OCJENE I PRIKAZI

Dr F1ehiim Baj.raktareVJić, Osnovi prakse tUrSkog jeZJilka :za pr,o~teklih se­ turske gramatike. Lzdanje Naučne lmji­ dam ·decenija. ge. Beog:rad 1962. · Na ·n.ašiJ. žalost, to je Učinio dr Fe­ h:iin Bajra:kitarevrić. Njegovo wda:nje Jeh1iitschlkLnog udžbenika,. čak ako je Dužnost nam je da zabiliiežimo po­ priiPremlJeno na brzu ruku, :za mteme javu OVJog. upibeniika ikojli j.e objavljen pokeoo njegove katedre, jednom alb­ pod Jmenom dra F·ehima. Baj~rakttan:e­ javljeno, teško da !Pfredstavlja pođistrek V1ića, . dugogodiš:nj,eg, rediOVIUOJg profesora i ohraihrenje za ooe kQj'i počinju da ·lUČe ·i š,efa lkat·edre za 1011Lj·entalistilku Filo­ turslk:i jooilk, a na velikoj ddsrtanci m­ loškog falkulteta u Beogradu. . ostaje za IIJ.IivoOIIIl turkologije đ. osmani­ Dr Fehim Bajnakta~rević u p.redgo­ stike u našoj zemljii. varu prezentli.ra ovaj udžbenik Ikao sa­ Za pisca ovih ~edova, ikojli je pa­ mostalan ~ad, namijenjen za IPQ'1;lre!be žl}i:vo sraV'!liio »Os.nove tui'!s.ke grama­ nasta.ve 'turskog jellilka na našim uni­ tike« sa Tiirikische Konversatil()l!ls­ vemiltetima. Grammatdik, biLa bi naučma dumoSit da Međutim, _'-potrebno je unijeti. korek­ ul!aZii u a:naldzu prerade koju je dr turu u ovakav stav dra Fehima Bajrak..: Fehdm Bajlt'aktarević ±zv·ršOO. AH, ono tarevrića. Ovaj udžbenliik nilje samosita­ što se mora reći je to da ova prerada lan :raQ. ma Feh:ima Bajrakta.revića, ukazuje da dr Fehi1m Bajralttarević, nego 01!1 tPredstavlja. Skraćeno i mjesiti­ maka[- se lkooistio Denyem, Rossddem i miČIIl:o, ru IP'Jtgledu pojedinih li:zriaza d c'lrugi:ma, ostavlja av]m posLom utisaik t~ina, retušilrano !izldanje Tilrkische da prenebregava rezultate moderne Konversations-Grammatik ~d ·H. Jeh­ tu

Ova Spomenica, koju je izdalo Turk Iza ove bibliografije, čiji značaj nije Dil K!urumu nije imala swhu da obe­ ni potrebno isticati, sledi 26 naučnih leži neki značajan datum iz života ill priJ.oga od k.ojih jedanaest na turskom, naučnog rada velikog francuSJkog tur­ deset n•a nemačkom, 11lri na francuSikom, koJ.oga, nego da izrazi >>beskrajnu za­ dva na engleskom i jedan na italijan-· hvalnost lmju turski naučni krugovi i skom ,jeziku. što se tiče pojed:inosti, svi turski narod oseća prema ovoj ličnosti članci nisu jednaki ni po 'svom obimu i njegovom naučnom radu«, kako kaže ni rpo sadržini, mada se za sve obrade ti završnim redovima svoga članka može :reći da daju jasnu i određenu (>>Tiirlmlog ve insan olarak Jean Deny<< sliku onoga što su sebi •iPOS•taV!ili kao >>Deny kao turkolog i <Čovek<<) jedan od cilj. Da ,ima članaka koji u opštim lini­ urednika Spomenice Mecdut Mansruro­ jama dz.nose određenu problematiku, a glu ~ostala dva su: Janos Eckmann i i onijl koji detaljnije i dublje obrađuju Agah Sirri Levend). problem koji tretiraju, može se već de­ Trideset priznatih stručnjaka, ori­ limično v1deti i po samim naslovima jenta1ista, deset dz '!1urske a dvadeset članaka, a i po bmju strana. Naravno iz Evrope ti Amerike, ispunili su svojim da se u daljem prika:=, zbog velikog prilozima 355 strana ove Spomenice. hvoja naučnih priloga, možemo zadržati Odmah iza naslovne strane dolazi pre­ gled sadržaja poređan po alfabetskom 1 Verovatno da sastavljaču ove bi­ redu prezimena autora, kako su i inače bliografije nije bio pri ruci u trenutku njihovi priJ.ozi štampani u Jmj•izi. Izu­ pisanja još jedan rad koji je svakako zetak čine dva prva ·članka čiji autori trebao da uđe u bibliografiju, tim pre (Jean-Paul Roux .i Mecdrut Mansuroglu) što je naveo i dva a:-ada koja su u štam• pi za 1957. godinu: J. Deny: Un soyu:r­ govore o ličnosti, životu !i naučnom gal du Timouride šahrub en ecriture radu i značaju Jeana Denya, pa su ou.i.goure. Extrait du Journal As,iatique zbog svog SC\držaja došli na prvo me- (Annee 1957). ~amo .'ll~; tQirll&c ela ... '~~a~~O··~!.ra11k,o ,so~ler ilze11if1:4e ara$t~rmalar· (str._, 67,.- glavnu ,I].ame:r:u i :tyr~e pišč.evo i 70): -'~_ll. Saadet ~agat.,ay (An~a:r;a): J;ez.ultat 4.o ~ga je.;došaodidlf~!f.o)rim Kaza-n leh!';es~nde indi (S,tJ', 7~-75). -r:­ re>nesreća« kod Jakuta, isključuje obja­ šnjenje ovog usklika u Stiz Derleme prijatelj« kao što je to slučaj u dirrugilm jezicima; str. 197-201). - 22. Ome}jak Dergisi kroz usk1ični oblik »Lallwort«-a Pritsak (Hamburg): Die urspriinglichen ana tj. ab.a u značenju »majka<<, str. 39-49). - 8. Johannes Benzing (Istan­ tiirkischen Vokalliingen im balkan­ bul): r .Fial dans les langues turques sehen (-kolilko značenje reči zavisi od (str. 51-60). - 9. Ahmet Caferoglu dužine ili kratkoće vokCila; str. 203- 207).- 23. Ettore Rosi: Carta di affran­ (Istanbul): Azeri tilrk!';esinđ:e - ub an camento uno schiavo Maltese ilben eki (= gerundijski oblik koji se di· (tran­ skripcija, prevod i beleške; str. 209-· veoma često upotrebljavao u osman­ 211). - 24. Helmuth Scheel (Mainz): skom, naročito u jeziku poezije, a koji je Tanzimatsika knj,iževnost sasvim iz­ Ein Schreiben des Krim 'Giraj Khan bacila ;iz upotrebe, veoma je negovan an den Prinzen Heinrich, den Bruđer Friedrichs des Grossen (sa faksimilima i u čestoj upotrebi u azerbe>jdžanskoj književnosti i danas, str... 61-66). - dva dokumenta i faksimilom ranijeg lO. Gerard Clauson (London): Tilrkce nekorektnog prevoda pisma od 27. juna 1762;: i\toj:~: se .na.šap u _aktima;_ pruskiog zauzima-Jean Deny'q saweinenoj tutr­ tajnog affiiva; str.. ~1~_221). - .25. Otto ,kolog.iji; :S pies (Boni1): · Ein ·F)~T:J71Jln :SvJ~!l'fl, ·Sil- ·• M; Đukanović lejmans d,es. PrćY:htigen, an R:~nig. ,Jo­ . hg,nn Sigismurtd von Si~benbiirgen (Ferman kojim SpJejma.n Velič•mstve­ Stanford J. Shaw: ArchJval Sources ni obaveštava kralja ~te;(al}a ·od· ~e­ lja (--:- Jovan SLgismund Zapolja II, ali for Ottoman History: The:' Archives pf koga Turci nazivaju U dokumentima Turkey (RepVinted ftrOm Journal of, the (»Stefan«) da je osvojtm 'Siget. Uz deši• · Amer~can dTientćtl Society, Vol'Llltil~ BO, frovanje, prevoo I kOmentar pisac o­ J'fumber l, Jan._:;_:M:~., ·1960) 4°, str. bjašnjava nejasnbst u' datiranju ove 1-12. povelje; str. 221~229). ·~ 26. Bertold Rad u turskim arhdvima smatrao se De'r A mu Darja - Spuler (Hamburg): odavno .kao nešto.vrlo poželjno, čak m Ein Fluss-Monographie (str. 231-241 naruku neophodnQ .potrebno, alJi isto­ sa literaturom). - 27. Franz Ta:eschner dobno teško d nedokučivo. Tek pre pe­ Ein Icazetname aus dem (MUnster): deset i pet godina uspelo je mađarskom Kreise der Achis (str. 249-254). _: 28. turkologu Imre KaraosoiliU @>rvobitnom Andreas Tietze (Istanbul): Direkte ara­ obiČtnom katoličkom svešten~kiu) da, kao bische Entlehnungen im anatolischen jedini Zapadnjak, dolbrje priswp u tur­ Tilrkisch već grčke (dsti pisac je obradio ske a:rhlve, da u njima sistem,člltski radi pozajmice u anadolsko;.turskom (Ori­ nekoldko godina (od 1907. do 1911) i ens - 1955). Arapske deli na četiri sailrupd celu zbirku turmh do•lrumenata grUJPe prema .okolnostima njihovog pro­ koji se odnose na. Mađars•kiu, a koju je, diranja u tuxski jezik. Dodaje korisnu posle njegove tragične smrti (naime, b1bliografiju i na kraju rečnLk pozaj­ otvarajući zakucane sanduke dolrume­ mdca; str. 255-333). - 29. Faruk Ti­ nata u arhivu, on je ubo prst na za­ murta~ (Istanbul): $eyhi'nin »Hilsrev rđatlom ekseru i umro od trovanja krvi il $lrln«-i (str. 335-348). - 30. Ana­ 2. maja 1911), izdaLo (s prevodom) Sur niasz Zajaczkowski (Warszawa): P:redsedništvo mađarske vlade pod na­ quelques proverbes turcs du »lfusrev­ slovom Torok-magyar okleveltcir 1533- -u-S!rtn« de Nizami (prema persijskom 1789. (»Tursko-mađarski diplomatatr i originalu najstarijoj turs.lroj versiji 1533--'-1789<<). Ovaj nesrećni slučaj po­ pomenutog romantičnog epa pisac obja­ žrtvovanog pdoni:r.a svoje vr:ste pobudio šnjava uticaj turskog ;l)olklora na poet- je interesovanje za a:rhivslro izuoavanje ski jezik Nizamija). ' , d u samoj '!1urskoj, a:li je oobiljnij'i rad K.oliiko god se prtiloga, kako se iz na tome. polju počeo teik: .od svršetka ovog pregleda vidi, odnosi na jezik, · prvog svetskog rata. g.ramatiku, književnost (umetničku . i Mnogo docni!je, tek krajem 1933. go.: nar.odnu), istoriju, dLplomatiku, etno­ dine, sklopljen je paJkit izmedJU Jugosla­ grafiju 1i folklor osmanskih Turaka, vije i Turske, a,jedna njegova klauzuLa priličan broj članaka se tiče d ostalih otvarala je vrata turskih arhiva i bi- turslkih jezika u širem smislu. Samo . ·bli.oteka i na~im naučnim radndcima. U jedan ·od ovako velikog broja članaka vezi s tom domrolom, naše nadležne (pod brojem 23) nije imao temu iz vlasti su dobile od twsik:og MinlisrtaJI"- oblasti kojom se kretalo naučno inte­ . skog saveta odobrenje za »načelno r.az­ resovanje onoga kome· oje ova Spome­ gl.edanje istorijl!>kih dolkumenata do nica posvećena. Ovoliki broj članaka, 1878. godine«, pa je brzo posle toga od kojih dzveSnd zaslužuju naročitu pa­ (aprila 1936) ,beogradsika Akademija žnju, jer predstavljaju prave studije, nauka posLala jedmt delegaciju od tri sasvdm odgovara mestu d značaju koji člana u Carigrad .da dobdde bar jedan 368

•su.tnaran i opšti pogled na turske arhi­ vlade (u Carigradu), 2) Arhiv u Palati ve i ispita mogućnOSiti. rada u njima. Top Kapi {takođe u Carigradu), 3) Ar­ Moj izveštaj o boravku i deseJtodlllev­ hiN glavne direkJCi:je tapija i !katastra nom 'radlu pometnJUte misije nalazi se u (u Ankari), 4) Arhiv šerijatsikih sudova mome članlku Glavni carigradski arhiv (u Ankari i. Carigradu), onda 5) Ostali i spisi iz njega, koji je objavljen u Pri­ zvanični 1arhivi u Turskoj, i 6) Lični i lozima za orijentalnu filologiju (Sara­ porodi,(mi arhivi. jevo, 1958, ik:nj. VI-VII, str. 283-299), Pošto ,prvopomen'll!ti arhiv u· sebi a taj čLanak sadrži i razne druge po­ uključuje više raniQih i reznih drugih, datke o arhivskom pitanju i specijalno razUilll.lJjivo je •da je on najveć,i i najibo­ one koji se odnose na naše prilike i gatij,i, pa je i :pisac za nj imao najviše potrebe, itd. podataka (str. 1-6): taj glavni arhiv U vezi s ovJm što je ovde izlo~eno, ima 263 .rregi,stra važnih naređenja i re­ dobro dolaZii, kao dopuna, i najnovi(ji šenja (Milhimme defterleri) i -'prema prilog ovom !Piltallljru, u nas101vu nave­ prribližnoj proceni - :b1iza arhiva pisac je imao priliku koji ne pOtiče direktno dd administra­ da pregl~ .u Carigradu, i to: arhiv tiVnlh Oblasti turske države; ali s ohzi:.. porodice Cuprilića (KoprUUiztide), arhint

H - Prlloz.i za orijentalnu filologiju ''370

papira turskog fstoričara i dclavnika suj.e ili koji mu je potreban za predmet .Dževad-paše (1851-1900) i ~bil'lku pa­ koji •treruutno Oibraduje, nego treba· me­ pira Ahmed Dževdet-.paše. U ovoj po­ secima kopati po katalozima da se pro­ slednjoj su za nas •najtZanimljiviji Džev• nađe gde se potrebni dokumenti nalw;e det-'pašini izveštaji o njegovoj inspeik­ i da .se saberu u jednu jedinstvenu gru­ .ciji uprave u provincijama Bosni i Her­ pu za proučavanje i obmdu; uopš.te, .cegovini (1862-1864), zatim nacrt nje­ pojedine gl"IU!Pe ili povelje ne mogu biti govih rreformi za njih, i još njegove korisne za naučno izučavanje, nego sa­ tatine preporu!ke o pitanju obeju potkra­ mo .serije odgovarajućih izveštaja u jina.1 toku dugog vremena. Onda, sve to trre­ Ovo je kratak pregled Shawova pri­ ba dopuniti temeljnim proučavanjem lllaza arhiva u Turskoj,' zatim on dodaje izdatih i neizdatih turskih hronika i da taj materijal .stoji s1ada na :raspola­ istorija od 16. do kraja 19. veika. ganj'u za izručavanje svih vidova turske Američki turlrolog kome treba da istorije od 15. do 19. veka i da će ga zahvalimo na ovako preglednom prika­ još više staviti !Il!a upotrebu. Nepre­ zu turskih arhiva, zaključuje: Sad se gledna količina tog materija1a i paleo­ metodi i principi istorij-skog ispitiVIanja .grafske tešlwće pri njegovu korišćenju mogu potpuno primeniti i na tursilw nameću, naravno, sasvim oprraVJdan za­ istoriju, ne treba više (kao što se ne­ ključak da glavni deo toga posla pada ikad na Zapadu radilo) da se ograniča­ na , teret istraživača onih zemalja čija vamo na često nes.igurne .i poiVršne iZ­ je istorija u uslmj vezi sa sadržajem veštaje diplomatskih predstavnika i ovih arhiVIa; već po .svome ličnom in;te­ putnilka po IstQ!ku. Ti izveštaji mogu resu i potrebi oni će i onako na tim biti od koristi za poznavanje unutar­ ,doikumentima provesti srw;merno VJiše njeg rw;voda i organizacije, ali samo vremena. Suvišno je i pominjati ikoliko kao s p or e d a n prilog; :prava nauka se ovo odnosi baš na naše i :uopšte bal­ treba da bazira što više na vanredno kanske Istoričare. 2 obimnom i iraznovJ:"snom a r h i v s k o m Kaiko •Se rz prethodnog pregleda tur­ n a s l e đ u posle Osmanskog Carstva. skih arhiva može nasLutiti, oni nisu F. Bajraktarević taiko ol'lganizovani da čoveik može doći i posetiti ih za :kJratko vreme i snimiti (fotogl'afisati) materijal ikoji ga intere- ~ARKIYAT MECMUASI Istanbul tJnivel'sitesi Edebiyat Fakiiltesi ~arki­ 1 U svojim Esnafima i obrtima u yat Enstitiisii tarafindan (;ikanhr, IV, Bosni i Hercegovini (Zagreb 1951, str. Istanbul 1961. 129) Kreševljaiković takođe pominje da je Ahmed Dževdet-paša 1863. boraV'i.o neko vreme u Mostaru i osnovao Trgo­ U posljednjem broju »Priloga za vački sud u nJemu; isti naš pisac upu­ orijentalnu filologiju, prikazan je I, II ćuje i na svolj rad Dževdet-pašina pi­ i III svezak ovog časopisa. Kolektiv sma o Bosni iz g .. 1865. (»Novi Behar«, godište V, za 1931-2). 011ijentalnog instituta filozofskog fa­ kulteta Istanbulskog univerziteta po­ 2 Uzgred ~rečeno, jedna llJnjižica koja mi je haš sada pri ruci, odlično prilika­ svećuje ovaj, četvrti, svezak uspomeni zuje kakve detaljne i važne poda:tlke o p11ofesora M. ~erefeddin Jaltkaye (1879 jednoj etničkoj m a n j i n i bivšeg -1947), čiju fotografiju sa posvetom Osmanskog carstva sadrže turski arhi­ donosi na prvoj stranici. vi, naročito njihovi Milhimme-defteri; naslov jođ je: Notes and documents Ovaj svezak ima 176 stranlica i do­ from the Turkish archives - a contri­ nosi sljedeće radove: bution to the history of the Jews in the Ottoman Empire, by Bernhard Le­ Hilmi Ziya tJlken, The Influence of wis (Jerusalem 1952). Islamic Thought on western Philosophy 371

