1

Časopis za književnost i znanost Nova serija, godište XXXI., 2020., broj 3/4

SADRŽAJ 200. OBLJETNICA SMRTI \URA FERIĆA GVOZDENICE (1739. — 1820.) Ivan Lupić, Irena Bratičević, Književni sakupljači kao književni prepisivači: Slučaj \ura Ferića (1739. — 1820.) 5 Petar Ušković Croata, Uz 280. obljetnicu rođenja i 200. obljetnicu smrti \ura Ferića (1739. — 1820.) 20 \uro Ferić, Elegija Ivanu Boždariju, dubrovačkomu patriciju (prevela Zrinka Blažević) 31 \uro Ferić, Poslanica Dubrovčanina \ura Ferića preslavnomu gospodinu Michaelu Denisu iz Gornje Austrije (prevela Zrinka Blažević) 35 \uro Ferić, Ćudoredni distisi (prevela Zrinka Blažević) 45 LUDOVICO ARIOSTO (1474. — 1533.) Tonko Maroević, Ariosto i Držić 49 Tonko Maroević, Prijeka nužda mi je biti u Rimu 58 Ludovico Ariosto, Satira druga 61 Luko Paljetak, Tri soneta Tonku Maroeviću 72 Darko Matičević, Dragi Tonko, hvala za sve! 75 Milan Bešlić, Tonkova olovka 78 BAŠTINA Mirko \inđić, Politički aspekti javnoga djelovanja Luja Serraglija (1808. — 1902.) 81 Simona Delić, Vila, Laura, Infantina: od usmene pjesme o »slavenskoj« vili Infantini do Lucićeve petrarkističke poezije 97 Josip Lisac, Božidar Finka i hrvatska književnost 111 PORTRETI Hrvoje Ivanković, Tko je zapravo bio William Zimdin? Skica za portret graditelja Vile Šeherezada 117 OGLEDI Zlatan Mrakužić, Umijeće intelektualnih iluzija 171 Zvonko Pandžić, Hommage Stjepanu Krasiću 184 PROZA Sławomir Mrożek, Tri priče 199 Janusz Cyran, Utvara Sławomira Mrożeka laganim korakom 211 Josip Meštrović, Sve sama slovlja, to jest protuslovlja 213

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 1 007.12.2020.7.12.2020. 112:38:562:38:56 2

POEZIJA Boris A. Novak, Vrata nepovrata (preveo/prepjevao Luko Paljetak) 227 Vojo Šindolić, Više lica jednine 243 Mirjana Smažil Pejaković, Ukratko o pjesničkim knjigama Stijepa Mijovića Kočana 251 DRAMA Bertolt Brecht, Prodavaonica kruha (preveo Dubrako Torjanac) 265 Dubravko Torjanac, B. Brecht, Prodavaonica kruha 295

ALBUM (priredio Ivan Viđen) 297 OSVRTI Marko Trogrlić, Povijest Družbe Isusove u Dubrovniku (Stjepan Ćosić i Mijo Korade, Isusovci u Dubrovniku. Komentari Stephana Desiderija iz 1693.) 303 Ivan Bošković, Književna privlačnost i uvjerljivost (Pavao Pavličić, Ropotarnica) 306 Milana Romić, Posljednji argentinski tango u Dubrovniku (Sándor Márai, Otok) 311 Tomislav Maretić, Pjesnička zaumna oluja (Drago Štambuk, Theurgia) 315 \ino \ivanović, Zapisi o Gradu (Antun Pavešković, Prispodobe) 321 Rozana Vojvoda, Portreti u vremenu (Ana Opalić, Portreti 1997. — 2020.) 326 Davor Mojaš, Opominjući priziv ljepote (Rudolf Pater, Civitatem Respice) 328 Milana Romić, Larisa iz zemlje čudesa (Antun Car (adresant), Larisina pisma) 330 KRONIKA Ivan Viđen, Trideseta obljetnica svečane obnove rada Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku 333 Izvješće o radu i poslovanju Zaklade Blaga djela u Dubrovniku od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. 335 IN MEMORIAM Ivo Banac (1947. – 2020.) 345 Ileana Grazio (1934. — 2020.) 347 Ivo Grbić (1931. — 2020.) 349 Mato Jerinić (1939. — 2020.) 350 Miljenko Vikić (1931. — 2020.) 351

(Na poleđini korica: Dubrovačka zrcala, 71. Dubrovačke ljetne igre, 2020. Snimio: Željko Tutnjević)

Izdavač Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku • Za izdavača Slavica Stojan • Uredništvo Davor Mojaš (glavni urednik), Slavica Stojan, Ivan Viđen • Grafička oprema Luka Gusić • Lektura Katica Vidojević, Sandra Rossetti–Bazdan • Korektura Katica Vidojević • Računalni slog i tisak Durieux d.o.o., • Uredništvo: Između polača 28, 20000 tel. (020) 323–220 • e–mail: [email protected] • Časopis Dubrovnik izlazi četiri puta godišnje • Rukopise ne vraćamo • Godišnja pretplata 132,00 kn • Za inozemstvo 50 USD ili 40 EUR • Pretplata se uplaćuje na račun: IBAN HR7323900011100370437, Hrvatska poštanska banka, Zagreb (s naznakom: za »Dubrovnik«) • www.–hrvatska– dubrovnik.com • Časopis je registriran pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske.

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 2 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:122:39:12 3 200. obljetnica smrti \ura Ferića Gvozdenice (1739. — 1820.)

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 3 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:122:39:12 4

\uro Ferić (1739. — 1820.)

