INICIJATIVA ZA POKRETANJE PROJEKTA EKOMUZEJA KOMIŽA Strateški nacrt
Projekt Coast, UNDP Hrvatska Grad Komiža
Priredila: Dragana Lucija Ratković, savjetnica za ekomuzeje u projektu Coast Lipanj 2010. Sadržaj
UVOD.....4 UVOD U EKOMUZEOLOGIJU...... 4 NASTANAK EKOMUZEJA...... 4 DEFINICIJE EKOMUZEJA...... 7 EKOMUZEJI I TURIZAM...... 11 OSNOVNI PRINCIPI EKOMUZEJA...... 12 Liuzhi načela ...... 12 PRIMJERI EKOMUZEJA ...... 13 EKOMUZEJ DE L’ILE DE GROIX, BRETANJA, FRANCUSKA. 14 EKOMUZEJ RTA CAVALLERIA, ŠPANJOLSKA...... 15 EKOMUZEJ DE LA ALCOGIDA U TEFIA, KANARSKO OTOČJE, ŠPANJOLSKA...... 15 EKOMUZEJ AVESNOIS, FRANCUSKA...... 16 EKOMUZEJ VANOI, ITALIJA ...... 18 EKOMUZEJ HA LONG BAY, VIJETNAM ...... 19 EKOMUZEJ KUĆA O BATANI/CASA DELLA BATANA, HRVATSKA...... 19 PRIJEDLOZI OSNOVNIH NAČELA, TEMELJNIH IZJAVA I STRUKTURE EKOMUZEJA KOMIŽA...... 21 KRATKI REZIME DOSADAŠNJIH AKTIVNOSTI...... 21 PRIJEDLOG DEFINIRANJA EKOMUZEJA KOMIŽA...... 22 PRIJEDLOG TEMELJNIH IZJAVA EKOMUZEJA KOMIŽA...... 23 Prijedlog poslanja ekomuzeja Komiža...... 23 Prijedlog mandata ekomuzeja Komiža...... 23 Prijedlog vizije ekomuzeja Komiža...... 23 DIONICI EKOMUZEJA KOMIŽA...... 24 Lokalni dionici ...... 24
2 Ne-lokalni dionici...... 26 OKVIR TEMA EKOMUZEJA KOMIŽA...... 28 SASTAVNICE EKOMUZEJA KOMIŽA...... 29 Prostori za multimedijalnu interpretaciju...... 29 Živi prostori/kušanje i življenje baštine...... 29 Programi ekomuzeja Komiža...... 29 Umrežavanje ekomuzeja Komiža...... 30 Sustav vizualnog brendiranja ekomuzeja Komiža...... 30 STRUKTURA UPRAVLJANJA EKOMUZEJOM KOMIŽA...... 31 Struktura upravljanja u inicijalnoj fazi uspostave ekomuzeja Komiža...... 31 Suradnici u inicijalnoj fazi uspostave ekomuzeja Komiža...... 31 Prijedlog buduće strukture upravljanja ekomuzejom Komiža...... 31 Moguće sekcije Udruge ekomuzeja Komiža ...... 32 FAZE RADA NA USPOSTAVI EKOMUZEJA KOMIŽA U OKVIRU COAST-a...... 33 ANALITIČKI PREGLED STANJA I IZRADA OKVIRNOG PLANA AKTIVNOSTI :...... 33 IZRADA „INCIJATIVE ZA POKRETANJE PROJEKTA EKOMUZEJA KOMIŽA“...... 33 IZRADA WEB STRANICE PROJEKTA EKOMUZEJA KOMIŽA ...... 34 IZRADA STRATEŠKOG PLANA EKOMUZEJA KOMIŽA ...... 34 IZRADA MUZEOGRAFSKOG RJEŠENJA STALNOG POSTAVA EKOMUZEJA KOMIŽA ...... 36 IZRADA AKCIJSKOG PLANA RAZVOJA EKOMUZEJA KOMIŽA ...... 36
3 UVOD
„For a tree to grow well, the seed can be international, but the soil must be local.“ / „Da bi drvo moglo rasti, sjemenka može biti međunarodna, ali tlo mora biti lokalno.“ Su Donghai1 Ekomuzej kao živ, interdisciplinarni muzej koji čuva, vrednuje i pokazuje manifestiranje čovjeka u vremenu i prostoru, njegovu interakciju s prirodnim i socijalnim okruženjem, te koji uključuje ukupnu populaciju određene zajednice u proces vlastitog razvoja, platforma je u kojoj je kulturna baština, kroz očuvanje i održivo korištenje prirodne baštine, i u harmoničnom odnosu s istom, važna za očuvanje ukupne bio- raznolikosti. To je podloga na temelju koje je UNDP-ov projekt Coast odabrao „model“ ekomuzeja kao oblik upravljanja u procesu održivog razvoja lokalnih zajednica i njihovog teritorija i potakao inicijativu za pokretanje ekomuzeja na otoku Visu, točnije Gradu Komiži, lokalnoj zajednici i njezinim istaknutim pojedinicima koji su po brojnim pokazateljima pokazali svoju zrelost i spremnost za ovaj iskorak. „Incijativa za pokretanje projekta ekomuzeja Komiža“ dokument je namijenjen institucijama, udrugama, pojedincima i predstavnicima lokalne zajednice koji su uključeni u pokretanja ekomuzeja, njegovim dionicima, a služi kao platforma za sustavno provođenje njime zacrtanih i od dionika prihvaćenih smjernica. U svom prvom i drugom poglavlju, nacrt ima za cilj upoznati dionike s filozofijom i osnovnim načelima ekomuzeologije budući su ekomuzeji kao inovativni i kreativni oblici upravljanja kulturnom i prirodnom baštinom još uvijek u Hrvatskoj prilično nepoznati izvan usko stručnih krugova. U trećem poglavlju predlažu se konkretni modusi primjene globalne filozofije ekomuzeja u konkretnu situaciju, odnosno u Grad Komižu i njemu pripadajući teritorij: osnovna načela, temeljne izjave i strukture uspostave ekomuzeja Komiža kao radni materijal o kojemu će u konačnici svoju zadnju riječ dati lokalna zajednica.
UVOD U EKOMUZEOLOGIJU
NASTANAK EKOMUZEJA „The ecomuseum was the result of the persistent pursuit by museum specialists who felt a strong responsibility for society.“ / „Ekomuzej je rezultat upornog nastojanja muzejskih stručnjaka koji su osjetili snažnu odgovornost za društvo.“ Xiangguang Song2
1 Član kineskog Savjeta za muzeje i glavni menadžer prvog ekomuzeja Guizhou u Kini osnovanog 1995.
2 Predavač na Školi za arheologiju i muzeologiju Sveučilišta u Pekingu.
4 Ekomuzeji i snažan muzeološki pokret koji se razvio s njihovom pojavom, znan pod nazivima ekomuzeologija ili nova muzeologija, nastao je u specifičnom trenutku povijesti, te uslijed burnih socijalnih, ekonomskih, političkih i ekoloških promjena koje su obilježile šezdesete godine 20. st. Međutim, već su se znatno ranije pojavili novi muzejski oblici koji će izmijeniti pogled na tradicionalnu ulogu muzeja u svijetu. To su muzeji na otvorenom i tzv. heimat ili zavičajni muzeji. Model muzeja na otvorenom razvio je švedski muzeolog Arthur Hazelius krajem 19. st. u Švedskoj otvaranjem muzeja Skansen 1891. koji se, smješten na istoimenom brežuljku grada Stockholma, sastojao od tradicijskih kuća prenesenih iz raznih dijelova Švedske. U njima su svi predmeti korišteni u opremi izvornog ambijenta bili ambijentalno kontekstualizirani i dodatno oživljeni kostimiranim vodičima. Heimat muzeji nastali su u Njemačkoj u 19. st., ali svoj pravi razvoj doživljavaju između dva rata s naglašenom sviješću o društvenoj ulozi muzeja, njihovom služenju ljudima i sadašnjosti.3 Nastanak ekomuzeja obilježila su brojna kulturna i socijalna previranja koja su dominirala svijetom, ali i pokret znan pod imenom ekologizam ili environmentalizam koji se javio kao odgovor na onečišćenje okoliša, ekološke katastrofe, nestajanje prirodne i ruralne baštine, utrke za naoružanjem... Hugues de Varine, koji je upravo tih godina (1964-1974.) bio na čelu Internacionalnog vijeća za muzeje pri UNESCO-u (ICOM), a jedan je od glavnih aktera nastanka ekomuzeja i njegova imena, izdvojio je šest čimbenika koji su djelovali na nastanak ekomuzeja: 1. Proglašenje nezavisnosti najvećeg dijela koloniziranih država, najviše iz Afrike s kojima se javlja snažna želja za jačanjem nacionalnih i lokalnih identiteta. 2. Rađanje pokreta za jednakost prava Afro-Amerikanaca, te Latino stanovništva i američkih Indijanaca u SAD-eu kojim se potaknuo interes za etničke kulture i baštine (soul glazba, moda, rukotvorine…). 3. Revolucionarni pokreti u Južnoj Americi protiv vojnih diktatorskih režima, te otkrivanje pred-kolonijalne povijesti i kulture izvornih naroda. 4. Godina 1968. i studentski pokret u Europi s novim načinima izražavanja esencijalnih problema društva, obrazovanja, kulture i ekonomije. 5. Ponovno otkrivanje kulturnih i socijalnih vrijednosti malih lokalnih zajednica porastom muzeja na otvorenom u Skandinaviji i parkova prirode u Francuskoj kao modelima osnaživanja lokalnih identiteta nasuprot tendenciji standardizacije kulture. 6. Identifikacija tradicionalnih kulturnih institucija s elitom i njihova odvojenost od većine populacije.4 Koncept ekomuzeja razvili su istaknuti francuski muzeolozi George Henri Rivière (1897-1985.) i već spomenuti Hugues de Varine, koji su i stvoritelji kovanice ecomusée5 1971. godine. Pojam éco je i skraćenica od écologie i prvenstveno se odnosi na novu ideju holističke interpretacije baštine, prema kojoj muzej može ispuniti svoje poslanje, koje mu nameće novo post-industrijsko doba, samo ako djeluje unutar, a ne izoliran od svog prirodnog i socijalnog okruženja. 3 Davis, Peter. 1999. Ecomuseums: a Sense of Place. London & New York: Leicester University Press, str. 47.
