Modeli Artikulacije Urbanog Identiteta U Monografiji Puna Je Pula Mate Balote

ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2

original scientific article UDC 911.375:930(497.5Pula) received: 2013-07-09

Modeli artikulacije urbanog identiteta u monografiji Puna je Pula Mate Balote

Nataša UROŠEVIĆ Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Preradovićeva 1/1, 52100 Pula, Hrvatska E-mail: [email protected]

IZVLEČEK

Namen članka je raziskati modele socio-kulturne konstrukcije in literarnega prikaza urbane realnosti v avtobio- grafski kroniki Puna je Pula istrskega znanstvenika, pisatelja in polihistorja Mije Mirkovića/Mate Balote (1898-1963). V Balotini sintezi zgodovine mesta ter tradicionalnih in sodobnih urbanih izkušenj se Pulj prikazuje kot večkulturno mesto na meji med velikima geopolitičnima sistemoma in primeren model konstrukcije kulturnih in nacionalnih identitet v nestabilnem geopolitičnem kontekstu ter v tranzicijskem obdobju med tradicijo in sodobnostjo. Analiza literarno-znanstvenega hibrida na meji med književnostjo in zgodovinopisjem obenem bo poudarila posebnosti kulture in zgodovine prostora s katerim se ukvarja.

Ključne besede: Pulj, monografija, urbana identiteta, Mate Balota

I modelli di arTicolazione di identità urbana nella monografia Puna je Pula di Mate Balota

SINTESI

In questo saggio si esplorano i modelli di costruzione socio-culturale e di rappresentazione letteraria della realtà urbana nella cronaca autobiografica Puna je Pula dello scienziato e scrittore Mijo Mirković/Mate Balota (1898- 1963). Nella sua sintesi di storia della città, di esperienza urbana tradizionale e moderna, Pola, come una città multiculturale sul bordo dei grandi sistemi geopolitici, si rappresenta come un modello adatto di riflessione sulla costruzione delle identità culturali e nazionali in un contesto geopolitico instabile e nel periodo di transizione tra tradizione e modernità. L’analisi dell’ibrido letterario-scientifico al confine di letteratura e storiografia indicherà nello stesso tempo le particolarità della cultura e della storia del territorio di cui si occupa.

Parole chiave: Pola, monografia, identità urbana, Mate Balota

463 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2

Nataša UROŠEVIĆ: MODELI ARTIKULACIJE URBANOG IDENTITETA U MONOGRAFIJI PUNA JE PULA MATE BALOTE, 463–474

UVOD tnost dijelova, diskontinuitet naracije i mješavina narativnih tehnika (Lešić, 2008, 422). Očito, ne radi se o Književna monografija Puna je Pula, u kojoj Mijo čistoj fikciji koju krasi „značenjski višak prikaza“ (Biti, Mirković/Mate Balota neobičnom kombinacijom stilo- 2000), već se dapače, vjernim izvještavanjem o povije- va obrađuje tromilenijsku povijest grada, a posebno is- snoj stvarnosti, preciznim navođenjem izvora i arhivske crpno dokumentira razdoblje naglog razvoja Pule kao građe, te iscrpnim dokumentarizmom ova memoaristika glavne austrijske ratne luke, stilski je i kompozicijski i povijesna kronika približava znanstvenoj studiji čiji je vrlo specifičan žanr. Knjigu je autor potpisao umjetnič- cilj dokazati središnju hipotezu: da je Pula u svojoj vi- kim pseudonimom, što znači da ju je smatrao književ- šemilenijskoj povijesti prosperirala uvijek i samo kad je nim djelom, za razliku od, primjerice, monografske tri- funkcionirala u sklopu šireg zaleđa: zlatne faze razvoja logije o Matiji Vlačiću Iliriku, u kojoj pretežu znanstveni grada bile su rimska i austrougarska vladavina, a autor elementi i koju potpisuje kao Mijo Mirković. je pretpostavio da će do sličnog razvojnog uzleta doći „Ne smeta ništa što se autor gotovo bezbrižno služi nakon pripojenja Istre matici zemlji. Stoga, uz propiti- različitim i vrlo raznolikim postupcima i metodama, od vanje modela urbanog razvoja i analizu važnog perioda reportaže, statističkog nabrajanja, memoarskog obliko- tranzicije usmene, ruralne, predindustrijske u modernu vanja i čiste beletristike najboljeg kova, do novinarskog urbanu, pismenu kulturu, kao i detaljan pregled poli- izlaganja...“, komentirao je Gustav Krklec (pod pseu- tičkih odnosa u modernoj povijesti, koji su od Pule u donimom Martin Lipnjak) hibridnost žanra u jednoj od jednom za cijelu Europu važnom periodu napravili cen- prvih kritika ove neobične monografije: „Čemu se onda tar društvenih zbivanja, monografija pruža i obilje ma- pitati, kojeg je literarnog roda i karaktera ova proza: na- terijala za istraživanje procesa urbanizacije i stvaranja učnog, publicističkog, pjesničkog? – kad je u njoj profe- urbanog identiteta lokalnog stanovništva, što su i neki sorska akribija dr. Mije Mirkovića sva prožeta i natoplje- od ciljeva ovoga rada. na gustom poetskom emotivnošću Mate Balote. Čitav je Ključni događaj, koji je Mirkovića/Balotu i potaknuo čovjek u njoj, učenjak i pjesnik podjednako, i ne samo da u jesen 1953., „o tridesetpetoj godišnjici 1918.“ lite- to. U njoj je đak, radnik, zatvorenik, novinar i mornar, rarizira povijest grada, bilo je šest prevratnih dana narod- agitator i borac, doktor ekonomskih nauka i istarski se- ne vlasti u Puli (od 31. listopada do 5. studenog 1918.), ljak...“ (Lipnjak, 1954). nakon čega je talijanska vojska preuzela vlast. Mirkovića Anticipirajući interese suvremene kulturologije, Mir- je, kao svjedoka i sudionika tih zbivanja, cijelog života ković/Balota u Punoj Puli urbani identitet artikulira pišu- duboko zaokupljalo pitanje neuspjeha prvog pokušaja ći ‘povijest odozdo’ i kombinirajući mikropovijest, povi- uspostavljanja narodne vlasti u Istri. Prvi put svoje je ideje jest mentaliteta, povijest svakodnevnog života, usmenu, pokušao artikulirati u Krležinom „Pečatu“ 1939. godine, ali i povijest svog privatnog života (Duda, 2002, 97). pod naslovom Kako je to zapravo bilo u Puli 1918. (Balo- Autor detaljno dokumentira procese intenzivne urbani- ta, 1939). Međutim, pravi povod za pisanje knjige koja je zacije i modernizacije i pretvaranja zapuštene malarič- dugo sazrijevala bilo je izbijanje tršćanske krize 1952., a ne pokrajine s početka 19. stoljeća u europsku metropo- koja je kulminirala u listopadu 1953. Počeo ju je pisati u lu, preispisujući kulturnu povijest istarskog urbaniteta iz kolovozu 1952., kao vlastiti umjetnički i stvaralački argu- perspektive lokalnog življa i ujedno artikulirajući grad ment u prilog potvrdi istarske borbe za sjedinjenje. Puna kao prostor akumuliranog kulturnog sjećanja. Takva Pula objavljena je 1954. godine, u doba Londonskog historiografija u formi intermedijalnog i intertekstual- memoranduma i konačne realizacije revidiranih odluka nog, gotovo postmodernističkog mozaika nosi u sebi Pariške mirovne konferencije. i elemente književnog diskursa, autobiografije, komu- Posljedica dinamičnog geopolitičkog i kulturno-po- nikacijskih i znanstvenih medija. Nastalo u komunika- vijesnog konteksta u kojem je djelo nastajalo je i spo- ciji predmodernizma tradicionalne kulture (u kojoj je menuta specifična hibridnost žanra, u kojem logično odrastao) i modernizma srednjoeuropske civilizacije funkcioniraju i novi smisao dobivaju i produkti komu- (u kojoj se kao autor intelektualno razvijao), Balotino nikacijskih medija, poput fotografija, izvještaja i faksi- je stvaralaštvo ujedno formalno obilježeno i postmo- mila originalnih dokumenta. Osim same građe, Balota dernističkim karakteristikama svog okruženja: trajno je iz komunikacijskog medija, koji je (kao mladi novinar nestabilna, fluidna i rubna geopolitička situacija, nesi- „Hrvatskog lista“ u Puli) prvi savladao, preuzeo i karak- gurnost u definiranju politika identiteta, karakteristična teristične postupke, čime djelo dobiva književno-doku- nestabilnost u kulturi, uvjetovana i posredovana ideolo- mentarni karakter, a aktualna ili povijesna zbivanja au- gijom i postmoderna pozicija konstantne izmještenosti tentičnost, životnost i neposrednost radnje. Prema Pavlu raseljenog autora uvjetovali su i hibridnost žanra. Na Pavličiću „komunikacijski su mediji za književnost čest (post)modernistički postupak, osim spomenute multi- izvor intermedijalnoga materijala...Osobito je to karak- perspektive i pozicije pripovjedača-autora (zbog čega teristično za ona razdoblja koja inzistiraju na ulozi knji- je cijela monografija autoreferencijalna na individual- ževnosti u zbilji i na potrebi da literatura u stvarnosti nom, autorskom planu kao i na nivou grada i njegovog intervenira...pri čemu citati iz komunikacijskih medija zaleđa), ukazuje i stilska neujednačenost, nekongruen- preuzimaju na sebe ulogu izvješća o zbilji“ (Pavličić,

