UDK 552.1.067.1 Originalni znanstveni rad UDC 552.1.067.1 Original scientific paper

METALOGENIJA JUŽNE TISIJE - MOSLAVAČKA GORA, PSUNJ, , KRNDIJA

IVAN JURKOVIĆ

Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Pierottijeva 6, HR-10000 Zagreb,

Ključne riječi: Južna Tisija, Moslavačka gora, Psunj, Papuk, Key words: South Tisia, Moslavačka Mt., Psunj, Papuk, Krndija Krndija, S-graniti, migmatiti, pegmatiti, kvarc, grafitit, uran, talk, Mts., S-granite, migmatite, pegmatite, quartz, graphitite, uranium, talc, rezistati rijetkih minerala rare minerals

Sažetak Abstract Jezgra Moslavačke gore izgrađena je od S-tipa granita i Core of the Moslavačka Mt. is built of S-type granite and granodiorita. Obavijena je migmatitima, a vanjsku zonu pretstavljaju granodiorite, wrapped up in migmatites. Outer zone is represented metamorfiti amfibolskog facijesa. Moslavačka gora je produkt with metamorphites of amphibolite facies. The Moslavačka Mt. is a regionalnog metamorfizma donjopaleozojskog i starijeg pelitsko- product of regional metamorphism on Lower Paleozoic pelito- psamitskog protolita. U sva tri tipa stijena mjestimice su uočene jače psammitic protholite. Numerous quarries exploited granite, koncentracije minerala silimanita, andaluzita, kordijerita, granata i amphibolite, gabbro, orthogneiss. Stronger concentrations of turmalina. U pegma-titskoj fazi formirano je niz lećastih tijela i žila sillimanite, andalusite, cordierite, garnet, and tourmaline were metasomatsko-injekcijskih pegmatita s podređenim turmalinom, observed in different types of rocks. The pegmatite phase generated granatom i kvarcem čađavcem. Hidrotermalne kvarcne žice sa veins and irregular boddies of metasomatic-injected pegmatites with sulfidima su mineraloškog značaja. Za potrebe građevinarstva bili su garnet and tourmaline. Hydrothermal quartz veinlets with sulphides otvoreni ili još rade kamenolomi granita, granitgnajsa, amfibolita, have only mineralogical significance. gabra i ortognajsa. Migmatites and S-granites form central parts of the Slavonian Migmatiti i S-graniti izgrađuju središnje dijelove slavonskih Mts. Dating gave age of 314-333 Ma (Namurian-Westphalian). planina. Namir-vestfalske su starosti, od 314 do 333 Ma. Metaklastiti Metaclastites of lower metamorphic sequences contain palynomorphs nižih metamorfnih sekvenci sadrže palinomorfe silurske do from Silurian to the Lower Carboniferous. Graphitite deposits donjokarbonske starosti. Regionalnim metamorfizmom formirana generated by regional metamorphism were exploited in the mines grafititna ležišta otkapana su u rudnicima Brusnik, Sivornica i Brusnik, Sivornica and Brezovo Polje in the Psunj Mt. and in the mine Brezovo Polje u Psunju te u rudniku Kaptol u Papuku. Brojne Kapitol in the Papuk Mt. Numerous metasomatic injected pegmatites metasomatsko-injekcione žile i tijela pegmatita otkapane su na were exploited on the locations Veliki and Mali Debeljak, Točak, lokacijama Veliki i Mali Debeljak, Točak, Bilo, Lom. Kvarcne žile su Bilo, Lom and quartz veins at Zavlaka and Motičina Gornja. vađene u Zavlaci i Motičini Gornjoj. Za postkolizione I-granite vezan Postcollisional I-granites gave a small volastonite skarn deposit in the je volastonitski skarn u Kišeljevačkom potoku. Za dijabaze vezane su Kiseljevački brook. Mineralogical occurrences of hematite, pyrite, mineraloške pojave hematita, bakra, pirita i azbesta. Talk-kloritni asbestos and copper are genetically bounded with diabases. Talc- škriljavci vađeni su u rudniku Koprivna na Psunju. Višegodišnja chlorite schists were exploited in the mine Koprivna (Psunj). intenzivna istraživanja sedimentnih pojava urana u Radlovačkoj Longlasting investigations of sedimentary uranium occurrences were formaciji Papuka nisu dala pozitivne rezultate. Najznačajnije pojave negative. The best results were obtained in the Kaptol, Cipalovac and nađene su u potocima Kaptol, Cipalovac i Ninkovac. U području Ninkovac brooks. In the alluvium of numerous brooks more slavonskih planina bili su otvoreni ili još rade kamenolomi granita, significant quantities of gold, monazite, rutile, zircon and scheelite amfibolita, dijabaza i permotrijaskih kvarcita. U aluvionima brojnih were found. potoka nađene su značajnije količine zlata, šelita, monacita, rutila, cirkona.

Metalogenija Moslavačke gore

Osnove geološke građe Moslavačke gore Uvod Osnovne postavke o geologiji Moslavačke gore dali U radu je dan prikaz magmatskih, metamorfnih i su Kišpatić (1889), Korolija et al. (1985), Pamić (1990), sedimentnih rudnih ležišta i mineralnih pojava u Jurković & Pamić (2001) i Pamić & Jurković (2002). slavonskim planinama Moslavačka gora, Psunj, Papuk i Jezgra Moslavačke gore površine 100 km2 Krndija. Autor je iznio kritički osvrt na dosadašnje predstavlja granitski pluton pretežno izgrađen od biotit- publicirane radove predstavivši svoje stavove o muskovitskih granodorita i granita (moncogranita). metalogeniji tog područja. Jednotinjčasti varijeteti su rijetki. Moncodioriti, dioriti i gabrovi javljaju se kao omanja tijela. Ishodna taljevina je nastala iz krustalnih pelitskih i psamitskih stijena. Radi se o S-granitima sintektonskog porijekla 18 karakteriziranim s δ OSMOW = 10-13 ‰ i K2O > Na2O.

Stijene su peraluminijskog tipa. Značajna je prisustnost je akcesoran sastojak, rjeđe podređen, rijetko kao bitan povišenog sadržaja andaluzita, silimanita, kordijerita, sastojak. Zbog njegovih idiomorfnih kontura Pamić granata i turmalina. (1990) smatra da je magmatogenog porijekla, a ne Pluton je obavijen migmatitima, naročito na ksenomorfan mineral. Česte su mu idiomorfne konture, zapadnoj i jugoistočnoj strani. Granitoidi na svojim u feldspatima se vide uklopljeni prizmatski kristali marginama pokazuju jasnu folijaciju konformnu s andaluzita. Kordijerit [(Mg, Fe)2Al4Si5O18)] se naročito migmatitima i metamorfitima. Metateksitni migmatiti javlja u šriljavcima amfibolskog facijesa, dominiraju u vanjskoj zoni migmatita a stromatitni u paragnajsevima, rjeđi je u migmatitima, rijedak u unutarnjoj zoni. Stupanj migmatizacije je različit što se granitoidima i tinjčevim škriljavcima. Ponekad se nalazi odražava na odnosu paleosoma, leukosoma i u sekundarnim žilicama s kvarcem. Granat (almandin) melanosoma. [Fe3Al2(SiO4)3] se kao bitan sastojak javlja u nekim Metamorfiti amfibolskog facijesa predstavljaju varijetetima granitoidnih stijena a naročito u vanjsku zonu Moslavačke gore. Najviše su prisutni na paragnajsevima. U migmatitima je sporedan sastojak, u jugoistoku i istoku ali se javljaju kao uske zone u granitoidima kao akcesorni mineral. U postkinematskoj granodioritima (sl. 1). Dominiraju biotitski paragnajsevi fazi javlja se kao porfiroblast s uklopcima kvarca. sa uslojenim amfibolitima i rijetkim tinjčastim Turmalin je nađen kao akcesoran mineral u granitima i škriljavcima. Česti su i kordijeritsko-biotitski te migmatitima. U nekim granitima je sporedan ili čak andaluzitsko-kordijeritsko-biotitski paragnajsevi. bitan sastojak. U paragnajsevima je akcesoran mineral. Silimanitski granatski hornblenda tipovi paragnajseva Na sjevenom rubnom dijelu moslavačkog plutona u su rjeđi. Pamić (1990) smatra da parageneze sa granodioritima, moncogranitima količina turmalina andaluzitom, silimanitom i kordijeritom klasificiraju te doseže 2-5%, izuzetno i do 25% (Pamić, 1990). Crni stijene u tzv. Abakuma seriju (niski do srednji turmalin je redoviti sastojak pegmatita Moslavačke metamorfizam). gore. Moslavačka gora je produkt regionalnog Na pojedinim lokacijama neki od tih minerala metamorfizma donjopaleozojskog i starijeg pelitsko- postaju bitni sastojci stijena i time sirovina za abrazive. psamitskog protolita za vrijeme donjokarbonske U okolini takvih lokacija trebalo bi ispitati aluvione kolizije. Formirani su progresivno metamofozirani zbog mogućeg pronalaska rezistata s nekim od tih kompleksi stijena grinšist i amfibolitnog facijesa minerala. Abakuma serije. Dijelovi tih metamorfita zahvaćeni su Glavna faza kristalizacije palingene taljevine. U toj procesima anateksisa i palingeneze te se formirao fazi kristalizirale su plutonske stijene, mnoge od njih sinkematski granodioritski i granitski pluton S-tipa s pogodne za otvaranje kamenoloma tehničkog i rudimentarno razvijenom pegmatitsko-pneumatolitskom građevnog kamena. fazom. Tehnički kamen. Najpoznatiji su kamenolomi U toku krede i donjeg paleogena (88-43 Ma) granit-gnajseva Garić grad, Grabovica, Mikleuška, odnosno za vrijeme laramijske i pirinejske faze alpske granita Mikleuška, Gornja Jelenska (Bolčić, 1949, orogeneze moslavački pluton i njegov omotač 1953), amfibolita Pleterac, gabra Podgarić ortognajsa migmatita i metamorfita doživio je metamorfni Novo Selo. overprint. Izdizanje Moslavačke gore kao horsta počelo Građevni kamen. Granit na lokalitetu Kamenica je u miocenu i nastavilo se u pliocenu i kvartaru. koristio se u graditeljstvu i kiparstvu (Koch, 1899). Postoje podaci da se u Mikleuški klesao granit i da su se Metalogenetski procesi izrađivale kocke od granita u kamenolomu Zorovac Tajder (1948a, 1948b), Tućan (1949), Kucelj (1949a; Faza regionalnog metamorfizma. U toj fazi 1949b). Kasnije je bilo više kamenoloma granita, no formirani su abrazivni minerali silimanit, andaluzit, kopalo se uglavnom u površinskim rastrošenim kordijerit i granat koji se pojavljuju kao bitni, dijelovima. sporedni ili akcesorni minerali u S-granitoidima, U Moslavačkoj gori ima kvarcita koji sadrže malo migmatitima i metamorfitima amfibolitnog facijesa u kordijerita i muskovita (Barić, 1956, Jurković, 1962). Moslavačkoj gori. Na sl. 1 označena su područja sa Aplitoidna faza granitskog plutona. Leukogranit i izrazitim povišenjem sadržaja navedenih abrazivnih moncogranit javljaju se kao žile debele 1-2 m ili manji minerala u granitoidima. budeni (sl. 1). Silimanit (Al2SiO5) kao sporedan sastojak izgrađuje Kasnomagmatska pegmatitsko-pneumatolitska stijene amfibolitnog facijesa a pojavljuje se i u faza. U mramorima Zorovac potoka i Garić potoka, određenom broju granitoidnih stijena. Pretežno je južno od sela Podgarića u jugoistočnom dijelu podređen sastojak, rjeđe bitan sastojak. Fibroliti Moslavačke gore nađene su neuobičajene parageneze silimanita su uklopljeni u kvarcu i feldspatu ili se koje su duže razdoblje izazivale kontradiktorna genetska razvijaju po kristalima biotita, a javljaju se i u shvaćanja. nakupinama. Andaluzit (Al2SiO5) je sastojak u jače Tućan (1953) smatra da je mramor iz Zorovac metamorfoziranim stijenama amfibolitnog facijesa, ali potoka (forsteritski kristalasti vapnenac) nastao ga ima i u paragnajsevima, migmatitima i granitoidnim kontaktnom metamorfozom dolomitnog vapnenca. Isto stijenama, rijedak je u tinjčevim škriljavcima. Pretežno stanovište dijele Tućan & Barić (1955). U studiji Barića 3

Slika 1. Rudne pojave i ležišta u Moslavačkoj gori (geološka podloga po Pamić, 1990)

Figure 1. Ore deposits and occurences in the Moslavačka gora Mt. (geological map by Pamić, 1990).