4 Varine, Hugues de: „The origins of the new museology concept and of the ecomuseum word and concept, in the 1960s and the 1970s“. U: International Ecomuseum Conference Paper „Communication and Exploration“, Guiyang, China, 2005. , str. 51-55.
5 Riječ ekomuzej je kovanica dviju grčkih riječi: oikos - znači ili kuća ili cjelina (kulturno-povijesna prilagodba prirodnim uvjetima i društvenom okolišu), museion - znači zbirku predmeta (od znanstvenih ili kulturnih interesa).
5 Svoj su koncept razvijali u Francuskoj koristeći tadašnji uzlet osnivanja regionalnih parkova u sklopu procesa regionalnih razvojnih planiranja, a potaknutih naglom urbanizacijom, napuštanjem i zapuštanjem ruralnih dijelova zemlje. George Henri Rivière je u ovom trendu vidio priliku za ukupnu zaštitu i interpretaciju ruralne baštine. Tako u početku nastaju „muzeji kuće“ koji se razvijaju oko autentične kuće koja je središte oko kojega se interpretacija širi na cijeli krajolik. Ovo je prva faza razvoja ekomuzeja ili bolje rečeno pred-faza i obilježena je povezanošću s parkovima prirode.6 Prvi ekomuzej koji je osmislio ovaj dvojac nastao je 1972. u središnjoj Francuskoj, na teritoriju od približno 500 kvadratnih kilometara oko gradova Le Creusot i Montceau-les-Mines i nazvan je Muzejom čovjeka i industrije. Glavni izložbeni postav nalazio se u obližnjem dvorcu, ali je interpretacija bila rasprostrta po cijelom teritoriju, a stalni postav samo polazna točka za upoznavanje sa slojevitošću baštine cijeloga kraja i ono što je najvažnije, ljudima koji su glavni baštinici i čuvatelji te baštine. Osvrćući se na svoj novi muzejski koncept, de Varine je 1974. napisao: „Svaki predmet, pokretni ili nepokretni, koji se nalazi unutar perimetra zajednice idejno pripada muzeju: ovo uvodi ideju oblika kulturnog vlasništva, koje nije u vezi sa zakonskim vlasništvom“.7 Osnivanje prvog ekomuzeja obilježava drugu razvojnu fazu koja traje od 1971. do 1980. i uvodi dimenziju vremena, definiranog teritorija i sudjelovanje lokalnih zajednica u realizaciji projekata. Treća faza započinje nakon 1980. i obilježena je jačanjem uloge lokalne zajednice, te jasnim ciljevima regeneracije čitavog područja.8 Osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća ekomuzeji postaju općeprihvaćen koncept, jer se u to vrijeme javljaju tendencije osnaživanja lokalnih snaga nasuprot centrima moći, snažne tendencije regionalne kompetitivnosti, posebno u Europi, te tzv. marketing mjesta i prepoznavanje lokalne posebnosti pod utjecajem razvoja selektivnih oblika turizma.9 Danas ih je u svijetu evidentirano tristotinjak, a od kojih se oko dvije stotine nalazi u Europi, uglavnom u Francuskoj, Italiji, Portugalu, skandinavskim zemljama i u novije vrijeme u Poljskoj. Porast ekomuzeja u posljednjem desetljeću posebno je primjetan u azijskim zemljama: Vijetnamu, Kini, Taiwanu, Japanu… Kineski model ekomuzeja specifičan je po tome što je u njegovom središtu interesa bavljenje manjinskim etničkim zajednicama, očuvanjem njihove kulture, ali i osiguravanjem njihova održivog razvoj.
6 Babić, Darko: „Iskustva i (skrivene) vrijednosti ekomuzeja“. U: Etnološka istraživanja/Ethnological Researches. Zagreb, 2009., str. 227.
7 Varine-Bohan, Huges de: “Un musee „eclate“: le Musee de l'homme et de l'industrie Le Creusot-Montceau-les-Mines“, Museum 25 (4) 1974., str. 242-249.
8 Babić, Darko: „Iskustva i (skrivene) vrijednosti ekomuzeja“. U: Etnološka istraživanja/Ethnological Researches. Zagreb, 2009., str. 227.
9 Maggi, Maurizio: „Ecomuseums worldwide: converging routes among similar obstacles“. U: International Ecomuseum Conference Paper „Communication and Exploration“, Guiyang, China, 2005. , str. 64.
6 DEFINICIJE EKOMUZEJA „Ecomuseum is not like any other museum.“ / „Ekomuzej nije poput ijednog drugog muzeja!“ George Henri Rivière Definiranje ekomuzeja kao da se protivi samoj njegovoj prirodi, u srži koje je da je svaki ekomuzej izrastao iz lokalnih okolnosti i različit od svih drugih. Ipak, definicije su neizbježne i treba ih shvatiti kao polazne osnove, smjernice koje pokazuju temeljne pretpostavke za razumijevanje filozofije ekomuzeja. Ovdje se donose definicije koje su se pojavljivale u dugom vremenskom razdoblju, od samih početaka pa sve do danas, čime se dodatno naglašava evolutivnost kao suštinska kategorija ekomuzeja koja se simbolički ogleda i u „razvojnosti“ njegove definicije. Temeljne definicije iznjedrio je glavni idejni začetnik ekomuzeja i dugo vremena vodeći akter ekomuzeologije, Francuz George Henri Rivière.10 Godine 1973. ekomuzej definira kao „muzej novog žanra“ koji počiva na interdisciplinarnosti (posebice ekologiji), organskoj povezanosti sa zajednicom u kojoj djeluje i sudjelovanju te zajednice u njegovom konstituiranju i funkcioniranju, dok je u drugom dijelu definirana sama struktura ekomuzeja. Kao musée éclaté, fragmentirani muzej, on je sastavljen od primarnoga koordinacijskog tijela i sekundarnih organa, odnosno ispostava ili antena. Godine 1976. godine G. H. Rivière predložio je definiciju koja glasi: „Ekomuzej je instrument koji zajednički osnivaju, proizvode i koriste (lokalna) uprava i populacija. Uprava, sa svojim stručnjacima, olakšicama, izvorima kojim ga snabdijeva. Populacija, prema svojim aspiracijama, svojim znanjima, i sposobnostima približavanja. To je ogledalo gdje se populacija promatra, da bi se u njemu prepoznala, gdje traži objašnjenja za teritorij za koji je vezana, koje je povezano s objašnjenjem o populacijama koje su joj prethodile u diskontinuitetu ili kontinuitetu generacija. Ogledalo koje ta populacija pruža sama sebi, da bi se bolje razumjela, u vrednovanju svog rada, svog ponašanja i nutarnjosti. Ekspresija čovjeka i prirode. Čovjek je u njoj interpretiran u svojoj prirodnoj sredini. Priroda je interpretirana u svojoj divljini, ali i prikazana kao rezultat koji je stvorilo tradicionalno i industrijsko društvo prilagodivši je sebi. Izražaj vremena kada objašnjenje seže u vrijeme kada se čovjek pojavio, kada se postupno penje kroz prethistorijsko i historijsko vrijeme koje je proživio, i završava u vremenu u kojem živi. Otvarajući se sutrašnjici bez da se nametne kao onaj koji odlučuje, on igra ulogu informacije (informatora) i kritičke analize. Interpretacija prostora. Odabranih prostora, onih u kojima se zaustavlja ili kojima se putuje. Laboratorij u mjeri u kojoj doprinosi historijskom i suvremenom proučavanju populacije i njenog okružja i zalaže se za stvaranje formacije specijalista u njihovim domenama koji surađuju s vanjskim istraživačkim organizacijama. Konzervatorski centar u mjeri u kojoj pomaže očuvanje i vrednovanje prirodne i kulturne baštine dotične populacije. Škola u mjeri u kojoj povezuje populaciju s akcijama proučavanja i zaštite, i gdje potiče da ona bolje razumije probleme svoje vlastite budućnosti. Ovaj laboratorij, konzervatorski centar, škola inspirirani su zajedničkim principima. Kultura na koju se pozivaju treba se shvatiti u svom najširem smislu, i oni se uz nju vezuju da bi upoznali dignitet i umjetničku ekspresiju svih slojeva populacije čije manifestacije iz nje proizlaze. Njihova je različitost
10 Obje ove definicije donosim iz: Babić, Darko: „Iskustva i (skrivene) vrijednosti ekomuzeja“. U: Etnološka istraživanja/Ethnological Researches. Zagreb, 2009., str. 228. Definicije koje su donesene prema Babiću potiču iz pregleda ekomuzeologije od Hubert , Françoise: “Historique des ecomusees”. U La Museologie selon Georges Henri Riviere, J-F. Barbier Bouvet et al., ur. Paris: Dunod, str. 142-154.
