OCJENE I PRIKAZI
Dr F1ehiim Baj.raktareVJić, Osnovi prakse tUrSkog jeZJilka :za pr,o~teklih se turske gramatike. Lzdanje Naučne lmji dam ·decenija. ge. Beog:rad 1962. · Na ·n.ašiJ. žalost, to je Učinio dr Fe h:iin Bajra:kitarevrić. Njegovo wda:nje Jeh1iitschlkLnog udžbenika,. čak ako je Dužnost nam je da zabiliiežimo po priiPremlJeno na brzu ruku, :za mteme javu OVJog. upibeniika ikojli j.e objavljen pokeoo njegove katedre, jednom alb pod Jmenom dra F·ehima. Baj~rakttan:e javljeno, teško da !Pfredstavlja pođistrek V1ića, . dugogodiš:nj,eg, rediOVIUOJg profesora i ohraihrenje za ooe kQj'i počinju da ·lUČe ·i š,efa lkat·edre za 1011Lj·entalistilku Filo turslk:i jooilk, a na velikoj ddsrtanci m loškog falkulteta u Beogradu. . ostaje za IIJ.IivoOIIIl turkologije đ. osmani Dr Fehim Bajnakta~rević u p.redgo stike u našoj zemljii. varu prezentli.ra ovaj udžbenik Ikao sa Za pisca ovih ~edova, ikojli je pa mostalan ~ad, namijenjen za IPQ'1;lre!be žl}i:vo sraV'!liio »Os.nove tui'!s.ke grama nasta.ve 'turskog jellilka na našim uni tike« sa Tiirikische Konversatil()l!ls vemiltetima. Grammatdik, biLa bi naučma dumoSit da Međutim, _'-potrebno je unijeti. korek ul!aZii u a:naldzu prerade koju je dr turu u ovakav stav dra Fehima Bajrak..: Fehdm Bajlt'aktarević ±zv·ršOO. AH, ono tarevrića. Ovaj udžbenliik nilje samosita što se mora reći je to da ova prerada lan :raQ. ma Feh:ima Bajrakta.revića, ukazuje da dr Fehi1m Bajralttarević, nego 01!1 tPredstavlja. Skraćeno i mjesiti maka[- se lkooistio Denyem, Rossddem i miČIIl:o, ru IP'Jtgledu pojedinih li:zriaza d c'lrugi:ma, ostavlja av]m posLom utisaik t~ina, retušilrano !izldanje Tilrkische da prenebregava rezultate moderne Konversations-Grammatik ~d ·H. Jeh tu
Ova Spomenica, koju je izdalo Turk Iza ove bibliografije, čiji značaj nije Dil K!urumu nije imala swhu da obe ni potrebno isticati, sledi 26 naučnih leži neki značajan datum iz života ill priJ.oga od k.ojih jedanaest na turskom, naučnog rada velikog francuSJkog tur deset n•a nemačkom, 11lri na francuSikom, koJ.oga, nego da izrazi >>beskrajnu za dva na engleskom i jedan na italijan-· hvalnost lmju turski naučni krugovi i skom ,jeziku. što se tiče pojed:inosti, svi turski narod oseća prema ovoj ličnosti članci nisu jednaki ni po 'svom obimu i njegovom naučnom radu«, kako kaže ni rpo sadržini, mada se za sve obrade ti završnim redovima svoga članka može :reći da daju jasnu i određenu (>>Tiirlmlog ve insan olarak Jean Deny<< sliku onoga što su sebi •iPOS•taV!ili kao >>Deny kao turkolog i <Čovek<<) jedan od cilj. Da ,ima članaka koji u opštim lini urednika Spomenice Mecdut Mansruro jama dz.nose određenu problematiku, a glu ~ostala dva su: Janos Eckmann i i onijl koji detaljnije i dublje obrađuju Agah Sirri Levend). problem koji tretiraju, može se već de Trideset priznatih stručnjaka, ori limično v1deti i po samim naslovima jenta1ista, deset dz '!1urske a dvadeset članaka, a i po bmju strana. Naravno iz Evrope ti Amerike, ispunili su svojim da se u daljem prika:=, zbog velikog prilozima 355 strana ove Spomenice. hvoja naučnih priloga, možemo zadržati Odmah iza naslovne strane dolazi pre gled sadržaja poređan po alfabetskom 1 Verovatno da sastavljaču ove bi redu prezimena autora, kako su i inače bliografije nije bio pri ruci u trenutku njihovi priJ.ozi štampani u Jmj•izi. Izu pisanja još jedan rad koji je svakako zetak čine dva prva ·članka čiji autori trebao da uđe u bibliografiju, tim pre (Jean-Paul Roux .i Mecdrut Mansuroglu) što je naveo i dva a:-ada koja su u štam• pi za 1957. godinu: J. Deny: Un soyu:r govore o ličnosti, životu !i naučnom gal du Timouride šahrub en ecriture radu i značaju Jeana Denya, pa su ou.i.goure. Extrait du Journal As,iatique zbog svog SC\držaja došli na prvo me- (Annee 1957). ~amo .'ll~; tQirll&c ela ... '~~a~~O··~!.ra11k,o ,so~ler ilze11if1:4e ara$t~rmalar· (str._, 67,.- glavnu ,I].ame:r:u i :tyr~e pišč.evo i 70): -'~_ll. Saadet ~agat.,ay (An~a:r;a): J;ez.ultat 4.o ~ga je.;došaodidlf~!f.o)rim Kaza-n leh!';es~nde indi (S,tJ', 7~-75). -r: re>nesreća« kod Jakuta, isključuje obja šnjenje ovog usklika u Stiz Derleme prijatelj« kao što je to slučaj u dirrugilm jezicima; str. 197-201). - 22. Ome}jak Dergisi kroz usk1ični oblik »Lallwort«-a Pritsak (Hamburg): Die urspriinglichen ana tj. ab.a u značenju »majka<<, str. 39-49). - 8. Johannes Benzing (Istan tiirkischen Vokalliingen im balkan bul): r .Fial dans les langues turques sehen (-kolilko značenje reči zavisi od (str. 51-60). - 9. Ahmet Caferoglu dužine ili kratkoće vokCila; str. 203- 207).- 23. Ettore Rosi: Carta di affran (Istanbul): Azeri tilrk!';esinđ:e - ub an camento uno schiavo Maltese ilben eki (= gerundijski oblik koji se di· (tran skripcija, prevod i beleške; str. 209-· veoma često upotrebljavao u osman 211). - 24. Helmuth Scheel (Mainz): skom, naročito u jeziku poezije, a koji je Tanzimatsika knj,iževnost sasvim iz Ein Schreiben des Krim 'Giraj Khan bacila ;iz upotrebe, veoma je negovan an den Prinzen Heinrich, den Bruđer Friedrichs des Grossen (sa faksimilima i u čestoj upotrebi u azerbe>jdžanskoj književnosti i danas, str... 61-66). - dva dokumenta i faksimilom ranijeg lO. Gerard Clauson (London): Tilrkce nekorektnog prevoda pisma od 27. juna 1762;: i\toj:~: se .na.šap u _aktima;_ pruskiog zauzima-Jean Deny'q saweinenoj tutr tajnog affiiva; str.. ~1~_221). - .25. Otto ,kolog.iji; :S pies (Boni1): · Ein ·F)~T:J71Jln :SvJ~!l'fl, ·Sil- ·• M; Đukanović lejmans d,es. PrćY:htigen, an R:~nig. ,Jo . hg,nn Sigismurtd von Si~benbiirgen (Ferman kojim SpJejma.n Velič•mstve Stanford J. Shaw: ArchJval Sources ni obaveštava kralja ~te;(al}a ·od· ~e lja (--:- Jovan SLgismund Zapolja II, ali for Ottoman History: The:' Archives pf koga Turci nazivaju U dokumentima Turkey (RepVinted ftrOm Journal of, the (»Stefan«) da je osvojtm 'Siget. Uz deši• · Amer~can dTientćtl Society, Vol'Llltil~ BO, frovanje, prevoo I kOmentar pisac o J'fumber l, Jan._:;_:M:~., ·1960) 4°, str. bjašnjava nejasnbst u' datiranju ove 1-12. povelje; str. 221~229). ·~ 26. Bertold Rad u turskim arhdvima smatrao se De'r A mu Darja - Spuler (Hamburg): odavno .kao nešto.vrlo poželjno, čak m Ein Fluss-Monographie (str. 231-241 naruku neophodnQ .potrebno, alJi isto sa literaturom). - 27. Franz Ta:eschner dobno teško d nedokučivo. Tek pre pe Ein Icazetname aus dem (MUnster): deset i pet godina uspelo je mađarskom Kreise der Achis (str. 249-254). _: 28. turkologu Imre KaraosoiliU @>rvobitnom Andreas Tietze (Istanbul): Direkte ara obiČtnom katoličkom svešten~kiu) da, kao bische Entlehnungen im anatolischen jedini Zapadnjak, dolbrje priswp u tur Tilrkisch već grčke (dsti pisac je obradio ske a:rhlve, da u njima sistem,člltski radi pozajmice u anadolsko;.turskom (Ori nekoldko godina (od 1907. do 1911) i ens - 1955). Arapske deli na četiri sailrupd celu zbirku turmh do•lrumenata grUJPe prema .okolnostima njihovog pro koji se odnose na. Mađars•kiu, a koju je, diranja u tuxski jezik. Dodaje korisnu posle njegove tragične smrti (naime, b1bliografiju i na kraju rečnLk pozaj otvarajući zakucane sanduke dolrume mdca; str. 255-333). - 29. Faruk Ti nata u arhivu, on je ubo prst na za murta~ (Istanbul): $eyhi'nin »Hilsrev rđatlom ekseru i umro od trovanja krvi il $lrln«-i (str. 335-348). - 30. Ana 2. maja 1911), izdaLo (s prevodom) Sur niasz Zajaczkowski (Warszawa): P:redsedništvo mađarske vlade pod na quelques proverbes turcs du »lfusrev slovom Torok-magyar okleveltcir 1533- -u-S!rtn« de Nizami (prema persijskom 1789. (»Tursko-mađarski diplomatatr i originalu najstarijoj turs.lroj versiji 1533--'-1789<<). Ovaj nesrećni slučaj po pomenutog romantičnog epa pisac obja žrtvovanog pdoni:r.a svoje vr:ste pobudio šnjava uticaj turskog ;l)olklora na poet- je interesovanje za a:rhivslro izuoavanje ski jezik Nizamija). ' , d u samoj '!1urskoj, a:li je oobiljnij'i rad K.oliiko god se prtiloga, kako se iz na tome. polju počeo teik: .od svršetka ovog pregleda vidi, odnosi na jezik, · prvog svetskog rata. g.ramatiku, književnost (umetničku . i Mnogo docni!je, tek krajem 1933. go.: nar.odnu), istoriju, dLplomatiku, etno dine, sklopljen je paJkit izmedJU Jugosla grafiju 1i folklor osmanskih Turaka, vije i Turske, a,jedna njegova klauzuLa priličan broj članaka se tiče d ostalih otvarala je vrata turskih arhiva i bi- turslkih jezika u širem smislu. Samo . ·bli.oteka i na~im naučnim radndcima. U jedan ·od ovako velikog broja članaka vezi s tom domrolom, naše nadležne (pod brojem 23) nije imao temu iz vlasti su dobile od twsik:og MinlisrtaJI"- oblasti kojom se kretalo naučno inte . skog saveta odobrenje za »načelno r.az resovanje onoga kome· oje ova Spome gl.edanje istorijl!>kih dolkumenata do nica posvećena. Ovoliki broj članaka, 1878. godine«, pa je brzo posle toga od kojih dzveSnd zaslužuju naročitu pa (aprila 1936) ,beogradsika Akademija žnju, jer predstavljaju prave studije, nauka posLala jedmt delegaciju od tri sasvdm odgovara mestu d značaju koji člana u Carigrad .da dobdde bar jedan 368
•su.tnaran i opšti pogled na turske arhi vlade (u Carigradu), 2) Arhiv u Palati ve i ispita mogućnOSiti. rada u njima. Top Kapi {takođe u Carigradu), 3) Ar Moj izveštaj o boravku i deseJtodlllev hiN glavne direkJCi:je tapija i !katastra nom 'radlu pometnJUte misije nalazi se u (u Ankari), 4) Arhiv šerijatsikih sudova mome članlku Glavni carigradski arhiv (u Ankari i. Carigradu), onda 5) Ostali i spisi iz njega, koji je objavljen u Pri zvanični 1arhivi u Turskoj, i 6) Lični i lozima za orijentalnu filologiju (Sara porodi,(mi arhivi. jevo, 1958, ik:nj. VI-VII, str. 283-299), Pošto ,prvopomen'll!ti arhiv u· sebi a taj čLanak sadrži i razne druge po uključuje više raniQih i reznih drugih, datke o arhivskom pitanju i specijalno razUilll.lJjivo je •da je on najveć,i i najibo one koji se odnose na naše prilike i gatij,i, pa je i :pisac za nj imao najviše potrebe, itd. podataka (str. 1-6): taj glavni arhiv U vezi s ovJm što je ovde izlo~eno, ima 263 .rregi,stra važnih naređenja i re dobro dolaZii, kao dopuna, i najnovi(ji šenja (Milhimme defterleri) i -'prema prilog ovom !Piltallljru, u nas101vu nave prribližnoj proceni - :b1iza arhiva pisac je imao priliku koji ne pOtiče direktno dd administra da pregl~ .u Carigradu, i to: arhiv tiVnlh Oblasti turske države; ali s ohzi:.. porodice Cuprilića (KoprUUiztide), arhint
H - Prlloz.i za orijentalnu filologiju ''370
papira turskog fstoričara i dclavnika suj.e ili koji mu je potreban za predmet .Dževad-paše (1851-1900) i ~bil'lku pa koji •treruutno Oibraduje, nego treba· me pira Ahmed Dževdet-.paše. U ovoj po secima kopati po katalozima da se pro slednjoj su za nas •najtZanimljiviji Džev• nađe gde se potrebni dokumenti nalw;e det-'pašini izveštaji o njegovoj inspeik i da .se saberu u jednu jedinstvenu gru .ciji uprave u provincijama Bosni i Her pu za proučavanje i obmdu; uopš.te, .cegovini (1862-1864), zatim nacrt nje pojedine gl"IU!Pe ili povelje ne mogu biti govih rreformi za njih, i još njegove korisne za naučno izučavanje, nego sa tatine preporu!ke o pitanju obeju potkra mo .serije odgovarajućih izveštaja u jina.1 toku dugog vremena. Onda, sve to trre Ovo je kratak pregled Shawova pri ba dopuniti temeljnim proučavanjem lllaza arhiva u Turskoj,' zatim on dodaje izdatih i neizdatih turskih hronika i da taj materijal .stoji s1ada na :raspola istorija od 16. do kraja 19. veika. ganj'u za izručavanje svih vidova turske Američki turlrolog kome treba da istorije od 15. do 19. veka i da će ga zahvalimo na ovako preglednom prika još više staviti !Il!a upotrebu. Nepre zu turskih arhiva, zaključuje: Sad se gledna količina tog materija1a i paleo metodi i principi istorij-skog ispitiVIanja .grafske tešlwće pri njegovu korišćenju mogu potpuno primeniti i na tursilw nameću, naravno, sasvim oprraVJdan za istoriju, ne treba više (kao što se ne ključak da glavni deo toga posla pada ikad na Zapadu radilo) da se ograniča na , teret istraživača onih zemalja čija vamo na često nes.igurne .i poiVršne iZ je istorija u uslmj vezi sa sadržajem veštaje diplomatskih predstavnika i ovih arhiVIa; već po .svome ličnom in;te putnilka po IstQ!ku. Ti izveštaji mogu resu i potrebi oni će i onako na tim biti od koristi za poznavanje unutar ,doikumentima provesti srw;merno VJiše njeg rw;voda i organizacije, ali samo vremena. Suvišno je i pominjati ikoliko kao s p or e d a n prilog; :prava nauka se ovo odnosi baš na naše i :uopšte bal treba da bazira što više na vanredno kanske Istoričare. 2 obimnom i iraznovJ:"snom a r h i v s k o m Kaiko •Se rz prethodnog pregleda tur n a s l e đ u posle Osmanskog Carstva. skih arhiva može nasLutiti, oni nisu F. Bajraktarević taiko ol'lganizovani da čoveik može doći i posetiti ih za :kJratko vreme i snimiti (fotogl'afisati) materijal ikoji ga intere- ~ARKIYAT MECMUASI Istanbul tJnivel'sitesi Edebiyat Fakiiltesi ~arki 1 U svojim Esnafima i obrtima u yat Enstitiisii tarafindan (;ikanhr, IV, Bosni i Hercegovini (Zagreb 1951, str. Istanbul 1961. 129) Kreševljaiković takođe pominje da je Ahmed Dževdet-paša 1863. boraV'i.o neko vreme u Mostaru i osnovao Trgo U posljednjem broju »Priloga za vački sud u nJemu; isti naš pisac upu orijentalnu filologiju, prikazan je I, II ćuje i na svolj rad Dževdet-pašina pi i III svezak ovog časopisa. Kolektiv sma o Bosni iz g .. 1865. (»Novi Behar«, godište V, za 1931-2). 011ijentalnog instituta filozofskog fa kulteta Istanbulskog univerziteta po 2 Uzgred ~rečeno, jedna llJnjižica koja mi je haš sada pri ruci, odlično prilika svećuje ovaj, četvrti, svezak uspomeni zuje kakve detaljne i važne poda:tlke o p11ofesora M. ~erefeddin Jaltkaye (1879 jednoj etničkoj m a n j i n i bivšeg -1947), čiju fotografiju sa posvetom Osmanskog carstva sadrže turski arhi donosi na prvoj stranici. vi, naročito njihovi Milhimme-defteri; naslov jođ je: Notes and documents Ovaj svezak ima 176 stranlica i do from the Turkish archives - a contri nosi sljedeće radove: bution to the history of the Jews in the Ottoman Empire, by Bernhard Le Hilmi Ziya tJlken, The Influence of wis (Jerusalem 1952). Islamic Thought on western Philosophy 371
