SVEU ČILIŠTE U SPLITU SVEU ČILIŠNI ODJEL ZA STUDIJE MORA

DETALJNI IZVEDBENI NASTAVNI PLANOVI

PREDDIPLOMSKI STUDIJ BIOLOGIJA I EKOLOGIJA MORA

Naziv predmeta OP ĆA KEMIJA Kod predmeta SMB101 Satnica predmeta 45/30/30 (P/S/V) ECTS 8 (5 - predavanja, seminari, konzultacije, samostalno u čenje i 3- laboratorijske vježbe, (uz obrazloženje) kolokviji) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar I. godina / I. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Slobodan Brini ć, izvanredni profesor Voditelj - voditelj seminara: doc. dr. sc. Marijo Buzuk vježbi/seminara - voditelj vježbi: Nives Vladislavi ć, dipl. ing., asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Poha đanjem predmeta Op ća kemija studenti će se upoznati sa temeljnim kemijskim zakonitostima i principima. Savladat će kemijsku nomenklaturu i upoznati se sa osnovama laboratorijskog rada. Razviti će sposobnost kriti čkog razmišljanja o eksperimentima provedenim u laboratoriju i uklju čenosti kemije u svakodnevni život. Nastava iz kolegija Op ća kemija odvija se kroz predavanja, seminare i vježbe. Svi oblici nastave su obavezni. Da bi student dobio potpis iz kolegija, a koji mu je nužan za polaganje ispita treba zadovoljiti slijede će uvjete: • prisutnost predavanjima (minimalno 10 predavanja), • prisutnost seminarima (minimalno 10 seminara), • odra đene vježbe (100% iznos). Da bi student mogao pristupiti izvo đenju pojedine vježbe prethodno mora položiti kolokvij iz gradiva vježbe. Kolokvij može biti pismeni ili usmeni. Bez položenog kolokvija nije mogu će pristupiti izvo đenju vježbe. Vježbe koje nisu odra đene u dogovorenim terminima nadokna đuju se na kraju semestra. Mogu će je nadoknaditi dvije vježbe. Tijekom semestra student zbog opravdanog razloga (bolest – opravdava se lije čni čkom potvrdom) može izostati maksimalno sa dvije vježbe. Vježbe koje je student izostao nadokna đuju se na kraju semestra. Popis obavezne literature 1. Filipovi ć, S. Lipanovi ć, 1995. Op ća i anorganska kemija 1. i 2. dio, Školska knjiga, Zagreb. 2. B. Peri ć, Kemijsko ra čunanje, HDKI/Kemija u industriji, Zagreb, 2006. 3. M. Sikirica, 2001. Stehiometrija, Školska knjiga, Zagreb. 4. Vježbe iz op će i anorganske kemije I. Interna skripta, 2004. Kemijsko - tehnološki fakultet u Splitu, Split. Popis izborne literature 1. R. Chang, Chemistry, McGraw-Hill, Inc., New York, 1991. 2. J. W. Hill, R. H. Petrucci, General Chemistry, Prentice-Hall, New Jersey, 2002. 3. J. C. Kotz, P. Treichel Jr., Chemistry & Chemistry reactivity, Sounders College Publishing, New York, 1999. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Uvod - Prirodne znanosti i kemija. Mjerne jedinice i mjerenje. Klasifikacija materije. Čiste tvari. Rastavljanje tvari na čiste tvari. Svojstva čistih tvari. Vrste čistih tvari, atom i kemijski element. Ishod u čenja: Ponoviti definicije mjernih jedinica, decimalne jedinice. Upoznati podjelu tvari i na čine njihovog rastavljanja. Usvojiti razlike izme đu pojmova mase i težine. Predavanje 2. Svojstva čistih tvari, fizi čka i kemijska svojstva. Atom i kemijski element. Kemijski simboli elemenata. Zakoni kemijskog spajanja po masi i volumenu. Atomska teorija - od ranih ideja do Johna Daltona. Avogadrova hipoteza. Ishod u čenja: Znati razlikovati fizi čka i kemijska svojstva tvari, intenzivna i ekstenzivna svojstva. Znati definirati zakone kemijskog spajanja po masi. Upoznavanje s razlozima uvo đenja i povijesne definicije atoma i relativne atomske mase. Objasniti Gay-Lussacov zakon spojnih volumena pomo ću kojeg je Avogadro uveo pojam molekula. Predavanje 3. Otkri će strukture atoma. Otkri će rendgenskih zraka i radioaktivnosti. Rutherfordov model atoma. Rendgenske zrake i struktura kristala. Braggova jednadžba. Izotopi i struktura atomske jezgre. Ishod u čenja: Ponašanje nabijene čestice u elektri čnom i magnetnom polju. Elektron i na čin otkri ća njegovog naboja i mase. Objašnjenje radioaktivnosti. Otkri će atomske jezgre i protona. Objašnjnje strukture atomske jezgre i izotopa. Predavanje 4. Struktura čistih tvari. Atomska struktura čistih tvari. Tipovi kristalnih sustava i karakteristike kristala. Kubi čni kristalni sustav. Molekulska