4 (1956) opisana su prethodna istraživanja kontaktolitnih Granat i turmalin su mikroskopskih veličina. Pegmatiti stijena Moslavačke gore. Formiranje klinohumita, u amfibolitima sadrže dominantno albit, uz njega ima skapolita i flogopita tumači autor dovodom fluora, klora kalcita i epidota, dok su kvarc i muskovit rijetki. Vrlo i vode iz granitne magme. Mramore smatra tanke pegmatitske žilice u olivinskom gabru sadrže kontaktnometamorfnim stijenama. albit, kvarc i cirkon. Sve žile imaju pegmatitsku Jurković (1962) u svom radu prenosi mišljenje strukturu međusobno sraslih i proraslih minerala. Uočio navedenih autora o pojavama vezanim za je i pertitsko i mikropertitsko srastanje mikroklina i pneumatolitsku fazu hercinskog juvenilnog granitskog albita. Ortoklas je podređen, najčešće kao plutona. ortoklasmikropertit. Tućan (l.c.) tumači postanak Barić (1972) opisujući mramore iz potoka Zorovac i moslavačkih pegmatita hidrogenetičkom teorijom

Garić smatra da su klinohumit [Mg9Si4O16(F,OH)2], lateralne sekrecije. Turina (1937) opisuje pegmatitsku flogopit [K(Mg,Fe)9·AlSi3O10(OH,F)2], skapolit žilu debelu 2 m i dugu 10 m, otkrivenu do 3 m dubine [(Na,Ca,K)Al3(Al,Si)3Si6O24(Cl,F,OH,CO3,SO4)], kod sela Slatine. Izgrađena je od ortoklasa i kvarca turmalin (čađavca) s manjim ili većim gnijezdima muskovita (s 2+ 3+ listovima dugim 3-6 cm) i granata (crven, neprovidan). [(Na,Ca)(Mg,Fe ,Fe ,Al,Li)3Al6(BO3)3Si6OH18(OH)4] nastali kontaktnom metamorfozom iz granitne magme. Omjer ortoklas: kvarc = 1:1. Rezerve su 100t. Jurković Prisutnost tih minerala ukazuje na pneumatolitsko (1962) i Jurković et al. (1970) su mišljenja da uz djelovanje granitne magme na dolomit ili dolomitični metasomatsko-injekcione pegmatite postoje i juvenilni vapnenac kao protolite. Po njegovom mišljenju radi se o pegmatiti. Pamić (1990) tvrdi da su nađene brojne kontaktnom metamorfizmu u hornblenda hornfels ili pojave pegmatita, naročito u južnom dijelu Moslavačke piroksen hornfels facijesu. Gore. Marković (2002) navodi i novije nalaze pegmatita Pamić (1990) osporava njihovu identifikaciju kao kod Gornje Jelenske, uz napomenu da nije provedeno "hornfelsove" i "skarnove". Hornfelsovi su po Pamiću istraživanje. (l.c.) andaluzitsko-silimanitsko-kordijeritski feldšpatsko U daljem tekstu navode se bitne karakteristike biotitski škriljavci koji tvore nekoliko metara uske zone minerala pegmatita kako ih je opisao Tućan (1904). između najviših dijelova stijena amfibolitskog facijesa i Kvarc sadrži obilje fluidnih inkluzija i uklopaka najdonjeg dijela migmatita. "Skarnovi" su po njemu drugih minerala. Mikroklin je vrlo krupnokristalast, mramori s različitim varijetetima amfibolitskih najčešće kao mikroklin pertit. Molekularni mu je sastav: škriljavaca koji prelaze smanjenjem hornblende i većim 50.7% mikroklina, 36.8 % albita, 2.6 % anortita, 7.8 % učešćem granata u hornblenda-feldspat-klinopiroksen SiO2, 1.8% R2O3. Albit je polisintetski sraslac ili u vidu škriljavac. Garašić (1993) je također u sivim ortoklas ili mikroklin pertita. Muskovit i manje čest mramorima Zorovac potoka uz ostale minerale biotit razvijeni su u velikim listićima (do 8 cm dužine). identificirala klinohumit i flogopit. U bijelim Kemijski sastav muskovita (u zagradi je od biotita): mramorima je našla flogopit. I ona je smatrala da je SiO2 44.9 (34.9) %; Al2O3 30.4 (9.2); Fe2O3 3.8 (23.5); protolit glinoviti dolomitični vapnenac. Po njenom FeO 0.8 (11.3); CaO 1.1 (3.5); MgO 0.6 (2.7); MnO ø mišljenju proces je bio polimetamorfan. U prvoj fazi, (trag); Na2O 4.4 (0.4); K2O 8.7 (10.0); H2O 5.5 (4.6); Cl dinamometamorfnoj, dolomitični vapnenac je ø (trag). Fluor nije detektiran. Turmalin je redovit prekristaliziran u mramor. U drugoj, sastojak moslavačkih pegmatita. Razvijen je kao crni, kontaktnometamornoj fazi formiran je klinohumit. oveći zonarno građeni kristali. Unutar kvarca ima oblik Treća faza je retrogradna metamorfoza. Sivi mramori su sitnih iglica. Sadrži fluidne inkluzije. Sastav (%): SiO2 formirani uz t=573°C, sivobijeli uz t=500°C, a faza s 37.3; B2O3 7.9; Al2O3 28.1; Fe2O3 1.0; FeO 17.3; MnO klinohumitom kod 460°C. 1.9; CaO 0.6; MgO 2.1; Na2O 2.2; K2O 0.7; Cl trag, g.ž. Elementi fluor, klor, bor i litij karakteriziraju kasnu 1.1. Granat je u vidu sitnih crvenih zrnaca, urasao u magmatsku fazu bez obzira da li se radi o juvenilnoj ili kvarcu i feldspatu. Molekularni sastav: 50.05% palingenoj taljevini pri čemu je palingena oskudnija na spesartina, 43.19% hercinita, 3.15% andradita. Neka tim elementima. Smatram da se radi o rudimentarnoj zrna su optički anomalna. Cirkon i apatit su akcesorni pojavi palingenog granitskog skarna u mramorima minerali, a zeleni klorit je pseudomorfan po biotitu. Zorovac i Garić potoka. Za procjenu tzv. hornfelsova Kišpatić (1901) spominje nalaz zaobljena kristala nema uvjerljivih dokumenata. topaza veličine 1.5x3 cm koji vjerojatno potječe iz Pegmatiti Moslavačke gore. Prvi nalaz žile "pisanog pegmatita. granita" s turmalinom u granitu Vrtlinske zabilježio je Prva datiranja biotita iz pegmatita Moslavačke gore Wolf (1861/1862). Slijede zapisi Kocha o žilama od 75 i 57 Ma dao je Pamić (1990). Palinkaš et al. pegmatita u Grabovnici (1899a), te u gnajsu potoka (2000) ispitali su fluidne inkluzije u kristalima kvarca Peščenice s krupnim listovima biotita (1899b). U pegmatitske žile iz Srednje Rijeke u sjevernom dijelu kamenolomu Jelenska Kišpatić (1901) je našao žilu Moslavačke gore (sl. 1) i datirali muskovit u njoj. Žila je sličnu onoj u Vrtlinskoj. Tućan (1904) je detaljno izgrađena od mikropertita, mikroklina, ortoklasa, albita, proučio tada poznate pegmatitske pojave Moslavačke kvarca, turmalina, biotita i muskovita. Obrubljena je gore, te smatra da su pegmatiti u granitima i gnajsevima aureolom aplita istovjetnog sastava te srednjezrnatim po sastavu i strukturi identični. Pegmatiti u tinjčastim dvotinjčastim granitom, bogatim na turmalinu. škriljavcima su kratke i do nekoliko cm debele žice. 5 Kristali kvarca sadrže velik broj tri tipa inkluzija rudonosnosti. Na dvokomponentnom dijagramu K2O-U- koje se razlikuju gustoćom i salinitetom. Inkluzije su Th točke leže izvan polja izdvojenih kositrenih granita, NaCl-H2O i NaCl-H2O-CO2 tipa. Salinitet je 5-6.2 wt% jedino granit iz bušotine Opeka pada u to polje. NaCl equ., a Th TOT od 340-360°C. Muskovit iz Distribucija elemenata iz grupe lantanida ukazuje na pegmatita dao je "plateau age" od 73.2 ± 0.8 Ma. krustalno porijeklo magmatske taljevine i na Autori smatraju da je navedena vrijednost vrijeme hibridizaciju. kristalizacije muskovita i/ili "coolinga". Garašić (1993) smatra da su mramori Zorovac Balen et al. (2001) dobili su loše definiranu Sm-Nd potoka Moslavačke gore polimetamorfne stijene. Prva izohronu od 77 ± 3.3 Ma na pegmatitu Srednje Rijeke, a faza je dinamometamorfna. U drugoj fazi izvršena je sa Ar-Ar metodom na muskovitu istog pegmatita 74 ± kontaktna metamorfoza i stvaranje klinohumita. U 1.0 Ma što tumače overprintom za vrijeme alpske trećoj fazi izvršena je retrogradna metamorfoza s orogeneze. različito temperiranim paragenezama. Pegmatiti Moslavačke gore su pseudopegmatiti, Jurković & Pamić (2001) smatraju da je odnosno homogeni pegmatiti (Guilbert & Park, Jr., metalogenija Moslavačke gore vezana na kasni stadij 1986), koji su palingenog porijekla. Temperature Th TOT likvidne faze i pegmatitsko-penumatolitsku fazu od 340-360°C, izmjerene na inkluzijama kvarca u hercinskog sinkinematskog palingenog granitskog pegmatitu su temperature overprinta za vrijeme plutona S-tipa. Hidrotermalna faza ima samo laramijskog (krednog) metamorfizma, a ne temperature mineraloški značaj. formiranja pegmatita koje su znatno više. Pegmatiti Moslavačke gore su nastali u istovremenom ciklusu kad Metalogenija Papuka, Psunja i Krndije i S-graniti u variscijskoj epohi. Osnove geološke građe Hidrotermalne pojave. Kvarcne žilice s pirotinom u Moslavačkoj gori zabilježio je Barić (1956). Metamorfne sekvencije slavonskih planina su barovijenskog tipa sa zonalnim raspore-dom indeks Rezistati. Na jednom uzorku aluvija iz Suhajice minerala, od klorita do silimanita i distena. Stijene višeg dobiveno je 0.3 g/t zlata, a na drugom uzorku stupnja metamorfizma predstavljene su gnajsevima i nepoznatog nalazišta 0.5 i 13.5 g/t zlata. Kvarc tinjčastim škriljavcima proslojenim ortoamfibolitima. čađavac porijeklom iz pegmatita je nađen u aluviju Stijene nižeg stupnja metamorfizma su zeleni škriljavci, Gornje Jelenske, Mustafine klade i Gornje Vlahiničke, a filiti i kloritoidni škriljavci (Raffaelli, 1965; Vragović, monacit i šelit su nađeni u tragovima. Ortoklas je nađen 1965; Tajder, 1972; Vragović & Majer, 1980; Jamičić, u nanosu Suhajice (Bolčić, 1949a). 1988; Jurković & Pamić, 2001; Pamić & Jurković 2002). Diskusija Migmatiti i S-graniti izgrađuju središnje dijelove slavonskih planina. S-graniti su dominantno granodioriti Prva metalogenetska razmatranja o Moslavačkoj s prijelazom u moncogranite dok su kvarcni dioriti i gori dao je Tućan (1904) koji je postanak pegmatita moncograniti podređeni. Odnosi 87S/86Sr od 0.7063 do tumačio hidrogenetičkom teorijom lateralne sekrecije. 0.7075 i δ18O od 10−11 ‰ dokazuju krustalno porijeklo Tućan (1953), Tućan & Barić (1955) i Barić S-granita i migmatita. Whole-rock izohrone dale su (1954,1972) su determinirali blokove stijena u Zorovac i starost od 314 i 317 Ma, tj. namir-vestfalsku starost Garić potoku kao hornfelsove i skarnove genetski (Pamić et al., 1988). Ar-Ar datiranje na koncentratima vezane na moslavački granit. muskovita i biotita iz paragnajseva dalo je vrijednosti od Prva metalogenetska razmatranja područja 333 do 324 Ma. slavonskih planina objavio je Jurković (1962). Dijeli ih Metaklastiti niže metamorfnih sekvenci sadrže na magmatska i metamorfna ležišta. Granitski pluton palinomorfe silurske do donjokarbonske starosti (Jerinić Moslavačke gore, veže za variscijski orogeni ciklus et al., 1994). Pamić & Jurković (2002) smatraju da bi to srednjeg ili gornjeg karbona. Granitski pluton je mogla biti starost protolita barovijenskih metamorfnih erozijom zasječen u akrobatolitskom ili epibatolitskom sekvenci. nivou i tako su otvorene kontaktno-pneumatolitske Vrlo niska metamorfna sekvencija, koju je Jamičić aureole (Moslavačka gora) s pegmatitima i (1988) nazvao Radlovačka formacija, javlja se samo u kontaktolitima. jugoistočnom dijelu Papuka. Izgrađena je od slejtova, Jurković et al. (1970) smatraju da je pretežan dio filita i metapješčenjaka kroz koje su probili silovi pegmatita metasomatsko-injekcionog tipa, a podređeno i metadijabaza i metagabra (Pamić & Jamičić, 1986). juvenilnog karaktera. Navučena je na metamorfite, a u diskordantnom je Pamić (1990) klasificira stijene koje su Tućan i položaju u odnosu na mezozojske sedimente. U Barić odredili kao kontaktolite kao normalne članove stijenama te formacije nađeni su vrlo zaobljeni regionalno metamorfozirane sekvence amfibolitskog vitrinit/internitit klastovi silursko-karbonske (?) starosti facijesa. Na temelju dvokomponentnog dijagrama karakteristični za priobalne i riječne sedimente. Braun et K2O:Rb, granitoida Moslavačke gore Pamić smatra da al. (1984) smatraju da je Radlovačka formacija se radi o nespecijaliziranim granitima u smislu izgrađena od četiri stratigrafske jedinice. Drugi ciklus 6 koji je uranonosan predstavlja kontinentalne sedimente Velinac (Vučjak kamenski), Košted (Vetovo), Koješin lepezastih delti te aluvijalno-jezerske sedimente. Gaj i Balun-Pjeskovi (Motičina gornja, Krndija). U zapadnim dijelovima Psunja i u Krndiji javljaju se Ispitivanjem aluviona pronađeni su brojni lokaliteti I-granitoidi s podređenim moncodioritima, gabrovima i sa akumulacijama rijetkih minerala: zlata, monacita, alpinotipnim ultramafitima (Marci, 1973). Odnos šelita, rutila, cirkona i kvarcnog kršja. 87S/86Sr od 0.7040 i δ18O od 7−8 ‰ ukazuju na U središnjem dijelu Psunja, u brojnim pritocima porijeklo iz gornjeg plašta (Pamić & Lanphere, 1991). potoka Rašaška i Sivornice izvršeno je ispitivanje K−Ar datiranje koncentrata hornblende i biotita iz geokemijske distibucije Pb, Zn, Cu, Co, Ni, Mn i Fe u I−granita dalo je od 339 do 332 Ma, odnosno namir- težnji pronalaženja primarnih hidrotermalnih pojava vestfalsku starost. Abrazivni minerali. U stijenama amfibolitskog facijesa Korisni minerali i stijene slavonskih planina središnjih dijelova Psunja značajni su sporedni sastojci granat i staurolit, a u južnim dijelovima rijetki su Za vrijeme variscijskog progresivnog regionalnog disten i igličasti silimanit. Kod Rogolja, u gnajsevima metamorfizma formirano je niz varijeteta granitoida, značajan je sastojak kordijerit. U amfibolitima Psunja zatim amfibolita, mramora i kloritskih škriljavaca, česti su granat, ilmenit i titanit (Jamičić et al. 1989). pogodnih sirovina za građevinski i tehnički kamen, te Granitoidne stijene Papuka sadrže akcesorni granat su otvarani i napuštani brojni kamenolomi. i turmalin. U području Ravne Gore gnajsevi ponekad U brojnim stijenama amfibolitskog facijesa formirali sadrže staurolit, a rijetko i silimanit, dok je sporedan su se, pretežno kao akcesorni minerali, ali ponekad i kao granat. Kod Zvečeva nađeni su granatski amfiboliti sporedni sastojci, abrazivni minerali disten, silimanit, (granat-amfibolitski, granat-muskovitski, granat- staurolit, kordijerit te granat i turmalin. Do sada nisu diopsidski). U gnajsevima sjeverno od Kutjeva detaljnije ispitivani. (Krndija) kao konstituenti identificirani su staurolit i U toku variscijskog regionalnog metamorfizma u granat. stijenama niskog metamorfizma formirana su iz dispergirane organske tvari značajna grafititna ležišta. Građevni i tehnički kamen. Psunj. Prije 1941. radio je U Psunju su radila tri rudnika: Brusnik, Sivornica i kamenolom granita i crnih amfibolitskih škriljavaca Brezovo polje, a u Papuku rudnik Kaptol. na lokaciji Zavlaka-Šeovica (Bolčić, 1954a,b; Aplitske žile, pegmatitske žile i nepravilna tijela Jovanović, 1957), a iza 1945. granit se vadio na formirana su pretežno u migmatitima, podređeno u jugozapadnoj padini Smreče u Sedlar-Šeovici. U dolini stijenama amfibolitskog facijesa iz palingene taljevine Rogoljice radila su dva kamenoloma, a četiri u dolini kao isključivo metasomatsko-inhibicijske tvorbe. Rašaške na I-granitima Omanovca. Eksploatacija pegmatita izvršena je u području Točak - U Bobari, Širincima i Šagovini (južni dio Psunja) Bilo Lom i potoku Brzaja (rudnici Veliki i Mali ranije je bilo u pogonu nekoliko manjih kamenoloma Debeljak). Kvarcne žile su otkopavane kod Zavlake granita i metamorfita. Sjeverozapadno od Giletina (Psunj) i Motičine gornje (Krndija). Pegmatitima i vađen je amfibolit u Perčinu, Giletincima i Kopačiću. kvarcnim pojavama treba u perspektivi posvetiti veću Sjeverozapadno od Koprivne bio je stari kamenolom pažnju. Kvarcne žilice su dijelom sinkinematske, a amfibolita, a sjeverno od Orljavca lomljen je granit dijelom postkinematske sekrecije. (Jamičić et al.,1989, Marković, 2002). Za variscijske postkolizione I-granite vezana je omanja pojava volastonitskog skarna na kontaktu s Papuk-Krndija. Ovdje se nalaze kamenolomi granita, mramorima u Kišeljevačkom potoku sjeverno od granodiorita i granitoida: Trešnjevica kod Voćina, Kaptola. Selački potok i Duboki potok 1.5 km sjeveroistočno od U postvariscijskoj fazi, u Radlovačkoj formaciji Vučjaka Kamenskog, Kutjevačka rijeka sjeverno od formirana su sedimentna ležišta urana malih dimenzija Kutjeva, Kolarište 3 km sjeverno od Čukure, Trčinoga i niskih koncentracija uranskih minerala. Najznačajnije sjeverno od Ljeskovice, Dragaljevac sjeveno od pojave su u području potoka Kaptol, Cipalovac i Gradilišta; amfibolita: Mladi Gaj sjeveroistočno od Ninkovac. Velike, Velika i Mala Reka kod Vetova (kamenolom Istovremeni dijabazi i spiliti dali su samo Javor), Bedenić potok uz cestu Gradište-Gradac, mineraloške pojave spekularita (hematita), pirita, Jezerska kosa i Stari fatovi sjeverno Ljeskovice, malahita, azbesta, a u njima je otvoreno i nekoliko "Duboka" 3-5 km istočno od Polovaše, Tričinoga kod kamenoloma dijabaza. Borovika; mramora: jugozapadno od Gradca, 1 km od Talk-kloritni škriljavci otkapani u rudniku kote +404; sericit-kloritskih škriljavaca: 3 km Koprivna (Psunj) i pojave klorita u području zapadnog jugozapadno od Gornje Motičine u potoku Marijenta, te Psunja nisu datirane, ali pripadaju postvariscijskom 2 km jugozapadno od Striježevice u potoku Šamanovica razdoblju. (Jurković et al., 1948; Jovanović & Šikić, 1954; Za razdoblje permotrijasa vezan je postanak Jovanović, 1956; Spevec & Crnković, 1962; Raffaelli, kvarcita u kojima je bilo otvoreno niz kamenoloma: 1967; Jamičić, 1983; Pencinger & Lukšić, 1994, 1995). Toplica (sjeveroistočni Papuk), Željnak kod Sirača,

