materijalu opravdanje za promaknuÊe jedino egzistencijalno pitanje moderne umjetnosti, zanijekati njenu ulogu pokretaËke snage ispravne umjetnosti, koja Êe nas uvjeriti pitanje umjetnosti revolucije i revolucije obnove oblika, njenu avangardnu poziciju u kako “svijet moæemo posjedovati u sasvim umjetnosti, traæi i nalazi originalna rjeπenja stvaranju nove “sredine” umjetniËkog djela. drugaËijem smislu nego πto smo ga pos- (u πirokom rasponu od Van Gogha do Izmeu zemljaπkog pozivanja na “umjetnost jedovali prije” (C. Fiedler), pravovjerno. I Masserela, od groteske do puËkog realizma, kolektiva” i modernog zahtjeva za divulgaci- baπ u tom neuspjehu Zemlje leæi povijesno od B. Tauta do B. Arvatova), otvara nove jom umjetniËkog produkta ima podudarnosti; opravdanje njenog pokuπaja. putove. U posljednje vrijeme, pogotovo obje tendencije radikaliziraju odnos umjet- Pretpostavljeni cilj politiËke utilitar- u povodu triju ovdje spominjanih izloæa- nost-druπtvo! Zemlja je, takoer, pokuπavala nosti zemljaπkih djela mogao se ostvariti ba, o tome je dosta napisano, pametno svojim nastojanjima na industrijskom diza- poglavito uz uvjet podudarnosti sredstva prosueno. KonaËno je prevladalo miπljenje: jnu i arhitekturi otvoriti perspektive otklona sa sadræajem prikaza, a kako se ta efika- nije toliko vaæno πta se htjelo druπtveno umjetnikovog od slike ili kipa obeÊavajuÊi sna stvaralaËka harmonija, u ono vrijeme postiÊi zemljaπkom umjetnoπÊu, nego kakva mu moguÊnosti stvaranja u sferi proizvod- kao i danas, raala ponajprije u dubini su joj djela, pa su njene povijesne zas- nje, u sferi “prvobitnog organskog graenja liËnosti umjetnika, singularnost stila bio je luge distingvirane od njezinih umjetniËkih æivota”. jedini autentiËni odgovor stvaraoca na te dostignuÊa. Teoretsko zanemarivanje Zemlje oprav- vanumjetniËke zahtjeve. Ako dakle traæimo U takvoj interpretaciji umjetnosti Zemlje davalo se izmeu ostalog i tvrdnjom da je specifikum zemljaπke umjetnosti s pov- — kod Ëega njen posebni sluËaj nije izdvo- objektivnije vrednovanje zemljaπke umjet- ijesno-umjetniËke razine pitanja, onda treba jen iz cjeline umjetnosti odnosnoga vremena nosti bilo moguÊe tek kad su prestali djelova- najprije istaÊi fenomen osamostaljenja for- — Ëak je i njen prijaπnji utilitarizam dobio ti razlozi i sile koje su bitno odreivale njenu malnog, πto je opet, gledano s prostornog i drugu kulturnu dimenziju. pojavu i poloæaj u povijesti hrvatske moderne vremenskog stajaliπta, bio heretiËki primjer, Program i praksa Zemlje prelaze umjetnosti. Takav stav, meutim, ima jedan a uoËen je veÊ bio kao dihotomija izmeu ograniËeno podruËje likovnih umjetnosti; ozbiljan nedostatak: dopuπta interpretaciju politiËkih i umjetniËkih ciljeva. u njima je sadræan novi odnos prema Zemlje kao zatvorenog, dovrπenog procesa Suvremena je kritika na tu “dvojnost” svijetu. Ako zapustimo populistiËku, pros- i povijesno ograniËuje njeno djelovanje. A zemljaπke umjetnosti gledala kroz proreze vjetiteljsku intencionalnost i neke druge niπta ne svjedoËi tome u prilog. × Janusove maske, i u tom πkiljenju promaklo asimptote (tzv. Hlebinska πkola) zemljaπkog joj je kako upravo Zemlja u odgovoru na to programa, nemoguÊe je nakon ove izloæbe Æivot umjetnosti, 17, 1972. 1 “Angaæirana umjetnost u Jugoslaviji 1919-1969”, Umetnosna 4 August Cesarec, Suvremeni ruski slikari, Knjiæevna republika, galerija, Slovenjgradec 1969. 