struktura čistih tvari. Priroda plina. Priroda teku ćine. Pojam temperature. Kineti čka teorija plinova. Ishod u čenja: Poznavanje kristalnih sustava. Teseralni kristalni sustav. Agregatna stanja tvari i temperatura. Predavanje 5. Plinski zakoni i jednadžba stanja idealnog plina. Realni plinovi. Relativna atomske i molekulske mase. Metode odre đivanja relativnih atomskih (Dulong-Petitova metoda, difrakcija rendgenskih zraka, spektrograf masa) i molekulskih masa (iz gusto će plina, metodom Victora Mayera, Hoffmanova metoda). Periodni sustav elemenata i periodni zakon. Ishod u čenja: Definirati varijable koje opisuju stanje plina. Objasniti Boyle Mariottov zakon i Charles Guy lissacov zakon te jednadžbu stanja idealnog plina. razlika izme đu realnih i idealnih plinova. Predavanje 6. Elektronska struktura atoma - Bohrov model atoma, kvantni brojevi. Kvantna teorija i elektronska struktura atoma. Atomske orbitale. Ishod u čenja: Objasniti spektar elektromagnetskog zra čenja. Uzroci apsorpcije i emisije zra čenja. Objasniti Planckovu jednadžbu energije i zra čenja. Objasniti fotoelektri čni efekt i Einsteinovu fotoelektri čnu jednadžbu. Objasniti Bohrov model atoma vodika i rješenje modela. Predavanje 7. Periodi čna klasifikacija elemenata i periodni sustav. Periodi čne promjene fizikalnih osobina. Atomski radijus. Energija ionizacije. Elektronski afinitet. Elektronegativnost. Ishod u čenja: Objasniti današnji periodni sustav elemenata i njihovu elektronsku strukturu. Predavanje 8. Kemijska veza i struktura molekula - Elektronska teorija valencije, ionski i kovalentni spojevi. Elektronegativnost i stupanj oksidacije. Pisanje Lewisovih struktura i pravilo okteta. Formalni naboji. Izuzeci od pravila okteta. VSEPR model i geometrija molekule. Ishod u čenja: Objasniti pojam valencije atoma elemenata. Objasniti uzroke ispajanja atoma elemenata. Objasniti uzroke nastajanja ionske veze i svojstava ionskih spojeva. Predavanje 9. Karakteristike veze. Teorija valentne veze i teorija molekulskih orbitala.. Ishod u čenja: Objasniti kako nastaje kovalentna veza. Razlika izme đu teorije valentne veze i teorije molekulskih orbitala. Predavanje 10. Me đumolekularne sile. Dipolni moment, Van der Waalsove i Londonove sile, vodikova veza. Struktura i osobine teku ćina i krutina. Fizikalne osobine otopina. Vrste otopina. Izražavanje koncentracije. Ishod u čenja: Objasniti vrste me đumolekulskih sila i zbog čega one nastaju. Objasniti što su to otopine. Navesti vrste otopina. Navesti na čine izražavanja koncentracija. Predavanje 11. Otopine teku ćina u teku ćinama. Otopine krutina u teku ćinama. Otopine plinova u teku ćinama. Utjecaj temperature na topljivost. Utjecaj tlaka na topljivost plinova. Koligativne osobine otopina neelektrolita i koligativne osobine otopina elektrolita. Ishod u čenja: Objasniti razloge otapanja ionskih spojeva. Objasniti ovisnost otapanja o toplini i Le Chatellierov princip. Predavanje 12. Kemijske reakcije - vrste kemijskih reakcija, redoks reakcije, reakcije kompleksa (protoliti čke reakcije i reakcije taloženja i otapanja), složene reakcije. Ishod u čenja: Objasniti redoks reakcije. Razumijeti što su oksidacijska, a što redukcijska sredstva. Objasnit kako nastaju reakcije otapanja i taloženja. Predavanje 13. Kemijska kinetika, brzina reakcije, mehanizam reakcije, energija aktivacije. Kemijska ravnoteža - Pojam ravnoteže, kemijska ravnoteža i konstanta kemijske ravnoteže. Faktori koji utje ču na kemijsku ravnotežu. Ishod u čenja: Objasniti endotermne i egzotermne reakcije. Objasniti što je energija aktivacije i kako na nju djeluju katalizatori. Navesti o čemu ovisi brzina kemijske rekcije. Predavanje 14. Ravnoteže u homogenim i heterogenim sustavima. Ishod u čenja: Objasniti kada u reakcijama nastaje stanje ravnoteže. Navesti i objasniti zakon kemijske ravnoteže. Objasniti utjecaj temperature na kemijsku ravnotežu. Predavanje 15. Ravnoteže u otopinama elektrolita - ravnoteže u otopinama kiselina i baza, ravnoteže u otopinama kompleksa, ravnoteže izme đu otopine i neotopljenog kristala, redoks ravnoteže Ishod u čenja: Objasniti ravnotežu u otopinama elektrolita. Ionski produkt vode, pH.