464 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2

Nataša UROŠEVIĆ: MODELI ARTIKULACIJE URBANOG IDENTITETA U MONOGRAFIJI PUNA JE PULA MATE BALOTE, 463–474

1988, 178). Književnost često uspostavlja intermedijal- Književna artikulacija urbane zbilje ni odnos i sa znanstvenim medijima. Bliska povezanost znanstvenog pristupa i povijesnog svjedočenja s jedne, Grad kao kulturno konstruirana stvarnost relativno te književnosti s druge strane, ukazuju na kompatibil- je kasno ušao u hrvatsku književnost, s obzirom na us- nost jednog i drugog načina spoznavanja stvarnosti, ali poren proces urbanizacije na našim prostorima (izuzev i na eventualnu nedostatnost svake od njih da samostal- Dubrovnika kao specifične urbane strukture dugog tra- no opišu i objasne živu realnost povijesnih zbivanja. janja). Pula u tom smislu predstavlja posebno zanimljiv U zavičajnoj memoaristici Balota se koristi književnim model istraživanja urbanog književnog iskustva, jer je, sredstvima kako bi tekst približio čitaocu, ali i da bi au- nakon intenzivnog razvoja u drugoj polovini 19. stolje- tentičnu povijesnu građu obogatio novim značenjskim i ća pred Prvi svjetski rat postala drugi po veličini hrvatski vrijednosnim dimenzijama. grad! (Nemec, 2010, 5). Dinamiku procesa nagle urba- Takav multidisciplinarni pristup rezultirao je povre- nizacije i modernizacije i pretvaranja zapuštene mala- menom stilskom neujednačenošću i kompozicijskim nez- rične pokrajine u europsku metropolu prvi je detaljno grapnostima, no istovremeno, originalnost ove esejistič- dokumentirao upravo Mirković/Balota u svojoj mono- ko-memoarske proze neke kritičare uvelike podsjeća na grafiji, preispisujući kulturnu povijest istarskog urbani- kapitalne mediteranske monografije Fernanda Braudela, teta s aspekta lokalnog življa i ujedno artikulirajući grad „koje su neponovljiva kombinacija akumuliranih ogro- kao prostor akumuliranog kulturnog sjećanja. mnih znanja o predmetu (Mediteranu), izrazitog senzibi- Već u prvom, književno najuspjelijem i često citira- liteta što ga autor njeguje prema istome, no i vrhunskog nom poglavlju (Puljski zaliv) s posebno sugestivnim opi- stila kojim se sve to ispisuje stranicama i stranicama. U sima pulskog zaljeva, koji su prve otkrile “pronicave oči Braudelovu slučaju opisana je kombinacija producirala umornih moreplovaca iz stare Helade”, drevnih Argona- književni žanr koji je negdje između putopisa, feljtona, uta, autor uvodi prvi od mitova bitnih u konstrukciji kul- reportaže i intimnog dnevnika...“ (Lužina, 1997), a sličan turnog identiteta grada. Pišući o povoljnom prirodnom je hibridni oblik i Balotina memoarska proza. i geostrateškom položaju pulskog zaljeva, koji je dugo Originalni književno-povijesni kolaž najbliži doku- bio neiskorišten, Mirković/Balota na samom početku mentarnoj monografiji istovremeno funkcionira i kao teksta iznosi svoju ključnu (znanstvenu) tezu, da su „tre- književna panorama povijesti grada, znanstvena anali- bale mnogo veće snage i mnogo jači interesi od lokalnih za gospodarskog razvitka, ali i kao kulturni katalog ar- i regionalnih, koji će ne samo zaštititi grad i zaliv, nego tikulacije istarskog urbaniteta. Zbog bogatstva podata- ih i upotrijebiti i razviti:.. Život u puljskom zalivu bujao ka i širine povijesnog pregleda koje nudi jedinstven je, je samo u velikim okvirima i s velikom pozadinom. Sna- vrlo popularan i često citirani izvor. Uz dokumentirana ga je Pule dolazila i u rimsko i u bizantijsko vrijeme i svjedočenja o ubrzanoj modernizaciji i urbanizaciji, kasnije od njenog odnosa i funkcija prema istočnoj oba- kozmopolitskom ozračju, bogatom kulturnom životu i li Jadrana i prema pozadini te istočne obale, području gostovanjima poznatih književnika, poput Karla Krausa Save i Drave, Dunava i Bosne. Ona je bila nešto samo i Hermanna Bahra, Mirković/Balota je prvi iznio i poda- onda, kad je nešto bila u Iliriji. Kad bi puljski zaliv iza- tak o boravku Jamesa Joycea u Puli: šao iz velikih okvira i skupa s gradom ostao nezaštićen, „Brzina razvitka i kvaliteti ljudi učinili su, da je Pula njegov bi grad srljao iz opasnosti u opasnost...“ (Balota, dobila više velegradski karakter od drugih gradova na Ja- 2005, 9-10). dranu, da je život bio više velegradski nego na Rijeci, Vraćajući se retrospektivno u daleku prošlost, autor u Trstu ili u Mlecima. Mornarica i njen mnogonarodni preuzima ulogu kroničara razvojnih uspona i padova, po- sastav davali su Puli i međunarodni i kozmopolitski žig. vijesnih diskontinuiteta koji su ostavili traga na urbanom Prvi broj „Polaer Tagblatta“ 1905. donosi oglas, u kojem identitetu: „Od pojave rimskih legija u ovome zalivu do se traži učitelj japanskog jezika. Osniva se škola jezika po razaranja Pule od Anglo-Amerikanaca 1945. Pula je bila Berlitzovoj metodi, na njoj se uči engleski, francuski, nje- u tih dvadeset stoljeća nebrojeno puta osvajana, dariva- mački, hrvatski i talijanski. Ona je smještena na drugom na drugima, više objekt nego subjekt, paljena, razarana, katu kuće br. 1 tadašnje ulice Clivo San Stefano, danas pljačkana...Više puta je kuga, još pogubnija od rata i Ulice Slavka Grubiše. Na toj je školi neko vrijeme (od glada, uništavala stanovništvo. Poslije nje (1371, 1527, studenog 1904. do ožujka 1905., oko četiri mjeseca) bio 1631) sela bi potpuno izumrla, krovovi bi se kuća rušili, učitelj engleskog jezika kasnije mnogo poznati svjetski obrađivanje zemlje prestalo, i na selu i u gradu zavladala pisac James Joyce. Tada su mu bile 23 godine, bio je već bi pustoš, dok ne bi ruke i dovedena stoka novih stanov- oženjen i stanovao je u namještenoj sobi kuće u Medulin- nika ponovno preorali ledinu“ (Balota, 2005,10-11). skoj ulici stari br. 7. Imao je plaću od 6,6 funti mjesečno, Slijedi iscprna politička analiza odnosa i sukoba inte- više nego austrijski poručnik1“ (Balota, 2005, 99). resa raznih vladara, od Ostrogota, Bizantinaca, Franaka,

1 O tome piše Balotin sin Vladimir Mirković u feljtonu Mladić James Joyce u Puli, objavljenom u časopisu „Horizont“, na temelju svjedo- čenja daktilografkinje Dragice Globočnik, čija je majka Amalija u jesen 1904, kao tajnica „Berlitzove“ škole u Puli, zaprimila mladog Joycea na novo radno mjesto; vidi Černjul (1987, 72-75).