(1-21). U ovom članku autor iznosi iscrpniji uvod iz koga se vidi da su i razvoj dslamske filozofije od VII do X van Anadolije, a naročito u J.stočnom stoljeća i uticaj islamske !kulture na !•ranu ii Srednjoj Azi•ji postojale orga­ zapadnu lrulturu koji •se veoma snažno nizacije slične ahiJskim. Poznati struč­ osjeća već u XI st. u raznim naučnim njaci M. Taeschner i Bor01kov navode disciplinama, a posebno u matematici, ovu risalu kao ·dolkaz za gornju tvrdnju. fizici, hemiji, gramatici, logici, :retorici, I pored toga što je ova risala rela­ lwsmogra:lliji, medicini, filozofij1i, muzici tivno novijeg datuma, ona je ipaik veo­ itd. Taj je utkaj v11šen, uglavnom, ma važna sa stanovišta dzučavanja pro­ preko Španije i Sicilije. Brojna djela blema d nastanka ovih vjerskih redova islamskih učenjaka !iz ovih a. drugih koji imaju ne mali broj dodirnih ta­ naučndh disciplina i umjetnosti preve­ čaka sa tesavufskim .shvatanjem i uče­ dena su na latinskJ. ili koji drugi njem. Ova podudarnost prelazi granice evropski jezik i na taj način postala čiste ideologi:je i filozofije, ona se ma­ pr.istupačna Ev·ropi. B11ciojne univenzitete nifestuje čak J. u načinu odijevanja. šta u raznim krajevima islamslmg carstva v:iše, stupanje u futuvvu predstavljalo pohađali su i mnogobrojni studenti iz je jedan od osnovnih uslova za stupa­ evmpskih zemalja, naročito Italije i nje u tesavufske redove. Francuske. Mnogi od nj.ih postali SJU Autor ['isale Ali Hamadani je š.Uja. prvi pvofesori ·ovih disciplina na evrop­ On često, ponegdje nesvjesno ističe skim fakultetima, koji su kasnije, često svoju veliku ljubav prema ovoj sekti, po ·uzoru na !islamske, ·atvarani u evrop­ a sebe .smatra čak Muhamedovim po­ skim centrima. Svi se ovJ IUiliverziteti tomkom. Risalu .je napisao na persij­ dugi niz godina služe udžbenicima koji skiom jeziiku. su ![)reV'ođii :sa ar8ff)Sikog lilJi, V'OO rd­ M. Mole. je za svoje izdanje ikoristio jetko, sa hebrejskog jezika. 6 rukopisa koji se nalaze u Parizu, Mnogi napredni evropski vladari su Istanbulu i Teheranu. Pažljivim srav­ naređivali prevođenje pojerunih arap­ njavanjem li upoređivanjem tih ruko­ skih djela. Ti prevodi :su decenijama, pisa dao je !kritički tekst i odličan uvid nekJ. čak i stoljećima slul,;;ili kao jedini u sve varijante rukopisa. udžbenik te discipline na evropskiim Faruk K. Timurta~: edebiya­ univenzitetirna. tinda Husrev ii $irin ve Ferhad u $i1in Ahmed Ate~, Farruhi <;agiiniyan'a yazan ~airler (73-86). »Husrev i širln« ne zaman gitti? (23-32). Fal'll'!Uhi-d SI­ i »Ferhad d širin« kao jedna od naj­ stani je jedan od trojice najvećih maj­ zastupljenijih I na]v1se obrađivandh stora kaside u iranslwj književnosti iz Ljubavnih tema srednjeg Istoka olmpi­ v·remena Gaznevida, aM je njegov Žli.vot rala je mnoge istaknute stare književ• do sada gotovo nepoznat. Profesor Ate~ nike iranske i turske. Obrađuje, kao je savjesno ispitao i uporedio sve iz­ što je poznato, ljubav .sasanidsikog vla­ vore koji donose bilo kakve podatke o dara Husreva Per-•iza (596-628/1199- ovom darovdtom majstoru kaside, pa­ 1230) i lijepe Siri:n, sestrične jermen­ žlJivo je analizirao njegove stihove i, skog vladara. Kilo drugi zaljubljenlik koristeći se velikim ds·kustvom J. sna­ pojavljuje se Ferhad, čuveni gradite!} žnim davom zapažanja, došao do činje­ i zauzima mjesto trećeg junaka ove nica koje znatno upotpunjuju i isprav­ romantične poeme u kojoj su divno dati ljaju dosadašnja znanja o ovom veli­ Iiikovi ove tri ličnosti. kom iranskom pjesniku. Fdrdev.si je u svojoj šahnamJ. op­ M. Mole, Ali b. $ihiibaddin-i Hama­ širno opisao političku borbu ovog vla­ diini'nin Risala-i futuwwatiya'si (33- dara; njegovoj ljubavi sa Sirin posvetio 72). Ovaj rad predstavlja kri•tičko izda­ je malo prostora. Cuveni iranski pje­ nje navedene dsale kojoj prethodi sniJk Senai prvi se prihvatio ove teme,

24* 3'12

a; besmrtnost JOJ Je osigurao mnogo nika 'i gramatičara (rođen le u Bagda­ kasnije Nizami Gendževi (1141-1203/ du 1030/1621 g.). 1728-1788). Ovom se temom bave i Nihat Keklik, od 147. do 169. stra­ kasnije mtll.)gi iranski i turski pjesnici, nice objavljuje studiju Farabi mantigi­ ali Nizami nikada nije dostignut. nin kokleri u kojoj obrađuje Farabijev F. Timurtafi! u ovom radu ispituje rad na logici. koliko se pjesnika bavilo ovom temom Na kraju Ahmed .Mefi! daje pregled i koji su to pjesnici. Istraživanja po objavljenih radova članova katedre brojnim izvorima omogućila su mu da arapsko-persijsk:e filologije u šk. 19601 to utvrdi. On je neke pjesnike za koje 61. godini. se držalo da su pisali o ovoj temi isklju­ E. Kovačević čio, a neke druge uvrstio. Timurtafi! je u ovom radu nabrojao 31 pjesnika koji su obrađivali ovu temu ·i dao o svakom Istanbul Vniversitesi lktisat Fakiil­ od nj.ih najosnovnije 'biogra:fslke po­ tesi Mecmuasi, 23 nci.i Oilt, Elkim 1962 datke. - ~ubat 1963. Jfg 1-2, str. 402. Od 86 do !)6 str. časopis doiJ.osi na­ stavak Tahsin Yaz1c1-jevog izdanja Casopis Ekoo.omslrog :falrultetta I­ Abdullah Ansari-jevog djela Kanz as­ stanbulskog uruivemteta zaurzima u sa­ -siitikin veya Z je časOIPLs sa­ kutuphanelerindeki eski yazmalari (97- svJm određene :fiixi'Onomije, tre

'l"Udnika, kamenoloma, šuma (ne uvelk), suseđna plemena billa juručlka li, UOIP­ pristaništa, l'ibnjaka, bo}adžiJnJica, vo,­ šte, ako su posedovala tovM"nu stoku .ska:mica >Bir tržište, međutim, predstavljala .su [[)O­ miiltezim zimem defterine gore XV dunavska v·ojvodstva: Vlaška, Molda­ Yilzytl Sonunda Osmanh Darphane v:ilja i Erdelj. Uvoz soli iz oVJih oblasrtd Mukataalar<< (Mukate osmanskih kov­ bLo .je regulisan posebndm kanunnama­ nica novca krajem XV veka prema def­ ma (autor donosli tri: za Si!listorilju, Ni­ teru dugova zakupaca, .str. 145-218) lropolje d Vidin, sve tri iz rprve polovine već svojđ:m naslovom obećava dosta. XVII v.) li bio je, kako se to vidi iz Doprinos ovog rada turskoj numizma­ sačuvanih izvora, veoma veliki. Država tici je neosporan, jer je autoit" ikor:istio se bl'inula i o prodaji soli odredlivši prvorazrednu građu (defter blr'. 17 892 tačno gde se koja so srne prodavati koH sadrži račune ostatka dugova mul­ (ove .oblasti nazivale su se full). Isto tezima u vreme od 1471-1486. I tri taiko, starala se i o transportu, ako su i2JVeštaja pl'egleda: E 6086, E 9225. i E 374

9672. đroji daju ,preg'led zakupa lkov­ Kurulul} ve Il}leyil} Tarzma Ait Aral}ttT­ l!lioa novca Istanbula, Jedrena d Galli­ malar<< (Istraživanja koja se odnose na polja 1484, prv..i je u arhiV'U Predsed­ osnivanje i vad silstema imareta u ndštva vlade u Istanbulu, a drugi u Osmanslk:om carstvu sa stanOtVišlta tisto­ AsrhiV'U Topkaju saraja). Defter zailrupa rije postantk:a i razv1tka ~radova, str. truxSiklih lrovnica tk:oji je objavljen u 239-296). To je, u stvari, veoma za­ prilogu (u rijemu se nalae:e i kovnice n~iiva studija o gll"adovdma u Osman­ nc:wca na n,aš:oj teritoriji) d kolii pred­ slroj !imperijii UQpšte. Autor Ističe da je stavlja najveću vrediilost rada, dat je, u razvitku gradova, lroji su billi tilpičitllo na žalost, sa nedovolj.no komenJtara, i tursikd i musHmaiilski; »S·istem irnareta<< to je najveća zamerka !roja se može odigtrao veliku d presudnu ulogu. To se, stavitli. autoru. Inače, rad daje veoma uostalom, i jasno vidi alko se posma.:. zanimljive podatke: broj lrovnka nov­ traju planova. CaiJ'.'iJg.vada, Bruse, Jedre­ ca, vrste novca, visilna zaku;pa, odnosno na, kao ti ostalih gradova na Balkanu pr.ibHžna godišnja proizvodnja [pojedli­ i u Anradoliji. Ovaj se sistem sas1tojoo nih lmv;rr1ca. Isto taJko sawajemo Iruda u :tome što se oko džamije podizao či­ je sve odlazio novac od ztalkupa. Na tav niz tg11ađevina prosvetnr0g, socijal­ našoj terito['liji, u vrreme Fatiha li Ba­ nog, vers~og, t11govačkog, V10jnog d kul­ jezida II, alkče su se ~ovale u Kratowu, ,turnog karaktera. 'I1ime se udarao te­ Novom Bvdu i Slkopljtu. Pošto je u pi­ melj budućem gradu 11~, se već poStto­ tanjtu defter osrtaJtka dugova zaikujpa.ca, jeći g:md širio d. povećavao. Značaj ti moguće je samo donekle utvrdilti go­ položaj 'Va!klufa na;ibolje će se Hustro"'­ dišnju proizvodnju. Ovde ćemo se ogrta­ vatd cifmma; 1530-40. godine suma u­ moiti na kovnLce u Rumelijd. One su kupnog prihoda u ej.aletu AnadolLj.i iz­ u defteru podeljene na dve grupe: I đ10sila je 79 784 960 aJkči, a od toga je grUIPa Carigrad - Jedretne - Galipo­ 13 641 684 lPr'ipaJdaio vakufu, u ejaletu lje, II grUIPa Novo Brdo - Slkopl:je - Rlumetli,j,i u isto vreme celokU[pan prti.­ Ser. U prvoj gl"lllPi zakiup, odnosno deo hod [znosio je 187 319 348, a vakufa zakupa, 1ilznosio je 1481. 18 000 000, a 10 206 192 aikče. p.r.ihodi vakulia bHi Sili. 1484. 3 000 000 akiči. U drugoj gru:pd. za­ kirije od hanova, hamama, dućana, a kUIP iz 1481. 23 400 000 a 1484. 16 000 000 osim roga nj;ima su pdpadala i či>$ehirlerin Te~jekkiil je prd1oženo i nekolilko tabela na koji"'- ve Inkil}af Tarihi Baktmmdan Osmanh ma su ~oličinski i u [proce.rJlt'ima [zra­ Imparatorlugunda Imaret Sitelerinin ženi troškovi u većim, 'll!glaVIIJJom sul- 375 tanskim dmaretima. Naemačeno je, ta­ OIVde spadali, dobijali :su se sa seLa i kOđe u procenflima, koliko prdhoda do­ polk:rivali su značajan deo •ima:retskih laa;i sa sela i koliko 1z grada. U :ima­ ·potreba). retima najvriše su iznosili troškove za Isti je slUJčaj i sa dža:mijom Aja So­ ·ishranu ~do 93o/o), zatim doJ.aze lečili­ fija i tur>Ayasofya Cami'i ve Eyiib Tiirbesinin bilans. dvorske kuhinje đ:z 1489-1490. 1489-1491. Ytllanna ait Muhasebe Bi­ predstavlja dragocen izvor za privred­ langolart« (Bilansi računovodstva dža• nu istordju (cene, vrste pmizv>oda, me­ mije Aja So!llije i tui'ibeta E}ub iz 1489--:- re). 1491. goddne, str. 342-379) d >>Saray Pored ovoga, treba pomenuti l stu­ Mutfai}tntn 894-895 (1489-1490) Ytltna d!iJ.j:u dra Semavi Eyicea >>llk Osmanh dit Muhasebe Bilangosu« (Biillans !I"aču­ Devrinin Dini - Igtimai Bir Muessesesi novodsltV'a dv:O!ISke kuhinje iz godine Zaviyeler ve Zaviyeli Camiler« (Telki.De 894-895 (1489-1490), str. 380-398) na­ •i džarrnije >S telkli(jama - jedna rano­ dovezuju se na nelti načdn na ovaj osmanska sooi'jalno-'Ver>Gusarstvo ip()menuto, odnosd na osnivanje Fart:iho­ i Venecija u Sredozemlju krajem XVI ve džJamije i imareta, autor ilsrtiče da veka<< ~str. 219-238), a u bl~bliogralliji vaikfilj>Istanbul dans la seconde moitie ·reclimo, sa:znajemo koli:ko je u Canigra­ du XVIIe siecle (essai d'histoire insti­ du u to doba bilo dućana, karaV'ansa­ tutionnelle economique et sociale)«. Pa­ raja, hamama, fUJruna, sapundžimdca, ris 1962. ~str. 399-402). bojadžinica i dl'IUgih objekata) ovi bd­ Olga Zirojević lanSii predsrbavlja:ju izva

,dija. Iako je pvaj flft>or:mlk i.zašao .sa Od kako je 1944. g. napisao svoju dok- zakašnjenjem .pd gotovo dve godilne, on 1lOT'sku t~ l)ikra Abi l-•Alii', Taha lilpak zasilužuje posebnu pažnjil,l i to ~ Husejn je do danas obj,avio ,prefko dva,­ dva razloga: prvo, zbog Učnosti kojoj desetak ~njbga iz ove oblasti. Pomeni­ je ~bornik posvećen, li drugo, zbog sa­ mo samo nEllke: Etuđ:e analitique et cri­ mih radova koji su u njemu. tique .de la philosophie sociale d'Ibn Taha Husejn, koga Arapi s pravom Khaldoun (AIIl:ail:Ltička i !kritička studija nazivaju »'Amid al-adab al-•arabi« socijalne filozofi1je Ibn HaldU!lla), Pariz {Stub arapske književnosti) stekao je 1917. - Teza na Fakultetu. književnosti svetsku slavu zbog svoje dvostruke u Par~u, prevedena i štampana i na knijiževne aktivnosti: kao romanopisac arapskom 1925. g.); lJadi! al-arba'ii', il. pripovedač s jedine strane, i kritiča.r (Razgo\"ori sredom), u stvari ser.ija čla­ i dJStoričar književnosti s druge. Iako je naka i st1lid1ja objavljenih u listu Al­ on u EVl'opi daleko poonatiji kao ;roma­ Siyasa, s]gurno po ugledu na Sen Be­ nopisac, o:noje je mišljenje da njegovu vorve »Razgovore ponedel:jkom«, i posle veličinu prvenstveno treba traži.lti u saikuplje!llih u tri killjige (Prva 1925, II njegovim književno-istorijskim i krd­ 1926, III 1957); Fi l-adab al-gćihili (0 tLčltim radovima, čiji je broj uostalom predislamskoj knjoižeVIIlosti, 1927, II iiZ­ d veći i .ilnteresantniji. Ako se izuzme danje 1957); Ma• Abi l-•Alii' fi signih nekoliiko manje važnih dela, od njego­ (U zatiVoru sa Abu 1-'.A.laoo:n, 1935); Ma• 'VIih romana zasluŽiuju pažnju Al-Ayyam l-Mutanabbl (Sa Mute!llebbijeo:n, 1937); (Dani, I deo 1925, II 1939, a pre godi­ :?aut Abi l-•Alii' (Glas Abu 1-•Alli-a), nu~dve izašao je i III deQ u nastavcima Sa riJ- Luzum .ma. lli yal,zam (Komentar u jednom časopisu, zatim Du'ii al-kar­ dela »Luzuo:n ma lia yalzam« od Abu ,wiin (Zotv ćuka, 1934),. Ad!b (Pisac, 1935), 1-'Aila' al-Ma•arrija, 1953) zajedno sa Al-qasr al-maslyur (Začarani dvorac, prof. Lbirahim afl-Abyari-jem; Min ađ:a­ 1937), Sagara al-bu's (Drvo bede, 1944) bina l-Mu'ii$ir (Iz naše savreme!lle lklnji­ :i Al-mu•aggabun fi l-arg, (Mučenici na ŽEW1!los.ti) 1958. ~td. itd. Kada ovome do­ zemilji, 1947). Naravno da ih ima još, damo velilki .broj političkih č11anaka, pored nekoliko knJiga putopisa, reflek­ prevode sa francuSkog, engleskog, sta­ sija •i dr. što sve izaziva divljenje. Ali rogrčkog, putopise, refleksije itd., vide­ svi ovi roo:nani, teško da bi mogli da ćemo koliko je velilka književna aktiv­ ilzldrže jedan oštri kri!t1čarski sud, bar nost Taha Husejna. Ono što naročito 'kruko se u Evropi danas shvata roman treba wtaći je činjenica da je Taha d šta se od romanopi,sca traži. Njegovi Husejn dao kr.aj tradicionali.sltičkoj kri­ romani su više hronike, romalllSirane tici J. starrom metodu u ~učavanju isto­ biografije. Uostalom, i njegov stil nije rije arapske knjižeV!llos.ti i Ullleo je novi, still · romanopisca i pripovedača, nego pozitivis,tički metod, koji je stekao. u naučn1ka d polemičara. Njegov jezik, Francuskoj. Taha Husejn je stvarno to tečan, briljantan, ali i strogo klasičan najbolje i mogao da uradi, jer je on i pravilan, ~begavanje dijaloga na ko­ prQšao kvoz Azhar, Kairsiki Univerzitet, jima g.Qitovo i počiva moderni roo:nan pa onda Fakultet lro.jdževnosti u Parizu. (što obilno koriste napr. Teuiik al-Ha­ Još u Egilptu slušao je p;edavanja tada kim i Nedžib · M·ahfuz), opservacije i najpom.a>tijih or1jentalista , i iiSlam:ista opisi koji SIU psihološki i ilntelektualni, ikao Qvidi, Litman, Santilana, Na1ino, a ne vizuelni, razvuče!lla kompozicija Masinjon, a u Francuskoj Emila Dir­ - srve su to elementi koji donekle sme­ hajma, Šarla Dila, Bloka, Gustava Lan­ taju Taha Husejnu kao romanopiscu. sona itd. Kako bi'1o, on je kao pisac, !književni kritičar i is•torričar, prof~sor, Međutim, na polju ~učavanja isto­ rije arapske književnosti, Taha Husejn dekan i Ministar prosvete, ne samo do­ stoji, bez SIU!Illllje, na vrhu piramide. prineo· šire!lljti >arapske kulture t pro- 377 svete, već je stvorio i jednu ilmjižeVIIliU siyya (Stražari l'lJa lropnernm arapstko­ ~kolu ~ jedan kadar arapgkih ik.njižev• -vd~tijskim pograničnim mestima na n1h kritičara i istor1čara Literature, koj.i Taurusu u prvom per:iodu Abasida, str. tako USIPešoo obrađuju posleđinjilh dece­ 17-168); Dr. Lutfi 'Abd al-Badi', Al­ .n1ja :a:raps~u književnost. Zbog toga, takiimul fi l-qa~ida al-'arabiyya (Kom­ priznavanje dela Taha Husejna de po­ ~icija aQ"aiPske kaside, 169-180); Dr. .stao skoro jedan liimperativ za svakog šauqi J;>ayf, Al-mutul al-•ulyii fi ši>ana« fi l-lugat mad •Azis al-I;Iubabi, Mul).iiwala ta~did al-siimiyya (Zamenica »ana« u semit­ »~a!J,siiniyya« isliimiyya (POikušaj utw:­ skim jezicima, str. 397-407); Dr. 'Ab­ di~ranja dslamske individualnoSJti, str. 15-27); Charles Pellat, Ibn Qutayba dalqadir al-Qatt, Harakiit al-ta.gdid fi l-ši•r al-•abbiisi (Pokreti preobražaja u wa H;aqiifa aL-•arabiyya (Ibn Klutađba aba,sildskoj [poeziji, str. 409-456). To je i arapska kultura, str. 29~37); Dr. lj:aHl arapski deo . zbor.nika, koji ima i pose­ Yahya Nami, Wazn af•ala min aL-fi'l »ILli Taha IJusayn, fi mi­ aL-mazid (Oblik >>af'a1a« kod izvedenJ.h ban naslOIV •id ladih al-sab•in, Diriisiit muhdiit min gllagođa, str. 39-44); S. de Laug,ier de asdiqiiih wa ·taliimi!J,ih. Beaurecueil, Kitiib nahg al-/}ii$$ li Abi Man$ilr Ma•mar al-I$fa~iini (>>Put pri­ Sto se tiče dela na evropskim jezi­ vilegija« raspraVJa Abu Ma'mar a:l-Isfa­ cima, on [pOČinje radom pokojnog Ma­ ha:ni-ja, ara,pski teks·t sa francuskim sinjvna: Sur la loyaute d'al-Ma'arri en komentarom, beleškom o [piscu i za­ matiere de Tawhid, 1-5; a zatim slede: ključci, str. 47-76); Henri Masse, Al­ Sur un motif ornemental od J. Ber­ risala al-mawsilma bi risiila Lli iliiha que-a (7-15); La culture arabe et sa illalliih (Poslanica obeU.ežena kao poslla­ vocation universelle, od Louis Gardet-a nica o »La dlaha Ulallah«, koju je na­ (17-23); The sacred character of isla­ pisao pei'Isijski istoričar Ji1azlullah, Slbr. mic cities od G. E. von Grunebaum-a '77-84); Dr. •Abdarrahman al-Badav·i, (25-37); Eine neue arabische Inschrift IJiizim. al-Qartiigini wa na?ariyyiit Ari­ aus der ersten Haelfte des I Jahrhun­ sto fi l-baliiga wa l-~i'r (Hazim Karta­ derts der Higra a:d Adolf Grohmann-a ginjanin i Aristotelove .teo.:l'ije o retorici (39-40); Haram and Hawtah, the sa­ i poeziji, •str. 85-90 uvod, a 91-146 cred enclave in Arabia, od R. B. Ser­ tekst dela >>Kitab al-manahig al-ada­ jeant-a (41-58); Reflexsions sur quel­ biyya); Dr. Muhammad 'Abd al-Radi que romans egyptiens od Jacques Jo­ Sa•II'Ia, Al-muriibitun fi l-tugur al-bar­ mie:r-a (59-65); La tradition manuscrite riyya al-'arabiyya al-rilmiyya •inda de l'Avicenne latin od M. Th. d'Alver­ Gibiil Tilrils fi $adr al-daw la al-•abbii- ny. 378