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 4 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:122:39:12 5

Ivan Lupić, Irena Bratičević Književni sakupljači kao književni prepisivači: Slučaj \ura Ferića (1739. — 1820.)*

toljećima je, uključujući i nekoliko stoljeća tiska, dubrovačka književna Skultura bila kultura pretežito rukopisnog stvaranja, objavljivanja i raspa- čavanja. Iako je već od kraja 15. stoljeća bilo pokušaja da se umijeće tiskanja pokretnim slovima dovede u Dubrovačku Republiku (1358. — 1808.), tek su u drugoj polovici 18. stoljeća dubrovačke vlasti odobrile osnivanje tiskare u gradu.1 Osnivanje stalne tiskare u gradu nije, međutim, značilo i istovremeni prelazak dubrovačke književne tradicije u tiskani oblik. Naprotiv, veliki izda- vački projekti kojima su u središtu bili dubrovački književni klasici obično su propadali. Tek su se ujedinjenim naporima različitih priređivača Jugoslaven- ske (danas Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti od druge polovice 19. stoljeća stekli uvjeti da se unutar jedinstveno osmišljenog izdavačkog projekta prouči tekstovna predaja pojedinih književnih djela te da se u tiskanom obli- ku, i u hrvatskom nacionalnom okviru, učine dostupnima književna dostignu- ća Dubrovačke Republike.2 Nažalost, Akademijin je projekt sve do danas ostao nedovršen. Štoviše, postaje sve očitije da ni Akademijina izdanja ne uspijevaju razmrsiti složene priređivačke probleme stvorene stoljećima rukopisne pre- daje te nepovezanom i razasutom naravi preživjeloga rukopisnog materijala. Premda su neki dubrovački autori izdali tiskom svoja djela na hrvatskom jezi- ku izvan Dubrovnika, ponajprije u talijanskim gradovima, većina ih se oslonila na rukopisna izdanja ili su na takvo izdavanje bili prisiljeni rukopisnim kola- njem neovlaštenih i iskvarenih primjeraka svojih djela.

* Ovo je prijevod rada objavljenog na engleskom jeziku 2018. godine pod naslovom Literary Collectors as Literary Scribes: The Case of \uro Ferić (1739–1820) u časopisu Poznańskie Studia Slawistyczne, 14 (2018), str. 129–147. Za ovo izdanje preveo ga je s engleskoga i prilagodio Ivan Lupić. 1 Rešetar 1923: 397–398; Muljačić 1956; Čučić 2005. 2 O Akademijinim izdanjima vidi Lupić 2010; o ranijim, neuspjelim pothvatima vidi Lupić 2012: 912–914; 2014: 49–51.

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 5 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:122:39:12 6

Proučavanje dubrovačkih književnih rukopisa, baš kao i proučavanje knji- ževnih rukopisa općenito, oduvijek je bilo motivirano interesom za pojedine književne tekstove, a ne za rad pojedinih pisara. Takav je interes za posljedicu najčešće imao rascjepkanu i nerijetko pogrešnu sliku rukopisne predaje: pri- ređivačeva fokusiranost na jednog autora dovodi ga u dodir s radom mnogih pisara, ali ti pisari ostaju nepoznati pa time i njihove prepisivačke navike neo- svijetljene. Rezultat su takvoga pristupa krivo datirani rukopisi, slabo shvaćeni odnosi među preživjelim rukopisnim svjedocima, pisari na čiji se teret stavlja sve što u tekstu nema smisla te u konačnici povijest predaje teksta kao pripo- vijest smutnje i nereda. No kada rukopisnoj predaji pristupimo iz perspektive prepisivačkog rada, u mogućnosti smo rekonstruirati čitave zbirke pisarskih tekstova, danas uglavnom razasute po različitim knjižnicama, uspostaviti mre- že odnosa među pisarima te ustanoviti u kojoj su mjeri pisari shvaćali svoj posao kao svojevrsni priređivački pothvat, a ne samo kao mehaničko prepisi- vanje onoga što im je dolazilo pod ruku. Ne može biti dobrih izdanja klasika dubrovačke književnosti bez pouzdanog uvida u sveukupnost dubrovačke ru- kopisne kulture, niti može biti dobrih povijesti dubrovačke književnosti uko- liko se u njima rad dubrovačkih pisara zanemaruje.3 Predmet je ovog ogleda rad jednog dubrovačkog prepisivača, \ura Ferića (Georgius Ferrich / Giorgio Ferrich, 1739. — 1820.), koji je usto bio istaknut književnik i na latinskom i na hrvatskom jeziku.4 Poput drugih dubrovačkih književnika i Ferić je k tome odlično vladao talijanskim jezikom, na kojem je održavao književna prijateljstva izvan Dubrovnika. Njegova duža latinska djela uključuju Periegesis orae Rhacusanae, pjesnički opis Dubrovačkoga primorja i otoka u tri knjige, kao i De laudibus Epidauri, još jedno djelo zabavljeno zavičajnom poviješću i običajima. Ferić je bio izrazito plodan epigramatičar: osim pet knjiga tematski raznovrsnih latinskih epigrama pisao je i epigrame u kojima je slavio dubrovačke pisce, zatim niz uglavnom satiričkih epigrama usmjerenih na suvremenike te više od tisuću epigrama temeljenih na Erazmo- vu djelu Apophthegmata. Pisao je pjesničke poslanice u latinskim heksame- trima upućene učenim poznanicima u inozemstvu, u kojima ih je često oba- vještavao o slavenskoj narodnoj poeziji. Usmena književnost južnih Slavena zaokupljala ga je čitav život, što se najbolje vidi iz njegovih stihovanih razrada hrvatskih poslovica te njihovih prijevoda na latinski. Konačno, Ferić je na hr- vatski preveo Fedrove basne, a sastavio je i stihovanu dvojezičnu biografiju slavnoga basnopisca Ezopa, na latinskom i hrvatskom jeziku.5

3 Za sveobuhvatniji prikaz ovoga pitanja s osvrtom na pojedine priređivačke pothvate vidi: Lupić 2012; Bratičević i Lupić 2013; Lupić 2014; Bratičević 2015. Ni najnovija povijest du- brovačke književnosti nema ništa reći o djelovanju dubrovačkih pisara; vidi Bojović 2014. 4 Prikaz Ferićeva književnog rada donose Pantić 1979. i Puratić 1982. 5 Navedeni popis djela i dalje je tek izbor. Ferićevo stvaralaštvo glavninom je još uvijek neiz- dano. Važan je izuzetak izdanje Ferićevih prijevoda slavenskog narodnog pjesništva, Slavica poematia latine reddita, za koje vidi Wirtz 1997.

