MARTINA FILJAK Glasovir Soprano
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
72. DUBROVAČKE LJETNE IGRE 72ND DUBROVNIK SUMMER FESTIVAL 2021. HRVATSKA CROATIA MARTINA FILJAK glasovir soprano FELIX KLIESER rog horn ANDREJ BIELOW violina violin ATRIJ KNEŽEVA DVORA RECTOR'S PALACE ATRIUM 12. KOLOVOZA 2021. | 12 AUGUST 2021 21:30 9.30 PM FRÉDÉRIC DUVERNOY: TRIO BR. 1 ZA GLASOVIR, ROG I VIOLINU, U C-MOLU / TRIO NO. 1 FOR PIANO, HORN AND VIOLIN, IN C MINOR ADAGIO-CANTABILE ALLEGRETTO ROBERT SCHUMANN: ADAGIO I ALLEGRO ZA ROG I GLASOVIR, OP. 70 / ADAGIO AND ALLEGRO FOR HORN AND PIANO, OP. 70 PAUL DUKAS: VILLANELLE ZA ROG I GLASOVIR / VILLANELLE FOR HORN AND PIANO HENRYK WIENIAWSKI: BRILJANTNA FANTAZIJA NA TEME IZ OPERE FAUST CHARLESA GOUNODA, OP. 20 FANTAISIE BRILLANTE ON THEMES FROM GOUNOD’S FAUST, OP. 20 JOHANNES BRAHMS: TRIO ZA ROG, VOLINU I GLASOVIR U ES-DURU, OP. 40 / TRIO FOR HORN, VIOLIN AND PIANO IN E-FLAT MAJOR, OP. 40 ANDANTE SCHERZO: ALLEGRO ADAGIO MESTO ALLEGRO CON BRIO Frédéric Nicolas Duvernoy [Duvernois] kontrapunktskim radom. Osnovao je i (Montbéliard, 1765. - Pariz, 1838.) bio je važan časopis, Neue Zeitschrift für Musik. francuski hornist i skladatelj, pionir Kasnije su godine obilježene dužim francuske glazbe za rog. Samouk, ali i razdobljima bez skladanja uslijed čestih veoma cijenjen zbog sviračkog umijeća, depresija. nastupao je solistički te svirao kao član Godina 1849. za Schumanna je bilo vrlo kazališta Opéra-Comique, Orkestra plodna, ali i godina djela za raznolike Nacionalne garde te zatim orkestra Pariške sastave. Adagio i Allegro za rog i glasovir opere, u kojoj je od 1801. svirao solo- izvorno je zamislio za kućno muziciranje, dionice, a njegovo je ime često isticano na no djelo je zapravo zahtijevalo vrlo vješte programima. Njegovo je umijeće posebice glazbenike. Pri skladanju je koristio štovao Napoleon te je za vrijeme Carstva, mogućnosti novog tipa instrumenta koji se do 1830., Duvernoy bio prvi hornist carske od 1830ih pojavljivao u orkestrima: roga s kapele. Predavao je i na Pariškom ventilima. Između ostaloga, na takvom je konzervatoriju i napisao popularan instrumentu bilo moguće precizno svirati udžbenik sviranja roga. Skladao je 12 polustepene pomake, što je upotrijebio u koncerata za rog, djela za rog i glasovir, sjetnome Adagiu, za koji je napisao i druga dua i trija. Nakon 1820. napisao je zahtjevne duge lirske fraze. Allegro je u tri trija za rog, violinu i glasovir (od kojih formi ronda, u kojem se živahna glavna je na večerašnjem programu prvi) što tema izmjenjuje s poetičnim epizodama i pokazuje da su se djela za taj sastav pisala i koji traži veliku virtuoznost svirača i prije značajnog Brahmsova Trija. Ovo je uporabu cijelog raspona instrumenta. djelo, pjevnoga prvog i živahnog drugog Uspjeh djela potaknuo je Schumanna da stavka, nastalo pod utjecajem Bečke iste godine napiše Konzertstück za četiri klasike, a uskoro se izvodilo i u inačici za roga i orkestar, op. 86, a i sam je izdavaču rog, flautu i glasovir. napisao da ga ovo djelo „raduje“, naročito „briljantni“ allegro. Clara Schumann izvela Robert Schumann (Zwickau, 1810. – je Adagio i Allegro s hornistom E. Endenich, 1856.) navodno je od studija Juliusom Schlitterlauom te u dnevnik prava odustao čuvši Paganinijev koncert u zapisala: „Djelo je krasno, svježe i Frankfurtu 1830. i poželjevši postati strastveno, baš kao što volim!