1 Časopis za književnost i znanost Nova serija, godište XXXI., 2020., broj 3/4 SADRŽAJ 200. OBLJETNICA SMRTI \URA FERIĆA GVOZDENICE (1739. — 1820.) Ivan Lupić, Irena Bratičević, Književni sakupljači kao književni prepisivači: Slučaj \ura Ferića (1739. — 1820.) 5 Petar Ušković Croata, Uz 280. obljetnicu rođenja i 200. obljetnicu smrti \ura Ferića (1739. — 1820.) 20 \uro Ferić, Elegija Ivanu Boždariju, dubrovačkomu patriciju (prevela Zrinka Blažević) 31 \uro Ferić, Poslanica Dubrovčanina \ura Ferića preslavnomu gospodinu Michaelu Denisu iz Gornje Austrije (prevela Zrinka Blažević) 35 \uro Ferić, Ćudoredni distisi (prevela Zrinka Blažević) 45 LUDOVICO ARIOSTO (1474. — 1533.) Tonko Maroević, Ariosto i Držić 49 Tonko Maroević, Prijeka nužda mi je biti u Rimu 58 Ludovico Ariosto, Satira druga 61 Luko Paljetak, Tri soneta Tonku Maroeviću 72 Darko Matičević, Dragi Tonko, hvala za sve! 75 Milan Bešlić, Tonkova olovka 78 BAŠTINA Mirko \inđić, Politički aspekti javnoga djelovanja Luja Serraglija (1808. — 1902.) 81 Simona Delić, Vila, Laura, Infantina: od usmene pjesme o »slavenskoj« vili Infantini do Lucićeve petrarkističke poezije 97 Josip Lisac, Božidar Finka i hrvatska književnost 111 PORTRETI Hrvoje Ivanković, Tko je zapravo bio William Zimdin? Skica za portret graditelja Vile Šeherezada 117 OGLEDI Zlatan Mrakužić, Umijeće intelektualnih iluzija 171 Zvonko Pandžić, Hommage Stjepanu Krasiću 184 PROZA Sławomir Mrożek, Tri priče 199 Janusz Cyran, Utvara Sławomira Mrożeka laganim korakom 211 Josip Meštrović, Sve sama slovlja, to jest protuslovlja 213 ddu03_2020.inddu03_2020.indd 1 007.12.2020.7.12.2020. 112:38:562:38:56 2 POEZIJA Boris A. Novak, Vrata nepovrata (preveo/prepjevao Luko Paljetak) 227 Vojo Šindolić, Više lica jednine 243 Mirjana Smažil Pejaković, Ukratko o pjesničkim knjigama Stijepa Mijovića Kočana 251 DRAMA Bertolt Brecht, Prodavaonica kruha (preveo Dubrako Torjanac) 265 Dubravko Torjanac, B. Brecht, Prodavaonica kruha 295 ALBUM (priredio Ivan Viđen) 297 OSVRTI Marko Trogrlić, Povijest Družbe Isusove u Dubrovniku (Stjepan Ćosić i Mijo Korade, Isusovci u Dubrovniku. Komentari Stephana Desiderija iz 1693.) 303 Ivan Bošković, Književna privlačnost i uvjerljivost (Pavao Pavličić, Ropotarnica) 306 Milana Romić, Posljednji argentinski tango u Dubrovniku (Sándor Márai, Otok) 311 Tomislav Maretić, Pjesnička zaumna oluja (Drago Štambuk, Theurgia) 315 \ino \ivanović, Zapisi o Gradu (Antun Pavešković, Prispodobe) 321 Rozana Vojvoda, Portreti u vremenu (Ana Opalić, Portreti 1997. — 2020.) 326 Davor Mojaš, Opominjući priziv ljepote (Rudolf Pater, Civitatem Respice) 328 Milana Romić, Larisa iz zemlje čudesa (Antun Car (adresant), Larisina pisma) 330 KRONIKA Ivan Viđen, Trideseta obljetnica svečane obnove rada Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku 333 Izvješće o radu i poslovanju Zaklade Blaga djela u Dubrovniku od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. 335 IN MEMORIAM Ivo Banac (1947. – 2020.) 345 Ileana Grazio (1934. — 2020.) 347 Ivo Grbić (1931. — 2020.) 349 Mato Jerinić (1939. — 2020.) 350 Miljenko Vikić (1931. — 2020.) 