7 bezgranična, toliko različitih elemenata od jednog uzorka do drugog. Oni se ne zatvaraju sami u sebi, oni primaju i daju.“ Netom prije smrti, 1985., Rivière je donio još jednu važnu dimenziju definiciji ekomuzeja: “Ekomuzej je instrument kojega su zajednički zamislili, oblikovali i kroz koji djeluju javni sektor npr. lokalne vlasti i lokalno stanovništvo. Sudjelovanje javne vlasti može biti kroz stručnjake (djelatnike), objekte i sredstva koje osigurava; sudjelovanje lokalnog stanovništva ovisi o aspiraciji, znanju i individualnom pristupu.“11 Patric Boylan, heritolog i emeritus na City University of London i dugogodišnji suradnik UNESCO-a, predložio je jednostavnu listu koja pokazuje razlike između ekomuzeja i tradicionalnih muzeja.12
11 Rivière, G. H., ‘The ecomuseum: an evolutive definition’, Mu-seum 1985, 37(4): 182-3.
12 Boylan, Patric: “Ecomuseums and the new museology: some definitions”, Museum Journal, 1992.
8 Definicija ekomuzeja
KRITERIJ MUZEJ EKOMUZEJ referenca obuhvata zgrada mjesto, teritorij fokus interpretacije kolekcija baština u holističkom smislu organizacijski prioriteti discpilinarnost interdisciplinarnost benchmark publika posjetitelji zajednica političko upravljanje muzej i njegova tijela zajednica i njezina tijela
Peter Davies, danas jedan od vodećih europskih muzeologa, u svojoj kultnoj knjizi Ecomuseums: a Sense of Place,13 zaključiti će: “...jedna karakteristika pojavljuje se kao zajednička karakteristika svim eko-muzejima, ponos koji imaju za mjesto koje predstavljaju. …ekomuzeji nastoje uhvatiti duh mjesta - i po mom mišljenju ovo je ono što ih čini posebnima.” Davis predlaže pet osnovnih kriterija koje prema njegovom mišljenju određuju ekomuzej: pokrivaju područje koje se pruža van okvira zidova muzeja; fragmentirana lokacija i interpretacija na licu mjesta; suradnja i partnerstvo nasuprot vlasništva nad izložbama ili kolekcijama; uključenost lokalne zajednice i njezinih stanovnika u aktivnostima muzeja; holistički i interdisciplinarni tip interpretacije.
13 Davis, Peter: Ecomuseums: a Sense of Place. London & New York: Leicester University Press, 1999, str. 238-239.
9 Karakteristike ekomuzeja sintetizirao je hrvatski muzeolog Tomislav Šola: pokazati cjelovitost identiteta lokalne zajednice, širenje i umrežavanje njegovih „izdanaka“ na teritoriju zajednice, zatim de-profesionalizacija i de- institucionalizacija, aktivno uključivanje članova zajednice u funkcioniranje muzeja, kreiranju i realizaciji njegovih programa, svijest o određenosti realnim vremenom – djelovanje iz sadašnjosti i aktivan društveni angažman u zajednici.14 Šola također prilazi definiranju ekomuzeja iz njegovog odnosa prema tradicionalnom muzeju pa kaže: „Uglavnom je većina tradicionalnih muzeja nastala individualnom inicijativom, privatnim zbirkama, te na tim temeljima su bili više proizvod okolnosti nego odraz cjelovitosti u vremenu i prostoru. Identitet nekog mjesta, prikazan na takav fragmentiran i proizvoljan način, ne može dati razumljivu sliku. Ipak, postaje važno da muzeji pokazuju neke cjelovite slike stanovitog identiteta, posebno novim partnerima (turizam, razvoj), ili bar njegove najznačajnije aspekte. Potpuni identitet sastoji se od kulturnih, civilizacijskih i prirodnih tekovina koje tek kada su zajedno u muzejskom procesu, čine cjelinu. Ekomuzeji su suprotni tradicionalnim muzejima upravo po multidisciplinarnosti. Naime, imaju višestruki zadatak: da se identitet prepozna, da mu se pruži potpora, da mu pomogne da ojača, da ga predstavu, izrazi. Glavna skrb ekomuzeja je održanje na životu integriteta i složenosti identiteta. U slučaju tradicionalnih muzeja, fokus je na individualnom ili znanstvenom interesu, a kod eko muzeja točka fokusa je kao gravitacijsko središte zajednice, mjesto odakle osnažuje cjelokupni identitet zajednice. Upravo ta cjelovitost je jamstvo njegove istinitosti i uvjerljivosti.“15 Definicija donesena za trajanja međunarodne radionice "Duge mreže - ekomuzeji i Europa" održane u Trentu u svibnju 2004. glasi: „Ekomuzej je dinamičan proces kojim zajednice čuvaju, interpretiraju i vrednuju svoju baštinu u odnosu prema održivom razvoju. Ekomuzeji se temelje na konsenzusu zajednice.“ Ova kratka definicija prikazuje složenu stvarnost, i uključuje senzibilizaciju slijedećih elemenata: svijesti da su kulturni procesi u središtu društva koje se temelji na znanju; afirmiranje društveno-kulturnog identiteta na lokalnoj razini, uz bok procesu globalizacije; promicanje raznih oblika sudjelovanja za lokalne vlasti; održivost i društvena odgovornost i eksperimentiranje s novim procesima upravljanja.16
14 Šola, Tomislav: Eseji o muzejima i njihovoj teoriji. Prema kibernetičkom muzeju. Zagreb, 2003.
15 Šola, Tomislav: isto, str. 80
16 Cogo, Margherita: „Ecomuseums of the Autonomous Provincial Authority of Trento, Italy“. U: International Ecomuseum Conference Paper „Communication and Exploration“, Guiyang, China, 2005. , str. 97.
10 EKOMUZEJI I TURIZAM Na sve zasićenijem turističkom tržištu posjetitelji traže priču, jedinstvenost i autentičan doživljaj. Ekomuzej upravo jest okvir za čuvanje živima priča koje bi se inače postupno izgubile. Želja ekomuzeja za jačanjem identiteta obnavljanjem i jačanjem povijesnog nasljeđa koje je sadržano u životu i sjećanju svake lokalne zajednice u suglasju je s ekonomskim razvojnim ciljevima turizma, dapače može biti i ključni čimbenik i motivator održivog turističkog i sveukupnog razvoja.17 Naime, promocija baštinskih vrijednosti određenog područja i njegova stanovništva može dati i ekonomske učinke upravo zahvaljujući razvoju turizma. Povećana društvena i ekonomska vrijednost destinacije na tržištu rezultat je jačanja ukupnog baštinskog identiteta njezina teritorija. Turizam predstavlja važan resurs, ali je ključno da turistička područja posjeduju prepoznatljivu kulturnu karakterizaciju, autentični kulturni identitet koji djeluju na povećanje kvalitete svakodnevnog života svojih stanovnika, a potom privlači i posjetitelje. Naravno, važno je da lokalno stanovništvo percipira ovaj proces ne kao suvišan, već kao nešto što im je blisko i služi njihovim interesima. Ako nema tog čimbenika, čitava premisa za stvaranje destinacije koja će svojom baštinom i kulturnim identitetom privući tzv. „istraživački turizam“ pada u vodu. Dakle, održivi razvoj ide izvan okvira samog turizma, iako on ima neprocjenjivu ulogu. Koncept održivog razvoja u ovom slučaju ovisi o tri čimbenika: potražnji za posjetiteljima, okolišu (baštini) u širem smislu i lokalnoj zajednici. Ukoliko nema harmonične ravnoteže između ovih elemenata, područja namijenjena za održivi turizam izumiru.18
17 Montfort, Jean-Michel, Varine, Hugues de: „Ville, culture et développement“, BBF, 1996, n° 4, p. 98-99
18 Maggi, Falletti: Ecomuseums in Europe, Working paper, 2000., str. 137.
11 OSNOVNI PRINCIPI EKOMUZEJA Liuzhi načela Liuzhi načela ustanovljena su 2000. godine prilikom velikog projekta uspostave ekomuzeja u Kini u suradnji s istaknutim norveškim muzeolozima, a ime su dobila prema imenu grada u kojima se održao radni sastanak. Ovi su principi prihvaćeni na velikom međunarodnom stručnom skupu „2005 Guizhou International Forum on Ecomuseums“ održanom u Kini, na kojem su sudjelovali vodeći ekomuzeolozi svijeta. Ljudi su pravi vlasnici njihove kulture. Oni kulturu imaju pravo sami tumačiti i vrednovati. Značenje kulture i njezinih vrijednosti mogu se definirati samo kroz ljudsku percepciju i interpretaciju temeljenu na znanju. Kulturna kompetencija (nadležnost) mora se stalno poboljšavati. Sudjelovanje javnosti je esencijalno za ekomuzeje. Kultura je sveprisutna, demokratska imovina, i njome se mora demokratski upravljati. Kada postoji sukob između turizma i očuvanja kulture, potonjoj se mora dati prioritet. Izvorna baština ne bi trebala biti rasprodana, ali proizvodnju kvalitetnih suvenira koji se temelje na tradicionalnim obrtima treba poticati. Dugoročno, holističko planiranje je od najveće važnosti. Kratkoročni ekonomski profiti koji dugoročno uništavaju kulturu moraju se izbjegavati. Zaštita kulturne baštine mora biti integrirana u ukupni pristup okolišu. U tom pogledu izuzetno su važne tradicionalne tehnike i materijali. Posjetitelji imaju moralnu obvezu ponašati se s poštovanjem. Moraju im se dati pravila ponašanja. Nema Biblije za ekomuzeje. Svi su oni različiti u odnosu prema određenoj kulturi i stanju društva koje predstavljaju. Socijalni razvoj je preduvjet za uspostavu ekomuzeja u živim društvima. Blagostanje stanovnika mora biti poboljšano na način da se ne ugroze tradicionalne vrijednosti.
