Hrvatsko Proljeće I Matica Hrvatska U Hrvatskom Proljeću (149,9

HRVATSKO PROLJE]E I MATICA HRVATSKA U HRVATSKOM PROLJE]U

Deklaracija

Politi~ki, 1971. godina u Hrvatskoj po~inje 1967. godine. Sedamdesetpr- va, odnosno masovni pokret, odnosno Hrvatsko prolje}e, izrazi su za politi~ka zbivanja {to po~inju 1967. Deklaracijom o nazivu i polo‘aju hrvatskoga knji‘evnog jezika: tom deklaracijom Matica hrvatska i brojne ine hrvatske kulturne i znanstvene ustanove i udruge suprotstavile su se po- tiskivanju hrvatskoga i nadiranju srpskoga jezi~nog standarda u Hrvat- skoj. (U doba Sedamdesetprve jezik je dvojako politi~ki funkcionirao. Jezik je bivao znakom politi~koga prepoznavanja: ako bi netko, u slu~ajnome razgovoru, rekao »tisu}u« umjesto »hiljadu«, taj netko bi se time i politi~ki o~itovao, saznali biste odmah da je slu~ajni va{ sugovornik »hrvatski nacionalist«; jezi~ni kroatizmi tad su bili poput znaka ribe {to su ga crtali drevni kr{}ani, u znak prepoznavanja za progona kr{}ana u Rimskome Carstvu. No jezik je tad bivao i politi~ka {ifra: govorilo se, recimo, kako radni~ka klasa mora ovladati vi{kom vrijednosti, a htjelo bi se time kazati kako valja sprije~iti daljnji odljev kapitala iz Hrvatske; govor Sedamde- setprve valjalo bi danas zapravo prevoditi, za one koji nisu bili suvreme- nici politi~koga govora u {iframa.) Deklaraciju o hrvatskome jeziku komunisti~ke su vlasti proglasile deklaracijom hrvatskoga nacionalizma te su protiv Deklaracije i potpisnika Deklaracije pokrenule ‘estoku kampanju. Zaglu{na kampanja protiv Deklaracije i potpisnika Deklaracije uko- na~nome svome posljetku bila je me|utim kontraproduktivna: optu‘uju- }i hrvatske kulturne i znanstvene ustanove i udruge, tad i potom, da su mjesta nacionalisti~kog okupljanja, komunisti~ke vlasti pridonijele su tome da su te udruge i ustanove sredi{tima oporbenoga narodnog okupljanja doista i postale.

298 Matica i studenti

Kad su 1945. nasilno do{li na vlast, komunisti su kulturnoznanstvene ustanove i udruge u Hrvatskoj sveli na politi~ke zombije stranke na vlasti. Nakon 1945. Matica hrvatska tek je tavorila — no nakon Deklaracije,i hajke na Deklaraciju, Matica hrvatska {iroj je javnosti odjednom postala zanimljivom: otada pa do dr‘avnoga udara u Kara|or|evu (1967–1971) ogranci i povjereni{tva Matice hrvatske ni~u posvuda u Hrvatskoj, Mati- ~inih ~lanova–suradnika ve} je na desetke tisu}a (pa }e optu‘nica iz Ka- ra|or|eva Maticu optu‘iti da je postala masovna politi~ka stranka); raslo je i zanimanje za Mati~inu publicistiku te je Matica, uz mre‘u svojih ~asopisa, tad (1971) pokrenula i »Hrvatski tjednik«, novine visoke naklade. Ono {to je u slu~aju Matice hrvatske zna~ila Deklaracija, u slu~aju hrvatskoga sveu~ili{ta bili su izbori za studentskoga prorektora (1971). Na tim izborima kandidatu prore‘imskog Saveza studenata Hrvatske suprotstavio se neovisni kandidat (Ivan Zvonimir ^i~ak) — i pobijedio; kao i nakon Deklaracije, vlasti su me|utim na taj izbor uzvratile ‘esto- kim optu‘bama te su zahtijevale da studentski prorektor bude smijenjen (jer da je klerikalac i nacionalist); zaredali su, s time u svezi, studentski zborovi — i lavina je krenula, studentski zborovi izja{njavali su se, ve}i- nom, u prilog studentskome prorektoru; iz tog zborovanja (za ili protiv studentskoga prorektora) potekao je Pokret hrvatskih sveu~ili{taraca, {to }e potom pobje|ivati i na zborovima u Savezu studenata Hrvatske, dotada{njoj politi~koj transmisiji Saveza komunista. Me|u kulturnim i znanstvenim ustanovama i udrugama {to su poticale masovni pokret u Hrvatskoj, uz Maticu hrvatsku i hrvatsko sveu~ili{te isticalo se i Dru{tvo knji‘evnika Hrvatske.

Uloga inteligencije

U povijesnoj usporedbi, prije Hrvatskoga prolje}a hrvatski intelektualci — pjesnici ili jezikoslovci, recimo, ili pak sveu~ili{tarci — nikad nisu bili tako va‘an dru{tvenopoliti~ki ~imbenik, osim u doba narodnoga hrvatskog preporoda, odnosno ilirskoga pokreta, u prvoj polovici devetnaesto- ga stolje}a.

299 U suvremenoj pak usporedbi: i drugdje u komunisti~kome svijetu oporba komunisti~kome totalitarizmu, protjerana iz politike, oglasila bi se u kulturnoj sferi, a mjestom duhovnoga otpora bivala je i crkva (osobito katoli~ka i osobito u Poljskoj, i u Hrvatskoj). (U me|uvremenu, od Hrvatskoga preporoda do Hrvatskoga prolje}a, politi~ka uloga hrvatske inteligencije bivala je i upitnom — u prvoj Jugosla- viji, 1918–1941., recimo: dok je obi~an svijet tad listom pristajao uz demo- kratski nacionalni pokret, oko HSS–a, me|u hrvatskim intelektualcima razmjerno sna‘no bila je zastupljena i totalitarna politi~ka opcija, i lijeva i desna, a tako|er i unitaristi~ka jugoslavenska politi~ka opcija, premda je potonja nakon 1918. bila razgovijetno protuhrvatska. Ni nakon hrvatskoga prolje}a, u zbivanjima 1989/1990. hrvatska inteligencija nije pono- vila dru{tvenopoliti~ku svoju ulogu iz Sedamdesetprve.)

Reformisti u SK

[ira je javnost Matici hrvatskoj i hrvatskim sveu~ili{tarcima povla|ivala. Tome unato~, masovnoga pokreta u Hrvatskoj ne bi bilo da tom pokretu, objektivno, nije pomagala reformisti~ka struja u Savezu komunista Hr- vatske ({to }e potom u Kara|or|evu zbog toga biti osu|ena); ti hrvatski komunisti opirali su se pritiscima da masovni pokret bude nasilno suzbijen te je zbog toga taj pokret, do dr‘avnoga udara u Kara|or|evu, opstao; nadalje, ti su hrvatski komunisti iskazivali nezadovoljstvo polo‘ajem Hr- vatske u komunisti~koj Jugoslaviji te je masovnome nacionalnom pokretu u Hrvatskoj i to pridonijelo (Deseta sjednica CK SKH, recimo). No reformisti u SKH pribojavali su se da bi masovni pokret u Hrvatskoj, jednom potaknut, mogao izmaknuti kontroli te su bili skloniji tome da promjene u Jugoslaviji poti~u komorno, u partijskim »forumima«, negoli javno, »na ulici«. Spram masovnoga pokreta Sedamdesetprve reformisti u SKH bili su stoga ujedno i suzdr‘ani, nepovjerljivi (te bi se to ponekad i javno o~itovalo).

300 Masovni narodni pokret

Masovni pokret nastao je neo~ekivano — niti su potpisnici Deklaracije predmnijevali {to }e ta Deklaracija sve potaknuti, niti su oni koji su protiv Deklaracije pokrenuli kampanju predmnijevali {to }e ta kampanja sve potaknuti. Iznenadan, masovni narodni pokret nije potom imao jedinstvena sredi- {ta, nego je bio potican iz raznih ‘ari{ta, a poglavito iz Matice hrvatske, iz hrvatskoga sveu~ili{ta i iz Saveza komunista Hrvatske (iz SKH masovni pokret bio je, me|utim, i suzdr‘avan). Policentri~an, taj narodni pokret, nadalje, nije bio ni koordiniran, konsti- tutivna tri njegova sredi{ta nisu dogovorno djelovala. Vodstvo SKH i u‘a uprava Matice hrvatske u doba Hrvatskoga prolje}a samo su se u dva navrata sastali, no ni tad nije bilo ni{ta dogovoreno, bilo je to zapravo tek uzajamno upoznavanje i odmjeravanje. Analogno odnosu izme|u vodstva SKH i Matice hrvatske, me|u nekima od ~elnika u sredi{njici Matice hrvatske bilo je bojazni da bi studentski pokret mogao oti}i politi~ki predaleko; kontakata izme|u uprave Matice hrvatske i studentskoga vodstva nije bilo, no Mati~ine novine, »Hrvatski tjednik«, podupirale su Pokret hrvatskih sveu~ili{taraca, tako|er i kad je progla{en studentski {trajk na hrvatskome sveu~ili{tu. Koordinacije nije bilo ni izme|u vodstva studentskoga pokreta i vodstva SKH. Nadalje, ni Matica hrvatska nije djelovala iz jednoga sredi{ta, nego tako- |er policentri~no, bilo je zapravo toliko sredi{ta koliko je bilo ogranaka Matice hrvatske. U doba masovnoga pokreta broj Mati~inih ogranaka brzo se uve}avao, no ti novi ogranci nisu nastajali inicijativom Mati~ine sredi{njice, ve} su redovito nastajali na inicijativu »s terena«. Nadalje, sredi{njica Matice hrvatske u djelatnost ogranaka u pravilu nije se uple- tala. Mati~ini ogranci bili su autonomni koliko je to uop}e mogu}e. U sredi{njici Matice hrvatske pak (kao i u Mati~inim ograncima) zajedno su djelovale osobe razli~ita politi~koga podrijetla — od ~lanova Saveza komunista i biv{ih komunista pa do biv{ih zatvorenika u komunisti~kim tamnicama. Ni po politi~kome podrijetlu, ni po drugome kakvu kriteriju, u sredi{njici Matice hrvatske nije se, me|utim, o~itovala neka u‘a skupina {to bi usmjeravala djelatnost Mati~ine sredi{njice. Isto tako, na hrvatskome sveu~ili{tu iza kandidature alternativnog kan- didata za studentskoga prorektora nije stajala nikakva organizacija, iza

301 te kandidature (I. Z. ^i~ka) prvotno nije stajao nitko, osim njega sama, a sveu~ili{na ga je skup{tina spontano izabrala, u znak prosvjeda protiv tek prividnih izbora — izbora sa samo jednim kandidatom, prore‘imske studentske organizacije. Nadalje, na studentskim zborovima {to su potom zaredali na fakultetima i u studentskim domovima u Zagrebu, Rijeci, Zadru, Splitu, Osijeku — Pokret hrvatskih sveu~ili{taraca nije potaknula neka (prevratni~ka) organizacija, nego je masovni studentski pokret na tim zborovima spontano nastao. U policijskoj, totalitarnoj dr‘avi — a to je ipak bila i titoisti~ka »samou- pravna« Jugoslavija — masovni oporbeni politi~ki pokret nije se ni moga- o druk~ije dogoditi nego spontano. (Nakon 1945. u Hrvatskoj je bilo na stotine poku{aja da se organizira ilegalni, podzemni pokret otpora, no svaki poku{aj organiziranoga pokreta otpora politi~ka bi policija suzbila, redovito ve} u za~etku.) Ina~e sveznaju}oj i svemo}noj komunisti~koj politi~koj policiji spontani pokreti otpora bili su me|utim neuhvatljivi, bili su nepredvidljivi. Posvuda u komunisti~komu svijetu, a ne tek u Hrvatskoj, masovni pokreti otpora bili su stoga, sve u svemu, spontani. (Kad je 1956. izbila ma|ar- ska pobuna, jedan je moj znanac napomenuo: »U komunizmu policija zna sve o svakome, samo ne zna da se milijunske mase valjaju ulicama i da je revolucija«.) Optu‘nica iz politi~kih procesa u Hrvatskoj nakon Kara|or|eva bila je izmi{ljena: niti je u sredi{njici Matice hrvatske djelovala (fa{istoidna) kontrarevolucionarna grupa {to da je organizirala masovni pokret uHr- vatskoj i njime ravnala — niti je taj masovni pokret uop}e bio s jednoga mjesta organiziran. (S time u svezi: tko se u doba komunizma politi~ki zbog i~ega vlastima zamjerio, a bio je Hrvat, taj bi vlastima odmah bio i hrvatski nacionalist, usta{a pobli‘e — {to je, primjerice, zadesilo Andriju Hebranga; analogno, nacionalistom bi bivao i svatko tko se u isto~noeu- ropskome komunisti~kom imperiju vlastima zamjerio, a nije bio Rus.)

Hrvatska dr`ava

Hrvatska javnost prete‘no nije bila naklonjena ni Jugoslaviji, ni komunizmu (pa ni u njegovoj titoisti~koj ina~ici), nego je htjela zasebnu demo- kratsku hrvatsku dr‘avu, zapadnja~koga tipa.

302 No izgleda na samostalnu hrvatsku dr‘avu u onaj mah nije bilo. Sedam- desetprve hrvatska je javnost stoga bila voljna poduprijeti reformiste u SKH/SKJ, pod uvjetom da te reforme ne budu tek prividne, nego temeljite. U povijesnoj usporedbi: izgleda na samostalnu hrvatsku dr‘avu tradicionalno nije bilo, pa je hrvatska politika tradicionalno bila reformisti~ka, te‘ila je hrvatskoj dr‘avi u sklopu politi~ke zajednice u kojoj se Hrvatska zatje~e, preure|enjem te zajednice. Tako preporodni narodni pokret (ilirski pokret), kojim novija hrvatska povijest po~inje, ho}e hrvatsku dr- ‘avu reformiranjem Habsbur{ke Monarhije; potom se prava{i u neko doba dodu{e uzdaju u propast Monarhije (u ratu s Francuskom ili Rusi- jom), no kad se to nije zbilo, priklanjaju se i oni zamisli hrvatske dr‘ave u sklopu preure|ene Habsbur{ke Monarhije; potom, u prvoj Jugoslaviji, Stjepan Radi} i narodni pokret {to ga je Radi} potaknuo zahtijevaju hrvatsku dr‘avu u sklopu ju‘noslavenske politi~ke zajednice konfederativnoga tipa; potom je usta{ki pokret dodu{e htio neovisnu hrvatsku dr‘a- vu, ali je (1941) pristao i na dr‘avu ograni~ena, pa i bitno ograni~ena su- vereniteta; potom je, nakon Sedamdesetprve i Hrvatska demokratska zajednica pristajala na hrvatsku dr‘avu {to bi bila u sklopu reformirane, konfederativne Jugoslavije (ne tek iz oporbe, ve} i nakon {to je 1990. do{la na vlast u Hrvatskoj).

Povijesni kompromis

Za temeljite reforme u Jugoslaviji Sedamdesetprve bilo je posljednji ~as. Jugoslavenski samodr‘ac Josip Broz Tito u doba Sedamdesetprve bio je ve} star i vladala je zabrinutost da }e nakon njegove smrti Jugoslavija utonuti u novi balkanski mete‘ — ta crna prognoza bila je op}e mjesto u predvi|anjima o sudbini Jugoslavije nakon Tita. Nesklona komunizmu i Jugoslaviji, hrvatska je Sedamdesetprva, u tim okolnostima, ponudila dvostruki povijesni kompromis — i komunistima u Jugoslaviji, i Jugoslaviji. Sedamdesetprve hrvatska je javnost, barem za neko vrijeme, bila voljna pristati na Jugoslaviju, no pod uvjetom da se ta Jugoslavija reformira u zajednicu nacionalnih dr‘ava konfederativnoga (konsenzualnog) tipa. Pod tim uvjetom hrvatska je javnost ujedno, za neko vrijeme barem, bila voljna pristati na komunisti~ku vladavinu u Hrvatskoj.

