HRVATSKO PROLJE]E I MATICA HRVATSKA U HRVATSKOM PROLJE]U Deklaracija Politi~ki, 1971. godina u Hrvatskoj po~inje 1967. godine. Sedamdesetpr- va, odnosno masovni pokret, odnosno Hrvatsko prolje}e, izrazi su za poli- ti~ka zbivanja {to po~inju 1967. Deklaracijom o nazivu i polo‘aju hrvat- skoga knji‘evnog jezika: tom deklaracijom Matica hrvatska i brojne ine hrvatske kulturne i znanstvene ustanove i udruge suprotstavile su se po- tiskivanju hrvatskoga i nadiranju srpskoga jezi~nog standarda u Hrvat- skoj. (U doba Sedamdesetprve jezik je dvojako politi~ki funkcionirao. Jezik je bivao znakom politi~koga prepoznavanja: ako bi netko, u slu~ajnome raz- govoru, rekao »tisu}u« umjesto »hiljadu«, taj netko bi se time i politi~ki o~itovao, saznali biste odmah da je slu~ajni va{ sugovornik »hrvatski na- cionalist«; jezi~ni kroatizmi tad su bili poput znaka ribe {to su ga crtali drevni kr{}ani, u znak prepoznavanja za progona kr{}ana u Rimskome Carstvu. No jezik je tad bivao i politi~ka {ifra: govorilo se, recimo, kako radni~ka klasa mora ovladati vi{kom vrijednosti, a htjelo bi se time kaza- ti kako valja sprije~iti daljnji odljev kapitala iz Hrvatske; govor Sedamde- setprve valjalo bi danas zapravo prevoditi, za one koji nisu bili suvreme- nici politi~koga govora u {iframa.) Deklaraciju o hrvatskome jeziku komunisti~ke su vlasti proglasile dekla- racijom hrvatskoga nacionalizma te su protiv Deklaracije i potpisnika Deklaracije pokrenule ‘estoku kampanju. Zaglu{na kampanja protiv Deklaracije i potpisnika Deklaracije uko- na~nome svome posljetku bila je me|utim kontraproduktivna: optu‘uju- }i hrvatske kulturne i znanstvene ustanove i udruge, tad i potom, da su mjesta nacionalisti~kog okupljanja, komunisti~ke vlasti pridonijele su tome da su te udruge i ustanove sredi{tima oporbenoga narodnog oku- pljanja doista i postale. 298 Matica i studenti Kad su 1945. nasilno do{li na vlast, komunisti su kulturnoznanstvene ustanove i udruge u Hrvatskoj sveli na politi~ke zombije stranke na vla- sti. Nakon 1945. Matica hrvatska tek je tavorila — no nakon Deklaracije,i hajke na Deklaraciju, Matica hrvatska {iroj je javnosti odjednom postala zanimljivom: otada pa do dr‘avnoga udara u Kara|or|evu (1967–1971) ogranci i povjereni{tva Matice hrvatske ni~u posvuda u Hrvatskoj, Mati- ~inih ~lanova–suradnika ve} je na desetke tisu}a (pa }e optu‘nica iz Ka- ra|or|eva Maticu optu‘iti da je postala masovna politi~ka stranka); raslo je i zanimanje za Mati~inu publicistiku te je Matica, uz mre‘u svojih ~aso- pisa, tad (1971) pokrenula i »Hrvatski tjednik«, novine visoke naklade. Ono {to je u slu~aju Matice hrvatske zna~ila Deklaracija, u slu~aju hrvat- skoga sveu~ili{ta bili su izbori za studentskoga prorektora (1971). Na tim izborima kandidatu prore‘imskog Saveza studenata Hrvatske suprotstavio se neovisni kandidat (Ivan Zvonimir ^i~ak) — i pobijedio; kao i nakon Deklaracije, vlasti su me|utim na taj izbor uzvratile ‘esto- kim optu‘bama te su zahtijevale da studentski prorektor bude smijenjen (jer da je klerikalac i nacionalist); zaredali su, s time u svezi, studentski zborovi — i lavina je krenula, studentski zborovi izja{njavali su se, ve}i- nom, u prilog studentskome prorektoru; iz tog zborovanja (za ili protiv studentskoga prorektora) potekao je Pokret hrvatskih sveu~ili{taraca, {to }e potom