(1-21). U ovom članku autor iznosi iscrpniji uvod iz koga se vidi da su i razvoj dslamske filozofije od VII do X van Anadolije, a naročito u J.stočnom stoljeća i uticaj islamske !kulture na !•ranu ii Srednjoj Azi•ji postojale orga zapadnu lrulturu koji •se veoma snažno nizacije slične ahiJskim. Poznati struč osjeća već u XI st. u raznim naučnim njaci M. Taeschner i Bor01kov navode disciplinama, a posebno u matematici, ovu risalu kao ·dolkaz za gornju tvrdnju. fizici, hemiji, gramatici, logici, :retorici, I pored toga što je ova risala rela lwsmogra:lliji, medicini, filozofij1i, muzici tivno novijeg datuma, ona je ipaik veo itd. Taj je utkaj v11šen, uglavnom, ma važna sa stanovišta dzučavanja pro preko Španije i Sicilije. Brojna djela blema d nastanka ovih vjerskih redova islamskih učenjaka !iz ovih a. drugih koji imaju ne mali broj dodirnih ta naučndh disciplina i umjetnosti preve čaka sa tesavufskim .shvatanjem i uče dena su na latinskJ. ili koji drugi njem. Ova podudarnost prelazi granice evropski jezik i na taj način postala čiste ideologi:je i filozofije, ona se ma pr.istupačna Ev·ropi. B11ciojne univenzitete nifestuje čak J. u načinu odijevanja. šta u raznim krajevima islamslmg carstva v:iše, stupanje u futuvvu predstavljalo pohađali su i mnogobrojni studenti iz je jedan od osnovnih uslova za stupa evmpskih zemalja, naročito Italije i nje u tesavufske redove. Francuske. Mnogi od nj.ih postali SJU Autor ['isale Ali Hamadani je š.Uja. prvi pvofesori ·ovih disciplina na evrop On često, ponegdje nesvjesno ističe skim fakultetima, koji su kasnije, često svoju veliku ljubav prema ovoj sekti, po ·uzoru na !islamske, ·atvarani u evrop a sebe .smatra čak Muhamedovim po skim centrima. Svi se ovJ IUiliverziteti tomkom. Risalu .je napisao na persij dugi niz godina služe udžbenicima koji skiom jeziiku. su ![)reV'ođii :sa ar8ff)Sikog lilJi, V'OO rd M. Mole. je za svoje izdanje ikoristio jetko, sa hebrejskog jezika. 6 rukopisa koji se nalaze u Parizu, Mnogi napredni evropski vladari su Istanbulu i Teheranu. Pažljivim srav naređivali prevođenje pojerunih arap njavanjem li upoređivanjem tih ruko skih djela. Ti prevodi :su decenijama, pisa dao je !kritički tekst i odličan uvid nekJ. čak i stoljećima slul,;;ili kao jedini u sve varijante rukopisa. udžbenik te discipline na evropskiim Faruk K. Timurta~: Iran edebiya univenzitetirna. tinda Husrev ii $irin ve Ferhad u $i1in Ahmed Ate~, Farruhi <;agiiniyan'a yazan ~airler (73-86). »Husrev i širln« ne zaman gitti? (23-32). Fal'll'!Uhi-d SI i »Ferhad d širin« kao jedna od naj stani je jedan od trojice najvećih maj zastupljenijih I na]v1se obrađivandh stora kaside u iranslwj književnosti iz Ljubavnih tema srednjeg Istoka olmpi v·remena Gaznevida, aM je njegov Žli.vot rala je mnoge istaknute stare književ• do sada gotovo nepoznat. Profesor Ate~ nike iranske i turske. Obrađuje, kao je savjesno ispitao i uporedio sve iz što je poznato, ljubav .sasanidsikog vla vore koji donose bilo kakve podatke o dara Husreva Per-•iza (596-628/1199- ovom darovdtom majstoru kaside, pa 1230) i lijepe Siri:n, sestrične jermen žlJivo je analizirao njegove stihove i, skog vladara. Kilo drugi zaljubljenlik koristeći se velikim ds·kustvom J. sna pojavljuje se Ferhad, čuveni gradite!} žnim davom zapažanja, došao do činje i zauzima mjesto trećeg junaka ove nica koje znatno upotpunjuju i isprav romantične poeme u kojoj su divno dati ljaju dosadašnja znanja o ovom veli Iiikovi ove tri ličnosti. kom iranskom pjesniku. Fdrdev.si je u svojoj šahnamJ. op M. Mole, Ali b. $ihiibaddin-i Hama širno opisao političku borbu ovog vla diini'nin Risala-i futuwwatiya'si (33- dara; njegovoj ljubavi sa Sirin posvetio 72). Ovaj rad predstavlja kri•tičko izda je malo prostora. Cuveni iranski pje nje navedene dsale kojoj prethodi sniJk Senai prvi se prihvatio ove teme,
24* 3'12
a; besmrtnost JOJ Je osigurao mnogo nika 'i gramatičara (rođen le u Bagda kasnije Nizami Gendževi (1141-1203/ du 1030/1621 g.). 1728-1788). Ovom se temom bave i Nihat Keklik, od 147. do 169. stra kasnije mtll.)gi iranski i turski pjesnici, nice objavljuje studiju Farabi mantigi ali Nizami nikada nije dostignut. nin kokleri u kojoj obrađuje Farabijev F. Timurtafi! u ovom radu ispituje rad na logici. koliko se pjesnika bavilo ovom temom Na kraju Ahmed .Mefi! daje pregled i koji su to pjesnici. Istraživanja po objavljenih radova članova katedre brojnim izvorima omogućila su mu da arapsko-persijsk:e filologije u šk. 19601 to utvrdi. On je neke pjesnike za koje 61. godini. se držalo da su pisali o ovoj temi isklju E. Kovačević čio, a neke druge uvrstio. Timurtafi! je u ovom radu nabrojao 31 pjesnika koji su obrađivali ovu temu ·i dao o svakom Istanbul Vniversitesi lktisat Fakiil od nj.ih najosnovnije 'biogra:fslke po tesi Mecmuasi, 23 nci.i Oilt, Elkim 1962 datke. - ~ubat 1963. Jfg 1-2, str. 402. Od 86 do !)6 str. časopis doiJ.osi na stavak Tahsin Yaz1c1-jevog izdanja Casopis Ekoo.omslrog :falrultetta I Abdullah Ansari-jevog djela Kanz as stanbulskog uruivemteta zaurzima u sa -siitikin veya Z 'l"Udnika, kamenoloma, šuma (ne uvelk), suseđna plemena billa juručlka li, UOIP pristaništa, l'ibnjaka, bo}adžiJnJica, vo, šte, ako su posedovala tovM"nu stoku .ska:mica >Bir tržište, međutim, predstavljala .su [[)O miiltezim zimem defterine gore XV dunavska v·ojvodstva: Vlaška, Molda Yilzytl Sonunda Osmanh Darphane v:ilja i Erdelj. Uvoz soli iz oVJih oblasrtd Mukataalar<< (Mukate osmanskih kov bLo .je regulisan posebndm kanunnama nica novca krajem XV veka prema def ma (autor donosli tri: za Si!listorilju, Ni teru dugova zakupaca, .str. 145-218) lropolje d Vidin, sve tri iz rprve polovine već svojđ:m naslovom obećava dosta. XVII v.) li bio je, kako se to vidi iz Doprinos ovog rada turskoj numizma sačuvanih izvora, veoma veliki. Država tici je neosporan, jer je autoit" ikor:istio se bl'inula i o prodaji soli odredlivši prvorazrednu građu (defter blr'. 17 892 tačno gde se koja so srne prodavati koH sadrži račune ostatka dugova mul (ove .oblasti nazivale su se full). Isto tezima u vreme od 1471-1486. I tri taiko, starala se i o transportu, ako su i2JVeštaja pl'egleda: E 6086, E 9225. i E 374 9672. đroji daju ,preg'led zakupa lkov Kurulul} ve Il}leyil} Tarzma Ait Aral}ttT l!lioa novca Istanbula, Jedrena d Galli malar<< (Istraživanja koja se odnose na polja 1484, prv..i je u arhiV'U Predsed osnivanje i vad silstema imareta u ndštva vlade u Istanbulu, a drugi u Osmanslk:om carstvu sa stanOtVišlta tisto AsrhiV'U Topkaju saraja). Defter zailrupa rije postantk:a i razv1tka ~radova, str. truxSiklih lrovnica tk:oji je objavljen u 239-296). To je, u stvari, veoma za prilogu (u rijemu se nalae:e i kovnice n~iiva studija o gll"adovdma u Osman nc:wca na n,aš:oj teritoriji) d kolii pred slroj !imperijii UQpšte. Autor Ističe da je stavlja najveću vrediilost rada, dat je, u razvitku gradova, lroji su billi tilpičitllo na žalost, sa nedovolj.no komenJtara, i tursikd i musHmaiilski; »S·istem irnareta<< to je najveća zamerka !roja se može odigtrao veliku d presudnu ulogu. To se, stavitli. autoru. Inače, rad daje veoma uostalom, i jasno vidi alko se posma.:. zanimljive podatke: broj lrovnka nov traju planova. CaiJ'.'iJg.vada, Bruse, Jedre ca, vrste novca, visilna zaku;pa, odnosno na, kao ti ostalih gradova na Balkanu pr.ibHžna godišnja proizvodnja [pojedli i u Anradoliji. Ovaj se sistem sas1tojoo nih lmv;rr1ca. Isto taJko sawajemo Iruda u :tome što se oko džamije podizao či je sve odlazio novac od ztalkupa. Na tav niz tg11ađevina prosvetnr0g, socijal našoj terito['liji, u vrreme Fatiha li Ba nog, vers~og, t11govačkog, V10jnog d kul jezida II, alkče su se ~ovale u Kratowu, ,turnog karaktera. 'I1ime se udarao te Novom Bvdu i Slkopljtu. Pošto je u pi melj budućem gradu 11~, se već poStto tanjtu defter osrtaJtka dugova zaikujpa.ca, jeći g:md širio d. povećavao. Značaj ti moguće je samo donekle utvrdilti go položaj 'Va!klufa na;ibolje će se Hustro"' dišnju proizvodnju. Ovde ćemo se ogrta vatd cifmma; 1530-40. godine suma u moiti na kovnLce u Rumelijd. One su kupnog prihoda u ej.aletu AnadolLj.i iz u defteru podeljene na dve grupe: I đ10sila je 79 784 960 aJkči, a od toga je grUIPa Carigrad - Jedretne - Galipo 13 641 684 lPr'ipaJdaio vakufu, u ejaletu lje, II grUIPa Novo Brdo - Slkopl:je - Rlumetli,j,i u isto vreme celokU[pan prti. Ser. U prvoj gl"lllPi zakiup, odnosno deo hod [znosio je 187 319 348, a vakufa zakupa, 1ilznosio je 1481. 18 000 000, a 10 206 192 aikče. p.r.ihodi vakulia bHi Sili. 1484. 3 000 000 akiči. U drugoj gru:pd. za kirije od hanova, hamama, dućana, a kUIP iz 1481. 23 400 000 a 1484. 16 000 000 osim roga nj;ima su pdpadala i či ,dija. Iako je pvaj flft>or:mlk i.zašao .sa Od kako je 1944. g. napisao svoju dok- zakašnjenjem .pd gotovo dve godilne, on 1lOT'sku t~ l)ikra Abi l-•Alii', Taha lilpak zasilužuje posebnu pažnjil,l i to ~ Husejn je do danas obj,avio ,prefko dva, dva razloga: prvo, zbog Učnosti kojoj desetak ~njbga iz ove oblasti. Pomeni je ~bornik posvećen, li drugo, zbog sa mo samo nEllke: Etuđ:e analitique et cri mih radova koji su u njemu. tique .de la philosophie sociale d'Ibn Taha Husejn, koga Arapi s pravom Khaldoun (AIIl:ail:Ltička i !kritička studija nazivaju »'Amid al-adab al-•arabi« socijalne filozofi1je Ibn HaldU!lla), Pariz {Stub arapske književnosti) stekao je 1917. - Teza na Fakultetu. književnosti svetsku slavu zbog svoje dvostruke u Par~u, prevedena i štampana i na knijiževne aktivnosti: kao romanopisac arapskom 1925. g.); lJadi! al-arba'ii', il. pripovedač s jedine strane, i kritiča.r (Razgo\"ori sredom), u stvari ser.ija čla i dJStoričar književnosti s druge. Iako je naka i st1lid1ja objavljenih u listu Al on u EVl'opi daleko poonatiji kao ;roma Siyasa, s]gurno po ugledu na Sen Be nopisac, o:noje je mišljenje da njegovu vorve »Razgovore ponedel:jkom«, i posle veličinu prvenstveno treba traži.lti u saikuplje!llih u tri killjige (Prva 1925, II njegovim književno-istorijskim i krd 1926, III 1957); Fi l-adab al-gćihili (0 tLčltim radovima, čiji je broj uostalom predislamskoj knjoižeVIIlosti, 1927, II iiZ d veći i .ilnteresantniji. Ako se izuzme danje 1957); Ma• Abi l-•Alii' fi signih nekoliiko manje važnih dela, od njego (U zatiVoru sa Abu 1-'.A.laoo:n, 1935); Ma• 'VIih romana zasluŽiuju pažnju Al-Ayyam l-Mutanabbl (Sa Mute!llebbijeo:n, 1937); (Dani, I deo 1925, II 1939, a pre godi :?aut Abi l-•Alii' (Glas Abu 1-•Alli-a), nu~dve izašao je i III deQ u nastavcima Sa riJ- Luzum .ma. lli yal,zam (Komentar u jednom časopisu, zatim Du'ii al-kar dela »Luzuo:n ma lia yalzam« od Abu ,wiin (Zotv ćuka, 1934),. Ad!b (Pisac, 1935), 1-'Aila' al-Ma•arrija, 1953) zajedno sa Al-qasr al-maslyur (Začarani dvorac, prof. Lbirahim afl-Abyari-jem; Min ađ:a 1937), Sagara al-bu's (Drvo bede, 1944) bina l-Mu'ii$ir (Iz naše savreme!lle lklnji :i Al-mu•aggabun fi l-arg, (Mučenici na ŽEW1!los.ti) 1958. ~td. itd. Kada ovome do zemilji, 1947). Naravno da ih ima još, damo velilki .broj političkih č11anaka, pored nekoliko knJiga putopisa, reflek prevode sa francuSkog, engleskog, sta