303 Taj povijesni kompromis u Hrvatskoj je u doba Sedamdesetprve bio po~e- o funkcionirati: vodstvo SK Hrvatske zauzimalo se za reformu jugoslavenske federacije, k tomu, to je vodstvo toleriralo svojevrstan politi~ki pluralizam u Hrvatskoj ({to je nastajao »politizacijom« hrvatskih kulturnih ustanova i osamostaljivanjem dotada{njih politi~kih produ‘etaka Saveza komunista, poput Saveza studenata Hrvatske); zauzvrat, hrvatska je javnost SK Hrvatske po~ela podupirati, a komunisti~ki prvaci (Sav- ka Dab~evi} Ku~ar, Miko Tripalo i ini reformisti u SK) u Hrvatskoj su odjednom postali omiljeni: na izborima Sedamdesetprve — i kad bi ti izbori bili posve slobodni — SK Hrvatske zacijelo bi nadmo}no bio pobijedio, alternativne liste jedva da bi i bilo (u usporedbi: nikad dotad, niti nikad nakon Sedamdesetprve, komunisti na slobodnim izborima u Hrvat- skoj ne bi imali izgleda).

Perspektive reformi

Koji bi bio kona~an ishod reformi u Jugoslaviji? Jugoslavija je bila mjesto raznih naroda, raznih vjera, raznih civilizacija (pa stoga i raznih vrijednosnih sustava i dru{tvenih psihologija), a bila je i mjesto raznih razina gospodarskoga razvitka (te Jugoslavijom nije tekla tek razdjelnica izme|u Istoka i Zapada, nego i razdjelnica izme|u Sjevera i Juga). Druge takve dr‘ave u Europi nije bilo, Jugoslavija je doista bila umjetna tvorevina par excellence, te ni reformirana Jugoslavija ne bi opstala, i ona bi se naposljetku raspala — ako ne prije, raspala bi se 1989/1990. kad su se u op}em slomu komunizma u Europi uru{ile sve europske komunisti~ke politi~ke i vojne zajednice (Var{avski pakt, Sovjetski Savez, Jugo- slavija, ^ehoslova~ka). Komunizam pak — povijesni, realni komunizam — u svim svojim ina~i- cama bio je totalitarizam. Gdje god bi, redovito nasilno, do{la na vlast, komunisti~ka Partija htjela je biti apsolutnim sredi{tem dru{tvene mo}i, uspostavila bi savr{en monopol — monopol i vlasti, i vlasni{tva, i ideolo- gije. Povijesni, zbiljski komunizam politi~ki vazda je bio policijska dr‘a- va, duhovno bio je jednoumlje, materijalno bio je dru{tvo oskudice. Kao alternativa gra|anskome (civilnom) dru{tvu zapadnja~ke civilizaci- je — u tomu svojemu navodnom povijesnom poslanju komunizam je bivao besmislen.

304 Reforme komunizma u Jugoslaviji dovele bi stoga naposljetku do propasti komunizma u Jugoslaviji. Isto tako, reforme Jugoslavije dovele bi naposljetku do propasti Jugosla- vije. No komunizam u Jugoslaviji i Jugoslavija, a i komunizam uop}e, ionako su propali, i morali su naposljetku propasti. U pitanju — u posljednjoj konzekvenciji — nije bilo da li }e se to zbiti, nego kad }e se i kako }e se zbiti. U usporedbi sa svima inim europskim komunisti~kim dr‘avama,aiuus- poredbi s euroazijskim Sovjetskim Savezom — u Jugoslaviji se to zbilo na najgori na~in. Sedamdesetprva bila je pak {ansa — i bila je posljednja {ansa — da se to dogodi bez dramati~nih potresa, postupno i nenasilno. Predvidivo, u procesu nenasilne i postupne tranzicije iz komunizma i Ju- goslavije reforma jugoslavenske federacije vodila bi konfederalizaciji Ju- goslavije, konfederalizacija Jugoslavije vodila bi (no ne nu‘no za Titova ‘ivota) osamostaljenju dr‘ava–~lanica te konfederacije; simetri~no, politi~ka liberalizacija u Jugoslaviji vodila bi fakti~nome politi~kom pluraliz- mu (u Hrvatskoj to se je Sedamdesetprve bilo zbilo), de facto politi~ki pluralizam vodio bi u institucionaliziran politi~ki pluralizam, u parlamen- tarnu demokraciju; privredna pak reforma vodila bi u tr‘i{no gospodarstvo, tr‘i{no gospodarstvo vodilo bi restauraciji kapitalizma i reprivati- zaciji vlasni{tva. Koraci u tom smjeru bili su, potencijalno, Ustavni amandmani 1971. godine kojima je Jugoslavija, u na~elu, reformirana u konsenzualnu zajednicu nacionalnih dr‘ava, a u tom smjeru vodila je, potencijalno, i istodob- na liberalizacija politi~koga i gospodarskog sustava u Jugoslaviji. No potom su dr‘avnim udarom u Kara|or|evu (prosinca 1971) reforme u Jugoslaviji zapravo suspendirane.

I titoizam je totalitarizam

Samoupravni socijalizam nastao je u Jugoslaviji nakon {to se je Tito 1948. godine sukobio s Kominformom, odnosno sa Staljinom. Sukob sa Staljinom u Jugoslaviji posljedovao je (no ne odmah) zdu{nim raskrinkavanjem staljinizma.

305 Dotad, me|utim, Jugoslavija je me|u sovjetskim satelitima prednja~ila u izgradnji socijalizma, po sovjetskome kalupu, bila je uzorna dr‘ava na- rodne demokracije. Sukob Tita i Staljina nije bio na~elne naravi, niti ga je Tito i~im izazvao, ve} je taj sukob potaknula Staljinova paranoja. Gorljiva jugoslavenska kritika staljinizma bila je stoga, objektivno, i ra- zorna autokritika jugoslavenskih komunista. Tu konzekvenciju u vodstvu KPJ izveo je me|utim samo Milovan \ilas (dotad ina~e staljinisti~ki ultra{); \ilas je stoga predlo‘io da se u Jugoslaviji odustane od jednostrana~ja, a Komunisti~ka partija da se socijaldemokratizira — i zavr{io je u zatvoru. Tito je pak, posvjedo~iv{i svoju pravovjernost, na Staljinovu ideolo{ku anatemu uzvratio prisilnom kolektivizacijom sela, po sovjetskom uzor- ku, i Golim otokom. Razdoblje odmah nakon raskida sa Kominformom bilo je doba valjda najcrnijega staljinizma u Jugoslaviji — staljinizma bez Staljina, pa i protiv njega, no ipak staljinizma. I unutarnjopoliti~ki i vanjskopoliti~ki Titu je me|utim potom ipak bilo oportunije da ne bude tek pravovjerni staljinist i »nevina ‘rtva« Staljino- ve paranoje, ve} da sebe i jugoslavenski komunizam predstavi kao ne{to drugo i samoniklo, {to bi dapa~e bilo i svjetskopovijesna alternativa so- vjetskomu komunisti~kom modelu (taj je povijesni redizajn ujedno uga- |ao Brozovoj ta{tini). Iz racionalizacije sukoba sa Staljinom, iz naknadnoga domi{ljanja, nastao je tako — neprestanim reformama od pedesetih godina nadalje — jugoslavenski samoupravni socijalizam {to }e se od sovjetskoga komunisti~kog modela na posljetku razlikovati u svemu, osim u bitnome: i u sa- moupravnoj Jugoslaviji samoupravljao je ipak jugoslavenski samodr‘ac, samoupravljalo je jednostrana~je i jednoumlje, i ta je dr‘ava bila ipak policijska dr‘ava — i titoizam je bio totalitarizam, totalitarizam s ljudskim likom, no ipak totalitarizam.

Osna`enje apsolutizma

Sedamdesetprve titoisti~ki prosvije}eni apsolutizam dvojako je, me|u- tim, doveden u pitanje. U Hrvatskoj je Sedamdesetprve nastao masovan narodni pokret; taj pokret nastao je spontano, bio je samosvojan, i, samim time, bio je izazov ap- solutnoj monarhiji u titoisti~koj Jugoslaviji.

306 Isto tako, uspostavljaju}i suverena nacionalna sredi{ta mo}i, ni konfederalizacija Jugoslavije nije bila kompatibilna s apsolutnom monarhijom u titoisti~koj Jugoslaviji. U dilemi izme|u reformi i samodr‘avlja u Jugoslaviji Broz Tito odlu~io se (nakon stanovita oklijevanja) narodni pokret u Hrvatskoj nasilno suzbi- ti, a usput pomesti i reformiste u Jugoslaviji uop}e (osim u Hrvatskoj, jo{ i u Sloveniji, u Srbiji i u Makedoniji). Liberalne i, u tendenciji, konfederalisti~ke reforme iz Sedamdesetprve nakon Kara|or|eva nisu me|utim bile opozvane, naprotiv, ustavni amandmani iz 1971. recipirani su u jugoslavenski ustav iz 1974. — no nakon Kara|or|eva te su reforme formalizirane, svedene su na puke dru{tvenopoliti~ke rituale. Iza pravnoga privida, u Jugoslaviji je nakon dr‘avnoga udara u Kara|or- |evu osna‘en Brozov apsolutizam, u~vr{}eno je jednostrana~je i jednoumlje.

Kara|or|evo i srpski nacionalizam

Postupnom demokratizacijom i konfederalizacijom Jugoslavije komunisti su narodnu potporu mogli ste}i ne tek u Hrvatskoj ve} posvuda u Ju- goslaviji, osim u nacionalisti~kim srpskim krugovima. U Srbiji je me|utim u onaj mah na vlasti bilo razmjerno liberalno i euro- peisti~ko vodstvo SK Srbije, oko Latinke Perovi} i Marka Nikezi}a (zbog toga }e i to vodstvo nakon Kara|or|eva biti smijenjeno) — i, ako ikad, ra- zlo‘it sporazum sa srpskom politikom bio je ba{ u doba Sedamdesetprve izgledan. Sedamdesetprvu u Hrvatskoj, i liberalne reforme u Jugoslaviji uop}e, nije suzbio srpski nacionalizam, nego jugoslavenski samodr‘ac, Broz Tito (ina~e Hrvat) i osobe u koje se Broz tad najvi{e pouzdao: Edvard Kardelj (Slovenac) i Vladimir Bakari} (tako|er Hrvat). Oslonili su se pritom, me|u ostalim, i na srpski nacionalizam. Za dr‘avni udar u Kara|or|evu odlu~an nije bio studentski {trajk u Hr- vatskoj, ni ovaj ili onaj napis ili govor nekoga iz Matice hrvatske — ve} su demokratizacija i konfederalizacija Jugoslavije kao takve bile nespojive s makar i »prosvije}enim« apsolutizmom u Jugoslaviji.

307 Apsolutizma u Jugoslaviji, jednostrana~ja i jednoumlja u Jugoslaviji — toga se pak Tito i titoisti~ka ~vrsta jezgra u SKH i SKJ nisu bili voljni odre- }i; u Kara|or|evu to se definitivno ispostavilo.

Optu`nica iz Kara|or|eva

Na sastanku s vodstvom KPH i potom s pro{irenim Predsjedni{tvom KPJ, 1. prosinca 1971. u Kara|or|evu, jugoslavenski samodr‘ac Josip Broz Tito proglasio je da je u Hrvatskoj u tijeku nacionalisti~ka kontrarevolu- cija {to bi htjela uspostaviti hrvatsku dr‘avu nalik na usta{ku NDH,au epicentru fa{istoidne kontrarevolucije da je Matica hrvatska. Na iznenadnome tome ad hoc sastanku, sazvanome zbog politi~ke situacije u Hrvatskoj, Broz Tito je, me|u ostalim, kazao: »Mi smo ovdje, u diskusiji, vidjeli dobar deo razloga koji su doveli do jedne takve pojave kao {to je masovni {trajk studenata koji je imao tendenciju da preraste u jedan op{ti, generalni {trajk ne samo studenata, nego i radni~ke klase, da uko~i ~itav ‘ivot. Ve} i sama najava takvog generalnog {trajka je kontrarevolucionarna pojava«. Nadalje: »[trajk na Univerzitetu nije stvar samo studenata. Tu postoji jedna grupa ve} dosta poznatih negativnih ljudi koja iza toga stoji. Znamo da postoji takozvani revolucionarni komitet pedesetorice — a ja ga nazivam kontrarevolucionarnim — koji rukovodi svim tim akcijama. Tu su ~etvori- ca–petorica onih koji su glavni, ali mi znamo da ih ima mnogo vi{e. To je organizacija koja radi i ilegalno, a ‘ari{te toga je Matica hrvatska«. Nadalje: »Mnogo je vremena izgubljeno, a {ovinizam je rastao i doveo je danas do tih dimenzija sa kojima ja ne znam kako }emo sada iza}i na kraj. Kad je drug Tripalo rekao da {ta mo‘e sva{ta da se dogodi, to je mene pecnulo. [ta mo‘e da se dogodi? Jasno, kada bismo mi po~eli praviti gluposti, kada bismo po~eli hajku u Hrvatskoj, time bismo mi uzbudili, jer je psihoza mase do te mjere raspirena, da bi nas svaki nepametni korak mogao dove- sti do te{ke situacije. [to onda imamo? Imamo ili gra|anski rat {to je vrlo opasna stvar, ili bismo morali preduzeti mjere koje bi sprije~ile gra|anski rat. A vi znate {to to onda zna~i, kakve bi to mjere mogle da budu«. Nadalje:

308 »^injenica je da je Matica hrvatska danas broj~ano vrlo jaka. Kakvi su to elementi unutra? Ja ne bih rekao da su to nesvjesni antisocijalisti~ki elementi. To su svjesni antisocijalisti~ki elementi. Meni se stalno vrti u glavi da takvu jednu organizaciju, koja je dobila ovdje ocjenu kao jedna organizacija svih mogu}nosti, skalupljenih zbrda–zdola i koja nema nikakve veze sa socijalizmom — da takvu organizaciju mi danas veoma te{ko mo- ‘emo zabraniti. Vi ste tu krparili, vi ste mislili da }ete sa par komunista, koje }ete unutra infiltrirati na izvjesna mjesta, preporoditi Maticu hrvatsku. Me|utim, nije se Matica preporodila nego su se ti komunisti srodili sa tim elementi- ma unutra«. Sve u svemu, glede Matice hrvatske Broz Tito je ustvrdio: »Kad bi se donijela odluka da zabranimo Maticu imali bismo halo u Hr- vatskoj, imali bismo veoma te{ke posljedice«. No, ujedno je zaklju~io: »Ali, ja mislim da treba odmah da idete u akciju protiv onih koji su sada najglasniji, koji vama najvi{e {tete i koji su ve} odavno zaslu‘ili da budu ne samo izolirani, ve} i potpuno onemogu}eni. Oni se, me|utim, jo{ uvijek {etaju i pi{u sva{ta. Kao {to sam kazao, Matica hrvatska postala vam je paralelna partija koja je danas vrlo sna‘na. Iz njenog krila priti~u antisocijalisti~ke organizacije koje nisu samo protiv vas i rukovodstva Jugo- slavije, nego su protiv jugoslavenske dr‘ave kao cjeline. Kao {to ste vi re- kli, oni nisu za ovakvu dr‘avu, ve} za neku drugu, tipa Paveli}a«. Ustvrdiv{i, dakle, u Kara|or|evu kako je Matica hrvatska postala opa- sno sredi{te i protukomunisti~koga i protudr‘avnoga djelovanja u Hrvat- skoj, Broz Tito zaklju~io je kako protiv Matice hrvatske ba{ zbog toga valja postupati oprezno; odnosno, odre|enije — zaklju~io je kako protiv Ma- tice hrvatske ne valja i}i frontalno, nego selektivno.