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 6 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:122:39:12 7

Ferić je bio pisar iz nužde. Kad god nije mogao nabaviti stariji rukopis ili primjerak tiskanog izdanja nekog dubrovačkog teksta, bio ga je prisiljen sam prepisivati iz posuđenih predložaka. U tome je poslu imao istaknute pret- hodnike, koji su na sličan način samostalno ispisali vlastite kanone književne prošlosti rodnoga grada. Ostajući u 18. stoljeću, velikoj epohi starinarstva i kolijevci dubrovačke znanosti o književnosti, možemo spomenuti niz važnih imena, među kojima se posebno ističu: Ivo Natalić Aletin (1670. — 1743.), \uro Matijašević (1675. — 1728.), Lovro Cekinić (1692. — 1752.), Franatica Sorkočević (1706. — 1771.), Ivan Marija Matijašević (1714. — 1791.), Miho Džonov Rastić (1716. — 1768.), Ivan Ksaver Altesti (1727. — 1816.) i Ivan Sa- latić Mlađi (1759. — 1829.). Mogli bismo spomenuti i mnoge druge, uključu- jući one čija su nam imena i dalje nepoznata no čiji nam rukopis može poslu- žiti kao vodič u postupku rekonstrukcije njihovih zbirki te pri razumijevanju njihovih sakupljačkih interesa i pisarskih navika. Budući da nisu potpisivani, i Ferićevi prijepisi dubrovačkih književnih tekstova uglavnom su ostali neiden- tificirani premda se već dosta dugo zna da je Ferić bio prepisivač književnih tekstova te da je njegova rukopisna zbirka izrazito zanimljiva.6 Sačuvala su se — u Pragu, Zagrebu i Dubrovniku — tri popisa Ferićeve rukopisne zbirke dubrovačke književnosti sastavljene od dvadeset svezaka.7 Ti su nam popisi poslužili kao osnovni vodič u nastojanju da istraživanjem u različitim europskim knjižnicama ponovno objedinimo Ferićevu rukopisnu zbirku. U nekim slučajevima naš zadatak olakšan je postojećim identifikacija- ma Ferićeve ruke; u drugim pak slučajevima naš je zadatak zbog istog razloga otežan. Naime, neke su od postojećih identifikacija, osobito one novijega da- tuma, zapravo pogrešne, što je značilo da ničije tvrdnje nismo mogli uzimati na vjeru, čak ni onda kada su im začetnici bili iskusni proučavatelji dubrovač- ke književnosti.8 Stoga smo uvijek ruku pojedinih prijepisa samostalno uspo- ređivali s Ferićevim nedvojbenim autografima, osobito s njegovim pismima.9

6 Pantić 1957: 123; 1965: 421; 1979: 115; Puratić 1982: 12, 116, 120 (bilješka 26). 7 HAZU I. d. 110; SK T 4149 (vjeran prijepis prethodno navedenog rukopisa); ZKD 785. Izvor- ni je popis sastavljen za Ferićeva života ili ubrzo nakon njegove smrti jer je jedan od pre- živjelih primjeraka (ZKD 785) pisan rukom Inocenta Čulića (1782. — 1852.). U navođenju knjižnica i zbirki u kojima se čuvaju pojedini rukopisi služimo se sljedećim kraticama: AMB — Arhiv Male braće, Dubrovnik; Bizzaro — Zbirka Bizzaro, Zavod za povijesne znanosti HAZU, Dubrovnik; DAD — Državni arhiv, Dubrovnik; DSD — Dominikanski samostan, Du- brovnik; NSK — Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb; ÖNB — Österreichische Natio- nalbibliothek, Beč; SK — Slovanská knihovna, Prag; ZKD — Znanstvena knjižnica, Dubrov- nik. 8 Vidi, na primjer, Mihanović–Salopek i Lupis 2009: 83 te Tatarin 2010: 91. U obje se publika- cije brkaju \uro Ferić i Miho Džonov Rastić. O štetnim posljedicama sličnoga brkanja vidi Lupić 2012: 929–931. 9 Primjerice, Ferićeva pisma upućena Ivanu Bizzaru (DAD, RO–158, Obitelj Bizzaro, AB2) te njegova pisma upućena Iacopu Coletiju (Biblioteca del Civico Museo Correr, Venecija, Fon- do Cicogna, rkp. 3201).

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 7 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:122:39:12 8

Plodovi našeg višegodišnjeg istraživanja ovdje se po prvi put objavljuju.10 Iako nismo uspjeli pronaći svih dvadeset svezaka, pronašli smo većinu. No važnije je to da smo tijekom istraživanja uvidjeli da se Ferićeva prepisivačka djelatnost nije ograničila na dvadeset svezaka navedenih na preživjelim popisima: on je prepisivao i druge dubrovačke tekstove pisane hrvatskim jezikom te, kako bi- smo i očekivali, tekstove dubrovačkih književnika pisane na latinskom. Najpri- je donosimo rezultate naših istraživanja koji se tiču popisa dvadeset svezaka Ferićeve rukopisne zbirke, a zatim podatke o tekstovima koji se ne nalaze u tih dvadeset svezaka no koje je Ferić svejedno prepisao. Na temelju preživjelih popisa Ferićeve rukopisne zbirke dubrovačke knji- ževnosti, koji svi donose u biti iste podatke, sastavili smo sažeti pregled u koji su uključeni podaci o piscima i djelima iz pojedinih svezaka te o knjižnicama u kojima se ti svesci danas nalaze (Prilog I). Na hrptu nekoliko rukopisnih svezaka sačuvale su se još uvijek naljepnice s brojevima koji odgovaraju broje- vima na navedenim popisima zbirke, čime se dodatno potvrđuje točnost naših identifikacija. Nemamo ovdje dovoljno prostora za podrobne opise svakoga sveska; uostalom, to će biti zadatak za jedinstveno osmišljen digitalni katalog dubrovačkih rukopisa za kojim postoji velika znanstvena potreba. Umjesto toga, imajući u vidu zbrku koja je karakteristična za proučavanje dubrovačkih rukopisa, ponudit ćemo ovdje tek korektivni komentar. S jedne strane, cilj nam je uputiti na dosad nepoznate ili u znanstvenim izdanjima neupotrije- bljene rukopise. S druge strane, zabilježit ćemo slučajeve u kojima su neki od ovih rukopisa upotrebljavani, i to i onda kada je njihov pisar ostao neprepo- znat, što je osobito važno ima li se u vidu da sadašnje signature nisu uvijek signature pod kojima su ti rukopisi čuvani kad su citirani u 19. i 20. stoljeću. Iz našeg je sažetog pregleda vidljivo da šest od dvadeset svezaka nedostaje, ali to ne znači da su oni propali. U mnogim slučajevima ne postoje objavljeni katalozi, a i kad katalozi postoje, oni nisu uvijek pouzdani. Na primjer, jedi- ni objavljeni popis dubrovačkih rukopisa koji se čuvaju u dominikanskom samostanu u Dubrovniku ne spominje svezak koji smo mi ondje pronašli.11 Može se očekivati da će se na slična iznenađenja s vremenom naići i u drugim zbirkama. Prvi svezak Ferićeve rukopisne zbirke (HAZU VIII. 43) sadrži tekst Sunča- nice, drame iz 17. stoljeća koja je prvi put tiskana 1840. godine u izdanju koje ju je krivo pripisalo Ivanu Šiškovu Gunduliću (1678. — 1721.), dok je istinski autor vjerojatno bio njegov otac Šiško Ivanov Gundulić (1633. — 1682.). Iako Ferićevu prijepisu danas nedostaje naslovni list, možemo pretpostaviti da se na njemu nalazila pogrešna atribucija jer je upravo Ivan Šiškov naveden kao