7 Slika dva u prilogu

Slika 2. Rudne pojave i ležišta u Psunju, Papuku i Krndiji (geološka podloga po Jamičić et al., 1987,1989)

Figure. 2. Ore deposits and occurences in the Psunj, Papuk and Krndija Mts. (geological map by Jamičić et al., 1987,1989)

Ukrasni (arhitektonski) kamen. Papuk. Po podacima Jamičić (1983) i Jamičić et al. (1989) pišu da se Markovića (2002) u dolini Pakre do Zaila prije 1914. stariji metamorfni tip grafitnih pojava i to unutar počeo se lomiti granit i proizvoditi rubni kamen, kocke grafitičnih škriljavaca predkambrijske starosti javlja u i blokovi za piljenje ploča. Pokušaj je obnovljen između potoku Rakovac (u seriji klorit-sericitskih škriljavaca), u 1948-1950, ali se uskoro proizvodilo samo kamen Omanovcu i potoku Rašaška (u manjim masama lomljenac i tučenac. Kvalitetni granit u Jankovom gnajseva) i zapadnog dijela Psunja. Pojave su male leće potoku je u vodozaštitnom području. i tanki proslojci. U potoku Brusnik (NW Psunj) i u Kod Metle, 7 km sjeveroistočno od Bučja, započelo gornjem toku potoka Sivornica nalaze se mlađi je 1987. istraživanje porfiroblastičnog granita i gnajs- donjokarbonski resedimentirani grafiti unutar granita (zebrato). Pogodnim načinom piljenja dobiva se metagrauvaka. Jamičić et al. (1987) navode pojave trakasta tekstura pogodna za obloge. 1989. i 1990. grafitita na Krndiji kod Gradišta, zatim u sjevernom izvađeno je 155 blokova sa 155 m2 površine. Taj dijelu Papuka, te jugozapadno od Orahovice. kamenolom danas više ne radi (Jovičić et al., 1992). Šinkovec & Krkalo (1994) dijele grafitne pojave na Metamorfozirana sedimentna ležišta grafitita. Psunju na (1) područje Brusnik (sjeverni dio Psunja); Historijat istraživanja. Kišpatić (1878) spominje nalaz (2) područje Rašaška-Omanovac (zapadni dio Psunja - crnih grafitonosnih filita i grafitonosnih kloritoidnih sl. 2) i (3) područje Brezovo Polje - Sivornica (središnji škriljavaca u Brusniku i Rogolju u planini Psunj. Koch dio Psunja). (1899) je našao grafit u Hambarištu i Rogolju. Zona Brusnik je duga 10 km i široka 70-120 m. Jurković (1962) piše o pojavama grafitita i Izgrađena je od klorit-sericitskih škriljavaca s grafititičnih škriljavaca u Brusniku, Rakovcu, interkalacijama metakvarcnih pješčenjaka i kvarcita s Omanovcu, Hambarištu, Golom Brdu, Kaptolu, grafitičnim škriljavcima. Veći broj malih grafitnih Sivornici. Pojave grafitita su prostorno vezane na pojava i veliko cijevasto grafitno tijelo rudnika Brusnik grafitične škriljavce koji sadrže nekoliko postotaka nalaze se u 20 m debelom paketu grafitičnih škriljavaca ugljika. Ležišta grafitita imaju oblike cijevi, slojeva, i grafitičnih pješčenjaka pružanja E-W sa 10-24% C. slojevitih leća nepravilnih oblika. Nakon stvaranja Cjevasto tijelo ležišta Brusnik debelo 0.8-2.0 m, lokalno ležišta došlo je do intentzivnih tektonskih poremećaja. do 5 m, pruža se N-S s padom od 45-70° na zapad dugo Jurković et al. (1970) pišu da su se u razdoblju od je 40-70 m, po padu 100 m. Dalo je 10000 t grafitita sa 1951. do 1961. vršila višekratna geološka i rudarska srednjom analizom prikazanom u tabeli 1. Rudnik istraživanja pojava grafitita u slavonskim planinama. Brusnik je započeo rad 1946/47., imao je tri etaže i Osim ranijeg aktivnog rudnika Brusnik otvoreni su novi dubinu od 76.5 m, a 1963. je bio zaplavljen i rad rudnici Sivornica sa 4.580 t rezervi rovne rude te Kaptol obustavljen. U potoku Rakovac su nađene oknima sjeverno od Slavonske Požege sa rezervama od 260 t dubokim 5-8 m, te u potkopima i niskopima dugim 20- grafita. 30 m male leće grafitita, debele 15-60 cm sa 31.8% C.

Tablica 1. Kemijske analize grafitita u Psunju i Papuku (u %). Table 1. Chemical analyses of graphitites at Mt. Psunj and Mt. Papuk (%).

Lokalitet C H H2O⎯ Pepeo O S 1. Brusnik 35-88 0.96-2.0 4.4-6.6 26.9-28.0 n.o n.o 2. Rašaška - 33.6 4.54 5.06 49.85 n.o n.o 3. Omanovac 22.1 5.13 5.13 65.39 n.o n.o 4. Hambarište 56.7 0.26 0.42 42.05 1.63 n.o 5. Rašaška 47.6 0.99 1.74 34.08 n.o n.o 6. Kaptol 45.5-58.5 n.o n.o 65.1-76.3 n.o 0.36-0.8 n.o - nije određivano

