabaπne doma- Êe elite prema flkuferaπima« iz drugih, veÊinom slavenskih zemalja Monarhi- je, koji se nije ograniËavao samo na svjetovni, nego je do izraæaja dolazio i na crkvenome planu. U tom kontekstu je u dva kruga: hercegovaËkome, koji je bio uglavnom pod utjecajem dalmatinskog pravaπtva, i to one njegove struje koja je simpa- tizirala s Josipom Frankom i njegovim sljedbenicima u banskoj Hrvatskoj, te u bosanskome, u kojem je bio i Pilar, i u kojem su dominirali svjetovnjaci s mladenaËkim naprednjaËkim simpatijama, sazrela odluka o osnivanju Hrvat- ske narodne zajednice (HNZ). Pored tada veÊ poodmaklog kulturno-gospo- darskog, u stvarnosti i politiËkog organiziranja bosansko-hercegovaËkih Srba i Muslimana, te sve zaoπtrenije meunarodne politiËke krize skopËane s rje- πenjem tzv. IstoËnog pitanja, meu neposrednim povodima za javno oËito- vanje takve nakane ponajvaænija su bila dva dogaaja odnosno procesa: nas- tanak Hrvatsko-srpske koalicije (1905.), u kojem su mnogi Hrvati u BiH i iz- van tih zemalja prepoznali spremnost dijela hrvatskih politiËara da okupira- ne pokrajine prepuste Srbima (pa se je na to odgovorilo serijom novinskih tekstova, prosvjeda i predstavki),2 te osnivanje Hrvatske puËke napredne stranke (1906.), u koje su Pilar i njegovi istomiπljenici polagali velike nade, ali su se i osobno, u kontaktima s njezinim prvacima, a potom i sudjelova- njem na glavnome stranaËkom zboru poËetkom lipnja 1906. uvjerili da su nji-
2 Opπ. o negodovanju i prosvjedima mostarskog Osvita te sarajevskoga Hrvatskog dnevni- ka, kao i o prosvjedima i predstavkama mostarskih i livanjskih Hrvata protiv Hrvatsko-srp- ske koalicije, u: Tomislav JONJIΔ, Ivo Pilar: pisac, politiËar, ideolog (1898.—1918.), Zagreb, AGM, 2020., 223-225. i dr.
164 T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH hove nade uzaludne, i da naprednjaci svoju politiku takoer grade na surad- nji sa Srbima, na naËin da se ovima prepusti presudan utjecaj u BiH, a da im se znatni ustupci daju i u banskoj Hrvatskoj i u Dalmaciji.3 U tom su ozraËju 16. kolovoza 1906. u Dolcu kod Travnika poloæeni te- melji HNZ-a te je izabran Odbor πestorice, koji je preuzeo posao pravno-teh- niËkog definiranja i organiziranja tog pothvata. »lanovi tog odbora bili su re- dom svjetovnjaci, ali je zamisao u poËetku nesumnjivo imala i naËelnu pot- poru kruga oko vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera koji je do tada, koliko logikom svoga nadbiskupskog poloæaja, toliko i svojom intelektual- nom spremom i Ëinjenicom da je presudno odreivao pisanje Hrvatskog dnevnika, jedinoga sarajevskoga hrvatskog lista i ujedno najvaænijih hrvat- skih novina u BiH, nastupao kao glavni vjersko-kulturni i politiËki predstav- nik tamoπnjih Hrvata.4 Uskoro, a napose nakon πto su pred kraj 1907. odo- brena Pravila HNZ-a koja je u presudnoj mjeri oblikovao Pilar kao glavni ideolog te organizacije u prvim godinama njezina postojanja, te je zapoËelo osnivanje okruænih i mjesnih odbora HNZ-a diljem zemlje, Stadler Êe shvati- ti da se je prevario u raËunu i da mu svjetovnjaËko vodstvo HNZ-a ne kani polagati raËun ni u svjetonazorskim niti u vjersko-kulturnim, pa time ni u svojim politiËkim pothvatima. Stadleru je, dakako, tada postalo jasno i da je izmeu prvaka HNZ-a i bosanskih, a dobrim dijelom i hercegovaËkih franje- vaca uspostavljena simbioza. Njezini su partneri imali razliËite motive, ali ih je ujedinjavao zajedniËki nazivnik: otpor prema vrhbosanskom nadbiskupu. U taj koloplet dijelom razliËitih interesa i pogleda utkali su se i interesi politiËkih stranaka iz banske Hrvatske, pa i iz Dalmacije, u prvom redu nas- tojanja starËeviÊanskih frakcija koje su se veÊ dulje vrijeme meusobno uda- ljavale zbog niza razliËitih razloga, da bi u prvim mjesecima 1908. meu nji- ma doπlo do novoga, konaËnog raskola, u kojem Êe na jednoj strani ostati Mile StarËeviÊ i zubar Ante PaveliÊ sa svojima (tzv. milinovci), a na drugoj Josip Frank sa svojim pristaπama (tzv. frankovci). Prvi Êe se postupno sve vi- πe pribliæavati jugoslavenskim koncepcijama, drugi Êe zadræati snaænu protu- jugoslavensku i protusrpsku notu, traæeÊi naslon na utjecajne austrijske krπ- Êansko-socijalne i trijalistiËke krugove u zajedniËkome opiranju maarskom imperijalizmu. Ti procesi Êe bitno utjecati i na formuliranje hrvatske politike u BiH, koju je joπ naglaπenije obiljeæavao otpor prema maarskim ambicija- ma, a u svemu tome nezanemarivu su ulogu imale i gospodarske teænje ma-
3 S. MATKOVIΔ, flIvo Pilar i naprednjaπtvo«, Pilar 8 (2013) 1-2(15-16), 69-112; T. JONJIΔ, Ivo Pilar, 214-215. 4 Opπ. o osnutku HNZ-a i o presudnoj ulozi svjetovnjaËke inteligencije u tom pothvatu, u: T. JONJIΔ, Ivo Pilar, 237-255.
165 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) lobrojne hrvatske elite, pa i poslovni interesi i osobne ambicije samih Ëlano- va Srediπnjeg odbora HNZ-a. Malo nakon odobrenja Pravila i konstituiranja odnosno prvog zasjedanja Srediπnjeg odbora HNZ-a, vodstvo mlade organizacije uznastojalo je za svo- je ambiciozne planove pridobiti utjecajne krugove u vrhu Monarhije. U tu je svrhu poËetkom oæujka u BeË otputovalo izaslanstvo Srediπnjeg odbora ko- je su, prema svemu sudeÊi, Ëinili predsjednik Nikola MandiÊ te Ëlanovi Jozo SunariÊ i Ivo Pilar. Tom zgodom je nastao i Pilarov flExposé über die Not- wendigkeit der Unterstützung der bosnisch-herzegovinischen katholischen Kroaten«,5 spis zacijelo namijenjen zajedniËkomu ministru vanjskih poslova Aloysu Aehrenthalu u kojem Pilar potanko tumaËi razloge zbog kojih bi Mo- narhija — napose njezini austrijski krugovi — trebala u vlastitom interesu i u interesu cijele dræave poduprijeti hrvatske teænje u BiH.6 Kasnije, u svome æivotnom djelu o juænoslavenskom pitanju, Pilar Êe pro- tumaËiti kako je prava svrha putovanja toga troËlanog izaslanstva HNZ-a bi- lo nastojanje da se poradi na aneksiji BiH.7 I doista je HNZ i u iduÊim mje- secima Ëinio sve πto je u njegovoj moÊi da doe do aneksije, Ëime bi bila potkresana krila srpskom imperijalizmu, a sve bi se hrvatske zemlje i formal- no naπle u istome dræavnom okviru, pod istim vladarom. U tom smislu — kao i u pogledu teænje da se postave temelji solidnoj i dugotrajnoj katoliË- ko-muslimanskoj suradnji — planovi vodstva hrvatske organizacije u BiH bi- li su podudarni s planovima frankovaËke starËeviÊanske struje, ali je HNZ za sveukupno svoje djelovanje htio pridobiti πto πiru potporu politiËkih snaga i stranaka iz Trojednice (Ëime bi ujedno bilo onemoguÊeno izravno prelijeva- nje tamoπnjih stranaka u BiH i osiguran monopolistiËki poloæaj HNZ-a), pa se nije æelio identificirati s frankovcima, πto je okolnost koju Êe u iduÊim mje- secima pokuπati iskoristiti nadbiskup Stadler, procjenjujuÊi da bi u savezu s frankovcima i u tjeπnjem naslonu na austrijske krπÊansko-socijalne elemente mogao ponovno preuzeti vodstvo hrvatske politike u BiH. ZahvaljujuÊi razvitku meunarodnih odnosa i vjeπtoj diplomatskoj aktiv- nosti ministra Aehrenthala, do aneksije BiH je doista doπlo poËetkom listo- pada 1908. godine. Ivo Pilar je uvelike pretjerivao kad je mislio kako je vaæ- nu ulogu u svemu tome imalo flprivatno izvjeπÊe« koje je Aehrenthal flizme- u 15. i 20. kolovoza 1908.« primio flod tri ugledna Bosanca katolika, u ko-
5 NSK, R-7983, A-7. Pilarov rukopis od 5. III. 1908. 6 Opπ. T. JONJIΔ, Ivo Pilar, 305-311. 7 L. von SÜDLAND, Die südslawische Frage und der Weltkrieg. Die übersichtliche Darstellung des Gesamt-Problems, Wien, Manz, 1918., 669; L. von SÜDLAND, Juænoslaven- sko pitanje. Prikaz cjelokupnog pitanja, Zagreb, Matica hrvatska, 1943., 354.
166 T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH me ga oni upozoravahu na neodræive prilike u Bosni i javljahu, da se Srbi i muslimani potajno spremaju, da poπalju zastupnike u turski parlament, koji se imao skoro u Carigradu sastati, Ëime bi posvjedoËili pripadnost Bosne i Hercegovine turskoj Carevini.«8 Dogaaji koje su i Hrvati imali razloga sma- trati velikom pobjedom — jer se, usprkos svemu, smatralo kako je ujedinje- nje BiH s banskom Hrvatskom stvar bliske buduÊnosti — istodobno su i HNZ i uopÊe Hrvate u BiH stavili pred nove izazove. Pored niza izjava, govora i Ëlanaka Nikole MandiÊa nastalih tih dana, o tome govore i jedan razgovor te dva priloæena novinska Ëlanka koja je Pilar objavio malo nakon aneksije. Za prvi od tih Ëlanaka se je znalo odavno (ob- javljen je u osjeËkom listu Die Drau koji je godinu ranije iz tjednika preras- tao u dnevnik), drugi je donedavno bio potpuno nepoznat, a osvanuo je, baπ kao i donedavno jednako nepoznati Pilarov intervju koji je osvanuo tjedan ranije, u istome beËkom listu, dnevniku Die Zeit. Ovdje donosimo sva tri do- kumenta u njemaËkom izvorniku (u kojem nisu dirane Ëak ni oËigledne pi- sarske pogrjeπke) te u hrvatskom prijevodu, u koji su unesene najnuænije na- pomene. Dokumenti su vaæni za rekonstrukciju niza vaænih Ëinjenica iz Pilarova æi- vota i iz politiËkog organiziranja bosansko-hercegovaËkih Hrvata, poËevπi od osnivanja HNZ-a, preko potvrde da su prve pukotine u organizaciji nastale i prije nego πto je nadbiskup Stadler krenuo u otvorenu, javnu konfrontaciju s njom, do utvrenja da vodstvo HNZ-a prije aneksije zapravo nije raspola- galo obavijestima da taj Ëin neposredno predstoji. Istodobno ti dokumenti ilustriraju Pilarove poglede na politiËki i druπtveni razvitak koji je bio puno kompleksniji nego πto se je to na prvi pogled Ëinilo. FormulirajuÊi svoje misli, Pilar je, naime, morao voditi raËuna i o unutar- njim odnosima u HNZ-u, u kojem je Jozo SunariÊ daleko od oËiju javnosti pokazivao dijelom osobno, a dijelom politiËko neslaganje s ostatkom vod- stva, napose s MandiÊem i Pilarom. No, istodobno je Pilar pred oËima zaci- jelo imao i Ëitavu seriju drugih Ëimbenika, a ne samo opÊe i naËelno raspo- loæenje triju etniËko-konfesionalnih skupina u BiH. Opseg ovog Ëlanka ne dopuπta njihovu potanju obradu, ali ih vrijedi bar ovlaπ spomenuti. Trebalo je, naime, ostaviti dojam da su Hrvati katolici u cijelosti i bez rezerve sloæni u potpori aneksiji, i da HNZ uæiva neupitan monopolistiËki poloæaj (πto Êe nadbiskup Stadler veÊ za koji tjedan demantirati organiziranjem posebne flde- putacije« vladaru). Nadalje je trebalo sugerirati da su i stranke u banskoj Hr- vatskoj i Dalmaciji jedinstvene u odobravanju aneksije i u potpori HNZ-u ko-
8 L. von SÜDLAND, Die südslawische Frage und der Weltkrieg, 506; L. von SÜDLAND, Juæ- noslavensko pitanje, 271.
167 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) ja je morala ostaviti dojam da je regierungsfähig odnosno da je organizacija sposobna preuzeti svoj dio odgovornosti u upravljanju zemljom. K tome je opÊu hrvatsku teænju za ujedinjenjem hrvatskih zemalja — dakle i Bosne i Hercegovine — trebalo formulirati na naËin koji Êe zadovoljiti hrvatsku jav- nost, a ne Êe dodatno uzbunjivati Srbe niti Êe alarmirati vladajuÊe monarhij- ske krugove, napose one maarske, koji su u pogledu BiH razvijali zamisli koje se nikako nisu mogle pomiriti s hrvatskim teænjama i interesima. Je li Pilar pritom postupao u kakvu preciznijem dogovoru s MandiÊem, koji je znao davati i vatrenije i borbenije izjave, zasad ne znamo, no reklo bi se da je u tekstovima koji slijede u znatnoj mjeri poluËio cilj kojemu je teæio.
168 T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH
1. Eine Unterredung mit dr. Iwo Pilar
Einer unserer Redakteure sprach heute mit Dr. Iwo Pilar, einem der Organi- satoren der kroatischen Bewegung in Bosnien, über den Eindruck, den die Annexion der okkupierten Provinzen voraussichtlich in der dortigen Bevölke- rung hervorrufen wird. Dr. Pilar führte ungefähr folgendes aus: flIn der letzten Zeit wurde wiederholt das Gerücht verbreitet, daß die auf eine Annexion der okkupierten. Provinzen gerichteten Bestrebungen der österreich- isch-ungarischen Regierung neuerlich auf Schwierigkeiten stoßen und daß die Annexion daher keineswegs in allzu naher Zeit erwartet werden dürfe. Dies be- wog den Vizebürgermeister von Serajewo Dr. Mandic und mich, nach Wien zu reisen, um hier an den maßgebenden Stellen auf die tunlichste Beschleuni- gung der Entscheidung über die künftige Stellung des Okkupationsgebietes hin- zuwirken. Sie können sich unsere ungeheuere Ueberraschung vorstellen, als wir hier erfuhren, daß die österreichisch-ungarische Regierung bereits volle Klarheit geschaffen hat und daß der Monarch bereits morgen in einem feierlichen Mani- fest seine Souveränität über Bosnien und die Herzegowina aussprechen werde. Wir stehen ganz unter dem Eindruck dieses großen historischen Ereig- nisses, und die Gefühle, von denen wir erfüllt sind, heißen tiefster Dank ge- gen den machtvollen energischen Herrscher und tiefster Dank gegen die Völker der Monarchie, auf deren Kraft und Stärke das Wohl unseres Landes künftig auf- gebaut sein wird. Bosniens Zukunft liegt nun klar am Tage. Der Monarch stellt dem Lande eine moderne Verfassung in Aussicht, und es wird wohl nicht allzu viel Zeit verstreichen, bis das ehemalige Okkupationsgebiet über einen festen, dem Muster der europäischen Kulturstaaten nachgebildeten Verwaltungsapparat verfügen wird.« Heute noch geht die Kunde von dem gewaltigen Machtspruch des Mo- narchen in das nunmehr definitiv an Oesterreich-Ungarn angegliederte Staats- gebiet. Wer die hochgradige Spannung kennt, mit der die Bevölkerung des Okkupationsgebietes in der letzten Zeit den wechselnden Gerüchten über die bevorstehende Annexion folgte, vermag sich leicht vorzustellen, welchen ge- waltigen Eindruck das Manifest des Monarchen auf alle Schichten der Bevölke- rung hervorrufen muß. Die größte Ueberraschung wird die neue Wendung der Dinge zweifellos bei der serbischen Bevölkerung hervorrufen, die in der jüngsten Zeit durch die groß-serbische Agitation aufgewühlt wurde und in der Annexion nunmehr die Vernichtung ihrer Hoffnungen auf eine Angliederung an Serbien erkennen muß. Für die radikalisierten Serben bedeutet der heutige Tag zweifellos eine ungeheure Enttäuschung, doch ist kaum anzunehmen, daß ernstlich der Versuch einer Auflehnung gegen die Neu- ordnung der Dinge gemacht wird. Uebrigens muß gesagt werden, daß in der Stimmung der serbischen Intelligenz eine merkliche Aenderung
169 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) eingetreten ist und daß diese Kreise sich mit der dauernden Angliederung Bos- niens an Oesterreich-Ungarn wohl bald abfinden werden. Was die türkische Bevölkerung des Landes anlangt, so muß gesagt werden, daß sie trotz ihrer unauslöschlichen Liebe zur Türkei und besonders zum Kalifen den neuen Zustand gern anerkennen wird. Die Tür- ken sind zumeist Großgrundbesitzer und bedürfen mit Rücksicht auf die Eigent- ümlichkeit des üblichen Kolonats und die Kmetenwirtschaft dringend der nach- drücklichen Stütze durch einen wohlkonsolidierten Staat. Diesem Bedürfnis trägt die Angliederung Bosniens an die österreichisch-ungarische Monarchie zwei- fellos am besten Rechnung. Die freudigste Aufnahme wird die Annexion bei den Kroaten finden, für die der heutige Tag die Erfüllung des sehnlichsten Wunsches bedeutet. Die Be- geisterung über den plötzlichen Wandel der Dinge wird bis in das letzte Dorf dringen, denn die Kroaten sehen in dem Anschluß Bosniens an Oesterreich- Ungarn nicht nur die sicherste Garantie für die gedeihliche Entwicklung des Landes, sondern vor allem eine das nationale Empfinden im höchsten Maße be- friedigende Annäherung an die Brudervölker in den südlichen Ländern der Mo- narchie.« (Die Zeit, 7/1908, Nr. 2169, Wien, 7. X. 1908, S. 5.)
P r i j e v o d Razgovor s dr. Ivom Pilarom Jedan od naπih urednika razgovarao je danas [6. listopada, T. J.]9 s dr. Ivom Pilarom, jednim od organizatora hrvatskog pokreta u Bosni, o dojmu ko- ji Êe kod tamoπnjeg puËanstva predvidivo stvoriti aneksija okupiranih pokra- jina. Dr. Pilar je svoje miπljenje izrazio otprilike ovako: flU posljednje vrijeme je opetovano πirena glasina da su nastojanja austro- -ugarske vlade upravljena na prikljuËenje okupiranih pokrajina, naiπla na no- ve poteπkoÊe, pa da aneksiju nipoπto ne valja oËekivati u bliskoj buduÊnos- ti. To je potaknulo sarajevskog dogradonaËelnika Dr. MandiÊa i mene da otputujemo u BeË,10 kako bismo kod mjerodavnih poduzeli sve πto je mogu- Êe da πto prije doe do odluke o buduÊem poloæaju okupiranog podruËja. Moæete, dakle, zamisliti naπe iznenaenje, kad smo ovdje doznali da je aus- tro-ugarska vlada veÊ razbistrila sve nejasnoÊe i da Êe vladar veÊ sutra sve-
9 Razgovor je, naime, objavljen u sklopu opπirnijeg izvjeπÊa pod naslovom flKonferenzen bosnischer Parteiführer« (Konferencije bosanskih stranaËkih voa), datiranog u BeËu, 6. lis- topada 1908. godine. 10 Njima dvojici se je, prema svemu sudeÊi, vrlo brzo u BeËu pridruæio i SunariÊ. (T. JO- NJIΔ, Ivo Pilar, 343.)