Kao šrto se iz ovog sadržaja vidi, ju, is,1:Jorrijs>ku geografiju i kulturnu. zbornik sadrži puno novog i iintere­ i.srooriju naroda SSSR, onda rasprave O' sanhnog materijala. Ono što naročito diužnostima i zadacima· sovjetske ara­ treba distaći, mnogi članci i SJtud'iđe za­ bistike. U Drugom tomu sru obuhvaćene· dfu:u ru probleme ~oj.i su itekako važni stu

Gribojedova, šahrazur u geografskom (obnova) u Omejadskoj poeziji, koju rečniku Jakuta i zapisima Abu Dulafe, ovde priikazujemo. S:ve su to veliika Novo izdanje beležaka Ibrahim ibn Ja­ dela, plod jednog ozbiljnog isrpirt:ivačkog •kuba o Slovenima - s jedne strane, i 11ada. Ono štto odlikuje s•va ova dela to Ruski pisci u arapskoj literaturi, Gorki je prr.ava naučnička .aklribd.ja, sistemat­ u arapskoj literaturi, Basne Krilova u sko iS!Pitivanje, s.ves•tmna analiza poili.­ arapskim prevodima i sl. tLčkih, ekonomskih, druš.tvendh i dirug.ih Kad se ovQilll veliikom naučnom ra­ uslova i prilLka koje utiču na umet­ du Kračkorv.slwg doda da je on kao ničko s,tvarralaštvo, donošenje logičlkih pedagog i naučnik stvorio čitavu jednu zaključaka na osnovu obilnog dokaznog · plejadu msikih arabista, da je pod nje­ materijala uz navođenje puno primera govom !I"edaikcijom iz.dato bezbroj va­ da bi se portkJrepili svoji sl!;avovi, zatim mih dela da: oblastti arabistike (npr. odl!tčno korlišćenje izvara, uglavnQilll »1001 noć<< u prevodu Saljea, sa čijeg arapskih, jer su o ovim problemima je prevoda i srpski prevod V:idojkovi­ Evropljani malo pisaild, ma da su mu ćerv, Rečnik avarr>s'lw-ruskd od Baranova), i eVtropski izvorli sasvim dobro poznati, Sltičemo pravu sliku o n~egovoj besk!raj­ i na !m-aju tečan stil koji čini da se noj enell1giji, znanju i talentu. Istovre­ njegJOva dela č]taju sa zadovoijosrtvom i meno to je i dobra pouka ikoliko je 1akoĆDm kao kakav mteresantan ro­ polje arabistike šir>olro, i ikolliiko ima tu man. Sve ove ocllike su zadll"Žane i u mnogo da se radi i istražuje. ovom tako važnJOm de~u o omejadskoj poeziji. Hasan Kaleši Da vadimo šta je I;>If obuh:vartJio u ovom veliilrom delu posvećenom ome­ jadsikoj poezij.i, o kojQj smo navikli da Dr. šauql J;>ayf: At-tatawwur wa u istorijama arapske književnosti na- t-tagdid fi š-ši•r al-amawt. II pop~rav­ 1a:z.imo samo nekoltk10 ,stranica, i člijom ljeno i dopunjeno izdanje, Kairo, Dar se glavnom karakteristliJioom smaltrala al-ma'arif bi Mi~?r 1959, str. 367, 8°. ona čisto p1atorulka tj. uzritska ljubav koja se javila u pus.tinj1i, a koja je rza Dr. šarugl J;>a1jf (ili kako ga Arapi J;>ajfa od dru:gorazrednog značađa. Evo obično izgovaraju J;>lf), profesor arap­ sadrržaja ove knj.ige: Predgovor II izda­ ske knj1iževnosti u Kairu, zauzima da­ nju, Predgovor I izdanju, Uvod - poe­ nas jedno od vodećih mesta u ispitiva­ zija u prvom periodu islama (IO!Va glava nju ,j izučavanju arapske književnos;ti i nrje bila u I izdanju) gde je obrrađena to podjednako klasične i moderne. Ono poeZJija u p!I"VQilll perriodu islama' .i za što je još .interesantnije, on bim malo vreme četvorice pravorvernih halifa. obrađene teme i prDtbleme i isp1tuje Plosle O!VIOg, takoreći uvodnog dela, do­ dovoljno neosvetljene per~ode arapske lazi Glava I: Sredine u kojima se raz­ knj·iževnos.ti. Dovoljno je da pomenemo vila omejadska poezija (Hidžaz, Nedžd, samo naslove nekoliko njegJovih knjiga: Irak, Sirija i drr.); Glava II: Razvoj Umetnost i njeni pravci u arapskoj omejadske poezije uporedo sa razvojem poeziji, Umetnost i njeni pravci u a.rap­ života (ve11ski život, intelektualni život, skoj prozi, Autobiografija kod Arapa, po1Ltičkii ~ivot, društveni život, prlivred­ Putopisi kod Arapa, Tužbalice kod Ara­ ni život); Glava III: Preporod (obnova) pa, Makame, Savremena arapska knji­ u panegiričkoj i satiričkoj poeziji (Pa­ 1 ževnost u Egiptu , Studije iz savremene negirlička poee:ija .M-Abtala, Al-Faraz­ arapske poezije i Razvoj i preporod dalm, Carlra, preobražaj satire u utruke kod ove trojice pesnika, utuci Carlra i Al-Abtala, utuci Carlra i Farazdakla, 1 Vidi moj prikaz u POF, s:v. X-XI, 1960-61, Sarajevo 1961. uporređenj•a); Glava IV: Nove vrste (Ga- 880 zel Ibn Ahil Rabi•e, opisu Du r-Rumm.e, i:mneđu poezije Meke i Medine s jedne pesme Klllmajji.ta posvećene Ha$mitima i Sir-ije sa druge 1strane. Ako se 1JIPO'-oo ;...;;, Hašimiyyat, vinske pesme Al-Vali­ redd. p<.Je:llija •Omer ibn Abu Rabf•e, Ibn da, leksdćka. poezija Riu'be). Na kraju Qays atr-Ruqayyat-a i Al 'Ar~I-ja u je aurtoc dao rezime i zaključike. Meki, Al-Al;twa~a u Medind i Walid ~bn Yazlda u Damasku, Vlideće se da osnov­ Već sami naslovi i podnasLovi po­ ni predmet ove poerzije nije panegirik, glavlja ove ikn~ige pokazuju koliko tu ima novog d interesa'llltnog. Ukaza6u satira Hi ponosna pesma, već gaze!, tj. samo na neke, po mom mišljenju naj­ ljubavna lilrika. Tako za Al-Al;twa~a interesan1m:ije momente. :Qajf s pravom život nije ništa drugo do ljubav i strasrt. kons,tatlllje da poezija u periodu pO'jave Istovremeno se menja i sama focr:ma. kaside. Ov·i pesnici ne uzriJrna•ju celJU islama i prve četvorice halifa ne do­ kasidu, nego samo 1jubaV1lli deo (nesLb) nos[ ništa nov;o u odnosu Ilia predislam­ i pretvaraju ga u ·pravu ljubavnu pe­ sku poeziju, niti se po čemu razliikuje smu posvećenu ženi. Oni takođe ptriibe­ i !ističe. AlJi, već u prvom pe11iocLu Ome­ gavaju upotrebi lakšeg metra. Cak se jada, nas:taju jakio veliike prOI!Ilene. ~e­ laskom prestonice u Damask, Meka i menja li panegl!:rička poezija, koja do­ Medina ostaju udaljene od centralJne bija novi zamah, jer je broj mecena vlasrti, aid zato doživljavaju jedan ne­ jako veUkd, a nagrade obiLnije nego ranije. zapamćend. materijalni i •kiultw:ni pro­ cvat. Ova dva grada, kao rasikrsnice Ali ovo je samo jedna Sltrana ome­ karavanskih puteva, još ranije su bila jadske poezije. Za razliku od ove grad­ u J.wntaktu sa persdj,skom i gll'Čikom ai­ ske, čisto erotične poezije, u ovom pe­ vHizacijom, ·a sada se još gomilanjem riodu se u Nedždu, naročito među Um­ imertka ratnog plena usled osvajanja, tima javlja ona ljubavna poezija koja stvara materijalna baza koja dovodd. do opisuje čistu, platonsku ljubav, nazva­ korenirtih promena i u životu i u sa­ nu uzritskom, · gde se posebll:lo istiČIU mom shvatanju života. Bogatstw · do­ pesnici GamU al-'Udri, besmrtan po vodi do raskalašenosti, traže se razlili swjoj Butajni, Qays ibn l)arlh, Ma~­ načim~i za zabavu i pl'OIV10d Vlremena. nun al-Airniri, za koga Dajf smatra da Taiko se formira neka vmta klubova je više legendama ličnost. Ova poezija gde se sakiupljaju pesnici, pevači i je po svojim spoljnim !OikV'irima skoro kiompozito11i koji su mahom vazaJ.i - i ista kao predislamska, ali c1uh ove poe­ Pemijanci (Muwali) đ. pevačice. Poezija zije pa i same ove ljubavi je nov. se ČIVrsto povezuje za muziku - to su Osnovna njena crta je sentimentalnosrt, one P·esme koje će kasnije sakupiti Abu samoodl1icanje d bol, što je nepoznato 1-Farag al-I~fahani u svom delu »Kttab predd.·slamsikoj. Dajf misli da je do ove al-Agani«. U stvari, ova poezija je v;iše ev;olucije u pusrtinjskoj ljubavnoj poe­ zajedntčko deir.> pesnika, l:mmpozitora i ziji došlo pod uticajem islama. pevača - jedni su sasrtavljali pesmu, J edna druga važna karakteristika drugi je ,J:mmponova1i, a treći pevati. Omejadske poezi·je je ta što je ona u Tako čitajući ovu poeziju osećamo pravom smislu odraz društvenih, .eko­ ogromnu razLiku između nje i one njd­ nomskih i političkih pll'lilika, pa čak i hovih predaka. To je poerzija civilizo­ samog poretka u periodu Omejada. vanih !}udi, nastala pod uticajem života Analiza ove poezije pokazala bi ka~o u rasK!oši, a ne sinova pus:tinje koji su se jasno u nj'o-j odrazile razne eko­ lutaju trbuhom za kruhom. Ova poe- nomske mere koje su vlasti preduzi­ 2lija izražava nov ukus, nosa nova ose­ male, bacila bi puno svetlosti na pore­ ćanja, raznežena je, nema veze sa ži• ski sistem i razne takse koje su se uvo­ votnim tegobama i patnjama. Lako se dile zakonito d nezakonito, našli bi može zapaziti da ;postoji čvrsta veza mnogo napada na razne namesniike 381, koji ile bilraju sredstva da ·bi se što pre psihologiju kod pesnika. Jedan doo obogatili. U divanima Džerilra i Ferez­ poezije, mada ne najzmačajniji, obojen deka i drugih dmamo puno žalbi na je verSilcim pečatom. Strah pred bo•žjom razne rz:u1ume kojima se služe sakuplja­ klaznom, greh, oproštaj i drugi ve:rski či harača. To je uostalom i razlog Sltal­ izrazi prodiru u poeziju, pa čak i kod. ndh revolucija u Iraku. 'Omer ibn Abu Rabire. Raz.ne nove U ovom periodu naročito cveta po­ naučne discipldne kao tef,sLr, hadis, fikh, litička poezija. Tada poSito1i nekoliko filološke nauke takođe ne mimodlaze vrlo jakih političkih potklreta: Zuhejriti, OVIU poe2iju. Pesnici ne samo da su pi­ Haridžilti i Sidti s jedne strane, svi pro­ smeni i da sami ptšu SVIOje pesme, več tiv Omejada, i Omejadi sa druge. Svi je i njihova psihologija, shvatanje, kul­ oni imaju svoje pesnike-glasnogovorni­ tura sasvim drugač!ija od one pred­ ke i svi pevaju na d!ru.gi način nego islamske. predislamsdri peSI!lici. Pomenimo kao Sve su to wlo važni elemeruti koje primer da Kiumejjit u svojim čuvendm je I;>ajf svestrano i detaljno obradio. pesmama »HašimiyySJt« unosi misao­ Ono što posebno treba istaći u njego­ nost u arapsku poe2Jiju. On uostalom i vim radovima, to je da on svuda na­ ne počinJe svoje kaside oplakivanjem stoji da otkrije ono što će bilti novo, ostataka logora i naselja, kao pred­ što se naizgled čini sitno, ali je važno. islamske kaside, već irlll"ažavanjem lju­ Ovom studijom on je odbacio, ako ne bavd prema kućd Hašimdtskoj. direktno a ono svakako indirektno, mi­ Sama je u arapslro:j poeziji stara šljenje mnogdh istoričara arapske knji­ koliko i· sama poezija. Ona je ponikla žeroosti, kt.>ji nisu pridavali posebii:lu još u. predli.slamSikorn periodu kao :re­ važnost Omejadskoj .poeziji, tražeći sve zuLtat kookurooctje pojedinih plemena, nove elemente u abas1dskom periodu. a posebno njihovih čestih borbi. Pesndci I;>ajfovo je mišljenje, bar mend se taJko. hvale svoje pleme, bodre svoje saple­ čini, jer on to ne kaže otvoceno; da sve menike i kude protivničtlro pleme. Ali kdice pa i pojave novog treba tražiti u ova .je poezija u neku ruku prigodna, poezijd ovog perioda, što će se u aba­ jer se stvara i nastaje samo u određe­ sidsJrom periodlU samo 'rasplamsati i nim priLilkama. Međutim,' u doba Ome­ urz:eti veće razmere. Uostalom, zar nije jada ona menja svoj smisao, svoju pri­ Waiid ~bn Jezid dixaktn.i preteča Abu vodiu i sadlrž.inn. Redovna je pojava da Nuwasa? dva ili više nekada pustinj.Silcih ple­ Hasan Kaleši mena sada nastanjuju jedarn grad. Pe­ snici se pred masama po gradovima svakodnevno međusobno napadaju. Oni Hanna al-Fahurti: Istorija arabskoj su profesionaLni satil'ičarti zabav}jajući svakodnevno mase. Ahtal, Džerir i Fe­ literatury. Izdatel'stvo ilnostranoj lite­ rezdek imaju divane satira. Satira se ratury, I knjdga, Moskva 1959, s,tr. 36S, toliko zaoštrila da prelazi u utuk (na­ S0 ; II knjiga, Moskva 1961, str. 4S3, S0 • qaid). OVIi naqaid-i su u neku ruku i istortija arapskih plemena, jer da bi Posle Broke1manove Istorije arapske pesnik mogao da uspešn·o napada ple­ ~jližeVI!I1osti (I knjiga, Weimar 1S9S, II me svoga SUJParnika, morao je da z.na ~jiga, Bei:lin 1902), u Evro[lli se poja­ sye o njemu. Alutor ~njige daje opširno VIilo netkol~o ovakvih dela, među ko­ njihove biografdje i detaljno analirLi~ra jima i ona Go1dziherova na s;rpsikohr­ njihovu poeziju. vatsikOm jezliku. Sve ove is.torije hri.aju I;>ajf [pOsebno analizl:ra utJicaj islama svoje osobene vrednosti, jer ~ ih pi­ !la ovu poeziju, jer Lslam postaje nova sali poznati stručnjaci kojd su obrađi­ ideologija, a samim tim stvara i novu vali araps]m knjižeVI!I10s't č.esrto sa svojih 382 aspekata, čime, donekle, dopunjuju jed­ bista, kojd danas sa posebnom pažnjom na dlrrt.Lgu. S dJ:;uge strane, ildje posto­ IJ['ate sva lrultlu!rma kretanja u a!1ap­ jala nijedna celovilta Istorija arapsike skom svetu, a posebno arapsiklu književ• književnosti na arapsk!Om je~ikiu, mada nost2, te su ovu knjigu preveli na ID1.1Siki. su ara/I)sikJi istoričari knjdževnostd rna­ Da vđdimo sada koje su odldke i pisal~ niz studija i dela o pođedinim mane ovog obimnog Al-Fahurijevog periodima ili razlllim književnicima. deJa, koje je, po mom mišljenju, bo1je Tako se danas ne može zamds.Liti izu­ od svih do sada obgavljenih ds.toi'Iija čavanje arapske knj1iževnosti berz.: po­ arepstke ktnj1iževnostd. znavanja dela Dra Taha Hrusejna, Dra Kao profesor arapske književnosti šauqi Dajfa, Nagib Muhammed al-Bah­ Al-Fahuri je imao u vidu činjenicu da bitija i drugih. Po:sebno bi trebalo is.ta­ ova knđiga treba .da bude udžbenik s.tlu­ ći radove Instituta za visoke studije pri dentlima ara/I)ske .književ.rnostd, te je ta­ Ara/I)silmj liigi koji predstavljaju osrnovu ko i postavio, tj. obuhvatio vr1o opšdmo za izučavanje savremene arapsike knjd­ sve osnovne perLode a11apsik.e književ• ževnos•ti. Doduše, postoje d a>rapske noSiti. Korisltećd se reZJultatima araps1kih knjicževnosti, ali V'iše sastavljene kao i evrQPskih arabista, Al-FahUII1i je u antologije, namenjene prvenstveno prvom delu svog Uvoda dao jedan pre­ srednjdm šlmlama ~kao što je, npr., delo gled arapskog jezdka u kojem iznosi Rauf al-Hurija ili Al-mugiz fi l-adab prirodne us1ove arabijskog poluostrva, al-'arabi wa tari{J,uh u 5 knjiga). :?latim govorti o arapskim plemenima, njihovoj društveno~plemenskoj organi­ Ali, i pored velikog broja ovak.vtih ?Jaci,j.i, načinu 2JLv.ota i mdšljenja bedud­ odliimith dela, pa d ornih u kođilrna su na, dijalektima, formiranju arapskog obrađend čitavi perLodi dz istorije ara/I)­ književnog jezika i procesu mzvitika ske književnosti, nije postojala jedna arapsikog pisma. U drugom delu pred­ sli.stematslki obrađena is.to.riđa ara[}Sike govora poikluš•ava da da definicdju arap­ knj'iževrnos.ti na arapskom, koja bi obu­ ske literature u ranoj etapi Il(jenog raz­ hvatala sve epohe arapske 1ite>rature V'itka, njen začetaJk, njene rodove i raz­ od svog začetka do danas, tj. jedan pe­ vojni put. l'iod od gotoV'O 1500 godina. Cini mi se da su •Se mnogi znalci ustručavali da što se tiče perdodi~zaoije, Hanna al­ pi'Iis:tupe jednom tako delikatnom rz.:a­ Fahuri se drži one k0ja je već usrta­ daJtllru zamirući prvenstveno od kritike, ljena. Kao što je s1uoaj sa svakom jer svaiko takvo delo jednog arapskog periodizacijom istorije ili [,storije lite­ autora naišlo bi na daleko oštl'liju kmi­ rature, tako je i ova relatd.vna :i pođleže tiku i detaljniju analiZIU nego dela koja SIU pisaili Ev.ropJjand, kojima se za mno­ 2 Iako su ruski arabistd vrlo o2lbilj­ ge stvari može progledati Jm-oz prste. no radili i rade na polju arabistilke, Zato svak!u pohvalu zaslužuje delo ipak na l'USikom n~je postojala do sada araps1kog književnog isrtoričara Ldbanca nijedna istorija araipSke književrlJOOIUi. Hanna al-Fahm-ija Istorija arapske Doduše, na ruski je prevedena i Gibbo­ va Arabic Literature. An Introduction, književnosti!, koje predsiflavlja prvo, ali London 1926. (Ruski prevod je izašao sasvim us:pelo delo ove vrs,te kod Ara­ 1960), ald u njoj je vrlo sažeto dat mz­ pa. Ovo obimno i studiozno delo je voj arapske knjtževnosti do turskog odmah pdvuklo pažnju sovjetskih ara- per1oda. Akademdk Kraokovsiki je stvarno vrlJO ozbiljno istraždvao arap­ sku književnost, napisao je niz studija iz ove oblasti, osvetlio niz nerasvetlje­ 1 Hanna al-Fahuri, Tiirl{J, al-adab ndh pitanja, on je prvi u Evropd prd­ al-'arabi. Bejrut 1953. Inače, aJ-Fahui'Ii stupio ststema.tsikom iZJučavanju nove nam je poznat po dvema ranijim stu­ arapske književnosti, ald on nije dao dijama: »Mudre izreke kod Arapa« đ. jedan sis:tematski pregled arapske lite­ >>Poe21ija ponosa i hrahrosrti«. ratlure. 383 izvesnoj kritdci. Pre SIVega, mmSllci pe­ svećenih posebnim etapama arapske .riod bi se morao nužno podeliti na diVa lmjdževnooti. U svom načinu izlaganja, manj1a perioda, i to mamelučkd (1258- Al-Fahuri se, uglavnom, drži metoda 1517) i tucrsko-osmatnSk:i (1517-1798). ewopskih građanslkih istoričara knji­ Ovo zato što u mamelučkom periodu, ževnosti, koji su svoj metod primenj'i­ koji je, bez sumnje, period dekadenciđe, vali u odnosu na arapsiku književnost. još uvek u raZDJim provdncijama bdvšeg Kao uvod u ,svaku epohu, on razmatra haliiata nalazimo izvesnu litevaturnu istorijslku stval'litlJ()st date epohe, govol'li aktivnost. UootaLom, u ovom periodu se o društvenolj i ekonomskoj sredini, daje javljaju talro veHkJa imena kao što su niz podataka o trgovdni, tržištu, o zna­ Ibn Ha.Lđiun J Lbn Batuta. U ovom pe­ čaju geog;rafskog položaja ovog ili onog riodu taJlrođe nastaje niz vrlo važnih grada, o Qbičaji:rna i trad'icd!j.i i drugim enciklopediijsikih dela. Međutim, drugi elementima kara~kteristič!lllim za datu period je u pravom smislu rečd srednji epohu. U ovome on ide dalje od Ewo­ vek Arapa kada se njihovo litevamo pljana, kojd su te momente prilično za­ .stvavallaštvo SIVe1o na komentwisanje i postavljali. Medutim, Al-Fahluri, kao imitiranje dela di:u.gorazrednih rpisaca. uostalom i ostali istoričari arapsike Može se reći da se u periodu od gotovo književnosti, ne uspeva da pronikne u trista godina nije pojaviLo ndjedno delo istorijsikli proces razvi,tJka arapskog dru­ V!redno pa~e. štva sa SIVim svoj'im .socijalnim protdvu­ rečnostdma. Jedna slična [llrimedba može se 1Učd­ Citalac ne nalazi analirz:u n1td i u odnoou na moderni period, od­ društvenhll i socijalnih pođava, analdrliU nosno period kuLturnog i nacionaLnog uticaja raJZnih versko-socijaLnih pokre­ preporoda. Neki a~rapski književni kri­ ta na Literaturu kojli su bild veoma ve­ liki. Ali, ovo je virlo tešlro mogao da tdčari ovo 11azdoblje dele na dva pe­ rioda, i to od 1798. tj. od NaJI)Oleonove uradi, jer je do sada istorija A:rapa eikspeddcije na Egipat do 1914, i od 1914. iZJUčavana Viiše kao 1storija dinastija i do danas, što j e u pravom smislu pe­ vLadara, a manje kao ra:zvojni proces riod modell'l!le acrapske knj>iževnostd, jer arapskog društva, sa SVlim padovima i skoikorvtima, čvrsto međus~bno poveza­ je XIX vek bio više vek pl"ilagođava­ nja i prosveti!teljshna. To što je ova nim d uslovl(jenim. Pa i pojedini polru­ g;odtna uzeta kiao prekretnica, postoje šaj>i da se izvesni periodi naučno pro­ izvesni dUJblji rcclozi. Te godine poči:.. uče, sveli su se na go~o elk!ono:rnizi.. ranje. Ald, ova istorija se odllillruje obiljem nje I svetski rat, a time i početak kraja malter:ijala, jednom određenom koncep­ 'I'urnkog Carstva i početaik buđenja arapskog nacional:izma. Te g;odine srburpa cijom koju je autor provodio od po­ na scenu jedna gJ:Upa eV'ropskii obra­ četka do kiraja. Izlaganje Al-Fahllllrija je interesanrtno i iilivo, potlkrepljeno zovatnih Arapa koja pokreće bo'l'bu za nove odnose i nova shvatanja književ• rrmogobrojnim primerima uzetim iz dela samih pisaca, nm·očito s.tihovima nooti. Najzad, te se godine pođ,avljuje i prvi po evropskim uzortma napisani peSIIllilka. On SIVestrano analizira· delo roman »Zejneb« od Hejkele.3 svakog pisca dajući puno biogrrafslkiih podata/ka, a g;de je potrebno analizdra Shodno ovakvoj periodizaciji, Al­ i knjliževne rodove. Posebno nastoj,i da Fahuri deli svoju istoriju arapske Imjd;­ u SIVakom periodu, pa i u s.valrom pdsCIU, ževnosti na šest osnovndh delova, po- otkrije ono što je novo, ()[1(} što ga vaz­ likuje od ostalih. Neka poglavlja o po-· jedindm piscima su u pravom smislu 3 Giibb u svom Čllaniku o avapskoj lmjiževnosti u novom izdanju Enciklo­ rečd samostalni eseji. Kao takva, ova pedije islama takođe ~a 1914. go­ knjdga mnogo je bolja od drugdh u ko­ dinu kao početak sav:remene arapske književnosti. jdma često, sem golih biobdhliog;rafsik:ih 384 podataka, ne nalazimo ništa drugo. Bez da dobro poznaje i iSltoriju arapsike SIUJlilllje, u tome su pomogla dela arap­ klulture i oivil:izacije. OViO je naročito skih naučnika koja su teže dostupna važno za nas u Jugoslavijd, jer je po­ evr10ps~im naučnicima. A~ torne do­ znavanje a:rapske nauke usko povezano damo činjenicu da se Al-Fahuri wlo sa Ciljevima i zahtevima arabističkih često koristio deldma evrQPSikdh arabi­ studija kod nas, što nije u istoj meri sta, koji su se trudili da izučavanje važno za jednog evropskog arabistu. a;raps:ke kinjiževnoshl postave na naučnu Sem toga, ovakva knjiga će dobro doći osnovu više nego što je to bio slučaj sa i zato što se na našim ocijentalruim arčld)skim tradicionalnim filolozima, bdće katedrama ne uči kao poseban predmet nam jasna tajna uspeha ovog dela. Ste­ i·storija arapske kulture, pa ni istorija ta je samo što ova dela nisu citirana A:rapa j!i istorija islama. bilo ispod teksta, bilo posle svake gla­ Postoji još jedan važan problem ve, kao što je uradio, na prdmer, Gib. koji je do sada samo postavljen, a1d se U poslednje vreme su se pojavj!a niko nije usudio da u nj dublje za­ izvesna koruta:adiktorna mišljenja o to­ hvati. Naime, svim arabistima je jasno me šta treba da uđe u okvire arapslke da se o pravoj arapskoj knjižeV\IlOSitd po lmjdževnosti. Naime, u arapsikoj tradi­ jeziku, duhu, karakteru može govorim cionalisltiČikoj nauci o knjdžervnosti reč do perioda Abasida. Ali sa Abasidima »adab«, kropi), ali zato unose i mnoge ele­ kinjdževnosti, izuzev Gabrijeldja, uglav­ mente svog kiuLtwrnog, lmjiževnog i nom su obuhvatali ne samo lmjJrževnost verskog nasleđa (naročito Persljanc:i). nego i ostale naučne discipldne. Pa i Talro arapska nauka i književnost sam GabirieH nije mogao da se do kra­ predSJta>Vl!iaju jedan konglomerat razl,i.­ ja pridržava principa da u svoju isto­ čitih kulture. Pesnici i pisci, pripadnici riju arapske knj1iževnosbi uključi samo ovih naroda ostali su verni svojoj tra­ ono što u književnOst stvarno ulazi, d:icijd i time vrše snažan uticaj na već je bio p.r,isiljen da g,ovori i o isto­ arapsku kinjiževnost. Naj,većri pesnici ričarima, o odrazu nauke na poeziju AibasidsJkog perioda kao Abu Nuwas, itd. Al-Fahwri se u sv;ojoj istorijd pri­ Baššar ibn Burd, Ibn ar-RumJi i drugi država prvog, tradiaionalJističkog me­ nose u sebi veliklu dozu noonapske k'l"Vi. toda. Zato su s pravom zapazilri pdscd Time se, u stvari, ruše stari uski okvirli Predgov;ora II."Usikog izdanja ove istorije arapske kinj,iževnosti, a proširuju se da pojam »knj.iževnost<< ovde treba re­ njeni vidici, unose se potpuno novi mo­ Iativno sh'Vlatiti. Ali, Al-Fahuri je znao tivi u knj,iževnost, ona se donekle oslo­ da . nađe praViU meru u tome dajući bađa religije, slavi se kult čoveka i svim .naučnim disciplinama koje ndsu ovozemaljskog užrivanja - sve su to u direktnoj veZJi sa knjliževnoš6u ono­ razloeli lmli čdne da književnost presta­ Niko mesta koliko im stvarno treba dati, ne da bude usko nacionalna, već u ne­ jer sv:aki student arabistike mo~a da ku ruku inttemacionalna, kako je to zna i rae:Vid'j a~rapske Il:!a>UJke, odnosno jednom lepo primetio Taha Husejn. Ali 385