10 Vidi Lupić 2012: 928, gdje se prepoznaje važnost Ferićeve rukopisne zbirke i najavljuje ovaj ogled. 11 Vidi Vojnović 1896: 1–45.

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 8 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:132:39:13 9

autor Sunčanice na preživjelim rukopisnim popisima Ferićeve zbirke. Pogreš- ka je česta u rukopisima iz druge polovice 18. stoljeća i kasnije, ali je teško razumljiva jer se ne nalazi u rukopisima iz 17. stoljeća, gdje se Šiško redo- vito imenuje kao autor (na primjer u ZKD 13 iz 1698. godine ili ZKD 166 iz 1673./1679. godine), niti u rukopisima nastalima tijekom 18. stoljeća (na pri- mjer AMB 502, koji je prepisao Miho Džonov Rastić; AMB 270, koji je prepisao Ivan Marija Matijašević; NSK R 3119, koji je prepisao Franatica Sorkočević, Šiškov unuk). Čak i u epigramima kojima slavi dubrovačke pisce, Ferić kao autora Sunčanice navodi Ivana Šiškova Gundulića. Moderni priređivač Sunčanice nije identificirao Ferića kao prepisivača ru- kopisa HAZU VIII. 43.12 Nije on identificirao ni pisara koji je u tom rukopisu izrezao Ferićev naslovni list te umjesto njega umetnuo četiri nova lista na kojima je ispisao razvedeniji naslov drame, posvetu nekoj dubrovačkoj vladici datiranu 1840. godinom te popis lica koja govore u drami. Taj je kasniji pisar Marko Marinović (1791. — 1871.), koji je po svoj prilici bio izravno uklju- čen u pripremu prvog tiskanog izdanja Sunčanice iz 1840. godine. Premda je posveta u rukopisu HAZU VIII. 43 slična posveti koja je tiskana, postoje znatne razlike između ta dva teksta.13 Mi smo, međutim, u Slavenskoj knjižni- ci u Pragu locirali još jedan rukopisni primjerak Sunčanice sav pisan rukom Marka Marinovića (rukopis SK T 4199). Zapravo je praški rukopis poslužio kao izravni predložak za tiskano izdanje iz 1840. godine, što se lijepo može vidjeti iz nekoliko tragova koje je u rukopisu ostavio službeni cenzor. On je, naime, prekrižio nekoliko potencijalno uvredljivih kitica te je pribilježio da je sa svojim poslom svršio 29. srpnja 1839. godine.14 Drugi svezak Ferićeve rukopisne zbirke (Bizzaro D. a. 31) okuplja poeziju Dominka Zlatarića (o. 1558. — 1613.), Šimuna Zlatarića (o. 1593. — 1620.), Maroja Mažibradića (između 1519. i 1525. — 1591.) i Horacija Mažibradića (1565. — 1641.). Svezak obuhvaća više od četiri stotine stranica. Ovaj ruko- pis nije upotrijebljen u postojećim izdanjima pjesništva navedenih autora, ali u budućim izdanjima bit će on svakako koristan jer ponegdje donosi bolji ili potpuniji tekst nego drugi, otprije poznati rukopisi.15 Dok Ferićev drugi svezak tek iščekuje ozbiljnu znanstvenu pažnju, njegov treći svezak (AMB

12 Hamm 1962: 36. Hamm samo kaže da je riječ o rukopisu iz 19. stoljeća, vjerojatno ponukan posvetom o kojoj će biti riječi dalje i koja je dodana kasnije. Naravno da je moguće, i prema našem sudu vjerojatno, da je Ferić Sunčanicu prepisao u 18. stoljeću. 13 Razlike su navedene u Hamm 1962: 6–7. 14 Ovaj praški rukopis Hammu nije bio poznat. Zanimljivo je da se u Pragu čuva još jedan ruko- pis na kojem se nalaze tragovi službene cenzure, a koji je pisan Marinovićevom rukom (SK T 4110). Tu je cenzor prekrižio nekoliko mjesta, uključujući bilješku u kojoj se objašnjava kako je Pasifaja uspjela spolno općiti s bikom. Riječ je o jednom rukopisu prijevoda Ovidije- vih Heroida iz pera Josipa i Jakova Betondića. 15 Usporedi, primjerice, tekst kako ga tiska Žepić 1880: 124 s paralelnim mjestom u Bizzaro D. a. 31: 260.