12 PRIMJERI EKOMUZEJA
„Communities which are aware of the value of their places and active in its preservation are a crucial element for successful ecomuseums.“ / „Zajednice koje su svjesne vrijednosti svojih mjesta i aktivne u njihovu očuvanju ključni su čimbenik uspješnih ekomuzeja.“ Maurizio Maggi19 Trenutno u svijetu postoji oko tristotinjak ekomuzeja. Svaki ekomuzej se razvija u specifičnim socijalnim, političkim, etničkim, krajobraznim, klimatskim i ekološkim okolnostima i suočava s različitim izazovima, pa tako nema „krute“ ideologije, propisa niti gotovih recepata za uspostavu i razvoj ekomuzeja. Odabirom ovdje prezentiranih ekomuzeja želi se pokazati raspon njihova djelovanja, ipak uzimajući u obzir određene dodirne točke koje izabrani primjerci dijele s ekomuzejem Komiža i za razvoj kojega mogu biti poticajni i nadahnjujući. U prvoj grupi su ekomuzeji koji djeluju na otocima, jer je otočnost jedna od važnih karakteristika ekomuzeja Komiža: ekomuzej otoka Groix, Bretanja, Francuska, ekomuzej Rta Cavalleria, Španjolska i ekomuzej De La Alcogida Tefia, Kanarsko Otočje, Španjolska. Drugu grupu čine ekomuzeji koji su povezani s ekonomskim razvojem teritorija, gdje je glavni cilj naglašavanje potencijala baštine kroz kulturno-turističke projekte: ekomuzej Avesnois, Francuska, ekomuzej Vanoi, Italija i ekomuzej Ha Long Bay, Vijetnam. Na kraju je predstavljen jedini hrvatski ekomuzej koji je zaživio u svojoj zajednici, Kuća o Batani/Casa della batana iz Rovinja, koji s budućim komiškim ekomuzejom dijeli širi društveni kontekst djelovanja, bogatu pomorsku, prvenstveno ribarsku i brodograditeljsku prošlost i već ustanovljene prijateljske veze kroz suradnju u zajedničkim maritimnim projektima.
19 IRES, Institute for Social and Economic Research, Pijemonte, Italija
13 EKOMUZEJ DE L’ILE DE GROIX, BRETANJA, FRANCUSKA20 Ekomuzej otoka Groix je muzej zajednice posvećen njezinoj baštini i povijesti svakodnevnog života, te ujedno servis lokalnih javnih usluga i nezaobilazni uvodničar u otkrivanje otoka za sve one koji mu dolaze u posjet. Ideja o osnivanju ekomuzeja razvijala se postupno tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, potaknuta s jedne strane radom istraživača i raznih udruga te porastom njihove svijesti o krhkosti Groisillonsa i ovdašnje jedinstvene baštine za koju su bili odgovorni, posebno u području pomorske kulture, budući je ovdje bila prva luka za lov na tune u Francuskoj. Gradsko vijeće Groixa kupilo je bivšu tvornicu konzerviranja tune „Romieux“ i započelo 1981. s izradom muzeografskog programa iz kojega će se razviti ekomuzej, otvoren za javnost 1984. godine. Zbirke, brodovi, modeli, crteži i slike, ribarska oprema, kostimi, predmeti svakodnevnog života i stare fotografije potiču iz donacija više od 350 obitelji Groixa (na otoku živi oko 2300 stanovnika) što čini čak 80% svih izloženih predmeta. Oni su dopunjeni dodatnim akvizicijama uz pomoć Regionalnog fonda za muzejske akvizicije, ali i velikodušnosti obitelji umjetnika koji su stvarali na otoku. Stalni postav ekomuzeja smješten u zgradi s pogledom na luku Sainte Tudy, glavnom naselju otoka Groix, organiziran je po slijedećim temama: • „Prirodni okoliš“ opisuje osebujnu geološku genezu otoka • „Arheologija“ izlaže prapovijesne alate, grobnicu vikinškog broda pada i grob iz željeznog doba • „Staništa“ odnose se na predstavljanje flore i faune • „Porijeklo“ predstavlja tragove o povijesti otoka • „Poljoprivreda“ prikazuje tradicijsku poljoprivrednu opremu • „Ribolov“ budući je ribolov igrao važnu ulogu na otoku, posebno ribolov na tune od 1850. do 1940. u stalnom postavu su prikazana dva tradicijska plovila, ribarska oprema i brodograditeljski alati, kao i brojne fotografije. • „Spašavanje“ prikazuje svjedočanstva o spašavanju plovila i opreme • „Društveni život“ opisuje otočko društvo krajem 19. i početkom 20. st. U ekomuzeju koji je otvoren tijekom cijele godine, može se pogledati izbor filmova na upit, razgledati povremene izložbe koje se organiziraju svake godine, a animacije posjetitelja moguće su na upit. Pamflet ekomuzeja dostupan je na pet jezika (engleski, francuski, njemački, španjolski, bretonski), a u ekomuzeju se može nabaviti karta pješačkih staza ekomuzeja kako bi se bolje istražila lokalna baština, dok je u knjižnici/knjižari moguće kupiti različite publikacija o Groix-u. U srpnju i kolovozu moguće je kupiti grupne ulaznice za posjete Kuće poljoprivrednika i ribara,
20 http://ecomusee.groix.free.fr
14 sastavnica ekomuzeja u selu Kerlard. Ekomuzej djeluje pod oznakom Muzeji Francuske, a u aktivnostima ga podržavaju Regionalna direkcija za kulturu (pod Ministarstvom kulture) te Generalne skupštine lokalne uprave okruga Morbihan i Regionalno vijeće Bretanje. EKOMUZEJ RTA CAVALLERIA, ŠPANJOLSKA Ekomuzej Cap de Cavalleria21 je institucija koja se nalazi na sjeveru obale Menorca (Balearsko otočje, Španjolska), u blizini rta Cavalleria i luke Sanitja (Santa Teresa, Es Mercadal). Ekomuzej je osnovan 1997. od strane neprofitne udruge "San Nitja. Upravljanje mediteranskom baštinom ", s glavnim ciljem zaštite, istraživanja i širenja kulturnih i prirodnih bogatstava Cavallerie i luke Sanitja. Ovaj zadatak se provodi interdisciplinarnim istraživanjima elemenata koji se nalaze na teritoriju ekomuzeja: geoloških (sedimentacija i stratigrafija), bioloških (autohtona fauna i flora), okoliša (čuvanje okoliša i suočavanje s pritiskom različitih čimbenika kao što su turizam), etnoloških (vapnenica, suhozida, svjetionika, itd.), kao i povijesnih i arheoloških (rimske vojne utvrde, srednjovjekovni grad i džamija). Posjetitelji ekomuzeja mogu dobiti sve informacije vezane za ovo područje unutar zgrade Santa Teresa, putem audiovizualnih materijala, maketa i izložba arheoloških nalaza otkrivenih u istraživanjima koja se provode u luci Sanitja. Izložba "Otkrijte Sjever!", inaugurirana 2005., pruža opći pregled svih već spomenutih baštinskih elemenata i prevedena je na šest jezika: katalonski, španjolski, engleski, njemački, talijanski i francuski. Organizirane su vođene posjete za školske grupe i / ili druge grupe sa smanjenim cijenama. Usluge koje ekomuzej nudi su: izložbeni prostor, knjižnica, recepcija, trgovina, kafeterija i WC. Na recepciji ekomuzeja posjetitelji mogu pronaći informacije o drugim kulturnim ponudama otoka Minorke: predstave, posjete arheološkim nalazištima, drugim muzejima, zanimljivim mjestima, gastronomskim odredištima... Nakon što su posjetitelji razgledali izložbu u zgradi Santa Teresa, mogu nastaviti istraživati okolicu slijedeći vodič "Sedam ruta" koji počinje na izlazu iz muzeja i nadopunjuje ono što je izloženo u stalnom postavu, kako bi upoznali najvažnije kulturne i prirodne elemente krajolika. EKOMUZEJ DE LA ALCOGIDA U TEFIA, KANARSKO OTOČJE, ŠPANJOLSKA
21 http://www.ecomuseodecavalleria.com/en/index.asp
15 Napuštajući tradicionalni koncept muzeja, ekomuzej de La Alcogida u Tefia, na otoku Fuerteventura u Kanariskim otocima, prati kulturnu povijesti otoka kroz pažljivo očuvane kuće i obnavljanje tradicionalnog načina života lokalnih ljudi. Šetati muzejom na otvorenom na otoku znači posjećivati tradicionalne kuće koje su se tek neznatno izmijenile od antičkog doba. Svaka od sedam sačuvanih i prezentiranih kuća građenih od kamena, vapna, pijeska i blata, jasno predstavlja profesije svojih izvornih vlasnika: obrtnika, poljoprivrednika, a dvije su kuće prilika za upoznavanje života bogatijih otočana: … Istraživanje lokalne zajednice posjetom ekomuzeju uključuje upoznavanje s kamenim pećima, dvorištima, drevnim vjetrenjačama, kao i s različitim radionicama za lončarstvo, tkanje ili rezanje kamena, te tradicionalnim načinom proizvodnje kozjeg sira. Također se u okviru ekomuzeja organiziraju različite aktivnosti koje se temelje na interakciji između lokalnih ljudi i turista: tradicionalnim igrama, feštama i degustacijama lokalne hrane. EKOMUZEJ AVESNOIS, FRANCUSKA22 Avesnois – ruralni prostor s jakim identitetom na sjeveru Francuske, u 19. stoljeću doživio je snažan industrijski razvoj: razvila se teška industrija (metalurgija i čelik), te industrija tekstila i stakla. Njihov uspon povezan je s promjenama u tehnologiji i medijima, što će odrediti život cijele populacije za više od jednog stoljeća. Sukcesivne ekonomske i socijalne krize, svjetski sukobi, promijene u poljoprivredi i proizvodnji mlijeka, te agresivna politika poticanja proizvodnje žitarica koja je potpuno promijenila ovdašnji krajolik, inicirale su pojavu ekomuzeja. Rođenje ekomuzeja Avesnois potaknuto je akcijom kako bi onemogućio uništenje tekstilnih strojeva sagrađenih između 1880. i 1930. Tako je ideja o stvaranju muzeja tekstila rođena u ranim 1970-im. U međuvremenu se u Francuskoj razvio novi koncept ekomuzeja načela kojega će se ugraditi u osnivanje ekomuzeja Fourmies. Godine 1978. s lokalnim je stanovništvom pokrenut proces oblikovanja zbirke usmenih svjedočenja, grafika, te arhivskih dokumenata koji se odnose na industrijsku baštinu i svakodnevni život kraja. Nakon 10 godina, organizirana je 1980. od strane općine prva izložba tekstila u Fourmiesu i ekomuzej je bio rođen. Izgradnja mreže ekomuzeja nastavlja se kada se na temelju inicijativa za očuvanje tradicijske proizvodnje stakla u Trélonu 1982. otvara ekomuzej stakla. Objedinjavanjem ova tri ekomuzeja nastaje "Ekomuzej regije Fourmies-Trélon“, a pridružuju se: dom močvara (Wallers-Trélon), dom gaja, a zatim 2003. ekomuzej drva (Felleries). Godine 2004. ekomuzej