170 T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH
Ëanim proglasom objaviti svoje vrhovniπtvo nad Bosnom i Hercegovinom.11 Mi smo pod dubokim dojmom toga v elikoga povijesnog dogaaja, pa s osjeÊajima kojima smo preplavljeni izraæavamo najdublju zahvalu naπe- mu moÊnom i energiËnom vladaru, kao i najdublju zahvalu narodima Mo- narhije, na Ëijoj Êe se sili i snazi graditi dobrobit naπe zemlje i ubuduÊe. Sa- da je buduÊnost Bosne jasna kao dan.12 Vladar je stavio zemlji u izgled mo- derni ustav,13 i zasigurno ne Êe proÊi puno vremena do trenutka kad Êe ne- kadaπnje okupirano podruËje imati stabilan upravni aparat, izgraen po uzo- ru na kulturne europske dræave.14 I danas se priËa o toj energiËnoj monarhovoj odluci o dræavnom podru- Ëju koje je od tog trenutka konaËno pripojeno Austro-Ugarskoj. Onaj koje- mu je poznata velika napetost kojom je puËanstvo pratilo razliËite glasine o predstojeÊoj aneksiji, lako Êe zamisliti kako snaæan dojam je monarhov pro- glas ostavio na sve slojeve stanovniπtva. Novo Êe stanje nesumnjivo najveÊe iznenaenje izazvati kod srpskog æivlja, koji je u posljednje doba bio uzburkan velikosrpskom agitacijom te Êe u aneksiji prepoznati uniπtenje svojih nada u prikljuËenje Srbiji.15 Danaπnji je dan za radikalizirane Srbe jamaËno straπno razoËaranje,16 ali usprkos tomu nema posebnih bo- jazni da bi moglo doÊi do ozbiljna pokuπaja neke pobune protiv novoga re- da stvari. Valja uostalom reÊi da je u raspoloæenju srpske inteligenci- je nastupala vidna promjena, i da Êe se ti krugovi dosta brzo po- miriti s trajnim pripojenjem Bosne Austro-Ugarskoj. ©to se tiËe turskog stanovniπtva u zemlji,17 valja kazati da Êe ono rado priznati novo stanje usprkos svojoj neugasivoj ljubavi prema
11 Kao πto je poznato, u razdoblju od austro-ugarske okupacije (1878.) do aneksije BiH, vrhovniπtvo (suverenitet) nad tim pokrajinama i dalje je imao sultan. 12 Pojmom flBosna« Pilar je redovito obuhvaÊao i Hercegovinu, ponekad to i naglaπavajuÊi. 13 Donoπenje ustava i sazivanje zemaljskog sabora najavljeno je usporedno s proglaπenjem aneksije, a sam ustav (Zemaljski statut, Landesstatut) Êe, skupa s nizom tzv. ustavnih za- kona, biti proglaπen u veljaËi 1910. godine. 14 Pilar, dakle, izbjegava oËitovati se o hrvatskim nadama u ujedinjenje BiH s Trojednicom (odnosno banskom Hrvatskom), a i pred kraj razgovora Êe spomenuti tek flpribliæavanje« (Annäherung). Nikola MandiÊ Êe u tom pogledu biti u viπe navrata odluËniji, a najdosljed- nije Êe taj zahtjev iduÊih tjedana postavljati nadbiskup Stadler, koji Êe sa svojim pristaπa- ma tu bojaæljivost zajedniËarskih prvaka pokuπati iskoristiti za preuzimanje dominacije u HNZ-u. 15 U kasnijem Êe razdoblju Pilar ËeπÊe posezati za pojmom flsvesrpski« (panserbisch, allser- bisch), dajuÊi mu neπto drugaËije znaËenje od uobiËajenog znaËenja pojma flvelikosrpski«. 16 Pridjev flradikaliziran« (radikalisiert) zacijelo je Pilarova aluzija i na srpsku Narodnu radi- kalnu stranku koja je naveliko πirila srpsku propagandu i u BiH. 17 Premda je bosansko-hercegovaËke muslimane smatrao Hrvatima, Pilar ih je, kao πto vi- dimo i ovdje, znao nazivati flTurcima«. Tako je nerijetko Ëinio i u svojim rukopisima i knji-
171 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Turskoj i navlastito kalifu. Turci su mahom veleposjednici, pa im s obzirom na posebnost uobiËajenoga kolonatskog odnosa i kmetskoga gospodarstva æurno treba snaæna potpora jedne stabilne dræave.18 PrikljuËenje Bosne aus- tro-ugarskoj monarhiji jamaËno najbolje zadovoljava tu potrebu.19 Najradosnije Êe aneksiju pozdraviti H rvati, za koje danaπnji dan ozna- Ëuje ispunjenje najusrdnijih æelja. Oduπevljenje najnovijim zaokretom dopri- jet Êe do najudaljenijeg sela, jer Hrvati u prikljuËenju Bosne Austro-Ugarskoj ne vide samo najsigurnije jamstvo za plodonosan razvitak zemlje, nego im ono prije svega znaËi pribliæavanje bratskim narodima na jugu Monarhije ko- je u najveÊoj mjeri zadovoljava njihove nacionalne osjeÊaje.«20 (Die Zeit, 7/1908, br. 2169, BeË, 7. X. 1908, str. 5.)
gama, oËito bez ikakvih omalovaæavajuÊih ili uopÊe negativnih konotacija. Uostalom, u to su se vrijeme i mnoge muslimanske Ëitaonice i druπtva nazivali flturskima«, Ëime se je bez ikakve sumnje mislilo na vjersku, a ne na narodnosnu pripadnost. 18 Pilar govori o agrarnom pitanju koje je nakon okupacije preraslo u jednu od najvaæni- jih nacionalno-politiËkih tema u BiH, buduÊi da je veÊina agrarnog zemljiπta bila u ruka- ma muslimanskih veleposjednika, dok su krπÊani (razmjerno puno viπe pravoslavni nego katolici) bili u specifiËnome neslobodnom (flkmetovskom«) odnosu. To je rezultiralo gos- podarskim i uopÊe druπtvenim prijeporima, u kojima je hrvatska elita vidjela snaænu polu- gu za pribliæavanje katolika i muslimana. 19 NemoguÊe je ocijeniti, je li ovdje umjesto sluæbenoga i uobiËajenog naziva dræave slu- Ëajno upotrijebljen pridjevski oblik flaustro-ugarska monarhija«, i ako jest, treba li to pripi- sati samomu Pilaru ili je posrijedi uredniËki izbor. Moglo se je, naime, izborom tog oblika izdaleka sugerirati potrebu izmjena dualistiËkog ustroja dræave, o Ëemu se je u politiËkim krugovima u povodu aneksije ionako razglabalo. 20 Pojam flbratski narod« Pilar ne koristi u jednini (Brudervolk), nego u — mnoæini (Bruder- völker)!
172 T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH
2. Die bosnischen Parteien und die Annexion Von Dr. Ivo Pilar Stadtrat in Dolnja Tuzla21 Der Standpunkt der bosnischen Parteien in Angelegenheit der Annexion ist noch keineswegs präzisiert. In Bosnien herrscht infolge der vierhundertjährigen Türkenherrschaft der strikte Konfessionalismus. Die Türken als Moslimen haben eben die Auffassung des Moslemismus den beherrschten Völkern aufzudrücken gewußt, daß das religiöse Moment die Grundlage und die herrschende Idee des gesamten staatlichen, politischen und sozialen Lebens ist. Infolge dieser vier- hundertjährigen Entwicklung stehen sich auch drei streng geteilte Konfessionen gegenüber. Die Moslims als gewesene herrschende Partei, die Katholiken (Kroa- ten) und die Orthodoxen (Serben). Jede dieser drei Gruppen wird ihren besonderen Standpunkt zu der Annexion einnehmen. Die Katholiken, die sich als Kroaten fühlen, sehen in der Annexion eine wichtige Etappe ihres nationalen Lebens, in dem sie nun, nach vierhundert Jahren ihr historisches Staatsterritorium unter einem Herr- scher vereinigt sehen. Die Moslims haben es allerdings bis heute noch nicht ganz überwunden, daß der Padischah, einst ihr geistliches und weltliches Ober- haupt, heute das letztere nicht mehr ist. Sie werden daher die Annexion kaum mit allzu freudigen Gefühlen aufnehmen. Die Intelligenz denkt jedoch schon so weit nüchtern, um einzusehen, daß sie unter die Herrschaft des Sultans niemals kommen können und man wird daher in moslimischen Kreisen die Herrschaft Osterreich-Ungarns als das geringste der möglichen Uebel ansehen. Man kann daher erwarten, daß sie mit Ruhe und Würde die neuen Ereignisse aufnehmen werden. Schließlich kommen die Serben. Für die bedeutet die Annexion allerdings einen äußerst herben Schlag. Seit Jahrzenten wird bei den Serben die ebenso historisch als politisch unrichtige Auffassung verbreitet, daß Bosnien ein serbi- sches Land sei. Dann kam das Regime PaπiÊ, unsolid und korrumpiert nach allen Seiten, welches sich eben nur dadurch hielt, daß es ebenso nach Unten wie nach Oben den wütendsten Imperialismus großzog. Man hatte im Volke die Ueberzeugung großgezogen, daß Bosnien und die Herzegovina sicher und bald Serbien zufallen und daß infolgedessen die mit diesen Ländern geographisch untrennbaren Länder Kroatien, Slavonien und Dalmatien bald nachfolgen werden, womit das großserbische Reich fertig wäre.
21 Der hervorragende Schriftsteller und Rechtsanwalt Dr. Ivo Pilar weilt derzeit mit der De- putation bosnischer Kroaten in Budapest und er hatte die Liebenswürdigkeit, über Auffor- derung unseres Budapester Korrespondenten, uns die folgenden hochinteressanten Aus- führungen zur Verfügung zu stellen. (Biljeπka u izvorniku)
173 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Alle diese Hoffnungen sind durch die Annexion zunichte geworden und im selben Momente, als Bulgarien das historische Zarentum wieder geworden ist, wurde Serbien um alle seine Hoffnungen ärmer. Man kann sich leicht vorstellen, welchen Schmerz und welche Enttäuschung dies bei dem politisch so tief empf- indlichen Volke, wie es die Serben sind, auslöste. Die Serben werden sich daher nur schwer mit dem Stand der Dinge aussöhnen und man kann noch auf weitere krampfhafte und schmerzliche Zuckungen dieses Volkskörpers gefasst sein. Die Belgrader Ereignisse sind hiefür der beste Beweis, wie auch der Beweis dessen, wie sehr sich die dortigen Kreise mit dem Gedanken befreundet haben, Bosnien sei ein serbisches Land. Aus dieser Gemütsverfassung ergibt sich auch die aktuelle Stellungnahme der drei sozialen Elemente in Bosnien. Die Kroaten, die numerisch schwäch- sten, sind sich der außerordentlichen Schwierigkeit ihrer Lage mit Rücksicht auf die kommende Dinge bewußt und sie rüsten energisch zum Kampfe. Die Serben dürften nach einigem unsicheren Schwanken daßselbe tun, doch man darf erwarten, daß sie, dank ihrer großen Assimiliationsfähigkeit sich bald mit den neuen Verhältnissen befreunden werden. Diesen Prozeß werden am schwersten die Moslims vollbringen, es dürfte jedoch auch den bei ihnen im Entstehen begriffenen Parteien, namentlich der Fortschrittspartei, die mit einem gesunden und schönen Programme versehen ist, gelingen, daß Moslimische Volk Bosniens mit der neuen Situation zu befreunden. Die jetzt in Budapest weilende Deputation will von den führenden Politikern der Monarchie Direktiven erhalten, damit sie ein klares Bild gewinne über die politische Zukunft Bosniens. (Die Drau, 41/1908., Nr. 231 /6264/, Essek /Osijek/, 9. X. 1908., 1.-2.)
P r i j e v o d Bosanske stranke i aneksija Dr. Ivo Pilar Gradski vijeÊnik u Dolnjoj Tuzli22 Stajaliπta bosanskih stranaka prema aneksiji nisu joπ nipoπto precizirana.23 Uslijed Ëetiristogodiπnje turske vladavine,24 Bosnom vlada strogi konfesiona- lizam. Turci su kao muslimani znali pokorenim narodima nametnuti musli-
22 OdliËni knjiæevnik i odvjetnik dr. Ivo Pilar, koji trenutno kao Ëlan izaslanstva bosanskih Hrvata boravi u Budimpeπti, ljubazno je udovoljio molbi naπega budimpeπtanskog dopisni- ka da nam na raspolaganje stavi sljedeÊa vrlo zanimljiva razmatranja. (Biljeπka u izvorniku) 23 Pojmom flstranka« (Partei) oËito se ne oznaËavaju politiËke stranke koje, uostalom, u BiH u to doba i nisu bile dopuπtene. 24 Prema obiËajima onoga vremena, i Pilar osmansku vladavinu naziva turskom.
174 T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH mansko shvaÊanje da je religiozni moment temelj i vodeÊa misao sveukup- noga dræavnoga, politiËkog i socijalnog æivota. Uslijed takvoga stoljetnog raz- vitka meusobno su suËeljene i tri strogo odijeljene konfesije: Muslimani kao ranije vladajuÊa stranka, katolici (Hrvati) i pravoslavni (Srbi). O aneksiji Êe svaka od tih triju zajednica zauzeti zasebno glediπte. Kato- lici, koji se osjeÊaju H rvatima, u aneksiji vide vaænu etapu svojega nacio- nalnog æivota, u kojoj je sada, nakon Ëetiristo godina, njihovo dræavno po- druËje ujedinjeno pod jednim vladarom.25 Muslimani, dakako, nisu sasvim preboljeli da padiπah, nekad njihov duhovni i svjetovni poglavica, da- nas viπe nema tu potonju ulogu. Zato ne Êe prihvatiti aneksiju s osobito ra- dosnim osjeÊajima. Njihova inteligencija, meutim, veÊ sada razmiπlja toliko trijezno da shvaÊa kako se oni nikad viπe ne Êe vratiti pod sultanovu vlast, pa Êe se zbog toga austro-ugarska vladavina u muslimanskim krugovima promatrati kao najmanje od moguÊih zala. Zato se moæe oËekivati da Êe oni na posljednje dogaaje odgovoriti mirno i dostojanstveno. Na koncu su tu i Srbi. Njima je aneksija iznimno teæak udarac. Kod Sr- ba je, naime, desetljeÊima πireno kako historijski, tako i politiËki neispravno shvaÊanje, da je Bosna srpska zemlja. Onda je doπao PaπiÊev reæim, ne- solidan i naskroz korumpiran, koji se je odræavao baπ time πto je u svim slo- jevima pothranjivao najbjeπnji imperijalizam. U narodu se tako stvorilo uvje- renje da Êe Bosna i Hercegovina zasigurno i vrlo skoro pripasti Srbiji, pa Êe potom njihovu sudbinu slijediti i zemlje koje su s njima zemljopisno neodvo- jivo povezane, Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, Ëime bi bilo stvoreno veliko- srpsko carstvo. Aneksija je uniπtila sva ta oËekivanja, a u istom trenutku u kojem je Bu- garska postala historijsko carstvo, Srbiji su uzete sve nade.26 Lako je zamis- liti koju je bol i kakvo razoËaranje to izazvalo u jednome narodu koji poli- tiËki tako duboko osjeÊa, kao πto osjeÊaju Srbi. Zato Êe se oni vrlo teπko po- miriti s nastalim stanjem, pa treba biti pripravan na nove grËevite i bolne tr- zaje toga narodnog organizma. Beogradski dogaaji su najbolji dokaz toga, kao i pokazatelj do koje mjere su se tamoπnji krugovi naviknuli na mi- sao da je Bosna srpska zemlja.27 Iz takvoga duπevnog ustroja proizlaze i aktualni pogledi triju socijalnih elemenata u Bosni. H rvati, brojËano najslabiji, svjesni su izvanrednih po-
25 U tekstu je sasvim nedvosmisleno upotrijebljen pojam Staatsterritorium, dræavno podru- Ëje, baπ kao πto je i u razgovoru prije nekoliko dana BiH nazvana dræavnim podruËjem (Staatsgebiet). 26 Bugarska je 5. listopada 1908. proglaπena kraljevinom. 27 Cilja se, naime, na æestoke prosvjede protiv aneksije i prijetnje tim povodom, koje su dolazile iz Srbije, pa i iz vladajuÊih beogradskih krugova.
175 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) teπkoÊa svoga poloæaja u nadolazeÊem razvitku te se energiËno pripremaju za borbu. Srbi bi nakon stanovitoga nesigurnog oklijevanja mogli krenuti istim putem, ali se ipak smije oËekivati da Êe se oni, zahvaljujuÊi svojoj ve- likoj sposobnosti prilagodbe, brzo pomiriti s novim odnosima. Taj proces Êe najteæe dovrπiti Muslimani, ali bi strankama koje meu njima nastaju, naime Naprednoj stranci, koju odlikuje zdrav i lijep program, moglo poÊi za rukom da muslimanski narod Bosne navikne na novu situaciju.28 Izaslanstvo koje upravo boravi u Budimpeπti od vodeÊih Êe politiËara Mo- narhije primiti smjernice, kako bi steklo jasnu sliku o politiËkoj buduÊnosti Bosne.29 (Die Drau, 41/1908., Nr. 231 /6264/, Osijek, 9. X. 1908., 1.-2.)
28 Nakon viπemjeseËnih priprema, pred kraj kolovoza 1908. osnovana je Muslimanska na- predna stranka u Ëijem su vodstvu bili Ademaga MeπiÊ, Esad ef. KuloviÊ, Halidbeg Hras- nica, ©emsi-beg SalihbegoviÊ, Hakija HadæiÊ i dr. StranaËko glasilo, Muslimanska svijest, pojavilo se 3. rujna iste godine. 29 U vrijeme proglaπenja aneksije i monarh i neki zajedniËki ministri nalazili su se u Bu- dimpeπti, pa je u taj grad doputovao niz izaslanstava iz BiH. Opπ. T. JONJIΔ, Ivo Pilar, 343- -356.
176 T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH
3. Die Kroaten in Bosnien. Von Dr. Ivo Pilar, Rechtsanwalt und Stadtrat in Dolnja-Tuzla. Die erste Aufregung über die denkwürdigen Ereignisse, die das Schicksal Bos- niens und der Herzegowina entschieden, hat sich gelegt, die Ernüchterung greift Platz, und wir Kinder Neu-Oesterreich-Ungarns sind vor die Frage gestellt: was nun? Wir bosnischen Kroaten haben uns diese Frage bereits beantwortet. Wir gehen mutig an die Arbeit, in den Kampf mit der harten Realität, an die mühevolle Kleinarbeit im sozialen, ökonomischen Leben unseres Volkes. Wir brauchen in dieser Richtung nicht erst die ersten Schritte zu tun, wir haben uns schon ein Stück tüchtig vorgearbeitet. Die Kroaten Bosniens haben die Hrvatska Narodna Zajednica geschaffen. Dieses Institut hat in der Entwicklung der letzten Zeit eine derart wichtige Rolle gespielt, daß es sich verlohnt, sich mit diesem des näheren zu befassen. Die bosnische Verwaltung der letzten dreißig Jahre hatte die bosnischen Kroaten als eine Quantité négligeable angesehen und danach behandelt. Da sie Katholiken sind und eine zentrifugale Bestrebung sie unter einen anders- gläubigen Herrscher bringen müßte, war man ihrer Treue sicher, und nachdem sie außerdem wirtschaftlich nicht besonders entwickelt und politisch gar nicht organisiert waren, kümmerte man sich gar nicht um sie, überließ sie ihrem Schicksal und protegierte fleißig die übrigen zwei Elemente in Bosnien. Nun, es ist der Monarchie schlecht genug bekommen, und die Ernüchterung ist in der letzten Zeit nicht ausgeblieben. Wir Kroaten empfanden jedoch schmerzlich unsere Schwäche und Vernach- lässigung um so mehr, als man uns infolge unseres Nichthervortretens für viel schwächer hielt, als wir es tatsächlich waren. Wir überzeugten uns, daß die Hauptursache unserer Schwäche eben im Mängel jedweder nationalen Organisation lag und daß unsere Volkskreise infolge vollständiger Untätigkeit auch jedes Selbstvertrauen und Selbstbewußt- sein verloren hatten. Es fanden sich daher ein paar entschlossene Männer, in erster Linie Dr. Man- dic in Serajewo, Dr. Kunaric in Banjaluka, Gjuro Djamonja in Mostar und meine Wenigkeit in Dolnja-Tuzla, die eine Zeitlang eine Kampagne und Propaganda für die Idee einer Volksorganisation in den Zeitungen führten, und am 16. August 1906 wurde in Dolac bei Travnik (Travnik, die alte kroatische Königs- stadt, ist das Zentrum des kroatischen Bosnien) eine große Volksversammlung abgehalten und die Schaffung einer starken Organisation beschlossen. Es wurde ein Sechser-Komitee gewählt, in das außer den Obgenannten noch Med.—Dr. Mato Kukric aus Travnik und Iur.—Dr. Milan Katicic aus Bihac, welch letzterer
177 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) zu einem unserer fleißigsten Mitarbeiter geworden ist, designiert wurden, dem die Ausarbeitung des Statuts anvertraut wurde. Das Sechser-Komitee, zu dessen Referenten der Schreiber dieser Zeilen ge- wählt wurde, sah sich einer schweren Aufgabe gegenüber. Es handelte sich nicht nur, eine alle Stände eines kulturell noch nicht auf europäischer Höhe ste- henden Volkes umfassende Organisation mit einem äußerst umfangreichen Pro- gramm auszuarbeiten, sondern man mußte mit der Schwierigkeit rechnen, daß die Organisation als eine politische gedacht war, daß aber die Regierung, die eine so umfassende Organisation ohnedies nicht allzu gern sah, ihr eine polit- ische Natur niemals zuerkennen würde. Es wurde somit eine Organisation, juristisch präzisiert, ein Vereinsbund, ge- schaffen, bestehend aus sechs Kreisvereinen, die ziemlich selbständig das ge- samte kulturelle und wirtschaftliche Leben des kroatischen Volkes in ihrem Kreise zu beaufsichtigen, zu fördern und anzueifern hatten, deren Einheit durch einen Präsidenten und einen periodisch tagenden, aus zwölf Mitgliedern beste- henden Zentralausschuß repräsentiert war, dem jedoch jede politische Be- tätigung durch die Regierung untersagt wurde. Der Zweck des Vereins war die wirtschaftliche und kulturelle Hebung des kroatischen Volkes in Bosnien und der Herzegowina, und wurden die Wege zur Erreichung dieses Zieles im stark sozialpolitisch gefärbten §3 der Statuten detail- liert. Anfangs September 1906 wurden in einer viertägigen Tagung des Sechser- Ausschusses die Statuten endgültig redigiert und anfangs Oktober 1906 der bos- nisch-herzegowinischen Landesregierung zur Genehmigung vorgelegt. Die Sache machte bei der Regierung den bekannten Aktenschlaf, und mußte das Sechserkomitee einen verbissenen Kampf führen, um nach einer vierzehn- monatigen Pause und wiederholten, wenn auch nicht wesentlichen Aenderun- gen am 27. Dezember 1907 die genehmigten Statuten zu erhalten. Es war in den ersten Tagen dieses Jahres, als der Verein seine Tätigkeit be- gann. Es wurden in den sechs Kreisorten die Kreisausschüsse sowie die Zentral- ausschüsse gewählt und am 27. Februar die erste viertägige Tagung des Zentral- ausschusses abgehalten und sodann zur Organisierung des Vereins in der Pro- vinz geschritten. Es wurden in weiterer Folge mit Einbruch des Frühjahres in ganz Bosnien und der Herzegowina Volksversammlungen abgehalten, und nach einer sechs- monatigen heißen Kampagne hatte der Verein mehr als 20.000 Mitglieder in allen Schichten des kroatischen Volkes in Bosnien und der Herzegowina. Der Eindruck dieses ungeahnten Aufraffens der Kroaten im Lande war über- wältigend. Die bosnische Regierung, die bereits ganz den Mut verloren hatte, als sie sich von jenen Elementen, die sie durch drei Dezennien gestützt und zu den stärksten im Lande gemacht hatte, treulos verlassen sah, schöpfte neue Zu- versicht. Die Serben, die die Kroaten als bereits tot und sich als alleinige Herren des Landes ansahen, waren stutzig. Die Moslems, des unnatürlichen Bündnisses
178 T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH mit den Serben müde, begannen zum Teil abzuschwenken und sich den Kro- aten zu nähern. Es wurde eine neue, verheißungsvollere Situation im Lande ge- schaffen. Die Hrvatska Narodna Zajednica (oder verkürzt durch Aneinanderreihung der Anfangsbuchstaben flHanza« genannt) ging unentwegt an die Arbeit im Volke. In den zwei Zentralausschußsitzungen wurde eine große organisato- rische, aufklärende Arbeit geleistet und eine systematische Kleinarbeit ange- bahnt, die dem kroatischen Volke in den Reichslanden neue Kraft und Zuver- sicht gaben. Doch eines ließ sich nicht erreichen, nämlich daß die Hanza ganz unpolitisch bliebe. In einem Lande, wo die kirchliche Autonomie der Serben und des mo- slimischen Exekutivkomitees zur Erreichung der Kultusautonomie hohe Politik trieben, in der schicksalsschwangeren Atmosphäre, die in den okkupierten Pro- vinzen schwebte, konnte auch die Hanza nicht ganz unpolitisch bleiben. Die leitenden Kreise des Vereins hatten die beste Absicht, sich streng an die Statutenfaßungen zu halten, jedoch — c’était plus fort als die besten Absichten, als die schönsten Statutenparagraphe. Der Verein wurde Träger der Wünsche der bosnischen Kroaten nach der Annexion, bereitete ihnen die Wege, und leistete dabei in den breiten Schichten des Volkes eine Arbeit, von deren Wichtigkeit man sich derzeit noch nicht die richtige Vorstellung macht. Nun, wir haben es erreicht. Der Souverän unserer übrigen Konnationalen ist auch formell unser legitimer Souverän geworden, und nach vielen Jahr- hunderten finden wir wieder sämtliche kroatischen Länder unter einer Krone, unter dem mächtigen Zepter der Habsburger vereinigt. Bosnien und die Herze- gowina bekommen einen Landtag, in dem alle Kreise des Volkes ihre be- rechtigten Bestrebungen zur Geltung bringen können. Wir Kroaten gehen also an die Arbeit. Wir werden bei dieser eine kluge Arbeitsteilung durchführen, werden die Elite unseres Volkes in den Landtag senden und die für jedes ersprießliche politische Fortkommen so notwendige soziale, wirtschaftliche und kulturelle Arbeit durch die groß angelegte und durchdachte Maschinerie der Zajednica leisten lassen. Das Bewußtsein der richtigen und soliden Anbahnung unseres Weges gibt uns ein riesiges Selbstvertrauen. Wir sind der großen Schwierigkeiten voll eingedenk, die sich daraus ergeben, daß wir unter den drei Konfessionen die numerisch schwächste sind und daß unsere nationalen Brüder, die Moslems, die hochgewachsenen, blonden Nachkommen des alten kroatisch-bosnischen Feudaladels, sich ihrer Stammeszugehörigkeit noch nicht voll bewußt sind. Wir vertrauen jedoch auf den tiefen ethischen Inhalt unserer Volksseele, vertrauen auf die ungeheure Zähigkeit unseres Volkes, das die widrigsten Schicksale ungebrochen und mutig ertragen hatte, daß die nach- haltigsten Erfolge unserer Arbeit auch in der neuen Aegide nicht ausbleiben können und daß das kroatische Volk einer besseren Zukunft entgegengeht. (Die Zeit, 7/1908, Nr. 2176, Wien, 14. X. 1908, S. 1-2.)