Zona Rašaška-Omanovac predstavlja uski sastoji se od više malih leća različitih debljina. Iz jedne pojas pružanja N-S ukliještena između progresivnog slojevite leće debele 25 cm izvađeno je 60 t rude. Dalje metamorfnog kompleksa na istoku i miocenskih analize te rude prikazane su u tabeli 1. Lokalitet je sedimenata na zapadu. Duga je 4 km, izgrađena od napušten zbog niskog sadržaja ugljika u rovnoj rudi. pješčenjaka i slejtova sa interkalacijama grafitičnih Grafitit Hambarišta koji se kopao 1892., imao je visok škriljavaca. Pojava Omanovac je otkrivena 1955/56., sadržaj ugljika (tabela 1). Na lokaciji Rašaška 8 istraživalo se 1955/56. potkopom od 27 m i oknima U planini Papuk najveća pojava grafitita nalazi se u dubokim 3-5 m. Nađene su 20-25 cm debele leće Bistrom potoku sjeverno od Kaptola. Na toj pojavi grafitita sa sadržajem prikazanim u tabeli 1. Iskopano je otvoren je rudnik Kaptol. Sastoji se od nekoliko leća 3-4 t grafitita, u stijenskoj masi bilo ga je samo 5 %. grafitita u grafitičnim škriljavcima koje su presječene Zona Sivornica-Brezovo Polje pruža se N-S u potkopom dugim 120 m i istražene bušenjem. Najveće najvišem dijelu Psunja. Grafitična zona je duga 7 km, leće sadržavale su do 10 t grafitita sa 60% C. 1941. je široka 3 km i asocirana je sa zelenim škriljavcima. izvađeno 50 t. Iza 1945. istrage su pronašle dva sloja Intrudirana je metadijabazima. Pojave grafitita su grafitita. Glavni sloj je debeo 0.2-1 m (lokalno 1.6 m) i brojne, pružaju se E-W i NE-SW, ali znatno su manje dug je 100 m. Analize grafita iz rudnika Kaptol nalaze od onih u zoni Brusnik. Ležišta grafitita u rudnicima se u tabeli 1. (Marković, 2002). U god. 1956. utvrđene Sivornica i Brezovo Polje imaju oblike uslojenih su rezerve od 5000 t te je obnovljena proizvodnja. izduženih i klinastih leća. Sadržaj ugljika U prvoj fazi otkopavanja sadržaj ugljika u rudi bio je krupnokristalastog grafitita je 50-55% C. U Sivornici 60%, ali se postupno snižavao. Kod sadržaja od 25–35% istraživanje je počelo 1956. i otvorena su dva rudnika C u rudi proizvodnja je obustavljena. Okolni grafitični grafitita 1957. s maksimalnim sadržajem od 67.5-70.90 škriljavci sadržavali su od 8 do 13% C. Oko 2 km % C, u prosjeku 56.22 %. Popratni slojevi sadrže 0.5- jugozapadno, u desnom pritoku Bistrog potoka postoji 24.9 % C (prosjek 8.45 % C). Oba su rudnika zatvorena neistražena pojava grafitita. 1970 (sl. 4.). Na sjevernoj strani Kestenjka nađeni su Male pojave grafitita nađene su sjeverno od ceste samo centimetar debeli proslojci grafitita. Kaptol – Velika. U potoku Stražeman južno od Košteda (+665) i na lokaciji Biškupec nalaze se dva sloja, po 1 m debela, grafitične gline istražena plitkim oknom. Pojava grafitita u potoku Radovanci (NW od Velike) nije istraživana. U potoku sjeverno od Golog Brda istraživane su dvije pojave međusobno udaljene 40 m s potkopima dugim 20 m u tektoniziranoj stijeni, ali je ruda imala nizak sadržaj ugljika, 8.87-11.60 % C (Jurković & Marić, 1947). U Krndiji, u području Vetova u Maloj i Velikoj Reci, 0.5 km od njihova spajanja kopao se grafitit, u zoni dugoj 100 m, za proizvodnju boja. Sjeverozapadno od sela Gradac u Krndiji postoji nekoliko manjih neistraženih pojava grafitita i grafitičnih škriljavaca. Jugozapadno od Orahovice nađene su cm-dm debele grafitične gline unutar metarski debelih naslaga grafitičnih škriljavaca. O grafititima Slavonije pisali su Šinkovec (1983), Jurković (1995), Jurković & Pamić (2001). Marković (2002) napisao je sažet prikaz rudarenja na grafitu Slavonije na osnovi izvještaja u arhivi Instituta geološka istraživanja u Zagrebu: Babić (1949b), Barić (1947), Bolčić & Jovanović (1954), Filipović (1946), Jurković & Marić (1947), Marić (1948), Paskiević (1941a), Šinkovec (1951, 1954, 1957, 1960/61), Tajder (1947,1948a). Godišnja proizvodnja grafitita bila je između 1000-1500 t, dosegnuvši Slika 3. Geološka karta grafititnih ležišta Sivornica – maksimalnu vrijednost od 1700 t. God. 1971. Brezovo polje na planini Psunju. proizvodnja je obustavljena. Legenda: 1 – neogenski sedimenti, 2 – metadijabazi, 3 – Laboratorijska ispitivanja grafitita. Koch (1899) grafitni škriljavci (white) s grafititnim ležištima (crno), je na uzorcima grafitične supstance iz Hambarišta i 4 – metamorfiti, 5 – napušteni grafititni rudnik (po Rogolja u Psunju odredio sadržaj od 55% ugljika što je Šinkovec & Krkalo, 1994), 6 – geološke granice, 7 – ukazivalo da se ne radi o čistom grafitu. U radu rasjedi, 8 – položaji slojeva. Jurkovića (1962) izneseno je da su rentgenogrami dokazali da se ne radi o grafitu, već o ugljevitoj tvari Figure 3. Geological map of the graphitite deposits of visokog disperziteta, tj. o grafititu. Refleksioni the Sivornica – Brezovo polje area at the Psunj Mt. pleohroizam i anizotropni efekti su kod grafitita niži Legend: 1 – Neogene sediments, 2 – metadiabases, 3 – nego oni u grafitu. Zbog te činjenice kriptokristalasti graphite schists (white) with graphitite deposits (black), grafitit Psunja i Papuka koristio se samo u ljevarstvu, u 4 – metamorphites, 5 – abandoned graphitite mine (by industriji boja, kod izrade šuplje cigle, te za pripremu Šinkovec & Krkalo, 1994), 6 – geological contacts, 7 – suspenzije za parne kotlove radi sprečavanja pojave faults, 8 – strike and dip. kamena kotlovca.

9 Šinkovec & Krkalo (1994) podvrgnuli su uzorke jalovinom. Mnoga zrna odražavaju primarnu strukturu grafitita ispitivanju stupnja kristaliniteta na temelju ugljevite tvari. Refleksijski pleohroizam je vrlo jak, a pozicije i širine pika (d002Å) na difraktogramu. Koristeći anizotropni efekti su jasni. Po optičkim svojstvima publicirane razultate Landisa (1971) autori su uzorke grafitit Psunja se nalazi između antracita i grafita grafitita Brezovog Polja i Brusnika pripisali grafitu d2, sređene strukture. Matriks se sastoji od kvarca s pri čemu je grafit iz Brezovog Polja blizak grafitu d1A, podređenim muskovitom, hidrotinjcem, kloritom i (d002 = 3,466Å), a onaj iz Brusnika je blizak grafitu d3 epidotom. Moć refleksije grafitita je umjerena do slaba, (d002 = 3,520Å), odnosno antracitu (d002 = 3,523Å). i iznosi od 3.57 % (Sivornica) do 5.13% (Brusnik), te Isti autori su izvršili i optička ispitivanja. Struktura 4.45% (Brezovo Polje). grafitita je uglavnom mikrobrečasta (sl. 3a, 3b) pri čemu angularni fragmenti grafitita dominiraju nad

Slika 4a. Mikrobore u slojevitom grafitnom ležištu Kaptol Slika 4b. Mikrobrečasta struktura grafititne rude (bijelo) iz ležišta SivorSlika nica.4b. M ikrobrečasta struktura grafititne rude (bijelo) iz ležišta Sivornica. Figure 4a. Microfolds in the bedded graphitite from the Kaptol deposit FigureFigure4b. 4b. MicrobrecciatedMicrobrecciated structure structure of of graph graphiteitite oreore (white)hite) fromfrom tthehe Sivornica deposit Sivornica deposit