465 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2

Nataša UROŠEVIĆ: MODELI ARTIKULACIJE URBANOG IDENTITETA U MONOGRAFIJI PUNA JE PULA MATE BALOTE, 463–474 akvilejskog patrijarha, markgrofa Istre, feudalnih gospo- ranim visokim dohocima i velikim pravima za sebe. Oni dara grofova austrijsko-njemačkih, Genove, Venecije, su se nalazili u neprijateljskoj porobljenoj zemlji, izme- Napoleona, do Austro-Ugarske, čija je vladavina ostavila đu tuđih naroda, pokorenih ali ne rezigniranih, koji su traga u kulturnoj povijesti grada. Autor je posebno kriti- neprestano bili spremni na ustanak...“(Balota, 2005,18). čan prema razdoblju venecijanske vlasti, koja je dovela Kad je u drugoj polovini 19. stoljeća jedan od najljepših do potpune urbane degradacije: „Posljednja dva vijeka i najupotrebljivijih zaljeva na svijetu ponovo došao u mletačke vlasti nad Pulom, 17. i 18., bila su najžalosni- veliki okvir i vršio funkciju organa daleke i velike poza- ja u povijesti puljskog zaliva i grada. Dok su se na svim dine na sjeveru i istoku, veliki urbanistički i znanstveni stranama Europe i novoga svijeta razvijale proizvodne napredak dao mu je, osim europskog standarda, i koz- snage, život u puljskom zalivu bio je na izdisaju... “ (Ba- mopolitska obilježja. No, i austrijska vlast ima kolonijal- lota, 2005, 13). Književni prikaz umirućeg grada, kojeg je ni karakter, ukazuje Balota, uvodeći u analizu elemente dokrajčila malarija, izrazito je naturalistički. postkolonijalnog diskursa: „Iako u drugom vremenu, u Nakon povijesnog pregleda, Balota sistematski ra- drugom gospodarskom sistemu, pri daleko većem razvi- ščlanjuje kulturno-geografske i geopolitičke karakte- tku proizvodnih snaga i pri kapitalističkim proizvodnim ristike pulskog zaljeva i okolnih naselja kao elemente odnosima, Austrija je, od 1846. dalje stvarala od Pule urbanog identiteta: razvojni usponi i padovi posljedica koloniju...“(Balota, 2005, 20), koja je ipak, zahvaljujući su upotrebe i korištenja zaljeva, jer je i sam grad stvoren jakom gospodarskom zaleđu, bila toliko jaka, da je pri- radi njegove upotrebe. U oba povijesna perioda, kad je vukla i neke njemačko-austrijske pionire, poput baruna puljski zaljev korišten kao luka velikih carstava, ta su Kupelwiesera, koji je zapušteno i malarično brijunsko carstva bila u naponu razvitka i poslala su u perspektiv- otočje pretvorio u elitnu svjetsku destinaciju. nu koloniju najbolje od svojih proizvodnih mogućnosti, No i ta je moćna kolonija nestala slomom Austrije organizacijskih sposobnosti i stvaralačkih snaga: „Pula je 1918.: „Tako su nestale kolonije stranaca stvorene u postala rimska kolonija, Colonia Julia, onda, kad se Rim- puljskom zalivu u dvije tisuće godina. Od njih, osnova- sko Carstvo širilo prema istoku, prema Panoniji, i tada su nih na tuđem tlu, bez veze s narodom, sa zemljom, s po- se u njoj nastanili građani, koji su došli iz Rima s osigu- zadinom, ostalo je samo kamenje, spomenici i grobovi,

Sl. 1: Pula - glavna austrijska ratna luka Fig. 1: Pula, main austrian naval port

466 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2

Nataša UROŠEVIĆ: MODELI ARTIKULACIJE URBANOG IDENTITETA U MONOGRAFIJI PUNA JE PULA MATE BALOTE, 463–474 trulež i smrt. Samo narod, narod naš slovinski, hrvatski češke, hrvatske, slovenske, poljske…“ (Balota, 2005, narod, koji je nadživio Gote i Bizantiju, Franke i Lan- 148-149). gobarde, austrijsko-njemačke barune i umiruće anemič- Autor, koji je i sam kao dječak radio na izgradnji ne građane mletačke epohe, Austriju i Italiju (talijanska utvrde Max na Stoji, podrobno opisuje utvrđivanje gra- vojna i civilna birokracija i malograđanstvo povezano da i luke i stvaranje impresivnog zaštitnog obalnog i s njom pobjegli su poslije 1945. kao i austrijski 1918.) kopnenog fortifikacijskog kompleksa: od 6 okruglih tvr- uvijek je tu, uvijek u zemlji, nogama duboko zakorije- đava, po tri sa svake strane, koje su čuvale ulaz u luku njen u njoj i organski vezan s njom...“(Balota, 2005, 24). od 1866. do 28 utvrda koje su 1910. u tri prstena bra- U ključnim poglavljima Početak i Razvitak je ubr- nile pristup gradu s kopna i mora. U međuvremenu, od zan autor rekonsturira kulturno-povijesni kontekst in- 1849. do 1914. traje utakmica u naoružavanju na moru, tenzivnog urbanističkog razvoja od sredine 19. stoljeća, u kojoj je sudjelovala i Austrougarska, a car Franjo Josip kada je Pula izabrana za glavnu austrijsku ratnu luku, koristi svaku priliku da dođe u Pulu, “da vrši ceremoni- a sam car Franjo Josip polaže temelje Arsenalu. Zbog jalne posjete i primanja, priređuje svečane ručkove na strateške važnosti grad se ubrzano urbanizira i naselja- jahti, da gleda grad, koji je posebno sjajno iluminiran va mornaričkim službenicima i njihovim obiteljima iz u njegovu čast, plamene u Diviću (Areni) gdje se radi cijele Monarhije, da bi nakon nekoliko desetljeća od izazivanja utiska pale čitava brda smole. On prisustvuje zapuštenog i malaričnog provincijskog gradića postao porinuću novih ratnih brodova i u Puli izdaje niz carskih dinamični i moderni srednjoeuropski i mediteranski me- zapovijedi“ (Balota, 2005, 53). tropolis. Preokret u razvoju označila je odluka danskog U poglavljima Arsenalci i Odnosi u gradu dokumen- admirala Hansa Bircha Dahlerupa, prvog komandanta tirano je naglo proletariziranje južno-istarskih seljaka, austrijske mornarice preseljene iz Venecije u Pulu, koji koji preko noći postaju “arsenalci”, čineći dugo vreme- je vizionarski odabrao pulski zaljev za njezino sjedište. na glavninu radničkog stanovništva industrijskog grada. Nakon obilaska istočne jadranske obale, koja ga je pod- Vječni putnici između grada i sela, nisu sudjelovali u sjetila na Norvešku po prirodi, izgledu obale, karakteru kolektivnom životu niti jedne zajednice: “prestavši biti i običajima stanovnika, „pri povratku u Pulu i dok se u čisti seljaci, a ne postavši i čisti radnici, oni su gubili njegovu parnu jahtu Morski galeb tovario ugljen, admi- prijašnja svojstva solidarnosti. Bili su jednostavni, dis- ral Dahlerup šetao je po palubi i prvi put mu je ‘sinulo, ciplinirani, solidni radnici, kojima od rada u arsenalu, da treba nasuti čitavu sjeveroistočnu uvalu puljske luke i rada kod kuće i vožnje tamo i amo nije ni ostajalo vre- tako dobiti prostor za arsenal, koji može postati najljepši mena i energije, da se drugima bave“ (Balota, 2005, 62). na svijetu po prostranosti i prikladnosti’...Dvije godine Upravljačka hijerarhija u arsenalu zrcalila je i političke kasnije (1853.) Pula je već postala glavna ratna luka au- odnose: službeni jezik bio je njemački, kao i uprava strijskog carstva“ (Balota, 2005, 41) pojedinih pogona i škole. Kvalificirani stručni radni- U poglavlju Razvitak je ubrzan, koje obiluje arhiv- ci, većinom Hrvati i Talijani, nisu se zbog toga mogli skom građom i statističkim podacima, pratimo intenzi- identificirati ni s upravom ni s poduzećem, ali ni složiti van proces urbanizacije i modernizacije Pule i južne međusobno. Među arsenalcima su se do 1914. formi- Istre: izgradnju puljskog arsenala (1856.), vodovoda rale tri skupine: njemačka, hrvatska (odnosno slavenska, (1859.), kasarni, mornaričke bolnice (1866.), zavoda, koju su podupirali Slovenci, Česi i Poljaci) i talijanska, mornaričke komande, novih stambenih četvrti. Prve a takvo je grupiranje odgovaralo i političkom grupira- urbanističke projekte i planove za izgradnju mornarič- nju u gradu. Iako je socijalistička ideja sjedinjavala rad- kih objekata izgradio je Poljak Viktor Domaszewsky, nike, sve se više zaoštravala nacionalna borba između upravitelj građevinske sekcije mornarice, koji je, nakon hrvatske, pretežno seljačke većine i talijanske, pretežno studijskog obilaska Petrograda, Lübecka, Amsterdama, građanske manjine, ukazuje autor. Iscrpnom sociokul- Londona, Liverpoola, Plymoutha, Portmoutha, Pariza i turnom analizom Balota opisuje socijalna i nacionalna Toulona 1850., primijenio najbolja europska iskustva previranja na naglo urbaniziranom, industrijaliziranom u izgradnji vojnih objekata na Jadranu. Uskoro (1876.) i moderniziranom jugu Istre, što dovodi do dramatičnih Pula dobiva željezničku prugu Pula-Divača, a time i promjena kulturnog identiteta. Pišući o odnosima „dva spoj na čitav europski željeznički sistem. Između 1870. kulturna kruga“ autor specificira identitetske sastavnice i 1880. sagrađeno je preko pet stotina novih zgrada ili ruralnog i urbanog identiteta, hrvatskog sela i talijan- u prosjeku pedeset svake godine. Grad je dobio plin skog grada, koje koegzistiraju u oštroj opreci: i električno svjetlo. Početkom 1904. počeo je voziti i „Hoteći postati građani, Hrvati iz istarskih sela, koji električni tramvaj. Razvija se moderni turizam, a promet su dolazili u Pulu, prilagođavali su se građanima i opo- putnika je toliko intenzivan da je u kratkom roku sagra- našali su građane, primali su jela, odijelo, navike i govor đeno osam hotela i sedam kavana, u kojima se, osim koji su tu našli. Sve je to bilo talijansko. Prije Dobrile, u lokalnih izdanja na tri jezika, čitaju sve europske novi- Dobrilino vrijeme i dugo još poslije toga, čitati i pisati ne: „U Pulu su dolazile novine iz Beča, Graza, Praga, značilo je čitati i pisati talijanski. Kad su ljudi prelazili Zagreba, Ljubljane, Sušaka, Splita, Osijeka, okupiranog sa sela u grad, ostavljali su na selu iza sebe ne samo be- Beograda, Krakova, Züricha, Basela, Berlina, njemačke, nevreke i sukneni koret, opanke i klobuk, mijeh, dvojni-