179 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
P r i j e v o d Hrvati u Bosni Dr. Ivo Pilar odvjetnik i gradski vijeÊnik u Donjoj Tuzli30 Sleglo se je prvo uzbuenje oko znamenitih dogaaja koji su odredili sudbi- nu Bosne i Hercegovine, nastupa otrjeænjenje, a mi, djeca Nove Austro-Ugar- ske stavljeni smo pred pitanje: πto sada?31 Mi, bosanski Hrvati, na to smo pitanje veÊ odgovorili. »ilo idemo na rad, u borbu s krutom stvarnoπÊu, na teπki sitni rad u so- cijalnome, ekonomskom æivotu naπega naroda.32 U tom smislu, sreÊom, ne moramo poduzimati tek prve korake, jer smo neke predradnje veÊ ranije valjano obavili. Hrvati Bosne stvorili su Hrvatsku narodnu zajednicu.33 Ta ustanova je u posljednjim dogaajima odigrala tako vaænu ulogu, da se isplati njome potanje pozabaviti. Bosanska je vlada posljednjih trideset godina na Hrvate gledala kao na quantité négligeable, pa ih je tako i tretirala.34 BuduÊi da su oni katolici i da bi ih centrifugalno nastojanje moralo voditi pod inovjerna vladara, moglo se posigurati u njihovu odanost, a buduÊi da k tomu ni gospodarski nisu bili osobito razvijeni, a politiËki su bili posve neorganizirani, na njih se nije ni obaziralo, nego ih se prepuπtalo sudbini a proteæiralo preostala dva elemen- ta u Bosni. To je Monarhiju priliËno stajalo, ali u posljednje doba nije izostalo otrjeæ- njenje.
30 Sluæbeni naziv Dolnja Tuzla izmijenjen je u Tuzla pred kraj 1909., ali se i kasnije nasta- vio primjenjivati, ponekad i u sluæbenoj korespondenciji. 31 Upotrebom imeniËkog sklopa Nova Austro-Ugarska (Neu-Oesterreich-Ungarn) Pilar vje- rojatno hoÊe sugerirati da je nastala u biti nova dræava, na koju dosadaπnji dualistiËki mo- del ne Êe biti moguÊe primijeniti. 32 Prevesti imenicu flKleinarbeit« sintagmom flsitni rad« zacijelo nije rjeπenje koje najbolje od- govara pravilima hrvatskoga jezika. Za njim se ovdje ipak poseæe zbog toga πto je flsitni rad«, kao jedna od mantri u socijalno-politiËkom nauku T. G. Masaryka postao i u hrvat- skome politiËkom æivotu svojevrsni terminus technicus, kojim je i Pilar ovdje, moæda i pos- ve nehotice, otkrio djeliÊ svoje naprednjaËke baπtine. 33 S obzirom na protukuferaπko raspoloæenje, koje je u BiH nastalo dijelom spontano, a dijelom je bilo pothranjivano iz politiËkih, navlastito srpskih krugova, vrijedi primijetiti da Pilar ne pravi razliku izmeu flbosanskih Hrvata« (die bosnischen Kroaten) i flHrvata (iz) Bosne« (die Kroaten Bosniens). VeÊ je istaknuto kako pojmom Bosna redovito obuhvaÊa i Hercegovinu, premda inaËe ËeπÊe govori o dvjema pokrajinama, a ne o jednoj pokrajini ili zemlji (Land). 34 Quantité négligeable (franc.) — zanemariva koliËina, ono πto je nebitno.
180 T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH
Mi Hrvati smo svoju slabost i zapostavljenost osjeÊali tim viπe πto nas se zbog naπe suzdræljivosti smatralo i slabijima nego πto stvarno bijasmo. OsvjedoËili smo se da je glavni uzrok naπe slabosti upravo nepostojanje nacionalne organizacije, i da su naπi sunarodnjaci zbog posvemaπnje neak- tivnosti izgubili i samopouzdanje i samosvijest.35 Zato se je naπlo nekoliko odvaænih muæeva, u prvom redu dr. MandiÊ u Sarajevu, dr. KunariÊ [SunariÊ] u Banjoj Luci, Gjuro Dæamonja u Mostaru i moja malenkost u Dolnjoj Tuzli, koji su u novinama poveli kampanju i pro- pagandu u prilog ideji stvaranja narodne organizacije,36 slijedom Ëega je 16. kolovoza 1906. u Dolcu kod Travnika (Travnik je stari hrvatski kraljevski grad, srce hrvatske Bosne), odræana velika narodna skupπtina te donesen zakljuËak o stvaranju jedne jake organizacije. Izabran je Odbor πestorice ko- jemu je povjerena izrada Pravila, a u koji su pored navedenih uπli joπ i dr. med. Mato KukriÊ iz Travnika te dr. iur. Milan KatiËiÊ iz BihaÊa, koji je pos- tao jednim od naπih najmarljivijih suradnika. Odbor πestorice, Ëijim je izvjestiteljem izabran pisac ovih redaka, suoËio se je s teπkom zadaÊom. Nije se radilo samo o tome da se iznimno opπiran program izradi za organizaciju koja je obuhvaÊala sve staleæe jednog naroda koji u kulturnome smislu joπ nije bio na europskoj razini, nego je valjalo ra- Ëunati i s poteπkoÊom da je organizacija zamiπljena kao politiËka, a da joj vlada, koja je i bez toga prijekim okom gledala na tako sveobuhvatnu orga- nizaciju, nikad ne Êe priznati politiËki znaËaj. Zato je, pravniËki precizirano, utemeljen jedan savez udruga koji se sas- toji od πest okruænih saveza koji su s priliËno samostalnom pozicijom imali nadzirati, promicati i poticati sveukupni kulturni i gospodarski æivot hrvat- skoga naroda u odnosnome okrugu, pri Ëemu se jedinstvo tog saveza osigu- rava osobom predsjednika i srediπnjim odborom koji se sastoji od dvanaest Ëlanova i periodiËno zasjeda, a vlada toj organizaciji uskraÊuje svaku moguÊ- nost politiËkog djelovanja. Svrhom udruge proglaπeno je gospodarsko i kulturno uzdizanje hrvat- skog naroda u Bosni i Hercegovini, dok su putevi ostvarenja tog cilja potan- ko opisani i § 3. Pravila koji je snaæno socijalno-politiËki obojen.37
35 Ovo je, dakako, jedva prikrivena kritika crkvenog vodstva, u prvom redu kritika nadbis- kupa Stadlera, jer u njegovim je rukama faktiËno bilo i politiËko vodstvo, pa mu se, pre- ma Pilaru, mora pripisati i odgovornost za zapuπtenost hrvatskoga puka. 36 Ovim se posredno potvruje da neke od nepotpisanih ili inicijalima potpisanih Ëlanaka o potrebi hrvatskog organiziranja, objavljenih u prvoj polovici 1906. valja pripisati Pilaru. (T. JONJIΔ, Ivo Pilar, 236-238, 253 i dr.) 37 Ovdaπnji prijevod njemaËke imenice flder Verein« (udruga, udruæenje, druπtvo) ne smije izazvati zabunu s organizacijom pod nazivom Hrvatska katoliËka udruga, koju je uskoro osnovao vrhbosanski nadbiskup, u znatnoj mjeri i protiv HNZ-a.
181 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Na jednome Ëetverodnevnom zasjedanju Odbora πestorice, odræanom po- Ëetkom rujna 1906., konaËno su redigirana Pravila koja su potom poËetkom listopada 1906. podnesena bosansko-hercegovaËkoj Zemaljskoj vladi na odobrenje. Stvar je kod vlade zapala u poznatu πutnju uprave, pa je Odbor πestori- ce morao voditi ogorËenu borbu da bi nakon ËetrnaestomjeseËne stanke i opetovanih, premda ne bitnih izmjena teksta, napokon 27. prosinca 1907. dobio odobrena Pravila. Udruga je svojom djelatnoπÊu zapoËela prvih dana ove godine.38 U πest okruænih mjesta izabrani su okruæni odbori te izaslanici za Srediπnji odbor, pa je 27. veljaËe odræano prvo, Ëetverodnevno zasjedanje Srediπnjeg odbora, nakon Ëega se je moglo pristupiti organiziranju udruge u pokrajini.39 U nastavku, dolaskom proljeÊa, diljem Bosne i Hercegovine odræane su narodne skupπtine, pa je nakon πestomjeseËne æustre kampanje udruga ima- la viπe od 20.000 Ëlanova iz svih slojeva hrvatskog puËanstva u Bosni i Her- cegovini.40 Dojam toga nesluÊenog buenja Hrvata u zemlji je snaæno odjeknuo. Bo- sanska vlada, koja je veÊ bila posve demoralizirana kad su joj lea okrenuli oni elementi koje je ona tri desetljeÊa podupirala i uËinila ih najmoÊnijima u zemlji, ponovno je oÊutjela pouzdanje. Srbi, koji su Hrvate veÊ proglasili mr- tvima te se smatrali jedinim gospodarima zemlje, ostali su zapanjeni. Musli- mani, umorni od neprirodnog saveza sa Srbima, poËeli su se kolebati i pribli- æavati Hrvatima. U zemlji je stvorena nova situacija koja je puno obeÊavala. Hrvatska narodna zajednica (ili skraÊeno, prema redu poËetnih slova nje- zina imena, nazivana flHanzom«) nezadræivo je krenula na rad u narod. Na dvije sjednice Srediπnjeg odbora obavljen je veliki organizacijski i prosvjetni posao te je utrt put sustavnome sitnom radu koji je hrvatskom narodu u ca- revinskim zemljama ulio novu snagu i pouzdanje.
38 Misli se, naravno, na 1908. godinu. 39 ©est okruænih mjesta su: Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Tuzla, Travnik i BihaÊ. Premda oko toga u literaturi ima stanovitih kolebanja — pa se i Pilar ovdje buni — osnivaËke skup- πtine okruænih organizacija HNZ-a u tim su gradovima zacijelo odræane 2. i 6. sijeËnja (Ba- nja Luka) odnosno izmeu 19. i 26. sijeËnja 1908. (ostala okruæna srediπta), a Srediπnji je odbor konstituiran 21. veljaËe u Sarajevu, gdje je od 22. do 25. veljaËe 1908. odræano i nje- govo prvo zasjedanje. (T. JONJIΔ, Ivo Pilar, 272, 275-277, 279-280.) 40 Nerijetko se je, veÊ u to doba, znalo tvrditi kako HNZ u vrijeme aneksije ima Ëak 40.000 Ëlanova, pa je takvu tvrdnju preuzeo i Antun Gustav Matoπ, koji je nekoliko tjedana iza aneksije doπao u Sarajevo, oËito s ciljem pokretanja hrvatskoga lista u tome gradu. (Opπ. T. JONJIΔ, Ivo Pilar, 289-290.)
182 T. JonjiÊ: Jedan razgovor i dva Ëlanka Ive Pilara o aneksiji BiH
Jedno se, meutim, nije dalo postiÊi, naime da Hanza ostane sasvim ne- politiËnom. U zemlji u kojoj je crkvena autonomija Srba i teænja musliman- skoga Eksekutivnoga komiteta za postignuÊem vjerske autonomije znaËila vi- soku politiku,41 u atmosferi sudbonosnog iπËekivanja koja je lebdjela u oku- piranim pokrajina, ni Hanza nije mogla ostati posve nepolitiËka. VodeÊi nje- zini krugovi imali su najbolju nakanu zadræati se u pravilniËkim okvirima, ali — c’était plus fort od najboljih nakana i od najljepπih paragrafa Pravila.42 Udruga je postala nositeljicom teænji hrvatskog naroda za aneksijom, ona im je pripravljala pute te je pritom u najπirim slojevima puËanstva obavila po- sao, o Ëijoj vaænosti danas joπ nema prave predodæbe. No, to smo sad postigli. Vrhovnik preostalih naπih sunarodnjaka i formal- no je postao naπ zakoniti vrhovnik, pa nakon mnogih stoljeÊa nalazimo po- novno sve hrvatske zemlje pod jednom krunom, ujedinjene pod moÊnim æezlom Habsburga. Bosna i Hercegovina Êe dobiti sabor u kojem Êe svi di- jelovi naroda moÊi izraziti svoje opravdane teænje.43 Mi Hrvati idemo, dakle, na rad. Pritom Êemo provesti mudru podjelu rada, u Sabor odaslati elitu svog na- roda te za svaki politiËki pothvat kojemu je tako potreban socijalni, gospo- darski i kulturni trud, upotrijebiti πiroku zamiπljenu i promiπljenu maπineriju [Hrvatske Narodne] Zajednice.44 Svijest o ispravnosti i solidnosti puta koji smo izabrali daje nam divovsko samopouzdanje. Posve smo svjesni velikih poteπkoÊa koje proizlaze iz Ëinjenice da smo brojËano najslabiji od triju kon- fesija, i da naπa braÊa muslimani, ti plavokosi potomci staroga hrvatsko-bo- sanskoga feudalnog plemstva, joπ uvijek nisu posve svjesni svoje plemenske pripadnosti.45 Pouzdajemo se, meutim, u duboki etiËki sadræaj naπe narod- ne duπe,46 uzdamo se u Ëudesnu æilavost naπega naroda koji je neslomljivo
41 Srediπnja srpska kulturno-gospodarska, a zapravo politiËka organizacija, bila je Srpska narodna organizacija (SNO), dok su muslimani ustrojili Muslimansku narodnu organizaci- ju (MNO) na Ëelu koje je bio Eksekutivni odbor. 42 C’était plus fort (franc.) — bilo je jaËe. 43 Iako je pojam (zemaljskoga) sabora (Landtag) koriπten ËeπÊe, znalo se je u to doba po- tegnuti i naziv flparlament« za buduÊi Sabor Bosne i Hercegovine. Moæemo samo nagaa- ti o tome, je li Pilar ovdje sluËajem ili po inerciji izabrao naziv koji Êe uskoro dobiti i for- malnu potvrdu, ili je za njim posegao posve svjesno, moæda od svoga punca, odjelnog predstojnika Adalberta Sheka, koji je bio jedan od glavnih autora ustavnoga teksta, pota- nje upuÊen u djelokrug buduÊega sabora. 44 Pilar se, meutim, iz razloga koji nisu posve rasvijetljeni, nije pojavio kao kandidat na izborima za Sabor u proljeÊe 1910. godine. 45 Ovdje Pilaru, kao i mnogim piscima njegova doba, pojam pleme (Stamm) oznaËuje πi- ru zajednicu od naroda (Volk).
183 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) i hrabro izdræao najteæe udarce sudbine, da trajni plodovi naπega rada ne Êe moÊi izostati ni u novome zakloniπtu,47 i da hrvatski narod kroËi prema bo- ljoj buduÊnosti. (Die Zeit, 7/1908, br. 2176, BeË, 14. X. 1908, str. 1-2.)
46 Pojmovi flnarodni duh« (Volksgeist) odnosno flnarodna duπa« (Volksseele) pojavljuju se u filozofskom miπljenju, ali i u pravu, politici, psihologiji i drugdje, od poËetka 18. do sredi- ne 20. stoljeÊa. Opπ. Historisches Wörterbuch der Philosophie, Band 11: U — V, Hrsg. von Joachim Ritter et al., Basel, Stuttgart, Schwabe & Co. Verlag, 2001., 1102-1108. 47 Pilarova upotreba pojma zakloniπte (flAegide«) zacijelo nije sluËajna, nego izvire iz nje- gova uvjerenja da Hrvati zbog raznih razloga svoj opstanak i prosperitet mogu najbolje za- πtititi u sklopu jedne flveledræave«. (Usp. I. PILAR, PolitiËki zemljopis hrvatskih zemalja. GeopolitiËka studija, Sarajevo, Komisijonalna naklada «Hrvatske Knjiæare«, 1918., 31.)
