ISSN 1331-7970

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 12. veljače 2,,4., godište VI, broj 123 cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

Okrugli stol - “žensko pismo” danas

Zbrkopis kritičkog aparata - recepcija Marinka Koščeca

Kung fu poezija - Slaven Skoko

Vitezov Latinovicz - Ima li kraja naricanjima?

Ken Wilber - Brak znanosti i duhovnosti 2 VI/123, 12. veljače 2,,4.

Gdje je što? info/najave Info i najave 2-4 Priredio Milan Pavlinović

Film Vrhunski producirano “ništa” Zrinka Pavlić 5 Na Zapadu ništa nova Iva Radat & Mima Simić 6 Od stambene U žarištu “Magična” riječ umrežavanje Biserka Cvjetičanin 7 Pseći jezik Film koji smo gledali Grozdana Cvitan 7 Od ženskog pisma do rodno potpisane književnosti arhitekture Slavica Jakobović Fribec 8-11 Nostalgija i posljednji dani Andrea Dragojević 12 Blagoslov smrti Nataša Petrinjak 12 Razgovor s Howardom Zinnom i Thomom Yorkeom Milan Pavlinović Sarah Burton 14-15 do umjetnosti Obrazovanje je velik posao Marina Gržinić 19 Edo Popović, Klub, crteži Igor Hofbauer, Meandar 2003. Vizualna kultura Kuća umjetnika Željko Jerman 16 Drukčiji pogled na stvarnost Ana Sekso 17 iluzionizma Poetični funkcionalizam Krunoslav Ivanišin 18 isac Edo Popoviæ i izdavaèka kuæa Meandar Satira Katarina Luketić Kako reći kolegici da ima odličnu guzu The Onion 20 upustili su se u zanimljiv projekt: tijekom tekuæe godine svakog mjeseca objavit æe po Glazba jednu prièu i sve æe biti ilustrirane crtežima Igora Humanije natjecanje Trpimir Matasović 29 Oris, časopis za arhitekturu i kulturu; broj V-24-2003.; Hofbauera. U sijeènju je izašla prva u nizu od dvana- Vrijeme je za revalorizaciju Trpimir Matasović 29 Arhitekst, Zagreb Zabavna elektronika i dance-punk Marko Grdešić 30 est pod naslovom Klub. U kratkoj prièi od nekoliko kartica Popoviæ pripovijeda o još jednom liku kara- Kazalište kteristiènom za njegovu prozu. Rudi je zagrebaèki Ostalo je smutnja Nataša Govedić 31 samac na pragu srednjih godina, koji se morao uèlaniti 32 Ima li kraja naricanjima? Bojan Munjin redišnja tema novog broja èasopisa Oris je stam- u klub lijeèenih alkoholièara da ne bi izgubio posao. Boal u renesansnom kontekstu Daniel Pavlić 33 Sisak na Boalovim daskama Natalija Glijaković 33 bena arhitektura i današnji zahtjevi u promišlja- Prilagoðavanje novim pravilima društva i lijekovi pro- nju suvremenog stanovanja koje pred arhitekte tiv alkoholizma pretvorili su Rudija u živog mrtvaca. Kritika i urbaniste postavljaju novi naèini života u razvijenim U klubu upoznaje privlaènu Milu i ona ga poziva u Spori dolazak i brzi odlazak čovjeka Siniša Nikolić 34 polisima, drukèija organizacija radnoga i slobodnog stan, gdje se izmeðu njih dogodi groteskna epizoda. Gdje se kozmologija srami svoga imena Sanja Jukić 35 I bezumlje je bez dubine Gordana Crnković 36 vremena, novi oblici obiteljskog zajedništva itd. U Prièa je isprièana u prvom licu u retrospektivi, kad je Zbrkopis književno-teorijskog aparata Maša Grdešić 37 temu nas vrlo dobro uvodi esej slovenskog teoretièara sve veæ gotovo, a Rudi se nalazi u policijskoj postaji. Demonski sudrug Steven Shaviro 38 arhitekture Aleša Vodopiveca Suvremeno stanovanje, Popoviæ odlièno portretira psihološko stanje junaka u kojemu autor polazeæi od spektakularnog rušenja i njegov emotivni krah. Lik-pripovjedaè odmotava Poezija stambenog bloka u St. Louisu 1972., kao dogaðaja- prièu i retrospektivno upoznajemo i Rudijev luzer- Kulturna koncentracija kung fu poezije Slaven Skoko 39 inicijatora u postmoderno stanje arhitekture, daje ski život, prepun pehova, uzrokovanih ne njegovom Proza svojevrsni povijesni presjek razvoja blokovske stambe- krivicom nego stjecajem okolnosti. Posljednji u nizu Stakleno oko Nebojša Lujanović 40-41 ne izgradnje, tipologiju stambenih objekata i stanova životnih neuspjeha je taj spoj s Milom, koja je za klub itsl. Pritom on trasira nekoliko važnih problema su- bila “prava èudotvorka, pravi jebeni Isus”, žena koja Reagiranja Književna kritika u svjetlu genetike Nela Rubić 41 vremenog stambenog planiranja kao što su, primjeri- je propalim životima dala smisao. No, na koncu, avan- ce, èinjenice da je “u pogledu arhitektonske kvalitete tura s Milom dovodi ga ispred vrata policijskog inspe- Riječi i stvari i opæih utjecaja na okoliš jednoobiteljska izgradnja ktora i tako prièa završava. Popoviæevu škrtu, funkci- Puno prazno Željko Jerman 42 katastrofalna“ ili, pak, da se razlike izmeðu siroma- onalnu naraciju kratkih reèenica i pomalo morbidnu 43 Slaven Skoko Neven Jovanović šnih i bogatih toliko poveæavaju da se pojavljuju tzv. temu, Hofbauer je ilustrirao crno-bijelim crtežima @nimal portal èuvana naselja (naselja opasana zidovima i s naoru- koji pojaèavaju tjeskobu prièe. Odstrel ljubičastih srna Snježana Klopotan 44 žanim èuvarima) što je “izraz najbrutalnije socijalne Nova Meandrova edicija nazvana je Zagreb Jug, Bojkot barbarskog i neekološkog odijevanja segregacije, arhitektonski izraz cinizma i arogancije po dijelu naslova posljednjeg Popoviæeva romana, a Snježana Klopotan 45 društva koje je potpuno izgubilo osjeæaj solidarnosti”. suradnju sliènu Popoviæ – Hofbauer ostvarili su strip Svjetski zarezi 46 Nakon tako otvorenih teorijskih problema u èasopi- crtaè Robert Crumb i pisac Charles Bukowski. I ovo Gioia-Ana Ulrich su slijede prikazi pojedinih realiziranih stambenih domaæe izdanje po obilježjima i stilu dizajna podsjeæa objekata u Hrvatskoj i Sloveniji, sastavljeni od skica, na amerièka izdanja sedamdesetih i osamdesetih go- Queer portal planova i fotografija izvedbe te, najèešæe, objašnjenja dina, a i oba domaæa autora u svom radu imaju utjecaj 47 Transfeminizam – širenje dosega feminizma Jelena Poštić samih autora o konkretnim problemima na terenu, tih autora. Strip zahtjevima investitora itd. Ilustrator Hofbauer je roðen 1974. u Zagrebu i Red Meat Max Cannon 48 U stalnoj rubrici apsolvent je na ADU. Od osnutka kluba Moèvara pri- intervjua, u ovome je pet godina èlan je Moèvara Design Teama. Poznat TEMA BROJA: Ken Wilber (Priredio Zoran Roško) broju èitamo onaj s je po ilustracijama i dizajnu flayera i plakata za taj Kako sad razmišlja Wilber Brad Reynolds 21-22 Razgovor s Kenom Wilberom Mark Matousek 23 arhitekticom Anne zagrebaèki klub. Moèvarina skupina ilustratora bila Boomeritis Ken Wilber 24-25 Lacaton, èije razu- je jedan od predstavnika hrvatskih likovnjaka za pri- Razgovor s Kenom Wilberom Urednici Shambhale 26-28 mijevanje važnosti mijenjeni dizajn i grafièku umjetnost na 11. bijenalu arhitekture dobro mladih umjetnika Europe i Mediterana u Ateni 2003. odreðuje veæ i na- Hofbauer je i èlan strip-skupine Komikaze, a dio nje- slov Mi baš ne vjeru- govih radova može se pogledati na Internet stranici jemo u formu. Naime, www.jedinstvo.hr/komikaze. na njezin je rad, dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja kako istièe, velik adresa uredništva: Vodnikova 17, Zagreb utjecaj imao više- godišnji boravak u telefon: 4855-449, 4855-451, fax: 4813-572 Africi s arhitektom Brzosklopiva e-mail: [email protected], web: www.zarez.hr Jean Philippeom Vassalom te tamo- uredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 sati šnja tradicionalna arhitektura i naèin na koji svako- galerija nakladnik: Druga strana d.o.o. dnevni život oblikuje/prožima arhitekturu. Rezultat za nakladnika: Boris Maruna toga je zanimljiva, promjenjiva arhitektura, kojoj je glavni urednik: Zoran Roško stran svaki monumentalizam, mistifikacija i diktat Antonia Majača zamjenice glavnog urednika: Nataša Govedić i Katarina Luketić dugog trajanja; arhitektura u kojoj se velika pažnja izvršna urednica: Lovorka Kozole posveæuje uronjenosti u okoliš (ali ne na tradicionalan poslovna tajnica: Dijana Cepić naèin slijeðenja prirodnih materijala), unutarnjem organiziranju kuæe, tehnièkim pitanjima kao i poetskim Promocija kataloga Galerije Močvara i skupna izložba elementima ili se, pak, bez predrasuda barata s elemen- svih dosad izlaganih autora uredništvo: Grozdana Cvitan, Agata Juniku, Silva Kalčić, Trpimir tima razlièitih kultura. Matasović, Milan Pavlinović, Nataša Petrinjak, Osim navedenoga, u novom Orisu izdvaja se i Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatar odlièan esej Željka Kipkea o Cremasteru Matthewa Barneya, u kojemu se analizira pet filmova iz tog utorak, 27. sijeènja 2004., održana je promo- grafi čki urednik: Željko Zorica osebujnog filmskog ciklusa, te usporeðuje rad tog cija kataloga Galerije Moèvara za razdoblje lektura: Unimedia trenutaèno vjerojatno najintrigantijeg i najbizarnijeg 2001/2002/2003 i skupna izložba svih autora priprema: Davor Milašinčić amerièkog umjetnika s radom legendarnog iluzionista koji su izlagali u tom razdoblju. U tri godine izlo- tisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20a Harryja Houdinija. Za kraj, tu je i esej Ivice Žipana žbenih aktivnosti pod organizacijskim vodstvom Kronika rušilaèkog mentaliteta o veæ poznatom ciklusu akademske kiparice Marijane Staniæ u Moèvari su se Tiskanje ovog broja omogućili su: fotografija splitskog autora Rina Efendiæa u kojima predstavili Andreja Hotko Paviæ, Ivana Vidoviæ, Ana Ministarstvo kulture Republike Hrvatske je zabilježen izgled i atmosfera starih Baèvica, te svo- Kolega, Paulina Jazviæ, Ivan Fijoliæ, Ana Horvat, Jasika jevrsni kulturocid koji je to mjesto s devedesetima Vuco, Tanja Tintor, Iris Lobaš, Kristina Kneževiæ, Ured za kulturu Grada Zagreba doživjelo. Ines Krasiæ, Dubravko Matakoviæ, Milan Manojloviæ VI/123, 12. veljače 2,,4. 3

info/najave

Mance, Iva Pasariæ, Martina Mezak, Ksenija Kordiæ, Posebno liko godina u èasopisnim ili magazinskim izdanjima Ana Šeriæ, Ana Horvat, Lala Rašèiæ, Daniel Kovaè, je zamjetna svjedoèili promjeni koja je ponekad suhoparni izgled Mia Jankoviæ, Yaniv Shentser i Komikaze. autorièina (a ne samo tematiku) književnih, kulturnih, main- Galerija Moèvara svojim kontinuiranim djelova- sklonost fa- stream izdanja pretvorila u nešto svježe, moderno ili njem u negalerijskom, klupskom prostoru na izvan- buliranju, pa drukèije (primjerice Arkzin, Libra Libera, Godine nove). redan naèin uspijeva približiti suvremenu umjetnost pišuæi kritiku Iako se tome, dakle, poèela pridavati pozornost, mno- negalerijskoj publici, tj. djelu populacije koja a priori Jadranka gi èasopisi, poput Quoruma, Tvrðe ili Europskog glasnika cirkulira klubovima. Projekt Galerije Moèvara doka- Pintariæ ne ignoriraju taj trend, ne pretendirajuæi na vizualnu zao se na recentnoj umjetnièkoj sceni upravo kroz propušta zanimljivost ili bogatu grafièku opremljenost svojih realizaciju ponekad iznimno kompleksnih izložbenih osmisliti i izdanja što svakako, kao i ovom najnovijem èasopisu postava na samo jednu veèer i iznenaðujuæim tran- prièe kojima na hrvatskom kulturnom tržištu, ne umanjuje njihovu sformacijama klupskog prostora u privremeni izložbe- tekstovi po- važnost, potrebnost ili kvalitetu. ni. Najvažnija je, meðutim, èinjenica da se iz nužde staju zanimlji- jednodnevnog postava zapravo razvio odlièan sistem viji, a prezen- dinamiène prezentacije radova mlaðe generacije tirano štivo umjetnika. Galerija u klubu izvanredno spaja potrebe prihvatljivije. anketa mladih za kulturom i veèernjim izlaskom, dopunjujuæi Naravno, najèešæe izložbu koncertom ili glazbenom slušaoni- ostaje pitanje com po izboru umjetnika. Poznato je da ionako veæina gdje prestaje Ubijanje vremena domaæih izložbi privuèe najveæi broj zainteresiranih kritika a poèi- upravo na otvorenju, dok su posjeti u preostalim dani- nje literatura? ma rijetkost. Brza i direktna konzumacija svega, pa i Vjerojatno u umjetnosti u dinamici svakodnevnog života, podudara èinjenicama se s uvijek novim sklapanjem montažne galerije, koja koje se kroz se uvijek iznova transformira i iznenaðuje posjetite- takav oblik lje. Klupski prostor nameæe drukèiji pristup izlaganju, kritike provlaèe, kao i kroz svijest o onoj društvenoj gdje se oblikuje prostor izazova jednako za umjetnika ulozi po kojoj kritièar biva i sugestivni pozivaè na kao i za gledatelja. Model izlazak-izložba, gdje se cije- èitanje onih koji se sami ne odluèuju dovoljno brzo i la veèer provodi s umjetnikom, djelom, prijateljima u èesto. Posebno je uèestala, u našim prilikama inaèe neposrednom kontaktu zanimljiv je i svjež naèin pro- rijetka, potreba Jadranke Pintariæ da govoreæi o toj micanja vizualne umjetnosti kod nas, gdje izlagaèka (a rijeè je iskljuèivo o prevedenoj literaturi) ne bude praksa rijetko odstupa od rigidnih modela galerijske samo kritièar literature, nego i prijevoda na kojima je prezentacije uz stalni postav èak i publike za otvorenja. velik dio odgovornosti za prihvaæanje svakog prevede- Ne treba posebno isticati da umjetnost odavno ne po- nog djela. èiva ni na djelu samom, ni na odnosu djelo-promatraè, nego na složenom sustavu socijalno-kulturno-urbanih Goran Nuhanović, labirinata. Govoreæi o kulturnoj centralizaciji, treba istaknuti da je Galerija Moèvara ukljuèena i u projekt književnik i kritičar Clubture, koji okuplja izvaninstitucionalne organiza- Zanimljiv, loše cije, klubove i kulturne inicijative u Hrvatskoj radi njihova povezivanja, u okviru kojeg je realizirano i avedite nekoliko knjiga koje trenutačno čitate ili nekoliko izložbi u Splitu, Rijeci, Puli, Dubrovniku, namjeravate čitati. Križevcima i Osijeku, a koje su izazvale podjednak in- dizajniran prvijenac – Proèitao sam roman Dona DeLilla teres i posjeæenost te, naravno, pridonijele kulturnoj Americana koji je, na žalost, èekao na prijevod tri- ili bolje dogaðajnoj raznolikosti ovih sredina… deset i dvije godine (izišao je 1971.). Americana Mirna Belina je pregnantno i iznimno nadahnuto djelo o krahu “amerièkog sna” u kontekstu medijskog ludila koje je upravo u to vrijeme, poèetkom sedamdesetih, Tema: časopis za knjigu, glavni urednik Branko Čegec, zapljusnulo Ameriku. Roman nije izgubio svoju godina I, br. 1-2, siječanj-veljača 2004. temeljnu snagu i aktualnost, i u neku ruku pred- Vrijednost prijevoda stavlja preteèu suvremenog amerièkog romana s kraja tisuæljeæa. Jak dojam na mene je i ostavio Ian McEwan u rajem sijeènja ove godine objavljen je prvi broj romanu Okajanje, a nedavno sam još jednom uzeo èasopisa za knjigu pod nazivom Tema: koji pro- išèitavati Trumana Capotea, toènije njegov Doruèak Milan Pavlinović blematizira život knjige i izdavaštva. Rijeèima kod Tiffanyja. Od recentne domaæe produkcije apo- glavnog urednika Branka Èegeca: Suoèeni s èinjenicom strofirao bih simpatiène zbirke prièa Borisa Becka da knjiga, èak i kada ostane u vidokrugu utjecajnih medija, i Željka Ivanjeka te roman Wonderland Marinka Jadranka Pintarić, U smjeru meridijana, Hrvatsko ostaje to samo periferno... odluèili smo... osmisliti prostor u Košèeca koji, doduše, pati od nedostatka radnje, ali filološko društvo, Zagreb, 2003. kojemu æe ona biti središnjom èinjenicom u svim slojevima svo- je stilsko-tematski vrlo osvježavajuæ. ga života. Isprva zamišljen kao dvomjeseènik koji bi s Navedite nekoliko internetskih stranica koje osobno vremenom poèeo izlaziti mjeseèno, ovaj èasopis maga- volite ili smatrate vrijednim pozornosti. zinskog tipa u svojem prvom (dvo)broju propituje pita- – Slabo sam na Internetu, možda i zato što mi se ono malo slobodnog vremena èini predrago- eðu naslovima svjetske književnosti hrvatski nje sudbine knjige u Hrvatskoj, ali i navodi iskustva cjenim da bih ga trošio na surfanje. Malo ozraèim izdavaèi imaju nekoliko kljuèeva izbora od koji bliskih nam i dalekih susjeda poput Mitje Èandera HTNet-ov i Iskonov portal, uglavnom kliknem na su najèešæi: opredjeljenje za davno provjerene iz Slovenije, Brankice Radiæ iz Francuske, te autora/ kulturne stranice koje mi se èine jako solidno na- autore i knjige kojih veæ dugo nema na hrvatskom izdavaèa iz Poljske, Njemaèke, Italije i skandinavskih pravljene. A tu su i uvijek dobrodošli linkovi gdje tržištu ili u odgovarajuæem prijevodu (što èesto u zemalja. Je li sudbina knjige nešto na što se ne može se pisac na licu mjesta može osvjedoèiti što narod kombinaciji s èinjenicom obvezne lektire uglavnom utjecati ili je proizvod uvjeta na koje podjednako utje- misli o njegovim knjigama. znaèi ponašanje prema tržišnim pravilima), zatim èu svi èimbenici njezina života, pitanje je koje otvara za nove naslove koji su na vrhu ljestvica bestselera glavni temat, odnosno anketu o stanju knjige i polo- Čime se u posljednje vrijeme osobno bavite, što u svjetskim èitateljskim krugovima ili su dobitnici žaju sudionika njezina ukupnog života. Osim toga, u privlači vašu intelektualnu pozornost ili koje vam se neke od prestižnih nagrada za literaturu, te autore prvoj se Temi: može proèitati i intervju Ede Popoviæa teme u kulturi/javnosti čine zanimljivima? – Uglavnom se bakæem s pisanjem romana. tzv. malih književnosti koji su na hrvatskom tržištu sa Slobodanom Prosperom Novakom, zatim blok po- Ponekad, kad me uhvati èamotinja, misli mi same ili nepoznati ili objavljivanje prijevoda tih knjiga sveæen austrijskom književniku Thomasu Bernhardu, pobjegnu u smjeru naše tzv. kritièke kulturne potièu institucije kulture tih zemalja. U tom smislu skup tekstova o sajmovima knjige (Interliberu, pul- javnosti koja je možda gora nego što je ikad bila. rijeè je o literaturi koja nosi sve predispozicije ostan- skom festivalu, pariškom Sajmu drukèije knjige, te Metaforièki reèeno, to je hrvatska Francuska 7 zbog ka u trajnijem pamæenju ne samo èitatelja odreðe- popis ovogodišnjih koje je, sjetimo se, Danilo Kiš svojedobno pobje- nog vremena nego èesto i povijesti književnosti. književnih svjetskih gao u Pariz. Ja nemam gdje pobjeæi od tih jadnih Sudeæi prema knjizi U smjeru meridijana sajmova), ali i brojni klanova, od te štreberske kritike koja glorificira Jadranka Pintariæ u svom kontinuiranom kritièar- osvrti, književni tek- bijedne književne uratke, a ono što je originalno, skom radu bira iz svake od tih kategorija, pa je stovi, prijevodi, eseji, što zraèi nekim samosvojnim izrazom – oznaèuju u tom smislu teško pronaæi kljuè koji bi govorio kritike, statistike... egidom “zbunjujuæe” samo zato što taj pisac ne o nekoj posebnoj sklonosti velikima, poznatima, Jedini je pripada nijednom interesnom miljeu i ne uklapa prepoznatljivima ili na bilo koji naèin uhodanima. problematièan as- se u oèekivane kalupe. Ali, njihovo vrijeme prolazi. Njezinih pedesetak kritika u izboru i s predgovo- pekt ovog kvalitet- Veæ sada je moguæe nazrijeti opoziciju tom štrebe- rom Irene Lukšiæ možda ipak pokazuju odreðene nog èasopisa pitanje raju koji pod firmom kozmopolitizma i otvorenosti simpatije prema onim autorima èija pojedinaèna njegova vizualnog promièe bezvrijednu i, napose, dosadnu literaturu. djela prati prigodom svakog novog prijevoda na identiteta, odnosno Ali te “vrijednosti” proizišle iz podložnièkog men- hrvatski, otvarajuæi im na taj naèin veæi prostor za (neuspjelog) dizajna. taliteta ne mogu biti trajne, i to je ono što me èini prepoznavanje i poziv na èitateljsko druženje (Luis Mnogi æe možda os- optimistiènim u pogledu daljnjeg razvoja domaæe Sepulveda, J. M. Coetzze, Daniel Pennac, Michel poriti tvrdnju da smo proze. Tournier, itd.). u posljednjih neko- 4 VI/123, 12. veljače 2,,4.

info/najave

Dosad smo imali èetiri takve radionice a ove godine nakon Zagreba planiramo iæi još u Slavonski Brod, Knin Split, Šibenik i Dubrovnik. Svaka radionica obu- hvaæa digitalnu montažu, kameru i osnovno slaganje i promišljanje prièe. Dugoroèno, namjera nam je i da se lokalnim zajednicama nabavi digitalna kompjuterska montaža koja bi služila mladim ljudima koji bi se že-

Oliver ć Serti ljeli baviti izraðivanjem novinarskih priloga. Jer, više im neæe ni trebati mainstream mediji da prikažu neki problem. Moæi æe poslati reportažu na Internet ili je s CD-a plasirati na javnim ili privatnim projekcijama. Svi zaslužuju šansu To im daje snagu koju treba iskoristiti. Nekoliko godina – Pružile su nam se financijske i produkcijske Karlo Nikolić moguænosti da dio filmova prikazujemo i u drugim gradovima u Hrvatskoj i šire. Osmislili smo program za nas koji se zove RAF Putuje i dosad smo s izborom filmova Član organizacijskog tima treće Revije amaterskog 2002. i 2003. bili u dvadesetak gradova u Hrvatskoj te u Podgorici, Nišu, Mostaru i Beèu. Pri kraju je i Milan Pavlinović filma govori o festivalu koji će se održati u Zagrebu od pripremna faza izdavanja VHS-a s izborom iz prošlo- 29. veljače do 6. ožujka u Centru za kulturu Trešnjevka godišnjeg programa. Taj æe materijal biti promoviran prvi dan ovogodišnjeg festivala u Centru za kulturu Igor Mirković, Sretno dijete, Fraktura, 2004. i u klubovima Booksa, M.a.m.a., Funk i Pauk Trešnjevka. Koliko je fi lmova primljeno ove godine? – Ove smo godine primili oko 140 filmova, dobar dio i nakon zadanog roka. Filmovi nam stižu i deset gor Mirkoviæ snimio je vrlo dobar dokumentarac dana poslije roka s molbom da ih ipak primimo a to i o novom valu a istoimena knjiga svojevrsno je èinimo. Drago mi je što ove godine imamo filmove iz bonus izdanje koje je predstavljeno kao pisani svih dijelova Hrvatske, a mnoge dobre radove dobili materijal nastao tijekom rada - sve ono što jest i što nije smo iz malih gradova, poput Hrvatske Kostajnice. stalo u Sretno dijete. Nije rijeè o scenariju dokumentarca Ove godine dobili ste i radove autora izvan Hrvatske. koji je samo prebaèen na papir, nego o monografiji koja Kako je RAF medijski promoviran izvan granica? funkcionira samostalno. Oni koji uz film proèitaju i – Za pristizanje velikog broja radova iz bivših ju- monografiju dobiti æe nekoliko informacija više i malo ožeš li reći kako je revija pokrenuta, kako je tada goslavenskih zemalja prije svega je odgovoran Cross širu sliku, a knjiga razrješava i poneke nedoumice i projekt izgledao i koja je bila motivacija za pokre- Radio. To je projekt kojim se izmjenjuju kulturni pro- kritike nastale u vezi s dokumentarcem. grami radiostanica s ovih prostora. Uz radio stanicu tu tanje RAF-a? Na valu glazbe – Projekt je krenuo na inicijativu Hrvoja Laurente je i web site crossradio.org preko kojeg ljudi saznaju koji je tada bio u udruzi Postpesimisti iz Zagreba. On za RAF. Veæ sama èinjenica da tamo stoji banner s Nekima se nije svidjelo zašto je Mirkoviæ previše mi je kao èlanu Attacka ponudio suradnju na projektu natjeèajem mnogo znaèi. Dosad smo pokazali puno osoban. Mnogo domaæih proznih knjiga tijekom 90- RAF-a. Napravili smo draft i ustanovili da na filmskoj filmova iz Srbije i Crne gore, Bosne i Hercegovine a ih napisano je na osnovi reèenica koje tvrde: ja sam sceni ne postoji festival koji je neselekcijske prirode. ove godine došao je i iznenaðujuæe velik broj radova to vidio svojim oèima, ja sam to doživio, to je moje Pridružio nam se i Tomislav Deveriæ koji je tada bio iz Slovenije. Osim ove tri zemlje, ove smo godine iskustvo. Mirkoviæeva monografija uklapa se u taj èlan udruge Mentalna opozicija, tako da je organizaci- dobili i jedan film iz Švicarske te dva iz Australije no smjer i autor eksplicitno i u više navrata objašnjava ja prvog RAF-a potpisana kao suradnja tri zagrebaèke oni su za nas vjerojatno saznali posve sluèajno. potrebu za zapisima, kako ih naziva. Tako kaže da jedini kredibilitet crpi iz èinjenice da je sve dogaðaje udruge i to je dobro funkcioniralo. Raspisali smo Tehnika kao oruđe širenja informacija natjeèaj, imali smo i neke medijske pokrovitelje. Taj promatrao velikim djeèjim oèima i da je te stvari vidio natjeèaj je dosta dobro odzvonio i, na naše iznenaðe- Revija ima i off program gdje æe se i ove godine naæi neki i èuo. Takoðer i naglašava da je odluèio podiæi mali i nje, dobili smo sedamdeset i èetiri filma i to iz sedam filmovi koji ne ulaze u propozicije ali i još neki popratni pro- krajnje osobni spomenik ljudima koji su napisali muziku zemalja. Odluèili smo dati ljudima i popratni program grami. njegove generacije. Tekst je napisan s vrlo malom u vidu radionica i filmskog off programa. Prvi RAF je – Ljudi su prepoznali RAF kao stvarno ohrabrenje i dozom nostalgije i patetike, autor razlièitim poglavljima prošao izvrsno i to je bio motor koji nas je gonio dalje. šalju nam i filmove koji ispadaju iz propozicija u nadi privlaèno dozira osobno viðenje s raznolikom da æemo ih barem mi pogledati. No i ti filmovi æe biti dogaðajima tog vremena, ne samo glazbenim, zatim Žanrovski kupus prikazani, možda èak i u predprogramu tjedan dana citate iz Poleta i Džuboksa, razgovore s glazbenicima Tko je danas uključen u organizaciju festivala? prije poèetka revije. Off program je ove godine na- kojih nema u filmu… – Nakon prve godine je otišao Deveriæ i prikljuèila mijenjen predstavljanju kino klubova, filmskih grupa Mnogi su se i ljutito pitali pa tko je taj Igor Mirkoviæ nam se Vanja Daskaloviæ a veæ dvije godine s nama i festivala s kojima smo komunicirali tokom godine. i kako ima pravo snimati film o novom valu. Pa Mirkoviæ su ljudi iz Nuclear Age Nomadza. To su prije svega Tu bi prije svega spomenuo Foto kino klub Zaprešiæ je bio dio frenetiène publike, šesnaestogodišnji klinac Marko Mihalinec, poznatiji kao Plazmatick, i naša po- s fenomenalnom produkcijom više od dvadeset na- koji je kupovao Polet, ploèe novog vala i posjeæivao svaki znata VJ-ica Irena Andreiæ. Moram dodati još i Ivanu slova. Projekcije njihovih filmova održat æe se u novoj moguæi koncert, motao se u zloglasnom trokutu Blato – Armanini iz Komikaza koja æe raditi strip radionicu, knjižari i kafeu Booksa u Martiæevoj ulici. Predstavit Kavkaz - Zveèka. Mirkoviæ je bio druga strana te scene, Peru Vojkoviæa koji se brine za dizajn a tu su Tina i æemo i Stranku dobrih ljudi koju èini nekoliko otka- pojedinac iz gomile koja je fanatizmom isfurala novi val, Ana, naše stalne volonterke, tehnièar Damir Kantoci, èenih i vrlo vrijednih autora iz Kutine. Njihovi filmovi pa valjda može reæi nešto o tome. Mirkoviæ sam kaže da te dosta drugih ljudi koji pomažu da se festival odr- po svim kriterijima spadaju u sam vrh amaterske je monografija nastala jer je shvatio da prièu o novom ži. Ove godine RAF partneri u organizaciji su nam produkcije. Predstavit æemo i RAF-u slièan festival valu mnogi ljubomorno smatraju svojom osobnom i CZK Trešnjevka, Booksa, M.a.m.a., Fade in, NAN i Unexplored iz Beèa, a bit æe tu i gost iz Beograda, odluèio ju je proširiti u još jedan medij, koji nije površan Confusion. èlan strip-filmske grupe Kozmoplovci Lazar Bodrža. kao film. Zbog toga se u monografiji može pronaæi ono Žanrovski niste ograničeni. Kako to organizacijski Pripremili smo i izbor iz socijalnih reportaža Fade što su mu zamjerali, primjerice poglavlje o Tomislavu rješavate na projekcijama? in-a. Posebno iznenaðenje je nositelj ovogodišnjeg off Gotovcu ili prièa o Kugla glumištu. Najveæi prigovori i – Svaki smo dan podijelili u tri bloka i filmove pri- programa Bora Lee. Po prvi put bit æe prikazani svi bolna toèka Mirkoviæeva dokumentarca odnosi se na to kazujemo u tri razlièita žanra. Dobijali smo kritike da Borini radovi osim jednog kojeg je snimatelj uzeo i ne da se u njemu ne pojavljuje Branimir Johnny Štuliæ. da ga èak ni autoru. Bora Lee æe i osobno biti prisutan nam je program kupusast no nije moguæe Johnny, budi dobar! uz mnoštvo filmova koja nam stigne i nadamo se demonstrirati neke svoje prikazati jednu žanrovsku veèer. Želimo kung fu majstorije. Definitivno je istina da bi razgovor s tim èovjekom da svaka veèer bude raznovrsna i da U sklopu ff programa najavljena je i bio zanimljiv, ali Johnny se inati i nije pristao na susret ljudima projekcije budu interesantne radionica Fade in-a. Možeš li reći nešto više s Mirkoviæem. U dokumentarcu je prikazan Mirkoviæev ali i da to mogu izdržati. Jer, gledanje o tome? samovoljni dolazak u nizozemski gradiæ Houten gdje ga amaterske produkcije filmova od kojih – Tehnika je danas sve pristupaènija a je telefonski odbila Štuliæeva supruga pod izlikom da se nisu svi genijalni može biti naporno. mainstream mediji se sve više zatvaraju on vraæa tek za sedam dana. Gledateljima je to izgledalo Bitno je da publika film nagradi plje- za odreðene socijalne teme. Hrvatska kao samo jedan blag pokušaj gdje je poljubio vrata i skom, da ga komentira kasnije, da upiše još nije pravi pokazatelj za to. Fade in otišao natrag, ali u monografiji Mirkoviæ tvrdi da je u neku svoju ocjenu ili komentra u listiæ primjerice, kao producentska tv kuæa, mnogo navrata pokušavao doæi do Štuliæa. Pokušaji su i da on zaživi. Festival je neselekcijskog ima odliènu suradnju s HTV-om. Prošle završavali na telefonskim razgovorima u kojima je Štuliæ karaktera jer mislimo da svi autori za- smo godine odluèili krenuti s programom bio ljubazan, ali nepopustljiv i nepovjerljiv, i ponavljao služuju šansu da njihovi filmovi budu edukacije. Inicijalna sredstva dobili smo kako ne želi govorit o svom najveæem životnom porazu. Ako prikazani. od Instituta Otvoreno društvo te od je Štuliæu novi val bio najveæi životni poraz, glazba koja Na sajtu ste ipak izdvojili neke fi lmove Ministarstva kulture i poèeli smo s reali- se svirala od 1977. do 1982. bila je u rangu s onim što koje je publika ocijenila kao zapaženije. zacijom radionica video aktivizma. U nji- se dogaðalo na svjetskoj rock sceni. Taj se sluèaj nikada Postoji li za te izabrane fi lmove neki ko- ma pokušavamo ljude ohrabriti da koriste više nije ponovio. To je dio službene glazbene povijesti, rak dalje? tehniku kao oruðe za širenje informacija. a o svemu ostalom se može razgovarati. foto: Vatroslav Miloš VI/123, 12. veljače 2,,4. 5

film

Vrhunski producirano “ništa”

Zrinka Pavlić Simulirana osobnost Tehnièka izvedba (bravo kamerma- nu, montažeru i ton-majstoru), pojava nekoliko zanimljivih faca i èinjenica da Ovaj dokumentarac o “novom valu” u kinu nisam pregrizla žile od dosade ne valja kao osobno svjedočanstvo, jedino su što filmu pribavljaju ocjenu dobar (3). Sve ostalo zaslužuje tek još podbacuje kao dokumentarac, šmira jedno pitanje: Koji je ovo vrag? atmosferu i marginalizira kultne Mirkoviæ je film nazvao osobnim pri- no Mirkoviæ je i u prièi o zagrebaèkom kazom, a onda samo simulirao osobnost. Od filma sam očekivala novom valu promašio ceo fudbal. Kulušiæ. institucije vremena o kojem govori. Al’ Snimio je nekoliko scena sa sinom, Osobno mu je posvetio jednu reèenicu: je zato snimljen i smiksan za poludit! mamu koja èita sastavak o Titu, kla- romantičan i informativan Stanovao sam na dvije minute od Kulušiæa i tario se u Utrecht i imao bronhitis kad svi su mi zavidjeli. Mimo toga – nekoliko je Tito slavio èetrdesetu godišnjicu na èelu put u tuđu mladost. uncredited snimaka, izjava da je mjesto Igor Mirković, Sretno dijete, Gerila DV Partije. Ako je to Mirkoviæu osobno, bo- bilo dobro …jer smo ondje svi bili za istim film i Vizije SFT, 2003. jim se da pisma potpisuje sa štovanjem, Prikaz party-ideala šankom i – štanga. Tko god je osamde- punim imenom, prezimenom i JMBG- kojima sam, zajedno setih, pa èak i kasnih osamdesetih, živio om, pa onda stavi srèeko iznad slova i, u Zagrebu, znat æe da je takav tretman da se ne bi krivo shvatilo. s vršnjacima, težila Kulušiæa apsolutno besmislen. vaka generacija, kažu, ima svoje Osobna perspektiva glavnih aktera Sretno dijete, dakle, ne valja kao mitsko prošlo vrijeme u kojem novog vala? Ni to nisam primijetila. u svojoj. Htjela sam osobno svjedoèanstvo, podbacuje kao nije sudjelovala. Dok je Štuliæ Mirkoviæevi su sugovornici cijelo vrije- dokumentarac, šmira atmosferu i mar- iza hramskih vrata Kulušiæa sljedbenike me reciklirali pet istih, nezanimljivih i odgovor na jedno ginalizira kultne institucije vremena o vodio ravno do dna i Polet bio kriv za anegdota i svoje zlatno doba pretvorili u kojem govori. Al’ je zato snimljen i smi- sve, moji vršnjaci i ja imali smo devet anemièni referentni katalog. Znaš ono kad pitanje. Zašto se priča ksan za poludit! do trinaest godina. Virili smo u furke, je taj-i-taj napravio to-i-to? I ja sam tamo toliko posebna poput Možda je netko skužio svrhu takva, žurke, prièe i piæe svoje starije braæe i bio, vino pio, jezik mokar, blablabla! vrhunski produciranog nièega, ali ja sam sestara, divili se njihovoj odjeæi i šmin- Sigurna sam da su mogli bolje, samo novovalne na kraju oèito priglupa. Sretno dijete mi izgleda ki, krali im ploèe i jedva èekali kad æe da im je Mirkoviæ drukèije pristupio. kao pristojno posložen, ali anemièan i nama biti tako super kao njima. Kasnije pretvorila u neposebno nepotpun foto-album, tu i tamo pro- su se male curice zaljubljivale u starije Izostavljeni ljudi i nenačeta drman kojom dirljivom slikom. Svodi frajere i pankere, pa u potrazi za izgu- opća mjesta razvodnjavanje, dosadu i se na nekoliko poznatih i pokoju za- bljenim vremenom o kojem su im odu- Evo primjera. Zoran Franièeviæ, ne- boravljenu facu, na traganje i traèanje ševljeno prièali – ljubile slike njihovih kadašnji glavni urednik Poleta, bio je u odustajanje? Očito sam Štuliæa, na usporedbu kak’ su glavne idola. Muški su se vršnjaci malih curica samom epicentru novovalnih zbivanja mange ‘zgledale nekad i danas... i ništa odmah poèeli furati na te heroje. i legendi na kojima su se odgajale slje- tražila previše više. Uz dobru glazbu, zanimljiv pokret deæe generacije omladinskih novinara. Vremenske promjene na blijedim i kreativnu subkulturu, tako je kod Mirkoviæ ga je posjetio na Visu, pretvo- dobio jedan kadar. Tomislav Gotovac licima kuæe Madame Tussaud ujedno su i mlaðe braæe i sestara nastala legenda o rio ga u nekoliko kadrova s motivom usputno spominjanje i šišanje. Sigurna jedino što golica gledateljevu pozor- vremenu koje nam ne pripada i prièi mrtve-prirode-èovjeka-i-psa-na-prozoru, sam da svi ti ljudi “imaju prièu”, no po nost. Divljan je u mladosti izgledao koju smo gledali izvana. Mirkoviæev izvukao mu dva broja Poleta iz škrinje i Mirkoviæevoj se obradi ne bi reklo. kao kadar SSO-a – danas izgleda super. me dokumentarac Sretno dijete zato bok, zdravo, doviðenja. Neupuæeni bi Popis, pak, izostavljenih ljudi i ne- Rundek je u mladosti koristio previše zanimao mnogo više nego nepostojeæi mogli pomisliti da je za Globalno sijelo naèetih opæih mjesta zastrašujuæe je pre- maskare. Jurièiæ i Leiner, osim dlako- nasljednik, Sretno dijete II (Lithium), radio prilog o neobiènim kolekcionar- dug. Stubliæ, Houra, Bogoviæ i Metessi vitih promjena, izgledaju potpuno isto. a koji bi umjesto Kulušiæ-Zveèka-Polet skim hobijima viških ribara. su, s druge strane, drobili svaki po pola Stubliæ je sâm svoj Dorian Gray. Iliæ se scene obradio moj, Jabuka-Concordia- Mirko Iliæ, strip-crtaè i zaèetnik sata. Barem se tako èinilo jer sve preko više ne blajha. Bla(jh), bla, bla… dvije minute s tom èetvoricom nalikuje Heroina Zagreb. Novog kvadrata dobio je, doduše, la- Prazna legenda? Od filma sam oèekivala romantièan i vovsku minutažu, ali Mirkoviæ mu èekanju tramvaja. Nešto osobnosti pri- informativan put u tuðu mladost. Prikaz je kao jedini osobni i drukèiji moment mijetila sam u Žabi Svena Semenèiæa, Zar sam u kino išla zbog slika s party-ideala kojima sam, zajedno s dopustio pokazivanje smjera u kojem se prièama Borisa Leinera, duhovitostima reklama za face lifting? PRIJE i SADA vršnjacima, težila u svojoj. Htjela sam nalazi Zagreb s krova njujorške stambe- Maksa Jurièiæa, Giletovoj živahnosti i – usporedite sâmi? i odgovor na jedno pitanje. Zašto se ne zgrade. Mio Vesoviæ MO, najbolji Divljanovu divanjenju. Èini se da jesam. Mirkoviæeva novo- prièa toliko posebna poput novovalne na Poletov fotograf i autor omota nekih Mišo Hrnjak, najsimpatièniji lik valna odiseja, naime, završava izložbom kraju pretvorila u neposebno razvodnja- kultnih novovalnih ploèa, izgovorio u filmu i jedini èije osobnost i indivi- Poletova fotografa Gorana Paveliæa. vanje, dosadu i odustajanje? je sedam rijeèi i pokazao svima po- dualnost nisu došle u pitanje, prema Posljednji kadrovi prikazuju ljude kakvi Oèito sam tražila previše. znatoga golog golmana. Pero Lovšin je Mirkoviæu je takoðer jedini pripadnik su danas kraj uokvirenih fotki kakvi su novovalne generacije koji nije djelatno bili osamdesetih pred Zveèkom. Valjda u umro nakon osamdeset druge. Izuzev tome ima neke poetike. Ne znam. Kad nekolicine za koju svaka šuša zna èime je na odjavnoj špici Štuliæ otpjevao: se danas bave (Kuljiš, Rundek, Leiner), …zajedno u noooooæ… odlazimoooo…, svi ostali u autorovu prikazu izgleda- pomislila sam: I neka vas! ju samo i jedino stari. Što danas rade? Nakon gledanja, ponovo sam si Ništa! Šaper je, doduše, izjavio da …ono postavila pitanje s poèetka. Zašto što smo radili tada ispada najvažnije što se nešto tako posebno kao novi val s smo radili u životu, ali sumnjam da bi vremenom pretvorilo u odustajanje, ijedan Mirkoviæev sugovornik potpisao odumiranje, starenje i razvodnjavanje? osobni doživljaj sebe kao umirovljenika. Mirkoviæev film kaže: Zato što novi val i nije bio tako poseban kakvim se Promašio ceo fudbal èinio. Lako za to što nisam htjela takav Ima li Sretno dijete onda, kad veæ odgovor. Problem je što u njemu nema nema osobnosti, barem nekakvu povije- previše istine i što Mirkoviæ takvo što sno-dokumentarnu perspektivu? nije htio kazati. Film mu je, meðutim, Ima. Lošu i nepotpunu. tako ispao. Mnogi su veæ kritizirali margina- Kao ništa posebno i prazna legenda. lizaciju rijeèke i beogradske scene, Daleko od istine. Šteta. 6 VI/123, 12. veljače 2,,4.

film

Na Zapadu ništa nova

Iva Radat & Mima Simić (koja æe se ionako uskoro zatvoriti jer esencijalnih društvenih pitanja). Njezin važnije od javnog, obitelj od politike. su svjetla Cinestara došla i u naš kraj), se aktivizam, nadalje, oèituje u poduèa- Ona(j) koji ima kontrolu u obiteljskoj/ možemo se osvrnuti na (narativne i poli- vanju pionira domoljubnim pjesmama, a privatnoj sferi, ta(j) uistinu kontrolira tièke) ideologije ovog uratka. za sve te aktivnosti prima brojne pohva- svijet. Podcrtavajuæi edipovsku dina- Iako se film pretvara da relativizira obje le od strane Partije, što je pak vrhunac miku odnosa, majka i Alexova djevojka Crveno je crno političko-ekonomske opcije (socijalizam sprdnje na raèun njezina politièkog Lara u suparnièkom su odnosu. Ovo se Premda se èini da je politièka pozadi- angažmana. Sam narator nema nikakav išèitava iz èinjenica da Alex prije maj- i kapitalizam), mane socijalizma ipak na ovog filma tek platno za prikazivanje osobit asertivan ili imalo artikuliran èinog kolapsa nikad nije imao djevojku, su ono što je od političkih elemenata “tople ljudske prièe”, obiteljskih odnosa politièki stav – meðu demonstrantima da je Laru upoznao na demonstracijama i problema malog/niskog èovjeka, da se naðe zato što mu je dosadilo piti pivo neposredno prije nego što mu je majka gurnuto u prvi plan (brutalnost policije je ona narativni katalizator radije nego na klupici. Premda je narator filma i u doživjela infarkt, da se odnos Alexa nad nenasilnim demonstrantima, fokus naracije, analiziranjem njezine ko- središtu je važnih politièkih previranja, i Lare razvija dok je majka u komi (i notativne funkcije dolazimo do frustri- politièku situaciju zanemaruje i tretira upravo zato jer je majka u komi – Lara je nadzor i pritisak Partije, domaći rajuæih zakljuèaka. Iako se film pretvara je kao kulisu za kljuène dogaðaje u svom medicinska sestra) i da se majka budi iz proizvodi u trgovinama), a kapitalizam da relativizira obje politièko-ekonomske životu (svoje odnose sa ženama); ironija osmomjeseène kome upravo u trenutku opcije (socijalizam i kapitalizam), mane radnje je u tome što se u raspletu koji kad se Alex i Lara (pokraj nje) prvi put se na kraju pokazuje ne samo kao socijalizma ipak su ono što je od poli- sad neæemo otkriti ispostavlja da je (ko- poljube. Lara je protiv Alexova laganja manje zlo nego i kao slobodan izbor tièkih elemenata gurnuto u prvi plan munistièka) politika oblikovala njegovu majci i s vremenom postaje sve nezado- (brutalnost policije nad nenasilnim de- obiteljsku povijest i bila ultimativni voljnija zbog toga što je Alex zapostavlja naroda žednog Coca-Cole. monstrantima, nadzor i pritisak Partije, krivac za raspad sretne obitelji i glavne kako bi provodio vrijeme s majkom. domaæi proizvodi u trgovinama), a ka- traume likova. Nadalje, upravo Lara je ta koja majci Good bye Lenin, Wolfgang Becker, 2003. pitalizam se na kraju pokazuje ne samo ukazuje na fabriciranost svijeta koji je kao manje zlo nego i kao slobodan izbor Lenjin je mrtav, živio Edip! za nju stvorio Alex5, time je izlažuæi naroda žednog Coca-Cole, najboljeg lije- Meso filma, dakle, tvore odnosi meðu izravnoj pogibiji. U završnom prizoru ka za kašalj1 i mrlje od krvi na autocesti. likovima, odnosno (kako arhetipski!) gdje svi zajedno sjede pred televizorom i Kapitalizam se, istinabog, ne idealizira odnos izmeðu majke i sina Alexa. Svaki gledaju posljednje izdanje izmišljenih vi- ajgluplji i najmanje zanimljiv dio (nakon ujedinjenja, Ariane prekida stu- imalo upuæeniji student psihoanalize jesti, majka se pretvara da ne zna istinu, svakog teksta o nekom filmu, dij ekonomije da bi se zaposlila u Burger spremno æe vam Alexovu vezanost nježno pogledom gladi Alexa, puštajuæi složit æete se, preprièavanje je Kingu, Alex je s popravljanja televizora za majku objasniti èinjenicom da su ga da vjeruje da ima kontrolu, za njegovo sadržaja. Ipak, kako je spomenuti pri- napredovao do montiranja satelitskih djeca odrasla bez oca, s majkom kao ga zadovoljstvo ostavljajuæi u neznanju, stup filmskoj kritici još na snazi u doma- antena, a pejzaž grada promijenio se dostupnim objektom (muške, naravno) a Lara je ta koja na kraju (majka umire) æim i stranim medijima, ovaj æemo put samo utoliko što su jumbo plakati zamije- žudnje. Alex je u potpunosti zaokupljen/ preuzima kontrolu nad svim informaci- iznimno pribjeæi who’s who standardnom nili zastave i politièke parole) – no stvo- opsjednut stvaranjem svijeta u kojem je jama i nastavlja se linija (potencijalne) manevru (u svoju obranu možemo tek rena je iluzija da nad pojedincem više on (kao onaj koji ima znanje) u poziciji ženske manipulacije. reæi “parafraza” podrazumijeva brojne nema državnog nadzora i kontrole, što veæe moæi nad majkom, i èini se da nje- I iz ovog kuta gledanja nameæe se interpretacijske strategije), riskirajuæi je ultimativna kapitalistièka propagan- zino krhko zdravstveno stanje koristi ne zakljuèak da je film politièki neodgovo- pritom da izgubimo interes obaju èitate- da. Tako, dok bi vas prije bez pardona bi li stvorio realnost u kojoj su uloge u ran; tvrdnja da su žene te koje zapravo lja Zareza. priveli jer ste u seoskoj krèmi sugerirali potpunosti zamijenjene – on se za maj- vladaju svijetom sugerira da je ikakva Godina je 1979., mjesto radnje da pas nalikuje Vrhovniku, paèe, da ima ku sada brine kao da je dijete; ona nije daljnja borba za ravnopravnost suvišna, Istoèni Berlin. Nakon prebjega oca koji “iste oèi i obrve k’o drug Tito”, danas sposobna samostalno se kretati, ni iæi na pogotovo ako ukljuèuje zastupljenost u je, èini se, podlegao èarima kapitalizma i æe vam krajnje diskretno i nenametljivo wc (off screen). Alex se uspostavlja kao politièkim tijelima i ekonomsku ravno- zapadne Njemice, majka doživljava slom prisluškivati telefon i èitati mejlove zaštitnièka, majèinska figura na naèin na pravnost. Good bye, Lenin zahtjevnijem živaca i nekoliko mjeseci potpuno je ne- bez vaše prethodne privole ili znanja2. koji sam doživljava majèinstvo, kao kon- gledatelju/ici ustvari i ne nudi bogzna- sposobna za bilo kakvu komunikaciju sa Jednako kao što su se u komunizmu trolu postignutu manipulacijom (svojim što. Veæi dio dva sata koliko traje, film svijetom i svoje dvoje malodobne djece ljudi maltretirali zato što nisu pripadali autistiènim epizodama i uskraæivanjem vrti jednu te istu dosjetku i uskoro pod- (Alex i Ariane). Po povratku iz bolnice, Partiji, u SAD-u su postojali periodièni komunikacije u djetinjstvu majka je u sjeæa na roman koji se razvio iz kratke svim se srcem baca u politièki “aktivi- progoni simpatizera komunizma. I vra- njemu stvorila nesigurnost koju on svo- prièe, koja bolje da je to ostala. zam” i svu energiju posveæuje Partiji. pci na grani i golubovi na krovu znaju za jom ekscesivnom brigom nadoknaðuje). Deset godina kasnije (za lošije mate- Staljinove èistke, ali rijetko koji od njih Postavlja se pitanje želi li Alex preko 1 matièare: 1989.), Alex spontano odluèi Coca-Cola se na početku svoje marketinške bit æe u stanju spremno odcvrkutati sve brige za majku nadoknaditi ono što mu karijere nuđala kao lijek za kašalj i prodavala pridružiti se demonstracijama protiv zle intervencije saveznièkih snaga – najla- ona nije pružila ili joj vratiti jednakom se u ljekarnama. komunistièke vlasti, policija ga namlati, kše je “raskrinkati” politièki sistem koji mjerom kontrolirajuæi njezin doživljaj 2 obje priče istinite; za detalje upitati u a igrom sluèaja tome svjedoèi majka koju su pregazili vrijeme i novi oblik vlasti. svijeta. redakciji. prizor toliko uzruja da na licu mjesta Da, reæi æete, ali na umu valja imati da 3 Možda vam je već mučno od našeg doživi srèani udar i pada u komu. Osam žanr komedije/melodrame zahtijeva Politička neodgovornost iritantnog inzistiranja na politici... ta ovo je mjeseci kasnije budi se u bolnici, nes- stereotipnu pozadinu, a zloèini i trage- Zbog njegovih karakteristika, po- fi lmska rubrika! U tom slučaju, za sljedeći put vjesna brojnih politièkih promjena koje proći osnove kulturalnih studija. dije komunizma nesumnjivo su jedno stupaka i ponašanja Alexa bismo mogli 4 su se u meðuvremenu dogodile – srušen od glavnih suvremenih opæih mjesta. nazvati rodno izmještenim likom; poku- Dramska nelogičnost koja zahtijeva mnogo više od (bi)jedne fusnote: Premda su, po je Berlinski zid, komunistièka vlast je Ali, kakav je to izgovor za perpetuiranje šavajuæi uspostaviti kontrolu u sferi obi- svrgnuta, a Njemaèka ujedinjena. Iako majčinim riječima, ona i otac mnogo puta prevladavajuæih jednodimenzionalnih teljskog (tradicionalno ženska domena) razgovarali o bijegu na Zapad, ona se do su ga lijeènici upozorili da bi svako uzru- politièkih interpretacija? Nije li krajnje služi se manipulacijom (opet “žensko” ludila iznenadi kad on ode i očekuje da javanje moglo biti pogubno za njezino politièki neodgovorno udarati sveudilj u oružje) politièke stvarnosti. Meðutim, mu se ona i djeca pridruže. Nadalje, kad je zdravlje, Alex odluèi “vratiti vrijeme”, isti talambas, ne primjeæujuæi da nam se majka je ta koja ima posljednju rijeè već Partija (očito) kriva za raspad obitelji, (re)kreirajuæi unutar njezine sobe svijet pred oèima stvaraju novi totalitarni reži- jer na kraju otkriva da je èitavo vrijeme kako je majka nakon najgore traume kakav je bio prije kome. Veæi dio ostatka mi s mnogo lukavijom propagandom?3 tajeæi informacije kontrolirala njegov koju joj je priuštila u stanju s tolikim se filma pratimo Alexa kako pribjegava i sestrin odnos s ocem, izmanipulirala žarom baciti u politički/partijski aktivizam? najrazlièitijim tehnikama pretvaranja i Manipulacije “aktivizmom” njihovu sliku o ocu, demonizirajuæi ga ne Samozavaravanje? Sublimacija? Glupost izmišljanja (od verbalnog do vizualnog i Što se pak tièe konkretnog politièkog bi li se lakše nosila sa situacijom (lagala scenarista? 5 Narativni podbačaj fi lma: Alex je auditivnog) trseæi se nježnu ružu, koja djelovanja samih likova, ono je krajnje je da je otac pobjegao na Zapad zbog voiceoveru je k tome majka, zadržati pod staklenim uspostavljen kao narator (i u ), banalizirano i iskarikirano. Narator druge žene i skrivala je od njih pisma no mnoštvo je epizoda, od kojih su neke 4 zvonom komunizma. (Alex) o majci prièa kao o gorljivoj po- koja je otac godinama slao) . Majèina ključne, kojima on nije prisustvovao niti je A sad kad smo se napokon riješile litièkoj aktivistici; ona prima pritužbe prièa o ocu jednako je fabricirana kao i mogao prisustvovati. Epizoda kad Lara majci nesnosnoga tereta preprièavanja sadržaja graðana i prosljeðuje ih višoj instanci “vijesti” koje Alex snima, ali se pokazuje otkrije istinu o izvanjskom svijetu i “vijestima” i podilaženja lijenim èitatelji(ca)ma koji (no pritužbe drugarica su na raèun pre- kao mnogo jaèe i bitnije oružje, što je također promiče naratorovom inače vrlo su lijepo mogli dati podršku Kinoteci krièavih trudnièkih opravica i sliènih i konaèna poruka filma – privatno je perceptivnom oku/uhu. VI/123, 12. veljače 2,,4. 7

kolumna

edavno se na nekom simpoziju po- dba suoèavala se u prethodnom razdoblju je u njemu naglašeno, “informiranost orga- vela diskusija o nezamjenjivoj ulozi s nekim osnovnim preprekama koje su nizatora gostovanja, prije svih zaposlenika Kulturna politika mreža u (meðunarodnoj) suradnji. pokazale da je nužno istražiti scenske i gla- u puèkim otvorenim uèilištima i centrima Kada je devedesetih godina prošlog stoljeæa zbene prostore u Hrvatskoj. Dvogodišnje za kulturu, vrlo je loša”. Tako dolazimo i do nastao naziv “doba mreža”, bilo je to stoga istraživanje Zavoda za kulturu Ministarstva “magiène” rijeèi umrežavanja koja se danas što se naglo pojavio golem broj mreža, kulture koje je završeno krajem 2003. dalo koristi u kulturnoj politici svake zemlje u osobito u kulturi. Europska unija, Unesco, je dragocjene rezultate. Istraživanje zadire svijetu i koja je osobito važna kada je rijeè o “Magična” riječ Vijeæe Europe, poticali su nastanak mreža u važnu problematiku kulturne infrastru- specifiènim aspektima glazbeno-scenskih kao fleksibilnog naèina komuniciranja koji kture u Hrvatskoj opæenito. Pitanje kul- djelatnosti. respektira heterogenost èlanica, njihov turne infrastrukture ne postavlja se samo Istraživanje je rezultiralo i bazom razlièiti stupanj razvitka i omoguæuje isti- u Hrvatskoj, ono je u središtu pozornosti u podataka na Internetu, odnosno portalu umrežavanje canje kulturnih raznolikosti i identiteta. U istraživaèkim odjelima ministarstava kultu- CultureNet Croatia Ministarstva kulture, meðuvremenu, u ovih petnaestak godina, re brojnih europskih zemalja. Dovoljno je koja æe se stalno ažurirati i dopunjavati mnoge su se mreže ugasile (kao primjer spomenuti francusko ministarstvo kulture i (www.culturenet.hr). Cijeli projekt je treba navesti jednu od najrenomiranijih komunikacija i njegov istraživaèki odjel koji velikim dijelom okrenut buduænosti: odre- mreža u kulturi, belgijsku mrežu Kulture i se velikim dijelom posveæuje kulturnoj in- ðivanjem prioriteta modernizacije, obnove razvoj Sjever – Jug, koju je vodio kulturolog frastrukturi, ili dansko, švedsko, španjolsko i izgradnje novih objekata, obrazloženjima Thierry Verhelst i koja je prestala djelovati i druga europska ministarstva kulture koja za poboljšanje postojeæeg stanja i poveæanje krajem 2003.), ali su uspostavljene i uspo- su zaokupljena obnovom, modernizacijom i broja gostovanja, otvara brojna pitanja soci- stavljaju se nove, koje nastoje unijeti nove jaèanjem kulturne infrastrukture. okulturnog razvoja, a istodobno, na prakti- sadržaje i novu dinamiku komuniciranja. Istraživanje na sustavan i pregledan ènoj razini, daje smjernice širenja scenske i Dovoljno je navesti najnovije mreže, kao naèin analizira stanje scenskih i glazbenih glazbene umjetnosti na prostoru Republike što je On the Move, posveæena meðunaro- prostora u Hrvatskoj. Prvi put je u hrvat- Hrvatske. dnoj mobilnosti umjetnika, Asia-Europe skoj kulturnoj sredini provedeno takvo Museum Network, posveæena suradnji muze- istraživanje, stoga se ono nije moglo oslo- Bibliotheca Alexandrina ja, ili Cultural Commons, posveæena umjetno- niti na neka prethodna, pa prema tome A kad smo kod novih objekata, zadr- sti i kulturi u najširem smislu. Razvoj mre- ni komparativno valorizirati (eventualne) žimo se na Biblioteci Alexandrini koja Biserka Cvjetičanin ža jasno pokazuje želju svjetske zajednice promjene. Snimiti stanje prostora u kojima je otvorena nešto više od godine i danas za boljim meðusobnim povezivanjem, se izvode kazališne predstave i koncerti predstavlja glavnu kulturnu atrakciju razumijevanjem i veæim moguænostima ozbiljne glazbe, vrednovati i razvrstati te Aleksandrije. Bilo je dosta pesimistiènih Dvogodišnje istraživanje Zavoda isticanja vlastitih vrijednosti. prostore, izraditi evaluacijski model, bili tonova, pa i u našem tisku, o moguæoj za kulturu Ministarstva kulture Umrežavanje se nije razvijalo samo na su osnovni zadaci istraživanja. Ono je, ulozi biblioteke podignute na mjestu meðunarodnoj razini, nego je ovaj pojam meðutim, nadišlo prvotni cilj. Upozorilo je stare, nestale u višestoljetnim opsadama završeno krajem 2003. dalo je poèeo dobivati veliku važnost i na nacional- na odnos centralizacije i decentralizacije, i požarima, ali veæ u prvoj godini, toènije dragocjene rezultate o stanju noj razini. Kulturne institucije nastojale su na važnost procesa decentralizacije u kul- u prvih deset mjeseci, privukla je više od pronalaziti naèine povezivanja koji se ne bi turi, na potrebu decentralizacije scenskih 200.000 posjetitelja, ne raèunajuæi svako- scenskih i glazbenih prostora u svodili samo na “gostovanja”, nego bi imali i glazbenih dogaðanja koja se ne smiju dnevne korisnike, uglavnom studente i Hrvatskoj, ukazalo na važnost i dugotrajnije uèinke i unapreðivali struku. koncentrirati samo na veæa središta, te na sveuèilišne nastavnike. U svojem govoru Na tom putu pojavljuju se brojne teškoæe, potrebu dostupnosti što šire populacije u na otvaranju, ravnatelj Biblioteke Ismail potrebu decentralizacije u kulturi, od nedostatka osnovnih informacija o tome Hrvatskoj tim dogaðanjima. Upozorilo je i Serageldin naglasio je želju da Bibliotheca odnosno decentralizacije scenskih što nudi “partner” do nepostojanja relevan- na veliku centralizaciju izvedbi kazališnih Alexandrina bude prostor izvrsnosti, pro- tnih statistièkih pokazatelja jer se statistika predstava u Zagrebu u odnosu na sve ostale stor otvorenosti i tolerancije. Bogatstvo i glazbenih događanja koja se ne u podruèju kulture u nekim zemljama, županije i gradove (na primjer, u Zagrebu aktivnosti pokazuje da je na dobrom putu: smiju koncentrirati samo na veća meðu njima i u Hrvatskoj, vodi na neodgo- živi 17,5 posto od ukupnog broja stano- u godini je održano više od 170 izložbi, varajuæi naèin. vnika u Hrvatskoj, a izvede se polovina koncerata, konferencija. S drugim obje- središta – toènije, 45,6 posto – svih predstava reali- ktima kojih se završetak predviða za dvije Umrežavanje kazališta ziranih tijekom godine u cijeloj Hrvatskoj). godine, kao, na primjer, Muzej mozaika Prethodnih godina u hrvatskoj kulturnoj Istraživanje je, takoðer, omoguæilo transpa- pronaðenih na mjestu na kojem je izgra- politici jedna od važnih smjernica bila je rentnost i otvorenost pristupa najrazlièiti- ðena Bibliotheca Alexandrina, s obnovom stvaranje mreže kazališta i kazališnih pred- jim podacima i informacijama o postojeæem Grèko-rimskog muzeja i otvaranjem stava na teritoriju cijele Hrvatske, a prema stanju, a dugoroèno to znaèi dragocjenu Nacionalnog muzeja Aleksandrije, ova egi- nedavnim najavama iz Ministarstva kultu- razmjenu meðusobnih iskustava i suradnju patska metropola teži istaknutom mjestu re, ta æe se politika nastaviti. Sama prove- u rješavanju zajednièkih problema. Kao što na karti svjetskog kulturnog turizma.

akon Štefanije Escajg i Darka oni koji su zabrinuti za natalitet u našoj redu. Jer ma kako izgledalo nemoguæe, Bešteka sve bi mirisalo na pre- zemlji mogli urediti da se po svjetskim imat æemo veæu praksu od njih. To je Daljinski upravljač hrambenu problematiku da se na ratištima iz Hrvatske šalju umirovljenici. mali prilog ravnopravnosti razgovora i povratku dostojanstva svih i svakoga u Njih imamo više nego drugih, pokazali pregovora te ozbiljnosti kojom partneri ovoj zemlji nije proskliznuo i netko tko su se kao strpljivi i lojalni, nisu skupi ni u svijetu prihvaæaju sve hrvatske vlade. se preziva Èaèija, a uz treæeg prekriže- izbirljivi, a ne oèekuje se da æe popraviti Razlikujuæi ih po brzini kojom na svako Film koji smo nog pomoænika Križiæa spominje se još natalitet niti poboljšati opæe ekonomsko postavljeno pitanje i zahtjev odgovaraju: jedan koji bi tek trebao postati afera. stanje u zemlji. Teško je vjerovati da bi da. Sorry, oni puni znanja odgovaraju: yes. Zanimljivo je da ljudi koji nose titulu mogli poèiniti znaèajnije zloèine u svije- pomoænika bivaju otkriveni kao moralne tu, a u raznim kriznim situacijama znali Mali porezni obveznici gledali nule i izgurani s funkcija netom što su na bi upotrijebiti i gumice. I praæke raznih Meðu vijestima o obraèunu poreza sti- njih postavljeni. Naravno, prvo pitanje vrsta. Kao prvu jedinicu možemo ponudi- gla je i ona koja govori o sluèaju u kojem kojeg se nije teško dosjetiti jest: kakvi ti umirovljene saborske zastupnike. One je moguæe povratiti dio poreza s obzirom li su tek oni kojima su oni pomoænici? A što su izdržali minimalno dvije godine za na potrošnju lijekova. Rijeè je o raèunima najjednostavniji odgovor glasi: spretniji i maksimalne mirovine. za osobno lijeèenje. Zbog toga u poreznu moæniji od pomoænika. Barem zasad. Ali, olakšicu ne spadaju raèuni nastali lijeèe- dok se na repertoaru oèekuju i dalje samo Vojni turizam njem djece. Jer oni su propagandno za- novi pomoænici, u sjeni afera i predsta- Mogli bi biti predstavljeni kao turisti štiæeni toliko da im se smiješi buduænost va, mi smo zaduženi za nove milijarde u oživljavanju mirnodopskih moguæno- u kojoj bi i sami mogli postati porezni koje, prikazane u eurima, zvuèe nešto sti iraèkog i drugih društava. Na njih obveznici temeljem državne skrbi. Samo manje dramatièno nego što zaista jesu, i vjerojatno ne bi jurišali ljudi-bombe i ih uništava èinjenica da su mahom nepi- još manje u odnosu na ono što bi uskoro ostali naoružani protivnici. Vjerojatno smeni u prilikama u kojima je sve indivi- mogle postati. Uostalom, navikli smo da bi ih i džepari zaobilazili, jer su pokazali dualizirano. Pa ne znaju srediti papire za pomoænici prosklizavaju kad šefovi dilaju zamjetne vještine u raznim kamuflažama lijeèenje. važnije poslove! u dolasku na vlast i zadržavanju na istoj, Oèekujemo sjednicu Sabora s temom a to bi moglo biti višestruko korisno. medija. O njoj se nije raspravljalo još Betoniranje prošlosti Uostalom, kažu da su i Hrvatskoj poma- od prošle godine, a veæ je veljaèa ove. Nakon što su neki prošlih godina gali umirovljeni amerièki generali. Sad bi Najavljene su još neke tako stare teme Grozdana Cvitan propustili vratiti nešto od ukradenog i naši umirovljenici mogli pomagati njima. da oni koji ih trebaju znati mogu pre- prisvojenog, drugima ne preostaje nego Teško je objasniti ljudima da nisu skoèiti uèenje zadnjih. Veæ sutra æe biti se s time složiti. Prva faza novog druš- smjeli iæi u Bosnu, a mogu u Irak. Teško predzadnje. I nevažne. Uostalom, svi koji Možda bi naši umirovljenici u tva je gotova, zabetonirana, a ako i nije im je objasniti da moraju u Haag, a žele i, na žalost, stižu na vlast, kažu da Iraku mogli biti manekeni na sasvim, niknut æe zakoni da ne bi nikla Amerikanci neæe trebati na Meðunarodni su pripremili neki novi zakon. To su oni iznenaðenja. Zato nas u drugoj fazi oèe- kazneni sud. Možda bi naši umirovljenici za prvu ruku, dok se ne pripreme drugi. prosklizavanju u onom što se kuje uglavnom kuknjava. Gora od one u Iraku mogli biti manekeni na proskli- Za masovnu scenu glasanja. Zato nam se naziva njihovim kolateralnim dosad. I dok se s jedne strane biskupi zavanju u onom što se naziva njihovim stalno èini da smo taj film gledali. A mi u brinu o natalitetu, s druge se pronalaze kolateralnim štetama. Pa da onda opet njemu igramo. Samo što kamere nekako štetama modusi kako da se hrvatske vojnike po- u buduænosti ovdašnji vojnici putuju na ubrzavaju na nizbrdici po kojoj se kotrlja- šalje na novija svjetska ratišta. Možda bi meðunarodni sud. Prema vojnom raspo- mo u permanentno masovnoj sceni. 8 VI/123, 12. veljače 2,,4.

