Ekskurzija A1 – Dinaridi: Evolucija I Recentni Geotektonski Odnosi (Bosna I Hercegovina, Hrvatska)

Ekskurzija A1 – Dinaridi: evolucija i recentni geotektonski odnosi (Bosna i Hercegovina, Hrvatska) Excursion A1 – Dinarides: evolution and recent geotectonic relationships (Bosnia and Herzegovina, Croatia)

Ivan Dragi~evi}, Hazim Hrvatovi}, Alan Vranjkovi}, Oleg Mandi}, Branimir [egvi}, Josip Halami} & Davor Paveli}

4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 27 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Dinaridi: evolucija i recentni geotektonski odnosi (Bosna i Hercegovina, Hrvatska) Dinarides: evolution and recent geotectonic relationships (Bosnia and Herzegovina, Croatia)

Ivan Dragi~evi}1, Hazim Hrvatovi}2, Alan Vranjkovi}1, Oleg Mandi}3, Branimir [egvi}4, Josip Halami}5 & Davor Paveli}1

1Rudarsko-geolo{ko-naftni fakultet, Sveu~ili{te u Zagrebu, Pierottijeva 6, 10 002 Zagreb, Hrvatska 2Federalni zavod za geologiju, Ilid`a 71 210, Bosna i Hercegovina 3Department of Geology & Palaeontology, The Natural History Museum Vienna, Burgring 7, 1010 Wien, Austria 4Tehnische Universität Darmstadt, Institut für Angewandte Geowissenschaften, Tehnische Petrologie, Schnittspahnstraße 9, 64287 Darmstadt, Deutschland 5Hrvatski geolo{ki institut, Sachsova 2, 10 000 Zagreb, Hrvatska

Sponzori: Rudarsko-geolo{ko-naftni fakultet, Zagreb Hrvatski geolo{ki institut, Zagreb Sponsors: Faculty of Mining, Geology and Petroleum Engineering, Zagreb Croatian Geological Survey, Zagreb

Uvod geolo{ke karte SFRJ 1:100.000 i pripadaju}im tuma~ima koji su publicirani u biv{oj dràvi. Nazivi listova i autori prika- Drage kolegice, kolege i prijatelji, dobro do{li na geolo{ku zani su u opisu svake to~ke i navedeni su u popisu literature. ekskurziju kroz Dinaride Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Regionalne geotektonske odnose i geodinamsku evoluciju koja se odràva u okviru 4. hrvatskoga geolo{kog kongresa. Dinarida opisivali su brojni autori. Svakako treba izdvojiti: Hvala Vam na povjerenju i interesu {to ste odabrali ovu PETKOVI] (1958), AUOBUIN et al. (1970), DERCOURT ekskurziju. Na na{em putu tijekom tri dana posjetit }emo (1972), DIMITRIJEVI] (1982), HERAK (1986) i PAMI] odabrane lokalitete (14 postaja ~iji su poloàji prikazani na et al. (1998). Slici 1). Kako je vrijeme ograni~eno, nastojali smo odabrati Moderne geotektonske interpretacije daju PAMI] et al. lokalitete koje nije posjetila ve}ina sudionika ove ekskurzi- (1998). Oni sredi{nje Dinaride smje{taju izme|u Apulije na je, a na njima se moè vidjeti dio zamr{ene geolo{ke evolu- jugozapadu i Tisije na sjeveroistoku. Razlikuju ~etiri velike cije i recentnih geotektonskih odnosa u Dinaridima. Bez tektonostratigrafske jedinice: ikakove pretenzije da name}emo bilo kakova rje{enja o geo- 1. Jadransko-Dinaridsku karbonatnu platformu lo{koj evoluciji i recentnim geotektonskim odnosima, pozi- (Vanjski Dinaridi), vamo Vas na diskusiju i prijedloge o daljnjim istraìva~kim 2. Karbonatno-klasti~ne formacije i fli{eve aktivnostima. pasivnog kontinentalnog ruba Dinarida Tethysa, Dinaridi predstavljaju segment grandioznih alpinotip- 3. Ofiolite udruène s genetski povezanim nih struktura koje su nastale u prostoru Tethysa tijekom sedimentnim formacijama, oceanski Tethys alpskog orogenetskog ciklusa. Na{a ekskurzija prolazi podru- (Dinaridska ofiolitna zona), i ~jem sredi{njih Dinarida. Lijepi profil s dobro otkrivenim 4. Sedimentne, magmatske i metamorfne stijene izdancima glavnih velikih tektonostratigrafskih jedinica naj- Tethyskog aktivnog kontinentalnog ruba ve}im dijelom prolazi dolinom rijeke Bosne (Doboj – La{va), (Sava-Vardar zona) zatim sjeverozapadnim dijelom “Srednjebosanskog {krilja- Jedinice 2., 3. i 4. poznate su i pod nazivom Unutra{nji vog gorja” (Novi Travnik – Bugojno), sjevernim, odnosno Dinaridi ili Supradinarik (HERAK, 1986). sjeveroisto~nim rubom Jadranske karbonatne platforme Kao samostalna, peta jedinica, izme|u jedinica 2. i 3. (potez Bugojno – Kupres), te preko Jadranske karbonatne smje{teno je “Srednjebosansko {kriljavo gorje” ili “Central- platforme od Kupresa do [ibenika. nobosanski paleozoik”. Raznovrsne stijene ove jedinice kon- Brojni su publicirani radovi o geolo{koj gra|i podru~ja solidirane su tijekom hercinske orogeneze, a odigrale su sredi{njih Dinarida i Dinarida op}enito. Temeljni litostrati- zna~ajnu ulogu u strukturnom oblikovanju i rasporedu alp- grafski i strukturni odnosi prikazani su na listovima Osnovne skih struktura (DRAGIÊVI], 1987). A1 28 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 1. Lokacija to~aka/postaja. Figure 1. Locations of stops.

Na ovoj ekskurziji posjetit }emo sljede}e to~ke/postaje: LITERATURA • Postaja 1 (Trbuk-[aj kamen), nalazi se u Sava-Vardar AUBOUIN, J., BLANCHET, R., CADET, J.P., CELET, P., CHARVET, zoni. J. CHOROWICZ, J., COUSIN, J. & RAMPNOUX, J. (1970): • Postaja 2, 3,4i5(Maglaj, Papratnica, Ograjina i Ne- Essai sur la géologie des Dinarides.– Bull. Soc. Geol. France, 12, mila) nalaze se u Dinaridskoj ofiolitnoj zoni. 1060–1093. DERCOURT, J. (1972): The Canadian Cordillera, the Hellenides and • Postaja6i7(Vranduk i La{va) nalaze se u zoni kar- the sea-floor spreading theory.– Can. J. Earth. Sci., 9, 709–743. bonatno-klasti~ne formacije i fli{eva pasivnog kon- DIMITRIJEVI], M.D. (1982): Dinarides: an outline of the tectonics.– tinentalnog ruba Dinarida Tethysa. Earth Evol. Sci., 1, 4–23. • Postaja 8,9i10(Novi Travnik, Ravno Rostovo I i DRAGI^EVI], I. (1987): Paleogeografska evolucija rubnog dijela Ravno Rostovo II) nalaze se u “Srednjebosanskom mezozojske karbonatne platforme Dinarida izme|u Vrbasa i Bosne.– {kriljavom gorju”. Disertacija. Rudarsko-geolo{ko-naftni fakultet, Sveu~ili{te u Za- grebu, 90 str. • Postaja 11 (Kupres) nalazi se u zoni karbonatno-kla- HERAK, M. (1986): A new concept of the geotectonics of the Dina- sti~ne formacije i fli{eva pasivnog kontinentalnog rides.– Acta Geologica, 16, 1–42, Zagreb. ruba Dinarida Tethysa. PAMI], J., GU[I], J. & JELASKA, V. (1989): Geodynamic evolution • Postaja 12, 13 i 14 (Studena Vrila, Ostro`ac i Lu~ane) of the Central Dinarides.– Tectonophysics, 297, 251–268, Amster- dam. nalaze se u podru~ju mezozojske Jadranske karbonat- PETKOVI], K. (1958): Neue Erkentnisse über den Bau der Dinari- ne platforme. den.– Jahrb. Geol. Bundesan., 101, 1–24, Wien.

A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 29 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Postaja 1 – Stop 1 Profil Trbuk – [aj kamen Cross-section Trbuk – [aj Kamen

Sedimentne stijene od titona do eocena – Tithonian to Eocene sedimentary rocks

Ivan Dragi~evi} & Hazim Hrvatovi}

Outcrops consist of the Tithonian and Lower Cretaceous clastic rocks, uppermost Cretaceous carbonates, and Paleocene and Eocene limestones. In the geotectonic point of view they belong to the “Sedimentary, magmatic and metamorphic rocks of the Tethys active continental margin zone” (the “Sava-Vardar zone”)

Uz put Doboj – Maglaj koji vodi desnom obalom rijeke naj~e{}i vapnenci, dolomiti, èljezoviti {kriljavci, graniti… Bosne, na potezu Trbuk – [aj kamen, u podru~ju povremeno Preteù polimiktni konglomerati i pje{~enjaci, ali se susre}u aktivnog kamenoloma, izdanjuju klasti~ne stijene titona i i oligomiktni, gdje u sastavu prevladava jedna komponenta donje krede, karbonatne stijene najmla|e krede i vapnenci (npr. vapnenac). U konglomeratima prevladava karbonatno paleocena i eocena. vezivo, dok se u sitnozrnastim pje{~enjacima javlja i glino- vito limoniti~no. Titon i donja kreda (J,K) Polimiktni pje{~enjaci titona-donje krede uvr{teni su u Prema podatcima Osnovne geolo{ke karte SFRJ preteìto kvarcno-feldspatske grauvake. Me|u te{kim mine- 1:100.000, list Zavidovi}i (SUNARI]-PAMI] et al., 1971) i ralima zastupljeni su cirkon, turmalin, sfen, rutil, brukit, epi- tuma~a za istu kartu (PAMI] et al., 1973), titonu i donjoj dot, amfibol, piroksen, klorit, granat, te obilje limonita i he- kredi pripadaju debeli slijedovi krupnoklasti~nih sedimena- matita. Interesantno je istaknuti da autori karte i tuma~a ta koji izgra|uju ju`no krilo pakleni~ke sinklinale. U normal- isti~u da su pje{~enjaci ove serije makroskopski i mikro- nom stratigrafskom slijedu sedimenti titona i donje krede skopski jako sli~ni s pje{~enjacima jurske vulkanogeno-se- leè transgresivno preko jurske vulkanogeno-sedimentne for- dimentne formacije. Ova ~injenica mogla bi pripomo}i u macije. Brojni litolo{ki ~lanovi iz jurske vulkanogeno-sedi- rje{avanju stratigrafskih i drugih geolo{kih odnosa tijekom mentne formacije su pretaloèni u krupnoklasti~ne sedimen- jure u ovom vrlo dinami~nom prostoru alpske orogeneze. te titona i donje krede. Unutar ove serije, uz opisane konglomerate i pje{~enja- U gra|i debelog sedimentnog slijeda preteù klastiti ke kao le}e i proslojke nalazimo lapore i vapnence. krupnog zrna koji se ~esto ritmi~ki izmjenjuju s raznovrsnim sitnozrnastim klastitima. Naj~e{}a je izmjena sitnozrnastih Od sedimentnih tekstura prisutne su: na donjim slojnim konglomerata i krupnozrnastih pje{~enjaka. Granica me|u plohama otisci tragova te~enja, utiskivanja i erozije, unutar slojevima redovito je jasna i o{tra. No, susre}u se i krupno- slojeva kosa slojevitost, valovita laminacija i gradacija, a na zrnasti konglomerati i sitnozrnasti pje{~enjaci. Sortiranost gornjim slojnim plohama na|eni su ostatci karboniziranog opada s pove}anjem veli~ine klasta. bilja. Konglomerati i pje{~enjaci imaju uglavnom isti petro- [to se ti~e stratigrafske pripadnosti ove serije malo je grafski sastav. Klasti su preteìto od kvarca i feldspata, egzaktnih podataka. JOVANOVI] (1957) sli~ne sedimente muskovita, biotita, klorita, te fragmenata stijena od kojih su jugoisto~no od razmatranog podru~ja (izme|u Olova i Klad- nja), uvr{tava u urgon, {to bi bilo prihvatljivije obzirom na regionalne paleogeografske odnose. O stratigrafskoj pripadnosti ovih taloìna govori i podatak da je iz uloàka vapnenaca koji se nalaze od baze pa gotovo do vrha slijeda, iz starijih dijelova jednozna~no odre|e- na titonska starost (elipsaktinije, makroporele, ba}inele, kalpionele i dr.). Nadalje, iz vapnenaca i glinovitih vapnenaca iz cijelog slijeda odre|eni su gornjojurski i donjokredni fosili (tintinopsele, litostrobusi, kalpionele i dr.). Iz naprijed iznesenog proizlazi da je ova serija taloèna kroz titon i starije dijelove donje krede. No, u smislu razumi- jevanja paleoambijetalnih odnosa treba istaknuti problem izmjene vapnenaca i klastita. Novija istraìvanja naprijed opisanih klastita titon-donjo- Slika 1. Klastiti “Pogar formacije”. kredne starosti, u litostratigrafskom smislu tretiraju ih kao Figure 1. Clastics of the “Pogar Formation”. “Pogar formacija” (HRVATOVI], 2006.). Ona leì diskor- A1 30 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 2. Granica klastita “Pogar formacije” i vapnenaca gornje krede. Figure 2. The boundary between the “Pogar Formation” and Upper Cretaceous limestones.

al., 1973). Najve}e rasprostranjenje imaju u pakleni~koj sin- klinali. Vjerojatno leè transgresivno preko klasti~ne serije titon-donje krede {to nije pouzdano dokazano (Sl. 2). Nai- me, bazalni klastiti nisu utvr|eni, a s druge strane, paleontolo{ki se nije moglo dokazati prisutstvo postneokoma i cenomana. U vapnencima gornje krede dokazana je turonska fosilna zajednica: orbitoline, kuneoline, numolokuline i fragmenti rudista. Tako|er je utvr|ena i bogata senonska zajednica mikrofosila: globotrunkane, siderolitesi, numolokuline i dr. êsto puta kartografski se nije mogao odvojiti turon od senona, pa su naj~e{}e i prikazani zajedno. Litolo{ki sastav gornjokrednih naslaga je dosta ujedna- ~en. Preteù karbonatne stijene: tanko uslojeni vapnenci tipa Slika 3. Geolo{ki stup “Pogar formacije”, @ep~e-Zavidovi}i (HRVA- mikrita i fosilifernih mikrita, uz brojnu zajednicu globotrun- TOVI], 2006). kana, s le}ama i proslojcima ro`naca (Sl. 4 i 5), vapnena~ki Figure 3. Geological column of the “Pogar Formation”, @ep~e-Za- konglomerati s glinovitim vezivom, te kalkareniti ~ija su vidovi}i (HRVATOVI], 2006). zrna vezana sparitnim cementom, a nerijetko sadrè i terigene primjese gdje prevladavaju kvarc, plagioklasi, frag- dantno preko ofiolitnog melanà. Sastavljena je od bre~a, menti dolomita, ro`naci, dijabazi, polimiktni pje{~enjaci i konglomerata, krupnozrnastih pje{~enjaka i pjeskovitih la- serpentiniti. pora. Klasti su uglavnom od ofiolita, amfibolita, grauvaka, {ejlova, ro`naca i vapnenaca. Geneza formacije vezana je uz Tamo gdje je bilo mogu}e ras~laniti gornjokredne nasla- rije~ne tokove. U konglomeratima “Pogar formacije” prisut- ge izdvojeni su: ni su pretaloèni fosili iz titon-neokomskih vapnenaca. Na • Vapnenci i vapnena~ki konglomerati (sjeverno od temelju odre|ene faune iz konglomerata zaklju~uje se da je @ep~a), koji sadrè naprijed opisanu fosilnu faunu, a formacija nastala u razdoblju od kasnog barema do ranog u najmla|im slojevima masivnih debelo slojevitih cenomana. Preko nje transgresivno i diskordantno nalijeù vapnenaca dolazi bogata zajednica rudista turonske fosiliferni vapnenci gornje krede. starosti.

2 2+3 • Globotrunkanski vapnenci, kalkareniti, ro`naci i ru- Gornja kreda (K2 iK2 ) distni vapnenci (sjeverno od Maglaja), gdje preteù U gornjoj kredi {ireg razmatranog podru~ja preteù globotrunkanski dobro slojeviti vapnenci koji se iz- karbonatni sedimenti koji imaju znatno manje rasprostra- mjenjuju s kalkarenitima, ro`nacima i rudistnim vap- njenje od jurskih i titon-donjokrednih taloìna (PAMI] et nencima. A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 31 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 4. Tanko-slojeviti vapnenci turon-senona. Figure 4. Thin bedded Turonian-Senonian limestones.

natnoj platformi, iako se nalaze daleko sjeverno od njezinog ruba. Ina~e su ovi vapnenci zajedno s gornjokrednim vapnencima regionalno rasprostranjeni u sjevernoj Bosni (Kozara,

Slika 5. Plo~asti fosiliferni mikriti i ro`naci (scaglia) turon-senona. Figure 5. Turonian-Senonian platy fosiliferous micrites and chert (Scaglia).

Paleogen (Pc,E) U podru~ju pakleni~ke sinklinale u ~ijoj gra|i sudjeluju naprijed opisani sedimenti titon-donje krede i senona, u njezinoj jezgri, preko senonskih preteìto karbonatnih naslaga transgresivno leè masivni slabo uslojeni vapnenci paleocena i eocena. Bogati su fosilnim ostacima, pogotovu mikrofosil- nim zajednicama koje su provodne za paleocen i eocen. To su ostaci litotamnija, diskociklina, globigerina i globorotalija u paleocenu, te numulita, diskociklina, asilina, aktinocikli- na, fabianija i dr. u eocenu. Ovi vapnenci predstavljaju zadnje talo`ne sekvence kar- Slika 6. Geolo{ki stup “Majevica greben” i “Sjeverna Majevica” (HR- bonatne sedimentacije. Po petrografskom sastavu i fosil- VATOVI], 2006). nom sadràju mogu se usporediti s foraminiferskim vap- Figure 6. Geological column “Majevica Greben” and “North Majevi- nencima poslijeplatformnog razvi}a na Jadranskoj karbo- ca” (HRVATOVI], 2006). A1 32 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Motajica, Majevica, Trebovac, Vu~ijak). Za bolje razumije- vanje litostratigrafskih odnosa na regionalnom planu prikazani su pojednostavljeni geolo{ki stupovi iz Majevice (Sl. 6) i Trebovca (Sl. 7).

LITERATURA

HRVATOVI], H. (2006): Geological Guidebook through Bosnia and Herzegovina.– Geological Survey of Federation of Bosnia and Herzegovina, 172 p., Sarajevo. JELASKA, V. (1978): Senonsko-paleogenski fli{ podru~ja Trebovca (sjeverna Bosna): stratigrafija i sedimentologija.– Geol. vjesnik, 30, 95–118, Zagreb. JOVANOVI], R. (1957): Pregled razvoja mezozoika i neki novi podaci za stratigrafiju NR BiH.– II kongres geologa u Sarajevu, Sarajevo. PAMI], J., SUNARI]-PAMI], O., KAPELER, I. & OLUJI], J. (1973): Osnovna geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. Tuma~ za list Zavidovi}i L 34-121 (Geology of the Zavidovi}i sheet).– Institut za geolo{ka istra`ivanja Sarajevo (1971), Sav. geol. zavod, Beograd, 55 str. SUNARI]-PAMI], O., PAMI], J., KAPELER, I., OLUJI], J. & ZEC, F. (1971): Osnovna geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. List Zavido- vi}i L 34–121 (Basic geological map of SFRY, scale 1:100.000, Zavidovi}i sheet).– Institut za geolo{ka istra`ivanja Sarajevo (1966), Sav. geol. zavod, Beograd.

Slika 7. Geolo{ki stup “Trebovac” (pojednostavljeno prema JELA- SKA, 1978). Figure 7. Geological column “Trebovac” (simplified after JELASKA, 1978).

Postaja 2 – Stop 2 Maglaj

Vulkaniti kod Maglaja – Volcanics in Maglaj

Ivan Dragi~evi} & Branimir [egvi}

The Maglaj area, located in northern Bosnia, is known to host the large-scale volcanic bodies (dm-km) of dacite and in a lesser amount of andesite. A typical dacite paragenesis comprises the idiomorphic phenocrysts of zoned plagioclase, biotite, sanidine, and occasionally hornblende within the hollocrystaline rock’s matrix. The Maglaj volcanic association renders the oldest igneous post orogenetic Tertiary formation in northern Dinarides. The coarse grained Eocene flysche of northern margin of the Adriatic carbonate platform bears an evidence of the role of the Maglaj volcanites in the final evolution stage of the Alpine orogenetic cycle.

U {irem podru~ju Maglaja nalaze se hektometarska i kilome- potpunosti preuzet iz Vodi~a ekskurzije, Pancardi 2000 (BA- tarska tijela vulkanskih stijena (Sl. 1) koja su u starijoj litera- LEN & PAMI], 2000). turi imenovana kao andeziti, daciti ili pak kao dacitoandeziti U Savsko-vardarskoj zoni Dinarida post-orogenetske (SUNARI]-PAMI] et al., 1971; PAMI] et al., 1973). stijene razli~ite tercijarne starosti nisu rijetkost, poglavito u Genetski su vezani s tufovima i tufitima. Imaju regio- jugoisto~nom dijelu zone koji se naslanja na jug Panonskog nalno rasprostranjenje u {irokom podru~ju od alpskih jedini- bazena. U tom podru~ju, na temelju geolo{ke konkordantno- ca na sjeverozapadu, pa do uklju~ivo Helenida na jugoistoku. sti i radiometrijske odredbe apsolutne starosti razlikuju se Novija istra`ivanja njihovih petrogenetskih i geokemijskih pet tercijarnih vulkanskih formacija: 1) rano oligocenski osobitosti upu}uju na postorogenetski vulkanizam. U na- latiti (36,15–31,56 Ma), 2) andeziti i daciti starosti eger- stavku se daje opis ovih stijena u podru~ju Maglaja, koji je u egenburg (25,9–22,8 Ma), 3) {o{oniti karpatske starosti A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 33 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 1. Izdanak dacita ispod Maglajske gradine. Figure 1. Dacite outcrop under the Maglaj Fortress.

(16,8–15,4 Ma), 4) badenski bazalti, andeziti, daciti i rioliti ja. Znakovita je porfirna struktura ovih stijena, s idiomorfno (14,5–12,4), te 5) post-badenski bazalti i alkalijski bazalti do subidiomorno razvijenim fenokristalima zoniranog

(11,6–8,4 Ma) (KNE@EVI] et al., 1991; PAMI] & PÉCS- plagioklasa (An46–50), biotita, sanidina i katkad hornblende. KAY, 1996; PAMI], 1997). Hornblenda, zajedno s kvarcom i akcesornim mineralima, U podru~ju Maglaja, vulkanske stijene tercijarne starosti kao {to su opaki minerali, magnetit, rutil, cirkon i apatit, ~ini izdanjuju zajedno s ofiolitima i genetski asociranim sedi- tako|er i dio holokristaline stjenske osnove. mentnim formacijama sjeverne margine Dinaridske ofiolitne Na Sl. 2 lijepo se vide krupni fenokristali zoniranog zone (DOZ). Postoji vi{e manjih vulkanskih tijela koji zajed- plagioklasa, kao i fenokristali biotita jasnog pleokroizma. no pokrivaju prostor od nekoliko ~etvornih kilometara. Petro- Plagioklas ~esto u sebi sadr`i uklju~ke drugih mineralnih grafski podatci (KI[PATI], 1904; TRUBELJA & PAMI], faza (biotit, kvarc, Sl. 2, lijevo). Holokristalina devitrifici- 1956), kao i kemijski podatci o udjelu glavnih elemenata rana osnova je u danom primjeru izgra|ena od sitnog biotita pokazuju da vulkanske stijene {ireg maglajskog podru~ja i plagioklasa, uz prisustvo kvarca, muskovita, magnetita i imaju vrlo sli~na teksturna, strukturna i geokemijska obilje`- sitnih fino agregiranih faza iz grupe epidota. Pa`ljivijim

Slika 2. Mikrofotografije dacita uzorkovanog u blizini Maglajske gradine. Obje mikrofotografije su snimljene me|u ukr{tenim nikolima. Obratiti pozornost na krupne fenokristale zoniranog plagioklasa i biotita, te holokristalinu stjensku osnovu. Figure 2. Microphotographs of dacite, which is sampled in the vicinity of the Maglaj fortress. Both microphotographs are taken under crossed polars. Note the coarse zoned phenocrysts of plagioclase and biotite in the holocrystalline rock matrix. A1 34 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book opaànjem uo~ava se i sekundarni kalcit koji fugira mikro- svezi treba promatrati naprijed opisane vulkanske stijene i pukotine matriksa. dati im mjesto i ulogu unutar zamr{enih subducijsko-koli- Nadalje, BALEN & PAMI] (2000) navode: “Ve}ina zijskih procesa “sjevernih Dinarida”. analiziranih uzoraka ovih vulkanita su definirani kao daciti, a rije|e andeziti i trahiti. TAS dijagram (LE BAS et al., 1992) pokazuje da se ve}ina analiziranih uzoraka projicira u LITERATURA grani~nom pojasu koji dijeli polja trahidacita i trahiandezita BALEN, D. & PAMI], J. (2000): The Oligocene Maglaj shoshonite and od polja dacita i andezita. U SiO2 vs. K2O dijagramu (PECE- high-K calc alkaline volcanics.– U: PAMI], J. & TOMLJENO- RILLO & TAYLOR, 1976), ve}ina analiziranih uzoraka se VI], B. (ur.): Fieldtrip Guidebook. Vijesti Hrvatskoga geolo{kog projicira u polje banakita i visoko K-dacita. Stoga, velika dru{tva, 37/2, Special Issue, 68–69, PANCARDI 2000, Dubrov- ve}ina analiziranih vulkanita moè biti asocirana {o{onitnoj nik, Croatia, 1–3.10.2000, Zagreb. seriji stijena kako su to definirali JOPLIN (1968), MORRI- DRAGIÊVI], I. (1987): Paleogeografska evolucija rubnog dijela mezozojske karbonatne platforme Dinarida izme|u Vrbasa i Bos- SON (1980) i MÜLLER (1992). ne.– Disertacija. Rudarsko-geolo{ko-naftni fakultet, Sveu~ili{te u Izotopna odredba starosti temeljenja na metodi K-Ar, Zagrebu, 90 str. dala je rezultat od 30,10±1,54 Ma, {to unutar analiti~ke JELASKA, V. (1978): Senonsko-paleogenski fli{ podru~ja Trebovca pogre{ke, implicira ranooligocensku starost (PAMI] et al., (sjeverna Bosna): stratigrafija i sedimentologija.– Geol. vjesnik, 2000). Nadalje, to vjerojatno upu}uje na vrijeme kristalizacije 30, 95–118, Zagreb. JOPLIN, G.A. (1968): The shoshonite association – a review.– J. Geol. {o{onita i podre|enih visoko K- do Ca-alkalijskih stijena. Soc. Australia, 15, 275–294, Cambera. Donjooligocenski vulkaniti {ireg podru~ja Maglaja, sta- KI[PATI], (1904): Andesites and dacites from Rover Bosna Valley (in rosti 30,1 Ma, zajedno s uzorcima s podru~ja Srebrenice (SI Croatian).– Rad Jugosl. akad. znan. umjetn., 159, 28–38, Zagreb. Bosna), K–Ar odre|ene starosti od 30,4 do 28,5 Ma, pred- KNE@EVI], V., SZEKY-FUX, F., STEIGER, R., PÉCSKAY, Z., BO- stavljaju najstariju postorogenetsku tercijarnu formaciju sje- RONIHIN, V. & KARAMATA, S. (1991): Petrology of Fru{ka vernih Dinarida. Gora latites – volcanic precursors at the southern margin of the Pannonian Basin.– Geodyn. Evol. Panon. Basin, Serb. Acad. Sci. Koreliraju}i dobivene petrogenetske podatke ovih stije- Arts, Acad. Conf., 62/4, 243–259, Beograd. na s podru~ja sjevernih Dinarida (Maglaj i Srebrenica), te LE BAS, M.J., LE MAITRE, R.W. & WOOLEY,A.R. (1992): The con- njihovih ekvivalenata u isto~nim i jugoisto~nim Dinaridima sideration of the total alkali-silica classification of volcanic rocks.– i sjevernim Helenidima, dolazi se do zaklju~ka da analizirani Mineral. Petrol., 46, 1–22, Wien. donjooligocenski {o{oniti i podre|ene visoko K-Ca-alkalij- MORRISON, G.W. (1980): Characteristics and tectonic setting of the shoshonite rock association.– Lithos, 13, 97–108, Amsterdam. ske stijene predstavljaju volumetrijski najzna~ajnije ~lanove MÜLLER, D., ROCK, N.M.S. & GROVES, D.I. (1992): Geochemical postorogenetske vulkanske formacije Savsko-vardarske zo- discrimination between shoshonite and potassic igenous rocks in ne Dinarida i Helenida. different tectonic settings: a pilot study.– Mineral., Petrol., 46, Bez obzira na relativno visoki stupanj spoznaja o petro- 259–289, Wien. genetskim i geokemijskim osobitostima ovih stijena ostaju PAMI], J. (1997): The northwesternmost outcrops of Dinaridic ophiolites: a case study of Mt. Kalnik (North Croatia).– Acta Geol. Hun., brojna pitanja o njihovom zna~enju u okviru orogenetskih 40, 37–56, Budapest. doga|anja alpskog orogenetskog ciklusa. Najva`nije je na- PAMI], J., GU[I], J. & JELASKA, V.(1998): Geodynamic evolution of pomenuti da se prema apsolutnoj starosti ove stijene pribra- the Central Dinarides.– Tectonophysics, 297, 251–268, Amsterdam. jaju donjem oligocenu i najstarijoj postorogenetskoj vulkan- PAMI], J. & PÉCSKAY, Z. (1966): Geological and K-Ar ages of Ter- skoj formaciji. Te{ko je prihvatiti da je orogeneza Dinarida tiary volcanic formations from the southern part of the Pannonian zavr{ila prije oligocena. U prilog ovakome razmatranju go- Basin in Croatia – based on surface and subsurface data.– Nafta, vore ~injenice da su se u eocenu taloìli fli{evi sjevernog 45, 331–339, Zagreb. ruba Jadranske karbonatne platforme (DRAGIÊVI], 1987) PAMI], J., SUNARI]-PAMI], O., KAPELER, I. & OLUJI], J. (1973): Osnovna geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. Tuma~ za list Zavidovi}i i sjeverne Bosne (JELASKA, 1978), koji su tipi~ne sinoro- L34-121 (Geology of the Zavidovi}i sheet).– Institut za geolo{ka genetske formacije. Nadalje velike koli~ine klastita krupno- istraìvanja Sarajevo (1971), Sav. geol. zavod, Beograd, 55 str. ga zrna oligocenske starosti (bre~e i konglomerati) unutar PECCERILLO, A. & TAYLOR, S.R. (1976): Geochemistry of Eocene brojnih neogenskih bazena u Bosni, predstavljaju po~etak calc-alkalinevolcanic rocks from the Kastamaonu area, North Tur- formiranja bazalnih molasnih formacija i ukazuju na reversne key.– Contrib. Mineral. Petrol, 58, 63–81, Stuttgart. kompresijske odnose. Linearno pojavljivanje ovih stijena na SUNARI]-PAMI], O., PAMI], J., KAPELER, I., OLUJI], J. & ZEC, duìnama od nekoliko tisu}a kilometara zasigurno upu}uje F. (1971.): Osnovna geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. List Zavi- dovi}i L34-121 (Basic geological map of SFRY, scale 1:100 000, na njihovo geotektonsko zna~enje. Zavidovi}i sheet).– Institut za geolo{ka istraìvanja Sarajevo Samo na temelju ovih ~injenica moè se zaklju~iti da (1966), Sav. geol. zavod, Beograd. vrijeme eocen-oligocen predstavlja vrijeme paroksizma di- TRUBELJA, F. & PAMI], J. (1956): A new contribution to the knowl- naridskog segmenta alpskog orogenetskog ciklusa. S time u edge of dacites from the Maglaj area (in Croatian, Summary in German).– Geol. glasnik, 2, 59–66, Sarajevo.