22 http://www.nordmag.fr./culture/musees/ecomusee/fourmies_trelon.htm
16 je promijenio ime u "Ekomuzej regije Fourmies-Trélon u Avesnois-u", te je konačno 2005. preimenovan u "Ekomuzej Avesnois-a". Nakon 25 godina postojanja, ovaj ekomuzej ostaje u srcu očuvanja, prikupljanja i vrednovanja baštine svog teritorija. On nastavlja svoj diskurs, ugrađujući socijalnu dimenziju kako bi se bolje razumjela i objasnila veza između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
17 EKOMUZEJ VANOI, ITALIJA23 Prvi oblik ekomuzeja Vanoi pojavio se pokretanjem projekta etnografskog puta Vanoi pod pokroviteljstvom Parka prirode Paneveggio-Pale di San Martino i Muzeja običaja Trenta (Museo degli Usi e Costumi della gente trentina). U listopadu 1997. općina Canal San Bovo i Park prirode Paneveggio- Pale di San Martino potpisuju ugovor kojim se uspostavlja institucija i način upravljanja ekomuzejom. U studenom 1999. gradsko vijeće Canal San Bova priznaje postojanje ekomuzeja Vanoi na svom teritoriju kao ekomuzeja prostora, vremena, zajednice i znanja. Također u jesen 1999. trideset i pet suosnivača, uključujući i pojedince kao i razne udruge i ustanove, osnovali su udrugu pri ekomuzeju Vanoi cilj koje je unaprijediti i širiti kulturnu baštinu doline Vanoi organiziranjem godišnjeg kalendara aktivnosti i upravljanja informacijskim centrima koji će se ustanovljavati na tom području. U prosincu 2001. općina Canal San Bovo podnosi Autonomnoj pokrajini Trento zahtjev za odobrenje ekomuzeja Vanoi prema regionalnom zakonu, a 2002. Park prirode Paneveggio-Pale di San Martino poduzima zadnje radove na adaptaciji i obnovi zgrade Tognola de Prado, mletačke pilane Valzanca i oko 30 km pješačkih staza tematskog „Puta etnografije“. Ekomuzej Vanoi čuva identitet, znanje i baštinu doline Vanoi kroz sedam ključnih tema: voda, sveto, mobilnost, biljke, drvo, rat i kamen, a zamišljen je kao muzej prostora, vremena, zajednice i znanja: muzej prostora koji je raširen diljem okoliša i krajolika, na mjestima ljudskih aktivnosti, mjestima materijalne i duhovne kulture , prostorima prepoznavanja prošlosti i svakodnevnog života; muzej vremena u kojemu se čovjek iz prošlosti koji je živio na ovom području slijedi u sadašnjosti i otvara budućnost, priznajući kontinuitet povijesti, promjena i mogućih smjerova razvoja; muzej zajednice jer je ona zrcalo u kojem se lokalno stanovništvo prepoznaje, gdje pronalazi vrijednosti prostora za koji je vezano, i koje prezentira svojim gostima da bi ga se bolje razumjelo; muzej znanja koja su još uvijek prisutna u aktivnostima, u obrtima i vještinama pohranjenim u živo sjećanje i majstorstvo mnogih stanovnika, koje je još uvijek moguće obnoviti kao sredstvo rada u svakodnevnom životu, na temeljima novih oblika kreativnog poduzetništva.
23 http://www.ecomuseo.vanoi.it/presentazione.html
18 EKOMUZEJ HA LONG BAY, VIJETNAM24 Sjajan vaneuropski primjer ekomuzeja svjetskoga glasa svakako je Ha Long Bay, koji se nalazi u spektakularnom krajoliku Južnokineskog mora. Ovo je područje, upisano na UNESCO-vu listu Svjetske baštine, posljednjih desetljeća dvadesetog stoljeća pod utjecajem turizma i populacijskog rasta, doživjelo veliki nazadak, te su prirodne i tradicijske kulturne vrijednosti bile iznimno ugrožene. Ha Long Bay ekomuzej, osnovan 2002. godine kao prvi ekomuzej jugoistočne Azije, postavio je za cilj svojega djelovanja kulturnu, društvenu, ekonomsku i ekološku revitalizaciju cijele regije na održivim principima. Kroz opsežan angažman brojnih dionika ovog procesa, identificirani su načini djelovanja ekomuzeja na edukaciji, vrednovanju i očuvanju ovog jedinstvenog kulturnog krajolika kroz povezivanje baštine s gospodarskim razvojem, s ciljem osiguravanja prepoznatljivog mjesta Ha Long Bay- a na karti globaliziranog svijeta. Djelatnost ekomuzeja uključivala je i obuku i stvaranje novih radnih mjesta, te poticanje lokalnih tvrtki za ulaganje u tradicionalne metode ribolova i rudarstva, kako bi vještine i umijeća istih bile sačuvane i cijenjene u zajednici, te uključene u globalno tržište. U takvom scenariju, tradicionalne vještine i znanja su sačuvane ne kao muzejske rekonstrukcije, već kao živa baština uključena u ekonomski razvoj, između ostaloga i kao prepoznatljiv proizvod kulturnog turizma. EKOMUZEJ KUĆA O BATANI/CASA DELLA BATANA, HRVATSKA25 Kuća o batani/Casa della batana prvi je ekomuzej koji je u potpunosti zaživio u svojoj zajednici u Hrvatskoj, a osnovan je 2004. godine u Rovinju. Kuća o batani/Casa della batana posvećena je istoimenoj ribarskoj brodici i lokalnoj zajednici koja ju je prepoznala kao svoj simbol. Batana je najrasprostranjenije tradicionalno plovilo u Rovinju, ona zrcali kontinuitet lokalne materijalne i nematerijalne pomorske i ribarske baštine, ali i kontinuitet svakodnevnog života domaćeg stanovništva. Stoga je jedan od glavnih zadataka muzeja pokazati batanu kao živu nositeljicu maritimne tradicije, ali i kao sponu koja svakodnevno povezuje lokalne žitelje raznih etniciteta, prvenstveno danas manjinskog talijanskog i većinskog hrvatskog. Ne manje važan zadatak muzeja je valorizirati batanu kao važnu kariku koja rovinjsku zajednicu povezuje s velikom obitelji tradicionalnih plovila i s njima povezanih lokalnih zajednica na Jadranu i Mediteranu, čime je rovinjski eko muzej uključen u međunarodnu inicijativu zaštite pomorske baštine (od 2005. stalni član Asocijacije pomorskih muzeja Mediterana). Jednako stručno i
24 Galla, Amareswar: „Museums and Community Development“, Asian Museum Directors and Anthropologists Forum, Kunming, 2006, Yunnan Education Publishing House, str. 17-31; Galla, Amareswar: „Cultural Diversity in Ecomuseum Development in Viet Nam“, Museum International, (No. 227), Vol. 57, No. 3, 2005, str. 101-109; Galla, Amareswar: „Culture and Heritage in Development: Ha Long Ecomuseum, a case study from Vietnam“, Humanities Research, 2002, Vol. IX, No. 1. Str: 63-76.
25 www.batana.org
19 promišljeno kao i stalnim postavom, Kuća o batani/Casa della batana godišnjim programima ispunjava svoju misiju. Brojni inovativni edukacijski, izdavački i glazbeni programi osmišljavaju se s ciljem približavanja tradicije batane lokalnim stanovnicima i obogaćenja ponude kulturnog turizma, odnosno očuvanja kulturnog identiteta i posebnosti grada Rovinja kao mjesta ugodnog za život i jedinstvenog za sve svoje posjetitelje. Projekt rovinjskog ekomuzeja je nastao iz kreativnog i baštinskog potencijala lokalne zajednice, a u suradnji sa stručnjacima i profesionalcima raznih struka, umjetničkih i znanstvenih disciplina, pa se takav način njegova razvoja nastavlja i dalje, što potvrđuje i forma njegove upravljačke strukture. Naime, pod patronatom Grada Rovinja od rujna 2007. ekomuzejom upravlja udruga građana istoimenog naziva: Kuća o batani/Casa della batana, a članovi udruge, njih stotinjak, i do tada su sudjelovali u djelovanju i realizaciji ovog projekta i njegovih godišnjih programa. Programsko, medijsko i financijsko planiranje povjereno je tvrtci Muze d.o.o. za savjetovanje i upravljanje projektima u kulturi i turizmu iz Zagreba. Glavne karakteristike rovinjskog ekomuzeja su način njegova nastanka (interakcija s lokalnom zajednicom) te upravljanja (civilni sektor – udruga, profesionalni management – privatni sektor, krovni patronat lokalne uprave – javni sektor), visoki stupanj komunikativnost, multimedijalnost, multidisciplinarnost, njegovanje multikulturalnosti i europska orijentacija... Ovi kompleksni ciljevi već se petu godinu za redom između ostalog ostvaruju organiziranjem međunarodne Rovinjske regate tradicionalnih plovila s oglavnim i latinskim jedrom, gradnjom batane tijekom ljetnih mjeseci na otvorenom, u „batanogradilištu“, organiziranjem gastro-glazbenih večeri u tipičnoj rovinjskoj konobi „Spaciu Matika“ koji je, iako u vlasništvu privatne obitelji, sastavni dio rovinjskog ekomuzeja, te organiziranjem radionica i iskustvenih programa za brojne goste Rovinja. Stoga ne čudi što je Kuća o batani/Casa della batana od domaće i strane publike i stručnjaka (Dubrovnik, Barcelona, Poreč, Zagreb, Malta, Koeln, Alicante…) ocijenjen kao jedinstven projekt koji u sebi objedinjuje zaštitu nematerijalne baštine, ekomuzeologiju, kulturni turizam, edukaciju, rad sa zajednicom te urbani branding.