467 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2

Nataša UROŠEVIĆ: MODELI ARTIKULACIJE URBANOG IDENTITETA U MONOGRAFIJI PUNA JE PULA MATE BALOTE, 463–474 ce i roženice, nego i slavenske crkvene obrede, Kačića gla biti ozbiljna životna stvar“ (Balota, 2005, 93-94). i dio slavenske svijesti. U gradu su nalazili talijanski go- Agresivna germanizacija doprinijela je stvaranju provin- vor, škole i naslage civilizacije. Civilizacija je bila tuđa, cijske solidarnosti Hrvata i Talijana Pule, fronte Istrana ali su je oni primali, da ne bi sami izgledali tuđi i niži“ protiv došljaka. Ta je solidarnost bila uperena protiv (Balota 2005:80). U cijelom periodu od 1848. do 1918. prodiranja militarizma u javni život i društvene odno- talijanska je buržoazija ostala vladajući element u grad- se, protiv germanizacije i protiv jačanja austrijsko-nje- skoj upravi, bolnici, trgovini, obrtništvu i u intelektual- mačke kolonije. Talijani su taj istarski provincijalizam nim zanimanjima, ističe autor. Austrijska vlast podržava- koristili prvo u borbi protiv Nijemaca, a kasnije u borbi la je, naime, lokalnu vlast užeg talijanskog građanskog i protiv samih Hrvata, nazivajući barbarima sve protiv sloja, dok većinsko seljačko stanovništvo, istarski Hrvati kojih su se borili, pojašnjava autor: „Ponižavajući izraz i Slovenci, nije imalo nikakve preduvjete za kulturno, za Nijemca bio je ‘njoki’, za Hrvate i Slovence ‘šćavi’. književno i političko djelovanje. Pitanje nacije i nacio- Blaži, opet ponižavajući izraz za Hrvate bio je ‘ćići’“ nalizma u paralelnim procesima nacionalnog preporoda (Balota, 2005, 83). pokrenulo je pravu političku borbu u rubnoj pokrajini, U informativnom presjeku preporodnih zbivanja, te politiziralo usmenu, dotad apolitičnu ruralnu kulturu koja su ojačala ekonomske, kulturne i političke pozi- istarskog sela, čime je ujedno započela borba „naroda cije istarskih Hrvata, ističe se kulturni rad biskupa Stro- bez povijesti“ za očuvanje opstojnosti kulturnog identi- ssmayera i Dobrile, Matka Laginje i Josipa Krmpotića teta, protiv kulturno-političke akulturacije i njene kraj- koji 1898. dolazi u Pulu kao poslovođa prve hrvatske nje posljedice – asimilacije (Bertoša, 1985, 25). Ti su tiskare, čime su stvoreni uvjeti da “Naša sloga”, koja je sporovi išli na ruku austrijskoj nacionalnoj politici koja izlazila u Trstu od 1870. prijeđe u Pulu (Balota, 2005, je s jedne strane favorizirala germanizaciju, a s druge 95). Balota dokumentira i osnivanje Pazinske gimnazije plašila iredentizmom i panslavizmom, dajući koncesije (1899.), Ćirilometodske družbe u Puli (1893.), Istarske sad jednima, sad drugima, prema poslovici „podijeli pa posujilnice (1891.) i Narodnog doma (1908.). Družbin vladaj“, i s uspjehom upravljala situacijom u Istri sve do projekt otvaranja narodnih hrvatskih škola, širenje čita- kraja svoje vladavine (Darovec, 1997, 74). onica i knjižnica dali su veliki poticaj prosvjeti i jačanju Ubrzani razvoj grada i intenzivne migracije te nagle nacionalne svijesti, a s razvojem kulturne i ekonomske sociokulturne promjene dovele su do porasta socijalne snage hrvatskog građanstva rastao je i politički utjecaj. bijede i kriminala: „S naglim razvitkom, sa stanovniš- I grad i njegovo zaleđe radili su za arsenal i mornaricu, tvom, koje svake godine dolazi novo izvana, heteroge- tako da se i pored znatnog uvoza iz cijelog carstva za na nacionalno i socijalno, s kolonijalnim i kolonizator- potrebe snabdijevanja glavne ratne luke razvijala i lo- skim karakterom, Pula je imala mnogo bijede, mnoštvo kalna ekonomija i uslužne djelatnosti. paupera, raširenu prostituciju, legalnu i nelegalnu i Poglavlja Ratni dani i u U mornaričkoj kasarni anali- mnogo kriminala...U gradu su se događale provale, pre- ziraju zbivanja u grada tijekom Prvog svjetskog rata, koji vare, pokušaji samoubojstva i ubojstva...Poneki pusto- ga zahvaća upravo na vrhuncu razvoja, kad s gotovo lov iz arsenala, kako bilježi policijska kronika, glumio bi 100.000 stanovnika predstavlja carstvo u malom. Kul- zaljubljenost u djevicu plaćene ljubavi iz jedne od 4 ili minacija narativnog toka obilježena je uvođenjem au- 5 javnih kuća, kad je djevica imala novaca, i obećavao tobiografskog diskursa i obrtanjem pripovjedačke per- joj brak, dok ne bi ona povjerovala i predala mu uložnu spektive, što nam omogućava da, paralelno s pregledom knjižicu...Prevarene matere ostavljale su sitnu novoro- međunarodne političke situacije, početak rata pratimo đenu djecu pred vratima oca. Raspuštena djeca gađala iz direktnog svjedočenja mladog mornara i novinara. su kamenjem prolaznike i prozore. U samoj su se grad- Dokumentarističkim izvještavanjem o dramatičnim zbi- skoj općini dešavale pronevjere, u koje su bile upletene vanjima, autor nas uvodi u kulminaciju ratne drame, desetine ljudi...“ (Balota, 2005, 82). poraz i rasap moćne europske imperije i degradaciju Posebno se detaljno analiziraju politički odnosi i njezine glavne ratne luke. neravnopravna ekonomska snaga, koja je dovodila i do Poglavlje Šišanska ulica br. 24 dokumentira razvoj supremacije na kulturnom i političkom planu: „U prvo modernog novinstva u Istri: na adresi tiskare Josipa vrijeme uspona Pule Hrvati se nisu mogli mjeriti eko- Krmpotića od 1915. do 1918. tiskan je „Hrvatski list“ nomski ni s Talijanima, ni s Nijemcima. Ekonomska za- i dnevne novine na talijanskom i njemačkom jeziku, a ostalost stvarala je zaostalost u pismenosti i političkoj mladi Mirković izučio novinarski zanat: „Novo u tome svijesti. U vrijeme, kad su se talijanski građanski liberali pisanju bila je neposrednost i stvaranje sigurne veze s borili u porečkom saboru protiv austrijskog centraliz- čitačem u Puli i na brodovima, iznošenje njihovih briga, ma i njemačke hegemonije i za ujedinjenje s Italijom, strahovanja, misli i pregnuća, novo je bilo otvoreno po- naši su svećenici i kanonici nastojali pritisnuti Talijane u niranje u život mase, seljaka i radnika, obrađivanje mo- kut, lomatajući po zraku papirnatim adresama vjernosti tiva njihova svakidašnjeg života i patnje, hrane, bolesti, dinastiji. U to je vrijeme Pula postajala radnički grad, umiranja, škole, zdravlja, klasnih odnosa na selu, koji radnici Hrvati osjećali su se iskorišćivani od organa baš su se tada jako zaoštravali i postali vidljivi i jasni...“ (Ba- toga carskog doma, lojalnost dinastiji za njih nije mo- lota, 2005, 165). Kraj rata stvara i nove odnose snaga, a