184 pilar PRIKAZI
Prikazi
Tomislav JonjiÊ, Ivo Pilar — na brojna znanstvena i kulturna podruËja pisac, politiËar, ideolog (knjiæevnost, historiografija, antropologi- (1898.—1918.), AGM, ja, sociologija, psihologija i dr.). Autor s pravom istiËe da su njegovi brojni izvan- Zagreb, 2020., 899 str. profesionalni i izvanpolitiËki interesi vrlo Ëesto imali zamjetne politiËke motive i Knjiga Tomislava JonjiÊa, Ivo Pilar — pi- svrhe. sac, politiËar, ideolog (1898.—1918.), po- Pilar je pozornost javnosti na sebe dijeljena je u 14 osnovnih poglavlja: 1. skrenuo joπ u mladenaËkoj dobi kada je Uvod; 2. Æivotopis Ive Pilara; 3. Mladi Pi- objavio ideoloπko-programatsku raspravu lar: jedan od ideologa hrvatske moderne; flSecesija« (1898.). Bio je to jedan od prvih 4. Sarajevske godine: razoËaranje napred- pokuπaja da se progovori o nuænosti mo- njaËkom politikom; 5. Hrvatska narodna dernizacije druπtva u Hrvatskoj. Njegova zajednica: borba za afirmaciju hrvatstva; su razmiπljanja, kako to autor dobro uo- 6. Za aneksiju Bosne i Hercegovine — Ëava, u znatnoj mjeri bila specifiËan od- protiv srpskog imperijalizma; 7. Dva svje- jek sliËnih kretanja u tadaπnjoj Europi, tonazora i dvije koncepcije rjeπavanja hr- napose u Austriji. Pilar se na taj naËin svr- vatskog pitanja; 8. Stadlerova protuofen- stao meu pionire modernistiËke misli u ziva: Hrvatska katoliËka udruga; 9. Sabor Hrvatskoj. Neke od pogleda oblikovanih i oko Sabora; 10. Prvi svjetski rat: protiv u mladosti (modernizam, antiklerikali- jugoslavenstva i Jugoslavije; 11. Protu- zam) Pilar je zadræao cijeli æivot. jugoslavenske akcije tijekom 1917.; 12. Pilar se doselio u Bosnu i Hercegovi- Pilarova nastojanja u posljednjoj ratnoj nu 1900., a veÊ iste godine sudjelovao je godini; 13. Epilog — prvoprosinaËka ka- u pokretanju Kola sarajevskih (hrvatskih) tastrofa; 14. ZakljuËak, te 15. Prilozi i lite- knjiæevnika u Sarajevu. ÆiveÊi u Bosni i ratura; 16. Kazalo osoba i 17. O autoru. Hercegovini, koju je Austro-Ugarska Mo- Osim πto donosi i popis koriπtenih krati- narhija okupirala temeljem odluke veli- ca, knjiga je proviena slikovnim materi- kih sila na Berlinskom kongresu (1878.), jalom (fotografije suvremenika, naslovni- Pilar je uoËio da velikosrpska propagan- ce novina i Ëasopisa i tsl.), koji dodatno da, koju su podupirale kraljevine Srbija i zaokruæuje lik i djelo Ive Pilara. Crna Gora, ali i srpska graanska elita iz JonjiÊeva knjiga donosi relevantnu re- same dvojne dræave, nastoji stvoriti flVeli- konstrukciju hrvatske politiËke povijesti u ku Srbiju« od njezinih juænih dijelova i posljednjim godinama postojanja Austro- posrbiti sve tamoπnje nesrpske narode. -Ugarske Monarhije. Zbog Ëinjenice da je To je za njega bio stvarni smisao ideolo- Ivo Pilar (1874.—1933.), po profesiji od- gije flsvesrpstva«. Prema Pilarovu miπljenju vjetnik, u to doba æivio u Bosni i Herce- Hrvati, tj. njihovi politiËki predstavnici, govini (Tuzla), u prvom je planu tamoπ- trebali su se suprotstaviti toj velikosrp- nja politika. Pilarovo se djelovanje, s ob- skoj politici: a) uspostavom Ëvrste politiË- zirom na njegov interdisciplinarni pristup ke suradnje bosansko-hercegovaËkih ka- svim druπtvenim fenomenima, protezalo tolika i muslimana, kojoj su se isprijeËile
187 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) mnoge nesavladive zapreke, te b) zado- malni izraz u politici novoga kursa i for- bivanjem potpore vladajuÊih dræavnih miranju Hrvatsko-srpske koalicije. Za Pi- struktura, ponajprije austrijskih politiËkih lara je to bio znak da, zajedno s dijelom krugova. Naravno, Pilar nije bio slijep na hrvatske svjetovnjaËke inteligencije u pogreπnu austrijsku politiku prema hrvat- Bosni i Hercegovini, osnuje politiËku or- skom narodu, koja je rezultirala njegovim ganizaciju, neovisnu o strankama iz ban- nepovoljnim poloæajem unutar Monarhi- ske Hrvatske (i Dalmacije). On je, kao πto je. se moglo i oËekivati, bio jedan od pokre- Temeljem sustavnoga prouËavanja taËa, ideologa i kljuËnih autora temeljnih povijesti i geopolitike, kojoj je bio jedan dokumenata Hrvatske narodne zajednice od rodonaËelnika, Pilar je zakljuËio da je (1906.), u poËetku samo kulturno-gospo- vojno-politiËka suradnja apeninske kra- darske, a kasnije i politiËke organizacije ljevine (Italija) i karaoreviÊevske dræa- bosansko-hercegovaËkih Hrvata. Osnu- ve (Srbija) neizbjeæna, te da ugroæava i tak nove organizacije izazvao je Stadlero- hrvatske i austro-ugarske æivotne intere- vo negodovanje, viπe iz svjetonazorsko- se. U tom se kontekstu zalagao za pripo- -vjerskih i osobnih, nego iz nacionalno- jenje Bosne i Hercegovine i njezino uje- -politiËkih razloga. Osim πto Êe na Zajed- dinjenje s ostalim hrvatskim zemljama, nicu u znatnoj mjeri utjecati hrvatske po- koje su i same bile razdijeljene meu dvi- litiËke stranke — osobito StarËeviÊeva je pole Monarhije: Cislajtanija (Dalmacija, stranka prava (milinovci) — iz banske Istra) i Translajtanija (banska Hrvatska). Hrvatske, zduπnu su joj potporu davali Autor s pravom naglaπava da su se Pi- bosanski i hercegovaËki franjevci koji su larove ideoloπke zasade o stvaranju mo- joπ od vremena okupacije bili u sukobu s derne hrvatske nacije, na prijelomu proπ- nadbiskupom Stadlerom. U predstojeÊim loga i pretproπloga stoljeÊa, naπli u opre- sukobima izmeu Stadlera i Hrvatske na- ci s KatoliËkom Crkvom koja se upravo rodne zajednice Pilar je imao zapaæeno tada pokuπavala organizirano suprotsta- mjesto, istaknuvπi se kao jedan od æeπÊih viti sekularizaciji druπtva (katoliËki pok- oponenata nadbiskupovim stajaliπtima. reti). U tome se nalazila klica Pilarova su- Da bi parirao Zajednici, nadbiskup Stad- koba sa sarajevskim (vrhbosanskim) nad- ler osniva Hrvatsku katoliËku udrugu biskupom Josipom Stadlerom, koji je nas- (1909./1910.) koja je od osnutka nastupa- tojao djelovati ne samo kao vjerski, nego la kao politiËka stranka. Iako je relativno i kao politiËki predvodnik Hrvata katoliË- brzo, pod pritiskom raznih Ëimbenika ke vjeroispovijesti. Pilar se zanosio miπlju (Sv. Stolica, fuzioniranje pravaπkih frakci- da bi se Stadlerovu utjecaju mogao su- ja u banskoj Hrvatskoj, logika parlamen- protstaviti organiziranjem Hrvatske na- tarnoga æivota), doπlo do spajanja obiju predne stranke u Bosni i Hercegovini. organizacija, jaz meu njima nikada nije Od zamisli je odustao kada se uvjerio da u potpunosti prevladan. Pilar je, pod no- su naprednjaci voljni pristati uz veliko- vim okolnostima, imao sve manje utjeca- srpske pretenzije na Bosnu i Hercegovi- ja na svoje politiËko Ëedo, ali time nije nu. NaprednjaËke su ideje naπle svoj for- nestao njegov interes za politiku. Dapa-
188 Prikazi
Ëe, pokazao se spremnim i na suradnju s nadbiskupom Stadlerom, kad je ocijenio da je to u interesu hrvatskih nacionalnih probitaka. Tijekom Prvoga svjetskog rata (1914. —1918.) Pilar je poduzimao akcije kako bi sprijeËio ruπenje dræave Habsburgova- ca i stvaranje jugoslavenske dræave, za- uzimao za takvo rjeπenje hrvatskoga pita- nja koje bi omoguÊilo ujedinjavanje hr- vatskih zemalja i osiguranje njihova po- voljnoga poloæaja unutar granica Monar- hije (flprikriveni trijalizam«). Tijekom rata nastala su Pilarova naj- vaænija djela: Svjetski rat i Hrvati (Zagreb, 1915.; 1917.), Die Südslawische Frage und der Weltkrieg (BeË, 1918.), volumi- interesiranoj za teme iz nedavne hrvatske nozna rasprava o juænoslavenskom pita- povijesti, s posebnim naglaskom na Bos- nju i PolitiËki zemljopis hrvatskih zemalja nu i Hercegovinu. (Sarajevo, 1918.). JonjiÊ s pravom tvrdi ZakljuËno: Pilar nije samo jedan od kako su ta djela pokazala da je Pilar va- najoπtroumnijih analitiËara historijskih i æan ideolog protujugoslavenstva, ali ne i politiËkih procesa na istoËnoj jadranskoj ideolog protusrpstva, kako su to tenden- obali, nego i jedan od najvaænijih hrvat- ciozno tvrdili i joπ uvijek tvrde oni poje- skih politiËkih ideologa prve polovice 20. dinci i skupine koji su slijepi na Ëinjeni- stoljeÊa. ce. • Zlatko MatijeviÊ Sadræaj monografije pokazuje da au- tor suvereno vlada Ëinjenicama iz Pilaro- va æivota, te da ih na znanstveno relevan- tan naËin uklapa u πiru sliku æivoga povi- jesnoga tkiva svrπetka 19. i poËetka 20. stoljeÊa. Obradom æivotnoga puta Ive Pi- lara, u godinama silaska Monarhije s po- litiËkoga zemljovida Europe, ostvaren je relevantan doprinos suvremenoj hrvat- skoj povijesnoj znanosti, ali i historiogra- fijama susjednih dræava (Maarska, Aus- trija, Bosna i Hercegovina, Srbija). Knjiga je prvenstveno namijenjena struËnjacima iz podruËja druπtvenih i humanistiËkih znanosti, ali i onoj Ëitateljskoj publici za-
189 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Mislav Gabelica, Pravaπtvo u na uspjehu pravaπke ideje na politiËkoj Poæeπkoj æupaniji (1895.— pozornici banske Hrvatske. Da bi se mo- 1914.), flNaklada Slap«, glo razumjeti politiËki æivot u banskoj Hr- vatskoj, nuæno je navesti, πto autor i Ëini, Jastrebarsko, 2020., 233 str. da je posljednje razdoblje postojanja Mo- narhije (1867.—1918.), u dræavno-prav- Knjiga Mislava Gabelice Pravaπtvo u Po- nome smislu, bilo odreeno uspostavom æeπkoj æupaniji (1895.—1914.) sadræi dualistiËkoga sustava na temelju Austro- osam poglavlja: 1. Uvod; 2. Pojava pra- -ugarske nagodbe (1867.), u kojem su do- vaπtva u Poæeπkoj æupaniji; 3. Pravaπtvo u minantnu politiËku ulogu igrali BeË (Cis- Poæeπkoj æupaniji do pravaπkog raskola lajtanija) i Budimpeπta (Translajtanija). Ia- (1895.); 4. Pravaπtvo u Poæeπkoj æupaniji ko je Nagodbom formalno bilo priznato u prvim godinama nakon raskola; 5. Pra- jedinstvo hrvatskih zemalja (Trojedna vaπtvo u Poæeπkoj æupaniji poËetkom 20. kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmaci- stoljeÊa (do odstupa bana Khuen-Héder- ja), u stvarnosti su Hrvatska i Slavonija váryja; 6. Pravaπtvo u Poæeπkoj æupaniji (banska Hrvatska) i Dalmacija bile dræav- za vrijeme skupπtinskog pokreta (1903.); no-pravno odijeljene. Banska Hrvatska je, 7. Pravaπtvo u Poæeπkoj æupaniji do po- na temelju Hrvatsko-ugarske nagodbe Ëetka Prvoga svjetskoga rata i 8. Zaklju- (1868.), koja je predstavljala subdualistiË- Ëak, te popis izvora i literature, kazalo ku korekciju dualistiËkoga sustava, osigu- osoba i kazalo pojmova. rala odreeni stupanj autonomije unutar Knjiga donosi iscrpan povijesni pre- translajtanskoga/ugarskoga dijela Monar- gled pravaπtva u Poæeπkoj æupaniji, u raz- hije. Temeljni cilj pravaπke ideologije, ka- doblju od raskola pravaπtva (1895.) do iz- ko su je formulirali njezini utemeljitelji, bijanja Prvoga svjetskog rata (1914.). U bio je stvaranje hrvatske dræave u kojoj bi uvodnom dijelu knjige autor daje temeljit bile okupljene sve hrvatske zemlje, koje prikaz nastanka pravaπtva te njegova raz- na temelju hrvatskoga dræavnoga i narod- voja i djelovanja u doba Habsburπke Mo- noga prava pripadaju, ili su nekada u po- narhije/Austro-Ugarske Monarhije. Pola- vijesti pripadale, hrvatskom narodu. Au- zeÊi od Ëinjenice da je pravaπtvo kao hr- tor s pravom ukazuje na Ëinjenicu da je vatska-nacionalno integracijska idelogija, upravo u toj kljuËnoj toËki pravaπke ideo- nastala poËetkom druge polovine 19. sto- logije postojala dvojba, tj. je li se radilo o ljeÊa, prvenstveno na osnovi nauka i po- stvaranju potpuno samostalne dræave iz- litiËkoga djelovanja Ante StarËeviÊa te van ili unutar okvira Monarhije, i je li hr- kasnije, njegova najbliæeg suradnika Eu- vatska nacija, u svome izvornom obliku, gena Kvaternika, autor ukazuje da se ono bila utemeljena na dræavnopravnom ili tijekom vremena mijenjalo i prolazilo etniËkom naËelu. Pravaπki prijepor oko kroz viπe faza. RazliËita tumaËenja izvor- predmnijevanoga stupnja samostalnosti noga pravaπkog nauka nuæno su dovodi- hrvatske dræave, izbio je u prvi plan la do brojnih stranaËkih raskola i fuzija. 1894., kada je Stranka prava prihvatila UnutarstranaËki sukobi odraæavali su se i svoj prvi formalni politiËki program. Na
190 Prikazi temelju opseæne raπËlambe postojeÊih iz- vora i literature, autor zakljuËuje da su A. StarËeviÊ i E. Kvaternik bezuvjetno nasto- jali ostvariti punu hrvatsku dræavnost, ali je pritom njihov odnos prema vladarskoj kuÊi Habsburg-Lothringen i okviru Mo- narhije, ovisio o tome hoÊe li Hrvati mo- Êi povratiti svoja izgubljena dræavno-poli- tiËka prava. Drugim rijeËima, pravaπki politiËki program viπe nije bezuvjetno traæio potpunu suverenost hrvatske dræa- ve, nego se zadovoljavao okvirom Mo- narhije, pod uvjetom da u njoj budu ost- vareni svi zahtjevi hrvatskog naroda. Au- tor s pravom konstatira da tu nije bila ri- jeË o neËemu novom u pravaπkoj ideolo- giji, jer je i sam StarËeviÊ dræao da se hr- vatski interesi mogu osigurati u zajednici s ostalim narodima Monarhije. Ono πto je politiËkim borbama u banskoj Hrvatskoj bilo novo, a to autor posebno istiËe, bilo u posljednja dva desetljeÊa pred izbijanje je odustajanje od nuenja alternative os- Prvoga svjetskog rata. nutka potpuno samostalne hrvatske dræa- U navedenom kontekstu treba sagle- ve. Kao vaæan element za razumijevanje davati i autorovu analizu politiËkih borbi pravaπke ideologije u njezinu izvornom u Poæeπkoj æupaniji, koja se nalazi u sre- obliku jest i StarËeviÊevo shvaÊanje nas- diπtu njegove pozornosti, u kojoj sudjelu- tanka hrvatske nacije. Prema njegovu je ju razjedinjeni pravaπi. Prema unutarnjem shvaÊanju, πto autor potkrepljuje brojnim ustroju banske Hrvatske bilo je sedam dokazima, hrvatska nacija bila manje ute- æupanija. U Poæeπkoj se æupaniji nalazilo meljena na hrvatskome dræavnom pravu, πest upravnih kotareva (Brod na Savi/Sla- a viπe, Ëak preteæito, na etniËkom naËelu. vonski Brod, Daruvar, Nova Gradiπka, Nedoumice oko politiËkoga progra- Novska, Pakrac i Poæega), a na njezinu je ma dovode do stranaËkog raskola. Dota- podruËju æivjelo, prema popisu stanov- da jedinstvena Stranka prava raskolila se niπtva iz 1910., ukupno 265 272 æitelja. na maticu Stranke prava i »istu stranku Prema svojem nacionalnom i vjerskom prava, koja kasnije mijenja ime u StarËe- sastavu æupanija je bila mijeπana, ali je viÊeva hrvatska stranka prava (1904.), od- preteæitu veÊinu Ëinilo hrvatsko puËan- nosno Stranka prava (1910.), koju pred- stvo. Unutar Poæeπke æupanije, πto je vaæ- vode A. StarËeviÊ i njegov nasljednik Jo- no za autorovo istraæivanje, bilo je osam sip Frank (1895.). Bio je to samo poËetak izbornih kotareva (Brod na Savi, Daruvar, brojnih stranaËkih cijepanja i fuzija te po- GarËin, Nova Gradiπka, Novska, Pakrac, litiËkih pretrËavanja istaknutijih pravaπa u Poæega i ViliÊ-selo). AnalizirajuÊi dostup-
191 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) na povijesna vrela, autor je prikazao po- Êa politiËka kretanja u banskoj Hrvatskoj, jedince zasluæne za πirenje uËenja A. Star- bez kojih bi ona na lokalnoj razini bila ËeviÊa u Poæeπkoj æupaniji, utvrdio glav- teπko razumljiva. na uporiπta pravaπa, rekonstruirao druπ- RaπËlanivπi djelovanje pravaπkih poli- tveno-gospodarsku strukturu pristaπa po- tiËara i njihovih stranaka u Poæeπkoj æu- jedinih pravaπkih opcija, te ukazao na paniji, Gabelica je dao znanstveno ute- glavne prijepore meu pravaπkim politi- meljene odgovore na brojna pitanja, ve- Ëarima. Prema autorovim je istraæivanjima zana uz πiri druπtveni, politiËki i gospo- sve do 1895. Brod na Savi bio najjaËe darski æivot æiteljstva jedne hrvatske æu- pravaπko uporiπte. U manjoj mjeri pra- panije, u razdoblju koje je neposredno vaπtvo je uspjelo, kao jedinstvena politiË- prethodilo slomu Austro-Ugarske Monar- ka organizacija, prodrijeti i u Novu Gra- hije i njezinu silasku s povijesne pozorni- diπku. Nakon stranaËkoga raskola u no- ce (1918.). vogradiπkom kotaru, dominantnu pozici- • Zlatko MatijeviÊ ju zauzimaju frankovaËki pravaπi (»ista stranka prava), pod vodstvom Ivana Zat- luke. Za pravaπtvo je posebno bilo zna- Ëajno osvajanje Pakraca, radi zaoπtrenih hrvatsko-srpskih odnosa, i Poæege u ko- joj Êe kasnije, nakon domovinaπkih pra- vaπa, prevlast zadobiti politiËari iz Hrvat- sko-srpske koalicije. Prema autorovim istraæivanjima, po- Ëetkom 20. stoljeÊa pravaπtvo u Poæeπkoj æupaniji doæivljava krizu, koju uspjeπno prevladava nakon odlaska bana Khuen- -Héderváryja s banske stolice (1903.). Pra- teÊi dinamiku saborskih i mjesnih (opÊin- skih i gradskih) izbora, pravaπkih fuzija i raskola, te promjenâ politiËkih boja istak- nutijih politiËara, autor je prikazao razvoj politiËkoga æivota u Poæeπkoj æupaniji u kontekstu lokalnih interesa i politiËkih odnosa, u kojima su razjedinjene pravaπ- ke opcije odigrale vaænu ulogu. Svoje je zakljuËke pritom temeljio na statistikama izbornih rezultata, koje su odraæavale ras- poloæenje biraËkoga tijela, ali i stranaËka prestrojavanja. PrateÊi razvoj i djelovanje raznih pravaπkih opcija u Poæeπkoj æupa- niji, autor je istodobno ukazivao i na op-
192 Prikazi