žensko pismo

Od ženskog pisma do rodno potpisane književnosti

Slavica Jakobović Fribec du stogodišnjice rođenja i recepcije djela Virginije Woolf, uočila fenomen ženske Arijana Čulina: Toliku prisutnosti u književnosti 20. stoljeća kao fenomen rodne prisutnosti u kultu- količinu sujete, zloće, U povodu 20. obljetnice zbornika ri. Takva je prisutnost za nju otvarala apsurda dugo nisam Žensko pismo (Republika, br.11/12, pitanje prevrednovanja odnosa priroda/ kultura, to jest postavljala zahtjev za vidjela – ono da se 1983.) na tribini Višeglasne gošće cjelokupnim estetskim i etičkim prevre- (Zagreb, KIC, 20. prosinca 2003.) dnovanjem. Može li se na početku 21. trpa u isti koš Julijanu stoljeća, kada govorimo o tržišnom dikta- održan je razgovor u kojem se tu popularne kulture odnosno o kulturnoj Matanović, Vedranu s dvadesetogodišnje distance globalizaciji, još postaviti takav zahtjev i očitavate li ga u djelima teoretičarki i Rudan, Rujanu Jeger i propitivalo i pokušavalo definirati umjetnica? žensko pismo, tj. žensku praksu – Ljiljana Ina Gjurgjan: Dopustite mene, (sve dijametralno mi da krenem iz osobnog rakursa. Što pisanja i feminističku kritiku u našoj je ovaj zbornik, èiju dvadesetogodišnji- suprotne književnice) i sredini cu danas obilježavamo, znaèio onda pismo i muškarci. Znači, i što je znaèio meni osobno. Godine 1981. i 1982. provela sam u Americi i počeli smo razgovarati nakon izvjesnih dilema, odluèila sam se vratiti. Vratila sam se u vrijeme, o dobroj i lošoj proteklih deset godina, što zbog kojeg se mnogi ovdje sjeæaju, kada rata što zbog društvenih promje- èesto nije bilo struje, a auti su se vo- književnosti, s tim da je na, uglavnom je dominirao di- zili par-nepar, i zaista sam se pitala skurs ratnog pisma, a žensko pismo nije zašto sam se vratila i nisam li napravila muška dobra a ženska moglo razvijati ni svoju poetiku niti se veliku pogrešku. Tada sam upoznala loša. To je za mene razvijala kritièka refleksija o njemu. Za Lydiju Sklevicky i poèela dolaziti na to vrijeme u akademskim zajednicama sekciju Žene i društvo, koja je okuplja- potpuno besmisleno jer u svijetu nisu prestajale rasprave koje la znanstvenice poput Vesne Pusiæ, su bistrile pojmove i definicije. Prema Andree Feldman, Rade Ivekoviæ, Stvari su se promijenile, pa je možda je riječ unutar te ženske teoretièarki Sandri Gilbert, feministi- Ingrid Šafranek, Jelene Zuppe, i odje- zato i potreba za nekim feministièkim èka kritika želi dekodirati i demistifi- danput sam našla enklavu, oazu gdje udrugama zamrla. Danas normalno, u književnosti o različitim cirati sva ona zamaskirana pitanja koja se nešto dogaðalo. U to doba žensko mainstreamu, možemo mnogo toga što su oduvijek zasjenjivala odnos izmeðu pismo je doista nešto znaèilo – èinilo je je prije bilo nezamislivo. žanrovima tekstualnosti i seksualnosti, izmeðu razliku. I to se dogaðalo u jednoj vrlo U tom smislu je znakovit sljedeæi žanra i roda, izmeðu psiho-seksualnog uèmaloj, vrlo dosadnoj i vrlo kontrolira- dogaðaj. Prije dvije godine u javnom identiteta i kulturnog identiteta. Za noj sredini. U meðuvremenu se mnogo prostoru knjižnice Bogdan Ogrizoviæ u Annete Kolodny situacija feministièke stvari promijenilo. Neke pretpostavke Zagrebu (a ne u nekom off prostoru), prilièno problematièna. U meðuvreme- kritièarke podsjeæa na vješti ples po na kojima se onda radilo i za koje se predstavljena je knjiga Adrienne Rich nu smo nauèili da ne možemo koristiti teorijskom minskom polju, a za Eleine trebalo boriti, danas su stvar graðanske Prisilna heteroseksualnost i lezbijska egzi- binarne opozicije i žene suprotstaviti Showalter osnovni problem feministi- pristojnosti. Na primjer, prije nekog stencija u izdanju grupe Kontra, dakle muškarcima. Naroèito su se, a govorim èke kritike je u uspostavi temeljnog vremena Vijeæe Filozofskoga fakulteta udruge koja okuplja žene drukèije se- s aspekta angloamerièke kritike, zbog konceptualnog modela za interpretaci- u kojem veæinu, ili barem glasnu veæi- ksualne orijentacije. Zašto to istièem? toga osjetile ugrožene žene razlièitih ju i reinterpretaciju književnog djela. nu, èine muškarci, odluèilo je da treba U prvom redu zato što bi to prije dva- socijalnih grupa i rasnih obilježenosti, Sudionice tribine Višeglasne gošæe promijeniti nazivlje na diplomama, pa deset godina bilo nemoguæe, a danas je jer neki problemi koje osjeæaju afroa- pokušale su takoðer naznaèiti navede- tako sada kolegice koji diplomiraju više sasvim normalno i prihvatljivo. Drugo, merièke žene nisu problemi bjelaèke ne probleme, nadajuæi se da æe njihova nisu profesori engleske ili njemaèke zato što je takav pomak još dragocjeniji žene. Dominacija bjelkinja u femini- rasprava biti poticajna široj javnosti. U književnosti nego profesorice. O svim u društvu koje je prilièno netoleran- stièkom diskursu je tako samo donekle razgovoru su sudjelovale sveuèilišne implikacijama takve odluke – treba li tno. U takvu društvu navikavati ljude promijenila hijerarhiju. Ako su prije profesorice Ingrid Šafranek i Ljiljana spolnost automatski biti reflektirana da moraju prihvatiti razliku veoma je dominirali muški WASPovi (bijeli an- Ina Gjurgjan, politièarka i sociologinja u rodnosti – dalo bi se raspravljati. važno. Moramo nauèiti da se razliku ne glosaksonski protestanti), recentnim Helena Štimac Radin (suradnice na Meðutim, kao znak jedne drukèije može brisati, odbijati, negirati, nego da diskursom dominiraju anglo-saksonske tematu iz 1983.), književnica i soci- svijesti, ta je odluka znakovita i ona se mora s tom razlikom nauèiti živjeti. bjelkinje srednjih i viših klasa. Dakle, ologinja Jasenka Kodrnja, pjesnikinja odražava novi duh vremena. U tom procesu stvaranja tolerantnijeg krug se proširio, ali dominacija je i i kritièarka Darija Žiliæ, te glumica i No, da se vratimo na zbornik. društva, upravo je feministièki pokret dalje ostala. Druga pretpostavka ranog književnica Arijana Èulina. Razgovor je Mislim da je pojava ovog zbornika bila osamdesetih, pokret koji je ovaj zbor- feminizma je ta da muškarac svjesno vodila Slavica Jakoboviæ Fribec, vodi- vrlo bitna u hrvatskoj kulturi, kao i nik na simbolièan naèin obilježio, imao stvara i perpetuira svoj euro-logo-falo- teljica tribine Višeglasne gošæe i urednica kasnija dva velika dubrovaèka skupa vrlo važnu ulogu. centrièki diskurs, a zadaæa ženskog zbornika Žensko pismo. (u Interuniverzitetskom Centru u Od pretpostavki ranog pisma je da ga treba subvertirati. No, Zahtjev za estetskim i etičkim Dubrovniku) 1986. i 1988., kada smo feminizma do ženske rodnosti rijeè je o neèem drugom, što na tragu prevrednovanjem stvarno dovele velika svjetska imena Lacana možemo objasniti ovako. Mi, feministièke kritike. O tim se sku- Što se teoretskih pretpostavki koje i muškarci i žene, pristup stvarnome Na današnjoj tribini imamo prigodu povima pisalo i u tadašnjem Startu i iznosimo u zborniku tièe, mislim da imamo ili putem imaginarnoga ili za retrospektivu na temu koja još ništa u dnevnim novinama, i to je mnogo smo bile i u tijeku s najmodernijim putem simbolièkoga. Imaginarno je nije izgubila na aktualnosti. Ako danas toga pomaknulo. U to se doba javlja teorijskim tendencijama u francuskoj i predverbalno, dakle i žena i muškarac odete na Internet i na Googleu upišete nekoliko velikih ženskih romana. Tu angloamerièkoj kritici, ali da smo opet u procesu kulturalizacije ulaze, iz ra- “žensko pismo” dobit ćete oko 1500 web su romani Dubravke Ugrešiæ, o èijem bile i naivne. Pogledajmo uvod u zbor- zlièitih pozicija, ali u isto simbolièko, stranica koje će pokazati prisutnost žen- bismo feminizmu mogli raspravlja- nik u kojem kolegica Jakoboviæ defini- u isti diskurs. Žena iz tog simbolièkog skog pisma u novinama, znanstvenim ti, ali èiji roman Život je bajka sasvim ra žensko pismo. Neke pretpostavke diskursa ne može van. Ako pretposta- raspravama ili kao predmet izbornih sigurno predstavlja bitan pomak u koje su nam se onda èinile prihvatljive, vimo da je žena izvan tog diskursa i da kolegija na sveučilištima. Žensko pismo senzibilitetu hrvatske književnosti, u velikoj su mjeri postale upitne. Tako, piše na naèin da, citiram uvod, “ispisu- je kulturološka činjenica, koliko se god tu su eseji i proze Slavenke Drakuliæ. ona u uvodu kaže: Rijeè uzimaju žene da je vlastitu putanju žudnje” ili “vlastitu mi razlikovale/i u određenju sadržaja Najznaèajnijim ipak držim roman Irene bi odgovorile muškarcu, njegovoj slici žene prirodu” – onda smo zapravo u velikoj tog pojma... Danas za sve vas uglavnom Vrkljan Svila, škare, koji najavljuje bitan projiciranoj na povijesnom platnu patrijar- opasnosti da perpetuiramo upravo ono imam isto pitanje. Naime, prije dvadeset pomak u ženskom odnosu prema bio- hata, moænom nadèovjeku i njegovim falo- èemu vjerujemo da se suprotstavljamo. godina Jelena Zuppa je u razgovoru s grafskom, propitujuæi i subvertirajuæi centrièkim kulturnim simbolizacijama. Prvo, Govorim o tome da ako kažemo da Ivom Vidanom na jednoj tribini, u povo- žanr Bildungsromana iz ženskog rakursa. ta opreka žene-muškarci ideološki je žena izlazi izvan simbolièke reprezen- VI/123, 12. veljače 2,,4. 9

žensko pismo

Ljiljana Ina Gjurgjan: Nemojmo raditi pogrešku da mislimo – ako piše žena, to je ženska književnost. Razlikujmo između roda i spola (sex and gender). Ženska književnost je ona koja je gendered kao ženska, gdje je rodnost ženska, gdje su vrijednosti, ideologemi i način razmišljanja tipični za ženski rakurs, a nije nešto automatski ženska književnost samo zato što je to napisala žena književnost je ona koja je gendered kao Subverzija vladajućem Umjetnice ne žele biti krhki i ženska, gdje je rodnost ženska, gdje su poretku slabi subjekti vrijednosti, ideologemi i naèin razmi- šljanja tipièni za ženski rakurs, a nije Kad je Slavica spomenula kvoruma- Jasenka, ti si provela znanstveno nešto automatski ženska književnost še, znate, poèetkom osamdesetih je istraživanje o umjetnicama koje si samo zato što je to napisala žena. tadašnja službena politika jako nepri- objavila u knjizi Nimfe, muze, euri- jateljski tretirala feministièki pokret nome – društveni položaj umjetnica u Legitimacija ženskog pisma u Hrvatskoj. Bila sam tada studentica, Hrvatskoj, i tako pribavila “materijalne tacije, dakle postojeæih diskurzivnih Helena, tvoje proze su obožavali ali se sjeæam da je to bilo, kako bi dokaze” o tome što same umjetnice misle praksi, i govori u ime svog tijela, svoje quorumaši i bila si literarna nada osam- rekla Rada Ivekoviæ, nešto subverzi- o svom radu, s obzirom na spol i rod, što prirode, nekim ženskim jezikom, onda desetih. Onda si svoje talente razvijala vno, ta ženska rijeè je bila subverzivna nama 1983., anketom među književnica- ulazimo u opasno polje esencijalizma, u politici. Kako iz današnje perspektive prema vladajuæem poretku i bilo je ma, nije pošlo za rukom. Danas bih rekla onog što se definira kao “vjeèno žen- gledaš na svoj angažman osamdesetih? dosta ozbiljnih sukoba, pa i prepre- da su se književnice tada bojale dovesti sko”. Složila bih se s onom strujom – Helena Štimac Radin: Moj prilog ka, angažmanu niza žena na relaciji u vezu literaturu i feminizam da se ne (koja nastaje na tragu poststrukturali- u ovom zborniku nije bio ni teorijske SK i žena koje su djelovale izvan tog bi izložile stigmatizaciji javnosti a da se stièke misli) i koja kaže women are men naravi, ni iz podruèja sociologije, moj pokreta. Dominantna politièka teza situacija u tom smislu ni danas nije mno- made. Ženu je doista stvorio muškarac prilog je bio dio cjeline koju su èinile tog vremena je bila da se sve to može go promijenila. (ne iz Adamova rebra, nego kao zakon proze domaæih autorica i u tom sam napraviti unutar Partije, ovo je bilo – Jasenka Kodrnja: Prije svega bih Oca), dakle kao akter i autoritet u stva- dijelu zastupljena s dvije proze. S izrazito izvan i bilo je opasno. Zašto potvrdno odgovorila na tvoje poèetno ranju i perpetuiranju diskurzivnih pra- obzirom na to da nisam književnica, ali je bilo opasno? Zato jer je dovodilo u pitanje – je li rijeè o prevrednovanju ksi, pa tako i reprezentacije ženskosti. u tome sam zborniku nastupila javno, pitanje temeljne vrijednosti na kojima književnosti. Moje je istraživanje doi- Jedna amerièka književnica je napisala željela bih nešto reæi o tome o èemu je poèivao tadašnji politièki poredak. sta pokazalo da je rijeè o prevrednova- da je postala crna kada je izišla iz svoga je veæ govorila moja prethodnica. Dala O tome su se vodile beskrajne disku- nju književnosti a pokazat æu i na koji geta, kada je opreka bijele boje osvije- bih malo veæu važnost tome zborni- sije i na akademskoj razini i na razini naèin to rezultati pokazuju. Prije svega, tlila njezinu tamnoputost, uèinila da ku. Koliko se sjeæam, ta je Republika politièke prakse. Spomenut æu èasopis èinjenica da žene postaju sve više su- se vidi crnom. Na isti se naèin stvara znaèila mnogo i za ondašnji femini- Polet u kojem su pisali neki ljudi koji bjekti umjetnosti govori o tome da ta viðenje žene i ženske prirode. Ona nije stièki pokret, i za književnu teoriju i su se kasnije afirmirali kao književni- umjetnost dobiva supstancijalno dru- bogomdana, ona je kulturni konstrukt. za odreðena sociološka promišljanja ci. Meðu njima je i moj dragi prijatelj, kèije znaèenje. Postignuta je kritièna I taj kulturni konstrukt se ostvaru- tzv. ženskog pitanja. U prosincu, prije književnik Edo Popoviæ, koji se u ono masa koju mogu pokazati i brojkama. je putem jezika kojim piše i žena i toèno dvadeset godina, održana je vrijeme proèuo po jednom antižen- Radila sam istraživanje 1979. o svim muškarac. Oni polaze iz drukèijeg promocija u Društvu sveuèilišnih na- skom, da ne kažem antifeministièkom umjetnicima, i muškarcima i ženama; iskustva. Njihovo zbiljsko je drukèije. stavnika i ta je promocija onda uistinu tekstu, koji je izazvao niz polemika. tada je bilo 25 posto žena umjetnica. Ali u jeziku su zacrtane neke pretpo- bila kulturni dogaðaj godine (koliko Dakle, i ti su kvorumaši bili ukljuèeni Godine 1998. ih je bilo 35 posto, a stavke, koje su slijepa mjesta diskursa, se sjeæam, i nadam se da to nije ono u dominantan trend osporavanja ideja ove godine ih je 37 posto. Kad je rijeè i iz kojih nije moguæe tek tako izaæi. što se naziva optimizmom prošlo- i vrijednosti s kojima se nosio i htio o književnicama, njih je nešto manje: Treæa pretpostavka uvodnog Slavièina sti). Na njoj se skupilo jedno društvo ih afirmirati ondašnji feministièki 1979. ih je bilo 11 posto, a 1998. go- eseja je da “žena piše vlastitu putanju koje je uistinu znaèilo u kulturnom, pokret. dine 16 posto. Danas ih je u Društvu žudnje”. Žudnje za èim? Za moæi, za književnom, u znanstvenom životu u Dakle, ta podrška dolazila je ipak hrvatskih književnika 18 posto, a u slavom, za muškarcem, za drugom že- Hrvatskoj i još se mjesecima nakon od muških književnika, bez obzira na Društvu hrvatskih pisaca 29 posto. nom? Ta pretpostavka, ta ideja da žene te promocije raspravljalo o tom broju èesta osporavanja, na satiru i ironiju, Žene nedvojbeno postaju subjekti pišu iz maternice, a muškarci iz uma, Republike. Ona je time postigla svoj èemu su oni opæenito bili usmjereni umjetnosti. To je ono na što nas asocira na tragu je one kulturološke pretpo- cilj: isprovocirala je tadašnju javnost, kada su govorili o ženskom pokretu. spomenuti skup u Puli koji je nazvan stavke na koju upozorava Judith Butler književnu, feministièku i znanstvenu, Ali kada je bila rijeè konkretno o pi- Ženska moæ i književno stvaranje. Alida – a to je da se kroz cijelu kulturu od te pokrenula i otvorila niz novih pita- sanju, onda je njihova podrška bila Bremer, naime, koristi taj pojam – moæ Platona nadalje stvara ta ideja da mu- nja, a jedno od najvažnijih jest pitanje prisutna, barem je to moje iskustvo. žena. Ona je u jednom intervjuu rekla škarac pripada svijetu metafizièkoga, ženskog pisma. Taj termin ženskog Žene koje pišu, bilo poeziju bilo pro- da pojam moæ žene zamjenjuje prijašnji a žena pripada svijetu biološkoga. To pisma je u Hrvatskoj s Republikom zu, pišu umjetnost, i nije na njima pojam ženskog pisma jer žene postaju je najopasnija kulturološka opreka koja doživio svoju prvu legitimaciju, iako da se svrstavaju u odreðene žanrove. sve znaèajniji subjekt u umjetnosti. postoji, i tu ideju o biološkoj zadanosti moram reæi da su je s velikom dozom To je posao književnih teoretièara, Htjela sam reæi da to nije autenti- treba stalno subvertirati i propitivati, rezerve prihvatile neke vrlo poznate ali naravno da žene koje pišu imaju èan pojam Alide Bremer nego Nancy inaèe æemo se stalno vrtjeti u krugu feministkinje, pa i književnice. Naime, svoje vrijednosti koje se oèituju u Herzog, koja je uvela razlikovanje vjeènog ženskog. na toj promociji postavilo se i pitanje njihovim literarnim djelima, no moji izmeðu moæi za žene, želeæi time iska- Konaèno, vratimo se na pitanje su- zašto se uopæe govori o tome što je to su dojmovi da pravi umjetnici ne ra- zati njihovu kreativnu moæ, za razliku vremenosti i ženskog pisma. Mi smo u žensko pismo, no kasnije se taj ter- zmišljaju kako æe se njih klasificirati. od moæi nad ženama koja iskazuje njihov nekim stvarima doista u postfeministi- min u domaæoj produkciji nije mogao Zato mislim da i žene kada pišu pišu podreðen položaj. Dakle, žene doista èkoj fazi, ali neki stari stereotipi i pre- zaobiæi. Ovdje nisam u poziciji niti da jer imaju potrebu da nešto kažu, a ne na velika vrata ulaze u umjetnost i drasude su još tu. Uzmimo za primjer branim niti da zastupam taj termin kao razmišljaju ni u koju struju feminizma postaju sve više subjekti u umjetnosti. izvrsnu, i na prvi pogled ženski eman- termin književne teorije, mislim da je ni na koji naèin æe ih se svrstati. Ono Jedan podatak koji o tome govori je cipiranu, seriju Sex and the City. Ipak, to posao književnih teoretièara. Ali je što je kljuèno jest da je cijeli femini- doista fascinantan – na umjetnièkim u toj seriji još vidimo da muškarac ne èinjenica da je taj termin, bez obzira stièki pokret pridonio osvještavanju akademijama i fakultetima studentice može podnijeti da je žena uspješnija prihvaæa li ga se ili ne, i kolika je uisti- specifiènosti ženskog pisma. Kako je èine 57 posto populacije. Meðutim, od njega, muškarac ne može podnijeti nu njegova književnoteorijska težina, nedavno u Puli rekao poznati maðar- bez obzira na taj trend i na to da one da žena preuzima inicijativu u inti- zaživio i da je danas u opæedruštvenoj ski književnik Esterhazy, kad su ga postaju subjekti, moramo sociološki mnom životu; pobaèaj je prihvatljiv, upotrebi. Spomenula bih pjesnika Sašu pitali za žensko pismo: razlika postoji uoèiti prisutan njihov hijerarhijski ali se jedna cijela epizoda bavila nje- Meršenjaka koji je tada rekao “daj si jer i muškarci i žene pišu iz svog vla- podreðen položaj i asimetriènu pozici- žno-sentimentalnim prikazom jedne uzmi dvadeset primjeraka Republike jer stita iskustva. Tu se s njim slažem. ju. Naime, ako gledamo pozicije koje od protagonistica koja na kraju ipak æe ti trebati za dvadeset godina”. Oèito Iskustvo muškarca i žene je drukèije. su najniže, tu je najviše žena. Meðu odluèuje zadržati dijete, a sve æe joj tri je bio vidovit, ali ja ga nisam poslušala i Oèito je da æe te razlike biti prisutne studentima ih je najviše, ali na vrhu prijateljice biti potporom kao tri tete. sada mi je žao. Kad govorimo o muško- i u onome što se napiše. Tu je onda i piramide meðu profesorima na fakulte- Prema tome, oèito je da suvremena ženskim odnosima, moram reæi da su legitimitet za upotrebu ženskog pi- tima samo je 16 posto žena. Ili, meðu ženska književnost koja je ušla u ma- izuzetan senzibilitet tada za ženske sma. Mi pišemo iz vlastita iskustva. nezaposlenima je 60 posto ženskih instream i nije radikalno ženska. Ona proze u tom broju Republike pokazali Ono èega smo postale svjesne, èega je i 40 posto muških umjetnika. Meðu podržava neke stare tradicionalne pre- neki književnici koji su u javnosti imali postala svjesna cijela generacija žena, nagraðenima najmanje je žena, i to u tpostavke i upravo zato je i prihvaæena. imidž, pa ne bih baš upotrebljavala je to da je naše iskustvo isto tako va- relativnom odnosu. Iako je u ovom ra- Prema tome, nemojmo raditi pogrešku tako jake rijeèi kao maèisti i ženomrsci, žno kao i muško. To je ono što s druge zdoblju u kojem sam istraživala bilo od da mislimo – ako piše žena, to je žen- no uglavnom osobe koje ne bi podržale strane u povijesti nije bilo prisutno jer 25 do 36 posto umjetnica, kada je rijeè ska književnost. Razlikujmo izmeðu svaki oblik feministièkog angažmana. je književnost bila uglavnom muška o dodjeli nagrade Vladimir Nazor tu je roda i spola (sex and gender). Ženska (...) književnost. samo 13 posto nagraðenih umjetnica. 10 VI/123, 12. veljače 2,,4.

žensko pismo

Pitanje koje sam im postavila – kakva Šta svaka žena treba znat o onim stvarima je situacija prilikom prezentiranja nji- i Bolje se rodit bez one stvari nego bez sriæe hove umjetnosti i kako se one snalaze dilaženje žanrova ili formi. Pa su žene pišu. One su to kradomice radile, one progovaram o ženskim pitanjima, i to na tržištu umjetnièkog rada, one su stvarale nešto što je bila sinteza eseja, se nisu bavile umjetnošæu u onolikoj bi se moglo nazvati ženskim pismom. odgovorile da rjeðe dobivaju nagrade, poezije i proze. Dakle, nadilazile su mjeri kojom su se to bavili muškarci. A imam i knjigu drama koju isto ne da su izložene ignoriranju, seksualnom one specifiène muške žanrove. Danas Kad kaže moj otac, koji je jedan èovjek možete prosuditi je li je pisala žena ili uznemiravanju, neukusnim komentari- mi se èini da ovo što pišu najtiražnije narodski: Ajde, reci mi u èemu ste vi muškarac. Eto, utoliko bih voljela da ma, podsmjehu i èesto iskorištavanju. autorice jest doista specifièno žensko dobre? U èemu ste vi zapravo najbolje? se ta neka razlika ženskog pisma i žene Zanimljivo je bilo i pitanje misle li da iskustvo o kojem se prije nije pisalo: Najbolji su slikari muškarci, ne znam, kao autorice ipak odijeli. unose ženskost u umjetnost? Veæina je to je incest, silovanje o kojem nisu kompozitori su muškarci, pa i kuhari. odgovorila da unosi ženskost, njih više pisali muškarci, nasilje u obitelji, odnos Eto, i tu smo bolji od vas. Upravo zbog Tijelo je nemoguće simbolički od 50 posto: vrlo samosvjesno, apsolutno prema tijelu, odnos majka-kæi, i tako toga što u jednom velikom povijesnom zahvatiti uvijek, da, nekoliko je odgovorilo vjero- dalje. Takoðer mi se èini da se to više periodu žene uopæe nisu djelovale. Darija, kako se ti, i kao pjesnikinja i jatno, o tome ne razmišljaju, možda, i isto ne iskazuje onim jednim specifiènim Uopæe nemamo žena. Dakle, smatrala kao književna kritičarka, nosiš s ovdje toliko izrièito ne. Kad ih se pitalo što je ženskim nadilaženjem žanrova nego da sam da nekakav rad ne treba dijeliti na izrečenim pitanjima odnosa roda i žan- ta ženskost koju one unose, one su re- se iskazuje muškim, dosta agresivnim muški i ženski, ali èini mi se da se pre- ra? Rekla si da ćeš ih artikulirati na pri- kle da je rijeè o: temi, emociji, energiji, jezikom, jezikom punim psovki i velike više nismo makli od te borbe i da sad mjeru romana Klonirana Jelene Čarlije. spoju podsvijesti, ali i o nemoguænosti snage. Koliko je taj muški jezik izraz smo upravo svjedoci ovog rata koji se – Darija Žilić: Imala sam u rukama da se to toèno opiše. To je nenamjerno, prihvaæanja okolnosti a koliko je spe- dogaða te da možemo biti svjedoci ovih taj zbornik Republike i kad sam ga pre- implicitno, a neke su izrièito spominjale cifièna ženska zafrkancija i ironija, o posljednjih dana po medijima gdje više listavala s ove distance, jer, naravno, slobodu da iskažu to što jesu, odnosno tome možemo razgovarati. mi ne raspravljamo o lijevima i desni- nisam bila sudionica tih dogaðaja, ono upravo što je maloprije bilo reèe- ma, nego raspravljamo o muškarcima vidjela sam prijevode tekstova kojih no o ženskom iskustvu. One koje su Postmoderna metafora tijela književnicima i ženama književnicama, su autorice i danas izuzetno aktualne rekle da ne unose ženskost htjele su kao bojnog polja ono što je meni dno dna – dijeljenje na i bitne za promišljanje književnosti. zapravo reæi da se ne žele pokazati kao Spomenula si najtiražnije autorice ta dva tabora. Toliku kolièinu sujete, To su Helene Cixous, Luce Irigaray i, slabi, krhki subjekti. Citirat æu neke: danas i njihov stil pisanja koji plijeni pu- toliku kolièinu zloæe, toliku kolièinu prije svega, Gilles Deluze. To je ono Ja se ne bih htjela pokazati kao krhka žena bliku i izaziva polemike. Jedna među tim apsurda dugo nisam vidjela – ono da na što mislim i uz što vežem taj po- ili smetaju mi etikete muško-žensko, ili je- autoricama svakako je i Arijana Čulina se trpa u isti koš Julijanu Matanoviæ, jam ženskog pisma. Zato bi i naglasila dna kaže kada sam bila dijete igrala sam koja se uhvatila u koštac s opisivanjem Vedranu Rudan, Rujanu Jeger i mene, Gillesa Delezea koji je danas jedan nogomet, htjela sam biti deèko. Zanimljivo ženskog podređenog položaja iz samog (sve potpuno razlièite osobe, dijame- od najznaèajnijih francuskih filozofa. je da mi je znatan broj umjetnica odgo- srca stereotipa ili klišea glupe plavuše. tralno suprotne književnice) i pismo i Zbog èega? Zato što on ruši neku vr- vorio da su željele biti djeèaci ili da Čini mi se da vi, Arijana, upotrebljavate muškarci. Znaèi, poèeli smo razgovarati stu kanona, odnosno trijade Husserl- su se igrale muške uloge kada su bile postmodernu metaforu tijela kao bojnog o dobroj i lošoj književnosti, s tim da Heidegger-Hegel i što se zapravo male. One su, naime, pokazale da im polja, kako ju je upotrijebila Susan Bordo je muška dobra a ženska je loša. I to okreæemo od jednog pristupa koji ne smeta ženskost nego slabost, koja pišući o Maddoni kao postmodernoj he- je ono što je za mene potpuno be- bi bio vezan za simbolizaciju svega i se ženskosti društveno propisuje ili roini. Dakle, tim tijelom, tim ženskim smisleno jer je rijeè unutar te ženske svaèega. Ostaje to tijelo koje je nemo- pripisuje. Na pitanje je li upisivanje tijelom, sve moguće društvene institucije književnosti o razlièitim žanrovima. Ne guæe simbolièki zahvatiti. I stoga sve ženskosti prednost ili nedostatak nisu žele paradirati i posjedovati ga, podje- znam, ja sam glumica koja piše tako sa- te autorice koje smo spominjali, koje sve odgovorile; one koje su, meðutim, dnako institucije kao i muškarci. Zbog tirièno, Julijana Matanoviæ piše potpu- pišu o tom ženskom pismu, to navode odgovorile rekle su da je to prednost britkosti, iskrenosti, satire i humora vaše no drukèije, Slavenka Drakuliæ i Irena i to je ono osnovno po èemu su sliène. jer žene su snažnije, one su velièanstvene, knjige su hitovi i po tome kao da odgo- Vrkljan, hvala Bogu, sve su se izdigle To je ovo pitanje tijela, odnosno tjele- ljepše je biti žena, to je raznovrsnije, žena varaju na jednu tvrdnju koju je 1998. iznad toga zbog njihovih djela i godina. snosti, odnosno kako uopæe razluèiti stigne sve, to je bogatije, žena ima veæi ra- izrekla Sunčana Škrinjarić o ženskom Znaèi, ja sam vam upala iz neba pa u tu res cogitans i res extensa. Mislim da spon, može biti muški agresivna ali može pismu: “Žensko pismo je možda samo rebra i èudim se svemu ovome i nisam je to jako bitno (bar meni kao osobi biti i nježna. Na pitanje postoji li ženska zgodna izmišljotina, ali pokriva mnogo odgovorila, i nemam namjeru odgovo- koja bi se htjela baviti i feministièkom umjetnost, veæina umjetnica je rekla toga, između ostalog i potrebe spisateljica riti. Znam samo da su jedno pobrkali kritikom i teorijom), mislim da je to da ne postoji. Samo manji broj je rekao i čitateljica.” – a to su žanrovi. Odnosno, svatko od nužno iz sljedeæeg razloga: zato što se da prepoznaje takvu umjetnost. One – Arijana Čulina: Dosta je toga veæ nas djeluje u odreðenom žanru. Ja pi- danas stalno dogaðaju previdi i kod su rekle da je vide tematski, u mekoæi, reèeno. Ja æu svojim jezikom nešto šem u ovom žanru i ne znam tko je to naših teoretièara. Naime, treba reæi toplini ili pak u buduænosti: ona poèinje reæi, a mogu proèitati i nešto iz knjige, danas kompetentan da govori o dobroj da su se dogodile velike promjene u postojati, za nju se treba boriti. Pola je no ostajem dostojna u svom jeziku i i lošoj književnosti. U 21. stoljeæu, kad onom smislu kako je o tome govorila odgovorilo da ne znaju, da nisu o tome u svom žanru. Mogu poslužiti ovdje su razbijena sva pravila, u slikarstvu, Gjurgjan. Neke su stvari postale uo- razmišljale. Zapravo je kod polovice kao primjerak ženske ljudske vrste. arhitekturi, umjetnosti, kad dolazi do bièajene, tj. prihvaæene. Meðutim, njih bilo prisutno stanje neosviješte- Govorili smo i o sajmu knjiga na koji miješanja žanrova i kad je dostupno dok sam pisala kritiku knjige pjesama nosti: nisam o tome razmišljala, i da i ne, nisam pozvana. Od toga je napravljen to žensko pismo. U Americi su èitane poznate Sonje Manojloviæ i sama sam malo je umjetnica, puno je umjetnika – u sluèaj, pa je uhvaæeni Sadam Husein Bridget Jones, Seks i grad, David Beckam se suoèila da je, koristeæi fini teorijski osnovi, htjele su reæi da je umjetnost ostao u sjeni ovog muško-ženskog rata piše knjigu, piše i Maddona. Ovo je aparat, jedan teoretièar, koji je poku- muška. One koje su izrièito rekle da ne u našoj književnosti! I to je zapravo tržište i svatko ima pravo izabrati što šavao predstaviti cjelokupan njezin postoji ženska umjetnost argumenti- ono divno što se dogodilo! Dakle, hoæe èitat. Tu imamo dosta ovih sku- rad, koristio vrlo dvosmisleno neke rale su to na dva naèina: prve su rekle eto, ipak sam pozvana ovdje gdje se pova o ženskom pismu. Žensko pismo. izraze iz suvremene teorije, ali nije da je umjetnost jedinstvena, ni muška ni govori o ženskom pismu. Ja, naime, Što bi to trebalo znaèiti žensko pismo? razlikovao, primjerice, pojmove kao ženska, ona je univerzalna i iznad rodova, moram vam priznati – jer s nekim Žensko pismo moglo bi biti samo kada što su feminizam i feminilnost. (Da ona je ili dobra ili loša, i da se na osnovi bih se stvarima složila a neke moram žena progovara o ženskim problemima. je èitao Elizabet Grosz, vidio bi razli- umjetnièkog djela ne može zakljuèiti demantirati – nisam nikad promišljala Imamo žena koje ne progovaraju o ke!) Ili, on je koristio za nju, umjesto kojeg je spola autor. Druga grupa ne o tome muško-ženskom odnosu. Za ženskim problemima, nego pišu nešto izraza “žensko pismo”, izraz “efekt prihvaæa sintagmu ženska umjetnost mene je umjetnost bila dobra ili loša, gdje vi èak ne možete prosuditi da to ženskog”, a to znaèi kao – ona se daje, jer to znaèi marginalizaciju i niži status nikad muška ili ženska. Akademiju sam piše žena. Recimo, ja (moram sebe i prepušta itd. I što mi je bilo posebno te stoga to odbacuju... Takoðer, kao i upisala sa 17 u Beogradu, a diplomirala pohvalit kad me svi pljuju) – dobila strašno, koristio je taj teorijski aparat na prethodno pitanje, zakljuèila sam s 21 godinom, i igrala sam cijeli niz sam nagradu Marin Držiæ za dramski i za to što ona nije majka da bi tražio da one ne odbacuju žensku umjetnost likova i iz antièke tragedije kada žene tekst, i to je dramski tekst koji æe biti neke reperkusije u njezinu pjesništvu. nego predrasude koje se vežu uz nju i uopæe nisu igrale, jer su muškarci igrali sada izveden u režiji Georga Pare. Ne Zato mi je bila posebna satisfakcija društvenu ocjenu njezine manje vrije- i žene i muškarce. Poslije su žene igra- znam može li netko prosuditi da je što je ta autorica – koja sebe ne per- dnosti. le kod Shakespearea, ali su to bile lake to pisala žena. Opisala sam jedanaest cipira kao “žensku” (uostalom, zašto Sad bih predložila tezu o kojoj se žene, koje su bile prve glumice. Oscar likova od kojih je šest muških. Tu po- bi se i percipirala kao “ženska” ili može diskutirati. Najvažnijim odredni- Wilde je rekao: “Muškarci su došli do kušavam misliti i, recimo, iz te muške “feministièka” ili “nefeministièka”), cama ženskog pisma u razdoblju kada svog maksimuma, a sad kreæu žene!” perspektive. A napisala sam i dvije sama rekla kako je moje èitanje bilo se o njemu govorilo bili su govor o žen- Upravo zbog onog što smo maloprije knjige satire u stihovima, može to pisa- njoj na neki naèin najdraže èitanje. I skom iskustvu koje je specifièno i na- govorili, ženama nije bilo dopušteno da ti i muškarac, slobodno. A u ove dvije nije sad tu pitanje boljega ili hvaljenja VI/123, 12. veljače 2,,4. 11

žensko pismo

time da se bolje interpretira, nego jednostavno da se neke stvari tu “uno- Jasenka Kodrnja: se” u onom smislu kako je govorila maloprije Jasenka. Mislim da je ova Ovo što danas pišu pomutnja (sad da malo aktualiziram stvari koje se dogaðaju trenutaèno najtiražnije autorice kod nas, i u književnoj kritici i oko da uvijek trebate krenuti iz poèetka. brambenu agresivnost, jer æete time nje, da se nadovežem na književnicu je specifično žensko Uvijek ab ovo, uvijek od abecede, jer cijelu stvar vratiti natrag. Pazite, nama Arijanu Èulinu), u tome što se knji- iskustvo o kojem se dolaze neke nove studentice koje se dogodila regresija devedesetih s ževna kritika ne oslanja na teoriju. A su jako iznenaðene da uopæe postoji Domovinskim ratom, kad su žene pro- da se oslanja, onda bi se stvari znale prije nije pisalo: to je feministièki diskurs. To ne kažem s glašene državnim neprijateljima jer ne postaviti – kako tretirati odreðene podcjenjivanjem, nego misleæi da je to raðaju i jer su krive za profanizaciju, žanrove, kako odreðenim žanrovima incest, silovanje, nasilje naš manjak, da ga jednostavno nismo laicizaciju obitelji itd., a sad nam prije- pristupati. A ne da se sada kada su uspjeli dobro i dovoljno prezentirati. ti druga opasnost od obnavljanja starih u pitanju ove prozvane književnice, u obitelji, odnos prema Rekla bih da je feminizam osvješæiva- stereotipa na apsolutno agresivan i hi- ustanovljuju neke vrijednosti. Zašto nje s dvije brzine kao što imaju i dvije perbolièan naèin. Jer, kako rade Arijana prije nije bilo takvih pitanja? Zašto tijelu, odnos majka-kći... brzine ulaska u Europu. Ove cure iz ili Vedrana Rudan meni ne smeta jer nitko nije pisao o Zoranu Feriæu i nje- grada, urbane i iz srednje klase, obrazo- išèitavam u tome hiperbolu. Vedranu govim stereotipima? Ili mnogi drugi To se više ne iskazuje vane, bistre i emancipirane malo bijelo su pitali – pa zašto ste vi tako užasno fakovci, koji su bili i lošiji pisci, sad su onim specifičnim ženskim gledaju i kažu: Simone de Beauvoir, prosti i grozni? A ona kaže – izmeðu odjednom doznali da je Daša Drndiæ oprostite to je passé, to je starinska ostalog, to prodaje i knjigu. Dakle, odlièna književnica, ali zašto su sada nadilaženjem žanrova prièa. Dolazi cura iz sela, sad izmišljam tranzicija je vezana uz marketing i to odjednom neke od tih književnica – Aržano kraj Imotskog – koja me bi- nije sramota. Jer to je hiperbola i to je loše? Ne želim uopæe nekomu soliti nego muškim, dosta jelo gleda i kaže: Simone de Beauvoir metafora. Vedrana Rudan je nekoliko pamet i govoriti je li ovo ili ono dobro je super, nikad nisam èula da se može puta rekla da je u skladnom braku s ili loše. No, poslušajmo Milivoja Solara agresivnim jezikom punim govoriti o muško-ženskoj kritici, mu- jednim valjda profeministom, s vrlo koji kaže – ako je veæ rijeè o trivijalnoj ško-ženskoj literaturi, simboliziranju blagim i ugodnim èovjekom. Prema književnosti, onda je treba uspore- psovki i velike snage muškosti i ženskosti... Zato jer dolazi tome, to nije osobna frustracija – to ðivati s istom takvom književnošæu iz patrijarhalne sredine, njoj je to feno- je metaforièka i simbolièka frustracija iz prošlih razdoblja. Sve se to dogaða menalno... Ali to nije posvuda jednako, koja je našla mjesto u jednom novom zato što je književna kritika kod nas a da ne govorim izvan evropskog kruga, žanru. Ali to treba jednostavno cum još uvijek impresionistièka. Naravno, to su veæ banalnosti govoriti o razlika- grano salis išèitati, a ne reæi – žene pišu o svom tom jalu ne bih govorila, prem- Muški Mein Kampf ma Sjevera i Juga, Azije i Evrope. Što Mein Kampf. da mislim da je doista i o tome rijeè. – Ingrid Šafranek: Èinjenica je da ustvari hoæu reæi: nikad nismo banalni, – Ljiljana Ina Gjurgjan: Imam kra- nemamo artikuliranu ni feministièku nikad nismo u klišeju, dovoljno je što tku primjedbu i dodatak. Pozivajuæi Pozicija spisateljice danas kritiku ni ikakvu teoriju koja bi pre- de faco te stvari nisu ušle u mentalitet se na Betty Fridan, poznatu amerièku Što se tièe Jelene Èarlije i Klonirane, mostila jaz prema praksi i koja bi se i tako polako ulaze. Evo, kaže Jasenka, teoretièarku i sociologinju, koja je taj je tekst u javnosti bio prezentiran uvriježila ili ucijepila u mentalitete. ima mnogo više žena umjetnica, ima- rekla nešto vrlo zanimljivo u vezi sa kao prièa o pedofiliji. Možda znate Dakle, ovdje imamo školski primjer mo nove diskurse, otvorili smo muški sociološkim aspektom odnosa meðu osnovnu fabulu koja je vezana uz ho- raskoraka izmeðu refleksije i javnosti, i diskurs zbog tekstova Arijane Èuline i spolovima. Ona primjeæuje da muškar- livudskog producenta koji je dao klo- otud taj nesporazum. Zato kreæemo od zato su oni poludjeli. Jer, imate muški ci statistièki umiru sedam godina prije nirati Merlin Monroe i nakon toga je s praèovjeka, od rodnosti jezika, od sim- diskurs govoreæi o frajerima, a to oni nego žene. To je ono što se dogodilo s tim malim klonom spavao, i polemika bolièkog koje se odnosi na jezik a ne ne podnose. A doðe Gavran, Majdak, muškim naèinom života. Ona kaže: mi se u javnosti uglavnom vodila oko toga. na metaforu i tako dalje. Moram nešto Glumac, Valent i govore rasistièki i se nismo borile za ravnopravnost zato Mislim da je Jelena Èarlija mnogo za- reæi što se u ovih dvadeset godina u antifeministièki i nitko im ne kaže da bismo i mi poèele umirati sedam nimljivija u nekom drugom aspektu, našim glavama i dušama i tijelima, i da da pišu Mein Kampf. Nikad nikome to godina ranije. Nego što treba napra- a to je: pozicija spisateljice danas. ne nabrajam, dogodilo. Nažalost, imali Radakoviæ nije rekao i nije obrnuo tu viti, pita se ona, i odgovara da treba Ona je predstavnica mlaðe generacije, smo dvije smrti – Jelene Zuppe, koja prièu... promijeniti odnose u obitelji. Ono što ima samo dvadesetak godina. A što je meni osobno bila jako važna i baš se danas dogodilo u ženskom pokretu, govori? Ona ima asocijacije na Gilbert- me zavela putovima ondašnjeg femi- Za što su sve krive žene? u Europi možda više nego kod nas, je Gubarièinu The Madwomen in the Attic nizma, i Lidije Sklevicky. Pored smrti, Posljednje što sam èitala iz evrop- to da su žene dobile neke profesio- upravo po drugoj fabulativnoj liniji u starenja i tako toga, propale su države, skog feminizma je knjiga Elizabet nalne položaje, ali nisu uspjele riješiti romanu – onoj u kojoj se prati život vrijednosni sustavi i ideologije, Europa Badinter Æorsokak. Ona kaže da stari stvari u obitelji. Ono što ona zapravo dviju sestara blizanki koje su spisate- se pojavila kao horizont oèekivanja stereotipi popucali, što je dovelo do želi jest stvoriti jednu novu obitelj u ljice i koje baš zbog svog pisanja bivaju koja je sad zajednièki projekt, muško- nove nesigurnosti jer sad više nitko kojoj æe humani odnosi biti važniji, smještene u ludnicu. One se moraju ženski. Dogodilo se svašta, treba se u ne zna tko je gdje. Muškarce plaši to a materijalno manje važno. I mislim boriti protiv toga da nisu lude i cijelo toj famoznoj tranziciji snaæi i dakle, pucanje stereotipa jer sad više nisu oni da je tu jako u pravu. Što se gospoðe vrijeme zagovaraju pisanje kao nešto tu smo svi opet u nekakvim drukèijim kao što su nekoæ bili, plus tranzicija, Èuline tièe, ja joj èestitam što se našla što se danas tretira kao neka vrsta položajima. nesigurnost, lom ideologija i vrije- u srcu skandala jer, kako znamo, kod ludosti i kao nešto što nije svojstveno Ipak, jedan je muškarac prije deset dnosti, plus teren koji se klima. Oni nas u kulturi (ako gledate Pola ure kul- ženama. S druge strane, uzimaju topo- godina veæ odao priznanje toj famoznoj najedanput poèinju pripisivati ženama ture i malo razmislite o tome) uopæe se koji su dosta zanimljivi i možemo ih Republici. Bio je to Zvonko Makoviæ u tu osobnu novu nesigurnost, naje- više nisu važne knjige, nego su važni naæi kod Fey Veldon i Angele Carter, svojoj kolumni, reprintiranoj u knjizi danput projiciraju – kao žene su sad skandali. Prema tome, vaša prodaja æe poznatih ženskih autorica. To je, na eseja, kad je taj broj proglasio povije- ugrozile njihov ego, njihov falus, njihov se poveæati. primjer, kloniranje, a Kloniranje Joan snim i komentirao ga. U Parizu, s obzi- centrizam, njihovo ne znam što. Žene – Arijana Čulina: Oprostite, ali ja May je poznati roman Fay Veldon. Ili, rom na to da sam poslije imala prilike odgovarajuæi na to (primjer je Arijana) sam i prije skandala prodala 40.000 recimo, romani u kojima se govori o izbliza pratiti feministièke i teorijske repliciraju, i Badinter smatra da to nije primjeraka knjiga. A taj skandal je ženama koje su stvorene na taj naèin krugove na pariškom sveuèilištu, najbolji put jer se ušanèujemo u tim tek sad došao i prezirem svakoga ono- da su stvorene od muškaraca. Isto Dubrovnik 1986. je bio tretiran kao novim razlikama i onda više nema dija- ga koji putem skandala gradi svoju tako sam problem blizanki, (sad samo datum kad je feministièka refleksija loga, onda djelujemo visceralno, nema karijeru, jer je to vrlo kratkog daha. naznaèujem, jer teško je dublje anali- uvedena u Istoènu Europu. teorije, nema politike, nema promišlja- Nemam problema s tim, ali to osobno zirati), recimo problem èudovišnoga. Obièno kažem da sam bivša feminis- nja, nego ima psovke, ima pljuvanja i ne volim i, kao što ste vidjeli, nikome Blizanke su nešto kao nesvjesno, kao tkinja, što ne znaèi da se toga odrièem. ima tuènjava. nisam odgovorila jer sam jedna fina vještice i tome slièno. To su samo na- Ali neke su mi stvari postale u nastavi To vam možda izgleda revizionisti- žena. Puštam da oni preko mene – jer znake oko toga, a poenta je cijele prièe jednako važne ili èak prioritetne (jer èki, mislim za ove prave feministkinje ja sam tu instrumentalizirana – ko- da je pisanje tretirano kao nešto što je predajem književnost i, normalno, iz revolucionarke. Ona poziva – samo municiraju na svojoj razini, a ja samo ludo i što treba izbjegavati! objektivnosti se ne mogu interesirati nemojte žene iæi natrag u stereotipe, stojim mirno i èudom se èudim što se (...) samo za žene autore). Primjeæujem u biti u ušanèivanje razlika, u samoo- dogaða. 12 VI/123, 12. veljače 2,,4.

kolumna

rezveni, kakvi inaèe jesmo, ovaj “Evo, to se i meni sviða”, reèe otac i tada smo veæ postali pravovjerni no- Na meti put poklekosmo pred spomena- nagazi po pustari. U svakom sluèaju, vovalci koji lako prepoznaju prevaru, rom novovalne mitologije, otvore- to je bio prvi i, koliko pamtimo, jedini pa smo taj album, s infantilnom naslo- nim premijerom filma i izlaskom mo- put kada se roditeljski ukus donekle vnom pjesmom, doživljavali kao izdaju nografije Sretno dijete Igora Mirkoviæa, približio muzièkom ukusu mladaca sa njihova prethodnog rada, posebno u kojeg drvenim bojicama, isplaženog stražnjeg sica. sjajne Odbrane i posljednjih dana. S po- jezika zbog duboke koncentracije, uti- tonjim albumom Idola dogodila se još Nostalgija Novi val na jadranskim skujemo slike iz vlastita iskustva. jedna zanimljiva stvar, naime Jugoton Prvu crtu povlaèimo sa sjeæanjem na plažama je isti taj LP ponovno objavio negdje Bijelo dugme i njihov istoimeni album Ipak, novi nas je val najviše zaplju- 1989., ali sada pohrvaæen u Obranu.... i posljednji iz 1974. koji je nas, sitne osnovnoškol- skivao na ljetovanjima. Tako je na plaži Kao što i Ježurka Ježiæ sada “svaki dan ke, nagnao da u naselju Sopot osnuje- Zamalin, u ljeto 1979., kada se nad luta”, dok je nekad šumom lutao “po- mo lokalnu inaèicu benda. Zanimljivo omiljenim tribunjskim kupalištem veæ vazdan”. je da su to novozagrebaèko Bijelo du- spustio mrak, jedan Sanjin, buduæi Razočarenje u iskonske dani gme èinile iskljuèivo djevojèice, a cijela arhitekt, klincima mlaðima od sebe na je stvar više slièila na neku preteèu gitari odsvirao pjesmu Balkan. Nakon vrijednosti karaoka, s tim da su se uloge – tko æe toga rekao nam je kako ima bend, Neki su pak razoèaranje u iskonske biti frontman Bebek, tko šef Bregoviæ, imenom Azra, i kako je Balkan njihova vrijednosti novog vala doživjeli i ranije. Andrea Dragojević tko Ipe Ivandiæ, tko Vlado Pravdiæ, a stvar. Fascinirani tom èinjenicom, izja- Frend sa spomenute tribunjske plaže tko, najmanje atraktivan, Zoran Redžiæ vu smo uzeli zdravo za gotovo. Sanjinu tako je još poèetkom osamdesetih – birale prema naklonostima srdaca je ubrzo dojadilo da dalje ‘zamajava’ ustvrdio da je s prvim personalnim pro- èlanica benda, svjedoèeæi ujedno o nji- tolike naivce, pa je nakon nekoliko mjenama u Azri zapravo izdana prvotna Album Čokolada s infantilnom hovoj trenutaènoj poziciji na socijalnoj veèeri donio Džuboks i upro prstom ideja benda, a i da ostali na sceni ne naslovnom pjesmom doživljavali smo ljestvici, a sve zajedno iskazivale su na fotku pravih èlanova Azre. Godine stoje baš najbolje. Njegov je stav otpri- kao izdaju njihova prethodnog rada, otvoreni prezir prema kolegicama zalu- 1981., pred polazak u osmi razred, išli like slièan onom pravovjernih rokera ðenima Èolom. smo na ambiciozan maturalac: obilazak koji su još 1959. s pogibijom Buddyja posebno sjajne Odbrane i posljednjih Inaèe, isto to Bijelo dugme, ili manastira na Kosovu, u južnoj Srbiji i Hollyja pokopali i rock – avionom je u dana. S potonjim albumom Idola barem poneki njihov takt, znali su Makedoniji, sa spustom sve do Ohrida. bezdan otišao i izvorni rock, mislili su osluhnuti i naši roditelji, a da ne za- I dok smo se autobusom taljigali lošim oni koji nisu mogli prežaliti smrt idola dogodila se još jedna zanimljiva stvar; traže odmah promjenu radiostanice. cestama, razred je zdušno pjevao Iggyja i nestanak muzike njegovih Cvrèaka. Jugoton je taj isti LP ponovo objavio Pastirsku varijantu rocka u jednom je Popa, stvar s kojom nas je netom upo- Da stvar s muzikom novog vala stoji trenutku, dakle, odluèio pohvaliti i moj znao kolega Andrej. dosta neobièno, pogotovo iz današnje 1989., ali sada pohrvaćen u Obranu... otac, inaèe posve okrenut narodnom Jedno kasnije ljeto, ono 1983., bilo perspektive, najviše potvrðuje sjeæa- Kao što i Ježurka Ježić sada “svaki stvaralaštvu i opusu Cuneta Gojkoviæa. je obilježeno Azrinom ploèom Kad nje na repertoar provincijskog diska. Negdje u bespuæima oko Vrhovina, dok fazani lete, koja se u jednom zadar- Godina je 1982., prièamo o disko- dan luta”, dok je nekad šumom lutao se naš fiæo kotrljao prema Plitvicama, skom stanu u blizini Bagata, vrtjela klubu u lièkom selu Gornji Kosinj, u “povazdan” s autoradija zaèuo se hit Tako ti je mala na gramofonu, naštimanom na stalno kojem se pušta kompilacija Svi marš moja kad ljubi Bosanac. Otac je u prvi ponavljanje, gotovo cijele noæi, sve dok na ples. Bilo je tu i nešto od Boney-M, mah zastao, jer stvar poèinje rijeèima: zagrebaèka gošæa, shrvana umorom u pa i od Srebrenih krila, dok su se na “Jesi mala ljubila do sada? / Jesi, jesi, gluho doba, aparat nije napokon uga- Jacksonov Thriller deèki iz susjednih al’ Bosanca nisi...”, što je staroga nave- sila, preskaèuæi pozaspale prijatelje sela natjecali tko æe bolje izvesti lo da pomisli kako se fuzija narodnjaka Danijela i Nenu. Iste godine izlazi i Moonwalk, ali novovalna je kompilacija i rocka konaèno i bespovratno odigrala. album Idola, naslovljen Èokolada. No, obilježila veèer. Neobièan dan.