sija •i dr. što sve izaziva divljenje. Ali rogrčkog, putopise, refleksije itd., vide svi ovi roo:nani, teško da bi mogli da ćemo koliko je velilka književna aktiv ilzldrže jedan oštri kri!t1čarski sud, bar nost Taha Husejna. Ono što naročito 'kruko se u Evropi danas shvata roman treba wtaći je činjenica da je Taha d šta se od romanopi,sca traži. Njegovi Husejn dao kr.aj tradicionali.sltičkoj kri romani su više hronike, romalllSirane tici J. starrom metodu u ~učavanju isto biografije. Uostalom, i njegov stil nije rije arapske knjižeV!llos.ti i Ullleo je novi, still · romanopisca i pripovedača, nego pozitivis,tički metod, koji je stekao. u naučn1ka d polemičara. Njegov jezik, Francuskoj. Taha Husejn je stvarno to tečan, briljantan, ali i strogo klasičan najbolje i mogao da uradi, jer je on i pravilan, ~begavanje dijaloga na ko prQšao kvoz Azhar, Kairsiki Univerzitet, jima g.Qitovo i počiva moderni roo:nan pa onda Fakultet lro.jdževnosti u Parizu. (što obilno koriste napr. Teuiik al-Ha Još u Egilptu slušao je p;edavanja tada kim i Nedžib · M·ahfuz), opservacije i najpom.a>tijih or1jentalista , i iiSlam:ista opisi koji SIU psihološki i ilntelektualni, ikao Qvidi, Litman, Santilana, Na1ino, a ne vizuelni, razvuče!lla kompozicija Masinjon, a u Francuskoj Emila Dir - srve su to elementi koji donekle sme hajma, Šarla Dila, Bloka, Gustava Lan taju Taha Husejnu kao romanopiscu. sona itd. Kako bi'1o, on je kao pisac, !književni kritičar i is•torričar, prof~sor, Međutim, na polju ~učavanja isto rije arapske književnosti, Taha Husejn dekan i Ministar prosvete, ne samo do stoji, bez SIU!Illllje, na vrhu piramide. prineo· šire!lljti >arapske kulture t pro- 377 svete, već je stvorio i jednu ilmjižeVIIliU siyya (Stražari l'lJa lropnernm arapstko ~kolu ~ jedan kadar arapgkih ik.njižev• -vd~tijskim pograničnim mestima na n1h kritičara i istor1čara Literature, koj.i Taurusu u prvom per:iodu Abasida, str. tako USIPešoo obrađuju posleđinjilh dece 17-168); Dr. Lutfi 'Abd al-Badi', Al .n1ja :a:raps~u književnost. Zbog toga, takiimul fi l-qa~ida al-'arabiyya (Kom priznavanje dela Taha Husejna de po ~icija aQ"aiPske kaside, 169-180); Dr. .stao skoro jedan liimperativ za svakog šauqi J;>ayf, Al-mutul al-•ulyii fi ši Kao šrto se iz ovog sadržaja vidi, ju, is,1:Jorrijs>ku geografiju i kulturnu. zbornik sadrži puno novog i iintere i.srooriju naroda SSSR, onda rasprave O' sanhnog materijala. Ono što naročito diužnostima i zadacima· sovjetske ara treba distaći, mnogi članci i SJtud'iđe za bistike. U Drugom tomu sru obuhvaćene· dfu:u ru probleme ~oj.i su itekako važni stu Gribojedova, šahrazur u geografskom (obnova) u Omejadskoj poeziji, koju rečniku Jakuta i zapisima Abu Dulafe, ovde priikazujemo. S:ve su to veliika Novo izdanje beležaka Ibrahim ibn Ja dela, plod jednog ozbiljnog isrpirt:ivačkog •kuba o Slovenima - s jedne strane, i 11ada. Ono štto odlikuje s•va ova dela to Ruski pisci u arapskoj literaturi, Gorki je prr.ava naučnička .aklribd.ja, sistemat u arapskoj literaturi, Basne Krilova u sko iS!Pitivanje, s.ves•tmna analiza poili. arapskim prevodima i sl. tLčkih, ekonomskih, druš.tvendh i dirug.ih Kad se ovQilll veliikom naučnom ra uslova i prilLka koje utiču na umet du Kračkorv.slwg doda da je on kao ničko s,tvarralaštvo, donošenje logičlkih pedagog i naučnik stvorio čitavu jednu zaključaka na osnovu obilnog dokaznog · plejadu msikih arabista, da je pod nje materijala uz navođenje puno primera govom !I"edaikcijom iz.dato bezbroj va da bi se portkJrepili svoji sl!;avovi, zatim mih dela da: oblastti arabistike (npr. odl!tčno korlišćenje izvara, uglavnQilll »1001 noć<< u prevodu Saljea, sa čijeg arapskih, jer su o ovim problemima je prevoda i srpski prevod V:idojkovi Evropljani malo pisaild, ma da su mu ćerv, Rečnik avarr>s'lw-ruskd od Baranova), i eVtropski izvorli sasvim dobro poznati, Sltičemo pravu sliku o n~egovoj besk!raj i na !m-aju tečan stil koji čini da se noj enell1giji, znanju i talentu. Istovre njegJOva dela č]taju sa zadovoijosrtvom i meno to je i dobra pouka ikoliko je 1akoĆDm kao kakav mteresantan ro polje arabistike šir>olro, i ikolliiko ima tu man. Sve ove ocllike su zadll"Žane i u mnogo da se radi i istražuje. ovom tako važnJOm de~u o omejadskoj poeziji. Hasan Kaleši Da vadimo šta je I;>If obuh:vartJio u ovom veliilrom delu posvećenom ome jadsikoj poezij.i, o kojQj smo navikli da Dr. šauql J;>ayf: At-tatawwur wa u istorijama arapske književnosti na- t-tagdid fi š-ši•r al-amawt. II pop~rav 1a:z.imo samo nekoltk10 ,stranica, i člijom ljeno i dopunjeno izdanje, Kairo, Dar se glavnom karakteristliJioom smaltrala al-ma'arif bi Mi~?r 1959, str. 367, 8°. ona čisto p1atorulka tj. uzritska ljubav koja se javila u pus.tinj1i, a koja je rza Dr. šarugl J;>a1jf (ili kako ga Arapi J;>ajfa od dru:gorazrednog značađa. Evo obično izgovaraju J;>lf), profesor arap sadrržaja ove knj.ige: Predgovor II izda ske knj1iževnosti u Kairu, zauzima da nju, Predgovor I izdanju, Uvod - poe nas jedno od vodećih mesta u ispitiva zija u prvom periodu islama (IO!Va glava nju ,j izučavanju arapske književnos;ti i nrje bila u I izdanju) gde je obrrađena to podjednako klasične i moderne. Ono poeZJija u p!I"VQilll perriodu islama' .i za što je još .interesantnije, on bim malo vreme četvorice pravorvernih halifa. obrađene teme i prDtbleme i isp1tuje Plosle O!VIOg, takoreći uvodnog dela, do dovoljno neosvetljene per~ode arapske lazi Glava I: Sredine u kojima se raz knj·iževnos.ti. Dovoljno je da pomenemo vila omejadska poezija (Hidžaz, Nedžd, samo naslove nekoliko njegJovih knjiga: Irak, Sirija i drr.); Glava II: Razvoj Umetnost i njeni pravci u arapskoj omejadske poezije uporedo sa razvojem poeziji, Umetnost i njeni pravci u a.rap života (ve11ski život, intelektualni život, skoj prozi, Autobiografija kod Arapa, po1Ltičkii ~ivot, društveni život, prlivred Putopisi kod Arapa, Tužbalice kod Ara ni život); Glava III: Preporod (obnova) pa, Makame, Savremena arapska knji u panegiričkoj i satiričkoj poeziji (Pa 1 ževnost u Egiptu , Studije iz savremene negirlička poee:ija .M-Abtala, Al-Faraz arapske poezije i Razvoj i preporod dalm, Carlra, preobražaj satire u utruke kod ove trojice pesnika, utuci Carlra i Al-Abtala, utuci Carlra i Farazdakla, 1 Vidi moj prikaz u POF, s:v. X-XI, 1960-61, Sarajevo 1961. uporređenj•a); Glava IV: Nove vrste (Ga- 880 zel Ibn Ahil Rabi•e, opisu Du r-Rumm.e, i:mneđu poezije Meke i Medine s jedne pesme Klllmajji.ta posvećene Ha$mitima i Sir-ije sa druge 1strane. Ako se 1JIPO'-oo ;...;;, Hašimiyyat, vinske pesme Al-Vali redd. p<.Je:llija •Omer ibn Abu Rabf•e, Ibn da, leksdćka. poezija Riu'be). Na kraju Qays atr-Ruqayyat-a i Al 'Ar~I-ja u je aurtoc dao rezime i zaključike. Meki, Al-Al;twa~a u Medind i Walid ~bn Yazlda u Damasku, Vlideće se da osnov Već sami naslovi i podnasLovi po ni predmet ove poerzije nije panegirik, glavlja ove ikn~ige pokazuju koliko tu ima novog d interesa'llltnog. Ukaza6u satira Hi ponosna pesma, već gaze!, tj. samo na neke, po mom mišljenju naj ljubavna lilrika. Tako za Al-Al;twa~a interesan1m:ije momente. :Qajf s pravom život nije ništa drugo do ljubav i strasrt. kons,tatlllje da poezija u periodu pO'jave Istovremeno se menja i sama focr:ma. kaside. Ov·i pesnici ne uzriJrna•ju celJU islama i prve četvorice halifa ne do kasidu, nego samo 1jubaV1lli deo (nesLb) nos[ ništa nov;o u odnosu Ilia predislam i pretvaraju ga u ·pravu ljubavnu pe sku poeziju, niti se po čemu razliikuje smu posvećenu ženi. Oni takođe ptriibe i !ističe. AlJi, već u prvom pe11iocLu Ome gavaju upotrebi lakšeg metra. Cak se jada, nas:taju jakio veliike prOI!Ilene. ~e laskom prestonice u Damask, Meka i menja li panegl!:rička poezija, koja do Medina ostaju udaljene od centralJne bija novi zamah, jer je broj mecena vlasrti, aid zato doživljavaju jedan ne jako veUkd, a nagrade obiLnije nego ranije. zapamćend. materijalni i •kiultw:ni pro cvat. Ova dva grada, kao rasikrsnice Ali ovo je samo jedna Sltrana ome karavanskih puteva, još ranije su bila jadske poezije. Za razliku od ove grad u J.wntaktu sa persdj,skom i gll'Čikom ai ske, čisto erotične poezije, u ovom pe vHizacijom, ·a sada se još gomilanjem riodu se u Nedždu, naročito među Um imertka ratnog plena usled osvajanja, tima javlja ona ljubavna poezija koja stvara materijalna baza koja dovodd. do opisuje čistu, platonsku ljubav, nazva korenirtih promena i u životu i u sa nu uzritskom, · gde se posebll:lo istiČIU mom shvatanju života. Bogatstw · do pesnici GamU al-'Udri, besmrtan po vodi do raskalašenosti, traže se razlili swjoj Butajni, Qays ibn l)arlh, Ma~ načim~i za zabavu i pl'OIV10d Vlremena. nun al-Airniri, za koga Dajf smatra da Taiko se formira neka vmta klubova je više legendama ličnost. Ova poezija gde se sakiupljaju pesnici, pevači i je po svojim spoljnim !OikV'irima skoro kiompozito11i koji su mahom vazaJ.i - i ista kao predislamska, ali c1uh ove poe Pemijanci (Muwali) đ. pevačice. Poezija zije pa i same ove ljubavi je nov. se ČIVrsto povezuje za muziku - to su Osnovna njena crta je sentimentalnosrt, one P·esme koje će kasnije sakupiti Abu samoodl1icanje d bol, što je nepoznato 1-Farag al-I~fahani u svom delu »Kttab predd.·slamsikoj. Dajf misli da je do ove al-Agani«. U stvari, ova poezija je v;iše ev;olucije u pusrtinjskoj ljubavnoj poe zajedntčko deir.> pesnika, l:mmpozitora i ziji došlo pod uticajem islama. pevača - jedni su sasrtavljali pesmu, J edna druga važna karakteristika drugi je ,J:mmponova1i, a treći pevati. Omejadske poezi·je je ta što je ona u Tako čitajući ovu poeziju osećamo pravom smislu odraz društvenih, .eko ogromnu razLiku između nje i one njd nomskih i političkih pll'lilika, pa čak i hovih predaka. To je poerzija civilizo samog poretka u periodu Omejada. vanih !}udi, nastala pod uticajem života Analiza ove poezije pokazala bi ka~o u rasK!oši, a ne sinova pus:tinje koji su se jasno u nj'o-j odrazile razne eko lutaju trbuhom za kruhom. Ova poe- nomske mere koje su vlasti preduzi 2lija izražava nov ukus, nosa nova ose male, bacila bi puno svetlosti na pore ćanja, raznežena je, nema veze sa ži• ski sistem i razne takse koje su se uvo votnim tegobama i patnjama. Lako se dile zakonito d nezakonito, našli bi može zapaziti da ;postoji čvrsta veza mnogo napada na razne namesniike 381, koji ile bilraju sredstva da ·bi se što pre psihologiju kod pesnika. Jedan doo obogatili. U divanima Džerilra i Ferez poezije, mada ne najzmačajniji, obojen deka i drugih dmamo puno žalbi na je verSilcim pečatom. Strah pred bo•žjom razne rz:u1ume kojima se služe sakuplja klaznom, greh, oproštaj i drugi ve:rski či harača. To je uostalom i razlog Sltal izrazi prodiru u poeziju, pa čak i kod. ndh revolucija u Iraku. 'Omer ibn Abu Rabire. Raz.ne nove U ovom periodu naročito cveta po naučne discipldne kao tef,sLr, hadis, fikh, litička poezija. Tada poSito1i nekoliko filološke nauke takođe ne mimodlaze vrlo jakih političkih potklreta: Zuhejriti, OVIU poe2iju. Pesnici ne samo da su pi Haridžilti i Sidti s jedne strane, svi pro smeni i da sami ptšu SVIOje pesme, več tiv Omejada, i Omejadi sa druge. Svi je i njihova psihologija, shvatanje, kul oni imaju svoje pesnike-glasnogovorni tura sasvim drugač!ija od one pred ke i svi pevaju na d!ru.gi način nego islamske. predislamsdri peSI!lici. Pomenimo kao Sve su to wlo važni elemeruti koje primer da Kiumejjit u svojim čuvendm je I;>ajf svestrano i detaljno obradio. pesmama »HašimiyySJt« unosi misao Ono što posebno treba istaći u njego nost u arapsku poe2Jiju. On uostalom i vim radovima, to je da on svuda na ne počinJe svoje kaside oplakivanjem stoji da otkrije ono što će bilti novo, ostataka logora i naselja, kao pred što se naizgled čini sitno, ali je važno. islamske kaside, već irlll"ažavanjem lju Ovom studijom on je odbacio, ako ne bavd prema kućd Hašimdtskoj. direktno a ono svakako indirektno, mi Sama je u arapslro:j poeziji stara šljenje mnogdh istoričara arapske knji koliko i· sama poezija. Ona je ponikla žeroosti, kt.