!'Elva ova složenost uzajamil!ih odnosa su tailw mnogobrojni, katikada tako .među kulturama i književnostima 11az­ kontraddkto.mi, da često dovode u za­ .nih naroda, koji su bili uključeni u bunu i najboljeg znalca. Meni se, čak, •ogromni bagdadSiki halifat, nisu dobro čini da je nemoguće dati jedan sveobu­ proučeni. Zato se i Al-Falwri nije du­ hvatni pregled a11apske l!iterature XX .hije upuštao da sve to razgmniči, mada vekia, ali je moguće dati pregled arap­ je redovno ukaZii

25 - Prilozi za orijentalnu filologiju 386

baš zato što je robovao tradicionaliis.tič­ Nailme, Matran je prevodio dela Rasina," koj poezij1i, posvećujući prvenstvenu Korneja, Mol1je11a, Viiktora Igoa, šekspi-• važnost formi i reči, a ne sadržaju i ra (Otelo, Romeo i Julilj.a, Hamlet, Mle~ ideji, a danas je on najveći neprij,art;elj tački 1Jrg0VIac). On i Nag1b Haddad su u:. moderne poezije i slobodnog s.tiha, tako stvari prvi i najveći prevodioci evro;p-­ da je na poslednjem festi111alu arapske sk!ih, posebno francuskih dramskih dela•. poezije pretio ostaV'kom ako na njemu na arapski, koja su predstavljala osno­ budu učestvovali i modernisti. U tom, vu na repertoarima arapskih amater-­ dakle prelaznom periodu, pesnilk. Halil skih pozomišta u početku i profesional­ Martran zauZJima posebno mesto. Sko- nih puno kasnije. U ovoj studiji ne· 1ovan prvo u Li'banu gde se rodio, a samo što se analizira prevodilač·k!i rad kasnije u Francuskoj, Matran se dosta Matranov, već nalazimo i niz wlo \ea-- rano upoznao sa eV'ropskom književ• -žnih podataka za poznavanje listori:je·· nošću, a posebno sa f11anws:k!om. Ali od arapskog pozorišta uopšte. Profesor 1892. g. on se nastanjuje u Egiptu gde Sami al-K:iyali goV'ori o »Slobodarskim se brzo uključuje u knj:ižeV'ni i kulturni streml:jenjdma i panambističkim ten-­ život, prekidajući time u velikoj meri dencijama u žtvotu i poeziji Halila Ma­ direktni lwntak!t sa Zapadom. Zato će trana<<. On se ov.de posebno os.vmuo·· se u njegoV'oj poezijd tako jasno ocria­ na njegove duže poeme »Cmogorska vati one dve struje - tradicionalistička devojka« (Fatat Crabal al-Aswad<<) 1 gde· :;mapska i modema evropska. Ako se on Qpisuje heroizam jedne crnogorske de­ strogo drži klasičnog jezika i klasične vojke u bovbi protiv Turaka, zatim ep, metrike, on s druge srtrane unosli. u o Bucrima i njihovoj borbđ. protiv En­ poeziju nešto novo, a to je lična nota, gleza i poemu o Neronu gde se opisuje· osećajnost i misaonost, za razliku od tiranija vLadam. U ovim poemama ja-· Š<:mkijeve poecije čija je lepota u nje­ sno izbija s1obodarstvo Halila Matrana,. noj muzikalnosti a opisima, a ne u mi­ saosećanje sa svima kojri se bocre za· sHma. Kao takav, Matran je imao i slobodu i pcravdu, a protiv tiranije. Za. izvesnog uticaja na kasniju poeziju. On poznavanje Halila Matrana posebno je· je jedan od retkih u arapskog poeiijd interesantan članak Tahir al-'fanahi-ja: Iwji piše duge poeme, a posebno je »Ha1il Matran kako sam ga ja pozna­ :?Jas1užan zbog svojih prevoda mnogli.h vao« gde ~as provodi kroz sve faze· poznatih dramskih de1a iz franwsike Matranovog života, iznoseći puno de­ engleske knj1iževnosti. talja o njegovim prvim pesmama, nje-­ Povodom desetogodišnjice njegove govom intimnom mišljenju o ;po·jedin:im smPti, Vrhovni savet za staranje o u­ pesnlicima i književnidma (Al-Barudi, metnosti, knj1iževnosti i društvenim Ha:tiiz, Sauqi, Mu~tafa Kamil). On nam· naukama u Egiptu, organizovao je od daje podaJtike o nekoliko neobjavljenih 24-26. oktobra 1959. g. kQmemocraciju Matranovih dela. AnaliZiu njegove lj u-· bavne poezije i njegove veštine u opi'su gde su učestvovale i delegacije iz raz­ nih arapskih zemalja. Tom perilikom ljiUJdi i do!?)ađaja nalazimo u radu Sami održano je niz predavanja, recitovane al-Dihana. 'Adil al-Gadban govori o· pesme koje su pojedinci ispevali u sla­ Matmnu ikao o pesntku dveju provin­ cija (Ša'ir al-qrutrayn) kako sru zval[ vu Matranu, izneta su sećanja na njega i1td. Ovaj materijal je kasnije sakupljen Matrana ikoji se mdio i SV'Oje m1ada­ i objavljen u posebnom zborniku, koji llaštvo proveo u Libanu, a najveći deo­ svog života i rada u Egiptu, pa je s je predmet ovog prikaza. Ja ću se za­ držati samo na raspravama koje donose podđednakom ljubavi opisivao i jednu• nešto novo u vezi sa Matranom i nje­ g)ovom poezijom. 'Abdurrahman $idqi 1 Ovaj njegov ep sam već obradio• govori o Halilu Matranu i pozorištu. uskoro ću ga dati u štampu. 387