468 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2

Nataša UROŠEVIĆ: MODELI ARTIKULACIJE URBANOG IDENTITETA U MONOGRAFIJI PUNA JE PULA MATE BALOTE, 463–474 pulski mornari utemeljuju narodnu upravu i objavljuju u prikazu i tvorbi identiteta, književna i kulturna teorija “jugoslavensku rezoluciju” (Balota, 2005, 271). Zapisi krenula je od strukturalističkog pitanja „što čini priču“ dokumentiraju originalne programske točke o stvaranju prema poststrukturalističkom problemu „što priča čini“, nove socijalističke jugoslavenske države radnika i selja- tj. na koji način konstruira, promovira, održava i repro- ka. Poglavlje Raskid registrira kratkotrajno preuzimanje ducira određenu sliku svijeta, identitete i ideologije. Su- vlasti od strane Narodnog vijeća, a uzroke propasti prve vremeni postkolonijalni i postmarksistički kritički pristu- narodne uprave Balota nalazi u neorganiziranosti, ne- pi redefinirali su u tom smislu naratološka promišljanja, moći i nepovezanosti akcija novog vodstva. Šest dana razotkrivajući moć priče kao ideološkog formanta naše trajala je hrvatska i jugoslavenska vojna i civilna vlast u svijesti o svijetu i kreatora kulturnog identiteta (Lešić, Puli, od 31. listopada iza ponoći do 5. studenog poslije- 2008, 251). podne. Talijanska vojska, koja je u Pulu stigla u ime po- Postmoderna teorija pripovijedanja pitanje kon- bjedničke koalicije slijedom odredbi tajnog Londonskog stativa/priče/istine zamjenjuje pitanjem performativa/ ugovora iz 1915., dočekana je kao okupacijska. Poglav- diskurza/učinka, čime politika i etika postaju ključne lje Iza toga slika grad pod novom talijanskom vlašću, a za performativni obrat teorije pripovijedanja (Peternai, autor registrira progone svih istaknutih intelektualaca i 2005, 114 i Biti, 2002). Naglasak se premješta s pitanja narodnjaka. Opsežnu monografiju zatvara poglavlje Di- vjerodostojnosti i istinitosti na pitanje političko-etičkih vizije, koje retrospektivno donosi pregled narodne borbe učinaka koje pripovjedni tekst proizvodi. Zanima nas, u Istri. dakle, što određeno pisanje čini, tekst kao akcija, njegove strategije i taktike, recepcija i učinkovitost pripovije- Ideološka proizvodnja značenja danja (Burke, 2006, 101). Postmoderni relativizam osporio je apsolutizam uni- Za razliku od tradicionalnih pristupa književnim verzalnih vrijednosti, ukazujući da postoje tek lokalne djelima, orijentiranih na pozitivistički pristup samom i kontingentne istine koje nastaju kroz kulturne sustave umjetniku ili na mimezu, suvremene teorije usmjere- kao odgovor na potrebu za dominacijom, opstankom ne su na istraživanje društvene i ideološke proizvodnje i samopotvrdom određenih kolektiviteta. Nakon što je značenja. Pritom se kao ključna nameću pitanja ideo- strukturalistička naratologija uvela kategoriju pripo- loške vrijednosti i interesa koji oblikuju svaki prikaz, na- vjednog teksta, kao temeljnog načina na koji ljudi ra- čina na koje pripovjedni tekstovi strukturiraju shvaćanje zumijevaju sebe i svijet oko sebe, svi su književni oblici subjekta, nas samih, pa time i „drugih“, kako artikuliraju postali jednakovrijedan predmet književno-znanstvenog identitet: u fokusu interesa su pitanja ideologije, poli- proučavanja. U sklopu tog proširenog pojma književ- tike, etike, etniciteta, klase... Kroz Lyotardove „velike nosti, koji uz roman u teorijska razmatranja uključuje pripovijesti“, ideološke naracije, kulture „pričaju sebi o i ispovjedne, eruditsko-intelektualne, enciklopedijske i sebi“, uvijek u suodnosu s Drugim i drugačijim. Tako se hibridne oblike proze analizirat ćemo i Balotinu mono- posreduje specifična slika svijeta i gradi identitet. Pola- grafiju. Naratologija, naime, uvriježen pojam umjetnič- zeći od pretpostavke da pripovijest ima središnju ulogu ke proze (fiction) zamjenjuje neutralnijim i obuhvatni-