>ji nisu pridavali posebii:lu još u. predli.slamSikorn periodu kao :re važnost Omejadskoj .poeziji, tražeći sve zuLtat kookurooctje pojedinih plemena, nove elemente u abas1dskom periodu. a posebno njihovih čestih borbi. Pesndci I;>ajfovo je mišljenje, bar mend se taJko. hvale svoje pleme, bodre svoje saple čini, jer on to ne kaže otvoceno; da sve menike i kude protivničtlro pleme. Ali kdice pa i pojave novog treba tražiti u ova .je poezija u neku ruku prigodna, poezijd ovog perioda, što će se u aba jer se stvara i nastaje samo u određe sidsJrom periodlU samo 'rasplamsati i nim priLilkama. Međutim,' u doba Ome urz:eti veće razmere. Uostalom, zar nije jada ona menja svoj smisao, svoju pri Waiid ~bn Jezid dixaktn.i preteča Abu vodiu i sadlrž.inn. Redovna je pojava da Nuwasa? dva ili više nekada pustinj.Silcih ple Hasan Kaleši mena sada nastanjuju jedarn grad. Pe snici se pred masama po gradovima svakodnevno međusobno napadaju. Oni Hanna al-Fahurti: Istorija arabskoj su profesionaLni satil'ičarti zabav}jajući svakodnevno mase. Ahtal, Džerir i Fe literatury. Izdatel'stvo ilnostranoj lite rezdek imaju divane satira. Satira se ratury, I knjdga, Moskva 1959, s,tr. 36S, toliko zaoštrila da prelazi u utuk (na S0 ; II knjiga, Moskva 1961, str. 4S3, S0 • qaid). OVIi naqaid-i su u neku ruku i istortija arapskih plemena, jer da bi Posle Broke1manove Istorije arapske pesnik mogao da uspešn·o napada ple ~jližeVI!I1osti (I knjiga, Weimar 1S9S, II me svoga SUJParnika, morao je da z.na ~jiga, Bei:lin 1902), u Evro[lli se poja sye o njemu. Alutor ~njige daje opširno VIilo netkol~o ovakvih dela, među ko njihove biografdje i detaljno analirLi~ra jima i ona Go1dziherova na s;rpsikohr njihovu poeziju. vatsikOm jezliku. Sve ove is.torije hri.aju I;>ajf [pOsebno analizl:ra utJicaj islama svoje osobene vrednosti, jer ~ ih pi !la ovu poeziju, jer Lslam postaje nova sali poznati stručnjaci kojd su obrađi ideologija, a samim tim stvara i novu vali araps]m knjižeVI!I10s't č.esrto sa svojih 382 aspekata, čime, donekle, dopunjuju jed bista, kojd danas sa posebnom pažnjom na dlrrt.Lgu. S dJ:;uge strane, ildje posto IJ['ate sva lrultlu!rma kretanja u a!1ap jala nijedna celovilta Istorija arapsike skom svetu, a posebno arapsiklu književ• književnosti na arapsk!Om je~ikiu, mada nost2, te su ovu knjigu preveli na ID1.1Siki. su ara/I)sikJi istoričari knjdževnostd rna Da vđdimo sada koje su odldke i pisal~ niz studija i dela o pođedinim mane ovog obimnog Al-Fahurijevog periodima ili razlllim književnicima. deJa, koje je, po mom mišljenju, bo1je Tako se danas ne može zamds.Liti izu od svih do sada obgavljenih ds.toi'Iija čavanje arapske knj1iževnosti berz.: po arepstke ktnj1iževnostd. znavanja dela Dra Taha Hrusejna, Dra Kao profesor arapske književnosti šauqi Dajfa, Nagib Muhammed al-Bah Al-Fahuri je imao u vidu činjenicu da bitija i drugih. Po:sebno bi trebalo is.ta ova knđiga treba .da bude udžbenik s.tlu ći radove Instituta za visoke studije pri dentlima ara/I)ske .književ.rnostd, te je ta Ara/I)silmj liigi koji predstavljaju osrnovu ko i postavio, tj. obuhvatio vr1o opšdmo za izučavanje savremene arapsike knjd sve osnovne perLode a11apsik.e književ• ževnos•ti. Doduše, postoje d a>rapske noSiti. Korisltećd se reZJultatima araps1kih knjicževnosti, ali V'iše sastavljene kao i evrQPskih arabista, Al-FahUII1i je u antologije, namenjene prvenstveno prvom delu svog Uvoda dao jedan pre srednjdm šlmlama ~kao što je, npr., delo gled arapskog jezdka u kojem iznosi Rauf al-Hurija ili Al-mugiz fi l-adab prirodne us1ove arabijskog poluostrva, al-'arabi wa tari{J,uh u 5 knjiga). :?latim govorti o arapskim plemenima, njihovoj društveno~plemenskoj organi Ali, i pored velikog broja ovak.vtih ?Jaci,j.i, načinu 2JLv.ota i mdšljenja bedud odliimith dela, pa d ornih u kođilrna su na, dijalektima, formiranju arapskog obrađend čitavi perLodi dz istorije ara/I) književnog jezika i procesu mzvitika ske književnosti, nije postojala jedna arapsikog pisma. U drugom delu pred sli.stematslki obrađena is.to.riđa ara[}Sike govora poikluš•ava da da definicdju arap knj'iževrnos.ti na arapskom, koja bi obu ske literature u ranoj etapi Il(jenog raz hvatala sve epohe arapske 1ite>rature V'itka, njen začetaJk, njene rodove i raz od svog začetka do danas, tj. jedan pe vojni put. l'iod od gotoV'O 1500 godina. Cini mi se da su •Se mnogi znalci ustručavali da što se tiče perdodi~zaoije, Hanna al pi'Iis:tupe jednom tako delikatnom rz.:a Fahuri se drži one k0ja je već usrta daJtllru zamirući prvenstveno od kritike, ljena. Kao što je s1uoaj sa svakom jer svaiko takvo delo jednog arapskog periodizacijom istorije ili [,storije lite autora naišlo bi na daleko oštl'liju kmi rature, tako je i ova relatd.vna :i pođleže tiku i detaljniju analiZIU nego dela koja SIU pisaili Ev.ropJjand, kojima se za mno 2 Iako su ruski arabistd vrlo o2lbilj ge stvari može progledati Jm-oz prste. no radili i rade na polju arabistilke, Zato svak!u pohvalu zaslužuje delo ipak na l'USikom n~je postojala do sada araps1kog književnog isrtoričara Ldbanca nijedna istorija araipSke književrlJOOIUi. Hanna al-Fahm-ija Istorija arapske Doduše, na ruski je prevedena i Gibbo va Arabic Literature. An Introduction, književnosti!, koje predsiflavlja prvo, ali London 1926. (Ruski prevod je izašao sasvim us:pelo delo ove vrs,te kod Ara 1960), ald u njoj je vrlo sažeto dat mz pa. Ovo obimno i studiozno delo je voj arapske knjtževnosti do turskog odmah pdvuklo pažnju sovjetskih ara- per1oda. Akademdk Kraokovsiki je stvarno vrlJO ozbiljno istraždvao arap sku književnost, napisao je niz studija iz ove oblasti, osvetlio niz nerasvetlje 1 Hanna al-Fahuri, Tiirl{J, al-adab ndh pitanja, on je prvi u Evropd prd al-'arabi. Bejrut 1953. Inače, aJ-Fahui'Ii stupio ststema.tsikom iZJučavanju nove nam je poznat po dvema ranijim stu arapske književnosti, ald on nije dao dijama: »Mudre izreke kod Arapa« đ. jedan sis:tematski pregled arapske lite >>Poe21ija ponosa i hrahrosrti«. ratlure. 383 izvesnoj kritdci. Pre SIVega, mmSllci pe svećenih posebnim etapama arapske .riod bi se morao nužno podeliti na diVa lmjdževnooti. U svom načinu izlaganja, manj1a perioda, i to mamelučkd (1258- Al-Fahuri se, uglavnom, drži metoda 1517) i tucrsko-osmatnSk:i (1517-1798). ewopskih građanslkih istoričara knji Ovo zato što u mamelučkom periodu, ževnosti, koji su svoj metod primenj'i koji je, bez sumnje, period dekadenciđe, vali u odnosu na arapsiku književnost. još uvek u raZDJim provdncijama bdvšeg Kao uvod u ,svaku epohu, on razmatra haliiata nalazimo izvesnu litevaturnu istorijslku stval'litlJ()st date epohe, govol'li aktivnost. UootaLom, u ovom periodu se o društvenolj i ekonomskoj sredini, daje javljaju talro veHkJa imena kao što su niz podataka o trgovdni, tržištu, o zna Ibn Ha.Lđiun J Lbn Batuta. U ovom pe čaju geog;rafskog položaja ovog ili onog riodu taJlrođe nastaje niz vrlo važnih grada, o Qbičaji:rna i trad'icd!j.i i drugim enciklopediijsikih dela. Međutim, drugi elementima kara~kteristič!lllim za datu period je u pravom smislu rečd srednji epohu. U ovome on ide dalje od Ewo vek Arapa kada se njihovo litevamo pljana, kojd su te momente prilično za .stvavallaštvo SIVe1o na komentwisanje i postavljali. Medutim, Al-Fahluri, kao imitiranje dela di:u.gorazrednih rpisaca. uostalom i ostali istoričari arapsike Može se reći da se u periodu od gotovo književnosti, ne uspeva da pronikne u trista godina nije pojaviLo ndjedno delo istorijsikli proces razvi,tJka arapskog dru V!redno pa~e. štva sa SIVim svoj'im .socijalnim protdvu rečnostdma. Jedna slična [llrimedba može se 1Učd Citalac ne nalazi analirz:u n1td i u odnoou na moderni period, od društvenhll i socijalnih pođava, analdrliU nosno period kuLturnog i nacionaLnog uticaja raJZnih versko-socijaLnih pokre preporoda. Neki a~rapski književni kri ta na Literaturu kojli su bild veoma ve liki. Ali, ovo je virlo tešlro mogao da tdčari ovo 11azdoblje dele na dva pe rioda, i to od 1798. tj. od NaJI)Oleonove uradi, jer je do sada istorija A:rapa eikspeddcije na Egipat do 1914, i od 1914. iZJUčavana Viiše kao 1storija dinastija i do danas, što j e u pravom smislu pe vLadara, a manje kao ra:zvojni proces riod modell'l!le acrapske knj>iževnostd, jer arapskog društva, sa SVlim padovima i skoikorvtima, čvrsto međus~bno poveza je XIX vek bio više vek pl"ilagođava nja i prosveti!teljshna. To što je ova nim d uslovl(jenim. Pa i pojedini polru g;odtna uzeta kiao prekretnica, postoje šaj>i da se izvesni periodi naučno pro izvesni dUJblji rcclozi. Te godine poči:.. uče, sveli su se na go~o elk!ono:rnizi.. ranje. Ald, ova istorija se odllillruje obiljem nje I svetski rat, a time i početak kraja malter:ijala, jednom određenom koncep 'I'urnkog Carstva i početaik buđenja arapskog nacional:izma. Te g;odine srburpa cijom koju je autor provodio od po na scenu jedna gJ:Upa eV'ropskii obra četka do kiraja. Izlaganje Al-Fahllllrija je interesanrtno i iilivo, potlkrepljeno zovatnih Arapa koja pokreće bo'l'bu za nove odnose i nova shvatanja književ• rrmogobrojnim primerima uzetim iz dela samih pisaca, nm·očito s.tihovima nooti. Najzad, te se godine pođ,avljuje i prvi po evropskim uzortma napisani peSIIllilka. On SIVestrano analizira· delo roman »Zejneb« od Hejkele.3 svakog pisca dajući puno biogrrafslkiih podata/ka, a g;de je potrebno analizdra Shodno ovakvoj periodizaciji, Al i knjliževne rodove. Posebno nastoj,i da Fahuri deli svoju istoriju arapske Imjd; u SIVakom periodu, pa i u s.valrom pdsCIU, ževnosti na šest osnovndh delova, po- otkrije ono što je novo, ()[1(} što ga vaz likuje od ostalih. Neka poglavlja o po-· jedindm piscima su u pravom smislu 3 Giibb u svom Čllaniku o avapskoj lmjiževnosti u novom izdanju Enciklo rečd samostalni eseji. Kao takva, ova pedije islama takođe ~a 1914. go knjdga mnogo je bolja od drugdh u ko dinu kao početak sav:remene arapske književnosti. jdma često, sem golih biobdhliog;rafsik:ih 384 podataka, ne nalazimo ništa drugo. Bez da dobro poznaje i iSltoriju arapsike SIUJlilllje, u tome su pomogla dela arap klulture i oivil:izacije. OViO je naročito skih naučnika koja su teže dostupna važno za nas u Jugoslavijd, jer je po evr10ps~im naučnicima. A~ torne do znavanje a:rapske nauke usko povezano damo činjenicu da se Al-Fahuri wlo sa Ciljevima i zahtevima arabističkih često koristio deldma evrQPSikdh arabi studija kod nas, što nije u istoj meri sta, koji su se trudili da izučavanje važno za jednog evropskog arabistu. a;raps:ke kinjiževnoshl postave na naučnu Sem toga, ovakva knjiga će dobro doći osnovu više nego što je to bio slučaj sa i zato što se na našim ocijentalruim arčld)skim tradicionalnim filolozima, bdće katedrama ne uči kao poseban predmet nam jasna tajna uspeha ovog dela. Ste i·storija arapske kulture, pa ni istorija ta je samo što ova dela nisu citirana A:rapa j!i istorija islama. bilo ispod teksta, bilo posle svake gla Postoji još jedan važan problem ve, kao što je uradio, na prdmer, Gib. koji je do sada samo postavljen, a1d se U poslednje vreme su se pojavj!a niko nije usudio da u nj dublje za izvesna koruta:adiktorna mišljenja o to hvati. Naime, svim arabistima je jasno me šta treba da uđe u okvire arapslke da se o pravoj arapskoj knjižeV\IlOSitd po lmjdževnosti. Naime, u arapsikoj tradi jeziku, duhu, karakteru može govorim cionalisltiČikoj nauci o knjdžervnosti reč do perioda Abasida. Ali sa Abasidima »adab«, k !'Elva ova složenost uzajamil!ih odnosa su tailw mnogobrojni, katikada tako .među kulturama i književnostima 11az kontraddkto.mi, da često dovode u za .nih naroda, koji su bili uključeni u bunu i najboljeg znalca. Meni se, čak, •ogromni bagdadSiki halifat, nisu dobro čini da je nemoguće dati jedan sveobu proučeni. Zato se i Al-Falwri nije du hvatni pregled a11apske l!iterature XX .hije upuštao da sve to razgmniči, mada vekia, ali je moguće dati pregled arap je redovno ukaZii 25 - Prilozi za orijentalnu filologiju 386 baš zato što je robovao tradicionaliis.tič Nailme, Matran je prevodio dela Rasina," koj poezij1i, posvećujući prvenstvenu Korneja, Mol1je11a, Viiktora Igoa, šekspi-• važnost formi i reči, a ne sadržaju i ra (Otelo, Romeo i Julilj.a, Hamlet, Mle~ ideji, a danas je on najveći neprij,art;elj tački 1Jrg0VIac). On i Nag1b Haddad su u:. moderne poezije i slobodnog s.tiha, tako stvari prvi i najveći prevodioci evro;p- da je na poslednjem festi111alu arapske sk!ih, posebno francuskih dramskih dela•. poezije pretio ostaV'kom ako na njemu na arapski, koja su predstavljala osno budu učestvovali i modernisti. U tom, vu na repertoarima arapskih amater- dakle prelaznom periodu, pesnilk. Halil skih pozomišta u početku i profesional Martran zauZJima posebno mesto. Sko- nih puno kasnije. U ovoj studiji ne· 1ovan prvo u Li'banu gde se rodio, a samo što se analizira prevodilač·k!i rad kasnije u Francuskoj, Matran se dosta Matranov, već nalazimo i niz wlo \ea-- rano upoznao sa eV'ropskom književ• -žnih podataka za poznavanje listori:je·· nošću, a posebno sa f11anws:k!om. Ali od arapskog pozorišta uopšte. Profesor 1892. g. on se nastanjuje u Egiptu gde Sami al-K:iyali goV'ori o »Slobodarskim se brzo uključuje u knj:ižeV'ni i kulturni streml:jenjdma