a jednom od èesto posjeæe- Očajno ponavljanje povijesti cija težak moralni nered. O spolno pre- Jedra demokracije nih i predanih web stranica Mnogi javno-zdravstveni djelatnici nosivim bolestima nema ni rijeèi, prem- www.medicina.hr sve lijepo piše vjeruju kako se lokalne, državne i save- da voditelji programa tvrde da se na – da najstarija ilustracija kondoma potjeèe zne vlade ponašaju slièno društvenim hi- predavanjima u školama prièa i o tome, iz Egipta i stara je više od 3000 godina, gijenièarima u vrijeme Prvoga svjetskog ali zašto bi to uopæe bilo važno kada je da je najstariji kondom pronaðen u te- rata, jer ignoriraju potrebu za edukacijom biskup Župan otkrio da kondomi ionako meljima dvorca Dudley Castle pokraj javnosti o uporabi kondoma. Još se do- u velikom postotku nisu zaštita od istih. Birminghama i datira iz 1640. godine. gaða da snažne medijske kuæe odbijaju Ali jesu zaštita od zaèeæa i zbog toga se Povjesnièari još dvoje oko porijekla naziva, reklamirati kondome, a škole ne samo da njihova uporaba treba iskorijeniti. Sva ali sigurno se zna da je masovna proizvo- odbijaju podjelu kondoma meðu uèeni- objašnjenja i upozorenja epidemiologa, Blagoslov smrti dnja poèela oko 1844., kada je Charles cima nego odbijaju i edukaciju uèenika o ginekologa i drugih lijeènika o važnosti Goodyear patentirao vulkanizaciju gume reproduktivnom zdravlju te odgovornom edukacije, napose mladih, pa i sasvim koju je izumio pet godina prije. Amerièko seksualnom ponašanju. Zdravstveni praktiènih vještina – kako se kondomi udruženje za društvenu higijenu žestoko profesionalci i zagovaratelji promjena u stavljaju – užasnuli su dežurne moralne se borilo za zabranu kondoma poèetkom oèaju gledaju kako se prošlost ponavlja, higijenièare èiji se angažman najviše 20. stoljeæa. Vjerovali su da svatko tko a promocija kondoma još ostaje javno- ustremio diskvalifikaciji niza programa, se izloži riziku da dobije spolnu bolest zdravstvena kontroverza. napose MEMOAIDS-a, koji obrazuju treba snositi posljedice, èak i amerièki Ovo je, dakle, prepisano u nešto skra- mlade o pojavama poput menstruacije, “hrabri deèki”, vojnici koji su se borili æenom obliku kako bi se izbjegla sumnja odnosima roda i spola, zaèeæu, svim u Prvome svjetskom ratu. Tijekom tog da otkrivamo nešto novo, dosad nikad vrstama kontracepcije, spolno prenosi- rata jedino su amerièki vojnici poricali viðeno, o èemu nitko nikad ništa nije vim bolestima, napose AIDS-u, meðu uporabu kondoma i najviše su pobolijevali èuo. Jer, upravo se tako prema hrvatskoj ostalim, i tako što ih praktièno uèe kako od spolnih bolesti – èak 70% njih nije javnosti postavio prvog dana tekuæeg se kondomi stavljaju. uspjelo samo reæi NE. Margaret Sanger, mjeseca biskup krèki Valter Župan, Ubiti ženu pod svaku cijenu utemeljiteljica organizacije za planiranje uz to i predsjednik vijeæa Hrvatske roditeljstva suoèila se u svom radu s iza- biskupske konferencije za obitelj, sve Od negiranja èinjenice da i vrlo mali zovom dvostrukih standarda. Lijeènici su plašeæi neuki puk ognjem i maèem te broj deklariranih katolika vjernika u brak propisivali kondom kao zaštitu muškar- vjeènim patnjama ako ubrzo ne popravi ulazi bez prethodnih seksualnih isku- cima od sifilisa i gonoreje, ali žene nisu demografsku sliku Hrvatske. Prva u nizu stava, negiranja èinjenice da seksualni Nataša Petrinjak mogle dobiti kondom kako bi se zaštitile mjera za provedbu plana kako stiæi u odnos ne postoji samo u svrhu prokreaci- od neželjene trudnoæe. Slièno, nacistièka vjeèni raj svakako je prestanak uporabe je, te da se otvoreni razgovor o zaštiti od vlada u Njemaèkoj nije dopuštala uporabu kondoma, a u tu svrhu treba i nadalje spolnih bolesti tièe i njihove djece, veæu Zašto bi uopće bilo važno djecu kondoma niti bilo kakva drugog kontra- pomagati i razvijati program cjelovitoga ignoranciju pokazali su još samo prema i mlade učiti o prevenciji spolno cepcijskog sredstva svojim graðanima. Od spolnog odgoja koji odgaja i izgraðuje cijelu ženama. Njima je namijenjena samo njih se oèekivalo da goje ratnike i stvaraju osobu i priprema je za život pod nazivom jedna iskljuèiva naredba – raðajte više. prenosivih bolesti kada je biskup jedno-rasni svijet arijevaca. Seksualna re- Teen STAR, a koji je ni manje ni više veæ Mizogina naredba, dakako, nije sluèajna, Župan otkrio da kondomi ionako volucija šezdesetih prošlog stoljeæa gotovo implementiran u 36 hrvatskih škola. Iz a možda je najslikovitije na nju još davno, u velikom postotku nisu zaštita je dokrajèila uporabu kondoma. “Dobre predavanja na jednom od pripremnih davno upozorio Ivo Andriæ u Anikinim vre- djevojke” rado su postajale seksualne seminara tog programa pod nazivom menima: …U svakoj ženi ima ðavo koga treba od istih. Ali jesu zaštita od začeća partnerice, pa je sve više žena posjeæivalo Katolièki pogled na odreðena pitanja o spol- ubiti ili poslom ili raðanjem, ili i jednim i dru- i zbog toga se njihova uporaba lijeènika zbog spolno prenosivih bolesti nosti tako piše da su jedine dopuštene gim; ako se žena otme i jednom i drugom, onda koje su se s vremenom sve uspješnije metode za regulaciju zaèeæa korištenje treba ubiti ženu…Stoga, ženama ponajpri- treba iskorijeniti lijeèile. Pilule i intramaternièni umeci, neplodnih dana u žena i periodièka je, ali i muškarcima – ma koju vam od tih kao što je spirala, postali su omiljena kon- uzdržljivost, potom da odluka da se ima strašnih smrti namijenili – ne odustajte tracepcijska sredstva. Kad je identificiran samo jedno dijete u sebi krije sebiène od užitka. Kreativniji je od destrukcije. HIV, virus koji uzrokuje AIDS, postalo je motive zbog kojih ni najmoralnija meto- Volite svoja tijela, koristite sve proizvode jasno da uporaba kondoma i siguran seks da ne može dati pozitivnu moralnu kva- iz proizvodnog programa Durex i božji mogu obuzdati epidemiju. lifikaciju takvom stavu, da je masturba- blagoslov sigurno neæe izostati. VI/123, 12. veljače 2,,4. 13 14 VI/123, 12. veljače 2,,4.

razgovor Thom

Howard Zinn i Yorke Umjetnost (ne)mijenja svijet

oward Zinn i Thom taknu bilo što o èemu pokuša- Sarah Burton Savezu – to poèinje u kul- cije, nego u smislu korištenja Yorke nikad nisu zaje- vaju pisati. Imaju glazbu. turi, koja je jedino podruèje jezika i glazbe kao oružja za dno ruèali, mahali jedan Zinn: To je toèno, i znate, u kojemu ljudi mogu imati borbu protiv mainstream drugome na crvenom tepihu istina u rukama umjetnika, Slavni “anarhistički” neku slobodu. Poèinje s knji- medija koji su uglavnom de- niti uopæe razgovarali. No, što èak i kada govore fikcionalno, povjesničar Howard Zinn i još ževnošæu, poezijom i glazbom, snièarski, odani politièkom da jesu? èak i kada izmišljaju nešto, jer one nisu izravne prijetnje okviru i njegovim korporati- Uzeli smo nedavno obja- postaje vrlo moæna stvar. Zato slavniji pjevač Radioheada establišmentu. One su suptil- vnim interesima. No pažnju vljenu Zinnovu knjigu Artists što nam umjetnici pružaju Thom Yorke razgovaraju o ne i neizravne, i zato establi- privlaèimo samo zato što još in Times of War kao priliku da strasti i osjeæaje – oni daju šment igra na kartu da to neæe prodajemo ploèe. O umjetni- vidimo što bi se dogodilo kada neku vrstu duhovnog elemen- odnosu umjetnosti i politike, dovesti ni do èega opasnog, no èkom se aspektu raspravlja bi ta dvojica razlièitih ljudi ta stvarnosti koji osnažuje političnim i revolucionarnim èesto u toj igri gube. zato što prodajemo albume, a govorili o ulozi umjetnika u istinu, što daje intenzitet koji Sjeæam se kada sam bio u glazba je moæna. Slièno tome, politici. Napokon, tko bi bio jednostavno prebrojavanje umjetnicima te moći Južnoj Africi 1982., u vrijeme da Picasso nije bio nevjero- bolji za taj razgovor od Thoma èinjenica ne može postiæi. umjetnosti da popravi snažnog apartheida. Bilo je jatno uspješan umjetnik, ne Yorkea iz Radioheada? Yorke: Time se vraæamo malo oblika neslaganja koji bi mogao imati takav uèinak Nakon što se napokon sle- onome što bi trebalo izazvati društvo su se mogli dogoditi u kulturi kada je naslikao Guernicu. gla prašina oko kontroverznog veliku uzbunu. Ako postoje – poput Market Theatera u Zato u konaènici, ideali- naslova njihova najnovijeg politièke emisije na televiziji, Johannesburgu, gdje su po- stièno je misliti da umjetnici albuma Hail to the Thief, koji pa ipak je potreban umjetnik stavljani komadi o bijelcima i mogu izmaknuti moæi medija je naizgled izravan udarac na da zaista aktivira politièku crncima, zapanjujuæe, usred i naèinu na koji mediji kontro- amerièkog predsjednika, Yorke raspravu, to vam govori nešto apartheida. Nemoguæe je iz- liraju stvari, i nastaviti raditi i dalje inzistira da Radiohead zaista prilièno zastrašujuæe o Thom Yorke: Ako mjeriti uèinak tih pojava jer svoje. Ponavljam, dopušteno nije politièan ni na koji na- razini politièke rasprave koja one djeluju polagano u duljem nam je èiniti to što èinimo mjeran naèin. Odlièno. Zato se odvija na mainstream pro- su ljudi sposobni vremenskom razdoblju poput samo zato što prodajemo albu- je sve što trebamo uèiniti gramima – ispunjenima de- vjetra i vode koji nagrizaju me, a mediji žele novac. spojiti ga s Zinnom, uglednim snièarskim stajalištima. Jedna živjeti tako da ih stijene. Ne mislim preuveli- Zinn: Da, ironièno je da su profesorom, povjesnièarem, od zanimljivih stvari jest da su ne proguta sustav èavati moæ umjetnika, no to mainstream mediji ranjivi u piscem drama i autorom djela ljudi koji bi trebali oblikovati je posebna vrsta moæi koja vezi s profitom. Velika izdava- A People History of the United buduænost politièari. No sam moći, kao što kaže dotièe ljude izvan zahvata èka kuæa Harper-Collins obja- States. Zinn i Yorke imali su politièki okvir je tako mrtav politièke moæi. vit æe Michaela Moorea zato mnogo toga za reæi o umjetno- i zatvoren da se ljudi okreæu Zinn, i upiti ono što æe on za njih zaraditi no- sti i politici, no ne bez pokri- drugim izvorima, na primjer Ništa bez medija vac. Objavit æe i moju People’s vanja svega od Marxa i Picassa umjetnicima, jer umjetnost i što se događa oko Kada je grupa Radiohead History, radikalan pogled na do Donne Summer i grupe glazba omoguæavaju ljudima postala poznata, je li vam palo amerièko društvo, jer im za- Public Enemy. odreðenu slobodu. Oèito njih, to ih potiče na pamet da možda imate raðuje novac. Sve dok Dixie dužnost umjetnika postoji, na razmišljanje. Ne mogućnost da potaknete takvu Chicks, Pearl Jam i Bruce Umjetnici nam pružaju no prije je rijeè o osudi politi- promjenu? Springsteen zaraðuju novac, strasti i osjećaje èkog sustava kad netko poput vidim to u smislu Yorke: Mislim da je vrlo kapitalistièki æe ih sustav te- Pablo Picasso jednom je re- Zinna vidi umjetnike kao vidi- teško tvrditi da mi potièemo ško moæi potisnuti. kao “Umjetnost je laž koja nam oce, idealizirajuæi ih kao ljude promjene situacije, promjenu. Mislim da, možda, Kada je Dalton Trumbo pomaže da shvatimo istinu.” koji su odgovorni za poticanje jer nije lako pristupiti main- napisao roman Johnny Got His Kako biste reagirali na taj citat promjene. Mislim da bi to bilo nego u smislu stream medijima i ljudi ne Gun to je bila fikcija. Lik u koji opisuje ulogu umjetnika odlièno, no ljudi tako razmi- razumiju jezik mainstream njemu, koliko znamo, nije kao onih koji potiču promjenu i šljaju zato što se nigdje dru- korištenja jezika i medija, ako iznesete glazbu postojao u stvarnom životu. pokazuju nam kakav bi svijet gdje ne dogaða sudjelovanje. glazbe kao oružja sa stihovima koji su malo po- Rijeè je o vojniku naðenom trebao biti? Zinn: Istina, politièku moæ litièki, ljudi uzmu nešto od na bojišnici tijekom Drugoga Zinn: Pa, kada opišete kontrolira korporativna elita, za borbu protiv toga, a onda to opet ispljunu. svjetskog rata bez ruku i nogu, kakav bi svijet trebao biti, u a umjetnosti su poprište za Proces je prilièno regenerati- bez oèiju i nosa, bez ièega odreðenom smislu ne govorite neku vrstu gerilskog rata u mainstream medija van. osim torza i mozga i otkucaja istinu. Ne opisujete stvarnost, smislu da gerilci u totalitar- Opæenito govoreæi, ako su srca. To nije bila stvarnost, to nego fantaziju. Opisujete bu- noj situaciji traže pukotine koji su uglavnom ljudi sposobni živjeti tako da je bila fikcija, laž. No njegov duænost, ponekad utopijsku, i moguænosti gdje mogu ih ne proguta sustav moæi, kao roman opisuje razmišljanja ponekad onu kakva je u mašti. poluèiti neki uèinak. Kada desničarski, što kaže Zinn, i upiti ono što te osobe na takav naèin kao Zato u odreðenom smislu to se dogaða zbacivanje tiranija se dogaða oko njih, to ih poti- da vam govori istinu o ratu. jest laž koja je iznimno va- – kao, primjerice, u fašistièkoj odani političkom èe na razmišljanje. Ne vidim To je ono što umjetnost èini žna u razotkrivanju istine. U Španjolskoj ili Sovjetskom okviru i njegovim to u smislu promjene situa- – uzima nešto što nije sasvim pitanju nisu samo umjetnici istinito, izmišljeno je, no tjera koji razgovaraju o buduæno- korporativnim vas da razmislite o stvarnosti sti ili o tome kakav bi život na naèin s kojim se jednosta- mogao biti u buduænosti, što interesima. van nefikcionalan izvještaj ne èini neku vrstu laži. Èitava je može mjeriti. fikcija neka vrsta laži; prièate No pozornost Postoji li knjiga ili neko prièe koje nisu istinite, no one umjetničko djelo, možda pjesma, nekako pridonose vrlo važnoj privlačimo samo koje vas je potaknulo da shva- istini. zato što još tite nešto revolucionarno što ne Yorke: Fox News je laž (smi- biste uspjeli sami? jeh). Netko bi trebao govoriti prodajemo ploče. Yorke: Sve ono zbog èega je istinu, no to ne bi trebao biti Lennon imao problema tije- moj posao. Zato mislim da æu O umjetničkom se kom sedamdesetih. Ideja da biti na strani laži. Mislim da je “rat gotov”. U koledžu sam nijedan umjetnik ne može aspektu raspravlja bio potpuno opsjednut tim tvrditi da ima pristup istini ili antagonistièkim sloganom. Od autentiènoj verziji dogaðaja. zato što prodajemo svega što je radio izvan glazbe, No, oèito oni imaju malo bolja to je bilo najnevjerojatnije. sredstva na raspolaganju jer albume a glazba je Mislio sam da je to jebeno imaju svoju umjetnost da po- moćna hrabro, jer je bilo tako izra- VI/123, 12. veljače 2,,4. 15

razgovor vno. Osim toga, glazba toga da ona pomaže promijeniti To nam je u životu potrebno, Sve dok to postoji – a postoji To ne znaèi da je ta glazba vremena, tadašnje prosvjedne društvo. Ne mora biti izravno ne da preuzme èitav naš život, toliko dugo – forme umjetno- provokativna, samo to da vas pjesme, nosile su taj osjeæaj sredstvo, ali može imati neku nego da nam pruži pogled na sti i sadržaj umjetnosti ostat usisava, tjera vas da slušate opasnosti koja je dolazila iz vrstu poetièkog uèinka. svijet u kojemu ne moramo æe isti. rijeèi na odreðeni naèin, iako razdoblja Vijetnamskog rata. Yorke: Mislim da mi u razmišljati o politici i njezinim Bismo li mogli reći da su vas ponekad možda sve to Èitava generacija ljudi koji su Radioheadu uopæe nismo po- strašnim borbama. umjetnici s vremenom postali uopæe ne zanima. To vrijedi se budili u sedamdesetima, litièni, mislim da sam krajnje izravniji u svojem porivu da za svu glazbu. Što je s grupom razmišljajuæi Èekaj malo, to nije svjestan koliko je sve to be- Howard Zinn: mijenjaju stvari? Public Enemy? To je dobar u redu. znaèajno. Teško je proizvesti Zinn: Nisam siguran da bend. Ne znam bi li se takvo što politièno umjetnièko djelo. Uloga umjetnika su umjetnici postali izravniji. Zinn: Vrlo èesto se umje- moglo dogoditi danas, jer su Ako sve što ono uspijeva uèi- Mislim na 19. stoljeæe i na to tnici koji se upuštaju u podru- mediji tada bili nespremni niti jest postojati u okvirima u osnovi se što je Thoreau pisao o Johnu èje politike i daju politièke za to što ih je snašlo i neko politièke rasprave, ono tad ko- Brownu, vrlo izravno, mogu izjave osjeæaju nesigurnima jer im se vrijeme to èinilo profi- risti taj jezik, a opæenito, to je nije promijenila se sjetiti Melvillea sredinom znaju da æe ih drugi umjetnici tabilnom prièom. Mislim da ružan jezik. Vrlo je beživotan i mislim da se 19. stoljeæa kako piše izra- – kolege umjetnici i publika su danas mediji pod mnogo i definitivno nije nešto lijepo. vno o pravdi i moæi. Možda, izvan umjetnièkoga svijeta veæom kontrolom; jednosta- Jedini razlog, èini mi se, zbog nije promijenila u odreðenom smislu, danas – gledati poprijeko i reæi Ne vno ne dopuštaju takvu vrstu kojega se imalo približavamo jesmo svjesniji toga jer su bi to trebali raditi, ne bi trebali uplitanja. Kad bi to Lennon ideji politiène umjetnosti, jer još nemamo pitanja u odreðenom smislu pjevati o ratu, trebali bi samo uèinio danas, jednostavno bi kao i u bilo kojem drugom šira – to jest, ratovi su širi, a zabavljati. ga negdje zatvorili. Kada bih sluèaju kad se kupuje glazba, temeljnih promjena nasilje veæe. Raspon nepravde To ih možda neæe sprijeèiti ja to uèinio, sigurno bi me jest to što te stvari upijaš. To je porastao, zato bi se moglo u onome što rade, no pomaže zatvorili. Nisam siguran imam su stvari koje okružuju tvoj u društvu. Još reæi da se i od umjetnosti za- im kada èuju da im netko li hrabrosti za to. Danas ima život. Ako sjedneš i pokušaš imamo ratove, htijeva da njezin raspon bude kaže da je to povijesno velika bezbroj pametnih, lukavih nešto uèiniti s jasnim ciljem i proporcionalno veæi. No dok uloga umjetnika. Na taj su naèina da vas unište. Doðete pokušaš to promijeniti s ovim, klase, izrabljivanje se raspon stvari promijenio, naèin umjetnici nadahnjivali do toèke kada glazba više s i uèiniti to s onim, to nikad ne kvaliteta umjetnosti se nije društvene promjene. Važno time nema ništa. Prestaje biti uspijeva. i rasizam. Sve promijenila. Zahtjevi u vezi je da pisci drama znaju za rijeè o tome i poèinje biti rijeè Mislim da je najvažnija s onime što umjetnost mora grèke dramatièare i da znaju o cijeloj medijskoj mašineriji. stvar, kada je rijeè o glazbi, dok to postoji – a uèiniti da bi preobrazila druš- za Ibsena i Strindberga i druš- Zinn: Umjetnicima je da- osjeæaj bijega. No ima razli- tvo ostaju isti. tvenu osviještenost dramati- nas teže buniti se nego u doba èitih naèina da pobjegnete. postoji toliko dugo èara. Važno je da slikari znaju Dylana i Beatlesa, jer je kon- Mislim da je bijeg nešto kao vremena – forme Klicanje lopovu za Picassovu politiku i važno trola medija, kontrola vlasti dolazak na predstavu s deset Vratimo se ideji da je da pjevaèi koji se danas – osobito Busheve administra- tisuæa drugih ljudi i reakcija umjetnosti i sadržaj Radiohead nije izravno po- pojavljuju poznaju povijest po- cije danas – tako moæna. Teže, na taj trenutak. Podijeliti taj litičan bend. Znam da su vas litièke glazbe i da njome budu ali ne i nemoguæe. Vidim trenutak – to je bijeg. Odakle umjetnosti ostat to pitali i previše puta, no ako nadahnuti. Brucea Springsteena, Eddieja god glazba izvorno dolazi uzmemo u obzir da su mnogi Veddera, Ani DiFranco i Dixie sekundarno je za ono što se će isti ljudi zaključili da se naslov al- Revolucionarni Chicks kako prkose vlastima i dogaða u tom trenutku, kako buma Hail to the Th ief odnosi umjetnici govore protiv rata. vas glazba šalje na neko drugo na Georgea Busha, a vi izbjega- Smatrate li umjetnike revo- mjesto. To je važno. Izravnost umjetnosti Politični i nepolitični vate da vas se smatra političnim lucionarima? Ili, kako ih je na- Zinn: Istina je da je ve- Postoji li neka forma umje- bendom – da se možete vratiti zvao Mark Twain, “istinskim umjetnici æina politièkog jezika ružna. tnosti koja je izravnija ili utje- u prošlost i promijeniti naslov domoljubima”? Mogli bismo, dakle, reći da Moramo cijeniti one politièke cajnija? albuma, biste li to učinili? Zinn: Oko pojma domoljub ima mjesta i za izravno politi- pisce èiji je jezik lijep, kao što Zinn: Naravno da razlièite Yorke: O, zaboga, ne. Bili vlada zbrka; oko pojma revo- čne i za nepolitične umjetnike? su Arundhati Roy ili Barbara forme umjetnosti imaju razli- smo njime zaista prestrašeni. lucionari vlada zbrka. Mogu to Što mislite, kakvu važnost ima Kingsolver, ukljuèujuæi i one èite moguænosti mijenjanja Bio sam iznimno zabrinut jer samo definirati na svoj naèin. svatko od njih? èiji je politièki jezik duhovit, svijesti ljudi. Književnost je me brinula reakcija i mogu- Pretpostavljam da je revoluci- Zinn: Postoje razne vrste kao što je Michael Moore. izravnija. Poezija može biti ænost da se cijeli naš težak rad onar osoba koja želi preokre- umjetnika. Ima umjetnika I moguæe je reagirati na tu malo neizravnija. Glazba može jednostavno prilijepi uz takvu nuti stvari, preokrenuti sve, koji stvarno nemaju društvenu ružnoæu izjavom da glazba biti izravna, kao što su to an- frazu. No davalo mi je pou- radikalno promijeniti stvari. svijest, koji ne vide da postoji ne treba pokušati biti oèito tiratne pjesme ili možda malo zdanje to što su svi ostali bili Kada mislim na revolucionara, veza izmeðu umjetnosti i politièna jer æe izgubiti svoju suptilnija. Slike mogu biti za naslov. Bili su èvrsto uvje- mislim na nekoga tko želi života na naèin koji obvezuje ljepotu. No to se ne mora do- vrlo izravno politiène, kao što reni, bez obzira na posljedice, radikalno izmijeniti postojeæe umjetnika da pogleda svijet goditi. Pogledajte Dylana. Vrlo su slike koje je naslikao Goya da je album izravno vezan za uvjete u kojima su ljudi izra- oko sebe i vidi što je loše te snažan politièki, ali i poetski. tijekom Napoleonskih ratova, taj naslov, i da ga zato trebamo bljivani, u kojima mala grupa da pokuša svojom umjetnošæu Yorke: Moj bi argument bio a koje prikazuje ratne užase. ostaviti. Bilo je toliko oèito ljudi vlada ekonomijom, u ko- to promijeniti. Ima umjetnika da mislim kako nema mnogo Umjetnost može biti vrlo izra- da je to ono kako bi se trebao jima mala skupina ljudi donosi koji samo zabavljaju. Možemo istinski politizirane umjetno- vna, no može biti i suptilna, zvati. Hail to the Thief govori o odluke da pošalje mlade ljude gledati na zabavu kao na nešto sti koja je dobra umjetnost. a ipak govoriti mnogo o ljud- izvanredno sjebanom obliku u rat. korisno jer ne želimo uklo- Prvi je zahtjev da mora biti skom stanju, imati utjecaj na slavljenja, pogrešnom i nepri- Dakle, revolucija zahtijeva niti umjetnost koja je samo dobra umjetnost, a ako to svijest ljudi. mjerenom, i zato mislim da su vrlo temeljitu promjenu, zabavna niti inzistirati da sva jest, onda u njoj postoji taj Yorke: Književnosti je lakše bili u pravu. iz svijeta izrabljivanja, umjetnost mora biti politièna, osjeæaj bijega. No, da bi stvar biti izravnija jer koristi rijeèi Zinn: Jasno je da je vri- rata i kontrole u istinski da mora biti revolucionarna, bila bijeg uopæe ne mora biti kao oružje, a ne nešto drugo. jedilo riskirati, jer je ideja o demokratsko društvo. Zato da mora mijenjati. sladunjava ljiga. Nikada ni- Glazba je složenija – pokušaj- Bushu kao lopovu još živa, a kada ja, ili netko drugi, No ima mjesta i za kome- sam vjerovao da je pop-glazba te imenovati politièki bend. bit æe to i više kako se on sve govorim o vezi izmeðu diju, i glazbu, i cirkus i ostalo eskapistièko smeæe. U njoj Dead Kennedys. Oni su poli- više kompromitira. Možda je umjetnosti i društvene što zapravo nema velik utjecaj uvijek ima i tame, èak i u odli- tièni, ali su više zabavni nego to primjer što bi trebalo èiniti promjene, to je ohrabrujuæe na društvo, osim što zabavlja ènoj pop-glazbi. Ako pogleda- što su politièni. Oduvijek su u umjetnosti, u glazbi – malo za umjetnike koji su možda ljude – èini da se ljudi osjeæa- mo pjesmu I Feel Love Donne to bili, i to je ono što nadilazi pomoliš glavu i svijet vas po- malo nesigurni kada je rijeè ju dobro i djeluje poput neke Summer, s obzirom na stihove stvari o kojima govore. Mogu ène slijediti. o onome što rade, zato što je vrste religije. To je ono što je i naèin na koji se odvija, èini pjevati o najuvredljivijim Je li, dakle, reakcija bila bolja ono što rade toliko suprotno Marx nazvao opijum za mase, se vrlo eskapistièkom, ali tu stvarima koje ste ikada u ži- ili gora od očekivanoga? mainstream i komercijalnom nešto što je ljudima potrebno. je velika tama iznad svih zvu- votu èuli, no zabavno je i zato Yorke: Bolja, a to nas je svijetu, a vjerojatno je da æe Potrebno im je nešto što od- kova i naèina na koji Donna djeluje. zaista iznenadilo. Shvatite se taj svijet okomiti na njih. vlaèi pozornost. pjeva. Upravo u onome iza Zinn: U osnovi, kada je zapravo da svi ljudi cijelo Potrebni su im sva snaga, Takva umjetnost ima tog eskapizma zapravo je slika rijeè o umjetnosti i politici vrijeme raspravljaju o tome. pojaèanje i potpora koju mogu svoju svrhu, no ako je to sve onoga što je oko vas. Ako to imamo istu situaciju kao i Shvatite da ljudi razgovaraju o dobiti. Zato oni meðu nama što umjetnici rade, zabava sve zanemarite, tada nemate uvijek. Duga povijesna ne- tom sranju cijelo vrijeme, pa koji govore o ulozi umjetnosti koju tražite postat æe trajna. osjeæaj poboljšanja stvari, jer prekidna linija koja ide sve do im to nije strašan šok. Tako pokušavaju to priskrbiti. Bijeda u kojoj ljudi žive i ništa nije identificirano. Tada starih Grka kada su se vodili to nije bila neka velika stvar, ratovi kroz koje ljudi moraju je to besmislica koja služi ratovi, a grèki pisci drama go- što je dobro. Bilo je to veliko proæi, to æe postati trajno. samoj sebi, poput veæine poli- vorili protiv rata posredstvom olakšanje jer je, kao problem, S engleskoga prevela U svijetu postoji golem broj tièkih rasprava u mainstream svojih likova. To se nastavlja to potpuno nestalo. Mislim da Lovorka Kozole. ljudi èiji su životi ogranièeni, medijima. Ima svoj vlastiti sve do današnjeg dana. Dakle, je to priroda dobre umjetno- Sarah Burton je urednica skuèeni. Životi èiste bijede, jezik, no zapravo se referira na uloga umjetnika u osnovi se sti, ona treba biti tumaèena magazina Resonance. Pod bolesti i nasilja. Da bismo to jebeš sve. nije promijenila i mislim da i pogrešno tumaèena. Poenta naslovom Truth in the Hands promijenili, moramo imati Zinn: Ne mislim da ima se nije promijenila jer još je, ako nešto uèinite, tada to of Artists objavljeno na umjetnike koji æe biti toga išta u eskapizmu ili onome što nemamo temeljnih promjena na neki naèin i djeluje (smi- http://www.alternet.org/story. svjesni, koji æe koristiti svoju bismo mogli nazvati pukom u društvu. Još imamo ratove, jeh). Zvuèi upravo kao da je to html?StoryID=17242, umjetnost na takav naèin zabavom bez daška politike. klase, izrabljivanje i rasizam. rekao jedan od mojih uèitelja. November 24, 2003. 16 VI/123, 12. veljače 2,,4.

vizualna kultura

Obgrljeni HDLU tj. svih umjetnika kako je veliki kipar i je uvjetovano društvom, koje je takvo Kada je 1999. u jednom od najagil- zamislio svoje djelo i poklon Hrvatskoj kakvo jest. Mali je pomak uvijek dobro nijih i progresivnijih prostora u nas, (dotiènu ambivalentnost Z. P. namjerno došao, netko to vidi, netko ne želi vidje- zagrebaèkoj Galeriji Miroslav Kraljeviæ, eksploatira). ti. Društvo se može mijenjati ako za to uèinio instalaciju fantastiènih domena Ali, spomenimo još i radove koji su postoji pogodno tlo... Postoji INTIMNA pod nazivom Posljednja izložba, a isto- na bazi artistièkog angažmana prethodi- ŠUTNJA sve do onoga èasa kada rad stupi dobno djelovao performans nastupima li ovim bliskoznaènostima, a gdje je rea- u bilo koji prostor. Onda dolazi (bar mi- Kuća izuzetno snažnog i semantièki upitnog liziran akcent na socijalnu komponentu slim) do suodnosa/konteksta... npr. kada karaktera (poput primjerice stajanje u sva èetiri kuta, satima u dubrova- èkoj Galeriji Otok)... bilo je jasno da umjetnika ta prva zadnja izložba i ne baš mladog umjetnika, zapravo naznaèuje jednu vrlo ozbiljnu poziciju s koje više nema povratka, veæ samo predstoji slijed daljnjeg istraživanja... “Vrijeme æe to, uvjereni smo, potvrditi – najavljuje Paveliæevo bavljenje vlastitim tijelom, Željko Jerman a sve to èini i èinit æe kako do po- sljednje izložbe nikad ne bi došlo”..., proroèanski je zakljuèio u predgovoru kataloga Ivica Župan. Uistinu, tako se i Pavelića zapravo interesira (kao zbivalo neposredno poslije toga, s time umjetnika) što umjetnik može – smije da Paveliæ sve dublje ulazi u proble- matiku uloge umjetnosti i umjetnika reći, tj. koji je njegov domet slobode u društvu, te veæ iste 1999. ispisuje u kući koju je napravio umjetnik za veliku parolu na zgradi Meštroviæeva umjetnike Doma likovnih umjetnika: POLITIÈKI ? GOVOR JE SUPREMATIZAM, što æe se eto kroz pet godina proširiti akcijom Zoran Pavelić, Galerija Proširenih medija, Dom i videoinstalacijom o kojoj je rijeè... jer ta instalacija obgrlila je (kako kaže umje- HDLU-a, Zagreb, prosinac 2004. tnik) zgradu HDLU-a izvana, a video rad Kuæa umjetnika obuhvaæa je iznutra... upravo u vrijeme kada se restaurirala i vraæala prvobitnoj namjeri Kuæa umjetnika rajem prošle godine u Galeriji (Meštroviæa), da bude Kuæa umjetnika..., Proširenih medija zagrebaèkog u derutni prostor uðe nešto tiho (nježno) HDLU-a Zoran Paveliæ je upri- tada postoji moguænost nekakve kon- lièio izuzetan vizualno-audio dogaðaj, tradiktornosti... kada se ništa ne dogaða potpuno na razini poslije viðenoga – onda se ništa ne dogaða... a kada se predstavljanja engleskih umjetnika što nešto dogodi/onda netko to osjeti!” kao i ranije dokazuje da naša recentna produkcija nimalo ne zaostaje za onom, Glas umjetnosti koja je primarno poradi politièko-geo- Samo dogaðanje u unutrašnjosti grafskih implikacija u centru svjetskih KUÆE UMJETNIKA, u kružnom otvo- zbivanja. Umjetnik roðen u Osijeku renom i višekatnom zdanju, poèelo je 1961. stjecajem okolnosti s izvjesnim se Mrakom, a onda pojavom ZVUKA za kašnjenjem upisao na ALU u Zagrebu, no koji autor kaže da je najbitniji element. gotovo se umah prikljuèio najsuvreme- (Cijeli kasnije prikazan video film sa nijim tendencijama hrvatske recentne scenama procesa obnove Doma na- artistièke scene koja u nas, bez obzira stao je po Paveliæu zahvaljujuæi zvuku; na društveno-politièku marginalizaciju, koraci, škripa lopata, glasovi i šumovi, veæ desetljeæima opstoji i pravi je duho- muzika, vanjski zvukovi). Promatraèi s vni PUTOKAZ k toliko željenoj Europi. gornje galerije (PM) u donjoj uviðaju Njegova se djela veæ spoèetka mogu poèetak performansa. Autor u kmici uvrstiti u kategoriju preispitivalaèkog kruži oko neupaljene svjetiljke, te problematiziranja položaja i svrsisho- svojim koracima proizvodi zvuk – od dnosti umjetnika i njegove artefakture najtišeg do najglasnijeg, kada završava u vremenu, prostoru i društvu u kojem zbivanje. Pali svjetiljku na kojoj je bilo bivstvuje. S time da mu frekvencija ispisano Amen (publici nevidljiva rijeè). oscilira primjereno iskustvu, uz uzdiz Kreæe video film u kome je obuhvaæena kako se mijenjalo autorovo poimanje kompletna rekonstrukcija interijera. STVARNOSTI u koju je kanio ugraditi Snimka se polagano spušta u donju svoje stavove i rad. galeriju, gdje umjetnik izvodi “SKOK!” arta i artista: Home/Spirit, 2000.; Dugaèko Kao što je zvuk “GLAS UMJETNIKA”, tijelo, 2001. i 2002.; Privremeni smještaj, tako je skok “POTVRĐIVANJE 2002. u kojem zajednièki nastupom UMJETNIKA”... njegove uloge, funkci- konglomira stavove sa suprugom Katom je i kako Z.P. kazuje – ujedno potvrðuje Mijatoviæ (i ne prvi ni jedini puta); sve veæ viðeno u toj kuæi (umjetnost)... Prozivka 2002. te naposljetku Toèka na naravno ne i u ono mraèno zlokorištenja kraju reèenice 2003. Meštroviæeve namjere. Paveliæa zapravo interesira (kao umjetnika) što umjetnik Gdje spavaju umjetnici na može – smije reæi, tj. koji je njegov onom svijetu? domet slobode u kuæi koju je napravio Na upit o povezanosti smještaja i kuæe umjetnik za umjetnike? Zoran odgovara: “Ima veze jer sve je “BITNO JE DA SE ÈUJE GLAS PRIVREMENO – privremeni smještaj, UMJETNIKA” – kaže on i posveæuje kuæa, kao i sam boravak na Zemlji. Gdje ovo djelo “svim umjetnicima, živima i spavaju umjetnici kada jednom odu s ovoga mrtvima, poznatim i nepoznatim, vidlji- svijeta? Kuæa umjetnika u širem smislu i vim i nevidljivim, bogatim i siromašnim, ne postoji (postoji u glavi)... možda di- a ponajviše onim ‘gladnima’/ gladnim šemo i udišemo druge umjetnike i ljude umjetnicima”. Osobno me fascinira po- kojih više nema”... I još dosta toga u tom štenje i entuzijazam, globalni Paveliæev stilu reèe Paveliæ, a što bi najradije citirao pristup IDEALU pojma UMJETNOST u potpunosti, meðutim za veæinu to su – danas svedenom na potrošnu robu, što tzv. vjeène i patetiène teme, pa neæemo više mi je posebice akcentirao na koncu prièe: o tome. Realiste vjerojatno više zanima što ‘’U umjetnosti ne postoji novac, a oko umjetnik misli o angažiranoj djelatnosti, umjetnosti postoji’’. I, sa svim se njego- ima li ona ikakva efekta, uopæe smisla vim stavovima slažem, jedino sumnjam (sada, u ovome èasu i društvenoj zbilji). u moguæe mijene društva umjetnošæu, Z. P.: “Itekako ima smisla, jer smo svi naroèito takvom – ISKRENOM!!! i u u toj situaciji iz koje ne možemo. Sve potpunosti nekomercijalnom. VI/123, 12. veljače 2,,4. 17

vizualna kultura

Drukčiji pogled na stvarnost ja iz Polaroida digitalna fotografi Lesley Shearer, iz ciklusa Falling 2001-2., iz ciklusa Falling Shearer, Lesley

Ana Sekso poznate ljude, uglavnom mlaðe dobi, kriza. Umjetnik putuje svije- koji žive u prizemljima ili na prvim tom i ispituje ljude koje susre- katovima zgrada, istražujuæi pojmove æe; u situacijama od povijesne intimnosti i distance. Umjetnica je važnosti traga za efemernim Umjetnici su svojim testiranjem modelima poslala pisma u kojima ih dogaðajima od kojih se sastoji stvarnosti dosegli mjeru kada se moli za suradnju jer æe odreðenog da- život malog èovjeka. tuma u odreðeno vrijeme èekati pred ona pretvara u svoju suprotnost – u njihovom kuæom, i snimila bi ih u tre- Video kao album fantaziju, fikciju, hiperrealitet nutku kad pomaknu zavjesu i pogleda- fotografi ja ju u njezinu smjeru. Zauzvrat, nudi im zom panoramskih fotografija proèelja Osim fotografija, na izložbi primjerak njihove fotografije koju bi, poslijeratnih osnovnih škola diljem je prikazano više zanimljivih video ura- Izložba suvremene britanske fotografije uz suglasnost, kasnije izložila. Htjela Engleske koje je nazvao Tvornice zna- daka koji spajaju pokret i glazbu, umje- Reality Check, Dom HDLU/Galerija Karas, je saèuvati anonimnost i distancu i nja. Naslov je dvoznaèan – objašnjava tnike ili kao aktere ili kao promatraèe, izbjeæi daljnju komunikaciju s modeli- umjetnikov stav prema školama u ko- s piktoralnim elementima. Michelle Zagreb, od 16. siječnja do 15. veljače ma. Umjetnica i Stranci ne poznaju ni jima se disciplinom proizvode, kao na Williams razmišlja o samoæi, otuðenju, 2004. trenutaènu intimnost koja traje koliko tvornièkoj traci, obrazovani pojedinci ljudima pa tako i onima kojima je nji- i èin fotografiranja, ona je njima jedna- s usaðenim sustavom vrijednosti, a hov pas ne samo najbolji nego i jedini ko nepoznata prije i poslije primitka istodobno same škole s njegovih foto- prijatelj. Umjetnica postavlja svoje pisma, voajer koji ih promatra noæu s grafija nalikuju više na tvornice nego tijelo kao objekt u središte pozornosti; otografija je kroz svoju povijest ulice. Umjetnica i Stranci izmjenjuju na mjesta gdje se provodi najljepše dva se psa motaju oko nje, njuškaju je dugo bila nedovoljno cijenjena poglede; gledaju i bivaju gledani – oni životno doba: ujednaèen ritam proèe- i diraju vlažnim jezicima. Time vrlo kao sredstvo likovnog izraža- njoj poziraju, a ona kamerom bilježi taj lja, primarne boje, odnos horizontala neposredno dovodi u pitanje uloge – je vanja, zanijekan je njezin dignitetni trenutak, no i dalje nema bliskosti i i vertikala... Primjer su neostvarenih li ona mrtva, ili živa ali slaba, pokore- status u umjetnosti. Na koncu prihva- odnos je krajnje pasivan. Fotografirani ciljeva arhitekture moderne, a svojom na; je li žrtva pasa ili im se prepušta æena kao umjetnièka forma, a ne samo reagiraju s oprezom, bojažljivo, po- formalnom strukturom podsjeæaju u seksualnom smislu. Ovdje su dva kao obrtnièka vještina, fotografija je malo neodluèno, ponekad i ironièno cinike na Mondrianovo slikarstvo. fundamentalna frojdovska životna po- usporeðivana sa slikarstvom i èesto joj dopuštajuæi da netko zaviri u njihov Ironija je utkana i u slike Lukea èela – Eros i Thanatos snažno izražena je davan predznak neèeg što najbolje dom, u trenutak kada su sami i na Gotteliera koji inscenira svoje foto- i u takvoj sprezi da ih teško možemo zrcali prostor i ljude u kratkom vre- svom terenu. Odnos izmeðu Stranaca grafije probiruæi otpatke, aranžirajuæi razluèiti. Ovaj put ne seksualno aluzi- menskom isjeèku kroz realistièku pri- i Yokomizove dvosmislen je i proraèu- ih uz naslove koji su samo prividno vne, nego izravno pornografske snimke zmu. Drugim rijeèima, èesto je isticana nat, trenutak spontanosti ugušen je smisleni. Njegovi crteži primordijal- su K. R. Buxley, umjetnice koja parodi- mimetièka komponenta fotografije. išèekivanjem. nih oblika dobivaju znaèenje simbola. ra pornografiju kakvu poznaju zapadna Zapravo, fotografija je paralelan svijet, Gottelierov omiljeni materijal – gusta, i japanska kultura (usredotoèenu na svijet za sebe, a nešto što prepozna- Svjedočanstvo postojanja u ljepljiva tekuæina neodoljivo podsjeæa uživanje muškarca, žena je objekt èiji jemo kao pljunutu stvarnost može biti vremenu na tjelesne izluèevine u èijim sluèaj- užitak uopæe nije tematiziran), propi- ujedno i dio nekog drugog realiteta u Fotografije Lesley Shearer iz ci- nim oblicima prepoznaje razne likove. tujuæi tabuiziran odnos crnac-bijelki- zasebnom vremenskom kontinuitetu. klusa Falling zavarat æe gledatelja koji Umjetnost svakidašnjega pokretaè je nja, seksualnu emancipaciju, erotske Dokumentarna fotografija je previše vjeruje da gleda intimne portrete što Nigela Shafrana koji svojim fotografi- fantazije. Dryden Goodwin predsta- manipulativna da bismo je mogli uzeti pojaèava i dodatni, dramatièni zaèin jama vodi neku vrstu dnevnika (ciklus vljen je video triptihom pod naslovom zdravo za gotovo. chiaro-scuro efekta, hvatanja fotografskog Washing up). Umjetnik bilježi što je sve Closer. Umjetnik, privuèen velegrad- Možda je upravo iz tog razloga zani- trenutka. Sasvim suprotno – Lesley jeo tijekom godine i fotografira kutak skim svjetlima kamerom ispituje grad, mljivo kako mladi umjetnici na izložbi je režirala svaku pojedinu fotografiju svoje kuhinje gdje, povremeno, odla- èetvrti, ulice, zgrade i ljude. Laserskim Reality Check danas shvaæaju fotografiju i opetovala postupak dok svoje mo- že oprano posuðe. Svaki taj predmet markerom crta po njihovim rezigni- kao medij i kako upravo putem stvar- dele dugim razgovorom i piæem nije sadrži uspomenu na neki proživljeni ranim licima gotovo kao da ih miluje nosti u objektivu brišu shematizira- dovela do klonulosti, do stanja na trenutak koji je vrijedan pamæenja i – anonimni protagonisti nisu svjesni da ne granice izmeðu dokumentarne i rubu sna i gubitka svijesti što znaèi integralni je dio umjetnikovog života. ih netko promatra. Zaviruje u njihove umjetnièke fotografije; kako mijenjaju da, promatrajuæi fotografirane ljude David Shirgley fotografira situacije živote iza uredskih prozora gdje rade odnos prema prikazanom motivu ili na slikama Lesley Shearer, vidimo i predmete koji ga privlaèe dok prolazi do kasno u noæ, jedu ili provode svoje objektu od empatije, preko distance do njihove tetovaže, kožu, tijela (njihovu gradskim naseljima, ulicama, parkovi- slobodno vrijeme kod kuæe ne radeæi ironije, kako eksperimentiraju s foto- tjelesnu pojavnost bez uljepšavanja i ma. Dodaje rukom pisane komentare ništa. Goodwin iskazuje naklonost pre- grafijom koja danas nipošto nije nova zauzimanja poze), ali ne vidimo što se i pomalo infantilne, skicozne crteže. ma strancima, njegova su zapažanja izni- kao medij vizualnog izražavanja. Neki, skriva iza njihova pogleda, ne možemo Poruke poput Molim vas, nemojte mi ga kla na velegradskom tlu gdje je teško pak, spajaju video s elementima crteža zaroniti u njihovu nutrinu. U ovom vratiti, ne želim ga natrag. Hvala. na izgu- primijetiti èovjeka u gužvi, gdje svatko (Dryden Goodwin) i sl. Šesnaest razli- sluèaju nametnuta je distanca izme- bljenom rokovniku vezanom gumicom ostaje neprimijeæen u masi drugih i èitih naèina izražavanja u uvijek istom ðu promatraèa i prikazanih objekata. izazivaju podsmijeh. Na gradilištu gdje gdje je moguænost ponovnog sluèajnog mediju ujedinjuje ideja da je gola stvar- Portreti mladih ljudi omiljen su naèin se podiže neka velebna zgrada dopisao susreta neznanaca vrlo slaba. nost plodan motiv za fotografiranje i izražavanja Bettine Von Zwehl, po- je: Ignore this building. Shirgley sumor- Možda je u današnjem svijetu u da, koliko god bila trivijalna ili gruba, stavljeni jedni kraj drugih djeluju kao nu svakodnevnicu želi obojiti dozom kojem smo umoreni vizualnim mediji- može imati svoju poetsku vrijednost i friz hladnih, znanstvenih fotografija topline i humora, èak i pod cijenu da ma i zovu virtualnih sirena s Interneta, umjetnièki dignitet. Umjetnici su svo- izokefalnih modela bilo en face, bilo u nužno ispadne glup. Phil Collins želi televizije, PlayStationa i dr. upravo jim testiranjem stvarnosti dosegli mjeru profilu. Umjetnica koketira sa slikar- dokazati kako mediji grade neèiji poli- pogled upuæen u stvarnost svijeta oko kada se ona pretvara u svoju suprotnost skim efektima (oštri rubovi, monokro- tièki identitet i kako gutaju osobnosti sebe onaj kojim najviše i najbolje otkri- – u fantaziju, fikciju, hiperrealitet. mne pozadine, jednoobraznost odjeæe pojedinaca tijekom velikih politièkih vamo. Svojim nas djelima èesto upozoravaju i boje odjeæe kod svih prikazanih da izgled vara. figura). Fizièka pojavnost i fiziologija vom putujućom izložbom u organizaciji British Councila i Photographer’s Testiranje stvarnosti modela u prvom su planu, puko svje- Galleryje iz Londona predstavljeni su radovi šesnaestero mladih umjetnika doèanstvo postojanja u vremenu koje koji žive i djeluju u Velikoj Britaniji. Izložba je zatvorila krug od Ljubljane, Portret kao jedan od dominantnih ništa ne govori o njegovom stvarnom Londona, Praga, Krakowa, Rige do Zagreba. Predstavljen je presjek novijih tema kroz povijest slikarstva i foto- identitetu ili osobnosti. strujanja (posljednje tri do četiri godine) u fotografi ji i njoj srodnom mediju grafije, u radovima Shizuke Yokomizo, Ori Gehrst svojim fotografijama videa. Uporišna točka izložbe jest stvarnost; odnosi, predmeti, ljudi, mjesta koja Lesley Shearer i Bettine Von Zwehl iz ciklusa Knowledge factories dovodi u čine okruženje ljudi, a istovremeno pojedini uradci polemiziraju s funkcijom ne podliježe tradicionalnim kanoni- pitanje društvene vrijednosti s jedne, medija, mogućnostima manipuliranja medijima i njihovom manipulativnosti, ma umjetnièkog izražavanja. Shizuka i estetske vrijednosti modernistièke ulogom umjetnika, otvaraju pitanje o razgraničenju između stvarnosti i fi kcije te Yokomizo, umjetnica iz Japanu u ciklu- arhitekture i slikarstva s druge strane. razbijaju tradicionalne postulate o fotografi ji. su fotografija Strangers portretira ne- Na ovoj je izložbi predstavljen ni- 18 VI/123, 12. veljače 2,,4.