351 (Na poleđini korica: Dubrovačka zrcala, 71. Dubrovačke ljetne igre, 2020. Snimio: Željko Tutnjević) Izdavač Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku • Za izdavača Slavica Stojan • Uredništvo Davor Mojaš (glavni urednik), Slavica Stojan, Ivan Viđen • Grafička oprema Luka Gusić • Lektura Katica Vidojević, Sandra Rossetti–Bazdan • Korektura Katica Vidojević • Računalni slog i tisak Durieux d.o.o., Zagreb • Uredništvo: Između polača 28, 20000 Dubrovnik tel. (020) 323–220 • e–mail: [email protected] • Časopis Dubrovnik izlazi četiri puta godišnje • Rukopise ne vraćamo • Godišnja pretplata 132,00 kn • Za inozemstvo 50 USD ili 40 EUR • Pretplata se uplaćuje na račun: IBAN HR7323900011100370437, Hrvatska poštanska banka, Zagreb (s naznakom: za »Dubrovnik«) • www.matica–hrvatska– dubrovnik.com • Časopis je registriran pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske. ddu03_2020.inddu03_2020.indd 2 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:122:39:12 3 200. obljetnica smrti \ura Ferića Gvozdenice (1739. — 1820.) ddu03_2020.inddu03_2020.indd 3 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:122:39:12 4 \uro Ferić (1739. — 1820.) ddu03_2020.inddu03_2020.indd 4 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:122:39:12 5 Ivan Lupić, Irena Bratičević Književni sakupljači kao književni prepisivači: Slučaj \ura Ferića (1739. — 1820.)* toljećima je, uključujući i nekoliko stoljeća tiska, dubrovačka književna Skultura bila kultura pretežito rukopisnog stvaranja, objavljivanja i raspa- čavanja. Iako je već od kraja 15. stoljeća bilo pokušaja da se umijeće tiskanja pokretnim slovima dovede u Dubrovačku Republiku (1358. — 1808.), tek su u drugoj polovici 18. stoljeća dubrovačke vlasti odobrile osnivanje tiskare u gradu.1 Osnivanje stalne tiskare u gradu nije, međutim, značilo i istovremeni prelazak dubrovačke književne tradicije u tiskani oblik. Naprotiv, veliki izda- vački projekti kojima su u središtu bili dubrovački književni klasici obično su propadali. Tek su se ujedinjenim naporima različitih priređivača Jugoslaven- ske (danas Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti od druge polovice 19. stoljeća stekli uvjeti da se unutar jedinstveno osmišljenog izdavačkog projekta prouči tekstovna predaja pojedinih književnih djela te da se u tiskanom obli- ku, i u hrvatskom nacionalnom okviru, učine dostupnima književna dostignu- ća Dubrovačke Republike.2 Nažalost, Akademijin je projekt sve do danas ostao nedovršen. Štoviše, postaje sve očitije da ni Akademijina izdanja ne uspijevaju razmrsiti složene priređivačke probleme stvorene stoljećima rukopisne pre- daje te nepovezanom i razasutom naravi preživjeloga rukopisnog materijala. Premda su neki dubrovački autori izdali tiskom svoja djela na hrvatskom jezi- ku izvan Dubrovnika, ponajprije u talijanskim gradovima, većina ih se oslonila na rukopisna izdanja ili su na takvo izdavanje bili prisiljeni rukopisnim kola- njem neovlaštenih i iskvarenih primjeraka svojih djela. * Ovo je prijevod rada objavljenog na engleskom jeziku 2018. godine pod naslovom Literary Collectors as Literary Scribes: The Case of \uro Ferić (1739–1820) u časopisu Poznańskie Studia Slawistyczne, 14 (2018), str. 129–147. Za ovo izdanje preveo ga je s engleskoga i prilagodio Ivan Lupić. 1 Rešetar 1923: 397–398; Muljačić 1956; Čučić 2005. 