i panambističkim ten- život, prekidajući time u velikoj meri dencijama u žtvotu i poeziji Halila Ma direktni lwntak!t sa Zapadom. Zato će trana<<. On se ov.de posebno os.vmuo·· se u njegoV'oj poezijd tako jasno ocria na njegove duže poeme »Cmogorska vati one dve struje - tradicionalistička devojka« (Fatat Crabal al-Aswad<<) 1 gde· :;mapska i modema evropska. Ako se on Qpisuje heroizam jedne crnogorske de strogo drži klasičnog jezika i klasične vojke u bovbi protiv Turaka, zatim ep, metrike, on s druge srtrane unosli. u o Bucrima i njihovoj borbđ. protiv En poeziju nešto novo, a to je lična nota, gleza i poemu o Neronu gde se opisuje· osećajnost i misaonost, za razliku od tiranija vLadam. U ovim poemama ja-· Š<:mkijeve poecije čija je lepota u nje sno izbija s1obodarstvo Halila Matrana,. noj muzikalnosti a opisima, a ne u mi saosećanje sa svima kojri se bocre za· sHma. Kao takav, Matran je imao i slobodu i pcravdu, a protiv tiranije. Za. izvesnog uticaja na kasniju poeziju. On poznavanje Halila Matrana posebno je· je jedan od retkih u arapskog poeiijd interesantan članak Tahir al-'fanahi-ja: Iwji piše duge poeme, a posebno je »Ha1il Matran kako sam ga ja pozna :?Jas1užan zbog svojih prevoda mnogli.h vao« gde ~as provodi kroz sve faze· poznatih dramskih de1a iz franwsike Matranovog života, iznoseći puno de engleske knj1iževnosti. talja o njegovim prvim pesmama, nje- Povodom desetogodišnjice njegove govom intimnom mišljenju o ;po·jedin:im smPti, Vrhovni savet za staranje o u pesnlicima i književnidma (Al-Barudi, metnosti, knj1iževnosti i društvenim Ha:tiiz, Sauqi, Mu~tafa Kamil). On nam· naukama u Egiptu, organizovao je od daje podaJtike o nekoliko neobjavljenih 24-26. oktobra 1959. g. kQmemocraciju Matranovih dela. AnaliZiu njegove lj u-· bavne poezije i njegove veštine u opi'su gde su učestvovale i delegacije iz raz nih arapskih zemalja. Tom perilikom ljiUJdi i do!?)ađaja nalazimo u radu Sami održano je niz predavanja, recitovane al-Dihana. 'Adil al-Gadban govori o· pesme koje su pojedinci ispevali u sla Matmnu ikao o pesntku dveju provin cija (Ša'ir al-qrutrayn) kako sru zval[ vu Matranu, izneta su sećanja na njega i1td. Ovaj materijal je kasnije sakupljen Matrana ikoji se mdio i SV'Oje m1ada i objavljen u posebnom zborniku, koji llaštvo proveo u Libanu, a najveći deo svog života i rada u Egiptu, pa je s je predmet ovog prikaza. Ja ću se za držati samo na raspravama koje donose podđednakom ljubavi opisivao i jednu• nešto novo u vezi sa Matranom i nje g)ovom poezijom. 'Abdurrahman $idqi 1 Ovaj njegov ep sam već obradio• govori o Halilu Matranu i pozorištu. uskoro ću ga dati u štampu. 387 i drugu zemlju. Posebno je interesantna Kao štQ je tadašnja ,jg.toriija mrus1rman studija Dr. Muhameda Mandilra, jed ske Španije bila jako burna, tako je i nog od najvećih savremenih arapskih njegov život bilo v1T1o U2lbudlj.irv i buran, mtičam i istoričara moderne litera pun sikoko.va i padova. Uspeo .je da se ture, koji anaHzira novo u poezd.ji Ma popne do položaja vezira pa da posle trana, bi1o u formi bilo u sadržini. Na padne u >prva prava istorija :reHg,jj.a u sve.t stvaralaštvom Halila Matrana, već i u skoj 1iieraturi«.2 vezi sa arapskom poezijom uopšte. Ali ono što je najvi:še oxosiavilo Hasan Kaleši Ibn Razma, bar ru Evropi, to je njegov »Go1ub!Lčm đerdan«. To je u stvari kmj:iga 10 ljubavi, ili boije :reći, neka vr sta enCiklopedije ljubavi u svcLm faza Ibn Ha=: Golubičin đerdan ili o ma i formama, sa svim mogu6rm :?Japle ljubavi i ljubavnicima, Matiroa Sr1pska, tima .i rasrpletima, napisana u prozi i Novi Sad, 1962. siihru, podeljena na tddeset pogLavlja. Ako se pažljivo pogleda u namn Ibn Od kaiko je D. K. Petrof izdao »Go Hazmova izlaganja, zapaziće se da pri lubičin đer1dan<< 1914. g. u Lajdenu n1a povedanje ima dva paXJale:Lna rtoika. U osnovcu jednog jed~nog rukopisa, ova jednom Se g'OVOri O fhlozo:flsrkJoj, OOnOIS[l)() knjiga !Privlači pažnju mnogih anlibista etičkoj strani problema ljubavci, a u koji su se pozabavili njenim ara[>skim drugom se ova etička ili :fiiJozofslka tekstom - rilspravkama i dO[>unama, a razmatranja potkrepljuju primerima iz kasnije 1i pojedmih rizdavača ru raznim živcota. Svaka glav:a je neka vrsta male zemljama. Posle Nyklorvog engles!IDog rasrprave o jednom problemu ili jednom prevoda 1931. g. reaaju se !Prevodi na vidu ljubavi. Koliko .tu dma ~~tere.sarnt ruski, nemaaki, franousk!i, rtalijansik:i, nih stvari, da se naslutiti samo iz na španski, a evo sada ~rmamo i srpskohr slova pojedinih glava: o prirodi ljubavi, vatski rprervod. Samo za nepune četiri o znacima ljubavi, o zaljublđdvanju u godine (1941-1944) nemačk!i prevod je snu, o zaljubljivanju po orpisu, o ZJalju doživeo četrdeset i dva izdanja\ što je bljivanju na prvci pogled; onda slede redak slučaj ru dstoviji izdavačke delat glave o •raz:nim sreds·tvima koja se u nosti. ljubavi upotrebljavaju: davanje znaka Bisac ovog dela Ibn I;Iazm al-Anda rulmm, o mi;gu očima, dopisiVlanju, po- lusi (944-1064) je jedna od najmarrkant nlijih figura špans:ko-arapske knj,ižev• nosti. Bio ·je držaVIIlik, pesn~, naučnik, 2 Pored »Golubičtnog đerdana« čiji mislilac, pravnilk i teolog, u pravom je puni ararpski naslov »Tauq al-l).amii smislu enci:klopedista - dakle više• na fi l-ilfi wa l-ulliif«, d »Knjige o ver skim i filozofskim sektama«, naročito struko olbrazovana ti obdarena ličnost. su mu poznata dela Kitab al-muhana (fi l-fiqh), ikoje se odlikuje originalno šću u •tumačenju mnogih pitanja iz 1 . F. Bajraktarervić, Jedna arapska oblasti šerijatskog prava i Kitab ibtiil knjiga o ljubavi (Prikaz Weisweilerova al-qiyii$ wa l-ra'y wa l-istihsiin wa l JPTevooa na nemačkli), Letopis Matice taqlid wa l-ta•lil, što je u stvari pole sm>ske 1957. g., 133, lknj. 380, sv. III, mičko delo protiv ~kulati:vne metode str. 255-260. u fi!khu. 25* 388 sredniku, čuvanju taj,ne, razglašavanju, uspeo ili neuspeo u odnosu na arapsiki 'kudioou, dostavljaču, iPa onda o sastan original. Ali ipak treba ukazati da su ku, vennosbi i nevennosti, rastanku, iz prevodioci Gordana Stojanov>ić i Aleill:: nurenosti, smrti itd. To što 1e delo pi sanda!l" Badnj;arević svoj posao obavili sano sa starrwvišta 1isLamske etike ne vrio savesno i marljivo. C~ni mi se da smeta ni malo ·knjizi da bude vrlo su u svemu našli 'PDavu meru. Ono što interesantna i pikaJntna. je bitno, prevod se vrlo .tečino čita. Pre Sve je to izloženo jednim lepim, vodioct su vodili računa da se ovde tečnim, vtsolko litera•nnim stiLom, sa radi o jednom klasičnom a ne moder mnogo ori,gim.alnih i duhovnih misli, sa nom delu te je tome podređen i s1Jil puno zapažanja o 11azJnim ljudskim ka i jezik prevoda. Izvesni arhaični izrazi :rak!te:dma, sa nizom podataka koji nam i kon,struikci'je kojima su prevodiooi daju dosta jasnu sl:iiku o prilikama toga namerno :pribegli, samo povećavaju doba u AndaLuzij'i, a vrlo česrto i sa vrednost prevoda. mnogim autobio~rafskim podacima koji Činjenica da se ovo de1o, i nelml1ko nam dopunJuju piščevu ličnost dz mla drug1h dela 1iz arapske književnosti, dalačlmg doba kada je ovu knjtgu i prevode ne direktno sa ar Odmah u početku autor kaže da se (ovdje g:reškom na[)isano: lu-2u-3a,t) i ~:a:rapslci. ma~d:a:r .nallliva i >>liSiffiu-1-:lia'li«, fa'i:I. Po njegovoj statlisltitai na oblik ,:što neće lbi!tli d:spra~Vno. Postoji namiv . fa 'l otpada 75,3 pmcenatla od sv:ih ma;; »iSiffiu-1-fL'li«, ali on .označava apstrrukt dara I vrste arapskliih glagola . .n:u ·imenicu u značenju, odn. UJPO'treibi Poshlđe lliog.a g.ovori se .o sintaiksi ma~da:ra. Pogrešno de tu [}Japisa~no i arapskog maf}dara uopće, a po.sebno o ··drugo ime za ma~dar >>ismu-1-l:ladatin<< njegovim >adve11bijalnim lmnstrukoija mj. ismu-1-l:ladati. ma :i konačno o maf'Ul mutlaq-u .ili Gov;ore6i o morfologijti ma~ara I >>repetition inf.ini,tive«, ikako to naziva ·vrste arapsJdih .glagola, on navodi ogro Sola-Sole. :man broj od 122 obliika, a statistd.čke Ovaj Tad je pruŽJio nauai !interesant poda~ke o njihovim :lirekvencijama jav ne, dosada ne;poznate staJtističke po 'ljanja daje samo za 58 od tih obldJka. dartike i liSitaikao tklaraktertistike upotu:ebe ·On se pri 1tom 1poslužd,o rječnikom G. semtitskih irrifilr:uiltiva i njima str.odnlih W. Frey,taga, Lexicon .AJrabi,oo-L.aUi obldlka, promatrajući ih u njtihovoin num (Halae 1830-37), i to samo nje razvoju i komparativno posvet1i;všu pri ·govlim pu:VJiJm dijelom, uzev,IH uz to i tom osobitu pažnju n:jd:hovo'j morfolo ;gotovo sve glagole s prvim radikalom gija i sintaksi, a dotičući se i nekih >>nUn«, te sve glagole 1/w i 1/y. Kod seman1li!akdh pitanja u vezi s nj;ima . . :navođenja tlih oblitlm ma~dara potkralo Teufik Muftić .•se nekoHko g:rešalka. Nav;odeći ma~dare po njegovdm rednim b110jevima daćemo .:sada UIZ pogrešn:o ozrllačene obliike od govarajuće (pravil!ne: 4. la-2a3at mj. 1a Bertold S;pu1er, Handbuch der Orien -2-3at; 17. ~u .tekstu) treba rećli da je taUstik. Drrltter Baln!d, Sem~tiis1lilk, Ersrter ·za 1a-2a-3at (paraleLan oblfik la-2a-3, a AbschnLtt, Lelden-Kčiln, 1953, str. 132; ne la-2a-3; 28. la-2a-3.iyat mj. la-2a Zweiter und d1:1i1lter Abschnitt, Leiden, . -3,iynt; 31. ~u tekstu) treba rećti da je 1954, str. 400 . ·obHk ld-2a-3at li!Zveden diZ l;i-2a-3, a ne iz li-2a-3; 33. tisto tako je lu-2a-3at Z·elimo da u ovom prdkaz.u pr.ven 'deriv1ra~no iz lu-2a-3, a ne iz lu-2a-a; stveno bacimo k!rata:k pogled na ovo :37. treba ~u tekstu) re6i da se l!i-221- vel:iJko ostvarenje u oblasti savremene -3a(y) 'izvodti iiZ li-221-3, a ne irz: lti-21-3; orljental!istLke, makar ·i sa rzmatnij A1rmenische und rkaukasische Sprachen; jeziku u obradi Carla Brockelmanna~ 8. Reld,gion. lmj1i u pe1lom poglavlju (s,tr. 59-70) daje Od dopunsklih svezaka spomenuće takođe jezični pvikaz i hebrejsilrog je mo: Islamische Mas.se und Gewichte ZJikJa. U !POsljednjem, šestom po~glavljt» umgerechnet đins metrische System. prve knjige (str. 70-132), Ernst Lud Von W. Hinz, Leiden, 1955, VII, 66 s•tr. wig Dietrich dao de pregled hebrejske· U pr.~premi su: (Erganzungsband II, l. litera :.k!oji se nalaze u bib1iJOtekama u Cari osvajanja, period u kome je Bagdad _gradu, Londonu d Milanu. Redaktor je · prelaziJO iz ruke u ruku pojedinih mon priliJrom navođenja pojedinih stihova goLskih, iurkmenskih i perzijskih vla uvijek UJkazao u primjedbama na ne dara d napokon pedod osmanske vlasti znatne it'azlike u rukopisima I;Iamzinih nad Bagdadom ~prvd period od 1534- _zbil'lki, koje su mu ,služ,ile za ovo izda 1622. i drugi od 1638-1917) dok ga, nje, upoređujuć.i u isto vrijeme poje koncem prvog svjetskog rata, nije oku dine stihove sa stihovima koji se nalaze pirala engleska vojska. Prilikom obra -u Al?-$ulijinoj i Abu Hiffanovoj :zJbirci de svakog pojedinog perioda pisci na , i u tome svome radu je potpuno uspio. vode džamlije, medrese i javne biblio Besim Korkut teke, zatim mostove, trgove, perivoje i čarši·je koje su sagrađene d ko :ih je !i kada sagradio, a onda navode poplave, Dr Mustafa C.awad i dr AJ:lmad zemljotrese, bune i datume smrti poje :. Susa, - L:~ J..> .J l-; JJi ~ l -"': u J l> J}~ dinih učenjaka i dostojanstvenika. - Bagdad u prošlosti i sadašnjosti, !iz U drugoj polovini djela pisci su na danje Iračke akademije nauka, Bagdad, veli spiskove medresa (34), teikrija i za 1958. Strana 403. vija (65) i javnih bibLioteka (19) sagra đenih za vrijeme abbasovićkih halifa, Iako su o drevnom gradu Bagdadu, zatim s:pisak medresa iz vremena mon •Čuvenoj prijes.tonici abbasovićkih ham golske vlasti (14), a onda spiskove fa, još davno veoma opširno pisali kvartova i mahala p~i koncu osmanske mnogi pisci, kao što su Abu Bakr al vlasti. Poslije toga se it'eđaju veoma . lj:atlb al-Bagdad! i Ibn al-C.awz1, a u precizni s,pdskovi abbaso:vićkih halifa ~arif, novije doba 'Kairo 1959. Str. VIII + 268. Bibliotheca Na kraju djela nalaZii se iscrpan in Islamica - 22. deks vlastitih imena. Jedini do sada poznati rulropis na Besim Korkut vedenog djela, koje je napi,sao čuveni .islamski učenjak Abu-I;Iatim Muham .med ibn I;liibban al-Busti (270-354 po Abu Bakr ibn 'Abdallah ibn Atbak Hidžri) nalazJ se u Univer:z;Ltets:koj bi ad-Dawadari, .:.LU l ·~ ~ _;.UJI J ..JI blioteci u Leipzigu. P.mfesor Manfred Fleischhammer izdao je sada ovo djelo ...r.,L.:JI - Die Chronik des Ibn ad-Da prVli put. Djelo sadrži 1601 kratku bio wiidiir'i, Teil IX, hrsg. von Hans Robert _grafUu drugova Muhammedov.ih (a~l;la Roemer. Kairo 1960. Str:. XXIV + III + ba), zatim onih koji su se sastajali sa + 505. Deutsches Arhaologisches Insti .a~l).abima ('tabi -dini pisac najpnije navodi imena abba znamo tačno ni kada se rodio, ni kadea sovićkog halife i mamelučkog sultana je umro, znamo samo da je rodeu ~ u Kairu, imena namjesnika i dvorana, Kairu, gdje mu ·je otac Aibek ad-Da zatim, vrlo često, imena vladar.a u Hi wadari: bio visoki državni službeni-k~ džazu, Jemenu, Horasanu, Transoksa Kad je odrastao, bio je stalno s ocem niji, Maroku, 'IIunisu, Španiji, Maloj u KaJru i1i Damasku i tako bio iz prve Azijd, Indiji i Kini, a onda govori o ruke obaviješten o svim događajima i svim važnijim događajima koji su se stremljenjim-a u mamelučkom carstvu~ dogodili te godine, K,ako su Mongoli, Kako je po.sjedovao veliku moć zapa Džin~z-hanovi potomci, bili već primili žanja i sposi.J.bnost da ispravno ocijeni islam, a njihov han Mahmud Gazan, svaku situaciju, .a uvijek se trudio da. koji je stolovao u Bagdadu, bio pošao u svoj.im izlaganjima ostane nepristra sa mnog.