vizualna kultura

Planić je jedinstven među hrvatskim arhitektima po tome što je kontinuirano stvarao u tri različita Poetični funkcionalizam društvena sistema: kapitalizmu, fašizmu (privremeni minareti Krunoslav Ivanišin toranj); 1936. godine kuæa takve visine privremene zagrebačke zavreðivala je naziv neboder. Danas je Napretkova zadruga obojana nebesko džamije) i socijalizmu plavom bojom, a izvorno je fasada bila Autorove mijene unutar pola obojana modrom galicom kao seoske vrednovao Planiæev opus kontinuirano stoljeća arhitektonskoga djelovanja kuæe u okolici Zagreba. Na staroj crno- ranije opisanom neboderu Napretkove od šezdeset i neke do prošle godine; u bijeloj fotografiji (iz vizure suvremeni- zadruge. Još bih iz ukupno sedamsto izabranoj bibliografiji iz kataloga izlo- predstavljene su kao primjer sinteze ka) Toše Dapca tu su i natpisi; odozgo dvadeset pet (!) projekata i realizacija žbe èak je dvadeset pet Ivanèeviæevih internacionalne retorike i lokalnih, prema dolje: Napretkova zadruga / 20th nabrojanih u katalogu izložbe, odr- naslova. O Planiæu su snimljena Century Fox Film / Siemens / Napretkova žane u prosincu prošle i sijeènju ove dva dokumentarna filma: prvi 1965. podneblju i graditeljskoj tradiciji zadruga. Moderna metropolitanska godine, izdvojio još jednu minijaturu: prema scenariju i u režiji profesora primjerenih odgovora arhitektura, internacionalni stil, regi- nadogradnju dviju etaža u gabaritima Ivanèeviæa, i drugi 2003. prema scena- onalizam grupe Zemlja, sintetizirani krovišta secesijske stambene zgrade u riju Anamarije Ganza Habjan i u režiji poetièni funkcionalizam na samo je- Palmotiæevoj ulici. Danka Volariæa. Tu je još i CD-rom Izložba Stjepan Planić 1900.- 1980. Iz arhiva dnoj kuæi. Ne bojimo se nevremena Milana Majetiæa, Krešimira Rogine, arhitekta, u organizaciji Gliptoteke Sinteza internacionalnog stila Radovana Ivanèeviæa, Ivane Hanièar i HAZU i Instituta za povijest umjetnosti, Izložba, koja je povod ovom tek- Tomislava Premerla iz 1997. godine. Iz istoga su herojskoga doba stu, autorica Darje Radoviæ Maheèiæ Sve navedeno tek je manji dio Gliptoteka HAZU, Zagreb, od 20. prosinca moderne arhitekture i stambena i Ivane Hanièar vjerojatno je najopse- gradiva koje je bilo predstavljeno u 2003. do 31. siječnja 2004. zgrada s dubokim loðama i aktiviranom žnija izložba ikad prireðena o nekom Gliptoteci. Planiæevog majstorstva krovnom terasom u Draškoviæevoj ulici hrvatskom arhitektu. Ovakva rijetka u oblikovanju detalja arhitektonskih te Tomislavov dom karakteristiènog sreæa koja je zadesila djelo arhitekta konstrukcija od najrazlièitijih materija- “Y” tlocrta, stopljen s krajolikom Planiæa rezultat je niza okolnosti. Prvo, la nisam se ni dotaknuo. Kad podijeli- Zagrebaèke gore, dok je više od Planiæev arhiv saèuvan je na jednom mo broj od 725 zabilježenih projekata ajmanje nekoliko izvedenih trideset godina poslije u Mariji Bistrici jedinom mjestu, u Institutu za povijest i realizacija s osamdeset godina arhite- velikih zgrada (dakle, s izuze- izvedena brutalistièka megaforma umjetnosti zahvaljujuæi brizi njegovih ktova života, dobijemo 9,06 kuæa godi- tkom obiteljskih kuæa) arhitekta proširenja svetišta. Od neizvedenih nasljednika, a da je ovaj arhiv temeljito šnje - od stambene zgrade u Zagrebu Stjepana Planiæa paradigmatska su izdvojio bih natjeèajne projekte za obraðen zaslužne su autorice izložbe. iz 1925. do pjevališta crkve Svete djela hrvatske moderne arhitekture i Sokolski dom na mjestu današnjeg Pritom, Planiæ je jedinstven meðu Marije u Zadru iz 1980. godine. Toliko to baš iz èitavog perioda sadržanog u hotela Opera i za Židovsku bolnicu iz hrvatskim arhitektima po tome što o kvantiteti, dok o kvaliteti Planiæeva naslovu u Gliptoteci HAZU nedavno meðuratnog, te za poslovni neboder je kontinuirano stvarao u tri razlièita djela najbolje svjedoèe njegove vlastite zatvorene izložbe: 1900.- 1980., za tra- na poèetku Ilice iz razdoblja nakon društvena sistema: kapitalizmu, faši- reèenice iz Treæeg pisma o stanovanju, janja života zaslužnoga zagrebaèkog & Drugog svjetskog rata. zmu (privremeni minareti privremene publiciranog po prvi put u reviji Plin hrvatskog arhitekta. Poèet æu sa zgra- Ostaje uistinu golem broj obitelj- zagrebaèke džamije) i socijalizmu. Sam 1937. i ponovno u katalogu izložbe dom Napretkove zadruge (ili s jednim skih kuæa: od okrugle, japanske vile arhitekt ostavio je više nego dovoljno Stjepan Planiæ 1900.- 1980.: od “prvih nebodera na Balkanu”) na Fuhrmann na Gornjem prekrižju i izva- pisanih tragova o svom djelovanju, ali Dobro izvedeni prozori brane nas križanju Bogoviæeve i Gajeve ulice. na keramikom obložene vile Cuvaj u i o postanku i razvoju moderne arhite- od zime, kiše i vjetra a omoguæuju nam Od mnogobrojnih okruglih ili zaoblje- Zamenhoffovoj iz tridesetih godina, do kture u Zagrebu. Za vrijeme trajanja sunce, svježi zrak i veliki horizont. Ne nih uglova zagrebaèkih blokova ovaj kuæe Milinkoviæ, obložene vertikalno ove monumentalne izložbe preminuli zaklanjamo se od prirode s malenim je sigurno najzanimljiviji: progresivna položenom prepeèenom opekom, na profesor zagrebaèkoga Filozofskog fa- okancima. Ne bojimo se nevremena. arhitektura Napretkove zadruge; vrhu Novakove ulice, koja se istièe u kulteta Radovan Ivanèeviæ kritièki je Letimo u avionu. kuæa-stroj zagrebaèke škole: vijenac velikom broju sliènih, kubiènih kuæa s nazubljen poput zupèanika, iznad istaknutim krovnim strehama iz šezde- vijenca jedan kat s trakastim prozo- setih i sedamdesetih. Najbolje opro- tjepan Planić (Zagreb, 27. prosinac 1900. – 26. prosinac 1980.) jedan rom cijelom dužinom fasade, a ispod storenje Planiæeve autentiène poetike je od najznačajnijih hrvatskih arhitekata 20. stoljeća, a njegovo je njega sedam katova gusto naredanih stanovanja ipak je njegova vlastita kuæa djelo osebujan i visokovrijedan doprinos panorami moderne hrvatske prozora vertikalnog formata u ritmu s atelijerom na Radnièkom dolu iz 1932. arhitekture u razdoblju od 1925. do 1980. godine. Talentiran, socijalno mašine: dva prozora u ravnini fasade, godine. Gotovo sasvim ostakljeni kat angažiran, inventivan, dinamičan, neposredan, senzibiliziran na površine, dva prozora uvuèena. Još niže, uvuèeno sa zatvorenijim prizemljem povezan tonove i opore strukture, u poglavlju zvanom hrvatska arhitektura 20. stoljeća stakleno prizemlje. Ukupno prizemlje je minimalnim cilindriènim stubištem Planić je iskoristio svoje pravo da sam traži svoju istinu. Spoznaje o arhitektu i osam katova (iz Gajeve dva, a iz izbaèenim na fasadu. Ova minijatura u Stjepanu Planiću mnogobrojne su i različito fokusirane, a njegovo se složeno Bogoviæeve ulice tri gornja kata osno- smislu sinteze internacionalnog stila i djelo sastoji kako iz arhitektonske dokumentacije, tako i pisane ostavštine, od vnog volumena zaokružuju se u uglovni regionalizma grupe Zemlja analogna je pojedinih članaka do publikacija, te ima sve pretpostavke da jednom postane hrvatski “izvozni kulturni proizvod”. Izložba predstavlja pola stoljeća arhitektonskog djelovanja Stjepana Planića te se po prvi put predstavlja stručnjacima i široj javnosti. Planićev opus je preko 700 arhitektonskih rješenja, a brojnošću dominira zadatak obiteljske kuće. Opus je izložen kronološkim redom. Pratimo školovanje u Graditeljskoj školi i na Katedri za arhitekturu Državne umjetničke akademije koju je vodio Drago Ibler, angažirano djelovanje u grupi Zemlja, pisanje prosvjetiteljskih tekstova i izdavanje prve knjige o modernoj arhitekturi u nas Treba znati... progres graditeljstva. Problemi savremene arhitekture 1932. godine. Četrdesetih Planić dograđuje zdenac i tri minareta uz Dom likovnih umjetnika prilikom njegove prenamjene u džamiju, a pedesetih sudjeluje u poslijeratnoj obnovi zemlje. Od kraja pedesetih do svoje smrti usavršava temu obiteljske kuće, prilagođavajući se svakom investitoru te usvajajući nove materijale i tehnike građenja. Izložba se sastoji od originalne arhivske dokumentacije i recentne fotografi je Damira Fabijanića. Na taj su način uz najbrojnije Planićeve realizacije u Zagrebu i bližoj okolici istodobno prezentirani i radovi rasuti po cijeloj Hrvatskoj, od Čakovca preko Kalnika i Požege do Jadranova, Novog Vinodolskog i Visa. Trajno istraživački usmjeren arhitektov pristup zadacima nadopunjen je snimkama provjerenog fotografa arhitekture, koje dodatno podcrtavaju novo i inovacijsko u Planićevu opusu, ali svjedoče i o aktualnom fi zičkom stanju njegove arhitekture, često žalosnom ili narušenom nepriličnim adaptacijama i nadogradnjama. VI/123, 12. veljače 2,,4. 19

kolumna

njegovu ili njezinu izboru danas odlu- podupiru takav posao. Na taj su naèin Tehnologije transfera èuje komisija koju je nametnula država obrazovne, intelektualne, kritièke i mimo autonomnih tijela sveuèilišnih i spoznajne razine društva dovedene u akademskih institucija. Rektore zakon pitanje; zarada, a ne znanje glavna je prisiljava da sami izraðuju program pokretaèka snaga sveuèilišta i akade- Akademije i donose odluke o novèanim mija. Tome moramo dodati i pitanje o ulaganjima i prioritetima. Jedan od demokratskim procesima odluèivanja mojih austrijskih kolega opisao je taj u takvim institucijama. Idealna obra- zastrašujuæi proces kao apsolutno uki- zovna politika postindustrijskih država danje demokratski i javno donesenih treba pretvoriti obrazovne institucije u Obrazovanje je velik posao odluka svih razlièitih èimbenika unutar neku vrstu uèinkovitih menadžerskih Institucije. To je upravo ono što je institucija koje æe lako kontrolirati i izgraðeno u proteklom desetljeæu i što koje æe proizvoditi, umjesto misleæih rije otprilike osam mjeseci poèela je moguæe opisati kao suradnju, javne graðana, nove generacije potrošaèa sam predavati na Akademiji li- rasprave i osnivanje nezavisnih komi- (danas otmjeno preimenovanih u kori- jepih umjetnosti u Beèu; kolegij sija koje su izabrale nove kandidate za snike) i buduæe uèinkovite birokrate. nosi ime Konceptualne (umjetnièke) profesore i asistente (ja sam, sreæom, Zato, dakle, inzistiram na repolitizaciji prakse i naslijedila sam ga od Renea izabrana kroz takav proces). podruèja umjetnosti i kulture. Pa i Greena, prijašnjeg profesora koji je oti- Zato se u Njemaèkoj i Austriji više – mislim da ne možemo govoriti o šao radi sveuèilišne karijere u domovi- raspravlja o buduænosti sustava obra- otvorenom demokratskom projektu u ni, SAD-u. Ideja da zadržim naziv i da zovanja i te rasprave postaju jedna od umjetnosti i kulturi, bez promišljanja ga premostim s novim podacima, što glavnih toèaka i pokazatelja onoga što moguæeg radikalnog umjetnièkog isku- sam i uèinila, znaèi da naše djelovanje æe biti buduænost umjetnosti i kulture, stva koje bi funkcioniralo kao otvoreni kao kolegija nije jednostavno i vezano kada se o njima razmišlja kroz takve, izvor i bilo sposobno prebaciti se u ra- iskljuèivo za tehnologiju, nego za upo- kako ih nazivam, nove vrste menadžer- dikalno politièko iskustvo, zajednièko trebu tehnologije u razvoju politièki ske edukacije. široj zajednici. Danas živimo u svijetu kritiènih i društveno angažiranih tema, koji je samo trendi multikulturalan, no Marina Gržinić projekata i koncepata. Zato je bilo koji Zarada, a ne znanje u stvari nije uopæe tolerantan. U umje- [email protected] osiguravatelj konteksta od olovke do Vjerujem i u praksi primjenjujem tnièkim institucijama, na akademija- raèunala dobrodošao, jer je smisao pro- ono što nazivam repolitizacijom po- ma, u muzejima… stalno se pojavljuju, mišljanje kako je uspostavljen odnos druèja umjetnosti a što pokušava pove- uvijek spremna, ista imena. Dovoljno Idealna obrazovna politika izmeðu umjetnosti, društva, kulture zati kreativnost i otpor, kako je Suely je pogledati veliku industriju teorije postindustrijskih država treba i politike te na koji naèin umjetnici Rolnik, psihoanalitièar i profesor iz Sao koja se takoðer savršeno uklapa u ka- mogu djelovati unutar novoga global- Paola, ne tako davno izjavio. Globalna pitalistièki sustav sa svojom stalnom i pretvoriti obrazovne institucije nog svijeta i koristiti strategije aktivi- kapitalistièka mašina funkcionira opsesivnom produkcijom viška tuma- u neku vrstu učinkovitih stièkog, teorijskog i kritièkog znanja. upravo suprotno tom naèelu; pokušava èenja koje vrlo rijetko govori nešto va- Dosad se sve èini lijepo, koncept stalno razdvajati kreativnost i otpor. To žno o Drugom i Treæem svijetu. Poenta menadžerskih institucija koje je gotovo bajka, i naše sudjelovanje se takoðer danas dogaða na sveuèili- je da svodnik, koji nije nitko drugi do će lako kontrolirati i koje će odražava potrebu da izgradimo prostor štima i akademijama. Državna politika kapitalistièko umjetnièko tržište (kaže s novim medijima i informacijsko-te- sveuèilište shvaæa kao menadžersko Rolnik), ubrzano pretvara “anðela” u proizvoditi, umjesto mislećih hnièkim sredstvima, dok inzistiramo, poduzeæe. I to ne samo sveuèilišta i kurvu unutar konteksta umjetnosti i građana, nove generacije prije svega, na platformi zajednice koja druge obrazovne institucije, nego i kulture. Ta promjena položaja je dubo- je razvijena uz pomoæ procesa mreže èitavo društvo u cjelini, danas se shva- ko strukturalna stvar, a ne jednostavno potrošača (danas otmjeno i ideologije raspoloživih sredstava. æaju, kaže Brian Holmes, kao posao, psihološka igra ili egzistencijalni pro- preimenovanih u korisnike) i No ono što ostaje otvoreno je zapravo štoviše, društvom se upravlja kao što se jekt marketinga ispravnoga života. opæenitiji, širi kontekst, buduænost vodi posao. Holmes dodaje toj izjavi da buduće učinkovite birokrate Akademija i Sveuèilišta na njemaèkim policija i vojska takoðer “velikodušno” S engleskoga prevela Lovorka Kozole govornim podruèjima u Europi. Pazite se: veæ je moguæe uoèiti da se sliène promjene dogaðaju u nekim tranzicij- skim europskim prostorima. Nove vrste obrazovanja Svi se sjeæamo slika golih studenata koji trèe kroz Berlin 2003. protestira- juæi protiv predloženih reformi sveuèi- lišta u Njemaèkoj. Treba istaknuti da su se slièni protesti dogodili i u Italiji, i tamo su berluskonijanske (prljave) ruke dotaknule reformu školstva. Što je, opæenito govoreæi, tako uznemira- vajuæe u svim tim reformama? Prvo, to je pitanje novca ili državnih fondova namijenjenih sveuèilištima i akade- mijama. Premda male razlike postoje, jedno je oèito: sve reforme od stude- nata žele novac. Žele da studenti plate školarinu svaki semestar (u Austriji je to veæ sluèaj, zakon je na snazi veæ godinu dana!); u meðuvremenu država radikalno smanjuje kolièinu novca koja je u prošlosti dodjeljivana institucijama državnih škola (barem je to jedno od najvažnijih pitanja u Austriji u ovom trenutku). Drugo, to je pitanje kom- petencije na sveuèilištu/akademiji, ne samo pitanje tko donosi konaènu odlu- ku, nego još i više koliko je demokra- cije i otvorenog javnog prostora dano raspravama o buduænosti sveuèilišta i akademija. U Austriji novi zakon obavezuje rektore da sami donose kljuène odluke o buduænosti Institucije; odluke koje su u prošlosti bile rezultat demokrat- skih rasprava, lobiranja i konsenzualnih dogovora izmeðu profesora, asistenata i studenata, sada su prebaèene u ruke jedne osobe. Zakon regulira tehniku prijenosa kompetencije? Rektori fun- kcioniraju kao neka vrsta trojanskog konja koji zapravo gotovo nesvjesno provodi državnu politiku. Zato jer o 20 VI/123, 12. veljače 2,,4.

satira

Kako reći kolegici da ima odličnu guzu

The Onion sluèajem i htio povrijediti, mogao sam zajašu ili da im dadu malo šeæera bili su smisliti neku bolju uvredu, ali to iona- Iako su pokazali visoko nepogrešivo jasni, neovisno o tome tko ko nisam namjeravao uèiniti. Ti si mi dotièna žena bila i u kakvu se emocio- odveæ bitna. znanje u matematici nalnom stanju nalazila. Nije dobro reći bližnjima ono što Nadam se da æeš naæi snage da i znanosti, muškarci Muškarci s nižim primanjima uz to zaista osjećate, a nepoznatim dobrim mi oprostiš što sam sve tvoje mane æe sedam puta vjerojatnije postaviti pobrojio abecednim redom. To je spo- iz redova više klase ženi pitanje. Izvješæe donosi sljedeæa komadima oko sebe recite čak i ono sobnost koju vuèem iz mladosti, kao tipièna pitanja: Kamo si krenula u toj seksi što ne mislite, nego ono što osjećate blagoslov i prokletstvo. Da mi je majka iznenađujuće su nesposobni haljinici?; Gdje si nabavila taj savršeni par kojim sluèajem živa, sve bi ti objasnila. nogu?; te Hej, malena, hoæeš bananu? Primijetila si da sam se muèio sa slovi- kada, primjerice, kolegici Schoenova je rekla kako joj je ideja ma V i Z, što jasno pokazuje da sam sve o istraživanju pala na pamet u ljeto to rekao posve nepromišljeno. Mislim na poslu žele reći da 1998. dok je prikupljala podatke za da æemo se kroz tjedan dana smijati projekt interdisciplinarnog istraživanja Dušo, rekao sam neke stvari mojim izjavama da V znaèi Vještièji te- ima odličnu guzu. Ne dostupnosti zdravstvenih usluga kod koje sam trebao zadržati za lefon... zvon, zvon, za tebe je, a Z stoji za može se reći da oni ne siromašnog stanovništva. Razmatrajuæi sebe Zoološki vrt na koji nalikuje tvoja polovica proceduru prijama u brojnim bolni- spavaæe sobe. Moram priznati da mi je primjećuju njihove guze. Oni cama istoènog Los Angelesa, južnog raga, znam da si ljuta i imaš sve to veæ sad pomalo smiješno. Chicaga i španjolskog Harlema u New pravo na to. Mislim da se nikad Znam da su te moje rijeèi zaboljele i jednostavno nisu sposobni Yorku, Schoenovu je zadivila izravnost nismo ovako posvadili. No, želim vjeruj mi da mi je žao. Umjesto da ti ih kojom su muškarci u tim zajednicama da znaš kako sve one okrutne stvari što ispalim u lice, trebao sam ih zatvoriti u iskazati svoje osjećaje izražavali svoje divljenje prema njezi- sam ih izrekao, ukratko, ništa od toga sebi i urlati ih pred zrcalom u onih sat nim tjelesnim oblinama. nisam htio reæi naglas. Kunem se. vremena što ih provodiš kod svog idiot- Jedna šetnja niz ulicu bila mi je dovoljna Ponekad èovjek u afektu kaže stvari skog psihijatra. Pa zato ga i plaæam 300 da uoèim golemu razliku u komunikacijskim koje zapravo ne želi pustiti u javnost. dolara po satu, zar ne? Iako su pokazali visoko znanje u matema- obrascima bogatih i siromašnih muškaraca, Recimo, kad sam te nazvao plitkom, Ne brini se, anðele. Veæ mi je bo- tici i znanosti, muškarci iz redova više klase rekla je Schoenova. Dok su dobrostojeæi krpicama opsjednutom vješticom. Bio sam lje. Zaboravi bezobraznika koji ti je iznenaðujuæe su nesposobni kada, na primjer, muškarci krišom pogledavali moje grudi, bijesan. Povrijedila si me, a ja sam rekao sve te stvari. Njega više nema. kolegici na poslu žele reæi da ima odliènu lošijestojeæi su glasno i samouvjereno iznosili eksplodirao i izrekao neke uvredljive A sad me zagrli, ti zlobna, bezdušna guzu, rekla je dr. Marybeth Clarke, so- svoje mišljenje o njima. i iskrene optužbe. Hoæeš li mi moæi harpijo. ciologinja na bostonskom sveuèilištu i Schoenovu nije zaintrigirala samo oprostiti što sam jasno i otvoreno iznio suautorica studije. Ne može se reæi da oni izravnost primjedaba siromašnijih mu- Ekonomski ugroženi muškarci ne primjeæuju njihove guze. Oni jednostavno škaraca, nego i “prebogat vokabular” svoje osjeæaje? vještiji u iskazivanju osjećaja Molim te, zlato moje, da sve to nisu sposobni iskazati svoje osjeæaje. kojim su se služili u iznošenju svojih ne shvatiš ozbiljno. Doista ti nisam prema ženama Što je još zanimljivije, muškarci s stavova. namjeravao reæi da si frigidna kuèka. BOSTON – Prema istraživanju niskim primanjima èesto su spremni Ti muškarci nisu samo rekli sviðaju mi se Mrzim tu rijeè na f. Koristim je isklju- bostonskog sveuèilišta objavljenom u zapoèeti razgovor sa ženama koje uo- tvoje grudi, rekla je Schoenova. Rabili su èivo u razgovoru sa samim sobom. ponedjeljak, muškarci iz siromašnijih pæe ne poznaju. èitav niz termina kao što su: sise, cice, dude, Znam da sam te jako povrijedio. obitelji znatno su vještiji u iskazivanju I znam da svoju mržnju prema tebi svojih osjeæaja prema ženama od svojih ne bih trebao dijeliti s tobom. Bilo bi konkurenata iz redova srednje i više bolje da sam mrzovoljno gunðao ispod klase. glasa i bijesno lupao po upravljaèu au- Mnogi ljudi pretpostavljaju da ograni- tomobila, kao što to obièno èinim kad èeno obrazovanje muškaraca iz ugroženijih odlazim na posao. ekonomskih krugova rezultira lošijim komu- Moraš znati da sve to što sam rekao nikacijskim vještinama, rekla je socijalna nije moje službeno mišljenje o tebi. antropologinja s bostonskog sveuèilišta Kako bi i moglo biti? Nisi li mi bila dr. Mary Schoen, suautorica objavlje- dovoljno na pameti da te oženim? Zar nog istraživanja. Provedeno istraživanje doista misliš da bih želio provesti osta- pokazalo je, meðutim, da oni èetiri puta tak života sa šupljoglavom, materijalisti- vještije iskazuju svoju naklonost ženama od èkom babuskarom kojoj je više stalo do jebene muškaraca s višim prihodima. kuhinje, nego do vlastita supruga? Naravno Muškarci s nižim primanjima, tvrdi da ne. Problem je u tome što sam u Schoenova, raspolažu velikim brojem posljednje vrijeme na poslu izložen fraza kojima kratko i jasno iskazuju velikom stresu. Siguran sam da æu se, svoje osjeæaje prema pripadnicama èim se stvari smire, vratiti u normalu suprotnog spola. Meðu tim frazama i obeæavam da ti nikad više neæu reæi valja istaknuti: Uspori malo da te bolje po- ono što doista osjeæam prema tebi. gledam; Mmmm, danas ‘zgledaš oooopasno; Jedno je spremnost da se zapoène razgo- ðule, visuljci, tikve, sisice, cicke, brda, lopte, Imaj na umu da ljudi u afektu govo- te Kako bi mi legla. vor s prijateljem ili kolegom s posla, rekla mljekare, skoèke, kokosi, dinje, klepetaèe. re svakojake gluposti. Kad si mi rekla Kulture u kojima pisana rijeè nema oèit je Clarke, ali izazov je mnogo veæi kad Cjeloviti popis termina objavljen u izvješæu da ti je kartica u maksimalnom minu- primat, opæenito teže razvoju široke usmene pokušavate razgovarati sa strancem koji zauzima devet stranica. su, jednostavno sam puknuo. Ni sam predaje, rekla je Schoenova. Dosad, me- pokušava uhvatiti vlak. Schoenova kaže da su ona i njezini ne znam zašto. Zato te molim, srce ðutim, ta sposobnost nije bila razmotrena Istraživanje je takoðer pokazalo da kolege “ugodno iznenaðeni” rezulta- moje, da ne budeš tužna. Zaboravi sve u socio-ekonomskom kontekstu, a osobit je kontekst gotovo uopæe ne utjeèe na tima. što sam ti rekao. Ljigava nakazo obješenih naglasak sada stavljen na pitanje zbog èega komunikacijske sposobnosti ekonom- Ekonomski ugroženi muškarci suoèeni sisa samo je beznaèajna reèenica koja su odreðeni demografski slojevi vještiji u ski ugroženih muškaraca, te da one su s brojnim problemima. Nesposobnost da mi je pala na pamet, ali nikad nije tre- artikuliranju vlastite želje da maznu onu ostaju na jednako visokoj razini neovi- izraze svoje osjeæaje prema privlaènoj mla- bala biti izreèena. vruæu maèkicu u crvenoj haljini. sno o rasi, klasi ili raspoloženju žene doj ženi na ulici na sreæu nije jedan od njih, Pola stvari što sam ih rekao uopæe Istraživanje je pokazalo kako 95 po- kojoj se pristupa. rekla je Schoenova. Dužnost je sviju nas nemaju nikakva smisla. Što uopæe zna- sto muškaraca s niskim primanjima bez Bez obzira na to je li žena bila crna ili da tim muškarcima pomognemo da još više èi fraza razmaženo, nekulturno, plastiènim ikakvih problema glasno i javno iska- bijela, bogata ili siromašna, vesela ili potište- razviju svoje vještine, kako bismo omoguæili operacijama izoblièeno èudovište? Mislim zuje svoje divljenje prema pojedinim na, ti su muškarci uvijek uspijevali prenijeti da njihov glas i dalje, glasno i ponosno, odje- da æeš se složiti kako ta reèenica nema dijelovima ženskog tijela. Za razliku od poruku kako bi se vrlo rado s njom upustili kuje ulicama i gradilištima diljem zemlje. nikakva smisla i kako nikad nije trebala toga, tek tri posto muškaraca s visokim u seksualni odnos, rekla je Clarkeova. biti izreèena naglas. Da sam te kojim prihodima sposobno je uèiniti isto. Njihovi zahtjevi da im dopuste da ih S engleskog preveo Višeslav Kirinić VI/123, 12. veljače 2,,4. 21

Ken Wilber

ako sad razmišlja Wilber? Odnosno, kakvo je trenutaèno filozofsko stajalište Kena Wilbera, Brad Reynolds uèenjaka kojega mnogi smatraju vodeæim i najintrigantnijim filozofom? Na to pitanje nije lako odgovoriti jer je opseg Wilberovih enciklopedijskih vizija golem i pokriva više od èetvrt stoljeæa produkti- vna i neprekidna razvoja. Drugim rijeèima, i Wilberov se rad razvijao tijekom godina. Doista, njegov progre- sivan razvoj, složen i dubok, dopušta nam da prepo- znamo barem pet konsekutivnih i distinktivnih faza ili razdoblja u njegovoj karijeri dosad. Zbog toga mno- gi ljudi, zakljuèujuæi na temelju mnogobrojnih izvora, smatraju kako ga je teško toèno odrediti, doista toèno razumjeti “kako on razmišlja”. No, on je, da ukratko Kako sad razmišlja Wilber? rezimiramo, u svojoj petoj fazi koju obilježava sveobu- hvatan postmetafizièki pristup. Faza-5 je pristup integralnim studijima predvoðen Wilberom od 1995., a može se nazvati svi-kvadranti [“unutarnje” individualno (od osjetila do razlièitih razina mišljenja); fizièko individualno (od atoma do moždanog korteksa); “unutarnje” društveno ili kultu- ralno (od protoplazme, preko magijskih, do racional- nih obrazaca); vanjsko društveno (od galaksija, preko grupa i plemena, do nacija i planetarnog graðanstva), op. ur.], sve-razine – što je zapravo skraæeni naziv za svi kvadranti, sve razine, svi pravci, sva stanja, sve vrste. Faza je zapoèela objavljivanjem njegova golema djela Seks, ekologija, duhovnost koje je iniciralo posve integralan pristup. Poštujuæi i prigrlivši važne istine postmodernizma (kao i modernizma i predmoderni- zma), Wilber nudi postmetafizièku podršku tradicio- nalnoj duhovnosti i metafizici. Na taj naèin integralni filozof predstavlja posve nov i radikalan pristup filo- zofiji koji se temelji na stajalištima o biæima koja osje- æaju na svim razinama, u svim kontekstima (uklju- èujuæi unutrašnjosti i vanjštine). Dakle, to opsežno shvaæanje stvara integralni metodološki pluralizam, tj. naèin za analiziranje i pragmatièko ostvarenje posve integralnog pristupa, utemeljujuæi tako prvi istinski integralni sustav postmodernoga svijeta. Neeklektička integracija Radikalna – ili revolucionarna – priroda tog pristu- pa ne može biti prenaglašena, a tako razmišlja Wilber na poèetku dvadesetprvog stoljeæa. Doista, to dosti- gnuæe èak nadilazi nevjerojatan napredak ostvaren ranijim Wilberovim uspjesima. Sve zrelijeg integralnog filozofa mnogi ljudi sma- traju današnjim voðom buduæih mislilaca ka boljem razmatranju i razumijevanju cjeline našeg postojanja. Stoga, iako je teško posve razumjeti sva mjesta i faze u kojima se Wilber nalazio, i u kojima se trenutaèno nalazi, još je nevjerojatno korisno razmatrati kako razmišlja taj filozofski div dok svijet zakoraèuje u tre- æe tisuæljeæe. To je posebice istinito s obzirom na to da je, kao što je Wilber primijetio 1997., sada vrijeme kada nam je doista potrebna integralna vizija za svijet koji je pomalo poludio. Pokušavajuæi shvatiti ili ustvrditi kako sada Wilber Temat priredio razmišlja, moguæe je uvidjeti da je rijeè o neogranièe- Zoran Roško nu (i otvorenu) sustavu. Dakle, poput samoga života, Wilberova se integralna vizija sve više razvija, sve više raste, sve više širi. Povrh toga, što je više otkriveno, poznato, shvaæeno i, konaèno, nadilazeæi, ona obuhva- æa sve više i više. Zapravo, golema priroda integralnog pothvata – koja u biti priznaje da su svi u pravu, èak i ako je to samo djelomice toèno – uvijek mora biti voljna pri- hvatiti ili integrirati bilo koji novi dokaz otkriven od raznovrsnih paradigmi i svjetonazora. Kako nas Wilber obièava podsjetiti, rijeè integralan znaèi integrirati, udružiti, spojiti, povezati, prihvatiti. Ne u smislu jednoliènosti ili izjednaèavanja svih predivnih razlika, boja, cik-cak èovjeèanstva u duginim bojama, nego u smislu jedinstva u raznolikosti, prihvaæanja i onoga što nam je zajednièko i naših divnih razlika. Stoga njegov prijatelj i kolega, Jack Crittenden, objašnjava: “Wilberov je pristup opreèan eklekticizmu. Stavio je na raspolaganje koherentnu i dosljednu viziju koja neproblematièno isprepliæe tvrdnje iz podruèja kao što su fizika i biologija; ekoznanosti; teorija kaosa i sistemske znanosti; medicina, neurofiziologija, bioke- Američki budist obrijane glave, filozof s imidžem rock zvijezde, nova mija; umjetnost, poezija, te estetika opæenito; razvoj- na psihologija i široki dijapazon psihoterapeutskih na- inkarnacija bodisatve kritičke mudrosti u službi oslobođenja svih bića, stojanja, od Freuda preko Junga do Piageta; teoretièari no ovaj put pod krinkom “post-postmoderne” integralne vizije svih Velikog lanca bivanja od Platona i Plotina na Zapadu do Shankare i Nagarjune na Istoku; modernisti od znanja, Wilber nudi postmetafizičku podršku tradicionalnoj duhovnosti Descartesa i Lockea do Kanta; idealisti od Schellinga i metafizici i pokreće Integralni institut koji teži integraciji tijela, uma, do Hegela; postmodernisti od Foucaulta i Derride do Taylora i Habermasa; vodeæi predstavnici herme- duše, duha, kulture i prirode s namjerom da iskaže počast i integrira nuetièke tradicije, od Diltheya preko Heideggera do najveći broj istraživanja iz najvećeg broja disciplina, ukratko, da pokrene Gadamera; teoretièari socijalnih sistema od Comtea i Marxa do Parsonsa i Luhmanna; kontemplativne i integralnu revoluciju za novo, integralno tisućljeće 22 VI/123, 12. veljače 2,,4.

Ken Wilber

mistièke škole velikih tradicija meditacije Istoka i S pomoæu dubokog, unutarnjeg ostvarenja – Ovdje nisu dvoje. Oboje u ovome trenutku predstavljaju Zapada u vodeæim svjetskim vjerskim tradicijama. – Sada – mudrost i ljubav-ushit zraèe, ostavljajuæi srce ‘jedan okus’. A ti si To. Doista. Praznina i Svijest Sve je to samo sempliranje… i um uvijek veæ Slobodnima. I, napokon, Wilber uvi- samo su dva naziva za istu stvarnost, koja je beskrajna Zato, ako je taj pristup opæenito valjan, on poštuje jek upozorava na tu Istinu onkraj matrica, modela ili Otvorenost i Sloboda u kojoj u svakome trenutku i ukljuèuje više istine nego bilo koji drugi sustav u metafizike koju on ili bilo tko drugi može smisliti. nastaje cjelokupan svemir. Praznina koja je, bilo ko- povijesti.” jim drugim imenom nazvana, zapravo sâm radikalni Emancipacijski Duh.” Intelektualno predstavljanje cjelokupne tekst stvarnosti Wilber izrazito Nova renesansa To obuhvatno shvaæanje stvarnosti – Wilberova ustraje u tvrdnji da on U ljeto 2000. filantropi koji poštuju Wilbera i integralna vizija – pokušava ukljuèiti što je moguæe ne predstavlja samo poslovni ljudi-entuzijasti prišli su mu s prijedlogom više perspektiva, stilova, metodologija i paradigmi suvremenu verziju da se utemelji neprofitna organizacija koju je Wilber koji su smješteni u podruèjima osobe, kulture i pri- tradicionalnog predmo- nazvao Integralni institut ili, kraæe, I-I. Integralni in- rode. Stoga je ono opsežan i koherentan svjetonazor dernistièkog duhovnoga stitut je osmišljen da pomaže, financira i meðusobno ili velièanstvena teorija svega, koja se, u ovom sluèaju, gledišta (naime, oèite poveže rastuæu mrežu integralnih teoretièara – mnogi temelji na prosvjetljenju (ili Božjem ostvarenju) i metafizike), koja je su voðe na svojim podruèjima – koji su reagirali na u ukljuèuje ga, što je ezoterièki cilj svih svjetski reli- ponekad obilježena potpunosti razvijenu integralnu viziju koju je predlo- gija. Doista, taj pristup koji naglašava da su razlièita nazivom vjeèna filo- žio Wilber. Osnovni interes Integralnog instituta je gledišta istinita, ali necjelovita suštinska je definicija zofija. Toènije reèeno, uvježbavanje praktiène i pragmatiène primjene inte- i zadatak integralnoga pristupa. Jedna od istinskih Wilberova integralna gralne teorije u stvarnome svijetu. Koristeæi Wilberov ljepota njegova integralnog pothvata jest da su njego- vizija je aktualna mo- integralni operativni sustav i integralni metodološki va teorija i metodologija ostale nevjerojatno dosljedne dernizacija temeljnih pluralizam kao oslonac, I-I se posvetio integraciji kroz desetljeæa. Mišljenja sam da se ukljuèiva priroda uèenja o “Praznini” tijela, uma, duše i sâmoga duha, kulture, prirode s Wilberova integralnoga pristupa dalje razvija s takvom (sunyata) budizma namjerom da iskaže poèast i integrira najveæi broj sustavnom genijalnošæu da me ponekad podsjeæa na Nagarjune i Yogachara, iako, naposljetku, oni tvrde istraživanja iz najveæeg broja disciplina. Taj golemi Indrinu mrežu ukrašenu draguljima koja obuhvaæa da se krajnja istina nikad ne može izložiti, jedino projekt, koji æe funkcionirati kao forum za izobra- svaki aspekt stvarnosti ukljuèen u racionalno složen, realizirati. No, rasprave o relativnim fenomenima, iz zbu i poduku, zamišljen je s namjerom da pomogne no dharmièki usklaðen izraz samog prosvjetljenja. Wilberove integralne perspektive, moraju ukljuèivati Wilberu i drugim istomišljenicima ili Prijateljima I-I-a Osnovno podruèje i smisao Wilberova rada je, sve grane znanosti, kao i nedavno otkriveno znanje da ispuni viziju o integralnom tisuæljeæu – gdje je dakle, sveobuhvatno, intelektualno predstavljanje steèeno uz pomoæ postmodernoga uma, uz predmo- potpuni zbroj postojeæeg ljudskog znanja, mudrosti cjelokupne stvarnosti koje prati i vodi osobu na dernu mudrost duhovnosti i vjere. Zbog toga on to i tehnologije svima na raspolaganju. To je barem dio njezinu putu od razdoblja prije roðenja (involucije) aktualizirano razmatranje radije naziva integralnom iznesenog zadatka i temeljne strategije. preko roðenja jastva, preko duhovnog prosvjetljenja post-metafizikom. Meðutim, kako je neprestano Jedan od ambicioznijih projekata proizašlih iz (evolucije) do onkraj smrti. To je proces razvoja koji navodio u svojim tekstovima, a meni jednom èak Integralnog instituta u prvim godinama novoga ti- je prema Wilberu najbolje prikazati kao ugniježðenu samilosno ali uvjerljivo potvrdio jednim e-mailom: suæljeæa (koji je trebao biti lansiran krajem 2003.) hijerarhiju duha, ili, preciznije reèeno, ugniježðenu Moj stav je kao Nagarjunin: ne možeš kategorizirati je Integralno sveuèilište – takoðer poznato kao holarhiju kontinuirano obuhvatnih sfera postojanja. prazninu ni na koji naèin. Ne možeš je izreæi, jedi- Multiplex – koje æe postati prva svjetska Integralna To Veliko gnijezdo Duha ukljuèuje materiju, prirodu, no je možeš realizirati. Ili, kako je jedan suvremeni zajednica uèenja. To je interaktivno povezivanje tijelo, um, dušu i duh, no oni uvijek bivaju smješteni duhovni voða rezimirao: Istinu možete otkriti, a ne Rastuæe kulture (prema Toynbeejevu izrazu) diljem u kontekst èetiriju kvadranata i svi su povezani jedan objaviti u tekstovima. Zato, recimo ponovno, stvarno svijeta koje promovira i prakticira integralan pristup s drugim (unutrašnjosti se reflektiraju u vanjštinama i ostvarenje Boga ili prosvjetljenje te praksa i disciplina te provodi integralnu viziju. Djelomice nadahnut za- obrnuto). koje ostvaruju “To” (tat tvam asi; ti si to), iz tog “To” pažanjima teologa Paula Tillicha da je u onome što mi Wilber polazi, o tome razmišlja i time se bavi. nazivamo ‘renesansom’ sudjelovalo oko tisuæu ljudi a Daljnji dosezi Pišuæi integralnim jezikom, no prilagoðen pro- da je njih vjerojatno financiralo dvanaest ljudi, Wilber ljudske prirode svijetljenom razumijevanju (ili nadilaženju svih faza pokušava usaditi sjeme za nenasilnu, suæutnu, siner- Taj tip interaktivnoga i stanja), amerièki uèenjak-bodisatva stvara sliku giènu integralnu revoluciju koristeæi i tradicionalna strukturiranja, na svim moguæeg osloboðenja za sva ljudska biæa. On sâm taj i napredna tehnološka sredstva. Zbog toga su sve razinama, u svim kvadran- je pristup nazvao emancipacijskim tekstom, odnosno zainteresirane osobe i stranke, ukljuèujuæi financijere tima, potaknuo je Wilbera njegov rad mogao bi biti uvršten u veliku tradiciju (nove Medicije), pozvane da se ukljuèe i svojim do- da svemir opiše kao ko- emancipacijskih tekstova, intelekta u službi oslobo- prinosima aktivno sudjeluju u rastuæem Integralnom zmos, pod èime su stari ðenja – pomaganja da se ukine represija, osujeti moæ, dobu. Ili, kako Wilber voli kazati, da postanu dijelom Grci podrazumijevali stru- izbjegne ispraznost. No, upravo ta odreðena integral- male kulturne elite na najisturenijem rubu, da posta- kturiranu cjelokupnost na vizija postmodernog manjushrija, dok sjedi u SAD- nu dijelom najisturenijeg ruba integralnog doba.” postojanja, ukljuèujuæi fi- u smišljajuæi filozofiju na IBM-ovu prijenosnom raèu- Avangardna zièka, emocionalna, men- nalu i koji izgleda poput visokog, æelavog Bude, može talna i duhovna podruèja. djelovati kao da je poprimio izgled bezobzirne rock organizacija Zbog toga Wilberov in- zvijezde koja meditira. Filozofski div iz Bouldera, ra- Opæenito, postoji tegralni model obuhvaæa zmatrajuæi vlastite tendencije, ironièno je primijetio: nada da æe u golemoj, cjelokupnost Kozmosa Èesto sam se obièavao opisivati kao sjevernoeuropski interaktivnoj, me- – to je prava teorija svega – i stoga se nju može sma- mislilac južnoeuropskoga naèina života koji prakticira ðusobno povezanoj trati mnogoslojnom Kozmièkom mandalom involucije istoènjaèku religiju – ili nešto tome slièno. Amerièki “mega-feedback mreži” i evolucije, koja dinamièki uzajamno djeluje kao Duh- budist obrijane glave, filozof kojemu nema ravna u integralnih informacija u-djelovanju, dok paradoksalno postoji kao Jedan današnjem izlomljenom svijetu, nova inkarnacija sudjelovati i razmjenji- Okus (ili kao nedvojno stanje Stvarnoga Boga). To su bodisatve kritièke mudrosti u službi osloboðenja svih vati znanja svi aktivni neki od Wilberovih aktualnih pojmova za oznaèavanje biæa, no ovaj put pod krinkom “post-postmoderne” sudionici. Na taj je energetskoga, evoluirajuæeg svemira kao Matrice svih integralne vizije? Možda on to jest, a možda i nije, ali naèin svijetu i global- podruèja koja se temelji na Nedvojnom Duhu i koja barem se trudi biti. noj kulturi podarena jest taj Duh, umjesto da je samo ogranièena na svemir integralna alternativa u koji je sastavljen od sluèajnih sudaranja fizièke ma- Krajnja stvarnost je u Svjedoku, a ne u odnosu na nered i bru- terije ili energetskih èestica, što je danas prihvaæena konceptima talna rješenja koja šire primjena rijeèi “svemir”. Stoga Wilberov model inte- Napokon, Wilber upuæuje na transcendenciju svih današnje institucional- griranja znanosti i duhovnosti, suvremene i drevne, iskustava kako je otkriveno u satoriju ili u poèetnim ne strukture. svakako pokušava ukljuèiti fizièku sferu “kozmologi- kratkim uvidima u prosvijeæeno stanje realizacije U planu je da je” (tj. prouèavanje podrijetla i strukture svemira), Boga. Stoga, s nekolebljivom usredotoèenošæu, Wilber Integralni institut i njegovi razlièiti èlanovi djeluju ali ona ujedno ukljuèuje ostatak stvarnosti (prirodu, dosljedno upuæuje na “svjedoka” svih tih mnogosloj- kao sredstvo integralnog utjecaja u vodeæim insti- tijelo, dušu i duh). Da rezimiramo, integralna vizija nih faza i razlièitih stanja svijesti, na krajnje Istinsko tucijama politike, biznisa, znanosti, medicine, vi- predstavlja nam “kozmologiju”, obuhvatnu i usmjere- ‘ja’ (atman) koje je prava jezgra ili istina svih biæa i sokog obrazovanja. Još jedan od njihovih primarnih nu na božansko, dajuæi nam obuhvatniju i tolerantniju sve svjesnosti. Pa ipak, u skladu s najvišim uèenjima projekata, koji provode središnji timovi, sastavljeni viziju od one koju smo naslijedili od bilo koje od naših o nedvojnosti, on nastavlja dalje, osobno potvrðujuæi od profesionalnih istraživaèa i profesora, pokušava konvencionalnih kultura. da racionalna svijest zapravo nije svjedok, nego je to stvoriti niz jasno definiranih, akademskih udžbenika Presudno je to da Wilber uvijek naglašava nužnost nedvojna svijest, koja nije ništa drugo nego sâm radi- i multimedijalnih predstavljanja koji se nakon toga razumijevanja i integriranja svih razina našeg vlastita kalni Duh. Integralni šampion prosvjetljenja najbolje mogu koristiti na sveuèilišnim odsjecima i za poduku biæa i izvoðenja transpersonalne i duhovne prakse æe to objasniti svojim rijeèima: mlaðih generacija. To æe, nadamo se, bolje poslužiti kako bi se nastavio osobni razvoj prema daljnjim “Krajnja stvarnost je u Svjedoku, a ne u koncepti- prelasku našega društva na integralniji pristup. Stoga dosezima ljudske prirode i nedokuèivostima božan- ma, dobrim ili lošima. Dokle god pokušavaš djelovati æe I-I biti avangardna organizacija koja u globalnoj skoga. Uz pomoæ prakse, a ne samo teorije, tj. samo na razini misli i koncepata, ideja i slika, nikada je kulturi predstavlja integralno gledište. Meðutim, kao uz pomoæ pomne, unutarnje evolucije prožete i upor- neæeš dosegnuti… i sa svim ambicioznim projektima, odgovarajuæe nov- nošæu i moralnom snagom, u vašem æe se osobnom Radikalnu svijest nije moguæe ogranièiti, za što se èane i ekonomske prilike diktirat æe brzinu njegova životu razvijati obuhvatnije, no transcendentne razine metaforièki može kazati da je èista svijest zapravo provoðenja i stupanj njegove uspješnosti. postojanja. Tada æe sâmo Božansko (ili nedvojni Duh) èista Praznina. No, ponavljam, Praznina nije koncept, postati vaše aktualno ostvarenje i iskustvo, posebice ona je obièna i izravna svjesnost… Stoga cijeli tvoj S engleskoga prevela Gioia-Ana Ulrich. stoga što je ono “uvijek veæ” vaše priroðeno stanje ili svijet Oblika upravo sada nastaje u tvojoj bezobli- Pod naslovom Where’s Wilber At? objavljeno na http: “Izvorno lice” – vi predstavljate Lice sâmoga Boga! ènoj svjesnosti. Drugim rijeèima, Praznina i Oblik //wilber.shambhala.com/htm/misc/wheres-wilber.pdf VI/123, 12. veljače 2,,4. 23

Ken Wilber

Brak znanosti i duhovnosti

Mark Matousek

Cjelovit pristup ne želi se vratiti u nekakvo stanje u kojem vjerujemo da smo jedno sa svime, nego noge, sjedni ovako i promatraj tijek misli, uvelike onako otiæi predaleko i pretvoriti se u raskoljenost, a upravo združiti ćudoređe, znanost i umjetnost u viši oblik kako matematièar možda promatra simbole. Kroz više- se to i dogodilo... Posljedica znanosti lišene dobroga i razumijevanja. Samo se tako možemo nadati godišnje bavljenje zazenom izbijaju na površinu neki lijepog bilo je materijalizam, a on nas i jest doveo do okončanju rata između znanosti i religije unutarnji uvidi, ili satori. Ta iskustva dovode se zatim u sadašnje tragedije. odnos sa združenim znanjem zajednice ne bi li se tako A to je svijet površina, bez nutrine. odredila njihova istinitost. Upravo se ista stvar dogaða u – Da, ono što zovem plošnom zemljom (flatland). No, opæem znanstvenom pristupu. isto tako moramo se držati i korisnih steèevina i kretati Mistici oduvijek tvrde da se bave takvom znanošæu se prema višem obliku iscjeljenja. Ljudi romantizira- en Wilber nije nikakvo smrknuto prièalo. Iako je koju mogu ponoviti oni koji provode odreðeni pokus. ju prošlost, ali premda je u ranijim, zemljoradnièkim došao na glas kao Einstein istraživanja svijesti, dale- Èinjenica da su se ti oblici mistièkog znanja prenosili društvima, bilo izuzetnih dostignuæa, ona nisu baš bila ko je prizemljeniji nego što njegova slavodobitni- dalje pokazuje da su ta iskustva ponovljiva – nije rijeè o upregnuta u holistièku mudrost. Ako jesu, zašto je onda èka kruna daje naslutiti. Taj obješenjak, opušten i zain- privatnim, unutarnjim predodžbama koje je nemoguæe ljudska žrtva bila središnji obred, a ropstvo i divljaèka teresiran za sve što se dogaða, doista je od onih koji vole priopæiti. Znanost dvije do tri stotine godina uspijeva muèenja uobièajene prakse? Ljudi misle da je u davnini zabavu – baš kao i vi ili ja, s time što je on genijalac. obnavljati samu sebe, dok mistièka znanost to èini veæ vladala krasna duhovna nirvana. Jedina nevolja bilo je to Sve moje zebnje glede intervjua s Wilberom raspr- bar dvije do tri tisuæe godina. To nije nevažno. da te neslaganje s plemenskom religijom stajalo glave. šile su se u trenutku našeg susreta u njegovu domu u Mnogi kritièari modernosti misle da je diferenciranje Boulderu, u Coloradu. Onako bosonog, prijateljski na- Spektar svijesti ljudskih podruèja istovjetno raskoljenosti. Ali diferen- strojen i otvoren, s metar i devedeset i mišiæav od diza- No, to pomirenje znanosti i duha jedva da je i počelo. ciranje je put prema višem ucjeljenju. Cjelovit pristup nja utega, glatko obrijane glave i oèiju u kojima ima ne- Suprotno vjerovanju pripadnika New Agea, prema kojem ne želi se vratiti u nekakvo stanje u kojem vjerujemo èeg azijskog, uživo izgleda sportskije nego na fotografija- smo na pragu velikih globalnih proloma u svijesti, vi su- da smo jedno sa svime, nego združiti ona tri podruèja u ma. Kuæa mu je nešto posebno: trokatno zdanje od drva mnjičavo gledate na napredak koji ostvarujemo. viši oblik razumijevanja. Samo se tako možemo nadati i stakla u kojem se panoramska dramatiènost švicarskog – Kao poslijeratni naraštaj moramo se èuvati vjerova- okonèanju rata izmeðu znanosti i religije. ljetnikovca isprepliæe s jednostavnom ljepotom japanske nja da smo jedini koji su ikad išta pravilno shvatili. Kao Mi želimo oba “prosvjetljenja” – prosvjetljenje za- kupaonice – kuæa iz snova koju odnedavna dijeli sa svo- da se spremamo uvesti novu paradigmu – ma što to zna- padnog prosvjetiteljstva, koje podrazumijeva politièku jom djevojkom Marcijom Walters, studenticom. èilo – koja æe iscijeliti zemlju i dovesti do najveæe pre- slobodu, i prosvjetljenje istoka, s njegovom duhovnom obrazbe na planetu. Kao da su svi prije nas sve shvatili slobodom i pristupom izravnom mistièkom iskustvu. Veliki lanac bića pogrešno. Moramo biti oprezni prema uroti ere vodenjaka, Tvrdite da je veza između znanosti i religije – ono što vi ozelenjivanju Amerike i dolasku Novog doba. Pogledate li po- Od hipijevske prema novoj dharmi zovete brakom razuma i duše – najkritičnija stavka s ko- datke o pojedinaènom razvitku, slika je prilièno tužna. To ste nazvali “kulturom duhovnosti, utemeljenom ne jom se globalna društva današnjice nose, da, štoviše, taj jaz U mnogoèemu se ona posljednjih nekoliko stotina godi- na nekom fundamentalističkom Bogu ili Božici, nego na između suprotstavljenih svjetonazora raskida naš planet. na poboljšala. Prvi put u povijesti možemo doista razmi- istinskom duhu kao bestemeljnom temelju svekolikog posto- – Taj je sukob epidemijski. Uzmete li u obzir da 90 šljati globalno, i to je dobro, ali najviše se deset posto janja”. To bi značilo svršetak getoiziranog Boga, vladajuće posto svjetskog stanovništva ima religiozan nazor ute- ljudi nalazi na unutarnjoj razini razvitka koju nazivam ideje o duhovnosti nasuprot svemu ostalom. meljen na nekom obliku mitologije – Bogu Ocu i tako postkonvencionalnom. Što se viših stupnjeva tièe, brojka – Da. Dokle god božanstvo odreðujete kao neko dalje – te da uobièajeno znanstveno stajalište vrednuje se svodi na 0,05 % èovjeèanstva. Time se ne možemo posebno stanje suprotstavljeno drugim moguæim stanji- te mitove podjednako kao i dobru vilu iz bajke, jasno je hvaliti. Èinjenica jest da možeš ovladati nekom teorij- ma, uvijek æete imati granice i ratove. Èak i ako kažete u èemu je teškoæa. Postoji golem jaz izmeðu razuma i skom novom paradigmom – kvantnom fizikom, teorijom da je duh Božica koja èitavu prirodu i biosferu prima u smisla, jaz koji valja zacijeliti. sustava, ekološkom misli i èime veæ – a da ne moraš sveopæi zagrljaj, veæina štovatelja Božice neæe prigrliti Na koji je način to izvedivo? nužno promijeniti i svoju svijest. Ali ne možeš ovladati ozonske rupe, otrovne otpatke ili industrijalizaciju. Ne – Trik je u tome da pronaðemo zajednièku bit veli- zenom a da ne stekneš satori, ili preobrazbu. Èak i ako vjeruju da je i to dio Boga i tako istog èasa dobivate dvoj- kih religijskih tradicija svijeta. Mnogi znanstvenici, od imamo novu paradigmu koja teoretski sve uklapa jedno stven svjetonazor. Kad god nas netko želi iz “lošeg” sta- Frithjofa Schuona do Anande Coomaraswamyja, ukazali u drugo, ostaje pitanje – a što je s duhovnim rastom? nja uvesti u “dobro”, nasilje nije daleko. Naravno, želite su na put koristeæi se onim što je poznato kao philoso- On zahtijeva i duhovno vježbanje, ne tek umno razmi- prijeæi iz zagaðenosti u èistu okolinu, ali nemojte misliti phia perennis i njezinom središnjom stavkom o velikom šljanje – a za to su potrebne mnoge godine. da Bog sjedi s jedne strane, a ðavo s druge. Ma koliko vi lancu biæa, koji osobno radije nazivam velikim gnije- To nas dovodi do onog što ste nazvali spektrom svijesti. nastojali biti miroljubivi, taj æe jaz uvijek voditi agresiji. zdom biæa, ne bismo li tako dokinuli ideju o nekakvoj Uvijek iznova naglašavate činjenicu da se svatko od nas Je li to dio skretanja od onog što zovete “hipijevskom” krutoj hijerarhiji ili pravocrtnom sustavu nalik na lje- sastoji od mnogih razina postojanja, od tvarne do transcen- dharmom, prema “novoj” dharmi? stve. To veliko gnijezdo, opæenito uzevši, širi se od tvari dentne, te da cjelovito pregnuće zahtijeva od nas da stupi- – One su povezane. Hipijevska dharma bila je osnova prema tijelu, umu i duhu, pri èemu svaka dimenzija mo u odnos s tim različitim dijelovima nas samih koristeći slobodnjaèkog pristupa koji su šezdesetih mnogi prihva- obujmljuje i ukljuèuje prethodnu. se različitim oruđima. tili. Ljude je, na primjer, ispoèetka privlaèila bitnièka ina- Ako je pak ono što mislimo pod “znanošæu” materi- – To je važno. Uza svu svoje velièinu, drevni su èica zena koja je poruèivala: Vodi ljubav što èešæe možeš, dro- jalizam, u velikoj smo nevolji, jer sve je moguæe svesti majstori vrlo oskudno poznavali psihologiju kakvu mi giraj se koliko možeš, i zovi to životom onkraj dobra i zla. Došli na prah. Meðutim, postoji golema kolièina znanstvenih poznajemo preko Freuda, Adlera, Junga i drugih, i tek su pravi zenovci i rekli: Nije nam jasno što vi to ljudi radite. spoznaja koje nisu materijalistièke – matematika, na nekoliko tehnika za bavljenje nižim razinama spektra. Evo što vam je zen: prekrižite noge, slijedite svoj dah, radite to primjer. Nevolja je u tome što i dalje imate ljudi koji Kada je budizam stigao u Ameriku, njegovi su sljedbe- pet godina pa æemo poprièati. Hipijevska dharma svodi se na tvrde da su jedina zbiljska bivstva u našem svijetu ona nici vjerovali da je on potpun put. No, danas mnogi budi ovdje sada, prepusti se toku, svi smo mi jedno, i u apsolu- koja prouèavaju fizièari. Rijeè je o èudnom stavu, s vodeæi budistièki uèitelji u Americi koriste neki oblik tnom smislu to i jest toèno. Ali toèno je jedino nakon što obzirom na to da zakoni fizike ne objašnjavaju biologiju, psihoterapije jer, premda budizam pokriva golem spe- si prošao kroz sve stupnjeve discipliniranja tijela i uma da gospodarstvo, povijest, Edipov kompleks, poeziju. ktar iskustva, ne pokriva posebno uspješno razvojne bi stigao do te toèke. Inaèe samo dižeš strahovitu predra- Tragedija je u tome da su ljudi pobrkali materijali- stupnjeve u ranom djetinjstvu. Ali taj cjeloviti pristup i cionalnu buku i to zoveš transcendencijom. zam sa znanošæu, premda nije rijeè o istoj stvari. Ondje dalje je u povojima, pa morate miješati elemente razli- Je li to dio onoga što zovete brkanjem onoga prije i onoga gdje s “dokazivanjem” religijske istine stižemo u slijepu èitih tradicija. Smisao je u razraðivanju svih tih raznih poslije? ulicu jesu mitološki – ili egzoterièki – oblici vjerovanja. dimenzija u samome sebi, a ne tek u odabiranju jedne i – Tako je. Prema tom brkanju, razvitak od predracio- Ti mitovi otporni su na znanstvenu metodu jer ih je zapostavljanju ostalih. nalnog teèe preko racionalnog prema transracionalnom. nemoguæe potvrditi ili oboriti. Ma koliko da su u doba Ali kako su i predracionalno i transracionalno zapravo kad su nastali možda i bili primjereni, oni jednostavno Oba prosvjetljenja neracionalno, ljudi ih èesto izjednaèuju ili brkaju. I ne mogu izdržati moderne provjere... Kritični ste prema ljudima koji sentimentalno gledaju tako, ili æete transracionalna ili mistièka stanja svesti na No u svim velikim religijama svijeta postoji i misti- na povijest, kao da bismo trebali zaboraviti što smo naučili predracionalno, infantilno smeæe, kao što je to uèinio èna – ili ezoterièka – bit, koja se ne bavi vjerovanjima, i vratiti se u rajski vrt. Kao što sami kažete, moderno doba Freud, ili æete se prikloniti Novom dobu i svaku predra- mitovima ili dogmama, nego izravnim duhovnim isku- ipak nam je uz propast donijelo i dostojanstvo. cionalnu bedastoæu kovati u transcendentne zvijezde. stvom. Nijedan od osnivaèa velikih svjetskih religija – Pored destabilizacije Zemlje, smrti Boga, Božice, ne Polovica svega što nije racionalno prava je mora i drži nije za sobom ostavio mitove; oni su imali izravno smijemo zaboraviti da nam je Zapad pružio i produljenje ljude prikovanima za narcizam. iskustvo... Cjelokupan smisao njihovih religijskih vježbi životnog vijeka od 40 godina, modernu medicinu i fizi- iskustvene je naravi. A mistièka iskustva zadovoljavaju ku, ukinuæe ropstva i feminizam. S engleskog preveo Igor Grbić mjerila znanstvene metode. Upute za vježbanje zen- Dostojanstvo Zapada proizlazi iz diferenciranja æu- Pod naslovom Up close and transpersonal: Ken Wilber budizma jasne su: želiš li provjeriti tu spoznaju, prekriži doreða, znanosti i umjetnosti... Ali diferenciranje može objavljeno u magazinu Utne, July/August 1998. 24 VI/123, 12. veljače 2,,4. VI/123, 12. veljače 2,,4. 25