1924. Pretiskano u knjizi “Svjetlost u mraku”, Stvarnost, 2 Neke opÊenitije naznake o tom pitanju: V. MalekoviÊ, Zemlja Zagreb 1963. str. 281 i d. na zemlji, Vjesnik, 8. lipnja 1971. 5 N. dj., str. 297. 3 Boæidar Gagro, Zemlja izmeu uzroka i posljedice, katalog 6 Miroslav Krleæa, Povratak Filipa Latinovicza, Zora, Zagreb 1962, KritiËke retrospektive Zemlje, Zagreb 1971; Igor ZidiÊ, str. 191. Slikarstvo, grafika, crteæ, n. dj. 189 ZZU_78_79_F.inddU_78_79_F.indd 189189 111/12/061/12/06 113:59:83:59:8 josip the anatomy of ’921 vranËiÊ After World War I, Zagreb became KriæaniÊ’s statement acquires its full va lue — the centre of extraordinary cultural only in today’s perspective and with respect activity. This development was largely facili- to the logic of later development. Moreover, tated by the enthusiasm provoked by the fact today it can be corroborated with further data that, in terms of politics and society, much and justified with more exhaustive interpreta- has been demolished which had for dec- tions of the past phenomena. ades been experienced as an obstacle for a The exceptional significance of the year number of projects and against which many of 1921 has also been noticed by B. Gagro had turned with irrational hatred. Another in his study on the painting of Proljetni Salon circumstance was the fact of the long-aspired (Spring Salon), where he has reached a foundation of the community of South Slavic similar conclusion: “The year of 1921 was peoples, which was considered as the begin- perhaps the most significant year for the ning of a new, general South Slavic renais- generation of ‘Proljetni Salon’. Rather than sance. I think that this new development can indicating its beginning or end, it marks a be traced uninterruptedly from year to year, breaking point in the period, a pinnacle...”3 both in the field of literature1 and in that of We may add “even more” to this state- visual arts, at least until 1921, the year that ment: that this year was not only a breaking marked a sort of “shift of the keystone.” This point in the painting of Proljetni Salon, but was observed already by the contemporary also in our art as a whole. Globally speaking, witness of events Pjer KriæaniÊ in his article it communicated above all the exceptional “Artistic Zagreb”, in which he wanted to quantity of artistic events, i.e. the exceptio- offer a “survey of artistic work in the year na lly large number of exhibitions for those of 1921.” He literally wrote the following: times,4 which can be classified in several lay- “Today, these names (Uzelac, Gecan, ©ulen- ers according to their significance. The mem- tiÊ, Tartaglia, Varlaj, etc. - remark by J. V.) bership exhibition of Proljetni Salon featured completely dominate our artistic life with the several Slovenian artists and Proljetni Salon modernity of their aspirations, casting shad- also organized several exhibitions of artists ows over the otherwise deserving veterans from Yugoslavia and elsewhere. One should of the older generation of artists. The inten- mention the exhibition of the four most distin- sity and productivity of their work has been guished Belgrade masters of young genera- growing from exhibition to exhibition, until it tion (BijeliÊ, DobroviÊ, Mili Ëe viÊ, NastasijeviÊ) has reached its pinnacle this year...” In the and that of the New Secession from Munich. conclusion of his article, KriæaniÊ came up The participation