()bvojnom vojskom da osvoji san, to je ovaj posljednji svezak nje mamelučko carstvo, pisac kronike priča gove kronike prvorazredan izvor za, opš·irno na prvih stotinjak strana o upoznavanje prilika u mamelučkom. ovim mongolskim pohodima, o njiho carstvu nelmliko prvih decenija osmog vim upadima u glavne gradove Sir~je, hidžretskog stoljeća, o pokolj.ima, zlodjelima, .pustošenjima i Navodeći pojedine dog.ađaje autor paljevinama, koj-om prilikom su nastra ih često priopćuje govornim jezikom,.. dale mnoge javne biblioteke; navodi naročito u dijalogu_ Redaktor profesor mongolske poslanice mamelučhlm na Hans Robert Roemer izdao je tekst: mjesnicima u Sirij,i i mamelučkom sul vjerno originalu, k.oji .se nalazi u Bi- tanu u Kairu kao i njihove odgovore, blioteci sultana Ahmeda III, navodeći opisuje oorbe među samim Mongolima u napomenama greške koje je ispravio· i ceremonijal na njrhoV'om dvoru i daje i sve ono što se nalazi na marginama. dragocjene podatke o svemu navede rukopisa. nom. U prvoj četvrtini svoje hronike Na kraju djela nalaze se brižljdvo• autor iznosi, isto tako opširno, strada uređeni registri: registar imena i naro nja i iskušenja čuvenog islamskog na da, registar mjesta, registar termina i! učnika Lbn Tejmije koja je podnio kulturnih pojmova i registar pisaca" zbog svog nastranog učenja, suprotnog pjesnika d djela. ortodoksnom islamskom učenju. Kad god je potrebno, autor nam pviča o Besim Korkut razmiricama među mamelučkim glave šinama u Egipt•u i Sirid:i, o borbama islamskih vladara u Indiji sa nemusli Abu Bakr ibn 'Abdal.J.ah ibn Mbak: manskim vladarima, o borbama Kipča ka, opisuje .strana :izaslanstva mame ad-Dawadari:, 0":..01 J~;.>i ~ ~\ ;;;JJ• lučkom sultanu ri darove koje su do y Wl - Die Chronik đ:es Ibn ad-Da nos:li, bilježi zemljotrese i ostale ele wiidii:n, TeJI VI, hrsg. von ~alal}. ad mentarne nepogode, cijene uvotuih na mn Al-Munaggid. Kai·ro 1961. Str~ mirnica, .a ponekad i .zanimljive pdpo XXX+ 675. Deutsche-s Ar<;haologisches vijetke, od kojih su neke ušle u ~uveni Institut, Kairo. zbornik >>Hiljadu i jedna noć« i pri općuje prigodne pjesme is.pjevane pri D-r ~al}.uddi:n Al-Munagg.id, di likom raznih pobjeda, stupanja vladara rektor Instituta arapskih rukopisa u. na prijesto, ,j tako dalje, Kairu i najobavještenij.i živ.i poznava O autoru ove kronike Abu Bakru lac arapskog ruk;opisnog blaga predlo ad-Dawadari:ju znamo -vdo malo, samo žio je Njemačkom arheološkom insti onoliko koliko je u ovom poslkdnjem tutu u Kairu da objavi seriju arapskih .svesku svoje kronike rekao o sebi. Ne istorijskih izvora o muslimanskom. 397 Egiptu s tim da ta serija izvf.lil'!a otpoč ma Karmetija, zatim sa Vizantincima, ne ·izdavanjem posljednjih svezaka Ibn koji često upadaju u ovu oblas.t i na ad-Dawadari:ne kronike·_, JJ..L.-li .;S pokon sa Krstaš·ima koji u valov~ma stižu u ove krajeve d osvajaju Jerusa L~ Ovaj predlog je usvojen .>_;JI . lim (1099). Kada navodti države koje f. zaključeno je da se u redakciji prof. su se bile odvojile od centralne vlasti Eansa Roberta Roemera izda VIII i IX ili kad donosi podatke o anarhističkiim svezak navedene krontke, u kojima se i ras,kiolničkim pokretima u to doba, na govori o vladavdni Mameluka u Egi,prbu, pr. Karmetijama, autor opisuje te dr Sirij,i i Hidžazu, kao i VI i VII svezak žavice i pokrete sasv;im iscrpno, tako u redakciji :;>alal),uddi:na al-Muna,Mida, da čitalac dobije na jednom mjes.tu u kojima se govori o v1adaVJini Fati pravu sliku o tim državicama d pokre movi6a i Ejjubov:ića u Egiptu. tima. Isto .tako, kad bilježi koji važan U ovom VI svesku svoje veMke kro istorijski događaj, autor .to donosi sa svim opširno. Tako je, na pr., opškno nike, u kojem s~ govori o vladavini ·priop6io, pričajući nam o slučaju kad. Fatimovića, autor Lbn ad-Dawadari: navodi najprije opširno sve što su je seldžučki sultan Alp Arslan kod Mancti:ker,ta (grada u Armeniji) 19. av islamski učenjaci 1 dstoriča:d kazali o .spornom porijeklu fatimovi6kih halifa, gusta 1071. strahovito potukao v;izan :zatim govori, isto tako opširno, o Agle tijsku vojsku, zarobivši pri toni i sa mog cara, kako je tekla bitka, kako je bovićima (800-908), ,samostalnim vla zwobljen car, kako je sultan odao earu -darima u Tunisu i TripoNsu, na čijem dužno poštovanje i postupio s njim ne je području u gradu Kajrevanu pro ;glašen 'Ubajdullah al-Mahdi: prvim fa može biti ljepše i kako ga je oslobodio ropstva. Riječ je o vizantijskom caru timov;ićkdm ha1ifom (909), i na baju govori, opet opširno, o :Lslamskoj ra Romanu IV Diogenu (1068-1071), koji se kao ·Slavni v;ojskovođa bio oženio ..skolničkoj sekti Karmeti:jama, o njiho Evdokijom, udovicom cara Konstantina vom učenju, njihovim agdtatrorima i o X Duke i postao. car, i ovo je jedini :zločinima koje su počinili u raznim islamskim krajevima. slučaj kada je jedan vizantijsld car zarobljen u ratu. · Autor potom navodi kako je prvi fathhDvićki halifa 'Ubajdullah zavladao U OVOj SV'Ojoj kronici autor nam sjevernom Afrikom, kako je kasnije priopćuje, osim toga, značajnije doga -Cauhar, vojskovođa četvrtog fatrumov:ić đaje širom ·islamskog svijeta, spominje kog halife Al-Mu'·izza osvojdo Egipat ostale dslamske vladare, navodećti kada (969), osnovao grad Kairo i kako se ha su zasjeli na prijesto i kada umrli, šta lifa Al-Mu :pravcu litd., u petom, o razlikovanju asketama, ljekarima, .mudracima, astro kod Arapa izmedu rođenog limena, na nomima, gramatičarima, haridžijama i "dimka i počasnog imena, u šestom, o mutezilijama. :ara;pSikim slovima, navočito hemzetu, Iako je čitavo djelo napisano arap .elifu, vavu i jetu, u sedmom, o pisanju skim abecednim redom, autor je na istoDija hrono1oškim, a biografija abe početku učinio iznimku: najprije je, iz ··cednim redom, i o arapskom alfabetu poštovanja, naveo Muhammedovu bio :.s obzirom da se ne pišu kratki vokali, gra:lliju, a onda biografije svih onih u osmom, o riječi ;; u J 1 s obzirom da znamenitih ljudi kojima je ;ime Mu se leksikon na:zJiva ..::-~)4 ~1)1 i o hammed. ·suđenom času, u devetom, o koristima Redaktor ovog prvog sveska, čuveni oo poznavanja istorije, u desetom, o njemački arabi l. djela ikoja obrađuju istor;ije ze ·malja i gradova (Bagdada, Basre, Kufe, Kako, 1955-1960. godina. ·vasita, Mosula, Samerre, Horasana, Merva, Georgije, Azerbejdžana, Isfiha na, Hemezana, Buhare, Siraza, Dama Nijedan narod nije ostavio toliko ::ska, Halepa itd., dtd.); rukopisnih djela kao Arapi. Velild islamski g:radovi, sjedišta halifa 'i vla 2. Istori·je o Egiptu; dara, kao što su Bagdad, Damask, Kai 3. Istorije o .sjevernoj Africi (Tr.ipo- ro, Kajrevan, Merrakuš, Fas, Kordova, 1,isu, Tunisu, Alžiru i Maroku), Spaniji Granada, Buhara, Samarkant, Delhi, ~1 Siciliji; Halep, Carigrad i drugi bili su puni arapskih rukopisnih djela. Ovo ,bogat 4. Istorije o Jemenu i Hidžazu; stvo u rukopisima nastalo je iz Vliše 5. Opšte istorije (od 'fabarije, Mas razloga. Arapi su se, čim su učvrstili "'udije, Ibn IVIiskavajha, Ibn al-Atira, svoju vlast, koja se protezala od Indije Ibn al-Cauzije, ibn Qutaj:be, Jaqilta i Turkestana preko sjeverne Afrike do ::I;Iamavije, Ibn lj:allikana, itd., itd.); Pivineja, posvetili izučavanju svih vjer 6. Istorije halifa (od I;>ehebije, Ibn skih i 'svjetovnih znanosti. Oni su ujed :Mugahtda, :;iillije, Ibn Nattaha, Riizije, no vr1o brzo na svoj jezik pretočili i :.ibn Cauzi·je f;td., itd.); sva .znamenita djela iz raznih grana znanosti koja su bili napisali Grci i 7. Istorije vladara (od 'fe'al.ibije, Al Perzijanci. U ovom njdhovom nastoja 'lmada al-Ka.tiba, Ibn Saddada, Abil nju sudjelovali su većim dijelom i dru :::Same, I;Iamavije .i drugih. gi narodi 1koji su biii primili islam, kao Autor potom navodi specijalne isto što su Perzijanci, Tutrci i Berberi, ikoji ::tt"ije napisane o vezirima, državnim do su svoja djela pisali na araps.kom jezi :stojanstvenicima, kadijama, učenjacima ku. Islamski vladari, velikaši i bogataši :iii pjesnicima 1 na kraju raznovrsne nisu gotovo nikada podizali džam~je, iistorije napisane o dobrim ljudinna, tekije i šk!ole a da 'istovremeno nisu 401 gradili i javne biblioteke za koje su skoj. Francuzi su imali pl'lisne veze sa nabavljali veliki broj rukopisa. Osim Arapima 1 islamom još od arapskog toga, postojao je u svim islamskim ·kra osvajanja španije. Nj.ihovo interescwa jevima ogmman br.oj privatnih biblio nje za arapske rukopise uslijedilo je, teka u kojdma su ljudi od nauke i drugi međutim, kasnije, tek u XVI stoljeću, ljubitelji knjiga sakupljali vrijedne ru kad su pojedini samostani i crkve po kopise. Posebni prepisivači, kaligrafi, čele sakupljati arapske rukopise. Ali, prepisival·i su i ukrašavali prepisana pravo interesovanje Francuza za arap djela, koja su onda majstorski uyezi ske rukopise uslijedilo je tek poslije vana i brižljivo čuvana. Arapi su, vrlo francuske revolucije. Poznato je da je rano, već u prvoj polovini drugog sto Napoleon Bonaparta, poslije upada u ljeća .p.o HiOŽaltW li po pisa. P.ored ove biblioteke, u Francu plave učinili su svoje. Bogate jaVI!1e skoj ima još biblioteka, u kiojima se i privatne .bi:blioteke u •istočnim islam nalazi pozamašan broj a.rapsikih ruko skim zemljama, u Horasanu, širazu i pisa, kao što su biblioteka škole istoč Iraku uništile su horde Džingizhana i nih jezika u Parizu, te biblioteke u njegovih nasljednika. Timurlenk je na Strasburgu i Ruvanu i drugim grado sVtojim pohodima popalio biblioteke po vima u koj1ima se nalaze univerziteti. Siriji, naročito u Dama.sku i Halepu, Na isti način kao Francuzi Ui njima Klrstaši su za vrijeme svojih pohoda slično postupili su i dru~i evropski palili biblioteke do 1k.ojih su došli, a nar.odi: Englezi, Nijemci, Holanđani, Filip Katolički je ,izdao dekret odmah Talijani, Rusi i drugi, pa se ,i u njiho poslije zauzimanja čitave španije da se vim bibliotekama, ikao i u onima u popale sve arapske knjige, uvjeren da španiji, nalazi danas na hliljade arap će na taj način doprinijeti bržem pokr skih rukopisa. štavanju preostalih Arapa u španiji. Osim toga, izvezeni su d.Li prokrijumča Interes za štampanje arapskih zna reni u Evropu u posljednja dva stoljeća čajnih l'IUkopLsa javlja se, isto tako, mnogi arapski rukopisi, i to oni naj prvo kod evropskih orijentaLista. Oni značajniji, pa je Arapima ostalo samo su prije samih Arapa počeli sistematski malo od ovog njihovog kulturnog na i planski obrađivati i štampati pojedine sljeđa. kinjige, pa su svjetlo dana ugledala naj- Interes za arapske rukopise javlja prije u Evropi veoma značajna arap se prvo u Evropi, najprije u Francu- ska djela, kao što su: 26 - Prilozi za orijentalnu filologiju 402 časopis, c1m se za to ukaže potreba, u v. l b.Jt -~:?J;kll (::-;Jt -.AA- ~l ..;..,~ kome će biti objavljivani rrezultati rada 4i>-J- 0\..U~I r':'=-""- ..:ll~l rrika ,koje su do saida, iUJZ pomoć vainj skih saradnika, popisale naj-vrednije Ia,J{Jo je zbog nebrige ri. indolencije arapske rukopise u javnim i mnogim Arapa i ostal :zatim popis arapskih rukopisa Aristo Nadimu (1845-1896), egipatskom nov~ telovih djela (d-r Abdurra})man Badavi naru, književni1k>u i pjesniku, velikom "I/2,II/l), popis snimljenih kataloga jav patrioti •i nacionalnom borcu, koj•i je za nih i privatnih biblioteka u španiji, vrijeme Arabijeve bune u Egiptu zbog :Damasku, Kudusu, Tunisu, Carigradu, svojih vatrentih govora nazvan ----6->- Indiji, Medini, Halepu (Ibrahim šab• ... bu}) IV/l). Osim toga, u časopisu su oJ 3 :JI . 'Abd Allah N adim je u pr-- ~ku ·objavljeni mnogi vrlo značajni članci. bio saradnik časopisa .i:....J__,::d 1 J.,.) l "To su na prvom mjestu članoi d-r $a lal)udd!na al-Munaggida, direktora In J-;.