Ken Wilber Ken Wilber

Ken Wilber “Ken, hm, Wilber.” tim, da je nekolicina ljudi mojeg naraštaja uspješno Gotovo, odlazim. Svi u ovoj školi znaju da je “Dopustite mi da spomenem jedan od tih mo- “E pa Kene, hm Wilbere, nije rijeè ni o kakvom umaknula narcizmu. Mnogi kritièari društva iznijeli psihologija mrtva; nazivaju je odbaèenom disciplinom. dela kao primjer”, nastavila je Hazelton. “Naziva se raèunu. Kao što je rekao doktor Morin, rijeè je o sje- su isti stav i to ne samo u izvanrednim djelima kao Doktor Morin sišao je s podija, a mikrofonu je pri- Spiralna dinamika, a zasnovan je na pionirskim istraži- dinjenju ili spajanju. Integralno, tupane,” a onda se što su Lascheva Kultura narcizma, Restakovi Tragaèi šla privlaèna žena u pedesetim godinama. Morin je vanjima Clarea Gravesa. Graves je izložio razraðen i Ulomak urnebesnog Wilberova “filozofskog” romana nasmijala. Bila je mojih godina ili godinu-dvije starija. jastva, Bellahove Navike srca i Sternovo Ja: Narcisoidni tugaljivim pogledom prešao po prostoriji i pomno elegantan sustav ljudskog razvoja, koji je proèišæen i u kojemu glavni lik, student kompjutorskih znanosti, Što je još važnije, imala je stvarno velike grudi, što je Amerikanac, nego i u stotinama drugih studija. promatrao slušateljstvo – vjerojatno tražeæi Kim i dodatno propitan u kasnijim istraživanjima. U osnovi, jedna od nekoliko stvari koje æe mi nedostajati u cy- Razmatrajuæi trenutaèno stanje na amerièkim sveu- njezine velike.... Graves je otkrio da postoji otprilike osam glavnih razina meandrira postmodernim, narcističkim svijetom ber-nebu. Cyber-sise jednostavno nisu ono pravo. èilištima, profesor Frank Lentricchia zakljuèio je u “To je Joan Hazelton,” rekla je Kim. “Stvarno je ili valova ljudske svijesti, a spomenuti valovi prièaju doi- odgođenih značenja i nazire post-postmoderni “Ja sam tupan? Tupan ?” Treptao sam u nevjerici. èasopisu lingua franca: Herojsko samovelièanje u prosto- fantastièna.” sta nevjerojatnu prièu, kao što æete vidjeti.” “Zašto si ovdje? Pokušavaš nešto sabrati?” ru akademske književne i kulturalne kritike jednostavno ne Dok je Hazelton poèinjala svoje izlaganje, spremio “Valja imati na umu da su sve spomenute fazne svijet u kojemu “cjeline” i “hijerarhije” nisu “Ne, spavam s Morinom.” Time je na neki naèin poznaje granice.” sam stvari i odluèio krenuti prema izlazu, ali je u je- koncepcije utemeljene na opsežnim istraživanjima blasfemični pojmovi sve trebalo biti objašnjeno. “E pa, žao mi je. No, istina je da prije ili poslije to dnom trenutku izrekla reèenicu koja me zaintrigirala i velikom broju podataka. Nije, dakle, rijeè o pukim “Dobro, pa on je svega dvadesetak puta stariji od herojsko samovelièanje poèinje utjecati na vas. U vama se ili, toènije, uzbudila: kvantni skok u hiperprostor drugog konceptualnim zamislima i zabavnim teorijama, nego tebe”. raða zanimanje za tu èudnu sklonost koja baca ne- sloja svijesti. Jer moja glavna, sveprožimljuæa, èak bolno su sve sastavnice tih koncepata potkrijepljene broj- “Ima dvadeset puta veæi kvocijent inteligencije od zgodnu sjenu na moj naraštaj – èudnu mješavinu kre- opsesivna preokupacija, bio je upravo kvantni skok nim dokazima. Štoviše, brojni fazni modeli pomno su tebe. Ja sluèajno vjerujem u ono što prièa.” ativne inteligencije s velikim udjelom narcizma. Jer na razini svijesti – od ugljika do silicija. Utoliko me provjereni u zemljama prvog, drugog i treæeg svijeta. ok sam predavao na sveuèilištu, jedan od mojih “A to je?” kako se èini, boomeri se jednostavno ne mogu izvuæi doista zaintrigiralo o kakvom to skoku ona govori i Isto vrijedi i za Gravesov model; do današnjeg dana, kolega bio je Palestinac, nježan, uèen èovjek, “Halo, ima li koga? Jesi li uopæe slušao predavanje? iz preljuba avec soi. Kako je to Oscar Levant rekao postoji li kakva veza izmeðu naših dvaju skokova. model je testiran na više od 50.000 ljudi diljem svije- uljuðen, duhovit i suosjeæajan. Jednom prili- Pa ne možeš biti toliko glup. Hej, pa ja te poznajem. Gershwinu: Reci mi, George, da sve možeš uèiniti ispoèetka, Zanimalo me postoje li kakve podudarnosti; imao sam ta i nisu zabilježene bitnije iznimke od opæeg pravila. kom upitao sam Simona što æe njegov tada šestogo- Ti si prijatelj one Chloe-ili-kako-se-veæ-zove. Zajedno bi li se ponovno zaljubio u sebe?” Novi smijeh u publici, osjeæaj da je netko upravo zakoraèio na moje podru- U tom smislu svaki pokušaj stvaranja integralnog za- dišnji sin raditi kad odraste. Simonovo nježno lice smo slušale kolegij o kulturalnoj matrici; bavi se gra- povremeni pljesak, sve u dobroj namjeri. èje. Hazelton je doista imala nešto. I samom mi je hvata trebao bi voditi raèuna o tim modelima, jer oni na trenutak je pocrvenjelo od bijesa. “Nauèit æu ga ðevinskim dizajnom, zar ne? Dovedi i nju na ovo pre- Čini se da je moj naraštaj bio No, narcizam boomera nije ništa novo. Moj naraštaj bilo jasno da to zvuèi smiješno, ali èinilo se kao da se ukazuju na put koji vodi prema integralnoj svijesti.” da Izraelcima sijeèe grkljane i pije im krv!” Oluja je davanje, kad si veæ toliko zainteresiran.” čudesna mješavina izvanrednosti nije ga uopæe bio svjestan, sve dok se nismo pokušali prostor nekako uvija oko nje. Chloe trlja svoje golo tijelo o moje, donoseæi toplinu u ubrzo prošla i nastupio je smiraj, pa smo nastavili jesti “Uopæe nisam zainteresiran. Samo sam radoznao.” izvuæi iz njegovih okova, što se pokazalo više ili ma- Razvojna psihologija razmatra rast i razvoj svijesti. hladnoj jesenjoj noæi. Njezine grudi sljubljuju se s mojim svoje sendvièe kao da se ništa nije dogodilo. “No, dobro, ovdje si.” i narcizma, a taj je neobičan spoj nje nemoguæim – bili smo poput miša koji se nastoji Kod suvremene razvojne psihologije osobito je zani- bedrima, usne joj preuzimaju oblik slova O stvorenog da Dakako da to nikad nisam zaboravio. Napokon, “Ma stvarno me ne zanima.” Baš kad sam joj provuæi ispod frižidera koji ga je poklopio. Kad smo to mljiva opæenita ili naèelna sliènost postojeæih modela. me dovede do ludila, a guzovi joj divljaèki prate ritam i sam imam svoje unutarnje Simone; a ne sumnjam htio sve u potpunosti objasniti – ili, toènije, lagati inficirao gotovo sve što činimo. napokon shvatili, šteta je veæ bila uèinjena; no, nitko Štoviše, jedan od predavaèa na ovom Integralnom cen- posljednje skladbe Alice Deejay “Now Is The Time”. da ih imate i vi. To nema nikakve veze s Arapima i – Morinov gromki glas, dodatno ojaèan naglašavanjem od nas zapravo tako ne razmišlja. Boomeri su ti koji tru napisao je knjigu pod naslovom Integralna psihologija Izraelcima, bijelcima ili nebijelcima, ili s Istokom i pojedinih rijeèi, ispunio je zrak. Mi se ne zadovoljavamo tek novim razmišljaju o boomerskom narcizmu, jer boomeri ne- u kojoj su sabrani modeli svih bitnih istraživaèa diljem “Ovo uvijek možemo integrirati, šapæe. “Ken, ovo Zapadom. To nema veze ni s našim vlastitim stre- “Predlažem da krenimo s brojnim preprekama inte- prestance razmišljaju o boomerima. Nastave li se pre- svijeta – rijeè je o više od stotinu modela. Ono što je moraš probati.” mljenjima i stajalištima. Neki æe reæi da je taj tip gralnom pristupu u našem naraštaju.” idejama; ne, mi moramo skovati davanja u tom smjeru, mislim da više neæu dolaziti. pritom zadivljujuæe jest da se pred èitateljem pojavlju- agresije osobitost muškog spola – testosteron i ostalo Predlažem da ne krenemo, ustao sam i krenuo Neka boomeri slobodno proždiru svoje mlade, a Kim je nevjerojatno dosljedna prièa: svi oni iznose slièan “Gravesovo djelo proširili su i razradili Don Beck – pa æemo se ratova riješiti postavimo li neku ženu prema izlazu. Kim me uhvatila za ruku, njezine velike novu paradigmu koja će pokrenuti me može povlaèiti za ruku koliko god želi. Možda bih prikaz rasta i razvoja svijesti kao niza susljednih faza. i Chritopher Cowan u vlastitu pristupu nazvanom za voðu. No, moram reæi da sam poznavao Simonovu grudi okrznule su me po ramenu, a ja sam pomislio, u jednu od najvećih transformacija i ostao zbog njezinih velikih sisa, ali to za sobom po- “Ovo je najbolji dio”, šapnula mi je Kim. Spiralna dinamika. Beck i Cowan nisu tek puki uredski ljupku ženu Pashu koja je jednako èvrsto kao i on že- redu. vlaèi trpljenje neèijeg samoljublja – priznajem da sam “Zašto?” analitièari, nego je rijeè o znanstvenicima koji su su- ljela da njihov sin stekne slavu u boju. Dakle, sve dok “Naraštaj Baby Booma – naraštaj nakon Drugoga u povijesti svijeta. Mi zapravo ne na vagi, ali.... “Zato što je to veæini ljudi potpuno nepoznato, a djelovali u raspravama koje su rezultirale ukidanjem u razlièitim kulturama vladaju Simoni i Pashe, imat svjetskog rata – ima, poput svih ostalih naraštaja, svo- “Kako bismo bolje razumjeli brojne zapreke na ipak objašnjava mnogo toga. Strpi se i sve æe ti postati apartheida u Južnoj Africi. Naèela Spiralne dinamike æemo rat umjesto mira? je prednosti i slabosti. Meðu prednostima valja ista- želimo reciklirati boce i papir; mi putu k integralnom svijetu, zavirit æemo nakratko u jasno.” Kim je ispružila ruku i ponovno me uhvatila za plodonosno su primijenjena na podruèju reorganizaci- Ne, dok god umjesto kibernetièke zbilje živimo u knuti izvanrednu vitalnost, kreativnost i idealizam, razvojnu psihologiju. Može li psihologija rasvijetliti to lakat; zavalio sam se u stolicu. Ništa se neæe dogoditi je poslovanja, revitalizacije gradske sredine, izgradnje prostoru mesnate zbilje, meso æe jesti meso, rat æe te spremnost na eksperimentiranje novim idejama sebe želimo vidjeti u dramatičnoj kljuèno pitanje?” ostanem li još neko vrijeme. sveobuhvatnih obrazovnih sustava i ublažavanja nape- raðati nove ratove i to se, stari moj, jednostavno ne izvan okvira tradicionalnih vrijednosti. Neki analiti- tosti gradskoga života. Uz to, kao što vam je poznato, može izbjeæi. èari društva u boomerima su prepoznali naraštaj koji se ulozi spasitelja planeta, spasitelja Don Beck jedan je od osnivaèa Integralnog centra.” Kolike li su samo zapreke na putu prema miru, budi, a zakljuèak su potkrijepili zaèudnom kreativno- Geje i uskrisitelja Boginje koju Doktorica Hazelton na trenutak je zastala, podigla prema jednome integralnom naèinu života: èine se šæu na svim poljima, od glazbe i raèunalne tehnologi- pogled s bilješki i vedro se nasmiješila slušateljstvu. nepremostivima. Može li jedna istinski integralna je, politièkog djelovanja i životnih stilova te ekološke su prethodni naraštaji brutalno Pokušavao sam se usredotoèiti na njezino lice, pitaju- kultura postojati u današnjem ozraèju politike identi- osviještenosti i skrbi za ljudska prava. Vjerujem kako æi se zašto mi to nikako ne polazi za rukom. Nije rijeè teta, kulturalnih ratova, milijuna novih i meðusobno spomenute odlike zraèe iskrenošæu i dobrotom, što zlostavljali, a mi ćemo je samo o tome da je bila lijepa; bilo je to nešto drugo. sukobljenih paradigmi, dekonstruktivistièkog pos- boomerima služi na èast.” Neki boomeri u publici Dok su njezine oèi pomno ispitivale slušateljstvo, tmodernizma, nihilizma, pluralistièkog relativizma i mumljali su s odobravanjem; X-eri i Y-aši smješkali su osloboditi. Mi nismo sposobni pogled joj se na trenutak zadržao na meni, a ja sam iz politike jastva? Može li jedna integralna vizija uopæe se, uglavnom prijateljski. nekog razloga zadržao dah, potom ga otpustio i pogle- biti prepoznata a kamoli prihvaæena u takvu ozraèju? Meðu slabostima boomera, prema mišljenju veæine obrađivati vlastiti vrt; mi dao Kim da vidim je li primijetila što se dogodilo. Svijet u ratu ili svijet u miru? Je li takva integralna kritièara, valja izdvojiti neobiènu dozu samoljublja i “Spiralna dinamika”, nastavila je Hazelton, “sma- kultura uopæe moguæa? Ako jest, kako bi mogla izgle- narcizma koja je toliko visoka da veæina ljudi, ukljuèu- moramo preobraziti lice Zemlje tra kako se ljudski razvoj odvija kroz osam opæenitih dati? juæi i boomere, potvrdno kima glavama kada se spo- u najčudesnijem činu buđenja faza, koje se nazivaju i memi. Slušateljstvom se pro- Svi dobro znamo kako izgleda opreka integralnoj mene naraštaj Ja. Dvoranu je ispunio glasan pljesak širio mrzovoljni žamor. “Znam, znam. Mem je neja- kulturi: Simoni i Pashe ovoga svijeta napadaju jedni X-era i Y-aša. što ga je povijest vidjela. Mi se, san pojam koji se u posljednje vrijeme èesto rabi, u druge i radosno prolijevaju krv diljem globalnog sela. Kao što je profesor Ralph Whithead ovdje na U velikom broju razlièitih znaèenja. No, u kontekstu Drugim rijeèima, vrlo je slièna današnjem svijetu. Massu sažeo široko uvriježeno mišljenje, Baby boom je drugim riječima, moramo vidjeti Spiralne dinamike mem je jednostavno osnovna faza Zapitajmo se, meðutim, posve ozbiljno: Možemo li samoljubiv naraštaj, naraštaj koji se nije definirao kroz žrtvu razvoja koja se može oèitovati u aktivnostima svih vrsta. ostvariti jedan integralni svijet? S kakvim smo zapre- poput njihovih roditelja, nego kroz uživanje. Morin je za- nositeljima nečeg što u povijesti U nastavku æu iznijeti mnoštvo zabavnih primjera kama suoèeni, kako u prostoru kulturne elite, tako i u stao i nasmiješio se okupljenom slušateljstvu. “To je koji æe stvari uèiniti jasnijima! Uz to, dragi prijatelji, svijetu opæenito? rezultiralo stvaranjem opæe percepcije koja je satirièki još nije viđeno: nevjerojatnog čuda memi nisu kruto odijeljene razine, nego je rijeè o Osnovna zapreka je meso. I zašto starci misle tako sažeta u èasopisu The Onion: Prema tvrdnjama struènja- da smo tu gibljivim valovima koji se meðusobno preklapaju i sporo? ka, uskoro æe zapoèeti dugo išèekivano izumiranje baby boo- prepleæu; rezultat je dinamièka spirala svijesti u ra- Nedvojbeno je rijeè o vrlo složenom pitanju? mera. Ne zadugo, živjet æemo u velièajnom novom svijetu u zvoju. Razvoj nije linearno stupnjevan, nego je rijeè o Mnogi misle da je integralni svijet – svijet u miru kojem nitko više neæe morati trpjeti prièe o nastupu Joan Baez fluidnom i tekuæem odvijanju.” – beskrajno naivan ideal. Možda. No, uvjeren sam na Woodstocku. Razorne sile vremena naplatit æe boomerima paradigmu koja æe pokrenuti jednu od najveæih tran- “Kim, poznaješ li doktoricu Hazelton?” kako se time previða nekoliko jednostavnih i vrlo njihovo samoljublje, èime æe konaèno završiti predstava nara- sformacija u povijesti svijeta. Mi zapravo ne želimo “Poznajem.” bitnih stavki. štaja koji je prema mišljenju mnogih, nešto najodurnije što je reciklirati boce i papir; mi sebe želimo vidjeti u “Èini se kao vrlo draga osoba.” Ponovo pogledom prelazim po sobi. Razmišljam Amerika ikad stvorila.” dramatiènoj ulozi spasitelja planeta, spasitelja Geje i Kim je polako okrenula glavu i pogledala me; zurio o “kljuènim stavkama” koje sam možda izostavio iz U redu, sad se veæ slažemo. uskrisitelja Boginje koju su prethodni naraštaji bru- sam u pravcu podija. moje jednadžbe, ali sam uvjeren da ti previdi ili oma- Morin je došetao do ruba podija i zagledao se u talno zlostavljali, a mi æemo je osloboditi. Mi nismo “Prvih šest razina svijesti nazivaju se razinama ške neæe bitno izmijeniti moja stajališta koja su posve gomilu. Ponovio je posljednju reèenicu, pri èemu je sposobni obraðivati vlastiti vrt; mi moramo preobrazi- prvog sloja. No, u jednom trenutku dogaða se revoluci- dozorila u mojem umu. Rat je neizbježna sastavnica svaka rijeè zvuèala kao optužba – najodurniji naraštaj ti lice Zemlje u najèudesnijem èinu buðenja što ga je onarni pomak u svijesti: pojavljuju se razine drugog sloja. života organizama zasnovanih na ugljiku. koji je Amerika ikad stvorila. povijest vidjela. Mi se, drugim rijeèima, moramo vi- Osobitu pozornost posvetit æemo tom kvantnom sko- “Pokušavaju se sabrati.” Pogledao sam slušateljstvo; boomeri su sjedili u djeti nositeljima neèeg što u povijesti još nije viðeno: ku u hiper-prostor svijesti drugog sloja”. Naglo sam se “Ne razumijem?” tišini, mrzovoljnih lica; kao i X-eri i Y-aši. nevjerojatnog èuda da smo tu.” Èitavo slušateljstvo uspravio i pogledao oko sebe. “Boomeri. Pokušavaju se sabrati. Ja sam Kim.” S nježnim osmjehom na licu, Morin je nastavio: prasnulo je u smijeh. “Kim. Kako to misliš sabrati? Èini se da je moj naraštaj bio èudesna mješavina “Ako malo bolje razmislite, to doista može biti “Poznaješ li termin integral, znaèenje tog termina?” izvanrednosti i narcizma, a taj je neobièan spoj infi- zabavno i uvjeravam vas da nikoga nisam htio povri- S engleskog preveo Višeslav Kirinić Boomeritis: A Novel That Will “Naravno. Rijeè je o jednoj vrsti raèuna.” cirao gotovo sve što èinimo. Mi se ne zadovoljavamo jediti. Svaki naraštaj ima svoje slabosti; ovo je, èini Preuzeto iz Ken Wilber, Set You Free “Kako se zoveš?” tek novim idejama; ne, mi moramo skovati novu se, naš, barem u odreðenoj mjeri. Vjerujem, meðu- , Shambhala, Boston & London, 2003. 26 VI/123, 12. veljače 2,,4.

Ken Wilber

Ken Wilber Povratak hijerarhija

hambhala: Govorimo o plemena; svijest je moæna, Urednici Shambhale naglašeno je manipuliranje guæuje istodobno vertikalno i napetosti između zele- impulzivna, egocentrièna i Zemljinim resursima zbog horizontalno razmišljanje, uz nog i tirkiznog “očišta” herojska. Javljaju se magijsko- strateških ciljeva pojedinaca. istodobnu primjenu hijerarhije (u izvorniku meme = osnovna mitski duhovi, zmajevi, zvijeri U razgovoru s urednicima Ovdje leži temelj korporacij- i heterarhije, odnosno vredno- faza razvoja koja se može i moæni ljudi; arhetipski bogo- nakladničke kuće Shambhala, skih organizacija. vanja i povezivanja. Èovjek očitovati u aktivnostima svih vi i boginje, moæna stvorenja, stoga prvi put može jasno vrsta, op. ur.), odnosno između te dobre i loše sile s kojima se Wilber govori o spiralnom 6. Zelena svijest obuhvatiti èitav spektar unutar- zelenog, najrazvijenijeg očišta valja pomiriti. Feudalni gospo- razvoju ljudske svijesti, Osjeæajno jastvo. Naglašene njeg razvoja i time vidjeti da prvog sloja mišljenja i dvaju dari štite podanike u zamjenu sastavnice su osjeæaj zaje- svaka razina, svaki sloj i svaki očišta iz drugog sloja mišljenja. za poslušnost i rad. Kao teme- prvom i drugom sloju dništva, meðuljudski odnosi, val imaju kljuènu važnost za Kako vidite taj odnos i zašto je lji feudalnih carstava istièu se mišljenja i prepreci koju ekološka osjetljivost i umreža- zdravlje èitave spirale. Svaki on važan? moæ i slava. Svijet je džungla vanje. Ljudski duh mora biti val svijesti nadilazi i ukljuèuje – Ken Wilber: U djelu puna opasnosti i grabežljivaca. “zelena”, postmodernistička osloboðen pohlepe, dogmi i onaj prethodni, ali ga istodo- Integralna psihologija iznio sam Svijest osvaja, nadmudruje i svijest, zato što misli da je podjela; osjeæajnost i brižnost bno priznaje dijelom vlastita grafikone koji obuhvaæaju više dominira; uživa u jastvu do nadreðeni su hladnoj racional- izraza. Tako, primjerice, sta- od stotinu razvojnih psiholo- krajnjih granica, bez tuge ili “najviša”, stvara spiralnom nosti; štovanje zemlje, Geje i nica nadilazi, ali i ukljuèuje gija, istoènih i zapadnih, dre- kajanja. Živi ovdje i sada. skoku na razinu hol(ističko– života. Protivljenje hijerarhiji; molekule, koje pak nadilaze, vnih, modernih i postmoder- arhijskog takva svijest ustanovljuje la- ali i ukljuèuju atome. Reæi da nih. Spiralna dinamika samo 4. Plava svijest hijer) mišljenja teralne odnose i veze. Jastvo molekula nadilazi atom ne je jedan od stotinu pravaca, ali Mitski poredak. Život ima je relacijsko i popustljivo, a znaèi reæi da molekula mrzi u posljednje je vrijeme èesto smisao, pravac i svrhu, a isho- naglašena je skupna poveza- atome, nego da ih voli; ona koristim jer je jednostavna i de odreðuje svemoæni Drugi nost. Naglasak je na dijalogu ih obgrljuje u vlastitu izrazu; lako razumljiva. Ona razvitak ili Poredak. Taj pravdonosni i odnosima. Takva svijest je ona ih ukljuèuje i ni u kojem ljudskih biæa promatra kroz Poredak nameæe obrazac po- temelj vrijednosnih zajednica, ih sluèaju ne marginalizira. osam velikih valova svijesti. našanja zasnovan na apsoluti- dakle slobodnih udruženja Jednako tako svaki je val biva- Prvih šest razina su razine stièkim i nepromjenjivim na- zasnovanih na zajednièkim nja kljuèni sastojak svih slije- opstanka odreðene mišljenjem èelima pravog i krivog. Kršenje osjeæajima. Odluke donosi deæih valova, pa stoga svaki prvog sloja. Zatim se dogaða sustava pravila ima teške, a kroz pomirbu i konsenzus, pri valja cijeniti i prigrliti. Štoviše, revolucionaran pomak u svi- ponekad i nepopravljive po- èemu je loša strana neograni- svaki se val može aktivirati ili jesti: javljaju se razine bivanja sljedice. Pridržavanje obrasca èeno procesuiranje, odnosno reaktivirati ovisno o zahtjevi- i mišljenje drugog sloja koje odanima donosi korist. Ovdje obrada podataka i nespo- ma životnih okolnosti. Tako u se dijeli na dva velika vala. leži temelj drevnih naroda; Sve što je rečeno sobnost donošenja odluka. kriznim situacijama možemo Iznijet æu kratak opis svih društvene hijerarhije su rigi- u mojim knjigama Ciljevi su osvježavanje du- aktivirati pogonski mehanizam osam valova. dne; naglašen je paternalizam; hovnosti, ostvarivanje sklada crvenog (3.) vala; kao odgovor postoji jedan i samo jedan neće vas uvjeriti i obogaæivanje ljudskih po- na kaos možda æemo morati 1. Bež svijest ispravan naèin razmišljanja o tencijala. Svijest je naglašeno aktivirati poredak plavog (4.); Arhaièko-nagonska svijest. To svemu. Kljuène odrednice su da je Teorija svega egalitarna, protu-hijerarhijska, u potrazi za novim poslom je razina elementarnog preži- zakon i poredak; impulzivnost zagovaraju se pluralizam vrije- možda nam zatreba naranèasti vljavanja; hrana, voda, toplina, je stavljena pod kontrolu moguća, ako dnosti, društveni ustroj zbilje, (5.) poriv k postignuæima; u seks i sigurnost su najvažniji. pomoæu krivnje; prevlada- razlièitost, multikulturalizam braku i u odnosima s prijate- Koristi se navikama i nagoni- vaju tvrdokorna, doslovna i vaša spoznajna i relativistièki vrijednosni ljima javlja se zeleno (6.) ve- ma samo kako bi preživjela. fundamentalistièka uvjerenja; sustavi. Taj se pogled na svijet zivanje. Možemo, dakle, reæi Zasebno jastvo gotovo da i pokoravanje vladavini Poretka; paleta nije barem èesto naziva pluralistièkim re- da svako od oèišta ima nešto nije probuðeno. Takva svijest svijest je naglašeno konven- dijelom prošarana lativizmom. Mišljenje je subje- važno pridonijeti. uoblièuje skupine za preživlja- cionalna i konformistièna. ktivno i nelinearno; pokazuje Ali treba reæi da niti jedna vanje kako bi osigurala nasta- Poèesto je religiozna ili mitska, tirkiznom sviješću, visoku razinu topline, osjeæaj- od svijesti prvog sloja ne može vak života vrste. ali i u smislu sekularnog, atei- nosti i brižnosti prema Zemlji sam po sebi u potpunosti Ta svijest je svojstvena stièkog Poretka ili Misije. u kojem ćete i svim njezinim stanovnicima. prihvatiti postojanje drugih prvim ljudskim društvima, Ta je svijest svojstvena du- oèišta. Svako od oèišta prvog novoroðenèadi, senilnim star- 5. Narančasta svijest slučaju nakon svake binskoj ekologiji, humanisti- sloja smatra da je njegovo cima, osobama u posljednjem Znanstvena dostignuæa. U èkoj psihologiji, teologiji oslo- motrenje svijeta jedino ispra- stadiju Alzheimera, duševno tom valu jastvo se otkida od stranice pomisliti: boðenja, zajednièkim istraži- vno ili najbolje, pa na izazove oboljelim beskuænicima i gla- mentaliteta krda prisutnog u pa to mi je već vanjima, Svjetskom crkvenom reagira negativno; kad se dujuæim masama. plavom valu svijesti, te traga koncilu, Greenpeaceu, osjeti ugroženo, ono uz pomoæ za istinom i znaèenjem u indi- poznato, samo nisam pokretu za prava životinja, vlastitih sredstava šiba na sve 2. Ljubičasta svijest vidualistièkom okviru; svijest ekofeminizmu, postkolonijali- strane; plavom poretku nika- Magijsko-animistièka svijest. je hipotetièko-deduktivna, znao kako bih to zmu, Foucaultu/ Derridi, poli- ko ne odgovaraju crvena (3.) Mišljenje je animistièko; eksperimentalna, objektivna, tièkoj korektnosti, pokretima impulzivnost i naranèasti (5.) magijski duhovi, dobri i zli, mehanicistièka i operativna artikulirao za raznovrsnost, pitanjima individualizam. Naranèasti preplavljuju zemlju donoseæi – dakle, znanstvena u tipiènom ljudskih prava i ekopsiholo- individualizam smatra da je blagoslove, prokletstva i èa- smislu. Svijet je racionalan i giji. Obuhvaæa 10% svjetskog plavi (4.) poredak gubitnièki, rolije koje odreðuju buduæe dobro podmazan stroj odreðen stanovništva, a Don Beck a zeleni (6.) egalitarizam ni- dogaðaje. Ta svijest uoblièuje prirodnim zakonima koji su procjenjuje da je izmeðu 20 i štavan i zanesenjaèki. Zeleni etnièka plemena. Javljaju se du- spoznatljivi, koje se može zau- 25% današnjeg stanovništva egalitarizam se pak teško nosi hovi predaka koji povezuju i zdati i koristiti u pojedinaène Amerike zeleno. sa izvrsnošæu i vrijednosnim sjedinjuju pleme. Rodbinstvo svrhe. Snažna je usmjerenost prosudbama, širim gledištima, i jezik ustanovljuju politièke na dostignuæa, osobito (u Skok u razvoju svijesti hijerarhijama i bilo èime što odnose. Svijest se doima holi- Americi) prema materijalnim Sa završetkom zelenog oèi- se doima autoritarnim, pa zato stièkom, ali je zapravo atomisti- dobicima. Znanstveni zakoni šta ljudska svijest dovedena zelena svijest snažno reagira èka: iako postoji naziv za svaki vladaju politikom, ekonomi- je u ravnovjesje koje joj omo- na plavu, naranèastu i sve što rukavac rijeke, sama rijeka još nije jom i meðuljudskim odnosi- guæava kvantni skok u drugi je post-zeleno. imenovana. ma. Svijet je šahovska ploèa sloj mišljenja. Clare Graves S mišljenjem drugog sloja na kojoj se vodi igra u kojoj nazvao je to znamenitim skokom sve se to poèinje mijenjati. 3. Crvena svijest pobjednik osvaja nadreðenost kojim je premošten nevjerojatno Zbog potpune svijesti o faza- Moæni bogovi. Prvi put se i razmeæe se pred gubitnicima; dubok ponor znaèenja. U biti, ma unutarnjeg razvitka – iako javlja jastvo odvojeno od sklapaju se trgovaèki savezi; drugi sloj svijesti èovjeku omo- ih ne artikulira u tehnièkom VI/123, 12. veljače 2,,4. 27

Ken Wilber

Svijest drugog sloja misli u kategorijama sveobuhvatne spirale bivanja, a ne tek u kategorijama nekog pojedinačnog očišta. Dok zeleno očište počinje obuhvaćati brojne različite sustave i pluralističke kontekste prisutne u raznim kulturama – zbog čega ono i jest osjećajno jastvo, dakle jastvo osjetljivo za marginaliziranje drugih – mišljenje drugog sloja ide korak dalje. Ono traga za bogatim kontekstima koji povezuju i združuju te pluralističke sustave, da bi zatim svaki od 7. Žuti val svijesti èitavu Spiralu; vidi brojne Upravo se zbog toga veæi- zam plave (4.) svijesti èesto njih prigrlilo, Integrativno mišljenje. Život razine meðudjelovanja; uoèava na spomenutih prijepora ne je zgrožen svakim mišljenjem je ovdje kaleidoskop priro- sklad, mistiène sile i pojavu odvija na razini boljih ili lošijih za koje smatra da ugrožava uključilo i ugradilo u dnih hijerarhija, odnosno prožimanja kod svih oblika objektivnih dokaza, nego na njegov uspostavljani poredak. holarhija, sustava i oblika. organizacije. Obuhvaæa 0,1% subjektivnoj razini sukobljenih Egocentrizam crvene (3.) sv- holističku spiralu te Fleksibilnost, spontanost i stanovništva i 1% moæi. strana. Sva sila znanstvenih ijesti u potpunosti zanemaru- integralnu smjesu funkcionalnost imaju najveæu S manje od 2% stanovništva dokaza naranèaste svijesti je drugi sloj mišljenja, a magi- važnost. Razlike i pluralno- koje pripada mišljenju drugog neæe razuvjeriti plavu mitsku jska ljubièasta (2.) svijest ga sti mogu biti integrirane u sloja i samo 0,1% tirkiznog svijest; nijedna kolièina zelenog proklinje. Zelena (6.) svijest smislu – mišljenje drugog sloja meðuovisne prirodne toko- puèanstva, svijest drugog vezivanja neæe impresionirati pak optužuje mišljenje drugog èini korak unatrag i obuhvaæa ve. Egalitarizam je proširen sloja relativno je rijetka po- agresivnost naranèaste svijesti; sloja za autoritarnost, rigidni širu sliku, pa mišljenje drugog prirodnim razinama vredno- java i trenutaèno je prednja nijedna kolièina tirkizne cje- hijerarhizam, patrijarhalnost, sloja priznaje kljuènu ulogu vanja i izvrsnosti. Znanje i granica kolektivne ljudske lovitosti neæe ukloniti zeleni marginaliziranje, agresivnost, svih razlièitih oèišta. Svijest sposobnost trebali bi pretho- evolucije. Kao primjere, Beck pluralizam – ako pojedinac rasizam i seksizam. drugog sloja misli u katego- diti moæi, statusu ili grupnoj i Cowan navode graðu koja nije spreman za korak naprijed ukljuèuje noosferu Teillhard de na dinamièkoj spirali svijesti. Zeleni pluralistički rijama sveobuhvatne spirale osjetljivosti. Prevladavajuæi relativizam bivanja, a ne tek u kategorija- svjetski poredak rezultat je Chardina, teorije kaosa i slo- To je i razlog zbog kojeg ra- ma nekog pojedinaènog oèišta. postojanja razlièitih razina ženosti, univerzalne misaone sprave meðu razinama rijetko Protekla tri desetljeæa u Dok zeleno oèište poèinje zbilje i razlièitih oèišta, te sustave, teorije integralnosti bivaju razriješene, a svi sudi- kulturalnim prouèavanjima obuhvaæati brojne razlièite neizbježnog kretanja uz i niz i cjelovitosti, Ghandijevu i onici rasprave obièno na kraju prevladavala je postmo- sustave i pluralistièke kon- dinamièku spiralu. Mandelinu pluralistièku inte- imaju osjeæaj zapostavljenosti dernistièka zelena svijest. tekste prisutne u raznim kul- graciju... i odbaèenosti. Jednako tako, Vjerojatno ste veæ primijetili turama – zbog èega ono i jest 8. Tirkizni val svijesti sve što je reèeno u mojim knji- mnoge uvriježene pošta- Otpori drugom sloju gama neæe vas uvjeriti da je palice zelene svijesti kao što osjeæajno jastvo, dakle jastvo Holistièko mišljenje. To je mišljenja osjetljivo za marginaliziranje univerzalni sustav cjelovitosti; Teorija svega moguæa, ako vaša su: pluralizam, relativizam, drugih – mišljenje drugog sloja snažni holoni/valovi integrati- Kao što istièu Beck i spoznajna paleta nije barem multikulturalizam, dekon- ide korak dalje. Ono traga za vnih energija; sjedinjuje osje- Cowan, mišljenje drugog sloja dijelom prošarana tirkiznom strukcija, protu-hijerarhija i bogatim kontekstima koji po- æaje i znanje; brojne razine doživljava snažan otpor od sviješæu, u kojem æete sluèaju sliène. S jedne strane, zeleni vezuju i združuju te pluralisti- meðusobno su isprepletene mislilaca prvog sloja. Štoviše, nakon svake stranice pomisli- pluralistièki relativizam doista èke sustave, da bi zatim svaki u jedan sustav mišljenja. jedan oblik postmodernog ti: pa to mi je veæ poznato, samo je znaèajno proširio kanon od njih prigrlilo, ukljuèilo i Postoji univerzalni poredak, zelenog oèišta, s njegovim nisam znao kako bih to artikulirao. kulturalnih studija u koji su ugradilo u holistièku spiralu ali u živom, svjesnom smislu, pluralizmom i relativizmom, Kao što smo veæ napomen- sada ukljuèeni mnogi ranije i integralnu smjesu. Drugim a ne zasnovan na izvanjskim aktivno se bori protiv usposta- uli, oèišta prvog sloja mišljenja marginalizirani pojedinci, rijeèima, mišljenje drugog sloja pravilima kao kod plave svi- vljanja integrativnog i cjelovi- opæenito se opiru oèištima ideje i pristupi. Ta je svijest s instrumentalno je u svojem jesti, ili grupnim vezama kod tog mišljenja. Ali bez mišljenja drugog sloja. Znanstveni ma- velikom osjetljivošæu i brigom kretanju od relativizma prema zelene. Naglašena je vjera u drugog sloja èovjeèanstvo je terijalizam naranèaste (5.) pokušala preobraziti druš- holizmu ili od pluralizma prema moguænost velebnog sjedinjenja osuðeno na poziciju žrtve svijesti agresivno je reduk- tvena neravnovjesja i izbjeæi integralizmu. Opsežna istraživa- ili uspostavljanja teorije svega. globalne bolesti autoimunosnog tivan prema konstruktima iskljuèivost. Zaslužna je i za nja Gravesa, Becka i Cowana Ta razina ponekad ukljuèuje sustava u sklopu koje se razlièi- drugog sloja mišljenja, te sva temeljne inicijative u vezi s ukazuju na to da u integralnoj pojavu nove duhovnosti kao ta oèišta meðusobno sukoblja- unutarnja stanja pokušava pitanjem graðanskih prava svijesti drugog sloja postoje mješavine èitavog bivanja. vaju, pokušavajuæi uspostaviti svesti na objektivni neuronski i zaštite okoliša, a razvila je barem dva velika vala: Tirkizno mišljenje koristi prevlast. okvir. Mitski fundamentali- i snažnu, poèesto uvjerljivu 28 VI/123, 12. veljače 2,,4.

Ken Wilber

kritiku filozofije, metafizike uspješnim, ne ako se doðe do kasta i sliènome. Hijerarhija užasno crveno oèište koje nastoji ne samo istine plave i naran- i socijalnog nauka konven- zakljuèka, nego ako svatko naranèaste (5.) svijesti je uništiti ili ga dekonstruirati èaste svijesti, nego agresivno cionalne religiozne plave dobije priliku iznijeti vlasti- meritokratska i zasnovana na kad god naiðe na nj. odbija i istine drugog sloja (4.) svijesti i naranèaste (5.) te osjeæaje. Kako se nijedno pojedinaènom talentu i nasto- Mogli bismo, dakle, reći da mišljenja. Da bi to uèinila, znanstvenjaèke svijesti, kao i gledište ne smatra unaprijed janju. gotovo sve negativne kritike koristi se standardnim oruði- njihovih nerijetko iskljuèivih, boljim od drugih, ne može se Sve su te hijerarhije – na dolaze od pripadnika zelenog ma pluralistièkog relativizma patrijarhalnih, seksistièkih i preporuèiti neki jedinstven i svoj naèin i u svoje vrijeme očišta. – dekonstrukcijom, relativizi- kolonijalistièkih odlika. jednoznaèan pravac kretanja, – bile u odreðenoj mjeri nu- – Da, ali to ne znaèi da ranjem svih tvrdnji, isticanjem No kako su, s druge strane, osim iznošenja svih gledišta. žne. Ali hijerarhije mogu biti, svi ljudi kojima se knjiga nije društvene konstruiranosti svih te kritike svih pristupa koji Jedini stav koji se iznosi s a èesto i jesu, zlorabljene. Tu svidjela nedvojbeno pripadaju zbilja, kontekstualiziranjem su prethodili zelenoj svijesti potpunom sigurnošæu jest se ukljuèuje zelena svijest zelenom oèištu. To samo znaèi svih iskaza, napadima na svaku bile tako uspješne, zelena je isticanje agresivnosti i opako- koja propituje sve hijerarhije da se, ako ste zeleni, neæete moguæu marginalizaciju i vi- svijest svoje topove upravila i sti svih drugih/alternativnih i, štoviše, nastoji potkopati, slagati s tezama knjige i da æe ktimizaciju, itd. Ponavljam da na sve poslije-zelene stupnje- koncepata. poništiti i dekonstruirati sve vaša reakcija ponekad biti lju- su neki od tih pristupa uistinu ve, što je imalo vrlo nesretan Na akademskoj razini, hijerarhije. To je, dakako, u tita i zajedljiva. I tu si jedno- vrlo važni i posve istiniti, da- ishod. To je zelenoj svijesti spomenuti pluralistièki relati- odreðenom smislu zabluda stavno neæete moæi pomoæi. kako u ogranièenom i djelomi- iznimno otežalo, ako ne i one- vizam je prevladavajuæa odre- buduæi da zelena svijest – kao Nema te kolièine objektivnih ènom smislu, a neke nesretne moguæilo, napredovanje pre- dnica. Colin McGinn sažima oèište prvog sloja mišljenja dokaza koja æe zelenu svijest posljedice javljaju se tek ako ti ma cjelovitijim, integralnim cijelu problematiku kada kaže: – smatra da je njezin put jedi- uvjeriti u istinitost žutog i pristupi za sebe tvrde da su je- konstruktima. Prema tom poimanju ljudski je ra- ni ispravan pa, ne shvaæajuæi tirkiznog oèišta, jer, da bi se to dine postojeæe istine, odnosno Buduæi da pluralistièki rela- zum inherentno lokalan, kulturalno da su hijerarhije važna sasta- dogodilo, zelena bi morala do- kada zelena svijest tvrdi da je tivizam nadilazi mitske apso- relativan, ukorijenjen u nestalnim vnica drugih oèišta, pokušava živjeti vertikalnu preobrazbu ona jedino istinito oèište. lutizme plave svijesti i for- èinjenicama ljudske prirode i po- uništiti ili dekonstruirati sva- svijesti – morala bi se razviti u Postoje li još neke odrednice malnu racionalnost naranèaste vijesti, te je predmet divergentnih ko oèište koje se s njome ne žutu ili tirkiznu svijest, a to joj zelene kritike? svijesti, kreæuæi se u pravcu pristupa, životnih oblika, referen- slaže. Dobro je, meðutim, to se vjerojatno neæe dogoditi od – Vjerojatno je najpoznatija bogato spletenih i individuali- tnih okvira i koncepata. Ne po- što je – postavši iznimno osje- pukog èitanja literature dru- odlika, i svakako ona koju su stièkih konteksta, jedna je od stoje norme promišljanja koje tljivom na hijerarhije i njihova gog sloja mišljenja, pa zelena kritièari najviše komentirali, njegovih kljuènih odrednica i bi nadilazile ono što su druš- zlorabljenja – zelena svijest svijest umjesto toga, napada potpuni nedostatak humora. snažan subjektivizam. To zna- tvo ili epoha prihvatili, nema pripremila uvjete za skok u svaku takvu knjigu. Upravo je Neka ih Bog blagoslovi, ali ti èi da su mjerila istinitosti i objektivnih opravdanja za drugi sloj mišljenja. Jer pogo- zato svaki dijalog sa zelenom ljudi se uopæe ne znaju šaliti. dobrote zasnovana uglavnom uvjerenja koja bi svatko morao dite što se dogaða: s drugim svijesti o toj temi posve pro- To je s jedne strane i razumlji- na sklonostima pojedinca (da- poštivati pod prijetnjom da æe slojem mišljenja hijerarhije se mašen, iako sam osobno zago- vo, jer zelena svijest sebe vidi kako, sve dok on ne ugrožava u suprotnom pogrešno misliti. vraæaju! Unutar obzora drugog vornik takvoga dijaloga. velikim osloboditeljem koji druge). Ono što je istinito za Biti valjan znaèi da se ostali sloja mišljenja, zbilja je shva- Ali morate svakako imati na oslobaða sve potlaèene i mar- vas, ne mora nužno biti isti- prihvate kao valjanog, a razlièi- æena kao niz hijerarhija koje umu da je svrha cijele zamisli ginalizirane ljude svijeta, a to nito i za mene; ispravnim se ti ljudi mogu s punim pravom nazivam holarhije, a koje su pružanje ruke zelenoj svijesti i je dakako OZBILJAN posao u jednostavno smatra ono oko imati posve razlièite obrasce saèinjene od holona (dijelova pokušaj da je se povede ili da se s kojem nema mjesta šali! No, s èega se skupina ili neka civi- mišljenja. I na kraju, opravda- koji su cjeline i cjelina koje su njome barem uspostavi najviši mo- druge strane, kritièari kažu da lizacija u odreðenom trenu- nost nekog uvjerenja sadržana dijelovi veæe cjeline, op. ur.), a guæi stupanj prijateljstva i ukljuèi- je to zapravo odraz sklonosti tku dogovorila: nema, dakle, je u iskazu: opravdano za mene. i Beck i Cowan tirkiznoj (8.) vosti, a na kraju i jedno suosjeæajno zelene svijesti prema samo- nikakvih univerzalnih zaloga Kako kaže Clare Graves, Taj svijesti (dakle, svijesti dru- sljubljivanje – ali to se ne može velièanju, zbog koje ona samu znanja ili istinitosti. Svaka sustav svijetu pristupa relativi- gog sloja mišljenja) pripisuju dogoditi dok god zelena svi- sebe ne može sagledati do- osoba ima slobodu odreðivanja stièki. Mišljenje gotovo radikalno, razumijevanje holona. Zato jest sebe smatra tirkiznom voljno olako da bi se tu i tamo vlastitih vrijednosti koje ni prisilno naglašava promatranje vas zelena svijest, uèinivši vas (dakle, najvišom sviješæu), pa nasmijala. Buduæi da navodno u kojem sluèaju ne obvezuju svega posredstvom relativistièkog, osjetljivima za potencijalne je stoga prije svake moguæe ne postoji objektivna istina, nikoga drugog. Popularni saže- subjektivnog referentnog okvira. zlorabe hijerarhije, zapravo integracije nužna spomenuta zelena æe svijest èesto raspra- tak zelenog pristupa mogao bi Poenta je oèita: zbog naglaše- priprema za osjetljivo i brižno diferencijacija. vljati na puko subjektivnoj stoga glasiti: Ti radi što hoæeš, a nog subjektivizma, pluralisti- nošenje s hijerarhijama drugog Mislim da su mnogi čitatelji razini – što zapravo znaèi da ja æu po svome. èki relativizam èesto postaje sloja mišljenja. Jer poèevši od shvatili da je diferencijacija je najuvrježeniji oblik zelenog žrtvom narcizma, a narcizam drugog sloja, zbilja je shvaæena zapravo dio šire integracije. kriticizma onaj ad hominem. Pluralizam kao je veliki osporavatelj bilo koje kao holarhièna, pa vam je bolje Charles Taylor, vjerojatno je- Buduæi da nema objektivne istine, narcizam opæe, integralne kulture i bilo da budete dovoljno osjetljivi i dan od najcjenjenijih živućih napada se pisac kao subjekt. To To je razlog zbog kojeg je koje pojedinaène teorije svega, brižni ako mislite suosjeæajno fi lozofa, zapisao je: “Osobno znaèi da u raspravi sa zelenim jastvo na toj razini osjetljivo. jer narcizam odbija iskoraèiti izaæi na kraj s tom hijerarhij- neobično cijenim Wilberov rad. krugovima ne možete pobije- Upravo zato što je svjesno iz vlastite subjektivne orbite, skom zbiljom. On je uspio sjediniti toliko toga diti navoðenjem èinjenica, po- postojanja razlièitih konteksta pa zato ne prihvaæa nikakve i zadržati otvorene obzore, dok dataka, logièkih ili objektivnih i bezbrojnih razlièitih tipova istine osim vlastitih. Promašen, ali nužan ih najveći dio naše kulture sve dokaza – jer je objektivna istina dijalog tek kulturalni konstrukt lišen istine, ono se izvija unatrag “Najviši” stupanj kao više zatvara. To je jednostavno pokušavajuæi svakoj istini dati Ali zelena svijest odbacuje briljantan rad”. zbiljnosti – nego vam preosta- prostora da se izrazi, ne mar- prepreka razvoja drugi sloj mišljenja i zapravo se – Bilo bi mi drago da je je jedino to da u raspravi agre- ginalizirajuæi ili osporavajuæi Zanimljivo je da je zelena bori protiv njega?! tako. Ali cilj nije iskljuèivanje sivno nasrnete na osobu koja bilo koju od njih. Kao što je to svijest istodobno najviši stupanj – Tako je. Zelena svijest zelenog ili bilo kojeg vala svi- je iznijela zamisli koje vam se sluèaj s poštapalicama protu- mišljenja prvoga sloja, ali i naj- mrzi sve što pripada drugom jesti prvog sloja, nego njihovo ne sviðaju. hijerarhija, pluralizam, relati- veća zapreka mišljenju drugog sloju mišljenja, ali sva oèišta diferenciranje i integracija. Možete li navesti primjer? vizam i egalitarizam, kada god sloja. prvog sloja mišljenja preziru – Pa, na primjer, ako pisac èujete nešto o marginalizaciji – Upravo tako; ona igra sve pristupe razlièite od nji- Kritika ad hominem povrijedi neèije osjeæaje ili ako ili o kritici tog pojma, gotovo mnoge uloge. S pozitivne stra- hova, pa ni zelena svijest nije Je li to razlog zbog kojeg su je autorov ton shvaæen kao ne- uvijek ste u blizini zelene ne – i to je uistinu pozitivno u tome iznimka. Žuta (7.) mnogi kritičari pogrešno pro- dovoljno zelen, odnosno nedo- svijesti. – zelena svijest pomaže da svijest, primjerice, prihvaæa i tumačili vaše stajalište? Kao voljno osjetljiv prema zelenim Ali ta plemenita nakana ljudi prvoga sloja postanu osje- zagovara utvrðene hijerarhi- što ističete u sažetku modela mjerilima, zelena æe svijest na- ima, nažalost, i svoju lošu stra- tljiviji i brižniji. Zeleno, osjetlji- je, stupnjevane vrijednosti, Spiralne dinamike, između 20 valiti na pisca zbog njegova ili nu. Sastanci voðeni prema na- vo jastvo, priprema skok u dru- univerzalne tokove i snažan i 25% američkog stanovništva njezina tona. Argumentacijski èelima zelene svijesti obièno gi sloj mišljenja èineæi svijest individualizam. Zelena (6.) je zelene svijesti, a samo 2% slijed je otprilike slijedeæi: imaju jedan zajednièki pravac: osjetljivijom i suosjeæajnijom, svijest sve te odrednice – uni- pripada drugom sloju mišljenja. Albert Einstein vikao je na svoju svatko ima pravo izraziti oso- a time i spremnom za ozbilj- verzalije, stupnjeve, hijerarhije Jasno je da su zeleni kritičari tajnicu – on oèito nije osjeæajna bno mišljenje ili osjeæaje, za ne i globalne odgovornosti i individualizam – proglašava: daleko brojniji od onih iz drugog osoba – pa stoga E nije jednako što su obièno potrebni sati; èe- svijesti drugog sloja. Uzmite, opresivnim, dominacijskim, sloja mišljenja. mc². Sve što je on rekao bit æe sto dolazi do beskrajnog izno- na primjer, pitanje hijerar- marginalizirajuæim, elitisti- – Toèno. Ali to, ponavljam, odbaèeno zbog navodne bezo- šenja stavova, a jednako èesto hije. Sve svijesti prvog sloja èkim i arogantnim. U stvari, ne znaèi da ako se ne slažete s sjeæajnosti, što zapravo znaèi izostaje bilo kakva odluka ili imaju neku vrstu hijerarhije. cijela je situacija odreðena mojom knjigom nužno pripa- zbog nepridržavanja protokola jednoznaèno odreðivanje prav- Hijerarhija crvene (3.) svijesti jednim pravilom: Kada god ze- date drugom sloju. zelenog oèišta. ca daljnjeg djelovanja, jer bi zasnovana je na sirovoj moæi i lena (6.) svijest promatra žutu (7.) Koji je najtipičniji oblik kri- jednoznaèna odluka najvjero- vrlo je brutalna – plemensko/ svijest, misli da vidi crvenu (3.). tike zelene svijesti? Ne mislim jatnije nekoga iskljuèila. Zato etnièka feudalna carstva što Sve što je žuto zelena svijest pritom samo na kritiku vašeg S engleskog preveo se èesto mogu èuti pozivi na ih je ona stvarala bila su naj- vidi crvenim, podlim i aro- djela, nego općenito. Višeslav Kirinić sveobuhvatno, ne-marginalizi- gori tlaèitelji u povijesti i svi gantnim, pa reagira iznimno – Postoji nekoliko oblika. Pod naslovom On Critics, rajuæe, suosjeæajno obgrljivanje užasi modernoga doba, od nasilno. Ona je pritom posve Buduæi da su zelenom oèištu Integral Institute, My Recent svih gledišta, ali naèin na koji Hitlera do Staljina, zapravo su bespomoæna; kako doslovno jedini jamci istinitosti subje- Writing, and Other Matters bi to trebalo uèiniti nerijetko povratak barbarizmu crvenog ne može vidjeti žutu svijest, ktivnost i relativizam, ono je of Little Consequence: A ostaje neodreðen, buduæi da u oèišta i plemenskoj svijesti. sve što joj preostaje jest da sklono odbacivanju svega što Shambhala Interview with zbilji sva gledišta ipak nemaju Hijerarhija plave (4.) svijesti postupke žute svijesti protu- slièi objektivnoj istini, univer- Ken Wilber objavljeno na http: jednaku važnost. Sastanak se zasnovana je na tradiciji, na- maèi u poznatim kategorijama, zalijama ili hijerarhiji – ukra- //wilber.shambhala.com/html/ na razini zelene svijesti smatra slijeðenim ulogama, sustavu pa zato žutu svijest vidi kao to tko, zelena svijest odbacuje interviews/interview1220.cfm/ VI/123, 12. veljače 2,,4. 29

glazba

Jing Zhao iz Kine bila škole, koja ovom natjecanju je pak tehnièki možda i daje dodatni legitimitet. najsuperiornija, no ocje- Uostalom, za razliku od njivaèki sud tražio je od Mataèiæa, Stanèiæa i Humla, najboljih i dosljednije na Janigru u finale se uvijek Humanije natjecanje poštivanje stila i izraže- probije barem jedan domaæi niji osobni peèat. natjecatelj: u prvom izdanju Doduše, prva nagrada ovog natjecanja bile su to hongkonško-kanadskom Monika Leskovar i Jadranka Trpimir Matasović privuæi ugledne soliste i pe- violonèelistu Chui-Yee Gašparoviæ, a u drugom Pavle dagoge za sudjelovanje u radu Trey Leeju mnoge je Zajcev. ocjenjivaèkog suda, a samim iznenadila, s obzirom na Naposljetku, uza sve time i vrhunske mlade glazbe- to da njegova vrhunska, pohvale natjecanju Janigro, Sudeći po razini glazbovanja nike iz èitavog svijeta. Osim ali ipak možda previše treba ipak izreæi i neke za- finalista, Janigro je i u svojem toga, natjecanje Janigro ima i samozatajna svirka nije mjerke. Šlampavo odraðena crtu koja ga dodatno izdvaja ono što bi se odmah uvodna tiskovna konferencija trećem izdanju još jednom iz niza drugih meðunarodnih oèekivalo od pobjednika i, opæenito uzevši, prilièno potvrdio svoju relevantnost natjecanja: usprkos žestokoj natjecanja. S druge stra- inertna press-služba pritom konkurenciji i iznimnim za- ne, neprijeporni ljubimci su manji problem. Daleko je htjevima koji se postavljaju publike bili su drugo- veæi problem razina glazbo- Uz 3. međunarodno pred natjecatelje, ono je ipak nagraðena slovenska vanja Zagrebaèke filharmo- violončelističko natjecanje daleko “humanije”: raspored glazbenica sa zagreba- nije i Zagrebaèkih solista. nastupa omoguæuje pristupni- èkom diplomom Karmen Filharmonijina svirka još je Antonio Janigro, Koncertna cima i trenutke predaha, u ko- Peèar (koju su nagradili i pritom nekako i mogla dobiti dvorana Vatroslava Lisinskog, jima im je ovom prilikom bio Varaždinski komorni or- prolaznu ocjenu, zahvalju- Zagreb, od 21. siječnja do omoguæen rad s vrhunskim jednom potvrdio svoju re- kestar i Koncertna dire- juæi, meðu ostalim, odliènoj 1. veljače 2004. pedagozima. Za ilustraciju, je- levantnost. Nastupajuæi uz kcija Zagreb), te treæenagra- komunikaciji dirigenta Pavla dan sat rada s predsjednikom Zagrebaèke soliste (izvodeæi ðeni Talijan Umberto Clerici, Dešpalja i koncert-majstorice ovogodišnjeg žirija Bernardom po jedan Haydnov koncert koji je osvojio i nagrade an- Sidonije Lebar sa solistima. Greenhouseom košta èak ili Rossinijeve varijacije Une sambala uz koje je nastupao u No, Zagrebaèki solisti nastu- tisuæu amerièkih dolara – na larme), te uz Zagrebaèku finalu – Zagrebaèkih solista i pili su potpuno nespremni, a tržištu meðunarodnih Janigru su svi zainteresirani filharmoniju pod ravnanjem Zagrebaèke filharmonije, kao posræuæi èak i na stranicama glazbenièkih natjeca- natjecatelji s njim mogli raditi Pavla Dešpalja (Dvořákov i nagradu publike. Haydnova Koncerta za violonèelo nja Zagreb participira besplatno. Osim toga, brojne Koncert za violonèelo i orkestar i gudaèe u C-duru, koji su samo èetirima manifestacijama: nagrade omoguæuju laureati- u h-molu), svih je šestero Antireklama tri tjedna ranije sasvim korek- Lovro von Mataèiæ (dirigenti), ma nastupe uz razne hrvatske finalista opravdalo svoj ula- Bez obzira što nijedan tno izveli prigodom proslave Svetislav Stanèiæ (pijanisti), i inozemne ansamble, pri zak u najuži krug najboljih. hrvatski državljanin nije svoje pedesete obljetnice. Vaclav Huml (violinisti) i èemu se vodi raèuna da svaki Presuðivale su stoga nijanse, ušao u finale natjecanja, Naèin na koji su, meðutim, Antonio Janigro (violonèelisti). od šest finalista osvoji poneku a oèito i dojam koji su osta- razloga za nezadovoljstvo nastupili ovom prilikom ne Ovo potonje, premda je upra- nagradu, a neke nagrade redo- vili u prethodnim etapama nemamo. Jer, Karmen Peèar samo da nije dostojan natje- vo održano tek treæi put, uje- vito dobivaju i pristupnici koji natjecanja. Jedna od prve diplomirala je na zagrebaèkoj canja koje nosi ime njihovog dno je i jedino iole relevantno se nisu plasirali u finale. èetiri nagrade pobjegla je Muzièkoj akademiji, a dobi- osnivaèa nego je i najgora u meðunarodnim okvirima. tako Švicarki Aniti Leuzinger tnica Nagrade obitelji Janigro moguæa antireklama, koja æe Usprkos fondu nagrada koji se Ljubimci publike i Njemici Oliviji Jeremias, i Sara Minemoto takoðer je zacijelo pokvariti inaèe zaci- financijski ne može mjeriti sa Sudeæi po razini glazbo- to vjerojatno zbog tek pokoje zagrebaèki ðak. Time se jelo dobre dojmove koje æe sa sliènim natjecanjima u svijetu, vanja finalista, Janigro je i u trenutaka tehnièke nespre- još jednom potvrdila jakost sobom iz Zagreba ponijeti svi natjecanje Janigro uspijeva svojem treæem izdanju još tnosti. Èetvrtonagraðena zagrebaèke violonèelistièke natjecatelji.