PolitiËke biljeπke Ante TrumbiÊa ali koja je takoer izgradila za sebe odre- 1930.—1938., prir. Stjepan eni meunarodni status. MatkoviÊ i Marko TrogrliÊ, Ante TrumbiÊ za æivota je vodio — najbolje je reÊi — biljeπke. Ne radi se o Hrvatski institut za povijest, klasiËnim dnevniËkim zapisima ili nekak- Filozofski fakultet SveuËiliπta u voj autobiografskoj prozi, npr. u memoa- Splitu, Zagreb — Split, 2019., ristiËkom smislu. »ini se da je njihova sv. I. (1930.—1934.) 928 glavnina, barem za 1930-e, predstavljala str.; sv. II. (1935.—1938.) podsjetnik na razgovore s odreenim lju- 551 str. dima od politiËkog znaËaja. Biljeæio ih je, u duæoj ili kraÊoj formi, ponekad steno- grafski, sam TrumbiÊ, krateÊi imena ili Ante TrumbiÊ (1864.—1938.) jedna je od pojmove uz odreene datume. Nisu sus- onih osoba hrvatske povijesti o kojoj se tavno zapisane u nekim flbiljeænicama« ili zna i puno i malo. U pravilu, spominju ga svescima koje je sam organizirao. Dapa- svi udæbenici i bolji pregledi hrvatske po- Ëe, biljeπke koje je vodio 1930-ih, ostale vijesti koji govore o Dalmaciji u zadnjim su zapisane na raznim papirima, veÊinom, desetljeÊima postojanja Austro-Ugarske, Ëini se, dotad praznim flhartijama«. Neke Prvom svjetskom ratu i stvaranju Kraljev- su biljeπke opsegom kraÊe i sastoje se od stva Srba, Hrvata i Slovenaca, te meuna- svega par redaka, dok druge obuhvaÊaju rodnom priznanju i odreivanju granica nekoliko stranica teksta, od kojih na æa- monarhistiËke Jugoslavije, kao i njenom lost neki redci ili Ëitave stranice nisu saËu- kompliciranom, unutarnjem politiËkom vani. BuduÊi da za neka razdoblja ima os- æivotu u iduÊim desetljeÊima. Svako tko jetno manje biljeæaka u odnosu na druge se bavio spomenutim razdobljima, stoga godine (npr. za 1930., 1931., ili prve mje- je u njegovoj osobi i djelovanju mogao sece 1936.), moæda se moæe reÊi da je naÊi neπto bitno. TrumbiÊ je pritom Ëes- TrumbiÊ neke razgovore vodio odvojeno to, izravno ili izmeu redaka, prikazan te da oni nisu zavrπili u arhivima, ili ih je kao politiËki subjekt, istaknuti politiËar, moæda sam uniπtio, bojeÊi se policijskih opinion maker, tvorac raznih programa, premetaËina. Posljednju tvrdnju osnaæuje poput Krfske deklaracije (1917.), itd. Ëinjenica da ponekad piπe u odreenim Radi se, dakle, o vaænoj i intrigantnoj πiframa ili skraÊenicama. Isto tako, neke osobi koja je u viπe navrata i na nekoliko vaæne dogaaje u kojima aktivno sudjelu- naËina nastojala biti opisana kao pravnik, je, poput sastavljanja ZagrebaËkih punk- parlamentarni zastupnik, flπef« Jugosla- tacija krajem 1932., spominje relativno venskog odbora, ali i ministar te lobist. πturo, kao i razgovore koje je vodio sa Pritom treba imati na umu da su se nje- stranim politiËarima i novinarima, koji su govi politiËki i drugi nazori Ëesto mijenja- ga kontaktirali æeleÊi se potajno raspitati o li, od jednog razdoblja do drugog. Una- stanju u Kraljevini Jugoslaviji. toË tome, nesumnjivo je bio i ostao figu- Bilo kako bilo, nakon TrumbiÊeve ra koja je imala dosta ugleda u svim dr- smrti biljeπke su zavrπile u raznim arhivi- æavnim zajednicama u kojima je æivjela, ma. Zapravo, veÊina ih je po njegovoj æe-
193 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) lji ostavljena tadaπnjoj Jugoslavenskoj, priloæili tekstu, za njegovo bolje razumi- danas Hrvatskoj akademiji znanosti i um- jevanje. Tako prvi svezak broji 1462, a jetnosti, jer se smatralo da su vezane uz drugi 731 fusnotu. Brzoj pretrazi teksta njegovo djelovanje u Jugoslavenskom pomaæu kazala osobnih imena i mjesta odboru i godine koje je proveo kao mi- koja se nalaze zasebno na kraju svakoga nistar vanjskih poslova Kraljevstva SHS. sveska, a uz koja su i popisi kratica te re- Pritom se tu i danas moæe naÊi dio doku- ferentne literature. U PolitiËkim biljeπka- menata koji se odnose na 1930-e, poput ma Ante TrumbiÊa nema fotografija, dija- spomenutih biljeæaka. Manji dio nalazi se grama, tabela i sliËnih priloga, jer ih ne- u drugim fondovima, koji se Ëuvaju u ma ni u izvornicima. SveuËiliπnoj knjiænici u Splitu te u Hrvat- Ne moæe se reÊi da su ove biljeπke, skom dræavnom arhivu u Zagrebu. Meu- kao izvor, dosad bile potpuno nepoznate tim, i njih su prireivaËi, Stjepan Matko- istraæivaËima. Meutim, iako su neki pov- viÊ i Marko TrogrliÊ, minuciozno locirali, jesniËari, koji su ih koristili za vlastite ra- odredili datumski gdje pripadaju, transkri- dove o hrvatskoj politici 1920-ih i 1930-ih birali i prikljuËili glavnini biljeæaka iz spo- godina, ili o samom TrumbiÊu, poput Lju- menute TrumbiÊeve ostavπtine (HAZU) be Bobana i Ive PetrinoviÊa, tvrdili da je koje su odluËili objaviti. U konaËnici, on pedantno biljeæio sva dogaanja oko krajnji je produkt opπirno, dvotomno dje- sebe, te intimna raspoloæenja i razmiπlja- lo. Biljeπke su sloæene kronoloπkim slije- nja, tek objavom dvotomnih biljeæaka u dom, a svaka godina odvojena kao za- kojima je obiljeæeno razdoblje 1930-ih, sebno poglavlje. Prvi svezak ima Ëak 928 vidi se da to baπ ne stoji. str. na kojima se nalazi 395 biljeæaka, dok PolitiËke biljeπke Ante TrumbiÊa u drugi svezak broji 551 str., na kojima su neπto veÊem svesku I. (koji pokriva raz- rasporeene 223 biljeπke. doblje od 1930. do 1934.), ali i svesku II. Pohvale idu prireivaËima koji su (razdoblje od 1935. gotovo do autorove uloæili velik trud da rekonstruiraju poj- smrti 1938.) svjedoËe kako TrumbiÊ zapi- move, πifre, pseudonime i osobna imena suje u prvom redu razgovore koje je vo- u opseænim TrumbiÊevim biljeπkama. Na- dio s drugim politiËkim akterima, a tek ravno, radi neËitkosti, precrtavanja, brisa- poneπto prepisuje odreene druge izvo- nja i sl., bilo je gotovo nemoguÊe sve re- re, ili Ëuva pisma koja dobiva od drugih. konstruirati. Meutim, takva su mjesta ri- »ini se da bi TrumbiÊ nakon razgovora s jetka i ne predstavljaju prepreku razumi- odreenom osobom od politiËkog znaËa- jevanju πire slike problema, spomenutog ja, ili njegovim izaslanikom, u osami svo- u pojedinoj biljeπci, iako je u nekim seg- ga doma, zapisao informacije koje je do- mentima za puno razumijevanje navoda bio iz te interakcije. Dakle, iako ponekad potrebno imati odreeno predznanje. Tu malo saznajemo o samom TrumbiÊu, ili i tamo potkrala se i neka greπka u tran- konkretno, kakvo je njegovo miπljenje o skripciji, ali u konaËnici je razvidan veli- pojedinim informacijama, poneki Trum- ki trud koji je uloæen u pripremu ovoga biÊev osvrt, pitanje ili odgovor na sugo- bitnog izvora. Dojmu doprinosi i mnoπ- vornikove argumente, katkad i kraÊi sar- tvo fusnota koje su MatkoviÊ i TrogrliÊ kastiËan komentar u zagradama, mogu se
194 Prikazi naÊi nakon odreene tvrdnje sugovorni- ka. TrumbiÊ ipak minuciozno biljeæi po- datke iz razgovora koje smatra bitnima, ponekad eventualno navodeÊi raspoloæe- nje ostalih aktera konverzacije. Zato se pojedine informacije ponavljaju kroz viπe razgovora, Ëak i u desetak raznih biljeæa- ka, ovisno tko mu ih je, kada i na koji na- Ëin ispriËao. Moæda je tako zbog toga da sam TrumbiÊ moæe pratiti tko mu je dao koju vijest, ili da bude siguran u neku in- formaciju, zato πto ih je dobivao s viπe strana. To bi opravdavalo i razlog zbog kojeg Ëesto biljeæi flrekla-kazala« put in- formacije, tj. od koga je pojedinu stvar, vrijednu zapisa, Ëuo njegov sugovornik. Iako nemamo jasnu naznaku motiva iza poËetka stvaranja biljeæaka ono πto je oËi- gledno jest da TrumbiÊ svoje biljeπke, ba- skim sluæbenicima koji su ga nadzirali. rem u ovom obliku, nije vodio flza budu- Iako Êe vlastima isticati kako je izvan ak- Êa pokoljenja« veÊ, Ëini se, za sebe, kao tivne politike, izmeu redaka Êe im dava- kasniji podsjetnik. ti do znanja da je protivnik diktature, te U gotovo cijelom razdoblju, pokrive- da je na neki naËin i dalje politiËki sub- nom biljeπkama, Ante TrumbiÊ nalazi se jekt — i to onaj koji misli da u dræavi tre- u Zagrebu, iako je potkraj æivota bio viπe ba rijeπiti tzv. Hrvatsko pitanje. DapaËe, u Splitu. U tim gradovima veÊ u poznijim isticat Êe da je za HSS, kao glavnu stran- godinama boravi zajedno sa suprugom, ku koja okuplja hrvatski narod, kao i druæi se sa svojim poznanicima i oËito æi- Vladka MaËeka, kao RadiÊeva nasljednika vi u politiËkoj izolaciji. Naæalost, u biljeπ- kama ne nalazimo puno toga o privatnim na Ëelu hrvatskoga nacionalnog pokreta. odnosima. TrumbiÊ je u tim godinama DapaËe, njegovo djelovanje dovest Êe ga umirovljeni ministar, koji nominalno joπ u vezu s hrvatskim politiËkim emigranti- uvijek uæiva velik ugled, radi uloge koju ma, npr. Milom Budakom i Mladenom je odigrao u jugoslavenskom ujedinjenju LorkoviÊem, s kojima kontaktira pismima i priznanju te dræave. Ipak, on ne skriva ili preko posrednika. Iako sâm to decidi- svoje razoËaranje jugounitaristiËkom poli- rano ne navodi, Ëini se da TrumbiÊ 1930- tikom ©estosijeËanjske diktature, pa se -ih priæeljkuje hrvatsku neovisnost, ma- unatoË naËelnoj pasivnosti nalazi pod kar se ne slaæe s teroristiËkim metodama prismotrom reæima, koji otvoreno prati s za ostvarenja toga cilja, a brinu ga i pita- kime se sastaje, kome piπe i tko piπe nje- nja granica te dræave, kao i interesi okol- mu. Zato Êe u nekoliko navrata u biljeπ- nih zemalja zainteresiranih za njezin teri- kama opisati i svoje razgovore s policij- torij.
195 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Kroz TrumbiÊeve biljeπke jasne su i vatskoj, kao glavnom koalicijskom part- osobne i politiËke prilike, Ëak i unutar sa- neru dosljedno oporbenog HSS-a, za ko- mog HSS-a, pogotovo u doba dok je je izmeu redaka tvrdi da ga ne obavjeπ- stranka obezglavljena MaËekovim zatva- tavaju o vaænim stvarima i, dapaËe, otvo- ranjem (1933.—1934.), i dok on, kao is- reno izbjegavaju. Iako Êe se distancirati kusan politiËar u svojstvu flsavjetnika«, od svih politiËara iz Hrvatske koji su ula- treba na neki naËin voditi tu stranku za zili u neke kombinacije s reæimima na vrijeme zatvaranja stranaËkog πefa. Dapa- vlasti, isto Êe tako ponekad biti jasno nje- Ëe, one jasno svjedoËe koliko je ponekad govo povremeno neslaganje s politiËari- bila tanka linija u pozadini nekih dogaa- ma iz vodstva HSS-a. MaËekova politika ja, koji su bili odjeci nekih manjih ili ve- za njega je naËelno dobra, makar kritizi- Êih odluka. TrumbiÊ stoga biljeæi i kako ra neke njegove poteze, dok se Ëini da s se ponaπaju odreeni politiËari s kojima energiËnijim Predavcem nije imao dobru dolazi u kontakt, npr. krajem 1934., u tre- suradnju. SliËno je i njegovo miπljenje o nutcima atentata na kralja Aleksandra, za- Alojziju Stepincu, kojeg s jedne strane ci- tim MaËekove saæalnice te sastavljanja i jeni i hvali, a s druge, kao da se ne slaæe slanja Namjesniπtvu tzv. Memoranduma sa svim njegovim potezima. grupe hrvatskih intelektualaca. Ipak, za- Cjelovita objava PolitiËkih biljeæaka nimaju ga i dogaaji izvan dræave, osobi- koje je sastavljao Ante TrumbiÊ tokom to oni vezani uz francusku, talijansku, 1930-ih, pokazat Êe njihovu pravu isko- maarsku, njemaËku i austrijsku politiku, ristivost te vrijednost za hrvatsku povijes- poput pitanja Anschlussa Austrije ili po- nu i druge srodne znanosti. U biljeπkama kuπaja restauracije Habsburgovaca u toj su ostale zabiljeæene razne Ëinjenice, ali i zemlji. neprovjerene informacije, fakti i glasine, TrumbiÊeve politiËke biljeπke po- te ponekad, i traËevi privatnog karaktera. maæu rekonstruirati osobne, politiËke, di- One su svojim sadræajem bitne jer nam plomatske, gospodarske i druge odnose vrijedno dopunjuju dosadaπnja historio- izmeu raznih hrvatskih, ali i drugih oso- grafska saznanja o dinamiËnim politiËkim ba iz javnog æivota onodobne Jugoslavi- i drugim odnosima unutar prostora elita je, pa i Europe. Pritom Êe se vidjeti da za- u Kraljevini Jugoslaviji. Biljeπke takoer pravo i politiËki protivnici odræavaju ne- govore o tome kako se miπljenje o nekim ke veze, meusobno se javno ili tajno politiËkim i drugim problemima mijenja- sastaju, izmeu sebe traæe informacije i lo, prilagoavalo u odreenim tjednima i razjaπnjenja, ali i to kako su nepovjerljivi mjesecima, te kakvu su doista ulogu u jedni prema drugima. Izmeu redaka ili njima igrali neki pojedinci — barem pre- izravno, vidi se kako je TrumbiÊ s jedne ma obavijestima jednoga naoËigled vrlo strane kritiËan prema svim politiËkim radoznalog, ali vaænog aktera, do kojeg strankama u Kraljevini Jugoslaviji, i nema su takve vijesti dolazile i koji ih je odlu- visoko miπljenje o njihovim voama, po- Ëio na svoj naËin zabiljeæiti. put Koroπca, Spahe, DavidoviÊa, JevtiÊa, • Stipica GrgiÊ itd. Zanimljivo, ima relativno loπe miπlje- nje i o Samostalnim demokratima u Hr-
196 Prikazi
Tomislav JonjiÊ, Antun Gustav Matoπ — Pod starËeviÊevim barjakom, AGM, Zagreb, 2019., 886 str.
Knjiga Tomislava JonjiÊa Antun Gustav Matoπ — Pod starËeviÊevim barjakom, podijeljena je u 14 osnovnih poglavlja: 1. Pristupne napomene: zaπto o Matoπu?; 2. Kako o Matoπu: predodæbe, uvjerenja i poteπkoÊe; 3. Mladi Matoπ: obitelj, zaviËaj i domovina; 4. Vojni bjegunac: prvi susret s Beogradom i Srbijom; 5. Preko Æeneve do Pariza: od Novoga vieka do Hrvat- skog prava; 6. Matoπ u Parizu: enfant ter- rible u »istoj stranci prava; 7. Ponovno u Beogradu: flnaπe neujedinjeno pleme«; 8. Ëar, knjiæevni kritiËar i novinar, ostao je Iznova uz Franka i starËeviÊance; 9. Na- do naπih dana nezaobilazna pojava na pokon u domovini: rame uz rame s Josi- hrvatskome intelektualnom nebu. Autor pom Frankom; 10. Raskid s Frankom: ne- stoga s pravom istiËe da je Matoπ na ispunjena obeÊanja; 11. S milinovcima do odreeni naËin postao i ostao svojevrstna svepravaπkog ujedinjenja; 12. Ili omladin- mjera svih stvari u hrvatskoj knjiæevnosti ski barjak ili fljedan proti svima, proti sve- joπ godinama nakon smrti. Iako nije bio mu«; 13. Ponovno sâm: bolest, posljednji roeni flpurger«, za njega je Zagreb bio dani i smrt i 14. ZakljuËak te 6 dodataka: grad djetinjstva i mladosti, ali i mjesto u 15. Prilozi (Matoπ i krπÊanstvo; Nacional- koje se vratio u smiraj æivota. Njegov no i internacionalno u Matoπevu djelu; buntovni duh onemoguÊio mu je stjeca- Matoπ prema rasnom uËenju i antisemitiz- nje formalne πkolske naobrazbe, ali ga je mu i Antimodernist, flmoderni konzervati- isto tako odveo, kao vojnog bjegunca, iz- vac« ili tradicionalist); 16. Izabrana litera- van granica domovine: najprije u Kralje- tura i 17. Kazalo osoba. Knjiga je provi- vinu Srbiju, a potom u ©vicarsku i Fran- ena slikovnim materijalom (fotografije cusku. Za æivot je zaraivao kao novinar suvremenika, naslovnice novina i Ëasopi- i knjiæevnik i povremeni glazbenik u ka- sa i tsl.). zaliπtu (Beograd). Od mladenaËkih je da- Autor u knjizi prati æivotni i profesio- na pristajao uz pravaπku ideologiju Ante nalni put Antuna Gustava Matoπa (1873. StarËeviÊa, iako je, kako to autor dobro —1914.), koji je trajno obiljeæio hrvatsku primjeÊuje, gledao sa simpatijama i na knjiæevnost na svrπetku XIX. i poËetku ideje akovaËkoga biskupa Josipa Jurja XX. stoljeÊa. DjelujuÊi na javnoj pozorni- Strossmayera (obzoraπtvo). Tijekom bo- ci kao novelist, feljtonist, pjesnik, polemi- ravka u Beogradu stjeËe poznanstva u ta-
197 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) moπnjem knjiæevnom i boemskom svije- nom svoga neponovljivog stila. Zahvalju- tu. Osim πto je razvio πiroku suradnju s juÊi knjiæevnom, publicistiËkom i pole- beogradskim listovima i Ëasopisima, Ma- miËkom daru, Matoπ je postao nezaobila- toπ je, πto autor posebno naglaπava, isto- zan Ëimbenik hrvatskog kulturnog i poli- dobno objavljivao radove i u sarajevskoj tiËkog æivota, premda fiziËki, iz razumlji- flNadi«, πto je bilo tim Ëudnije jer je imao vih razloga, nije bio u Hrvatskoj. Koriste- status vojnog bjegunca, tj. osobe kojoj su Êi se proglaπenjem amnestije za vojne po logici stvari trebala biti otvorena vrata bjegunce, vratio se u Zagreb u sijeËnju nekog zatvora, a ne stranice Ëasopisa ko- 1908. Iako je po povratku u domovinu ji nije bio neovisan od dræavnih vlasti. nastavio nastupati kao odluËan Frankov Za boravka u Æenevi Matoπ je doπao pristaπa, nije skrivao specifiËne kulturno- u doticaj s knjiæevnikom Antom TresiÊem -politiËke poglede koji su ga razlikovali PaviËiÊem, tada beskompromisnim pris- od frankovaËkog pravaπtva. Naime, Ma- taπom »iste stranke prava/StarËeviÊeve toπ je bio uvjeren da Hrvati i Srbi govore hrvatske stranke prava (frankovci), ured- istim jezikom te da je kulturna suradnja nikom Ëasopisa flNovi viek«, koji je slovio juænoslavenskih naroda poæeljna. Isto- kao vaæna protumodernistiËka tribina. Ni- dobno je sustavno pisao protiv svake ju- je zazirao od suradnje s publikacijom tak- goslavenske politiËke koncepcije. Nakon ve reputacije jer je doπao do uvjerenja da razlaza s Frankom, koji je bio viπe osob- su hrvatski modernisti uglavnom slabi ne negoli politiËke naravi, Matoπ se pri- umjetnici, s dvojbenim politiËkim ideja- klonio StarËeviÊevoj stranci prava (mili- ma (jugoslavenstvo). Suradnja s TresiÊem novci), πto ga, ipak, nije sprijeËilo da u PaviËiÊem omoguÊila mu je uspostavlje- povodu Frankove smrti (1911.) napiπe to- nje veza s vodstvom frankovaËkih prava- pao nekrolog Ëovjeku kojem se u osnovi πa. Josip Frank, predsjednik stranke, i divio, zbog njegovih politiËkih stajaliπta. njegovi sljedbenici, vodili su se naËelima Nakon πto se razoËarao u Mili StarËeviÊu, koja su Matoπu bila bliska: hrvatski nacio- voi milinovaËkih pravaπa, pokuπao je iz- nalizam, hrvatsko dræavno pravo, kako graditi samostalnu druπtvenu i politiËku ga je definirao A. StarËeviÊ, protuklerika- poziciju, u Ëemu mu je trebala pomoÊi i lizam — reakcija na Prvi hrvatski katoliË- Ëinjenica da je joπ u emigrantskim dani- ki sastanak u Zagrebu (1900.), koji se bez ma postao svojevrstna ideoloπko-svjeto- dovoljno valjanih argumenata poËesto nazorska perjanica dijela sveuËiliπne i proglaπava poËetkom klerikalizacije dru- srednjoπkolske mladeæi u Hrvatskoj. Ne- πtvenog æivota u Hrvatskoj — i borba dugo nakon Matoπeve prerane smrti, u protiv Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.) predveËerje Velikoga rata (1914.—1918.), i njezinih negativnih posljedica za Hrvat- posve spontano zapoËinje, ne bez razlo- sku. Matoπ je, prihvativπi pravaπki nauk u ga, izgradnja slike o njemu kao svojevrst- njegovoj frankovaËkoj inaËici, postao re- nom ideologu hrvatskog nacionalizma. van suradnik flHrvatskog prava«, srediπ- Iako je JonjiÊeva knjiga o Matoπu, njega stranaËkog glasila te je uπao u bo- knjiæevniku europskih nagnuÊa, prven- riliπte politiËke publicistike sa svom sili- stveno namijenjena struËnjacima iz po-