Seminar 1. Stupanj oksidacije: Definicija, pravila za odre đivanje stupnja oksidacije atoma, iona, molekula. Primjeri i uvježbavanje. Ishod u čenja: Odrediti stupanj oksidacije atoma, iona i molekule. Seminar 2. Nomenklatura anorganske kemije. Nazivi monoatomnih kationa. Nazivi monoatomnih aniona. Nazivi poliatomnih kationa. Nazivi poliatomnih aniona. Nazivi liganada. Nazivi kompleksniih iona. Nazivi oksokiselina i njihovih soli. Ishod u čenja: Pravila za imenovanje anorganskih iona i spojeva Seminar 3. Uvježbavanje naziva anorganskih spojeva. Ishod u čenja: Ispravno imenovati ion i spoj. Na osnovu imena napisati formulu. Seminar 4. Uravnotežavanje kemijskih jednadžbi. Redoks jednadžbe Ishod u čenja: Uz pomo ć parcijalnih redoks jednadžbi uravnotežiti redoks jednadžbu. Seminar 5. Uvježbavanje pisanja redoks jednadžbi. Ishod u čenja: Uz pomo ć parcijalnih redoks jednadžbi uravnotežiti redoks jednadžbu. Seminar 6. Stehiometrija: Kvalitativni i kvantitativni odnosi kod kemijskih reakcija. Molna metoda. Ishod u čenja: Izra čunati odnose izme đu reaktanata i produkata. Seminar 7. Stehiometrija: Kvantitativni odnosi. Iskorištenje kod kemijskih reakcija i procesa: mjerodavni reaktant, reaktant u suvišku, teorijska koli čina reaktanta, teorijska koli čina produkta, iskorištenje, gubitci. Ishod u čenja: Izra čunati potrebne koli čine reaktanata za dobivanje odre đene koli čine produkata. Izra čunati koli činu nastalih produkata uz zadane gubitke. Seminar 8. Stehiometrija: Volumen i masa u kemijskim reakcijama. Ishod u čenja: Za reakcije u kojima sudjeluju plinovi i otopine izra čunati potrebne koli čine reaktanata i ili nastale produkte. Seminar 9. Elektronska konfiguracija atoma i iona Ishod u čenja: Napisati elektronske konfiguracije izoliranih atoma i iona. Odrediti koji ion ima stabilnu elektronsku konfiguraciju. Seminar 10. Lewisove strukturne formule Ishod u čenja: Pravila za pisanje Lewisovih strukturnih formula. Na osnovu pravila crtanje Lewisovih strukturnih formula odabranih iona i spojeva. Seminar 11. Elektronske strukturne formule Ishod u čenja: Polaze ći od Lewisove strukturne formule napisati elektronsku strukturnu formulu. Pretpostaviti hibridizaciju i objasniti veze koje nastaju. Seminar 12. Kemijska ravnoteža u homogenim i heterogenim sustavima Ishod u čenja: Napisati izraz za konstantu ravnoteže. Odrediti utjecaj dodatka reaktanta ili produkta na ravnotežu. Seminar 13. Kemijska ravnoteža u otopinama elektrolita. Ishod u čenja: Izra čunati pH otopine elektrolita. Ravnoteža u otopinama baza i kiselina.