Odgovor Hrvatskoga tjednika na optu`be

U Kara|or|evu Broz Tito okomio se i na tisak u Hrvatskoj, a osobito na tisak Matice hrvatske: »U {tampi, naro~ito Matice hrvatske, aliiuVje- sniku i drugim listovima — u nekima vi{e u nekima manje — ti razni antisocijalisti~ki, antisamoupravlja~ki elementi daju takve izjave koje su apsolutno protuustavne, koje su ka‘njive i tra‘e gonjenje. Oni slobodno

309 istupaju, a nikome se ni{ta ne doga|a. I ja sam morao drugovima kazati da je to nepodno{ljivo«. U ono doba Matica hrvatska bila je najve}i nakladnik knjiga i najve}i nakladnik periodike u Hrvatskoj. Nakladni zavod Matice hrvatske tiskao je oko tri stotine knjiga godi{nje, a nakladni~ka sredi{ta bili su i ogranci Matice hrvatske. Mati~ini ~asopisi, diljem Hrvatske, bili su pak: u Zagre- bu »Kolo« i »@ivot umjetnosti«, u Karlovcu »Svjetlo«, u Puli »Istarski mo- zaik«, u Rijeci »Dometi«, u Zadru »Zadarska revija«, u Splitu »Mogu}nosti«, »Pogledi« i »^akavska ri~«, u Dubrovniku »Dubrovnik«, u Vukova- ru »Ogledi«, u Osijeku »Revija«, u Po‘egi »Hrvatska pokrajina«, u Pakra- cu »Pakrac danas«, u Sisku »Rije~i«. Nadalje, Matica je u Zagrebu objavljivala »Hrvatski znanstveni zbornik«, a zbornike su objavljivali i neki od ogranaka Matice (u Gospi}u, Kri‘evcima, Po‘egi i @upanji); nadalje, u Zagrebu je Matica prigodno objavljivala i Izvje{}a Matice hrvatske, a pri- godne su publikacije objavljivali i neki od ogranaka Matice. U travnju 1971. sredi{njica Matice hrvatske u Zagrebu pokrenula je »Hrvatski tjednik«, novine »za kulturna i dru{tvena pitanja«, u nakladi od 35.000 primjeraka: za takvu vrstu novina bila je to iznimno visoka naklada; no i ta se naklada brzo pove}avala, te se nakon tek tridesetak brojeva tira‘a »Hrvatskog tjednika« pribli‘no u~etverostru~ila, s tendencijom i daljnje- ga porasta (31. broj Hrvatskoga tjednika tiskan je u 130.000 primjeraka, a 34. broj naru~en je u 180.000 primjeraka — no vlasti su daljnje objavlji- vanje »Hrvatskoga tjednika« tad sprije~ile). Knjigama i mre‘om svoje periodike Matica hrvatska komunicirala je ipak tek s uskim dru{tvenim slojem, prete‘no intelektualaca. Mati~in Hrvatski tjednik ~itao je, me|utim, i »obi~an svijet«, tim tjednikom Mati- ca hrvatska doprla je bila i do {irokih narodnih slojeva. Nakon Kara|or|eva u Matici hrvatskoj valjalo je stoga odlu~iti, ponajpri- je, ve} o sljede}em broju »Hrvatskoga tjednika«, a i o »Hrvatskome tjed- niku« uop}e. Kampanjâ protiv Matice hrvatske bivalo je i prije Kara|or|eva, jo{ od De- klaracije o imenu i polo‘aju hrvatskoga jezika (1967). U upravi Matice hrvatske bilo je stoga i iluzija da }e i nepogoda iz Kara|or|eva s vreme- nom nekako ipak minuti — pa je bilo i sugestija da »Hrvatski tjednik« u me|uvremenu izmijeni ure|iva~ku politiku i odustane od napisa {to bi vlastima mogle dati povoda za daljnje napadaje na Maticu hrvatsku. Uredni{tvo »Hrvatskoga tjednika« na to nije pristalo, nego je ponudilo kolektivnu ostavku — a odlu~ilo je i da svoju ostavku javno obrazlo‘i. U toj izjavi za javnost uredni{tvo »Hrvatskoga tjednika« odbacilo je optu‘- be kojima je bilo izlo‘eno i stalo je iza dotada{nje svoje ure|iva~ke politi-

310 ke. Izjava uredni{tva »Hrvatskoga tjednika« bila je naslovljena »^uvanje nade« i, u bitnome, glasila je: »Vi{e ni{ta ne mo‘emo re}i. Svaka na{a izjava pove}ava ve} postoje}i ili zapo~inje novi nesporazum. Pred tom iracionalnom ~injenicom mi smo potpuno nemo}ni. Povijesni vjetar pomutio je jezike! (...) Nije nam pomo- gla ni o~iglednost, ni banalnost: netko je uvijek izvrtao smisao na{ih programa! Nisu nam pomagali ni dokazi ni obja{njenja: uvijek je netko obr- nuo njihov sadr‘aj i svrhu. I nema tako jednostavnih misli, tako pripro- stih ‘elja koje ne bi postale subverzivne ve} zato {to ih mi zastupamo! (...) Jedino pravo u kojem smo se mogli osje}ati sigurni bilo je pravo na zadnja pitanja. Svemir nam je prepu{ten na meditaciju bez ikakvih nesporazu- ma. Mogli smo se slobodno diviti veli~ini drugih i postupati mazohisti~ki prema sebi! Sav prostor nestvarnog prepu{ten nam je na uporabu i za prijateljske susrete. Mi smo dobili prava koja ni od koga ni{ta ne tra‘e! Hrvatski idealizam mogao se razmahati do suicida, do rasapa u izmaglici! (...) Zemlja nije samo mjesto na{eg porijekla: Ona je materijal cijelog na- {eg ‘ivota, njegova mjera, jedini prostor po kojem stvarno postoji. I ma koliko bili veli~anstveni prizori neba {to nam je naklonjeno, nas uvijek odr‘ava jedan prisni predjel i prava {to ih na njemu imamo! A to je Hrvat- ska. Iz nje po~inje povijest na{eg srca i na{e du{e, prve pouke zemlje i svijeta. (...) Jedini grijeh {to ga u sebi mo‘emo otkriti, to je Hrvatska! (...) Na{ rad je do‘ivio politi~ku osudu s najvi{eg mjesta na{e federativne zajednice. A mi se na drugi na~in ne znamo zauzimati za one programe koje smatramo novo{}u i napretkom za cijelo na{e dru{tvo i za na{u domovi- nu: slobodu i pravdu samoupravnog socijalizma. Zato smo podnijeli ostavku izdava~u na{eg lista. Prihvativ{i tu ostavku, Izvr{ni odbor Mati- ce hrvatske odlu~io je da nastavi izdavanje lista s drugom redakcijom. (...) Napu{taju}i »Hrvatski tjednik« mi ne napu{tamo nadu koja nas je u njemu skupila. Uvjereni smo da je ona zajedni~ka svima koji budu}nost na{e zemlje i budu}nost svijeta zami{ljaju kao doba slobode i pravde, jedino doba koje mo‘e osigurati smisao ~ovjekovih snova, ~ovjekove povijesti: od prvog dodira s materijom do posljednjeg pogleda u svjetlost neba. Jer: niti smrt u{utkava sve mrtve, niti {utnja ukida svaku nadu!«

311 Odgovor Matice hrvatske na optu`be

Svoju ostavku uredni{tvo »Hrvatskoga tjednika« podnijelo je na sjednici Izvr{noga odbora Matice hrvatske odr‘anoj 6. i 7. prosinca 1971. Bila je to prva sjednica Izvr{noga odbora nakon Kara|or|eva, pa je na dnevnome redu sjednice bila izjava za javnost kojom bi — nakon »Hrvatskoga tjednika« — i Matica hrvatska odgovorila na optu‘nicu iz Kara|or|eva. Zapisnik te sjednice ne mogu doslovno navesti. Naime, pri udaru na Ma- ticu hrvatsku policija je oduzela velik dio dokumentacije o Mati~inoj djelatnosti. Najva‘niji dio oduzete dokumentacije javni tu‘itelj potom je predao sudu, jer da je to dokazni materijal u procesu protiv skupine du‘- nosnika Matice, pred okru‘nim sudom u Zagrebu. Me|u optu‘enima bio sam i ja te sam, sukladno Zakonu o krivi~nom postupku, zatra‘io uvid u dokumentaciju na koju se javni tu‘itelj pozivao i tu sam dokumentaciju ekscerptirao. Zapisnik o posljednjoj sjednici Mati~ina Izvr{noga odbora, 6. i 7. prosinca 1971., navest }u prema onim svojim zatvorskim pribilje{kama — budu}i da dokumentacija s procesa Mati~inim du‘nosnicima Matici hrvatskoj nije vra}ena. Prema zatvorskoj mojoj pribilje{ci, zapisnik sjednice Mati- ~ina Izvr{noga odbora, 6. i 7. prosinca 1971, glasi: »Dnevni red: izjava Iz- vr{noga odbora u povodu posljednjih politi~kih ocjena rada Matice hrvatske; razno. Izvr{ni odbor odlu~io je da dade tu izjavu te da se sutra ponovno sastane i raspravi prijedlog teksta izjave«. Zapisnik pak o nastavku te sjednice Mati~ina Izvr{noga odbora, 7. prosinca 1971., u mojoj pribilje{ci glasi: »Rasprava o prijedlogu teksta Izjave {to ga je pro~itao Jonke. S malim primjedbama i dopunama Izvr{ni odbor prihva}a tekst izjave Izvr{nog odbora, a i kratku izjavu Predsjedni{tva Matice hrvatske od 3. prosinca 1971. Ivi~evi}: izvje{}uje da je uredni{tvo Hrvatskoga tjednika odlu~ilo dati kolektivnu ostavku. Izvr{ni odbor tu ostavku prihva}a. Jonke, u ime Izvr{noga odbora: mo‘e li uredni{tvo urediti jo{ jedan broj Hrvatskoga tjednika sa izjavama Izvr{noga odbora i Predsjedni{tva u ostavci? Gotovac i Ivi~evi} u ime uredni{tva pristaju da urede taj broj Hrvatskoga tjednika — s izjavama Izvr{noga odbora i Pred- sjedni{tva Matice hrvatske, te s izjavom uredni{tva Hrvatskoga tjednika u ostavci. Jonke konstatira da se sad postavlja pitanje formiranja novog uredni{tva Hrvatskoga tjednika. Izvr{ni odbor zaklju~uje: o novom uredni{tvu Hrvatskoga tjednika raspraviti na sljede}oj sjednici Izvr{nog odbora 13. prosinca, te na sjednici Glavnog odbora 20. prosinca«. Poput uredni{tva »Hrvatskoga tjednika« — i Izvr{ni odbor Matice hrvatske u izjavi za javnost odbacio je optu‘nicu iz Kara|or|eva i stao je iza do-

312 tada{nje svoje djelatnosti. Ta izjava Izvr{noga odbora Matice hrvatske, u bitnome, glasi: »Smatramo u svakom slu~aju da treba ve} sada naglasiti, da s obzirom na glasove i prigovore zbog nacionalizma, {ovinizma i sl. Matica hrvatska ne mo‘e na sebe preuzeti nikakve odgovornosti i krivnje. Ona je s odu{evlje- njem prihvatila demokratizaciju socijalisti~kog dru{tva u nas, ali nije kriva zbog mnogih neravnopravnosti u politi~kom i gospodarskom ‘ivotu, koje su dugo, pa i danas ostale. Matica hrvatska je s odobravanjem i s veli- kim povjerenjem u na{e politi~ke avangardne snage prihvatila na~ela sa- moupravnosti, ali nije kriva {to su akumulaciju, taj plod radnih ruku svih naroda ove zemlje, prigrabile antisamoupravne i antisocijalisti~ke snage i {to je pro{irena reprodukcija, dakle najva‘niji faktor dru{tvene obnove i napretka uop}e, prepu{tena grupnom financijskom kapitalu. Matica hrvatska je s razumijevanjem i odobravanjem prihvatila dru{tvenu i pri- vrednu reformu, ali ona nije kriva {to su bitna pitanja deviznog, bankar- skog i vanjskotrgovinskog re‘ima ostala do danas nerije{ena, kao stalni izvor nezadovoljstva, kao i stvarne proizvodne i dru{tvene nedjelotvor- nosti. Matica hrvatska se uop}e nije bavila niti je imala namjeru i mogu}nosti baviti se generalnim problemima politi~kih zbivanja, ona je vje- rovala u racionalno i razborito vo|enje dru{tvenog ‘ivota, ali nije kriva zbog te{kih prilika na selu, zbog pogre{nih investicija ili zbog bolne i kob- ne emigracije hrvatskog ‘ivlja, i ne samo hrvatskog, i zbog njihovog pe- ~albarskog ‘ivota u tu|ini. I tu le‘e izvori mnogih nezadovoljstava, pa i nacionalizma, a ne le‘e u krilu Matice hrvatske«. Nadalje: »U svojoj dugoj i svijetloj povijesti Matica hrvatska i njezini nebrojeni ~lanovi, oni davno nestali, kao i ovi danas diljem domovine, u najve}oj su mjeri sudjelovali u stvaranju i objavljivanju kulturnih vrijednosti prven- stveno hrvatskog naroda, ali i drugih s kojima je na{ narod na ovom pro- storu ‘ivio ili s kojima je dolazio u doticaj. Stvaraju}i i objavljuju}i te vrijednosti Matica hrvatska je to radila i mogla je to raditi samo u javnosti i pred licem javnosti. Tako je bilo u veliko doba hrvatskog preporoda, u godinama ilirizma, godine 1848, u vrijeme Bachova apsolutizma, u dugim i tu‘nim godinama hrvatsko–ugarske nagodbe i vladavine Khuena Hé- derváryja, tako je bilo i kasnije, u svim povijesnim razdobljima, mra~nim i svijetlim, u godinama uspona i u trenutcima isku{enja, kad god je bila slobodna. A bila je slobodna onda kad je njezin narod bio slobodan, to~nije kao jedno od sna‘nih sredi{ta njegove kulturne svijesti, bila je ~esto i slobodnija, ukoliko je kulturna svijest uop}e slobodnija i manje uvjetovana povijesnim i svakodnevnim zbivanjima.

313 (...) Djeluju}i tako pred licem javnosti na punom danjem svjetlu, to~no je da je Matica hrvatska naro~ito, i mo‘da prije mnogih drugih, nagla{avala potrebu stvarne ravnopravnosti svih na{ih naroda, a da je to zaista potrebno i da je u tome imala pravo, dokazuju i napokon izvr{ene izmjene ustava SFRJ i izmjene ustava SR Hrvatske, koje su u toku, a kojom prilikom je upravo nacionalna i republi~ka dr‘avnost nagla{ena i u~vr{}ena kao neophodan preduvjet i jamstvo ravnopravnosti (...) To je sve {to u ovom trenutku Izvr{ni odbor Matice hrvatske mo‘e re}i svom narodu i cjelokupnoj javnosti ove zemlje«. U kratkoj pak izjavi predsjedni{tva Matice hrvatske re~eno je bilo, u bitnome, da je Mati~ina djelatnost javna, da u toj djelatnosti Matica ni~im nije povrijedila svoja Pravila te da }e se uskoro odr‘ati Mati~ina glavna skup{tina, kojoj }e Upravni odbor podnijeti op{irno izvje{}e o radu. Predsjedni{tvo je, naknadno, odlu~ilo da tu izjavu ne objavi, jer da je kon- zumirana u izjavi Izvr{nog odbora. U ostavci za tisak uredni{tvo je pripremilo izvanredni broj »Hrvatskog tjednika«, u kojem su bile one dvije izjave (Izvr{nog odbora Matice hrvatske i uredni{tva »Hrvatskog tjednika«). U tiskari Vjesnika izvanredni broj »Hrvatskog tjednika« bio je ve} slo‘en za tisak — no vlasti su potom sprije~ile da taj slog bude otisnut.