Novi dviju Šulekovih skladateljskih kakve holivudske melodrame. recepcijski faza: ona kasnija zastupljena Ipak, èak i kada mu se svijet vjetrovi je Epitafom jednoj izgubljenoj ilu- ruši, Šulek ostaje prepozna- Vrijeme je za ziji i Treæim koncertom za glasovir tljiv i vrijedan poštovanja, a Danas, me- i orkestar u C-duru, dok je naj- pohvalno je da su mu upravno ðutim, nakon zrelija faza bila predstavljena na taj naèin pristupili i Pavle revalorizaciju što su gotovo njegovom Èetvrtom simfonijom Dešpalj i pijanist Vladimir sve glazbene u d-molu. Krpan, kojem je skladatelj i ideologije pret- Oba kasnija djela praizve- posvetio ovo djelo. Trpimir Matasović Kempfa, hodnog stoljeæa dena su 1971., kada je, slije- Drugi dio koncerta pred- a kako su ili propale ili dom prvih izdanja Muzièkog stavio nam je pak Šuleka uglavnom su barem bi- bijenala Zagreb, “Novi zvuk” u naponu snage. Èetvrta, upravo njego- tno ublažene, postao dominantnom odre- od ukupno osam njegovih Majstorska instrumentacija, vi nekadašnji Šulekov opus dnicom i u hrvatskoj glazbi. simfonija, pripada, uz operu strogo ustrojena forma, pa i studenti zaslužuje teme- I premda su njegovi ðaci Koriolan i Koncert za orgulje i danas profe- ljitu revaloriza- zdušno preuzeli tekovine orkestar, u sam vrh Šulekova “smrtna ozbiljnost” većine sori kompozicije, Šulekov se ciju, posebice u svjetlu èinje- europske avangarde, Šulek je opusa. Èvrsta konstrukcija, naših skladatelja, izravna su utjecaj neizravno prenosi i na nice da su njegovi skladatelj- uporno ostajao dosljedan svom u kojoj se kombiniraju slo- najnovije naraštaje hrvatskih ski postupci uvelike na tragu stilu. U tome je, meðutim, žene forme fuge, kanona, baština Šulekove škole skladatelja. Majstorska instru- danas vrlo raširene tehnike postajao sve usamljeniji, pa passacaglije i chaconne èitava mentacija, strogo ustrojena postmodernistièkog kolaža ra- tako njegov kasni opus nosi proizlazi iz uvodnog Prologa, Uz koncert Zagrebačke forma, pa i “smrtna ozbilj- znih stilova. Novi recepcijski izrazitu crtu ogorèenosti koja te raste do klimaksa u Finalu, nost” veæine naših skladate- vjetrovi veæ su poèeli puhati iz prelazi u razoèaranje, bunta u kojem, prema uzoru na filharmonije posvećen djelima lja, tako su izravna baština muzikoloških krugova, no pra- koji se pretvara u rezignaciju, Mahlera, Šulek uvodi orgulje Stjepana Šuleka, Koncertna Šulekove škole. Za razliku od vi ispit Šulekova glazba treba kao što je to posve razvidno i dvije izdvojene skupine dvorana Vatroslava Lisinskog, svog vršnjaka Papandopula, proæi ipak ponajprije kroz žive u vrlo uspjelom Epitafu jednoj limenih puhaèa. Možda æe koji je ležerno i ne bez odre- izvedbe. I tu se bilježe po- izgubljenoj iluziji. nam se njegova gesta i ovdje Zagreb, 6. veljače 2003. ðene doze humora manipuli- maci, pa æe tako u ovoj godini uèiniti prenapregnutom, pa rao svim u odreðenim trenu- devedesete obljetnice skla- Prenapregnuta gesta èak i patetiènom. No, uzme- cima dominantnim glazbenim dateljeva roðenja zagrebaèki U isto vrijeme skladan Treæi mo li u obzir da su njegovi ideologijama, Šulek im je HNK postaviti njegovu operu glasovirski koncert prikazuje hrvatski suvremenici 1954., oliko god bio osporavan, uporno prkosio. U tome vje- Koriolan, dok Zagrebaèka nam Šuleka u nešto drukèi- u vrijeme nastanka ovog Stjepan Šulek nedvoj- rojatno leži i razlog njegove, filharmonija planira nekoliko jem svjetlu. Šulek se ovdje ne djela, uglavnom još slijedili beno je èovjek koji je uvjetno reèeno, nepopular- koncerata posveæenih njego- predaje bez borbe; no njegova veæ posve anakronu ideolo- presudno utjecao na hrvatsku nosti – osebujna sinteza ba- vim orkestralnim skladbama. je gesta velika, ali kratkog giju “nacionalnog smjera”, glazbu druge polovine dvade- roknog tematskog rada, kla- Prvi od njih održan je 6. daha. Bujica nota kao da želi uz nerijetka zastranjenja u setog stoljeæa. Za života, ali siène formalne konstrukcije i veljaèe u dvorani Lisinski, a dokazati da je silno važna, ali socrealistièku bombastiènost, još i dan danas prozivan zbog romantièarske ekspresivnosti dirigentski ga je vodio Pavle se pritom pretvara u vlastitu jasno je da je upravo Šulek “akademizma” i “konzerva- bila je podjednako daleka i Dešpalj, nekadašnji Šulekov karikaturu – vatreni ljubitelj bio onaj glas umjetnièkog tivizma”, on je kao profesor od ideologije “nacionalnog student, ujedno i nesumnjivo Bacha, Beethovena i Brahmsa razuma koji je, paradoksalno, kompozicije na zagrebaèkoj smjera”, kao i od šezdesetih najgorljiviji i najautoritativniji svako malo zapada u sladu- omoguæio svojim studentima Muzièkoj akademiji odgojio godina prošlog stoljeæa sve promicatelj glazbe svog pro- njavost na tragu Èajkovskog i da, okrenuvši se i od njega, èitav niz autora, u rasponu od agresivnije ideologije “Novog fesora. Predstavljeni program Rahmanjinova, a neke stranice krenu smjerom kojim on sam Milka Kelemena do Davorina zvuka”. bio je reprezentativan presjek kao da su izronile iz partiture ipak nije želio iæi. 30 VI/123, 12. veljače 2,,4.

glazba

kušava držati stvari svježima, koja izravno cilja na plesne se, kako bi se opisao njihov a istodobno se trudi i postiæi podije, trebao je ispuniti žanr jedinstveni stil, upotrebljava dobitnu kombinaciju nervoznih pod nazivom Electronica ili kratica dance-punk. Razmjerno Zabavna elektronika i ritmova i lijepih melodija. Ako IDM. U toj nesretnoj krilatici su dugo prisutni u javnosti, ste umorni od jednoliènosti I je stajao za intelligent, D za više od godinu dana, ali se bilo kojega glazbenog žanra, a dance, a M za music. U samo- njihov album pojavljuje tek dance-punk ne samo elektronike, brzo æete me je nazivu tog žanra bilo sada zbog natezanja raznih naæi zajednièki jezik s Maxom jasno da je rijeè o glazbi koju izdavaèkih kuæa koje su se Tundrom. æe moæi uživati samo oni sa nemilosrdno borile za ono što Marko Grdešić su (ispravno) ocijenile kao vruæ glazbeni proizvod koji se savršeno uklapa u glazbe- na strujanja posljednjih par Maxa Tundru ne zanima godina i u glazbene potrebe miješati žanrove na 2003. godine. Tako se maleni i neobièni nezavisni bend uobičajen način – on izmišlja pretvorio u prvorazredni potpuno nov žanr u kojemu komercijalni proizvod, a oni koji su se planirali zabavljati mu se, vjerojatno, nitko neće uz nešto uza što se drugi ne pridružiti zabavljaju (važan uvjet za “indie” publiku), sada su izigrani. Shvaæajuæi da The Max Tundra, Mastered By Guy At Rapture postaju brand, basist The Exchange, Tigerbeat6, 2003.; benda Mattie Bafer u neda- vnom je intervjuu izjavio da The Rapture, Echoes, Universal, je tražio po knjižarama kjige 2003. koje bi rekle nešto pozitivno o procesu brandinga, jer je nièkoj glazbi koja sebe shvaæa superiornim moždanim viju- dosad o tome èitao samo loše vrlo ozbiljno, previše ozbiljno, gama u odnosu na one koji se stvari. Takve su nedoumice za imena Max Tundra smatra Jacobs, s time da su “samo zabavljaju” uz glazbu. slave. krije se Ben Jacobs, èo- mu u tome najomraženiji Inteligentna plesna glazba Nemojte se iznenaditi ako vjek s posve originalnom Boards Of Canada. Jacobs je Echoes je ne samo trebala je biti most prema se Echoes naðe na svim top-li- glazbenom vizijom i mnoštvom odluèio pristupiti elektroni- plesnom podiju onima koji su stama najboljih albuma 2003. ideja. Njegove teškoæe proizla- èkoj glazbi na taj naèin da je odličan debut nego se socijalizirali ponajprije na godine. Rijeè je o zaista zaba- zile su upravo iz te èinjenice: uèini zabavnom i pop. U tu i album one vrste nezavisnoj gitaristièkoj glazbi vnom i energiènom albumu, izdavaèke su ga kuæe odbijale s svrhu odluèio je da sve pjesme koja je imala svoj vrhunac u kojeg ne odlikuje posebno objašnjenjem da njegova glazba na albumu osim jedne budu s nakon kojeg nije bendovima poput My Bloody sviraèko ili pjevaèko umijeæe. sadrži previše ideja. I zaista, vokalima, njegovim ili njego- Valentine, Slowdive, Sonic Veæ smo spomenuli da su tek- kada slušate njegov album ve sestre. Pretpostavljam da jasno što novo Youth i, naravno, Nirvani. stovi jednostavni onda kad Mastered By Guy At The Exchange vas njih dvoje neæe oduševiti Meðutim, IDM nikada nije nisu nesuvisli i smiješni, a stil ne možete se oteti dojmu da je svojim glasovnim moguænosti- bend može učiniti ispunio tu funkciju, meðu pjevaèa Lukea Jennera zaista rijeè o èovjeku koji se ne može ma, ali, jednako tako, njihovo ostalim i zato što je plan bio je neobièan, jer gotovo sve kontrolirati jednom kada ga pjevanje nije ni posebice i zašto se uopće preambiciozno zamišljen. pjesme pjeva èudnom kom- pustite u studio. Na ovome je neugodno. Kao i cijeli album, Prvo, nesretno je uopæe sma- binacijom urlika i plaèa, koja albumu toliko glazbenih sti- pjevanje je uvijek simpati- truditi trati kako je jedna glazba in- æe vam prirasti srcu i postati lova, instrumenata i promjena èno, šarmantno i zabavno. teligentna, a druga nije, ili da simpatiènom ukoliko vam ne u smjeru pojedinih pjesama Èimbeniku zabave posebice za uživanje jedne vrste glazbe poène iæi na živce. Unatoè da bismo se mogli legitimno tome što se trudi otpjevati pridonose rijeèi koje pjevaju Most prema plesnom treba veæa inteligencije nego upitati je li s Jacobsovim men- Jacobs i njegova sestra. za neku drugu. Drugo, kako i visoke tonove, èineæi to s talnim zdravljem sve u redu. Èesto se tematiziraju sva- podiju se uopæe glazba toliko nervo- poloviènim uspjehom, Jenner Istina je, pak, potpuno supro- kodnevne dogodovštine, od I dig love and just having you zna, istrzana i aritmièna kao spada u one pjevaèe koji su tna jer Jacobs, naime, tvrdi da toga kakve je kolaèe pekao, around sigurno nije najinte- što je ona koju rade, primje- najefektniji kad se, najje- je svaki detalj svake njegove preko toga na kakvu je partyju ligentniji stih koji ste dosad rice, Autechre i Aphex Twin dnostavnije reèeno – deru. pjesme unaprijed isplaniran. bio, do toga kako je pozvao imali prilike èuti, ali dobar je (ovdje spomenuti samo zbog A kad takva dernjava poène, Kako je moguæe da netko u jednu djevojku van, a ona ga je uvod u ono što The Rapture toga što se obièno smatraju ne možete ostati ravnodušni. glavi ima sliku svega što se odbila. Ponekad pjeva o svojoj nude na svojem prvijencu rodonaèelnicima žanra, a usto Dakle, nešto poput Dubravka dogaða u pjesmama kao što su glazbenoj karijeri; primjerice, Echoes. The Rapture nisu tu su glavne uzdanice Warpa, Ivaniša. Jennerov æe vam se ove na Mastered By Guy At The u jednoj pjeva o tome kako ga da bi vas natjerali na razmi- izdavaèke kuæe koja je goto- stil ili zaista dopasti ili zaista Exchange ostat æe nepoznanica, je odbio LTJ Bukem (poznati šljanje – ne raspravljaju se vo samostalno izmislila taj neæe, ovisno o vašem ukusu. kao i mnogo toga kad je u pita- drum’n’bass i downtempo produ- važne politièke teme poput žanr), uopæe može smatrati Prvi singl i hit ljeta House nju Max Tundra. Da je Jacobs cent). Pjesme su mu ponekad rata, pobaèaja ili ilegalnih plesnom? Da bi èovjek plesao Of Jealous Lovers imali ste mo- uredan i organiziran, doduše i vrlo praktièno usmjerene, na useljenika. Takve su teme na te pjesme, trebao bi imati žda prilike veæ èuti i na tele- na neobièan naèin, pokazuje primjer u jednoj pjesmi po- više nego ponekad znale nekakav živèani poremeæaj vizijskim postajama kao što je i to što mu sve pjesme na al- ziva Michaela Godryja da mu privuæi pozornost neovisnih (iako je moguæe da æe ga uz Viva, a s ovog albuma možete bumu imaju u naslovu po šest napravi spot za jednu pjesmu glazbenika, još otkad je Neil dulje slušanje takve glazbe i oèekivati još nekoliko hitova, slova. s ovog albuma. Jacobsu su se, Yong pjevao Keep On Rocking dobiti). I treæe, zaista je upi- možda I Need Your Love ili The Ovaj album prelazi, u samo naime, svidjeli spotovi koje je In The Free World. Tragom tno koliko u toj glazbi uopæe Coming Of Spring. Kojim æe nekoliko minuta, iz housea Gondry radio, a èak i spomi- društvene angažiranosti slije- ima muzikalnosti, koliko se smjerom The Rapture sada u gitaristièki rock, pa onda u nje svoje favorite: pjesme Let dio je Kurt Cobain, koji je u uopæe može govoriti o “pje- krenuti i što novoga mogu nervoznu elektroniku, da bi Forever Be Chemical Brothersa Pennyroyal Tea opjevao jednu smama”, i koliko je sve to uo- ponuditi, zaista je teško pi- skrenuo u melodije koje kao i Around The World Oasisa. Na metodu pobaèaja, a u Polly i pæe glazba, a koliko matema- tanje. Echoes je ne samo odli- da su potekle iz Nintendo kraju zakljuèuje da vjerojatno Rape Me tematizirao silova- tika. IDM nam je dao mnogo èan debut, nego i album one Gameboya. I tako u nedogled. neæe biti moguæe da Gondry nje. Zatim si je Eddie Veder briljantnih bendova i albuma, vrste nakon kojeg nije jasno Maxa Tundru, meðutim, ne režira spot za njega, jer je u na koncertu za MTV-jev ali ništa od toga nije ispunilo što novo bend može uèini- zanima miješati žanrove na meðuvremenu napredovao i Unplugged na ruku flomaste- izvornu funkciju žanra. ti i zašto se uopæe truditi. uobièajen naèin – on izmišlja sada režira filmove. U jednoj rom napisao Pro Choice, a ne Pitanje koje je na slièan naèin potpuno novi žanr, u kojemu pjesmi priznaje da je oteo dje- tako davno istim su tragom Bend postaje brand pritiskalo ultimativan indie- mu se, vjerojatno, nitko neæe vojku svojem najboljem prija- išli Rage Agaist The Machine U svojoj potrazi da se bend ranih devedesetih, My pridružiti. Ne zato što takav telju, a neobiènosti te pjesme i Asian Dub Foundation. (napokon) zabave i opuste Bloody Valentine. Nakon što stil glazbe nije zanimljiv, nego pridonosi to što je Jacobs Jesmo li voleæi te glazbenike mozak, ljubitelji ovakve su izdali album za divljenje, zato što ga je gotovo nemogu- odluèio da vokale otpjeva nje- izgubili smisao za zabavu? glazbe ipak nisu morali iæi Loveless, My Bloody Valentine æe oponašati. Takav bi potez gova sestra. Oèito je ta tema Sjeæate li se kada vas je po- dalje od New Yorka, mjesta iz bili su pod tolikim pritiskom zahtijevao jednaku imaginaci- nešto što veæ dulje optereæuje sljednji put neki nezavisni kojeg su potekli mnogi dobri da nisu smogli snage nastavi- ju kakvu ima Jacobs, a èini se Jacobsa, jer mu je prethodni bend ritmom natjerao da ki- “nezavisni”, indie i “nekomer- ti. Na drugom kraju spektra da je Jacobs samo jedan. album nosio ime Some Best mate glavom ili, ne daj bože, cijalni” bendovi, mjesta iz i više od deset godina poslije Simpatično, šarmantno Friend You Turned Out To Be. rasplesao? kojeg dolazi i The Rapture. stoje The Rapture. Echoes i zabavno Takav je svijet Maxa Tundre, Funkciju plesne glazbe Ti su Njujorèani opremljeni nije album samo za connossi- ponekad smiješan, rijetko ozbi- za one koji su htjeli ostati samo gitarama, ponekat ri- eura pametne glazbe kakvim Sâm Jacobs opisuje svoju ljan, a stalno zabavan. Lijepo je unutar nezavisne glazbe, a da tam-mašinom, a uspijevaju se smatra fan My Bloody glazbu kao revolt prema uo- èuti da i u svijetu elektronièke ne prljaju ruke mainstreamom cijelo vrijeme biti energièni i Valentine, ali pitanje je je- bièajenom pristupu elektro- glazbe postoji netko tko po- komercijalne plesne glazbe na punk i na plesni naèin, pa dnako teško: što sad? VI/123, 12. veljače 2,,4. 31

kazalište

Ostalo je smutnja

Nataša Govedić for my sweet, sugar for my honey, sve do prizora maèevanja frazetinama iz popularne francuske kulture te Klaudijeve Komedija funkcionira kao mješavina smrti uz lakonski uzvik fascinacije i straha: određena je “Shit”. Predstava traje punih stodvadeset minu- opčinjenošću Shakespeareovim ta, umjesto reklamiranih komadima i strahom od njihova “devedeset”, a treba reæi da je pauza, koja Hamleta kulturalnog opterećenja, pa čak (kojim se bavi druga i strahom od dramatičarave polovica predstave) razd- poljubiti, on nije žena!”, tvrdi Jon produkciju. Sve je u redu dok je Cezar vaja od zbrzane izvedbe tridesetišest Fenner kao Romeo koji grli Giuliettu ubijen u dvadeset sekundi. Ali tko bi transrodnosti (“Ne mogu ja Shakespeareovih komada u prvom di- Matta Deverea). Dvadesetiprvo podnio igranje èitave jedne složene po- njega poljubiti, on nije žena!”). jelu, potpuno bespotrebna. stoljeæe oèito je konzervativnije od litièke tragedije? Publika hoæe brizinu Dvadesetiprvo stoljeće očito je elizabetanskog doba, barem kad je u reklame, a ne postupnost razmišljanja. Formule pitanju (Shakespeareu dokumenti- konzervativnije od elizabetanskog U Skraæenom Shakespeareu prema rano privlaèan) erotski poljubac meðu Bauk, a ne Bard doba tekstu Adama Longa, Daniela Singera muškaracima. Moj je glavni problem sa Skraæenim i Jessa Winfielda, ima i smjelih Shakespeareom stoga vezan za pitanje pokušaja “teorijskog promišljanja” Skraćena gluma zašto bi kazalište moralo podilaziti Uz predstavu Sabrana djela Williama Shakespeareova opusa: primjerice, Dok jure kroz tridesetisedam koma- industriji brzog trošenja svekolikih Shakespearea (skraćena) autorskog tvrdi se kako je svih šesnaest komedija da, trojica glumaca - Jon Fenner, Mike “užitaka”? Zašto bismo jezik poezije lako moguæe ugurati u jednu jedinu, Kelly i Matt Devere – naravno nemaju svodili na jezik ekonomije? Što dobi- trojca Long, Singer i Winfield, u izvedbi sa šest parova blizanaca izgubljenih vremena za uživljavanje, niti za kritièki vamo trominutnim rap pjesmuljkom Madhouse Theatre Company, ugošćenu u negdje na Mediteranu, pri èemu tri odmak od uloge, najmanje od svega za Othella? Predah od stoljeæima nepo- Teatru &TD muška blizanaèka para tragaju za tri motiviranje likova izvan crtanofilmskih dnošljivo aktualne teme meðusobnog ženska, jedni se u druge (nakon ve- shematizacija (sjekira u glavi ubijenoga ne/povjerenja meðu ljubavnim partne- like oluje, brodoloma i bauljanja ju- itsl.). Zbog toga su veliku pozornost rima? Svoðenje èitave rap kulture na naka egzotiènim otocima) zaljubljuju poklonili postojanom aludiranju na “crnog ubojicu bijelih žena”? Uzmak u svim varijantama crossdressinga, u hrvatski kontekst igranja: znali su od jezika koji nadmašuje rafalne paljbe vako toliko bulevarska publika treæem èinu pada sveopæa orgija, koju sa scene toèno izgovoriti “bakica”, izvikivanja teksta? Hvala, ne. Draži otkriva jednog neoèekivano slijedi šesterostruka svadba, kao i “gorki pelinkovac”, Hamlet u Mrduši mi je bauk Shakespeareova “zahje- “dostupnog” Shakespearea: kulminacija veselja uz “lobotomiju Donjoj, upotrijebivši svoj arsenal loka- vnog” jezika (bu!). Tim više što se iza skraæenog do najosnovnijih banal- parova”. Isto je tako tragedije i pov- lizama u pravom trenutku humornog Skraæenog Shakespearea ne krije nikakva nosti zapleta, ogoljelog do kljuènih ijesne drame navodno moguæe svesti kulminiranja. Moram priznati da veæ subverzivnost njegovih tumaèa; napro- solilokvija, reduciranog do koketnih na nogomet s krunom umjesto lopte, dugo nisam vidjela vatreniji primjer tiv: uprizorena gola rit strogo je britan- njihaja golom glumaèkom stražnjicom a dodavanje ide u smjeru od Kralja “igranja na publiku”, odnosno glume ska, muška, bijela i heteroseksualna. te “spiritualno” opskrbljenog tek Ivana do Henrika VIII. Zašto? Zato, kojoj je jedino bitno što gušæe nanizati U/skraæena joj je moguænost i jeziènog bijelom plahtom s crnim krugovima tvrdi predstava, jer je sport puno gegove i viceve, ne vodeæi raèuna o i seksualnopolitièkog obilja; tih najva- umjesto oèiju, pri èemu plahta zanimljiviji od Shakespearea, koji dramaturškim ogranièenjima nago- žnijih komponenti zaèuðujuæe žilavih (nažalost ne i stražnjica), glumi lelu- nam je veæ svima dosadio s tim svojim milane scenske graðe. U Skraæenom komedija, tragedija i ostalih žanrovskih javog “duha”. Predstava The Complete “izlizanim dramskim formulama”. Shakespeareu britanskog trojca glumaca i mišolovki, pardon: mišunga, izvjesnog Works of William Shakespeare (Abridged) To je valjda vrhunac prireðivaèkog britanskog izvoðaèkog tria, vrlo je za- Williama Shakespearea. družine Madhouse Theatre Company, licemjerja: ako, naime, postoji rev- nimljiv, u smislu smijeha ima tek jednu pretenziju: zabaviti olucija koju je dramskim sredstvima stvorenog produkcijom publiku slièicama nalik Ofeliji muškog proveo William Shakespeare na mijeni negativnih stereotipa, i glumca Matta Deverea s umetkom šesnaestog i sedamnaestog stoljeæa, mehanizam ismijavanja PRETPLATNI LISTIĆ - izrezati i poslati na adresu: zeèje gigantskih prednjih zubiju, ush- onda je rijeè o fuziji lascivnog uliènog Velšana i Škota. Velšani odanog scenom u raskopèanoj bijeloj teatra i liturgijske drame, historijskog su prikazani kao ljubavnici dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja spavaèici, s viktorijanskom kapicom materijala i kasnoantièke komedije, ovaca, a škotska “pamet” 10000 Zagreb, Vodnikova 17 na glavi. Ofelija o sebi tvrdi da je “pro- jezika dvora i jezika krème, dakle o navodno se aktivira tek Želim se pretplatiti na zarez: 6 mjeseci 120.00 kn s lupala, potpuno luda, šašava, nenor- vrlo složenoj hibridizaciji starijih slo- nakon fantastièno obil- malna, u banani, prosvirala”, mimo jeva “visoke” i “niske” kulture, kojom nog bombardiranja ne- popustom 100.00 kn, 12 mjeseci 240.00 kn s popustom Shakesperaeova dramskog predloška se autor neprestano ruga jednostavnim pravdama. Jasna je nasil- 200.00 kn prisvajajuæi dugaèki niz sinonima za formulama svih (uistinu mnogobro- nost ovakve etnografije Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te studenti gubljenje razuma (izgleda da je eng- jnih) retorièkih žanrova za kojima ismijavanja, pri èemu mi i učenici mogu koristiti popust: 6 mjeseci 85.00 kn, 12 leski jezik njima nešto obdareniji od poseže. Skraæeni Shakespeare utoliko se još veæim promašajem hrvatskog). Pretpostavljam da bi to strašno nalikuje predstavi unutar predstave èini emocion- mjeseci 170.00 kn valjda trebala biti parodija tragièke ulo- predstave koju prireðuje Vratilova alna praznina koja ostaje Za Europu godišnja pretplata 50,00 EUR, ge, u kojoj i glumcima i publici kao da družina u Snu Ivanjske noæi (glumci ne za izvoðaèima: nakon za ostale kontinente 100,00 USD. ništa nije zabavnije od umne poreme- razumiju komad koji igraju, publika se Skraæenog Shakespearea i æenosti renesansne heroine i njezina, smije njihovoj nehotiènoj trivijalizaciji svih njegovih stenjanja, PODACI O NARUČITELJU kako vele glumci (ne i Shakespeare): tragièkih toposa), s tom razlikom što presvlaèenja perika i “sasvim siæušnog mozga”; a o grotes- su protagonisti Skraæenog Shakespearea bacakanja po pozornici knosti te otvorenom šovinizmu ovako ponosni na svoje namjerno nerazumi- (pa èak i igranja Hamleta prezentirane ženske histerije u muškoj jevanje (uvijek im je bio dosadan taj unatraške) u publici ne izvedbi “herojski” ogoljelih rutavih Bard) i na èinjenicu da nisu dio neke ostaje doživljaj trajniji od prsiju da i ne zapoèinjemo. I publika se šire Shakesperaeove drame, nego je promatranja žongliranja uistinu smije, grca od smijeha, strašno domet komike sveden na uvlaèenje i ili hrvanja u blatu. Veæ joj se sviða depatetizacija predloška. Sa isturanje glumaèkog trbuha. Komedija sutra se neæemo sjeæati zubate Ofelije odmah skaèemo na mu- funkcionira kao mješavina fascinacije nièega osim maglovite cavog Laerta, pa na Jorickovu lubanju i straha: odreðena je opèinjenošæu jurnjave po sceni i ge- Uplate na žiro-račun kod Zagrebačke banke: s povezom u obliku gusarske marame, Shakespeareovim komadima i strahom neralnog stava njezinih zatim hitno na sahranu Ofelije gdje od njihova kulturalnog optereæenja, prireðivaèa kako je 2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnice priložiti listiću i se – opet na prvu loptu dopisivanja pa èak i strahom od dramatièarave Shakespeare ipak “pre- obavezno poslati na adresu redakcije. orginala – pjevuši pop standard Sweets transrodnosti (“Ne mogu ja njega dosadan” za ozbiljniju 32 VI/123, 12. veljače 2,,4.

kazalište

Ima li kraja naricanjima? Stanje svijesti ovdašnjih Bojan Munjin svojih slikara, književnika, politièara i njega (i doduše nikoga više) jer on tako vizionara. ljudi, na individualnom i mudro pjeva o tom tragiènom nagnuæu Ta mraèna i zagušljiva komora na- prema smrti kojim smo svi opijeni. cionalne svijesti puna cmizdravosti, na nacionalnom planu, Karv i megla. Stoga je tek samo naoko apsurdno èangrizavosti i raspadanja, bez daha, bar je jedno stoljeće Stoga je tek samo naoko apsur- da je nekoć lijevi Krleža postao osmijeha i energije, nekrofilna je, ne- dno da je nekoæ lijevi Krleža postao simpatièna, nekreativna i neslobodna. ispunjeno filozofijom zaštitni znak desnoorijentiranoga zaštitni znak desnoorijentiranoga U intervjuima pred ovu predstavu državotvornog mainstreama danas. U državotvornog mainstreama danas. Zlatko Vitez, uz pohvale kulturnih posrtanja, zakinutosti nacionalno-fundamentalistièkoj svijesti prilika u ratno doba u Hrvatskoj – jer Krleža odlièno pomiruje i nacionalni U nacionalno-fundamentalističkoj se tada Krleža puno igrao – kao osnovni i nepravde: nikako da zov i socijalne nepravde, i narodnu svijesti Krleža odlično pomiruje i motiv za Latinovicza 2004. navodi po- grubu elementarnost i intelektualnu trebu da se zaèepe usta kritièarima se dogodi da barem nadgradnju. Od Krleže ja ne dijelim sebe. nacionalni zov i socijalne nepravde, Gavellinih glumaca koji su odbili iæi u Preko njega baštinimo osjeæaj duhovne i narodnu grubu elementarnost i Jugoslaviju igrati predstave. Trice i ku- jedna generacija stekne važnosti jedne kulture ali ono što je èine. U Kroatenlageru, kolažu Krležinih poriv da juriša na nebo, uzbudljivo do orgazmièkih razmjera intelektualnu nadgradnju tekstova igranom prije dvije godine u jest taj slatki osjeæaj nemoæi i gubi- Gavelli, Vitez kaže kako je htio poka- recimo u ime života kao tništva koji nam unedogled omoguæava Uz premijeru predstave Latinovicz zati povijesnu sudbinu hrvatskog naroda, a kao naciji da lijemo suze nad nama Latinovicz je, kaže on, izraz potrebe da fascinantne avanture samima i lišeni odgovornosti za vlastiti dramaturga i redatelja Zlatka Viteza, se pokaže sudbina hrvatskog intelektualca. život mrzimo strance i okupatore: Turke, prema Krležinu romanu sačinjenu, a Na kraju u Slobodnoj Dalmaciji Vitez tivan junak (a posebno ne junakinja), Austrijance, Srbe... Slijepa ulica u kojoj postavljenu u DK Gavella uzvikuje: Od Krleže ja ne dijelim sebe. izlaz je, dakle, za sve situacije i više se ova nacija veæ dugo nalazi poèinje Svaka èast majstore. od toga, on je naša mala Biblija, Krleža pitanjem: tko je sljedeæi na redu? je naš kajkavski Homer i istine koje Krleža, hrvatska viagra svi hrvatski stališi; seljaci, èinovnici i Hrvatski plač scrpljujuæe, dozlaboga dosadno Krleža, taj mraèni tip u èijem kom- intelektualci, prije no što ih prekrije Taj hrvatski plaè uvijek je okrenut i tupo. Gledajuæi predstavu pletnom književnom opusu, osim dvije crna zemlja, trebaju znati – posjeduje prošlosti i neèemu što smo izgubi- Latinovitz s balkona prepunog èasne sestre, ne postoji nijedan pozi- on. Ispunjeni smo ponosom jer imamo li. Zamislite kulturu koja se najveæi kazališta Gavella osjeæao sam se kao dio svoga vremena bavi neèim èega starèiæ koji umotan u dekicu drijema NEMA. U programskoj knjižici za ovu pred televizorom te se povremeno predstavu osim dugog teorijskog tra- budi uznemiren agresivnim zvukovima ktata Velimira Viskoviæa o Krležinim ili slikama s bliješteæeg ekrana da bi poslovima s Filipom Latinoviczem iz ponovo, okupan nezdravim znojem, tridesetih godina prošlog stoljeæa, ne utonuo u neku vrstu bolesne omamlje- postoji niti jedna jedina rijeè vezana nosti. Gledati te masovne i ispreturane za današnji pogled na Latinovicz case. scene u kojima se miješaju narodne Povratak Filipa Latinovicza zaista govori nošnje, zvukovi kabareta, budnice i o problemu pojedinca u jednom vre- davorije, malograðanski ugoðaj i lama- menu, ali osnovna slabost ove predsta- tanje pojedinca od nemila do netraga, ve jest u tome što ne postavlja pitanje pratiti to preteško bivstvo hrvatskog èo- što nam taj mladi èovjek s koferom znaèi vjeka s iskljuèivim ciljem da se opet po danas. sedamstodvanaesti put pokaže tragièan Sama izvedba u kojoj je sudjelovala usud i naroda i njegovih rijetkih intele- kompletna Gavellina sindikalna podru- ktualaca – stvarno je teško. žnica glumaca (koja je, ruku na srce, tek obavila posao po zadatku, više-manje Od cmizdravosti do korektno), osiromašena za barem èe- čangrizavosti tvero prvaka ove kuæe, trebala je pomi- Roman Povratak Filipa Latinovicza riti sve kuæne duhove, prekriti kaverne èitali smo svi i njegova osobitost u koje zjape veæ godinama i podariti za tome je što je svatko od nas svog Filipa pedesetu obljetnicu Gavelle jedan negdje u osami kreirao na svoj naèin. upakirani nacionalno tragièni spektakl. Režiser Zlatko Vitez htio je grandioznu Nije bilo važno na toj premijeri što je narodnu fresku punu trauma, patosa Gavella veæ godinama u krizi, što veæ i tragike, i to je i dobio. Za potrebe jako dugo njezin repertoar ne postoji proslave pedesete obljetnice postojanja kao osmišljeni program, nego je bilo Gavelle možda je to i dovoljno, ali je li važno da te veèeri na pozornicu iskoèi dovoljno i za nas? U krkljancu ledenih jocker za sve Krešo Dolenèiæ i pozdra- ekspresionistièkih slika, nacionalnih vi novodolazeæe vlastodršce Šeksa i trobojnica, prostitutki, Internacionale i Kosoricu, da se ministru kulture obrati puèkog pejsaža, inaèe bezbojni Darko s dragi naš Božo i najavi repertoar bolji Milas kao Filip Latinovicz uopæe se od svih dosadašnjih. nije ni vidio. Umjesto njega, smrt i S distance gledano, odgovornost propast, karv i megla, lebdjeli su nad za ovakvo ljigavo stanje leži i na èo- našim glavama tijekom cijele pred- vjeku koji nas je sa sebi svojstvenim stave. Stanje svijesti ovdašnjih ljudi, cinizmom sve te godine promatrao s na individualnom i na nacionalnom Gvozda, pa bi pravedno bilo omoguæiti planu, bar je jedno stoljeæe ispunjeno mu nekim èudom da barem na trenu- filozofijom posrtanja, zakinutosti i tak prošeta meðu tim ubogim zemalj- nepravde: nikako da se dogodi da ba- skim crvima koje je cijeli život gledao rem jedna generacija stekne poriv da s nedostupne visine. Ne sumnjam, pri juriša na nebo, recimo u ime života kao tom susretu, u skladu sa svime dosad fascinantne avanture. Nepodnošljiv je reèenim, odbojnost bi bila silna i obo- naime taj permanentno penzionerski strana, no u nedostatku realnije mogu- mentalitet ove kulture koja stalno na- ænosti, bio bi to jedini istinski Povratak rièe nad svojom sudbinom i sudbinom Filipa Latinovicza. VI/123, 12. veljače 2,,4. 33

kazalište

Boal u renesansnom kontekstu ili teatar pivnice

Daniel Pavlić zališnu izvedbu Boalova kazališta uz pomoæ zagrebaèke voditeljice radionica Nataše Govediæ. Uz Natašu bi, kao Uz Radionicu kulturalne konfrontacije jokeri i glumci, nastupili Vili Matula i održanu od 18. do 20. prosinca u Nebojša Borojeviæ Borko, legenda sisa- èke Daske. Organizatori bi bili Puèko Hrvatskoj Kostajnici otvoreno uèilište Hrvatska Kostajnica te HHO. Bio sam zainteresiran jer bi na radionicama nas nekolicina bivših “kaosovaca” (èlanova udruge koja se lužeæi se starom izrekom Ako ugasila) nešto i nauèili o preokretanju neæe brdo Muhamedu, hoæe Muhamed ustajalih situacija, a ne samo preokre- brdu, jokeri Boalova teatra i nje- tanju oèima. Nakon nekoliko dana, govi mladi glumci prebacili su “daske upoznali smo Natašu, Vilija, Borka i koje život znaèe” u pivnicu kao sredi- Sašu koji su se dali na posao s nama, šnje kostajnièko okupljalište. Sam ter- amaterima okupljenima kao Inicijativa min izvedbe bio je pun pogodak, upra- nadrealista Kostajnice – INK. Sljedeæe te izvrsnim glumcima Vilijem, vlja najmlaðu, potaknuo je i stvarnu vo i “ciljan” kako bi se pogodila špica je bilo progovoriti o problemima našega Nebojšom i Aleksandrom, uputila se socijalnu radnicu da se ukljuèi u subotom uveèer. Odluèen je i naziv: grada, te postaviti scene koje æe akti- na “mjesto zloèina”. Velik broj oku- rješavanje problema. Problem toèe- Oko gajbe! I zaista, sve se odvijalo oko vno ukljuèiti i publiku u sudjelovanje i pljenih pozdravio je ulazak u pivnicu. nja alkohola maloljetnicima, nasilja i gajbe, u prostoru pivnice Gaudeamus u traženje rješenja tih problema. Nakon Naime, ovaj put smo mogli vidjeti na žicanja novaca, te nepovjerenje prema Hrvatskoj Kostajnici. Ali ipak, vratimo trodnevnog druženja, odluèili smo našu jednom mjestu nekoliko generacija. policiji, koja u mnogim sluèajevima ne se nekoliko dana unatrag. predstavu Oko gajbe izvesti baš na mje- Prva scena se bavila pitanjem agresije, izlazi na dojave nasilnièkog ponašanja, Na mjestu zločina stu gdje se naši problemi pojavljuju, te otuðenosti i siromaštva. Publika je privukao je pozornost okupljenih. gdje je publika, koja više ne posjeæuje reagirala i aktivno se ukljuèila u pro- Boalovo kazalište došlo je u pravi U razgovoru s Bojanom Munjinom iz kina, kazališta i ostale kulturne ustano- blem. Obitelj bez vremena za svoju trenutak u Hrvatsku Kostajnicu! Ovaj HHO-a napomenuo sam da je u mome ve: u pivnici! djecu koja odlaze na put bez povratka, naèin “dijaloga demokracije” otišao gradu problem neaktivnosti ljudi koji Nekoliko generacija zajedno konzumirajuæi razne opijate, bio je je korak dalje, jer su napravljeni prvi ne žele nikakav oblik kulturnih mani- takoðer jedan od problema koji je pomaci i ideje da kazališna scena zaži- festacija. Kazališne predstave izvode U 21 sat 20. prosinca skupina napokon izašao u javnost. Sljedeæe vi i u ovim dijelovima Hrvatske. Bio je se za dvadesetak graðana, a kino pred- graðana i uèenika kao Inicijativa na- scene su bile takoðer vrlo aktualne pravi užitak ploviti na valovima okru- stave su èesto otkazane jer manjka drealista Kostajnice (INK – svijetla – nasilje u obitelji i maloljetnièka tne stvarnosti uz sigurnost kazališnih posjetitelja. Bojan mi je predložio da mrlja grada), predvoðena voditeljicom delinkvencija. Otac alkoholièar koji kapetana i zbiljski etièki angažman napravimo u Hrvatskoj Kostajnici ka- Boalova kazališta Natašom Govediæ, maltretira svoje tri kæeri, te zlosta- kostajnièkih sugraðana.

Sisak na Boalovim daskama

Natalija Glijaković zaplet s mrtve toèke. Spekt/aktorstvo je bilo raznoliko, a sve je veselilo su- djelovanje dvanaestogodišnjaka koji je Uz Radionicu kulturalne konfrontacije zaustavljao situacije, propitivao aktere održanu od 16. do 18. siječnja 2004. u i svom snagom pokušao naæi povoljne opcije. Nataša Govediæ i Vili Matula Sisku i pokretanje FOSNE (Boalova Forum navodili su raspoloženi skup na smi- teatra) u Daskalištu šljenu akciju, na razradu problema. Kalupi obesnaživanja Jednoobrazno mišljenje kao domi- a bi se uprizorilo Boalovo kazali- nanta svakodnevice centar je propiti- šte potlaèenih, potrebno je imati vanja forum teatra u nastojanju da se konfliktnu situaciju na sceni, promjene koje nastaju na sceni poku- ja, To je njihova privatna stvar, i rijetko sobom i uvidio da ne postoji nepro- publiku raspoloženu da mijenja stanje šaju infiltrirati u društvo kao pozitivni reagiramo èak i onda kada to postanu mjenjivost ako postoji i najmanja želja stvari i arbitre/jokere. Sišèani su kao pomaci prema boljoj zajednici. Izaæi naše stvari. Nemamo potrebe biti junaci za promjenom. I naravno da problemi opresore naznaèili nasilnike u obitelji iz kazališta s osjeæajem da postoje al- ulice, lakše je prigovarati iz prikrajka. i dalje stoje tamo gdje su ostavljeni, i školi te nedodirljive gradske èelnike. ternative i da stav A što se tu može, koji Ne želimo prihvatiti odgovornost, pri- ali se stvorila neka težnja za razumije- Rješenja su tražili iz perspektive žrta- obièno prati slijeganje ramenima, nije mamljivija je reèenica A jesam ti rekao da vanjem, propitivanjem i djelovanjem va, ali na naèin da se mijenja èovjekov tako samorazumljiv kakvim se obièno to ne ide tako. u skladu s tim. Možda je to onaj prvi stav, a ne karakter. Prihvaæanje stanja èini. Ako znamo da postoji zlostavlja- korak kojim æe se napokon prekora- stvari i traženje alternativa tek iz onog nje, fizièko, psihièko ili duhovno, èo- Subjekti učenja èiti vlastita pasivnost u svrhu raðanja što se ima, a ne pokušaj da se radikal- vjeka, životinje, prirode, imamo priliku U Daskalištu je jedan grad u ma- pravog subjekta, tj. onog koji svjesno nim zahvatima u osobu popravlja svijet. stati na kraj barem neèemu od toga. lom radio na poboljšanju sebe samog, djeluje, za razliku od onog koji jest i Dobrodošle su bile sve ideje, ali se na- Samo nam nekako uvijek nedostaju suoèio se s problemima koji traže da jedino to može sa sigurnošæu reæi za glasak stavljao na one koje su pomicale katalizatori. Imamo isprike A zašto baš se na njima radi, suoèio se sa samim sebe. 34 VI/123, 12. veljače 2,,4.

kritika

ðutim, utjecaj na Foucaulta trajno imao Tri episteme Friedrich Nietzsche, kojega je, zajedno To se razilaženje odvijalo kroz tri epi- s Georgesom Batailleom uveo na velika steme, koje Foucault detektira od 16. vrata na francusku intelektualnu pozorni- stoljeæa do njegova vremena. Renesansu Spori dolazak cu. Ne samo da je prevodio njegova djela 16. stoljeæa obilježava naèelo sliènosti i pisao o njemu nego je i neke njegove tih dvaju poredaka i njihova korespon- pojmove, ponešto preraðene, ukljuèio u dencija. Klasièno razdoblje 17. i 18. svoj opus. stoljeæa obilježeno je kljuènim naèelom i brzi odlazak Bavljenje institucijom ludnice i klini- reprezentacije (predstavljanja), artiku- èkim ludilom Foucaultu je bio dobar uvod liranome kroz sustave maematizirane i priprema za proširenje “optužnice” pro- znanosti, taksonomije i genetièke anali- čovjeka tiv modernistièkog pojma humanizma, a ze. Slika je u središtu znanja te episte- to znaèi za cjelovitu kritiku zapadnjaèkog me, koja je zaokupljena ustanovljenjem pojma èovjeka, kakvim ga poznajemo univerzalne metode analize koja bi dala i predmnijevamo danas. Rezultat toga sigurnost spoznaji. Ipak, savršeni red, Siniša Nikolić truda je knjiga pred nama koja nosi i koji se uspostavlja izmeðu naših predo- znakovit podnaslov – Arheologija humani- džaba i znakova kojima ih iskazujemo, a stièkih znanosti. Treba se, dakako, prisjetiti koji predstavlja ureðenost bitka, samo intelektualnog konteksta toga razdoblja je poredak univerzalnog oznaèitelja Napokon na hrvatskome temeljno u Francuskoj i cijelog vala knjiga kritièki iz kojega je izgurano oznaèeno, koje orijentiranih prema društvenom i intele- je u renesansi još dolazilo do izražaja. postmodernističko djelo koje se ktualnom establišmentu, koji je zapoèeo Klasièno doba, meðutim, zadržava i bavi rekonstrukcijom epistema Lévi-Straussovu knjigom Divlja misao, dalje respekt prema svijetu stvorene iz 1961., i njegovim kritièkim osvrtom prirode, koja se doživljava danom od humanističkih znanosti od 16. stoljeća li on anticipirao i ocrtao probleme koji na Sartreovu, a mogli bismo reæi cjelo- Boga, a uloga èovjeka je u opisivanju, do danas, tj. detektiranjem režima, nadilaze pomodnu popularnost i pred- kupnu egzistencijalno-fenomenološku klasificiranju i interpretiranju stvorenog poredaka istine, načela koherencije stavljaju strukturalnu patologiju dugoga filozofsku paradigmu pedesetih godina u svijeta posredstvom umjetno stvorenog trajanja. Francuskoj. jezika znanosti, sasvim konvencionalnog na kojima leži poredak diskursa Mi smo, meðutim, u paradoksalnoj poretka znakova. humanistike kao cjeline situaciji; Foucault u nas nikad nije dose- Nadolazak èovjeka dogaða se na pri- gnuo ni informacijski minimum zaslu- jelazu iz 18. u 19. stoljeæe. U moderni žene slave i utjecaja, kao ni minimum slavodobitno isticano naèelo èovjeka kao Michel Foucault, Riječi i stvari: Arheologija prevedenih djela, da bismo mogli reæi da mjere svih stvari rezultiralo je pogubnim humanističkih znanosti; s francuskoga je za našu javnost njegovo djelo apsolvira- Upravo je Foucault tvorac antropocentrizmom. To znaèi gublje- no – bilo u negativnom bilo u pozitivnom njem povezanosti sa šarolikim svijetom preveo Srđan Rahelić; Golden marketing, smislu. Èak i oni autori koji su ga èitali, koncepcije smrti čovjeka biæa, materijalne i duhovne prirode, koji 2003. ili citirali u svojim djelima, nisu mu po- su ovome “ljudskom dobu” jednostavno sveæivali veæu pozornost. U odnosu na i odbacivanja naivnog izgnani iz “prihvatljivog” polja predoèa- sveprisutnog Jacquesa Derridu, Foucault vanja. Èovjek je tako postao povlašteni je ostao “opæepoznata enigma”: svi su za antopocentrizma moderne, i nadreðeni subjekt meðu neljudskim njegove ideje znali, ali nitko se njegovim objektima, kojima se prešutno odrièe apokon se i to dogodilo. djelom, barem za širu kulturnu javnost, antropološke formulacije pravo na poštivanje, a zatreba li i na Izdavaèki dogaðaj, po svemu su- nije dublje bavio, i nitko o njemu nije postojanje. Ta se pozicija totalizira i deæi s velikim zakašnjenjem, ali opširnije pisao. Iznimka je Vladimir Biti i koja je postala tako proširuje na èovjeka samoga, pa je on vrijedan strpljenja, pohodio je hrvatski njegov Pojmovnik književne teorije, u kojemu popularna u postmoderni istodobno i subjekt i objekt spoznaje. U kulturni prostor. Veliki Meštar svih pos- je Foucaltu posveæen primjeren prostor, potpunoj pozitivnosti i iskazivosti zna- tmodernista Michel Foucault i njegovo ali opet, ne samo njemu i ne prije svega nja o sebi i o svijetu leže èimbenici kraja kljuèno djelo Rijeèi i stvari napokon su se njemu. Mora se, dakako, istaknuti i Radu te koncepcije èovjeka, glasovite smrti ukazali na hrvatskom jeziku, gotovo 40 Kalanja, prireðivaèa i prevoditelja jedi- èovjeka, zapravo modernistièke, antro- godina nakon prvoga izdanja, 1966. Iako noga cjelovitijeg prijevoda Foucaulta na pocentriène antropologije. Na podruèju je ta èinjenica skandalozna sama po sebi hrvatski dosad, knjige Znanje i moæ, a koji “Smrt čovjeka” znanosti, klasièni oblici znanja o bogat- i upuæuje na duboko promišljanje mita je i struèni redaktor i pisac informativnog stvu, univerzalnoj gramatici i prirodnoj o našoj “uljudbi” kao i na meditacije pogovora našem izdanju Rijeèi i stvari. Strukturalistièki prigovor jedno- povijesti mijenjaju se u nama danas o mnogim drugim “odviše ljudskim” Zato je teško reæi da je Foucault pomalo dimenzionalnosti, linearnosti, jalovoj dobro poznate ekonomiju, filologiju i razlozima te kulturalne insuficijencije, zaboravljen, i da se treba podsjetiti na racionalnosti, pa i naivnoj ideji napretka biologiju. U kontekstu tih znanosti, ushit nad ovim izdavaèkim pothvatom njegov rad, kad nikad, do ove knjige, nije humaniteta moderne osnovno je pola- èovjek postaje obogotvoreni Stvaratelj može potamniti jedna druga, relevantnija niti bio primjereno prezentiran u našoj zište i nadahnuæe Foucaultove knjige. i zadobiva mjesto Boga. Paradoks je tog dvojba: koliko je još uopæe Foucaultovo kulturi. Možda æe se nakon izdanja njego- Uz to, njemu je stalo pokazati nastanak pojma èovjeka u njegovu empirijsko- djelo danas aktualno? U vremenu silne ve najpoznatije knjige, nešto u tom smi- kantijanske, humanistièke antropologi- transcendentalnom dvojstvu, koje one- akceleracije znanstvenih spoznaja, pre- slu promijeniti, ali dosadašnji su rezultati je, koja se u ovoj knjizi oèitava tek kao moguæava apstraktni, prosvjetiteljski strojavanja na geopolitièkoj sceni globa- poražavajuæi. puka, uglavnom idealistièka, ideologija. pojam humanizma, kojemu se Foucault, liziranog svijeta, otvaranja svih sustava Tako je upravo Foucault tvorac konce- Optužnica protiv “humanizma” svojom “antihumanistièkom” pozicijom najnevjerojatnijih kombinacija, kao što pcije smrti èovjeka i odbacivanja naivnog oštro suprotstavlja. su fuzije èovjeka i stroja, nanotehnologije Za ovu priliku treba reæi da je Michel antopocentrizma moderne, antropološke i biotehnologije, cyber-kulture – koga Foucault svoju karijeru zapoèeo poèe- formulacije koja je postala tako popular- Nesaglediv utjecaj bi još trebale zanimati suptilne analize tkom šezdesetih godina 20. stoljeæa kada na u postmoderni, a moglo bi se reæi da Arheologijsku metodu propitivanja diskurzivnih praksi i smjene epistema u je u nekoliko radova o nastanku ludnica vrijedi i danas. Otvaranje ljudskoga duha epistema humanistièkih znanosti šezde- humanistici u posljednjih pet stoljeæa? u vrijeme prosvjetiteljstva u Francuskoj ekologiji, nepoznatome životu virusa i ba- setih, Foucault æe tijekom sedamdesetih Podsjećanje na nešto što i privukao pozornost šire javnosti. Veæ je kterija, teorija kiborga, ufologija, i mnoge zamijeniti prvo genealoškom metodom, a u tim radovima, od kojih je najpoznatija druge koncepcije posljednjeg desetljeæa kasnije i analitikom moæi, i prijeæi s ana- nismo imali knjiga Povijest ludila u doba klasicizma iz mnogo duguju upravo toj ranoj kritici lize poretka diskurza na poredak samih Ako vam to slièi retorièkom pitanju, 1961., bio uoèljiv novum koji je Foucault antropocentrizma. stvari. Rijeè je, zapravo, o naèinima su- potpuno ste u pravu. Kratak je odgovor unio na tadašnju humanistièku pozor- Ipak, knjiga Rijeèi i stvari bavi se na ptilne kontrole i nadzora kojima se Moæ, – baš sve misleæe ljude trebalo bi zanima- nicu. Sasvim osebujan, gotovo poetski prvi pogled užom temom: rekonstrukci- kao kreativni i tvorbeni subjekt, nenasil- ti djelo Michela Foucaulta. Prije svega, izrièaj, širok zahvat teme na razmeðu jom epistema humanistièkih znanosti nim, diskretnim postupcima perpetuira u njegovo je djelo kljuèno i temeljno za povijesti kulture, civilizacije, i društvenih od 16. stoljeæa do danas. Arheologijska vjeènom Benthamovu Panopticumu. Pri razumijevanje fenomena postmoderne, struktura; oštrina, misaona dosljednost metoda ovdje znaèi rekonstrukciju uvje- kraju svojeg relativno kratka života (umro ili ako hoæemo poststrukturalizma, bez i radikalnost mišljenja, kritiènost prema ta moguænosti konstitucije znanja, a to je 1984., u 58. godini života), tim se feno- obzira na naše osobne afinitete. Drugo, kulturnim i institucijalnim dominantama. znaèi detektiranjem režima, poredaka menom bavio u trodijelnoj, nedovršenoj mi još živimo u sjeni (ili sjaju) postmo- Može se reæi da je Foucault, kritièkim istine, naèela koherencije na kojima leži Povijesti seksualnosti. derne aure, bili mi toga svjesni ili ne, pa tematiziranjem institucionalnog nastanka poredak diskursa humanistike kao cje- Nesaglediv je utjecaj koji je se njegovi uvidi još odnose na same te- ludnica kao i medicinskog dijagnostici- line. Taj temeljni kôd jedne kulture (u Foucaultovo djelo ostavilo na suvreme- melje današnjeg stanja stvari. I kao treæe, ranja ludila, dao teorijski temelj antipsi- ovom sluèaju episteme) odreðuje ne samo nom tržištu ideja, ali i relevantnih, sasvim treba napomenuti da Foucaultov opus hijatriji. To sve ne treba èuditi znamo li kriterije istine nego i empirijske poretke nediskurzivnih praksi. Njega i njegovo stoji sasvim samostalno i autonomno u da su njegovi uèitelji bili Louis Althusser, te episteme koji se nadaju svakome poje- djelo ipak je teško klasificirati i smjestiti odnosu na “postmodernu pripovijest”, osebujni marksist, Georges Bataille, dinom èovjeku u njegovu svakodnevnom u neki znanstveni pretinac. To je možda prethodeæi joj, prožimajuæi je, i na koncu svestrani prouèavatelj tamne strane za- životu. Foucault æe se, meðutim, u ovoj i razlog izostanka njegove promocije kroz nadilazeæi je. Njegove su ideje izvršile padne kulture, i Claude Lévi-Strauss, knjizi usredotoèiti na konstituciju znanja institucije sustava. Za nadati se je, me- mnogo veæi utjecaj na kulturni kontekst revolucionarni antropolog, skeptièan i simbolièkih reprezentacija i njihovih ðutim, da æe objavljivanje njegova naj- svojega doba, negoli smo toga uopæe prema ideji progresa zapadne civilizacije i odnosa prema poretku stvari. Upravo poznatijeg, ali i u svoje vrijeme najbolje svjesni, oslobaðajuæi silnu energiju u svim njezine neopravdane nadmenosti prema je ta podvojenost poretka rijeèi i stvari, prodavanog djela, potaknuti ne samo veæi sferama tadašnje, ali i današnje produkci- ostacima primitivnih zajednica koje je njihovo razmimoilaženje, obilježje svijeta intelektualni nego i nakladnièki interes je ideja. Moramo se, na koncu, pitati nije tako temeljito uništila. Najveæi je, me- moderne, posljedice kojih živimo i danas. za tog enfant terriblea postmoderne. VI/123, 12. veljače 2,,4. 35

kritika

U Vukovićevoj drugoj zbirci Gdje se kozmologija srami pjesama šuma-povijest- zavičaj, gdje se sve odvija, svoga imena mjesto je apokaliptičnih zbivanja – svršetaka i početaka, ambivalentnih Sanja Jukić i delirij i logoreja oznaèavaju poremeæeno, mahnito stanje svijesti, odnosno bolesnu stanja i emocija – osjećaja hiperprodukciju rijeèi, vežu se uz oèev vlastite egzistencijalne glas i u startu mu umanjuju vjerodostoj- Druga Vukovićeva zbirka pjesama nost te urušavaju hijerarhijski oèekivanu ukorijenjenosti, a istodobno odmiče se od prevladavajućega autoritativnost. Dakle, do svojevrsne frojdovske eliminacije ipak nadtekstno obiteljskoga raskola neorealizma prve, isprepliće imaginarna dolazi. provodnom i intenzivnom sviješæu o ko- polja mitologije i impulse stvarnosnoga, Detroniziranje kršćanskih ikona naènosti života) – osjeæaja vlastite egzi- stencijalne ukorijenjenosti, a istodobno Poèevši od oèeve smrti, od smrti jelena, gradeći prostor obračuna s nekim Zbirka zapoèinje od kraja – tjelesnom obiteljskoga raskola, sinovljeva otpora i lirski junak-sin fragmentima zajednièke smræu lirskoga junaka – pjesmom Povijest, intimnim duhovima prošlosti i prostor autsajderstva, oèevih muènih i nemoænih prošlosti, fotografijama, oblikuje njegov gdje on u stanju predsmrtnoga bunila, na osuda, osjeæaja krivnje i neuspjeha istodo- portret, gradi profil svoga odnosa s njim, ponovnoga rađanja oslobođenoga, ali razmeði zemaljskoga i nebeskoga, smisao bno, želje za proèišæenjem i iskupljenjem. pokušava pronaæi dodirne toèke njihove svoga života svodi na neispunjeno i pro- ipak rezigniranoga identiteta Mitološka i kvazimitološka biæa, uz veæ intimne povijesti (Usavršio sam govor jelena pušteno. Odatle tekst dalje u zbirci kreæe spomenute životinje (osloboðene even- i srna, ali …Postali smo / otuðeni jarci s ruba u retro reviziju, uvijek ostajuæi koncen- tualno poznatih semantièkih konotacija), šume, gdje se kozmologija srami svoga imena), Tvrtko Vuković, Golmanu, lovcu, šumaru, triran u jednome svom segmentu na tu cijelom tom prostoru, dogaðajima i likovi- ali na koncu konstatira: Nema me u šumi. polaznu toèku, na smrt, kojom zapravo Meandar, Zagreb, 2002. ma daju bezvremensku, tj. svevremensku Tebe nema u šumi. zapoèinje rašèišæavanje mraènih predjela dimenziju, prizvuk iskonskoga, težinu Druga Vukoviæeva zbirka, vidjeli smo, prošlosti. sudbinskoga. odmièe se od prevladavajuæega neorea- Veæ spomenuti odnos oca i sina deter- lizma prve, isprepliæe imaginarna polja vrtko Vukoviæ je sedam godina miniran dubokim antagonizmom i nape- Oštar zavoj u poetici mitologije i impulse stvarnosnoga, gra- nakon pjesnièkoga prvijenca tošæu, mjesto je kojemu Tvrtko Vukoviæ U sjeni televizijskog tabletiæa uzvratni je si- deæi prostor obraèuna s nekim intimnim – Slijeganje ramenima, objavio drugu posveæuje najviše pozornosti. U tamnim novljev postuvid u sjeæanje na oca, slaga- duhovima prošlosti i prostor ponovnoga knjigu pjesama – Golmanu, lovcu, šumaru, “šumskim” prostorima individualne po- nje uspomena bez topline, s vremenske raðanja osloboðenoga, ali ipak rezignira- koja zapoèinje jednako tjeskobno i jedna- vijesti susreæu se razlièite manifestacije distance i gotovo rezignirano preispitiva- noga identiteta. I ovdje ostaje sklonost ko s poviješæu kao i prva. mitološkoga i magijskoga. Biæa koja su- nje i postavljanje dijagnoze toga odnosa. proznoj reèenici, koja je ponegdje prozna Tjeskoba privatne povijesti koja sreæemo – božanska biæa (Bog, Bogorodica, Ovdje se košmar mitološko-stvarnosnoga samo duljinom, a liriènošæu posve poet- uvodi u obje zbirke, proizlazi iz sumnje Isus), stvorenja što pripadaju osobno svijeta smiruje, reducira se kolièina ima- ska, dok ponegdje gotovo esejistièki de- u to je li bilo što proživljeno uopæe vri- usustavljenoj mitologiji (Bog-šumar, ginarnoga, a iz prethodnih ciklusa pre- skribira odreðeni termin ili pojavu (Šuma, jedno pamæenja i bilježenja. Povijest se Praznomar, konj od zlata, Šumarbezšumar… življavaju alegorijski likovi jelena, košute i Lopta, Puška). Zakljuèila bih – oštar zavoj identificira šumom (Šuma je povijest), a ), divlje životinje (jelen, zec, vepar, medvjed, zeca, èije se psihološke veze kristaliziraju. u poetici Tvrtka Vukoviæa. bog-šumar majstor je smrti. Krešimir Bagiæ košuta), poznata mitološka biæa (Jednorog), citira Duranda pa kaže: Gilbert Durand je hendikepirani likovi iz kršæanske mitolo- ustvrdio: “…šuma je centar intimnosti kao što gije (beskrilni anðeo, bezoki mutant Boga), na to može biti kuæa, spilja ili katedrala. Zatvoren razlièite naèine sudjeluju u rekonstrukciji pejzaž šume stvara sveto mjesto. U poèetku zbivanja vezanih uz situiranje subjekta u svakoga svetog mjesta jest sveto stablo. Sveto vlastitoj prošlosti te uz otkrivanje podrije- mjesto je kozmizacija arhetipa feminoidne inti- tla i anatomije traumatiène veze otac-sin. mnosti, šira nego makrokozmos doma. Šuma Detroniziranje kršæanskih ikona veza- je u poeziji Tvrtka Vukoviæa lajtmotiv èije no je uz resemantizaciju njihovih profila, se znaèenje identificira na poèetku zbir- pa je tako Isus tabletoman, Bogorodica ke, a u nastavku produbljuje i proširuje. izvor pohote s jasnim atributima seksu- Ona je uistinu alegorija povijesti, ali one alnosti, a Bog – ogromna gnjila tjelesina. privatne, pa onda i èitavog intimnog egzi- Umjesto svete obitelji – Boga, Marije i stencijalistièkog i civilizacijsko-kulturolo- Isusa, tu su jelen, košuta i zec, s tim da zec u škoga sklopa koji se uz to podrazumijeva. tekstu doživljava metamorfozu u jednoro- ga, èije tjelesne osobine (snaga, ljepota) Bog-šumar, majstor smrti imaju mitološku težinu pa su stoga na- Kao takav semantièki težak oznaèitelj, dmoæni u odnosu na zemaljskoga jelena. šuma postaje i mjesto variranja temelj- Uz to, subjektovo ironiziranje vlastite ne relacije otac – sin, koja dobiva gotovo religioznosti u potpunosti potkopava mitološke konotacije. Samo, taj sukob ideju o velikom božanstvu koje ljubavlju nema tradicionalne frojdovske konota- upravlja svijetom i ljudskim sudbinama. cije, odnosno ne vodi ocoubojstvu, nego Umjesto poniznosti, Vukoviæev lik ogor- suprotno. Otac je taj koji se bavi mišlju o èen je na Boga koji kažnjava, oduzima, metafizièkom sinoubojstvu jer ga ne uspi- uskraæuje, lažno zavodi, postaje majstor jeva pokoriti, ne uspijeva mu nametnuti smrti, zbog èega mu prijeti osvetom i dignitet svojega oèinstva (Bog-šumar, maj- odbacivanjem, a ustaljene ikone kršæan- stor smrti…/Plaèe što me ne tražiš / Bešæutni ske mitologije zamjenjuje profanima kao sine zajažljiva srca… ili Sin se potpisao krvlju. što su trosjed, televizor, nogometna lopta, / Nikad ga nisam nazidao na sebe, i Sine svih automobil, novac… mojih utakmica tebe æu u duboku vodu… itd.). U takvim okolnostima lirski govornik Trociklusno organizirani tekstovi sam preuzima ulogu moæi, žrtve, iskupi- stupaju u svojevrsni dijalog upravo kroz telja (Sudac sam na / Posljednjem okupljali- suèeljavanje tih dviju perspektiva – oèeve štu… Tada sam nestao kao janje ispod / Ruke u prvim dvama ciklusima (Ustvari volio a svijet se rasprièao… ili Zauzvrat mlijeku u sam samo nogomet i Šuma, lopta, puška) i kojem sam se utopio / Zalijevam tvoju mlakost sinovljeve u posljednjemu (U sjeni televizij- / Sine zaklani zahrðalom britvom…). No, ni skog tabletiæa). Iako je rijeè o dva viðenja iste u tako preustrojenom svijetu ne osjeæa stvari, kako autor napominje u citatnome se potpuno svojim niti potpuno dijelom uvodu, podnaslovne natuknice u prvim toga svijeta. Šuma-povijest-zavièaj, gdje dvama dijelovima – delirij, odnosno, logo- se sve odvija, mjesto je apokaliptiènih reja, izvantekstno sugeriraju, rekla bih, zbivanja – svršetaka i poèetaka, ambiva- superiornost sinovljeva pogleda. Naime, lentnih stanja i emocija (proizvedenih 36 VI/123, 12. veljače 2,,4.