i drugu zemlju. Posebno je interesantna Kao štQ je tadašnja ,jg.toriija mrus1rman­ studija Dr. Muhameda Mandilra, jed­ ske Španije bila jako burna, tako je i nog od najvećih savremenih arapskih njegov život bilo v1T1o U2lbudlj.irv i buran, mtičam i istoričara moderne litera­ pun sikoko.va i padova. Uspeo .je da se ture, koji anaHzira novo u poezd.ji Ma­ popne do položaja vezira pa da posle trana, bi1o u formi bilo u sadržini. Na padne u >prva prava istorija :reHg,jj.a u sve.t­ stvaralaštvom Halila Matrana, već i u skoj 1iieraturi«.2 vezi sa arapskom poezijom uopšte. Ali ono što je najvi:še oxosiavilo Hasan Kaleši Ibn Razma, bar ru Evropi, to je njegov »Go1ub!Lčm đerdan«. To je u stvari kmj:iga 10 ljubavi, ili boije :reći, neka vr­ sta enCiklopedije ljubavi u svcLm faza­ Ibn Ha=: Golubičin đerdan ili o ma i formama, sa svim mogu6rm :?Japle­ ljubavi i ljubavnicima, Matiroa Sr1pska, tima .i rasrpletima, napisana u prozi i Novi Sad, 1962. siihru, podeljena na tddeset pogLavlja. Ako se pažljivo pogleda u namn Ibn Od kaiko je D. K. Petrof izdao »Go­ Hazmova izlaganja, zapaziće se da pri­ lubičin đer1dan<< 1914. g. u Lajdenu n1a povedanje ima dva paXJale:Lna rtoika. U osnovcu jednog jed~nog rukopisa, ova jednom Se g'OVOri O fhlozo:flsrkJoj, OOnOIS[l)() knjiga !Privlači pažnju mnogih anlibista etičkoj strani problema ljubavci, a u koji su se pozabavili njenim ara[>skim drugom se ova etička ili :fiiJozofslka tekstom - rilspravkama i dO[>unama, a razmatranja potkrepljuju primerima iz kasnije 1i pojedmih rizdavača ru raznim živcota. Svaka glav:a je neka vrsta male zemljama. Posle Nyklorvog engles!IDog rasrprave o jednom problemu ili jednom prevoda 1931. g. reaaju se !Prevodi na vidu ljubavi. Koliko .tu dma ~~tere.sarnt­ ruski, nemaaki, franousk!i, rtalijansik:i, nih stvari, da se naslutiti samo iz na­ španski, a evo sada ~rmamo i srpskohr­ slova pojedinih glava: o prirodi ljubavi, vatski rprervod. Samo za nepune četiri o znacima ljubavi, o zaljublđdvanju u godine (1941-1944) nemačk!i prevod je snu, o zaljubljivanju po orpisu, o ZJalju­ doživeo četrdeset i dva izdanja\ što je bljivanju na prvci pogled; onda slede redak slučaj ru dstoviji izdavačke delat­ glave o •raz:nim sreds·tvima koja se u nosti. ljubavi upotrebljavaju: davanje znaka Bisac ovog dela Ibn I;Iazm al-Anda­ rulmm, o mi;gu očima, dopisiVlanju, po- lusi (944-1064) je jedna od najmarrkant­ nlijih figura špans:ko-arapske knj,ižev• nosti. Bio ·je držaVIIlik, pesn~, naučnik, 2 Pored »Golubičtnog đerdana« čiji mislilac, pravnilk i teolog, u pravom je puni ararpski naslov »Tauq al-l).amii­ smislu enci:klopedista - dakle više• na fi l-ilfi wa l-ulliif«, d »Knjige o ver­ skim i filozofskim sektama«, naročito struko olbrazovana ti obdarena ličnost. su mu poznata dela Kitab al-muhana (fi l-fiqh), ikoje se odlikuje originalno­ šću u •tumačenju mnogih pitanja iz 1 . F. Bajraktarervić, Jedna arapska oblasti šerijatskog prava i Kitab ibtiil knjiga o ljubavi (Prikaz Weisweilerova al-qiyii$ wa l-ra'y wa l-istihsiin wa l­ JPTevooa na nemačkli), Letopis Matice taqlid wa l-ta•lil, što je u stvari pole­ sm>ske 1957. g., 133, lknj. 380, sv. III, mičko delo protiv ~kulati:vne metode str. 255-260. u fi!khu.

25* 388

sredniku, čuvanju taj,ne, razglašavanju, uspeo ili neuspeo u odnosu na arapsiki 'kudioou, dostavljaču, iPa onda o sastan­ original. Ali ipak treba ukazati da su ku, vennosbi i nevennosti, rastanku, iz­ prevodioci Gordana Stojanov>ić i Aleill::­ nurenosti, smrti itd. To što 1e delo pi­ sanda!l" Badnj;arević svoj posao obavili sano sa starrwvišta 1isLamske etike ne vrio savesno i marljivo. C~ni mi se da smeta ni malo ·knjizi da bude vrlo su u svemu našli 'PDavu meru. Ono što interesantna i pikaJntna. je bitno, prevod se vrlo .tečino čita. Pre­ Sve je to izloženo jednim lepim, vodioct su vodili računa da se ovde tečnim, vtsolko litera•nnim stiLom, sa radi o jednom klasičnom a ne moder­ mnogo ori,gim.alnih i duhovnih misli, sa nom delu te je tome podređen i s1Jil puno zapažanja o 11azJnim ljudskim ka­ i jezik prevoda. Izvesni arhaični izrazi :rak!te:dma, sa nizom podataka koji nam i kon,struikci'je kojima su prevodiooi daju dosta jasnu sl:iiku o prilikama toga namerno :pribegli, samo povećavaju doba u AndaLuzij'i, a vrlo česrto i sa vrednost prevoda. mnogim autobio~rafskim podacima koji Činjenica da se ovo de1o, i nelml1ko nam dopunJuju piščevu ličnost dz mla­ drug1h dela 1iz arapske književnosti, dalačlmg doba kada je ovu knjtgu i prevode ne direktno sa arleška, odnosno ~ovor, mogla l>iti i pesnik, a sem toga retko je talk­ bilti informativnija i analiz:iČinli:ja, pogo­ vih dela na ar>grle­ slrosti predmeta i ,pojava ·lroje su ozna­ nih« suglasnika u koju ubraja tri Mo­ čene dotričnlim riječima) i dr. scatijeve grupe, naime: lail'iingale, fa­ Na kraju (str. 196-203) data je upo­ ringale 1i uvulare, dok, nasuprot tome, trijebljena literatura, sadržaj knjige, Moscatrijevu g·rupu dentala dijeli na tri štamparske greške i ·Spisak ostalih dje­ zasebne skupine itd. U posebnom po­ la autoll'a. glavlju (str. 38-51) obrađene S!U gla­ Kao 011iginalno djelo ove vrste, ri­ sovne promjene u arapsk.om j~iku. jetko u arapskoj lingVJisti.čkoj literaturi, Dalje {str. 52-66) dznesena su uvod­ a naroči

Odmah u početku autor kaže da se (ovdje g:reškom na[)isano: lu-2u-3a,t) i ~:a:rapslci. ma~d:a:r .nallliva i >>liSiffiu-1-:lia'li«, fa'i:I. Po njegovoj statlisltitai na oblik ,:što neće lbi!tli d:spra~Vno. Postoji namiv . fa 'l otpada 75,3 pmcenatla od sv:ih ma;;­ »iSiffiu-1-fL'li«, ali on .označava apstrrukt­ vrste arapskliih glagola . .n:u ·imenicu u značenju, odn. UJPO'treibi Poshlđe lliog.a g.ovori se .o sintaiksi ma~da:ra. Pogrešno de tu [}Japisa~no i arapskog maf}dara uopće, a po.sebno o ··drugo ime za ma~dar >>ismu-1-l:ladatin<< njegovim >adve11bijalnim lmnstrukoija­ mj. ismu-1-l:ladati. ma :i konačno o maf'Ul mutlaq-u .ili Gov;ore6i o morfologijti ma~ara I >>repetition inf.ini,tive«, ikako to naziva ·vrste arapsJdih .glagola, on navodi ogro­ Sola-Sole. :man broj od 122 obliika, a statistd.čke Ovaj Tad je pruŽJio nauai !interesant­ poda~ke o njihovim :lirekvencijama jav­ ne, dosada ne;poznate staJtističke po­ 'ljanja daje samo za 58 od tih obldJka. dartike i liSitaikao tklaraktertistike upotu:ebe ·On se pri 1tom 1poslužd,o rječnikom G. semtitskih irrifilr:uiltiva i njima str.odnlih W. Frey,taga, Lexicon .AJrabi,oo-L.aUi­ obldlka, promatrajući ih u njtihovoin num (Halae 1830-37), i to samo nje­ razvoju i komparativno posvet1i;všu pri ·govlim pu:VJiJm dijelom, uzev,IH uz to i tom osobitu pažnju n:jd:hovo'j morfolo­ ;gotovo sve glagole s prvim radikalom gija i sintaksi, a dotičući se i nekih >>nUn«, te sve glagole 1/w i 1/y. Kod seman1li!akdh pitanja u vezi s nj;ima . . :navođenja tlih oblitlm ma~dara potkralo Teufik Muftić .•se nekoHko g:rešalka. Nav;odeći ma~dare po njegovdm rednim b110jevima daćemo .:sada UIZ pogrešn:o ozrllačene obliike od­ govarajuće (pravil!ne: 4. la-2a3at mj. 1a­ Bertold S;pu1er, Handbuch der Orien­ -2-3at; 17. ~u .tekstu) treba rećli da je taUstik. Drrltter Baln!d, Sem~tiis1lilk, Ersrter ·za 1a-2a-3at (paraleLan oblfik la-2a-3, a AbschnLtt, Lelden-Kčiln, 1953, str. 132; ne la-2a-3; 28. la-2a-3.iyat mj. la-2a­ Zweiter und d1:1i1lter Abschnitt, Leiden, . -3,iynt; 31. ~u tekstu) treba rećti da je 1954, str. 400 . ·obHk ld-2a-3at li!Zveden diZ l;i-2a-3, a ne iz li-2a-3; 33. tisto tako je lu-2a-3at Z·elimo da u ovom prdkaz.u pr.ven­ 'deriv1ra~no iz lu-2a-3, a ne iz lu-2a-a; stveno bacimo k!rata:k pogled na ovo :37. treba ~u tekstu) re6i da se l!i-221- vel:iJko ostvarenje u oblasti savremene -3a(y) 'izvodti iiZ li-221-3, a ne irz: lti-21-3; orljental!istLke, makar ·i sa rzmatnij

A1rmenische und rkaukasische Sprachen; jeziku u obradi Carla Brockelmanna~ 8. Reld,gion. lmj1i u pe1lom poglavlju (s,tr. 59-70) daje Od dopunsklih svezaka spomenuće­ takođe jezični pvikaz i hebrejsilrog je­ mo: Islamische Mas.se und Gewichte ZJikJa. U !POsljednjem, šestom po~glavljt» umgerechnet đins metrische System. prve knjige (str. 70-132), Ernst Lud­ Von W. Hinz, Leiden, 1955, VII, 66 s•tr. wig Dietrich dao de pregled hebrejske· U pr.~premi su: (Erganzungsband II, l. literate je to doV'ršdo Adolf: M. Plessner; I•slamisohe histo11ische Riioker (stil". 169-204). Geogr8iiJihie, Von H. B!t\aun; Islamische U trećem odsjeku, a devetom po-­ Philosqphde, Von R. Walze'I". glavlju (str. 207-245) obrađen je naj­ Zlbil!'lkla je do sada obiUhvatila zemlje prnje arapski je~ik sa svojdm dijalek­ i narode Blislkog istoka i Prednje Azlije tima od strane Carla Brookelmanna. O• u prvom redu, al!i d neke druge olblasti širenju 1i rasprostranjenosti aJ!'apsikog: i narode u A:zJiji i Afl1ici. U osnovnim jezdka govord Bertold Spuler u desetom• svescima je dat pregled njihov;ilh jezi­ poglavlju (str. 245-252). Poglavlje ll. ka, ikn:ji~evnosti 1i historije, a u dopun­ posvećeno je p'l"iJk!a:zJu av:llpsike l:i'terature· skim su obuhvaćeni i mnogi drugi do­ (str. 253-314) koji je dao Carl B11ockel-· meni duhoVI110g, dT!llštvenog i kultumog mann. Pogled na južnoarapsikii jezik saJ života sa nj:ihovim raznovrsnim tvore­ natpisa i iz njegovih živih dijalekata. v.ilnama što su se pokazale u paleogrn­ dala je Ma11ia Hafner u dV'anaestom fij;i, numizmatiai, prirodnim naukama, poglavlju (str. 314-341). Kratak JPregledl medicini, ,geogra:lliji, rpravu, fiLozofiji i historije araibistike u Evropi donio je­ dr., i to uglavnom kod islamsklih na­ u tt1inaestom poglavlju (str. 341-349}' roda. Johann Fiick. Et1opski og:rana.k semi­ Sada ćemo dati kmtak pr.ilkaz samo tistiike obraddo je Enno Littmcmn, i to::­ 3. sveske te zlblil!'ke. Sveska je !izašla jezike u četrnaestom poglavlju (str~ pod nasLovom Semi'llistik u dv;ije kndi­ 351-375), a književnosti u petnaestom• ge. U !PirVOj knjizi dat je UV'odni dio poglavl,ju (str. 375-385). Na kraju su: u tri ,poglavlja od kojdih u prV'om Ber­ (str. 386-400) ispravci, reglistar Imena told Spuler (str. 3--25) daje l!ingrvističild i sadržaj. prikaz sem~tskog jezičlkog tipa uz kom­ S oOO:irom na obimnost građe, a re­ parativno razmatranje sa neikdim dr:u­ lativno mali prostor, sveske ove zbdrke· ~ jezd~nim grupama. U drugom !PO­ nisu u;vtijek bf.le u stanj:u da sasvm glavlju (stil". 25-31) goVIOri o širenju i zadovolje stručnjake dz pojediindh g11anat gubljenju sem~tSikih jezika. U trećem sem'itistilke ~ao n,pr. nz arabis1liike i dr.), .. pogl~:~;vlju UJVOOa ~str. 31-39) Johann ald za semitiste koji se bave Šlirilm pod-· FUck je drzložio osnovne lilniđe .razvoja ručjem dstlraživanja đJ.i pak uopće Za<' proučavanja semitskih jooifka na Za­ sve one Ikoje zanimaju sermtslld jezdcir padu. nj•iihove ill:erature i historija njihova~' CetVDto poglavlje (stil". 40--58) po­ proučavanja, ovalkva zhirka je podesam .svećeno je kananejskom i ugal'iitskom li koristan ![)lriruČ!llik u kođ·emu se mogu~ 39S:: naćd najvažnđ.ji podaci o svemu nave­ ticaja i pjevao je na drugi, nov način,~ denom, pa i rezultati naj>Il!Ovijdh listra­ nar.xito svoje pjesme o vinu i raska-­ žiNanja iz te oblasti: nauke, a naročito lašenosti. Osim toga, Abu Nuwas je~ liz domena islamdstike. prvi. u arapskoj literatur.i pjevao o lo­ vu, majstorski opisujući lovačke pse, .. Teufik Muftić konje, sokolove i divljač, i to na svoj;. sopstveni način, svojim bogatim jezi­ kom. Zato je. kritičko i naučno izdanje·· Abu Nuwas al-~asan ibn Hani' al­ njegovih sabranih pjesama bilo :prijeka. IJakami, Divan - lJ'\_,...; <:?. \ 0\ .J-:!~ potreba ne samo zbog toga što su ču­ vene i što se uži,va u njihovom čitanju ... ~ ~94

:.k!oji se nalaze u bib1iJOtekama u Cari­ osvajanja, period u kome je Bagdad _gradu, Londonu d Milanu. Redaktor je · prelaziJO iz ruke u ruku pojedinih mon­ priliJrom navođenja pojedinih stihova goLskih, iurkmenskih i perzijskih vla­ uvijek UJkazao u primjedbama na ne­ dara d napokon pedod osmanske vlasti znatne it'azlike u rukopisima I;Iamzinih nad Bagdadom ~prvd period od 1534- _zbil'lki, koje su mu ,služ,ile za ovo izda­ 1622. i drugi od 1638-1917) dok ga, nje, upoređujuć.i u isto vrijeme poje­ koncem prvog svjetskog rata, nije oku­ dine stihove sa stihovima koji se nalaze pirala engleska vojska. Prilikom obra­ -u Al?-$ulijinoj i Abu Hiffanovoj :zJbirci de svakog pojedinog perioda pisci na­ , i u tome svome radu je potpuno uspio. vode džamlije, medrese i javne biblio­ Besim Korkut teke, zatim mostove, trgove, perivoje i čarši·je koje su sagrađene d ko :ih je !i kada sagradio, a onda navode poplave, Dr Mustafa C.awad i dr AJ:lmad zemljotrese, bune i datume smrti poje­ :. Susa, - L:~ J..> .J l-; JJi ~ l -"': u J l> J}~ dinih učenjaka i dostojanstvenika. - Bagdad u prošlosti i sadašnjosti, !iz­ U drugoj polovini djela pisci su na­ danje Iračke akademije nauka, Bagdad, veli spiskove medresa (34), teikrija i za­ 1958. Strana 403. vija (65) i javnih bibLioteka (19) sagra­ đenih za vrijeme abbasovićkih halifa, Iako su o drevnom gradu Bagdadu, zatim s:pisak medresa iz vremena mon­ •Čuvenoj prijes.tonici abbasovićkih ham­ golske vlasti (14), a onda spiskove fa, još davno veoma opširno pisali kvartova i mahala p~i koncu osmanske mnogi pisci, kao što su Abu Bakr al­ vlasti. Poslije toga se it'eđaju veoma . lj:atlb al-Bagdad! i Ibn al-C.awz1, a u precizni s,pdskovi abbaso:vićkih halifa ~arif, novije doba

'Kairo 1959. Str. VIII + 268. Bibliotheca Na kraju djela nalaZii se iscrpan in­ Islamica - 22. deks vlastitih imena. Jedini do sada poznati rulropis na­ Besim Korkut vedenog djela, koje je napi,sao čuveni .islamski učenjak Abu-I;Iatim Muham­ .med ibn I;liibban al-Busti (270-354 po Abu Bakr ibn 'Abdallah ibn Atbak Hidžri) nalazJ se u Univer:z;Ltets:koj bi­ ad-Dawadari, .:.LU l ·~ ~ _;.UJI J ..JI blioteci u Leipzigu. P.mfesor Manfred Fleischhammer izdao je sada ovo djelo ...r.,L.:JI - Die Chronik des Ibn ad-Da­ prVli put. Djelo sadrži 1601 kratku bio­ wiidiir'i, Teil IX, hrsg. von Hans Robert _grafUu drugova Muhammedov.ih (a~l;la­ Roemer. Kairo 1960. Str:. XXIV + III + ba), zatim onih koji su se sastajali sa + 505. Deutsches Arhaologisches Insti­ .a~l).abima ('tabiahabi:, Su'bki, vim istim redom donio je i biografdje Ibn Kati,r, Lbn Rafi' li drugd), u kome tabi'ilna i tebe