20 PRIJEDLOZI OSNOVNIH NAČELA, TEMELJNIH IZJAVA I STRUKTURE EKOMUZEJA KOMIŽA
„O, sveti Mike, reci non rotu!“/ O, Sveti Nikola, pokaži nam put (morski – rutu)! Uzrečica komiških ribara (Joško Božanić) KRATKI REZIME DOSADAŠNJIH AKTIVNOSTI Bogata baština Komiže do danas ne bi bila sačuvana i živa da nije bilo inicijativa, aktivnosti, projekata i ljudi koji su ju stavljali u središte svog profesionalnog, domoljubnog ili kreativnog interesa. Iako će se sve do sada učinjene aktivnosti, kako one na institucionalnoj razini, tako i privatne inicijative, sustavno istražiti u nastavku rada na uspostavi ekomuzeja Komiža, ovdje donosimo samo pregled nekih inicijativa koje potvrđuju zrelost pokretanja ovdašnjeg ekomuzeja. 26. prosinca 1986. osnovano Društvo prijatelja kulturne i prirodne baštine otoka Visa u kojemu djeluju istaknuti Komižani, Joško Božanić, Jakša Fiamengo, Joško Martinis… pod okriljem tadašnje mjesne zajednice i na temelju aktivnost Ante Repanića-Filadura i Dražena Ivčevića-Kapulice, prvih sakupljača, urodila je plodom 31. srpnja 1987. kada je zaslugom i radom ribara Ivana Vitaljića – Gusle, prof. Joška Božanića Pepeta i Joška Martinisa otvorena izložba o povijesti ribarstva i riblje industrije otoka Visa u komiškoj utvrdi – Komuni s konačnim ciljem osnivanja muzeja (prema popisu iz 1989. imala 282 artefakta); osnivanje Kulturne ustanove za istraživanje iskustva življenja s morem Ars halieutica sa sjedištem u Komiži (Joško Božanić, Velimir Salamon, Nikola Bogdanović) i u okviru njezina djelovanja: o bilježenje usmene predaje o maritimnom iskustvu komiških ribara i brodograditelja i njihovom jeziku; o multidisciplinarno istraživanja gajete falkuše; o od kolovoza do prosinca 1997. gradnja gajete falkuše Comesa Lisboa u Trogiru, brodograditelj Tonči Bakica;
o gajeta porinuta 6. prosinca 1997. (na Sv. Nikolu) i toga je dana na simboličan način počela 100. svjetska izložba, EXPO 98, službeno otvorena u svibnju 1998. godine gdje je sudjelovala gajete falkuše Comesa Lisboa; o sudjelovanje gajete falkuše Comesa Lisboa na Promediterrania 8 – Jornades Sobre: La Vela Latina u Palamòsu 1998., Španjolska i na Celebratory Festival of the Seas and Oceans u Dubrovniku 2000., te na Regata Storica u Veneciji 2005. i 2006.
21 o gostovanje s gajetom falkušom "Comeza - Lisboa" u na Festivalu mora i mornara (Fête Internationale de la Mer et des Marins) u Brestu 2004. i organiziranje projekta"Hrvatska na Atlantiku - Brest 2008." o organiziranje Međunarodne povijesne regate ribarskih brodova od Komiže do Palagruže Rota palagruzona 2009-2010. Joško Martinis sustavno provodi arhivska istraživanja komiške maritimne povijesti i posjeduje zbirku iznimno važne arhivske građe, te je autor slikarskog opusa kojim sustavno slavi i bilježi ljude i mjesta Komiže. PRIJEDLOG DEFINIRANJA EKOMUZEJA KOMIŽA
ekomuzej Komiža je dinamičan proces kojim komiška zajednica valorizira, čuva, interpretira i upravlja svojom baštinom za održivi razvoj; održivi razvoj kao fokus djelovanja ekomuzeja Komiža implicira povećanje postojeće i kreiranje dodane vrijednosti mjesta, umjesto njezina smanjivanja pod utjecajem promjena koje se događaju u suvremenom svijetu; usredotočen je na identitet grada Komiže i s njime povezanih naselja: Borovika, Duboke, Okljucne, Podhumlja, Podšpilja, Žena Glave, te pučinskih otoka: Biševa, Palagruže, Sveca, Jabuke i Brusnika; ekomuzej Komiža je usredotočen i na osvještavanje odnosa komiškog čovjeka prema prirodnom i društvenom okruženju u kojem živi, a utemeljen je na lokalnoj participaciji s ciljem poboljšanja dobrobiti i razvoja lokalne zajednice; središte interesa ekomuzeja Komiža je interdisciplinarna interpretacija ukupne komiške baštine, jednako prirodne i kulturne, kao i materijalne i nematerijalne jer je interpretacija specifičnog ovdašnjeg nasljeđa srž komiškog ekomuzeja; ekomuzej Komiža nije fiksni, statični kulturni proizvod u kojem se govori specijalističkim diskursom, već dinamičan kulturno-socijalni proces koji govori svima razumljivim jezikom i ima vidljive, prepoznatljive rezultate u zajednici; rezultat ovog novog pristupa kojega promiče i živi ekomuzej Komiža zadovoljstvo je i kvalitetniji život svih Komižana.
22 PRIJEDLOG TEMELJNIH IZJAVA EKOMUZEJA KOMIŽA Prijedlog poslanja ekomuzeja Komiža Ekomuzej Komiža je dinamičan proces kojim komiška zajednica, jednako onaj njezin dio koji živi na otoku, kao i onaj raseljeni, čuva, interpretira i upravlja svojom ukupnom baštinom za održivi razvoj. Svojim bogatim i raznolikim stručnim, interpretacijskim, izložbenim, edukacijskim i zabavnim programima, te živom i angažiranom aktivnošću ukupne lokalne zajednice u njegovom radu, ekomuzej Komiža doprinosi očuvanju, valorizaciji, interpretaciji i održivom gospodarskom korištenju specifičnog identiteta komiškog mikrokozmosa i njegove kolektivne memorije, potičući osjećaj ponosa kod lokalnog stanovništva koje ima ulogu pripovjedača i su-kreatora neponovljivih, jedinstvenih i višeglasnih komiških priča. Prijedlog mandata ekomuzeja Komiža
očuvanje i vrednovanje lokalne društveno-kulturne tradicije; očuvanje/ponovno otkrivanje kolektivne memorije i nematerijalne baštine koja oblikuje identitet stanovništva i služi kao njezin posrednik u odnosu na suvremeno društvo; proučavanje, istraživanje i širenje lokalnih prirodoslovnih, povijesnih i socijalnih tema; promicanje održivog gospodarskog i turističkog razvoja, koristeći prirodne i kulturne, socijalne i druge lokalne baštinske resurse, preko mreže koja je sposobna privući turiste, dodatno koristiti kulturne resursa, te promicati društveno odgovorno poslovanje i aktivno sudjelovanje u procesima održivog razvoja. Prijedlog vizije ekomuzeja Komiža Godine 2015. komiški ekomuzej mjesto je okupljanja svih Komižana koji ovdje žive, ali i brojne komiške dijaspore u zajedničkim stremljenima očuvanja i revitalizacije komiškog mikrokozmosa. Izložbeni postav ekomuzeja, te sustav interpretacije ukupnog nasljeđa, u popisivanju, istraživanju i dokumentiranju kojega su sudjelovali predstavnici lokalne zajednice i vrhunski profesionalci, nominiran je i nagrađen za inovativnost i kreativnost od svih relevantnih strukovnih tijela u Hrvatskoj i Europi što je povećalo dodanu vrijednost komiškog prostora. Zahvaljujući ekomuzeju Komiža, obnovljeni su stari zanati ribolova i brodogradnje, te tradicijske vještine i znanja povezane s prirodnim okolišem, poljoprivredom i ribarstvom i sada pretvoreni u zanimljive oblike kulturno-turističkih proizvoda, a ukupna ponuda generirana inventivnim programima ekomuzeja Komiža kroz cijelu godinu potakla je dolazak brojnih turista koji cijene i poštuju Komižu i njezine ljude. U Komiži se održava jedan od najposjećenijih festivala u ovom dijelu Europe, komiška nematerijalna ribarska baština, kao i komiški govor i tradicijske priče komiške kolektivne memorije, upisani su na Listu nematerijalne baštine čovječanstva UNESCO-a, a ekomuzej Komiža jedinstven je i svjetski priznat primjer uspješne revitalizacije otoka te promicanja kulturne raznolikost na Jadranu i Mediteranu. Ekomuzej
23 Komiža član je svih eminentnih strukovnih organizacija i organizator svjetskog skupa na temu ekomuzeja, maritimne baštine i održivog razvoja pod pokroviteljstvom UN-a. DIONICI EKOMUZEJA KOMIŽA Svaki ekomuzej obuhvaća široku skalu dionika iz civilnog, javnog i privatnog sektora, uključujući lokalne vlasti, pojedince, udruge građana, javne agencije i ustanove za zaštitu spomenika i okoliša, lokalne poduzetnike, hotele, putničke agencije, regionalne razvojne agencije, predstavnike kulturnih industrija, transportne operatore, profesionalne turističke organizacije kao i regionalne, nacionalne i međunarodne vlasti koje provode politiku i donose smjernice rada koje imaju izravni utjecaj na lokalne prilike. Svaki uspješan projekt ima izbalansiran odnos između svojih dionika i stoga je učešće dionika u razvoju projekta potrebno pažljivo planirati. Ovdje donosimo popis dionika ekomuzeja Komiža, podijeljen na lokalne dionike (odnose se na Komižu, ali i županiju) i ne-lokalne koji se odnose na državnu i međunarodnu razinu, a svaka grupa dodatno je podijeljena na javni, civilni i privatni sektor. Ova lista svakako nije konačna i popunjavati će se u tijeku nastavka rada na uspostavi ekomuzeja Komiža. Lokalni dionici Javni sektor: Grad Komiža Nautički centar d.o.o. Gradska knjižnica „Ranko Marinković“ Dječiji vrtić Komiža Osnovna škola Komiža Centar za Centar za pomoć i njegu, Komiža TZ Grada Komiže Srednja škola „Antun Matijašević Karamaneo“, Vis Arheološki muzej Vis/Issa (unutar tvrđave Gospina batarija, arheolog Boris Čargo iz Splita) TZ i TIC Vis Splitsko-dalmatinska županija TZ splitsko-dalmatinske županije Konzervatorski odjel Split, Ministarstva kulture RH (surađivala Sanja Buble) Centar za interdisciplinarne studije Studia Mediterranea Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu Državni arhiv u Splitu