of the members of Proljetni with a very definite assessment: “One may Salon at the large international exhibition of well say that this year has been the richest in modern art in Geneva was crucial for the our artistic life.”2 post-war affirmation of Yugoslav art.5 190 ZZU_78_79_F.inddU_78_79_F.indd 190190 111/12/061/12/06 113:59:83:59:8 anatomija ‘921 Poslije prvoga svjetskog rata Zagreb Izuzetno znaËenje 1921. godine dobro — postaje srediπte izvanredne kulturne je uoËio i B. Gagro u svojoj studiji o ak tiv nosti. Tome je mnogo pridonio za nos slikarstvu Proljetnog salona, gdje dolazi do potaknut time πto je u politiËkom i druπt venom sliËnog zakljuËka: “Godina 1921. moæda pogledu sruπeno ono πto se de set lje Êima je najvaænija godina generacije ‘Proljetnog osjeÊalo kao zapreka za mnoge pot hvate, salona’. Prije nego πto bi oznaËavala poËe- protiv Ëega se ustajalo s iracionalnom mræn- tak ili kraj, ona oznaËava prelomnu taËku jom a onda i time πto je konaËno ostva re na jednog vremena, kulminaciju...”3 zajednica juænoslavenskih naroda pa se vjer- Ovoj tvrdnji moæemo dodati “Ëak i ovalo da se nalazimo na pragu no ve opÊe viπe”: ona nije samo prelomna u slikarstvu juænoslavenske renesanse. Mislim da se taj Proljetnog salona nego i za naπu sveukupnu no vi rast moæe pratiti iz godine u godi nu i na umjetnost. Globalno govoreÊi ona donosi pod ruËju knjiæevnosti1 i na podruË ju li kov nih prije svega izuzetnu kvantitetu umjetniËkog umjetnosti, neprekinuto sve do godine 1921, zbivanja, tj. za ono vrijeme izuzetno velik koja se pokazuje kao novo “pomi ca nje kamena broj izloæaba4 koje se po svom znaËenju meaπa”. UoËio je to veÊ suvremenik i svje- raslojavaju na nekoliko razina. Na Ëlanskoj dok zbivanja Pjer KriæaniÊ u svome Ëlanku izloæbi Proljetnog salona sudjeluju i sloven- “UmjetniËki Zagreb” u kojem je æelio dati ski umjetnici, a Proljetni salon, osim toga, “bi lan su umjetniËkog rada u go dini 1921”. prireuje i nekoliko izloæaba jugoslavenskih On doslovno kaæe: “Danas ta ime na (Uzelac, ili inozemnih umjetnika. Treba spomenuti Gecan, ©ulentiÊ, Tartaglia, Varlaj, op. J. V.) izloæbu Ëetvorice najistaknutijih beogradskih sav re menoπÊu svojih teænja po sve dominiraju majstora mlade generacije (BijeliÊ, DobroviÊ, naπim umjetniË kim æivo tom zasjenivπi inaËe MiliËeviÊ, NastasijeviÊ) i izloæbu müchenske zas luæne vete rane stare um jet niËke genera- nove secesije. NajveÊu poslijeratnu afir- ci je. Intenzitet i pro duktiv nost njihovog rada maciju jugoslavenske umjetnosti predstav- ras tao je od izloæ be do iz loæ be, dok nije u ovoj lja sudjelovanje Ëlanova Proljetnog salona godini postigao re kord...” Kao zaklju Ëak svom na velikoj meunarodnoj izloæbi moderne izIaganju Kriæa niÊ iznosi posve odre en sud: umjetnosti u Æenevi.5 “Moæemo mir ne duπe ustvrditi da je ova godina Ali, u ovom nas Ëasu ta godina zanima u naπem umjetniËkom æivotu najbogatija.” 2 prije svega kao odluËna godina u naπem Iz naπe danaπnje perspektive, i u suvis- unutarnjem razvitku. Izvanredno bujna los ti kasnijeg razvoja, KriæaniÊeva tvrdnja aktivnost kao da se odvija u nekoliko slo- do bi va svoju punu vrijednost. “ak i viπe, mi je jeva: dok neke pojave dotrajavaju, istodobno da nas mo æemo potkrijepiti s joπ viπe podata- se pojavljuje neπto neoËekivano novo ili ka i oprav dati joπ potpunijim tumaËenjima doseæe pun razvoj ono πto je joπ juËer bilo ta daπ njih pojava. teπko prihvatljivo.