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 9 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:132:39:13 10

133), u kojem se nalaze drame različi- tih dubrovačkih autora s religioznom tematikom te jedna anonimna pjesma o porođenju Gospodinovu, poslužio je različitim priređivačima u njihovu radu na tekstu pojedinih drama.16 Ni- jedan od njih nije, međutim, uspio prepoznati Ferića kao prepisivača ovog rukopisnog sveska. To je osobito zani- mljivo jer je među tim priređivačima bio i Milan Rešetar (1860. — 1942.), koji je drugdje uspješno prepoznavao Ferićevu ruku. Naime, upravo je u Re- šetarovu vlasništvu bio Ferićev četvrti rukopisni svezak (SK T 4121), s pje- sništvom Nikole Nalješkovića (o. 1500. — 1587.) i drugih pjesnika, za koji je Rešetar u jednom trenutku ustanovio da je pisan Ferićevom rukom.17 No još Primjer originalnog uveza jednog od 1930. godine nalazimo Rešetara kako u dvadeset rukopisnih svezaka iz Ferićeve jednom te istom izdanju upotrebljava zbirke (AMB 133). dva rukopisa pisana Ferićevom rukom — njegove sveske tri i četiri — a da ne uspijeva shvatiti da oba potječu od istoga pisara.18 Ferićev peti rukopisni svezak (Bizzaro D. a. 36) okuplja dubrovačke tra- gedije 16. stoljeća. Ovdje nam u pomoć pritječe raniji vlasnik ovoga rukopisa, dubrovački kolekcionar Baldovin Bizzaro (1823. — 1848.), koji na unutar- njoj strani prednjih korica bilježi: »Manoscritto di mano del Ch. M.r Giorgio Ferrich / Poeta e letterato esimio.« Nažalost, čak i najnovije izdanje ovih tra- gedija ne uzima u obzir Ferićev rukopis.19 Raniji priređivači, mahom djelatni u 19. stoljeću, teško su mogli doći do Bizzarovih rukopisa jer su oni tada još uvijek bili u privatnim rukama.20 Ferićev šesti svezak (NSK R 3186) sadržava hrvatske prijevode Ovidijevih Heroida, od kojih su neki sve do danas neo-

16 Daničić 1872: V–IX; Budmani 1886: XV; Rešetar 1930: XXXII. Svi oni ovaj rukopis navode prema njegovoj starijoj signaturi: 193 (31). 17 Vidi Lupić 2012: 925–927, gdje se rekonstruira povijest ovoga rukopisa. Usp. Fališevac et al. 2015: 295, gdje se rekonstrukcija povijesti ovoga rukopisa previđa. 18 Rešetar 1930: VI, XXXII. 19 Novak 2006. O rukopisima Držićeve Hekube vidi Bratičević i Lupić 2013: 106–107; Lupić 2014: 47. 20 Vidi Daničić 1872; Žepić 1878, 1880; Budmani 1899. O povijesti Bizzarove zbirke izvještava Pantić 1962: 558.

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 1010 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:132:39:13 11

bjavljeni. Vrijedno je primijetiti da je među njima i Ferićev prijevod Sapfine poslanice Faonu, u kojem se ponegdje nalaze i Ferićevi ispravci. Oni su pisani tamnijom tintom i stoga su vjerojatno upisani naknadno. Iako su ti ispravci po svojoj naravi upućivali na autorsku ruku, oni koji su ovaj rukopis konzultirali nisu identificirali njegova pisara.21 Još uvijek se ne zna gdje se čuva, ako je uopće opstao, sedmi svezak Feri- ćeve rukopisne zbirke, u kojem se nalazi pjesništvo Ignjata \urđevića (1675. — 1737.) i Petra Kanavelića (1637. — 1719.). Osmi svezak, međutim, nena- dano je iskrsnuo u ljeto 2016., kad je autorima ovog ogleda dopušteno da pregledaju rukopisnu zbirku dominikanskog samostana u Dubrovniku. Riječ je o rukopisu DSD 34–VII–14. U njemu je okupljeno Nalješkovićevo ljubav- no pjesništvo i njegove pjesničke poslanice. Kada je 2012. godine jedan od autora ovog ogleda pisao o rukopisnoj predaji Nalješkovićevih djela, svratio je pozornost na važnost Ferićeva prepisivačkog rada u vezi s Nalješkovićevim pjesništvom te je upozorio na činjenicu da je upravo svezak ovakva sadržaja pisan Ferićevom rukom morao postojati.22 Sretan je što sada može priopćiti da taj svezak doista postoji, da je u odličnom stanju i da obuhvaća preko dvje- sto listova. Kritički priređivač Nalješkovićevih djela sada će biti u mogućnosti uzeti u obzir ovaj rukopis jednako kao i Ferićev jedanaesti rukopisni svezak (HAZU I. a. 32), u kojem se nalaze Nalješkovićeve drame i bogoljubno pjesniš- tvo, te Ferićev četvrti svezak (SK T 3121), o kojem je već bilo riječi i u kojem se nalazi nekoliko Nalješkovićevih pjesničkih poslanica.23 Ostaje da se ukratko razmotre Ferićevi preostali rukopisni svesci. Deveti svezak (AMB 122) — u kojem se nalaze djela različitih autora, najviše iz 16. stoljeća — upotrebljavao je niz znanstvenih priređivača, a oni su ga, ne znaju- ći tko je njegov pisar, vremenski smještali od 17. do kraja 18. stoljeća.24 Feri- ćev dvanaesti svezak (AMB 2119), u kojem je samo Gundulićeva Arijadna, pri- mjer je prijepisa jednoga tiskanog izdanja, koje je do Ferića vjerojatno došlo posredstvom nekoliko rukopisnih prethodnika. Arijadna je tiskana u Jakinu 1633. godine, no danas postoji više rukopisnih prijepisa ovog izdanja negoli preživjelih tiskanih primjeraka. Ferićev trinaesti svezak (HAZU IV. a. 10), tako- đer dosad njemu nepripisan, upotrijebljen je za izdanje Sofronije Vice Pucića Soltanovića (o. 1620. — 1666.), drame nadahnute jednom epizodom iz Tasso- va Oslobođenog Jeruzalema.25 Ferićev četrnaesti svezak (SK T 338) isto tako

21 Golik 1901; Beritić 1960. Jurić (1991: 79), koji također ne prepoznaje Ferića kao pisara, još i pogrešno tvrdi da su ispravci pisani rukom različitom od ruke prijepisa. 22 Lupić 2012: 928–929. 23 Najnovije izdanje Nalješkovićevih djela (Kapetanović 2005), koje samo sebe neutemeljeno naziva kritičkim, donosi vrlo nepotpun i često pogrešan prikaz rukopisne predaje pjesniko- vih tekstova, kao što to pokazuje Lupić 2010; 2012. 24 O datiranju ovoga rukopisa više u Lupić 2012: 928, bilješka 80. 25 Vidi Potthoff 1975.