A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 35 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Postaja 3 – Stop 3 Profil Papratnica – Cross-section Papratnica

Ofiolitni melan` – Ophiolitic mélange

Ivan Dragi~evi}, Branimir [egvi}, Duje Kuko~1, Alan Vranjkovi} & [pela Gori~an1

1Paleontolo{ki in{titut Ivana Rakovca ZRC SAZU, Novi trg 2, 1000 Ljubljana, Slovenija

The Central Dinaridic Ophiolite Zone (CDOB) is in the literature also known as the Dinaride Ophiolite Zone (DOZ), Dinaride Ophiolite Belt (DOB) or formerly, as the Bosnian serpentine zone. The CDOB stretches from Zagreb and the Banovina region in Croatia, across all northern and central Bosnia to southern Serbia, with further prolongations to Albania and Greece. The CDOB rocks are associated with different sedimentary rock formations. Thus, they form an ophiolitic mélange known as the Jurassic magmatic sedimentary formation. Main components of the CDOB are individual ophiolite fragments, ranging from small ones to extensively large ones (up to several tens of km). Their principal lithological constitu- ent is tectonic (or cumulate) lherzolite (spinel peridotite). Smaller blocks can also be composed of different varieties of gab- bro, dolerite, diabase, spilite and metamorphic sole rocks. Apart from ultramafic and mafic as well as associated metamorphic rocks, the ophiolitic mélange is composed of a shaly to silty matrix, which embeds fragments of greywacke, radiolarite and exotic limestone. So far at this locality, the ophiolitic mélange, shales and greywackes in particular, did not reveal any characteristic index fossils. However, the newest paleontological research on radiolarians from breccias constrain their age to the time span from the Bajocian to the Callovian. This correlates with results of radiometric measurements on metamorphic sole rocks. The Papratnica cross-section offers a nice insight into the complex lithological and structural composition of the Dinaride Ophiolite Zone.

Uzdu` toka rje~ice Papratnice (lijeve pritoke rijeke Bosne), mjerenja na stijenama metamorfne podloge (LANPHERE et te na potezu ime|u sela Donja i Gorna Papratnica, nalazi se al., 1979; LUGOVI] et al., 1991). dobro otvoren profil kroz stijene jurske magmatsko-sedi- Od sedimentnih stijena naj~e{}i su pje{~enjaci i {ejlovi, mentne formacije. Temeljni su geolo{ki odnosi prikazani na a podre|eno dolaze bre~e, vapnenci i ro`naci. Pje{~enjaci su Osnovnoj geolo{koj karti SFRJ 1:100.000, list Tesli}iupri- najzastupljeniji. Polimiktnog su sastava. Preteù sitnozrna- padaju}em tuma~u (OLUJI] et al., 1980; PAMI] et al., sti varijeteti. Prevladavaju zrnca kvarca, feldspati, muskovit 1981). i komadi}i stijena od kojih su naj~e{}i ro`naci, kvarciti, Prema citiranim autorima, jurska magmatsko-sediment- {kriljavci i rje|e vulkaniti. Matriks je naj~e{}e silicijsko-se- na formacija (“dijabaz-ro`nja~ka formacija”) ima veliko ras- ricitski, rje|e limonitni i karbonatni. Prema sastavu pje{~e- prostranjenje u ovom dijelu Bosne. Ona predstavlja razno- njaci pripadaju grauvakama i subgrauvakama. U te{koj frak- vrsni i debeli kompleks stijena u ~iji sastav ulaze, pored ciji dolaze metali~ni minerali, ~esto epidot, zatim turmalin, raznovrsnih sedimenata i magmatske stijene od kojih su cirkon, rutil i rjetko granat. [ejlovi su tamnosivi do crni s najzna~ajniji ultramafiti s kojima se udruèno javljaju i obiljem manganskih mineralizacija po plohama {kriljavosti i metamorfne stijene. Stratigrafska pripadnost nije joj detaljno klivaà. U njhov sastav ulaze sericit, klorit, kvarc i glinoviti minerali. Bre~e se rijetko javljaju kao ~lan jurske magmat- definirana. Do sada se dràlo da ova magmatsko-sedimentna sko-sedimentne formacije. To su krupnozrnaste bre~e u ~i- formacija ne sadrì karakteristi~ne indeks fosile koji bi po- jem sastavu dominiraju fragmenti spilita i dijabaza a podre- uzdano odredili stratigrafsku pripadnost. Nadalje, super- |eno dolaze fragmenti sedimentnih stijena me|u kojima su pozicijski odnosi prema podinskim i krovinskim stijenama naj~e{}i {ejlovi, grauvakni pje{~enjaci i ro`naci. Ro`naci i su nejasni (najvjerojatnije rasjedni). Jedini jasni orijentacij- vapnenci su podre|eni sedimentni ~lanovi ove formacije. ski podatak su nalazi olistolita vapnenaca srednjeg i gornjeg ê{}e ih nalazimo u krovini spilitskih masa u obliku deci- trijasa unutar formacije. Me|utim, najnovija preliminarna metarsko-metarskih paketa. Kvarc sericitski {kriljavci i filiti paleontolo{ka istraìvanja na radiolarijama iz bre~a poka- nalaze se tako|er unutar jurske magmatsko-sedimentne for- zuju da se rasponi ve}ine izdvojenih vrsta (prema zonaciji macije i to kao uske zone unutar grauvaka i {ejlova. Najvje- BAUMGARTNER et al., 1995) me|usobno poklapaju. Pre- rojatnije su nastali metamorfozom grauvaknih pje{~enjaka i ma vrstama Dictyomitrella (?) kamoensis (MIZUTANI & {ejlova. KIDO), Semihsuum amabile (AITA), Stichomitra (?) takanoensis AITA gr. i Williriedellum marcucciae CORTESE Magmatske i metamorfne stijene u jurskoj magmat- odre|ena je starost uzorka u rasponu od UA zone 4 do UA sko-sedimentnoj formaciji imaju zna~ajno rasprostranjenje u obliku velikih masa. Jasno se razlikuju dva kompleksa: zone 7, odnosno od gornjeg bajocija do donjeg kalovija (Tab. 1). Ovako odre|ena jurska starost ofiolitnog pojasa – Spilit-dijabaz-dolerit-gabro-granitska asocijacija i Dinarida se jako lijepo korelira s rezultatima radiometrijskih – Peridotitsko-amfibolitska asocijacija. A1 36 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Tabla I. Zajednica srednjojurskih radiolarija iz uzorka bre~e s postaje 3. Za svaku od mikrofotografija navedeno je pove~anje, te stratigrafski raspon determinirane vrste prema zonaciji BAUMGARTNER et al. (1995). Plate I. Middle Jurassic radiolarias form breccia sampled along the Papratnica Cross-section. For each microphotography the magnification and stratigraphic range of the determined specie are indicated according to the zonation of BAUMGARTNER et al. (1995).

A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 37 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 1. Mikrofotografije jastu~astih bazalta koji su vezani na spilitno-dijabaznu asocijaciju stijena s lokaliteta Papratnica. Lijeva mikrofotografija je snimljena s paralelnim nikolima, dok je desna snimljena s ukr{tenim nikolima. Obratiti pozornost na hipohijalinu osnovu izgra|enu od isprepletenih {tapi}a plagioklasa, odnosno albita, me|u kojima se nalazi alterirani kriptokristalasti klinopiroksen. U donjem lijevom kutu je {upljina naknadno ispunjena kalcitom. Figure 1. Microphotography of pillow basalts which are related to spilite-diabase association from the locality Papratnica. Left microphotography was taken under parallel Nicole conditions, while the right one was taken under crossed Nicole conditions. Note the hypohial base composed of braided sticks of plagioclase, i.e. albite, where altered cryptocrystalline clinopyroxene is inbetween.

Spilit-dijabaz-dolerit-gabro-granitska asocijacija javlja ralna zajednica definira hipohijalinu osnovu izgra|enu od se u obliku manjih tijela uglavnom uz ve}a peridotitska me|usobno isprepletenih {tapi}a plagioklasa, odnosno albita, tijela. Unutar ove magmatske asocijacije izdvojeni su slije- izme|u koje se nalazi alterirani klinopiroksen. Djelomi~no de}i ~lanovi: ova struktura prelazi u intergranularnu. Spiliti su dosta ~este stijene, a javljaju se u tijelima od Dijabazi makroskopski jako sli~e spilitima, ali ih se metarskih do kilometarskih dimenzija. To su izljevi koji su razlikuje po odsustvu jastu~astih lava i mandulastih tekstura. naj~e{}e konkordantno ulo`eni u grauvake i {ejlove. Rezul- Javljaju se kao zasebna tijela u grauvakama i {ejlovima, no tat su submarinske vulkanske aktivnosti {to potvr|uju ~esti mnogo su ~e{}i unutar ve}ih dijabaz-dolerit-gabroidnih tije- nalazi jastu~astih (pillow) oblika i slojeva tufova koji se la unutar kojih predstavljaju najsitnozrnatije diferencijate. izmjenjuju sa sedimentima. Petrografski sastav je uniforman. Kada grade samostalna tijela javljaju se u obliku silova. Glavni sastojci su albit i augit, a jo{ dolaze klorit, amfibol Dijabazi predstavljaju hipabisalne diferencijate i najvjero- (uralit i zelena hornblenda), epidot i kalcit. Kemijski im je jatnije stoje u intruzivnom kontaktu prema grauvakama i sastav tako|er ujedna~en. U strukturnom pogledu naj~e{}e {ejlovima. Struktura dijabaza je uglavnom ofitska, ponekad i su ofitski i porfirsko-ofitski. Redovito sadr`e brojne mandu- porfirsko-ofitska. Tekstura je masivna, homogena. Bitni mi- le u kojima su dominantni sastojci kalcit, klorit i kvarc. neralni sastojci su plagioklas (labrador) i augit, a podre|eno Podre|eno se uz spilitna tijela javljaju i keratofiri. U slici 1 dolaze amfibol, klorit, epidot i kalcit. Od akcesornih minera- prikazane su mikrofotografije jastu~astih bazalta, na|enih u la naj~e{}i su titanski minerali, naro~ito ilmenit. kontaktu s grauvakama i radiolaritima. Uzorci ovih efuziva karakterizirani su dominacijom plagioklasa i kriptokrista- Doleriti se javljaju kao i dijabazi, ali predstavljaju stije- lastog klinopiroksena. Obje faze su sna`no alterirane, gotovo ne koje su kristalizirale dublje i sporije od dijabaza. Po do neprepoznatljivosti, a rezultiraju albitom i aglomeriranim mineralnom sastavu su identi~ni dijabazima. Imaju ofitsku zajednicama sekundarnog amfibola, klorita i magnetita. Kao strukturu i masivnu homogenu teksturu. Zrna se lako makro- {to je vidljivo iz lijevog donjeg segmenta mikrofotografija skopski prepoznaju. Kemijski im je sastav tako|er identi~an {upljine su u potpunosti ispunjene kalcitom. Opisana mine- dijabazima.

Ü 1–4 Archaeodictyomitra sp., 200x; 5–6 Semihsuum amabile (AITA), 300X, UAZ 4–7; 7 Dictyomitrella (?) kamoensis (MIZUTANI & KIDO), 250x, UAZ 3–7; 8–9 Canoptum krahsteinense (SUZUKI & GAWLICK), 200x; 10 Eoxitus dhimenaensis (BAUMGARTNER), 200x, UAZ 3–8; 11 Transhsuum maxwelli (PESAGNO) gr., 200x, UAZ 3–10; 12 Transhsuum brevicostatum (O@VOLDOVA) gr., 150x, UAZ 3–11; 13 Stichomitra (?) takanoensis AITA gr., 200x, UA zone 3–7; 14 Stichocapsa (?) magnipora CHIARI, MARCUCCI & PRELA, 200x; 15 Eucyrtidiellum cf. semifactum NAGAI & MIZUTANI, 300x, UAZ 5–7; 16 Eucyrtidiellum unumaense dentatum BAUMGARTNER, 300x, UAZ 6-7; 17 Quarticella sp., 250x; 18 Triactoma (?) sp., 250x; 19 Unuma latusicostatus (AITA), 200x, UAZ 2–5; 20 Japonocapsa (?) sp., 200x; 21–22 Praewilliriedellum sp., 300x; 23 Protunuma lanosus O@VOLDOVA, 300x; 24 Paronaella broennimanni PESSAGNO, 100x, UAZ 4-10; 25a-b Unuma sp., 200x, 25b – antapikalni pogled; 26a-b Unuma gordus HULL, 200x, 26b – antapikalni pogled; 27a-b Striatojaponocapsa synconexa O’DOGHERTY,GORI^AN & DUMITRICA, 200x, 27b – antapikalni pogled; 28a-b Williriedellum marcucciae CORTESE, 250x, UAZ 4-8, 28b – antapikalni pogled; 29a-b Williriedellum yaoi (KOZUR), 300x, 29b – antapikalni pogled; 30a-b Helvetocapsa matsuokai (SASHIDA), 200x, 30b – antapikalni pogled A1 38 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Ofitski gabri dolaze kao diferencijati unutar ve}ih dija- Izdvaja se serpentin jer su svi lercoliti malo do umjereno baz-doleritnih tijela. To su jo{ dublji diferencijati s jo{ spo- serpentinizirani. U lercolitima su razvijene paralelne tekstu- rijim kristalizacijskim procesima u odnosu na dolerite. Mi- re odnosno folijacija. Struktura lercolita varira od homogene neralni i kemijski sastav im je isti kao i dolerita i dijabaza. U do porfiroblasti~ne i granoblasti~ne. Bitni minerali su ~esto mineralnom sastavu je karakteristi~an amfibol koji ove stije- deformirani (olivin potamnjuje undulozno, lamele enstatita ne odvaja od tipskih gabra. Struktura je ofitska krupno- su mikroborane i mikrorasjedane itd.). Sve to ukazuje da se zrnasta, te se makroskopski lako razlikuju od dolerita. radi o tipskim tektonitima. Po kemijskom sastavu to su tipski Dijabaz-dolerit-amfibolitske stijene predstavljaju prije- alpinotipni lercoliti za koje je naro~ito karakteristi~an visok laz izme|u amfibolita i dijabaz dolerita. Nemaju ve}e ras- odnos MgO:FeO (vi{e od 5). prostranjenje. To su ustvari amfibolitski {kriljavci s relikti- Pseudostratificirani lercoliti imaju znatno manje raspro- ma ofitske strukture. stranjenje od naprijed opisanih peridotita. Javljaju se unutar Granitsko-sijenitske stijene vrlo rijetko se javljaju u ob- ve}ih ultramafitnih masa u obliku uskih zona metarskih do liku manjih tijela hektometarskih dimenzija ili manjih. U dekametarskih dimenzija. Po mineralnom i kemijskom sa- mineralni sastav ulaze albit, kvarc, muskovit, amfibol, klorit stavu bitno se ne razlikuju od tipskih lercolita. Jasno se od i akcesorni minerali. To su zapravo leukokratski albitski gra- njh razlikuju po paralelnim trakastim teksturama. Izmje- niti uz koje rijetko nalazimo manje pojave albitskih sijenita. njuju se milimetarsko-centimetarske trake s razli~itim mo- dalnim odnosima olivina, enstatita i diopsida. Naj~e{}e su Gabri, odnosno tipski gabri javljaju se kao samostalna trake vebsterita, dunita, enstatit dunita, olivin vebsterita i tijela ~ije povr{ine dosiù nekoliko kvadratnih kilometara. lercolita. Nekada se u trakama vebsterita nai|e na ede- Nigdje nije utvr|en intruzivni karakter gabra prema okolnim nit-pargazitski amfibol. Uz trakaste varijetete zapaène su i sedimentima (grauvake i {ejlovi). Blisko su povezani s ve- pojave kromita. }im peridotitnim tijelima i s njima su u intruzivnom kontaktu {to se manifestira pojavom gabro dajkova u peridoti- Enstatit duniti dolaze podre|eno. U njihovom mine- tima. Mineralni sastav gabra je slijede}i: plagioklas (bitovnit), ralnom sastavu preteè olivin (oko 90%). Ostatak stijene olivin, diopsid-dialag i rjetko sme|a hornblenda. Naj~e{}i su izgra|uju enstatit, rje|e diopsid. Tekstura im je homogena olivinski gabri i troktoliti. Struktura je hipidiomorfno zrnasta masivna. Struktura je sitnozrnasta, te se makroskopski lako “gabroidna”. Zrna su velika i makroskopski prepoznatljiva. odvajaju od lercolita. Kemijski sastav olivina i enstatita u Tekstura je masivna homogena, ponekad pseudoslojevita. enstatit dunitima isti je kao i u lercolitima. Olivin je u pravilu Kemijski im je sastav karakteristi~an za tipske gabre. serpentiniziran, a piroksen kloritiziran. Peridotitsko-amfibolitska asocijacija. Peridotiti i amfi- Serpentiniti predstavljaju one ultramafitne stijene u ko- boliti pripadaju jedinstvenoj geolo{koj cjelini. Obje grupe jima je manje od 10% sa~uvanih primarnih femskih sasto- ovih stijena imaju tipske metamorfne sklopove. Na nepore- jaka, dok ostatak otpada na serpentin i ostale sekundarne me}enim profilima je zapaèno konkordantno “proslojava- minerale. Serpentinite uglavnom susre}emo na obodnim nje” peridotita i amfibolita. dijelovima ve}ih ultramafitnih tijela, kao i uzdu` ve}ih rasjednih zona u njima, te kao manja tijela u jurskim grau- Peridotiti su najrasprostranjenije magmatske stijene u vakama i {ejlovima. Glavni mineral serpentinita je serpentin jurskoj magmatsko-sedimentnoj formaciji. Javljaju se u ne- uz kojeg jo{ dolaze èljezoviti magnezit, klorit, talk, uralit, koliko ve}ih peridotitskih masiva (Krivaja-Konju{ki oko kvarc-odnosno kalcedon, te magnetit i limonit. Ovisno koji 650 km2, Borjanski oko 100 km2, Javorovski oko 100 km2, je mineral uz serpentin najzastupljeniji razlikuje se vi{e @epa~ko-{eherski oko 30 km2), ali i kao manja ultramafitska varijeteta serpentinita. U serpentinitima obi~no dolazi i mag- tijela. Kontakti s okolnim jurskim sedimentima su rasjedni, netizirani spinel kao akcesorni sastojak. Po sa~uvanim re- ali su na sjevernom obodu borjanskog ultramafitnog masiva liktnim mineralima kao i strukturama moè se ustvrditi iz utvr|ene sasvim sigurne metamorfne pojave gdje su grau- kojih su stijena serpentiniti nastali. Utvr|eno je da su naj- vake i {ejlovi promijenjeni u kvarc-sericitske {kriljavce, ~e{}e nastali iz lercolita, enstatit dunita i dunita. filite i andaluzitske {kriljavce. Prisustvo andaluzita ukazuje na PT uvjete od oko 400–500°C i tlak od 0,4 GPa. Promjene Listveniti, odnosno kvarc-karbonatne stijene nastale su su izazvane kontaktom s ultramafitnim tijelom ~ija je tem- karbonatizacijom i silifikacijom serpentinita. Ve}amasa list- peratura bila oko 600–700°C. Pri ovim temperaturama venita javlja se na sjevernom obodu èpa~ko-{eherskog ul- ultramafitno tijelo moralo je biti u ~vrstom stanju. Ovi kon- tramafitnog masiva. To su sitnozrnaste stijene u ~ijem sa- takti odnosno metamorfne pojave nisu regionalno razvijeni. stavu dominira èljezoviti magnezit, a kvarc dolazi pod- Prema mineralnom sastavu i strukturno teksturnim osobito- re|eno. Rje|e se javljaju klorit i talk, a ponekad i relikti stima u grupi peridotita mogu se izdvojiti slijede}e stijene: serpentinita. Limonitizacija daje ù}kastu boju. Ponekad se lercoliti, pseudostratificirani lercoliti, enstatit duniti, serpen- u njima javljaju centimetarsko-metarske ìle oniksa. tiniti i listveniti. Amfiboliti se javljaju kao uè zone oko ve}ih ultra- Lercoliti su daleko naj~e{}e ultramafitne stijene i izgra- mafitnih tijela. Oni obuhva}aju veliku grupu stijena koje |uju glavninu spomenutih ultramafitnih masiva (i do 90%). pokazuju znatne razlike u strukturno-teksturnom pogledu i U mineralni sastav lercolita ulaze olivin, enstatit i diopsid mineralnom sastavu. Strukture amfibolita su naj~e{}e gra- kao glavni minerali. Od sekundarnih minerala treba izdvojiti noblasti~ne, ponekad lepidoblasti~ne, te rijetko porfiroblasti- serpentin, talk, uralit, klorit, kalcit, opal, magnetit i limonit. ~ne. Tekstura im je ~esto masivna (ovakove varijetete nazi- A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 39 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book vamo amfibolitima) i {kriljava (amfibolski {kriljavci). Mi- neralni sastav amfibolita vrlo je kompleksan. Naj~e{}e su zastupljeni amfibol, plagioklas, diopsid, granat, epidot, odnosno klinocoisit, klorit, kvarc i kalcit, a sporedno se javljaju metali~ni minerali gdje su naj~e{}i sfen, apatit, rutil i cirkon. Glavna dva minerala su plagioklas i amfibol koji pokazuju velike promjene u sastavu. Plagioklas koleba u kemijskom sastavu od albita do bitovnita, nekad ~ak i do anortita. Od amfibola su utvr|eni tremolit-aktinolit, sme|a i zelena hornblenda, mikroskopski bezbojna edenit-pargazitska, kao i tschermakitna hornblenda. Vidljivo je da amfiboliti predstavljaju vrlo zamr{enu grupu stijena koja je nastajala u relativno velikom rasponu PT uvjeta. Prema karakteristi- ~nim mineralima i teksturnim osobitostima ova grupa stijena podijeljena je prema metamorfnim facijesima: zeleni {kri- Slika 4. Spiliti s jastu~astim lavama i kuglastim lu~enjem. ljavci, amfibolitski {kriljavci (epidotamfibolitski facijes), Figure 4. Spilite with pillow lavas and featured by spherical jointing. amfibolitski {kriljavci (amfibolitski facijes), amfibolitski {kriljavci (granulitski facijes), gnajsevi (granulitni facijes) i korund-pargazitski {kriljavci. Zonalni raspored i male debljine {kriljavaca ukazuju na metamorfizam koji je uvjetovan kontaktom oceanske kore i velikih ultramafitnih tijela. Mineralne parageneze na kontaktu i u sredi{njim dijelovima metamorfnog niza ukazuju

Slika 5. Spiliti s jastu~astim lavama i kuglastim lu~enjem. Figure 5. Spilite with pillow lavas and featured by spherical jointing.

Slika 2. Kliva`irani {ejlovi. Figure 2. Cleavage shale.

Slika 6. Lercoliti (tektonski kontakt lercolita i radiolarita). Figure 6. Lherzolite (tectonic contact between lherzolite and radiolarite).

na temperature od 800–900 °C i tlakove od 0,6–1,0 GPa, {to upu}uje na formiranje metamorfnih parageneza vezanih za intraoceanske subdukcijsko-navla~ne procese. Nastanak tako Slika 3. Spiliti s jastu~astim lavama i kuglastim lu~enjem. definiranih metamorfnih stijena dogodio se prije utiskivanja Figure 3. Spilite with pillow lava and featured by spherical jointing. ultramafitske mase u jurske grauvake i {ejlove. A1 40 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Na na{em profilu promatrat }emo slijede}e ~lanove jurske magmatsko-sedimentne formacije: • Kliva`irane {ejlove (Sl. 2), • Spilite s jastu~astim lavama i kuglastim lu~enjem (Sl. 3, 4 i 5), • Lercolite (tektonski kontakt lercolita i radiolarita) (Sl. 6), • Ro`nace i mikrite (Sl. 7), i • Kliva`irane {ejlove s manganskim mineralizacijama (Sl. 8).