“ glasovirskim virtuozom. U tomu su ga spriječili problemi s rukama, nastali možda zbog naprave koju je osmislio kako bi bolje izvježbao prste, a možda i kao Paul Abraham Dukas (Pariz, 1865. – posljedica liječenja. Vjenčao se s kćeri 1935.), skladatelj i glazbeni kritičar, svojega profesora glasovira Friedricha obrazovao se na Pariškom konzervatoriju, Wiecka, Clarom, unatoč Wieckovom na kojem je poslije predavao orkestraciju i oštrom protivljenju i pokušaju sudske kompoziciju. Bio je neko vrijeme i školski zabrane braka. Clara je bila pijanistica, ali i inspektor za glazbeni odgoj te je od 1890ih skladateljica te važan utjecaj na pisao kritike. Dukas je bio vrlo strog prema Schumanna (i, poslije, Brahmsa). Kao vlastitom radu te je mnoga svoja djela skladatelj, često se dugotrajno posvećivao uništio, iako je i za života hvaljen zbog samo po jednom izvođačkom tijelu: u vješte orkestracije i zanimljivog zvukovlja, ranijim godinama glasovirskim djelima, primjerice, koketiranja s cjelostepenom potom samo solopjesmama pa simfonijskoj ljestvicom i prije Debussyja. Među djelima glazbi te zatim komornim djelima. Skladbe koja su preživjela jesu, između ostaloga, mu često obilježava „nježan nemir“ nastao opera Ariana i modrobradi, baleti, među kombiniranjem lirskih tema s gustim kojima je najpoznatiji Čarobnjakov učenik, Simfonija u C-duru, djela za glasovir, sjajan, zahtjevan finale zasnovan na vokalna glazba. valceru iz 2. čina opere. Djelo je Djelo Villanelle napisao je kao ispitni Wieniawski često i sam izvodio, a objavio komad za studente roga na Pariškome ga je 1868. i posvetio danskome kralju konzervatoriju 1906. godine. Villanelle, ili Kristijanu IX. vilanela, izvorno je talijanska vedra pučka pjesma kakva se od 15. stoljeća proširila Romantički „klasičar“, navodni Europom. Studentima je Dukas ovdje konzervativac kojeg je Arnold Schönberg namijenio brojne zadatke, visoke tehničke nazvao velikim inovatorom, Johannes zahtjeve, ali i žive melodije, no i lirsku Brahms (Hamburg, 1833. – Beč 1897.) melodiju na početku, nakon koje se traži vjerojatno je razvio klasično-romantičku velika sviračka gipkost. instrumentalnu glazbu do njezinih tonalitetnih vrhunaca. Isprva poznatiji po Poljski skladatelj i jedan od najvećih “lakšim”, pristupačnijim djelima, smatran violinističkih virtuoza svojega doba, je manje naprednim jer se čvrsto držao Henryk Wieniawski (Lublin, 1835. - forme i apsolutne glazbe, no njegove su Moskva, 1880.) također je učio glazbu na tehnike i strukture uvijek nadmašivale Pariškome konzervatoriju i to već od 9. zahtjeve žanra, spajajući umijeće godine. Mnogo je vremena proveo u konstruiranja s emocionalnošću, Moskvi, kamo je otišao na poziv pijanista skladateljsku logiku klasike s poetikom Antona Rubinsteina, bio je violinist-solist romantizma. Razvio je i mnoge glazbene u službi ruskoga cara i predavao na vrste koje je njegov „rival“ Wagner već Konzervatoriju u Sankt Peterburgu. K glasno bio otpisao kao mrtve. Smatra se da tomu je često bio na turnejama, hvaljen je danas poznati Brahmsov opus možda tek zbog toplog sviračkog tona, temperamenta