Ostavka Izvr{nog odbora Matice hrvatske

Na sjednici 6. i 7. prosinca 1971. Mati~in Izvr{ni odbor nije kanio podno- siti ostavku — a kad je na toj sjednici ostavku podnijelo uredni{tvo »Hr- vatskoga tjednika«, Izvr{ni je odbor zaklju~io da na sljede}oj sjednici iza- bere novo uredni{tvo »Tjednika«. Na sljede}oj svojoj sjednici, tek ~etiri dana potom (11. prosinca 1971.), Izvr{ni odbor Matice hrvatske nije me- |utim raspravljao o izboru novoga uredni{tva »Hrvatskog tjednika«, nego je tad i Izvr{ni odbor podnio ostavku. U me|uvremenu, IK CK SKH utvrdio je (7. XII) »program akcija«.140

140 HDA, SKH CK i IK, str. pov. indok 833.

314 Akcioni program IK CK SKH

U tome akcionom programu Izvr{nog komiteta CK SKH glede Matice hrvatske navedeno je (u to~. 8. Programa): »Gradska konferencija SKH odmah }e formirati aktiv SKH od ~lanova 'Matice hrvatske' iz Zagreba da bi se osigurala provedba politike SKH i SKJ o programu i radu 'Matice hrvatske', kao kulturno–prosvjetne organizacije. Nu‘na je organizirana, neposredna i trajna aktivnost komunista protiv svakog djelovanja koje je suprotno kursu Saveza komunista. Potrebno je utvrditi obaveze i odgovornosti komunista u vezi sa nacionalisti~kim i {ovinisti~kim djelovanjem grupe i pojedinaca u 'Matici hrvatskoj'. Rok 15. XII 1971«. Nadalje (u to~. 9. Programa): »Zadu‘uje se rukovodstva Saveza komunista da na svom terenu gdje djeluju ogranci 'Matice hrvatske', zajedno sa Socijalisti~kim savezom, teme- ljito rasprave njihovo djelovanje i energi~no i odmah onemogu}e njihovo anga‘iranje izvan zadatka na kulturno–prosvjetnom planu — zbog kojih su i organizirani, te da insistiraju na uklanjanju iz tih organizacija svih elemenata koji djeluju s nacionalisti~kih i {ovinisti~kih pozicija. Rok 20. XII 1971«. Nadalje (u to~. 14. Programa): »Na osnovu date politi~ke kvalifikacije o dosada{njem djelovanju 'Hrvat- skog tjednika' kao lista koji je najdirektniji nosilac aktivnosti nacionalisti~ko–{ovinisti~kih kontrarevolucionarnih snaga zadu‘uju se komunisti u pravosudnim organima da na osnovu takve ocjene a u skladu sa za- konom poduzmu odgovaraju}e mjere. Rok 20. XII 1971«. Nadalje (u to~. 20. Programa): »Komunisti u SUP–u i drugim pravosudnim organima du‘ni su da na osnovi zakonskih ovla{tenja adekvatno politi~koj kvalifikaciji i ocjeni opasnosti djelovanja i organiziranja neprijateljskih snaga hitno poduzmu mjere prema onim grupama i pojedincima, za koje je utvr|eno da se bave neprijateljskom djelatno{}u. Rok 20. XII 1971«. U Kara|or|evu, sve u svemu:

315 1. Broz Tito zaklju~io je da za navodnu kontrarevoluciju u Hrvatskoj politi~ki nije oportuno optu‘ivati Maticu hrvatsku, nego navodnu usta{toid- nu grupu u Matici hrvatskoj. 2. Tome sukladno, i akcioni program Izvr{nog komiteta CK SKH potom je predvidio da }e Matica hrvatska opstati; no u Matici ubudu}e da valja sprije~iti svako djelovanje suprotno kursu Saveza komunista (pa iz Mati- ce valja ukloniti one koji djeluju s nacionalisti~kih i {ovinisti~kih pozicija); za politi~ku ~istku u Matici hrvatskoj »zadu‘eni su« komunisti u Ma- tici. 3. Komunisti u policiji i u pravosu|u uop}e »zadu‘eni su« pak da organi- ziraju politi~ke procese (odnosno nalo‘eno im je, eufemisti~ki, da poduzmu mjere primjerene politi~koj kvalifikaciji da se odre|ene osobe i grupe bave neprijateljskom djelatno{}u). Politi~ku ~istku u Matici hrvatskoj sekretar IK CK SKH, Josip Vrhovec, zahtijevao je potom i u razgovoru s predsjednikom Matice, Ljudevitom Jonkeom.

Vojnopolicijska asistencija

S re‘iranom »‘ivom politi~kom aktivnosti« sinkronizirano — protiv navodne fa{istoidne kontrarevolucije u Hrvatskoj u jugoslavenskim mediji- ma pokrenuta je bjesomu~na kampanja. Ta zaglu{na hajka popra}ena je bila prijete}im pokretima jugoslavenske vojske, odnosno JNA. U svojim memoarima Savka Dab~evi}–Ku~ar spominje da je Broz Tito vojskom prijetio ve} u srpnju 1971., na sastanku s hrvatskim politi~kim vodstvom u vili Weiss u Zagrebu: »Prije }e Armija uvesti red, nego da Rusi ili neka druga armija pravi red. To vam garantujem«. O vojnoj situa- ciji u doba Kara|or|eva dr. Dab~evi}–Ku~ar pak navodi: »Na osnovi na- {ega dotada{njega politi~kog iskustva (koje je sazrijevalo br‘e nego {to bi bio slu~aj u obi~nim vremenima i okolnostima) bili smo potpuno svjesni da su JNA i policijske snage ve} odavna spremne za obra~un s hrvatskom mogu}om pobunom i to svim sredstvima. Izravno nas je na to u Kara|or- |evu upozorio i Tito. Znali smo tada pouzdano da su oklopne brigade iz Dugog Sela i Jaske na prilazima Zagrebu. O to~nosti tada{njih obavijesti nedavno odgovorno svjedo~i general Jan- ko Bobetko, tada zamjenik \oke Jovani}a. Dr. Savka Dab~evi}–Ku~ar ci-

316 tira potom generala Bobetka: »Podsje}am vas da je velikosrpska hegemo- nija za hrvatske demokratske procese od 1968. do 1971. pripremila tri puka: Vara‘dinski, Zagreba~ki i Banjalu~ki, dvije oklopne brigade iz Ja- strebarskog i Dugog Sela sa zada}om da krenu na Zagreb i da ga kazne ukoliko se usprotivi odlukama iz Kara|or|eva. Ja sam, gospodo, auten- ti~ni svjedok takvih naredbi (...) Ja sam u to vrijeme bio zamjenik koman- danta Zagreba~ke vojne oblasti. Jo{ prije Kara|or|eva nazvao me iz Va- ra‘dina pukovnik Glumac, komandant Vara‘dinske divizije. Pukovnik Glumac me pitao {to mu je ~initi ako dobije naredbu da krene s vojskom na Zagreb. Budu}i da sam znao da nas prislu{kuju, odgovorio sam kako je njegovo da slu{a naredbe i da pazi jesu li mu jedinice u dobru stanju. Osobno mogu posvjedo~iti da su 1971. postojale spremne interventne snage, koje su samo ~ekale prigodu da napadnu i razore Hrvatsku«. Uz asistenciju vojnopolicijskog kompleksa, hajka na navodnu fa{istoidnu kontrarevoluciju u Hrvatskoj danomice je eskalirala. U tim, eto, okolnostima Izvr{ni odbor Matice hrvatske toga je dana (11. prosinca) podnio ostavku. U mojemu zatvorskom izvodu, zapisnik te sjednice Izvr{nog odbora Ma- tice hrvatske glasi: »Jonke: u ime Predsjedni{tva Matice hrvatske pred- la‘e da Izvr{ni odbor Upravnome odboru 20. prosinca dade kolektivnu ostavku. Konstatira da se u tijelima MH odluke donose ve}inom glasova, ako ima kvoruma. Na taj na~in valja donijeti i odluku o kolektivnoj ostavci Izvr{nog odbora. Nakon diskusije, zaklju~ak: IO daje ostavku 11. prosinca, a UO da u roku od dva mjeseca sazove Glavnu skup{tinu Matice hrvatske, koja }e raspraviti o dosada{njem radu MH i izabrati novu upravu MH. O ovom zaklju~ku obavijestiti sredstva informiranja i CK SKH«. (Svoju ostavku Izvr{ni odbor nije obrazlo‘io; implicite ustrajao je stoga u onoj svojoj izjavi od 7. prosinca u kojoj je odbacio optu‘nicu iz Kara|or|e- va i stao u obranu dotada{nje djelatnosti Matice hrvatske).

317 Studentske demonstracije

Na politi~ka zbivanja u Hrvatskoj, nakon Kara|or|eva, hrvatski sveu~i- li{tarci reagirali su burno, osobito 11–14. prosinca 1971. U kronologiji zbivanja u studentskim redovima policijskoga Operativno–preventivno- ga centra u Zagrebu,141 o tome se, me|u ostalim, navodi: »Dana 11. XII. 1971. godine u izdanju predsjedni{tva Saveza studenata Zagreba izlazi u ve}em tira‘u ve} u jutarnjim satima letak sa naslovom ’Na{a kona~na rije~’ na tekst Augusta Cesarca ’|a~ki pokret iz 1912. godine’ i pisani poziv svim studentima za izlazak na dan 12. XII. 1971. godine u 8,30 sati na [e- tali{te Karla Marksa ispred zgrade CK SKH radi podr{ke dr. Savki Dab~e- vi}–Ku~ar, Ivanu [iblu, Miki Tripalu, Sre}ku Bijeli}u, Peri Pirkeru, Marku Koprtli i Janku Bobetku koji su, kako u pozivu stoji, 'svojim dr‘a- njem i stavovima zadu‘ili sve studente' a jasan cilj je bio bojkot 23. sjednice CK SKH. Kako je letak Na{a kona~na rije~ zbog svog dramati~nog sadr‘aja pokre- nuo ‘ivu aktivnost studentskog rukovodstva i njihovih istomi{ljenika, a uli~ni skup zakazan za 12. XII. 1971. u 8,30 sati nagovje{tavao opasnost za nerede ve}ih obima, to su poduzete sljede}e mjere: (a) da bi se slu‘ba mogla efikasnije suprotstaviti nastalim pojavama, broj radnika od 800 pove}an je na 1.700 sa snagama iz drugih organa Javne sigurnosti s podru~ja SRH i svi studentski objekti stavljeni su pod posebnu kontrolu; (b) pristupljeno je zavr{noj izradi kaznene prijave, koja je ve} zbog dotada{njeg djelovanja studentskog rukovodstva bila u pripremi; (c) donesena je odluka da se prorektora Ivana Zvonimira ^i~ka, Antu Parad‘ika, predsjednika SS Hrvatske, Dra‘ena Budi{u, predsjednika SS Zagreb i Gorana Dodiga, potpredsjednika SS Zagreb, kao najutjecajnije li~nosti na studentski pokret, li{i slobode na temelju kaznene prijave kvalificira- ne po ~l. 100 i 118 KZ. Tako su u no}i od 11. na 12. XII. 1971. godine li{eni slobode ^i~ak, Budi{a i Dodig i uz kaznenu prijavu privedeni sucu istra‘itelju, dok Ante Parad- ‘ik nije prona|en tom prilikom ve} se je naknadno sam javio sucu istra‘i- telju. Istoga dana li{eno je slobode jo{ 15 osoba koje su zate~ene na raspa- ~avanju po javnim mjestima i gra|anima letka Na{a kona~na rije~ i pozi- va za skup 12. XII. 1971. i u dokaznom postupku podnesena je kaznena prijava iz ~l. 118 i 119 KZ protiv 10 studenata i jednog radnika i to: Jakova ]oli}a (]uri}a, op. J. I.), Nedjeljka \ereka, Josipa Petrovi}a, Davorina

141 Studentska doga|anja — 1453/ HDA. Uprava za suzbijanje kriminaliteta Sekretarija- ta za unutra{nje poslove.

318 Pami}a, Milana Hod‘i}a, Kre{imira Ganze, Ante Primorca, Filipa Vu~a- na, Ferde Bu{i}a i Bruna Bu{i}a, te radnika Ignje Ignjatovi}a, dok je protiv ostale ~etvorice studenata podnesena prijava za prekr{aj. Svi prijav- ljeni privedeni su sucu istra‘itelju, odnosno sucu za prekr{aje. Dana 12. XII. 1971. godine, da bi se sprije~ilo okupljanje studenata na [e- tali{tu Karla Marxa, ve} u ranim jutarnjim satima pokriveni su ja~im snagama pripadnika Javne sigurnosti Studentski centar, svi studentski domovi u vidu blokade i {ire prilazni putovi u pravcu zgrade CK SKH.U studentskim domovima Nine Marakovi}a, Stjepana Radi}a i Cvjetnom naselju zate~en je ve}i broj studenata ve} u toku no}i koncentriran u te objekte, koji su od 8 sati kroz cijeli dan poku{avali probiti blokade, ali kako su u tim poku{ajima efikasno sprje~avani nastavljeno je s burnim manifestacijama podr{ke dr. Savki Dab~evi}–Ku~ar, Miki Tripalu, Peri Pirkeru, Ivanu [iblu, Sre}ku Bijeli}u, Marku Koprtli i drugima te studentskom rukovodstvu koje je li{eno slobode, a uz to su isticali i druge parole kao {to su: 'Dolje izdajnik Tito', 'Dolje Kara|or|evo', 'Dolje Bakari}' itd. Poduzetim operativnim mjerama slu‘ba je uspjela sprije~iti okupljanje studenata na [etali{tu Karla Marxa, ali su ve} u toku dana i u ve~ernjim satima od strane manjih grupa nastajali incidenti na pojedinim mjestima u gradu, posebno u ve~ernjim satima na Trgu Republike. Reagiraju}i na doga|aje incidenata u obliku naru{avanja javnog reda i mira i raspa~avanju raznih parola, li{eno je slobode 26 osoba, ve}inom studenata, protiv kojih su podnesene prijave za prekr{aj. Dana 13. XII. 1971. poduzete su iste operativne mjere na blokadi studentskih domova i Studentskog centra kao i na odr‘avanju reda i mira na svim prilaznim pravcima zgradi CK SKH, a ujedno su vr{ene pripreme za suzbijanje nereda na Trgu Republike i drugim mjestima, jer su sve infor- macije koje su prispjevale upu}ivale na pripreme studenata za ve}e obi- me javnih demonstracija u ve~ernjim satima. U toku dana nisu zabilje‘e- ni zna~ajniji incidenti na javnim mjestima, ali je u studentskim domovima Nine Marakovi}a, Stjepana Radi}a i Cvjetno naselje nastavljeno s istim intenzitetom burnih manifestacija kao i prethodnog dana. Ve} oko 19 sati na prostor Trga Republike pristizale su iz svih pravaca grupe studenata i |aka koje su manifestirale podr{ku rukovodstvu u ostavci i studentskom rukovodstvu koje je li{eno slobode. Prostor Trga Republike i svi prilazni putovi bili su ve} pokriveni ja~im snagama pripadnika javne sigurnosti u gra|anskom odijelu i uniformi, a istovremeno dr‘ani su pod blokadom studentski domovi i Studentski centar, tako da je u izvr{enje zadatka uklju~eno svih 1.700 radnika. U prostorijama 'Vajda' na Trgu