LITERATURA

Slika 7. Ro`naci i mikriti. BAUMGARTNER, P.O., BARTOLINI, A., CARTER, E.S., CONTI, M., Figure 7. Chert and micrite. CORTESE, G., DANELIAN, T., DE WEVER, P., DUMITRICA, P., DUMITRICA-JUD, R., GORIÂN, [., GUEX, J., HULL, D.M., KITO, N., MARCUCCI, M., MATSUOKA, A., MURCHEY, B., O’DOGHERTY, L., SAVARY, J., VISHNEVSKAYA, V., WIDZ, D. & YAO, A. (1995): Middle Jurassic to Early Cretaceous radiola- rian biochronology of Tethys based on Unitary Associations.– In: BAUMGARTNER, P.O., O’DOGHERTY, L., GORIÂN, [., URQUHART, E., PILLEVUIT, A. & DE WEVER, P. (eds.): Middle Jurassic to Lower Cretaceous Radiolaria of Tethys: Occurrences, Systematics, Biochronology. Mémoires de Géologie (Lausanne), 23, 1013–1038. LANPHERE, M., COLEMAN, R.C., KARAMATA, S. & PAMI], J. (1975): Age of amphibolites associated with alpine peridotites in the Central Dinaride Ophiolite Belt, Yugoslavia.– Earth Planet. Sci. Lett., 26, 271–276. LUGOVI], B., ALTHERR, R., RACZEK, I., HOFMANN, A.W. & MAJER, V.(1991): Geochemistry of peridotites and mafic igneous rocks from the Central Dinaridic Belt, Yugoslavia.– Contrib. Min- eral. Petrol., 106, 201–216. OLUJI], J., SUNARI]-PAMI], O. & PAMI], J. (1980): Osnovna geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. List Tesli} L33-132 (Basic geological map of SFRY, scale 1:100 000, Tesli} sheet).– Preduze}e “Geoinènjering”, Institut za geologiju Sarajevo (1979), Sav. geol. zavod, Beograd. Slika 8. Klivaìrani {ejlovi s manganskim mineralizacijama. PAMI], J., SUNARI]-PAMI], O. & OLUJI], J. (1981): Osnovna Figure 8. Cleavage shale with manganese mineralisation. geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. Tuma~ za list Tesli} L33-132 (Ge- ology of the Tesli} sheet).– “Geoinènjering”, Institut za geologiju Sarajevo (1974), Sav. geol. zavod, Beograd, 65 str.

Postaja 4 – Stop 4 Profil Ograjina – Cross-section Ograjina

Ultramafiti – Ultramafites

Ivan Dragi~evi} & Branimir [egvi}

The Ograjina cross-section encompasses blocks of fertile ultramafic rocks (lherzolite,) veins of pyroxenite (spinel-olivine websterite) as well as rocks defined as metamorphic sole (amphibolite and granulite.) Lherzolite is fresh, highly affected by tectonic processes, but still found in form of large intact blocks of decametre dimensions. It is featured by a porphyroblastic texture where the coarse crystals of orthopyroxene dominates. The rock matrix is composed of olivine, ortho and clinopyroxene. As accessory phase, one may encounter spinel of picotite composition. Serpentinisation processes are mini- mal. Petrology and geochemistry of analysed lherzolite define them as fertile mantle rocks reported to be typical for the Cen- tral Dinaride Ophiolitic Belt (CDOB). Pyroxenite possesses a granular texture and a massive homogenous structure. Their A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 41 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book contact with peridotite is diffuse and not entirely clear. Petrogenesis of pyroxenite is bound to the melt crystallisation located under the ocean ridge system, where significant cooling of conductive melt occurs. Textures of the metamorphic rocks, amphibolite and granulite, are either crystalloblastic or porphyroblastic, whereas the structure is homogenous. Their genesis is explained by the initial intraoceanic thrusting, resulting in an intimate contact of basaltic oceanic thrust and hot peridotite of hanging wall.

Uzdu` toka rje~ice Ograjine (lijeve pritoke rijeke Bosne) Leì{te tehni~ko-gra|evnog kamena “Ograjina” i nje- nalazi se izvrsno otvoren profil kroz stijene jurske magmat- govo bliè okruènje smje{teno je u jednom tektonskom sko-sedimentne formacije. Ovim su profilom zahva}eni: bloku prostrane ultramafitne mase kilometarskih dimenzija. lercoliti, trakasti lercoliti, granuliti i amfiboliti. Njihov gene- Blok je kompleksne geolo{ke gra|e. Izgra|uju ga u najve}oj ralni opis prikazan je na postaji 3. U nastavku se daje de- mjeri peridotiti, serpentiniti, duniti i lercoliti. Oni su inten- taljniji prikaz ovih stijena koje su istraìvane za potrebe zivno tektonizirani i dobrim dijelom postdijagenetski izmje- kamenoloma “Ograjina”, te u okviru izrade doktorske diser- njeni. Predstavljaju fragment drevne oceanske kore jurske tacije B. [egvi}a ([EGVI], 2010). starosti, tethyskog oceana. Samo leì{te predvi|eno za eks- Leì{te tehni~ko-gra|evnog kamena “Ograjina” nalazi ploataciju nalazi se u tektoniziranim i dijelom izmjenjenim se u tektoniziranim lercolitima jurske starosti. To je masiv- lercolitima. na, homogena, intruzivna ultrabazi~na stijena. Boja joj je na Za petrografsku analizu mineralnog sastava, strukture i svjeèm prijelomu maslinastozelena do mrka. Makroskop- teksture stijena odabrano je vi{e uzoraka koji optimalno i ski, stijena u svjeèm stanju je homogene gra|e, jednolikog objektivno predstavljaju stijensku masu. Na temelju makro- izgleda i postojane boje. Poroznost je neprimjetna ili jedva skopskih obilje`ja na terenu i analize strukturnih zna~ajka i vidljiva pod pove}alom. Lom kamena je ravan, rijetko plitko mineralog sastava stijena u izbruscima pomo}u polariza- {koljkast. Povr{ina prijeloma je blago hrapava. Stijenska je cijskog mikroskopa, utvr|eno je da istraènu stijensku masu masa kilometarskih dimenzija i redovito je tektonizirana. na navedenim lokacijama izgra|uje peridotit (lercolit) koji Brojni rasjedi i pripadaju}i pukotinski sustavi naru{ili su lokalno moè biti pro{aran ìlicama piroksenita (vebsterita). primarni homogenitet. Na prvi pogled vide se brojne plohe Mineralo{ko-petrografske analize, kao i uzorkovanje na te- klizanja (paraklaze razli~itih dimenzija i orjentacije). Na to renu obavio je prof. dr. sc. Bo{ko LUGOVI] s Rudar- upu}uju i ~este strije raznovrsnih orjentacija. Uz ovakove sko-geolo{ko-naftnog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu. U mnogobrojne plohe redovito se primje}uju postdijagenetski nastavku se daje reprezentativna mineralo{ko petrografska procesi kloritizacije i serpentinizacije. Uz bliske rasjedne analiza vebsterita i lercolita. plohe javljaju se rasjedne zone cm do m dimenzija uz koje je Vebsterit: na terenu uzorci stijene su sivkastozeleni i redovito ostvarena milonitizacija. Izme|u rasjednih ploha svjeì. Naizgled imaju zrnastu strukturu i masivnu teksturu. zaostali su “blokovi” relativno svjeèg lercolita decimetar- Kontakti s peridotitom su difuzni, a stijena sadrì gusto polo- skih, metarskih, a vjerojatno i dekametarskih dimenzija. U ène, me|usobno paralelne {lire crnog peridotita debele do 3 tektonski neo{te}enim blokovima u zonama svjeìh lercolita mm. U mikroskopskom izbrusku uzorak pokazuje porfirokla- zapaèn je lita` (pseudoslojevitost u magmatskim stijena- sti~nu strukturu s rijetkim porfiroklastima rompskog pirokse- ma). Njegova je gusto}a dm-m dimenzija. na maksimalne veli~ine 2,9 mm x 2,0 mm. U matriksu se na- Istraìvane i opisane ultrabazi~ne stijene izvorno potje- laze rompski i monoklinski piroksen u pribli`no podjednakoj ~u iz zemljinog pla{ta, odnosno dubljih segmenata litosfere. koli~ini u zrnima pribli`no iste veli~ine (1,0 mm x 0,7 mm). Lercoliti (peridotiti) su pri tome pla{tne stijene metamorf- Zrna piroksena su izuzetno svjeà. Oba piroksena sadrè nog ili tektonitnog sklopa dok su s njima asocirani pirokseniti tanke lamele lu~enja. Duktilne deformacije razlikuju se po (spinelsko-olivinski vebsteriti, vebsteriti) genetski povezane intenzitetu od uzorka do uzorka. Krte deformacije minerala magmatske stijene vr{nih dijelova pla{ta ili donjih segme- nisu primije}ene. Uzorak sadrì tamne {lire okolnog peri- nata litosfere koji naj~e{}e nastaju kristalizacijom primi- dotita (lercolita). Na temelju mineralnog sastava i strukture tivne magme u toplinskim odvodima, smje{tenim ispod oce- uzorka, stijena je odre|ena kao piroksenit (vebsterit). Mikro- anskog hrpta, u kojima je proces hla|enja magme nagla{e- fiziografske zna~ajke uzorka prikazane su na Slici 1. niji. Zajedno s gabrovima, dijabazima i bazaltima pripadaju asocijaciji stijena koja je tijekom jure (prije oko 170 milijuna Lercolit: uzorci stijene makroskopski su crni. Imaju ma- godina) tvorila plo~u oceanske litosfere. Sveukupne stijene sivnu teksturu i jasnu porfiroklasti~nu strukturu. Porfirokla- ove asocijacije danas se nalaze fragmentirane u sklopu tek- sti rompskog piroksena mjere maksimalno 9 mmx5mmi tonostratigrafskih jedininica koje se nazivaju ofiolitni kom- zastupljeni su koli~inom od 35 do 40 %. pleksi. Istraèna lokacija dio je ofiolitnog pojasa Sredi{njih U mikroskopskim preparatima stijene imaju porfirokla- Dinarida koji se isprekidano pruà oko 700 kilometara od sti~nu strukturu s vrlo krupnim porfiroklastima rompskog Banovine u Hrvatskoj do Ozrena u Sandàku. Zajedno s piroksena. Veli~ina ~estica u matriksu ne prelazi 2,1 mm x istovrsnim stijenama koje izdanjuju u Krivajsko-konju{kom 2,3 mm. U matriksu je prete`no olivin, u manjoj mjeri ofiolitnom kompleksu, peridotiti u okolici @ep~a predstav- ortopiroksen i monoklinski piroksen, te sporedno zastupljeni ljaju najve}e pojave ofiolitnih stijena u Dinaridima. Lercoliti spinel (pikotit). Pirokseni tako|er lu~e lamele. Svi minerali Ograjine predstavljaju mali dio ofiolitnog kompleksa Dina- osim spinela pokazuju istovrsne duktilne deformacije koje rida koji je tektonskim transportom iz dubljih dijelova lito- se o~ituju u intenzivnom svijanju sustava tankih lamela, sfere dospio u dana{nji poloàj. gusto izlu~enih iz zrna piroksena. Deformacije ovog tipa A1 42 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 1. Mikrofotografija uzorka 1: piroksenit (vebsterit). Uklju~ena Slika 2. Mikrofotografija uzorka 2: porfiroklasti~ni peridotit (lercolit). oba nikola, {irina vidnog polja 2,57 mm. Uzorak sadrì svjeè romp- Uklju~ena oba nikola, {irina vidnog polja 2,57 mm. Uzorak sadrì ske i monoklinske piroksene. Rompski pirokseni mogu biti i porfiro- krupne porfiroklaste rompskog piroksena (lijevo i gore) u matriksu klasti (desno). Obratiti pozornost na duktilne deformacije vidljive u od olivina (dolje desno), rompskog i monoklinskog piroksena te blago svinutim lamelama unutar piroksena. spinela (crno). Figure 1. Microphotography of sample 1: pyroxenite (websterite). Figure 2. Microphotography of sample 2: porphyroclastc peridotite Microphotograph taken under crossed polars. Bar corresponds to (lherzolite). Microphotograph taken under crossed polars. Bar cor- the field of view width (2.57 mm). Sample contains fresh orthopyro- responds to the field of view width (2.57 mm). Sample contains xene and clinopyroxene. Orthopyroxene might occur as porphyro- coarse porphyroclasts of orthopyroxene (left, upstairs) in the matrix clasts (right). Note the lamellae within the pyroxene due to the ad- composed of olivine (down, right), ortho and clinopyroxene, and vanced ductile deformations. spinel (black). izraène su i u olivinu u obliku nepravilne mreè pukotina stavlja cjelovitu masu vrlo sli~nih mineralo{kih, strukturnih du` kojih su zrna olivina serpeninizirana. Intenzitet serpenti- i teksturnih zna~ajki. Ponegdje je stijenska masa sporadi~no nizacije olivina je neznatan, ostali minerali su svjeì. Krte ispresijecana subparalelnim ìlicama genetski povezanog deformacije minerala nisu primije}ene. Na temelju mineral- piroksenita (vebsterita). Peridotiti i pirokseniti su kristalizi- nog sastava i strukture uzoraka, ovakove stijene su odre|ene rali na vrlo visokoj temperaturi i pod visokim tlakom {to za kao peridotiti (lercoliti). Mikrofiziografija karakteristi~nog posljedicu ima vrlo kompaktnu, masivnu i ìlavu teksturu i uzorka prikazana je Slikom 2. savr{enu strukturiranost stijena u smislu priljubljenosti (ko- alescencije) mineralnih sastojaka. Duktilne deformacije mi- Zaklju~ak nerala ovih stijena odigrale su se u plasti~nom stanju u sli- ~nim fizikalno-kemijskim uvjetima kao i kristalizacija i prema Istraèni teren na lokacijama u kojima je otvoren kame- tome ne ostavljaju nikakve negativne posljedice na kakvo}u nolom izgra|en je od peridotita odnosno lercolita i pred- stijenskog materijala glede njihovih fizi~ko-mehani~kih pa-

Slika 3. Masivni lercoliti. Figure 3. Massive lherzolite. A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 43 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 4. Zdrobljeni–milonitizirani lercoliti. Figure 4. Mylonitized lherzolite.

Slika 5. Tektonizirani lercoliti. Figure 5. Tectonised lherzolite. rametara. Vrlo povoljna okolnost leì i u ~injenici da je nita, stijenska masa na navedenim lokacijama preporu~a kao stupanj serpentinizacije olivina u analiziranim stijenama, a moèbitni gra|evinski materijal izvrsne uporabne kakvo}e. to bi bio glavni mogu}i nedostatak, minimalno izraèn, go- Metamorfne stijene s podru~ja profila Ograjina se sasto- tovo bezna~ajan. Ostali minerali (rompski pirokseni, mono- je od amfibola, klinopiroksena, te iznimno alteriranog pla- klinski pirokseni i spinel) izuzetno su svjeì. Krte deforma- gioklasa. U manjoj mjeri su prisutni titanit, ilmenit, te preh- cije koje pla{tne alterirane stijene znaju doìvjeti tijekom nit. Struktura stijene je prijelazna, nemato do granoblasti~na ekshumacije u analiziranim uzorcima nisu primije}ene. prema porfiroblasti~noj. Diskretna u{kriljenost stijene je Zaklju~no treba re}i da se na temelju megaskopskih za- posljedica alternacije udjela amfibola, odnosno klinopiro- paànja na terenu, te mikroskopske analize mineralnog sasta- ksena. Poligonalni blasti amfibola su tamno sme|e vlastite va i mikrostrukturnih zna~ajki uzoraka peridotita i pirokse- boje (Sl. 6.) te izraèna pleokroizma. Imaju pove}ani udio A1 44 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

[ ] (LREE) je izraèna (La/Yb)N = 0,27–0,84 uz slabu nega- tivnu europijevu anomaliju (Eu/Eu* = 0,86–0,97). Prikazani geokemijski pokazatelji ukazuju da su protoliti analiziranih metamorfita nastali u geotektonskom okru`ju N-MORB tipa. Geokemijski afininteti ovih stijena se lijepo koreliraju s onima dolerita, dijabaza i pillow bazalta (spilita) s podru~ja Ribnice na Konjuhu, te gabra s podru~ja Dubo{tice (PAMI] et al., 1977; BABAJI], 2009) {to moè biti indikativno kod definiranja protolita i daljnjih petrogenetskih razmatranja. Geotermobarometrijski prora~uni temeljeni na kemijskom sastavu koegzistiraju}ih mineralnih faza ukazuju na uvjete metamorfoze koji pribli`no odgovaraju tlaku od 0,84–0,89 GPa i temperaturama u rasponu od 729–890°C. Geneza ovih stijena se veè na inicijalne procese jur- skog intraoceanskog navla~enja pri ~emu oceanska kora Slika 6. Mikrofotografija uzorka metamorfne stijene s podru~ja dolazi u izravni kontakt s zagrijanim peridotitom gornje Ograjine. Uklju~ena oba nikola. Bar=0,5 mm. Vidljivi poligonalni plo~e. Dana{nji poloàj metamorfita Ograjne koji se nalaze blasti amfibola kao i izometri~ni blasti klinopiroksena. Obje faze tvore diskretne domene {kriljavosti. u intimnom kontaktu s peridotitima lercolitnog sastava ka- Figure 6. Microphotography of metamorphic rock from the Ograjina rakteristi~an je i za ostala podru~ja krivajsko-konju{kog locality. Microphotograph taken under crossed polars. Bar=0.5 mm. ofiolitnog kompleksa gdje izdanjuju metamorfne stijene (npr. Note the polygonated amphibole blasts and isometric blasts of podru~je Vijake u okolici Vare{a, OPERTA, 2004). To se clinopyroxene. Regular alternation of both phases form the disrete dovodi u svezu s pretpostavljenom jursko-krednom kolizi- schistosity domains. jom oceanske domene dinaridskog Tehysa i jadranske mikroplo~e pri ~emu je dio oceanske litosfere i asociranih TiO2 iAl2O3 od 4,1; odnosno 14,8 wt%. Takve vrijednosti su metamorfnih stijena obduciran na kontinentalnu marginu. tipi~ne za Ti bogate amfibole iz metabazita visokog stupnja metamorfoze koji se javljaju u zonama kolizije, ali i u stijenama sub-ofiolitske metamorfne podloge. Klinopiroksen je LITERATURA svijetlo zelen bez izraèna pleokroizma i predstavlja mag- matski relikt. Plagioklas, iako potpuno uni{ten procesima BABAJI], E. (2009): Petrolo{ko-geohemijska obilje`ja mafitnih stije- prehnitizacije i albitizacije, pokazuje ksenomorfan habitus. na Krivajsko-konju{kog ofiolitnog kompleksa. PhD thesis.– Dok- torska disertacija, Sveu~ili{te u Tuzli, 163 str., Tuzla. Naj~e{}e ~ini leukokratne domene stijene u obliku traka i le}a. Titanit je uobi~ajena akcesorna faza, koja se u pravilu FLOYD, P.A. & WINCHESTER, J.A. (1975): Magma type and tectonic setting discrimination using immobile elements Earth Pla- nalazi uklopljena u (kersutitnom) amfibolu. Njegovo podri- net.– Sci. Lett., 27, 211–218. jetlo se dovodi u vezu s regresijskim procesima i raspadom LE MAITRE, RW., STRECKEISEN, A., ZANETTIN, B., LE BAS, ilmenita. Visoki ukupan sadràj titana u ovim stijenama ima M.J., BONIN, B., BATEMAN, P., BELLIENI, G., DUDEK, A., za posljedicu relativno visok udio ilmenita koji se javlja u EFREMOVA, S., KELLER, J., LAMERE, J., SABINE, P.A., obliku srednje-velikih granoblasta (~0,2 mm). SCHMID, R., SORENSEN, H. & WOOLLEY, A.R. (2002): Igne- ous Rocks: AClassification and Glossary of Terms, Recommenda- Ukupni kemizam metamorfita s podru~ja Ograjine defi- tions of the International Union of Geological Sciences, Subcom- nira ih kao pikrobazalte (LE MAITRE et al., 2002), karakte- mission of the Systematics of Igneous Rocks.– Cambridge University rizirane iznimno niskim sadràjem alkalija (Na2O+K2O). Press, 236 p., Cambridge. Sadràj HFSE elemenata potvr|uje toleiitni afinitet analizi- OPERTA, M. (2004): Mineralo{ke i petrografske karakteristike amfibo- ranih metamorfita (npr. Nb/Y vs Zr/(P2O5*10000, FLOYD lita iz okolice Vare{a.– Doktorska disertacija, Sveu~ili{te u Tuzli, & WINCHESTER, 1975). Imaju}i u vidu povi{en sadràj 243 str., Tuzla.

TiO2 (>1 wt%) i FeO (>8 wt%), kao i relativno umjeren PAMI], J., SUNARI]-PAMI], O., OLUJI], J. & ANTI], R. (1977): magnezijski broj (Mg#<70) uz izostanak reliktnih struk- Petrografija i petrologija krivajsko–konju{kog ofiolitskog kompleksa i njegove osnovne geolo{ke karakteristike.– Acta geol., 9, turnih obilje`ja, protolit analiziranih metamorfita mo`emo 59–135. definirati kao nizak do visok Ti bazalt. Normalizirani sadr- [EGVI], B. (2010): Petrologic and geochemical characteristics of the `aji elemenata rijetkih zemalja (REE patterns) ukazuju na Krivaja-Konjuh ophiolite complex (NE Bosnia and Herzegovina) visoki stupanj frakcioniranosti do 30 puta u odnosu na hon- – petrogenesis and regional geodynamic implications.– Doktorska drit. Nadalje, osiroma{enost na lakim rijetkim zemljama disertacija, Sveu~ili{te u Heidelbergu, 301 p., Heidelberg.

A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 45 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Postaja 5 – Stop 5 Radiolaritna formacija kod Nemile Radiolarite Formation in Nemila

Mikriti i ro`naci Tethyskog oceana – Micrites and cherts of the Tethys Ocean

Ivan Dragi~evi} & Hazim Hrvatovi}

Thin-bedded micrites, cherts and shales represent autochthonic sediments of the abiasal plain of the Tethys ocean. Envi- ronmentally, they are located between the ofiolite melange on the north-east and Bosnian flysch on the south-west.

U dolini rijeke Bosne, u {irem podru~ju Nemile, i na desnoj i paleozojsko trijaskih formacija Golija zone (RAMPNOUX, na lijevoj njezinoj obali dobro su otkriveni izdanci tanko slo- 1970; PAMI] et al., 1998). jevitih ro`naca, {ejlova i mikrita. Vertikalna izmjena ovih li- Unutar Radiolaritne formacije radiolariti su uglavnom totipova je ~esta no nerijetko se susre}u dekametarski paketi crvene boje proslojeni {ejlovima i podre|eno mikritima. s prevladavaju}im udjelom jednog od litotipova. Odavno je Samo u nekim podru~jima radiolariti i mikriti se pojavljuju u uo~en veliki zna~aj ove “formacije” kako u stratigrafskom podjednakim udjelima. Proslojci bazalta se rijetko nalaze. tako i u paleoambijentalnom smislu, a posebno je nagla{a- Radiolariti su prete`no sastavljeni od kalcedona i opala s van njezin zna~aj u regionalnim getektonskim odnosima. manjim primjesama kalcita, vrlo sitnozrnastog hematita i crne Najkompletniji opis ove “formacije” nalazi se u terenskom organske tvari koja se nalazi u pravilnim proslojcima u stijeni. vodi~u koji je publiciran u okviru znanstvenoga skupa PAN- Neki varijeteti su sa~injeni dominantno od kompletnih skeleta CARDI 2000 (PAMI] & TOMLJENOVI], 2000). Autor radiolarija. Mikriti se sastoje od vrlo finozrnastog hemi-pela- opisa formacije i to~ke je J. PAMI]. U nastavku je prikazan gi~kog kalcita dok su silicijski mikriti bogati SiO2 minera- opis prema citiranom autoru. lima, tako|er vrlo ~esti. Mineralni sastav {ejla uklju~uje ilit, “Na prvoj austrijskoj geolo{koj karti Bosne i Herce- kaolinit, kvarc, feldspat i fino dispergirani hematit crvene govine, mjerila 1:200.000, u dijelu Vanjskih Dinarida, radio- boje, te crnu organsku tvar u varijetetima zagasito sive boje. lariti su ozna~eni kao '‘ir' jedinica jurske starosti (KATZER, Stratigrafija Radiolaritne formacije jo{ nije pouzdano i 1906). Pod utjecajem dotada{njih spoznaja austrijskih geo- precizno odre|ena. Naàlost, paleontologija radiolarita do loga (AMPFERER & HAMMER, 1923) nazivi radiolarit i sada nije dovoljno istraìvana. Samo su u mikritima odre|e- ~ert se koriste kao klju~nih nazivi sedimenata asociranih s ni neki nekarakteristi~ni kasnotrijaski brahiopodi, te rano ofiolitnim kompleksima Unutarnjih Dinarida (Diabase-Horn- kredne mikrofosilne zajednice (PAMI], 1982). stein formacija, dosada{nji naziv Ofiolitni melan`). Ovaj Unato~ nedostatku dovoljno preciznih paleontolo{kih naziv se uvelike koristio tijekom sljede}ih 60 godina u geo- podataka moè se zaklju~iti da Radiolaritna formacija pokri- logiji Dinarida (]IRI], 1954), sve do objavljivanja teorije o va veliki stratigrafski interval u rasponu od donjeg trijasa do tektonici plo~a (DIMITRIJEVI] & DIMITRIJEVI], 1987). donje krede. Ova formacija je nastala u otvorenom ocean- U~estalo upotrebljavan termin ~ert nije bio ispravan s obzi- skom prostoru dinaridskog dijela Tethysa istodobno s na- rom da ~ert, u sedimentima navedene jedinice, nije bio naj- stankom klasti~no karbonatne formacije u susjednom dijelu ra{ireniji tip stijene. pasivnog kontinentalnog ruba (Bosanski fli{). U nekim dije- U geologiji Dinarida, PAMI] (1982) je prvi uveo termin lovima se Bosanski fli{ nalazi proslojen sekvencijama radio- Radiolaritna formacija koja je kao izdvojena jedinica karak- larita-{ejlova-mikrita, koje su debele do 10 metara, a uka- teristi~na za sve ofiolitne komplekse u svijetu. Radiolaritna zuju na periodi~an utjecaj otvorenog mora tijekom prekida formacija se pojavljuje uzdu` JZ ruba Dinaridske ofiolitne djelovanja turbidita.” zone. Tako|er se pojavljuje u obliku manjih izoliranih stijen- skih masa u krovini ve}ih vulkanskih tijela kao i u obliku Selo Nemila – Radiolaritna formacija manjih do vrlo velikih tijela uklopljenih u ofiolitni melan`. Na lijevoj obali rijeke Bosne uz cestu u selu Nemila Ove Radiolaritne formacije mogu se pratiti du` JZ mar- izdanjuju ro`njaci (jaspis, kalcedon) proslojeni sa {ejlovima gine Dinaridske ofiolitne zone koja se naslanja na formaciju i podre|eno vapnena~kim mikritima u kojim su utvr|eni pasivnog kontinentalog ruba (Bosanski fli{). Formacija ofio- gornjotrijaski konodonti. Kontakt s krovinskim ofiolitnim litnog melanà se u dana{njim strukturnim odnosima nalazi melanòm je prekriven (u pravilu kao i ve}ina geolo{kih navu~ena na usku diskontinuiranu zonu radiolarita u duljini kontakata), ali je dobro vidljiv na desnoj obali rijeke Bosne. nekoliko desetaka kilometara. S druge strane ispod radiola- Kontakt s podinskim Bosanskim fli{em tako|er je pre- ritne zone nalazi se formacija Bosanskog fli{a. U isto~nim kriven. Me|utim, u vr{nom dijelu fli{a, radiolariti proslojeni dijelovima Dinaridske ofiolitne zone, jedinice radiolarita sa {ejlovima i vapnena~kim mikritima su u~estaliji, ukazu- koje se mogu kartirati izdanjuju kao tektonska okna ispod ju}i na jak utjecaj obli`njeg pelagi~kog okoli{a. A1 46 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 1. Tanko uslojeni mikriti i ro`naci. Figure 1. Thin-bedded micrites and cherts.