24 Državni arhiv u Dubrovniku Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split Hrvatski pomorski muzej, Split Etnografski muzej, Split Arheološki muzej, Split Prirodoslovni muzej i ZOO, Split Civilni sektor: Kulturna udruga Ars Halieutica, Komiža (predsjednik Joško Božanić) Udruga Multimedijalni mobilni centar OTOK (Senko Karuza, Robert Mlinarec i Melita Mardešić) i Festival književnosti „Mare Mare“ Hrvatsko kulturno društvo «Komiža» Učenička zadruga Komiža (voditelj Vlado Valentić) Udruga '12R37', Komiža (voditeljica Jasna Franičević) Udruga Lavurat za poja, Podšpilje (voditelj Joško Repanić) Međunarodna baletna škola Joze Borčića, Komiža Ženska klapa Gusarice, Komiža Klapa Liket, Komiža Klapa Koluna, Komiža Klapa Komiža, Komiža Boćarski klub Komiža Mandolinski orkestar Mareta, Vis Ženska klapa Mareta, Vis Udruga vinara i vinogradara otoka Visa Udruga “4 Grada – Dragodid” Planinarsko društvo Hum UdruženjE obrtnika otoka Visa Limena glazba Vis Matica Hrvatska ogranak Vis Viško amatersko kazalište "Ranko Marinković" Udruga maslinara i uljara otoka Visa Jedriličarski klub "Labud", Split
25 Yacht Klub Host, Vis Društvo Višana i prijatelja Otoka Visa, Split Književni krug u Splitu Privatni sektor: Tvrtka Business Doctor d.o.o. (bivša tvornica „Neptun“ za preradu ribe), Komiža Ribarska zadruga Komiža Poljoprivredna zadruga Komiža („Mali podrum“) Poljoprivredna zadruga Podšpilje Ronilački centar Manta (voditelj Lorenz Marović) Ronilački centar – Stiga d.o.o. - Issa diving centar Hotel Biševo TA Alternatura TA Darlić&Darlić TA D&D Tours Nona Agency TA Impress Club- Turistička Agencija TA Srebrna Tours TA “Nika Adventure Tours“ TA Komiža Istaknuti pojedinci: Joško Božanić, pjesnik i dekan Filozofskog fakulteta u Splitu Jakša Fiamengo, pjesnik Senko Karuza, pjesnik Joško Martinis, slikar i istraživač lokalne komiške povijesti Tonko Božanić-Pepe, kalafot, pripovijedač iz Komiže Ivo Gašperčić, istraživač komiških napjeva Ne-lokalni dionici Javni sektor: Ministarstvo zaštite okoliša, protornog uređenja i graditeljstva Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture
26 Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Ministarstvo turizma Ministarstvo kulture Hrvatska turistička zajednica Hrvatski prirodoslovni muzej Hrvatsko ornitološko društvo Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu UNDP Projekt Coast UNESCO Međunarodni fond za okoliš Civilni sektor: Ekomuzej Kuća o batani/Casa della batana Asocijacija pomorskih muzeja Mediterana (AMMM) European Maritime Heritage International Council of Museums (ICOM) MINOM-ICOM International Movement for a New Museology Fédération des écomusées et des musées de société, Francuska UNESCO „Sveti Mikula – zaštitnik Komiže“, San Pedro San Pedro Croatian-American Club Privatni sektor: „Filip Trade“ (Tomislav Kličko) Istaknuti pojedinci: prof. dr. Velimir Salamon Tonči Božanić, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Miro Kučić, HGK Odsjel za ribarstvo Boris Dežulović, novinar Ivica Vidović, glumac
27 dr.sc. Nikša Sviličić, akademski redatelj Ante Božanić-Milić, književnik amater Hrvoje Hribar, režiser dr.sc. Sandro Bogdanović, biolog Matko Petrić, akademski slikar dr.sc. Mirko Giaconi, društvo „Sveti Mikula – zaštitnik Komiže“ OKVIR TEMA EKOMUZEJA KOMIŽA Ekomuzej Komiža gradi se na slijedećim elementima: Zajednici lokalnih ljudi, njihovoj kolektivnoj memoriji, pogledu na svijet i identitetima, njihovom mikrokozmosu. Baštini, kao svjedočanstvu kreacije u najširem smislu te riječi, koja je nastajala u odnosu zajednice – lokalnih ljudi i prirodnog okoliša, ali i kontakata s drugim mikrokozmosima, odnosno drugim manjim i većim zajednicama… Mikrokozmos Komiže razvija se unutar univerzalnih identiteta: Inzularnost – otočnost (okrenutost prema unutra, samo-održivost) „Jadranstvost“ i „Mediteranstvo“ – povezanost Jadranskim morem s drugim mikrokozmosima na Jadranu i Mediteranu, ali i svim morima i oceanima svijeta (otvorenost, protočnost, razmjena) Kreacija – nastajanje i svaki put iznova obnavljanje modusa življenja i identiteta u komiškom mikrokozmosu… Teritorijalne tematske grupe ekomuzeja Komiža: Prirodni kopneni okoliš – kopno sa svim svojim prirodnim ljepotama i resursima koje je domaći čovjek koristio kako bi preživio (zemljoradnja – vinogradi, poljoprivreda, maslinarstvo, znanje o travama i bilju – travarstvo i biljna medicina, brodogradnja, drvodjelstvo…) Kulturni krajolik – oblikovanje krajolika od strane ljudi za potrebe zemljoradnje (vinogradi, maslinici, suhozidi, staze i putevi, kuće i okućnice, naselja…) Prirodni morski okoliš – resurs za preživljavanje (ribarstvo, trgovina – razmjena dobara, nautički turizam…)
28 Evidentirane zbirke Komiže Ribarska zbirka Galerija slika Đure Tiljka Arheološka zbirka Palagruža u Spomen domu (Arheološki muzej Vis – uredio Branko Kirigin) SASTAVNICE EKOMUZEJA KOMIŽA Prostori za multimedijalnu interpretaciju
Krovni interpretacijski centar ekomuzeja Dokumentacijski centar ekomuzeja Multimedijalni multifunkcionalni prostor za projekcije, povremene izložbe, skupove i slična događanja i manifestacije – jedan ili više gradskih prostora (Vitićeva kuća…) Ekomuzej na otvorenom – interpretacija urbanizma grada i graditeljske baštine Tematske rute u krajoliku, na moru i pod morem – interpretacija i zaštita materijalne i nematerijalne baštine i bio-raznolikosti Web – prostor virtualne interpretacije i globalne komunikacije Živi prostori/kušanje i življenje baštine
radionica za izradu falkuše kuća komiškog ribara konoba luka/ribarska luka ribarska i poljoprivredna zadruga tvornica ribe vinograd i maslinik, voćnjaci vinograda, polja rogača vojni prostori otoci : Biševo, Palagruža, Svetac, Jabuka, Brusnik… Programi ekomuzeja Komiža
edukacija: cijelo-životno učenje, tradicionalna zanimanja, vještine i alati, generacijski prijenos znanja…
29 regate festivali zabavni programi: glazba, gastronomija, eventi stručni skupovi izdavačka djelatnost arhivski i istraživački rad međunarodna suradnja Umrežavanje ekomuzeja Komiža
lokalno regionalno nacionalno međunarodno Sustav vizualnog brendiranja ekomuzeja Komiža
glavni znak ekomuzeja pod-znakovi za pojedine sastavnice ekomuzeja sustav interpretacijskih znakova i elemenata (interpretacijske ploče, smjerokazi, interaktivne interpretacijske ploče, informativne točke…) informativne tiskovine (vodiči, brošure i deplijani, mape – kopnene i morske, priručnici o lokalnim znanjima i umijećima…) sustav suvenira ekomuzeja
30 STRUKTURA UPRAVLJANJA EKOMUZEJOM KOMIŽA Struktura upravljanja u inicijalnoj fazi uspostave ekomuzeja Komiža
Nositelj projekta: Grad Komiža (Gradsko vijeće) Odbor za osnivanje ekomuzeja Komiža (imenovan od Gradskog vijeća, osnivačko i savjetodavno tijelo u kojemu su istaknuti pojedinci i predstavnici istaknutih ustanova i udruga) Znanstveni odbor ekomuzeja Komiža (u kojem stručnjaci i poznavatelji lonalne baštine, kao i „nositelji znanja“ koji pružaju znanstveno opravdanje ekomuzeju, vjerodostojnost i autentičnost interpretacije svih sadržaja ekomuzeja i sudjeluju u svim aktivnostima njegova stvaranja) Suradnici u inicijalnoj fazi uspostave ekomuzeja Komiža
Tonka Ivčević, gradonačelnica Grada Komiža Ognjen Škunca, zamjenik voditelja projekta Coast, inicijatora pokretanja ekomuzeja Komiža od strane UNDP-a Dragana Lucija Ratković, savjetnica za ekomuzej Komiža u sklopu projekta UNDP-a Coast Nositelji - glavni sakupljači i/ili interpreti ključnih postojećih zbirki / inicijativa budućih sastavnica ekomuzeja Komiža: Joško Božanić, Joško Martinis… Kreativni produkcijski tim web stranice projekta „Priče iz Komiže“ ekomuzeja Komiža: studenti studija Dizajna vizualnih komunikacija na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu na kolegiju profesorice i mentorica Jelene Zanchi: Oleg Šuran, Ivan Milas i Luka Vidoš Kreativni dizajnerski tim izrade sustava vizualnog brendiranja ekomuzeja Komiža i vizualnih rješenja interpretacijskih elemenata ekomuzeja Komiža (stalni postav, interpretacijski znakovi i elementi) Arheolog, snimatelj, fotograf, stručnjak za digitalizaciju zbirki Prijedlog buduće strukture upravljanja ekomuzejom Komiža