-dini pisac najpnije navodi imena abba­ znamo tačno ni kada se rodio, ni kadea sovićkog halife i mamelučkog sultana je umro, znamo samo da je rodeu ~ u Kairu, imena namjesnika i dvorana, Kairu, gdje mu ·je otac Aibek ad-Da­ zatim, vrlo često, imena vladar.a u Hi­ wadari: bio visoki državni službeni-k~ džazu, Jemenu, Horasanu, Transoksa­ Kad je odrastao, bio je stalno s ocem­ niji, Maroku, 'IIunisu, Španiji, Maloj u KaJru i1i Damasku i tako bio iz prve­ Azijd, Indiji i Kini, a onda govori o ruke obaviješten o svim događajima i svim važnijim događajima koji su se stremljenjim-a u mamelučkom carstvu~ dogodili te godine, K,ako su Mongoli, Kako je po.sjedovao veliku moć zapa­ Džin~z-hanovi potomci, bili već primili žanja i sposi.J.bnost da ispravno ocijeni islam, a njihov han Mahmud Gazan, svaku situaciju, .a uvijek se trudio da. koji je stolovao u Bagdadu, bio pošao u svoj.im izlaganjima ostane nepristra­ sa mnog.()bvojnom vojskom da osvoji san, to je ovaj posljednji svezak nje­ mamelučko carstvo, pisac kronike priča gove kronike prvorazredan izvor za, opš·irno na prvih stotinjak strana o upoznavanje prilika u mamelučkom. ovim mongolskim pohodima, o njiho­ carstvu nelmliko prvih decenija osmog vim upadima u glavne gradove Sir~je, hidžretskog stoljeća, o pokolj.ima, zlodjelima, .pustošenjima i Navodeći pojedine dog.ađaje autor­ paljevinama, koj-om prilikom su nastra­ ih često priopćuje govornim jezikom,.. dale mnoge javne biblioteke; navodi naročito u dijalogu_ Redaktor profesor mongolske poslanice mamelučhlm na­ Hans Robert Roemer izdao je tekst: mjesnicima u Sirij,i i mamelučkom sul­ vjerno originalu, k.oji .se nalazi u Bi-­ tanu u Kairu kao i njihove odgovore, blioteci sultana Ahmeda III, navodeći opisuje oorbe među samim Mongolima u napomenama greške koje je ispravio· i ceremonijal na njrhoV'om dvoru i daje i sve ono što se nalazi na marginama. dragocjene podatke o svemu navede­ rukopisa. nom. U prvoj četvrtini svoje hronike Na kraju djela nalaze se brižljdvo• autor iznosi, isto tako opširno, strada­ uređeni registri: registar imena i naro­ nja i iskušenja čuvenog islamskog na­ da, registar mjesta, registar termina i! učnika Lbn Tejmije koja je podnio kulturnih pojmova i registar pisaca" zbog svog nastranog učenja, suprotnog pjesnika d djela. ortodoksnom islamskom učenju. Kad god je potrebno, autor nam pviča o Besim Korkut razmiricama među mamelučkim glave­ šinama u Egipt•u i Sirid:i, o borbama islamskih vladara u Indiji sa nemusli­ Abu Bakr ibn 'Abdal.J.ah ibn Mbak: manskim vladarima, o borbama Kipča­ ka, opisuje .strana :izaslanstva mame­ ad-Dawadari:, 0":..01 J~;.>i ~ ~\ ;;;JJ• lučkom sultanu ri darove koje su do­ y Wl - Die Chronik đ:es Ibn ad-Da­ nos:li, bilježi zemljotrese i ostale ele­ wiidii:n, TeJI VI, hrsg. von ~alal}. ad­ mentarne nepogode, cijene uvotuih na­ mn Al-Munaggid. Kai·ro 1961. Str~ mirnica, .a ponekad i .zanimljive pdpo­ XXX+ 675. Deutsche-s Ar<;haologisches vijetke, od kojih su neke ušle u ~uveni Institut, Kairo. zbornik >>Hiljadu i jedna noć« i pri­ općuje prigodne pjesme is.pjevane pri­ D-r ~al}.uddi:n Al-Munagg.id, di­ likom raznih pobjeda, stupanja vladara rektor Instituta arapskih rukopisa u. na prijesto, ,j tako dalje, Kairu i najobavještenij.i živ.i poznava­ O autoru ove kronike Abu Bakru lac arapskog ruk;opisnog blaga predlo­ ad-Dawadari:ju znamo -vdo malo, samo žio je Njemačkom arheološkom insti­ onoliko koliko je u ovom poslkdnjem tutu u Kairu da objavi seriju arapskih .svesku svoje kronike rekao o sebi. Ne istorijskih izvora o muslimanskom. 397

Egiptu s tim da ta serija izvf.lil'!a otpoč­ ma Karmetija, zatim sa Vizantincima, ne ·izdavanjem posljednjih svezaka Ibn koji često upadaju u ovu oblas.t i na­ ad-Dawadari:ne kronike·_, JJ..L.-li .;S pokon sa Krstaš·ima koji u valov~ma stižu u ove krajeve d osvajaju Jerusa­ L~ Ovaj predlog je usvojen .>_;JI . lim (1099). Kada navodti države koje f. zaključeno je da se u redakciji prof. su se bile odvojile od centralne vlasti Eansa Roberta Roemera izda VIII i IX ili kad donosi podatke o anarhističkiim svezak navedene krontke, u kojima se i ras,kiolničkim pokretima u to doba, na govori o vladavdni Mameluka u Egi,prbu, pr. Karmetijama, autor opisuje te dr­ Sirij,i i Hidžazu, kao i VI i VII svezak žavice i pokrete sasv;im iscrpno, tako u redakciji :;>alal),uddi:na al-Muna,Mida, da čitalac dobije na jednom mjes.tu u kojima se govori o v1adaVJini Fati­ pravu sliku o tim državicama d pokre­ movi6a i Ejjubov:ića u Egiptu. tima. Isto .tako, kad bilježi koji važan U ovom VI svesku svoje veMke kro­ istorijski događaj, autor .to donosi sa­ svim opširno. Tako je, na pr., opškno nike, u kojem s~ govori o vladavini ·priop6io, pričajući nam o slučaju kad. Fatimovića, autor Lbn ad-Dawadari: navodi najprije opširno sve što su je seldžučki sultan Alp Arslan kod Mancti:ker,ta (grada u Armeniji) 19. av­ islamski učenjaci 1 dstoriča:d kazali o .spornom porijeklu fatimovi6kih halifa, gusta 1071. strahovito potukao v;izan­ :zatim govori, isto tako opširno, o Agle­ tijsku vojsku, zarobivši pri toni i sa­ mog cara, kako je tekla bitka, kako je bovićima (800-908), ,samostalnim vla­ zwobljen car, kako je sultan odao earu -darima u Tunisu i TripoNsu, na čijem dužno poštovanje i postupio s njim ne je području u gradu Kajrevanu pro­ ;glašen 'Ubajdullah al-Mahdi: prvim fa­ može biti ljepše i kako ga je oslobodio ropstva. Riječ je o vizantijskom caru timov;ićkdm ha1ifom (909), i na baju govori, opet opširno, o :Lslamskoj ra­ Romanu IV Diogenu (1068-1071), koji se kao ·Slavni v;ojskovođa bio oženio ..skolničkoj sekti Karmeti:jama, o njiho­ Evdokijom, udovicom cara Konstantina vom učenju, njihovim agdtatrorima i o X Duke i postao. car, i ovo je jedini :zločinima koje su počinili u raznim islamskim krajevima. slučaj kada je jedan vizantijsld car zarobljen u ratu. · Autor potom navodi kako je prvi fathhDvićki halifa 'Ubajdullah zavladao U OVOj SV'Ojoj kronici autor nam sjevernom Afrikom, kako je kasnije priopćuje, osim toga, značajnije doga­ -Cauhar, vojskovođa četvrtog fatrumov:ić­ đaje širom ·islamskog svijeta, spominje kog halife Al-Mu'·izza osvojdo Egipat ostale dslamske vladare, navodećti kada (969), osnovao grad Kairo i kako se ha­ su zasjeli na prijesto i kada umrli, šta lifa Al-Muve pjesntka koji su živjeli na krvave borbe sa raskolničkim vojska- Istoku u petom stoljeću •po Hidžri, koje 398 je u oba slučaja ·odabrao sa mjerom skom osvajanju Sirije 1 Egipta i o ne­ ukusom. koli:kio prvih godina njihove vladavti.ne.-­ Djelo je štampano prema autorovu Sa darom dobrog posmatrača pisac bi­ autografu koji se čuva u Biblioteci sul­ rježi sva zbivanja d na mnogo mjesta tana Ahmeda III u Carigradu. Redak­ u SV'Ojoj krond.ci ističe da je lično pri­ tor je .objavio djelo vjerno originalu, sustvovao ,pojedinim događajima. Kad ne mijenjajući d. ne ispravljajući tekst, znamo da je Ibn Ijas jedini nama po­ iako je autor često pisao govornim je­ znati iist.oričar, koji je bio savremenik zikom i činio jezičke greške, ali je, kad svih ovdh događaja, onda nam je jasna. god je to trebalo, upozorio u napOilUe­ važnost njegove kron~ke, jer opise do­ nama na g·reške u jeziku i ispravio ih. gađaja primamo iz prve ruke. Na kraju djela nalaze se brižljivo Pored opisa vojnih priprema d voj-· urađena ·Četiri registra: registar wena nog pohoda pretposljednjeg mameluč­ i mjesta, registar termina, registar sti­ kog sultana Al-Aštrafa Qan~uha Al-Gil~ hova d registar djela sp.omenutili u rija (1510-1516), kada je u presudnoj, tekstu. bici sa Osmanlijama na Mer~ Dabiku Besim Korkut u Siriji zbog izdaje bio poražen !i iz-­ gubio glavu (1516), pored opisa pohoda. sultana Selima I, kada je osvojio naj-· Mal;tamed ibn Al)mad ibn Ijas al­ prije čitavu Siriju pa onda Egipat, uni­ štio mamelučko carstvo i u Kai:ru obje­ I;Ianafi, )J"'..01 tG J~ )J"' JI ,.Ul~ sio posljednjeg mamelučkog sultana Die Chronik des Ibn Ijas, Teil V. 2. TUman-baja (1517), autor je u ovom V Auflage, hrsg. von Mohamed Mostafa. svesku .opisao ti sve ostale važnije do-· Kairo 1961. Str. X + XIII + 494. Biblio­ gađaje i prilike u Egiptu d Siriji, a po­ theca Islamica - 5 e. nekad i u susjednim islamskim l1:emlja-­ ma. Iz dana u dan, dz mjeseca u mje-­ U ·redakciji Muhamrneda Mustafe sec, iz godine u godinu autor prati štampan je V svezak Ibn Ijasove kro­ stanje u zemlji i daje nam !iscrpne po­ nike u kojoj je obrađer.. relativno kra­ datke o upravi i prilikama u zemlji. u· tak period istorije Egipta i SirJ.je kronici je do u tančine opisan cere­ (1516-1522), ali vrlo važan, jer prika­ monijal na dv;oru mameLučkog sultana,. zuje osmansko osvajanje Sirije i Egipta a kasnije osmanskog namjesnika, na-­ i propast mamelučkog carstva. vedena su imena državndh dostoj:an­ Redaktor kronike Muhammed Mu­ stvenika, namjesnika, vojnih J:mmanda­ stafa izdao je još ranliJje, 1960. godine, IV nata i v;rhovnih kadija, a .onda se hro-­ svezak ove Ibn Ijasove kronrllre u lk.o­ no1oškim redom .govori o vodostaju­ me su opisani događa:jii od 1501. do 1516. rijeke Nila, o teškim porez-ima, name-· godine, koji su prethodili osmanskOi!U tima i :kuluku, o zulumima 5. nepravda-- osvajanju Sirije i Egipta, obećavši ·u . ma, o teškom stanju felaha, o među-­ predgovoru ovog IV sveska da će po­ sobnim razračunavanj!ima između ma-· slije izdati V, a onda preostala prva tri. meluka, o pljačkama vakufa, o pošasti• Razlog ovakvom redu izdavanja ove ma ·i g1adima, i .o tržnim cijenama' čuvene Ibn Ijasove kronike jest u to­ Mvotnih namirnica: pšenice, ječma,, me što se željelo što prije doći do naj­ grahorice, masla, sira, ulja, mesa, meda,. zanimljivijih podataka koje sadrži ova šećera, pekmeza, sapuna i ostalog. Au­ kronika. tor, osim toga, nije p11opustio nikada: Autor Ibn Ijas živJ.o je čitavo vri­ prildku a da ne pmgovori koju riječ· jeme u Kairu u vremenskom periodu o rodnim i nerodnim godinama, o po­ koji obuhvata V svezak ove kronike, tresima, pomračenju sunca i mjeseca,­ u kome se, uglavnom, govori o osman- zatim o d.zgradnji džamija, medresa i mostova, o pros1avama državnih praz­ obećavši da će registre čitave Ibn I·ja-· nika, o svadbama veliikaša i bogataša, sove· kronike štampa.ti kao VI svezak, . o službenoj i narodnoj nošnji, o pri­ kad izda d preostala prva tri sveskia. manjima stJ;anih poslanika ,j darovima Besim Korkut koje su donosili mamelučkom sultanu, kao i o mamelučkitn poslanicima i da­ rovd:ma koje su nosili stranim vlada­ rima. $alal;mddi:n {Jam ibn Aipak a~-$afa­ Naročito su zanimljivi podaci o pro­ di:, ...;:., l:; J~ J 1J l '"':""l:)- Das Biographi­ mjenama u državnoj uprav,i i l'livotu sche Lexikon des $alal;tadd'in ibn Aibak . naroda koje su nastupile poslije osman­ a~-$afad'i, Teil I, 2. unveranderte Auf­ skog osvajanja. Navodi se promjena lage, hrsg. von Hellmut Ritter. Kairo valute (dukata i groševa) ilroja je dovela 1962. Str. 385. Bibliotheca Islamica - · do osiromašenja trgovaca i felaha, za­ 6 a. tim se na'V'Ode teški zulumi i tereti, izvoz .ži>ta ,i drugih prehrambenih arti­ Nema nJ.kakve sumnje da je najpot­ kala u Tursku, upućivanje u Carigrad puniji bdografski leksikon u islamskom . učenjaka, čuvenih majstom li vještaka, svijetu djelo ...;:., l~ J~ ~l J l koje je u skidanje mermera sa javnih i privatnih trideset svezaka napisao $a1al;mdd1n zgrada i pljačkanje javnih biblioteka i {]ali:l ibn Aibak a~-$afadi: (1296-1363). upućivanje svega toga u Carigrad. Na U ovom velikom leksikonu autor je · kraju autor iznosi iscrpne podatke o donio biog,rafije znamenitih muslima­ godišnjtim prihodima Egipta upoređu­ na. Prilikom donošenja pojedinih bio­ jući ih .sa nesrazmjerno većim priho­ grafdja autor s mjerom navodi sve va­ dima u doba faraona i u prvim godi­ žnije podatke do kojih je mogao doći:· nama arapskog osvajanja, zatim u vri­ kada se i gdje rodio i umro, pred kim jeme vladavine u Egiptu Tulunovića je učio, gdje je l'livio ri djelovao, ikoja je···· (868-905), Ihšidovića (935-969), Fati­ djela napisao, ako je riječ o naučnici­ movića. (969-1171), Ejjubovića (1171- ma, književnicima i pjesnicima, zatim 1250) li Mameluka (1250-1517). ratovanja, osvajanja, poraze, upravlja­ Ibn Ijas često piše pojedine pasuse nje državama, ako je riječ o vladari­ ove svoje zanimljive kronike narodnim ma, državnim dostojanstvenicima i ČIU­ govorom, naročito 1kada je u pitanju venim junacima. Kad god je potrebno, dij,alog, mada je bio pjesnik i odlično autor navodi po neki citat iz nečijeg poznavao arapski književni jezik. Re­ djela, zanimljiv događaj .iz života i po daktor Mruhammed Mustafa izdao je nelmldko stihova iz fonda njegovog ovu kronikiu prema :rukopisu koji ~se pjesničkog stvaralaštva. čuva u sultan Fatihovoj džamtiji u Ca­ Pr~i svezak ovog biografskog leksi­ rigradu, koji je svojeručno napisao kona je vrlo značajan i zbog toga što autor Ibn Ijas, i u reprodukovanom je autor napisao u njemu pristup, koji tekstu je ostavio narodni ~govor, ispra­ ima jedanaest poglavlja, u kome je vio je samo one riječi, ikoje su, po naveo šta treba da zna onaj Jroji piše njegovom mišljenju, autorova omaška. ili čita biografije. U prvom poglavlju Ova:kvo izdanje Ibn Ijas.ove kronike govori se o tome kako su Arapi i drugi doprinijeće mnogo pvoučavanju sada­ narodd prije pojave islama označavali šnjeg nawdlnog govora u Egdptu u po­ datume, u drugom, kako se u arapskom ređenju sa govorom ko}im se govorilo jeziku slaže broj u rodu, broju i pa­ u Ibn Ijasovo doba. dežu s imenicama, u trećem, kako se Redaktor je napisao kratak predgo­ kazuju datumi, u četvrtom, kako se u vor ovom svesku na arapskom i nje­ arapskom jeziku označava !Pripadnost mačkom jeziku, uglavnom iste ~sadržine, plemenu, zemlji, gradu, selu, zanatu, •400

:pravcu litd., u petom, o razlikovanju asketama, ljekarima, .mudracima, astro­ kod Arapa izmedu rođenog limena, na­ nomima, gramatičarima, haridžijama i "dimka i počasnog imena, u šestom, o mutezilijama. :ara;pSikim slovima, navočito hemzetu, Iako je čitavo djelo napisano arap­ .elifu, vavu i jetu, u sedmom, o pisanju skim abecednim redom, autor je na istoDija hrono1oškim, a biografija abe­ početku učinio iznimku: najprije je, iz ··cednim redom, i o arapskom alfabetu poštovanja, naveo Muhammedovu bio­ :.s obzirom da se ne pišu kratki vokali, gra:lliju, a onda biografije svih onih u osmom, o riječi ;; u J 1 s obzirom da znamenitih ljudi kojima je ;ime Mu­ se leksikon na:zJiva ..::-~)4 ~1)1 i o hammed. ·suđenom času, u devetom, o koristima Redaktor ovog prvog sveska, čuveni oo poznavanja istorije, u desetom, o njemački arabi

l. djela ikoja obrađuju istor;ije ze­ ·malja i gradova (Bagdada, Basre, Kufe, Kako, 1955-1960. godina. ·vasita, Mosula, Samerre, Horasana, Merva, Georgije, Azerbejdžana, Isfiha­ na, Hemezana, Buhare, Siraza, Dama­ Nijedan narod nije ostavio toliko ::ska, Halepa itd., dtd.); rukopisnih djela kao Arapi. Velild islamski g:radovi, sjedišta halifa 'i vla­ 2. Istori·je o Egiptu; dara, kao što su Bagdad, Damask, Kai­ 3. Istorije o .sjevernoj Africi (Tr.ipo- ro, Kajrevan, Merrakuš, Fas, Kordova, 1,isu, Tunisu, Alžiru i Maroku), Spaniji Granada, Buhara, Samarkant, Delhi, ~1 Siciliji; Halep, Carigrad i drugi bili su puni arapskih rukopisnih djela. Ovo ,bogat­ 4. Istorije o Jemenu i Hidžazu; stvo u rukopisima nastalo je iz Vliše 5. Opšte istorije (od 'fabarije, Mas­ razloga. Arapi su se, čim su učvrstili "'udije, Ibn IVIiskavajha, Ibn al-Atira, svoju vlast, koja se protezala od Indije Ibn al-Cauzije, ibn Qutaj:be, Jaqilta i Turkestana preko sjeverne Afrike do ::I;Iamavije, Ibn lj:allikana, itd., itd.); Pivineja, posvetili izučavanju svih vjer­ 6. Istorije halifa (od I;>ehebije, Ibn skih i 'svjetovnih znanosti. Oni su ujed­ :Mugahtda, :;iillije, Ibn Nattaha, Riizije, no vr1o brzo na svoj jezik pretočili i :.ibn Cauzi·je f;td., itd.); sva .znamenita djela iz raznih grana znanosti koja su bili napisali Grci i 7. Istorije vladara (od 'fe'al.ibije, Al­ Perzijanci. U ovom njdhovom nastoja­ 'lmada al-Ka.tiba, Ibn Saddada, Abil nju sudjelovali su većim dijelom i dru­ :::Same, I;Iamavije .i drugih. gi narodi 1koji su biii primili islam, kao Autor potom navodi specijalne isto­ što su Perzijanci, Tutrci i Berberi, ikoji ::tt"ije napisane o vezirima, državnim do­ su svoja djela pisali na araps.kom jezi­ :stojanstvenicima, kadijama, učenjacima ku. Islamski vladari, velikaši i bogataši :iii pjesnicima 1 na kraju raznovrsne nisu gotovo nikada podizali džam~je, iistorije napisane o dobrim ljudinna, tekije i šk!ole a da 'istovremeno nisu 401