319 Republike broj 6 bilo je sjedi{te {taba koji je pratio doga|aje i donosio daljnje odluke. Kako je broj demonstranata sve vi{e ja~ao i ve} oko 20,30 sati brojio 4.000 — 5.000 poduzete su mjere na blokadi prilaznih putova kako bi se sprije- ~ilo daljnje uve}anje mase, a istovremeno nastavljeno je s upu}ivanjem upozorenja svim gra|anima koji su se na{li kao slu~ajni promatra~i da se udalje s tog prostora, a demonstrantima da }e biti upotrijebljena fizi~ka sila ukoliko ne prestanu s demonstracijama i mirno se ne razi|u. Na upu- }ena upozorenja mnogi gra|ani su se razi{li, a demonstranti nastavili manifestaciju jo{ ve}om ‘estinom, uzvikuju}i parole podr{ke dr. Savki Dab~evi}–Ku~ar, Miki Tripalu, Ivanu [iblu i drugima, odnosno parole osude 21. sjednice CK SKH najotvorenije vrije|aju}i najvi{e rukovodioce 'Dolje izdajnik Tito', 'Dolje Bakari}' pale}i usput transparente, parole i javnu {tampu. Oko 21,15 sat, da bi se uspostavio naru{eni red i mir i razbili demonstranti, donesena je odluka o primjeni sredstava prisile i nare|ena upotreba fizi~ke snage i gumene palice protiv glavnih nosilaca nereda. U tom postupku uhva}eno je i privedeno 93 izgrednika, od ~ega je protiv 32 osobe podnesena prijava za prekr{aj, protiv 3 kaznene prijave i to protiv Zvjez- dane Znidar~i}, studentice, zbog kaznenog djela iz ~l. 118 KZ; Dragutina [inka, arhitekta, zbog kaznenog djela iz ~l. 174 i Ognjena Drobni}a, radnika, zbog kaznenog djela iz ~l. 118 KZ, dok je ostalih 58 osoba zbog nedostatka dokaza da su igrali ulogu glavnih organizatora i izgrednika, nakon obavljenih razgovora i izvr{enih provjera, pu{teno. Nakon {to je uspostavljen red na Trgu Republike, razbje‘ane grupice demonstranata poku{ale su s izgredima na raznim drugim mjestima u centru grada, ali su ih uspje{no spre~avali policijski radnici koji su bili usmje- reni na taj zadatak. Iste te ve~eri dok su trajale demonstracije i poslije toga do kasno u no}, burne manifestacije odvijale su se u pojedinim studentskim domovima, a posebno u domu Nine Marakovi}a, Stjepana Ra- di}a, ali kako su se neredi odvijali samo u krugu objekata, nije intervenirano, ve} je blokadom suzbijano da ne iza|u na ulicu. Dana 14. XII. 1971. godine pristupa se primjeni istih operativnih mjera kao i prethodna dva dana i utvr|uje se bezbroj parola i plakata na studentskim objektima i drugim dijelovima grada a me|u zna~ajnijim su: 'Jo{ Hrvatska nije propala', 'Tito je svemu kriv', 'Dolje re‘im', 'Dolje Ka- ra|or|evo', a jo{ ve}i broj parola i plakata odnosi se na podr{ku dr. Savki Dab~evi}–Ku~ar, Miki Tripalu i drugima, kao i zahtjevi za pu{tanje na slobodu studentskog rukovodstva.

320 Ve} oko 18 sati nastaju ponovno neredi na Trgu Republike i okuplja se jo{ ve}i broj demonstranata nego prethodne ve~eri. Taj prostor pokriven je jo{ ja~im snagama slu‘be Javne sigurnosti, a istovremeno i svi studentski objekti, tako da su na odre|ene zadatke uvedeni i prometni milicionari. Poslije 20 sati broj demonstranata uve}ao se na preko 5.000 i nastao je op}i nered uz skandiranje podr{ke dr. Savki Dab~evi}–Ku~ar, Miki Tri- palu, studentskom rukovodstvu, a pojedinci su uzvikivali razne parole kao {to su: »'Tito izdajica', 'Dolje re‘im', 'Dolje Bakari}', 'Milicija ubice' i druge. Iz sjedi{ta {taba upu}ivana su stalna upozorenja demonstrantima i pozi- vani su gra|ani koji su se na{li kao slu~ajni prolaznici da se udalje sa tog prostora, jer }e radi uspostavljanja naru{enog reda biti primijenjena fizi~ka sila. Ve}ina gra|ana se razi{la a demonstranti su postajali sve agre- sivniji, pa je odlukom {taba oko 20,45 sati nare|ena upotreba gumene palice i fizi~ke snage. Prilikom ove intervencije uhva}eno je i privedeno 103 izgrednika i od toga protiv 85 osoba podnesena je prijava za prekr{aj, protiv dvojice kaznene prijave, i to protiv Milorada [oji}a, u~enika u privredi i Kre{e Brlobu{a, studenta, zbog kaznenog djela iz ~l. 118 KZ, dok je ostalih 16 osoba zbog nedostatka dokaza nakon obavljenih razgovora i izvr{e- nih provjera pu{teno. Poslije uspostavljenog reda na Trgu Republike kao i prethodne ve~eri na- stali su incidenti u manjim grupama na raznim dijelovima grada, posebno u centru, ali su na svim mjestima brzom intervencijom uspje{no uspo- stavljeni red i mir. U studentskim domovima Nine Marakovi}a, Stjepana Radi}a neredi su se odvijali jo{ ja~eg intenziteta nego prethodnih ve~eri, ali tako|er nije intervenirano ve} su objekti dr‘ani pod blokadom«. Sve u svemu, prema policijskome Broj~anom prikazu predvedenih osoba za vrijeme nereda na Trgu Republike i kontrolom u studentskim domovima — privedeno je 866 sveu~ili{taraca (mnogi od njih pretu~eni su dok su nenasilno prosvjedovali, pri privo|enju ili pak na policiji); nadalje 475 sveu~ili{taraca prekr{ajno je ka‘njeno (zatvorom, izgonom iz Zagreba ili nov~ano), a protiv 35 sveu~ili{taraca kaznene prijave podnesene su jav- nome tu‘ila{tvu (ti sveu~ili{tarci bit }e potom, prete‘no, sudbeno osu- |eni).

321 Ostavke u vodstvu SKH

Tih dana (12. prosinca) sazvana je sjednica CK SKH. O politi~koj atmosfe- ri u Zagrebu, dok su ~lanovi Centralnog komiteti pristizali na tu sjednicu — dr. Savka Dab~evi}–Ku~ar svjedo~i: »Sve putove i ceste do zgrade Centralnog komiteta blokirala je milicija. Promet je otvoren samo za nas koji smo dolazili na sjednicu. Grad je jednostavno prekriven milicijskim automobilima. Nad gradom, vrlo nisko, kru‘e helikopteri. To su izvidnice. Dio vojske ve} je blizu aerodroma. Spremne su vojne i policijske snage, i njihovo otvoreno demonstriranje sile daje sliku poluratnog stanja. Znamo da su po~eli i da traju studentski skupovi u svim domovima. U onom, najbli‘em CK, na Savi, bu~no kli~u Budi{i, ^i~ku, Tripalu, Pirkeru, Bijeli}u i meni. I viju velike hrvatske za- stave«.

Spremnost za obra~un s »hrvatskim separatizmom i {ovinizmom«

Na toj (23.) sjednici CK SKH ostavke su podnijeli dr. Savka Dab~evi} Ku- ~ar i Pero Pirker, predsjednica i sekretar toga partijskog tijela (~lan Iz- vr{nog biroa CK SKJ Miko Tripalo ostavku je podnio predsjedniku toga partijskog tijela, Brozu Titu). Obrazla‘u}i ostavku, tako|er i u ime P. Pirkera, dr. Dab~evi} Ku~ar je, me|u ostalim, kazala: »Drugovi i drugari- ce, na 21. sjednici Predsjedni{tva Saveza komunista Jugoslavije, odr‘a- noj 1. i 2. ovog mjeseca u Kara|or|evu, prihvatili smo o{tru kritiku druga Tita, upu}enu Savezu komunista Hrvatske, u vezi sa nebudno{}u, libera- lizmom, nedovoljno efikasnom akcijom prema nesocijalisti~kim pojavama, konkretno prema hrvatskom {ovinizmu i separatizmu. Tu kritiku primamo kao po funkciji najodgovornije li~nosti u Savezu komunista Hr- vatske. Primamo je i osobno, jer smo polaze}i od ocjene pozitivnog raspo- lo‘enja radni~ke klase i radnih ljudi Hrvatske i njihove spremnosti za provo|enje programa Saveza komunista, koja je ispoljena u proteklom periodu, istovremeno i pored upozorenja druga Tita, podcijenili opasnost klasnog neprijatelja, te smo odgovorni {to odre|ene akcije nisu nai{le na radikalan i dovoljno efikasan otpor u konkretnim idejnim i politi~kim akcijama rukovodstva i organizacija Saveza komunista Hrvatske.

322 Titovu kritiku masovnog pokreta, koji predstavlja organizaciju sumnjivih ciljeva i sadr‘aja, primamo bez rezerve. Kada smo mi upotrebljavali taj termin, nismo mislili o posebnoj organizaciji ili o ne~emu {to bi bilo su- protstavljeno vode}oj i idejnoj i politi~koj ulozi Saveza komunista i bez glavnog oslonca na radni~ku klasu. Kao predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske i sekretar Izvr{nog komiteta smatramo se odgovornim za ~injenicu postojanja nejedinstva u rukovodstvu Saveza komunista Hrvatske, koje nismo uspjeli prevladati, i posebno za stanje unutar Izvr{nog komiteta. Sve to nu‘no uklju~uje i povla~enje konse- kvenci. Stoga Centralnom komitetu Saveza komunista Hrvatske podno- simo ostavke na du‘nosti Predsjednika Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, {to uklju~uje i prestanak funkcije u Predsjedni{tvu Saveza komunista Jugoslavije, ostavku na du‘nosti sekretara Izvr{nog komiteta Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, te ostavku na ~lanstvo u Centralnom komitetu Saveza komunista Hrvatske. O ovoj odluci obavijestili smo Predsjednika Saveza komunista Jugoslavije druga Tita u ~etvrtak, 9. ovog mjeseca; o tome smo obavijestili Izvr{ni komitet Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske 10. ovog mjeseca«. Nadalje: »Na{a ostavka na ~lanstvo u Centralnom komitetu Saveza komunista Hrvatske izraz je odgovornosti za upu}ene nam kritike. Istovre- meno izra‘avamo svoju spremnost i odlu~nost da se kao komunisti anga- ‘iramo u provo|enju u djelo odluka Predsjedni{tva Saveza komunista Jugoslavije i rije~i druga Tita u borbi protiv hrvatskog separatizma i {ovinizma kao i protiv svih drugih kontrarevolucionarnih ili antisocijalisti~kih i antisamoupravnih pojava, na politici i programu Saveza komunista Hrvatske, Saveza komunista Jugoslavije i druga Tita«.

»Kontrarevolucionarna urota« u MH

Nakon udara na pokret hrvatskih sveu~ili{taraca, na redu je bila Matica hrvatska. Glede udara na Maticu hrvatsku Broz Tito je, me|utim, upozo- ravao na oprez. Sukladno upozorenjima Broza Tita u Kara|or|evu hrvatsko komunisti~ko vodstvo odlu~ilo je stoga da ne optu‘i Maticu hrvatsku kao takvu, nego da optu‘i skupinu du‘nosnika u Matici: uhi}ena i optu‘ena bila bi ta »kontrarevolucionarna grupa«, koja da je Maticu zlorabila u zlo~i- na~ke svrhe — a Matica bi hrvatska opstala.

323 Nezgoda s teorijom urote

Nezgoda s teorijom o urotni~koj skupini u Matici hrvatskoj bila je u tome {to ni Broz Tito, ni vodstvo SKH, ni njihove (brojne) policije — dokaza o nekakvoj urotni~koj grupi u Matici niti su imali, niti su mogli imati: tu »grupu« Broz Tito i vodstvo SKH jednostavno su prigodno izmislili. U toj neprilici, u Izvr{nome komitetu SKH domislili su se tome da se fantom- ska »kontrarevolucionarna grupa« u Matici hrvatskoj sama oda — ili da je pak Matica hrvatska proka‘e. Naime u razgovoru s predsjednikom i potpredsjednikom Matice, predstavnik Izvr{nog komiteta SKH, J. Vrho- vec, usprotivio se kolektivnoj ostavci uprave Matice hrvatske — nego da bi Matica hrvatska — »trebala izlu~iti neke pojedince, ili da to u~ine oni sami«.

Kolektivna ostavka upravnoga odbora Matice hrvatske

Na dramati~noj »posljednjoj ve~eri« Upravnog odbora Matice hrvatske — na sjednici toga tijela 20. prosinca 1971. — prevagnulo je, me|utim, stajali{te da Matica hrvatska na ono {to se u komunisti~kome ‘argonu nazivalo »unutra{njom diferencijacijom« — ne smije pristati, nego da Upravni odbor Matice hrvatske podnese kolektivnu ostavku. U mojoj zatvorskoj zabilje{ci zapisnik te posljednje sjednice onodobnoga Upravnog odbora Matice hrvatske u bitnome glasi: »Jonke izvijestio o ostavci Izvr{noga odbora 11. prosinca i o prijedlogu Iz- vr{noga odbora da se sazove Glavna skup{tina. Obratili su se J. Vrhovcu da bi ga predsjednik Matice hrvatske i tri potpredsjednika posjetili radi razgovora o sada{njem polo‘aju Matice hrvatske. Vrhovec je javio da na sastanak do|u Jonke i Ivekovi}, koji su ga izvijestili o prijedlozima. Vrho- vec rekao da je voljan razgovarati op{irnije poslije sjednice Upravnog odbora Matice hrvatske, te da }e biti rekonstruiran aktiv SK u Matici. Ko- lektivnu ostavku oni op}enito smatraju negativnim postupkom. Matica hrvatska trebala bi izlu~iti neke pojedince ili da to oni u~ine sami. Ve}inu u Matici hrvatskoj smatraju prihvatljivom. O~ekuju pojedina~ne ostavke, koje ne utje~u na zakonsku odgovornost, ukoliko takva postoji. Ako Matica hrvatska ostane kompaktna, to zna~i da Matica hrvatska ostaje frontalno protiv politike SK, kako je i kvalificirana. To je u razgovoru posebno nagla{eno.