+ 1, a poslije je osnova-o -.:--:<:_:JI stituta: Damasld istovičari od trećeg do ~l J i kasnije ~ l..b.ll • Zbog kcraja desetog stoljeća po Hidžvi (II/l), svoj.ih ideja bio je progonjen, osuđen Kalkco treba obrađivati i izdavati arap na 10 godina i na kraju prognan iz ske rukopise (I/2), zatim članak I;Iasana Egipta. Ziv:io je godinama u Jafi, a kad J;Iusni :26* Sadi, Gulistan. Knitičeskii tekst, vjerniji odraz smisla oviginala, preveo wrevod, pl'edislovie i primečanija R. M. ga je dosLovlll). _A\Lieva, Moskva 1959, str. 232 + 487. Iz Djelo sadrži opširan predgovor (na -danje Lnstituta v.ostokovedenija Aka prvih 54 stranice), pr,ijev:od djela na ·~emid .naU/k SSSR. ruskom jeziku (str. 57-227) li tekst ori ginala pisan s desnog kraja knji:ge, ObZiivom na značaj iranske klasične :književnosti u svjetskim razmjerama, krU!Pinim štampanim .tali!kom, s poseb ·sasvim je razumlj;ivo što je u prvi plan nom paginacijom od 1-487 stranice. Tada sovjetskih ,i;ranista stavljena na Osim toga ima i indeks geografskih na ziva i ličnih dmena (str. 231-232). ·učna i kmtička obrada .i izdavanje ka piltalnih djela perzijske klasične knji Salih Trako :ževnoslti od XI do XV rstoljeća, tj. iz perioda J..Qada je perzijska knj.ižeVI10st -dostigla vrhunac svoga razvoja. Sadi, Gulistan-Rawdatu-l-ward, na U dužem predgovoru ovog djela (str. arapskii preveo Muhamed el-Furati, '7-54), Ali.jev ·je iz1oži·O glavne uzroke Damask 1381/1961, str. 316. Izdanje Mi ·zbog kojih je ovo djelo steklo široku nistarstva za kulturu i nacionalnu ori popularntOst među narodima B1iskog i jentaciju (uprava za or.iginalna djela i ::Srednjeg istoka, a to)..Qom stoljeća d či prijevode). ilavog kiuliturnog čovječanstva i ukazao ·na momente rkoj;i su .to ruslovili. Zahva- Ovo je, kao što se i sa naslovne ljujući Oikolnosti da je ovo djelo (u ~ strane V!idi, prvo djelo iz serije oda _·me se jasno odražavaju stanje i živtOtne branih djela istočnjačke lijepe llmjižev• pm1ike naocoda Irana i Bliskog istoka u nosti koja u naslovu spomenuta usta XIII v.ijeku) bi1o sadržajem blisko, a nova ima namjeru da rpubJ.ikiuje u ,pri jezikom vrlo pristupačno ti razumljivo jevodu na arapskom. Prijevod i irodanje .:škokim s1ojevillla namda, ono je steklo ovog djela je namijenjen širokoj čita izvanrednu popularnost i jako mnogo lačkoj publici. •<:itano i komentari.santO. U prvo w.ije O Sadij.inoj popularnosti d popular :me dje1o se širilo dcsključivo prepisiva nosti njegovih djela Cposebno Đul:istana -njem, usljed č~ga je nastalo više ver i Bustana) mnogo je ;pLsano đ. mnogo :zija koje su se tekstualno pone~dje se zna i na Istoku i na Zapadu, a pre razlikovale. vodilac je i ovdje (na kraju knjige na Počev od XVII (ru Rusiji od konca str. 311-313) donio kratku biografiju :XViii) vijeka djelo je pobuđtiva1o ve ovog velilkog Iranca i ukazao na značaj liko intereStOVanje evropskih naJUčnika njegova djela. --iranislta koji .su ga !PIDUčavalii i z:a Sadiji ~uz F1imdusija, Hajjama i Ha -naučnu javnost 'Pr·ipremali i .izdavali fiza) pripada najuglednije mjesto među ·nekad s više, a nekad s .manje •uspjeha. perzijskim klasičnim pjesnicima i knji :Međutim, rpojava ovog izdanja svakako .ževnicirrna. što se tiče njegovih djela, :2llači najvdš.i domet u dosadašnjem :ra najveću rpopular11101S.t. uži!va upravo Đu .Ou na ov'Jlm poslu.. Prevodilac je dmao listan, jer ovo djelo predsta.vl.ja naj .cilj da ustanovi najvjerodootojnij:i tekst ljepši pnimjer stiil:ske lakoee, ljepote i i da da svoj ;prijevod i interpretaciju. dotjeranDsti. Osim toga to je plod nje ·u tu svrhu je ;iskioristio trinaest ruko gova knj.iževnog rada iz naj,zrelijih go :pisnih pr.imjeraka ovog djela (koje je dina ži'Vota, nakon što je proputovao u predgovoru opši[l'no opisao) ikao d pet mnoge zemlje wijeta ,j povmtio se u ::ranijih diZdanja (istanbulsiko, kairsko, svoj rodni grad širaz. Ogromno znanje l>oml>aj.$!ko .i dva teheranska}. On se i životno is~,s,tečeno .. na,"tllirdeseto -J;rudio da njegov pY:ijevod bude što godišnj.im putovanjima, boraV"!W i ško- 406 lovanjima (u Bagdadu sluš·ao predava alfabeta, upoređujući ga fonetički sm nja najpomati1ih učenjaka ;tog dOba), ruskim i dajući primjere za poredenje,.. dolazeći u kontakt sa svim· slOtjev:ima i vje~be za čitanje i pisanje. NaročitO> društva na raznim stranama · svijeta, je detaljno obrađena fonetika perzij utkao je Sadija u· ovo SIV!Oje djelo li to skih kratkih volkala »e, a, o« čija se izvailll'ed:nom stilskom vještinom. (Tre artiJlrulaci1a mijenja u zavisnosti od ba se. sjetiti nje~va ibocavka i studija fonetskih uslova i ru kvantitetu i u: u Bagdadu, a -onda da je proživio na kvalitetu. Detaljnije je obrađen i izgo-· jezdu J.Vlkmgola; borbe ,i otimanje o vlast vor arapski~ glasova obzirom na veHke· dinastija Harezi.mšahida i Atabek.a, pu razlike koje nastupaju pri izgovoru: tovan'ja u Meku, Damask, Sjevemu ovih gilaoova u :perrzijskom. AfriJlru, njegov rpad •u ;ropstvo kmtaša U drugom dijeLu {str. 69-246) kojE itd.) je kao d pl'Vi podijeljen na lekcije (18-- Upravo je srećna Oilrolnost što se 64) pisac izlaže ·gramatiku perzijskog. posla oklo rp.r5:jevoda ovog djela prihva jezika ali je ne izlaže sistematski nego tio dobar po:z;navalac perrz;ijSikog jeziika daje Slkoro uvijek pr~kladne perzi:jske i književnosti, a uz ·tO ·pjesnik, koji je, tE!kstove u obUku priča ~hekayat) u ko pored besprijelrornog prijevoda pl"'O"lnog jima ltraži ikaraikteristične gl'"amatičk~ dijela teksta, sve stihOve iz Đullstana pojave koje zatim obrazlaže u »Grama- prepjevao na arapski s mnogo vještine tičkim ·Objašnjenjima te,ksta«. Zato su: i uspjeha:. poneke lekcije ispunjene .raznorodnom. DjeLo je štampano na luksilznom materijom a mnoga gramatička pitanja. papiru, 'Uikrašenom diskretnim šarama, koja čine ·jednu cjelinu iZložena sru u: motivima .iz flore i faune koji dočara nekoliiko lekicija. Kad je riječ o izlaga vaju s1iiku đulistana. Omot na mekanim nju ,gramatičkih pravila valja naporne koricama poveza također je :u!krašen ruti da ·je pisac prišao temeljitoj gra umjetničkim ornamentima u bojama. matičikoj obradi savremenog perzij-Sikog: jezilka s velilkom ozbiljnošću. se vidi Salih Trako To već iz obima knjiga, a naročito iz mor- •fol gdje po dvije, a negdje i više) na per- sene radi prevođenja s ruskog na per zijskom i ruskom jeziku. Početne vje- zijski. žbe (od 18 do 25) date sru u transkrip Peti dodatak (s. 426-428) sadrži abe ciji, konstrukcijom su vrlo jednostavne, cedni spisak najčešćih nepravilnih per a od studenta se traži da ih prepiše zijskih glagola sa njihovim prezentskim perzijskim ,p1smom. Od 25 vje~be nada osnovama i značenjima. lje vježbe su češće pisane perzijskim Na kraju, str. 429-440, nalazi se de pismom s tim što je drugi dio ostao taljni sadržaj. kao i ranije na ruskom (radi prevođe nja na perzijski). Uz vjež;be nalazi se Opšta karakteristika ove prve knji ge 'je u tom što sadDži rugl:avnom pC'l" odgovarajući ,transkribiran vokabular zij.ski dio gramatike bez arapskih ele sve do 54 vjeŽibe. Od ove vježbe do menata u perzijskom jeziku. Zato ona kraj,a (od 54 do 64) vokabular je na mjerno izostavljan da bi se student može zadovoljiti samo onog ko poznaje pDivi'kavao na UJPOtrebu sistematskog arapski jezik. Inače, mora da čeka i drugi dio ru kom će biti obDađeni arap voikabrula~Ta na str. 353-425 ikoji sadrži ski elementi u perzijskom jeziku. sve riječi iz tekstova udžbenika. Tekstovi posljednjih vježbi (54 do Salih Trako 64) su ,teži, složeniji, a uzeti ,su iz priča >>Hezar o yeik hek,ayat« (1001 noć), i časo;pisa »Peyame nou« (Novi vjesnik). Dr. Debii;mllah $afa, Tiirii:J,-i edebi Poslije ,s1ijedi pet dodataka (prilo yyat-i lriin, sv. I-II, drugo i:zdanje, ženija). Prvi (str. 249-257) ispunjen je Teheran 1335. i 1336/1956. i 1957. 18 + sa 12 kraćih i dužih tekstova za čitanje + 704 i 12 + 1132. (prvih osam su kraće priče a posljed nja četiri duži članci društveno-poli• Opće je poznato da iranska civiliza tičke sadržine). Drugi dodatak (str. cija spada u red :najsta~Tijih civilizaciđa 258-350), koji ima naročitu vrijednost, svijeta; njihova književnost seže hUja predstavlja kr~atlm gramatLku perzlij du godina prije n. e. U taiko dugom pe skog je:zika u kojoj je vrlo pregledno riodu, od skoro 3.000 godina, SJtvara rekapitulirano i mjestimično dopunje lačk!i druh iranslkog naroda ostavio je no ranije i:zloženo gradivo. Taj »pot veličanstvenu književnu baštinu. Zibog sjetnik« je podijeljen u četiri paragra družine vremena i zbog ogromnosti knji fa. U prvom paragrafu (s. 258-290) su ževne materije koja je trebala da bude obrađena imena (imenice, zamjenice, obrađena, autor se ograničio na to da pri djevi i brojevi); u drugom (s. 290- u ovom djelu pdkaže i izloži samo 327) je ob~Tađen glagol uključujući i razvoj iranske književnosti u šest prvih bezlične glagolske oblike (infinitiv i stoljeća njenog islamskog perioda. To glagolske priloge za prošlost, sadašnjost u stvaDi i jest doba njenog naj,većeg i budućnost); u trećem paragrafu (s .. uspona i razvoja, naročito njen srednji 327--328) su obrađeni priloxi, dok če period (IV i V st.) kada počinje da se tvrti (s. 328-350) tretira strukturu re budi peDZijski nacionalni duh, a upo čenice (proste i složene). redo s Um i književnost na perzijskom Treći dodatak (s. 351-400) sadrži jooi:k!u, koja ;nakon ,t,ristogod.išnje stag transkrliib~ran abecedni perziijsko-r:uslkd Il'aci'je, počinje ponovo da se gaj,i. rječnik za sve perzijske tekstove ovog Kad je riječ o književnosti jednog udžbeniika s uputstvom o upotrebi naroda, danas se obično misli samo na rječnika. lijepu književnost. U ovom djelu autor Cetvrti dodataJk (s. 421-425) pred je taj pojam uzeo u širem značeqiu i stavlja ,također transkdbiran ~becedni obuhvatio sve tada zastupljene grane rusko...perzijski rječnik Za vjeŽibe done- književnosti: umjetničku, naučnu, filo- 408 zofsku, vjersku, mističnu; i to kako onu doblju (čija je vlast bila ogramcena na pisanu na perzijskom i svim njegovim područje Bagdada i njegove uže okoli dijale•ktima, tako i onu na drugim je ne dok su ostalim dijelovima tog pro zkima na ikoj1ma su tada PereijaJilci stranog područja .samostalno up11avljale pisali sv,o:ja djela (arapskd, tmslci). pojedine dinastije priznajući samo no Autor je djelo razdijelio na tri po minalno vlast bagdadskog halife) do glavlja a svako poglavlje na odsjeke prevlasti seldžučkog sultana Togrul (fasl). -bega 447 H. Prvo i drugo poglavlje nalaze se U drugom odsje'ku govori se o vjer ·zajedno u I s·vesku, dok treće zaprema skim prilikama, o ostacima starih reli cio II svezak ovog djela. gija (hrišćanske, jevrejske, zoroastrov Prvo poglavlje (str. 1-192) obrađuje ske i dr.), zatim o islamskim vjerski!m razvoj perzi·jske književnosti u tri prva pravciJma i vjerskim sektama. stoljeća hidžrijs:ke ere. Ono je razdije U trećem odsjeku 1zneseno je stanje ljeno na četi.ri odsjeka u .lmjrirrria su pri nauke u ovom periodu. Tu se govori o ka·zane: političke i društvene prilike od pomaganju razvoja nauke, velikim bi prevlasti Arapa do dolaska na vlast bliotekama, znamenitim mecenama, dinastije Safarija; opšte vjerske prilike vjerskim centrima, učenjacima i pre te pojava raznih vjerskih sekti; stanje vC>diociJma1 filozofima te o raznim gra nauke u navedena tri stoljeća gdje se nama nauke i njihovim glavnim pred gove>ri o vjerskim, filozofskim i jezič stavnicima. kim d1sciplinama kao i učenjacima Tek u četvrtom odsjeku se prelazi ovag ·nazrdoblja. Ova tni prva odsjeka na izlaganje o književnosti u užem smi služe kao šir.i uvod u četvrti odsjek u slu. Ovdje je riječ prvo o O[)Štem sta kome je izloženo stanje perzijske knji nju perzijskog jezi'ka i književnosti, o ževnosti ovog perioda u užem smislu. perzijskoj poeziji (osobenostima, vrsta Tu se govori o nastavljanju i prevođe ma i predmetima ove poezije), zatim nju pehlevijske književnosti na arapski ops1rnije o najeminentnijim njenim i perzijski, o opštem stanju ostalih predstavnicima u ovom razdoblju. Tu ~ranski:h dijalekata i in:tliltraoiji dobrog je prikazano 57 najpoznatijih perzijskih dijela ampskih riječi u ove dijale'kte do pjesnika i navedeno mnogo primjera iz po•četka književnosti na novoperzij njihove poezije, naročito onih najpo skom jeziku, o novoperzijskom narječ znatijih kao što su: Riideki, Daqiqi, Ki ju (farsi deri), o upotrebi arapskog pi saji Muriizl, Firdusi ~kome je posveće sma u novoperzijskom, o početku pecr n Ovaj veliki rječnik je napisan na Feliix Trauer, Cinq opuscutes de Ha osnovu dva druga perziJska rječnika fiz-i Abru, concernant l'histoire de L"" (Ferhengl Anendrac, izdat u Londonu Iran au temps de Tamerlan, Edition, 1300/1882-3. i Burhani kati' izdat u tritique, Editions de l'Academie tche Istanbulu 1287/1870). Autor ga je krqz coslovaque des sciences, Praque 1959,. 