Temperature paljenja (Firsova et al., 1988) koje ukazuju škriljavaca, što je u skladu s laboratorijskim na stupanj metamorfizma kod grafitita Psunja variraju ispitivanjem objavljenim u radu Šinkovec & Krkalo od +420 do +480°C (izuzetak je Brezovo polje 22B sa (1994). Radi se o formacijama označenim na geološkim +540°C). Te vrijednosti upućuju da se metamorfizam kartama 1:100 000 list (Jamičić et al. 1989) i odigrao uz PT uvjete karakteristične za facijes zelenih Daruvar (Jamičić et al. 1987) sa Scose (klorit –sericitski 1 škriljavaca. škriljavci), Sco (kloritski škriljavci), D3 ili C (devonske Geneza grafitita. Jurković (1962) je mišljenja da se metagrauvake, metapješčenjaci I šejlovi). Nejasna je radi o regionalno metamorfoziranim bituminoznim, jedino stratigrafska pozicija vrlo malih pojava grafitita ugljevitim pelitima. Prilikom metamorfoze došlo je do na lokacijama Rogolji i Hambarište na zapadnom geokemijske preraspodjele ugljika i formiranja lokalnih Psunju. akumulacija s 10-15 % C, a u posebno pogodnim Činjenica da svi grafititi imaju istovrsne fizikalno– okolnostima do koncentracije s 40-50 % C. Jamičić et kemijske karakteristike, ukazuje da su pretrpjeli al. (1989) smatraju da postoje dva stratigrafska nivoa u istodobni regionalni metamorfizam u donjem karbonu, kojima su formirana grafitna ležišta. Stariji stratigrafski što demantira hipotezu o starijim primarnim i mlađim nivo je predkambrijske starosti, u kojem su nastala pretaloženim grafititima Jamičić et al. (1987, 1989). primarna grafitna ležišta regionalnom metamorfozom pelitnih ugljevitih sedimenata, a u mlađem, Apliti. Marić i Crnković (Jurković, 1962) nailaze na donjokarbonskom nivou grafit je pretaložen. Šinkovec sitnozrnate aplitske žile zajedno s pegmatitima i & Krkalo (1994) su mišljenja da su grafitna ležišta kvarcnim pojavama u porfiroblastičnom gnajsu istočnog Slavonije nastala iz ugljevite supstance regionalnim Papuka. Jamičić et al. (1987) navode da se apliti javljaju metamorfizmom. Ležišta su penekontemporalna i u istočnom Papuku u migmatiziranom gnajsu i granitu nastala su za vrijeme variscijske orogeneze. Smatraju da kao i pegmatiti. Sitnozrne su strukture, izgrađeni su od preostale rezerve grafitita u zatvorenim rudnicima albita i kvarca s malo muskovita i rijetko mikroklina. iznose 50000 t. Jamičić (1988) navodi da pojava aplita uz pegmatite ima Proučavanjem pojava grafitita slavonskih planina na sjevernom i srednjem Papuku. Psunja, Papuka i Krndije utvrđeno je da su grafititne pojave strogo vezane za stijene facijesa zelenih š Pegmatiti Papuka, Psunja i Krndije. Raffaelli (Jurković, 1962) je našao u jugozapadnom dijelu Papuka (Ravna gora) uz granitske žile i brojne 10 pegmatitske žile u migmatitima i u biotitskim i inverzijom strukture). Glavni minerali su mikroklin i muskovit-biotitskim paragnajsevima. Razlikovao je mikroklin-pertit, slijede kvarc, albit-oligoklas, metasomatsko-injekcione pegmatite razvijene kao male muskovit i biotit. Rijetki su pegmatiti s podjednakim leće i nepravilne žile neizraženog salbanda koji se udjelom mikroklina i albita. Akcesorni minerali su pretežno javljaju u migmatiziranim porfiroblastičnim granat, turmalin, cirkon, apatit i coisit. S gnajsovima embrešitskog tipa od juvenilnih pegmatita fluorescentnom svjetiljkom utvrđeni su šelit i monacit. koji imaju oblik oštro oivičenih žila tanjih od 50 cm Jamičić et al. (1987) i Jamičić et al. (1989) opisuju pretežno konkordantnih folijaciji biotitskih gnajseva nalaz žila i nepravilnih, izduženih gnijezda pegmatita u migmatitske zone. Pegmatiti su izgrađeni od kvarca, dolinama potoka Gudno, Budanica, Vojlovica, mikroklina, mikroklinpertita, biotita, muskovita i Radetina, Krajčinovica, srednjeg toka Brzaje i to u granata. Pretpostavlja se da su akcesorni minerali šelit, migmatitskim gnajsevima. Sastav pegmatita: cirkon i monacit jer su nađeni u nanosima okolnih mikroklin-pertit, kvarc, muskovit, kiseli plagioklas, potoka. Šlihovi s monacitom bili su radioaktivni. rijedak biotit. Kao akcesorni minerali javljaju se, Vragović (Jurković, 1962) je u sjevernom i zapadnom lokalno granat, turmalin i cirkon. Papuku također uočio dva tipa pegmatita. Metasomatske Marković (2002) piše da je u Psunju otkopana samo u granitima i gnajsevima s akcesornim granatom jedna tanja žila pegmatita dok su u Papuku nađene turmalinom, šelitom i cirkonom, te žilne pegmatite u najznačajnije pegmatitske pojave. Osobito brojne su žile amfibolitima, gnajsevima i porfiroblastičnim granitima pegmatita u srednjim tokovima potoka Gudno, koji su sadržavali turmalin i epidot. U istočnom Budanica, Vojlovica. Sličnih pegmatita ima u granitima Papuku su Marić i Crnković (Jurković, 1962) pronašli u Voćina, kod Ljutoča. Neke žile su deblje od 3 m, ali Pušinskoj planini, Velikoj Reki, Pištanskoj Reki, nisu istraživane. Papučkoj Reki žile pegmatita, te aplita i kvarca tanje od Problem geneze pegmatita. Tućan (1904) zastupa 50 cm u porfiroblastičnom gnajsu. Mjestimice pegmatiti stav da su svi pegmatiti Moslavačke gore nastali sadrže granate ili turmalin. lateralnom sekrecijom (hidrogenetska teorija). Raffaelli & Milošević (1964) opisuju pegmatite koji Jurković (1962), na temelju diskusija s Raffaellijem se istražuju i vade na lijevoj strani ceste Voćin - i Vragovićem, zastupa stanovište da uz dominantne Zvečevo, na lokalitetima Mali Debeljak (Breza); Veliki metasomatsko-injekcione pegmatite vezane na procese Debeljak (Đukina Kosa) te Točak kraj kote Bilo (+830). metamorfizma postoje i juvenilni pegmatiti koji se U tom su području ranije zvečevski staklari vadili javljaju u vidu oštro oivičenih žila tanjih od 50 cm feldspat iz pegmatita za proizvodnju stakla. Teren je pretežno konkordantnih folijaciji metamorfita. Jurković izgrađen od biotitskog i biotit-amfibolskog gnajsa. Žile et al. (1970) također smatraju da su žilni pegmatiti pegmatita su debele od nekoliko mm do 50 cm. Deblje juvenilnog porijekla vezani na I-granite. Postojanje žile do 2 m su rijetke, a najveće tijelo je na Đukinoj juvenilnih pegmatita zastupaju i Jamičić et al. (1987, Kosi (Veliki Debeljak) dugo preko 25 m, široko od 3-8 1989) i Marković (2002). m, a visoko 3-5 m. Nalazi se u uškriljenom Do sada nisu izvršena specijalna ispitivanja sitnozrnatom granit-gnajsu. Iz njega je izvađeno 30 t pegmatita na sastav REE, mikroelemente, izotope muskovita, od toga 10 t iz jednog gnijezda. U Malom kisika, fluidne inkluzije. Na osnovi dosadašnjih Debeljaku (Breza) 2 km jugozapadno od Velikog rezultata ispitivanja pegmatita može se tvrditi da su svi Debeljaka pegmatit je debeo 2 m, sastoji se od ili gotovo svi pegmatiti slavonskih planina mikroklinpertita s 20 x 20 cm velikim gnijezdima metasomatsko-injekcioni. Pojave juvenilnih pegmatita kvarca i muskovita s listovima od 10 x 10 cm. Golub & vezanih na I-granite nisu do sada dokazane. Pegmatiti Šiljak (1965) ispitali su laboratorijski muskovit iz su u slavonskim planinama vezani prvenstveno na S- pegmatita Točka. Kemijskom analizom utvrdili su i granite i migmatite. sadržaj fluora (0.21% F) koji indicira da se radi o Kvarcne žile. Malo je podataka o ležištima kvarca u metasomatsko-injekcionim pegmatitima. U njemu je slavonskim planinama i uglavnom se radi o izvještajima nađena i druza 1 cm velikih kristala granata. Na vrhu u Arhivu IGI-a u Zagrebu. Babić (1949a) i Marković Točak otkrivene su raskopima žile i nepravilna tijela (2002) izvještavaju o kvarcnoj žili debeloj 0.5 do 1.5 m pegmatita istih karakteristika kao oni na Debeljaku. nasuprot kamenolomu gnajs-granita kod Zavlake Muskovit je koristilo poduzeće iz Grubišnog Polja za Omanovac na zapadnom dijelu Psunja. Eksploatirao ju elektroizolacione materijale, a feldspat je slan u je rudnik grafita Pakrac i otkopani kvarc slao u tvornicu Jugokeramiku. Ranije, oko 1910. god., kvarc se koristio ferolegura u Šibeniku. Bolčić et al. (1958) navode da je u staklari Zvečevo. U istočnom Papuku (Jankovac, u bunaru kod lugarnice u Motičini Gornjoj u dubini od Druma, Razboj, Torinačko brdo te Rusta) izgrađenom 4.5 m nađena kvarcna žila debela 1.5 m. Kvarc se od mikroklinskog porfiroblastičnog gnajsa nalaze se koristio u obližnjoj staklani Marienthal. U radovima brojne pegmatitske žile, među njima i deblji pegmatiti. Jurković (1962) i Jurković et al. (1970) spominju se Jurković et al. (1970) pišu o dva tipa pegmatita: pojave tankih, do 50 cm debelih kvarcnih žila koje su metasomatsko-injekcioni i žilni pegmatiti. Kod manjeg uložene konkordantno folijaciji stijena niskog broja žila utvrđena je zonarna građa koja se manifestira metamorfizma i u porfiroblastičnom gnajsu istočnog (a) povećanjem zrna prema sredini ili (b) promjenom Papuka. Radi se o mliječnobijelom kvarcu s rijetkim granuliteta i količinskih odnosa minerala (rijetki su s listićima muskovita. Jurković & Pamić (2001) smatraju 11 da su brojne monomineralne kvarcne žile u stijenama Istraživanje urana u Radlovačkoj formaciji trajala su od barovijenske serije sinkinematske i postkinematske 1979. do 1983. godine. sekrecije. Pamić (oral comm.) navodi 1 m debelu žilu Braun et al. (1984) smatraju da je serija izgrađena od koja je raskopima otvorena na dužini od 1.5-2 km iznad 4 stratigrafske jedinice (mezoritmova). Prvi ciklus je kamenoloma amfibolita u Vetovu na glavnom grebenu prema nalazu flore (Brkić et al. 1974) karbonske Papuka. Jurković (1995) smatra kvarcne žile Vetova starosti, a dublji dijelovi i devonske starosti (Jamičić, produktom hercinske metalogeneze. 1979; Jamičić et al., 1987). Izgrađuju ga crni i sivi glinoviti škriljavci, sivi pješčenjaci, konglomeratni Mineralizacija I-granita pješčenjaci i konglomerati, završavajući sa sivim do ljubičastim glinovitim šejlovima. Drugi ciklus je Mlađi I-graniti probijaju metamorfni kompleks izgrađen od sivih do ljubičastih pješčenjaka u izmjeni s slavonskih planina. Njihovi proboji su uočeni u dolini crvenoljubičastim siltitima, šejlovima i finozrnim potoka Rogoljica, njenih istočnih pritoka i pri vrhu pješčenjacima na koje su vezane pojave urana (Braun, Omanovca u zapadnim dijelovima Psunja. Veća masa 1984a). To su kontinentalni sedimenti lepezastih delta tih granita u dolini potoka Kišeljevac, sjeveroistočno od (fan delta) ili aluvijalno-jezerski talozi. Treći ciklus je Velike probila je metamorfite. Manjih masa ima u izgrađen od višekratnih subritmova od konglomerata u migmatitskim gnajsevima Papuka. bazi do siltita i šejlova u vrhu. U tom ciklusu došlo je do I-graniti su srednje do krupnoznati i sastoje se iz proboja dijabaza i spilita. Četvrti je ciklus diskordantan, mikroklina, kiselog plagioklasa, kvarca, malo izgrađen je od više ritmova koji su debeli od 1 do 10 muskovita, kloritiziranog biotita. Akcesorni minerali metara, a fluvijatilnog su porijekla (kanalski sedimenti) su apatit i cirkon. Sekundarni minerali su coisit i prelazeći u sedimente podvodnih delti, te u trijaske epidot (Braun et al., 1989). naslage. Pojava skarna s volastonitom, titanitom, Rudni slojevi pripadaju drugom mezoritmu sa tremolitom i granatom na kontaktu s mramorom ritmičkom izmjenom sedimenata od konglomerata do interkaliranim u klorit-sericitskim škriljavcima vezana ljubičastih šejlova. Zeleni i ljubičasti klinovi se klinasto je na granit u Kiseljevačkom potoku. U skarnu nema ili poput jezika izmjenjuju vertikalno i lateralno. Uran rudnih minerala (Jamičić, 1988). Jurković (1995) smatra se javlja u sivim pješčenjacima raznog granuliteta, da je skarn u Kiseljavačkom potoku produkt hercinske intarkalirani lećasto, predstavljajući dijelove kanalskih metalogenije. Prema izjavi B. Šinkovca (oral comm., sedimenata koji su taloženi u reduktivnim uvjetima. 2003) uspjelo mu je identificirati u tom skarnu oveći Utvrđen je kontinuitet mineralizacije u dubinu, ali su listić grafita i nekoliko zrnaca halkopirita. rudonosni slojevi tanki i ne postoji ravnoteža između Marci (1971) je opisala tzv. “reakcione skarnove” urana i njegovih produkata raspadanja. u dolinama Donje Rašaške i Roguljice u zapadnom Mineralizacija urana otkrivena je 1980. (Braun & dijelu Psunja na kontaktu intrudiranog I-granita i Dravec, 1981) radiometrijskom prospekcijom. U 1981. amfibolita. Izvršila se izmjena hornblende u biotit pri je izvršena poludetaljna radiometrijska prospekcija i čemu je oslobođeni Ca2+ reagirao s ilmenitom i stvorio regionalna geokemijska prospekcija. U 1982. vršena su reakcioni rub titanita ponekad i u vidu idioblasta. U detaljna istraživanja u potocima Kaptol, Smrdljivac i zoni kontakta je povećan udio Fe2+, Mg2+ i Ca2+, a Cipalovac i to radiometrijska, emanometrijska, snižen udio Al3+, Si4+ i Fe3+ , a sadržaj vanadija povećan geokemija urana u tlu te geološko profiliranje, za 50% na 1500 ppm. određivanje sadržaja urana i drugih elemenata, Marković (2002) navodi pojavu galenita 1 km autoradiografija, analiza ravnoteže urana i njegovih sjeverno od Velike koja je otkrivena u XIX stoljeću. razgradnih produkata (Opić et al., 1988, Dravec-Braun, Pojava je u vezi s nalazom 1.5 grama teških zrnaca 1984). Tim istraživanjem utvrđena je mineralizacija u elementarnog olova u nekadašnjim pralištima zlata. desnom pritoku potoka Cipalovac, sjeveroistočno od Oko 1.5 km istočnije nalazi se Olovni potok. Moja je Bazove glave (Braun, 1983) na dužini od 200 m, a pretpostavka da je hidrotermalni galenit u genetskoj djelomice i u lijevim pritocima Kaptol potoka. Svi vezi sa kiseljevačkim I-granitom. izdanci se nalaze u drugom ciklusu sedimenata. Vezani su na identične litostratigrafske jedinice što ukazuje na Mineralizacija urana na Psunju, Papuku i Krndiji sedimentni način postanka uranske mineralizacije. Intenzitet orudnjenja je vrlo promjenljiv, lokalna Na planini Psunj Institut za nuklearne sirovine iz obogaćenja sadrže do 1500 ppm U. Ekonomska Beograda odredio je 1968. sadržaj urana u vodama vrijednost orudnjenja je vrlo ograničena, ali su autori (fluorometrijskom metodom) do 0.5 ppb, a u detritusu (Braun et al., 1984) preporučili daljnje istrage zbog od 0.1 - 3.5 ppm U. Radiometrijski premjer nije dao genetskog tipa orudnjenja (Braun, 1981, 1984a,b; Braun znakove uranske mineralizacije (Braun & Dravec, et al., 1983a,b, Braun et al., 1984; Oreški, 1985). 1980). U lijevom pritoku potoka Kaptol najjača anomalija Na Papuku je istraživana Radlovačka formacija je kod Ravne Kose, u lijevom pritoku, u sivim koja se pruža s obje strane Radlovačkog potoka preko srednjezrnatim pješčenjacima (2500 cps, 30x iznad Češljakovačkog Visa, Dubočanke, Veličanke, fona). S X-ray fluorescencijom izmjereno je 19 ppm U. Radovanke do potoka Velinac (24 x 2-5 km2). Sjeverozapadno od Medvjedaljak Kose anomalija je od 12 250 cps, u kvarcnim konglomeratima sa 20 ppm U. U bušotine, a u Remetskoj rijeci jedna bušotina. U 1985. je slivu Cipalovac potoka, u desnom pritoku, izrađeno 6 bušotina NNB 12,13,14,15,16 u sjeveroistočno od Ravnog brda i južno od Ravne Kose Ninkovačkom potoku RRB-1 u Remetskoj Reci i dvije su anomalije, jedna sa 4500 cps (65x više od fona) Vranovu (Oreški, 1985). Tri su bile pozitivne. Utvrđen sa 3 ppm U. Oko 100 m uzvodno izmjereno je 1000 cps je sadržaj od 100-300 ppm U; a radioaktivnost od 200- (15x više od fona) sa 34-156 ppm U. U lijevom pritoku 600 cps. Cipalovac potoka, na sastavku sa Smrdljivim potokom, u Identificirani su slijedeći uranski minerali: primarni pješčenjacima je radioaktivnost 250 cps sa 126 ppm U. kofinit i sekundarni autunit, uranospinit, uranospatit, U Smrdljivom potoku, južno od Viljevačke Kose dva U-Fe-Ti oksidi, hidroksidi i fosfati. U toku epigeneze eratična bloka pokazuju 6000 cps (75x više od fona) sa nastala su obogaćenja duž klivaža (Braun et al., maks. sadržajem od 1479 ppm U. Bušotina SPB-1 1983a,b). izrađena 1985. u Smrdljivom potoku bila je negativna (Oreški, 1985). Mineralizacija genetski vezana na dijabaze (spilite) U Radlovačkoj seriji kao najpovoljnija pozicija odabrana je ona u desnom pritoku potoka Cipalovac, U dolinama Radlovačkog potoka, Velinca te u sjeveroistočno od Bazove glave. Jedna bušotina, 75 m izvorišnom dijelu potoka Dubočanka i na drugim duboka, nabušila je prvi orudnjeni sloj između 28,2-28,6 lokacijama javljaju se nepravilne žice, ili nepravilna m sa 580 ppm U, a od 44,95-45,85 (0.9 m) drugi sloj sa tijela spilita (dijabaza) ili su interstratificirani u 41 ppm U. Okolne nemineralizirane stijene imaju ispod karbopermskim naslagama. Sastav: albit, klorit, 10 ppm U. Ultravioletnom svjetiljkom utvrđena je aktinolit, hornblenda, relikti klinopiroksena, kalcit i prisutnost autunita. (Oreški, 1985). Pomanjkanje magnetit (Jamičić et al., 1987). ravnoteže između urana i uranskih razgradnih produkata Spiliti se javljaju u području Brezovog Polja i na radioaktivnog raspadanja s migracijom urana ukazuje na hrptovima koji se spuštaju prema Strmcu u vidu žila, infiltracije koje su dovele do lokalnog obogaćenja u nepravilnih ili interstratificiranih (Jamičić et al, 1989). srednje-krupnozrnatim pješčenjacima. Azbest u vidu vlakanaca dužine do 10 cm javlja se U 1980. otkriveno je 7 anomalija, u području uzduž ploha jačeg klizanja unutar spilita (dijabaza) Ninkovačkog potoka, u zoni dugoj 1.1 km, u (Jamičić et al., 1987, 1989). pješčenjacima, konglomeratima, siltitima (0.25 km2). Ta Malahit se javlja u subarkoznim metagrauvakama litostratigrafska jedinica se nalazi unutar klorit- Radlovačke serije. Pojave su samo mineraloškog sericitske serije od Ninkovačkog potoka do Vinkovačke značaja s maksimalnim sadržajem od 0.47 % Cu. Kose dalje na istok. Najjače anomalije su Zmago 1 i 2. Halkopirit je vjerojatno glavni primarni mineral (Braun Sa X-ray fluorescencijom utvrđen je maksimalni sadržaj et al., 1983). od 300 ppm U, dok je γ-spektrometrijskom metodom Spekularit (tinjčasti hematit) je nađen u vidu određeno 150 ppm U. Radioaktivnost je iznosila 200- nekoliko cm debelih i desetke cm dugih žilica u 600 cps. Dominantan mineralizirani litološki član je porfiroblastičnim gnajsevima i granitima u okolini srednje-krupnozrni pješčenjak (lokalno konglomerat) s Jankovca. Jamičić et al. (1987) smatraju da su genetski kloritoidom. Mineralizacija je jako neujednačena, te pojave vezane na mlađu magmatsku aktivnost. Isti uranonosni horizonti su tanji od 1 m (Braun et al., autori našli su spekularit s dolomitom i piritom 1983a, b). sjeverozapadno od Gazije na dvije susjedne površine Anomalija greben je duga 200 m, široka 6-10 m. veličina 2x2 m na kontaktu filita sa siltitom. Pojave Istražena je emanometrijski i α-tragovima, γ- pirita su česte u amfibolitima, granitima i gnajsevima spektrometrija je dala 375 ppm U, a X-ray sjeverno od Velike kao i manje intenzivno u sericitskim fluorescencija 186 ppm U. Mineralizirani su krupnozrni škriljavcima jugozapadno od Orahovice. Marković pješčenjaci, grafitični škriljavci i siltiti klorit-sericitske (2002) navodi pojavu hematita kod sela Rogolji, uz serije. Anomalija Štef zapadno od Ninkovačke Kose potok Ćeliju na Psunju. Piše i o starom šljakištu željezne proteže se do Hercegovačkog potoka - γ spektrometrija rude južno od Bohora (sjeverna strana Drače), te o je dala maksimum od 100 ppm U, a α-ray fragmentima magnetita u aluviju Cernika. fluorescencija 219 ppm U. Mineralizirani su sitno do krupnozrni pješčenjaci s kloritoidima iz klorit-sericitske Talk-kloritni škriljavci istočnog dijela Psunja serije. U 1981. istraživano je područje Petrov vrh i Prve podatke o istraživanju talk-kloritnih škriljavaca Kapovac (na sjeveru), Mala rijeka (na jugu), izvorište zapadno od sela Orljavac i Koprivna na istočnim Male rijeke (na zapadu), Šankovac (na istoku). U tom padinama Psunja dali su Kišpatić (1891), Jovanović et području ispitivan je Petrov vrh, Čačina Voda te al. (1956) i Šinkovec (1960,1961), a publicirao ih je Remetska rijeka. U Remetskoj rijeci je nađen maksimum Jurković (1962). Naknadne podatke dali su Sila (1962) i od 834 i 604 ppm U. Ispitivanje je izvršeno Šinkovec et al. (1963). Rudarsko-geološko istraživanje emanometrijom, radiometrijom i γ-spektrometrijom. vršeno je od 1959. do 1962. U seriji zelenih škriljavaca U području Šankovca i Čačine Kose detaljnim pružanja NE-SW, u dužini od 5 km i širini od 1 km istraživanjem je γ-spektrometrija dala 37.5 ppm U. uloženi su konkordantno brojni tanji (dm) i deblji (1-4 Oreški (1985) piše da su u Ninkovači izrađene 4 m) milovkini škriljavci izgrađeni od “milovke” kvarca, 13 kaolina, kalcita, pirita. Jurković (l.c.) smatra da su rudne sela Orljavca na sjeveroistoku do sela Snjegovići na pojave nastale u tektoniziranim zonama djelovanjem jugozapadu (7x1.5 km). Rudarski je istražena na dužini hidrotermalnih ili pseudohidrotermalnih otopina. Kratak od 450 m i dubine od 125 m. zapis o steatitu dao je Paskiević (1941a, b). X-Ray, DT, TG, optička i kemijska ispitivanja dala Detaljno laboratorijsko i terensko istraživanje su slijedeći mineraloški sastav: klinoklor, talk, kvarc, proveli su Šćavničar & Šinkovec (1964). Naročitu hidrotinjac, kalcit, ± albit (tabela 2). Koncentrati pažnju posvetili su glavnom rudnom sloju u Orasi dobiveni rudarenjem uspješno su zamijenili talk u potoku debelom 1-10 m, u prosjeku 2-4 m koji je praćen nekim industrijskim procesima. s nekoliko tanjih slojeva. Zona orudnjenja se pruža od