Patron projekta: Grad Komiža (Gradsko vijeće) Upravljanje: Udruga (sa svojim sekcijama) Prijateljske i partnerske institucije, ustanove, udruge i mreže Partneri/Sponzori/Donatori/Pokrovitelji
31 Moguće sekcije Udruge ekomuzeja Komiža
Upravljanje: Predsjednik udruge, Tajnik udruge, Stručno-programski voditelj ekomuzeja, Koordinator djelatnosti ekomuzeja Muzeološka sekcija ekomuzeja Pedagoška sekcija Sekcija arhivski istraživanja i sakupljanja arhivske građe Sekcija povijesnih istraživanja Sekcija brodograditelja i maketara Eno-gastronomska sekcija Sekcija „Regate“ Sekcija za očuvanje i valorizaciju glazbene tradicije Etnografska sekcija Sekcija „Falkuša“ Dokumentaristička sekcija Sekcija za upravljanje web stranicom …
32 FAZE RADA NA USPOSTAVI EKOMUZEJA KOMIŽA U OKVIRU COAST-a ANALITIČKI PREGLED STANJA I IZRADA OKVIRNOG PLANA AKTIVNOSTI : TERENSKI RAD: upoznavanje s glavnim dionicima i inicijalni razgovori s njima na terenu, u Komiži i Splitu, i mogućnosti njihova doprinosa i sudjelovanja u procesu uspostave ekomuzeja te putem pojedinačnih sastanaka prezentiranje koncepta ekomuzeja glavnim dionicima kako bi se privukao njihov interes i spremnost na sudjelovanje. ISTRAŽIVANJA: preliminarna istraživanja izvora o Komiži (pisanih, usmenih); ISPORUKA MATERIJALA: predaja plana rada na uspostavi ekomuzeja Komiža s terminskim planom; kratki uvodni tekst o ekomuzejima (za brošuru COAST) PERIOD: Travanj/Svibanj 2010. IZRADA „INCIJATIVE ZA POKRETANJE PROJEKTA EKOMUZEJA KOMIŽA“ TERENSKI RAD: detektiranje potencijalnih dionika ekomuzeja Komiža; detektiranje teritorija obuhvata budućeg ekomuzeja (urbani dio, krajolik i otoci) ISTRAŽIVANJA: istraživanje i upoznavanje s do sada realiziranim aktivnostima i istraživanjima u okviru projekta COAST i mogućnostima njihova korištenja u interpretacijskoj i programskoj koncepciji ekomuzeja; istraživanje glavnih baštinskih tema Komiže iz literature i web-a. ISPORUKA MATERIJALA: predaja dokumenta: uvoda u ekomuzeologiju i najistaknutije primjere ekomuzeja iz Europe i svijeta, prijedloga temeljnih izjava (poslanja, mandata, vizije), osnovnih ciljeva uspostave ekomuzeja Komiža,popisa glavnih dionika, prijedloga upravljačke strukture ekomuzeja Komiža i upravljačkih alata, prijedloga sastavnica ekomuzeja Komiža. PARTICIPATORNI RAD: Prezentacija nacrta ekomuzeja lokalnoj zajednici i glavnim dionicima u dogovoru s nositeljem – Gradom Komižom (predaja nacrta u pisanom obliku i priređivanje PP prezentacije); Sakupljanje mišljenja glavnih dionika na nacrt ekomuzeja Komiža s pravom COAST-a da iste ne mora u uvažiti ukoliko nisu konstruktivni i argumentirani;
33 Predaja konačne verzije nacrta ekomuzeja i koordinacija potpisivanja pisma namjere o nastavku suradnje na osnivanju ekomuzeja Komiža između Nositelja i glavnih dionika, a temeljem prihvaćene konačne verzije nacrta ekomuzeja Komiža od strane svih glavnih dionika.
PERIOD: Lipanj/Srpanj 2010. IZRADA WEB STRANICE PROJEKTA EKOMUZEJA KOMIŽA TERENSKI RAD: rad s timom studenata dizajna i njihovom mentoricom na kreiranju web stranice; ISPORUKA MATERIJALA: izrada nacrta projektnog zadatka izrade web stranice; priprema i odabir određenih elemenata nacrta ekomuzeja Komiža za inicijalni sadržaj web stranice, izrada kratkih scenarija za realizaciju inicijalnih audio/video priloga web stranice (pitanja za intervjue i sl.); uređivanje tekstova i formata sadržaja koji se objavljuju na web stranici za trajanja projekta COAST. PARTICIPATORNI RAD: prezentacija prijedloga web stranice Nositelju projekta ekomuzeja i dionicima, usvajanje konstruktivnih prijedloga.
PERIOD: Svibanj/Lipanj/Srpanj 2010. IZRADA STRATEŠKOG PLANA EKOMUZEJA KOMIŽA ISTRAŽIVANJA (tematski blokovi strateškog plana) mapiranje prirodne i kulturne baštine Komiže i tema koje će biti sustavno inventarizirane, dokumentirane, valorizirane, očuvane, interpretirane i prezentirane kroz ekomuzej Komiža, kao i izlučivanje onih temeljnih na kojima se gradi krovni identitet i posebnost ekomuzeja Komiža, onaj temeljni doživljaj mjesta (sense of place); istraživanje i popisivanje svih međunarodnih i nacionalnih standarda i okvira za svako baštinsko područje koje je obuhvaćeno ekomuzejem Komiža (konvencije, preporuke na razini UN-a i EU-a, zakonski okviri, svjetski dani obilježavanje određenog baštinskog područja ili elementa i sl.); procjena statusa autentičnosti/integriteta mapiranih elemenata baštine koji će se interpretirati u ekomuzeju Komiža prema Nara konvenciji;
34 popis i evaluacija do sada učinjenih istraživanja i aktivnosti na području dokumentiranja, izvođenja zaštitnih radova i prezentiranja prirodne i kulturne baštine Komiže, kao i popisivanje dosadašnji sudionika u spomenutim procesima; identifikacija i strukturiranje teritorijalnog područja koje pokriva ekomuzej Komiža i svih lokacija koje će biti interpretirane s preporukama, identificiranje i popisivanje javnih i privatnih zbirki i arhiva, te ključnih ljudi-nositelja usmene žive baštine, a koji će biti integrirani u ekomuzeju Komiža; definiranje strukture programa i ostalih sadržaja ekomuzeja Komiža; izrada interpretacijske strategije, uključujući okvirni broj baštinskih tema za interpretiranje kao temelj budućem interpretacijskom i dokumentacijskom centru ekomuzeja i definiranje osnovne interpretacijske strukture ekomuzeja Komiža sa sastavnicama i svim popratnim sadržajima; definiranje radnih grupa i grupa za istraživanja pojedinih tema, uspostavljanje zajedničke metodologiji rada koja će biti primijenjena, te izrade plana za uključivanje lokalne zajednice u taj proces u što značajnijem broju lokalnih aktera; prijedlog razvoja strateških partnerstava između ekomuzeja i šireg kruga dionika prema glavnim tematskim područjima ekomuzeja Komiža, kao i za potrebe financiranja, suradnje, školovanja i usavršavanja, te PR-a i marketinga; ISPORUKA MATERIJALA: Strateški plan ekomuzeja Komiža. PARTICIPATORNI RAD: osnivanje autorskog tima izrade strateškog plana (istaknuti nositelji znanja o Komiži i predstavnici lokalne zajednice) i rad s glavnim dionicima na prikupljanju podataka za pojedine segmente strateškog plana; intervjui s glavnim dionicima; brain storming grupe autorskog tima s glavnim dionicima prema tematskim blokovima strateškog plana; prezentacija prijedloga Strateškog plana ekomuzeja Komiža Nositelju i dionicima, usvajanje konstruktivnih prijedloga i predaja konačne verzije Nositelju.
PERIOD: Kolovoz/Rujan/Listopad 2010.
35 IZRADA MUZEOGRAFSKOG RJEŠENJA STALNOG POSTAVA EKOMUZEJA KOMIŽA
ISTRAŽIVANJA: izrada idejnog muzeografskog rješenja krovnog interpretacijskog centra ekomuzeja Komiža s preliminarnim troškovnikom i vizualnim identitetom ekomuzeja i svih njegovih interpretacijskih alata (uz sudjelovanje dizajnerskog tima radni dani kojega se posebno obračunavaju) ISPORUKA MATERIJALA: Muzeografsko rješenje stalnog postava ekomuzeja Komiža. PARTICIPATORNI RAD: osnivanje autorskog tima izrade muzeografskog rješenja (istaknuti nositelji znanja o Komiži, dizajnerski tim), rad s glavnim dionicima na prikupljanju podataka za pojedine segmente muzeografskog rješenja; intervjui s glavnim dionicima; brain storming grupe s autorskim timom i glavnim dionicima prema tematskim blokovima; prezentacija prijedloga muzeografskog rješenja Nositelju i dionicima, usvajanje konstruktivnih prijedloga i predaja konačne verzije Nositelju.
PERIOD: Studeni/Prosinac 2010. IZRADA AKCIJSKOG PLANA RAZVOJA EKOMUZEJA KOMIŽA ISTRAŽIVANJA: izrada detaljnog akcijskog plana razvoja s opisom svih faza (studije izvodljivosti, obnovu građevina, muzeografsku opremu i alate komuniciranja, krajobrazno uređenje prostora, javne radove, uređenje ruta i sl.) s preliminarnom procjenom troškova za svaku od faza. ISPORUKA MATERIJALA: Akcijski plan razvoja ekomuzeja Komiža.
PERIOD: Siječanj 2011.
36