gradili i javne biblioteke za koje su skoj. Francuzi su imali pl'lisne veze sa nabavljali veliki broj rukopisa. Osim Arapima 1 islamom još od arapskog toga, postojao je u svim islamskim ·kra­ osvajanja španije. Nj.ihovo interescwa­ jevima ogmman br.oj privatnih biblio­ nje za arapske rukopise uslijedilo je, teka u kojdma su ljudi od nauke i drugi međutim, kasnije, tek u XVI stoljeću, ljubitelji knjiga sakupljali vrijedne ru­ kad su pojedini samostani i crkve po­ kopise. Posebni prepisivači, kaligrafi, čele sakupljati arapske rukopise. Ali, prepisival·i su i ukrašavali prepisana pravo interesovanje Francuza za arap­ djela, koja su onda majstorski uyezi­ ske rukopise uslijedilo je tek poslije vana i brižljivo čuvana. Arapi su, vrlo francuske revolucije. Poznato je da je rano, već u prvoj polovini drugog sto­ Napoleon Bonaparta, poslije upada u ljeća .p.o HiOŽaltW li po­ pisa. P.ored ove biblioteke, u Francu­ plave učinili su svoje. Bogate jaVI!1e skoj ima još biblioteka, u kiojima se i privatne .bi:blioteke u •istočnim islam­ nalazi pozamašan broj a.rapsikih ruko­ skim zemljama, u Horasanu, širazu i pisa, kao što su biblioteka škole istoč­ Iraku uništile su horde Džingizhana i nih jezika u Parizu, te biblioteke u njegovih nasljednika. Timurlenk je na Strasburgu i Ruvanu i drugim grado­ sVtojim pohodima popalio biblioteke po vima u koj1ima se nalaze univerziteti. Siriji, naročito u Dama.sku i Halepu, Na isti način kao Francuzi Ui njima Klrstaši su za vrijeme svojih pohoda slično postupili su i dru~i evropski palili biblioteke do 1k.ojih su došli, a nar.odi: Englezi, Nijemci, Holanđani, Filip Katolički je ,izdao dekret odmah Talijani, Rusi i drugi, pa se ,i u njiho­ poslije zauzimanja čitave španije da se vim bibliotekama, ikao i u onima u popale sve arapske knjige, uvjeren da španiji, nalazi danas na hliljade arap­ će na taj način doprinijeti bržem pokr­ skih rukopisa. štavanju preostalih Arapa u španiji. Osim toga, izvezeni su d.Li prokrijumča­ Interes za štampanje arapskih zna­ reni u Evropu u posljednja dva stoljeća čajnih l'IUkopLsa javlja se, isto tako, mnogi arapski rukopisi, i to oni naj­ prvo kod evropskih orijentaLista. Oni značajniji, pa je Arapima ostalo samo su prije samih Arapa počeli sistematski malo od ovog njihovog kulturnog na­ i planski obrađivati i štampati pojedine sljeđa. kinjige, pa su svjetlo dana ugledala naj- Interes za arapske rukopise javlja prije u Evropi veoma značajna arap­ se prvo u Evropi, najprije u Francu- ska djela, kao što su: 26 - Prilozi za orijentalnu filologiju 402

časopis, c1m se za to ukaže potreba, u v. l b.Jt -~:?J;kll (::-;Jt -.AA- ~l ..;..,~ kome će biti objavljivani rrezultati rada 4i>-J- 0\..U~I r':'=-""- ..:ll~l rrika ,koje su do saida, iUJZ pomoć vainj­ skih saradnika, popisale naj-vrednije Ia,J{Jo je zbog nebrige ri. indolencije arapske rukopise u javnim i mnogim Arapa i ostal

:zatim popis arapskih rukopisa Aristo­ Nadimu (1845-1896), egipatskom nov~­ telovih djela (d-r Abdurra})man Badavi naru, književni1k>u i pjesniku, velikom "I/2,II/l), popis snimljenih kataloga jav­ patrioti •i nacionalnom borcu, koj•i je za nih i privatnih biblioteka u španiji, vrijeme Arabijeve bune u Egiptu zbog :Damasku, Kudusu, Tunisu, Carigradu, svojih vatrentih govora nazvan ----6->- Indiji, Medini, Halepu (Ibrahim šab• ... bu}) IV/l). Osim toga, u časopisu su oJ 3 :JI . 'Abd Allah N adim je u pr-- ~ku ·objavljeni mnogi vrlo značajni članci. bio saradnik časopisa .i:....J__,::d 1 J.,.) l "To su na prvom mjestu članoi d-r $a­ lal)udd!na al-Munaggida, direktora In­ J-;.+ 1, a poslije je osnova-o -.:--:<:_:JI stituta: Damasld istovičari od trećeg do ~l J i kasnije ~ l..b.ll • Zbog kcraja desetog stoljeća po Hidžvi (II/l), svoj.ih ideja bio je progonjen, osuđen Kalkco treba obrađivati i izdavati arap­ na 10 godina i na kraju prognan iz ske rukopise (I/2), zatim članak I;Iasana Egipta. Ziv:io je godinama u Jafi, a kad J;Iusni

:26*

Sadi, Gulistan. Knitičeskii tekst, vjerniji odraz smisla oviginala, preveo wrevod, pl'edislovie i primečanija R. M. ga je dosLovlll). _A\Lieva, Moskva 1959, str. 232 + 487. Iz­ Djelo sadrži opširan predgovor (na -danje Lnstituta v.ostokovedenija Aka­ prvih 54 stranice), pr,ijev:od djela na ·~emid .naU/k SSSR. ruskom jeziku (str. 57-227) li tekst ori­ ginala pisan s desnog kraja knji:ge, ObZiivom na značaj iranske klasične :književnosti u svjetskim razmjerama, krU!Pinim štampanim .tali!kom, s poseb­ ·sasvim je razumlj;ivo što je u prvi plan nom paginacijom od 1-487 stranice. Tada sovjetskih ,i;ranista stavljena na­ Osim toga ima i indeks geografskih na­ ziva i ličnih dmena (str. 231-232). ·učna i kmtička obrada .i izdavanje ka­ piltalnih djela perzijske klasične knji­ Salih Trako :ževnoslti od XI do XV rstoljeća, tj. iz perioda J..Qada je perzijska knj.ižeVI10st -dostigla vrhunac svoga razvoja. Sadi, Gulistan-Rawdatu-l-ward, na U dužem predgovoru ovog djela (str. arapskii preveo Muhamed el-Furati, '7-54), Ali.jev ·je iz1oži·O glavne uzroke Damask 1381/1961, str. 316. Izdanje Mi­ ·zbog kojih je ovo djelo steklo široku nistarstva za kulturu i nacionalnu ori­ popularntOst među narodima B1iskog i jentaciju (uprava za or.iginalna djela i ::Srednjeg istoka, a to)..Qom stoljeća d či­ prijevode). ilavog kiuliturnog čovječanstva i ukazao ·na momente rkoj;i su .to ruslovili. Zahva- Ovo je, kao što se i sa naslovne ljujući Oikolnosti da je ovo djelo (u ~­ strane V!idi, prvo djelo iz serije oda­ _·me se jasno odražavaju stanje i živtOtne branih djela istočnjačke lijepe llmjižev• pm1ike naocoda Irana i Bliskog istoka u nosti koja u naslovu spomenuta usta­ XIII v.ijeku) bi1o sadržajem blisko, a nova ima namjeru da rpubJ.ikiuje u ,pri­ jezikom vrlo pristupačno ti razumljivo jevodu na arapskom. Prijevod i irodanje .:škokim s1ojevillla namda, ono je steklo ovog djela je namijenjen širokoj čita­ izvanrednu popularnost i jako mnogo lačkoj publici. •<:itano i komentari.santO. U prvo w.ije­ O Sadij.inoj popularnosti d popular­ :me dje1o se širilo dcsključivo prepisiva­ nosti njegovih djela Cposebno Đul:istana -njem, usljed č~ga je nastalo više ver­ i Bustana) mnogo je ;pLsano đ. mnogo :zija koje su se tekstualno pone~dje se zna i na Istoku i na Zapadu, a pre­ razlikovale. vodilac je i ovdje (na kraju knjige na Počev od XVII (ru Rusiji od konca str. 311-313) donio kratku biografiju :XViii) vijeka djelo je pobuđtiva1o ve­ ovog velilkog Iranca i ukazao na značaj liko intereStOVanje evropskih naJUčnika­ njegova djela. --iranislta koji .su ga !PIDUčavalii i z:a Sadiji ~uz F1imdusija, Hajjama i Ha­ -naučnu javnost 'Pr·ipremali i .izdavali fiza) pripada najuglednije mjesto među ·nekad s više, a nekad s .manje •uspjeha. perzijskim klasičnim pjesnicima i knji­ :Međutim, rpojava ovog izdanja svakako .ževnicirrna. što se tiče njegovih djela, :2llači najvdš.i domet u dosadašnjem :ra­ najveću rpopular11101S.t. uži!va upravo Đu­ .Ou na ov'Jlm poslu.. Prevodilac je dmao listan, jer ovo djelo predsta.vl.ja naj­ .cilj da ustanovi najvjerodootojnij:i tekst ljepši pnimjer stiil:ske lakoee, ljepote i i da da svoj ;prijevod i interpretaciju. dotjeranDsti. Osim toga to je plod nje­ ·u tu svrhu je ;iskioristio trinaest ruko­ gova knj.iževnog rada iz naj,zrelijih go­ :pisnih pr.imjeraka ovog djela (koje je dina ži'Vota, nakon što je proputovao u predgovoru opši[l'no opisao) ikao d pet mnoge zemlje wijeta ,j povmtio se u ::ranijih diZdanja (istanbulsiko, kairsko, svoj rodni grad širaz. Ogromno znanje l>oml>aj.$!ko .i dva teheranska}. On se i životno is~,s,tečeno .. na,"tllirdeseto­ -J;rudio da njegov pY:ijevod bude što godišnj.im putovanjima, boraV"!W i ško- 406 lovanjima (u Bagdadu sluš·ao predava­ alfabeta, upoređujući ga fonetički sm nja najpomati1ih učenjaka ;tog dOba), ruskim i dajući primjere za poredenje,.. dolazeći u kontakt sa svim· slOtjev:ima i vje~be za čitanje i pisanje. NaročitO> društva na raznim stranama · svijeta, je detaljno obrađena fonetika perzij­ utkao je Sadija u· ovo SIV!Oje djelo li to skih kratkih volkala »e, a, o« čija se izvailll'ed:nom stilskom vještinom. (Tre­ artiJlrulaci1a mijenja u zavisnosti od ba se. sjetiti nje~va ibocavka i studija fonetskih uslova i ru kvantitetu i u: u Bagdadu, a -onda da je proživio na­ kvalitetu. Detaljnije je obrađen i izgo-· jezdu J.Vlkmgola; borbe ,i otimanje o vlast vor arapski~ glasova obzirom na veHke· dinastija Harezi.mšahida i Atabek.a, pu­ razlike koje nastupaju pri izgovoru: tovan'ja u Meku, Damask, Sjevemu ovih gilaoova u :perrzijskom. AfriJlru, njegov rpad •u ;ropstvo kmtaša U drugom dijeLu {str. 69-246) kojE itd.) je kao d pl'Vi podijeljen na lekcije (18-- Upravo je srećna Oilrolnost što se 64) pisac izlaže ·gramatiku perzijskog. posla oklo rp.r5:jevoda ovog djela prihva­ jezika ali je ne izlaže sistematski nego­ tio dobar po:z;navalac perrz;ijSikog jeziika daje Slkoro uvijek pr~kladne perzi:jske­ i književnosti, a uz ·tO ·pjesnik, koji je, tE!kstove u obUku priča ~hekayat) u ko­ pored besprijelrornog prijevoda pl"'O"lnog jima ltraži ikaraikteristične gl'"amatičk~ dijela teksta, sve stihOve iz Đullstana pojave koje zatim obrazlaže u »Grama-­ prepjevao na arapski s mnogo vještine tičkim ·Objašnjenjima te,ksta«. Zato su: i uspjeha:. poneke lekcije ispunjene .raznorodnom. DjeLo je štampano na luksilznom materijom a mnoga gramatička pitanja. papiru, 'Uikrašenom diskretnim šarama, koja čine ·jednu cjelinu iZložena sru u: motivima .iz flore i faune koji dočara­ nekoliiko lekicija. Kad je riječ o izlaga­ vaju s1iiku đulistana. Omot na mekanim nju ,gramatičkih pravila valja naporne­ koricama poveza također je :u!krašen ruti da ·je pisac prišao temeljitoj gra­ umjetničkim ornamentima u bojama. matičikoj obradi savremenog perzij-Sikog: jezilka s velilkom ozbiljnošću. se vidi Salih Trako To već iz obima knjiga, a naročito iz mor- •fol

gdje po dvije, a negdje i više) na per- sene radi prevođenja s ruskog na per­ zijskom i ruskom jeziku. Početne vje- zijski. žbe (od 18 do 25) date sru u transkrip­ Peti dodatak (s. 426-428) sadrži abe­ ciji, konstrukcijom su vrlo jednostavne, cedni spisak najčešćih nepravilnih per­ a od studenta se traži da ih prepiše zijskih glagola sa njihovim prezentskim perzijskim ,p1smom. Od 25 vje~be nada­ osnovama i značenjima. lje vježbe su češće pisane perzijskim Na kraju, str. 429-440, nalazi se de­ pismom s tim što je drugi dio ostao taljni sadržaj. kao i ranije na ruskom (radi prevođe­ nja na perzijski). Uz vjež;be nalazi se Opšta karakteristika ove prve knji­ ge 'je u tom što sadDži rugl:avnom pC'l"­ odgovarajući ,transkribiran vokabular zij.ski dio gramatike bez arapskih ele­ sve do 54 vjeŽibe. Od ove vježbe do menata u perzijskom jeziku. Zato ona kraj,a (od 54 do 64) vokabular je na­ mjerno izostavljan da bi se student može zadovoljiti samo onog ko poznaje pDivi'kavao na UJPOtrebu sistematskog arapski jezik. Inače, mora da čeka i drugi dio ru kom će biti obDađeni arap­ voikabrula~Ta na str. 353-425 ikoji sadrži ski elementi u perzijskom jeziku. sve riječi iz tekstova udžbenika. Tekstovi posljednjih vježbi (54 do Salih Trako 64) su ,teži, složeniji, a uzeti ,su iz priča >>Hezar o yeik hek,ayat« (1001 noć), i časo;pisa »Peyame nou« (Novi vjesnik). Dr. Debii;mllah $afa, Tiirii:J,-i edebi­ Poslije ,s1ijedi pet dodataka (prilo­ yyat-i lriin, sv. I-II, drugo i:zdanje, ženija). Prvi (str. 249-257) ispunjen je Teheran 1335. i 1336/1956. i 1957. 18 + sa 12 kraćih i dužih tekstova za čitanje + 704 i 12 + 1132. (prvih osam su kraće priče a posljed­ nja četiri duži članci društveno-poli• Opće je poznato da iranska civiliza­ tičke sadržine). Drugi dodatak (str. cija spada u red :najsta~Tijih civilizaciđa 258-350), koji ima naročitu vrijednost, svijeta; njihova književnost seže hUja­ predstavlja kr~atlm gramatLku perzlij­ du godina prije n. e. U taiko dugom pe­ skog je:zika u kojoj je vrlo pregledno riodu, od skoro 3.000 godina, SJtvara­ rekapitulirano i mjestimično dopunje­ lačk!i druh iranslkog naroda ostavio je no ranije i:zloženo gradivo. Taj »pot­ veličanstvenu književnu baštinu. Zibog sjetnik« je podijeljen u četiri paragra­ družine vremena i zbog ogromnosti knji­ fa. U prvom paragrafu (s. 258-290) su ževne materije koja je trebala da bude obrađena imena (imenice, zamjenice, obrađena, autor se ograničio na to da pri djevi i brojevi); u drugom (s. 290- u ovom djelu pdkaže i izloži samo 327) je ob~Tađen glagol uključujući i razvoj iranske književnosti u šest prvih bezlične glagolske oblike (infinitiv i stoljeća njenog islamskog perioda. To glagolske priloge za prošlost, sadašnjost u stvaDi i jest doba njenog naj,većeg i budućnost); u trećem paragrafu (s .. uspona i razvoja, naročito njen srednji 327--328) su obrađeni priloxi, dok če­ period (IV i V st.) kada počinje da se tvrti (s. 328-350) tretira strukturu re­ budi peDZijski nacionalni duh, a upo­ čenice (proste i složene). redo s Um i književnost na perzijskom Treći dodatak (s. 351-400) sadrži jooi:k!u, koja ;nakon ,t,ristogod.išnje stag­ transkrliib~ran abecedni perziijsko-r:uslkd Il'aci'je, počinje ponovo da se gaj,i. rječnik za sve perzijske tekstove ovog Kad je riječ o književnosti jednog udžbeniika s uputstvom o upotrebi naroda, danas se obično misli samo na rječnika. lijepu književnost. U ovom djelu autor Cetvrti dodataJk (s. 421-425) pred­ je taj pojam uzeo u širem značeqiu i stavlja ,također transkdbiran ~becedni obuhvatio sve tada zastupljene grane rusko...perzijski rječnik Za vjeŽibe done- književnosti: umjetničku, naučnu, filo- 408

zofsku, vjersku, mističnu; i to kako onu doblju (čija je vlast bila ogramcena na pisanu na perzijskom i svim njegovim područje Bagdada i njegove uže okoli­ dijale•ktima, tako i onu na drugim je­ ne dok su ostalim dijelovima tog pro­ zkima na ikoj1ma su tada PereijaJilci stranog područja .samostalno up11avljale pisali sv,o:ja djela (arapskd, tmslci). pojedine dinastije priznajući samo no­ Autor je djelo razdijelio na tri po­ minalno vlast bagdadskog halife) do glavlja a svako poglavlje na odsjeke prevlasti seldžučkog sultana Togrul­ (fasl). -bega 447 H. Prvo i drugo poglavlje nalaze se U drugom odsje'ku govori se o vjer­ ·zajedno u I s·vesku, dok treće zaprema skim prilikama, o ostacima starih reli­ cio II svezak ovog djela. gija (hrišćanske, jevrejske, zoroastrov­