U samom mjestu Nemila promatrat }emo izdanak dobro no u Bosanski fli{ koji je u dosada{njoj literaturi ozna~avan uslojenih mikrita i {ejlova s rijetkim tankim slojevima silici- stratigrafskim simbolom (J,K). Prijelazne slojeve, koji mog- ficiranih mikrita (Sl. 1). Ina~e je karakteristika ove “formacije” u biti debeli vi{e desetaka pa i stotina metara, karakterizira da je intenzivno borana i rasjedana. Bore su od metarskih, smanjenje udjela ro`naca i mikrita, a pove}anje udjela klastita dekametarskih do hektometarskih dimenzija. Pru`anje aksi- sa znatnim udjelom terigene komponente. Na kraju prijelaz- jalnih ravnina je prete`ito dinaridsko, a vergencije su jugo- nog slijeda, u podru~ju Vranduka, postaja 6, zastupljeni su zapadne. Bore su naj~e{}e izoklinalne, kose i preba~ene, a klasi~ni turbiditi (Bosanski fli{) u ~ijim slojevima-autohto- ponekad i polegle. Reversni rasjedi naj~e{}e raskidaju sredi- nim mikrirtima nalazimo centimetarske proslojke ro`naca. {nje krakove tvore}i ljuskave strukture. Rje{enje stratigrafske pripadnosti ove “formacije” zasigur- Stoji tvrdnja da stratigrafija ovih stijena nije rje{ena. No, no bi napravilo veliki skok u razumijevanju zna~ajnih geodi- ~ini se da se sedimentacija ovih slojeva nastavlja kontinuira- namskih procesa od riftovanja, preko dugotrajne egzistencije prostranih oceanskih prostora (abisalne zaravni) do nastanka

Slika 2. Zna~ajke ofiolita (nepoznati autor). Figure 2. Features of ophiolites (unknown author). A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 47 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book ofiolitnog melanà koji u sebi ima uklopljene brojne olistolite implications (in Serbian).– II. God. Znan. savj. naftu JAZU, 39–46, “radiolarita” od centimetarskih do hektometarskih dimen- Zagreb. zija (postaja 3: Papratnica). U okviru osnovne geolo{ke KATZER, F. (1906): Geologische Übersichtkarte von Bosnian und karte starost ovih sedimenata ozna~avana je od trijaske do Herzegovina 1:200.000, Blatt Sarajevo.– Landesreg., Sarajevo. trijasko-jurske (@IVANOVI] et al., 1971; @IVANOVI] & MOJIÊVI], M., VILOVSKI, S. & TOMI], B. (1976): Osnovna geolo{ka karta SFRJ 1:100.000, list Banja Luka L33-119 (Basic MILOJEVI], 1975). Radiolaritna formacija primarno je geological map of SFRY, scale 1:100 000, Banja Luka sheet).– bila taloèna na mnogo ve}im prostorima i to u jedinstvenom Institut za geolo{ka istraìvanja Sarajevo (1969), Sav. geol. zavod, paleoambijentalnom podru~ju. S jedne strane izoklinalne Beograd. bore, kojima je zahva}ena, ukazuju na strukturnu redukciju MOJIÊVI], M., VILOVSKI, S., TOMI], B. & PAMI], J. (1977): prostora, a s druge strane brojni njezini olistoliti unutar Osnovna geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. Tuma~ za list Banjaluka ofiolitnog melanà ukazuju na njezinu znatnu konzumaciju. L33-119 (Geology of the Banjaluka sheet).– Institut za geolo{ka istraìvanja Sarajevo (1976), Sav. geol. zavod, Beograd, 50 str. Zbog toga u kartografskom iskazu po pruànju nalazimo PAMI], J. (1982): Some geological problems of the Dinaride ophiolites stijene ove formacije u obliku pojaseva promjenjljive {irine i and their associations.– Earth Evol. Sci., 2, 30–35, Berlin. nepostojanog kontinuiteta. Ponekad su procesi njezine kon- PAMI], J. (1998): North Dinaridic Late Cretaceous-Paleogene subduc- zumacije bili toliko sna`ni, pa je ne nalazimo na povr{ini. U tion–related tectonostratigraphic units of the Southern Tisia, Croa- tom slu~aju su stijene ofiolitnog melanà u tektonskom tia.– Geol. Carpathica, 49, 341–350, Bratislava. kontaktu s Bosanskim fli{em (dolina Vrbanje sjeverozapad- PAMI], J., LAMPHERE, M. & MCKEE, E. (1998): Radiometric ages no od Nemile, MOJIÊVI] et al., 1976, 1977). of metamorphic and associated igneous rocks of the slavonian mountains in the southern part of the Pannonian Basin, Yugosla- U suglasju s ovim opisom i razmi{ljanjima o geotekton- via.– Acta Geologica, 18, 13–39, Zagreb. skim poloàjima ofiolita i pridruènih formacija upu}ujemo PAMI], J. & TOMLJENOVI], B. (2000): Fieldtrip Guidebook.– Vijesti na Sliku 2. Hrvatskoga geolo{kog dru{tva, 37/2, Special Issue, PANCARDI 2000, Dubrovnik, Croatia, 1–3.10.2000, 140 str., Zagreb. RAMPNOUX, J.P. (1970): Regard sur les Dinarides internes yougo- LITERATURA slaves (Serbie méridionale et Monténégro oriental): stratigraphie, evolution, paléogeographie et magmatique.– Bull. Soc. Géol. AMPFERER, O. & HAMMER, W. (1923): Ergebenisse der geologi- France, 12, 948–966, Paris. schen Forschungsreise in Westserbian. II Die Diabase–Hornstein @IVANOVI], M. & MILOJEVI], R. (1975): Osnovna geolo{ka karta Schichten.– Denkschr. Akad. Wiss., math.-naturw. Kl., 98, 73–92, SFRJ 1:100.000. Tuma~ za list Zenica L33-144 (Geology of the Wien. Zenica sheet).– Institut za geolo{ka istraìvanja Sarajevo (1967), ]IRI], B. (1954): Some considerations on the Diabase-Hornstein For- Sav. geol. zavod, Beograd, 60 str. mation of the Dinarides (in Serbian, Summary in French).– Vesnik @IVANOVI], M., SOFILJ, J. & MILOJEVI], R. (1971): Osnovna Geol. zav., 31–88, Beograd. geolo{ka karta SFRJ 1:100.000, list Zenica L33-144 (Basic geo- DIMITRIJEVI], M.D. & DIMITRIJEVI], M. (1987): Ophiolite mé- logical map of SFRY, scale 1:100 000, Zenica sheet).– Institut za lange of the Dinarides and Vardar zone: genesis and geotectonic geolo{ka istraìvanja Sarajevo (1967), Sav. geol. zavod, Beograd.

Postaja 6 – Stop 6 Vranduk

Formacije pasivne kontinentalne margine (Bosanski fli{) Formations of the passive continental margin (Bosnian Flysch)

Hazim Hrvatovi} & Ivan Dragi~evi}

Thick beds of sandstones, micrites, shales and breccias intercalate rythmically, and in the environmental point of view represented the apron of the continental margin grading into the deep through. Concerning their sedimentary textures and structures, they can be considered as turbidites.

Osnovne zna~ajke Bosanskog fli{a karbonatna platforma. Formacija pasivne kontinentalne mar- Formacija bosanskog fli{a ~ini gotovo kontinuiranu paleo- gine je u Dinaridima poznata pod razli~itim imenima: Dur- geografsku zonu, koja je kao takva prepoznata u tektono- mitorski fli{ (BE[I], 1954), Flysch Bosniaque (AUBOUIN stratigrafskoj gra|i Dinarida. U SI dijelu na formaciju nalije`u et al., 1970), fleksurna zona (GRANDI], 1972), Sarajevsko- elementi Dinaridske ofiolitne zone, dok se u JZ segmentu is- banjalu~ki fli{ (MOJI]EVI], 1970) i fli{ sarajevske grupe pod formacije Bosanskog fil{a nalazi Jadransko-dinaridska (OLUJI], 1978). U recentnoj literaturi spomenuta formacija A1 48 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 1. Geolo{ki stup formacija pasivnog kontinentalnog ruba (Bosanski fli{) (prema OLUJI], 1978). Figure 1. Geological column for the passive continental margin formations (Bosnian flysch) (after OLUJI], 1978). je prepoznata kao fli{ pasivne kontinentalne margine (PAMI], obilje`ja turbidita. Prvi ~lan je karakteriziran potpunom Bou- 1993) ~ije se podrijetlo veè na pasivnu marginu Apulijske minom sekvencom, ali tako|er i sekvencama bez gradacij- mikroplo~e, odnosno padine Jadransko-dinaridske karbonat- skih intervala, te sekvencama koje sadrè samo c intervale. ne platforme. Prema sjeverozapadu, na podru~ju Slovenije, Smjerovi paleotransporta se nalaze u rasponu izme|u jugo- jedinice ove formacije isklinjuju u podru~ju poznatom kao isto~nog i sjeverozapadnog pravca. Prve dvije jedinice ima- Slovensko korito (COUSEN, 1972). Nadalje, jedinice ove ju obilje`ja parafli{a, dok zadnje dvije predstavljaju tipi~ne formacije se prate i prema jugoistoku u podru~ju Helenida. turbidite. U krajevima oko rijeke Bosne, formacija pasivne konti- Stratigrafija vrandu~ke grupe nije ni do danas precizno nentalne margine se dijeli na stariju, Vrandu~ku grupu, i definirana. Uobi~ajeno se svrstava u period titona – beriasa mla|u, Ugar grupu (OLUJI], 1978) (Sl. 1). (BLANCHET, 1975). No, njeni vr{ni dijelovi su konkordan- Vrandu~ka grupa, debela oko 1300 m, gra|ena je od tno pokriveni cenomansko-turonskim arenitima i karbonat- jedinica koje nemaju obilje`ja fli{a, odnosno karakterizirane no-laporovitim {ejlovima koji nemaju obilje`ja fli{a. Ipak, u su kao parafli{, dok udio fli{a raste prema jugozapadu zaje- nekim susjednim podru~jima, karbonatne klasti~ne forma- dno s porastom psamitne komponente. Vrandu~ka grupa se cije Vrandu~ke grupe sadrè i lijaske amonite. Nadalje, dalje dijeli u ~etiri jedinice: ponegdje je lijaski dio Vrandu~ke grupe konkordantno po- a) Jedinica laporovitog mikrita koju sa~injavaju masivni kriven identi~nom sedimentnom sekvencom, 500–600 m do debelo uslojeni laporoviti mikriti koji progradiraju u debelom, koja bi mogla pripadati barem djelomi~no periodu laporoviti {ejl, a karkaterizirani su dm-hm i m-dm kosim i gornjeg trijasa (PAMI], 1993). Na temelju izloènog moè uspravnim boranjem JZ vergencije. Laporoviti {ejl, arenit, se pretpostaviti da se starost Vrandu~ke grupe nalazi u ras- pje{~ani intramikrit i ~ert se u ovoj jedinici nalaze u podre- ponu izme|u gornjeg trijasa i srednje krede. |enim koli~inama dok su krupnozrnasti areniti koji poka- Ugar grupa, debela 2200 m, uglavnom se sastoji od zuju gradacijske intervale i paralelnu laminaciju rijetki. karbonatnog fli{a i od baze prema vrhu sadrì {est jedinica. b) Jedinicu laporovitog mikrita, arenit i laporoviti {ejl. a) Jedinica arenita je karakterizirana kako turbiditskim Arenit i intramikrit pokazuju Ta, b, c – tip Bouma sekvence i tako i jedinicama koje nisu turbiditskih obilje`ja. Uglavnom paleotransport u JJI smjeru. je sa~injena od arenita, te podre|eno laporovitih mikrita sa c) Jedinicu arenita, laporovitog {ejla, i laporovitog mi- {ejlovima i u pojedinim dijelovima intramikritima. krita. Ova jedinica ima obilje`ja najudaljenije turbiditske b) Jedinica mikrita se sastoji od mikrita i podre|eno sedimentacije. Prevladavaju}a je T, b, c sekvenca s najdeb- laporovitih {ejlova, mikrosparita i podre|eno intramikrita. ljim intervalom donje paralelne laminacije i ~estim konvolu- c) Jedinica intramikrita i intramikrorudita sadrì u ma- cijskim intervalima. Smjerovi paleotransporta su nepravilni, njoj mjeri laporovite mikrite i olistostrome. U nekim njenim no s dominantnim ju`nim usmjerenjem. dijelovima vidljiva je kompletna Boumina sekvenca, dok su d) Jedinica arenita. Ova jedinica uklju~uje uslojene tur- neki ~lanovi koji nemaju obilje`ja turbidita tako|er vidljivi biditske ~lanove kao i debelo uslojene ~lanove koji nemaju ukazuju}i na okoli{e unutra{nje lepeze. A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 49 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 2. Bosanski fli{. Figure 2. Bosnian flysch.

d) Jedinica intramikrita i laporovitog mikrita, debljine donjokrednom intraoceanskom subdukcijom pra}enom isto- oko 1000 m, je najzna~ajnija formacija karbonatnog fli{a. vremenim i/ili netom zavr{enim smje{tavanjem mezozojske Ona u manjoj mjeri uklju~uje laporovite {ejlove, intramikro- oceanske kore, odnosno smje{tavanjem ofiolita Dinaridske rudite, arenite i olistostrome. T-a,e i T-b,e tipovi sekvenci ofiolitne zone (PAMI] et al., 1998). Ovi sna`ni tektonski decimetarsko-metarskih debljina su tako|er u~estali s lijepo pokreti su posljedica globalne reorganizacije razmje{taja tek- razvijenim b ili b+c intervalima. Smjerovi paleotransporta tonskih plo~a koja se ve`e za konac gornje jure (DERCOURT nisu jednozna~ni s maksimumom u smjeru IJI. Ova jedinica et al., 1993). je dobar primjer facijesa proksimalnog fli{a, u koji uostalom spada i ve}ina karbonatnog fli{a. e) Jedinica intramikrorudita i intramikrita je karakterizirana s m-blokovima i laporovitim {ejlovima unutar horizonta intramikrorudita, kao i n-intervalima s donjom paralenom laminacijom i kosom slojevito{}u. f) Jedinica laporovitog {ejla i intramikrita je karakterizirana s ~etiri dobro u{~uvana intervala slojevitosti, dok laporoviti {ejlovi vjerojatno predstavljaju (d) + e-intervale. U stijenama koje pripadaju svim opisanim jedinicama, prisutna je gornjokredna (senonska) mikrofosilna zajednica. U jugoisto~nim dijelovima ove geotektonske zone eocenski mikrofosili su tako|er na|eni. Odnos izme|u Vrandu~ke i Ugar grupe je tako|er nejasan, u smislu njihove pripadnosti kontinuiranim ili diskontinuiranim sedimentnim sekvencama.

Neka geodinami~ka razmatranja Razvoj pasivne kontinentalne margine Dinarida najvjerojatnije je zapo~eo u gornjem trijasu otvaranjem dinaridskog Tethysa (PAMI], 1993). Kontinuirana pjeskovito-sil- tozna i pelitna sedimentacija odvijala se do perioda titona/ berijasa (Vrandu~ka grupa). Jadransko-dinaridska karbonatna platforma predstavljala je izvori{no podru~je karbonatnog detritusa, dok dominantni silicijsko-klasti~ni materijal vu~e podrijetlo sa sjeverno lociranih podru~ja, te je transportiran aksijalno u JI smjeru.

Zavr{etak sedimentacijskih procesa koji su proizveli Slika 3. Bosanski fli{. stijene Vrandu~ke grupe, {to se poklapa s gornjojurskom do Figure 3. Bosnian flysch. A1 50 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

gradacijom i donjom paralelnom laminacijom pojavljuju rijetko. Jedinice su karakterizirane dm-m-hm uspravnim i kosim borama jugozapadnih vergenca. Na Slikama 2,3i4prikazani su izdanci fli{a na postaji Vranduk.

LITERATURA

ABOUIN, J., BLANCHET, R., CADET, J.P., CELET, P., CHARVET, J., CHOROWICZ, J., COUSIN, J. & RAMPNOUX, J. (1970): Essai sur la géologie des Dinarides.– Bull. Soc. Geol. France, 12, 1060–1093, Paris. BE[I], Z. (1954): Geological guidebook through Montenegro (in Ser- bian). Titograd, 240 p. BLANCHET, R. (1975): De l’ Adriatique au Bassin Pannonique – essai d’un modele de chain alpine.– Mém. Soc. Géol. Fr., 120, 1–72, Paris. COUSIN, M. (1972): Esquisse géologique des confins italo-yougosla- ves: leur place dans les Dinarides et les Alpes méridioonales.– Bull. Soc. Géol. France, 7/12, 1034–1047, Paris. DERCOURT, J., RICOU, L.E. & VRIELYNCK, B. (1993):Atlas Tethys Paleoenvironmental Maps, Explanatory Notes.– Gauthiers-Villars, Paris, 307 p. GRANDI], S. (1972): Some exploration results of the stratigraphic-sedi- Slika 4. Bosanski fli{. mentary model of younger Mesozoic carbonate strata of the External Figure 4. Bosnian flysch. Dinarides (in Croatia).– 3rd Symp. Dinar. Assoc., 1, 43–50, Zagreb. MOJIÊVI], M. (1970): Geology and tectonics of the area between Sarajevo and Banjaluka (in Serbian).– Monograph., Geol. glasnik, Karbonatni fli{ Ugar grupe je gornjokredni i njegov 14, 175 p., Sarajevo. odnos sa ispod leè}im Vrandu~kim formacijama je nejasan. OLUJI], J. (1978): Occurences and genesis of Mesozoic flysches of Vjerojatno je karbonatni fli{ Ugar grupe zapo~eo svoje talo- Bosnia and Hercegovina (in Serbian, Summary in English).– Un- ènje nakon kratke sedimentacijske stanke koja se dogodila publ. Report, Institute of Geology, Sarajevo, 210 p. tijekom donje/sredi{nje krede. PAMI], J. (1993): Eoalpine to Neoalpine magamtic and metamorphic processes in the northwestern Vardar Zone, the easternmost Peri- Uz asfaltni put izdanjuju formacije fli{a Vranduk grupe. adriatic Zone and the southwestern Pannonian Basin.– Tectono- To su jedinice glinovitog mikrita sastavljene od masivnih do physics, 226, 503–518, Amsterdam. debelo uslojenih glinovitih mikrita koji prelaze u laporovite PAMI], J., GU[I], J. & JELASKA, V., (1998): Geodynamic evolution {ejlove. Laporoviti {ejlovi, areniti, pje{~ani intramikriti i of the Central Dinarides.– Tectonophysics, 297, 251–268, Amster- ro`naci dolaze sporadi~no, dok se krupnozrnasti areniti s dam.

Postaja 7 – Stop 7 La{va

Zeni~ko-sarajevski neogenski bazen – La{vanski konglomerati Neogene Zenica-Sarajevo basin – La{va conglomerates

Hazim Hrvatovi} & Ivan Dragi~evi}

The large Neogene sedimentary basins with deposits thicker than 3.000 m represents an intramontane basin. Various sediments have the molasse character. The basin have especial importance because of thick coal seams.

Na podru~ju Bosne i Hercegovine vi{e je od 150 me|u- korelacije. Jedan od najbolje istraènih i u ugljenonosnom planinskih neogenskih sedimentacijskih bazena (Hrvatovi}, potencijalu najzna~ajnijih je Zeni~ko-sarajevski bazen. 1999) (Sl. 1). Sedimentacija se odvijala u slatkovodnim Zeni~ko-sarajevski neogenski bazen zauzima povr{inu (jezerskim) okoli{ima, a posebnu osobitost predstavljaju od oko 900 km2. Proteè se od Sarajeva na istoku pa do sela brojni slojevi ugljena. Litostratigrafski su odnosi, pogotovo Suhi Do (padine planine Vla{i}) na zapadu. Duìne je oko u ve}im bazenima, sli~ni s mogu}no{}u visokog stupnja 78 km a {irina mu je promjenjljiva i u prosjeku iznosi oko 15 A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 51 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 1. Poloàj glavnih neogenskih sedimentacijskih bazena u Bosni i Hercegovini (HRVATOVI], 1999). Figure 1. Position of the Neogene sedimentary basins in Bosnia and Herzegovina (HRVATOVI], 1999). km. Pruànje mu je u morfolo{kom smislu sjeverozapad- jugoistok, dakle dinaridsko. Geologiju bazena u regionalnom smislu prvi prikazuju be~ki geolozi (MOJSISOVITZ, TIETZE i BITTNER). De- taljniju gra|u bazena daje KATZER(1903, 1918). Uz detaljan Slika 2. Korelacijski geolo{ki stupovi u neogenskom slatkovodnom Sarajevsko-zeni~kom bazenu (pojednostavljeno prema ÎÎ] & MI- geolo{ki opis priloèna je i geolo{ka karta bazena 1:75.000. LOJEVI], 1977). SOKLI], sa suradnicima, u razdoblju od 1945.–1951. daje Figure 2. Correlation of geological columns of the Neogene freshwa- vi{e radova o geolo{koj problematici. U razdoblju od 1959. ter Sarajevo-Zanica Basin (simplified after ÎÎ] & MILOJEVI], 1977).

Tablica 1. Razvoj sedimentacije u Zeni~ko-sarajevskom ugljenonosnom bazenu (ÎÎ] & MILOJEVI], 1977). Table 1. Depositional evolution of the Zenica-Sarajevo basin (ÎÎ] & MILOJEVI], 1977). Polifacijesni Litostratigrafska Osnovne facijesne karakteristike Debljina (m) kompleks jedinica 9. Orla~ki Alterniraju}a serija slojeva sitnozrnastih kvarcnih konglomerata, 200 konglomerati konglomerati~nih vapnenaca i pje{~enjaka. Mla|i miocenski 8. Ko{evska Preteìto glinovita serija slojeva u izmjeni s pje{~enjacima, zaglinjenim 500 serija pijescima, laporima i organogenim vapnencima s Congeria ornithopsis. 7. La{vanska Alterniraju}a serija slojeva konglomerata, pje{~enjaka, vapnenaca i lapora. 800 serija 6. Prijelazna Tankoslojeviti lapori s Congeria pernaeformis (u donjem dijelu) i u 500 zona alternaciji sa slojevima pje{~enjaka i konglomerata (u gornjem dijelu). Stariji miocenski 5. Krovinska Slojeviti vapnenci s Limneus socialis i Gliptostroubus europeus,te 70 vapnena~ka zona krovinskim ugljenim slojem. Slojevi glinovitih lapora, pje{~enjaka (konglomerata), glina i glinovitih 4. Glavna vapnenaca s Fossarulus tricarinatus, Caprolithes valvatus i C. froveatus,te 120 ugljena zona glavnim prvim, drugim i tre}im ugljenim slojem. Alterniraju}a serija slojeva konglomerata (pje{~enjaka) pje{~enajka, lapora, 3. [arena serija 500 glina i ugljevitih {kriljavaca (slojeva ugljena). Oligomiocenski 2. Sedrasti Masivni slojeviti {upljikavi vapnenci, obi~no bituminozni s heliksima, te 200 vapnenci ko{}anskim ugljenim slojem u podini. 1. Bazalna zona Ro`nja~ko-vapnena~ki konglomerati, “prljavi” vapnenci, pje{~enjaci i gline. 50

A1 52 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 3. Pojednostavljeni litostratigrafski stup bu{otine Kakanj-1 (ljubazno{}u INA d.d., Naftaplin, Zagreb, 1966). Figure 3. Simplified lithostratigraphic log of the Kakanj-1 well (by kindness of INA d.d., Naftaplin, Zagreb, 1966). do 1964. traju intenzivni radovi na istraìvanju bazena. U strukturnom pogledu, oko 3.000 m debeli slijed raz- Rezultat je cjelovita geolo{ka karta mjerila 1:25.000, te niz novrsnih sedimenata molasnog karaktera, predstavlja sinkli- izvje{}a, elaborata i publiciranih radova. Treba istaknuti norij koji je dodatno poreme}en brojnim preteìto normal- najplodonosnije autore R. MILOJEVI]A i M. MUFTI]. nim rasjedima. U sredi{njem i jugoisto~nom dijelu bazena Temeljni geolo{ki odnosi prikazani su na Osnovnoj geolo- osi bora i pruànja slojeva su pribli`no istok-zapad dok su u {koj karti 1:100.000, listovi Zenica (@IVANOVI] et al., sjeverozapadnom dijelu bazena pruànja dinaridska. 1971; @IVANOVI] & MILOJEVI], 1975), Vare{ (OLUJI] Promatrani reprezentativni izdanak “la{vanskih konglo- et al., 1977) i Sarajevo (JOVANOVI] et al., 1977, 1978). U merata” nalazi se u zasjeku ceste Sarajevo-Zenica, nedaleko litostratigrafskoj gra|i bazena razlikuju se tri velika sedi- od u{}a rijeke La{ve uz rijeku Bosnu. mentacijska ciklusa koji se odlikuju odre|enom zakono- Prema HRVATOVI] (1999) konglomerati se proslo- mjerno{}u i cikli~kim redanjem odre|enih litolo{kih ~lano- javaju s pje{~enjacima, laporima i vapnencima. Valutice su va (ÎÎ] & MILOJEVI], 1977). Korelacija unutar bazena naj~e{}e od mikrita, glinovitih mikrita i glinovitih {ejlova je dobra prvenstveno zahvaljuju}i slojevima ugljena (Sl. 2). koji vode podrijetlo od okolnih sedimentnih formacija pa- Detaljan litostratigrafski slijed naslaga dobro je utvr|en sivnog kontinentalnog ruba, te metasedimenata metariolita i strukturnom bu{otinom Kakanj-1, koju je izradila INA-In- trijaskih dolomita koji vode podrijetlo iz okruùju}ih forma- dustrija nafte d.d., Naftaplin, u svrhu regionalnih naftno- cija srednjebosanskog {kriljavog gorja. Starost la{vanskih geolo{kih istraìvanja. konglomerata je donjomiocenska. A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 53 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 4. Debelo slojeviti “La{vanski konglomerati”. Figure 4. Thick-bedded “La{va conglomerates”.

Slika 5. Krupnozrnasti konglomerati. Slika 6. Polimiktni konglomerati. Figure 5. Coarse-grained conglomerates. Figure 6. Polymictic conglomerates. A1 54 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

LITERATURA KATZER, F. (1903): Geolo{ki razvoj naslaga mrkog ugljena u zeni~koj kotlini.– Glasnik Zem. muzeja BiH, sv. XV, Sarajevo. ÎÎ], S. & MILOJEVI], R. (1977): Terestri~ke i limni~ke formacije KATZER, F. (1918): Die fossillen Kohlen Bosniens und der Herce- Bosne i Hercegovine.– U: ÎÎ], S. (ur.): Geologija Bosne i Herce- govina.– I Band, Wien. govine. Kenozojska perioda. Geoinènjering, 107–118, Sarajevo. OLUJI], J., PAMI], O., PAMI], J., MIHAJLOVI], R, VELJKOVI], D. HRVATOVI], H. (1999): Geological guide-book through Bosnia and & KAPELAR, J. (1977): Osnovna geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. Hercegovina.– Geol. Survey, Sarajevo, 203 p. List Vare{ L34-133 (Basic geological map of SFRY, scale JOVANOVI], R., MOJIÊVI], M., TOKI], S. & ROKI], M. (1977): 1:100 000, Vare{ sheet).– Institut za geolo{ka istraìvanja Sarajevo Osnovna geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. List Sarajevo K34-1 (1967), Sav. geol. zavod, Beograd. (Basic geological map of SFRY,scale 1:100 000, Sarajevo sheet).– @IVANOVI], M. & MILOJEVI], R. (1975): Osnovna geolo{ka karta Zav. za in`. geol. i hidrogeol. Gra|. fak. Sarajevo, Institut za SFRJ 1:100 000. Tuma~ za list Zenica L33-144 (Geology of the geolo{ka istraìvanja Sarajevo, Sav. geol. zavod, Beograd. Zenica sheet).– Institut za geolo{ka istraìvanja Sarajevo (1967), JOVANOVI], R., MOJIÊVI], M., TOKI], S. I ROKI], M. (1978): Sav. geol. zavod, Beograd, 60 str. Osnovna geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. Tuma~ za list Sarajevo @IVANOVI], M., SOFILJ, J. & MILOJEVI], R. (1971): Osnovna K34-1 (Geology of the Sarajevo sheet).– Zav. za in`. geol. i geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. List Zenica L33-144 (Basic geo- hidrogeol. Gra|. fak., Sarajevo, Institut za geolo{ka istraìvanja logical map of SFRY, scale 1:100 000, Zenica sheet).– Institut za Sarajevo (1967), Sav. geol. zavod, Beograd, 52 str. geolo{ka istraìvanja Sarajevo (1967), Sav. geol. zavod, Beograd.

Postaje 8,9i10–Stops 8, 9 and 10 Novi Travnik, Ravno Rostovo I, Ravno Rostovo II

Mramori, Niskometamorfni {kriljavci “Travni~ke serije”, Granodioriti Marbles, Low-grade metamorphics (schists) of the “Travnik Series”, Granodiorites

Hazim Hrvatovi}, Ivan Dragi~evi} & Branimir [egvi}

The Mid-Bosnian Schist Mountains (MBSM) is a fault-bounded body of (lower) greenschist facies metamorphic rocks in the hinterland of the active Dinaric fold-and-thrust belt. This Palaeozoic complex composed of pre-, syn- and post-Variscian formations deciphers a diverse lithological composition, including phyllite, mica schist, calc-schist, chloritoid schist, graph- ite-quartz schist, schistosemetasandstone and subordinate limestone and dolomite with penecontemporaneous rhyolite, mostly transformed into greenschist. Structurally, it is quite a complex area showing evidences of at least two Variscian deformations, and several younger Alpine-type deformation events, which reflect new folding and strong tangential tectonics. Within the MBSM, we shall see the following: (1) banded and massive marbles of Permo-Triassic age outcropped near Novi Travnik, (2) low-grade schist rocks (slates and phyllites), sandstones and porous limestones of the “Travnik serie” at the the Rostovo I. locality, and (3) acidic intrusive rocks of granite to quartz-diorite composition outcropping in the valley of Bijeli Potok, near Rostovo.

