VII. simpozij HDZZ, Opatija, 2008. HR0800137 RADON U VODI GRADSKIH VODOVODA U NASELJIMA OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE Vanja Radolić, Vlatko Šimatović i Igor Miklavčić Odjel za fiziku Sveučilišta u Osijeku, Trg Ljudevita Gaja 6, 31000 Osijek e-mail:
[email protected] UVOD Radon je plemeniti radioaktivni plin bez boje i mirisa koji nastaje radio- aktivnim raspadom radija uz emisiju a-čestice. Njegova prisutnost u okolišu povezana je s količinom (i raspodjelom) neposrednog mu roditelja u radioaktiv- nom nizu u stijenama i tlu. Radon je kemijski inertan pa se relativno lako giba kroz porozno tlo, vođen različitim transportnim mehanizmima. Lako je topiv u vodi te se akumulira u podzemnim vodama [1]. Glavni izvori radona u kućama su tlo (primarni), zatim građevinski materijal te voda koja se crpi iz podzemnih izvora pa se pri uobičajenoj upotrebi takve vode u kućanstvu (mehaničkim raspršenjem vode tijekom tuširanja, prilikom pranja namirnica, i dr.), može oče- kivati značajan porast radona u zraku unutar prostorije [1]. Ovo povećanje ra- donske koncentracije opisuje se tzv. transfer faktorom, a uobičajena vrijednost mu je oko IO"4 [2]. Iako oko 50% efektivne godišnje doze zračenja koju primimo iz prirodnih izvora potječe od radona i njegovih kratkoživućih potomaka [3] tek je počet- kom 80-tih godina prošlog stoljeća veća pozornost posvećena njegovu utjecaju na javno zdravlje stanovništva. Većina procijenjenog rizika otpada na inhalaciju zraka bogatog radonom dok se ostatak odnosi na ingestiju radona pitkom vo- dom [2]. Prvu referentnu vrijednost radona u vodi pod nazivom "Maksimalna razina kontaminacije" predložila je američka Agencija za zaštitu okoliša i izno- sila je 11 Bq 1"!.