Prvo poglavlje (str. 1-192) obrađuje ske i dr.), zatim o islamskim vjerski!m razvoj perzi·jske književnosti u tri prva pravciJma i vjerskim sektama. stoljeća hidžrijs:ke ere. Ono je razdije­ U trećem odsjeku 1zneseno je stanje ljeno na četi.ri odsjeka u .lmjrirrria su pri­ nauke u ovom periodu. Tu se govori o ka·zane: političke i društvene prilike od pomaganju razvoja nauke, velikim bi­ prevlasti Arapa do dolaska na vlast bliotekama, znamenitim mecenama, dinastije Safarija; opšte vjerske prilike vjerskim centrima, učenjacima i pre­ te pojava raznih vjerskih sekti; stanje vC>diociJma1 filozofima te o raznim gra­ nauke u navedena tri stoljeća gdje se nama nauke i njihovim glavnim pred­ gove>ri o vjerskim, filozofskim i jezič­ stavnicima. kim d1sciplinama kao i učenjacima Tek u četvrtom odsjeku se prelazi ovag ·nazrdoblja. Ova tni prva odsjeka na izlaganje o književnosti u užem smi­ služe kao šir.i uvod u četvrti odsjek u slu. Ovdje je riječ prvo o O[)Štem sta­ kome je izloženo stanje perzijske knji­ nju perzijskog jezi'ka i književnosti, o ževnosti ovog perioda u užem smislu. perzijskoj poeziji (osobenostima, vrsta­ Tu se govori o nastavljanju i prevođe­ ma i predmetima ove poezije), zatim nju pehlevijske književnosti na arapski ops1rnije o najeminentnijim njenim i perzijski, o opštem stanju ostalih predstavnicima u ovom razdoblju. Tu ~ranski:h dijalekata i in:tliltraoiji dobrog je prikazano 57 najpoznatijih perzijskih dijela ampskih riječi u ove dijale'kte do pjesnika i navedeno mnogo primjera iz po•četka književnosti na novoperzij­ njihove poezije, naročito onih najpo­ skom jeziku, o novoperzijskom narječ­ znatijih kao što su: Riideki, , Ki­ ju (farsi deri), o upotrebi arapskog pi­ saji Muriizl, Firdusi ~kome je posveće­ sma u novoperzijskom, o početku pecr­ n>Ghaffari«, Persan ~ ::žaju pjesnika, predmetima i vrstama Fran(;ais, Teheran 1335-1337/1956- poezije te o njenim osobenostima. 1958, svezak I-VIII. 4]0

Ovaj veliki rječnik je napisan na Feliix Trauer, Cinq opuscutes de Ha­ osnovu dva druga perziJska rječnika fiz-i Abru, concernant l'histoire de L"" (Ferhengl Anendrac, izdat u Londonu Iran au temps de Tamerlan, Edition, 1300/1882-3. i Burhani kati' izdat u tritique, Editions de l'Academie tche­ Istanbulu 1287/1870). Autor ga je krqz coslovaque des sciences, Praque 1959,. 22 godine uporno dopunjavao novim str. XVI, 111 + 72~ naučnim i tehničkim izrazima. Nami­ Pod gornjim naslovom obj:avljeno je jenjen je prvenstveno Perzijancima pet kritički obrađenih članaka na per­ koji se bave prevođenjem na francuSik:i, zijskom jeziku od strane profesora per­ a onda i on~ma koji uče francuski zijskogjerz.:ika i šefa :katedre orijentalne· u0pšte. Međutim, kako je u njemu sva­ filologije u Pragu, Felixa Tauera. Ovi ka riječ objašnjena sa mnogo sinonima članci se odnose na istorije dinastije: na pemijskom, to je ovaj rječnik do­ Kurtida u užem, odnosno na istoriju~ brodošao i onom ko izučava perzijski Irana u širem smislu. Hronolo§ki po-­ jezik. smatrano ovi članci obuhvataju period: Svaki svez'ak ovog rječnika je po­ od smrti posljednjeg ilhana Abu Saida sebno uvezan i paginiran. Irma ukupno (736/1336) do osvojenja i prelaska tih. 7784 stranice, i prema približnoj pro­ područj:a pod vlast Timura (732-784/ cjeni, 80.000 riječi. Ali, da je tehnički 1333_:_1383). Tu su iznesene, kako i sarn. bolje ·Sređen zapremao bi mnogo ma­ prof. Tauer u uvodu na francuskom je-­ nje prostora. Naime, svaka stranica je ztku kaže, neke epizode od manje va­ podijeljena u dvije kolone. U prvoj su Ž11Dst1, koje, meduuilm, u isto doba odra-­ perzijske :riječi objašnjene na perzij­ žavaju jedan isječak iz istorije Irana. skom. U dvugoj koloni su napisani, naj­ koji ikarakteriše pocijepanost, otimanje" češće po jedan, najbliži francuski ekvi­ za vlast, preganjanja i surevnjivost po-­ valent za odgovarajuću pemijsku riječ, jedin1h šahova, emira i pokrajinskih, usljed čega je u ovoj rkoloni ostalo begova. U pwa četiri kraća članka (str.. mnogo neiskorištena prostora, što je 5-31) opisano je: v1ada,vina T.ugajti­ uslovno povećanje broja stranica. mura u Mazenderanu i jednom dijelu· Horasana; karijera njegovog štićentka. Kako je pisan u prvom redu rlla Per­ emira Veli koji se domogao vlasti po­ zijance, nije vokaliziran niti je .tran­ slije njegove smrti; vladavina Serbe­ skribiran. Međutim, na najkritičnijim dara u Sebzevaru; istorija erni-Da Ar­ mjestima, gdje je autor smatrao da bi ~unšaha, slina Naurru,zova, prvog emira: Perzijanci mogli da pogriješe, označio Tugajttilmurova, koji je vladao u zemlji je vokalwaciju određene ri·ječi po obi­ Tusu. U ;petom članku (S'tr. 31-72), a čaju napomenom u zagradama. Nema ujedno i najinteresantnijem, drzllažu se­ ni znakova koji bi ukazivali na geni­ događaji iz istorije ikurtida od dolaska tivnu vezu, kategoriju riječi, njihovu na vlast Mu'~zzuddin Husejna (732/1331} etimologiju .i dr. Nije navedena ni pre­ do ukidanja te dinastije od strane Ti-­ zentska osnova nepravilnih glagola. Sve mura (784/1383). se to osjeća kao nedostatak jer dovodi Osnovu ovog izdanja čine tekstovi u dilemu kako da se pročita određena Hafiza Abru uzeti iz dva rukopisa nje-­ riječ; nismo sigurni da li je riječ o govog istorijskog djela zv. Magmi1'a. geni:tivnoj vezi ili o sintagmi. Međutim, Ovi rukopisi predstavljaju najstarije­ kako je z'asnovan na spomenuta dva izvore za istoriju Irana navedenog pe-­ starija rječnika, a potom dopunjen no­ riada. Jedan od njih se nalazi u Bagdad_ vijim izrazima, to se on može dobro košku u Carigradu, a potiče iz šahru• koristiti pri čitanju i starijih i moder­ nih perzijskih tekstova. hove biblioteke. Drugi, koji je zapravo' . prepis onog prvog, .. nalazi se u bLblio-­ Salih Trako teci Damad Ibrahim-paše u Carigradu... 4U:

Originali su. š tampani s desne strane o ozbiljnosti zadatka koji je autor sebli knjige (str. 5--72). Osim toga prof. postavio. Tauer je pronašao i uzeo iz druga dva U predgovoru (str. 19-26) aurtor ka-· djela Hafiza Abru: Geografije (čiji se že da se odlučio na ovaj mukotrpni i rukopisni primjerci nalaze u bibliote­ zamašni posao zato što je došao u si-· kama u Londonu, Lenjingradu, Oksfor­ tuacrl.ju da svQj maJternj:i: jezik, čiju gm-­ du, Teheranu) i Zubdatu-t-tawarib-a matJH~;u ni sam nije temeldliito poznavao,., (čiji se ruikopisni primjerci nalaze: je­ predaje Amerikancima. Gramatika dan u b~blioteci Fatih u Cartgradu i ovog jez.tka dugo je bila zapostavljena dva u b~blioteci K!utu:bbana-y,i milli-yi i donedavno je smatrana dijelom gra-· Mali!k u Teheranu) tekstove koji su, i matike ai"apskog jezika. To se moglo,· s tekistualne strane, a sadržajno pogo­ desiti zato što je arapski u prv.im sto­ tovo, slični onima iz Magmil'a-e, pa je ljećima isLama dominirao na svim pod­ u kritičkom komentaJ;u iznio sve raz­ ručjima, a perzijski je .bio poti:snut u. like i odstupanja tekstova u spomenuta drugi ·plan. Tako je arapski jezik pro­ dva djela u odnosu na one iz Magmil­ izveo snažan utioaj na perzijski. Dobar 'a-e. (U ovoj knjizi je ovaj komentar dio perzijskog rječn1čkog blaga poste-··· štampan s lijeve strane djela od str. peno je zamijenjen arapskim. 1-46). Pomenute tekstove iz Magmil­ 'a-e :prof. Tauer smatra dokumentima U prva tri stoljeća islama perzijski prvoga reda jer su stariji (napisani su jezik je dobio svoju jezičku fizionomiju., 820/1417-18) od onih iz Geografije i koju sve do danas, uglavnom,. nije iz­ Ziubdatu-t-tawarib-a, iako je ,I ove re­ mijenio, a njegova gramatika sve do · digovao sam Haifiz Abru (prve 823/1420, najnovijeg doba samo je djelomično i a druge 830/1426-27). nedovoljnu obl"'ađdvana. AnlalirziTajuć.r·. Radi lakšeg razwrnijevanja perzij­ stanje perzijskog jezika iz raznih aspe­ skog .teksta doneseni su abecedni in­ kata, autor je osjetio potrebu da napiše" deksi ,i to: indeks rm ena ličnosti, ple­ standardnu gramatiku svoga jezika i to·· mena i dinastija (str. 48-61); indeks na osnovu jeZične građe iz· klasi<čni!h geografskih i etnografskih naziva (str. djela perzijskih ,pisaca. Kako je autor · 62-71), te indeks riječi i tehničkih iz­ o2lbiljno shvatio svoj zadatak dO'Voljno·• mza sa prijevodom na francuski jezik je, kaže u predgovoru njegov·sin Ruk-­ (72-109). Naj.zad, donesena je hrono­ nuddin Humajun Ferruh, istaći da je· loška tablica (str. 110-111) u kojoj su kao :primjere citimo ·blizu 7.000 stihova premaiČtmati hid~r\ijsilti datum'i, koji do­ od 256 perzijskih klasičnih pjesni•ka. TO-e laze u O\"im tetkstov·ima, u eW-opski ka­ je, dakle, posao koji je iziskivao ogrom­ lendar. Steta je što ove opuskule nisu no vrijeme, trud, ljubav i smisao za ovu., prevedene i na neki od evropskih jezi­ vrstu posla. Autor je posjedovao sve te·• ka, jer OIVako SiU pa:dsilupaČIIle samo uslove u dovoljnoj mjeri i pokazao ih • onima koji poznaju perzijski jezik. u ovom djelu.

Salih Trako Djelo je, kako isUče pisac, rađeno·· po uzoru na engleska i francuska djela · ove vrste. U njemu su sabrana sva gra- ·· A!bdurrahim Hu:majun Ferruh, De­ matička i sintaktička pravila perzijskog. sturi gamii zebani farsi, Teheran 1337. jezika da bi tako, obrađeno cjelovito,.. (1959), str. 31 + 1142. moglo da posluži i kao građa za izradu: školskih udžbenika ovog jezika. Ovo djelo je rezultat 38-godišnjeg Kako je autor išao u detalje vidi se·· rada na ispitivanju, proučavanju i sre­ na primjer po tome što je u klasiftka-· đivanju gramatike penzijskog jezika. ciji imena našao više od 150 vrsta ime-­ .Sama ta činjenka sasvil)n jasno govori nica, ·.:preko 30 . vrsta pridjeva, itd.

413

:zavanja od osnivanja univerziteta matičkih i semantičkih kategorija, iza-·­ {1286) do modernog doba; organizacija fet konsrtmukc'i:,ju dlbd.) i krrutice. nastavnih ustanova od početka islama Leksička materija je složena u tri do savremenog doba; ismailijsko i mi­ stupca prema perzijskom alfabetu ova­ stično (sufijska) obrazovanje i odgoj; ko: svaka samostalna riječ ili kovanica.· udio Irana u opštem svjetskom odgoju (bilo složeniaa bilo !Wvedendca) od :r.ije- · i obrazovanju i, najzad, organizacija Oi .kioja je nosilac osnovnog značenja modernog odgoja i obrazovanja u Ira­ navedena je u zasebnOiffi pasusu, i to· nu. ovim redom: na prvom mjestu stoji Na strani 478-479 donesen je tabe­ određena riječ; dza riječi slijedi njena larni pregled svih vrsta iranskih pro­ tvansikripcija u uglastim zagradama; svjetnih ustanova u 1338. (1960) godini zatim, ako se radi o arapskDj riječi čija množina dolazi u perzijskom, navedena sa statističkim .podacima o broju škola, je i množina sa transikripcijom; zatim učenika, studenata i nastavnog osoblja. Od strane 480 do kraja knjige nalazi slijedi značenje il.'iječd na ruskom jezi­ ku; iza tog slijedi složeni glagol (ako se se spisak istočnih i evropskih izvora kojim se autor služio, zatim indeksi radi o glagolu) ili izafet konstrukcija (ako je u pitanju ime) perzijska ili ličnih rimena, imena ponodica :i plemena, književnih djela i geografskih naziva. arapska bez transkripcije ako ta riječ · Osim toga djelo je opremljeno i sa pet dolazi u izafetu uopće. Pred izafet kon­ geografskih karata i 71-om fotografi­ strukcijom stoji jedna ili više zvjezdica jom iz stare i novije kulturne istorije koje ukazuju na broj izafeta ako se · Irana. radi o izafetskom nizu. Po tome se ta­ Salih Trako kođer zna da je u pitanju izafet kon-· strukcija a ne složenica. Gramatičke kategorije označene su · B. V. Mii1ler, Persidsko-ruskij slo­ masnim arapskim brojkama, dok su var', Izdanie tretje, reprocliucirovano so različita značenja (na ruskom) Dznače­ vtorogo izdanija 1953. g., okolo 35.000 na običnim arapskim ciframa. Homo­ slov s priloženiem grammatičeskogo nimi su napisani kao zasebne riječi i očerka, sostavlennogo kandidatom filo­ označeni rimskim brojkama. logičeskih nauk V. S. Rastorguevoj, Ovo je rječnik modernog perzijskog Moskva 1960, str. I-VIII + 1-668. jezika, i to mu je prvenstvena namjena. Međutim, on može dobro da posluži i Prvo izdanje ovog rječnika, koje je za čitanje klasičnih tekstova, obZiirom izašlo u MĐskvi 1950. godine ti sadrža• da se savremeni perzijski jezik nije valo oko 28.000 riječi, brzo se raspro­ mnogo udaljio od klasičnog. Osim toga dalo. Zatim je 1953. g. izašlo drugo, uz mnoge riječi pored novog ubilježeno znat!mo do,punjeno, tako da đe brod riječi je i starije značenje. iznosio oko 35.000. I to izdanje je vrl0 Budući da kod nas nema ni jednog brzo raspačano, te se pojavilo i ovo rječnika za moderni perztijski jezik i treće, ikoje se ne razlikuje od drugog. budući da je ovaj rječnik pisan na ru­ RazLog da je ttako brzo došlo do ke­ skom jeziku pristupačnom širem krugu ćeg :i!zJdanja Dvog rječnika leži u po­ intelektualaca, to je on dobro došao jačanom interesovanju za perzijskti je­ svima koji bi željeli da izučavaju per­ zik i njegovo izučavanje kako u SSSR-u zijski jezik. tako i van ove zemlje. Tomu je dobrim Rječniku je dodata kratka gramati­ dijelom doprinijela i vrijednost ovog ka perzijskog jezika od V. S. Rastor­ rječni:ka. gueva (str. 615-668) koja sadrži fone­ Iza uvoda pisac je dao uputstvo za tiku, ortografiju, morfologiju i sintak­ (lvojinu i množinu, razlikovanje gra- su. Uz to se nalaze i dva dodatka od il4

~Kojih prvi govori o rječničkom sastavu 'Ali Ibn Mul:lammad al-Qumi, zvani s posebnim osvrtom na arapske ele­

:skog i stvarnog stila je vrlo teško. Pre­ s>klih SraiV"J)emelllika XVI i XVII Vijeka ma tome pisac je pokušao da prevod o Srbijri o onov.Temenod Turrskod. bude jasniji od originala. Ispod prevo­ Pos1ije kratke bilješke izdavača u da date su primjedbe i objašnjenja, klojOij je i:z1ožen ailj i namjena ove nove ]mja se ndnose na prevod. Na kraju je klolekoije Građe za istoriju Beograda, dat sam tekst hr.onike Sams al-I;Iusn u donesen je Predgovor R. Sama11d:?Jića, u faksimilima iz rukopisa Lala Ismail kome je dat ;presjek i ocjena dosada­ Efendine biblioteke bez ispravki pogre­ šnjeg :rada na izdavanju i 'Obradi za­ šaka. padnih putoplirsa kod nas. Uka;zujućd na Sadržaj hronike počinje sa povrat­ zna·ČR!j ovlih d:zvora i njrihovu bnojrnorsrt, kom Timura 1404. god. sa višegodišnjeg arutor istriče ne01ph0idlllost njiho,vrog i~da­ pohoda kojim je potčinio Siriju, Meso­ v.anja i :p!I1oučavanja pa kaže: >>Objra:v­ potamiju i veliki dio Male Azije. Op­ lji,vanje puto;pfsa, i sta1rlh li nov:ih, nije ši,rni pr,ikazi Timurovth pobjeda su ma­ samo naučni zahtev nego li qpšta kul­ terijal rit koga je sačinjena ova hronika turna potreba«. Intsistimajuć!i p11i tom, ,Imja, kako se to ističe, ne samo da .sasvi1m roprravdano, na šiiri:m zahvatima, pruža jasnu sliku događa1a dotičnog a:utor upozorava »da se istortija Južnih perioda, nego je i ključ za razumijeva­ S1orvena pod Turcima ne može ni shva­ nje kasnijeg političkog razvoja. titi ni obr.ardi'ti bez naddubljeg ulaženja Na klraju djela da:ta je Hteratura i u pr.o,bleme Tu,Dske ka·o ceUne«. D Za1lim. slijede prevodi odaibra!I1ih !lli m autora i redaiktora ovog,a dje1a. tekstova tih p1s.aca lk!oji se odnose na ćija sadržilna, ,mompoz;icija i oib~rada ja­ Beograd i Srbiju (109-270), pa prervodn sno 'svjedoill o njegov,om t~elijlirtlom. tekstova kio}i se odnose na T.ursku kao poznavanju one građe i dubolrom po­ cjelinu (271-351). PoslliJe toga SOO[)­ niirranju u njene taljne. Koliikio se pDof .. šteni su isti tekstovi u francuskQiffi ori­ Samardžiić tnuđito da ne iSIPuS!ti: n~jednu. ginalu (353-596). važnu pojedinos:t, vidi se j.as.no iz mno­ Tu su odabran€ [ unesene, pnije gobl'IOjillih v.ažlllih :llragrrnena~ta ki01j1i nisu svega, one vli.jestd Jir:ancusk~h savreme­ moghl dobLtii posebno mjesto u krllj,izi,.. nika koje neposrednlo goVJOII"e o Beo­ pa su saqpštellli u učemdim klomentarLma. gradu đ. Snblij:i, i oo taJim da su zabilje­ koji prate tekstove S[)'i!sa i obuhvataju: ške očevrldaca unij·ete bez obz;ira na punLh 125 str.ani·ca siJtnog sLoga (str .. boga1tstwo i vjooodostojl!l!OSit podataka 599-724). kioje pružaju, diolk je iz memoarn i hvo­ SVIa građa SaJOpštena je po svmc niJim iz;abii"alliO OđlJO što đe rj€ČU1tdje kao pravilldma sawemene nauke d polt'eđ. iz'V'OI". ogna!lličenja koja su autOII"U nametalii Svjestan Člill1jem.ce da se ži:vot našeg usJovrl izdanja. naroda pod turslloom. v1adavmom ne Daleko bi nas odveo .svakii [p