kritika

I bezumlje je bez dubine

Gordana Crnković dvije pripovjedne perspektive: pisan votarenjem nego se propinje daleko izvan je u treæem licu, ali ipak uglavnom proporcija malograðanske pristojnosti. iz perspektive glavnog junaka, pa su Prikazivanje nerada i malograðanšti- svi likovi onakvi kakvima ih on vidi, ne s njezinim prikrivenim rasizmom, Glavna tema ovoga važnog no povremeno se Profesor javlja i u s njezinim fetišima kao što su obitelj romana je malograđanština iz koje prvom licu, otkrivajuæi èitatelju svoj i nacija, s njezinim licemjernim po- svijet intime, mašte i erotike. Profesor kušajima otpora, otjelovljenima u liku se lako sklizne u slutnje pakla i je potpuno isprazan tip. Kao tipièan Profesora, simptom su doživljaja života ludila, maštarije o seksu i nasilju; neoegzistencijalistièki junak svijet kao bezumlja, ali svakako i doživljaja doživljava kao užasno mjesto, a u sre- našeg društvenog trenutka kao tragi- glavni lik, Profesor, kao tipičan dini intelektualaca koji ga okružuju ne ène èinjenice. Prema našoj se stvarno- neoegzistencijalistički junak, svijet nalazi baš nikakvu duhovnu okrepu. sti i kulturi autor svojom ironijskom Netko tko bi od ovog romana oèe- prièom nastoji distancirati, pa i ekspli- doživljava kao užasno mjesto, a u kivao dobru stvarnosnu prozu, kritièki citno – sam naslov je signal izmješte- sredini intelektualaca koji ga okružuju doživljaj zbiljske sveuèilišne situacije nosti iz domaæih strujanja i vrijednosti, ne nalazi baš nikakvu duhovnu i dominantnih ideja koje je odreðu- koja se na sve moguæe naèine istièe u ju, jako bi se prevario. Ma koliko se cijama, u tužnim nedjeljama i tjesko- svim njegovim proznim knjigama. Pa okrepu problematiènom èinila zamisao da se bnim veèerima. Glavna tema romana ipak, naslov Wonderland posuðen je s roman o malograðanštini situira u sve- je malograðanština, njezini kukavièki natpisa na gaæicama putene junaki- uèilišnu sredinu, i k tome još vlastitu, modeli života, neautentiènost, sluèajni nje, a omiljeno piæe u Wonderlandu je Marinko Koščec, Wonderland, VBZ, nitko ne bi baš bukvalno trebao biti odabiri – profesionalni i intimni – iz – gemišt. Piæe koje nipošto ne asocira Zagreb, 2003. uvrijeðen. Wonderland nema ambicija koje se lako sklizne u slutnje pakla i na ambiciozno Košèecovo pisanje, portretirati stvarne društvene skupine ludila, maštarije o seksu i nasilju. Bijeg ali nepogrešivo podsjeæa na kiselka- ili fenomene, kako to nerijetko hoæe iz realnosti – zbog kojeg Profesor sve sti okus malograðanske stvarnosti stvarnosna proza. To što su njegovi druge vidi kao u iskrivljenom zrcalu Wonderlandovih likova. likovi manje ili više promašeni bleferi akon romana Netko drugi, obi- koje neprestano odražava tek njegovu Zbiljski likovi u izmišljenoj lježenog osciliranjem izmeðu stvar je, recimo, opæeljudskog usuda, osobnu promašenost – ipak nije moguæ hermetiènosti i feljtonistièke raspoluæenosti izmeðu stalnih zahtjeva kao trajna pozicija. priči eksplicitnosti, èija je radnja smještena tijela i rijetkih uzleta duha, a takoðer Autor Košèec osjetio je da je neoe- U kontekstu domaæe prozne pro- u Nizozemsku, Marinko Košèec odlu- i vizure glavnog protagonista, koji je gzistencijalizam složen projekt: stari dukcije Wonderland je iznimno važna èio se pozabaviti sredinom koju najbo- svoju duhovnu kapitulaciju veæ potpi- egzistencijalisti ipak su bili pisci s knjiga. Marinko Košèec je jedan od lje poznaje: Odsjekom za romanistiku sao, i sada mu preostaje vegetiranje i dubljom filozofskom potkom, koja je rijetkih domaæih pisaca koji piše i èita zagrebaèkog Filozofskog fakulteta, na mrzovoljan pogled na svijet. pomogla da njihov tjeskobni doživljaj književnost mimo domaæih trendse- kojem je, inaèe, osim glavnog prota- Nikakve osobite ideje ni projekti ne svijeta bude osnovom za prozni tekst. terskih preporuka, i koji se nipošto ne gonista romana zaposlen i sam njegov zamuæuju živote Wonderlandovih juna- Neoegzistencijalisti, pa meðu njima može uklopiti u nešto takvo kao što su autor. Netko drugi bila je dekadentna ka. Traèevi, preljubi i slutnje preljuba svakako i Košèec, nipošto ne nastoje lokalni trendovi ili trenutaène mode. prièa o stvaralaèkoj nemoæi, pitanji- ono su što ispunjava svakodnevicu tih filozofski utemeljiti svoje narativne Ipak, ovaj više nego solidan roman ma osobnog i nacionalnog identiteta dokonih i slabo plaæenih tipova. Vizura projekte. Tjeskoba i otpor prema pati od jedne boljke koju èitatelj i bijegu od tih pitanja, prièa koja je ispraznog Profesora nije nezanimljiva stvarnosti Košèecovih neoegzistencija- osjeæa od prve do posljednje stranice. nastojala naèeti europske teme, ali ih – on je ironièan, povremeno sarkasti- listièkih likova zato su kratkoga daha; U ovakvom tipu romana jednostavno je dotakla samo publicistièki površno i èan, lucidan promatraè, spretno portre- protjeran smisao za realnost vraæa se nema mjesta za likove iz zbiljskog naposljetku je sve to poentirala herme- tira one sliène sebi, senzibilno uoèava na mala vrata, u oblièju lijeènika koji medijskog svijeta, kao što su Minea i tiènom zamumuljenošæu, poigravanjem svijet grimasa, gestikulacije, glasa, primaju plave kuverte, majstora koji Mate Arloviæ, koji su se tu ipak zate- imenima (u romanu se, izmeðu ostalih, sve ono što otkriva prožimanje duha i popravljaju perilice, dobro plaæenih kli. Èudna je takoðer zamisao da se javljaju likovi Adam van Alle i Adam tijela, voljnog i nehotiènog, skrivenog automehanièara, urednika koji intele- neoegzistencijalistièka prièa situira na Navalle), nepotrebnim referencama na i javnog, a èemu pripovjedaè mnogo ktualnom proletarijatu uskraæuju hono- odsjek na kojem je pisac – zamislite neka opæepoznata mjesta iz Krležinih i više vjeruje nego artikuliranim idejama rare, ukratko u oblièju otrcanih likova – bukvalno na plaæi. Teško je ovaj Tolstojevih tekstova. Roman je doživio i stavovima protagonista. Svijet ideja koji neoegzistencijalistièki roman prei- roman usporediti s novim trendom žestoka osporavanja i pokoju pohvalu. definitivno nije autorova povlaštena naèuju u – crnu farsu. romana iz profesionalnog života, koji Autor je nakon tog izleta u hermetizam tema, ma koliko to èitatelj zbog nje- je potaknula knjiga 129.99 kn Frédérica možda osjetio da se treba vratiti tema- gova situiranja u sveuèilišnu sredinu Jesi za još jednoga gemišta Beigbedera, koja je denuncirala svijet ma i sredinama s kojima je intimnije možda oèekuje. Likove otkriva njihov U toj crnoj farsi zapravo se malo marketinga, no èiji je pisac nepo- vezan nego s mukama globalizacije i govor tijela, koji pripovjedaè detektira, toga zbiva: oèekuje se roðenje blizana- grešivo osjetio da likovi posuðeni iz problemima Nizozemaca. Wonderland i još više, razlièiti idiolekti pseudointe- ca, dogodi se majèina bolest na smrt, stvarnosti mogu funkcionirati samo nastavlja tamo gdje je uspješno poèeo lektualaca i intelektualaca, malograða- odlazi se u kupnju, otvara se stare u hiperboliziranoj, ludièki postavlje- istraživati autorov obeæavajuæi prvije- na, puèana, koji su doista vješto razra- ljubavne rane, izdrži se besane noæi u noj prièi. Zbiljski likovi u izmišljenoj nac Otok pod morem, ispripovijedan iz ðeni, što tekstu daje lakoæu i živost. braènoj postelji. I isproba se više mo- prièi to su uvjerljiviji što je literarna perspektive amoralnog i inteligentnog Neoegzistencijalistička crna guæih završetaka, u crnoj farsi svaka i konstrukcija u koju su uvuèeni fanta- cinika koji se gnuša provincijskog najbanalnija zamisao nekako prolazi, stiènija, artificijelnija ili pak sklonija nacionalizma i malograðanštine no farsa èak i recimo nasilje nad psom, pa i to èvrstim pravilima i konvencijama, što beznadno je zaljubljen u tipiènu agra- U romanu se ironiziraju neke po- da gazdarica stavlja otrov u kolaèe i su dobro znali i eksplicitno artikulirali mersku poluobrazovanu malograðanku. modne teme i figure intelektualnog truje podstanare, na kojima se iskalju- brojni pisci od Borgesa do mnogih Košèecov prvijenac bio je navijestio svijeta, tako figura pseudodisidenta i je zbog svoje nesreæe. I sve napokon autora žanrovske proze. No u neo- prije svega vrlo talentiranog pisca, s tema seksualnog zlostavljanja studen- završava na obiènom malograðanskom egzistencijalistièkom romanu, èak i osobitim smislom za prikazivanje fri- tica, koja, mora se reæi, više ispunjava izletu, s kakvim-takvim mirom od kada se prometne u crnu farsu, takvo volnog i banalnog. maštu nego stvarnost protagonista kojeg se tako žestoko željelo pobjeæi, i poigravanje sa stvarnošæu jednostavno Wonderlanda. Ipak, sve ono što je prota- s utješnom reèenicom jesi za još jednoga ne funkcionira. Èitatelj se ne može Tračevi, preljubi i slutnje gonistu – Profesoru – najvažnije, ipak gemišta. I sve je spretno izvedeno i oteti dojmu – zacijelo pogrešnom, no preljuba je tek sluèajno vezano za sveuèilište: to uglavnom dobro napisano, premda je zbog te narativne nespretnosti on se Glavni junak Wonderlanda ponovo je je svijet intime i malograðanske priva- poneka metafora prejednostavna, mo- mnogima nameæe – da cijeli pothvat donekle negativac, netko tko nije baš tnosti glavnog junaka. žda ona kada se Profesorovi problemi ima i tužnu dimenziju obraèuna s sposoban za zlo, ali zaslužuje autorovu Profesor je rezigniran i pomiren sa s kralježnicom povezuju s njegovom nekima izvan romana. Osobno sam ironijsku perspektivu. “Profesor” je sudbinom, no ipak i sretno oženjen, duhovnom sklonosti klonuæu (sve što ga sklonija vjerovati da nije rijeè o takvu mediokritet, obrazovan, ali bez ciljeva, spretno ukotvljen i opisan za svojim drži uspravnim pokazuje naèetost), nebu- ozbiljnom svjetonazorskom feleru, koji perspektiva, i osobito stavova, ovisnik obiteljskim stolom i u braènom kreve- lozan je zatim opis jablana koji se nije nijednom piscu sigurno ne može biti o neradu. U romanu se izmjenjuju tu, u obiteljskim akcijama i konverza- zadovoljio neupadljivim, kržljavim ži- od koristi. VI/123, 12. veljače 2,,4. 37

kritika

Mnogi kritičari očito polaze od realizma kao prvog, normalnog, Zbrkopis književno-teorijskog prirodnog načina pisanja, onoga koji – kao u staroj aparata definiciji – prikazuje zbilju onakvu kakva jest. Međutim, ne postoji Maša Grdešić pogledati bilo koju književnu kritiku koj i nedostižnoj razini esejistièko-komen- Jagne Pogaènik da se odmah spotakne- “prirodni” način pisanja: tatorskog diskurza. Pripovjedaè (odnosno mo o pojam stvarnosne proze ili, još bolje, pripovjedaèi, u prvom i u treæem licu) se stvarnosnosti. Slièni su pokušaji definiranja realizam je jednako kao ne upušta u rasprave o Beckettovu ro- Metafora o “blatu” mogla bi se primijeniti glavnog tijeka suvremene proze na okru- i modernizam isključivo manu Neimenovljivi, nego nam nudi sliku i na hrvatsku tranzicijsku svakodnevicu glom stolu dali nekoliko odrednica: orijen- fakultetskog života na razini svakodne- tiranost na stvarnosnu prozu, na kratku prièu, učinak jezika vice i traèa (odnosi na katedri, potpuna i na književno-kritički diskurz medija afirmacija urbaniteta naspram “seljaèiji”, te nemotiviranost profesora i studenata, koji se, čak i kad je riječ o pozitivnom davanje vrijednosti èitanosti i tržištu. uglavnom ipak studentica, rasprave o Ako je Košèecovo mjesto prije objavlji- Košèec loše prolazi kod kritike jer ga tome treba li zakljuèavati nastavnièki prikazivanju Koščecova novog romana, vanja Wonderlanda u medijima bilo sasvim je teško pratiti (Novakova neprohodna WC, pukotina izmeðu drugog i treæeg znaju služiti jedino stereotipima na liniji jasno definirano kao marginalno, sada tekstura, Pogaènik piše da je teže èitljiv). kata, posjet japanske princeze, pred- stvari više nisu tako jasne, te književni Meðutim, hvali se kritièar ciljajuæi na stavljanja antologija, zbornika i zbirki postmodernizam-stvarnosnost kritièari u potrazi za klasifikacijskom svoj tekst o romanu Netko drugi: uvjerljivo poezije). Profesor je snažnije formiran ladicom o tom autoru pišu vrlo zanimlji- najgoru kritiku dobio je ovdje, kad sam njegov medijskom (popularnom) kulturom, Uz recepciju romana Marinka Koščeca ve tekstove. Kao dobar okvir za analizu postmodernizam nazvao “zbrkopisom” i igno- nego francuskom književnošæu (“eli- poslužit æe terminologija pratiteljice riranjem temeljnih pripovjednih postupaka što tnom” kulturom). To najbolje dokazuje književnih trendova Jagne Pogaènik koja se zatim plasira kao “nešto što mi ne možemo njegova nesvjesna navika da usred sva- Wonderland opisuje kao inteligentan odgovor razumjeti” buduæi da ne predajemo svi fran- kog predavanja poène komentirati neku ranskript s okruglog stola na temu na model tzv. stvarnosne proze, te prikaz cusku književnost na Filozofskom u Zagrebu. temu iz novina ili s televizije, a roman je Situacija u novoj domaæoj prozi, zakljuèuje tvrdnjom da roman svoje èi- Zbrkopis? Tko kaže da nema negativnih pun malih kulturoloških analiza, poput objavljen u prošlom broju Zareza, tatelje može pronaæi i meðu nostalgiènim kritika? Ipak, zanimljivije se ovdje pitati dekonstrukcije novinskih rubrika, kvar- pokazao je da se najviše vremena utrošilo postmodernistima i meðu zastupnicima što toèno Perišiæ misli pod temeljnim pri- ta, nedjeljnog ruèka, strukture putnika na razgovor o FAK-u. Glavnu je rijeè stoga “stvarnosnosti”. Te dvije kategorije, pos- povjednim postupcima? Pripovijedanje, di- u autobusu i tramvaju, života s rodite- imao Kruno Lokotar, kao sudionik i, kako tmodernizam i stvarnosna ili mimetièka jalog i opis? Kad je rijeè o romanu Netko ljima do èetrdesete, potrebe hrvatskih sam kaže, insider pokreta. Njegov status proza, kljuène su za gotovo svaki iskaz o drugi, može nas više ili manje iritirati znanstvenika za sastavljanjem zbornika gurua i hagiografa FAK-a temelji se na Košèecu na koji sam naišla. Stvarnosna modernistièka struktura – šest pripovje- i pojmovnika. Upravo to rušenje granica dokazima o poznavanju “prave” istine o proza, pretpostavljam, zapravo znaèi re- daèa, nedoreèeni odnosi meðu njima, izmeðu visokog i niskog, elitnog i po- nekoj situaciji, kao kad tvrdi da nije više alizam, shvaæen kao književnost koja na glazbena metafora suite u komponiranju pularnog, akademskog i svakodnevnog ljudi došlo na festival kad su svirali Pipsi, neki naèin odražava stvarnost. Takoðer, romana – ali otkad to unutarnji monolog (demistifikacija rada na fakultetu), te nego da su se s njihovim dolaskom na mnogi kritièari oèito polaze od realizma (struja svijesti, ako želite) više ne ulazi njihovo supostojanje èini taj roman pos- pozornicu svi zapravo razišli: Bio sam tamo kao prvog, normalnog, prirodnog naèina u temeljne pripovjedne tehnike? No, tmodernistièkim u sasvim drugom smi- pa znam. Uz inzistiranje na posjedovanju pisanja, onoga koji – kao u staroj defini- u redu, Perišiæ novi Košèecov roman slu od neprohodnosti teksta i njegova znanja o konkretnim dogaðajima koji su ciji – prikazuje zbilju onakvu kakva jest. odluèuje ocijeniti pozitivno, ne najma- intelektualizma. se zbivali ispred bine, Lokotar svjedoèi i Meðutim, bez obzira koja je ishodišna nje stoga što smatra da je njegova kritika o dogovorima koji su se odvijali iza kulisa, toèka našeg èitateljskog iskustva, ne poluèila pozitivan efekt, pisac se unormalio, Vrag uvijek sere na velik kup a odnose se prvenstveno na selekciju i postoji “prirodni” naèin pisanja: realizam ostavio se “turbo-fikcije” i ušao u situaciju koju Ako je Košèec novim romanom po- pozivanje pisaca na festival. Pokazuje se je, jednako kao i modernizam, iskljuèivo dobro poznaje. Ponovno, dakle, realisti- kazao da je spreman (ne nužno zbog da FAK nije baš funkcionirao na temelju uèinak jezika. èniji romaneskni diskurz funkcionira kao savjeta kritièara) raditi na svome stilu inkluzivnog principa, nego da su izbornici Odbojnost dijela struke prema udalja- “normalan”. pisanja, i mediji su zauzvrat postali iskazivali svoju moæ iskljuèivo na temelju vanju od realizma kao normalnog stanja Ono što kritièarima tako smeta kod mnogo popustljiviji prema njegovim kriterija vlastita književnog ukusa: Kao književnosti uoèljiv je u novoj Povijesti Marinka Košèeca možemo sada prepo- tekstovima. Opinion-makersi mahom su prvo, ne postoji tako nešto kao fakovska proza, hrvatske književnosti Slobodana Prosperova znati kao modernistièke pripovjedne napisali pozitivne kritike, ali pojmovna nego samo proza koju smo odluèili podržati. Novaka. Novak tako za Košèeca kaže da postupke, koje Pogaènik i Perišiæ nazi- pomutnja, “zbrkopis” kad je posrijedi Naravno, FAK kao opozicija DHK-u ne piše mimetièku prozu, a to uoblièuje u vaju postmodernizmom, a Velimir Viskoviæ književno-teorijski aparat nastavlja obli- nije mogao pozvati Aralicu ili Fabrija jer negativan vrijednosni sud o njegova prva neomanirizmom. Takoðer mu se zamjera kovati nespretnu Košèecovu medijsku bi taj èin svakako otupio njihovu subver- dva romana, Otok pod morem i Netko drugi: intelektualizam, pa tako Perišiæ i kad je sliku. Vrag uvijek sere na velik kup, kako zivnu oštricu, pa se rasprave o tome èine Njihova mana je što se autor samouvjereno Wonderland posrijedi tvrdi da pripovjedaè kaže Profesorov tast u Wonderlandu, pa besmislenim, ali neki sudionici okruglog poigrava pripovjednim perspektivama, i što to ne spušta razinu svog esejistièko-komentator- tako veæ na stražnjim koricama roma- stola navode imena pisaca koje je fakov- radi bez ikakvoga strukturnog opravdanja te skog diskursa. Meðutim, jesu li romani na možemo proèitati nekoliko bisera ska selektorska politika neopravdano dovodi u pitanje èvrsti status svojih protagoni- Marinka Košèeca toliko teško prohodni urednika Nenada Rizvanoviæa: Michel zanemarila. Uz Tomislava Zajeca, Dašu sta, stvarajuæi bez razloga posve neprohodnu i nepovezani s društveno i kulturalno Houellebecq je Michael (i to dvaput, Drndiæ i Sibilu Petlevski, tu se nalazi i teksturu. Otkad su to u diskurzu suvre- oblikovanom stvarnošæu? Prosperov pa onda i u svim novinama koje su Marinko Košèec, kojeg mediji dosljedno mene povijesti književnosti višestruke Novak ipak naglašava da se Otok pod prepisale blurb), a naslov romana je na- etiketiraju kao autora udaljenog od fakov- pripovjedne perspektive i gubitak èvrstog morem bavi problemom rata, a Krešimir vodno aluzija na glasoviti roman Thomasa skog mainstreama. Iako je novim roma- statusa likova automatski negativne kate- Nemec ga u svojoj Povijesti hrvatskog Pynchona. Pynchon ima roman koji za- nom Wonderland osvojio prvo mjesto na gorije? Takve osude podsjeæaju na kritiku romana èak uvrštava u krug onih romana vršava na -land, ali zove se Vineland, a ne VBZ-ovu natjeèaju za najbolji neobjavlje- koju su angloamerièke feministice upu- koji tematiziraju turobnu društvenu zbilju Wonderland. ni roman (dijeli ga s Jelenom Markoviæ), tile modernistièkim romanima Virginije devedesetih. Ako je zemlja èudesa aluzija na našu što je rezultiralo velikim brojem intervjua Woolf. Zamjerale su im multifokalizira- tranzicijsku svakodnevicu, nije ni èudo i recenzija, odnosno vlastitim medijskim nost, nesigurne granice meðu likovima, Zapravo postmodernistički da Profesoru dvaput u romanu kanaliza- probojem, te je ušao u finalni krug nagra- nedostatak autobiografizma koji bi opisao postupci cija poplavi kupaonicu, te da se na poèe- de Jutarnjeg lista za najbolju prozu, nijedan autentièno, realistièno žensko iskustvo. Wonderlandu pak svi priznaju zaoku- tku i na kraju teksta upotrebljava motiv prikaz romana ne propušta naglasiti da je Prema tome, i kod Košèeca je rijeè o evi- pljenost hrvatskom tranzicijskom svako- blata. Prvo Profesor na putu na faks Košèec i dalje autsajder. Tako u Vjesniku dentno modernistièkim postupcima, pa dnevicom (urbane vile, tajkuni, korum- zagazi u jesensko blato, te na kraju, veæ kažu da nije sveprisutan u medijima kao neke mi se èini da je pojam postmodernizma u pirana socijalna skrb i zdravstvo, itd.), potpuno rezigniran, odlazi na pecanje s njegove kolege, možda i zbog tog što ne slijedi ovome sluèaju pogrešan. Razliku izmeðu ali i popularnom kulturom, odnosno tastom i promatra blatnu rijeku dok iz aktualne trendove na tematskoj i formalnoj postmodernizma i modernizma gotovo je kulturom slobodnog vremena (Škoda, kantice vadi gliste. Izgleda da nije jedi- razini, a u Veèernjem da mu je novi roman nemoguæe izvesti na planu pripovjednih Milijunaš, bademantl iz Mercatonea, no Profesor zaglibio u blatu. Metafora izvan glavnog tijeka suvremene hrvatske proze. postupaka. Story, jumbo-plakati, Dnevnik...), te bi se mogla primijeniti i na hrvatsku kulturom Filozofskog fakulteta. Premda tranzicijsku svakodnevicu i na knjiže- Realizam, modernizam, Realistički diskurz kao vno-kritièki diskurz medija koji se, èak postmodernizam je glavni junak profesor francuske knji- “normalan” ževnosti, iz sfere “visoke književnosti” i kad je rijeè o pozitivnom prikazivanju Što je, meðutim, glavni tijek suvremene Košèecu i Robert Perišiæ u svojoj samo se usput spominju Beckett, Košèecova novog romana, znaju služiti hrvatske proze? Danas se èini da main- kolumni u Globusu zamjera sliène stvari Rousseau, Saint-Simon i Diderot, pa se jedino stereotipima na liniji postmoder- stream proizvode mediji, pa je dovoljno kao i Prosperov Novak. Perišiæ tvrdi da stoga ne bi moglo govoriti o nekoj viso- nizam-stvarnosnost. 38 VI/123, 12. veljače 2,,4.

kritika

Demonski sudrug

Steven Shaviro

Trilogija Njegove tamne tvari pustolovna je priča koja nas vodi kroz niz nevjerojatnih iskustava kako bi nas potaknula da ponovo osmislimo bogatog i zadovoljavajuæeg unutarnjeg i promijenimo stvari koje su nam života. Oni su takoðer dio naše mašte Pullman pripovijeda varijantu priče u kojoj je Bog koji se proteže iznad nas, pa nam, najbliže, te da shvatimo kako većinu tiranin, crkve i religije neprijatelji ljudske slobode, a dakle, daje moguænost za suosjeæanje. toga uzimamo zdravo za gotovo Postupno, èitajuæi te romane, shva- sam Pad najvažniji korak u osobnom i društvenom æamo da i sami imamo svoje demone. No, veæinu vremena nismo budni i Philip Pullman, Polarno svjetlo; Tanki bodež; samoostvarenju dovoljno svjesni da bismo ih vidjeli i Jantarni dalekozor; s engleskoga prevela razgovarali s njima. Snježana Husić, SysPrint, Zagreb, 1998- Prerada kršćanskog mita o 2002. Padu neobiènosti koju se preèesto prezirno No, najmaštovitije od svih odbija u službeno priznatim žanrovima Pullmanovih otkriæa jest demon. On je Ono što vrijedi za demone, vrijedi i ozbiljnoga pisanja. Rezultat toga niz nešto poput bliskog biæa ili duhovnog za sve drugo u tim knjigama. Trilogija hilip Pullman okrivljuje suvreme- je dovoljno bogatih i složenih knjiga suputnika, fizièka eksternalizacija duše Njegove tamne tvari odlièno je štivo i nu književnost za ono što naziva za odrasle, ali i potpuno pristupaènih u životinjskom obliku. Demon je tvoje za djecu i za odrasle èitatelje jer je fatalnim manjkom ambicije. To je ono djeci. Pullman je, prije svega, oèarava- pravo drugo ja: tvoj najbolji prijatelj i u njoj sve izuzetno jasno i maštovito što mi najviše smeta kod mojih književnih juæi pripovjedaè, s darom za neodoljivo životni sudrug. Nisi nikad sam dok je zamišljeno. Ti se romani zadržavaju suvremenika, rekao je nedavno u inter- štivo i bujnu, domišljatu maštu. kraj tebe. Djeèji demoni mogu u hipu u pamæenju dugo nakon što ih proèi- vjuu. Ne trude se raditi velike stvari. Rade Trilogija Njegove tamne tvari širokih promijeniti oblik, a demon svakoga tate. Ima nešto mudro i proganjajuæe male stvari i rade ih dobro. je razmjera i oduševljava do najsitnijih odraslog èovjeka ima stalan oblik. Bio u njima, nešto što je prilièno rijetko Samog se Pullmana nikad ne bi mo- detalja. Radnja se odvija ne samo u leopard ili majmun, gavran, pas ili u djeèjoj prozi, ali i u onoj za odrasle. glo optužiti za pomanjkanje ambicije. našem svijetu nego i u višestrukim zmija, on simbolizira karakter osobe s Ništa ne može biti dalje od, na primjer, Njegova nedavno završena trilogija alternativnim svjetovima kvantne kojom je povezan. Svako ljudsko biæe ugodnog, tako britanskog humora zbog Njegove tamne tvari maštovito je novo fizike. Vrijeme je oèito sadašnje, iako u Lyrinu svijetu ima svojega demona. kojeg su knjige o Harryju Potteru, au- ispisivanje temeljnih mitova zapadne neki svjetovi imaju nerazvijeniju te- To se isprva može èiniti kao nategnuta torice J. K. Rowling, toliko popularne. kulture. U romanima Polarno svjetlo, hnologiju od naše. Junaci su djeca iz metafora, no ubrzo postaje neodoljivo. Pullman proizlazi iz potpuno razlièite Tanki bodež i u najnovijem Jantarni dale- dvaju od tih svjetova. Roman Polarno Cijeli se zaplet romana Polarno svje- britanske tradicije. A to se vidi u naèi- kozor, Pullman preuzima ideje iz Knjige svjetlo predstavlja Lyru Belacqua, divlju tlo vrti oko prirode i moæi demona. U nu na koji njegovi likovi i situacije stje- postanka, iz epske tradicije od Homera i lukavu jedanaestogodišnju djevojèicu sljedeæim dijelovima trilogije demoni èu znaèenja tijekom romana; ono što do Miltona i iz nekoliko stoljeæa sta- koja živi u svemiru sliènom ovom našem, sve više predstavljaju samu moguænost poène kao uzbudljiva djeèja pustolovna re rasprave o dobru i zlu, nevinosti i ali drukèijem u mnogo èemu. U sljedeæim prièa, razvije se u nešto mnogo važnije. iskustvu, religiji i znanosti, tradiciji dijelovima trilogije Lyri se pridružuje Zapravo, Pullman želi preraditi i inovaciji, autoritetu i slobodi, te o okrutni dvanaestogodišnjak Will Parry, kršæanski mit o Padu, isprièan u Bibliji prirodi ljudske seksualnosti. No, što koji je u bijegu iz našega svijeta zbog i u Miltonovu Izgubljenu raju. Kao i en- je još važnije, Pullman sve to ne èini u ubojstva. Pullman portretira svoje pro- gleski romantièarski pjesnici, Blake i gustoj, zgrèenoj metafikcijskoj prozi, tagoniste s krajnjim simpatijama, ali ih Shelley, Pullman pripovijeda varijantu nego u lako prohodnom, akcijskom u isto vrijeme ne idealizira. Ni za tre- Pullman preuzima ideje iz prièe u kojoj je Bog tiranin, crkve i fantasy štivu napisanom za mlade odrasle, nutak ne zaboravljamo da su to djeca, religije neprijatelji ljudske slobode, a što znaèi za djecu izmeðu deset i èetr- a ne odrasli ljudi. Ovdje nema nimalo Knjige postanka, iz epske sam Pad najvažniji korak u osobnom naest godina. one prezasiæene ljubaznosti zbog koje i društvenom samoostvarenju. U isto su djeca u holivudskim filmovima toli- tradicije od Homera vrijeme, velik dio prièe uvijek se te- Galatea – fantastičan roman ko iritantna. melji na konkretnim pojedinostima za odrasle do Miltona i iz nekoliko Lyrinih i Willovih pustolovina. Njihov Demon je tvoje pravo drugo ja pad iz nevinosti u iskustvo ili iz djeti- Fantasy roman za djecu? Jedan od stoljeća stare rasprave nje bezbrižnosti u težinu i neugodnost razloga zbog kojeg je Pullman usvojio Tijekom triju nastavaka, Lyra i Will potpune seksualne osviještenosti, ono žanr adolescentskog fantasyja jest taj sudjeluju u epskom putovanju prema o dobru i zlu, nevinosti je što pokreæe sjajna otkriæa romana što mu dopušta da piše nesputano i spoznaji. Oni su u mitskoj potrazi, iako Jantarni dalekozor. drsko, što se rijetko prihvaæa u zrelijim do samoga kraja posljednjeg nastavka i iskustvu, religiji i proznim oblicima. Na poèetku svoje zapravo ne znaju za èime su tragali. Kraj djetinjstva karijere Pullman je napisao fantasti- znanosti... te o prirodi Prièa vodi Lyru i Willa kroz mnoga Pullman je napisao pripovijest koja èan roman za odrasle. Galatea (1978.) iskušenja, opasnosti i tijesne bjegove, poziva predadolescentske èitatelje da postmodernistièka je prièa o magiènim ljudske seksualnosti. dok prolaze kroz razlièite kaotiène se zamisle nad sobom. Trilogija Njegove moæima seksa, novca i simulacije. svjetove. U jednom trenutku èak pre- No, što je još važnije, tamne tvari djeèje je štivo o kraju dje- Tijekom godina, taj je roman stekao laze zemlju mrtvih u zapanjujuæem tinjstva. Ali i pustolovna prièa koja nas kultni status u malenoj, ali strastvenoj odlomku koji evocira (i izaziva) posje- Pullman sve to čini vodi kroz niz nevjerojatnih iskustava, skupini underground sljedbenika. No, te podzemnom svijetu kod Homera, ne kako bi banalno dokazala da je kod kada je prvi put bila objavljena, Galatea Vergilija i Dantea. Tijekom njihovih ne u gustoj, zgrčenoj kuæe najljepše, nego upravo kako bi se pokazala kao komercijalni promašaj pustolovina, Lyra i Will susreæu i nas potaknula da ponovo osmislimo i i ubrzo se prestala tiskati. Njezina se metafikcijskoj prozi, mnoga neobièna biæa, poput govoreæih promijenimo stvari koje su nam naj- neobiènost, èini se, jednostavno nije medvjeda, vještica, Gallivaspiana (siæu- bliže, te da shvatimo kako veæinu toga uklapala u tadašnji književni krajolik. nego u lako prohodnom, šnih ljudi visokih samo šest centime- uzimamo zdravo za gotovo. Ne mogu Pullman se s proze za odrasle prebacio tara), Mulefa (vrste pametnih slonova se sjetiti mnogo knjiga, za èitatelje bilo na prozu za djecu, i nikad se nije po- akcijskom fantasy štivu na kotaèima), Spectera (bestjelesnih kojeg uzrasta, koje to èine. kolebao. Otkrio je da u prozi za mlade duhova koji jedu ljudske duše), harpija, napisanom za mlade odrasle, poput znanstvene fantastike duhova, anðela, a susreæu èak i samoga i stripova, još ima mjesta za onu vrstu Boga. odrasle S engleskog prevela Mirna Belina VI/123, 12. veljače 2,,4. 39

poezija

In memoriam Slaven Skoko (1977.-2004.) Kulturna koncentracija kung fu poezije

Slaven Skoko

King Kong Gušter Mrtav ćuko ganja mrtvu mačku

U dalekoj zemlji Hong Kong Vesela livada, ja sam leptirèina. Jednog je æuku zgazio auto. Živio je veliki majmun King Kong. Sreo sam guštera što tvrdi da je zmija. Jednu je maèku jednako tako. Pravio je igraèke. Tvrdi da je zmija, maše nogicama, Djeca ih staviše jedno kraj drugoga i Nije imao žene i djece. Gornje mu se usne ne vide od brèiæa. Tako sada Ostao je bez rodbine Mrtav æuko ganja mrtvu maèku, (Ostale tugujuæe rodbine). Nikad nisam ubio takvoga guštera, Koja je prije Volio je biti usamljen, Umislio gušter sebi da je zmija. Ganjala miša. Bio je samozadovoljen. Uvjerio gušter sebe da je opasan, Sveeti Graal Nedaleko je od njega Misli da ima glas predivan. Bio Duble-Buble: grad žvaka. Krije noge kao zmija noge, Kad budeš došao do kvarta Tamo je bilo veselo sve, Ja sam leptirèina s velike livade. Gdje je jedan èovjek Sve su se žvake igrale: Nakalemio bijelo grožðe ne crno Velike žvake su pjevale: duble-buble, Nikad nisam ubio takvoga guštera, I kad ti se bude èinilo Male žvake su pjevale: duble-buble, Umislio gušter sebi da je zmija. Da si stigao u rajski vrt, Duble-buble, Onda æeš sigurno vidjeti ženu Duble-buble. Mir Kojoj su pukle potpetice na obje cipele. Ona je vodiè u Odjednom je veliki majmun King Kong Baš mi je lijepo sada u kavezu. Dvorište tvojih snova, Napustio daleku zemlju Hong Kong. Ubio sam nožem sve svoje strasti. U kuæu u kojoj æeš naæi ormariæ Poželio je biti šef, Sada sam našao svoj mir, Što si ga nekoæ davno zaboravio Ali ne samo neki obièan šef. Pustio sam svoju kosu i bradu. Negdje u sebi. Odluèio je biti šef države, Odluèio je nasamariti žvake. Sada sam sebi baš lijep, Zubata cura Nametnuo im je zaštitu, Nitko mi više ne smije ništa. Rekao je da je teško u svijetu. Oblaèim sada svilene haljine, Danas sam vidio zubatu curu. Pušten sam bio da pjevam Hare Kŗºņa. Držala je kolaè i brisala suze. Žvake k’o žvake, priglupe, Danas sam skoro umro zbog pjesme. Nisu se uopæe bunile, Sretan sam sada, potpuno sâm, Zašto si plakala, zubata curo? One su bile vesele sve, Život je meni izgubio vrijednost. I dalje su se igrale. Sada sam potpuno sretan sâm, Danas sam tvoja glava u tami. Velike žvake su pjevale: duble-buble, Ubit æu sve što mi smeta. Imao sam nekad mali kaktus. Male žvake su pjevale: duble-buble, Danas sam ja tvoj Superman. Duble-buble, Kameleon Zašto si plakala, zubata curo? Duble-buble. Vidiš kako sam ja divna ptièica, Danas æu doæi kao Blitzkrieg. Potom je King Kong stvorio vlast, Mali æuko, u malim cipelama, Gdje si dosad s cvijetom u kosi? Žvakao je žvake sve u slast. Što redovno pereš svoje košulje, Danas æu doæi u tvoju sobu. One se nisu bunile. A ja lažem jer moram bez savjesti. Zašto si plakala, zubata curo? Nisu se uopæe buniti znale. One su samo skakale. A bio sam i ja iskrena ptièica, Danas te grlim, lijepa baby. Samo su i dalje pjevale: Barem sam nekoæ tako mislio. Dok držiš kolaè i brišeš suze. Duble-buble, Sjetim se stalno sam mijenjao boje, Danas sam tvoj duh utjehe. Duble-buble. Samo sam nekad imao ideal. I nemoj mi plakati, zubata curo!

Glupi narode digni guzicu, E, nemam ti više nikakav ideal, Reklama Sutra je veæ kasno za revoluciju! Brate dragi æuko, ja sam kameleon. Želim izrezan limun! Meditacija Izrezan kao mala sunca. Praznik je. Divna je to masaža. I uèim borilaèke vještine. To je Kung-fu masaža. Divna je to bol. Želim upoznati poštenog zmaja. To je Kung-fu bol. Poštenog i neiskvarenog zmaja. Ja volim Bruce Leeja. On æe mi dati krila. Bruce Lee je bio veliki majstor Kung-fua. Ja sam na putu Bruce Leeja. Bruce Leeja je ukebala mafija. Divna je to masaža... Wo qu ta jia. Letim na putu Bruce Leeja. Divan je to smijeh. laven Skoko rođen je u Derventi 1977. gdje I posljednji kineski car To je Kung-fu smijeh. je živio do 1992. Srednju školu završio je u Je bio na putu Bruce Leeja. Divna je to grimasa. Pazinu, a klasičnu filologiju na Filozofskom To je Kung-fu grimasa. fakultetu u Zagrebu. Poeziju je objavljivao u Zašto moram umrijeti tako mlad? Ja volim i dadaiste. studentskom časopisu FAKKAT i Kalendaru sv. Dajte mi limun kao mala sunca! Dadaisti su bili veliki majstori smijurije. Ante (franjevački časopis u BiH), a prozu u Libri Praznik je. Volim se smijati svijetu i životu. Liberi. U prosincu 2003. uvršten je u drugi krug I uništio sam svoja mlada pluæa. Mene æe ukebati stvarnost. Natječaja za prvu knjigu Studentskog centra A bila su tako lijepa. Surova je to realnost. u Zagrebu. Ovaj izbor pjesama sastavljen je iz Bila su na putu Bruce Leeja. rukopisa koji je pristigao na natječaj, riječ je o zbirci Kulturna koncentracija kung fu poezije. Dio pjesama odabran je iz nesređenih rukopisa (Katarina Peović Vuković). 40 VI/123, 12. veljače 2,,4.

proza

Stakleno oko

Nebojša Lujanović nekom oštricom. Vidjelo se odmah da Kakvo je ono svjetlo u daljini? I zašto se sunca i pokušavaju èitati sa ploèe. I on je nije navikao na bol i da se tko usudio polagano gasi ... bio tamo s njima i èitao im iz dana u dan dignuti glavu, sigurno ne bi izdržao da se Ona dvojica izmorila su se. Sjeli su èudeæi se njihovu sjaju koji još nisu nauèi- ne nasmije toj zdepastoj spodobi kojoj na drugi kraj kamiona i gaðali bocama li skrivati. Još ne... Umiranje je poput žvakaće gume – uniforma nije ulijevala nikakav autoritet beživotno truplo koje se stisnulo u kutu Otvorili su èitanku, dobro se sjeæa, na između života i smrti nalazi se dugi tunel nego samo svojim uskim krojem otkrivala izmeðu sanduka. dvadesetèetvrtoj stranici, i poèeli èitati nezgrapnost njegove tjelesne graðe. Tako je Gavro dugo umirao te deve- pjesmicu. Svi su u obliku nebeskog zbora koji nije ni život ni smrt, nego samo bol Jedino što je na njemu vrijedno po- deset i druge, jedne od onih godina kada recitirali Gunduliæa kada su na vrata ule- štovanja jest nabijena puška na leðima ništa više nije moglo izgledati èudno. Po tjeli ljudi s puškama i digli veliku buku. kojom se tako lako razmahivao i potezao tome æe ih još stoljeæima pamtiti i još To zna jer nije ništa vidio, samo je èuo na svaki trzaj. Smio mu se nasmijati samo stoljeæima se o njima neæe imati što reæi. zbunjujuæe zvukove i povike, a kada je njegov kolega koji kroz krezuba usta Ali viši vojnik je imao što reæi. “Diži došao k sebi stajao je na istom mjestu iži se! – zaderao se veæ treæi put, prolijeva pivo po sebi i ispušta piskutave se, stoko!” Odluèili su se na posljednji ispred ploèe i po razredu je samo ugledao do tada u šali, a sada veæ prijeteæe. zvukove umjesto smijeha. pokušaj i zapovjedili onome kraj njega da razbacane šeširiæe po podu i stolicama. Tijelo na podu svejedno se nije mi- Dignuvši se s poda, uvrijeðen podru- ga digne na noge, èupavom i neobrijanom Odveli su ih. A on se nije ni pomjerio. calo. – Posljednji put ti kažem da ustaneš givanjem i osjeæajem bola, zamahnuo je èovjeku omotanom nekom dekom oko Okrenuo je glavu i ugledao kraj sebe ili æu te udariti. Hoæu, majke mi. svom snagom i udario èizmom u glavu tankog kaputa, nimalo drukèijem od vojnika koji mu je tiho rekao: Idemo. Digao je nogu spremajuæi se da mu onog siromaha koji je ležao na podu. ostalih. Jedino na njemu što je nasluæiva- Od tada se, evo veæ drugi dan, kada poklopi lice, ali je jedva stajao na njoj. Onda su se zajedno nasmijali izrazu nje- lo njegov ugledni profesorski položaj bile god sklopi oèi pružaju prema njemu – Ne volim ponavljati. Je li tako da ne gova lica i brzini kojom ga je topla krv su fine male naoèale s tankim okvirom. djeèje ruke, ni lica ni tijela, ništa, samo volim ponavljati? – okrenuo se istom ta- oblila po glavi. Otvorivši usta samo je Vidjelo se da su ga trgnuli iz njegova po- ruke ispruženih prstiju, kao da žele nešto kvom debeljku kraj sebe koji je potvrdno gutao svoju krv i nije ispustio ni glasa. lusna, zbunjeno je po zapovijedi dignuo dohvatiti. Možda nikada neæe prestati klimnuo glavom. – Eto, vidiš da ne volim – Hoæeš li se i dalje izležavati, ha? premlaæenog jadnika na noge koji je opet stremiti iz mraka i dok je god na svijetu – govorili su kroz smijeh koji je prešao u – ponovio je nekoliko puta brišuæi svoju samo razjapio usta i beživotno se strovalio dana i noæi, on æe umjesto spavanja pro- gromoglasnu viku kada je skoro pao onaj èizmu. na pod. življavati još jedno razapinjanje, kao na koji je stajao na jednoj nozi. Iz usta mu se – Samo ti lezi. Vozimo te u hotel Èovjek umire, i to tako tiho, bez križu, kada su ruke na sve èetiri strane osjeti dobro poznat miris piva. Ili je strah – govorio je drugi polako ustajuæi. Bilo ikakva glasa, samo zvuk limenog poda i svaka vuèe na svoju. I sada kad mu je ili su jutra bila hladna, ili zbog neèeg je jasno da se i on sprema udijeliti svoju prikolice o koji je lupnuo glavom u padu. nesvjestica sklopila oèi, on je ponovno treæeg, nosi to pivo kao dio svoje opreme. porciju. – Budit æe te medom i mlijekom, Ostali nisu obraæali pozornost, bili su poèeo nazirati kako izranjaju iz dubina i Isti taj zataknu pušku za rame da bi hladiti lepezama. Èekaj, èekaj. Da ti previše uljuljani u podrhtavanje kamiona dozivaju ga, mole, i on ih grli, ali one još mogao nekako jednom rukom držati pokažem kako... – i poèeo mu je skakati u kojem im nitko nije želio otkriti gdje mole kao da nije ni došao... se za ogradu prikolice, a drugom ispiti po leðima. vozi. A nitko nije ni pitao. Trznuo se iz nesvjestice i uhvatila ga ono malo što je ostalo u boci. Kamion se A od onih desetak stisnutih jadnika Konaèno je prestao smijeh one dvojice je nespremnog surova stvarnost. Svi su previše tresao i to nije moglo proæi bez pokraj onog premlaæenog nitko nije ni – jedan je zabrinuto trljao krvave oèi, a se odmah nacrtali: viši vojnik guli nožem prolijevanja po uniformi koja je bila mno- trepnuo cijelo vrijeme, a kamoli se po- drugi je glumio smirenost ne dopustivši jabuku, drugi gleda uljuljano u pod, a go èišæa u njega nego u njegova prijatelja. kušao umiješati. Svi su samo skrili lica sebi oduška kao njegov nadreðeni. ostala zamotana raja u istom položaju Vjerojatno je bio i na višem položaju. u onom nerazumljivom sramu, mirno i – Kukavno, bijedno pseto. Neka cr- kao kad su krenuli. Èak i dijete još plaèe To je uskoro i potvrdio opsovavši mu u tiho, kao da su sami, kao da se odvikavaju kne. i èupa, još nije razmrsilo svoje prste iz lice kao da je on kriv zbog prolivenog od ovoga svijeta. Samo je ono promrzlo – Ma neka pocrkaju svi, ali mi ih prvo kose. Sjetio se zadnjeg, kada su vojnici alkohola, pa ga je poslao po novu bocu na dijete vrištalo i zvuk njegova plaèa bio je moramo žive dovesti u logor. I to do po- raspravljali da izbace Gavru iz kamiona. drugom kraju kamiona. Ovaj je gazeæi po oštar kao zrak toga jutra, dok je èupalo dneva. Inaèe se i nama tako piše. Onda je kraj sebe napipao samo praznu ljudima koji su svuda okolo ležali zamota- majku ruèicama koje su se onakve ukoèe- – Nama? Zbog ove stoke? Ma sve æu lokvu krvi. Tijela više nije bilo. ni u krpe, jedva izvršio tu ujedno i jedinu ne zaplele u njezine kose. I taj je plaè bio ih pobiti... Bila je to prva i najvažnija lekcija: neke naredbu toga jutra, i nakon toga njihova jedino što je prodiralo u onaj muk koji je – Šuti, budalo. Nemaš ti pojma. Bolje druge stvari sada su postale vrijedne. se zabava nastavila. jutro raznosilo zajedno s maglom, i zaje- smisli što æemo reæi za ovoga ovdje – gur- Èovjek više nije meðu njima. Njih dvojica stajali su usred velike dno s njom ga omotalo oko njihovih lica. nuo ga je gledajuæi ima li u njemu života, Tom jadniku grob je postala divlja prikolice nekog kamiona za koji nitko Onaj na podu zadnjim se snagama i bilo je, ako je život rad srca i disanje, šikara, posveæen bijelom prašinom s puta nije znao gdje vozi. Uokolo je sjedilo borio ispustiti krik, mislio je da ga možda jer disao je samo iz navike, èekajuæi da po kojem su toliki prolazili, odlazili, a on desetak ljudi, prestrašenih, nitko se nije ne èuju, ne vide... Krv mu se brzo grušala se tvrdoglavi organ umori. Ako je život je zapeo u sredini. usudio ni podiæi pogled. Zabili su glave na licu od hladnoæe, u ušima je šuštalo samo dok je duša u tijelu, onda je mrtav Zauvijek. u svoja njedra kao da se srame svojih od udaraca. Šuštanje. Kao šum granja one još otkad je zadnju gredu njegove kuæe Prekriži se nakon toga, kad jedan od pretuèenih lica i šutjeli kao da se srame jeseni kada se kao dijete prvi put na svo- progutala vatra. one dvojice skoèi i udari ga kundakom u svoga plaèa. Samo je jedno dijete imalo jim nogama spustio u dno šljivika... Jesu Znali su da neæe još dugo i nisu ra- èelo. Pao je u èudnu nesvjesticu u kojoj privilegiju da glasno plaèe. Tom su jedno- li to poèele slike iz djetinjstva? Navire li zmišljali kako pomoæi njemu nego sebi. nije smio zatvoriti oèi, da ne vidi ruke... godišnjem stvorenju stršali ukoèeni prsti to film za koji kažu da se odvrti èovjeku Jedini je izlaz bio da ga se riješe, za njega I tako izbuljenih oèiju, kao kakva sabla- od hladnoæe i mraza, a zamotano je bilo pred oèima u posljednjim trenucima ionako nitko neæe pitati. Kada su to izgo- sna prikaza, ležao je i gledao u jutarnju u nešto nalik na vreæu, nekakav komad života? Znaèi li to da dolazi kraj, kraj vorili, skoèio je profesor: maglu. tkanine natopljen blatom koji se slijepio života još jednog Gavre, nakon dvojice, – Vi ste životinje, a ne ljudi. Njemu je Bilo je nešto slatko u tome što ga i skorio. Majka je tupo gledala u pod brata mu i oca, kojima su se nebesa ipak potrebna pomoæ, možda æe preživjeti... udaraju, jer su ga tako prikovali za pod, jednim plavim poluzatvorenim okom, a smilovala i uzela ih još usnule ispod krova Reèenicu je presjekao udarac u glavu nakon èega se ne može ustati i protiviti. dijete se samo bacalo u njezinu krilu kao zapaljene kuæe? koji je profesora složio na pod, odmah do Onda kao da nestaje gorak okus u usti- u neèemu neživom. Valjda se zato, misleæi da je kraj, uhva- umiruæeg. Pao je glavom u lokvu krvi koja ma koji je izraz èudne sklonosti savjesti Diži se, stoko! – zaderao se opet viši tio za ozlijeðenu ruku. Jer nije ništa vidio se još cijedila s njegova lica. – da djeluje na okus. Valjda je to oèajni- vojnik, pokušavši još jednom pripremiti ni èuo. Bol je bila sada njegova jedina Proklinjao je sebe što je sve do sada èki pokušaj nakon bezbroj onih neuspje- jednu nogu, a stajati na drugoj. – Stoko, veza s ovim svijetom i dok ju je osjeæao, samo gledao kako ga tuku, isto kao što šnih koji su išli za time da ga opamete stoko! – ponavljao je onaj drugi i svi su znaèilo je da je živ. Tako bi barem trebalo je samo gledao kako juèer odvode djecu redovnim putem ga trebali opametiti. strepili pred tom njihovom predstavom, biti, tako kažu kršteni ljudi; poslije smrti iz njegova razreda... Poèelo se sve vrtjeti iako je ona više vukla na šalu. slijedi raj i blaženstvo duše, bez boli i oko njega i smijeh djece postajao je sve ebojša Lujanović rođen je Kamion naleti na rupu i popusti ona patnje. bliži i bliži... Sunce, kako zna zasjati samo 1981. u Travniku. Student je jadna noga pod velikom trbušinom i ra- A što ako bol ne prestaje nakon smrti? na ravnicama, nesmetano od brda i šuma, Filozofskog fakulteta i Fakulteta tnom opremom. Njegovo pripito truplo Što ako ne postoji ni osloboðenje, ni raj, razuzdano, raskalašeno, pomilovalo je političkih znanosti. Lujanović je strovalilo se na leða i ispustilo tupi zvuk ni Bog koji je dopustio da mu izgori kuæa zemlju, ali ne nježno, nego grublje, pravo glavni urednik novopokrenutoga Studentskog magazina kao rezultat dodira njegove šupljine i i da ga sada ovako udaraju? Kao da je oèinski, velikom vruæinom koja je gušila . Na pune kutije koja je stajala u kutu. Da je poèeo polako puštati ranu za koju se dr- glasove raspjevane djece. Slatke su te ovogodišnjem Natječaju Studentskog pao na nekoga od njih, ubio bi ga. Ustajao žao. Izgleda da ne vrijedi. Iako su mu oèi njihove kape i šeširiæi poslagani po kraje- centra za prvu knjigu uvršten je u je držeæi se za leða i jaukao kao proboden zatvorene, uèinilo mu se da vidi nešto. vima stolova dok oni živahno žmirkaju od drugi krug (Katarina Peović Vuković). VI/123, 12. veljače 2,,4. 41

proza

Uvijek, nakon svega, taj okus u ustima i u podivljalom trku kroz šiblje dok im Srce poèinje jaèe udarati i uvlaèiti još više i olakšale posao smrti koja je trebala sada ništa više. noge krvare od trnja. Jedan od njih bio smrada blata u tijelo. I što se trudi manje samo zatvoriti onu drugu polovicu. A to Izgleda da ipak može pobjeæi. Kada je okiæen nekim bijelim vezom i kao da disati, to ono jaèe kuca i uvlaèi taj prljavi je upravo i zapoèinjala, a on je, ovako na udaraju, tada nema krivnje i predbaci- je u svom bolnom rzanju još imao nešto miris kao da uživa. zemlji, imao najpovoljnije sjedalo u gleda- vanja zašto ne ustaje, on, koji je toliko od svatovske pjesme koja ga je još juèer Ponovno se pokušava pomjeriti. Ništa. lištu te predstave. Ništa više osim oèiju velièao borbu i proèitao o njoj milijun doèekala ispred kapije dok je na leðima Potpuno je zalijepljen, kao pokopan, i ta nije odavalo da nadolazi smrt. stranica te ih prenosio djeci kao dostojan nosio rakiju u malom pletenom buretu. škripa limenih zidova ustvari je stenjanje On diže pogled s njih i upire ga u posrednik. Bio je tada glavni i svi su ga gledali u poklopca sanduka pod teretom zemlje vis. Ali iznad njega samo je limeni krov, Onaj dan stajao je živ i zdrav i gledao njegovu ponositom kasu. Sada trèi preko kojom su ga zatrpali. nebesa izgledaju tako daleko i skrive- bez rijeèi kako odvode djecu. Bojao se da obraslog polja sav izranjavan, divlje bje- Neko zavijanje cijelo vrijeme. Postaje no. Žarulja obješena o neku žicu ljulja neæe izdržati da ne zaklopi oèi. Kako su žeæi od mjesta na kojem je jedan vranac sve jaèe, množe se glasovi. Odbijaju se o se stalno i baca svuda pokretne sjene, samo lijepo pjevali toga jutra... ostao ležati kao pokošen nakon što je zidove, vraæaju, sudaraju. Ništa ne razu- osvjetljava i zamraèuje naizmjence poje- Sklopio je konaèno oèi i zabacio glavu sijevnulo s brda. Ubili su s njime mirise mije. Nepodnošljiva bol, kao da mu po- dine dijelove prostorije. Sve izgleda tako unatrag. Višem vojniku uèinilo se da mièe sijena i svatovske koèije. I bilo je i krvi, i kušavaju mozak procijediti kroz lubanju. nestvarno. Jedni se užasi otkrivaju, drugi usnama kao da želi nešto reæi, ne njemu, trzanja, i rike. Pucali su na konje... Glasovi se izgleda izoštravaju. Uspio je prekrivaju, kao slike na ekranu nezaobila- nego samom sebi, svejedno, višeg je to A njegov gazda natakne šešir, isti onaj nešto i razumjeti. Jedan od njih je zvuèao znog jednog te istog programa na tisuæu zanimalo. Bacio je jabuku koju je gulio, koji je omotao vrpcom prije nego što je kao poziv u pomoæ, bez rijeèi, nešto kao kanala. nadvio se nad njega i prislonio uho na- projahao selom, sada ga popravlja jer stal- krik. Onda taj isti glas pokuša ponoviti Primijetiše da je budan. Još jedan prežuæi se da èuje. Odjednom prasne u no spada od poskakivanja kamiona. taj krik, ali ga u pola rijeèi nešto prekinu. udarac, a svaki od njih je popraæen kra- smijeh: U to vrijeme buknu èudna vatra bez Tup udarac. tkim zujanjem negdje u dubini i crve- – Budala. Ha, ha! Recitira Gunduliæa! plamena, samo dim i oko njega ova ma- Ohrabren pokušajem i on hoæe nešto nilom koje blješti u tami jako stisnutog Nakon podulje stanke, vratio se taj gla. Kao da se kuæa sama od sebe urušila uzviknuti. Njegov krik zapinje, lice mu oka. Plaè u pozadini prešao je u neko gromoglasan smijeh, podgrijan pivom do i uvukla zidove u sebe. Nestadoše tako je do pola zaronjeno u blato, prekriva mu konstantno zavijanje koje on prestade beskonaène snage, smijeh kojim uspi- jedna po jedna, pretvoriše se u gomilu i usta, te nemilosrdno guta njegov glas. zamjeæivati. Zato i ne može znati da je u jevaju otjerati od sebe sve što žele. Sav cigli i prašine, i na brojevima nekadašnjih Druga polovica lica je skorena, tvrda, kao tom trenu sva ta muzika u njegovu èast, taj bijeg završit æe jednom na Konaènom kuæa ostadoše samo njihovi duhovi stre- kod dobro ohlaðenog mrtvaca. Osjeæa se da za njim žale. sudu na nebu u èijoj æe poroti sjediti meæi dimom u vis. Jer za njih nema ovoga napola mrtvim. Još nekoliko puta neèija noga završi u jedan prašnjavi anðeo. i onoga svijeta. Samo ono mjesto koje je Sluèajno okusi blato. Gorko. Ništa njegovu truplu. Nije osjetio bol i to je bilo Toga prvog dana onog ludila profesor sveæenik prvi put poškropio i blagoslo- drugo. Toliko jaka gorèina da za tren loše, jako loše. Zna da to znaèi da dolazi se sjeæa po smijehu koji para uši i klizi vio... uzdrma i razbudi cijelo tijelo, prostruji kraj, iako ga je u neku ruku i priželjkivao. tijelom kao studen. Jedino se toga sjeæa u Svuda je okolo zemlja bila izrovana to- venama i natjera ga da se u svom gaðenju Pozdravljao je svaki sljedeæi udarac jer cijelosti. A ono što je kasnije proživio po- povima, a magla je sve to skrivala od oèiju razbudi. Tek sada osjeti cijelo svoje tijelo, je imao osjeæaj da ga vodi sve bliže onoj javljuje mu se kroz kratke nejasne slike, onih koje su odvozili na onom kamionu. noge i leða otekle od udaraca. Sada je i svjetlosti na kraju tunela u koji je odavno besmislene, kao i sve ono što se dogodilo. I samo æe jedan od njih sviju pre- njemu bol jedina povezanost sa svijetom, kroèio. živjeti. savršeno jasan i prilièno jak dokaz da je – Budalo! Prestani! Vidiš da si ga ubio! Klizio je kamion kao brod nošen valo- ...profesor je nategnuo kragnu svog živ. – Nisam – èizma je imala i glas – malo- vima godina, koje su se izgleda stvarno kaputa jer je tek sada pored rana od uda- Progleda, ne od želje, nego mu bol i prije je roktao kao svinja. Svinja! potrudile da se izdvoje po neèemu od ranja poèeo osjeæati i studen koja mu je užas koji nasluæuje širom rastvoriše oèi. Odmaknuše se obojica napokon. ostalih beznaèajnih brojki. tukla za vrat ... Brzo, u trzaju. Servira mu se sva stvarnost Nedostajalo je tako malo. Proklinjao je Bio je težak i spor, ali siguran i nezau- u kojoj se nalazi i nema na vidiku kraja sada i proklinjat æe još dugo što su ga stavljiv na svom putu u propast. I njegovo * * * muèenjima. Ono malo što ima u sebi ostavili poluživa u blatu. Samo udarac, brujanje nije poremetilo ništa tog jutra; stisnu se i zavuèe poput zrna meðu rebra. dva i bio bi spašen. Ali nebo mu se stalno ni jedna ptica nije prhnula iz grmlja, ni Blato. Jasan, tako prodoran miris, lje- Razabire polako tijela koja u ravnini s otimalo, a svakoga dana sve je više i više gavrani zagraktali, ni pijetlovi... Ništa. pljiv i gust koliko i samo blato, miris neæe njim leže uronjena. Jedino se mièu neke èeznuo za njime. Priroda je bila mrtva. I izgleda da je to nikada iziæi iz glave. Prostorija tijesna, èizme koje gaze uokolo u žurbi i pri sva- Ostade mala iskra plamtjeti, kao inat, ona krvarila maglom koja je sve zaogrnula èudni limeni zidovi na nekim mjestima kom gazu raspršuju posvuda raskvašenu još se više razmahnu i on opet može i i s prikolice se nije vidjelo ništa osim prièvršæeni daskama, i oni dijelovi koje zemlju. Nije u njima vidio ljude. Samo èuti, i vidjeti, i osjeæati. Izmoren tom nepodnošljive bjeline koja bi, kad veæ sve nije prekrivalo blato bili su hrðavi. Sve se gležnjevi izmjenjuju nad trima ispru- šetnjom po granici života i smrti, klonu guta, mogla progutati i ovaj pješèani put, škripi od vjetra, samo što unutra ne pro- ženim tijelima koja više ne reagiraju na u san. Ispoèetka mu se uèini da je uspio, pa s njime i kamion i njegove putnike. dire nimalo zraka, onaj miris blata nesme- udarce, a plaè i dernjava iz usta su onih da ulazi u raj. Ali onda poèe prepoznavati Ali dok se ništa uokolo nije vidjelo, put je tano vlada svojim tijesnim kraljevstvom. koje još nisu ni dirnuli, ali koji znaju da njivu oko kuæe i drvenu ogradu koju je stršio u svojoj punoj ružnoæi. Još ne otvora oèi. Pokušava se poma- poslije ovih oni dolaze na red. toliko puta vjetar lomio, a on je uporno Nitko nije mogao vidjeti da nedale- knuti, ali ne može jer leži pritisnut uza Tri tijela imala su nezaboravno jeziv popravljao i sadio uz nju. To nije raj, to je ko od njih konji lome sve pred sobom zid i osjeæa njegovu limenu hladnoæu. izraz. Otekline su im zatvorile oèi do pola sjeæanje. Znaèi da je živ.

reagiranja

nakon orkestriranih napada na njegov roman Grobnica za Borisa Davidovièa. Knjiga je ta, dakle, o Jevrejima, stoga irelevantna, ona ne govori ni o nama niti za nas, što znaèi “nije Književna kritika u svjetlu genetike naša”… taj je glas obigrao sve naše književne “salone” i saloone… Poruke su stizale, telefoni i arapski telefoni su brujali i zvrndali i zvrckali… Ti “inteligentni glupaci”, žele, u prvom redu, da se prikažu birgerski uètivim, jer Nela Rubić biti akceptiran…Jeste li vi kao kritièar (Velimir Viskoviæ, je to conditio sine qua non tog starofrajlinskog prestiža op. a.) podlegli atmosferi koju ste opisali, pa ste gledali provincijskih filozofa, ali im se dogodi da materuju kada kroz prste pojedinim piscima u svojim kritikama, primjerice filozofiraju, a kada filozofiraju da materuju; ukratko, biti Jergoviæu ili Perišiæu? (Zarez, str.30-31.) lukavim (“lukavstvo je inteligencija glupaka”) ne isplati Uz okrugli stol Situacija u novoj domaćoj prozi, Zarez Na ove bih konstatacije Rade Dragojeviæa, u se ni na malo ni na veliko, jer se ljudsko biæe svodi tako br. 121-122, 29. siječnja 2004. osnovi netoène i neistinite jer je domaæa književna na jednu rudimentarnu zoološku osobinu, pa ako mu ni kritika popratila, to jest akceptirala, i djela manjin- ne nikne vidljivo lisièji rep, ipak se polako pretvara u skih pisaca kao i stvaralaštvo rodno/spolnih skupina, olinjalog lisca za kojeg je blagodet ljudskog (inteligentnog) o istoj nacionalnoj pripadnosti Miljenka Jergoviæa govora zauvek izgubljena. I jaoj njemu! (Èas anatomije, avest æu dio iz uvodnog izlaganja Rade i njegovih domicilnih kritièara kao razlogu da se Sarajevo, 1990., str.211.) Dragojeviæa, moderatora okruglog stola na književnom djelu toga autora “gleda kroz prste” Na koncu æu reæi da ja kao jedan od “nekriti- temu Situacija u novoj domaæoj prozi, što su ga odgovorila s nekoliko citata inozemnih kritièara. èkih” apologeta Jergoviæeva književnog djela deci- organizirali èasopis Zarez i Zbor novinara u kulturi …Ono presudno ne može se kazati: Jergoviæ šuti i šuti, dirano odbijam svaku daljnju suradnju sa Zarezom 15. sijeènja 2004. u prostorijama Hrvatskog novi- buduæi da je svaki rat nulta toèka književnosti. Nakon nje ili s bilo kojim drugim književnim èasopisom na narskog društva. Kontekst se spomenutog uvodnog postoji samo moral forme, onako kako bi pjevala Billie kugli zemaljskoj u kojem se profesionalni integri- izlaganja može išèitati u transkriptu razgovora koji je Holiday, kako bi pjevala tuga. (Thomas Assheuer, tet i dostojanstvo književene kritike (njemaèke, u cijelosti objavljen u prošlom broju Zareza. Frankfurter Rundschau) engleske, talijanske ili hrvatske) omalovažava Dakle, je li kritièarsko pisanje o domaæoj prozi i danas Njegove prièe iz svakodnevnog života – letimièni pogledi genetièkim kriterijima ili prebrojavanjem krvnih svojevrsni talac nježnosti prema domaæoj “retardinaroj” na obitelj, ljubavnike, žrtve – zaèinjene su nekom izdvojenom zrnaca književnih kritièara. Dakako da ovim že- književnosti, o kojoj govori Lasiæ, i ima li tu onda govora ironijom, koja možda služi kao brana od užasa, a možda lim reæi da se neæu upuštati ni u kakvu polemiku o popustima prema domicilnim piscima? Ako je, dakle, je posljedica njegovog izjedajuæeg djelovanja. (Scotland on s Radom Dragojeviæem jer mislim da je genetika nacionalna pripadnost autora razlog popusta, postavlja se Sunday) ona nulta toèka književnog i književno-kritièkog pitanje zašto onda i rodno/spolno ili pak manjinsko odre- Potom æu citirati Danila Kiša, kojemu je knjiga diskursa u kojoj je blagodet ljudskog govora zauvek ðenje autora takoðer ne bi bio kriterij koji bi u ocjeni trebao Èas anatomije vjerojatno poslužila kao brana od užasa izgubljena. 42 VI/123, 12. veljače 2,,4.