2 O Akademijinim izdanjima vidi Lupić 2010; o ranijim, neuspjelim pothvatima vidi Lupić 2012: 912–914; 2014: 49–51. ddu03_2020.inddu03_2020.indd 5 007.12.2020.7.12.2020. 112:39:122:39:12 6 Proučavanje dubrovačkih književnih rukopisa, baš kao i proučavanje knji- ževnih rukopisa općenito, oduvijek je bilo motivirano interesom za pojedine književne tekstove, a ne za rad pojedinih pisara. Takav je interes za posljedicu najčešće imao rascjepkanu i nerijetko pogrešnu sliku rukopisne predaje: pri- ređivačeva fokusiranost na jednog autora dovodi ga u dodir s radom mnogih pisara, ali ti pisari ostaju nepoznati pa time i njihove prepisivačke navike neo- svijetljene. Rezultat su takvoga pristupa krivo datirani rukopisi, slabo shvaćeni odnosi među preživjelim rukopisnim svjedocima, pisari na čiji se teret stavlja sve što u tekstu nema smisla te u konačnici povijest predaje teksta kao pripo- vijest smutnje i nereda. No kada rukopisnoj predaji pristupimo iz perspektive prepisivačkog rada, u mogućnosti smo rekonstruirati čitave zbirke pisarskih tekstova, danas uglavnom razasute po različitim knjižnicama, uspostaviti mre- že odnosa među pisarima te ustanoviti u kojoj su mjeri pisari shvaćali svoj posao kao svojevrsni priređivački pothvat, a ne samo kao mehaničko prepisi- vanje onoga što im je dolazilo pod ruku. Ne može biti dobrih izdanja klasika dubrovačke književnosti bez pouzdanog uvida u sveukupnost dubrovačke ru- kopisne kulture, niti može biti dobrih povijesti dubrovačke književnosti uko- liko se u njima rad dubrovačkih pisara zanemaruje.3 Predmet je ovog ogleda rad jednog dubrovačkog prepisivača, \ura Ferića (Georgius Ferrich / Giorgio Ferrich, 1739. — 1820.), koji je usto bio istaknut književnik i na latinskom i na hrvatskom jeziku.4 Poput drugih dubrovačkih književnika i Ferić je k tome odlično vladao talijanskim jezikom, na kojem je održavao književna prijateljstva izvan Dubrovnika. Njegova duža latinska djela uključuju Periegesis orae Rhacusanae, pjesnički opis Dubrovačkoga primorja i otoka u tri knjige, kao i De laudibus Epidauri, još jedno djelo zabavljeno zavičajnom poviješću i običajima. Ferić je bio izrazito plodan epigramatičar: osim pet knjiga tematski raznovrsnih latinskih epigrama pisao je i epigrame u kojima je slavio dubrovačke pisce, zatim niz uglavnom satiričkih epigrama usmjerenih na suvremenike te više od tisuću epigrama temeljenih na Erazmo- vu djelu Apophthegmata. Pisao je pjesničke poslanice u latinskim heksame- trima upućene učenim poznanicima u inozemstvu, u kojima ih je često oba- vještavao o slavenskoj narodnoj poeziji. Usmena književnost južnih Slavena zaokupljala ga je čitav život, što se najbolje vidi iz njegovih stihovanih razrada hrvatskih poslovica te njihovih prijevoda na latinski. Konačno, Ferić je na hr- vatski preveo Fedrove basne, a sastavio je i stihovanu dvojezičnu biografiju slavnoga basnopisca Ezopa, na latinskom i hrvatskom jeziku.5 3 Za sveobuhvatniji prikaz ovoga pitanja s osvrtom na pojedine priređivačke pothvate vidi: Lupić 2012; Bratičević i Lupić 2013; Lupić 2014; Bratičević 2015. Ni najnovija povijest du- brovačke književnosti nema ništa reći o djelovanju dubrovačkih pisara; vidi Bojović 2014. 4 Prikaz Ferićeva književnog rada donose Pantić 1979. i Puratić 1982. 5 Navedeni popis djela i dalje je tek