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 1111 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:132:39:13 12

sadrži jednu dramu iz 17. stoljeća, tragediju Didone Jakete Palmotića Dionori- ća (1623. — 1680.), ali taj rukopis čak nije ni spomenut u najnovijem izdanju Didone.26 Ferićev petnaesti svezak (ÖNB Cod. Ser. n. 4471) opet sadrži jedan komad iz 17. stoljeća, ovaj put dramatizaciju Enejina silaska u podzemni svijet iz pera Junija Palmotića (1607. — 1657.). Jedino tiskano izdanje ove drame priređeno je 1883. godine na temelju jednog jedinog rukopisa, i to iz 19. stoljeća.27 Preživjelo je, međutim, više rukopisa, od kojih neki idu čak u 17. stoljeće, pa će se i oni zajedno s Ferićevim prijepisom trebati uzeti u obzir kad se bude pripremalo novo znanstveno izdanje Palmotićevih drama.28 Isto vri- jedi i za Ferićev šesnaesti svezak (HAZU I. a. 37), u kojem je prepisana Muka Isukrstova Petra Kanavelića, religiozna drama iz 17. stoljeća koja je nedavno objavljena na temelju jednog rukopisa koji je pogrešno pripisan baš Feriću.29 Šest svezaka koje dosad nismo uspjeli locirati jesu brojevi sedam, deset i sedamnaest do dvadeset. No dok smo tražili te sveske, naišli smo na mnoge Ferićeve prijepise dubrovačke književnosti koji se ne nalaze na preživjelim rukopisnim popisima u kojima se opisuje sastav Ferićeve književne zbirke. U Prilogu II donosimo popis ovih dodatnih Ferićevih prijepisa, koji se navode prema knjižnici u kojoj se danas čuvaju.30 Primijetit će se da prijepisi koji nisu navedeni unutar dvadeset Ferićevih svezaka obuhvaćaju gotovo jednaku koli- činu teksta kao i svih dvadeset svezaka, za koje se dosad mislilo da definiraju opseg Ferićeva prepisivačkog rada. Kako bismo i očekivali, među prijepisima nema duplikata. Ferić očito tekstove prepisuje za vlastitu upotrebu, a ne po nečijoj narudžbi. U jednom slučaju, međutim, on dobavlja stariji oštećen ru- kopis (ZKD 921) koji onda dopunjava, ali u odvojenom svesku također pre- pisuje čitavo djelo (NSK R 3129). Ne bi nas trebalo iznenaditi da je posrijedi Gundulićev Osman, najslavnije pjesničko ostvarenje dubrovačke književne tradicije. Nadamo se da će nalazi koje smo iznijeli u prilozima ovom ogledu po- moći budućem znanstvenom radu. Donosimo ih iz dva razloga. Prvo, zato što želimo da naš ogled bude poticaj i podloga drugim proučavateljima koji se budu okretali istraživanju dubrovačke rukopisne kulture i rukopisne kulture općenito. Drugo, zato što želimo pokazati koliko se novoga može saznati o dubrovačkim rukopisima unatoč čestom neredu u arhivima i sustavnom zane-

26 Vidi Mihanović–Salopek i Lupis 2010. Ovo dvoje priređivača k tome propušta spomenuti još jedan praški rukopis Didone, SK T 396, koji je prepisao Miho Džonov Rastić 1749. godine. 27 Pavić 1883. 28 Rukopis ne spominje ni Potthoff 1973: 48. 29 Mihanović–Salopek i Lupis 2009. Za točnu atribuciju vidi Lupić 2012: 930–931. 30 Među ovim rukopisima nalazi se i AMB 446, koji Gudrun Wirtz nije mogla upotrijebiti za svoje izdanje Slavica poematia latine reddita, navodeći da je rukopis izgubljen (Wirtz 1997: 53). Rukopis, međutim, nije izgubljen, a pokazuje da je Ferić ponekad u isti svezak uključi- vao narodno pjesništvo i djela dubrovačkih autora.

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 1212 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:132:39:13 13

Primjer originalnog uveza jednog od dvadeset rukopisnih svezaka iz Ferićeve zbirke (AMB 133).

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 1313 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:132:39:13 14 Feri ć evo pismo lacopu Coletiju od 13. svibnja 1794. (Biblioteca del Civico Museo Correr Fondo Cicogna, rkp. 3201) Primjer originalnog uveza jednog od dvadeset rukopisnih svezaka iz Feri Primjer Feri ć eva rukopisa, prijepis Vetranovi ć eve Suzane (AMB 133, str. 128–129) ć eve zbirke (AMB 133).

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 1414 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:132:39:13 15

marivanju ove vrste posla u novijoj književnoj znanosti. Naš fokus na jednoga pisara zamišljen je kao model koji može poslužiti u pristupu ne samo dubro- vačkoj rukopisnoj kulturi nego i općoj povijesti dubrovačke književnosti. Po- trebna su nam puno bolja izdanja gotovo svih tekstova ove književne tradicije, ali također trebamo znati više o tome kako su ti tekstovi upotrebljavani, tko ih je čitao te da li činjenica da mnogi od njih nisu nikad tiskani automatski znači da nisu bili široko dostupni. Gundulićev Osman, najčešće prepisivan tekst starije dubrovačke književnosti, i dalje stoji u samom središtu hrvatskog knji- ževnog kanona. No Gundulić danas to mjesto dijeli s Marinom Držićem, čija je najslavnija komedija preživjela tek u jednom rukopisu iz 16. stoljeća iz kojega, ako je vjerovati postojećim dokazima, uopće nije prepisivana sve dok sredi- nom 19. stoljeća nije dospjela u tisak. To je nedvojbeno pojava koja zaslužuje pažnju ne samo rukopisnih znalaca nego i povjesničara naše književnosti.