Ove to~ke promatranja smje{tene su u Srednjebosanskom 1990). Zona je sastavljena od variscijskih metasedimenata i {kriljavom gorju uz cestu Novi Travnik-Bugojno. Pod ovim metavulkanita, kao i postvariscijskih formacija na koje dis- nazivom podrazumijevamo kompleks raznovrsnih stijena kordantno nalijeù stijene Alpinskog ciklusa (HRVATOVI], paleozojske do uklju~ivo donjotrijaske starosti. U obliku 1996) (Sl. 1). jedinstvene zone ova se geotektonska jedinica visokog ranga Geolo{ki razvoj paleozojskog SB[G prikazan je stupom proteè od Jajca na sjeverozapadu pa do Jablanice i Konjica (Sl.2). Najstarije stijene pripadaju ordovicijsko-silurskim? na jugoistoku. Ona je tektonski uklopljena u mla|e, preteìto metamorfnim sekvencama P-T uvjeta facijesa zelenih {kri- sedimentne stijene (mezozojski platformni vapnenci i dolo- ljavaca, te podre|eno epidot-amfibolitskog facijesa. Spome- miti, fli{evi jursko-kredne starosti, srednjotrijaske vulkan- nute sekvence su sastava kvarc-muskovitnog {kriljavca, fili- ske stijene i neogenske slatkovodne taloìne). Kontakti su ta, kloritnog {kriljavca, kloritoidnog {kriljavca, klorit-epidot naj~e{}e rasjedni, ali nalazimo i transgresivne kontakte mla- amfibolskog {kriljavca s pojavama vapnenaca, mramora, |ih sedimentnih formacija preko formacija “{kriljavog gor- metapje{~enjaka, te kvarcita. Navedene metamorfne stijene tako|er uklju~uju manje do ve}e mase riolita i podre|eno ja”. Glavne karakteristike Srednjebosanskog {kriljavog gorja metabazalta u formi hipoabisalnih silova i vulkanskih toko- preuzete su prema HRVATOVI] (1996), pod nazivom: “Aloh- va, koji su u nekim podru~jima proslojeni piroklasti~nim tone paleozojsko-trijaske formacije, paleozoik Srednjebo- stijenama. To ukazuje na sinsedimentacijski karakter rio- sanskog {kriljavog gorja”. litnog vulkanizma. Svjeì rioliti su rijetki iz razloga {to su u “Alohtoni paleozojski kompleks Srednjebosanskog {kri- najve}oj mjeri izmijenjeni u varijetete ortogrin{ista. S druge ljavog gorja (SB[G)”, koji ~ini dio sredi{njih Dinarida, strane ortoamfiboliti toleitnog afiniteta se u nekim podru~ji- uklju~en je u Intra-alpinsku nori~ku bosansku zonu (FLÜGEL, ma javljaju unutar metasedimentnih sekvenci. A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 55 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 1. Skica polo`aja Srednjebosanskog {kriljavog gorja i okolnih jedinica ([ARAC & PAMI], 1981). Legenda: 1 Neogenski slatkovodni bazeni; 2 Sedimenti mezozojske karbonatne platforme; 3 Bosanski fli{; 4 Prete`no trijaski sedimenti; 5 Srednje-trijaske vulkanske stijene; 6 Srednje-trijaske plutonske stijene; 7 Paleozoik Srednjebosanskog {kriljavog gorja. Figure 1. Sketch-map showing location of the Mid-Bosnian Schist Mts. and the surrounding units ([ARAC & PAMI], 1981). Legend: 1 Neogene fresh-water basins; 2 Mesozoic carbonate platform sediments; 3 Bosnia flysch; 4 Mostly Triassic sediments; 5 Middle Triassic volcanic rocks; 6 Middle Triassic plutonic rocks; 7 Paleozoic of Mid-Bosnian Schist Mts.

Do danas nikakva fosilna zajednica nije na|ena u metamorfnim sekvencama silura. K-Ar datiranje na~injeno je na “bijelom tinjcu” iz metapelita, te je dobivena starost od 343 Ma (PALINKA[ et al., 1996). No, valja primijetiti da su tako|er dobivena i dva raspona starosti od 121 do 92 Ma iz metariolita, te 45–35 Ma iz minerala Alpskih ìla. Konkordantno na silurske metamorfne sekvence nalijeù fosiliferni platformski vapnenci, dolomiti i lapori devonske starosti (@IVANOVI], 1979). U nekim podru~jima u ove karbonatne stijene prodiru silovi metariolita koji su poslje- Slika 2. Geolo{ki stup Srednjebosanskog {kriljavog gorja (HRVATO- VI], 1996). dica druge faze vulkanske aktivnosti (HRVATOVI], 1996). Figure 2. Geological column for the Mid-Bosnian Schist Mts. (HRVA- Smatra se da formacije karbonske starosti nisu razvijene TOVI], 1996). unutar paleozojskog kompleksa Srednjebosanskog {kriljavog gorja, iako su karbonske formacije sasvim uobi~ajene u Uslijed nedostatka valjanih paleontolo{kih i radiome- drugim paleozojskim alohtonima unutarnjih Dinarida. No, u nekim dijelovima paleozojskog kompleksa SB[G pojavlju- trijskih podataka izuzetno je te{ko prezentirati adekvatni geo- ju se bazaniti proslojeni metapelitima debljine vi{e od 100 dinamski evolucijski model paleozojskog kompleksa SB[G-a. m. Opisana pojava se moè korelirati s doga|ajem u ranom Ipak, unutar kompleksa dokumentirana su geolo{ka obi- karbonu variscijske Europe poznatom po izraènom baza- lje`ja zajedni~ka onima u Variscijskoj Europi i Alpama nitnom vulkanizmu (ZIEGLER, 1990). (PAMI] & JURKOVI], 2000). Moglo bi se pretpostaviti da je geodinamska evolucija paleozojskog kompleksa SB[G-a, Postvariscijske formacije bez fosilnih zajednica, sastav- kao i drugih paleozojskih kompleksa variscijske nori~ko-bo- ljene od heterogenih bre~a i konglomerata, diskordantno sanske zone, morala biti genetski vezana na razvoj Paleo- nalijeù na paleozojski kompleks SB[G-a. Ulomci metario- tethysa (prema FLÜGEL, 1990). lita i metasedimenata ~ine glavne konstituente bre~a i konglomerata. U nekim podru~jima uz ove stijene javljaju se i Inicijalni procesi riftovanja za koje se drì da ozna~a- kvarc-sericitni {kriljavci, kalcijski {kriljavci i pje{~enjaci. vaju po~etak razvoja Paleotethysa zahva}aju tijekom ordo- Diskordatno na vr{ni dio ove sekvence nalijeù evaporiti s vicija ili ranog silura sjevernu marginu Gondwane u jo{ dolomitnim bre~ama i belerofonskim vapnencima koji obi- uvijek nedefiniranim predvariscijskim terenima. Na rifto- ljeàvaju po~etak Alpskog ciklusa. vanje upu}uje pojava bazalta i riolita koji su pra}eni silur- Dvojben je poloàj Travni~ke formacije (@IVANOVI], skom metamorfnom sekvencom. 1979) sastavljene od {istoznih prahovnjaka, pje{~enjaka i me- Otvaranje Paleotethysa je najvjerojatnije zapo~elo u kas- tasedimenata u kojima nije dokumentirano prisustvo fosila. nom siluru ili ranom devonu nastavljaju}i njegovom dife- A1 56 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book rencijacijom. Podru~je {elfa (karbonatna platforma) je egzi- tektonskih aktivnosti koje nastupaju nakon glavnog varis- stiralo du` sjeverne margine Gondwane dok su se klastiti i mi- cijskog deformacijskog doga|aja dolazi do ranopermske re- kriti taloìli u bazenskim okoli{ima, proslojeni s bazanitima. gresije i sna`nog bo~nog i lijevog transkurentnog rasjedanja. Pojave ortometamorfita toleitske provenijencije unutar me- Transpresijski i transtenzijski rasjedi duboko se usijecaju u tasedimentne sekvence upu}uje na okoli{ otvorenog oceana. variscijsku osnovu kontroliraju}i i predodre|uju}i podrijetlo Unutar SB[G je KATZER (1924) prepoznao pojavu izoliranih bazena (ZIEGLER, 1990). Kona~no, variscijske i transverzalnog boranja {to je upu}ivalo na dvije generacije postvariscijske formacije paleozojskog kompleksa SB[G su deformacijskih pokreta. Nedavno, HRVATOVI] (1996) pre- uklju~ene u Pangeu, kasnije rascijepanu mezozojskim proce- poznaje tri genetski neovisna sustava boranja koja su jo{ sima riftovanja i otvaranjem Neotethysa. uvijek nedatirana. Temeljem nedovoljnih radiometrijskih podataka (PALINKA[ et al., 1996) B1 boranje (prema HR- Postaja 8: Novi Travnik VATOVI], 1996) vu~e podrijetlo u nekom predvariscijskom U zasjeku ceste koja od Novog Travnika preko Ravnog doga|aju dok bi B2 boranje moglo biti vezano na variscijske deformacije na koje upu}uje i K-Ar starost od 343 Ma Rostova vodi do Bugojna, u dolini rje~ice Rijeke nalaze se izdanci slojevitih masivnih mramora permotrijaske starosti. dobivena iz metapelita. B3 boranja najvjerojatnije potje~e iz

Slika 1. Izdanak mramora. Figure 1. Outcrop with marble. perioda rane krede koji je obiljeèn metamorfnim over- printom starosti 121–92 Ma (starost dobivena iz metariolita). Asocirane Alpske metamorfne ìle, koje ~esto sijeku variscijske formacije, vezane su na eocenske kompresijske i oligocenske transpresijske pomake (43–35 Ma). Zavr{etkom glavne variscijske deformacijske faze, dolazi do po~etka ekshumacijskih procesa variscijskih tektonostratigrafskih jedinica. Postvariscijske formacije diskordantno nalijeù na variscijsku osnovu na {to upu}uje: (1) nedostatak metamorfnih stijena na kontaktu variscijskih i postvariscijskih formacija, (2) o{tra? diskordantnost, (3) pre- taloìvanje variscijskih stijena, posebice metariolita u transgresivne krupnozrnaste klastite, i (4) paleontolo{ki i geo- kronolo{ki podaci (PAMI] & JURKOVI], 2000).

Navedena promi{ljanja su kompatibilna s dobro obra|e- Slika 2. Izdanak mramora. nim terenima permske starosti u variscijskoj Europi. Uslijed Figure 2. Outcrop with marble. A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 57 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 3. Mikrofotografije mramora s lokaliteta Rostovo (Novi Travnik). Lijeva mikrofotografija je snimljena s paralelnim nikolima, dok je desna snimljena s ukr{tenim nikolima. Obratiti pozornost na ekvidimenzionalne blaste kalcita koji definiraju jasnu granoblasti~nu strukturu i homogenu teksturu. Figure 3. Microphotographies of marble from the Rostovo locality. Left microphotography was taken under parallel polars, whereas the right microphotography was taken under crossed polars. Note the equidimensional calcite blasts defining a clear granoblastic texture and homogenous structure.

Geolo{ki odnosi prikazani su na listu Osnovne geolo{ke karte Na Slici 3 vidljiv je uzorak kalcitnog mramora karakteri- SFRJ 1:100.000, list Zenica (@IVANOVI] et al., 1971) i u sti~ne granoblasti~ne strukture i homogene teksture. Stijena je tuma~u za istu kartu (@IVANOVI] & MILOJEVI], 1971). gotovo monomineralna s izrazito ekvidimenzionalnim bla- Pripadaju gornjem dijelu tzv. “Bojske serije” koja bi strati- stima kalcita. Sude}i po veli~ini blasta, ovaj izokemijski kon- grafski bila ekvivalent belerofonskih vapnenaca. Litolo{ki taktolit se nalazio podalje od kontakta s magmatskom intru- prevladavaju tinj~asto-kvarcno-karbonatni {kriljavci s pro- zijom. Protolit nije sadr`avao silikatno one~i{}enje (netopivi slojcima plavih vapnenaca, mramoriziranih vapnenaca i de- ostatak), odnosno nisu dosegnute dostatne reakcijske temper- belo slojevitih mramoriziranih pjeskovitih vapnenaca. Serija ature, slijedom ~ega u ovom mramoru izostaju dijagnosti~ki zavr{ava karbonatnim {kriljavcima, le}ama dolomita, pla- akcesorni minerali kao {to su hedenbergit, grosular i drugi. vim kvrgavim vapnencima i {upljikavim vapnencima. Deb- ljina gornjeg dijela “Bojske serije” iznosi oko 600 m. Iz- danci mramora su prikazani na Slikama1i2. Postaja 9: Ravno Rostovo I Temeljna mikrofiziografska svojstva prikazana su na Niskometamorfni {kriljavci, odnosno slejtovi i rje|e Slici 3 (analiti~ar: B. [EGVI]). filiti, pje{~enjaci kao i {upljikavi vapnenci zauzimaju velike

Slika 1. Izdanci niskometamorfnih {kriljavaca. Figure 1. Low grade metamorphic schists. A1 58 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 2. Izdanci niskometamorfnih {kriljavaca. Figure 2. Low grade metamorphic schists. povr{ine unutar Srednjebosanskog {kriljavog gorja. Super- pozicijski im je odre|ena permo-trijaska starost. Boja {kriljavaca je naj~e{}e zelenkasta, rje|e siva do sivozelena. U njima su rijetki tanji slojevi limoniti~nih pje{~enjaka i mramoriziranih vapnenaca. Slojevitost, odnosno {kriljavost vrlo dobro je izraèna. Fosilni ostaci nisu na|eni. Izuzetak su ka- mene jezgre koje podsje}aju na mijacitese. Unutar “travni- ~ke serije” prisutna su manja tijela riolita te albitskih dijabaza i spilita. Ovi posljednji dolaze kao ìce i manji {tokovi. Pretpostavlja se da pripadaju trijaskoj magmatskoj aktivnosti. Cijela serija je probijena brojnim kvarcnim ìcama mm-cm-dm dimenzija. Slika 3. Izdanci niskometamorfnih {kriljavaca. Figure 3. Low grade metamorphic schists. Stijene “travni~ke serije” intenzivno su borane (kose do prevrnute preteìto izoklinalne bore, m-dm-hm dimenzija). U suglasju s temeljnim strukturama redovito je razvijeno Postaja 10: Ravno Rostovo II vi{e vrsta klivaà i popratnih struktura (budeni npr.). U dolini Bijelog potoka, u blizini Ravnog Rostova u Izdanci niskometamorfnih {kriljavaca “Travni~ke seri- usjeku puta izdanjuju na ve}im povr{inama masivni svjetlo je” prikazani su na Slikama 1,2i3(Postaja 9). sivi, zelenkastosivi do sivi granodioriti. Na osnovnoj geolo-

Slika 1. Mikrofotografije kiselih intruziva s lokaliteta Rostovo. Obje mikrofotografije su snimljene s ukr{tenim nikolima. Obratiti pozornost na potpuno alterirana zrna K-feldspata (lijevo) i plagioklasa (desno). Rezistentna zrna kvarca nepravilna oblika zapunjavaju me|uprostor feldspata. Figure 1. Microphotographies of acid intrusive rocks from the Rostovo locality. Both microphotographies were taken under crossed polars. Note the complete alteration of K-feldspar (left) and plagioclase (right). Resistant quartz grains decipher an irregular shape filling the intersti- tial space between feldspar. A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 59 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 2. Mikrofotografije kiselih intruziva s lokaliteta Rostovo. Lijeva mikrofotografija je snimljena s ukr{tenim nikolima, dok je desna snimljena s paralelnim nikolima. Obratiti pozornost na mikrografsko prora{tanje kvarca i K-feldspata u obliku klinastog pisma. Figure 2. Microphotographies of acid intrusive rocks from the Rostovo locality. Left microphotography was taken under crossed polars, whereas the right microphotography was taken under parallel polars. Note the micrographic intergrowing of K-feldspar and quartz.

{koj karti. List Zenica, ove su stijene ozna~ene kao biotitski alteriranih zrna. Tomu svjedo~i Slika 1 (desno) gdje su djelo- kvarcdioriti (@IVANOVI] et al., 1971). Autori tuma~a za mi~no sa~uvane konture zrna plagioklasa definirane karak- istu kartu (@IVANOVI] & MILOJEVI], 1971), uvr{tavaju teristi~nim srasla~kim lamelama. Me|uprostore feldspata ove stijene u srednji trijas a javljaju se naj~e{}e u obliku ispunjava kvarc. Kako se vidi iz Slike 1, neobi~na je oblika, ve}ih `ica i {tokova te redovito probijaju permske naslage. ali karakteriziran jasnim unduloznim potamnjenjem. Neri- Analizirane magmatske stijene s podru~ja Rostova (ana- jetko se zapa`a eutekti~ko mikrografsko prora{tanje kvarca i liti~ar: B. [EGVI]), su gotovo u potpunosti alterirane, a K-feldspata u obliku klinastog pisma (Sl. 2). klasificiraju se kao kiseli intruzivi iz familije granita-grano- Od feromagnezijskih minerala u ovoj paragenezi su diorita-kvarcdiorita. Struktura im je hipidiomorfnozrnata do prisutni biotit i u manjoj mjeri muskovit. Kako se vidi u Slici granofirna, a tekstura homogena. Izdanci ovih stijena prika- 3, spomenuti tinjci su u pravilu alterirani na na~in da se zani su slikama4i5. naj~e{}e u presjecima okomitim na kristalografsku os c vidi Alkalijski feldspati koji dominiraju stijenom su sericiti- njihova djelomi~na kloritizacija uz osloba|anje Fe u vidu zirani i djelomice kaolinizirani (Sl. 1). Jo{ su dijelom u{~u- Fe-oksida (magnetit). vane konture krupnijih zrna, najvjerojatnije ortoklasa. Plagio- Izdanci granita-granodiorita-kvarcdiorita prikazani su klas je tako|er prisutan u ovoj paragenezi u obliku krupnijih na Slikama4i5.

Slika 3. Mikrofotografije kiselih intruziva s lokaliteta Rostovo. Lijeva mikrofotografija je snimljena s ukr{tenim nikolima, dok je desna snimljena s paralelnim nikolima. Obratiti pozornost na djelomi~nu kloritizaciju biotita. Tamni, opaki mineral vjerojatno odgovara Fe oksidu. Figure 3. Microphotographies of acid intrusive rocks from the Rostovo locality. Left microphotography was taken under crossed polars, whereas the right microphotography was taken under parallel polars. Note the partial chloritisation of biotite. Dark and opaque phases are due to Fe-oxide mineralization. A1 60 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 4. Granit-granodiorit-kvarcdiorit. Figure 4. Granite-granodiorite-quartzdiorite.

Slika 5. Granit-granodiorit-kvarcdiorit. Figure 5. Granite-granodiorite-quartzdiorite.

LITERATURA KATZER, F: (1924): Geologie Bosniens und Herzegowina.– Bd. 1, Sarajevo, 480 str. FLÜGEL, H.W. (1990): Das voralpen basement in Alpen–Mediterra- PALINKA[, L., MAJER, V., BALOGH, K., BERMANEC, V. & JUR- nean belt – Überblick und Problematik.– Jahrb. Geol. Bundesan., KOVI], I. (1996): Geochronometry and tectonochronometry of the metamorphism in the Inner Dinarides, Mid-Bosnian Schist 133, 181–221, Wien. Mts.– IGCP 356, Poster Session 2, 53, Bucuresti. HRVATOVI], H. (1996): Structural and facies analyses of parts of the PAMI], J. & JURKOVI], I. (2000): Paleozoic tectonostratigraphic Mid Bosnian Schist Mts. (in Bosnian).– Doktorska disertacija, units of the northwest and central Dinarides and the adjoing South Sveu~ili{te u Tuzli, 112 str., Tuzla. Tisia.– Int. Jour. Earth. Sci., 91, 538–554. A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 61 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

[ARAC, M. & PAMI], J. (1981): Metallogeny of the low–manganese @IVANOVI], M. & MILOJEVI], R. (1975): Osnovna geolo{ka karta iron ores from the Triassic Zone of the Inner Dinarides (in Bosnian, SFRJ 1:100.000. Tuma~ za list Zenica L33-144 (Geology of the English Summary).– Monograph., Geol. glasnik, 17, 1–251, Sa- Zenica sheet).– Institut za geolo{ka istraìvanja Sarajevo (1967), rajevo. Sav. geol. zavod, Beograd, 60 str. ZIGLER, P. (1990): Geological atlas of western and central Europe.– @IVANOVI], M., SOFILJ, J. & MILOJEVI], R. (1971): Osnovna 2nd Ed. Shell intern. Petrol. Maatsch BV, Distrib. Geol. Soc. Lon- geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. List Zenica L33-144 (Basic geo- don Publ. House, Den Haag, 239 p. logical map of SFRY, scale 1:100 000, Zenica sheet).– Institut za @IVANOVI], M. (1979): Paleozoic formations of the Mid-Bosnian geolo{ka istraìvanja Sarajevo (1967), Sav. geol. zavod, Beograd. Schist Mts. (in Serbian).– U: JURI], M. (ur.): Paleozojske periode.– Geoinènjering, 55–66, Sarajevo.

Postaja 11 – Stop 11 Kupres

Sjeverni rub Jadranske karbonatne platforme Northern margin of the Adriatic Carbonate Platform

Ivan Dragi~evi}

Evolution of the northern margin of the Adriatic carbonate from the Late Triassic to Paleogene will be presented. Includ- ing its pre-platform evolution, it will be described in four phases. Pre-platform relationships the time span from the Permian to the Late Triassic represents initial phase of the evolution of the carbonate shelf. From the Late Triassic to the Early Cretaceous paleogeographic distribution of the carbonate platform, carbonate slope and basinal environment was relatively simple. In the Cretaceous some important changes were occurring along the platform margin such as emerging. Some series of small islands existed. However, most important changes hap- pened from the Senonnian to the Paleocene. Tectogenesis of the northern margin of the Adriatic carbonate platform and forming of the modern tectonic relationship evolved within regional changes and events in the large area if the Mediterranean. Tectonic movements which act from the Late Cretaceous to the Quaternary resulted in very complicated structural pattern.

Slika 1. Geolo{ka skica rasprostranjenosti litofacijesnih cjelina. Figure 1. Geological sketch of distribution of lithofacial units. A1 62 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 2. Shematski geolo{ki stup. Figure 2. Schematic geological column.