198 Prikazi druËja druπtvenih i humanistiËkih zna- Dinko »utura, Stjepan nosti, ona Êe biti korisno πtivo i πiroj Ëita- SarkotiÊ — posljednji teljskoj javnosti, zainteresiranoj za teme zemaljski poglavar Bosne i iz nedavne hrvatske intelektualne proπ- Hercegovine losti, pogotovo kada je rijeË o njezinoj li- , AGM, Zagreb, terarno-politiËkoj sastavnici. 2019., 491 str. • Zlatko MatijeviÊ Knjiga Dinka »uture Stjepan SarkotiÊ — posljednji zemaljski poglavar Bosne i Hercegovine, podijeljena je na Uvod (Me- tode istraæivanja, izvori i literatura; Litera- tura jugoslavenskih i hrvatskih povjesni- Ëara i Arhivsko gradivo) i deset poglavlja: 1. Kratka biografija Stjepana SarkotiÊa; 2. SarkotiÊeve studije; 3. SarkotiÊevo sudje- lovanje u ratu i njegove zasluge; 4. Gu- verner u Srbiji; 5. Zemaljski poglavar u BiH i zapovjedni general u Bosni i Her- cegovini i Dalmaciji; 6. Promjene u 1916. i 1917. godini; 7. Zavrπna ratna godina; 8. Posljednji dani Monarhije; 9. SarkotiÊeva ratna korespondencija i 10. SarkotiÊeva djelatnost u emigraciji te ZakljuËak. Uz osnovni tekst su dodani: Popis pokrata, Izvori i literatura, Dodatci, fotografije, Karte, Kazalo imena i Æivotopis autora. Autor je obradio æivotni put generala Stjepana baruna SarkotiÊa od LovÊena (1858.—1939.), jednoga od najviπih aus- tro-ugarskih Ëasnika tijekom Prvoga svjet- skog rata (1914.—1918.). Svoja istraæiva- nja temeljio je na relevantnim objavljenim i neobjavljenim izvorima te domaÊoj i inozemnoj znanstvenoj literaturi i publi- cistici. Od neobjavljene grae D. »utura je iscrpno obradio spise koji se odnose na SarkotiÊa, a Ëuvaju se u arhivskim us- tanovama u zemlji i inozemstvu (Hrvatski dræavni arhiv u Zagrebu; Kriegsarchiv i Österreichisches Staatsarchiv u BeËu te Dræavni arhiv Bosne i Hercegovine u Sa-
199 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
poduzimao. Srediπnje mjesto u knjizi za- uzima raπËlamba njegova djelovanja u Bosni i Hercegovini od 1915. do 1918. godine. Nakon πto je car i kralj Franjo Jo- sip I. imenovao SarkotiÊa zemaljskim po- glavarom u Bosni i Hercegovini i ujedno zapovjedajuÊim generalom u Bosni i Her- cegovini i Dalmaciji, za njega zapoËinje novo intenzivno razdoblje u vojniËkom, ali i politiËkom æivotu. Kao zemaljski po- glavar (flposljednji paladin Carstva«) naπao se pred nizom problema koje je trebalo bez odlaganja rijeπiti: osiguranje neome- tane protoËnosti cestovnog, æeljezniËkog i poπtanskog prometa, opskrba gradova æiveænim namirnicama i drugom nuænom robom, neometan rad obrazovnih i zdravstvenih ustanova, odræavanje jav- rajevu). Nakon kritiËkog osvrta na dosa- nog reda i mira, omoguÊavanje funkcio- daπnje rezultate hrvatske, inozemne i biv- niranja lokalne uprave, provoenje mobi- lizacije za vojsku sposobnih vojnih ob- πe jugoslavenske historiografije, autor je veznika. Dr. SarkotiÊ se, kako istiËe au- u viπe kronoloπko-tematski poredanih tor, nije ograniËavao samo na vojno- poglavlja (i potpoglavlja) prezentirao Sar- -upravni aspekt svoje sluæbe, nego je kotiÊev æivotni put i vojno-politiËko dje- budno pazio i na politiËke prilike u Bos- lovanje. Osim πto se bavio strateπkim ni i Hercegovini. Kada se tijekom 1917. promiπljanjima o moguÊoj talijansko — godine u javnosti poËelo otvoreno govo- austro-ugarskoj bojiπnici (Juæni Tirol), te riti o rjeπavanju tzv. juænoslavenskog pi- slovi kao izuzetan poznavatelj vojnopoli- tanja, SarkotiÊ nije mogao, kao vojno-po- tiËkih odnosa u Rusiji, SarkotiÊ je izradio litiËki Ëimbenik, ostati pasivan. Prema au- studiju o moguÊem ruskom ratiπtu u torovu miπljenju, potkrijepljenom rele- predmnijevanom ratnom sukobu. vantnim izvorima, general je dræao da se U poËetnoj fazi Prvoga svjetskog rata dualistiËki ustrojena Monarhija treba pre- SarkotiÊ je sudjelovao kao zapovjednik urediti. VladajuÊim je Ëimbenicima u Be- 42. domobranske divizije te je ratovao na Ëu, ukljuËujuÊi i samog car i kralja Karla podruËju zapadne Srbije, gdje se istaknuo I. (IV.), neuspjeπno predlagao da se Bos- svojim vojno-taktiËkim sposobnostima, na i Hercegovina ujedine s Hrvatskom, ali i osobnom hrabroπÊu. Autor je poseb- Slavonijom i Dalmacijom, u jedno politi- no obradio SarkotiÊev kratkotrajni bora- Ëko tijelo unutar granica Monarhije. Isto- vak u okupiranoj Kraljevini Srbiji (stude- dobno se odluËno protivio ujedinjenju ni-prosinac 1914.) i mjere koje je tamo juænoslavenskih zemalja Monarhije s tada
200 Prikazi okupiranim kraljevinama Srbijom i Cr- Miroslav Tuman, Haπki nom Gorom, o Ëemu se u vrhovima Mo- krivolov — analiza dokaza o narhije razmiπljalo, dræeÊi da bi to bilo ciljevima zajedniËkoga pogubno za njihov daljnji razvoj i opsta- zloËinaËkog pothvata u pred- nak, pogotovo kada je rijeË o hrvatskim zemljama. metu IT-04-74, Hrvatska Vojno-politiËki slom Srediπnjih sila sveuËiliπna naklada, Hrvatski doËekao je SarkotiÊa u Sarajevu. Predav- dokumentacijski centar πi mirno vlast Narodnome vijeÊu Slovena- Domovinskog rata u BiH, ca, Hrvata i Srba, zemaljski je poglavar, Zagreb — Mostar, 2019., ne bez neugodnosti, otiπao u Austriju. Ti- 511 str. jekom svojih emigrantskih godina, umi- rovljeni se general djelatno ukljuËio u hr- Prof. dr. sc. Miroslav Tuman, hrvatski vatski emigrantski æivot, nastojeÊi iznaÊi formulu koja Êe omoguÊiti stvaranje su- politiËar, znanstvenik i sveuËiliπni profe- verene hrvatske dræave. sor, roen je 1946. godine u Beogradu. Knjiga je poglavito namijenjena struË- Æivio je i πkolovao se u Zagrebu, gdje je njacima iz podruËja druπtvenih i huma- zavrπio gimnaziju, a potom 1970., diplo- nistiËkih znanosti (povjesniËari, vojni mirao filozofiju i sociologiju na Filozof- povjesniËari, politolozi, novinari i dr.), ali skom fakultetu. Pri istoj je instituciji ma- i onoj Ëitateljskoj publici zainteresiranoj gistrirao i doktorirao, te od 1988. konti- za teme iz nedavne hrvatske proπlosti, nuirano predaje na Odsjeku za informa- pogotovo kada je rijeË o njezinoj vojnoj cijske znanosti. IzgraujuÊi znanstvenu sastavnici (Prvi svjetski rat), ali i proble- karijeru, napredovao je u akademskoj hi- mima nastalima nakon uspostave Versaill- jerarhiji te je 2005. godine izabran u traj- skoga mirovnog poretka u meuratnoj no zvanje redovitog profesora. Devede- Europi. setih godina proπloga stoljeÊa istaknuo se • Zlatko MatijeviÊ kao sudionik Domovinskog rata te kao ravnatelj Hrvatske izvjeπtajne sluæbe. Od 2000. g. posvetio se politiËkom, publicis- tiËkom i znanstvenom radu; autor je niza znanstvenih i struËnih Ëlanaka te knjiga, od kojih valja izdvojiti sljedeÊe: Istina o Bosni i Hercegovini (2005.), Vrijeme kri- vokletnika (2006.), Informacijsko ratiπte i informacijska znanost (2008.), Programi- ranje istine (2012.), Druga strana Rubiko- na (2017.). Haπki krivolov — analiza dokaza o ciljevima zajedniËkoga zloËinaËkog pot- hvata u predmetu IT-04-74, najnovija je
201 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) knjiga prof. Tumana, koja na razloæan i potpuno pogreπno shvaÊale. U sliËnim bi studiozan naËin podrobno opisuje meto- sluËajevima sudskome vijeÊu Ëesto znala dologiju, πto ju je Meunarodni kazneni promaknuti i sama bit nekog dogaaja ili sud za bivπu Jugoslaviju primijenio u pro- razgovora, jer prevoditelji nisu bili do- cesu flPrliÊ i ostali«, odnosno u sluËaju flhr- voljno precizni, a nemar se oËitovao i u vatske πestorke« iz Herceg-Bosne. Anali- povremenom mijenjanju redoslijeda po- zirajuÊi opseæan sudski materijal, doku- vijesnih dogaaja, Ëime se nuæno mije- mente i iskaze svjedoka, autor u devet njao i njihov kontekst. Autor primjeÊuje poglavlja problematizira glavne teze pre- kako se u presudi od svih imena najËeπ- sude, koju je Æalbeno vijeÊe izreklo 2017., Êe navodi ime hrvatskog predsjednika osudivπi hrvatske vojne i politiËke duæ- Franje Tumana, te na taj naËin sudsko nosnike iz Bosne i Hercegovine na dugo- vijeÊe sugerira kako je upravo on imao godiπnje zatvorske kazne. kljuËnu ulogu u politici i provedbi UZP-a. Prvo poglavlje, naslovljeno Uvod: Meutim, s tom tezom ne korespondira konstrukcija zloËina u jeziku (str. 11-21), broj citiranih Tumanovih izjava, jer on ukazuje na problematiËnost jeziËnih for- zapravo nije iznosio stavove koji bi mo- mulacija kojima se sud sluæio pri opisiva- gli potkrijepiti navode presude. Valja na- nju postojanja tzv. udruæenog zloËina- pomenuti kako autor na ovome mjestu Ëkog pothvata (UZP). Pritom je razvidno iznosi vlastita promiπljanja o æivotu i dje- kako sud, u pokuπaju dokazivanja krivnje lovanju, te karakteru i shvaÊanjima gene- flπestorke«, nije raspolagao Ëvrstim i nepo- rala Praljka, koji je na viπe naËina obilje- bitnim dokazima koji bi podupirali takve æio ovaj sudski proces. Takoer se navo- teze, te je Ëesto pribjegavao proizvoljno- di pregledan popis svih na sudu koriπte- sti tumaËenja. Autor tu misao dodatno nih dokaza i protudokaza o UZP-u, tako razrauje u nastavku, pa tako u poglavlju da svaki Ëitatelj moæe sam lako provjeriti Vrijeanje pravde (str. 22-73) konstatira autorove navode i zakljuËke. kako je sud pokazao nerazumijevanje po- Poglavlje Konstitutivnost i suverenost vijesnog konteksta analiziranih ratnih do- u predmetu IT-04-74 (str. 74-165) moæda gaanja i stoga pogreπno interpretirao niz je i najvaæniji dio cjelokupne knjige, jer dokumenata. PrimjeÊuje se kako su poje- na razumljiv i argumentiran naËin obraz- dina vojna izvjeπÊa i transkripti sastanaka laæe javnosti slabo poznate Ëinjenice o ra- podloæni brojnim manipulacijama, ukoli- tu u Bosni i Hercegovini. Prije svega, u ko se promatraju izvan konteksta vreme- fokus se stavlja kljuËna toËka presude na i bez nuæno potrebnih saznanja o po- Æalbenog vijeÊa, kojom se tvrdi kako je vijesnim procesima. predsjednik Tuman æelio obnoviti grani- Sudski su prijevodi takoer predstav- ce nekadaπnje Banovine Hrvatske, od- ljali problem te se nerijetko dogaalo da nosno izravno pripojiti neke dijelove BiH su se, uslijed nespretnog i neadekvatnog Republici Hrvatskoj. Autor stoga otkriva prijevoda, neke reËenice koje je general pravi smisao i povijesno znaËenje te teri- Slobodan Praljak izrekao na suenju, torijalne cjeline iz 1939. godine, ocijeniv-
202 Prikazi
πi kako je sud donosio neispravne za- kljuËke jer uopÊe nije poznavao kontekst vremena u kojem je egzistirala Banovina Hrvatska. U nastavku, nakon πto je ukrat- ko izloæio stajaliπte onovremene srpske politike i opisao meunarodne pokuπaje rjeπavanja bosanskohercegovaËke krize, autor se fokusira na muslimansku/boπ- njaËku perspektivu i navodi glavne teze Islamske deklaracije, politiËkog progra- ma muslimanskog/boπnjaËkog lidera Ali- je IzetbegoviÊa. U tom, na Haπkome su- du relativiziranome tekstu, on posredno negira pravo na suverenost Hrvata i Srba u BiH, te ne priznaje naËelo konstitutiv- nosti naroda u BiH, πto se manifestiralo brojnim kalkulacijama i zakulisnim igra- ma u kontekstu pregovora s meunarod- nom zajednicom. da u BiH. S druge strane, Hrvati su pri- Nadalje, autor opisuje proces uspos- hvatili sve meunarodne prijedloge. tave muslimanske/boπnjaËke vojske, koji SljedeÊih pet poglavlja, koja su ujed- je zapoËeo osnivanjem Patriotske lige no i srediπnji dio knjige, Ëine analize kao vojne postrojbe Stranke demokratske svjedoËenja petorice svjedoka Tuæitelj- akcije. PribrajajuÊi tom podatku proble- stva, koji su svojim iskazima pruæili kljuË- matiku prisutnosti i djelovanja mudæahe- ne dokaze za postojanje UZP-a, s ciljem dina u BiH, autor obara jednu od vaæni- stvaranja hrvatskog entiteta u BiH. Ti su jih toËaka presude koja sugerira kako je svjedoci tvrdili da je Republika Hrvatska Armija BiH bila fljedina legalna multietni- bila umijeπana u meunarodni oruæani Ëka vojska«, a Hrvatsko vijeÊe obrane sukob u BiH, te da je krajnja namjera hr- (HVO) flnelegalna jednonacionalna voj- vatskog vojnog i politiËkog vodstva bilo ska«. »esto se zanemaruje saznanje o prikljuËenje spomenutog hrvatskog enti- IzetbegoviÊevim opstrukcijama vojnog teta Republici Hrvatskoj. Prvo je svjedo- sporazuma Hrvata i Muslimana u srpnju Ëenje problematizirano u poglavlju Ro- 1992. godine, te meunarodnih planova bert Donia — okvir za pseudodokaze koji Muslimanima nisu nudili centralizira- (str. 166-214), u kojem autor obrazlaæe nu dræavu, πto je IzetbegoviÊu bilo jedino manjkavost i pristranost ekspertize koju prihvatljivo. Tako je 1993. g. odbijen je svjedok Donia tom prigodom izradio. Vance-Owenov, a potom i Owen-Stolten- Ona se u prvom redu temelji na sekun- bergov plan, temeljen na konstitutivnosti darnim dokazima, odnosno ulomcima iz i ravnopravnom odluËivanju sva tri naro- odabranih knjiga i navodima iz novina,
203 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) poput Osloboenja i Tanjuga, te na se- -Owenovu planu, koja su bila dijametral- lektiranim dokumentima koje je svjedo- no suprotna stajaliπtima samoga Davida ku-ekspertu dostavilo samo Tuæiteljstvo. Owena, nastojeÊi tako legitimirati samo Prof. Tuman takoer navodi spornost muslimansku stranu. Ëinjenice da je spomenuti svjedok tuma- Za hrvatski je kontekst vjerojatno naj- Ëio genezu i kontekst sukoba Hrvata i zanimljivije svjedoËenje nekadaπnjega vi- Muslimana, a da za taj zadatak nije bio sokog dræavnog duænosnika Josipa Ma- kvalificiran jer je po struci financijski noliÊa, koje autor problematizira u po- konzultant koji se nakon umirovljenja glavlju Judin poljubac Josipa ManoliÊa poËeo amaterski baviti povijeπÊu. (str. 328-390). S obzirom na to da se kre- IduÊi se svjedok na sliËan naËin ana- tao u krugu bliskih suradnika predsjedni- lizira u poglavlju Ciril RibiËiË — geneza ka Tumana i bio sudionikom niza sasta- jedne nevjerodostojnosti (str. 215-263). naka u PredsjedniËkim dvorima, ManoliÊ Autor upozorava kako je dotiËni svje- je prihvaÊen kao relevantan svjedok koji doËio u joπ jednom haπkom procesu, od- je prigodno podupro ranije navedene te- nosno u sluËaju KordiÊ-»erkez. Tom je ze Tuæiteljstva, te glavne postavke optuæ- prilikom sastavio pristranu i nestruËnu nice koje su se ticale plana i provedbe ekspertizu o Hrvatskoj zajednici (Repu- UZP-a. Autor upozorava kako je i tijekom blici) Herceg-Bosni, koju je sudsko vijeÊe ovoga svjedoËenja doπla do izraæaja po- potpuno nekritiËki preuzelo i u sluËaju greπna i zlonamjerna interpretacija flpred- flπestorke«. Poglavlje Herbert Okun u haπ- sjedniËkih transkripata«, odnosno zapisa koj raπomonijadi (str. 264-327) iznosi po- sa sastanaka predsjednika Tumana i nje- jedinosti svjedoËenja zamjenika osobnog govih suradnika. ManoliÊ je imenovao izaslanika glavnog tajnika UN-a, Cyrusa navodne voe UZP-a, koje je prepoznao Vancea. Na suenju je, kao tumaË razma- u hrvatskom politiËkom vodstvu, ali svo- tranih povijesnih dogaaja, koriπten Oku- ju upuÊenost i relevantnost sam je doveo nov dnevnik te je u svakom pogledu zna- u pitanje odgovarajuÊi na pitanja odvjet- kovito da je upravo on jedan od najËeπÊe nika obrane neuvjerljivim formulacijama. citiranih izvora za tezu UZP-a. Okunove »esto je odvraÊao da flne zna« ili da se flne glavne tvrdnje temelje se na narativu po sjeÊa« pojedinosti vezanih uz ratne do- kojem su Hrvati zapoËeli rat s Muslimani- gaaje, te kako ne raspolaæe odreenim ma te pritom provodili etniËko ËiπÊenje saznanjima jer sporna tema flnije bila u nad njima u srednjoj Bosni i u Hercego- njegovoj nadleænosti«, ili je pak o njoj vini, kako bi to podruËje pripremili za flsaznao samo iz novinskih napisa«. Una- pripajanje Republici Hrvatskoj. Autor po- toË tome, s punim je uvjerenjem tvrdio tom obrazlaæe kako je takvo polaziπte kako je Tuman æelio proπiriti hrvatske proizvoljno i pogreπno iz viπe aspekata, a granice na πtetu BiH, te kako je po tom vjerodostojnost Okunova svjedoËenja do- pitanju vodio fldvostruku politiku«. Na- vodi u pitanje navodeÊi kako je kao haπ- posljetku je izjavio da je Tuman pristao ki svjedok iznosio stajaliπta o Vance- na sklapanje Washingtonskog sporazuma
204 Prikazi iskljuËivo zato πto je na to bio prisiljen, ni, vaæan za razumijevanje opÊenitih ci- tvrdeÊi da je rat izmeu Hrvata i Musli- ljeva i naËina djelovanja Haπkoga suda. mana zaustavljen zahvaljujuÊi prvenstve- Naime, haπki tuæitelj Kenneth Scott i no njegovoj (ManoliÊevoj) politici. predsjedavajuÊi sudac Æalbenog vijeÊa Posljednji svjedok, kljuËan za odræi- Carmel Agius, nedugo nakon izricanja vost konstrukcije UZP-a, bivπi je ameriËki konaËne presude flπestorci«, boravili su veleposlanik u Hrvatskoj, Peter Galbraith. kao poËasni gosti u Sarajevu i istoËnome Njegovi se navodi analiziraju u predzad- Mostaru, gdje ih je ugostio Safet OruËe- njem poglavlju knjige, naslovljenom Pe- viÊ. Ta Ëinjenica najviπe govori o odnosu ter Galbraith — veleposlanik politike ko- Haπkoga suda prema zaraÊenim stranama ja se svugdje u svijetu ne bori protiv mus- u ratu u BiH, te o polaziπnoj poziciji pri limana (str. 391-462). Posebno upeËatlji- kreiranju optuænica i donoπenju presuda, vo u Galbraithovom svjedoËenju bilo je poput ove u sluËaju IT-04-74. odbijanje pruæanja odgovora na pojedina Sve Ëinjenice istaknute u ovoj vaænoj pitanja obrane, jer mu vlada SAD-a tobo- knjizi, dovode do neminovnog zakljuËka æe nije za to dala suglasnost, a pozivanje kako se u procesu flPrliÊ i ostali« nije su- na povjerljivost informacija pritom je ot- dilo pojedincima za konkretna ratna vorilo pitanja smislenosti i ciljeva njegova (ne)djela, nego se sudilo Republici Hrvat- svjedoËenja. Osim toga, kategoriËki je skoj, na temelju potpuno proizvoljno os- tvrdio kako Tuman nije æelio opstanak miπljenog koncepta tzv. udruæenog zloËi- BiH kao dræave, smatrajuÊi da je ona ne- naËkog poduhvata. To je ujedno i jedna odræiva, te da je pretendirao na jedan dio od glavnih teza knjige prof. Tumana ko- njezina teritorija. Iznio je i tezu, koja se u ji je nizom dokumenata, argumenata i Ëi- odreenim krugovima hrvatske javnosti i njenica nastojao ukazati na svu proble- danas povremeno spominje, prema kojoj matiËnost tvrdnji Æalbenoga vijeÊa, koje je Tuman flizdao bosanske Hrvate«. ne poËivaju na Ëvrstim osnovama. Prof. Zavrπno poglavlje knjige prof. Tuma- Davor DerenËinoviÊ istaknuo je u svojoj na nosi naslov Haπka presuda — stranpu- recenziji kako autor upozorava da se flop- tice i proturjeËnosti (str. 436-495); na tuænica i presuda ne zasnivaju na materi- ovome mjestu autor iznosi svoje zakljuË- jalnim Ëinjenicama, nego na interpretaci- ne misli o presudi flhrvatskoj πestorci«. jama pisanih dokumenata, na iskazima Osim veÊ navedene problematike kontra- svjedoka koji nisu neposredni sudionici diktornih svjedoËenja i dokaza, Ëitatelji- odreenih zbivanja nego njihovi tumaËi, ma je predoËen i popis dokaza koji su na ekspertizama i svjedocima teorije uro- objektivno vaæni, a nisu obrazloæeni u te«. Upravo su te spoznaje kljuËne za ra- presudi, te popis kljuËnih dokumenata zumijevanje niza nedoreËenosti i kontra- prezentiranih od strane obrane, koji nisu diktornosti u presudi, a nuæno je uzeti u prihvaÊeni kao dokazi. ZakljuËno se obzir i politiËke implikacije koje su dove- moæe navesti podatak koji autor istiËe, a le do drakonskih kazni i nepovoljnog koji je indikativan i, na simboliËnoj razi- krajnjeg ishoda ovoga procesa. Knjiga