PRILOG I Ferićeva rukopisna zbirka dubrovačke književnosti

Sv. I (HAZU VIII. 43) Gospodinovo; Anonim, Pjesan Šiško Gundulić (1633–1682), vrhu porođenja Gospodinova Sunčanica Sv. IV (SK T 4121) Sv. II (Bizzaro D. a. 31) Pjesme Nikole Nalješkovića (o. Dominko Zlatarić (o. 1558– 1500–1587), Nikole Dimitro- 1613), Pjesni razlike; Šimun Zla- vića (o. 1510–o. 1555), Marina tarić (o. 1593–1620), Libro prvo Burešića (o. 1510–1572), Paska Pritvora Ovidiovijeh, Knjiga Le- Primovića (o. 1565–1629), Petra androva, Pjesan Davidova; Ho- Hektorovića (1487–1572), Ma- racije Mažibradić (1565–1641), vra Vetranovića (1482–1576), Pjesni ljuvene; Maroje Mažibra- Mikše Pelegrinovića (o. 1500– dić (između 1519. i 1525–1591), 1562), Saba Bobaljevića Mišetića Pjesni (1529/1530–1585) i Šiška Menče- tića (1457–1527) Sv. III (AMB 133) Mavro Vetranović (1482–1576), Sv. V (Bizzaro D. a. 36) Posvetilište Abramovo, Suzana Frano Lukarević Burina (o. 1541– čista, Porođenje Gospodinovo; 1598), Atamante; Miho Bunić Ba- Petar Kanavelić (1637–1719), bulinov (o. 1551–1617), Jokasta; Život Tobije; Antun Gleđević Marin Držić (1508–1567), Heku- (1656/1657–1728), Porođenje ba; Dominko Zlatarić, Elektra

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 1515 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:142:39:14 16

Sv. VI (NSK R 3186) skerate; Anonim, prepjev Para- Prijevodi Ovidijevih Heroida Pe- boscove Favola dʼAdone tra Boškovića (1704–1727), Josi- Sv. XII (AMB 2119) pa Betondića (1709–1764), Fra- Ivan Gundulić (1589–1638), Ari- natice Sorkočevića (1706–1771), jadna Ivana Ksavera Altestija (1727– 1816) i \ura Ferića Sv. XIII (HAZU IV. a. 10) Vice Pucić Soltanović (o. 1620– Sv. VII (nepoznat) 1666), Sofronija Ignjat \urđević (1675–1737), Pjesni razlike, Početak prvog pje- Sv. XIV (SK T 338) vanja Eneide, Početak tragedije Jaketa Palmotić Dionorić (1623– Judita; Petar Kanavelić, Pjesni 1680), Didone razlike, Korunica imena Blažene Sv. XV (ÖNB Cod. Ser. n. 4471) Djevice Marije, Skup začinaka Junije Palmotić, Enea slazi u Sv. VIII (DSD 34–XIII–14) pako za vidjeti Anhiza svoga oca Nikola Nalješković, Pjesni ljuve- Sv. XVI (HAZU I. a. 37) ne i poslanice Petar Kanavelić, Muka Gospodi- Sv. IX (AMB 122) na našega Isukrsta Dominko Zlatarić, Ljubmir; Fra- Sv. XVII (nepoznat) no Lukarević Burina, Vjerni pa- stijer; Savko Gučetić Bendeviše- Marin Držić, Tirena vić (1531–1603), Dalida; Antun Sv. XVIII (nepoznat) Sasin (o. 1518–?1595), Pjesni Jozo Betondić, Isukrst sudac razlike; Mavro Vetranović, Istori- ja od Dijane, Drugo prikazanje, Sv. XIX (nepoznat) Orlača riđanka rečeno u Blatu Junije Palmotić, Pavlimir, Lavi- ribarom nija, Natjecanje Ajača i Ulisa za oružje Akilovo, Razgovor među Sv. X (nepoznat) Colombom i družinom Ivan Šiškov Gundulić (1678– 1721), Radmio; Junije Palmotić Sv. XX (nepoznat) (1607–1657), Elena od Parida Ivan Gundulić, Prozerpina od ugrabljena, Deidamija s Akilom Plutona ugrabljena, Pjesni ra- zlike Sv. XI (HAZU I. a. 32) Nikola Nalješković, Komedije, Pjesni bogoljubne, Pjesni od ma-

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 1616 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:142:39:14 17

PRILOG II Ostali dubrovački rukopisi koje je prepisao \uro Ferić Arhiv Male braće, Dubrovnik Jozo Betondić, prijevodi 94 I. b. 134 Ignjat \urđević, Suze Marunkove Vladislav Menčetić, Radonja; 446 Razgovor među Franom Škicom Frano Bobaljević Kuko, Troja i Katarinom Prčom užežena; Džore Palmotić, Ači i I. c. 63 Galatea, Ero vila; i dr. Pjesme Michelea Marulla Tarcha- 886 niote, Šiška \urđevića, Damjana Bernard Džamanjić, Ad clarissi- Beneše, Ilije Crijevića, Karla Puci- mum virum Thomam Watkinsi- ća; Juraj Dragišić, De natura an- um gelica (početak) I. d. 141 Državni arhiv, Dubrovnik Didak Pir, Carmina Memoriae 26 Ragusina Cessionis Navis Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Za- greb Memoriae 93 R 3129 Antonio Gigante, Vita di monsi- Ivan Gundulić, Osman gnore Ludovico Beccadelli R 3238 Memoriae 137 Nikolica Bunić, Descriptio ditio- Junije Palmotić, Ipsipile nis Ragusinae; Anon., Diario ra- Znanstvena knjižnica, Dubrovnik guseo 1610–1637 921 R 5196 Ivan Gundulić, Osman (nadopu- Junije Palmotić, Alčina njuje tekst u starijem rukopisu) Narodna biblioteka Srbije (Legat Pe- Zbirka Baltazara Bogišića, Cavtat tra Kolendića), Beograd 12 PKLR 34 Petar Kanavelić, Pastijer vjeran Pisma Benedikta Rogačića; dva la- (nadopunjuje tekst u starijem ru- tinska govora kopisu) PKLR 59 Arhiv HAZU, Zagreb Oporuka Jakova Lukarevića I. a. 16 Slovanská knihovna, Prag Junije Palmotić, Danica T 347 I. b. 14 Julio Cesare Cordara, Sulla pa- Junije Palmotić, Captislava (fra- rucca di Ruggiero Boscovich; gment) Rajmund Kunić, De ficta coma I. b. 133 p. Rogerii Boschovichii; Elegiae;

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 1717 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:142:39:14 18

Alberto Fortis, Ad Ragusam epi- Cod. Ser. n. 4597 gramma; Anon., Epigramma Ivan Bunić Vučić, Mandalijena pokornica; pjesme u hvalu Man- Österreichische Nationalbibliothek, dalijene; Ivan Dražić, Proslavje- Beč nje sv. Dujma; Ivan Bunić Vučić, Cod. Ser. n. 4586 Vrhu sv. Pelenice Jezusove; i dr. Luko Mihov Bunić, Aretuza u British Library, London goru, Arion u rijeku; Ferićev pri- MS Add. 10032 jevod na latinski Junije Palmotić, Captislava