324 Jonke smatra da je glavna to~ka razmatranja na dana{njoj sjednici forma ostavki. Rekao da ni on osobno ne bje‘i od odgovornosti, koja proistje~e iz njegove funkcije. Vrhovec nije direktno imenovao osobe koje bi trebale dati pojedina~ne ostavke, jer da su njihova imena dovoljno prononsirana u javnosti i svima dobro poznata. Jonke izjavio da je osobno spreman dati ostavku, da to i ~ini, ali svakako uz konstataciju da u radu organa Matice hrvatske nije bilo antisocijalisti~kog i kontrarevolucionarnog djelovanja. Jo{ jednom naglasio da bi dobrovoljne pojedina~ne ostavke nekih drugova znatno olak{ale polo‘aj Matice u ovom ~asu. Ivekovi} je dopunio Jonkea. Vrhovec da je rekao da bi osobe koje su bile u javnosti ozna~ene kao nacionalisti~ke — trebale dati javnu izjavu o svo- jem povla~enju sa svih funkcija u Matici hrvatskoj. Posavac: kako je obrazlo‘ena ostavka Izvr{nog odbora? Ne smatram da je to neva‘no za povijest. Pejovi}: Izvr{ni odbor i Predsjedni{tvo Matice hrvatske dali svoje izjave, ali te izjave nisu objavljene, iz poznatih razloga. Balen: Izvr{ni odbor odstupio jer je smatrao kako je u interesu Matice hrvatske da dade kolektivnu ostavku. Ma‘uran: kolektivna ostavka nije shva}ena kako smo mi htjeli; daje ostavku kao ~lan Upravnog odbora. Jonke: pro~itao ostavku Marina. Horvati}: protiv pojedina~nih ostavki, za nastavak rada preostalog Upravnog odbora. Zaklju~ak: Upravni odbor prihva}a kolektivnu ostavku Izvr{nog odbora Matice hrvatske (jedan protiv, dvojica suzdr‘ana). O dnevnome redu sjednice Glavnoga odbora Matice hrvatske zaklju~eno je: na dnevnome redu neka bude kolektivna ostavka Upravnoga odbora (ako Upravni odbor podnese kolektivnu ostavku); nadalje, Glavni odbor Glavnu skup{tinu Matice hrvatske da sazove do konca velja~e 1972. Jonke: Predsjed- ni{tvo Matice hrvatske predlo‘ilo da Upravni odbor raspravi o obustavi Hrvatskog tjednika. Gotovac: javnost bi trebalo informirati o ostavci uredni{tva Hrvatskoga tjednika 7. XII. i o odluci Upravnog odbora Mati- ce hrvatske 20. XII. o obustavi Hrvatskog tjednika, ako se takva odluka donese. Zaklju~ak: obustavlja se daljnje izla‘enje Hrvatskoga tjednika. Prihva}a se prijedlog Gotovca o tome. Likvidaciona komisija: Berkovi}, Kati~i}, [ercar. Babi} predlo‘io da Upravni odbor donese odluku da Ma- tica hrvatska snosi odvjetni~ke tro{kove za Brunu Bu{i}a. [egedin: Pred- sjednik nas svojom odlukom kondicionira, protiv je pojedina~nih ostavki. Nije bilo nacionalizma, te ne vidi razloga za ostavku Predsjednika, koju je on obrazlo‘io svojom odgovorno{}u za sveukupan rad Matice hrvatske. Tu|man: kolektivna ostavka Upravnoga odbora i prestanak djelovanja njegovih ~lanova u Matici hrvatskoj. Ivi~evi}: apelirao za otvoreni razgo- vor o polo‘aju u kojem se na{la Matica hrvatska. Jonke misli, ako se otvo-

325 reno govori, da bi za Maticu hrvatsku bilo korisno da ~etiri–pet drugova, me|u njima i on, dadu ostavke. Gotovac se sla‘e s Jonkeom. Nekoliko pojedina~nih ostavki smirilo bi situaciju oko Matice hrvatske. I on }e dati ostavku. Trebali bi je dati: Jonke, \odan, Tu|man, Gamulin, Veselica i on, Gotovac; i da, tako|er, Upravni odbor dade kolektivnu ostavku; on istupa iz ~lanstva Matice hrvatske. Jonke: Gamulin nema razloga za ostavku, u ostalome se sla‘e s Gotov- cem. Vaupoti}: ne i ostavke ~lanova Upravnog odbora u ~lanstvu Matice hrvatske. Tu|man: odre|ene snage pri‘eljkuju pojedina~ne ostavke. On je za kolektivnu ostavku. Ivi~evi}: pojedina~ne ostavke vode razgrani~a- vanju koje ne}e koristiti Matici, kako neki misle. Posavac: postupak Sre- di{njice paradigma je za ogranke Matice hrvatske. Brandt: pojedina~ne ostavke. Macan: kolektivna ostavka. Zidi}: kolektivna ostavka ~lanova Izvr{nog odbora u Upravnom odboru, preostali Upravni odbor da bi dalje djelovao. Pejovi}: Predsjednikova ostavka povla~i ostavke svih potpredsjednika Matice hrvatske. Ivekovi}: ostavke samo predsjednika i potpredsjednika. Jonke: prevladalo stajali{te da Upravni odbor i Predsjed- ni{tvo Matice hrvatske podnesu kolektivne ostavke. Imenovati odbor za vo|enje teku}ih poslova (Jonke, Brandt, Ivekovi}, Pejovi}, Pavleti}, [ercar). Glasovanje: jedan protiv, dvojica suzdr‘ana — svi ostali za kolektivnu ostavku Upravnog odbora«. Nakon prvotnih dvojbi o »formi ostavki« (Jonke) — zaklju~ak o kolektivnoj ostavci Upravnoga odbora Matice hrvatske donesen je, eto, naposljetku skoro jednoglasno. Nakon glasovanja Upravnoga odbora, predsjednik Jonke nazvao je J. Vr- hovca u Izvr{ni komitet SKH i kazao mu da u Matici ne }e biti pojedina~nih ostavki — a Vrhovec je odvratio: »Onda ne}e biti ni Matice!«.

Udar na Maticu hrvatsku

Nakon {to Upravni odbor nije pristao na »unutra{nju diferencijaciju« u Matici — u no}i 11. sije~nja 1972. otpo~eo je udar na Maticu hrvatsku u cjelini. Kako se to zbilo u Zagrebu — o tome je dr. Tvrtko [ercar, tada{nji poslov- ni tajnik Matice hrvatske, me|u ostalim, naveo (u »Oku« od 4. X. 1990.): »Poslije premeta~ine u stanu bio sam predveden u \or|i}evu (kolokvijal- ni izraz za sredi{njicu kriminalisti~ke policije u Zagrebu, op. J. I.), a za-

326 tim preba~en u Maticu hrvatsku, gdje sam stavljen pod klju~ u vlastitoj radnoj sobi. Pred ulazom u zgradu Matice hrvatske 2 i pred vratima me- zanina u kojem se nalaze prostorije Mati~ine sredi{njice i uredni{tva njezinih ~asopisa, Hrvatskoga tjednika i Nakladnog zavoda Matice hrvatske — ve} je stajalo vi{e policajaca sa automatima na grudima, a premeta~ina je ve} bila u toku. Zaplijenjena je i odnesena kompletna kartoteka ~lanova suradnika — taj je dio Mati~ina ~lanstva brojao preko 50.000 osoba — evidencija ~lanova radnika kojih je bilo preko 4.000, te ina dokumentacija o radu Matice hrvatske, kao i dokumentacija Hrvatskog tjednika te ~asopisa Kolo i @ivot umjetnosti«. Nadalje: »Nakon premeta~ine, koja je trajala nekoliko dana, nastupila je posebna komisija SDK koja je svoj pregled materijalno–financijskog po- slovanja Matice hrvatske zavr{ila u o‘ujku 1972. Poslovanje Matice hrvatske i Hrvatskog tjednika, po ocjeni te komisije, bilo je uredno i {tovi{e, uzorno vo|eno. Na scenu tad stupa financijska policija ne bi li otkrila eventualna kriminalna djela, osobne utaje, kra|e, itd., ali je i njezin nalaz nakon gotovo jednogodi{njeg rada bio takav da se njezin predstavnik naj- pohvalnije izrazio. Usporedno s polaganjem ra~una o poslovanju, osim preslu{avanjima kojima sam bio podvrgavan u razli~na doba dana i no}i izvan prostorija Matice hrvatske, danomice sam punu godinu dana zna- tan dio radna vremena provodio u ’razgovorima’ s dva predstavnika - RSUP RSH i SUP grada Zagreba, koji su stalno bili u Mati~inim prostorijama, te su, me|u ostalim, rukovodili popisivanjem Mati~ine pokretne i ne- pokretne imovine. Pri koncu kolovoza 1973. taj je popis kona~no zavr{en. Po popisivanju dokumenata o tome sve su Mati~ine prostorije, osim ra~u- novodstva, bile zape~a}ene, a ja sam napustio Maticu hrvatsku, prethod- no si vlastoru~no dav{i otkaz — budu}i da u Matici hrvatskoj, policijski zaposjednutoj, nije bilo vi{e nikoga ovla{tenog da mi otkaz potpi{e. U Ma- tici su potom ostale samo slu‘benice ra~unovodstva i predstavnik Grad- ske konferencije socijalisti~kog saveza radnog naroda Hrvatske, koja }e po~etkom osamdesetih godina predati Mati~inu pokretnu i nepokretnu imovinu Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Naj- poslije, nekoliko godina kasnije rje{enjem RSUP SRH Matica je hrvatska izbrisana iz registra dru{tvenih organizacija«. U me|uvremenu, onaj »predstavnik Socijalisti~kog saveza radnog naroda« rijetke je namjernike godinama do~ekivao kao da je on tamo u ime Matice hrvatske — bila je to policijska stupica {to je u prostorijama sredi{njice Matice hrvatske ostala razapeta i kad Matice vi{e nije bilo, za svaki slu~aj. U me|uvremenu, nadalje, poput Mati~ina poslovnoga tajnika, policijskome »islje|ivanju« bili su podvrgnuti i ini du‘nosnici Matice hrvatske te osoblje Mati~ine sredi{njice.

327 Iz dokumentacije prilo‘ene sudbenome spisu ustanovio sam, primjerice, da su samo jednoga dana, 30. o‘ujka 1972, u Sektoru za upravne poslove SJS Zagreb bili saslu{avani: Stjepan Babi}, [ime Balen, Miroslav Brandt, Pero Budak, Vladimir Filipovi}, Ivo Frange{, Grgo Gamulin, Hrvoje Ive- kovi} (iznimno, on je bio saslu{an u svojemu stanu), Ljudevit Jonke, To- mislav Ladan, Ive Ma‘uran, Danilo Pejovi}, Zlatko Posavac, Jak{a Ra- vli}, Petar [egedin, Tvrtko [ercar, Miroslav Vaupoti}, Igor Zidi}; policijski »tretirani« bili su tako|er ~lanovi uredni{tva, novinari, administra- tivno osoblje i brojni suradnici »Hrvatskoga tjednika«.

Indeksi zabranjenih ljudi

Policijski udar na Maticu hrvatsku bio je sustavan i sinkroniziran te su 11. sije~nja 1972. istodobno napadnuti sredi{njica, ogranci i povjereni{tva Matice hrvatske, diljem Hrvatske. O zama{itosti toga pothvata su- diti je uzmu li se u obzir ovi podatci: u onaj mah Matica hrvatska je imala ogranke (navodim ih redom kako su osnivani) — u Splitu, Dubrovniku, Rijeci, Zadru, Vinkovcima, Osijeku, Slavonskoj Po‘egi, Puli, [ibeniku, Pakracu, Sisku ^akovcu, @upanji, Karlovcu, Umagu, Pore~u, Slavonsko- me Brodu, Kri‘evcima, Vara‘dinu, Koprivnici, Gospi}u, Pazinu, Rovi- nju, Kor~uli, Jastrebarskom, Metkovi}u, \akovu, Imotskom, Slavonskoj Orahovici, Donjem Miholjcu, Bjelovaru, Na{icama, Drni{u, Otoku, Ilo- ku, Omi{u, Virovitici, Novoj Gradi{ki, Zapre{i}u, Blatu, Petrinji, Samo- boru, Valpovu, Makarskoj, Novskoj, Kutini, Ozlju, Krapini, Podravskoj Slatini, Trogiru, Plo~ama, Ka{tel Su}urcu, Sinju, Ninu, Ogulinu. Povjereni{tva pak Matica hrvatska imala je u Grudi, Kuni, @upi, ]ilipi- ma, Stonu, Slanome, Dragani}u, Poli~niku, Bibinju, Posedarju, Prekom, Stankovcima, [kabrnji, Feri~ancima, Komletincima, Gorjanima, Toma- {ancima, Vi{kovcima. (Povjereni{tva je Matica hrvatska osnivala u manjim mjestima i ta bi povjereni{tva bila u svezi s obli‘njim Mati~inim ogrankom). Nadalje, u tijeku su bile inicijative da se ogranci, odnosno povjereni{tva Matice hrvatske osnuju u Belom Manastiru, Vukovaru, Tovarniku, Ku- tjevu, Grubi{nom Polju, Klo{tru Podravskom, Prugovcu (kraj \ur|ev- ca), Pitoma~i, Virju, Daruvaru, Ivani}–Gradu, Slunju, Opatiji, Delnica- ma, Pagu, Hvaru, Starigradu na Hvaru, Biogradu, Bra~u, Kominu (kraj Plo~a), Skradinu, Murteru, Suko{anu, Vrsaru, Novigradu (kraj Zadra),

328 Pridragi, Starigradu (kraj Zadra), Zelini, Stubi~kim Toplicama, Trpnju, Cavtatu. U udaru na sredi{njicu Matice hrvatske i na mre‘u njezinih ogranaka i povjereni{tava sudjelovali su stoga svi centri Slu‘be dr‘avne sigurnosti u Hrvatskoj, a toj politi~koj policiji na usluzi bili su i svi sekretarijati Slu‘be javne sigurnosti, odnosno kriminalisti~ke policije u Hrvatskoj (pa je tako, primjerice, navodnu sredi{nju »kontrarevolucionarnu grupu« u Matici hrvatskoj uhitila, formalno, kriminalisti~ka policija, a i pritvoreni smo potom bili u zatvoru te policije, u Petrinjskoj). U ograncima i povjereni{tvima Matice hrvatske zbivalo se potom {to i u Mati~inoj sredi{njici: prostorije Mati~inih ogranaka i povjereni{tava policijski su zaposjednu- te, dokumentacija im je zaplijenjena, imovina oduzeta, zaredala su policijska privo|enja i preslu{avanja. O sudbini arhiva Matice hrvatske, s time u svezi: prema informaciji Re- publi~kog sekretarijata za unutra{nje poslove 1990., pri obnovi Matice hrvatske — arhivi sredi{njice, ogranaka i povjereni{tava Matice hrvatske nakon 11. sije~nja 1972. dospjeli su u komitete SK, u forume Socijali- sti~koga saveza, u sudove i javna tu‘ila{tva, u sekretarijat za unutra{nje poslove u Zagrebu, u sve op}inske sekretarijate za unutra{nje poslove u Hrvatskoj, osim u Gospi}u (?), te u dje~ji vrti} u Zadru (?). (U Osijeku, primjerice, komitetu SK predan je popis vi{e od 2.800 ~lanova Matice hrvatske, u tri indeksa, od kojih je jedan obuhva}ao, posebice, studente i |ake). Nastajali su tako indeksi zabranjenih ljudi, u razne svrhe. Ina~e, osim zdru‘enih policija u Hrvatskoj, istragu protiv Matice hrvatske vodile su i policije u Bosni i Hercegovini i u Vojvodini. Naime, i tamo je bilo ~lanova Matice hrvatske, a i poku{aja da se osnuju Mati~ini ogranci, pa je stoga nakon Kara|or|eva i tamo bilo istrage protiv Matice hrvatske, policijske a i sudbene (progona Matice hrvatske tamo je bilo i prije Kara|or|eva — pa je tako, primjerice, su|enje prof. Ivanu Alilovi}u, 1970. u Mostaru bilo zapravo i su|enje navodnome ogranku Matice u Mo- staru, a i Matici uop}e). Nadalje, istrage protiv Matice hrvatske bilo je i u inozemstvu, u svezi s navodnim Mati~inim ograncima u Zapadnoj Europi, Sjevernoj i Ju‘noj Americi te u Australiji, a i zbog navodne povezanosti Matice hrvatske, odnosno »kontrarevolucionarne grupe« u Matici, s »ekstremnom« hrvatskom politi~kom emigracijom.