Sl. 1: Pula – Arena Fig. 1: Pula, Amphitheatre

469 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2

Nataša UROŠEVIĆ: MODELI ARTIKULACIJE URBANOG IDENTITETA U MONOGRAFIJI PUNA JE PULA MATE BALOTE, 463–474 jim pojmom pripovjednog teksta (narrative) koji briše vanje kolektivnog identiteta u društvenu stvarnost. granicu između mita i romana, usmenih i pismenih obli- Novi se kulturni identitet pritom gradi u konfronta- ka, znanstvenog i književnog pripovijedanja (Barthes, u ciji s kulturom dotadašnjih kolonizatora, pa je i cijela Biti, 1992, 47-78). Zahvaljujući demokratskom prošire- multikulturna povijest grada i regije prikazana kao kon- nju dotadašnjeg područja književnosti, pripovjedni tekst tinuirani konflikt sela i grada, lokalnog stanovništva i dao je i tzv. “narodima bez povijesti“ mogućnost sa- stranih osvajača: autor tako „tjesnogrudnim građanima, moreprezentacije, pohranjujući iskustvo onih koji dotad sebičnim lihvarima, sitnim cjepidlačarima, ulizicima nisu imali pristupa “višim“ žanrovima. i intrigantima“ koji su „dva tisućljeća živjeli u iluziji Naratologija je otvorila i pitanje povijesnog diskur- da su i dalje kolonizatori u tuđoj zemlji i među tuđim sa, odnosno odnosa povijesnog i fikcionalnog pripovi- narodima i da im je jedini zadatak da drže u podlož- jedanja, pri čemu se i historiografija počinje promatrati nosti narod oko grada i u pokrajini koji ih je hranio“ kao retorička praksa, koju se čita kao autoreferencijalnu suprotstavlja „mudre hrvatske župane svuda tuda oko strukturu o etičko-političkom diskursu povjesničara. Na- Pule, u svakom selu, zaseoku i štanciji ...koji su radili kon brisanja modalnih i žanrovskih granica među teksto- zemlju, čuvali stoku, sadili masline i loze, sjekli šumu, vima, pitanje literarne dimenzije historiografskih teksto- palili vapno i lovili ribu i čekali strpljivo…da nestane va (i obratno) postalo je uobičajena praksa. Istražuje se i samih takvih ukletih građana“ (Balota, 2005, 18-19). zbog čega su pojedini fikcionalni ili nefikcionalni žanrovi Kompleksan odnos sela i grada uvjetovan je ideološ- ideologičniji, odnosno efikasniji u artikulaciji, stvaranju kim stereotipnim obrascima i negativnim projekcijama i posredovanju identiteta, nacionalnog mita ili socijalne prvih generacija istarskih intelektualaca koji, zahvaće- ideje. U tom smislu analizirat ćemo i dosad nedovoljno ni burnim političkim promjenama, raskidaju tradicio- istražene aspekte Mirkovićeva/Balotina stvaralaštva. nalne veze s ruralnom sredinom i kroz emancipatorski društveni angažman potaknut preporodnim zbivanjima Model postkolonijalnog i intenzivne kontakte s europskom civilizacijom grade preispisivanja povijesti vlastiti nacionalni i kulturni identitet, propitujući urbane modele suživota i preispisujući kulturnu povijesti grada Balotinu monografiju možemo čitati kao model veli- i njegovog zaleđa. Pritom se kao ključni oponent, uz ke kulturne naracije, i to naracije hrvatskog nacionalnog ekonomski razvijeniju i jaču njemačko-austrijsku kolo- identiteta, koji se gradi u opreci s konkurentnim ideo- niju predstavlja „gospodarski slabije no politički zrelije, loškim (nacionalnim) narativima, a ujedno funkcionira te kulturno i politički naprednije talijansko građanstvo“, i kao model postkolonijalnog preispisivanja povijesti. U koje je „u vijeku razvitka nacionalizma isticalo suvre- prethodnoj analizi uočili smo da Balota identitet istar- menu nacionalnu ideju narodnog ujedinjenja... nasu- skog hrvatskog puka gradi u opreci s kulturnim priča- prot monarhističko-carsko-kraljevske fikcije vjernosti ma stranih zavojevača i građana, pri čemu je daleko habsburškom domu“ (Balota, 2005, 93). Analizom po- najkritičniji prema razdoblju mletačke vlasti koje je vijesnih modela suživota multikulturne pulske kolonije, bilo „najžalosnije u povijesti puljskog zaliva i grada“: kroz ideološki definirane opreke gradi se i novi urbani „Samo narod, stari naš slovinski, hrvatski narod, koji je identitet istarskog puka. Selekcijom događaja i radnji iz nadživio Gote i Bizantiju, Franke i Langobarde, austrij- historijskog niza povijest se pretvara u pripovijest, kako sko-njemačke barune i umiruće anemične građane mle- bi se čitatelju komunicirao pristupačan narativni slijed, tačke epohe, Austriju i Italiju (talijanska vojna i civilna kojim će ovjeravati kolektivni (konkretno nacionalni ili birokracija i malograđanstvo povezano s njom pobje- sociokulturni) aspekt vlastitog identiteta. Narativnim gli su poslije 1945. kao i austrijski 1918.), uvijek su tu, strukturiranjem pri/povijesti i njenim protezanjem kroz uvijek na zemlji, nogama duboko zakorijenjen u njoj i više društvenih sistema i povijesnih epoha, povezuje se organski vezan s njom...narod koji hiljadu godina nije porijeklo i budućnost narodnooslobodilačkog pokreta, tu uzmakao ni pred kime ni pedlja. Samo se njegova dok se, s druge strane, iscrpnim dokumentiranjem iz ar- pokoljenja neprekidno tu redaju, pravilno, prirodno i hivske građe, koje nadopunjuje osobno svjedočanstvo, zakonito“ (Balota, 2005, 24). Već na prvi pogled uoč- ističe nefikcionalnost, objektivnost i vjerodostojnost pri- ljiva je nacionalna i ideološka mitologizacija, odnosno povijedanja. Ključan nacionalnointegracijski aspekt ove narativna konstrukcija i interpretacija istarske povijesti, proze odredio je izbor pojedinih događaja kao relevan- koja je donekle razumljiva s obzirom na postkolonijalni tnih za tok povijesne radnje, tako da i sam postupak se- kontekst u kojem je nastala. To je narativ koji „oprirođu- lekcije uključuje ideološku perspektivu. je“ i esencijalizira pravo na teritorij kolektiva, koji je Autor ipak nije nacionalno isključiv, već naprotiv, „odstranio nejednakost između naroda i klasa i uklonio vrlo istančano ukazuje na kulturne posebnosti i razlike, kolonizatorske odnose, te stvorio prvi put u dvije tisu- posebno u dijelovima u kojima književnim sredstvima će godina jedinstvo između Pule i Istre, između grada oslikava ozračje multikulturalne tolerancije u austrijskoj i sela, bratstvo i jedinstvo naroda“ (Balota, 2005, 24). mornarici: „Na takvim ratnim brodovima, na kojima bi U tekstu se jasno iščitava ideološka homogenizacijska iznenadno čas zatitrala sitna erotična lirska talijanska funkcija, koja književnosti daje ulogu sredstva za ispisi- melodija, čas zaorila teška i snažna hrvatska epika Dal-

470 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2

Nataša UROŠEVIĆ: MODELI ARTIKULACIJE URBANOG IDENTITETA U MONOGRAFIJI PUNA JE PULA MATE BALOTE, 463–474 macije i Istre, gdje su se Talijani osjećali duhovitijima a ratnu luku, poklapa s pokretom nacionalne emancipa- Hrvati jačima, gdje su oficiri sjedili zavaljeni u počivalj- cije istarskih Hrvata. Paralelno tako pratimo naglu ur- kama na krmi, s fesom na glavi, sa svilenim grimiznim banizaciju Pule i uspjehe narodnog preporoda, razvoj papučama na nogama, s čibukom u zubima, vedri sre- multikulturne europske metropole i proces politizacije dozemnomorci, koji su glumili orijentalce... “(Balota, istarskog puka, panoramu europskih političkih zbivanja 2005, 31). Solidarni u mornaričkoj svakodnevici („čitali i nacionalne odnose Talijana i Hrvata: „Kao građani, smo iste novine, brinuli iste ili slične brige, jednako rea- Talijani su se osjećali superiorniji prema Hrvatima... girali, mrzili i oduševljavali se“), slobodno vrijeme mor- Bili su živi, brzi i pokretni. Ali bili su i više prilagodlji- nari glavne carske luke koristili su za čitanje novinskih vi, elastični, okretni...Kao seljaci, Hrvati su bili fizički vijesti i diskusiju o mogućnostima i načinima stvaranja jači, izdržljiviji... U borbi s prirodnim elementima, sa vlastitih nacionalnih država i njihovom ustrojstvu: „Ju- zemljom i stokom oni su bili tvrdi, uporni, prodorni. Bi- goslaveni o svojoj, Česi o svojoj, Poljaci o svojoj“... O striji od građana, oni su lako naučili talijanski...Uvijek nacionalnom ujedinjenju ljeta 1917. u Puli su, uz njih, smo dozvoljavali, da Talijani budu tvrdoglavi i ne samo raspravljali i Ukrajinci i Rumunji, te najopreznije, Tali- da ne uče, nego i da ne podnose naš jezik, da uvijek jani: Austro-ugarska se tako upravo u ratnoj mornarici igraju ulogu kolonizatora, a mi ulogu podvrgnutih“ (Ba- cijepala na sastavne dijelove (Balota, 2005, 149-150). lota, 2005, 64-65). U analizi međunacionalnih odnosa Multietnička simbioza u gradu ogleda se i u pregledu Balota kontinuirano koristi postkolonijalni diskurs, u ko- kulturnih događanja, organiziranih za pripadnike mor- jem je povremeno zamjetno i stereotipiziranje, uvijek narice svih narodnosti: književne i glazbene večeri, u funkciji definiranja razlike i konstrukcije identiteta. dobro posjećena kazališna gostovanja njemačkih, au- Iako je puno prostora posvećeno nacionalnom pita- strijskih i čeških skupina, hrvatske opere, kino-predsta- nju, pristup nije jednodimenzionalan: Balota se bavi i ve i pokladni plesovi koji su okupljali najraznovrsnije razvojem radničkog i socijalističkog pokreta i revoluci- skupine, civilne i vojne i davali oduška „discipliniranoj onarnim previranjima u proletariziranom industrijskom inventivnosti Nijemaca i vojničkim formalizmom uko- gradu, naznakama „promjena koje su imale donijeti čenoj fantaziji južnjaka s Jadrana“ (Balota, 2005, 104). kraj izrabljivanju, nacionalnom i društvenom“ (Balota, Najveći dio monografije Balota je posvetio najdina- 2005, 75). Saznajemo tako da je 1918. Pula bila „naj- mičnijoj fazi razvoja moderne Pule, koja se od sredine jača radnička konglomeracija u jugoslavenskim zemlja- 19. stoljeća, kada je grad izabran za glavnu austrijsku ma“, nosioci revolucionarnog pokreta u Puli bili su mor-