Tablica 2. Mineralni sastav talk-kloritnih škriljavaca iz Orljavca (istočni Psunj) Table 2. Mineral composition of talc-chlorite schists from Orljavac (eastern part of Mt. Psunj)

klinoklor talk kvarc hidro- kalcit albit vlaga tinjac Rovna ruda (sr. vr.) 53.91 28.73 4.48 7.40 4.73 0.75 Frakcija <50 µ rovne rude 66.03 25.18 5.55 2.20 − 1.04 Koncentrat prve etaže 73.56 3.10 16.55 4.25 1.09 − 0.85

Pojava klorita u Papuku. U zoni niskometamorfnih Šćavničar & Šinkovec (1964) su postavili hipotezu o škriljavaca, u selu Kamenski Vučjak B. Šćavničar metasomatskom procesu otopinama oslobođenim za (1965) je ispitala detaljno gust, kompaktan, vrijeme metamorfizma u dubini. Protolit je bio monomineralni agregat zelenog ripidolita. Nađen je u dolomitični lapor. Otopine su preferirale određene prvom desnom pritoku potoka Vranovo. slojeve, koncentrirale Mg2+ ione, eliminirale topive Slovenec (1986) je istražio nekoliko tanjih žilica komponente i stimulirale kristalizaciju klorita. kvarca sa štapičastim (1.5 cm dugim) kristalićima Jurković et al. (1970) pišu da je rudnik “talka” sa andaluzita djelomice rastrošenog u margarit i separacijom proradio 1963. s kapacitetom od 1500 muskovit. Nađene su na putu od Strmca prema t/god. U pogonu je bio kratko, nepoznato vrijeme. Brezovom Polju (jugoistočni Papuk) u tinjčastim Oplemenjivanjem rovne rude koncentracija klorita i škriljavcima. Isti autor je u jezgrama bušotina talka je znatno povišena pa se ruda koristila kao punilo niskometamorfnih škriljavaca u Ninkovačkom potoku, u u industriji papira i u proizvodnji insekticida. Velikom Sankovcu našao pirofilit, a u jezgrama bušotina Jamičić et al. (1987) pišu da u sjevernoj padini u Kaptol potoku i Cipalovac potoku paragonit. Točka ima nepravilnih masa i alohtonih blokova Za potrebe građenja otkopavani su spilitizirani peridotit-serpentinita na kojem su uočene promjene u dijabazi: u potoku Radlovac, jugozapadno i sjeverno od serpentinite ili u serpentin-talk-aktinolitne škriljavce. Orahovice (dobro mehanizirani kamenolom), a sjeverno Marković (2002) pronalazi podatak da je iz nanosa od Velike nađen je dijabaz pogodan za eksploataciju Kesten potoka izvađeno 15 t pirofilita i talka u razdoblju (Jamičić et al., 1987; Marković, 2002). od 1937-1939. Kod Oble glave, zapadno od sela Koprivna na lokaciji Čatrnja otkopano je 150 t "talka" Kvarciti kao građevni kamen za tvornicu u Borovu. Talk je nađen i u Šnjegoviću. Pamić (oral comm.) smatra da je ležište nastalo iz Kvarciti planina Papuka i Krndije su slabo serpentinita. metamorfozirani kvarcni pješčenjaci permotrijaske starosti. Leže iznad filitnih konglomerata i čine prelaz u Kloritne žice jugozapadnog dijela Psunja. donjotrijaske naslage, a dijelom vjerojatno pripadaju i Kloritne žice u dolinama potoka Jezerine i Rašaške donjem trijasu (Jamičić et al., 1987). Protoliti kvarcita opisali su Marci et al. (1975). Utvrdili su slijedeću su subarkozni pješčenjaci, protokvarciti. Vezivo je paragenezu: klorit (dominantan), kvarc, kalcit, pirit, sericitno, dijelom kvarcno i karbonatno. Zelenkastosive turmalin, adular i hornblenda. Zastupljeni su slijedeći su boje. Dimenzija zrna je od 0.07-0.170 mm. U varijeteti klorita: lavalit, Fe-ripidolit, delesit i mineraloškom sastavu dominantan je kvarc, a piknoklorit. Klorit i dijabazi na obližnjem brdu podređeni su plagioklas, muskovit, partikule Trešnjica imaju vrlo sličan sastav mikroelemenata, kvarcovitih stijena, čerta, a akcesorni minerali su osobito je karakterističan kobalt (B. Šćavničar, 1965). cirkon, rutil, turmalin, ± leukoksen, ± ilmenit, ± Zbog toga se smatra da su kloriti i dijabaz u genetskoj granat. U tabeli 3 su dane karakteristične kemijske vezi. analize kvarcita.

14

Tablica 3. Kemijske analize kvarcita u Papuku i Krndiji (u %) Table 3. Chemical analyses of quartzites at Mt. Papuk and Mt. Krndija (%)

CaO Na2O + Gub. Lokalitet SiO2 Al2O3 Fe2O3 MgO SO3 K2O žar Velinac 85.4 5.5 0.9 1.8 0.7 2.3 1.6 1.0 Košted 90.1 5.0 0.4 0.8 1.0 1.1 1.0 0.3 Petrov Vrh 89.4 4.6 0.3 1.1 0.6 1.4 1.3 0.5 JZ Orahovica 92.32 3.0 0.45 2.1 0.7 Gornja Motičina 88.4 6.03 3.3 2.03