329 Izvje{}e zdru`enih policija

Nakon vi{emjese~ne intenzivne istrage, u Jugoslaviji i u inozemstvu, zajedni~ki pothvat jugoslavenskih policija rezultirao je, travnja 1972., po- vjerljivim izvje{tajem o kontroli zakonitosti rada Matice hrvatske, {to ga je potpisao Republi~ki sekretarijat za unutra{nje poslove SR Hrvatske.142 To op{irno izvje{}e — na 568 stranica — bit }e potom prilo‘eno optu‘nici protiv navodne kontrarevolucionarne sredi{njice u Matici hrvatskoj. U iscrpnome pregledu djelatnosti sredi{njice, ogranaka i povjereni{tava Matice hrvatske — evo {to taj Izvje{taj Mati~inu ogranku u Podravskoj Slatini, primjerice, inkriminira: »Inicijativni odbor osnovan je u prvom polugodi{tu 1971. god., a brojio je 14 ~lanova. Odbor je vrlo intenzivno vr{io pripreme za osniva~ku skup- {tinu, te je zbog toga odr‘ao 16 sjednica. ^lanstvo odbora naro~ito se anga‘iralo na {to sve~anijem izgledu mjesta prilikom osniva~ke skup{tine. Sredi{njica je bila uputila plakate i pozivnice, a po izlozima i javnim loka- lima u Podravskoj Slatini i okolnim selima bilo je izlijepljeno, ili izvje{eno na hiljade zastavica. Naro~ita se aktivnost osje}ala kod upisa u ~lanstvo«. Nadalje: »Osnivanje ogranka je odr‘ano 27. VI. 1971. god. na sportskom igrali{tu u Podravskoj Slatini u prisutnosti od oko 3.000 ljudi, tako da je to u stvari bio miting, a ne skup{tina«. A ogranku Matice hrvatske u Iloku Izvje{taj RSUP–a inkriminira, primjerice: »Osniva~ka skup{tina Ogranka bila je odr‘ana 25. IV. 1971. god. u kino–dvorani u Iloku. Po{to svi zainteresirani nisu mogli stati u kino–dvoranu, prenos skup{tine vr{en je preko zvu~nika izvan dvorane«. Nadalje: »U dvorani je bilo me|u prisutnima veoma mnogo ~lanova Mati- ce hrvatske, koji su do{li u Ilok u auto–kolonama iz Slavonske Orahovice, Valpova, \akova, Na{ica, Osijeka, Vinkovaca i jo{ nekih mjesta«. Osniva~koj skup{tini ogranka Matice hrvatske u Virovitici (9. V. 1971) Izvje{taj inkriminira pak: »U~esnici skup{tine aplaudirali su istupima govornika. Na ~itav ovakav ton skup{tine utjecala je kolona od oko 100 osobnih automobila, koja je do{la iz pravca SO Orahovice i Na{ica iski}e- na zastavama i zastavicama bez petokrake zvijezde, grbovima Matice i upotrebom zvu~nih signala pri prolasku gradom«. Osniva~ka skup{tina toga Mati~ina ogranka postat }e potom »slu~aj Po- dravska Slatina«, o kojem }e brujati svi mediji u Jugoslaviji; prema beo- gradskoj »Politici«, primjerice — »prizor prolaska duge kolone automobi-

142 Izvje{taj o kontroli zakonitosti rada Matice hrvatske, Matica hrvatska, Zagreb, 2002.

330 la sa zastavama bez petokrake zvezde i s ’preude{enim’ nacionalnim grbovima borci ovog kraja do‘iveli su kao te{ku provokaciju«; a prema partijskome glasilu »Komunist«, primjerice — »borcima koji su pro‘ivjeli jedno vrijeme ta kolona je izgledala stravi~no« te da »suvi{e podsje}a na te{ka vremena i tragedije koji su za nama«; op}inski komiteti Na{ica i \akova opovrgnuli su, me|utim, da bi na onim automobilima bilo nacionalnih amblema »bez socijalisti~kih oznaka« — no pravo je pitanje zapravo bilo: za{to bi povijesni hrvatski amblemi ikome izgledali »stravi~no« i za{to bi se zbog takova ponekog amblema potresla sva Jugoslavija? Ina~e, Izvje{taj RSUP–a bavio se osobito »politi~kim karakteristikama« ~lanova Matice hrvatske. Ovako, recimo (rije~ je o Mati~inu ogranku u Dubrovniku): »Upravni odbor brojio je 29 ~lanova, ~ija je struktura bila: — s fakultetom 25 — s vi{om str. spremom 2 — sa srednj. str. spremom 2 — ~lanova SK 12 — ~lanova OK SK 1 — osu|. za KD pr.nar. i dr‘ave 1 — osu|. za KD pr. oru‘anih snaga 1 — osu|. za ostala KD 1 — ~lan. Me|. op}. konf. SK 1 — ~lanova OK SOH 1 — odbornika SO 3 — zastupnika Sabora 2 — savezni poslanik 1 — IB–ovaca 1 — biv. ~lanova HSS 1« Nadalje, »Prema evidencijama u ogranku, ~lanstvo Matice hrvatske se kretalo: 1968. — 112 ~lanova, od kojih 28 ~lanova radnika 1969. — 376 ~lanova, od kojih 47 ~lanova radnika 1970. — 626 ~lanova, od kojih 47 ~lanova radnika 1971. — 858 ~lanova, od kojih 116 ~lanova radnika

331 Od 857 ~lanova Matice hrvatske koliko ih je bilo u ogranku 1971. godine za razna krivi~na djela bilo je osu|ivano 111 ~lanova.« Poput ogranka u Dubrovniku, u Izvje{taju RSUP–a »obra|eni« su sredi{njica u Zagrebu i svi ogranci i povjereni{tva Matice hrvatske. To }e pak re}i da je nakon Kara|or|eva u Matici hrvatskoj policijski »tretira- no« oko 50.000 osoba (toliko je naime, pribli‘no, 1972. bilo ~lanova Mati- ce hrvatske). Kriminaliziraju}i, posebice, i kontakte Matice hrvatske s dijasporom (a ti su kontakti bili i legitimni i legalni) — Izvje{taj RSUP–a o Matici hrvatskoj navodi: »Stavovi u organima upravljanja Matice o potrebi da Matica oja~a i zauz- me dominantnu ulogu u dru{tvu, Pravilima iz 1970. godine dobili su or- ganizaciona i sadr‘ajna rje{enja. Matica postaje policentri~na organizacija sa nagla{enim funkcijama centra — Sredi{njice, gdje jedan ekstre- mni dio ~lanstva preuzima ulogu ’operativnog rukovode}eg vrha’ stvaraju}i planove da kroz Maticu lansira ’bu|enje nacionalne svijesti’ u Hrva- ta kao ’drugog hrvatskog preporoda’ i stvori iluzije o nastajanju ’masovnog pokreta’ za ’oslobo|enje’ hrvatske od potla~enosti i eksploatacije u jugoslavenskoj federalnoj zajednici. Raspaljuju}i {ovinizam, bacanjem krivnje na druge nacije u jugoslavenskoj zajednici zbog nerije{enih dru{tvenih problema, ’rukovode}i vrh’ Matice postao je ideolog ’masovnog pokreta’, izvor separatizma i ‘ari{te nacionalizma stvaraju}i predu- vjete za izdvajanje hrvatskog naroda iz jugoslavenske zajednice i druga~i- ji oblik dru{tvenog i politi~kog ure|enja hrvatske dr‘ave. /...’Za hrvatski narod Hrvatska je nacionalna ideja najvi{a ideja (...) u tom kontekstu i socijalisti~ko samoupravljanje nije svrha nego samo jedno od sredstava da se to postigne...’/. Tako nastala nacionalisti~ka ideologija istakla je Maticu hrvatsku kao je- dinog borca za prava hrvatskog naroda, dovela ju do sprege sa politi~kom emigracijom i pretvarala u pokret za ’ujedinjenje’ svih Hrvata.« Izvje{taj RSUP–a SRH o Matici hrvatskoj potom zaklju~uje: »’Masovni pokret’, iniciran i materijaliziran kroz organizacionu struktu- ru Matice (u zemlji ograncima, u inozemstvu dru{tvima prijatelja — kao unutra{nja i vanjska opozicija), djelovanjem jednog dijela ~lanstva Mati- ce dobio je obilje‘ja politi~kih akcija usmjerenih na promjenu postoje}eg dru{tvenog i politi~kog ure|enja u SRH. Matica hrvatska, dopustiv{i da zbog neprijateljskog djelovanja jednog dijela svoga ~lanstva postane ‘ari- {te kontrarevolucije, odstupila je od svoje svrhe odre|ene Pravilima i kao udru‘enje za {irenje knji‘evnosti, umjetnosti i nauke razvijala se i prera- sla u udru‘enje za ostvarivanje kontrarevolucionarnih ciljeva.«

332 Naputak Vladimira Bakari}a

Na frontalni napad na Maticu hrvatsku vlasti su se nakon Kara|or|eva odlu~ile tek nakon {to je Uprava Matice hrvatske odbila sura|ivati s novim vlastodr{cima u Hrvatskoj. No, i nakon masovnog udara na Maticu mjerodavan je bio naputak Josipa Broza Tita da politi~ki ne bi bilo oportuno zabraniti Maticu hrvatsku, nego da bi valjalo sankcionirati navodnu kontrarevolucionarnu organizaciju unutar Matice hrvatske. O tome svjedo~i i rukopisni naputak dr. Vladimira Bakari}a o tome kako postupati u slu~aju Matice hrvatske.143 Taj naputak glasi: »Treba paziti na nekoliko stvari: 1. radi se o organizaciji. To nije MH, nego njihovi sastanci. Matica se kori- sti. 2. u izjavama i ~lancima se radi o motivima, tj. o sijanju mr‘nje i nepovje- renja, a ne o kritici ili tra‘enju drugih rje{enja. Sijanje mr‘nje ide uz pre- drasude kontrarevolucionarne i nacionalisti~ke. Zato detalj nije va‘an, nego koli~ina«. Tome rukom pisanu naputku prilo‘en je strojem napisan popis osoba, prete‘no du‘nosnika Matice hrvatske. Evo toga popisa: 1. Veselica, dr. Marko 7. Ivi~evi} Bakuli}, Jozo 2. Veselica, dr. Vladimir 8. Juras, dr. Jure 3. \odan, dr. [ime 9. Glibota, Ante 4. Bu{i}, Ante 10. Ba~i}, Ante 5. Gotovac, Vlado 11. Pavleti}, Vlatko 6. [o{i}, dr. Hrvoje 12. Tu|man, dr. Franjo

Osobe s toga popisa potom }e biti uhi}ene pa je Bakari}ev popis ujedno bio i uhidbeni nalog, osim glede dr. Vladimira Veselice (o~ito je naknadno zaklju~eno da se ipak ne uhite oba brata, i Marko i Vlado Veselica).

143 HDA, f. 1002, osobni fond Vladimir Bakari}.

333 Kako su montirani politi~ki procesi

U komunisti~kome svijetu sudbeni procesi s politi~kim implikacijama nisu bili pravosudni ~in, nego ~in dr‘avnoga terorizma. U takvim »prav- nim predmetima« od policijske predistrage do pravomo}ne sudske presu- de — o svemu su odlu~ivale politi~ke instance. Nakon Kara|or|eva vlast u Hrvatskoj bila je usredoto~ena u IK CK SKH144 — ali tek u prvoj instanci; u posljednjoj instanci ta vlast bila je usredoto~ena u osobi jugoslavenskog samodr{ca, a svojevrsna me|uin- stanca u poretku mo}i bio je dr. Vladimir Bakari} — Brozov Khuen u Hrvatskoj (a i potom osoba povjerenja Broza Tita i, stoga, politi~ka siva eminencija u Hrvatskoj). Pri organiziranju politi~kih procesa formirane su bile dvije »radne grupe«. Jedna od njih bila je Koordinaciona radna grupa, kojoj je zada}a bila »pravilno informiranje javnosti o toku, ~injenicama i karakteru istrage i priprema su|enja i koordinaciono djelovanje svih faktora koji u~estvuju u ovom postupku«.145 U toj Koordinacionoj radnoj grupi bili su: Ante Jo- sipovi}, ~lan Izvr{noga komiteta CK SKH; Mirko Bili}, sekretar za informiranje u Izvr{nome vije}u (odnosno ministar u vladi SR Hrvatske); Ivi- ca Krizmani}, partijski faktotum na Radioteleviziji Zagreb, Bogumil Zuc- con, okru‘ni javni tu‘itelj u Zagreb i Mane Trbojevi}, predstavnik Okru‘nog suda u Zagrebu (pred tim sudom odr‘at }e se potom glavni procesi 1972). Na sjednici 18. sije~nja 1972. ta Koordinaciona radna grupa konstatirala je, me|u ostalim, da je »postupak istrage protiv poznatih lica u toku i odvija se za sada normalno«. Okru‘ni javni tu‘itelj izvijestio je pak, me|u ostalim, da je »grubi koncept optu‘nice protiv studenata ve} napravljen«, te da je »dostavljen i IK–u«, odnosno Izvr{nome komitetu CK SKH. Taj koncept, zaklju~io je javni tu‘itelj, mo‘e se, »ako to ocijeni IK koristiti za informiranje Saveza komunista«. Koordinaciona radna grupa zaklju~ila je, nadalje, me|u ostalim, »da su|enje treba da bude koncentrirano na izvla~enju jezgre optu‘enih, najvi{e tri do ~etiri glavnih, kako studenata tako i onih drugih, a ne na {irok broj {to }e se tokom istrage jo{ rasvijetliti«. Osim Koordinacione radne grupe, IK CK SKH formirao je bio i »radnu grupu« pravnih stru~njaka — za komunisti~ke politi~ke procese.146 U toj

144 Arhiva IK CK SKH u Hrvatskome je dr‘avnom arhivu. 145 HDA, CK SKH, str. pov., indok 469. 146 HDA, SKH CK IK, Pov. D–331.

334 »radnoj grupi« bili su Josip Hrn~evi} i Vlado Ranogajec, javni tu‘itelji u doba »revolucionarnoga« komunisti~koga terora u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskoga rata, te Jure Ivezi}, tako|er iz redova »revolucionarnoga« komunisti~koga pravosudnog kadra. Toj »radnoj grupi« povjeren je bio »zadatak cjelokupne krivi~ne analize rada Matice hrvatske i nekih pojedinaca iz nje« — a savjetnik bi Izvr{nome komitetu CK SKH u toj stvari bio Jakov Bla‘evi} (javni tu‘itelj, me|u ostalim, na su|enju nadbi- skupu Stepincu).

Operativni plan »M«

Operativno pak — po narud‘bi iz Izvr{noga komiteta CK SKJ — glavna politi~ka uhi}enja nakon Kara|or|eva pripremljena su, i izvedena su, po planu akcije »M« zdru‘ene politi~ke i kriminalne policije, odnosno Slu‘- be dr‘avne sigurnosti i Slu‘be javne sigurnosti.147 Ta zdru‘ena policijska akcija odvijala se pak u dvije faze. U prvoj fazi: »Akcija M obuhva}a prikupljanje dokaznog materijala o neprijateljskoj djelatnosti, koja, na osnovi zaklju~aka Predsjedni{tva SKJ i 23. sjednice CK SKH, ima obilje‘ja kontrarevolucionarnog napada na dr‘avno i dru{tveno ure|enje SFRJ«. Najprije utvr|eno je, eto, da je kazneno djelo »kontrarevolucionarnog napada na dr‘avno i dru{tveno ure|enje« po~injeno — i to su »utvrdila« partijska tijela SKJ i SKH — a tek potom otpo~elo je policijsko »prikupljanje dokaza« o tome da je to kazneno djelo po~injeno te o tome tko ga je po- ~inio! Pobli‘e, prema policijskome planu »M«: »Prikupljanje dokaznog materijala vr{i se za slijede}e osobe u u‘em planu: 1/ Budak Slobodan, 2/ Bu{i} Bruno, 3/ \odan Dr. [ime, 4/ Glibota Ante, 5/ Gotovac Vlado, 6/ Ivi~e- vi}–Bakuli} Jozo, 7/ Juras Jure, 8/Ladan Tomislav, 9/ Milas Ivan, 10/ Pa- vleti} Vlatko, 11/ Pejovi} Danilo, 12/ [egvi} Neven, 13/ [o{i} Dr. Hrvoje, 14/ Tu|man Dr. Franjo, 15/ Veselica Dr. Marko, 16/ Vukasovi} Ante. Prikupljanje dokaznog materijala za osobe u {irem planu: l/ Babi} Iko, 2/ Ra~i} Ante, 3/ Frange{ Ivo, 4/ Gamulin Grga, 5/ Ga‘i Ivica, 6/ Jonke Dr. Ljudevit, 7/ Kne‘evi} Bruno, 8/ Markota Drago, 10/ Maji} Slavko, 11/ Pa- veli} Kre{o, 12/ Posavec Zlatko, 13/ Sari} Jure, 14/ [egedin Petar, 15/ [er-