Geolo{ki odnosi sjevernog ruba Dinaridske, odnosno Ja- zamr{enim geolo{kim odnosima sjeverni rub je najdostup- dranske karbonatne platforme bit }e prikazani prema rado- niji promatranju na potezu Karlovac-Sarajevo. Podaci koji vima: DRAGIÊVI] (1987, 1997) i DRAGIÊVI] & VE- su prikupljeni prou~avanjem ovog dijela ruba, a poglavito LI] (1994, 2001, 2002). izme|u rijeka Vrbasa i Bosne, dali su solidnu osnovu za interpretaciju njegove evolucije na {irem podru~ju. Litostra- Evolucija sjevernog ruba Jadranske karbonatne platfor- tigrafski odnosi prikazani su na geolo{koj skici rasprostra- me moè se pratiti od gornjeg trijasa do paleogena. Recentno njenosti velikih litofacijesnih cjelina (Sl. 1) i shematskom on ima pruànje sjeverozapad-jugoistok i moè se prepo- geolo{kom stupu (Sl. 2). znavati od Slovenskog jarka na sjeverozapadu do pribli`no poteza Skadar-Pe} na kojem su prisutni pelagi~ki elementi Litostratigrafski odnosi Pindos-Cukali-Budva zone na Kosovu. No odmah treba U razmatranom podru~ju, izme|u Vrbasa i Bosne, su- istaknuti da se paleogeografski kontinuitet moè prepoznati sre}emo stijene stratigrafskog raspona od silura do kvartara na sjeverozapadu u podru~ju ju`nih vapnena~kih Alpa i na (Sl. 1 i 2). Ovdje }e u najosnovnijim crtama biti prikazana li- jugoistoku u podru~ju Helenida. Na povr{ini je recentno rub tostratigrafija temeljena na podatcima listova i tuma~a Osnov- obiljeèn krajnjim dosegom mezozojskih karbonatnih stijene geolo{ke karte SFRJ 1:100.000, te rezultatima novijih is- na platformnih obilje`ja prema sjeveroistoku udruènih s traìvanja koji su prikazani u radovima VUJNOVI] (1980), klastitima koje uobi~ajeno nazivamo “fli{evi”. U dana{njim DRAGIÊVI] (1981), TOMI] (1983) i PAPE[ (1985). A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 63 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Silur i devon Paleontolo{ki je dokazan kompletan trijas koji se dije- Raznovrsne stijene silur-devona zauzimaju znatno pro- lom moè usporediti s klasi~nim alpskim razvi}em. Odli- stranstvo u podru~ju centralnobosanskog {kriljavog gorja u kuje se zna~ajnom facijesnom raznoliko{}u. Na vi{e mjesta jugosito~nom dijelu istraìvanog terena (Sl. 1). utvr|en je kontinuitet sedimentacije iz perma (@IVANOVI] & MILOJEVI], 1975; VUJNOVI], 1981; VUJNOVI] et Silurske stijene predstavljene su uglavnom {kriljavcima al., 1981; MARINKOVI] & AHAC, 1979; MARINKOVI] razli~itog stupnja metamorfizma (Sl. 2), (kvarc-sericitski, & \OR\EVI], 1981). kloritsko-sericitski, tinj~asto-kvarc-grafiti~ni), rje|e subgrau- vaknim i subarkoznim pje{~enjacima s vrlo rijetkim vapnena- U donjem trijasu razvijeni su sajski i kampilski podkat. ~kim proslojcima. Paleontolo{ki nisu dokazane, pa im je stra- Predstavljeni su razli~itim tipovima crvenih do ljubi~astih tigrafska pripadnost odre|ena na temelju superpozicije. One pje{~enjaka, odnosno plo~astih, ~esto ooliti~nih vapnenaca s su, naime, u konkordatnom odnosu s krovinskim, paleontolo- laporovitim proslojcima. U njima je na|ena za donji trijas ka- {ki dokazanim, dolomitima i vapnencima donjeg i srednjeg rakteristi~na fosilna zajednica (puèvi, {koljke i amoniti). Na devona. listovima Zenica i Bugojno donjem je trijasu pribrojena tzv. “Travni~ka serija” koja zauzima zna~ajno prostranstvo, a sa- Stijene devona zastupljene su uglavnom {kriljavcima stoji se od karbonatnih {kriljavaca, kvarc-tinj~astih karbonat- razli~itog stupnja metamorfizma (sericit-klorit-kvarcni), gre- nih {kriljavaca i vapnenaca. Njezino ra{~lanjivanje na podka- benskim vapnencima, dolomitima, mramorima, te riolitima i tove nije provedeno zbog nedostatka paleontolo{kih dokaza. metamorfoziranim riolitima (Sl. 2). Stijene srednjeg trijasa, anizika i ladinika odlikuju se Starost im je utvr|ena na temelju relativno u~estalih najve}om facijesnom raznoliko{}u. Predstavljene su s jedne paleontolo{kih nalaza. U grebenskim vapnencima su odre- strane razli~itim tipovima plitkovodnih vapnenaca i dolomita, |eni tabulatni koralji i stromatoporidi, a u rekristaliziranim koji ozna~avaju po~etne faze egzistencije karbonatne plat- vapnencima bogata zajednica konodonta na temelju kojih je forme Dinarida, a s druge strane magmatsko-metalogenet- dokazan razvoj cijelog devona (@IVANOVI] & MILOJE- skim kompleksom gdje dolaze uz vulkanske i najve}e mase VI], 1975; VUJNOVI], 1981; VUJNOVI] et al.,1981). intruzivnih stijena. To su prete`no gabri, dijabazi, spiliti i tu- Debljina silur-devonskog kompleksa procjenjuje se na fovi, smje{teni uz unutarnji dio vanjskog ruba karbonatne vi{e od 1200 m. plo~e (PAMI], 1982). Najljep{e su razvijene na potezu Jaj- ce-Bugojno, odnosno uz veliki voljeva~ki rasjed (KATZER, Karbon i perm 1926). Ovdje treba napomenuti da od samih po~etaka formi- Stijene karbona i perma izgra|uju najve}i dio podru~ja ranja karbonatne platforme, odnosno {elfa, postoji i njezin centralno-bosanskog {kriljavog gorja. Najrasprostranjenije rub, odnosno zavr{etak s ve} formiranom morfolo{kom pa- su u jugoisto~nom dijelu terena na listovima Zenica i Bugoj- dinom prema otvorenim morskim prostorima. no, a na listu Jajce zauzimaju mali prostor. Njihov je odnos U vapnencima je odre|ena bogata fosilna zajednica prema starijim stijenama diskordantan. uglavnom alga i moluska na temelju kojih su razdvojeni Karbon je predstavljen {kriljavcima razli~itog stupnja anizik i ladinik. metamorfizma, mramorima, krabonatnim {kriljavcima, vap- Na prelazu ladinika u karnik utvr|ena je kopnena faza nencima i pje{~enjacima (Sl. 2). Paleontolo{ki nije doku- kada se pojavljuju boksiti. U podini boksita su ladini~ki mentiran a starost mu je odre|ena superpozicijski s obzirom spilit-keratofiri, a u krovini dolomiti karnika (VUJNOVI], na paleontolo{ki dokumentiran perm u krovini) (@IVANOVI] 1970; 1981). & MILOJEVI], 1975; VUJNOVI], 1981; VUJNOVI] et al., 1981; MARINKOVI] & \OR\EVI], 1981). Gornji trijas je prete`no u karbonatnom razvoju. Zastu- Permske stijene zastupljene su sli~no kao i karbonske, pan je dolomitima, vapnencima, grebenskim vapnencima, ugavnom {kriljavcima razli~itog stupnja metamorfizma, pje{- dok se u karniku pojavljuju i lapori. To ukazuje na utjecaj ~enjacima, mramoriziranim vapnencima, karbonatnim bre- kopnenih prostora (Sl. 2). Zbog ve} formiranog ruba karbo- ~ama, gipsom i anhidritima (Sl. 2). Stijene perma zbog natnog {elfa i njegove padine za pretpostaviti je da bi najsta- nedostatka paleontolo{kih dokaza i sli~ne litologije u pojedi- riji dijleovi klastita bazenskih obilje`ja, a koji su morali na- nim dijelovima terena nije bilo mogu}e razdvojiti od starijih stajati njegovim mehani~kim tro{enjem (ruditi, areniti, mi- karbonskih i mla|ih trijaskih, pa su ~esto prikazane kao kriti i ro`naci), mogli pripadati gornjem trijasu. Za ovo ne karbon-perm ili permo-trijas. Ipak se na temelju nalaza ko- postoje paleontolo{ki dokazi. nodonta na nekim lokalitetima moglo provesti detaljnije U dijelovima terena gdje je gornji trijas razvijen u faci- ras~lanjivanje. jesu vapnenaca ili se oni nalaze kao ulo{ci u dolomitima, na Debljina stijena ozna~enih kao karbon-perm ve}a je od temelju vapnena~kih alga, foraminifera i moluska ra{~lanjen 1600 m. je u katove. Posebno se fosiliferno{}u isti~u grebenski vapnenci s megalodontima. Trijas Debljina trijaskih stijena iznosi oko 2000 m. Stijene trijasa zauzimaju znatan dio razmatranog podru- ~ja, a vezane su uglavnom za mezozojsku karbonatnu plat- Jura formu i Srednje-bosansko {kriljavo gorje (Sl. 1). Najbolje su Jurske naslage u zna~ajnoj mjeri sudjeluju u geolo{koj razvijene na potezu Bugojno – Donji Vakuf – Jajce – Mrko- gra|i na slici 1 prikazanog terena i kontinuirano se nastavlja- nji} Grad, te u podru~ju planine Vla{i}. ju na trijaske. Nastale su u dva paleoambijentalna prostora: A1 64 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book plitkovodnom (platformskom) gdje su istaloèni razli~iti 1982; TOMI], 1983). Treba istaknuti okopnjavanje odno- tipovi vapnenaca i dolomita najbolje razvijenih u Vla{i}u, sno emerziju regionalnih razmjera na prijelazu donja/gornja ju`nim i jugozapadnim dijelovima terena, te padinsko-ba- kreda razli~itog vremenskog trajanja u pojedinim podru~jima zenskom s razli~itim tipovima klastita (kalkruditi, kalkare- (naj~e{}e alb-senon), posljedica koje su postanak mnogo- niti, mikriti i ro`naci) (Sl.1i2), brojnih leì{ta visokokvalitetnih boksita. Mnogobrojne makro i mikrofosilne asocijacije omogu- Na karbonatnoj padini u pripadaju}em bazenu nastala je }ile su ra{~lanjivanje karbonatnog kompleksa {elfnih obi- znatna koli~ina karbonatnih klastita podrijetlo kojih je uglav- lje`ja na donju, srednju i gornju juru. Malm je zahvaljuju}i nom s ruba platforme i od rudistnih biohermi. Prevladavaju raznolikosti facijesa podjeljen na katove. Isti~u se grebenski biokalkruditi, biokalkareniti, biomikriti i lapori. Moji~evi} et vapnenci oksford-kimeridà s kladokoropsisima i posebno al. (1977) smatraju da u podru~ju lista Banja Luka postoji titonski sa sferoktinidama i velikm gastropodima (@IVANO- kontinuitet sedimentacije klastita kroz cijelu kredu, dok su na VI] & MILOJEVI], 1975; VUJNOVI], 1981; VUJNOVI] listovima Jajce, Tesli} i Zenica prikazani samo gornjokredni et al.,1981; MARINKOVI] & AHAC, 1979; MARINKO- klastiti koji su u diskordantnom odnosu sa starijim klastitima, VI] & \OR\EVI], 1981; MOJIÊVI] et al., 1977; PA- ozna~enim kao jura-kreda. U okviru gornjokrednih klastita iz- PE[, 1975a, 1975b). dvojena su dva superpozicijska paketa: donji laporovito-kal- Klasti~ni kompleks razvijen je u krajnjem sjeveroisto- karenitni i gornji konglomeratno-kalkarenitno-laporoviti. ~nom dijelu terena, a proteè se u kontinuiranom pojasu od Na temelju analiza pelagi~kih foraminifera, uglavnom Banje Luke do Zenice (Sl. 1). Prema podatcima iz Osnovne globotrunkana, ustanovljen je kontinuitet sedimentacije kroz geolo{ke karte nastao je u Banjalu~ko-vrandu~ko-sarajev- gornju kredu. skom fli{nom koritu. Najstarije paleontolo{ke mikrofosilne Mehanizam postanka ovih sedimenata, prema registri- zajednice koje su do sada na|ene ukazuju na titonsku, a ranim internim i eksternim teksturama, pripisuje se tur- najmla|e na berijsku starost. Treba napomenuti da se radi o biditnim tokovima. planktonskim oblicima (kalpionele), {irokog stratigrafskog raspona pa je mogu}e da je dio klastita i stariji. Zbog toga je Tre}i paleoambijentalni prostor su intra{elfna, odnosno cijeli kompleks nazvan “jursko-kredna fli{na serija”. Sastoji intraplatformska rubna korita gdje su razvijeni isklju~ivo kar- se od izmjena kalkrudita, kalkarenita, lapora, biomikrita i bonatni klastiti mastrihta. Uglavnom su zastupljeni biokalka- ro`naca (sa ~estim internim i eksternim teksturama karakte- reniiti, biokalkruditi, biomikriti, lapori i konglomerati, odno- risti~nim za turbidite). Za pretpostaviti je da se u debelom sno bre~e. Leè transgresivno i diskordantno na razli~itim komplesku klastita nastalih na rubu i padini karbonatne stratigrafskim ~lanovima karbonatne podloge od gornjeg tri- platforme te pripadaju}em bazenu, nalaze ekvivalenti cijele jasa do alba. Taloèni su kroz cijeli mastriht {to je dokazano jure. S druge pak strane jura je kompletno razvijena na bogatim zajednicama pelagi~kih foraminifera (globotrunkane) karbonatnom {elfu. i vapenena~kog nanoplanktona. Izvori{ni materijal potje~e od rudistnih biohermi i “razbijenog” ruba karbonatnog {elfa Na temelju litolo{kih obilje`ja autori listova Osnovne geolo{ke karte (listovi Banja Luka, Jajce i Tesli}), ovisno o Debljina krednih naslaga prelazi 2000 m. otkrivenosti terena dijele ovu “fli{nu seriju” u dva do ~etiri Paleocen superpozicijska paketa. Postanak ovih sedimenata obja{nja- vaju mehanizmom mutnih struja, argumentiranom mnogo- Prema podatcima iz Osnovne geolo{ke karte u razma- brojnim karakteristi~nim eksternim i internim teksturama. tranom podru~ju nisu dokazane stijene paleocenske starosti. Debljina jurskih sedimenanata iznosi oko 1600 m. Iako su pojedini autori pretpostavili kontinuirani prijelaz iz gornjokrednih klastita u paleocenske, nedostajali su paleon- Kreda tolo{ki dokazi. Sedimenti kredne starosti najrasprostranjeniji su u istra- Novijim radovima (POL[AK et al., 1982; TOMI], 1983), ìvanom prostoru. Predstavljeni su vapnencima i podre|eno te naro~ito DRAGIÊVI] (1987), snimanjem detaljnih stra- dolomitima, mjestimice rudistnim biohermama i njihovim timetrijskih profila i analiziranjem jezgara bu{otina na temelju produktima te karbonatnim klastitima (biokalkruditi, biokal- vapnena~kog nanoplanktona utvr|en je kontinuirani prijelaz iz kareniti, biomikrkiti i lapori) (Sl. 1 i 2). Nastali su u razli- krede u paleocen, kako u podru~ju karbonatne padine i pri- ~itim okoli{ima, koji se, op}enito, mogu svesti na tri paleo- padaju}eg bazena, tako i u podru~ju intra{elfnih rubnih korita. ambijentalna podru~ja. U litolo{kom pogledu zastupljeni su isti tipovi stijena Plitkovodni vapnenci i dolomiti, te rudistne bioherme i kao i u gornjoj kredi, jedino nedostaju proizvodi razaranja neki njihovi proizvodi (npr. kokine i kokiniti) nastali su na rudistnih grebena, ali ih zamjenjuju drugi grebenotvorci (TO- karbonatnoj platformi i njezinom rubu. Bogata mikrofosilna MI], 1983). Najmla|e taloìne koje su nastale u ovim paleo- zajednica vapnena~kih algi i bentoskih foraminifera omogu- ambijentalnim sredinama pripadale bi donjem dijelu gornjeg }ila je izdvajanje pojedinih katova ili vi{e katova zajedno u paleocena. Mla|i sedimenti nisu paleontolo{ki dokazani. donjoj i gornjoj kredi. U bolje istraènim podru~jima ({ire boksitonosno podru~je Jajca) na~injeno je i detaljnije zoni- Neogen ranje u donjoj kredi (DRAGIÊVI], 1981), a na osnovi Taloìne neogena, koje nisu bile predmet razmatranja, rudista, foraminifera i algi dokazani su pojedini katovi i susre}emo u nekoliko me|usobno odvojenih bazena (dio podkaktovi krede (DRAGIÊVI], 1981; POL[AK et al., Zeni~ko-sarajevskog, Bugojanski, Jaja~ko-dnolu~ki i Ko- A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 65 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 3. Ladini~ki “Slojeviti” spiliti u dolini Vrbasa. Figure 3. Ladinian stratified spilites in the valley of the Vrbas River.

Slika 4. Karni~ki boksit na Lju{i. Figure 4. Carnian bauxite at the Lju{a locality. tor-varo{ki, te nekoliko manjih bazena) (Sl. 1). Zastupljene gen. Svaka od njih odlikuje se posebnim paleogeografskim su uglavnom konglomeratima, bre~ama, pje{~enjacima, vap- odnosima i kontinuirano se nadovezuje jedna na drugu. nencima, laporima i ugljenom koji su nastajali u stratigrafskom rasponu od oligomiocena do pliokvartara. Pripisuju se Predplatformni odnosi, razdoblje perm-gornji trijas, vri- molasnom tipu sedimenata. jeme je po~etka, odnosno inicijalnih faza egzistencije karbonatnog {elfa. Ve} u permu egzistira vi{e manjih karbonatnih Paleogeografska evolucija sjevernog ruba karbonatne platformi (Jajce-[ipovo, Kupres, Isto~na Bosna), koje su platforme kasnije “uklopljene” u debeli slijed karbonatnih stijena. Geolo{ka povijest razmatranog podru~ja moè se objas- Sli~ni se uvjeti uspostavljaju u aniziku i dijelu ladinika kada niti kroz ~etiri etape u vremenskom razdoblju perm-paleo- se taloè zna~ajne koli~ine preteìto algalnih vapnenaca. U A1 66 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 5. Model paleogeografskih odnosa na rubu karbonatnog {elfa u vremenskom rasponu donja-gornja kreda. Figure 5. Paleogeographic model at the carbonate shelf margin in the time span Early – Late Cretaceous. najve}em dijelu ladinika (ponegdje i anizik-karnik), doga- rubu platforme (“vanjski oto~ni niz”), a prema unutra{njosti |aju se zamr{eni procesi riftovanja. Vulkanska, preteìto platforme povr{ine otoka se smanjuju i kopneni reìm traje submarinska aktivnost je zna~ajna. Dijabazi i spiliti su do- kra}e (“unutra{nji oto~ni nizovi”). Za vrijeme kopnenog re- minantne stijene (Sl. 3). Uz njih se taloè klastiti, piroklastiti ìma u okruènju otoka odvija se kontinuirana sedimentacija. i vapnenci. Karakteristi~na je velika diversifikacija talo`nih Obale kopnenih prostora su mehani~kim tro{enjem davale prostora i litofacijesa. Na prijelazu ladinik-karnik u pojedi- znatne koli~ine litoklasta, preteìto vapnenaca donje krede, nim podru~jima dolazi do okopnjavanja kada nastaju lateritski koji su gravitacijskim tokovima premje{teni u bazen. U boksiti (Sl. 4). U gornjem trijasu definitivno se uspostavlja unutra{njosti otoka prevladava kemijsko tro{enje i modeli- prostrana relativno stabilna karbonatna platforma s jasno ranje kr{kog reljefa u ~ijim se udubljenjima akumulira mati- definiranim rubom na sjeveru, prema otvorenim bazenskim ~ni materijal za leì{ta boksita (najvjerojatnije vulkanski prostorima. pepeo i prah). Njih nalazimo uzdu` ruba na vi{e mjesta (Klina na Kosovu, Poljane, Crvene stijene, Be{pelj (Sl. 6), U razdoblju gornji trijas-donja kreda paleogeografski Liskovica i Brenica u sredi{njoj Bosni, Bosanska Krupa i odnosi u rubnom dijelu karbonatne platforme, na karbonatnoj Grme~ u zapadnoj Bosni Dubrav~ani zapadno od Karlovca u padini i pripadaju}em bazenu bili su relativno jednostavni. Hrvatskoj s produètkom u Sloveniju). Taloì se debeli stup plitkovodnih karbonata preteìto biogenog podrijetla. U rubnim dijelovima karbonatne platforme U razdoblju senon-paleocen dogodile su se najzna~ajni- koji su izloèni mehani~koj dezintegraciji nakupljaju se zna- je i najintenzivnije promjene na rubu karbonatne platforme. ~ajne koli~ine karbonatnog detritusa, koji opetovano gra- U okviru senonske transgresije postoje}e kopnene prostore vitacijskim tokovima biva transportiran u bazen. Za malm je prekriva more. Pri tome je do{lo do erozije dijela kopna s karakteristi~an bujni razvoj grebenotvoraca na rubu (hidrozoi leì{tima boksita. Uz regionalne uzdu`ne rasjede po~inju i koralji). Svojim velikim biolo{kim potencijalom dali su zavr{ne faze dezintegracije rubnog dijela karbonatne platforme. Formiraju se karbonatni pragovi izme|u kojih nasta- zna~ajne koli~ine grebenskih vapnenaca i biogenog detritu- ju labilni prostori, odnosno intra{elfna korita (Sl. 7). Ona su sa. Pretpostavljaju se grebeni barijernog tipa. Za donju kredu znatnih dimenzija po pruànju ali relativno uska. U njima se karakteristi~ni su orbitolinski i salpingoporelski vapnenci. odlaù goleme koli~ine karbonatnih klastita (Sl. 8). Na pro- Za vrijeme urgona karakteristi~an je razvoj grebenskih orga- stranim karbonatnim pragovima, zbog povoljnih ekolo{kih nizama na rubu karbonatne platforme. uvjeta i uz konstantnu tektonsku aktivnost egzistiraju mno- U vremenu donja-gornja kreda na rubu se odvijaju vrlo gobrojne zajednice rudista koji izgra|uju bioherme barijer- zna~ajne promjene. Dolazi do okopnjavanja uzdu` ruba. nog tipa. Njihovim razaranjem nastaju velike koli~ine kar- Egzistiraju otoci u vi{e “nizova”. Duè osi otoka paralelne bonatnog detritusa koji gravitacijskim tokovima biva sno{en su rubu karbonatne platforme (Sl. 5). Uzrok tome su sna`na kako u glavni bazen niz vanjsku padinu (Sl. 9), tako i u vertikalna tektonska gibanja. Otoci najve}ih povr{ina i s intra{elfna korita. Na prijelazu iz krede u paleogen dolazi do najduljim trajanjem kopnenog reìma smje{teni su na samom potapanja fragmentiranih karbonatnih kompleksa ruba plat- A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 67 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book forme. Uspostavljaju se dubljevodni bazenski uvjeti {to re- platforme prema jugu, odnosno prema jugozapadu, kao i o zultira kontinuitetom bazenske sedimentacije iz krede u pa- postupnom slabljenju {elfne “stabilnosti” uz ja~anje tekton- leogen. To sve svjedo~i o premje{tanju ruba karbonatne skog mobiliteta.

Slika 6. Le`i{te boksita na Be{pelju. Figure 6. Bauxite bearing on Be{pelj.

Slika 7. Model paleogeografskih odnosa na rubu karbonatnog {elfa u vremenskom rasponu gornja kreda-paleocen. Figure 7. Paleogeographic model at the carbonate shelf margin in the time span Late Cretaceous – Paleocene. A1 68 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 8. Bouma sekvence u intra{elfnom koritu, lokalitet Poljane, Slika 9. Turbiditi bazenskog dijela vanjskog ruba karbonatne platf- Jajce. orme, dolina rijeke Ugar. Figure 8. Bouma sequence in the intra-shelf through, Poljane local- Figure 9. Turbidites of the basinal zone of the outher carbonate ity, Jajce. platform, the Ugar River valley.

Tektogeneza sjevernog ruba karbonatne platforme anhidrit, gline i dolomit s piritom. Pripadaju permu. Slije- Tektonska aktivnost na rubu karbonatnog {elfa pred- de}i interval do dubine od 1.485 m pripada aniziku. Izgra|en stavlja najzna~ajniji ~imbenik u cijeloj njegovoj evoluciji. je od kriptokristalastih i stromatolitnih dolomita, rekrista- Ona regulira intenzitet erozije, nagibe padina, batimetrijske odnose, rast grebena i egzistenciju drugih okoli{a. S njom je povezano iniciranje sedimentacijskih gravitacijskih tokova iz kojih su istaloène ogromne koli~ine turbidita i debrita. U bazenskim prostorima nastale su i znatne koli~ine autohto- nih taloìna tipa “scaglia” i ro`naci. Stalna tektonska aktivnost glavni je uzrok dana{njih strukturnih odnosa. Tektogeneza sjevernog ruba Dinaridske karbonatne platforme i uspostavljanje recentnih tektonskih odnosa odvijali su se u okviru regionalnih promjena i doga|aja u {irem prostoru Mediterana. Od gornje krede do danas stvoreni su zamr{eni tektonski odnosi. Oni su danas naro~ito iskazani u postojanju velikih masa karbonatnih stijena mezozojske starosti koji su bili integralni dio dinaridske karbonatne platforme, a danas se nalaze sjeveroisto~no od glavnine klastita (fli{eva), koji su istaloèni na padini i u bazenu uz sjeverni rub platforme. To se prije svega odnosi na masive Vla{i}a, êmernice i Osma~e u sredi{njem dijelu ruba (Sl. 10, Sl. 11, Sl.12). Idu}i na jugoistok, to su karbonatni masivi sjeveroisto~no od Zeni~ko-sarajevskog neogenskog bazena, a vjerojatno i Igman i Bjela{nica. Na sjeverozapadnom dijelu ruba to su mezozojski karbonatni kompleksi u podru~ju Ozalj-Kamanje i @umberak. O zamr{enim strukturnim odnosima na sjeveroisto~nom rubu karbonatne platforme govore i podatci iz duboke struk- turne bu{otine Glamo~- 1, koju je izradio INA-Naftaplin iz Zagreba u razdoblju od 1963.-1965. godine. Probu{eni su vrlo interesantni litostratigrafski i strukturni odnosi koji su prikazani (Sl. 13). Strukturna interpretacija preuzeta je iz PAPE[ (1985), a prikazana je na Slici 14. Bu{otina je dosegla dubinu od 4.212 m, a u{}e bu{otine je na 931,5 mnm. Od povr{ine terena do dubine od 396 m probu{eni su slatkovodni vapnenci i glinoviti vapnenci miocenske star- Slika 10. Model tektogenetskih promjena tijekom tercijara. osti. Slijedi interval do dubine od 900 m koji izgra|uju gips, Figure 10. Model of tectogenetic changes during the Tertiary. A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 69 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 11. Pregledna tektonska karta. Figure 11. Simplified tectonic map.

Slika 12. Pregledni geolo{ki profili. Figure 12. Simplified geological cross-section. A1 70 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book liziranih vapnenaca, kalciti~nih dolomita, vapnenaca, glino- U regionalnim geolo{kim odnosima pozornost treba vitih vapnenaca, pjeskovitih vapnenaca i vapnena~kih bre~a. obratiti na: Slijedi interval s ladini~kim stijenama do dubine od 2.015 m. • transgresivan i diskordantan odnos slatkovodnog neo- Izgra|uju ga pjeskoviti vapnenci, gline, dolomitizirani vap- gena preko kemogenih taloìna permske starost, nenci, kvarcni pje{~enjaci s ro`nacom, glinoviti vapnenci s • tektonski (reversni-navla~ni) kontakt izme|u perm- ro`nacom, mikrokristalasti vapnenci, {ejlovi, lapori i pirit. U skih preteìto kemogenih sedimenata perma i prete- dubinskom intervalu od 2.015-2.150 m slijede karni~ki lapo- ìto karbonatnih stijena anizi~ke starosti, i ri s piritom, dolomitizirani vapnenci, gline i pirit. Do dna • inverzni kontinuirani slijed litostratigrafskih jedinica bu{otine (4.212 m) slijede sedimentne stijene gornjeg trija- od anizika do gornjeg trijasa koji se nalazi ispod sa. Sastoje se od kalciti~nih dolomita, dolomita, dolomita s permskih stijena odnosno ispod navla~nog kontakta. pojavama ro`naca, tufova, dolomitnih bre~a i mikrokristala- stih dolomita.

Slika 13. Litostratigrafski stup bu{otine Glamo~-1. Figure 13. Lithostratigraphic column of the Glamo~-1 well. A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 71 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 14. Geolo{ki profil u podru~ju bu{otine Glamo~-1. Figure 14. Geological cross-section in the area of the Glamo~-1 well.

LITERATURA kultet, Prirodoslovno-matemati~ki fakultet, Institut za geolo{ka istraìvanja i Hrvatsko geolo{ko dru{tvo, Zagreb. DRAGIÊVI], I. (1981): Geolo{ki odnosi u boksitonosnom podru~ju DRAGIÊVI], I. & VELI], I. (2002): The Northeastern Margin of the Jajca.– Magistarski rad., Sveu~ili{te u Zagrebu, 65 str., Zagreb. Adriatic Carbonate Platform.– Geol. Croatica, 55, 185–232. DRAGIÊVI], I. (1987): Paleogeografska evolucija rubnog dijela KATZER, F. (1926): Geologie BOSNIENS UND HERZEGOVINA.– mezozojske karbonatne platforme Dinarida izme|u Vrbasa i Bos- BD. 1., Sarajevo, 480 str. ne.– Disertacija. Rudarsko-geolo{ko-naftni fakultet, Sveu~ili{te u MARINKOVI], R. & AHAC, A. (1979): Osnovna geolo{ka karta Zagrebu, 90 str., Zagreb. SFRJ 1:100.000. List Jajce l33-131 (Basic geological map of DRAGIÊVI], I. (1997): The Bauxites of the Northern Margin of the SFRY, scale 1:100 000, Jajce sheet).– Poduze}e “Geoinènjering” Dinarides Carbonate Platform (Area of Jajce, Bosnia).– 8th Inter- – Institut za geologiju Sarajevo (1975), Sav. geol. zavod, Beograd. nat. Congress of ICSOBA, Milan, April 16/18–1997, Travaux, MARINKOVI], R. & \OR\EVI], D. (1981): Osnovna geolo{ka ICSOBA, 24, 64–73, Milan. karta SFRJ 1:100 000. Tuma~ za list Jajce L33-131 (Geology of DRAGIÊVI], I. & VELI], I. (1994): Stratigraphical position and sig- the Jajce sheet).– Poduze}e “Geoinènjering” – Institut za geologi- nificance of reef facies at the Northern margin of the Dinaric car- ju Sarajevo (1975), Sav. geol. zavod, Beograd, 52 str. bonate platform during the Late Jurassic and Cretaceous in Croatia MOJIÊVI], M., VILOVSKI, S. & TOMI], B. (1976): Osnovna and Bosnia.– Geologie Mediterraneenne, Tome XXI, n0 3–4, 59–63, geolo{ka karta SFRJ 1:100 000. List Banja Luka L33-119 (Basic Marseille. geological map of SFRY, scale 1:100 000, Banja Luka sheet).– DRAGIÊVI], I. & VELI], I. (2001): Sjeverni rub Dinaridske karbo- Institut za geolo{ka istraìvanja Sarajevo (1969), Sav. geol. zavod, natne platforme.– U: DRAGIÊVI], I. & VELI], I. (ur.): 1. Beograd. znanstveni skup, Karbonatna platforma ili karbonatne platforme MOJIÊVI], M., VILOVSKI, S., TOMI], B. & PAMI], J. (1977): Dinarida. Knjiga saètaka, 35–37, Rudarsko-geolo{ko-naftni fa- Osnovna geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. Tuma~ za list Banjaluka A1 72 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

L33-119 (Geology of the Banjaluka sheet).– Institut za geolo{ka VUJNOVI], L. (1980) Geologija podru~ja izme|u Jajca, Donjeg Vaku- istraìvanja Sarajevo (1976), Sav. geol. zavod, Beograd, 50 str. fa i Kupresa (Geology of the area Jajce – Donji Vakuf – Kupres).– PAMI], J. (1982): Trijaski magmatizam Dinarida.– Nafta, 236 str., Zagreb. Geol glasnik, 16, Pos. izd., 104 str., Sarajevo. PAPE[, J. (1975a): Osnovna geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. List Livno VUJNOVI], L. (1981): Osnovna geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. L33-11 (Basic geological map of SFRY, scale 1:100 000, Livno Tuma~ za list Bugojno L33-143 (Geology of the Bugojno sheet).– sheet).– Geol. zavod Sarajevo (1967), Sav. geol. zavod, Beograd. Preduze}e “Geoinènjering”, OOUR Geolo{ki institut Sarajevo PAPE[, J. (1975b): Osnovna geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. Tuma~ za (1975), Sav. geol. zavod, Beograd, 58 str. list Livno L33-11 (Geology of the Livno sheet).– Institut za geolo- VUJNOVI], L., VRHOVÎ], J., JOVANOVI], R., @IVANOVI], M, {ka istraìvanja Sarajevo (1967), Sav. geol. zavod, Beograd, 64 str. SOFILJ, J., AHAC, A., ANDRIJA[EVI], M., GOVEDARICA, PAPE[, J. (1985): Geologija jugozapadne Bosne (Geology of the south- M., JOVI], R., VELJOVI], R. & MITROVI], P. (1980): Osnov- western Bosnia).– Geol. glasnik, 19, Pos. izd., “Geoinènjering” na geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. List Bugojno L33-143 (Basic Sarajevo, 166 str., Sarajevo. geological map of SFRY, scale 1:100.000, Bugojno sheet).– Geo- inènjering, Institut za geologiju Sarajevo (1975), Sav. geol. za- POL[AK, A., DRAGIÊVI], I., TOMI], V., DEVIDÉ–NEDELA, D. vod, Beograd. & BENI], J: (1982): Tektonska i paleogeografska dinamika u rubnoj zoni Jadranske plo~e; primjer kredno–paleogenskog kom- @IVANOVI], M. & MILOJEVI], R. (1975): Osnovna geolo{ka karta pleksa Jajca.– Zbornik radova 10. jub. kongr. geol. Jugosl., 1, SFRJ 1:100 000. Tuma~ za list Zenica L33-144 (Geology of the 605–623, Budva. Zenica sheet).– Institut za geolo{ka istraìvanja Sarajevo (1967), Sav. geol. zavod, Beograd, 60 str. TOMI], V. (1983): Stratigrafija i paleogeografija kredno-paleogenskog boksitonosnog podru~ja Jajca.– Magistarski rad, Sveu~ili{te u Zagrebu, Prirodoslovno–matemati~ki fakultet, 71 str., Zagreb.