22 godine uporno dopunjavao novim str. XVI, 111 + 72~ naučnim i tehničkim izrazima. Nami Pod gornjim naslovom obj:avljeno je jenjen je prvenstveno Perzijancima pet kritički obrađenih članaka na per koji se bave prevođenjem na francuSik:i, zijskom jeziku od strane profesora per a onda i on~ma koji uče francuski zijskogjerz.:ika i šefa :katedre orijentalne· u0pšte. Međutim, kako je u njemu sva filologije u Pragu, Felixa Tauera. Ovi ka riječ objašnjena sa mnogo sinonima članci se odnose na istorije dinastije: na pemijskom, to je ovaj rječnik do Kurtida u užem, odnosno na istoriju~ brodošao i onom ko izučava perzijski Irana u širem smislu. Hronolo§ki po- jezik. smatrano ovi članci obuhvataju period: Svaki svez'ak ovog rječnika je po od smrti posljednjeg ilhana Abu Saida sebno uvezan i paginiran. Irma ukupno (736/1336) do osvojenja i prelaska tih. 7784 stranice, i prema približnoj pro područj:a pod vlast Timura (732-784/ cjeni, 80.000 riječi. Ali, da je tehnički 1333_:_1383). Tu su iznesene, kako i sarn. bolje ·Sređen zapremao bi mnogo ma prof. Tauer u uvodu na francuskom je- nje prostora. Naime, svaka stranica je ztku kaže, neke epizode od manje va podijeljena u dvije kolone. U prvoj su Ž11Dst1, koje, meduuilm, u isto doba odra- perzijske :riječi objašnjene na perzij žavaju jedan isječak iz istorije Irana. skom. U dvugoj koloni su napisani, naj koji ikarakteriše pocijepanost, otimanje" češće po jedan, najbliži francuski ekvi za vlast, preganjanja i surevnjivost po- valent za odgovarajuću pemijsku riječ, jedin1h šahova, emira i pokrajinskih, usljed čega je u ovoj rkoloni ostalo begova. U pwa četiri kraća članka (str.. mnogo neiskorištena prostora, što je 5-31) opisano je: v1ada,vina T.ugajti uslovno povećanje broja stranica. mura u Mazenderanu i jednom dijelu· Horasana; karijera njegovog štićentka. Kako je pisan u prvom redu rlla Per emira Veli koji se domogao vlasti po zijance, nije vokaliziran niti je .tran slije njegove smrti; vladavina Serbe skribiran. Međutim, na najkritičnijim dara u Sebzevaru; istorija erni-Da Ar mjestima, gdje je autor smatrao da bi ~unšaha, slina Naurru,zova, prvog emira: Perzijanci mogli da pogriješe, označio Tugajttilmurova, koji je vladao u zemlji je vokalwaciju određene ri·ječi po obi Tusu. U ;petom članku (S'tr. 31-72), a čaju napomenom u zagradama. Nema ujedno i najinteresantnijem, drzllažu se ni znakova koji bi ukazivali na geni događaji iz istorije ikurtida od dolaska tivnu vezu, kategoriju riječi, njihovu na vlast Mu'~zzuddin Husejna (732/1331} etimologiju .i dr. Nije navedena ni pre do ukidanja te dinastije od strane Ti- zentska osnova nepravilnih glagola. Sve mura (784/1383). se to osjeća kao nedostatak jer dovodi Osnovu ovog izdanja čine tekstovi u dilemu kako da se pročita određena Hafiza Abru uzeti iz dva rukopisa nje- riječ; nismo sigurni da li je riječ o govog istorijskog djela zv. Magmi1'a. geni:tivnoj vezi ili o sintagmi. Međutim, Ovi rukopisi predstavljaju najstarije kako je z'asnovan na spomenuta dva izvore za istoriju Irana navedenog pe- starija rječnika, a potom dopunjen no riada. Jedan od njih se nalazi u Bagdad_ vijim izrazima, to se on može dobro košku u Carigradu, a potiče iz šahru• koristiti pri čitanju i starijih i moder nih perzijskih tekstova. hove biblioteke. Drugi, koji je zapravo' . prepis onog prvog, .. nalazi se u bLblio- Salih Trako teci Damad Ibrahim-paše u Carigradu... 4U: Originali su. š tampani s desne strane o ozbiljnosti zadatka koji je autor sebli knjige (str. 5--72). Osim toga prof. postavio. Tauer je pronašao i uzeo iz druga dva U predgovoru (str. 19-26) aurtor ka-· djela Hafiza Abru: Geografije (čiji se že da se odlučio na ovaj mukotrpni i rukopisni primjerci nalaze u bibliote zamašni posao zato što je došao u si-· kama u Londonu, Lenjingradu, Oksfor tuacrl.ju da svQj maJternj:i: jezik, čiju gm- du, Teheranu) i Zubdatu-t-tawarib-a matJH~;u ni sam nije temeldliito poznavao,., (čiji se ruikopisni primjerci nalaze: je predaje Amerikancima. Gramatika dan u b~blioteci Fatih u Cartgradu i ovog jez.tka dugo je bila zapostavljena dva u b~blioteci K!utu:bbana-y,i milli-yi i donedavno je smatrana dijelom gra-· Mali!k u Teheranu) tekstove koji su, i matike ai"apskog jezika. To se moglo,· s tekistualne strane, a sadržajno pogo desiti zato što je arapski u prv.im sto tovo, slični onima iz Magmil'a-e, pa je ljećima isLama dominirao na svim pod u kritičkom komentaJ;u iznio sve raz ručjima, a perzijski je .bio poti:snut u. like i odstupanja tekstova u spomenuta drugi ·plan. Tako je arapski jezik pro dva djela u odnosu na one iz Magmil izveo snažan utioaj na perzijski. Dobar 'a-e. (U ovoj knjizi je ovaj komentar dio perzijskog rječn1čkog blaga poste-··· štampan s lijeve strane djela od str. peno je zamijenjen arapskim. 1-46). Pomenute tekstove iz Magmil 'a-e :prof. Tauer smatra dokumentima U prva tri stoljeća islama perzijski prvoga reda jer su stariji (napisani su jezik je dobio svoju jezičku fizionomiju., 820/1417-18) od onih iz Geografije i koju sve do danas, uglavnom,. nije iz Ziubdatu-t-tawarib-a, iako je ,I ove re mijenio, a njegova gramatika sve do · digovao sam Haifiz Abru (prve 823/1420, najnovijeg doba samo je djelomično i a druge 830/1426-27). nedovoljnu obl"'ađdvana. AnlalirziTajuć.r·. Radi lakšeg razwrnijevanja perzij stanje perzijskog jezika iz raznih aspe skog .teksta doneseni su abecedni in kata, autor je osjetio potrebu da napiše" deksi ,i to: indeks rm ena ličnosti, ple standardnu gramatiku svoga jezika i to·· mena i dinastija (str. 48-61); indeks na osnovu jeZične građe iz· klasi<čni!h geografskih i etnografskih naziva (str. djela perzijskih ,pisaca. Kako je autor · 62-71), te indeks riječi i tehničkih iz o2lbiljno shvatio svoj zadatak dO'Voljno·• mza sa prijevodom na francuski jezik je, kaže u predgovoru njegov·sin Ruk- (72-109). Naj.zad, donesena je hrono nuddin Humajun Ferruh, istaći da je· loška tablica (str. 110-111) u kojoj su kao :primjere citimo ·blizu 7.000 stihova premaiČtmati hid~r\ijsilti datum'i, koji do od 256 perzijskih klasičnih pjesni•ka. TO-e laze u O\"im tetkstov·ima, u eW-opski ka je, dakle, posao koji je iziskivao ogrom lendar. Steta je što ove opuskule nisu no vrijeme, trud, ljubav i smisao za ovu., prevedene i na neki od evropskih jezi vrstu posla. Autor je posjedovao sve te·• ka, jer OIVako SiU pa:dsilupaČIIle samo uslove u dovoljnoj mjeri i pokazao ih • onima koji poznaju perzijski jezik. u ovom djelu. Salih Trako Djelo je, kako isUče pisac, rađeno·· po uzoru na engleska i francuska djela · ove vrste. U njemu su sabrana sva gra- ·· A!bdurrahim Hu:majun Ferruh, De matička i sintaktička pravila perzijskog. sturi gamii zebani farsi, Teheran 1337. jezika da bi tako, obrađeno cjelovito,.. (1959), str. 31 + 1142. moglo da posluži i kao građa za izradu: školskih udžbenika ovog jezika. Ovo djelo je rezultat 38-godišnjeg Kako je autor išao u detalje vidi se·· rada na ispitivanju, proučavanju i sre na primjer po tome što je u klasiftka-· đivanju gramatike penzijskog jezika. ciji imena našao više od 150 vrsta ime- .Sama ta činjenka sasvil)n jasno govori nica, ·.:preko 30 . vrsta pridjeva, itd. 413 :zavanja od osnivanja univerziteta matičkih i semantičkih kategorija, iza-· {1286) do modernog doba; organizacija fet konsrtmukc'i:,ju dlbd.) i krrutice. nastavnih ustanova od početka islama Leksička materija je složena u tri do savremenog doba; ismailijsko i mi stupca prema perzijskom alfabetu ova stično (sufijska) obrazovanje i odgoj; ko: svaka samostalna riječ ili kovanica.· udio Irana u opštem svjetskom odgoju (bilo složeniaa bilo !Wvedendca) od :r.ije- · i obrazovanju i, najzad, organizacija Oi .kioja je nosilac osnovnog značenja modernog odgoja i obrazovanja u Ira navedena je u zasebnOiffi pasusu, i to· nu. ovim redom: na prvom mjestu stoji Na strani 478-479 donesen je tabe određena riječ; dza riječi slijedi njena larni pregled svih vrsta iranskih pro tvansikripcija u uglastim zagradama; svjetnih ustanova u 1338. (1960) godini zatim, ako se radi o arapskDj riječi čija množina dolazi u perzijskom, navedena sa statističkim .podacima o broju škola, je i množina sa transikripcijom; zatim učenika, studenata i nastavnog osoblja. Od strane 480 do kraja knjige nalazi slijedi značenje il.'iječd na ruskom jezi ku; iza tog slijedi složeni glagol (ako se se spisak istočnih i evropskih izvora kojim se autor služio, zatim indeksi radi o glagolu) ili izafet konstrukcija (ako je u pitanju ime) perzijska ili ličnih rimena, imena ponodica :i plemena, književnih djela i geografskih naziva. arapska bez transkripcije ako ta riječ · Osim toga djelo je opremljeno i sa pet dolazi u izafetu uopće. Pred izafet kon geografskih karata i 71-om fotografi strukcijom stoji jedna ili više zvjezdica jom iz stare i novije kulturne istorije koje ukazuju na broj izafeta ako se · Irana. radi o izafetskom nizu. Po tome se ta Salih Trako kođer zna da je u pitanju izafet kon-· strukcija a ne složenica. Gramatičke kategorije označene su · B. V. Mii1ler, Persidsko-ruskij slo masnim arapskim brojkama, dok su var', Izdanie tretje, reprocliucirovano so različita značenja (na ruskom) Dznače vtorogo izdanija 1953. g., okolo 35.000 na običnim arapskim ciframa. Homo slov s priloženiem grammatičeskogo nimi su napisani kao zasebne riječi i očerka, sostavlennogo kandidatom filo označeni rimskim brojkama. logičeskih nauk V. S. Rastorguevoj, Ovo je rječnik modernog perzijskog Moskva 1960, str. I-VIII + 1-668. jezika, i to mu je prvenstvena namjena. Međutim, on može dobro da posluži i Prvo izdanje ovog rječnika, koje je za čitanje klasičnih tekstova, obZiirom izašlo u MĐskvi 1950. godine ti sadrža• da se savremeni perzijski jezik nije valo oko 28.000 riječi, brzo se raspro mnogo udaljio od klasičnog. Osim toga dalo. Zatim je 1953. g. izašlo drugo, uz mnoge riječi pored novog ubilježeno znat!mo do,punjeno, tako da đe brod riječi je i starije značenje. iznosio oko 35.000. I to izdanje je vrl0 Budući da kod nas nema ni jednog brzo raspačano, te se pojavilo i ovo rječnika za moderni perztijski jezik i treće, ikoje se ne razlikuje od drugog. budući da je ovaj rječnik pisan na ru RazLog da je ttako brzo došlo do ke skom jeziku pristupačnom širem krugu ćeg :i!zJdanja Dvog rječnika leži u po intelektualaca, to je on dobro došao jačanom interesovanju za perzijskti je svima koji bi željeli da izučavaju per zik i njegovo izučavanje kako u SSSR-u zijski jezik. tako i van ove zemlje. Tomu je dobrim Rječniku je dodata kratka gramati dijelom doprinijela i vrijednost ovog ka perzijskog jezika od V. S. Rastor rječni:ka. gueva (str. 615-668) koja sadrži fone Iza uvoda pisac je dao uputstvo za tiku, ortografiju, morfologiju i sintak (lvojinu i množinu, razlikovanje gra- su. Uz to se nalaze i dva dodatka od il4 ~Kojih prvi govori o rječničkom sastavu 'Ali Ibn Mul:lammad al-Qumi, zvani s posebnim osvrtom na arapske ele :skog i stvarnog stila je vrlo teško. Pre s>klih SraiV"J)emelllika XVI i XVII Vijeka ma tome pisac je pokušao da prevod o Srbijri o onov.Temenod Turrskod. bude jasniji od originala. Ispod prevo Pos1ije kratke bilješke izdavača u da date su primjedbe i objašnjenja, klojOij je i:z1ožen ailj i namjena ove nove ]mja se ndnose na prevod. Na kraju je klolekoije Građe za istoriju Beograda, dat sam tekst hr.onike Sams al-I;Iusn u donesen je Predgovor R. Sama11d:?Jića, u faksimilima iz rukopisa Lala Ismail kome je dat ;presjek i ocjena dosada Efendine biblioteke bez ispravki pogre šnjeg :rada na izdavanju i 'Obradi za šaka. padnih putoplirsa kod nas. Uka;zujućd na Sadržaj hronike počinje sa povrat zna·ČR!j ovlih d:zvora i njrihovu bnojrnorsrt, kom Timura 1404. god. sa višegodišnjeg arutor istriče ne01ph0idlllost njiho,vrog i~da pohoda kojim je potčinio Siriju, Meso v.anja i :p!I1oučavanja pa kaže: >>Objra:v potamiju i veliki dio Male Azije. Op lji,vanje puto;pfsa, i sta1rlh li nov:ih, nije ši,rni pr,ikazi Timurovth pobjeda su ma samo naučni zahtev nego li qpšta kul terijal rit koga je sačinjena ova hronika turna potreba«. Intsistimajuć!i p11i tom, ,Imja, kako se to ističe, ne samo da .sasvi1m roprravdano, na šiiri:m zahvatima, pruža jasnu sliku događa1a dotičnog a:utor upozorava »da se istortija Južnih perioda, nego je i ključ za razumijeva S1orvena pod Turcima ne može ni shva nje kasnijeg političkog razvoja. titi ni obr.ardi'ti bez naddubljeg ulaženja Na klraju djela da:ta je Hteratura i u pr.o,bleme Tu,Dske ka·o ceUne«. D