205 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
Haπki krivolov — analiza dokaza o cilje- 100. obljetnica pravaπke vima zajedniËkoga zloËinaËkog pothvata saborske interpelacije u predmetu IT-04-74, autora prof. Miro- 1918.—2018. Grozote u slava Tumana, predstavlja izniman do- Odesi 1916.—1917., prir. prinos u istraæivanju tematike rata u Bos- Ante »uvalo, Hrvatsko ni i Hercegovini te rada Haπkog suda, i zasigurno Êe biti poticaj drugim povjesni- ærtvoslovno druπtvo, CroLibertas Ëarima i analitiËarima za daljnje izuËava- Publishers, Zagreb — nje ovoga vaænog i zanimljivog podruËja. Chicago, 2018., 213 str. • Lucija Zadro U kontekstu obiljeæavanja razliËitih do- gaaja iz Prvoga svjetskog rata, osjetila se potreba da se obnovi zanimanje i za ras- pravu o tome πto se dogodilo u Odesi ti- jekom 1916. i 1917. godine, sa zaroblje- nim vojnicima koji nisu htjeli pristupiti ju- goslavenskim dobrovoljaËkim postrojba- ma. ZahvaljujuÊi trudu Ante »uvala, u meunarodnoj literaturi Ëesto citiranom po djelu The Croatian National Move- ment 1966—1972 (New York 1990), ob- javljena je knjiga koja se bavi tom, joπ uvijek nedovoljno istraæenom temom. U njoj je ponovo otisnuta saborska interpe- lacija pravaπkoga zastupnika Aleksandra Horvata, u kojoj se hrvatska javnost prvi put upoznala s dramatiËnim zbivanjima u dalekoj Odesi (str. 19-61). Usto su prilo- æena poslijeratna svjedoËenja zarobljeni- ka Milana ©poljareca (str. 65-72) i Antona ©pehara (str. 169-190), bibliografija objav- ljenih tekstova koju je sastavio Ivan Mile- tiÊ (str. 193-199), Ëlanak povjesniËara i knjiæniËara, ameriËkoga Hrvata –ure Gr- lice, flOkolnosti stradanja hrvatskih vojni- ka i Ëasnika u Odesi 1916.—1917.« (str. 83-160), utemeljen na dobrom poznava- nju historiografskih radova o naslovnoj temi, a prvi je put objavljen 1984. u Ëikaπ- kom tjedniku Danica, te pogovor iz pera prireivaËa (str. 201-202). Ivo Banac na-
206 Prikazi pisao je predgovor pod naslovom flNaja- Êini pisaca rijeË je, otprilike, o 200.000 va naravi Jugoslavije: pravaπka saborska vojnika — srpska je vlada, uz promidæbe- interpelacija iz srpnja 1918.« (str. IX-XV). nu akciju predstavniπtva Jugoslavenskog U tom je tekstu osobito istaknut sluËaj Kr- odbora u Petrogradu, nastojala stvoriti leæina proturjeËnoga prikaza krvavih zbi- fldobrovoljaËku diviziju« koja je u poËetku vanja u Odesi; prvo napada politiËki krug nosila iskljuËivo srpski naziv. Predstavni- frankovaËkih pravaπa, koji su o tom slu- ci Jugoslavenskog odbora nagovarali su Ëaju prvi progovorili u Saboru, a zatim i zarobljenike da pristupe toj diviziji, a sve naknadnog prozivanja karaoreviÊev- ostalo bilo je prepuπteno srpskom skih vlasti, upravo parafrazom pravaπkih vojnom zapovjedniπtvu. Nagovori nisu rijeËi o masakru hrvatskih vojnika en urodili oËekivanim plodom, pa se krenu- masse. Na kraju su priloæene recenzije lo drugim metodama. Nakon πto se preπ- knjige koje su napisali Vinko GrubiπiÊ i lo na prinudno novaËenje u redove srp- Dinko »utura (str. 205-213). Takva kom- ske vojske, meu zarobljenicima je izbilo pozicija Ëitatelju nudi dovoljno obavijesti viπe nemira. Srpski su oficiri priznali da je da stekne uvid u razmjere tragiËnih do- doπlo do flpobune« i flincidenata« u kojima gaaja. Knjiga sadræava i neke manje po- je, prema njihovim iskazima, stradalo greπke. Fotografija na str. 60 zasigurno ne dvadesetak vojnika. Otpor je brzo slo- odgovara sazivu Hrvatskoga sabora iz mljen, a doπlo je i do pogubljenja; leπevi 1918., a trebalo bi ispraviti i prezimena ærtava, prema razliËitim svjedoËanstvima, dvojice emigranata u Rusiji, jer je rijeË o bacani su u Crno more ili anonimno po- Tumi, a ne Rumi, te o GarapiÊu, a ne Ga- kapani po lokalnim poljanama, a veÊi pariÊu (str. 109). broj vojnika izloæen je torturi. Trebalo je Srbijanska vlada dobila je dopuπtenje proÊi vremena da se u domovini progo- od Antante i carskih vlasti u Rusiji da vori o tragiËnim sudbinama vojnika koji moæe organizirati dragovoljaËke postroj- se nisu dali prisilno regrutirati. be iz redova vojnih zarobljenika po rus- U obrazloæenju saborske interpelacije kim logorima i s njima popuniti srpsku iz ljeta 1918., Horvat je podrobno iznio vojsku, koja se 1916. suoËavala s ozbilj- iskustva pojedinih vojnika, uglavnom se- nim problemima. No joπ prije toga dio ljaka i pripadnika niæih graanskih sloje- habsburπkih Srba preπao je u srpsku voj- va, koji su se vratili u domovinu i zatim sku i poloæio prisegu srpskom vladaru, svjedoËili o proæivljenim strahotama. Po- pokazujuÊi tako, slijedom etniËkoga na- vratnici su mu govorili πto su sve doæiv- Ëela, lojalnost Srbiji. SluËaj u Odesi odno- jeli u Odesi, ukazujuÊi na nedoliËna po- sio se na zarobljenike austro-ugarske voj- naπanja srbijanskih oficira, uz batinaπko ske iz redova razliËitih pukovnija — hr- asistiranje pojedinih kozaËkih vojnika i vatskih, slovenskih i bosansko-hercego- Ëeπkih dragovoljaca. Napose su, u inter- vaËkih, a jednim manjim dijelom i Ëeπkih pelaciji, za nasilja prozvani flvojnici grË- — koje je ruska vojska zarobila na bojiπ- ko-istoËne vjeroispovijesti iz hrvatskih tu, ili su bez borbe prebjegli na rusku krajeva«, πto je bacalo novo svjetlo na hr- stranu. Iz toga kontingenta — prema ve- vatsko-srpske odnose u redovima austro-
207 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
-ugarske vojske, odnosno u sklopu razvi- dogodio. Horvat je napisao: flSve je to bi- janja jugoslavenskoga pokreta. Dakako, lo nalik na nevjerojatan sablastan san. Pr- Horvat je iskoristio priliku da iz kuta svo- va je misao: da je sve to pakostan falsifi- ga shvaÊanja pravaπtva, napadne hrvat- kat, moæda iz Pukove kuhinje, no æigovi ske Jugoslavene u domovini i inozemstvu su ispravni, rukopis je poznat (...). Nema kao onu skupinu koja, nastojeÊi stvoriti razloga za ne vjerovati. Razgovori su sad neovisnu jugoslavensku dræavu, nanosi postali muËni. U atmosferi se nadâ izne- πtete hrvatskom poloæaju, koji je po nje- nada otkrilo jezivo bespuÊe. Od politiËke mu bilo najbolje rjeπavati u Austro-Ugar- strane krize gora bijaπe Ëisto ljudska stra- skoj. na te dobrovoljaËke drame. Dosad je za Interpelacija je kronoloπki pratila do- omladinu Austrija bila pojam despocije, gaanja meu zarobljenicima, zakljuËno tamnice, simbol joj bijaπe u tim godinama s promjenama nastalim VeljaËkom revo- vojarniËko dvoriπte s kestenima, o koje lucijom i uspostavom vlade Pavla Milju- vjeπaju nepokorne vojnike. Jugoslaven- kova, koja je u odreenoj mjeri revidira- stvo bijaπe pojam slobode, Ëovjeka, poπ- la odnos prema Srbiji i dragovoljaËkom tivanja prava ljudskoga dostojanstva, a pitanju. Primjeri stradavanja zarobljenika sad eto: batine, strijeljanje, nepriznavanje otada viπe nisu biljeæeni. Horvat u inter- politiËkog uvjerenja.« (Æivjeti u Hrvatskoj, pelaciji nije govorio o vojnim zarobljeni- Zagreb 1984., 96.) cima na talijanskom bojiπtu, koji su tako- Pravaπ Horvat u interpelaciji je zabi- er razmatrani za ukljuËivanje u novous- ljeæio koje su posljedice mogle slijediti trojene jugoslavenske postrojbe, a pritom ako se ne razjasne dogaaji u vojnom ok- nisu doæivljavali sudbinu kao oni u Rusi- rugu Odese: flNitko se nije brinuo, kakve ji. ProtumaËio je kako su razliËita izvjeπÊa Êe posljedice imati takova nasilja na bu- utemeljena na iskazima vojnih zarobljeni- duÊe odnoπaje Srba s jedne, a Hrvata i ka u Rusiji dolazila do njega preko Crve- Slovenaca s druge strane. Nema sumnje, noga kriæa. Dio obavijesti dobivao je i da Êe svi oni ljudi, koji su bili u Odesi preko onih vojnika koji su bili vezani uz podvrgnuti takovim nasiljima, ostati dugo pravaπku stranku. Meu izvore podataka i dugo vremena zakletim neprijateljima spomenut je glinski odvjetnik i tamoπnji Srbije i srpskoga naroda« (str. 37-38). U prvak pravaπa Mirko Puk, za rata natpo- zavrπnom dijelu ponovo je naveo izjave ruËnik 25. domobranske pjeπaËke pukov- vojnika iz Hrvatskoga zagorja koji su pro- nije (str. 23-24). Zbog kasnije notorne πli torture, pri Êemu su se zavjetovali flos- uloge Puka u odnosu prema Srbima u vetom krvnicima«, na πto im je Horvat po- Drugom svjetskom ratu, bilo bi dobro us- ruËio da ne traæe odmazdu, nego samo tanoviti πto se s njime dogaalo u Rusiji. da svjedoËe flkakvim posljedicama radja Ovdje samo navedimo publicista Josipa jugoslavenstvo i bratstvo i jedinstvo Srba Horvata, koji je isto tako bio u ruskom i Hrvata« (str. 60). Svi ti podatci potiËu na zarobljeniπtvu i zapravo je imao osjeÊaje potrebu dodatnih prouËavanja spornih si- prema jugoslavenskom idealizmu. Prema tuacija, radi shvaÊanja onih dugotrajnijih njegovu zapisu masakr u Odesi doista se procesa i pojedinih dogaanja koja su u
208 Prikazi prvi plan stavljala nasilje i instinkte osve- te, πto je u nastavku 20. stoljeÊa imalo teπke posljedice. Navedena interpelacija nije imala ve- Êih uËinaka. Joπ za Horvatova istupa u Saboru moglo se, po zabiljeæenim upadi- cama, utvrditi da je glavnu intonaciju u sabornici davala veÊina zastupnika sklo- na jugoslavenskoj ideji. U tom su smislu napali Horvata da interpelacijom samo naruπava slogu flmeu braÊom«. Sjednica je zbog reakcija zastupnika i mladeæi sa saborniËke galerije protiv interpelacije bi- la prekinuta. Neπto prije, u svibnju 1918., skupina zastupnika zatraæila je da Horvat i njegov stranaËki suradnik Ivo Frank, bu- du ispitani zbog djelovanja flprotiv ustav- nog stanja u zemlji«. Saborski ad hoc od- bor zakljuËio je da su obojica radili na gara, ali u svakom sluËaju ne bi iπla u su- uvoenju komesarijata. Tako je i pitanje kobe s austro-ugarskim postrojbama u o vojnicima skinuto s dnevnoga reda. kojima su vojevali Hrvati. Ideja vlastitih Propast Austro-Ugarske i stvaranje nove oruæanih snaga bila je razumljiva u kon- dræave bili su joπ nepovoljniji okvir za tekstu ratnih zbivanja i oËekivanja da se objektivno bavljenje temom sudbine po- one na kraju rata nau na pobjedniËkoj jedinih vojnih zarobljenika u carskoj Ru- strani. Meutim, razvoj situacije odvijao siji. se na drukËiji naËin. Savezniπtvo sa su- Horvat je otvoreno prozvao hrvatske sjednim zemljama, koje su proglaπavale Jugoslavene koji su pod svaku cijenu svoje ratne ciljeve na raËun Hrvatske, htjeli slom Austro-Ugarske. Njegov je na- imalo je svoju cijenu. U takvim okolnos- pad bio usmjeren na protivnike u domo- tima pokazalo se da je proklamirano uje- vini. Korijeni dragovoljaËkog pitanja bili dinjavanje s Kraljevinom Srbijom bilo ost- su ipak na drugom mjestu. ProuËavanje varivo samo uz kombinaciju pristajanja gradiva emigrantskoga Jugoslavenskog na diktate i popuπtanja strani koja je po odbora pokazuje da je njegovo vodstvo svojem statusu meunarodno priznatoga nastojalo organizirati juænoslavensku voj- subjekta imala znatno povoljniji poloæaj. sku izvan granica Monarhije koja bi ima- Srpskom dræavnom vrhu nije odgovaralo la svoje vojno zapovjedniπtvo i u danom da Jugoslavenski odbor dræi svoje oruæa- bi se trenutku ponovo vratila u svoje kra- ne snage jer je Srbija, u oËima meuna- jeve. Do toga momenta ona bi se mogla rodne politike, trebala biti jedini Ëimbe- boriti na Zapadnom bojiπtu ili na dijelu nik u juænoslavenskom pitanju koji ima Solunskoga bojiπta protiv Nijemaca i Bu- pravo na status flregionalnoga« pobjedni-
209 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) ka i svega πto je iπlo uz izvrπenje flpobjed- vo, da lahkoumno stavi na kocku æivot niËke pravde«. O sluËaju u Odesi svjedo- tolikih zemljaka, ako nema absolutnih Ëe nam i pojedini predstavnici Jugosla- garancija, da je korist, koju Êe opÊa naπa venskog odbora (JO) u Rusiji (PotoËnjak, stvar imati, biti dostatan ekvivalent za gu- Jambriπak, MandiÊ, KolombatoviÊ), koji bitak ovih naπih æivota. U Odesi poËinjen su kao zagovaratelji jugoslavenske ideje je nad odredom zloËin, inaËe se ne mo- tvrdili da se stvari nisu odvijale prema nji- gu izraziti. A ako odbor ostane kod svo- hovim zamislima. Po njima su snage ot- je dosadaπnje taktike prema njemu, to je pora i nerazumijevanja prema jugosla- jasno, da postajemo i mi svi direktni su- venstvu bile viπeslojne; od srbijanskih krivci tog zloËina.« (Fragmenti za histori- oficira do separatistiËkih elemenata meu ju ujedinjenja, Zagreb 1956., 235.) O zlo- Hrvatima i Slovencima. Jambriπakovo pis- Ëinu se za jugoslavenskih dræava nije sus- mo od 27. studenoga 1916. za Antu tavnije istraæivalo. Ipak, da je situacija bi- TrumbiÊa, upuÊeno iz Odese u London, la ozbiljno zategnuta, potvruje pisanje govorilo je o poloviËnim saznanjima koja Vojne enciklopedije, gdje u natuknici su vladala meu Ëlanovima JO-a. Tako je flDobrovoljci« (sv. 2, Beograd 1959., 562) Jambriπak preporuËio da se u Rusiju po- autor Æivorad KostiÊ tumaËi da je osno- πalju oficiri kojima fljugoslavensko pitanje van flu Odesi poseban Srpski dobrovo- nije terra incognita«, pa je meu njih uvrs- ljaËki korpus (u januaru imao je 914 ofi- tio i Dragutina DimitrijeviÊa Apisa, koji je cira i 42 260 podoficira vojnika)«, ali je sljedeÊi mjesec bio uhiÊen zbog optuæbe flzbog velikosrpske politike koja je spro- za organiziranje atentata na regenta Alek- voena u korpusu, opπteg vrenja i revo- sandra I. KaraoreviÊa, u rujnu 1916. lucionarnog raspoloæenja, pokuπaja pri- godine (vidjeti dokument u Arhivu HA- nudne mobilizacije zarobljenika, πovini- ZU, fond Jugoslavenskog odbora, stiËkih ispada pojedinih stareπina, rada 35/251). Od samih poËetaka dobrovoljaË- austrofilskih agenata i separatistiËkih teæ- ke divizije vidio se nemar prema okuplje- nji pojedinih grupa, doπlo krajem 1916. nim vojnicima koji su bili slabo opremlje- do politiËke krize u korpusu i osipanja«. ni i hranjeni. Zabiljeæeni su i primjeri »itanje izmeu redaka razotkrivalo je po- zlostavljanja hrvatskih vojnika koje je zadinu prisilnoga mobiliziranja austro- provodio zapovjedni kadar srpskih ofici- -ugarskih zarobljenika. ra, pristiglih s Krfa. Ni slanje na bojiπta Miroslav Krleæa, nezaobilazni autori- onih koji su pristali uÊi u dragovoljaËki tet intelektualne javnosti, napisao je u sastav nije proπlo bezbolno, jer su mnogi Deset krvavih godina i drugi politiËki stradali u borbama protiv bugarske i nje- eseji da je o Odesi flveÊ davno trebalo na- maËke vojske u Dobrudæu. Te su postroj- pisati jednu historijsku studiju«. Premda be doæivjele ogromne gubitke. Glavni ovom knjigom nisu utvrene sve bitne Ëi- predstavnik Jugoslavenskog odbora u njenice, koje bi ponudile pouzdan odgo- Rusiji, Ante MandiÊ, u svom je izvjeπÊu vor na kljuËna pitanja o tom πto se dois- tada potiπteno zapisao: flJoπ viπe: ja sam ta dogodilo na zapadnim obalama Crno- mnijenja da odbor nema ni najmanje pra- ga mora, ona je iznova otvorila vrata o
210 Prikazi tragiËnim dogaajima. Ostaje, kao i u Jovan M. JovanoviÊ Piæon, mnogim drugim sluËajevima, otvoreno Dnevnik (1896—1920), prir. pitanje broja ærtava. ToËan broj stradalni- Radoπ LjuπiÊ i Miladin ka nikad nije ustanovljen. Procjene o bro- MiloπeviÊ, Prometej, ju ærtava, koje se kreÊu u rasponu izme- u 10 000 i 30 000, neargumentirane su i Radio-televizija Srbije, Novi Ëine se neizmjerno visokima. Neka budu- Sad — Beograd, 2015., 721 Êa, sustavna istraæivanja u ruskim i ukra- str. (Êir.) jinskim arhivima, dakako, uz sustavnije pretraæivanje Vojnoga arhiva u BeËu, ar- Objavljivanje dnevniËkih zapisa Jovana hiva u Beogradu i onih u Hrvatskoj, tre- M. JovanoviÊa Piæona vrlo je vrijedan pri- bala bi nas dovesti do utvrivanja pribli- nos za povjesniËare, napose za one koji æno stvarnoga broja ubijenih vojnika i se bave Prvim svjetskim ratom i æele pro- svih okolnosti koje su dovele do njihova niknuti u dubinu diplomatskih manevri- stradavanja. Na taj bi se naËin mogli pro- ranja. JovanoviÊ je bio istaknuti srbijanski naÊi odgovori na nepoznanice i, kako je diplomat, koji je kratko vrijeme uoËi rata toËno napisao marljivi prireivaË knjige, bio ministar vanjskih poslova, a zatim i popuniti jedna od flvelikih rupa« hrvatske poslanik u BeËu, gdje je i doËekao vijest povijesti. Ova je knjiga pruæila dovoljno o Sarajevskom atentatu. Za vrijeme rata podataka da se mogu izvesti nepobitni (od 1916.) bio je poslanik u Londonu. Iz zakljuËci o teroru nad hrvatskim i nekim tih podataka nedvojbeno proizlazi da je drugim vojnim zarobljenicima, koji su JovanoviÊ bio bitna karika u mehanizmu kulminirali ubojstvima, i time dala poticaj diplomatskoga sustava Kraljevine Srbije. za novo istraæivanje te podsjetila na ærtve Na poloæaju u Velikoj Britaniji intenzivni- obiËnih vojnika u dalekoj Odesi. je je suraivao s Ëlanovima Jugoslaven- • Stjepan MatkoviÊ skog odbora (JO) i s njima kontinuirano zagovarao radikalno rjeπenje Austro- -Ugarske, dræeÊi da ona mora nestati s politiËke karte Europe. Pri tomu je Jova- noviÊev credo bio da bi opstanak Habs- burπke Monarhije znaËio da Êe flSrbiji biti teπko æiveti u starim granicama, bez mo- ra, okruæena neprijateljem, osuena da vegetira« (394). Stoga je zanimljivo, iz hr- vatskoga kuta, pratiti JovanoviÊev Dnev- nik, jer on baca viπe svjetla na to kako su se pojedini politiËari iz upravnih jedinica Hrvatske, Dalmacije, Istre te Bosne i Her- cegovine, ukljuËili u pokret za ruπenje Dvojne Monarhije i jugoslavensko ujedi- njenje, nakon πto su otiπli u politiËku