147 Matica hrvatska — 1453/ HDA, Uprava za suzbijanje kriminaliteta Sekretarijata za unutra{nje poslove.

335 cer Tvrtko, 16/ Todori} Ante, 17/ Vaupoti} Miroslav, 18/ Veselica Vlado 19/ Vrki} Ivica, 20/ Vu~i} Petar, 21/ Vuksan Vinko, 22/ Zidi} Igor«. U policijskome planu akcije »M« specificirano je potom {to sve valja podu- zeti poradi »prikupljanja materijala« o (navodno ve} utvr|enoj) »kontrarevolucionarnoj djelatnosti« u Hrvatskoj — a odre|eno je i tko }e to »prikupljanje materijala« organizirati (iz centra Slu‘be dr‘avne sigurnosti te iz sekretarijata Slu‘be javne sigurnosti u Zagrebu). Druga pak faza akcije »M« »obuhva}a pretragu poslovnih prostorija odre|enih institucija, pretragu stanova i privo|enje odre|enih osoba«. Podrobnije, planom te druge faze akcije »M« ustanovljen je »{tab za izvo- |enje akcije« (u tome »{tabu« bili su Lackovi} Zlatko, iz centra SDS,te Lojna Josip, Peri} Vlado i Rajki Stjepan iz sekretarijata SJS u Zagrebu). Nadalje, odre|ene su »ekipe za izvo|enje akcije« (a te ekipe »formiraju se od jednog radnika DS, dva civilna radnika JS, jednog uniformiranog radnika SJ«; »vo|a ekipe« je »radnik DS«, a »u pojedinim slu~ajevima, zavi- sno o zna~aju, ekipa }e biti pro{irena«. Za koordinaciju rada izme|u ekipa odre|en je pak Martinovi} Mijo (iz Sektora za suzbijanje kriminaliteta SJS u Zagreb). Nadalje, »za izvo|enje akcije« Zlatko Lackovi} odredio je »33 radnika iz Centra DS«, a Josip Lojna odredio je »50 civilnih radnika JS, 33 uniformirana radnika JS, {est daktilografa, jednog koordinatora, kriminalisti~ku tehni~ku ekipu za daktiloskopiranje i fotografiranje te ostala tehni~ka sredstva i radne prostorije.« U planu policijske akcije »M« navedeno je, poimence, koje }e ekipe obaviti pretragu poslovnih prostorija, i to Matice hrvatske, »Hrvatskoga tjednika« i Nakladnoga zavoda Matice hrvatske, »Hrvatskoga gospodarskog glasnika«, Dru{tva ekonomista, Dru{tva pravnika, Ekonomskoga insti- tuta te ~asopisa »Encyclopedia moderna«. Nadalje, navedeno je, poimence, koja }e ekipa pretra‘iti stan i privesti Marka Veselicu, Vladimira Ve- selicu (uz njegovo ime dopisano je: samo pretraga), [imu \odana, Brunu Bu{i}a; Vladu Gotovca, Hrvoja [o{i}a, Jozu Ivi~evi}a, Juru Jurasa (uz njegovo ime dopisano je: samo pretraga), Antu Glibotu, Antu Ba~i}a — te je jo{ dopisano: dodati Komaricu. Navedeno je, poimence, koje }e ekipe pretra‘iti stanove »osoba koje se ne privode« (osim ako se kod njih ne prona|e »eksploziv, letci, {tambilji, materijal o {pijuna‘i, korespondencija sa politi~kom emigracijom«); u toj su skupini: Stjepan Babi}, Zvonimir Baleti}, Mirko Bari{i}, @eljko ^udina (uz njegovo ime dopisano je: ne izvid), Ivan Dominkovi}, Ivica Ga‘i, Grga Gamulin, Bruno Kne‘evi}, Ivan Lajtman, Ivan Milas, Vlatko Pavleti} (uz njegovo ime dopisano je: prebaciti u krivi~nu prijavu), Danilo Pejovi}, Neven [egvi}, Tvrtko [ercar, Franjo Tu|man (uz njegovo ime dopisano je: u prijavu), Miroslav Va- upoti}, Vice Vukov.

336 Uhi}enja

Naposljetku, sredstva javnog priop}avanja objavila su: »Predsjednik Okru‘nog suda u Zagrebu (...) u srijedu je na konferenciji za {tampu slu‘- beno saop}io da se u istra‘nom zatvoru ovog suda nalazi 11 osoba, osno- vano sumnjivih da su po~inili krivi~no djelo protiv naroda i dr‘ave kontrarevolucionarnim napadom na dr‘avno i dru{tveno ure|enje, ozna~e- no i ka‘njivo po ~lanu 100 Krivi~nog zakona«. Nadalje: »Okru‘ni javni tu‘itelj za grad Zagreb podnio je zahtjev za provo|enje istrage protiv dra Marka Veselice, ro|enog 1936. godine, ~lana upravnog odbora Matice hrvatske; dra Franje Tu|mana, ro|enog 1922, generala JNA u penziji i ~lana Upravnog odbora Matice hrvatske; dra [ime \odana, ro|enog 1927, gospodarskog tajnika Matice hrvatske; Ante–Brune Bu{i}a, ro|enog 1939, ve} ranije osu|ivanog zbog krivi~nog djela neprijateljske propagande; Vlade Gotovca, ro|enog 1930, ~lana upravnog odbora Matice hrvatske, te glavnog urednika ’Hrvatskog tjednika’, glasila Matice hrvatske; dra Hrvoja [o{i}a, ro|enog 1920, ~lana Upravnog odbora Matice hrvatske, ve} osu|ivanog radi krivi~nog djela neprijateljske propagande; Joze Ivi~evi}a–Bakuli}a, ro|enog 1930. glavnog tajnika Matice hrvatske i odgovornog urednika lista ’Hrvatski tjednik’; Zvonka Komarice, ro|enog 1920. penzionera, ~lana Upravnog odbora Matice hrvatske; Ante Glibote, ro|enog 1945. tajnika uredni{tva glasila ’Hrvatski gospodarski glasnik’; Ante Ba~i}a, ro|enog 1926. ve} osu|i- vanog radi krivi~nog djela udru‘ivanja protiv naroda i dr‘ave, ~lana Upravnog odbora Matice hrvatske, i Vlatka Pavleti}a, knji‘evnika, ro|e- nog 1930. ~lana Upravnog odbora Matice hrvatske. Pritvorenoj grupi pri- pisuje se osnovana sumnja da su silom i drugim protuustavnim metoda- ma poku{ali oboriti postoje}i dru{tveni sistem demokratskog samoupravnog socijalizma, koji se temelji na vlasti radnog naroda SR Hrvatske, i da su nasilnim i drugim protuustavnim na~inima poku{ali razbiti postoje}e federativno ure|enje SFRJ. Oni su — kako se slu‘beno navodi — tokom 1969, 1970. te 1971. godine vr{ili sistematsku i svestranu neprija- teljsku propagandu u {tampi, na javnim zborovima i na drugi na~in, ~ime su, polaze}i od svog kontrarevolucionarnog, nacionalisti~ko–separati- sti~kog programa djelovali protiv dru{tvenog i dr‘avnog poretka kojeg je hrvatski narod stvorio u revoluciji. Njihov krajnji cilj bio je — kako je slu‘beno saop}eno — da se Hrvatska nasilno ili drugim protuustavnim putem izdvoji iz federacije SFRJ.« Nadalje: »Da bi ostvarili navedena djela i ciljeve uhap{ena grupa stvorila je kontrarevolucionarnu organizaciju, koriste}i pri tom postoje}e legalne

337 dru{tvene, kulturne, sportske pa ~ak i radne organizacije, a u prvom redu Maticu hrvatsku i studentsku organizaciju. U tim sredinama osumnji~e- ni su stvarali organizirana politi~ka jezgra koja su agitaciono, organizira- no i na drugi na~in djelovala u pravcu ostvarenja navedenih kontrarevolucionarnih ciljeva, posebno protiv interesa povijesne borbe hrvatskoga naroda, kako na podru~ju SRH i SFRJ, tako i u inozemstvu. Me|u ostalim, oni su se — kako se navodi — povezivali s raznim usta{kim i drugim orga- nizacijama u inozemstvu. Povezuju}i se i sinhroniziraju}i svoj neprija- teljski antisocijalisti~ki rad s emigracijom, koja je bila u stalnom kontak- tu sa stranim obavje{tajnim slu‘bama i ~iji je kona~ni cilj bio nasilno izdvajanje Hrvatske iz SFRJ i promjena njenog demokratskog samoupravnog socijalisti~kog sistema, grupa je poku{ala oboriti vlast radnog naroda«. Nadalje: »U namjeri da zapo~ne s direktnim kontrarevolucionarnim napadom na postoje}e dru{tveno i dr‘avno ure|enje SR Hrvatske, uhap{e- na grupa je u drugoj polovici 1971. godine organizirala i pokrenula op}i {trajk studenata, nastoje}i ga pretvoriti u generalni {trajk svih radnih ljudi u SR Hrvatskoj. Bila je to, kako se navodi, prva faza nasilnog obara- nja postoje}eg dru{tvenog i dr‘avnog ure|enja SR Hrvatske. Generalnim {trajkom oni su nastojali potpuno paralizirati promet, gospodarsko djelovanje, kao i cjelokupno normalno funkcioniranje ‘ivota u SR Hrvatskoj«. Nadalje: »Oni su — kako se precizira — po~inili takvo krivi~no djelo upravljeno na to da se silom i drugim protuustavnim putem obori vlast radnoga naroda i promijeni federativno ure|enje. Istra‘ni sudac Okru‘- nog suda u Zagrebu, nakon {to se upoznao s materijalom koji mu je dostavljen uz zahtjev za otvaranje istrage, saslu{ao je prijavljene osobe, odredio pritvor i donio rje{enje o provo|enju istrage. Predsjednik Okru‘- nog suda u Zagrebu (...) izjavio je na kraju konferencije za {tampu da je Ante–Bruno Bu{i} uhap{en jo{ pro{log mjeseca s grupom studentskih ’li- dera’ i da je, poslije hap{enja Veselice i grupe, protiv njega pro{irena istraga«. Vijest o tim uhi}enjima objavljena je u jeku histeri~ne kampanje protiv navodne kontrarevolucije u Hrvatskoj. Primjerice, u broju u kojem je objavio vijest o uhi}enjima »Vjesnik« (od 13. 1. 1972) je o tobo‘njoj kon- trarevoluciji u Hrvatskoj objavio jo{ tridesetak napisa! Poput »Vjesnika« na hrvatske »kontrarevolucionare« hu{kana su sva sredstva javnog priop}avanja (osim glasila Katoli~ke crkve) — sve novine, sve televizijske postaje, sve radiopostaje, i ta hajka razlijegala se Hrvatskom i Jugoslavi- jom mjesecima, iz dana u dan, bjesomu~no.

338 Reakcije na Kara|or|evo

Tri bitna ~imbenika hrvatske Sedamdeset prve — Matica hrvatska, pokret hrvatskih sveu~ili{taraca i reformisti u vodstvu SKH — razli~ito su reagirali na udar na Hrvatsku iz Kara|or|eva. U svojim memoarima dr. Savka Dab~evi} Ku~ar navodi tri mogu}e reakcije na Karador|evo: (1) Aktivan otpor (»povratkom u Hrvatsku izazvati op}i prosvjed stanovni{tva, produ‘iti {trajk mladih i pozvati na op}i {trajk«), (2) Pasivan otpor (»da sve reknemo otvoreno i prkosno odemo«), (3) Postupiti u skladu s partijskim uzancama (odstupiti »dogovorno, uz samokritiku«). U toj trilemi, reformisti u vodstvu SKH postupili su po partijskim uzancama: osudili su narodni »masovni pokret« u Hrvatskoj, pokajali su se zbog »nebudnosti« i »liberalizma«, te su pristali sura|ivati u nasilnome suzbi- janju nacionalnog pokreta u Hrvatskoj. Uprava Matice hrvatske odlu~ila se za pasivan otpor: odbacila je optu‘nicu iz Kara|or|eva, stala je iza dotada{nje svoje djelatnosti te nije pristala sura|ivati s novim vlastodr{cima u Hrvatskoj, nego je podnijela kolektivnu ostavku. Pokret hrvatskih sveu~ili{taraca odlu~io se pak na aktivan politi~ki otpor — taj otpor bit }e potom nasilno suzbijen. Spomenuti je, me|utim, da se nakon Kara|or|eva bio zbio i poku{aj oru- ‘ana otpora. Naime, na trome|i Bosne, Hercegovine i Dalmacije u srpnju 1972. iz inozemstva bila se ubacila skupina hrvatskih politi~kih emigra- nata — ta gerilska tzv. Bugojanska grupa bit }e potom postupno uni{tena (spomenuti je, s time u vezi, da je i tu zlosretnu gerilsku skupinu optu‘nica pripisivala »kontrarevolucionarnoj grupi« u Matici hrvatskoj — na su- |enju toj navodnoj kontrarevolucionarnoj sredi{njici, ujesen 1972). Nakon {to Upravni odbor Matice hrvatske nije pristao na »unutra{nju diferencijaciju« i na pojedina~ne ostavke, nego je podnio kolektivnu ostavku — komunisti~ke vlasti daljnju su Mati~inu djelatnost nasilno sprije~i- le, a potom su proglasile da je Matica hrvatska prestala postojati. Gore od toga bilo bi, me|utim, da je Matica hrvatska tad opstala. Nakon Kara|or- |eva Matica hrvatska mogla je, naime, opstati samo pod uvjetom da se moralno upropasti. Ne bi li Maticu hrvatsku ipak kompromitirale, komunisti~ke vlasti poku- {avale su (u srpnju 1973) Mati~inu djelatnost obnoviti. No toj se inicijati- vi vlasti malo tko odazvao, te je poku{aj da se uspostavi kolaboracioni- sti~ka Matica hrvatska propao. Matica hrvatska obnovljena je tek u rasu- lu komunisti~ke Jugoslavije, i kao znamen te propasti.

339 Zaklju~ak

O hrvatskom nacionalnom pokretu 1971. zaklju~io bih da je to bio reformisti~ki pokret {to je prete‘no te‘io samostalnoj i demokratskoj hrvatskoj dr‘avi — ali tek u posljednjoj konzekvenciji. U me|uvremenu, hrvatsku dr‘avu taj je pokret htio uspostaviti reformiranjem postoje}e dr‘ave, odnosno postupnom konfederalizacijom i demokratizacijom komunisti~ke Jugoslavije. Nasilno slomiv{i Sedamdesetprvu u Hrvatskoj, Tito i titoisti~ka »~vrsta jezgra« u SKH i SKJ osujetili su prigodu za mirnu i postupnu tranziciju iz komunizma i Jugoslavije. Za ono {to se potom zbilo u Jugoslaviji — za Vukovar, za Srebrenicu, za Kosovo i za sve ono {to ti toponimi danas zna- menuju — odgovorni stoga nisu tek Slobodan Milo{evi} i velikosrpski nacionalizam: suodgovorni za to su i Broz Tito i hrvatski titoisti, i suodgo- vorna za to je Brozova uzdanica i miljenica, njegova JNA. A o Matici hrvatskoj 1971. godine zaklju~io bih: u hrvatskomu nacionalnom pokretu Sedamdesetprve Matica hrvatska bila je osobito poticajno sredi{te. U udaru na taj nacionalni pokret, nakon Kara|or|eva, Matica hrvatska bila je stoga izvrgnuta osobito te{kome progonu, te nakon 11. sije~nja 1972. vi{e nije mogla djelovati. Dodu{e, Matica hrvatska mogla je i nakon Kara|or|eva opstati — no pod uvjetom da se moralno kompromi- tira. Pod tim uvjetom, me|utim, Matica hrvatska niti je htjela, niti je smjela opstati.

148 Ovaj napis sa‘etak je napisa {to sam ih o toj temi objavio u ~asopisima »Hrvatska revija«, »Hrvatsko slovo« i »Politi~ki zatvorenik« i u zborniku Istina o crnome danu 11. sije~nja 1972.

340