pobje|ivati i na zborovima u Savezu studenata Hrvatske, dotada{njoj politi~koj transmisiji Saveza komunista. Me|u kulturnim i znanstvenim ustanovama i udrugama {to su poticale masovni pokret u Hrvatskoj, uz Maticu hrvatsku i hrvatsko sveu~ili{te isticalo se i Dru{tvo knji‘evnika Hrvatske. Uloga inteligencije U povijesnoj usporedbi, prije Hrvatskoga prolje}a hrvatski intelektualci — pjesnici ili jezikoslovci, recimo, ili pak sveu~ili{tarci — nikad nisu bili tako va‘an dru{tvenopoliti~ki ~imbenik, osim u doba narodnoga hrvat- skog preporoda, odnosno ilirskoga pokreta, u prvoj polovici devetnaesto- ga stolje}a. 299 U suvremenoj pak usporedbi: i drugdje u komunisti~kome svijetu oporba komunisti~kome totalitarizmu, protjerana iz politike, oglasila bi se u kulturnoj sferi, a mjestom duhovnoga otpora bivala je i crkva (osobito ka- toli~ka i osobito u Poljskoj, i u Hrvatskoj). (U me|uvremenu, od Hrvatskoga preporoda do Hrvatskoga prolje}a, po- liti~ka uloga hrvatske inteligencije bivala je i upitnom — u prvoj Jugosla- viji, 1918–1941., recimo: dok je obi~an svijet tad listom pristajao uz demo- kratski nacionalni pokret, oko HSS–a, me|u hrvatskim intelektualcima razmjerno sna‘no bila je zastupljena i totalitarna politi~ka opcija, i lijeva i desna, a tako|er i unitaristi~ka jugoslavenska politi~ka opcija, premda je potonja nakon 1918. bila razgovijetno protuhrvatska. Ni nakon hrvat- skoga prolje}a, u zbivanjima 1989/1990. hrvatska inteligencija nije pono- vila dru{tvenopoliti~ku svoju ulogu iz Sedamdesetprve.) Reformisti u SK [ira je javnost Matici hrvatskoj i hrvatskim sveu~ili{tarcima povla|ivala. Tome unato~, masovnoga pokreta u Hrvatskoj ne bi bilo da tom pokretu, objektivno, nije pomagala reformisti~ka struja u Savezu komunista Hr- vatske ({to }e potom u Kara|or|evu zbog toga biti osu|ena); ti hrvatski komunisti opirali su se pritiscima da masovni pokret bude nasilno suzbi- jen te je zbog toga taj pokret, do dr‘avnoga udara u Kara|or|evu, opstao; nadalje, ti su hrvatski komunisti iskazivali nezadovoljstvo polo‘ajem Hr- vatske u komunisti~koj Jugoslaviji te je masovnome nacionalnom pokre- tu u Hrvatskoj i to pridonijelo (Deseta sjednica CK SKH, recimo). No reformisti u SKH pribojavali su se da bi masovni pokret u Hrvatskoj, jednom potaknut, mogao izmaknuti kontroli te su bili skloniji tome da promjene u Jugoslaviji poti~u komorno, u partijskim »forumima«, negoli javno, »na ulici«. Spram masovnoga pokreta Sedamdesetprve reformisti u SKH bili su sto- ga ujedno i suzdr‘ani, nepovjerljivi (te bi se to ponekad i javno o~itovalo). 300 Masovni narodni pokret Masovni pokret nastao je neo~ekivano — niti su potpisnici Deklaracije predmnijevali {to }e ta Deklaracija sve potaknuti, niti su oni koji su pro- tiv Deklaracije pokrenuli kampanju predmnijevali {to }e ta kampanja sve potaknuti. Iznenadan, masovni narodni pokret nije potom imao jedinstvena sredi- {ta, nego je bio potican iz raznih ‘ari{ta, a poglavito iz Matice hrvatske, iz hrvatskoga sveu~ili{ta i iz Saveza komunista Hrvatske (iz SKH masovni pokret bio je, me|utim, i suzdr‘avan). Policentri~an, taj narodni pokret, nadalje, nije bio ni koordiniran, konsti- tutivna tri njegova sredi{ta nisu dogovorno djelovala. Vodstvo SKH i u‘a uprava Matice hrvatske u doba Hrvatskoga prolje}a samo su se u dva navrata sastali, no ni tad nije