Literatura Beritić, Nada. 1960. Oko Betondićeva prijevoda Ovidijevih heroida. Beritićev zbornik. Ur. Cvitanović, V. Društvo prijatelja dubrovačke starine. Dubrovnik. 197–215. Bojović, Zlata. 2014. Istorija dubrovačke književnosti. Srpska književna zadruga. Be- ograd. Bratičević, Irena. 2015. Via virtutis / Put vrline: Epigramatski opus Rajmunda Kuni- ća. Ex libris. Zagreb. Bratičević, Irena; Lupić, Ivan. 2013. Držićeva Hekuba između izvedbe i knjige. Colloquia Maruliana 22. 77–116. Budmani, Pero (ur.). 1886. Djela Antuna Gleđevića. Stari pisci hrvatski, XV. Jugosla- venska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb. Budmani, Pero (ur.). 1899. Djela Dominka Zlatarića. Stari pisci hrvatski, XXI. Jugosla- venska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb. Čučić, Vesna. 2005. Prvi tiskari u Dubrovniku s popisom tiskane građe. Vjesnik biblio- tekara Hrvatske 48. 108–158. Daničić, \uro (ur.). 1872. Pjesme Mavra Vetranića Čavčića. Sv. II. Stari pisci hrvatski, IV. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb. Fališevac, Dunja; Jovanović, Neven; Tatarin, Milovan. 2015. Život i književno djelo Pa- ska Pri movića i njegov ep Od upućenja Riječi vječne i od poroda Djevičkoga. Građa za povijest književnosti hrvatske 38. 255–421. Golik, Julije. 1901. O djelima Josipa Betondića Dubrovčanina. Školski vjesnik 8. 48– 60, 262–266, 404–415, 519–536, 753–773. Gundulić, I. Š. 1840. Suncjaniza. Dubrovnik: Po Pet. Franu Martecchini. Hamm, Josip. 1962. Gundulićeva Sunčanica. Građa za povijest književnosti hrvatske 28. 5–193. Jurić, Šime. 1991. Katalog rukopisa Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu. Knj. 1. NSK. Zagreb. Kapetanović, Amir (ur.). 2005. Nikola Nalješković, Književna djela. Matica hrvat ska. Zagreb. Lupić, Ivan. 2010. Nove teorije i stare knjige. Forum 49. 1192–1238. Lupić, Ivan. 2012. Tekstološka načela, kritička izdanja i kroatistička znanstvena zajedni- ca. Forum 51. 557–589, 895–958.

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 1818 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:142:39:14 19

Lupić, Ivan. 2014. Piligrinov otpor. Otpor. Subverzivne prakse u hrvatskome jeziku, književnosti i kulturi. Ur. Pišković, T.; Vuković, T. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. 35–79. Mihanović–Salopek, Hrvojka; Lupis, Vinicije B. 2009. Doprinos Petra Kanavelića hr- vatskoj pasionskoj baštini. Ogranak Matice hrvatske — Split. Split. Mihanović–Salopek, Hrvojka; Lupis, Vinicije B. 2010. Željezni duh: prinos Jakete Pal- motića Dionorića hrvatskoj književnoj baštini. Institut društvenih znanosti , Područni centar Dubrovnik. Zagreb — Dubrovnik. Muljačić, Žarko. 1956. O prvoj dubrovačkoj tiskari. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku 4/5. 583–612. Novak, Slobodan Prosperov (ur.). 2006. Tragedije XVI. stoljeća. Stoljeća hrvatske knji- ževnosti. Matica hrvatska. Za greb. Pantić, Miroslav. 1957. Sebastijan Slade Dolči: dubrovački biograf XVIII veka. Naučno delo. Beograd. Pantić, Miroslav. 1962. Rukopisi negdašnje biblioteke Bizaro u Historijskom institutu u Dubrovniku. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku 8/9. 557–596. Pantić, Miroslav. 1965. Izrada biografije \ure Ferića i studije o njegovim delima na našem jeziku. Ljetopis JAZU 70. 421–422. Pantić, Miroslav. 1979. Ferić, \uro. Leksikon pisaca Jugoslavije II. Ur. Boškov, Ž. Ma- tica srpska. Novi Sad. Pavić, Armin (ur.). 1883. Djela Gjona Gjora Palmotića, sv. II. Stari pisci hrvatski, XIII. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Za greb. Potthoff, Wilfried. 1973. Die Dramen des Junije Palmotić. F. Steiner. Wiesbaden. Potthoff, Wilfried (ur.). 1975. Dubrovniker Dramatiker des 17. Jahrhunderts, sv. 2. W. Schmitz. Giessen. Puratić, Željko. 1982. \orđe (\uro) Ferić (život i djelo). Sveučilišna naklada Liber. Zagreb. Rešetar, Milan. 1923. Iz kulturnoga života staroga Dubrovnika. Jugoslavenska njiva, 7.9, 367–372; 7.10, 396–403. Rešetar, Milan (ur.). 1930. Djela Marina Držića. Stari pisci hrvatski, VII. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb. Tatarin, Milovan. 2010. Rekonstrukcija drame Filide Antuna Sasina. Građa za povijest književnosti hrvatske 37. 79–128. Vojnović, K[onstantin]. 1896. Prilozi k arhivalnijem pabircima dubrovačkijem. Starine 28. 1–96. Wirtz, Gudrun Wirtz (ur.). 1997. \uro Ferić, Slavica poematia latine reddita: Eine frühe südslavische Volksliedsammlung. Böhlau. Köln — Weimar — Wien. Žepić, S[ebastijan] (ur.). 1878. Djela Frana Lukarevića Burine. Stari pisci hrvatski, X. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb. Žepić, Seb[astijan] (ur.). 1880. Pjesme Miha Bunića Babulinova, Maroja i Oracia Ma- žibradića, Marina Burešića. Stari pisci hrvatski, XI. Jugoslavenska akademija zna- nosti i umjetnosti. Zagreb.

ddu03_2020.inddu03_2020.indd 1919 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:142:39:14