Vježba 1. Osnovna pravila laboratorijskog rada, Mjere opreza i zaštite u laboratoriju, Osnovni laboratorijski pribor. Pranje, čiš ćenje i sušenje laboratorijskog posu đa. Osnovne laboratorijske operacije. kemikalije i postupanje s njima. Rastavljanje tvari na čiste tvari. Rastavljanje heterogenih smjesa Rastavljanje homogenih smjesa Ishod u čenja: Poznavanje mjera opreza i rada u laboratoriju. Rad s laboratorijskim posu đem i priborom. Mjerenje volumena kapljevina. Vaganje. Odre đivanje gusto će tvari Vježba 2. Rastavljanje tvari na čiste tvari , Rastavljanje heterogenih tvari, Sedimentiranje, dekantiranje, centrifugiranje, Filtriranje na obi čno složeni filter papir, Filtriranje na naborani filter papir, Filtriranje na filtar-papiru u Büchnerovom lijevku, Destilacija i frakcijska destilacija, Sublimacija joda. Ekstrakcija joda iz vodene otopine Ishod u čenja: Poznavanje postupaka za odjeljivanje heterogenih i homogenih tvari. razlikovanje homogenih i heterogenih tvari. Vježba 3. Fizi čke i kemijske promjene, Zakon o održanju težine, Gay-Lussacov zakon spojenih volumena, Vježba s modelima jedini čnih ćelija, Odre đivanje relativne atomske mase cinka Zn, Odre đivanje empirijske formule bakrova klorida. Ishod u čenja: Razlikovanje fizi čkih od kemijskih promjena. Dakaz zakona o održanju težine i Guy-Lussacovog zakona. Kubi čni kristalni sustav i ra čunanje broja atoma koji pripadaju pojedinoj jedini čnoj ćeliji. Definicija realtivne atomske mase i odre đivanje relativne atomske mase cinka Zn. Definicija i odre đivanje empirijske fomule. Vježba 4. Plinski zakoni: Odre đivanje molarnog volumena kisika, Boyle-Mariotteov zakon, Charles-Gay Lussacov zakon, Ovisnost tlaka o temperaturi kod plinova. Ishod u čenja: Definiranje i dokaz plinskih zakona. Grafi čka ilustracija plinskih zakona. Vježba 5. Otopine i njihova svojstva. Na čini izražavanja koncentracija. Priprema otopine zadane koncentracije. Otopine kapljevina u kapljevinama. Otopine plinova u kapljevinama. Ovisnost topljivosti o prirodi (strukturi) tvari. Ovisnost topljivosti o temperaturi. Otapanje kapljevina u kapljevinama. Otapanje plinova u kapljevinama. Henryjev zakon. Odre đivanje molarne mase metodom sniženja ledišta. Ilustracija elektrolitske disocijacije. Ilustracija putovanja iona prema elektrodama. Elektri čna vodljivost otopina. Redoks-reakcija sumpora i kisika. Redoks reakcija razrije đene duši čne kiseline i otopine željezova(II) sulfata. Reakcija raspadanja i nastajanja kompleksa. Reakcija supstitucije liganada. Protolitička reakcija (kiselinsko-bazna titracija). Ishod u čenja: Definiranje otopina i na čina izražavanja koncentracija. Priprava otopine zadane koncentracije. Poznavanje elektrolita i odre đivanje jakosti elektrolita. Vrste kemijskih reakcija. Kiselinsko-bazna titracija. Vježba 6. Kemijska kinetika, Utjecaj koncentracije reaktanata na brzinu kemijske reakcije. Utjecaj temperature na brzinu kemijske reakcije. Utjecaj katalizatora na brzinu kemijske reakcije. Ravnoteže u otopinama elektrolita. Pomicanje kemijske ravnoteže. Odre đivanje konstante disocijacije kiselina, Ka. Odre đivanje pH: Približno odre đivanje vrijednosti pH pomo ću indikatora, Odre đivanje vrijednosti pH pomo ću Vernierovog pH senzora. Elektroliza - Odre đivanje Faradayeve konstante. Elektromotorna sila galvanskog članka - Daniellov članak. Ishod u čenja: Poznavanje utjecaja koncentracije reaktanata, temperature, katalizatora na brzinu kemijske reakcije. Definicija i odre đivanje pH. Kisele i bazne otopine. Faradayevi zakoni, Odre đivanje elektromotorne sile članka. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Polaganje ispita putem testova: Ispit iz kolegija Zavoda mogu će je polagati putem testova tijekom semestra. Pismeni testovi obuhva ćaju gradivo izneseno na predavanjima, seminarima i vježbama. Pismeni testovi se ocjenjuju na slijede ći na čin: To čno riješeno više od 55% - oslobo đen pismenog ispita To čno riješeno od 60 % - oslobo đen pismenog i usmenog -dovoljan To čno riješeno od 70 % - oslobo đen pismenog i usmenog - dobar To čno riješeno od 80 % - oslobo đen pismenog i usmenog - vrlo dobar To čno riješeno od 90 % - oslobo đen pismenog i usmenog – izvrstan Potrebno je položiti sve testove da bi se položio ispit. Student koji nije zadovoljio na nekom od testova taj dio gradiva polaže pismeno i usmeno. Polaganje ispita: Student koji dobije potpis iz kolegija Op ća kemija može pristupiti polaganju ispita. Ispit se sastoji od pismenog i usmenog dijela ispita. Da bi student pristupio usmenom dijelu ispita prethodno mora položiti pismeni dio ispita. Pismeni dio ispita traje 2 sata. Pismeni dio ispita ocjenjuje se na slijede ći na čin: To čno riješeno više od 55% - dovoljan To čno riješeno više od 70 % - dobar To čno riješeno više od 80 % - vrlo dobar To čno riješeno više od 90 % - izvrstan Nakon pismenog ispita na oglasnoj plo či Zavoda biti će oglašeni rezultati ispita, vrijeme kada studenti koji nisu položili pismeni dio ispita mogu pogledati zada će, te raspored polaganja usmenog ispita za studente koji su stekli to pravo. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Obavijesti studentima nalaze se na oglasnoj plo či Zavoda za op ću i anorgansku kemiju, Teslina 10/IV ispred sobe broj 8. Obavijesti studentima se objavljuju i na web stranicama Zavoda. Sve potrebne informacije o Zavodu, djelatnicima zavoda, nastavnim planovima i programima koje izvode djelatnici Zavoda nalaze se na web adresi: http://www.ktf- split.hr/zoak/.Tamo su navedene i adrese elektronske pošte nastavnika.

Naziv predmeta BIOLOGIJA STANICE Kod predmeta SMB102 Satnica predmeta 30/0/45 (P/S/V) ECTS 5 (3 - predavanja, samostalno u čenje i 2 - laboratorijske vježbe, kolokviji) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar I. godina / I. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski i engleski drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Nada Bezi ć, redoviti profesor Voditelj vježbi Marija Nazli ć, stru čni suradnik O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Evolucija stanice, te organizacijski principi gra đe stanice. Simbiotska teorija o porijeklu plasta, mitohondrija i postanku eucite. Gra đa biomembrana i na čini transporta kroz membranu. Stani čna jezgra, DNA molekula, kemijska gra đa te njena organizacija. RNA molekule u stanici i njhove funkcije. Gra đa i funkcija jezgrice. Tipovi, sastav i gra đa ribosoma. Centralna dogma biologije - sinteza proteina. Endoplazmatski retikulum i Golgijev aparat. Plastidi - kloroplasti submikroskopska gra đa, fotosinteza. Mitohondriji, submikroskopska gra đa i metabolizam. Peroksisomi i njhova metaboli čka uloga. Citoskelet i stani čna gibanja. Stani čni cilus. Kromosomi, gra đa te gibanje za vrijeme diobe. Tipovi mitoza i princip diobe. Mejoza, oogeneza i spermatogeneza te oplodnja. Diferecijacija i proliferacija stanica. Jacob- Monod model regulacije gena. Apoptoza, uzroci starenja i smrt stanice. Tumori, uzroci i vrste. Cilj ovog kolegija je upoznavanje studenata s gra đom biljne i životinjske stanice i funkcijom njenih struktura do molekularne razine. Nastava je organizirana kroz predavanja i prakti čne vježbe te konzultacije. Osim udžbenika na hrvatskom jeziku studenti imaju web prezentaciju te upute u obliku skripte za poha đanje vježbi. Studenti su obavezni u 100% realizaciji prisustvovati predavanjima i vježbama. Popis obavezne literature 1. G. M. Cooper, Stanica: molekularni pristup, Medicinska naklada, Zagreb, 2004. Popis izborne literature 2. B. Alberts, D. Bray, J. Lewis, M. Raff, K. Roberts, J. Watson: Molecular Biology of the Cell, Garland Publishing, Inc., New York, London, 1994. 