Sl. 1: Mijo Mirković kao mladi novinar “Hrvatskog lista” u Puli 1918. Fig. 1: Mijo Mirković as a joung journalist in Pula in 1918.

471 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2

Nataša UROŠEVIĆ: MODELI ARTIKULACIJE URBANOG IDENTITETA U MONOGRAFIJI PUNA JE PULA MATE BALOTE, 463–474 nari ratne mornarice i arsenalski radnici (Balota, 2005, Između književnosti i povijesti 336), no nacionalna razjedinjenost onemogućavala je zajedničku revolucionarnu akciju, iako je neprijatelj Približavanje književnosti i povijesti u Mirkovićevoj/ bio uglavnom poznat: bili su to „imperijalisti Nijemci i Balotinoj historiografskoj fikciji možemo čitati i kao upi- Mađari ili imperijalisti Talijani“ (Balota, 2005, 211-216). sivanje autobiografskog diskursa u nacionalno-integra- Radi se o velikom narativu nacionalnog i klasnog cijsku historiografsku naraciju. U tom smislu, korisno oslobođenja, u kojem se diskurzivnim i narativnim je ukazati na antropologijsko-etnologijski obrat unutar strategijama reprezentira i konstruira južnoslavenska i historiografije, koji je, uvođenjem koncepta mikropo- socijalistička ideologija temeljena na antifašizmu. Mir- vijesti, usmene povijesti i „pisanja povijesti odozdo“ ković/Balota svoju emancipatorsku naraciju ispisuje u pogodovao razvoju novih modela lokalne povijesti koji postrevolucionarnom razdoblju, rekonstruirajući ključ- u svom fokusu imaju kulturu, povijesne diskontuitete i na razdoblja borbe za nacionalno i društveno oslobo- osobna svjedočanstva, te hermeneutičku interpretaciju đenje, kao i razloge ranijih neuspjeha. Njegova pripo- (Biti, 2000, 64-81). Autorefleksivni manevar mikropovi- vijest o oslobođenju i priključenju Istre matici zemlji jesti dokumentacijsku aparaturu tradicionalne historio- ipak prešućuje jedan dio povijesti: poslijeratni talijanski grafije nadopunjuje rekonstrukcijom perspektive sudi- egzodus, koji smatra logičnom povijesnom posljedicom onika povijesnog zbivanja, pružajući otpor tehnikama („talijanska vojna i civilna birokracija i malograđanstvo ideologijskog zaposjedanja. Ukazuje se na nemoguć- povezano s njom pobjegli su poslije 1945. kao i austrij- nost razlučivanja subjektivnih od objektivnih povijesnih ski 1918.“; Balota, 2005, 24). To je djelomično i razu- prikaza, znanstveno provjerljivih i ideologijski pristra- mljivo, jer je i njegova monografija, kao i glavnina ju- nih izvještaja. Pripovjedni tekst promatra se kao kombi- goslavenske historiografije i publicistike iz tog vremena nacija umjetnički domišljene forme prezentacije kakva bila u službi diplomatske borbe za nove zapadne grani- prošlog djelovanja i iskaznog čina, koji obuhvaća isto- ce i u funkciji dokazivanja legitimiteta jugoslavenskih vremeno informaciju, selektivnost znanstvenog interesa teritorijalnih zahtjeva. i objašnjenje interpretativne hipoteze (Biti, 2000). U tom U tzv. „zonama kontakta“, socijalnim prostorima u kontekstu promatramo i Balotin stvaralački postupak. kojemu se kulture susreću i međusobno sukobljavaju, u Prethodna analiza pokazala je da, upravo zbog pri- kontekstu asimetričnih odnosa moći, identitet se gradi marnosti društveno-političke motivacije i ideološko- kroz pripovijesti. U okviru postmodernih teorija diskur- komunikacijske funkcije, autor kombinira pripovjedne sa i nacija je „naracija“ – priča o kolektivnom identitetu. strategije imanentne historiografskom i književnom dis- Prema naratološkoj teoriji, kako ukazuje Vladimir Biti kursu. Na taj način, povijesna kronika postaje biografija (Biti, 2002, 7-29), u trenutku kad je spoznajna koncep- grada, kulturološka studija i dokumentarno-informa- cija jezika ustupila mjesto komunikacijskoj, odnosno tivna autobiografija. Autobiografski se subjekt oblikuje premještanjem naglaska s konstativne na performativnu pod utjecajem nacionalne političke i kulturne zbilje, koncepciju pripovjednog teksta, pripovjedni tekst se po- pa se tako i njegov individualni identitet ostvaruje pr- čeo promatrati kroz socijalnu profiliranost, a identitet venstveno kroz kulturnu naraciju, priču o kolektivnom kojemu pripovijest teži više nije toliko spoznajni koliko identitetu. I analiza naratoloških osobina teksta (na te- društveno definiran. matskoj i razini izraza, narativnih strategija, pozicije Drugim riječima, u okvirima komunikacijskog mo- pripovjedača), ukazuje da je ova autobiografska proza dela, naglasak je prvenstveno na društvenoj angažira- tematski usmjerena dokumentarističkom i realističkom nosti i ideološkim učincima književnosti na procese re- prikazivanju događaja vezanih za društveni i nacionalni definiranja i preispisivanja kulturnog identiteta. S druge angažman autora. Naratološke karakteristike ukazuju na strane, ako se „pri/povijest razumije kao krunska strate- modele tradicionalnog oblikovanja narativnog testa u gija nacionalne i kulturne identifikacije, nacionalni se kojem se prati kronologija zbivanja, a deskripcija povi- identitet pokazuje ambivalentnim liminalnim hibridnim jesnih događanja ima primat u naraciji, dok se pozicija konstruktom koji počiva na isključenjima“ (Bhabha, u pripovjedača mijenja, ovisno o vremenskoj udaljenosti Biti, 2002, 157). I veliki se nacionalni narativi grade i povijesnom kontekstu, odnosno projekciji političkog, simboličkim (ili stvarnim) isključenjem drugačijih Dru- povijesnog i sociokulturnog trenutka (Sablić Tomić, gih, pri čemu interpretacije povijesti s dvije strane grani- 2008). ce konkuriraju kao konfliktni narativi. U tom konktestu, U prijelomnim razdobljima, poput onog koje Mir- i spomenutu kulturološku opreku selo-grad, koja se u ković/Balota obrađuje u svojoj autobiografskoj mono- hrvatskoj kulturnoj povijesti konstruirala kao nacional- grafiji, refleks nacionalno-emancipatorske funkcije i na opreka talijansko urbano-slavensko ruralno možemo socijalnog angažmana obilježio je sve fikcionalne i ne- čitati kao ideologem u funkciji konstrukcije nacionalnih fikcionalne žanrove, pri čemu javna uloga angažiranog granica, koji recentna istraživanja dekonstruiraju, uka- intelektualca, kulturološki kontekst i okolnosti recepcije zujući da se radi o stereotipu konstruiranom u funkci- uvjetuju i narativne strategije i naratološke osobine koji nacionalne konfrontacije od preporodnog razdoblja rištenih žanrova. Na razini izraza, radi se o polidiskur- naovamo (Dota, 2010, 63). zivnoj naraciji, u kojoj se izmjenjuju historiografski,