211 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) emigraciju, kako su djelovali i na koji su ka vremena bio flizlapeo« starac, flazijatski ih naËin doæivljavali JovanoviÊ i njegovi ministar«, intrigant i politiËar koji se ne sugovornici, korespondenti ili poznanici. dræi svojih rijeËi, kraj rata potvrdio ga je s Hrvatski su se povjesniËari (Bogdan aspekta ostvarenja postavljenih ciljeva Krizman i Dragovan ©epiÊ) veÊ djelomiË- kao uspjeπnoga dræavnika, koji se nasta- no sluæili ispisima iz JovanoviÊeva Dnev- vio potvrivati i u jugoslavenskoj politici. nika. Sad je zaslugom prireivaËa Dnev- Druga je stvar πto Êe posljedice takvoga nik objavljen i novim Êe istraæivaËima bi- uspjeha biti dalekoseæne. ti omoguÊeno cjelovitije praÊenje Jovano- Na stranicama Dnevnika dosta mjesta viÊevih biljeπki. Osobito Êe radi prije spo- zauzimaju Ëlanovi JO. Iz te se Ëinjenice menutoga zanimanja biti korisna sagleda- oËituje isprepletenost emigrantske skupi- vanja onih mjesta koja se bave ili spomi- ne s predstavnicima sluæbene Srbije koji nju Hrvate i Hrvatsku, odnosno juænosla- su poticali florganizovanje jednoga iriden- vensko pitanje u uæem ili πirem smislu. tistiËkoga odbora«. Frano Supilo isticao se Na tim se mjestima Ëitatelji mogu upoz- meu emigrantima kao iznimno poduze- nati kako su se meusobno promatrali tan i pokretljiv politiËar. Znao je doÊi do pripadnici savezniËkoga bloka — dræav- pouzdanih obavjeπtajnih izvora i relativ- nici, diplomati, politiËari, Ëasnici, novina- no dobro proÊi u oËima aktera iz viπih re- ri i razliËiti propagandisti. Meu njima se dova savezniËkih zemalja. Ipak, za razli- posebice istiËu iskazi Wickhama Steeda, ku od veÊine historiografske literature, Paula Cambona, Nicolaea Mis¸ua, Arthura koja ga pozitivno ocjenjuje i πtedi od ne- Balfoura, Giuglielma Imperialija, Edvarda ugodnih pojedinosti, u ovom Dnevniku Beneπa, brojnih sluæbenika Foreign nailazimo i na drukËije podatke. Na pri- Officea i drugih poznatih imena. Dakako, mjer, neki sugovornici biljeæe da je rijeË Dnevnik nudi puno podataka o srbijan- o fljednoj seljaËini, ali pune sadræine« skim politiËarima, od nezaobilaznoga (Steed), prevelikom potroπaËu novca JO flpatrijarha« Nikole PaπiÊa do pripadnikâ (HinkoviÊ), flneiskrenom partneru« (M. srbijanske oporbe, a neπto manje o Ëla- PribiÊeviÊ), flpetljancu« (JovanoviÊ) i bo- novima dinastije KaraoreviÊ i drugim lesniku od neizljeËivoga sifilisa koji trpi Ëlanovima diplomatskoga zbora (M. Boπ- maniju proganjanja (TrumbiÊ), pri Ëemu koviÊ, M. VesniÊ, M. SpalajkoviÊ, M. Ra- se nudi i podrobniji opis flznakova [njego- kiÊ i dr.). Solidan uvid dobiva se i o te- va] duπevnoga rastrojstva« (322). Najviπe mama koje su svima njima bile bitne se podataka dobiva o Anti TrumbiÊu ko- (npr. Makedonsko pitanje, Solunska bo- ji je neprijeporno prvo ime JO. JovanoviÊ jiπnica, Crna ruka i Solunski proces, od- je imao razumijevanje za njegove napore nosi s Rusima, Bugarima, Rumunjima, Gr- oko stvaranja jugoslavenske dræave, raz- cima, Crnogorcima, Albancima), a iz ko- mjerno je neutralno biljeæio njegovo ne- jih hrvatski Ëitatelj moæe shvatiti razno- povjerenje prema PaπiÊevu velikosrpstvu vrsne preokupacije srbijanske politike na i povremeno hvalio konzistentno dræanje prostoru Balkana i u pravoslavnom svije- prema savezniËkim predstavnicima. Jova- tu. Premda je PaπiÊ u oËima nekih svjedo- noviÊ je u odreenim situacijama oprav-
212 Prikazi davao borbu protiv Londonskog ugovo- ra, ali ne otvoreno, jer bi to, kako je za- biljeæio, izazivalo nezadovoljstvo meu saveznicima koji su ga potpisali. Otvore- nije je pak simpatizirao jugoslavenstvo, ali ne bezuvjetno. Iz biljeπke za sastanak od 3. veljaËe 1917. vidi se kako u tadaπ- njim okolnostima propagandno djeluju srpski kadrovi: flDa se spremi jedan al- bum srpskih manastira. Iz sviju oblasti srpskih Srbija, MaÊed. C. Gora, Dalmaci- ja, Bosna, Hercegov. Banat, BaËka, Srem, Hrvatska i SlovenaËka« (238). Ne ulazeÊi u saznanja hrvatskih emigranata o svim oblicima rada srpske diplomacije, vidi se da je izmeu TrumbiÊa i JovanoviÊa vla- dalo izvjesno povjerenje, πto potvruje i intenzitet razmjene obavijesti, te namjera da JO i Srbija nastupaju kao saveznici. Jo- Giulli i MiÊe MiËiÊ, te Istrani Dinko Tri- vanoviÊ je æalio πto su TrumbiÊa njegovi najstiÊ i Ante MandiÊ. JovanoviÊ je imao sugovornici s druge strane uglavnom pre- osjeÊaj za njihovu borbu, vidjevπi je kao varili u pregovorima. U tom emigrant- opravdani otpor pretenzijama Italije na skom kompleksu dio podataka odnosi se istoËnojadransku obalu. Koliko su okol- na Franka PotoËnjaka i Hinka HinkoviÊa, nosti bile nepovoljne, govori izjava njiho- koji su u redovima JO zastupali protu- va saveznika i Ëesto istaknutoga simbola trumbiÊevsku struju. PotoËnjak se name- demokracije, Tomáπa G. Masaryka: flJugo- tao kao iskreni jugoslavenski nacionalist sloveni nisu dobru taktiku izabrali u bor- koji nije, za razliku od nekih drugih Ëla- bi s Italijanima. Trebalo je da ærtvuju Trst nova JO, imao iskustvo pripadnosti flstek- i jedan deo Istre jer Italijani nisu iπli u rat liπtvu« (231). HinkoviÊ je uæivao ugled aba« (209). Stoga nije bila neobiËna fldobrog patriota« zbog predratne potpore TrumbiÊeva odluka, na πto ukazuje i Jo- Srbima, u tzv. veleizdajniËkoj parnici i vanoviÊev Dnevnik, da se oprezno gleda Friedjungovu procesu. U redovima JO na Ëeπke politiËare, koji su imali kombi- uglavnom se sukobljavao s drugim Ëlano- nacije s talijanskim dræavnicima, pristavπi vima, dræeÊi da ga se nedovoljno konzul- pritom na ærtvu treÊe strane. Slavenofil- tira. JovanoviÊ ga je pak dræao flneuraste- stvo je ustupilo mjesto Mafiji, koja je u nikom« (183). svojoj subverzivnoj aktivnosti saveznike Od drugih se Hrvata uoËavaju mnogi potraæila meu jaËim Ëimbenicima. koji su se u zemljama Antante nastojali Pojedini nadnevci upuÊuju na pozna- hrvati s izazovima talijanskih aspiracija. tu vezu izmeu Ëlanova JO i nekih poli- Meu njima se istiËu DubrovËani Ivo De tiËara u domovini, osobito Ëlanova Star-
213 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2)
ËeviÊeve stranke prava, meu kojima je Neke biljeπke otvaraju dodatna pita- doπlo do skretanja prema jugoslavenskoj nja o odnosu pojedinaca prema proturjeË- akciji. Nadalje, Dnevnik ukazuje na poja- nim temama. Tako se istiËe da je PaπiÊ ve skupina mladeæi koje nisu bile zado- pomagao flrad framasonskih loæa u pogle- voljne s idejnim dræanjem JO, zahtijevaju- du naπeg ujedinjenja« (310). Opaske ne- Êi snaænije izraæavanje jugoslavenskoga kih sudionika razgovara ukazuju na anti- nacionalizma. U Dnevniku je pokazano semitske izriËaje pri komentiranju zbiva- zanimanje i za rusko djelovanje Kruno- nja u Engleskoj (flJevreji vode politiku u slava Heruca, koji je bio trn u oku prista- Engleskoj«) i Rusiji (fljudaizam pobedio πama jugoslavenskoga pokreta, kao flaus- pravoslavlje«). O Sarajevskom atentatu, o trijski agent«. Njegov nas primjer upuÊuje kojem se sve do danas raspravlja, biljeπ- na viπeslojnost ruske scene do BoljπeviË- ke nude priloge u korist interpretacija ko- ke revolucije, na kojoj je oËito bilo mjes- je krivnju bacaju na DimitrijeviÊa Apisa, ta i za zastupnike razliËitih politiËkih nag- ali i na maarske visoke krugove. Pri opi- nuÊa, ukljuËujuÊi i one koji su navodno su djelovanja Franje Ferdinanda iznova bili u funkciji ratnoga neprijatelja. se biljeæi da je ubijeni prijestolonasljednik radio u prilog fltreÊe dræave« (246), πto Vrijedna su saznanja i o Ëlanovima JO upuÊuje na zakljuËak da se ne moæe za- iz redova drugih naroda, osobito ona o nemariti moguÊnost provoenja trijalisti- Duπanu VasiljeviÊu. On se na stranicama Ëke reforme Monarhije. MjestimiËni osvr- Dnevnika pojavljuje kao srpska brana hr- ti na KatoliËku Crkvu ukazuju kako su je vatskoj majorizaciji u JO, samosvjesni Sr- doæivljavali nekatolici. Odbojnost je jasno bin koji u jugoslavenskoj varijanti Trum- izraæena na primjeru papine mirovne ini- biÊeve ili Supilove politike vidi opasnos- cijative, koja se doæivljavala kao prijetnja ti za srpstvo u Bosni i Hercegovini i za ostvarivanju æeljenih ratnih ciljeva. Neki srpske nacionalne interese u cjelini. Me- sugovornici poput Austena Chamberlai- utim, VasiljeviÊ je u ljeto 1918. govorio: nea i buduÊeg vladike Nikolaja Velimiro- flOno πto su Srbi u BiH trpeli od Austrije, viÊa, u njoj su vidjeli glavnu prepreku za sad trpe od Srbije« (50). Otud se moæe ra- slom Monarhije (453 i 456). S pribliæava- zumjeti zaπto ga JovanoviÊ, zbog Ëestih njem kraja rata pojavljuju se ocjene o svaa, naziva flzadrtim Hercegovcem« flpotpori katoliËkog sveÊenstva« jugosla- (487). U Dnevniku nisu zapostavljeni ni venskom pokretu (474), pa Ëak i o papi- slovenski Ëlanovi JO, koji u prvi plan nim potezima koji su floslabili katoliËku stavljaju svoje nacionalne interese. Zajed- struju svuda« (477). JovanoviÊ je u tom niËka prijetnja od Talijana Ëvrsto ih pove- pitanju iznio stanoviπte da Vatikan podr- zuje s hrvatskim Ëlanovima, a njemaËki æava ujedinjenje, ali samo kako bi proveo pritisci u drugim dijelovima slovenskih pokatoliËenje pravoslavaca. Dræao je da zemalja traæe od njih neovisnije poteze. taj prikriveni prozelitizam neÊe izazvati Neki se povremeno æale da ih Hrvati hrvatsko-srpski sukob, nego Êe se Kato- flsvuda potiskuju« (358). Svatko se s izazo- liËka Crkva viπe nacionalizirati i time pri- vima vremena suoËavao na svoj naËin. donijeti jugoslavenskoj ideji (455). Iz istu-
214 Prikazi pa pukovnika Milana PribiÊeviÊa vidi se nosi neka stajaliπta u prilog tezi da Hrva- kako su zamiπljena neka poslijeratna rje- ti i Slovenci — ponekad se rabi i πira oz- πenja kolektivnoga kaænjavanja, npr. iz- naka juænih Slavena u Monarhiji — nisu vlaπtenje poraæenih Nijemaca i Maara te uopÊe bili masovno skloni za ujedinjenje izbacivanja Muslimana iz dræave. Brat sa Srbijom, nego ih je viπe zanimao neki Svetozara PribiÊeviÊa izjavio je da bi u oblik samouprave (flhome rule«) u posto- novoj dræavi viπi Ëasnici trebali biti Srbi iz jeÊem dræavnopravnom okviru. S druge ©umadije (160). Dio obavijesti prepriËava strane, kod hrvatskih Jugoslavena iznosi- ogovaranja iz æivota u inozemstvu, poput li su se suprotni argumenti. U njihovim je priËe kako je Mihajlo Pupin ukrao izum oËima JO bio force de résistence, koji je Nikole Tesle (419). svjedoËio o negativnom odnosu prema JovanoviÊ iz prve ruke donosi niz pri- Monarhiji i orijentaciji prema uniji sa Sr- kaza o ratnom Londonu. Biljeπke o unu- bijom. tarnjim problemima, ozraËju u ratnim ka- Knjiga je solidno koncipirana. Prirei- binetima, mrænji prema neprijateljima, vaËi su, u predgovoru, donijeli jezgrovit javnim skandalima i okupljanjima emi- pregled JovanoviÊeva æivotopisa. Opisali granata iz razliËitih zemalja, doËaravaju su, takoer, kako je Dnevnik sastavljen i intenzitete raspoloæenja u imperijalnom zakljuËili da su iznesene biljeπke pouzda- srediπtu. S glediπta visoke politike, Jova- no vrelo obavijesti. Dnevnik je sigurno noviÊ uoËava kako se u Foreign Officeu vjerodostojan izvor, ali toËnost mnoπtva gledalo na regionalnu politiku. Tako u obavijesti i prosudbi ostaje predmetom veljaËi 1917. biljeæi pitanje bi li Srbi pri- minucioznijih istraæivanja. Sastav Dnevni- stali biti u fljednoj zasebnoj dræavi« s Hrva- ka objektivno je nejednak. Prve godine tima u Habsburπkoj Monarhiji (249). To, Prvoga svjetskog rata vrlo su slabo pokri- po njemu apsurdno pitanje, moæe se ve- vene, a one od poËetka 1916. do kraja ra- zati uz prilagoavanje britanske vanjske ta, iznimno bogate podatcima. Dnevne politike situaciji na bojiπtima i trenutaË- biljeπke popraÊene su i depeπama za nom odnosu snaga, a razumljivo je i u 1916.—1918. (623-688). PrireivaËi su ne- kontekstu ponaπanja drugih velesila, koje sumnjivo uloæili znatan trud u translitera- su neprestano opipavale raspoloæenje ciju izvornika koji se Ëuva u beograd- protivnika, imajuÊi u vidu i moguÊnost skom Arhivu Jugoslavije, kao dio osob- okonËanja iscrpljujuÊega rata. Poslije za- noga fonda JovanoviÊ (AJ-80). Prema pi- pisuje kako tek u proljeÊe 1918. kod vi- sanju prireivaËa, πto je potkrijepljeno i sokih britanskih krugova prevladava sta- manjim brojem faksimila, rukom pisani noviπte o podjeli Austro-Ugarske (fldis- Dnevnik teπko je Ëitljiv zbog sitnih i izbli- memberment of Austria«, 470). U takvim jedjelih slova. Stoga su na pojedinim okolnostima situaciju dobro pogaa izja- mjestima opravdano ukazali da nisu mo- va francuskoga veleposlanika Cambona: gli proËitati JovanoviÊeve rijeËi. flU ovome ratu sve se dogaa tako neo- »itatelji koji ne poznaju dobro iznese- biËnoga i iznenadnoga, da doista ne tre- nu problematiku, morat Êe Ëesto poseg- ba iÊi na ‘pogotke’« (491). JovanoviÊ pre- nuti za leksikografskom literaturom, jer
215 PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. XIV. (2019.), br. 27(1)-28(2) knjiga ne donosi osnovne podatke o su- voga svjetskog rata. Saznanja o odnosima dionicima razgovora s JovanoviÊem. »ita- meu pristaπama jugoslavenskog ujedi- nje teksta ukazuje na odreene pogrjeπke njenja bit Êe korisna za razumijevanje u prireivanju. Na primjer, za razliku od kasnijih posljedica. Ne treba smetnuti s francuskoga i engleskoga nazivlja, imena uma da je osobni JovanoviÊev fond u Ar- iz njemaËkoga jezika Ëesto su krivo zabi- hivu Jugoslavije iznimno bogat. Stoga Êe ljeæena: austrijski ministar bez lisnice za- buduÊa istraæivanja zasigurno moÊi nado- pisan je kao Berirajter, a rijeË je o Baern- puniti neka od otvorenih pitanja koja se reitheru (213), nadvojvotkinji Sofiji Cho- nameÊu nakon Ëitanja njegova Dnevnika. tek krivo je pridodan pridjevak Hohenbe- Iz navedenih motriπta ovo Êe opseæno re (246), umjesto Hohenberg, kod popisa djelo ostati nezaobilazan izvor. njemaËkoga plemstva u »eπkoj pojavljuje • Stjepan MatkoviÊ se obitelj Uklam (246), πto se vjerojatno odnosi na obitelj Clam, nagodba je zapi- sana kao busgleich (216), a treba biti Ausgleich, profesor Rödlich (391) zapra- vo je Redlich, a termin Gelegenheits- gedicht (prigodna pjesma) zapisan je kao Gelegensbeits gedicth (531). Ima joπ po- koji previd iz drugih jezika, primjerice austrougarski bojni brod maarskoga imena Szent István (inaËe potopljen u za- darskom arhipelagu), u knjizi je nazvan flSanet Istvan« (475), dok je jedan od pr- vaka Poljskoga odbora u Londonu zapi- san kao Domovski, a rijeË je o Dmow- skom (383). Moæe se pretpostaviti da su ih prireivaËi krivo proËitali. JovanoviÊ je bio poslanik u BeËu i Ëini se da je teπko mogao grijeπiti s poznatim nazivljem i imenima njemaËkoga podrijetla. Svi ti propusti ne umanjuju provedenu redak- turu Dnevnika, πto je bio zahtjevan po- sao. Zbog svega navedenog, moæe se za- kljuËiti da JovanoviÊeve biljeπke upuÊuju Ëitatelja i na djelovanje hrvatske politiËke emigracije te da, Ëesto na eksplicitan na- Ëin, izraæavaju iz perspektive srpske di- plomacije i njezinih saveznika mnoge vi- dove borba koje su se vodile tijekom Pr-
216
NOVA IZDANJA INSTITUTA PILAR — 2019.
Josip BuruπiÊ, Toni BabaroviÊ, Ivan DeviÊ: OBRAZOVNA USPJE©NOST SOCIAL ENTREPRENEURSHIP IN OSNOVNIH ©KOLA SOUTH EAST EUROPE Empirijska analiza na D. ©imleπa (ur.) primjeru πkola Istarske æupanije Biblioteka Studije, knjiga 39 Biblioteka Studije, knjiga 40 Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar Zagreb, 2019., str. 222 Zagreb, 2019., str. 104 ISBN 978-953-7964-53-5 ISBN 978-953-7964-68-9
GRAD OSIJEK U OBRANI GRADOVI U RATOVIMA: KROZ HRVATSKOGA ISTOKA POVIJEST DO SUVREMENOSTI M. Brekalo (ur.) D. ÆiviÊ, S. CvikiÊ (ur.) Biblioteka Zbornici, knjiga 56 Biblioteka Zbornici, knjiga 57 Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar Zagreb, 2019., str. 242 Zagreb, 2019., str. 314 ISBN 978-953-7964-61-0 ISBN 978-953-7964-74-0 NOVA IZDANJA INSTITUTA PILAR — 2019.
REFLECTIONS ON THE MEDITERRANEAN K. JurËeviÊ, Lj. Kaliterna LipovËan, BATA-BOROVO (1931.—2016.) O. Ramljak (ur.) D. ÆiviÊ, I. Æebec ©ilj, S. CvikiÊ (ur.) Biblioteka Mediterranean Issues, Book 2 Biblioteka Posebna izdanja Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar VERN, HAZU, EMAN Zagreb, 2019., str. 426 Zagreb, 2019., str. 670 ISBN 978-953-7964-64-1 ISBN 978-953-7964-77-1 Upute suradnicima
Autori zadræavaju autorsko pravo za Ëlanke objavljene u »asopisu PILAR, no daju »asopisu pravo prvog objavljivanja. Radove koji su prihvaÊeni za objavu (ili veÊ objavljene u »asopisu) autor smije objaviti u drugim publikacijama samo uz dopuπtenje uredniπtva, uz naznaku o njihovu objavljivanju u »asopisu. Radovi se dostavljaju u elektroniËkom obliku. Uz naslov rada treba navesti ime, prezime i titulu autora, naziv i adresu ustanove u kojoj radi odnosno kuÊnu adresu, broj telefona i e-mail adresu. Radovi podlijeæu dvostrukom anonimnom recenzentskom postupku i razvrstavaju se u sljedeÊe kategorije: 1. Izvorni znanstveni rad. Rad se odlikuje izvornoπÊu zakljuËaka ili iznosi neobjavljene izvorne rezultate znanstveno koncipiranog i provedenog istraæivanja. 2. Pregledni rad. Rad sadræava temeljit i obuhvatan kritiËki pregled odreene problematike, no bez istaknutije izvornosti rezultata. 3. Prethodno priopÊenje. Rad sadræava prve rezultate istraæivanja u tijeku, koji zbog aktualnosti zahtijevaju brzo objavljivanje, no bez razine obuhvatnosti i utemeljenosti. 4. StruËni rad. Sadræava znanja i iskustva relevantna za odreenu struku ali nema obiljeæja znanstvenosti. PreporuËujemo opseg rada do jednog odnosno jednog i pol autorskog arka (cca 30.000 znakova). Radu se prilaæe uvodni nacrtak od najviπe desetak redaka, popis do pet kljuËnih rijeËi te saæetak do jedne kartice. Prikazi knjiga, osvrti i recenzije ne smiju biti dulji od 5 kartica. Poæeljni su prijedlozi za ilustriranje tekstova. Uredniπtvo pridræava pravo prilagodbe rada opÊim pravilima ureivanja »asopisa i hrvatskome standardnom jeziku odnosno, za meunarodno izdanje, odgovarajuÊem drugom jeziku. Uz tekst se navode biljeπke kojima se tekst dopunjuje te daju podatci o koriπtenoj literaturi, jer se ona ne objavljuje zasebno. Pri tome treba navesti autora, naziv djela, mjesto izdanja, nakladnika i godinu te, u pravilu, broj stranice na koju se upuÊuje.