Postaja 12 – Stop 12 Studena Vrila

Poslijeplatformni razvitak na Jadranskoj karbonatnoj platformi Post-platform evolution of the Adriatic Carbonate Platform

Ivan Dragi~evi}

The beginning of the Adriatic carbonate platform disintegration starts on its northern and southern margins during tran- sitional period from the Early to the Late Cretaceous. Disintegration processes continue towards the interior of the platform. Laramian orogenic event marks the final disintegration of the platform. After long emersion/continental faze on carbonate platform, three paleoenvironments differentiate. Despite their great differences in sedimentological relations, they are closely related from the lithostratigraphic point of view: areas with thick succession of dominantly carbonate and flysch deposition, areas with Promina formation deposition and areas with Jelar formation deposition.

Poslijeplatformni razvitak bit }e prikazan u okvirima koje je koje su kao otoci poredani u nekoliko “nizova”. Pretpo- na~inio DRAGIÊVI] (2001). stavlja se njihov elipsoidalni oblik s duòm osi paralelnom U dinamskoj evoluciji Jadranske (Dinaridske) karbo- rubu {elfa. Trajanje kopnenog reìma nije bilo jednako. natne platforme, zavr{etak njezine egzistencije predstavlja Strme obale kopnenih prostora su mehani~kim tro{enjem geolo{ki vrlo burno razdoblje. Ono je karakterizirano dez- davale znatne koli~ine litoklasta, preteìto vapnenaca donje integracijom platforme preteìto zbog sna`nih tektonskih krede koji su gravitacijskim tokovima premje{tani u bazen. pokreta {to je uvjetovalo diversifikaciju talo`nih prostora i U unutra{njosti otoka prevladava kemijsko tro{enje, odnosno nastanak debelih slijedova raznovrsnih sedimentnih stijena paleookr{avanje uz deponiranje materijala za leì{ta boksita. kako po petrografskom sastavu tako i po mehanizmima ta- U razdoblju senon-paleocen potpuno prestaje pravi plat- loènja. Sve to je posljedica zna~ajne orogenetske i epiroge- formni razvitak. Naime, u okviru senonske transgresije posto- netske dinamike koju moèmo pratiti u razdoblju od prije- je}e kopnene prostore prekriva more, a transgresivni senonski laza donje-gornja kreda pa do oligocena. sedimenti leè preko karbonatnih stijena stratigrafskog raspo- Poslijeplatformna evolucija najranije zapo~inje na sje- na od gornjeg trijasa do cenomana (DRAGIÊVI], 1987). vernom i ju`nom rubu, a nakon toga postupno se seli prema Regionalni uzdu`ni rasjedi postaju aktivniji i mijenjaju karak- unutra{njosti platforme. Ju`ni odnosno jugozapadni rub, da- ter iz normalnih u reversne. Formiraju se karbonatni pragovi nas je prekriven Jadranskim morem i kvartarnim taloìna- izme|u kojih nastaju labilni prostori, odnosno intra{elfna ma, pa o poslijeplatformnim odnosima moèmo zaklju~ivati korita. Ona su znatnih dimenzija po pruànju, ali relativno us- na temelju oskudnog broja dubokih bu{otina. ka. U njima se odlaè golema koli~ina karbonatnih klastita. Krajem 0donje krede uz regionalne uzdu`ne rasjede na Na prostranim karbonatnim pragovima, koji jo{ imaju obilje`ja sjevernom rubu platforme formiraju se kopnene povr{ine izoliranih karbonatnih platformi, zbog povoljnih ekolo{kih A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 73 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book uvjeta i uz konstantnu tektonsku aktivnost, egzistiraju nebro- liti, diskocikline, koralji, jeìnci itd. Karakteristi~no je da su jene zajednice rudista koji izgra|uju grebene barijernog tipa. takvi slojevi redovito istaloèni iz gravitacijskih tokova (de- Njihovim razaranjem nastaju ogromne koli~ine karbonatnog briti). Tradicionalna razmi{ljanja ovako prikazani slijed sma- detritusa koji gravitacijskim tokovima biva sno{en kako u traju stratigrafskim i sedimentacijskim kontinuitetom, a {to glavni bazen niz vanjsku padinu, tako i u intra{elfna korita. predstavlja glavni problem u razumijevanju zamr{enih pa- Na prijelazu iz krede u paleogen dolazi do potapanja fragmen- leogeografskih odnosa i posebice usporedbe sa sedimenta- tiranih karbonatnih kompleksa ruba platforme. Uspostavljaju cijskim prostorima u susjedstvu. se dubljevodni bazenski uvjeti {to rezultira kontinuitetom 2. Podru~je u kojem je istaloèna Promina formacija bazenske sedimentacije iz krede u paleogen. To sve svjedo~i o (ju`na Hrvatska, Hercegovina i druga podru~ja). Karakte- premje{tanju ruba karbonatne platforme prema jugu, odnosno riziraju je raznovrsni litolo{ki ~lanovi: klastiti razli~ite veli- prema jugozapadu, kao i o postupnom slabljenju {elfne “sta- ~ine zrna, lapori, glinoviti vapnenci, vapnenci, grebenski bilnosti” uz ja~anje tektonskog mobiliteta. vapnenci, ugljen... Generalno gledaju}i stariji dio izgra|uju Name}e se pitanje ~ime je obiljeèn regresivni slijed u taloìne sitnijeg zrna, vapnenci, lapori i ugljen dok u mla- podru~ju sjevernog ruba platforme? Za sada se moè sugeri- |em dijelu prevladavaju konglomerati. Mehanizmi taloè- rati da ga u materijalnom smislu obiljeàvaju debeli slijedo- nja su raznovrsni od turbiditnih, debritnih, rije~nih do autoh- vi oligocenskih klastita krupnoga zrna koji imaju obilje`ja tonih vapnenaca i ugljena. Promina formacija je transgre- molase. Oni se redovito nalaze u podlozi neogenskih taloì- sivna i diskordantna preko vapnenaca gornje krede, ali i na s ugljenom. preko alveolinskih vapnenaca. U oba slu~aja transgresivna je granica obiljeèna leì{tima boksita No, brojni su lokali- U unutra{nejm dijelu platforme, odnosno idu}i prema teti gdje se sedimentacija iz alveolinskih vapnenaca konti- jugu nastaju nova intra{elfna korita u kojima se odlaù nuirano nastavlja u klastite Promina formacije. Prijelazne su preteìto karbonatni klastiti poznati pod nazivom “fli{”. naslage karbonatno klasti~ne. Po~etak sedimentacije obilje- Svako je ju`nije korito mla|e od sjevernog. èn je taloènjem slatkovodnih klastita i glinovitih vapnena- U priobalnome dijelu Dinarida od Slovenije, Istre, Kvar- ca s ugljenom. Posebice su intersantna brojna kr{ka udub- nera, Dalmacije, Hercegovine, Crnogorskog primorja do ljenja u gornjokrednim vapnencima u ~ijim se dnima nalazi Skadra u Albaniji platformni uvjeti prestaju u okviru lara- boksit kojemu krovinu ~ine najstariji spomenuti slojevi Pro- mijskih doga|anja. Veliki dio podru~ja okopnjava uz zna~ajnu mina formacije. Ti su slojevi ~esto stariji od foraminiferskih tektonsku aktivnost kada nastaju blage plikativne strukture i vapnenaca koji se nalaze u neposrednoj blizini (zapadna uzdu`ni normalni rasjedi. Trajanje kopnene faze vrlo je Hercegovina). Ova ~injenica nesumljivo govori u prilog promjenjivo. Rezultat toga je da su razli~iti ~lanovi paleo- istovremenosti znatnog dijela karbonatnog slijeda s fli{em i genskih naslaga istaloèni na razli~ite ~lanove gornjokred- Prominske formacije. U slijedu prema gore naslage popri- nih vapnenaca. Transgresivna granica ~esto je obiljeèna maju marinska obilje`ja. Susre}emo grebenske vapnence, leì{tima boksita koji u razli~itim podru~jima imaju krovine lapore s bogatim sadràjem nanoplanktona, glinovite vap- razli~ite starosti. Izgleda da je transgresija najranije zapo~i- nence, te le}e konglomerata koje su s obli`njih kopnenih nje u zapadnim podru~jima, a postoje i podru~ja s kontinui- prostora done{ene u bazen. Zavr{ni ~lanovi regresivnog ci- ranim taloènjem iz krede u paleogen. klusa Promina formacije (uglavnom konglomerati, ali i la- U cijelom razmatranom prostoru mogu se razlikovati tri pori i ugljen) istaloèni su preteìto u kopnenim i jezerskim regionalna paleoambijentalna podru~ja: okoli{ima. Valutice konglomerata izgra|uju preteìto vapnenci i dolomiti stratigrafskog raspona od trijasa do paleoge- 1. Podru~je u kojem je istaloèn debeli slijed preteìto na. Uz njih susre}emo i pje{~enjake iz “fli{a”, ro`nace, ali i karbonatnih sedimenata i fli{a. Op}enito tu razlikujemo: valutice konglomerata iz starijih ~lanova Promina formacije. Liburnijske naslage (donji foraminiferski vapnenci, Kozina naslage i miliolidni vapnenci), foraminiferske vapnence, Sedimentacijski okoli{i, odnosno tip bazena u kojima je prijelazne naslage i fli{. U po~etku je sedimentacija preteìto istaloèna Promina formacija pripadao bi “foreland” tipu slatkovodno-braki~na i odvija se u batimetrijski najniìm bazena u kojem je sedimentacija bila sna`no povezana s dijelovima reljefa. Bituminozni vapnenci, lapori i ugljen tektonskim doga|ajima (bore i sna`ni reversni rasjedi). Kon- naj~e{}e su stijene. Pretpostavljaju se jezersko-lagunski oko- stantna tektonska aktivnost dala je ogromne koli~ine prete- li{i. S miliolidnim vapnencima uspostavljaju se pravi marin- ìto karbonatnih klastita {irokog stratigrafskog raspona koji ski uvjeti. Oni se nastavljaju i za vrijeme taloènja foramini- su transportirani i zaobljavani na putu do bazena u kojem je ferskih vapnenaca, pa u paleogeografskom smislu moè se istaloèna Promina formacija. govoriti o vi{e manjih karbonatnih platformi. Tijekom talo- 3. Podru~je u kojem je istaloèna Jelar formacija (Lika, ènja numulitnih vapnenaca one bivaju potopljene i uspo- Velebit, sjevernojadranski otoci, zale|e Kvarnera i dr.). Sa- stavljaju se druga~iji batimetrijski odnosi kada se taloì fli{. stoji se skoro u potpunosti od karbonatnih klastita krupnog Posebno je interesantno pitanje je li barem dio fli{kih talo- zrna (preteù fragmenti rudita, ali nalazimo i olistolite). ìna istovremen s dijelom karbonatnog sedimentacijskog Prevladavaju bre~e i podre|eno bre~okonglomerati. Vezivo slijeda. Ovakva razmi{ljanja potkrepljuju debeli slojevi kar- je uvijek karbonatno {to govori da je formacija nastala u bonatnih klastita unutar fli{a u kojima nalazimo vrlo brojnu i potpunom karbonatnom okruènju, dakle na podru~ju neka- raznovrsnu pretaloènu faunu karakteristi~nu za pli}evodna da{nje karbonatne platforme. Uglati ili tek neznatno zaoblje- podru~ja, npr. karbonatni pragovi gdje primarno ìve numu- ni fragmenti te potpuna neure|enost sedimenata upu}uju da A1 74 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book su oni nastali u podru~ju sna`nih (reversnih) rasjeda ~ija je Sigurno je da je tektonska aktivnost odigrala najva`niju aktivnost kroz dulje vrijeme davala velike koli~ine litoklasta. ulogu u stvaranju ovakvih litostratigrafskih odnosa. Zbog toga Jelar formaciju moèmo smatrati grandioznim Temeljem iznesenog glede dinamske evolucije u posli- tektofacijesom, a njezin poloàj ozna~ava glavne aktivne jeplatformnom razdoblju u podru~ju Dinarske karbonatne reversne rasjede paleogenske aktivnosti u podru~ju Dinar- platforme mogu se ponuditi odre|ena razmi{ljanja koja bi ske karbonatne platforme. mogla pripomo}i u daljnjem istraìvanju: Stratigrafski raspon karbontanih fragmenata u Jelar for- • Poslijeplatformni odnosi (odnosno dezintegracija) za- maciji jednak je rasponu valutica u Promina formaciji. Tako po~inju u razli~itim podru~jima platforme u razli~ito se susre}u fragmenti i valutice od trijasa do paleogena. Zbog vrijeme. toga se name}e zaklju~ak o istodobnosti, barem u najve}em • Najranije zapo~inju na njezinim rubovima: sjever- dijelu, Jelar i Promina formacije, koje su nastale u jedin- nom (sjeveroisto~nom) i ju`nom (jugozapadnom). stvenom “foreland” bazenu. dezintegracija napreduje od sjevera prema jugu u Podru~je koje je danas prekriveno Jadranskim morem, unutra{njost platforme. odnosno podru~je ju`nog i/ili jugozapadnog ruba karbonatne • Uzdu`ni rasjedi i blage plikativne strukture temeljena platforme ima istaloène poslije platformne sedimente. Oni su obilje`ja ranih faza dezintegracije platforme, od- su poznati jedino iz podataka dubokih bu{otina. Prema oskud- nosno poslije platformnih odnosa. nim dostupnim podacima u litolo{kom i stratigrafskom smislu najsli~niji su slijedu sedimenata koji su istaloèni u opisa- • U uznapredovalim fazama dezintegracije rasjedi pre- nom podru~ju br. 1. Me|utim, temeljna je razlika da razli~iti laze u sna`ne reversne uz intenzivnije boranje litostratigrafski ~lanovi paleogena mogu biti transgresivni i Biostratigrafski podatci upu}uju na istovremenost kar- diskordantni preko znatnije starijih karbonatnih ~lanova (jura bonatnih i klasti~nih slijedova (u njihovom najve}em dijelu) npr.). Velikaje varijabilnost u debljini paleogenskog sedimen- s mje{ovitim litofacijesima izme|u njih. Samo bazalni i tacijskog slijeda kako u cjelini tako i u debljini pojedinih zavr{ni dijelovi slijeda ne moraju biti istovremeni. Dakle, ~lanova (alveolinski vapnenci, numulitni vapnenci, fli{). Po- karbonatni slijed, formacija fli{a najve}im dijelom, Promina nekad je cjelokupni slijed zastupljen preteìto klastitima, a formacija i Jelar formacija predstavljaju najve}im dijelom ponekad nedostaje cjelokupni slijed, pa su preko stratigraf- bo~ne ekvivalente. ski razli~itih ~lanova platformnih karbonata mezozojske sta- • Zavr{etak poslijeplatformnog razvitaka obiljeèn je rosti diskordantne taloìne neogenske starosti. regresivnim slijedom. Ovakvi litografski odnosi govore o burnoj geolo{koj Na{a postaja promatranja poslijeplatformnog razvi}a na povijesti ovog podru~ja glede poslijeplatformne evolucije. Jadranskoj karbonatnoj platformi nalazi se u zapadnoj Her-

Slika 1. Geolo{ka skica {ireg podru~ja Studenih Vrila. Figure 1. Geological sketch of the area of Studena Vrila. A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 75 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 2. Studena Vrila: bazalni dio Promina formacije. Figure 2. Studena Vrila: the basal portion of the Promina Formation. cegovini, gdje su Prominska formacija i karbonatne forma- citiranim autorima boksiti Studenih Vrila u podini imaju cije i njihovi me|usobni odnosi dostupni promatranju na vapnence s rudistima turon-senonske starosti, a krovinu im brojnim otvorenim profilima. Zbog brojnih lokaliteta na izgra|uju klasti~ne naslage eocena i starijeg oligocena, od- kojima su izva|ena leì{ta boksita, a tu pripada i na{ lokalitet nosno Promina formacije. Studena Vrila, dostupni su promatranju bazalni slijedovi Na lokalitetu Studena Vrila (Sl. 1 i 2), koji je jedan od naj- poslijeplatformnih sedimentnih formacija. Temeljni strati- bolje istraìvanih boksitonosnih lokaliteta upoznat }emo se s grafski i strukturni odnosi postavljeni su izradom Osnovne podinskim plitkomarinskim vapnencima gornje krede, strati- geolo{ke karte SFRJ 1:100.000, list Imotski (RAI] et al., grafskom prazninom u okviru laramijskih doga|anja, stvara- 1976) i tuma~a za istu kartu (RAI] & PAPE[, 1976). Prema njem paleoreljefa, genezom leì{ta boksita, paleogeografskim

Slika 3. Paleoreljef – boksit: bazalni dio Promina formacije. Figure 3. Paleorelief – bauxite: the basal portion of the Promina Formation. A1 76 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 4. Paleoreljef – boksit: bazalni dio Promina formacije. Figure 4. Paleorelief – bauxite: the basal portion of the Promina Formation.

Slika 5. Paleoreljef – boksit: geometrija sedimentnih tijela u krovini. Figure 5. Paleorelief – bauxite: geometry of overlying sedimentary bodies. odnosima i paleoambijetalnim sedimentacijskim okoli{ima u Dominantno je kemijsko tro{enje vapnenaca. Kroz dulje vrijeme taloènja krovinskih (bazalnih) litolo{kih ~lanova vrijeme nastaje egzoti~an paleoreljef s brojnim morfolo{ki Promina formacije (Sl. 3) (BLA[KOVI] & DRAGIÊVI], raznovrsnim udubljenjima. Naj~e{}e su to manje doline, 1991; DRAGIÊVI] et al., 1986, 1987; BLA[KOVI] et al., vrta~e, kanali, manji kanjoni i sl. Istovremeno sa stvaranjem 1988, 1995; DRAGIÊVI] & BLA[KOVI], 2001). paleoreljefa na predmetno paleokopno padaju najvjerojatnije vulkanski pepeo i pra{ina i/ili kopneni pijesak i prah koji U okviru laramijskih doga|anja u najmla|oj kredi egzi- su dono{eni posredstvom vjetra. Ki{ama i gravitacijom se stiraju kopneni uvjeti. Dolazi do prekida taloènja plitko- takav talog premje{ta u najniè dijelove paleoreljefa. Tako morskih vapnenaca (najmla|i o~uvani vapnenci su turon-se- se taloì materijal za budu}a leì{ta boksita. Koli~ina mate- nonske starosti (RAI] et al, 1976). Istovremeno se u struktur- rijala za boksit u svakom paleoudubljenju ovisi o veli~ini nom pogledu stvaraju blage plikativne strukture (antiklinale gravitiraju}e povr{ine. Tako nailazimo na mala paleoudub- i sinklinale), koje daju temeljna strukturna i geomorfolo{ka ljenja koja su do vrha ispunjena materijalom za boksit ili pak obilje`ja podru~ju. Nastaje paleoreljef-paleookr{avanje koje nailazimo na velika udubljenja koja su samo manjim dije- je naro~ito intenzivno u tjemenim dijelovima blagih anti- lom ispunjena materijalom za boksit. Pri ovome treba istak- klinala zbog njihove mehani~ke o{te}enosti usljed nastanka nuti da su i dna paleoudubljenja bila na razli~itim hipsome- vi{e pukotinskih sustava (Sl.4i5). trijskim poloàjima. Lateritizacija materijala za boksit obav- A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 77 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book ljena je u kopnenoj fazi o ~emu svjedo~e litoklasti boksita u ali dno sedimentacijskog bazena i dalje ima razvedenu morfo- prvim krovinskim konglomeratima. logiju {to je naslije|eno iz ranijih faza. U podru~jima iznad Na ovakovo egzoti~no paleokopno Studenih Vrila zapo- boksita taloè se lapori, mikriti i sitnozrnasti kalkareniti. U ~inje paleogenska ingresija. U po~etku vladaju slatkovodni laporima je ustanovljen marinski nanoplankton kako na otvo- uvjeti {to se tlocrtno iskazuje kao skup jezera koja su smje{te- renim profilima tako i u bu{otinama (NP-14, Trybrachiatus na u najdubljim paleoudubljenjima. Za to vrijeme hipsome- orthostylus, DRAGIÊVI] et al., 1985). Marinski uvjeti traju trijski vi{a i volumno manja paleoudubljenja su izvan dosega kroz donji i srednji eocen. U zale|u sedimentacijskog bazena vode. U slatkovodnim jezerima taloè se gline, lapori, pjes- zbog sna`nih i vrlo aktivnih reversnih rasjeda stvara se hipso- koviti lapori, mikriti i kalkareniti, a nerijetko i slojevi ugljena metrjski razveden reljef ~ijim intenzivnim mehani~kim tro- (ustanovljeno bu{otinama i podzemnim rudarskim radovi- {enjem nastaju velike koli~ine klastita krupnog zrna. Njiho- ma). Sedimentacija je spora i dugotrajna. Razina vode nepre- vim transportom prema na{em marinskom bazenu i pri tome stano raste uz postupni utjecaj mora. Nastavlja se sli~na sedi- zaobljavanjem ostvaruju se uvjeti za taloènje le}a konglo- mentacija. Cijelo kopno koje razmatramo jo{ nije poplavlje- merata unutar marinskog bazena. To je vidljivo iz izmjene no. Nedostatak fosilnih ostataka u krovinskim slojevima lapora s marinskim vapnena~kim nanoplanktonom i razno- onemogu}uje odre|ivanje sekvencija taloènih u oslanjenim vrsnih po obliku i veli~ini le}a konglomerata. Pri tome je uvjetima. Razina mora i dalje raste. Uvjeti postaju marinski, taloènje konglomerata bio brz i buran proces pri ~emu je

Slika 6. Erozijski kanal: odnos tijela konglomerata prema sitnozrnastim talozima u krovini boksita. Figure 6. Erosional channle: relationship of conglomeratic bodies and finer-grained deposits which overly bauxite.

Slika 7. Geometrija i prostorni raspored konglomeratnih tijela u neposrednoj krovini le`i{ta boksita. Figure 7. Geometry and spatial distribution of conglomeratic bodies overlying bauxite deposits. A1 78 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 8. Paleoreljef: boksit i ugledni geolozi. Figure 8. Paleorelief: bauxite and prominet geologists.

Slika 9. Prominski konglomerati: Studena Vrila. Figure 9. Promina conglomerates: Studena Vrila. dolazilo do djelomi~ne, a nekada i potpune erozije slojeva metata. One zauzimaju naoko kaoti~an izgled, geometrija im lapora (brojni erozijski kanali i druge teksture, ili dodir dvije je odre|ena akomodacijskim prostorom iznad leì{ta boksita, le}e konglomerata – potpuna erozija sloja lapora (Sl. 6). te su ~esto zdepasta ili izduèna po duòj osi leì{ta (Sl. 7). Konglomerati su polimiktni. Preteù valutice vapnena- Ovakovi “kaoti~ni” rasporedi konglomeratnih tijela kod ca i dolomita (od gornjeg trijasa do gornje krede – naj~e{}e relativno manjih debljina krovinskih ~lanova (~ak i do 150 m) kredne starosti). Nerijetko se susre}u i slabije zaobljene definirani su kao odli~an indikator postojanja leì{ta boksita. valutice ro`naca. Dno sedimentacijskog bazena i dalje je Na ve}im dubinama (ve}e debljine krovine) ovakovi su razvedeno. Iznad leì{ta boksita su i ve}e dubine vode, odnosi definirani geofizi~kim metodama istraìvanja (DRA- odnosno nalaze se morfolo{ka udubljenja na dnu bazena. GIÊVI] et al., 1991). Izvan podru~ja s leì{tima boksita na Prostor iznad leì{ta boksita jo{ nije u potpunosti ispunjen zaravnjenim dijelovima dna sedimentacijskog bazena tako- sedimentom. Ovakova morfologija dna sna`no utje~e na |er se odlaù le}e konglomerata. No, ovdje su one daleko na~in taloènja, prostorni raspored i geometriju le}a konglo- pravilnije, izduène i me|usobno konkordantne. A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 79 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 10. Prikaz razvoja le`i{ta boksita i krovinskih formacija. Figure 10. Review of developing of the bauxite bearings and overlieing formations.

Slika 11. Kronostratigrafski razvoj i raspored glavnih litofacijesa. Figure 11. Chronostratigraphic evolution and distribution of major lithofacies. A1 80 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Iz iznesenog je razvidno da je paleoreljef podinskih DRAGIÊVI], I. (1987): Paleogeografska evolucija rubnog dijela vapnenaca s leì{tima boksita sna`no utjecao i kontrolirao mezozojske karbonatne platforme Dinarida izme|u Vrbasa i Bos- mehanizme sedimentacije, raspored i geometriju sedimentne.– Disertacija. Rudarsko–geolo{ko–naftni fakultet, Sveu~ili{te u Zagrebu, 90 str., Zagreb. nih tijela kroz dugo vremensko razdoblje (Sl. 8). DRAGIÊVI], I. (2001): Poslijeplatformni razvitak na Dinaridskoj U mla|im slijedovima Prominske formacije utjecaj pa- karbonatnoj platformi.– U: DRAGIÊVI], I. & VELI], I. (ur.): 1. leoreljefa se smanjio odnosno nestao pa su se istaloìle de- znanstveni skup, Karbonatna platforma ili karbonatne platforme bele sekvence s konglomeratnim slojevima koji su preteìto Dinarida. Knjiga saètaka, 84–88, Rudarsko-geolo{ko-naftni fa- me|usobno konkordantni (Sl. 9). kultet, Prirodoslovno–matemati~ki fakultet, Institut za geolo{ka istraìvanja i Hrvatsko geolo{ko dru{tvo, Zagreb. U {irem prostoru Studenih Vrila (boksitonosni sedimen- DRAGIÊVI], I., ANDRI], M. & BLA[KOVI], I. (1991): Geologi- tacijski bazen Mesihovina – Rakitno (DRAGIÊVI] et al., cal and geophysical exploration of the bauxite deposits application 1992) (Sl. 1), nalaze se brojni lokaliteti s leì{tima boksita of the shallow seismic reflection method.– Zbornik Rudarsko-geo- (Dautovac, Podsnije`nica, Soba~, Velika oluja, Koljani, Ko- lo{ko-naftnog fakulteta, 3, 23–28, Zagreb. njovac itd.), ali i s krovinskim naslagama bitno razli~itim od DRAGIÊVI], I., BENI], J. & BLA[KOVI], I. (1985): Novi strati- onih u Studenim Vrilima. Prvenstveno se to odnosi na mije- grafski podaci o paleogenskim klastitima Studenih Vrila – Zapad- {ane klasti~no-karbonatne i ~isto karbonatne krovinske sedi- na Hercegovina.– Geol. vjesnik, 38, 31–34, Zagreb. mente. Njihova geneza i me|usobna korelacija prikazani su DRAGIÊVI], I. & BLA[KOVI], I. (2001): On Stratigraphy and na Slikama 10 i 11. Bauxitogenesis of Paleogene Bauxites of the Carbonate Dina- rides.– Geol. glasnik, 34, 5–18, Sarajevo. Vi{e podataka o stratigrafskim, litostratigrafskim, sedimentolo{kim, paleogeografskim, paleostrukturnim, struktur- DRAGIÊVI], I., BLA[KOVI], I., TI[LJAR, J. & BENI], J. (1992): Stratigraphy of paleogene strata within the Mesihovina-Rakitno nim i prakti~nim geolo{kim istraìva~kim podacima moè area (Western Hercegovina).– Geol. Croatica, 45, 25–52, Zagreb. se na}i u literaturnim podacima koji su u prilogu. DRAGIÊVI], I., BLA[KOVI], I., TI[LJAR, J. & PAPE[, J. (1987): Eocene bioherms and the associated lithofacies in Western Hercego- vina, Yugoslavia.– 8th Regional meeting Sediment., I.A.S., 199–203, LITERATURA Fac. des scienc. De Tunis, Tunis. DRAGIÊVI], I., TI[LJAR, J., BLA[KOVI], I. & BENI], J. (1986): BLA[KOVI], I., DRAGIÊVI], I. & TI[LJAR, J. (1986): On mecha- Mehanizam taloènja krovinskih naslaga leì{ta boksita kao odraz nism of deposition of the “Promina formation” conglomerate in paleoreljefa podine.– ANUBiH, Nau~ne komunikacije, I, Odjelje- the Mesihovina-Rakitno basin Western Herzegovina, Yugoslavia.– 7th Regional meeting Sediment., I.A.S., 195–199, Krakow. nje tehni~kih nauka, 1, 1–31, Sarajevo. BLA[KOVI], I. & DRAGIÊVI], I. (1991): Structure and morphol- RAI], V., AHAC, A. & PAPE[, J. (1976): Osnovna geolo{ka karta ogy of bauxite deposits in the area of Studena Vrila.– TRAVAUX, SFRJ 1:100.000. List Imotski K33-23 (Basic geological map of ICSOBA, 20–21/23, 13–28, Zagreb. SFRY, scale 1:100 000, Imotski sheet).– Inst. za geol. istra`. BLA[KOVI], I., DRAGIÊVI], I. & TI[LJAR, J. (1995): Morpho- Sarajevo (1967), Sav. geol. zavod, Beograd. logical and geological indicators of the possible bauxite deposits in RAI], V. & PAPE[, J. (1976): Osnovna geolo{ka karta SFRJ 1:100.000. the karst region of Western Hercegovina.– Zbornik Rudarsko-geo- Tuma~ za list Imotski K33-23 (Geology of the Imotski sheet).– Inst. lo{ko-naftnog fakulteta, 7, 17–27, Zagreb. za geol. istra`. Sarajevo (1968), Sav. geol. zavod, Beograd, 51 str.