kolumna

upiii!!! Volim dakle svoj život, i prijelaz u prvo lice jednine... Ondak se dane kada æu joj doæi i stavit je u more. ma kako bio GLUH, nu nekad i opet strovalim u krpe i stvarno ne znam Kako je tek njoj, ha? Isprazan i besmisleni Egotrip BESMISLENO GLUP, tako je jel- jel intenzivno (jupiii!) haluciniram il je to život pod ceradom na obali bez pažnje te i što se tu može... mijenjat se u pedese- istina. Vidim sve svoje bliske pajdaše kako i ljubavi punih 10 mjeseci, da bi samo 2 tpetoj, ajde, bar tu je moj pokojni tatek u plešu kolo (na)okolo operacijskog stola, mogla zabrundati Yanmar motorom veselo pravu – opet uzdrman opajanjem, da – baš na kome sam bio poddozirano narkoziran – JUPIII!!! strešen kao (zemljo)tres i nema pomoæi i na kome sam 1973. toèno to vidio gušeæi Ma dobro si ti reko, nama je svima doli spet preæi na dudicu za alkiæe (noalk se pokušavajuæi uhvatiti zrak... škvadra tako i PUNO i PRAZNO, Kusik dragi, Bier) koji su odluknuli ne dudat više niti se držala za ruke i pojala: ‘’Kad ti grobar sve je to život, samo smo mi trenutaèno najslabije pivo, jerbo se od toga ide daljše; preko riti/ zadnju grudu zemlje hiti/ ne tu, sada, u ovom èasu toliko blesavi da si Puno prazno na jaèe pivo, pa na vino, a na koncu, kada buš više – pil alkohol’’. Onda nestadoše zagorèavamo dane, a kako je svima znano, više nema ni jedne flaše il konzerve pre- iz kadra a ja sa plafona, ko u knjizi ŽIVOT ti æe ostaci ostataka življenja umah proæ... hrambene pijaèe, prevrneš cijelu kuæu ne POSLIJE ŽIVOTA (u opisima nekih ljudi ter mi nikako nejde v ludaru èemu, kako i Željko Jerman bi li našao kakvu bocu žeste. Ako baš ništa koji su bili na samome rubu prijelaza na zašto konflikti. I samo nas Smrt (izgleda) ne naðeš onda se sjetiš dobre stare špire Onaj svijet) gledam tada živog kirurga i može opametiti i pomiriti, ko npr. gospo- iz poèetaka sedamdesetih prošlog stoljeæa jako dobrog èovjeka dr. Barca kako u ze- dina Tita i mene, èovjeka kog sam nekada Nama je svima tako i PUNO i i tisuæljeæa, pa si skompaš malo luksuzniju lenoj pregaèi pere ruke. Zatim nestajem (od 1971. nadalje) mrzio iz dna duše. PRAZNO, Kusik dragi, sve je to i ukusniju špirku od one koju su radili iz sobe, ne potrebujem više kisik, èujem umrli špiromani Gajo i Đebo na Zdencu. fantastiènu muziku u vidu konglomerata Tito, revolucija, praznina život, samo smo mi trenutačno S koncentratom voænog soka, kriškicom elektronske glazbe i zbornog crkvenog E da, tema zasebna, meðutim kako je tu, sada, u ovom času toliko limuna, kiselom vodom, a dodaš i leda... pjevanja praæenog orguljama, ulazim u mene Ivica Buljan još u doba urednikova- pa fini koktel moš pit i na slamèicu, a moš tunel i u mraku se javlja plamièak svijetla nja SL-om nauèio kratko i jezgrovito pisa- blesavi da si zagorčavamo dane, i uvaliti gostima ko nekaj specijalno iz ku- što se, kako mu se bližim pretvara u jarku ti, nema problema je isfurat u par redaka. a kako je svima znano, ti će ostaci æne ponude. Slijedi jupiii!!! prestaju elek- svijetlost... a sve bi krasna ugoda, predi- Daklem pokle tuluma na otvaranju došli tronske glazbe u stereu na oba ošteæena vno opuštavanje uz svijetlost, lebdenje i Bojana i ja kod Titeka. Bože, koji luksuz!!! ostataka življenja umah proć... ter ušna živca, prestaju strašne boli u slušnim muziku!!! Iz predivnog osjeæanja vrati me Do naše spavaæe sobe prolazi se kroz mi nikako nejde v ludaru čemu, organima, glavi i vratu... pleæima. Jedino u stvarnost gad anestetièar jakim šamara- kabinet. Na svakom stolu teška kristalna kaj postaješ svadljivi gad, sve ti smeta i na nje, tip koji mi dao narkozu i otišao jebat pepeljara, i pomislim prvo... da je Stari živ, kako i zašto konflikti. I samo nas sve urlaš, a drugi si dan nizašta; upadneš neku sestru il bolnièarku u WC... frajer ne bi bilo zabranjeno pušenje malte ne Smrt (izgleda) može opametiti i u depresiju pri samoj pomisli što si sve koji me vidjet nije mogao poradi jako veæ svuda, on bi reko: ‘’Jebeš EU i USA, pomiriti, ko npr. gospodina Tita i rekao najdražima, gnjušaš se svojih postu- duge kose, i sliènog društva što me vjerno mi æemo i dalje živjeti po svome, neutral- paka, rijeèi juèerašnjih i napokon vlastite posjeæivalo s litricom dvije ðerokuša. E, no’’! Prevedeno; pili bi i pljugali svugdje mene, čovjeka kog sam nekada nepodobne jutarnje pojave... JUPIII!!! doðem sebi, vratim se u Traumu na pla- i svagdje, koliko nas volja, a prvi zdrav- (od 1971. nadalje) mrzio iz dna Dijagnoza doktora Radovanèeviæa fon, pa ateriram na operacijski stol i jedino stveni radnik koji bi se ufa srat o štetnosti bila je sasvim toèna... SY ANXIOSO se sjeæam kako je nešto Barac vikao na tu duhana, finio bi karijeru na Goljaku! Pak, duše DEPRESSIVUM, PARANOJA, gnjidu, u smislu: ‘’Skoro si ga ubio, bem kako izmeðu inih psihoporemeæaja ima- POREMEÆAJ PONAŠANJA, ponekad ti boga’’!, a gnjidula mi reèe: ‘’Oprosti dem i poremeæaj sna, ustanem vrlo rano AGRESIJA i tak slièno i sliènije & naj- mali’’... uzme neku ogromnu igletinu i i poðem duvat u kabinet. Uvalim se u sliènije! Onput dojde napad unutrašnje, fixne me... MRAK, PRAZNINA... šminkerski, starinski stolac uz radni stol, pa vanjske treskaèe, tako da jedva možeš pak se snimam DV kamerom imitirajuæi si uliti crnu kavu u šalicu koja te ne èeka Ispražnjena Šešula poze Josipa Broza. K vragu, fali mi cigar- na stolu (znak da je netko ljut, da si bija Tako i sada, BEZ ÈUSTVA ikakvog špic, kako bi mogao držati cigaretu u nje- sinoæ šmizla). Jupiii! (napokon me drmnulo uspavljavaju- govom stilu. ‘’Baš si smešan deèko, nejde æe sredstvo od 2x25 mg), bez osjeta ti to, nisi neki maher... hahaha’’! Opet ja Moj život poslije života KRIVNJE, bez ièega... apsolutno PUNO, gluh ko top èujem, a vida osrednjeg vi- Jel još voliš svoje veliko JA, ‘’veliki PRAZNO, poput postave Bojane i mene dim; u divnoj kožnatoj fotelji pored malog umjetnièe’’? Jel možeš reæi: “Volim svoj u Osijeku. I ima i nema nas; radovi moji, stoliæa do radnog, glavom i cigaršpicom, život”? Naravno, ne! Preostaje ti da se velike tvornièke kemijski obraðene prekriženih nogu sjedi (po anketi jednog iskupiš budalo alkoholièarska, kreni van- foto-role visoko sa zidova spuštaju se na èasopisa najznaèajniji Hrvat) bivši doži- ka i ponesi par novih kataloga PUNO, pod, a njene skulpture, zarezane obline votni Predsjednik SFRJ. ‘’Druže, pardon, PRAZNO i podijeli ih, daj u prave ruke; gmižu iz prostora u prostor... i PUNO je gospodine Tito – kliknuh veselo... ko dje- no NE – odeš do prve birtije i tu drmneš i PRAZNO je... baš kao sam ŽIVOT, baš èak sam želio Vas vidjet ovako UŽIVO’’. pivce za živce, jedno, drugo, treæe... te kao SMRT il ova stanja svekolikog polu- ‘’Jesi, a 71. i 72. si s nekolicinom balavca se hvališ šankeru kako si sa Jedinom mrtvila. htio osnovat udarne trojke, organizaciju za Bojanom Švertasek napravio fantasti- “Poput likova u nekakvom beketov- likvidaciju, prvo mene’’. ‘’Jesam, ne ljutite ènu ambijentalnu izložbu u osjeèkom skom prizoru, pri èemu je stvarnost scena se valjda, znate onu – mladost, ludost... al, Kazamatu, te tako privuèeš pažnju u kojoj oni žive, svaki njihov pokret, kako ste to doznali’’? Tito æe namršteno: nekolicine jutarnjih šankermena, starih postupak, razgovor, šutnja, otkriva stalno ‘’Sve se dozna, kada tada, ak ne doli onda pijandura gorih od sebe i, i rasprièaš se ko nešto novo iako je gotovo sve ‘po starom’ gori, a kaj sad misliš o meni’’. ‘’Pa... mogu na otvaranju izložbe u mikrofone èetiriju i ponavlja se. Sve je isto koliko i opreèno, Vam kazati da ste bili prava faca, PUNO lokalnih radiostanica, dviju TV-postaja, razlike su vidljive ali naravno, ‘vidno’ su vještiji politièar od ovih što pomrlih što il mali kaziæ nove osjeèke kunsthistori- neprimjetne i èine se neznatnim. Mnogo pozaprtih ex-jugo politikanata, takozvanih èarske nade Ane-Marije Koljanin, koja te toga u životu je naoko èudno iako kao oèeva domovina, poput Franceka, Alije, jako iznenadila rijetko dobrim pisanjem takozvana svakodnevnica sve funkcionira Slobe... voða u PRAZNO. Gdje bi oni za Glas Slavonije, i kreten, namjesto da savršeno. prešli velikog diktatora Staljina, smislili obiðeš redakcije i ZG-galeriste, divan Savršeno kao sastavnica uobièajenosti pokret nesvrstanih, nivelirali izmeðu dva katalog uvališ polupismenom pupnièaru, koja se slaže same od sebe. Daleko od bloka a i znali živjeti tako, kak da velim, konobarici i nekolicini sebi nalik trsti- toga kako je to idilièna slika ‘svega i samo na visokoj nozi ko Vi. Puki imitatori, al ka! Pa se mjereæi plotove susjeda vratiš dobrog’, naprotiv, mnogo je tu muènog, ozbiljnih namjera... ja sam se šalio, no oni doma, te padaš u krevet i haluciniraš... mraènog, tjeskobnog, ali na sreæu ne više su uistinu željeli biti kao Vi’’. ‘’Da – ra- Iz Početnice za odrasle, 1928. vidiš oca kako te prijekorno gleda i veli od dobrog, toplog i bliskog.” zdragano æe Tito – nijedan od tih kvazi- ti: “Znao sam ja, nikada ništa od tebe Citat predgovora Vlastimira Kusika, politièara nije mi ni do pupka stigo, ma PROPALICO”!, majku kako ipak blažim sam poèetak meni mnogo dobrog tek- kaj povedam, svi su mi bili ispod maloga. pogledom i rijeèima pristupa i kaziva: sta, pojavi mi se pri prvom buðenju iz Pa i po naèinu života! Ova vilica ni niš “Maleni moj, jadnièe, što si to uradio od kome, jer doèeka me MUK i Praznina prema nekim drugim, a ti si tak fasciniran sebe, pazi se”, za njom ti se ukaže nono za stolom, beketovska atmosfera. A, ne njome.’’ ‘’Jasno, gospon Joža, al dok ste kojeg nikada nisi vidio i zapjeva: “Kad naš tako davno u galeriji Kazamat, meðu Vi nakon kakanja prali guzu u bideu, ja brod tone, tone... te doda – ti si moj pravi dragim osobama, pa u Titekovoj vili sam ko limaè brisal rit novinama, a potom unuk, odi na Palagružu i ništa se nemoj gdje smo noæili bilo je toliko razlièitije, vodom zalio dvorišni nužnik. Ritopralnicu plašiti – bit æu s demižonkom uz tebe’’. antibeketovski DOBROG, toplog i bli- sam prvi put videl u dvadesetoj godini Potom oteturaš ka zahodu a na prozoru skog... PUNOG i bio sam jako JUPIII!!! pak se èudio – ko to tak tanko sere da onaj mali kaos miš, onaj koga zgazi tvoja ponosan na 1. zajednièki istup, Jedinu, govno može proæi kroz tu usku rupicu... noga, smijulji se prezrivo i govori: “Zašto sebe, prijatelje, i, zbiljski VOLIO SAM (i pogledam ga s dozom sitne mržnje – a si me ubio? A onog drugog mišiæa (za kog svoj i svaèiji) ŽIVOT. Kako su ti trenuci živio sam takorekuæ u centru Zagreba’’. si isprva mislio da je moj duh, makar si bil rijetki Vlastimire moj(!), mnogo èešæi su ‘’S kime to razgovaraš” – upita me u bendu The Cool – Rally Boys), koji je dani kada tražiš šalicu za kavu, piješ zoc, ruènom abecedom snena ženica, ušav- s pticama prošle zime na prozoru grickao jedeš gulaš iz praznog tanjura, a OÈAJ ši u radnu sobu – “opet s nekakvim jeèmenu kašu, ste uhvatili u mišolovku i izbija iz svakog kutiæa stana, iz svakog Duhovima’’. ‘’Ma ne, pokušavam nešto odnijeli ga u obližnji park, pustili ga i još predmeta; vilice, pepeljare, starog zidnog specijalno snimit pa prièam u kameru’’ ste svi brinuli hoæe li se snaæi tamo NAŠ sata, fotografija, slika, objekata na zidu, – odgovorim primijetivši da je fotelja PITOMI POLJSKI MIŠ”... ITD! ludilo dok je PUNINA ispražnjena ko u aku- praznija od ambivalentnog naslova jednog luðe nego u onoj ludnici 2002., gdje sam mulatora moje brodice Šešule, koja sada njenog i mog rada, koji je i inicirao izlo- svakakovih monada doživio. Povraæanje spava na Putu sv. Nikole u Korèuli i broji žbu: PRAZNINA. VI/123, 12. veljače 2,,4. 43

kolumna

Noga fi lologa

Slaven Skoko

rvih dana ove godine poginuli su Boris Jukiæ, Davorka Glavaèeviæ i Slaven Skoko u nesreæi u iznaj- mljenom zagrebaèkom stanu u kojem su živjeli Davorka i Slaven. Slaven Skoko bio je moj kolega po struci i moj prijatelj. Pendrek efendija Slavena sam upoznao prije nekih pet godina, kad sam mu predavao la- tinski na faksu. Došao je iz Pazinskog kolegija i junaèki pregrmio sve eska- pade i eksperimente koje na jeziènim vježbama može smisliti jedan mlaði Neven Jovanović asistent; na mom je ispitu dobio peti- cu, sljedeæe ga je godine Odsjek iza- neven.jovanovic@ff zg.hr brao za demonstratora, i naš se odnos vrlo brzo poèeo od profesorsko-stu- dentske asimetrije pretvarati u nešto Za mene je Slaven bio obećanje nalik ravnopravnosti. Nismo bili naro- jednog od prvih pravih èito bliski, niti smo se družili posebno intenzivno; bilo je to jedno od onih zbirku, protumaèio je, napisao uvod, æe napraviti robote i “poslje na nji’ kompjutorskih filologa, ili trapastih muških zeka-peka prijatelj- odabrao ilustracije... Ništa glamurozno: sebe spojit”... a odrasli ih stalno šalju humanističkih informatičara, stava, veza po èvrstoæi, težini i dubini tek filološki kruh svagdašnji, tek ono van na skijanje i “na koke”)... Prièa je, ravna listiæu toalet-papira; ali bilo nam za što se školuju. I – ruku na srce – ono brat bratu, izvrsna, isprièana onako na u Hrvatskoj; Slaven je bio je lako i zabavno brbljetati. èime se u današnjoj Hrvatskoj bavi vrlo punokrvnom bosanskom – praktièki se predstavnik one generacije za koju Imao sam i prilike iz prikrajka pro- malo za to odškolovanih filologa. èuju Slavenove intonacije, obrati, disa- kompjutori nisu varijacija na temu matrati kako Slavenu ide filologija. nje – a odlikuju je dvije stvari koje se Išla mu je, ljudi dragi, jako lako. To Zvrk hanuma meni èine posebno teškima u kratkoj pisaće mašine i telefaksa, nego nije bila lakoæa virtuoza, lakoæa geni- Uz filologiju, Slavena i mene pove- prièi: mnogo vremena (ili bezvreme- alat za nešto što se ničim drugim jalca gdje sve pršti od spektakularnih zivali su i kompjutori. Obojica smo vo- nost, ono svi-su-dani-isti zajednièko performansa; Slavenova filologija ljeli prèkati po programima i Internetu tinejdžerima i prognanicima) – a malo ne da napraviti – ili alat za maštu imala je drukèiji tip lakoæe: lakoæu (kao što su naši tate voljeli prèkati po bitnih dogaðaja; ne prièa, nego atmo- nepretencioznosti, lakoæu nekoga autima i televizorima); dijelili smo sfera. I jedino što je Slavenovoj prièi tko ne radi frku ni iz èega, pa zapra- simpatije za besplatan softver, smišljali zamjeriti jest prokušani štos s pripo- vo i ne primijetite koliko mu glatko barokne pogrde na raèun Billa Gatesa vijedanjem iz djeèje perspektive. Ali ide. Tome je pridonosila i okolnost i Window$a, razmjenjivali “krekove” primijetite zato isprepletanje: pisanje, da je Slaven brižljivo njegovao ulogu (piratske verzije skupih programa – “e, kompjutori, Bosanci – sve bitne sasta- Bosanca – onakva Bosanca koji ni sebe jesam ga prešo”, hvalio bi se Slaven vnice Slavenova života kakav sam ja ni druge ne uzima previše ozbiljno, kad bi rasturio neku opaku zaštitu). Za poznavao; iz moje perspektive, ostalo onakva kojeg je šega oslobodila ega u mene je Slaven bio obeæanje jednog mu je još samo da u tu jednadžbu ne- gotovo zen-razmjerima. Više Jackie od prvih pravih kompjutorskih filolo- kako ugura i filologiju. Chan nego Bruce Lee. ga, ili humanistièkih informatièara, u I onda je kretenski plinski bojler sve Hrvatskoj – on je bio prvi meni poznat to prekinuo. Limun mašala predstavnik generacije koja je i s ko- Nazire se to i iz Slavenovih znan- mpjutorima i s knjigama podjednako Hajvan bager stvenih radova. Prvi – za koji je, na ti, jer je i knjige i kompjutore uèila Osjeæam se kriv: za sve telefonske usput, Slaven dobio nagradu rektora istovremeno, za razliku od nas “dokva- pozive, SMS-ove i mailove na koje Zagrebaèkog sveuèilišta – bio je o hele- lificiranih”; Slaven je bio predstavnik Slavenu nisam odgovorio, za sve kave nistièkom pjesniku Arhiji, Ciceronovoj one generacije za koju kompjutori nisu i piva za koje nisam imao vremena, za cause célèbre. Ciceron je Arhiju od varijacija na temu pisaæe mašine i te- sve što smo htjeli i planirali zajedno optužbe da se lažno izdaje za rimskog lefaksa, nego alat za nešto što se nièim napraviti a nismo. Osjeæam se fru- državljanina branio opijevajuæi Arhijine drugim ne da napraviti – ili alat za ma- strirano: toliko nedovršenih poslova, pjesnièke kvalitete; lijepo, samo što od štu. Konaèno, Slaven je bio pripadnik toliko neiskorištenih prilika. Osjeæam tog zaslužnog pjesnika – kako je, meðu generacije koja na kompjutorima radi se ljutito: Slaven Skoko bio je toliko ostalima, pokazao i Slaven, dajuæi prvenstveno zato jer joj je to zabavno, toga više od “(1977.), profesor gr- pregled Arhijina danas poznatog opu- ostvarujuæi tako koncept posla/igranja èkog i latinskog” iz novinske vijesti sa – nije ostalo više od desetak ni po iz one knjige Ursule K. LeGuin. i policijskog izvještaja. Osjeæam se èemu iznimnih epigrama. Ciceronov je Dodatna garancija da æe Slaven biti glupo: to što Slaven Skoko neæe uæi klijent, oèito, bio više antièka Severina dobar filolog – da mu onaj misteriozni ni u kakve povijesti hrvatskog ovoga negoli antièki Tin Ujeviæ, i lako je mo- kvantni skok od studenta do znan- i onoga – pogreška je samih povijesti guæe da je Arhijom izazvana briljantna stvenika neæe predstavljati nikakav i njihovih koncepcija, a ne njegova. kvintesencija humanistièkog programa problem – bila je èinjenica da je i sam Osjeæam se, konaèno, zbunjeno: bila istovremeno i lukava advokatska pisao. Što se toga tièe, književnost je hodajuæi po Frankopanskoj prema diverzija, skretanje pozornosti i zamje- kao glazba: tko i sluša i svira (ma kako Mažurancu – zbog neèega mi Slaven na teza u velikom stilu. svirao), zna više – zna drukèije – od na pamet pada redovno na tom po- Drugi Slavenov filološki posao bila onoga tko samo sluša. Znao sam da tezu, blizu Hrvatskog arhiva u kojem je priprema za tisak Kupèinske pjesmarice je Slaven pisao pjesme, zafrkantske je radio tek nekoliko mjeseci, dok se – rukopisa iz 18. stoljeæa koji je, ako se i montypythonovske, nekoliko ih se moj svakodnevni put nakratko ukršta s ne varam, do Slavena došao kad ga je može naæi na Internetu; no najnovija njegovim iz nepovratno prošle prošlosti neki vinar dobio pod raèun. U rukopisu Libra Libera (br. 13/2003) donijela – i pokušavam osjetiti da je Slaven u je jedan župnik skupio latinske, kaj- je i jednu njegovu prièu – zove se drugoj dimenziji, na nebu, u drugom kavske i još kojekakve vinske pjesme: Forever Young, o dva bosanska školarca energetskom stanju, u onom lijesu koji eto, stožerno mjesto hrvatskog kul- u izbjeglištvu u Austriji (Slaven je bio su pronijeli pod onom ledenom kišom turnog (ili subkulturnog) identiteta! iz Bosanskog Broda, i sam je prošao na sesvetskom groblju. Æorak. Ali zato Slaven je napravio sve one za obiènog slièno kad je bio rat u Bosni), koji pro- – mimoilaženje s visokim dugokosim èitaoca nevidljive poslove bez kojih vode dane igrajuæi Nintendo igrice, deèkom s bradicom, u crnom kožnja- nijedne knjige ne bi bilo – išèitao stari gledajuæi Zvjezdane staze sinkronizirane ku... ili te stranice Libre... ili pisanje rukopis, prepisao ga, uredio i uoblièio na njemaèki, i sanjareæi o tome kako ovoga što èitate... 44 VI/123, 12. veljače 2,,4.

@nimal portal nimal portal

Snježana Klopotan zapravo divlja svinja ili fazan, jer lovci su U dugoj povijesti dominantno logièke uporno se koristi kao amortizer kojim najmjerodavniji u procjeni koja životinja argumentacije u zapadnoj civilizaciji, lovci nastoje umiriti savjest izoblièenim zaslužuje život, a koja ne. Tome su ih farmskim životinjama smo uskratili kreta- interpretacijama stvarnosti i odbijanjem vjerojatno poduèila prethodna razdoblja nje, pravo na vlastite repove, maternice, da prihvate odgovornost za svoje postu- Vijest o ubijenoj srni pratili su osuda svjetske i hrvatske povijesti, èija se je re- testise, zube itd. te pravo na socijalne pke, makar na verbalnoj razini. i zgražanje građana i pojedinih torika u široj javnosti percipirala jednako kontakte primjerene svojoj vrsti; labora- Stalno iznova zaboravljamo kako razli- samorazumljivom kao i ova iz suvremenih torijskim životinjama smo oduzeli pravo ke meðu vrstama kad je rijeè o pravu na organizacija, dodatno potaknutima lovaèkih prièa. Po logici uništavanja svega na život bez prisilnog gutanja, ukapavanja nenasilan život bez patnje – ne postoje. fotografijom ubijene srne, čija je bjelina i svih koji se osuðuju biti rijetki, drukèiji, ili stavljanja na kožu brojnih sredstava Zauzimanje protiv nanošenja boli biæu razlièiti te stoga nepoæudni i nepoželjni, kojima æemo produžiti ljepotu, mladost i koje tu bol intenzivno osjeæa nije samo nagrđena velikom krvavom mrljom pojedini politièki sistemi opravdali su iluziju života u èistom mirisnom svijetu; pitanje nadilaženja vrsne diskriminacije uzduž mršavoga tijela. Gnjevni građani više ili manje masovne odstrijele onih koji divlje životinje zatoèili smo u kaveze i – to je ujedno i stvar širenja srca izvan su krivo izgledali ili su se krivo zvali – cr- promatramo ih kao nakaze u cirkusu. vidokruga vlastite komocije. su lovce nazvali “koljačima”, čiji bi hobi naca, Židova, Srba. Jer, da ne bi bilo zabu- Odrièuæi im razum, osjeæaje, životnost, trebalo zakonom zabraniti, no istovjetna ne, za lovca koji je ubio Bambija, “ljudi se negdje usput zaboravili smo vrijednost Istinski ljubitelji prirode ubijaju, a životinje se odstrjeljuju”. vlastitih iskustava i neporecivost sada veæ S druge strane, opravdanje lov(stv)a je reakcija javnosti izostala u slučajevima i znan- brigom za regulaciju životinja u staništi- kada su mediji izvještavali o lovačkim stveno ma, relikt je patrijarhalnog mentalnog utemelje- sklopa, kojim plemeniti lovci pretvaraju trofejima druge vrste nih èinje- prirodu u stratište nazivajuæi ga lovištem. nica: kada Ljubav lovaca prema prirodi vjerojatno je životinju od one vrste ljubavi èiji je vrhunac zakrva- udaramo, riti ljubljenog metkom i nabiti ga na zid rotekli mjesec Jutarnji list je danima izlažemo za uspomenu. To je poznata macho ljubav uveæavao broj prodanih primjeraka vruæini naslijeðena iz tradicionalnog muškog izvještavajuæi o ubijenoj bijeloj srni ili gladi, svijeta nadmoæi, vodstva, agresije, dakle, u okolici Samobora. Vijest o ubojstvu izni- ostavlja- muških znaèajki koje je lov navodno mno rijetke životinje, trofeja “kakav još mo da leži poticao, nasuprot bezglasnosti žena u nije zabilježen u povijesti hrvatskog lov- na betonu društvu. Prema rijeèima Nicka Fiddesa, stva”, izložena je objektivnim novinarskim umjesto u iskazima lovaca stalno se susreæe rijeè stilom, bez kritièkog odmaka i naznake na stelji, “kontrola”, koja ukazuje na pretpostavlje- autonomnoga novinarstva. Osobniju re- kada joj ni korektan odnos izmeðu ljudi i životinja akciju propustio je i poznati struènjak za uzimamo te pomaže objašnjavanju lova iz razonode divlje životinje s Prirodoslovno-matema- djecu za sada kada on više nije nužan za ljudski tièkog fakulteta, ustvrdivši jedino kako hranu, opstanak. Lov uoblièuje vjerovanje u pri- je rijeè o životinji s izuzetno rijetkom Dvostruka mjerila boli kada joj ulijevamo sredstvo za èišæenje u roðeno pravo superiornih ljudskih vješti- genetskom promjenom, koja ju je uèinila Vijest o ubijenoj srni sljedeæih dana oèi i tjeramo je na ponašanje koje je su- na i demonstrira sposobnost pokoravanja drukèijom. Neupuæeni vanzemaljac bi, pratili su osuda i zgražanje graðana i poje- protno njenim prirodnim potrebama – to divljine. Takvo vjerovanje zanemaruje èitajuæi potom o tome kako æe glavu dinih organizacija, dodatno potaknutima boli. Kada životinji nožem režemo vrat èinjenicu kako ubijanje životinja može srne preparirati, a ostatak tijela pojesti fotografijom ubijene srne, èija je bjelina – to boli. Usprkos tvrdnjama kako se ljudi biti opravdano iskljuèivo zbog izravne u paprikašu, s pravom zakljuèio kako je nagrðena velikom krvavom mrljom po mnogo èemu razlikuju od životinja, u ugroženosti ljudi, drugih životinja, stani- ubijanje razlièitih i rijetkih u ovom našem uzduž mršavoga tijela. Gnjevni graðani sposobnosti osjeæanja boli, u sposobnosti šta, jedinice ekosistema, a u svim drugim svijetu sasvim uobièajena i normalna su lovce nazvali “koljaèima”, èiji bi hobi za patnju, nema razlike. sluèajevima dopuštanje prirodi da slijedi pojava. trebalo zakonom zabraniti. Vrijedno je svoj tijek rezultira poboljšanjima s kojima spomenuti kako je istovjetna reakcija Specističko vrednovanje svijeta se kontrolirani odstrjel ne može uspore- Opasni loši geni javnosti izostala u sluèajevima kada su Ipak, vrsna diskriminacija i u sluèaju diti, jer ne uzima u obzir cjelinu. Ako je Hrvatski lovaèki savez oglasio se tvr- mediji izvještavali o lovaèkim trofejima ubijene srne razmatra vrijednost neèijeg èovjek gospodar prirode i svega živoga dnjom da “divljaè koja na bilo koji naèin druge vrste. Malo kome bi zakucalo srce života i prava na nenanošenje boli isklju- samo zato jer ima alat/oružje s kojima odudara od standarda, odnosno ako je na vijest o odstrijeljenim zeèevima – dirnuti èivo iz perspektive koristi za ljude. U tom sve to drži u pokornosti, tada životinje u bolesna ili postoji opasnost da svoja loša smo èistom bjelinom srne te predodžba- smislu favoriziranje bijele srne nasuprot “lovištima” jednako pripadaju onima koji genetska svojstva širi na ostalu divljaè ma o nježnim srnama i krhkoj lanadi iz ostalim životinjama koje lovci ubijaju, i ih žele vidjeti žive kao i lovcu kojemu su mora biti ustrijeljena”. Lovci pritom djeèjih prièa. Osuðujemo ubijanje životi- dalje je specizam, koji potjeèe iz istoga draže mrtve. Ako lovac želi fazana, bilo bi (ne)namjerno previðaju kako je upravo nje zbog njezine razlièitosti, ali nas malo izvora kao i sve prethodne/još uvijek po- pošteno uloviti ga golim rukama. Samo razlikovanje od standarda uzrok promjena zabrinjavaju svakodnevne smrti životinja stojeæe diskriminacije – ropstva, homofo- pravi muškarac i nadasve veliki ljubitelj i evolucije. Ljudima koji ubijaju iznimne koje anonimno, bez medijske pozorno- bije, diskriminacije žena, ksenofobije... prirode i humanist može ubiti srnu/zeca/ vjerojatno je strana evolucija koja se odvi- sti, umiru u svojoj istosti. Šokirani smo Diskriminacijska moæ specizma divlju svinju, koji nemaju pušku kojom bi ja na osobnoj razini, a vodi rastu etiènosti slikom mrtve srne, ali ne i mrtvim koko- unižava svaku životinjsku vrstu koja iz uzvratili paljbu. i uvažavanju prava na razlièitost. Da šima, kravama, teladi, svinjama, ribama ljudske perspektive nije razumna, pa- U paralelnom svijetu koji bi uvažavao evolucija nije poželjna opcija, potvrdio je i na vlastitu tanjuru. U novinama neæemo metna, dražesna i, prije svega, korisna za sav život i u kojem bi ubijanje bilo ka- sam junak, lovac Franjo Koletiæ, dodajuæi vidjeti slike krvavih životinja za hranu, naše ciljeve. Takoðer podrazumijeva da žnjivo zakonom, novinar koji ne diskri- kako je “valjda i djetetu jasno da bijele prerezanih vratova niti æe nas dirnuti èovjek kao dominantna vrsta ima pravo minira patnju ljudi i životinja, vijest o srne postoje samo u bajkama i crtanim fil- besmislenost njihovih smrti za banalne na neogranièeno iskorištavanje, tlaèenje i ubijenoj životinji možda bi ispisao rije- movima. Ili nam je možda interes, jer æe potrebe ljudske prehrane. Unatoè racio- ubijanje svih onih èije postojanje smatra èima: “Ubojstvo je ubojstvo pa ma kako to biti jako rijetko i simpatièno, da potpo- nalizacijama kojima opravdamo njihovo inferiornima. U tom smislu o životinjama to netko pravdao, a iza svakog izgovora mognemo genetske poremeæaje, pa æemo ubijanje i otklanjamo breme empatije sa se i dalje razmišlja kao o predmetima, za ubojstvo ne stoji ni znanost ni vjera, za desetak godina imati možda ljubièaste savjesti, slike iz klaonice mogu izazvati strojevima koji osim utilitarnog znaèenja nego samo ubojica. Ne lovac. Ubojica. srne s kratkim surlama”. Onima koji zago- samo muèninu. Unutar potlaèene, infe- za ljude nemaju druge svrhe. Takvim A lovac postaje ubojica onoga èasa kad varaju nužnost odstranjenja iz populacije riorne vrste životinja, ipak izdvajamo one stavom uzimamo si za pravo presuðivati pomisli da je to što radi ispravno. To što onih koji bi mogli promijeniti buduænost koje zaslužuju život više od ostalih. Dok vrijednost i korisnost života životinja koje najbolji lovac radi nije ispravno nego je poželjno pravocrtne genetske linije, teško su nam neki psi kuæni ljubimci o kojima su nam podèinjene. Negiramo kako svaka samo opravdano, nužno zlo u odreðenim je shvatiti da smo (barem kronološki, ako se brinemo kao o èlanovima obitelji, drugi životinja, i ljudska i neljudska, pripada uvjetima. Kad poèneš misliti da je neko ne evolucijski) izašli iz kamenoga doba. su na lancu, treæi služe kao pokusne ži- iskljuèivo sebi. U suvremenom civilizira- nužno zlo ispravna ili plemenita stvar ili Naime, èini se da humanost u ime civi- votinje u laboratorijima ili vojnici u nekoj nom društvu svakom je naoko mentalno nešto slièno na tu temu, gdje je pod ka- lizacije ukljuèuje mnogo ubijanja u ime ne tako dalekoj zemlji treniraju na njima zdravom pojedincu dopušteno uzeti pom nebeskom razlog da recimo nakon obièaja, navike, evolucijske logike, hijerar- bešæutnost zabadanjem noževa u njihova pušku i pucati u ime znanosti i ljubavi što si u ratu ubijao èetnike da obraniš hijskog poretka u prirodi, osjetljivosti za svezana tijela. Bijela srna izaziva više prema onome koji se odstrjeljuje. Lovci narod, poslije rata ne proširiš djelatnost potrebe iskljuèivo vlastita ega. suosjeæanja od bijelog janjeta, èiji æe leš koji se pozivaju na znanost o lovu, oèito na sve koji ti se naðu pri ruci, ili barem Da je srna bila dosadno smeðe, sive ili uveseliti ljude u posebnim slavljenièkim završavaju dugogodišnje studije i stjeèu dobiješ odgovarajuæu varijantu PTSP-a? neke druge boje, ne bi bila podvrgnuta prigodama. I na industrijskoj farmi i na doktorate u ignoranciji, nehumanosti, Pa to je plemenita stvar, to ubijanje, zar hajci i odstrelu, do neke druge prilike u “lovištu” životinje se iskorištavaju proti- obezvreðivanju života i potpunoj emo- ne? Jest vraga. Ubijanje nikad nije ple- lovaèkoj sezoni. Ovaj put vjerojatno ne vno vlastitoj volji i ubijaju bez moguæno- tivnoj praznini, kako bi mogli uspješno menito. U ubijanju nema ništa plemeni- bi došlo do odstrela niti da je srna bila sti da se obrane. odstrijeliti život. Eufemizam odstrijeliti to. Nikad”. VI/123, 12. veljače 2,,4. 45

@nimal portal nimal portal

Snježana Klopotan Virovitica, kada ih je na poziv njihove rodnog krzna. Akciji, održanoj razrednice Nevenke Gruban 22. sije- pod motom Krzno – moda ènja 2004. posjetila u njihovoj školi. sramote i okrutnosti, pridružila Tom prigodom u Virovitici je osnova- se i udruga Glas životinja na 11. podružnica Prijatelja životinja istodobno predstavljajuæi u Hrvatskoj, èije æe djelovanje biti drugi broj èasopisa ŽIVOTinja, Završen natječaj usmjereno na educiranje javnosti i koji se bavi promidžbom i skretanje pozornosti na okrutnosti zaštitom prava životinja. avršen je natjeèaj za najbolji esej koje životinje prolaze na svim podru- na temu Kako razumijem zaštitu èjima ljudskog djelovanja. …Sisku životinja u organizaciji udruga Izabrani eseji kao i više infor- Aktivisti Prijatelja životi- Prijatelji životinja, Intimate With macija o natjeèaju mogu se naæi na nja iz Zagreba i Siska 24. su Nature Society (IWNS) i Allavida. web stranici Udruge www.prijatelji- sijeènja prosvjedovali protiv Gosti iz bugarske udruge IWNS su, zivotinja.hr. industrije krzna dijeljenjem zajedno s Prijateljima životinja, izme- letaka, transparentima ðu 29. i 31. sijeènja 2004. u Zagrebu te ulomkom performansa sudjelovali na radionici Young People in Protiv krzna u… Roberta Francisztyja u kojem Eastern Europe and Animal Protection. U je sjekirom zatukao bundu. povodu završetka natjeèaja organizatori …Varaždinu su 30. sijeènja 2004. u klubu Mama Dana 10. sijeènja 2004. Prijatelji …ostalim gradovima održati projekcije dokumentarnih životinja Varaždin, s transparentima, Hrvatske filmova Animal Rights, Kein Herz fur letcima i bundom s natpisom “Stop”, Nakon zapaženih akcija u Lücie te filma o transportu životinja. održali su prosvjed u kojem su apeli- Zagrebu, Varaždinu, Karlovcu Potom su se èitali prvonagraðeni eseji rali na graðane da kažu “Ne!” krznu i i Sisku, uz podršku javnosti, Dessislave Petrove iz Bugarske i Nine sliènim proizvodima koji nastaju ubi- Prijatelji životinja nastavili Æoriæ iz Hrvatske, te se nastavila janjem životinja. su kampanju protiv krzna rasprava na temu zaštite i prava živo- 7. veljaèe 2004. simultanim tinja. …Karlovcu akcijama u Rijeci, Splitu, Uz nagraðene autorice triju najbo- Petnaestak èlanova udruge Koprivnici i Osijeku, koji- ljih eseja, Ninu Æoriæ, Nevenu Ljubišiæ Prijatelji životinja iz Karlovca i ma su informirali javnost o i Sašu Begoviæ, udruga Prijatelji živo- Zagreba 17. sijeènja 2004. su u pogre- okrutnosti industrije krzna, tinja je izvan konkurencije simbolièno bnoj povorci iza dvaju ljesova s kr- te pozvali graðane na bojkot nagradila i uèenike sa specijalnim znenim okovratnicima prosvjedovali barbarskog i neekološkog potrebama 8. razreda Osnovne škole središtem Karlovca zbog nošenja pri- naèina odijevanja. 46 VI/123, 12. veljače 2,,4.

s,v,j,e,t,s,k,i , ,,,,,,,,,,,

Španjolska Nizozemska / SAD Godina posvećena Dalíju Tužba protiv grada

panjolska ove godine slavi stotu godišnjicu roðenja nadreali- Amsterdama stièkoga umjetnika Salvadora kupio sporna umjetnièka djela, i to Dalíja (1904.-1989.), jednog od za “bijedan” novèani iznos, a ta djela, najveæih ekscentrika u povijesti prema njihovu mišljenju, sada vrijede asljednici ruskog slikara Kazimira umjetnosti, koji je ujedno bio i ta- više od sto pedeset milijuna dolara. Maljevièa tuže grad Amsterdam lentirani provokator. Volio je šokirati, U tužbi, koja je podignuta na sudu zbog navodno nezakonitog stje- pa je tako jednom kroz grad prošetao u Washingtonu, od amsterdamskog canja vlasništva nad èetrnaest njegovih nagu plavušu na uzici, a jednom od se muzeja Stedelijk zahtijeva povrat slika. Maljeviè je glavni predstavnik svojih djela nadjenuo je naziv Ponekad Maljevièevih radova. Prema izjavama ruske avangarde. Izmeðu 1915. i 1935. radosno pljujem na sliku svoje majke. nasljednika, Maljeviè je 1927. na izlo- godine razvio je oblik bespredmetnoga No, mnogi si postavljaju pitanje je žbi u Berlinu izložio više od sto umje- slikarstva koji je nazvao supremati- li on doista bio u umjetnièki genije, tnièkih djela, no s obzirom na to da je nostima koje nije htio prihvatiti, stoga zmom. Njegovi nasljednici su uvjereni a na to pitanje pokušat æe odgovoriti bio prisiljen vratiti se u Rusiju, slike je umjetnost postala maskom iza koje da je grad Amsterdam 1950. ilegalno je pohranio kod nekolicine prijatelja. mnogobrojne izložbe, manifestacije i je prikrivao svoje strahove. kongresi koji æe se tijelom cijele godi- Godine 1930. uhiæen je pod Godina posveæena Dalíju predstavit optužbom da je održavao ne odvijati diljem Španjolske i nekih æe ga ne samo kao umjetnika nego i Europskih zemalja. U Dalíjevu muzeju kontakte s njemaèkim umje- kao pisca. Naime, u povodu njegova tnicima, a umro je 1935. u u Figuerasu, njegovu rodnom gradu stotog roðendana prvi æe put biti u sjeveroistoènome dijelu zemlje, u Lenjingradu. Muzej Stedelijk objavljeni njegovi cjelokupni knjiže- od njegova je prijatelja, sijeènju je broj posjetitelja prešao sva vni radovi u izdanju od osam tomova. oèekivanja, a preureðeno gradsko ka- arhitekta Huga Haringa, “Njegovi su tekstovi na razini njegova otkupio èetrnaest slika. Svi slikarstva”, smatra Mauricio Bach, je- Maljevièevi nasljednici okupi- dan od izdavaèa. li su se tek 1989., nakon pada Jedna od najvažnijih izložbi po- Berlinskoga zida, kada su sveæenih Dalíju, naslovljena Dalí i ujedno odluèili da æe vratiti masovna kultura, otvorena je 6. veljaèe po svijetu raštrkana djela. u zakladi La Caixa Forum u Barceloni. Predstavljeno je više od èetiristo slika, crteža, fotografija, filmova i instalacija koje dokumentiraju odnos umjetnika Gioia-Ana Ulrich prema potrošaèkome društvu, a izložba se usredotoèila na manje poznate aspe- kte umjetnikova djelovanja. U sklopu izložbe prikazivat æe se i kratki film pod naslovom Destino (Sudbina) koji je Njemačka nastao u suradnji Dalíja i njegova prija- telja Walta Disneyja. Disneyjev je ne- æak Roy iz snimljenog materijala, koji zalište, u kojemu se od 1989. nalazi je od 1945. stajao spremljen u ladici, umjetnikov grob, jedno je od najposje- napravio šestominutni film koji je ove godine nominiran za Oscara. Izložba Sajam knjiga æenijih mjesta u Španjolskoj. Zbog svojega ponašanja slavni slikar, æe biti otvorena do 23. svibnja, nakon kipar i umjetnik performansa ponekad èega se seli u Madrid. Od listopada je bio podcjenjivan, a mnogi ga više 2004. do sijeènja 2005. moæi æe se ra- i nagrade u pamte po njegovim neobiènim brko- zgledati u Dalíjevu muzeju na Floridi, vima, negoli po njegovim radovima. U a od veljaèe do svibnja 2005. u Muzeju netom objavljenoj Dalíjevoj biografiji Boymans u Rotterdamu. No, najveæa autor Javier Pérez Andújar navodi kako retrospektiva posveæena katalonskome Leipzigu u kategoriji književnosti za djecu i je Dalí bolje predavao sebe, nego svo- umjetniku bit æe otvorena u rujnu u mladež. Studirala je umjetnost i jezi- ja djela te kako je bio Veneciji, u palaèi Grassi. ke, a godinu dana provela je u jednom ikona masovne kulture. izraelskom kibucu. Sedamdesetih Velikog udjela u njego- vogodišnji Leipziški sajam knji- godina poèinje se baviti pisanjem, vu uspjehu imala je i ga održat æe se od 25. do 28. 1980. objavljuje nagraðivani prvenac njegova supruga Gala, ožujka, a ugostit æe oko dvije Bitterschokolade, a godinu dana kasnije Ruskinja koja je istodo- tisuæe nakladnika, od èega æe jednu i knjigu za djecu Nun red doch endlich, bno bila njegova muza i èetvrtinu èiniti gosti iz inozemstva. roman za mlade Kratzer im Lack te ro- menadžerica. A Dalí je Težište sajma teme su pod naslovom man Stolperschritte. U meðuvremenu je za sebe obièavao govo- Kako potaknuti na èitanje i Putovanja. napisala oko trideset knjiga i dobitnica riti da je “on nadreali- Èeški pisac, diplomat i novi meðuna- je mnogih književnih nagrada. Od kraja zam”. Irski biograf Ian rodni predsjednik PEN Centra, Jiři osamdesetih godina intenzivno se bavi Gibson, za razliku od Grusa, održat æe predavanje prigodom prevoðenjem i jedna je od vodeæih Andújara, sumnja u nje- otvaranja Sajma. Odnos novih i starih prevoditeljica djeèje književnosti s više govu genijalnost: “Bio je zemalja èlanica Europske unije prema od dvjesto prevedenih naslova. Prevodi velik umjetnik, ali nije Sjedinjenim Amerièkim Državama bit s hebrejskoga, nizozemskoga, afrikan- bio genij”. Prema nje- æe jedna od tema o kojoj æe raspravljati skoga i engleskoga. govim rijeèima, najbolja prisutni autori. Nominirani za Književnu nagra- faza Dalíjeva umjetni- U sklopu Sajma bit æe dodijeljena i du 2004. u ostalim kategorijama su èkog djelovanja bila je Njemaèka književna nagrada za životno Siegfried Lenz, Yann Martel, Michael od 1926. do 1938. godi- djelo koja je ove godine pripala spisate- Moore, Claudia Rusch, Janosch i ne, dodajuæi da se nakon ljici i prevoditeljici Mirjam Pressler. Wolfgang Joop. toga poèeo ponavljati Njezina su djela životna, raznovrsna O nagradama je prvi put ove godine te da je postao “opsje- i zahtjevna, pogotovo ona namijenjena odluèivao neovisni žiri sastavljen od dnuti showman”. Uzrok djeci i mladeži, navodi se u obrazlo- istaknutih javnih osoba i knjižara, a ne umjetnikovoj stagnaciji ženju žirija. Autorica roðena 1940. u književnih kritièara. Nagradu za živo- Gibson vidi u njegovim Darmstadtu veæ je prije dvije godine tno djelo, kao i onu èitateljske publike, homoseksualnim sklo- nagraðena istim ovim priznanjem, ali dodjeljuju izravno èitatelji. VI/123, 12. veljače 2,,4. 47

queer portal

Jelena Poštić roda i spola. Ovaj diskurs traje dan da- tivne “muškosti”, osobama koje pozna- kao žena. Komisija za ljudska prava nas i kljuèan je za razvoj feministièke ju bol seksizma i mizoginije. British Columbije naredila je Centru teorije kao i za feministièku praksu. Generalno mišljenje kojem neke da plati odštetu volonterki, transseksu- Teorijska debata o feminizmu i tran- feministice pribjegavaju da trans osobe alki u procesu operacija promjene spola Transfeminizam širi koncept roda srodnosti poèela je direktnim napadom pojaèavaju rodne stereotipe, rezultat je Kimberly Nixon, jer je ne vjerujuæi da pozivajući se na rod kao pitanje feministica na legitimitet transse- kontrole patrijarhalnog državnog in- je “dovoljno” žena odbio njezine uslu- ksualne egzistencije. Polazišna toèka strumenta koji trans osobama odobrava ge kao savjetodavke u centru, prekršio performativnosti, izbora i prava. ove debate datira iz 1979., kada je promjenu rodnog i spolnog identiteta njezina graðanska prava, te je diskri- Kroz pravo na rodnu neodređenost i radikalna lezbijska feministica Janice samo u skladu s tradicionalnim rodnim minirao. Zatim je vrhovni sud British Raymond napisala djelo The Transsexual ulogama. Drugim rijeèima, na primjer Columbije presudio da Centar nije rodnu kontradikciju, rodovi postaju Empire (Transseksualni imperij), u kojem osobe kojima je dopuštena promjena diskriminirao Kimberly Nixon kada je neograničeni u svojoj brojnosti navodi: “Sve transseksualke siluju žen- spola moraju iz te promjene izaæi kao odbio njezine usluge kao savjetodavke ska tijela svodeæi pravu žensku formu rodno konvencionalne heteroseksualne u Centru, objašnjavajuæi odluku time u vlastiti objekt, svojatajuæi ovo tijelo žene ili muškarci po mjeri društva. da je Centar jasno odredio svoje djelo- za sebe. Transseksualno konstruirana Svako istupanje iz ove zadane sheme vanje kao ženskog prostora i izražavaju- Oba pokreta, pokret ženskog i trans lezbijka feministica vrši nasilje nad se kažnjava. æi stav da je motivacija Kimberly Nixon oslobaðanja suoèili su me s dva važna ženskom seksualnošæu i duhom”. S obzirom na to da transrodnost za rad u Centru voðena politièkim zadatka. Jedan je udružiti snage kako bi oslobaða i širi koncept rodnih stavovima. Nixon æe se obratiti kanad- se ogolile/i diskriminatorne i opresivne i spolnih identiteta, te se skom vrhovnom sudu. vrijednosti vezane za muškost i ženskost. protivi zadanosti patrijarhal- Feminizam kao ishodište prava Drugi je obraniti rodnu slobodu – pra- nih rodnih uloga i hetero- na samoodreðenje drži kljuè uspje- vo svake osobe da izražava svoj rod na normativnosti, ideja da ona ha za transrodni politièki pokret. naèin koji izabere; kroz ženskost, andro- pojaèava i neprestano nasta- Feministièka misao može napredovati ginost, muškost ili bilo koju drugu toèku vlja rigidnu binarnu opoziciju kao rezultat uèenja o transrodnim i na spektrumu. Ovo ukljuèuje pravo na je argument feminizma koji interseksualnim ljudima. Odnos femi- rodnu neodreðenost i rodnu kontradikci- ovom tezom sam sebe potko- nistica prema transrodnim osobama ju. Jednako je važno da svaka osoba ima pava. ovisi od feministièkog miljea u odreðe- pravo da odredi, uvjetuje ili mijenja spol Unatoè nastojanjima fe- noj zajednici, dok je u nekim zajedni- na naèin koji joj odgovara, bio muški, minizma da se usprotivi ideji cama pitanje transrodnosti afirmativno ženski ili bilo koji drugi na spektrumu. biološke odreðenosti kroz ukljuèeno u feminizam i prepoznato Ovo ukljuèuje pravo na fizièku neodreðe- propitivanje predodreðenosti kao generator novog znanja, u drugima nost i kontradikciju. spola i rodnih uloga, pretpo- se transrodnost ne istražuje, nego se (Leslie Feinberg, istaknuti/a trans stavka da je biologija sudbina smatra prijetnjom feminizmu. aktivist/ica i teoretičar/ka, u nije uzdrmana. Ono što je Transgender Warriors) automatski uoèljivo – posje- dovanje penisa ili vagine pri- Transmuški ransfeminizam. Društvena pro- likom roðenja djeteta – ono mjena mora poèivati na femini- što je smatrano “prirodnim” zmu. A pitanje transrodnosti je postaje diktatorom socijalno kljuèno za feminizam. Raymond ovime podupire ideju konstruirane rodne uloge. feminizam Složenost odnosa feminizma i separatizma odobravajuæi “nevidljivu” Trans aktivistica i teoretièarka Kate transrodnosti ogleda se u propitivanju žensku opresiju nad transseksualnim Bornstein vjeruje da ovo gledište ima okosnice feminizma koja se bazira na osobama. Omoguæava ženama da po- svoju osnovu u ideji esencijalizma, da ženskom iskustvu i ženskoj opresiji stanu dominantne u narativu o svojoj postoji neka “srž” ženskosti, koju po- Alex P. Kimball (2003.) (koje se odnosi na žene koje su “roðe- prošlosti kako bi opravdale i promo- sjeduju samo žene koje su roðene kao ne kao žene”) te binarnosti koncepata virale upotrebu teorija spolnih uloga i žene, “ideja da je neko roðen kao žena roda i spola. pretpostavljajuæi homogenost ženskih je smiješna. Ja, kao i svi drugi, roðena Patrijarhalni sistem i razmišljanje su glasova. Na takav naèin prièa transse- sam kao beba, a bilo kakva ideja roda Što je žensko prijetnja ne samo feminizmu i ženama ksualne osobe o rodnoj opresiji i potra- se pojavila kasnije”. Je li to pička Ili kultura nego i transrodnim i interseksualnim zi za identitetom je ušutkana. Raskrižje transrodnih pitanja i osobama. Nasilje s kojim se suoèava Loretta A. Kane problematizira pi- Jesu li to barbike za peti rođendan transrodna i interseksualna populacija tanje pokreta za rodna prava nasuprot feminističke prakse Ili grudnjak za trinaesti produkt je iste opresije. Kroz održa- feministièkom pokretu. Ona ukazuje Od 1991. do danas – Mitchigenski vanje rigidne binarne opozicije roda i na moguænost da pokret za rodna pra- ženski muzièki festival (Mitchigan Imao sam barbike i grudnjak spola, heteronormativnosti te muške va, koji se smatra sljedeæim logiènim Womyn’s Music Festival) prakticirajuæi Ja sam žensko, feminist dominacije u društvu patrijarhalni korakom takozvane post-feministièke politiku “samo žene koje su roðene kao Ali nisam žena koncept biološke odreðenosti ostaje ere, našteti ženama, te upozorava da žene” je 1991., nakon što se na radioni- neupitan. bi se isti zakoni koji su uvedeni kako ci izjasnila kao transrodna žena, Nancy Mnogo ranije Postojanje transrodnih osoba je bi promovirali žensku ravnopravnost Burkholder izbacio s festivala. Festival Postavljeno je pitanje dokaz da “muževnost” i “ženstve- mogli primijeniti kako bi preokrenuli do danas ne odstupa od svoje politike, Da li muškarci mogu biti feministi nost” nisu esencijalne karakteristike progres koji je feministièki pokret osi- a svake godine se u ime protesta orga- Ja kažem da muškaraca i žena. Transfeminizam gurao za žene. nizira Kamp Trans preko puta ulaza. Osjetio sam bol seksizma širi koncept roda pozivajuæi se na Transseksualnost i transrodnost Festival je olabavio politiku utoliko što Rečeno mi je što ne mogu raditi rod kao pitanje performativnosti, kompliciraju diskusiju o pokretu za je odluèeno osobama koje su roðene Zbog mojih genitalija izbora i prava. Kroz pravo na rodnu rodna prava i feministièkom pokretu. kao žene, ali se tako ne identificiraju, neodreðenost i rodnu kontradikciju, Mnoge feministièke teoretièarke sma- dopustiti ulazak ako pristanu na ulazu Ja kažem cure mogu raditi bilo što rodovi postaju neogranièeni u svojoj traju da su operacije promjene spola reæi da su žene, ali to nije doživljeno Apsolutno sve što požele brojnosti. Transfeminizam ovim pro- i hormonske terapije malo više nego kao adekvatan progres. Čak i odrasti u muškarce poput širivanjem feministièke koncepcije samo-sakaæenja osoba koje je seksi- 2002. – Nacionalna organizacija za mene teži uklanjanju temelja patrijarhalne stièko društvo dovelo do oèaja. One žene (NOW) u SAD-u usvojila je poli- Ali nikada ne smijemo zaboraviti što opresije zasnovanom na binarnosti tvrde da bi operacije promjene spola tiku borbe protiv opresije transrodnih znači biti roda i spola. i hormonske terapije bile nepotrebne osoba te lobira za ukljuèivanje “spola, Žensko, biti tretirana kao podređena u svijetu osloboðenog seksizma. One transrodnih osoba i rodnog identiteta Zbog toga što je između naših nogu Razvoj diskursa pozivaju na rješavanje pravog problema i/ili izražavanja” u zaštiæene kategorije Razlike kažu postoje Debata o transrodnosti i femini- – društva, umjesto operiranja inaèe unutar zakonodavstva te je pitanja Između naših ušiju zmu zapoèeta je iz pozicije radikalnog zdravih tijela u svrhu prilagoðavanja transseksualnih i transrodnih osoba feminizma, a nanijela je veliku štetu rodnim stereotipima. inkorporirala u svoju misiju. Ja sam tvoj brat tvoj sin transrodnoj populaciji koja je uglavnom Dok neke feministice smatraju 2003/4. – Centar za podršku silova- Tvoj prijatelj tvoj ljubavnik upravo u feminizmu pronalazila snagu transžene uljezima u ženskom prosto- nim ženama u Vancouveru, u Kanadi, Ja sam muškarac, žensko muškarac za vlastito samoodreðivanje i odupira- ru, transmuškarce smatraju izdajicama odbio je usluge u savjetovalištu Ne ostavljajte me izvan ove borbe nje patrijarhalnom konceptu zadanosti “ženskosti” umjesto stvarateljima pozi- Kimberly Nixon zato što nije roðena I ja sam isto feminist. Za svega deset dolara naručio sam potvrdu koja mi Još nisam nikoga vjenčao, ali vježbam s golubovima omogućuje obavljanje svećeničkog posla. u parku. Bog će me ovaj put sigurno ubiti.

Veli ona meni jutros: ‘Ne želim te više vidjeti Da sam znao da je takva, nikad ne bi urezao Svako jutro odlazim na doručak u isti restoran jer mi ovdje, Earl ...neprestano buljiš u mene i to me njeno ime na prsima. se sviđa jedna konobarica koja tamo radi. pomalo plaši.’

Susjeda u stanu iznad mene izluđuje me mjesecima. E pa...neće moći. Neku večer slijedio sam Svaku večer kucka po podu i zidovima...’kuc, kuc, Sad me izluđuju zvuci spoticanja i damicu na putu do veš-kuhinje i oteo joj njen kuc, kuc’. razbijanja. bijeli štap.

Skupina radnika već dva tjedna iskopava nekakve Jutros sam upitao jednog od njih koliko će trajati Primijetio sam da su ljudi izrazito ljubazni cijevi pred mojom zgradom. Buka me jednostavno radovi. Iako bi mi najradije rekao da brišem, uljudno prema čovjeku koji izađe potpuno gol na ulicu, s izluđuje. mi se obratio riječima: ‘još dva dana, gospodine’. plavim ručnikom omotanim oko glave i ručnom bombom bez osigurača.

Obrijao sam glavu jer mi cura neprestano govori da Bila je u pravu. Dok sam jutros čekao autobus, žene su ćelavi muškarci seksi. nisu skidale pogleda s mene. No kako bih ipak znanstveno potvrdio tu priču...sljedeći put ću ići obučen.

www.redmeat.com/redmeat/