Zapadno od Motičine Gornje greben je izgrađen od između Male i Velike Toplice te Bastaja i Koreničana kvarcita, što je naročito vidljivo na pozicijama Koješin nađeno je u prosjeku 1.62 ppm U, maksimalno 22.3 Gaja na zapadu, Balun-Pijeskova na južnim padinama ppm U. Najveće su vrijednosti na kontaktu s granitom. (debeljina sloja 50-80 m) i Kopčićevog brda na sjeveru Vode uz taj kontakt imaju do 50 puta viši sadržaj radona (Jurković, 1948; Bolčić et al. 1958). od fona (max. 2800 cps). Braun (1984a) smatra da bi Kamenolom kvarcita (1938-1950.) se nalazio uranosne mogle biti starije (neotkrivene) permske jugoistočno od Sirača (Psunj) u predjelu Mračani, uz naslage kao što su u Žirovskom Vrhu (Slovenija) i potok Želinjak, 3 km od sela Orašje. Služio je za Meczeku (Mađarska). posipanje cesta. Sličan kamenolom kvarcita postojao je Bušotina u Toplici, na krajnjem sjevernom dijelu u sjeverozapadnom Papuku, južno od potoka Toplica. Papuka, istočno od Daruvara prolazeći kroz Kod Velinca, desnog pritoka Dubokog potoka, permotrijaske naslage ušla je u granite, ali nisu bili jugoistočno od Zvečeva je napušteni kamenolom radioaktivni (Oreški, 1985). permotrijaskog kvarcita u naslagama debelim 15 m Na 30 km2 izvršena je radiometrijska prospekcija i (Babić, 1949a). Radi se o kvarcvaki sa zrnima od 0.07 emanometrija izvorskih voda (Rn i Ra u vodi). U do 0.150 mm. Sporedni sastojci su plagioklas, granitima je utvrđena povišena radioaktivnost, a u muskovit i detritarne partikule kvarcnih stijena. permo-trijaskim stijenama samo na 2 lokacije. U Akcesorni minerali su cirkon, turmalin, granat. izvorskim vodama povišen je Rn, ali Ra je vrlo nizak Matriks čine obilan mikrokristalast kvarc i listićav što upućuje na zaključak da je Rn migrirao iz dubljih sericit. (Krkalo & Šimunić, A., 1979). dijelova granita. Naslage kvarcita debele 40-50 m eksploatirane su kod Košteda, sjeverno od Stražemana. Metakvarciti su u Geokemijska istraživanja aluviona na Psunju izmjeni s metagrauvakama. Mineraloški sastav metakvarcita: kvarc, malo feldspata, rijedak čert i Analizirana je 1968. površina od 50 km2 planine muskovit. Akcesorni minerali su cirkon, rutil, Psunj između potoka Rašaška na sjeverozapadu, preko turmalin, leukoksen, ilmenit, "limonit". Prisutno je izvorišta potoka Sirovnice i Vodostaja na sjeveru, zatim vrlo malo matriksa. Zrna su veličine od 0.07-0.17 mm. do potoka Javornica na istoku, te do pritoka gornjeg U dolini potoka Veličanka, 7 km sjeverno od Velike toka Trnavke na jugu. Na zapadu od Rašaškog bunara na poziciji Duboka nalaze se crvenkastosmeđi manje do ušća Prve, Druge i Treće Rašaške potoka. sivi kvarciti. Analizirani su uzorci detritusa u potocima južnog Jugozapadno od Orahovice u potoku Hercegovac, na dijela Psunja na sadržaje olova, cinka, bakra, nikla, lokaciji Planina otkriveni su kvarcni filiti. Ima ih na kobalta, željeza i mangana (Braun & Dravec, 1981). brdu Kapovac (+792), zatim ispod Petrovog vrha Analize su vršene aparatom Beckman 485, double beam (+697), te jugoistočno od sela Gazija (Peskovi) (Krkalo AAS s autolaminiranim plamenikom. & Šimunić, 1979). Nađene su anomalije u slijedećim potočnim U Petrovom vrhu postoji napušteni kamenolom nanosima: Rekavica potok (Cu,Zn,Mn), Šibnjački potok kvarcita sjeverozapadno od usjeka ceste - (Cu,Zn,Pb,Co,Mn), pritoci Šibnjačkog potoka (Pb,Fe), Orahovica. Stijena je kvarcvaka (zrna 0.05 do 0.12 Jelen potok (Cu), Crnac potok (Cu), Gornje Jezerce mm). Mineraloški sastav vrlo sličan prethodno opisanim potok (Cu,Co,Fe), Sredelj potok (Cu, Zn, Pb,Ni,Co), s bogatim matriksom. (Krkalo & Šimunić, A., 1979). Bukin potok (Cu), Sivornica potok (Co), pritok Kod Petrovca, 5 km jugozapadno od Gazija te kod Sivornice (Ni, Mn), Crni potok (Co,Fe), Šagovina potok Kerekuša, 3 km južno od Gazija otkapali su se (Fe), Šapovac potok (Mn), Đukin potok (Zn,Pb), Stara permotrijaski kvarciti i konglomerati (Marković, 2002). Reka potok (Zn,Fe,Mn), Rašaška Treća potok (Zn,Pb), Ribnjački potok (Pb), Gradina potok (Ni), desni pritok Istraživanje permotrijaskih naslaga na uran Rekavice (Fe), Jezersko potok (Mn), Ostružnica potok (Mn). U permotrijaskim naslagama Papuka nađeni su samo tragovi urana (Oreški, 1985). U dolinskom detritusu 15 Geokemijsko istraživanje je provedeno kako bi se Zahvalnost indicirale do sada neotkrivene hidrotermalne pojave na Ministarstvu znanosti i tehnologije zahvaljujem za čiju prisutnost upućuju navedene polimetalne anomalije. financijsku pomoć kod istraživanja. Posebno se Bivarijantni korelacioni odnosi izraženi zahvaljujem Dipl. prof. biol. Blanki Celinšćak za pomoć koeficijentom korelacije pokazuju na dendrogramu pri izradi geološke i metalogenetske osnove Moslavačke dvije grupe elemenata u stohastičkoj vezi (a) Mn, Fe, gore i slavonskih planina. Cd i (b) Ni, Cu, Zn (slabija veza). Pb je slabo vezan na Zn. Literatura U reliktnoj gornjopermskoj lateritskoj kori trošenja A. Publicirani radovi formiranoj na biotit-muskovitskom gnajsu u izvorišnom Balen, D., Schuster, R. & Garašić, V. (2001): A new contribution to dijelu Olovnog potoka nađeno je 536 ppm La, Ce i Nd the geochronology of Mt. Moslavačka Gora (Croatia). In: PANCARDI 2001. II Abstracts, editors: A. Adam, L, (Braun et al., 1983). Szarka & J. Szendröi, DP-2, Sopron, Hungary, 19- 23,09,2001. Rezistati Barić, Lj. (1954): Biotitno-kordijeritski škriljavac s andaluzitom iz Jaske potoka u Moslavačkoj gori. Geologija, 2, Ljubljana. Barić, Lj. (1956): Prethodna istraživanja kontaktolita u Moslavačkoj Podatke o zlatu, šelitu, monacitu, cirkonu, rutilu gori., Ljetopis JAZU, 61. nalazimo u radovima Hauer (1852), Kišpatić (1878), Barić, Lj. (1972): Kontakno-metamorfni mramori iz okolice Podgarića Pilar (1883), Kišpatić & Tućan (1914), Tućan (1919, u Moslavačkoj gori (Hrvatska). VII kongres geologa SFRJ, 1953), Jurković (1962), Jamičić et al. (1987, 1989) i 2, 1-28. Braun, K. (1984a): Istraživanje urana u SR Hrvatskoj (1978-1983). Marković (2002). Dodatni podaci se nalaze u Savj. "Rezultati dosadašnjih i pravci daljih istraživanja izvještajima fonda Instituta za geološka istraživanja u nuklearnih sirovina". Zbornik savjet., 62-98, Beograd. Zagrebu: Bolčić (1949), Šćavničar (1951), Jović (1955), Braun, K. (1984b): Koncepcija daljnjih istraživanja urana na području Maksimović & Petrović (1955), Mesić (1956), B. SR Hrvatske. Savjetovanje "Rezultati dosadašnjih i pravci daljnjih istraživanja nuklearnih sirovina". Zbornik radova, Šćavničar (1951), te Šćavničar & Jović (1955). 328-348, Beograd. Psunj. Zlato je nađeno u Rogoljici i potocima Braun, K., Dravec, J., Slović, V., Crnogaj, S, Valković, V. & sjeverozapadnog Psunja, šelit u Barskom potoku, Dubaji Makjanić, J. (1983): Pojave mineralizacije urana na (sjeverozapadni Psunj), gornjem toku Šumetlice, Papuku i Krndiji.- Geol. vjesnik 36:111-115, Zagreb. Brkić, M., Jamičić, D., & Pantić, N. (1974): Karbonske naslage u Rašaškoj, Sloboštini, Rogoljici, potocima sjevernog Papuku (sjevernoistočna Hrvatska).- Geol. Vjesnik 27:53- Psunja, a monacit je nađen u potocima i njihovim 58, Zagreb. pritocima u sjevernom Psunju. Dravec-Braun, J. (1984): Usporedba rezultata regionalne Papuk. Zlato je nađeno u Šamanovici (pritoka radiometrijske i geokemijske prospekcije urana na području Papuka i Krndije. Savjet. "Rezultati dosadašnjih i Brzaje), Brzaji, Veličanki, kod Velike, kod Kutjeva, u pravci daljih istraživanja nuklearnih sirovina". Zbornik Ravnoj gori; šelit u Šamanovici, u potocima Krajna, savj., 348-358, Zagreb. Šeginac, Glogovac, Pištanska Reka, Vojkovačka Reka, Firsova, S. O., Cipurskij, S. J., Čerkašen, V. J. & Šatskij, G. V. sjeverna Pakra, pritoci Brzaje; monacit u potoku Luke, (1988): Rentgenografičeskoe izučenie u glerodistih vešestv i problema grafitovoga termometra.- Lit. pol. Iskop. 5, 72- te pritocima Ravne gore, sjeverne Pakre; cirkon je u 82. potocima Ravne gore i Stražemanki; a rutil u Brzaji, Garašić, V. (1993): Metamorphic conditions of amphibolite facies potoku Luke, Stražemanki, Veličanki, Radovanki. rocks from Moslavačka Gora (in Croatian). M. Sc thesis, Paleorezistati zlata. U naslagama donjeg miocena Univ. of Zagreb, pp. 142. Golub, Lj. & Šiljak, M. (1965): Muscovite from Točak (Papuk, kod Velike, Kutjeva te Gradišta nađeno je 1.03, 1.25 i Croatia). Acta geologica, 4, 333-359, Zagreb. 3.58 g/t zlata. Guilbert, M. J. & Park, Jr. F (1986): The Geology of Ore Deposits, Minerali rezistata potječu iz stijena metamorfnih 1985 pp., W. H. Freeman and company, USA. kompleksa slavonskih planina. Dio zlata mogao bi biti Hauer, F. (1852): Vukotinovich Abhandlung über die Beschaffenheit des Moslaviner Gebirges. Jhrb. Geol. Reichsanstalt, I 171, iz postpaleozojskih riolita. Wien. Rezistati kvarca. U Radušinu, 100 m od sela blizu Jamičić, D. (1979): Prilog poznavanju tektonskih odnosa Papuka i željezničke pruge Gazija postoje naslage kvarca od Krndije.- Zbornik radova IV god. znanstveni skup Sekcija nekoliko tisuća tona (Bolčić et al., 1958). za primjenu geologije, geofizike i geokemiju znanstvenog Savjeta za naftu, 199-266, Zagreb. Kod Humljana-Kokočaka-Krajne-Gornjeg Pištana Jamičić, D. (1983): Strukturni sklop metamorfnih stijena Krndije i ima mnogo kvarcnog pijeska i šljunka sa feldspatima, južnih padina Papuka.- Geol. vjesnik 36:51-72, Zagreb. tinjcima i glinom. Sirovina bi mogla biti nakon pranja Jamičić, D. (1988): Strukturni sklop slavonskih planina. Doktorska pogodna za proizvodnju stakla (Bolčić et al., 1958). disertacija. 152 str., Sveučilište u Zagrebu. Jamičić, D., Brkić, M., Crnko, J. and Vragović, M. (1987): Osnovna Krkalo & Šimunić, A. (1979) su našli na poziciji geološka karta 1:100.000, list Orahovica (2-33-96) s Točak sjeveroistočno od Zvečeva (Kota 807) veću tumačem.- Savezni geološki zavod, Beograd. količina kvarca sa 99% SiO2 koji potječe iz Jamičić, D., Vragović, M., and Matičec, D. (1989): Tumač OGK SFRJ eksploatiranih pegmatitskih žica. Kod Našičkog 1:100.000, list Daruvar, pp. 55, Beograd. Jerinić, G., Pamić, J., Sremac, J. & Španić, D. (1994): Palynological Gradca, 400 m od ceste Našice-Kutjevo ima nanosa and Organic-Petrographic Data on Very Low and Low.- valutica kvarca. Grade Metamorphic Rocks in the Slavonian Mountains (Northern Croatia).- Geologia croatica 47/2:149-159, Primljeno: 10.07.2003. Zagreb. Prihvaćeno: 30.10.2003. 16 Jovičić, D., Oreški, E. & Kraljeta, B. (1992): Ležište arhitektonskog Slovenec, D. (1986): Nalazi pirofilita, paragonita, margarita i kamena granit "zebrato" (Ravna gora-Papuk) Croatia. Rud. glaukonita u stijenama slavonskih planina.- Geol. vjesnik geol. naftni zbornik, 4, 127-138, Zagreb. 39:61-74, Zagreb. Jurković, I. (1962): Rezultati naučnih istraživanja rudnih ležišta Šćavničar, B. (1965): Termičke strukturne i kemijske karakteristike Hrvatske.- Geol. vjesnik 15/1, 249-294, Zagreb. klorita s Papuka.- Geol. vjesnik 18/2: 269-280, Zagreb. Jurković, I. (1995): Metalogenija paleozoika Dinarida na području Šćavničar, S. & Šinkovec, B. (1964): Talk-kloritni škriljci na istočnim Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i obroncima Psunja.- Geol. vjesnik 17:3-18, Zagreb. Zapadne Makedonije.- I Hrvatski geološki kongres, Opatija Šinkovec, B. (1983): Grafit.- Zbornik radova. III Savjetovanje o 1995. Zbornik radova, knjiga I, pp. 275-280, Zagreb. nemetaličnim mineralnim sirovinama, 273-283, Bled. Jurković, I. & Pamić, J. (2001): Geodynamics and metallogeny of Šinkovec, B. & Krkalo, E. (1994): Graphite Deposits from Mt. Psunj Variscan complexes of the Dinarides and South Tisia as in (Eastern Croatia).- Geologia croatica 47/1, related to plate tectonics.- Nafta 52(9), 267-284, Zagreb. 103-126, Zagreb. Kišpatić, M. (1878): Slike iz rudarstva.