bilo ni{ta dogovoreno, bilo je to zapravo tek uzajamno upoznavanje i odmjeravanje. Analogno odnosu izme|u vodstva SKH i Matice hrvatske, me|u nekima od ~elnika u sredi{njici Matice hrvatske bilo je bojazni da bi studentski pokret mogao oti}i politi~ki predaleko; kontakata izme|u uprave Matice hrvatske i studentskoga vodstva nije bilo, no Mati~ine novine, »Hrvatski tjednik«, podupirale su Pokret hrvatskih sveu~ili{taraca, tako|er i kad je progla{en studentski {trajk na hrvatskome sveu~ili{tu. Koordinacije nije bilo ni izme|u vodstva studentskoga pokreta i vodstva SKH. Nadalje, ni Matica hrvatska nije djelovala iz jednoga sredi{ta, nego tako- |er policentri~no, bilo je zapravo toliko sredi{ta koliko je bilo ogranaka Matice hrvatske. U doba masovnoga pokreta broj Mati~inih ogranaka brzo se uve}avao, no ti novi ogranci nisu nastajali inicijativom Mati~ine sredi{njice, ve} su redovito nastajali na inicijativu »s terena«. Nadalje, sredi{njica Matice hrvatske u djelatnost ogranaka u pravilu nije se uple- tala. Mati~ini ogranci bili su autonomni koliko je to uop}e mogu}e. U sredi{njici Matice hrvatske pak (kao i u Mati~inim ograncima) zajedno su djelovale osobe razli~ita politi~koga podrijetla — od ~lanova Saveza komunista i biv{ih komunista pa do biv{ih zatvorenika u komunisti~kim tamnicama. Ni po politi~kome podrijetlu, ni po drugome kakvu kriteriju, u sredi{njici Matice hrvatske nije se, me|utim, o~itovala neka u‘a skupi- na {to bi usmjeravala djelatnost Mati~ine sredi{njice. Isto tako, na hrvatskome sveu~ili{tu iza kandidature alternativnog kan- didata za studentskoga prorektora nije stajala nikakva organizacija, iza 301 te kandidature (I. Z. ^i~ka) prvotno nije stajao nitko, osim njega sama, a sveu~ili{na ga je skup{tina spontano izabrala, u znak prosvjeda protiv tek prividnih izbora — izbora sa samo jednim kandidatom, prore‘imske studentske organizacije. Nadalje, na studentskim zborovima {to su potom zaredali na fakultetima i u studentskim domovima u Zagrebu, Rijeci, Zadru, Splitu, Osijeku — Pokret hrvatskih sveu~ili{taraca nije potaknula neka (prevratni~ka) or- ganizacija, nego je masovni studentski pokret na tim zborovima sponta- no nastao. U policijskoj, totalitarnoj dr‘avi — a to je ipak bila i titoisti~ka »samou- pravna« Jugoslavija — masovni oporbeni politi~ki pokret nije se ni moga- o druk~ije dogoditi nego spontano. (Nakon 1945. u Hrvatskoj je bilo na stotine poku{aja da se organizira ilegalni, podzemni pokret otpora, no svaki poku{aj organiziranoga pokreta otpora politi~ka bi policija suzbila, redovito ve} u za~etku.) Ina~e sveznaju}oj i svemo}noj komunisti~koj politi~koj policiji spontani pokreti otpora bili su me|utim neuhvatljivi, bili su nepredvidljivi. Posvuda u komunisti~komu svijetu, a ne tek u Hrvatskoj, masovni pokre- ti otpora bili su stoga, sve u svemu, spontani. (Kad je 1956. izbila ma|ar- ska pobuna, jedan je moj znanac napomenuo: »U komunizmu policija zna sve o svakome, samo ne zna da se milijunske mase valjaju ulicama i da je revolucija«.) Optu‘nica iz politi~kih procesa u Hrvatskoj nakon Kara|or|eva bila je izmi{ljena: niti je u sredi{njici Matice hrvatske djelovala (fa{istoidna) kontrarevolucionarna grupa {to da je organizirala masovni pokret uHr- vatskoj i njime ravnala — niti je taj masovni pokret uop}e bio s jednoga mjesta organiziran.