trećina djela koja je doista napisao, jer je i tehničke briljantnosti. S Rubinsteinom je često uništavao djela kojima nije bio bio i na turnejama po SAD-u, a zatim je zadovoljan, posebice mladenačka. Uz četiri naslijedio Henryja Vieuxtempsa na mjestu simfonije, violinski koncert, Njemački profesora violine Konzervatorija u rekvijem, gotovo 200 solopjesama, djela za Bruxellesu. sologlasovir, upravo je njegov komorni opus iznimno bogat i značajan te obilježen Pisao je romantičke skladbe, mahom značajnom ekspresivnošću. oblikovane tako da pokaže svoju sviračku virtuoznost, među kojima 2 koncerta za Svoj Trio, op. 40, iz 1865., Brahms je bio violinu i mnogo manjih komada. namijenio tzv. prirodnom, šumskom, rogu, kakav je i sam svirao u mladosti. Njegovi Briljantnu fantaziju je Wieniawski napisao 1865. – odmah pišući i verziju za biografi djelo su protumačili kao tužaljku i violinu i glasovir i onu za violinu i orkestar oproštaj od nedavno preminule majke, – šest godina nakon praizvedbe opere kojoj je nekoć svirao pučke melodije na Faust Charles Gounoda. Osim rogu. Neke dijelove skladbe počeo je pisati Wieniawskoga, opera je svojim i nekoliko godina prije, za glasovir solo. melodijama inspirirala niz skladatelja na Zbog neobičnog sastava za ono doba, a slične skladbe, Alarda, Danclu, glazbene važnosti, smatra se da je Vieuxtempsa i Sarasatea. Fantazija ima pet Brahmsov Trio praktički započeo novu dijelova različitih ugođaja, s virtuoznim glazbenu vrstu, iako su skladatelji pisali finalom. Prvi je nastao prema Faustovoj komornu glazbu za rog i prije. Neuobičajen ariji iz 1. čina, drugi, lirski, po sastav i žalovanje možda su razlozi koji su Brahmsa naveli i na neuobičajen formalni Valentinovoj ariji, a živahan treći prema ariji Mefista. Slijedi polagani dio prema pristup: Prvi stavak poigrava se dvjema duetu Fausta i Marguerite (Margarete) i temama, ali nije klasični sonatni oblik, a djelo slijedi raspored spori-brzi-spori-brzi Hallu („Živopisna i privlačna scenska stavak, obrnuto od ondašnje norme. prisutnost …. snalažljivost tehnike i Scherzo je energični sonatni oblik, a treći prirodnost muzikalnosti ...Pijanistica stavak donosi vrhunac melankolije i vrijedna pozornosti“, The New York glazbenog izražavanja tuge. Na kraju Times). Prije Clevelanda bila je dobitnica stavka pojavljuje se i koralna tema koja će prvih nagrada na natjecanjima „Viotti“ dominirati sljedećim stavkom, finalom (2007.) i „Maria Canals“ u Barceloni posve drukčijeg, „lovačkog“ karaktera i (2008.) te je bila laureatkinja natjecanja kompleksnog ritma. „Busoni“ u Bolzanu. Rođena u glazbeničkoj obitelji, glasovir je počela učiti s pet godina, a već u šestoj prvi put javno nastupa. Glazbenu je naobrazbu stekla na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i na bečkom Konzervatoriju te nastavila u renomiranoj klasi za soliste u Hannoveru. Pohađala je i majstorske tečajeve na prestižnoj Klavirskoj akademiji na jezeru Como u Italiji. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima su nagrada „Vladimir Nazor“ za izvedbe Brahmsova 1.koncerta i Kelemenova Koncerta, nagrada“'Milka Trnina“ Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika, „Orlando“ za nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama i “Judita”