- Poučna knjižnica Matice Tućan, F. (1904): Pegmatiti u kristaliničnom kamenju Moslavačke Hrvatske, 2, 8+231, 40 sl., Zagreb. gore. Rad JAZU, 159, 160-208, Zagreb. Kišpatić, M. (1889): Kristalinski trup Moslavačke gore. Rad JAZU, Tućan, F. (1919): Naše rudno blago. Matica Hrvatska, 218 pp, Zagreb. 95, 24-51, Zagreb. Tućan, F. (1953): Nov prinos poznavanju kristalastih stijena Kišpatić, M. (1891): Kloritoidni škriljavac iz Psunja. Rad JAZU, 104, Moslavačke gore. Spomenica Miše Kišpatića, JAZU, 39- 3-8, Zagreb. 83, Zagreb. Kišpatić, M. (1901): Rude u Hrvatskoj. Rad jug. akad. znanosti i Tućan, F. & Barić, Lj. (1955): Petrografska istraživanja Moslavačke umjetnosti, knj. 147, Zagreb. gore u 1953. godini. Ljetopis JAZU, 60, 315-316, Zagreb. Kišpatić, M. & Tućan, F. (1914): Slike iz rudstva. Matica Hrvatska, Vragović, M. (1965): Graniti i gnajsi Papuka. Doktorska disertacija, pp. 381, Zagreb. pp. 232, Sveuč. u Zagrebu. Koch, F. (1899a): Grafit od Hambarišta kod Rogolja u Psunju. Vragović, M. & Majer, V. (1980): Prilozi za poznavanje metamorfnih Glasnik Hrv. Narav. Društva 10/6:231-234, Zagreb. stijena Zagrebačke gore, Moslavačke i Papuka (Hrvatska, Koch, F. (1899b): Prilog geološkom poznavanju Moslavačke gore. Jugoslavija). Geol. vjesnik, 31, 295-307, Zagreb. Rad JAZU, 139(27), 1-28, Zagreb. Wolf, H. (1861/1862): Bericht über die geologische Korolija, B., Vragović, M., Crnko, J. & Mamužić, P. (1985): Tumač Uebersichtsaufnahme der Districte des Warasdin-Kreuzer za osnovnu geološku kartu SFRJ 1:100.000, list Bjelovar, und Warasdin-Georger Grenzregimentes.- Verhandlungen Sav. Geol. zavod, 1-45, Beograd. der K. K. Geol. Reichsanstalt, p. 216, Wien. Landis, C. A. (1971): Graphitization of disperse carbonaceous material in metamorphic rocks.- Contrib. Miner. Petrol., B. Nepublicirani radovi u arhivima i fondovima 30, 34-45. Babić, B. (1949a): Kremeni pijesci, šljunci i kvarciti u NR Hrvatskoj. Marci, V. (1971): Metasomatski procesi u kontaktnim zonama granita Arhiv IGI, br 1597, 1-11, Zagreb. i amfibolita na području Donje Rašaške (Psunj): Geol. Babić, B. (1949b): Grafit u Hrvatskoj. Fond Inst. geol. istr. br. 1598, vjesnik, 24:123-131, Zagreb. Zagreb. Marci, V. (1973): Petrogenesis of granites from Mt. Psunj (in Croatia). Barić, Lj. (1947): Pregled pojava rudnika grafita Brusnik, Golo Brdo i Acta geologica, 7, 179-231, Zagreb. Kaptol - Fond Inst. Geol. istr. br. 735, Zagreb. Marci, V., Međimorec, S., and Šćavničar, S. (1975): Žilne pojave Bolčić, I. (1949a): O pojavama ortoklasa kod Suhaje, Kotar, Čazma. klorita u jugozapadnom dijelu Papuka.- Geol. vjesnik, Fond Inst. geol. istr. br. 1593, Zagreb. 28:217-241, Zagreb. Bolčić, I. (1949b): Pregled kamenoloma Zorovac (Podgarić - Marković, S. (2002): Hrvatske mineralne sirovine, 544 str. Izdanje Moslavačka gora). Fond Inst. geol. istr. br. 1616, Zagreb. Inst. geol. istr., Zagreb. Bolčić, I. (1953): Geološki i tehnički pregled kamenoloma u Opić, L., Oreški, E., and Jamičić, D. (1988): Primjena statističkih Moslavačkoj gori kod sela G. Jelenska. Fond Inst. geol. metoda kod istraživanja urana na Papuku.- Geol. glasnik, istr. br. 2090, Zagreb. posebna izdanja VI, Zbornik radova VI skupa Bolčić, I. (1954a): Geološki pregled kamenoloma KNO Pakrac. Fond sedimentologa Jugoslavije, 165-175, Titograd. Inst. geol. istr. br. 2287, Zagreb. Palinkaš, A. L., Balogh, K., Strmić, S., Pamić, J. & Bermanec, V. Bolčić, I. (1954b): Geološki pregled kamenoloma Šeovica-Zavlaka (2000): Ar-Ar-dating and fluid inclusion study of kod Pakraca. Fond Inst. geol. istr. br. 2288, Zagreb. muscovite from the pegmatite of Srednja Rijeka, within Bolčić, I. & Jovanović, D. (1954): Rudna nalazišta na području KNO granitoids of Moslavačka gora Mt., North Croatia. In: Slavonska Požega, Fond Inst. geol. istr. br. 2301, Zagreb. "PANCARDI 2000. Special Issue, Abstracts", B. Bolčić, I., Jovanović, D. i Res, D. (1958): Istraživanje vapnenca, Tomljenović, D. Balen & B. Saftić (Eds), Vijesti 37(3), 95- diorita, kvarcita i ugljena na području općine Našice. Arhiv 96, Dubrovnik. IGI br 3045, pp 1-7, Zagreb. Pamić, J. (1990): Alpinski granitoidi, migmatiti i metamorfiti Braun, K. (1983a): Istraživanje nuklearnih sirovina na području Moslavačke gore i okolne podloge Panonskog bazena Papuka. Projekt 14/2.Istraživanje pojava uranske (Sjeverna Hrvatska, Jugoslavija).- Posebna izdanja JAZU, mineralizacije u Radlovačkoj seriji. Arhiv IGI, Zagreb, 10, 7-121, Zagreb. 027/83. Pamić, J., Lanphere, M. & McKee, E. (1988): Radiometric ages of Braun, K. (1983b): Projekt izrazito prioritetnih istraživanja 14/2. metamorphic and associated igneous rocks of the Istraživanje uranske mineralizacije u "Radlovačkoj seriji" Slavonian Mountains in southern parts of the Panonian na području Papuka za 1983. god. Arhiv IGI, Zagreb, br. Basin.- Acta geologica 18:13-39, Zagreb. 178/83. Pamić, J. & Lanphere, M. (1991): Hercynian granites and Braun, K. & Dravec, J. (1981): Radiometrijska i geokemijska metamorphic rocks from the Mts. Papuk, Psunj, Krndija, istraživanja na području Psunja, pp 1-53, Arhiv IGI, and the surrounding basement of the Pannonian Basin in Zagreb. Slavonian (Northern Croatia, Jugoslavia). Geologija 34:81- Braun, K., Valković, V., and Štrumberger, V. (1981): Detaljna 253, Ljubljana. istraživanja u području Ninkovača-Široka Tabla (anomalije Pamić, J. & Jurković, I. (2002): Palaeozoic tectonostratigraphic units Zmago-1 i Zmago-2, Arhiv IGI Zagreb, br 8382. of the northwest and central Dinarides and the adjoning Braun, K., Dravec, J., Valković, V. (1983a): Poludetaljna i detaljna South Tisia. International Journal of Earth Sciences, 91, istraživanja Papuka u 1982. god. Arhiv IGI, Zagreb, br. 538-554. 098/83. Pilar, Gj. (1883): Rudarstvo u Hrvatskoj. Rad JAZU, 68, 217-228, Braun, K., Oreški, E., Dravec, J. and Jovičić, D. (1983b): Sinteza Zagreb. rezultata poludetaljnih i detaljnih istraživanja područja Raffaelli, P. (1965): Metamorfizam paleozojskih škriljavaca u Papuka u 1982. godini. Arhiv IGI, Zagreb, br. 135/83. području Ravne gore (Papučko gorje – Slavonija).- Geol. Braun, K., Jelaska, V. and Jamičić, D. (1984): Program vjesnik 18/1, 61-111, Zagreb. sedimentoloških, strukturoloških i geokemijskih 17 istraživanja uranonosnih naslaga područja Papuka i Oreški, E. (1985): Izvještaj o stanju radova na istraživanjima Krndije. Arhiv IGI, Zagreb, br. 182/84. nuklearnih sirovina u području Papuka.- 4 pp. Arhiv IGG, Braun, K., Dravec-Braun, J., & Jamičić, D. (1989): Metalogenetske Zagreb. karakteristike Papuka i Krndije.- Arhiv IGI, Zagreb. Paskiević, K. (1941a): Izvještaj o rudištima grafita, hematita i steatita Filipović, V. (1946): Pojava grafita u okolici sela Brusnik, Kotar, u požeškom kraju. Fond Inst. geol.istr. br. 74, Zagreb. Pakrac. Fond Inst. geol. istr. br. 430, Zagreb. Paskiević, K. (1941b): Izvještaj o nalazištu pirofilita i talka kod Jamičić, D. (1984): Strukturno-geološka istraživanja Požeške gore, Orljavca i Rasne u Kotaru Sl. Požega. Fond Inst. geol. istr., Krndije i Papuka u svrhu obrade postojećih pozajmišta br. 73, Zagreb. građevnog kamena (devet lokaliteta). Fond Inst. geol. istr. Pencinger, V. & Lukšić, B. (1994): Elaborat s proračunom rezervi br. 134 Zagreb. tehničkog građevnog kamena kamenoloma "Giletinci" kod Jovanović, D. (1956): Geološki pregled kamenoloma "Toplica" kod N. Gradiške. Fond Inst. geol. istr., br. 96/94, Zagreb. Daruvara. Fond Inst. geol. istr. broj 2663, Zagreb. Pencinger, V. & Lukšić, B. (1995): Elaborat o rezervama tehničkog Jovanović, D. (1957): Rezerve granita u području kamenoloma građevnog kamena "Duboka" kod Čaglina. Fond Inst. geol. "Šeovice" kao sirovinske baze poduzeća "Slavonija istr., br. 75/95. Zagreb. kamen" u Pakracu. Fond Inst. geol. istr. 2909, Zagreb. Raffaelli, P. (1967): Izvještaj o pregledu kamenoloma oko Sirača.- Jovanović, D. & Šikić, D. (1954): Rudna nalazišta u području KNO Fond Inst. geol. istr., br. 4243/b, Zagreb. Sl. Požega. II dio. Fond Inst. geol. istr. br. 2315, Zagreb. Raffaelli, P. & Milošević, F. (1964): Izvještaj o pregledu nalazišta Jovanović, D., Siber, A., Rozgaj, S. i Lemaić, F. (1956): Zapisnik o pegmatita u području Papuka, lokalitet Debeljak-Točak, istražnim radovima na milovku kod sela Koprivna, NO pp. 10.- Arhiv Inst. geol. istr. Zagreb, br. 198/64 (3770). Kotara Slavonska Požega. Fond Inst. geol. istr., Zagreb. Sila, A. (1962): Istražni radovi na milovkin škriljac u Bukovoj ravni Jović, P. (1955): Prethodni izvještaj o istraživanju rijetkih minerala u kod Koprivne. Fond Inst. geol. istr., br. 3493, Zagreb. KNO Slavonska Požega. Fond Inst. geol. istr. br. 2429, Spevec, I. & Crnković, B. (1962): Geološki izvještaj sa procjenom Zagreb. sirovinske baze u kamenolomima industrije "Radlovac", Jurković, I. (1948): 1) Pregled kvarcita na poziciji Balun-Pjeskovi kod Sl. Orahovica. Centar za unapređenje gređevinarstva, 14, Motičine Gornje; 2) Kvarcni šljunci i pijesci između 11-20, Beograd. Humljana i Gornje Pištane kraj Orahovice i Čužinaca. Šćavničar, B. (1951): Mineralni sastav kvartarnih sedimenata iz Arhiv IGG br. 715, 1-4, Zagreb. područja Orahovice. Fond Inst. geol. istr., br. 3415, Jurković, I. & Marić, L. (1947): Pojava grafitoidne supstane kod Zagreb. Velike, Golog brda, Kaptola i Vetova, te kaolina kod Šćavničar, B. & Jović, P. (1955): Istraživanje potočnih nanosa u Backog i Novog Sela (sve u okolici Sl. Požege).- Fond IGI, području Papuka. Fond Inst. geol. istr., br. 2519, Zagreb. br. 695, Zagreb. Šinkovec, B. (1951): Kartiranje sjevernih obronaka Psunja radi Jurković, I.,. Suić, J. & Tajder, M. (1948): Izvještaj o pregledu izdvajanja grafitonosne serije. Fond Inst. geol. istr. br. kamenoloma Slavonije i Baranje. Fond Inst. geol. istr. br. 1881, Zagreb. 757, Zagreb. Šinkovec, B. (1954): Zapisnik o utvrđivanju rezervi grafita Brusnik. Jurković, I., Braun, K., Šinkovec, B. and Vragović, M. (1970): Studija Fond Inst. geol. istr., br. 2341, Zagreb. o sadašnjim i potencijalnim ležištima nemetala u SR Šinkovec, B. (1957): Pregled pojava grafita u potoku Sivornica. Fond Hrvatskoj. Feldspati i muskoviti.- Arhiv IGG Zagreb, pp 1- Inst. geol. istr., br. 2810, Zagreb. 24. Šinkovec, B. (1960/1961): Istražni radovi na milovku kod Slavonske Krkalo, E. & Šimunić, A. (1979): Detaljna geološka prospekcija Požege (Koprivna) u 1959. i 1960. g. Fond Inst. geol. istr. kvarca i kvarcita na području Krndije, centralnog i južnog br. 3617 i 3381, Zagreb. Papuka te sjeveroistočnih padina Psunja. Arhiv IGG br. Šinkovec, B., Šćavničar, S., Sila, A. & Zajec, B. (1963): Istraživanja 7240, 1-4, Zagreb. ležišta talknog škriljca Koprivne kod Sl. Požege. Fond Inst. Kucelj, Z. (1949a): Geološki pregled kamenoloma TT "Granit", geol. istr., br. 3617, Zagreb. Podgarić. Fond Inst. geol. istr., br. 1617, Zagreb. Tajder, M. (1947): Izvještaj o pojavi grafita u potoku Brusniku kraj Kucelj, Z. (1949b): O granitu Moslavačke gore. Fond Inst. geol. istr., sela Brusnik. Fond Inst. geol. istr., br. 690, Zagreb. br. 1618, Zagreb. Tajder, M: (1948a): Pregled kamenoloma Moslavačke gore. Fond Inst. Maksimović, S. & Petrović, J. (1955): Mineraloško ispitivanje nanosa geol. istr., br. 814, Zagreb. rijeka slavonskih planina. Fond Inst. geol. istr., br. 2519, Tajder, M. (1948b): Izvještaj o istražnim radovima u Golom Brdu i Zagreb. Kaptolu. Fond Inst. geol. istr., br. 822, Zagreb. Marić, L. (1948): Izvještaj o grafitoidnoj supstanci Brusnika. Fond Tućan, F. (1949): Pregled kamenoloma Zorovac. Fond Inst. geol. istr., Inst. geol. instr. br. 1060, Zagreb. br. 1616, Zagreb. Mesić, Lj. (1956): Šlihovanje recentnih nanosa potoka Večanke i Turina, I. (1937): O kamenolomu granita i pegmatitskoj žili u Brzaje na Papuku. Fond Inst. geol. istr. br. 2677, Zagreb. Moslavačkoj gori kod sela Slatine, srez Kutina. Fond Inst. geol. istr. br. 1319, Zagreb.