Postaja 13 – Stop 13 Profil Ostro`ac – Section Ostro`ac

Jezerski miocen Duvanjskog bazena – Lacustrine Miocene of the Duvno basin

Oleg Mandi}, Arjan de Leeuw1 & Hazim Hrvatovi}

1Paleomagnetic Laboratory “Fort Hoofddijk”, Utrecht University, Budapestlaan 4, 3584 CD, Utrecht, Netherlands

Livno-Duvno Basin located in SW Bosnia and Herzegovina is the second largest intra-mountainous basin of the Dinaric Alps with a surface of 590 km2 and sedimentary infill of more than 2000 m thickness. Its infill comprises two sequences of dominantly shallow lake deposits bounded by angular disconformity. We present here almost complete section in the lower sequence at locality Ostrozac W of Tomislavgrad. 1700 m thick, Early to Middle Miocene, succession starts with coal seam, passing upward into limestone dominated succession. At about 850 m first distal debris flow deposit intercalates. The intercalations show thickening and coarsening upward, culminating on top of the section with about 26 m thick megabreccia bed indicating tectonics to be the cessation trigger for the first and the main basinal deposition cycle. A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 81 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Kao posljedica regionalnog geodinamskog razvoja, na {iro- je sme|i ugljen debljine 10,5 m, podijeljen proslojcima vap- kom prostoru od Jadranskog mora sve do Dravske depresije, nenca (dolje) i tufa (gore) u tri jedinice. Na ugljenu slijedi tokom donjeg i srednjeg miocena nastaje niz manjih i ve}ih prijelazna zona vapnenaca s glinovitim i ugljevitim pro- longitudinalnih, pull-apart bazena. Tokom vi{e miliona go- slojcima (A), nakon ~ega slijede prete`no tamno sme|i i sivi, dina u tim bazenima traje stabilna jezerska sedimentacija. uslojeni vapnenci bogati organskom tvari sa sporadi~nim Autohtona faunisti~ka evolucija dugovje~nih jezera dovodi ostacima riba i bilja (B). Tamni vapnenci, s endemi~nom ubrzo do visokog stupnja endemi~nosti prostora i do na- faunom, priljepku sli~nih puèva Clivunellida, na|eni su u stanka zasebne biogeografske jedinice nazvane Dinarski je- izoliranim izdancima krovinskih slojeva izvan rudni~kog zerski sustav, paleogeografski smje{tene izme|u Paratethysa i prostora (C). Sredozemnog mora (Neotethysa) (izvori u MANDIC et al., Profil Ostroàc po~inje izmjenom vapnenaca i glinovi- 2009). tih proslojaka / tufova (jed. 1, 8,2 m). Slijedi sme|i vapnenac Livanjsko-duvanjski bazen, ima povr{inu od oko 590 s korjenjem vodenog bilja (jed. 2., 49,6 m), koji prema gore km², a poslije Sarajevsko-zeni~kog bazena (oko 1000 km²) prelazi u sme|i dobro uslojeni vapnenac (jed. 3, 215,9 m). najve}i je slatkovodni bazen Dinarskog jezerskog sustava. Do prvog pje{~anog proslojka slijedi jo{ dobro uslojeni Kao i drugi bazeni ovog razvoja, izduèn je u smjeru JI – SZ vapnenac s riplovanim intervalima (jed. 4., 211,2 m). Na i slijedi Dinarsko pruànje. Tonjenje se odvijalo du` uzdu`nih centimetarskom proslojku slabo sortiranog pje{~enjaka sli- rasjeda uz rubove bazena. Po pravilu, to tonjenje je znatno jede vapnenci s riplovima i koritnom kosom slojevito{}u. ve}e uz jugozapadne nego uz sjeveroisto~ne rubove bazena. Prisutne su i teksture kanala i klizi{ta kao i daljnji proslojci Uzdu`ni rasjedi su nastali oligocenskom postorogenom, pje{~enjaka. Pje{~enjaci imaju uglasta do poluuglasta zrna i transpresivnom tektonikom, a reaktivirani su u donjem mio- tamne su, hr|avosmede boje (jed. 5., 111,2 m). Prema gore cenu pod utjecajem back-arc ekstenzije Panonskog bazena i slijede dobro uslojeni vapnenci (jed. 6, 54,0 m), riplovani podvla~enja Adrijatskog bloka pod Dinaride u smjeru sje- vapnenci (jed. 7, 24,4 m) i uslojeni vapnenci s istanjavanjem vera (izvori u de LEEUW et al., in prep.). banaka prema gore (jed. 8, 72,2 m). Dolje opisani stup, snimljen na sjeverozapadnom rubu Interval krupnozrnastih proslojaka po~inje dvometar- Duvanjskog polja, udaljen je oko 3 km zra~ne linije od skim slojem bre~e unutar litostratigrafske jedinice djelomi~no Tomislavgrada i prati du` 2 km {iroki tok potoka Ostroàc. koso uslojenih vapnenaca u izmjeni s laporima. Prete`no Potok te~e isto~nim rubom planine Tu{nice (1697 m) i karbonatne komponente ove bre~e slabo su zaobljene i lo{e slijedi makadamski put {to spaja glavnu cestu Tomislav- sortirane. Dva sloja do pola metra debelog tufa javljaju se u grad-Livno s napu{tenim rudnikom ugljena jugoisto~no od gornjem dijelu jedinice. Tuf i bre~a se lateralno mogu slijediti Vu~ipolja. Profil ima generalno pruànje prema jugu, oko- vi{e stotina metara (jed. 9, 42,0 m). Slijede debelo uslojeni mito na pruànje slojeva. Baza mu je na 930 m nadmorske vapnenci (jed. 10., 97,2 m), tanko uslojeni vapnenci s metar- visine, 150 m sjeverno od potoka Ostroàc, na odvojku ski debelim slojem karbonatne bre~e u sredi{njem dijelu (jed. makadamskog puta prema Eminovom selu (N43 43 40.5 11, 73,9 m) i vapnenci s proslojcima karbonatnih i mikroooid- E17 10 59.6). Vrh mu je veliko tijelo megabre~e uz veliki nih pjesaka (jed. 12, 48,3 m). Vr{ni interval (jed. 13, 394,9 m) zavoj glavne ceste i most sjeverno od sela Jo{anica, na oko je samo manjim dijelom otkriven. Sa~injavaju ga laporoviti 910 m nadmorske visine (N43 42 34.9 E17 10 58.0). vapnenci s ulo{cima bre~a. Vr{na bre~a je debljine 26,3 m i Stup Ostroàc omogu}uje uvid u razvoj starije (i glavne) uklju~uje karbonatne blokove od preko 2 m visine. Kontakt s jezerske faze Livanjsko-duvanjskog bazena (Sl. 1). U to mla|im jezerskim naslagama opisan je u neposrednoj krovini vrijeme prostor je jo{ cjelovit, no ubrzo ga zahva}aju sinse- ove bre~e (MILOJEVI] & SUNARI], 1964). dimentacijski tektonski pokreti {to dovode ne samo do po- Originalno definirana zona ùtih vapnenaca s dreisse- stupne diferencijacije bazena ve} i do privremenog prekida nidnim {koljka{ima (MILOJEVI] & SUNARI], 1964, D) taloènja. Pritom izdignuto paleokopno odgovara otprilike odgovara jedinicama 1 do 4 zajedni~ke debljine 418,7 m. dana{njem prostoru planine Tu{nice (pruànja I-Z), gdje se i Dok se debljina i litologija dobro podudaraju, primjetan je danas nalaze erozioni ostaci starijih jezerskih naslaga. Lapo- izostanak fosila. Zona vapnenaca s proslojcima pje{~enjaka rovito-glinovita serija bogata lignitom, stratigrafski mla|eg (E) podijeljena je u ~etiri nove jedinice (5–8) i ukupne je razvoja je transgresivna i nalijeè kutnom diskordancijom debljine od 245,6 m. U zoni vapnenaca s “konglomeratima” na starije naslage. Sedimentacija te~e istovremeno, ali u (F) razlikujemo 5 jedinica zajedni~ke debljine 738,6 m. okviru izoliranih sinklinalnih struktura (MILOJEVI] & SU- Konglomerate klasificiramo na osnovu zaobljenosti kompo- NARI], 1964) nenata kao bre~e. Izmjerene debljine se vrlo dobro poduda- Integrirana magnetostratigrafska mjerenja i geokrono- raju s prija{njim podacima. logija tufova omogu}ili su preciznu korelaciju stupa Ostro- Sedimentolo{ki razvoj interpretiramo taloènjem prete- àc u srednji miocen (DE LEEUW et al., in prep.). Isti autori `no plitkovodnih, jezerskih karbonata u neprekinutom stra- datiraju glavni ugljeni sloj u Tu{nici u gornji dio donjeg tigrafskom slijedu od oko 1700 m. Sme|i ugljen vezan je za miocena. To je isti ugljeni sloj koji se vadio kod Vu~ipolja, a mo~vari{te razvijeno pri samoj inicijaciji bazena. Gornja po- koji se prema korelaciji MILOJEVI] & SUNARI] (1964) lovina stupa pokazuje unos detritusa iz izvori{ta u nepo- nalazi na dubini od oko 350 m ispod baze profila Ostroàc. srednoj blizini jezera, na {to upu}uju lo{a zaobljenost zrna i Profil snimljen u otvorenom rudniku Tu{nica prikazan je u sortiranost sedimenta. Unos materijala veèmo za tektonske donjem dijelu stupa slike 1. Debljina intervala je 45 m. U bazi nemire popra}ene potresima, kao najvjerojatniji pokreta~ A1 82 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 1. Geografski polo`aj i litostratigrafija opisanih naslaga (vidi tekst radi daljnjeg obja{njenja). Figure 1. Geographic position and lithostratigraphy of studied sucession (see text for details). pretalo`avanja terigenog materijala u jezero. Kona~ni prekid straints on the evolution of the Dinaride Lake System.– Earth and sedimentacije najavljuje paket megabre~e debljine od goto- Planetary Science Letters. vo 30 m, koji ukazuje na zna~ajan razvitak reljefa ruba jezer- MANDIC, O. PAVELI], D., HARZHAUSER, M., ZUPANI^, J., REI- skog bazena, u srednjem miocenu, pred sami kraj starije SCHENBACHER, D., SACHSENHOFER, R.F., TADEJ, N. & VRANJKOVI], A. (2009): Depositional history of the Miocene jezerske faze. Lake Sinj (Dinaride Lake System, Croatia): a long-lived hard-water lake in a pull-apart tectonic setting.– Journal of Paleolimnology, 41, 431–452. LITERATURA MILOJEVI], R. & SUNARI], O. (1964): Poku{aj stratigrafskog ra{~la- njavanja slatkovodnih sedimenata Duvanjskog basena i neki eko- DE LEEUW, A., MANDIC, O., KRIJGSMAN, W., KUIPER, K. & nomsko geolo{ki momenti u razvoju ugljenih facija.– Geol. glasnik, HRVATOVI], H. (in prep.): Paleomagnetic and chronologic con- 9, 59–75, Sarajevo.

A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 83 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Postaja 14 – Stop 14 Profil Lu~ane – Section Lu~ane

Miocenski Sinjski bazen – profil Lu~ane (jezersko/mo~varni vapnenci s ugljenom) Miocene Sinj basin – section Lu~ane (lacustrine/palustrine limestones with coal seams)

Alan Vranjkovi}, Davor Paveli}, Ivan Dragi~evi}, Oleg Mandic & Arjan de Leeuw1

1Paleomagnetic Laboratory “Fort Hoofddijk”, Utrecht University, Budapestlaan 4, 3584 CD, Utrecht, The Netherlands

The Sinj basin belongs to the southernmost basins of the Miocene Dinaride Lake System. It was formed in a 342 km2 large, rhomboidal, NW-SE elongated pull-apart basin. An about 500 m thick lacustrine/palustrine succession was logged in the western marginal part of the basin, in and around creek Sutina, near village of Lu~ane. Integrated Ar/Ar dating and magnetostratigraphic investigation proved the long-levity of the Sinj basin lake environment demonstrating that deposition took place between 18.0 to 15.0 Ma, a time span that correlates with the upper Burdigalian and lower Langhian Mediterra- nean stages and Ottnangian, Karpatian and lowermost Badenian Paratethys stages. The lake sediments are dominated by authigenic carbonates while the siliciclastic input was insignificant. The uppermost 100 m of the section include up to 2 m thick coal seam intercalations, whereas the basal and the middle part of the infill show exclusively carbonate rocks. The whole succession is intercalated occasionally by volcanic ash layers. The initiation of the coal deposition at the top of the section shows a straightforward correlation with the Middle Miocene climate optimum.

Slika 1. Litolo{ki stup, distribucija fosila i rezultati paleomagnetskih istra`ivanja profila Lu~ane (de LEEUW et al., 2010). Figure 1. Lithological column, fossil distribution and paleomagnetic results for the Lu~ane section (de LEEUW et al., 2010). A1 84 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 2. Jezerski/mo~varni vapnenci. Figure 2. Lacustrine/palustrine limestones.

Slika 3. Proslojavanje vapnenaca i ugljena. Figure 3. Limestone/coal interbedding.

Tijekom donjeg i srednjeg miocena na {irem prostoru zapad- podlogom bazena prevladavaju karbonati Jadranske karbo- nog navla~nog pojasa Dinarida formirano je niz bazena (TA- natne platforme stratigrafskog raspona od gornjeg trijasa do RI, 2002) koje objedinjeno nazivamo Dinaridski jezerski su- eocena (VLAHOVI] et al., 2005). Manjom povr{inom na SZ stav (KRSTI] et al., 2003). Sinjski bazen kao najju`niji rubu bazena izdanjuju srednjetrijaski vulkanoklastiti dok u bazen Miocenskog dinaridskog jezerskog sustava predstavlja sredi{njem dijelu bazena izdanjuju permo-trijaski evaporiti. romboidnu grabu smje{tenu du` 'strike-slip' rasjeda s desnim Profil Lu~ane je snimljen u i oko potoka Sutina, blizu karakterom pomaka na potezu Split-Karlovac (SCHMIDT sela Lu~ane na SZ rubu bazena. Profil predstavlja gotovo et al., 2008). cjelovitu ispunu bazena debljine od oko 500 m (Sl. 1) uglav- Dinaridskog smjera pru`anja SZ-JI, Sinjski bazen danas nom jezerskih/mo~varnih karbonata (MANDIC et al., 2008). predstavlja 342 km2 veliki romboidalni bazen smje{ten na Vapnenci su prevladavaju}i tip stijene u snimljenom slijedu. hrvatskim kr{kim (Vanjskim) Dinaridima. Predneogenskom To su svijetli, tanko do srednje debeli i naj~e{}e mekani i A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 85 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

porozni vapnencima. Udio CaCO3 je u rasponu od 80 do 99 U vr{nom dijelu stupa Lu~ane slatkovodne jezerske masenih % i najve}im dijelom se odnosi na kalcit. Netopivi naslage sadr`e izrazito brojnu, dobro o~uvanu endemi~nu ostatak sadr`ava sme|ocrnu amorfnu organsku tvar, fram- faunu jezerskih meku{aca, uklju~iv{i i regionalno-stratigraf- boidalni pirit, minerale glina (smektit, kaolinit, interstrati- ski provodnog dreissenidnog {koljka{a Mytilopsis aletici. ficirani klorit-vermikulit i klorit) i nepravilna do euhedralna Sljede}e vrste dominiraju: Melanopsis lanzae (BRUSINA, zrna kvarca i feldspata dimenzija silta. Osim vi{e tipova 1874), Melanopsis lyrata (NEUMAYR, 1869), Prososthenia vapnenaca (Sl. 2) slijed se sastoji od dvije konglomeratne superstes (OLUJI], 1999), Prososthenia vojskavae (OLU- le}e (Sl. 3), dva horizonta s ugljenim proslojavanjem (Sl. 4) i JI], 1999), Theodoxus (Calvertia) imbricata (BRUSINA, 12 proslojaka tufova/glina (Sl. 5). 1878), Theodoxus (Calvertia) lorkovici (BRUSINA, 1878),

Slika 4. Le}e konglomerata. Figure 4. Conglomeratic lenses.

Slika 5. Tuf/glina. Figure 5. Tuff/clay. A1 86 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

Slika 6. Endemi~na fauna jezerskih meku{aca. Figure 6. Endemic fauna of lacustrine mollusks.

Gyraulus (Gyraulus) geminus (BRUSINA, 1897), Orygoceras nas, Melanopsis i Theodoxus vrste preferiraju poto~ne i estu- dentaliforme (BRUSINA, 1882), Mytilopsis aletici (KOCHAN- arijske okoli{e rubova jezera. êsta Prososthenia preferira SKY-DEVIDÉ & SLI[KOVI], 1978), Mytilopsis nitida litoralne muljevite ravnicena kojima se hrane struù}i algal- (KOCHANSKY-DEVIDÉ & SLI[KOVI], 1978), Mytilopsis ni obra{taj. S druge strane malo se zna o ekologiji velike jadrovi (BRUSINA, 1892) (Sl. 6). Gastropodna asocijacija s dreisenidne {koljke M. aletici. Ovaj endem dinaridskog je- dominiraju}im Melanopsis, Prososthenia i Theodoxus upu- zerskog sustava ima oblik nekarakteristi~an za dreisenide, }uje na jezerski litoral pod utjecajem rije~nog dotoka. Da- sli~an marinskim lucinidnim {koljka{ima. U~estalo ih se A1 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 87 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book nalazi cijele orijentirane paralelno slojevito{}u. Kao i sve taloènjem horizonata ugljena odgovaraju fazama tople i druge dreisenidne {koljke vjerojatno su se hranile filtri- suhe klime dok taloènje organski osiroma{enih vapnenaca ranjem jezerske vode u okoli{u jezerskog sublitorala i litora- odgovara fazama relativno hladnije i vla`ne klime. Tako|er la. Velika kru`na i izrazito tanka stijenka lju{ture je bila svaki maksimum ekscentriciteta od 100.000 godina utvr|en izvrsno prilago|ena za ìvot u okoli{ima mirnih voda polo- iz pozitivnog pomaka krivulje stabilnih izotopa d18Oid13C èna na mulju. Si}u{na, trokutna M. nitida je bila pri~vr{}e- moè se korelirati s pojedinom fazom zatopljavanja dokazana na ~vrstu podlogu, vjerojatno na podvodno bilje. Ovo sve nom palinostratigrafskom analizom. upu}uje na mirne, vrlo plitke, slatkovodne okoli{e kojima dominiraju karbonatne mo~vare. Fauna daje impresivan primjer radijacije meku{aca u specifi~nim jezerskim uvjetima, LITERATURA me|utim zbog endemi~nosti nije ju mogu}e koristiti za biostratigrafsku korelaciju izvan granica DJS. Upravo nave- ARENAS, C., CABRERA, L. & RAMOS, E. (2007): Sedimentology of tufa facies and continental microbialites from the Palaeogene of dena endemi~nost faune jezerskih meku{aca sprije~ila je Mallorca Island (Spain).– Sedimentary Geology, 197, 1–27. njenu upotrebu u stratigrafskoj odredbi miocena Sinjskog BERNOR R.L., BI, S. & RADOVÎ], J. (2004): A contribution to the bazena. Od fosilnih ostataka va`no je spomenuti da su tije- evolutionary biology of Conohyus Oluji}i n.sp. (Mammalia, Suidae, kom eksploatacije vr{nog sloja ugljena 30-tih godina 20. st. Tetraconodontinae) from the early Miocene of Lu~ane, Croatia.– prona|eni fosilni ostaci krupnih sisavaca Gomphotherium Geodiversitas, 26, 509–533. angustidens i Conochyus olujici (OLUJI], 1999; BERNOIR BRUSINA, S. (1874): Fossile Binnen-Mollusken aus Dalmatien, Kroa- et al., 2004). Paleomagnetnim istraìvanjima u kombinacija tien und Slavonien nebst einem Anhange.– Actienbuchdruckerei, s 40Ar/39Ar radiometrijskim datiranjem na sanidinu i biotitu Agram. iz proslojaka tufova dokazano je kontinuirano taloènje u BRUSINA, S. (1878): Molluscorum fossilium species novae et emenda- tae, in tellure tertiaria Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae inventae.– jezerskom okoli{u u trajanju od 3 mil.god. zahva}aju}i gra- Journal de Conchyliologie, Oct. 1878, 1–10. nicu donji/gornji miocen (de LEEUW et al., 2010). To~nije, BRUSINA, S. (1882): Orygoceras eine neue Gasteropodengattung der moèmo re}i da se taloènje u Sinjskom bazenu odvijalo od Melanopsiden–Mergel Dalmatiens.– Beitrage zur Paläontologie 18.0 do 15.0 mil.god., {to korelira s gornjim burdigalom i Österreich-Ungarns und des Orients, 2, 33–46. donjim langijem mediteranske ljestvice, i otnangom, karpa- BRUSINA, S. (1892): Fauna fossile terziaria di Marku{evec in Croazia. tom i najniìm badenom ljestvice Paratethys. Con un elenco delle Dreissensidae della Dalmazia, Croazia e Sla- vonia.– Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga druztva, 7, 113–210. Rezultati analiza stabilnih izotopa ukazuju na {irok ras- BRUSINA, S. (1897): Gragja za neogensku malakolo{ku faunu Dalma- 18 13 pon vrijednosti d O (–17,21 do –1,8 vs. VPDB) i d C cije, Hrvatske i Slavonije uz neke vrste iz Bosne i Hercegovine i (–15,40 do 2,80 vs VPDB) {to upu}uje na veliku varijabil- Srbije.– Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 18, nost paleookoli{a i procesa uklju~enih u frakcioniranje sta- 1–43. bilnih izotopa. Posebno, {iroki raspon vrijednosti stabilnih DE LEEUW, A., MANDIC, O., VRANJKOVI], A., PAVELI], D., izotopa d18O ukazuje na ~injenicu da jezerske vode nisu HARZHAUSER, M., KRIJGSMAN, W. & KUIPER, K.F. (2010): zna~ajno kemijski varirale kroz vrijeme {to je tipi~no za Chronology and integrated stratigraphy of the Miocene Sinj Basin (Dinaride Lake System, Croatia).– Palaeogeography, Paleoclima- okoli{e bez kontinuiranog obnavljanja vode (ARENAS et tology, Palaeoecology, 292, 155–167. al., 2007). Dodatna osobina takvih okoli{a je zna~ajna izo- HARZHAUSER, M. & MANDIC, O. (2009): Neogene dreissenids in topna frakcionacija izazvana evaporacijom. I d18Oid13C Central Europe: evolutionary shifts and diversity changes. Chapter pokazuju negativne pomake u intervalima proslojenim s 2.– In: VAN DER VELDE, G. RAJAGOPAL, S. & BIJ DE lignitnim slojevima. Nasuprot tome generalni trend zato- VAATE, A. (eds.): The Zebra Mussel in Europe. Backhuys Pub- pljavanja koji prethodi srednjemiocenskom klimatskom op- lishers, Leiden/Margraf Publishers, 11–29, Weikersheim. timumu reflektira se u postupnom pozitivnom pomaku vri- KOCHANSKY-DEVIDÉ, V. & SLI[KOVI], T. (1978): Miocenske kongerije Hrvatske, Bosne i Hercegovine.– Palaeontologia jugo- d18 jednosti stabilnih izotopa O. slavica, 19, 1–98. Kalibracija krivulja stabilnih izotopa d18Oid13C s vre- KRSTI], N., SAVI], LJ., JOVANOVI], G. & BODOR, E. (2003): menskom skalom, bazirana na magnetostratigrafskom sta- Lower Miocene lakes of the Balkan Land.– Acta Geologica Hun- rosnom modelu, dopu{ta njihovu pribli`nu korelaciju prvog garica, 46, 291–299. reda s ciklusima ekscentriciteta od 400.000 i 100.000 godi- JIMÉNEZ-MORENO, G., MANDIC, O., HARZHAUSER, M., PAVE- d18 d13 LI], D. & VRANJKOVI], A. (2008): Vegetation and climate dy- na. Pribavljeni zapis stabilnih izotopa Oi C ukazuje na namics during the early Middle Miocene from Lake Sinj (Dinaride nedvosmislenu korelaciju utvr|enih ciklusa s astronomski Lake System, SE Croatia).– Review of Palaeobotany and Palyno- uvjetovanim klimatskim promjenama koje mjenjaju lokalnu logy, 152, 237–245. ravnoteù precipitacije i evaporacije. Negativni pomaci kri- MANDIC, O., PAVELI], D., HARZHAUSER, M., ZUPANI^, J., vulje pokazuju faznu relaciju s minimumom ekscentriciteta, REISCHENBACHER, D., SACHSENHOFER, R.F., TADEJ, N. {to odgovara vla`nim klimatskim fazama s unosom novih & VRANJKOVI], A. (2008): Depositional history of the Miocene koli~ina slatke vode u jezero. S druge strane pozitivni poma- Lake Sinj (Dinaride Lake System, Croatia): a long-lived hard-water lake in a pull-apart tectonic setting.– Journal of Paleolimnology, d18 ci vrijednosti stabilnih izotopa O koji ozna~avaju fazu 41, 431–452. suhe klime s pove}anom evaporacijom jezerske vode koreli- NEUMAYR, M. (1869:) Beiträge zur Kenntniss fossiler Binnenfaunen.– raju se s maksimumom ekscentriciteta. Pomak faznog odnosa Jahrbuch der Geologischen Reichsanstalt, 19, 355–382. je u suglasju s distribucijom polena iz vr{nog ugljenonosnog OLUJI], J. (1999): O razvojnim nizovima nekoliko melanopsida i dijela slijeda (JIMÉNEZ-MORENO et al., 2008). Periodi s prozostenida iz sarmatskih naslaga okolice Sinja (Dalmacija, Hr- A1 88 4. Hrvatski geolo{ki kongres – 4th Croatian Geological Congress – [ibenik 2010 Vodi~ ekskurzija – Excursion Guide-book

vatska).– U: JURI[I]-POL[AK, Z. (ur.): O razvojnim nizovima SZEWSKI, K. (2008): The Alpine-Carpathian-Dinaridic orogenic nekoliko melanopsida i prozostenida iz sarmatskih naslaga okolice system: correlation and evolution of tectonic units.– Swiss Journal Sinja (Dalmacija, Hrvatska). Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb of Geosciences, 101, 139–183. and Provincijalat Franjeva~ke provincije presvetog Otkupitelja, VLAHOVI], I., TI[LJAR, J., VELI], I. & MATI^EC, D. (2005): Evo- Sinj, 7–32 + 33–60 str. lution of the Adriatic Carbonate Platform: Palaeogeography, main TARI-KOVA^I], V. (2002): Evolution of the northern and western events and depositional dynamics.– Palaeogeography, Palaeocli- Dinarides: a tectonostratigraphic approach.– European Geosciences matology, Palaeoecology, 220, 333–360. Union, Stephan Mueller Special Publication, Series 1, 223–236. SCHMID, SM., BERNOULLI, D., FÜGENSCHUH, B., MATENCO, L., SCHEFER, S., SCHUSTER, R., TISCHLER, M. & USTA-