472 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2

Nataša UROŠEVIĆ: MODELI ARTIKULACIJE URBANOG IDENTITETA U MONOGRAFIJI PUNA JE PULA MATE BALOTE, 463–474 esejistički, poetski i dokumentarni diskurs. Presudnost urbanog iskustva Pula se, kao multikulturni grad na gra- povijesnih okolnosti definira i prevladavanje konteksta nici velikih imperija, reprezentira kao zahvalan model i usmjerenost na vanjska zbivanja, nauštrb unutarnje promišljanja konstrukcije kulturnih i nacionalnih identi- doživljajnosti autobiografskog subjekta, koja je uvijek teta u nestabilnom geopolitičkom kontekstu i u tranzicij- u funkciji ‘višeg’ idejnog, odnosno ideološkog cilja. I skom razdoblju između tradicije i modernosti. Paralelno strukturu kronike zadao je kulturno-povijesni i politički s procesima zamišljanja nacije pratili smo stvaranje mo- kontekst: uvodna poglavlja, koja nas uvode u ključne dernog urbanog subjekta, koji se u (post)kolonijalnom trenutke stvaranja moderne Pule i Istre kontekstualno su diskursu gradi u tradicionalnoj opreci selo-grad (narod- određena i predstavljaju svojevrstan kulturno-povijesni građani, lokalno stanovništvo-kolonizatori), pri čemu i kulturno-geografski okvir, pripovijedajući o specifično- smo lokalno autorsko pismo analizirali kao autorefe- stima povijesti i prostora ovog rubnog područja. rencijalnu strukturu i svjedočenje o etičko-političkom U tom smislu možemo reći da Balotina monografija diskursu u procesu društvene i ideološke proizvodnje donekle zaista prati model Braudelovih mediteranskih značenja, odnosno formiranja osobnog i kolektivnog monografija iz pluralne poli-perspektive društveno-hu- identiteta. Autobiografska dokumentarna kronika koja manističkih znanosti, nudeći nova interdisciplinarna prati ključne nacionalno-integracijske procese tako se viđenja i čitanja kulturnog identiteta grada i šire regije. pretvara u pri/povijest o stvaranju nacije, u krunsku Odnos osobne perspektive i svjedočenja prema doku- strategiju nacionalne i kulturne identifikacije, pri čemu mentiranoj povijesti, nacionalnoj, klasnoj i socijalnoj se nacionalni i kulturni identitet pokazuje narativom: problematici, ideološkim i ekonomskim uvjetima, uka- ambivalentnim liminalnim hibridnim konstruktom koji zuje da se radi o književnosti kao dijelu šireg sociokul- počiva na isključenjima. Preispisivanjem kulturne povi- turnog sustava. jesti istarskog urbaniteta s aspekta lokalnog življa, au- torski subjekt ujedno rekonstruira vlastitu, kao i povijest ZAKLJUČAK i identitet svoje zajednice u odnosu i opreci, odnosno u razlici prema Drugom. Sociokulturna konstrukcija grada Analiza Balotine monografije o razvoju Pule ukazala rezultat je upisivanja autorovih individualnih sjećanja i je na moguće moduse iščitavanja narativnih reprezenta- doživljenih iskustava u urbano tkivo, odnosno spajanja cija urbane zbilje i artikulacije grada kao kulturno kon- autobiografske građe, povijesnih dokumenata i osobnih struirane stvarnosti i prostora kulturnog sjećanja (Low, iskustava s gradskim prostorom, njegovom poviješću, 2006, 7). U Balotinoj sintezi tradicionalnog i modernog tradicijom i kulturom.

MODELS OF ARTICULATION OF URBAN IDENTITY IN THE MIJO MIRKOVIĆ/MATE BALOTA’S MONOGRAPH PUNA JE PULA

Nataša UROŠEVIĆ Juraj Dobrila University of Pula, Preradovićeva 1/1, 52100 Pula, Croatia e-mail: [email protected]

SUMMARY

The paper will explore the models of socio-cultural construction and literary representation of urban reality in the autobiographical chronicle Puna je Pula (Pula is Full) written by Istrian scientist, writer and polyhistor Mijo Mirković/Mate Balota (1898-1963). In Balota’s synthesis of history, traditional and modern urban experience, Pula, as a multicultural city on the edge of major geopolitical systems, represents a model for reflection of construction of cultural and national identity in the instable geopolitical context and in the transitional period between tradition and modernity. Analysis of the specific literary-scientific hybrid on the border between literature and historiography indicated the specific features of culture and history of the area of concern. We indicated that the characteristic identitarian and geopolitical instability in the culture of the border zone, conditioned and mediated by ideology, resulted in almost postmodernist mix of discourses, genres and narratives. In terms of contemporary literary and cultural theory, we have analyzed processes of social and ideological production of meaning and the formation of personal and collective identities. We have shown how autobiographical documentary chronicle that tracks key national-integration processes turns into the narrative about the creation of the nation, as the key strategy of national and cultural identification.

Keywords: Pula, monograph, urban identitety, Mate Balota

473 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 23 · 2013 · 2

Nataša UROŠEVIĆ: MODELI ARTIKULACIJE URBANOG IDENTITETA U MONOGRAFIJI PUNA JE PULA MATE BALOTE, 463–474

LITERATURA Duda, D. (2002): Kulturalni studiji, ishodišta i proble- mi, Zagreb, AGM. Balota, M. (1939): Kako je to zapravo bilo u Puli Lešić, Z. (2008): Teorija književnosti, Beograd, 1918, Zagreb, Pečat , br. 4/1939. Službeni glasnik. Balota, M. (2005): Puna je Pula, Pula, AmforaPress. Lipnjak, M. (1954): Književna pisma iz provinci- Bertoša, M. (1985): Etos i etnos zavičaja, Pula-Rije- je: Pjesnička monografija, Zagreb, Narodni list, 15. ka, Čakavski sabor. 10.1954. Biti, V. (ur.) (1992): Suvremena teorija pripovijeda- Low, S. M. (ur.) (2006.): Promišljanje grada, Studije nja, Zagreb, Globus. iz nove urbane antropologije, Zagreb, Naklada Jesenski Biti, V. (2000): Strano tijelo pripovijesti, Zagreb, i Turk. HSN. Lužina, J. (1997): Jugoistočni kutak Europe, Puna je Biti, V. (ur.) (2002): Politika i etika pripovijedanja, Pula, Pula, Glas Istre, 24. 8.1997. Zagreb, HSN. Nemec, K. (2010): Čitanje grada, Urbano iskustvo u Burke, P. (2006): Što je kulturalna povijest, Zagreb, hrvatskoj književnosti, Zagreb, Naklada Ljevak. Antibarbarus. Maković, Z., Medarić, M., Oraić, D. Pavličić, P. (ur.) Černjul, A. (1987): Brionsko-pulski spomenar, Pula, (1988): Zbornik Intertekstualnost i intermedijalnost, Za- Istarska naklada. greb, Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fa- Darovec, D. (1997): Pregled istarske povijesti, Pula, kulteta. CASH. Peternai, K. (2005): Učinci književnosti, Zagreb, Dota, F. (2010): Zaraćeno poraće, Konfliktni i konku- Disput. rentski narativi o stradanju i iseljavanju Talijana iz Istre, Sablić Tomić, H. (2008): Hrvatska autobio- Zagreb, Srednja Europa. grafska proza, Zagreb, Naklada Ljevak.

474