3. M. W. Berns: Stanica, Školska knjiga, Zagreb, 1997. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Uvod, evolucija stanice Ishodi u čenja: Osnovne karakteristike živih organizama. Nastanak i karakteristike prve stanice. Vremenska skala evolucije živih organizama, evolucija metabolizma, te eksperimentalni dokazi evolucije. Razvoj biljnog i životinjskog svijeta u odnosu na viruse. Usporedba biljne i životinjske stanice i tkiva. Predavanje 2. Teorija endosimbioze, gra đa biomembrana – lipidi Ishodi u čenja: Evolucija stanice – teorija endosimbioze nastanka eukariota. Eksperimentalne metode u istraživanjima u biologiji stanice. Op će karakteristike biomembrana i stani čnih stijenki. Lipidni dio membrane, fosfolipidi, kolesterol i glikolipidi. Predavanje 3. Membrana - proteini i transporti kroz membranu Ishodi u čenja: Tipovi membranskih proteina. Modeli memrane – odnos lipida i proteina. Me đudjelovanje membrana. Na čin povezivanje stanica koje imaju celuloznu stani čnu stijenku. Prolaz tvari kroz membranu: pasivni transport, olakšana difuzija i aktivni transport. Ionski gradijent i membranski potencijal. Otpuštanje neurotransmitera na sinapsi. Tipovi fagocitoze i pinocitoze. Sortiranje tvari u endosomu. Predavanje 4. Stani čna jezgra, jezgrica, DNA i RNA Ishodi u čenja: Nukleoplazma te jezgrin kromatin. Jezgrina ovojnica, jezgrina pora i nuklearna lamina. Gra đa i funkcija jezgrice. Uloga jezgre i jezgrice u toku diobe stanice. Gra đa i semikonzervativna replikacija DNA. Odnos broja i veli čine genoma nekih zna čajnijih organizama. Kromosomi, kromatin i nukleosom. Položaj i zna čenje histonskih proteina. Interfazni kromatin i domena kromatinske petlje. Predavanje 5. Ribosomi. Centralna dogma biologije Ishodi u čenja: Gra đa, funkcija i tipovi ribosoma. Struktura i funkcija tRNA molekule. Sinteza proteina, transkripcija i translacija (inicijacija, elongacija i terminacija) kod prokariota i eukariota. Pregled translacije, geneti čki kod i zna čenje polisoma. Vezani geni i proteini te veli čina genoma. Uloga i zna čenje introna i egsona u teorijama evolucije. Predavanje 6 . Endoplazmatski retikulum Ishodi u čenja: Struktura i vrste endoplazmatskog retikuluma. Hrapavi endoplazmatski retikulum, sekrecijski put, razvrstavanje proteina, kotranslacijski i posttranslacijski prijenos sekrecijskih proteina u ER. Topologija sekrecijskog puta i ugradnja proteina u membranu ER-a. Glatki ER i na čini sinteze fosfolipida. Zna čenje flipaze te kolesterola i ceramida. Vezikularni transport iz ER-a u Golgijev aparat. Povratak proteina koji djeluju u ER-u. Predavanje 7. Golgijev aparat i lizosomi Ishodi u čenja: Struktura i funkcija Golgijevog aparata. Sinteza sfingomijelina i glikolipida u G. aparatu. Lizosomi – fagocitoza i autofagija. Organizacija lizosoma te endocitoza i njihov nastanak. Lizosomske bolesti. Predavanje 8. Mitohondrij – gra đa i funkcija – disanje Ishodi u čenja: Bioenegetika i metabolizam. Mitohondrij strukturalno, zna čenje genoma, te njegova metaboli čka aktivnost. Održavanje protonskog gradijenta, transport metabolita kroz unutrašnju membranu mitohondija i uloga ATP- sintetaze. Na čini transporta proteina u matriks mitohondrija i zna čenje kardiolipina. Predavanje 9. Kloroplasti – gra đa i funkcija – fotosinteza. Peroksisomi – uloga u metabolizmu Ishodi u čenja: Struktura kloroplasta i zna čenje genoma. Usporedba kemiosmoti čkog stvaranja ATP-a u mitohondriju i kloroplastu. Unos proteina u stromu kloroplasta i dajlnji transport u tilakoidni lumen. Kromoplasti, etioplasti, leukoplasti, amiloplasti, te razvoji kloroplasta. Fotosinteza - reakcije na svjetlu – fotoliza vode, lan čane i kružne reakcije. Reakcije u tami – Calvinov ciklus. Zna čenje peroksisoma u biljnim i životinjskim stanicama - katalaza. Glioksisomi – glioksilatni ciklus. Uloga peroksisoma u respiraciji. Nastanak peroksisoma. Predavanje 10. Citoskelet i stani čna gibanja Ishodi u čenja: Formiranje aktinskhi filamenata i njihova organizacija. Na čin združivanja citoskeleta i stani čne membrane kod eritrocita. Struktura sarkomere, kontrakcija – združivanje tropomiozina i troponina. Izgradnja i vrste proteina intermedijarnih vlakana. Na čini pri čvrš ćenja intermedijarnih vlakana. Organizacija i nastanak mikrotubula. Centrosom, centriol i organizacija mikrotubula diobenog vretena. Oblikovanje mitoti čkog vretena. Organizacija mikrotubula u živ čanoj stanici. Gibanja mikrotubula u diobi i zna čenje kinetohore. Cilije, flagelumi i bazalna tijela. Predavanje 11. Stani čni ciklus, kromosomi Ishodi u čenja: Faze i regulacija stani čnog ciklusa. Faktori rasta i kontrolne to čke stani čnog ciklusa. Mehanizam zastoja u stani čnom ciklusu. Uloga proteina p53 u zaustavljanju stani čnog ciklusa. Regulacija napredovanja kroz stani čni ciklus i nadzor u G 2 –fazi kontrolne to čke. Veza kromatina i kromosoma. Struktura i tipovi kromosoma. Zna čenje centromere i telomera. Prokariotski, eukariotski te politeni kromosomi. Predavanje 12. Mitoza i tipovi mitoza Ishodi u čenja: Faze mitoze i mjesta djelovanja MPF-faktora. Razgradnja ciklina tijekom stani čnog ciklusa. Djelovanje proteoliti čkog sustava ciklusa B u toku anafaze. Citokineza animalnih i biljnih stanica. Predavanje 13. Mejoza, oogeneza i spermatogeneza Ishodi u čenja: Usporedba mitoze i mejoze. Profaza I prve mejoti čke diobe. Zna čenje tetrada, sinaptonemskog kompleksa i hijazme. Mejoza oocita kralježnjaka i usporedba s spermatogenezom. Identifikacija citotoksi čnog faktora. Predavanje 14. Oplodnja, diferecijacija i proliferacija stanica i regulacije gena – model operona 2+ Ishodi u čenja: Oplodnja – mobilizacija Ca pomo ću IP 3. Proliferacija stanica kroz embrionalni razvoj životinja (morula, blastula, gastrula) i biljaka (vanjski i unutrašnji utjecaj). Formiranje krvnih stanica iz mati čne stanice. Molekularna osnova naslje đivanja i model operona. Predavanje 15. Apoptoza, starenje i smrt stanice. Uzroci i vrste tumora. Ishodi u čenja: Uzroci i kategorije procesa starenja. Apoptoza – genetska kontrola te regulatori i efektori apoptoze. Vrste tumore, nastanak tumora i maligna alteracija. Kemijski i virusni uzroci nastanka tumora.

Vježba 1 . Mikroskop i mikroskopiranje (I dio) Ishodi u čenja: Upoznavanje dijelova i na čina rada svjetlosnog mikroskopa. Povezivanje valne teorije svjetlosti s nastankom slike u mikroskopu. Razumijevanje loma svjetlosti kroz okularnu i objektivnu le ću te povezivanje s orjentacijom slike koju daje mikroskop. Razumijevanje pojmova: vidni kut, stvarna i prividna veli čina predmeta, ukupno pove ćanje mikroskopa, numeri čka apertura, mo ć razlu čivanja mikroskopa. Upoznavanje postupka pravilnog mikroskopiranja. Upoznavanje s pravilnim na činom skiciranja i ozna čavanja promatranog objekta u bilježnicu Vježba 2 . Mikroskop i mikroskopiranje (II dio) Ishodi u čenja: Razumijevanje i svladavanje upotrebe imerzijskog objektiva. Razumijevanje loma svjetlosti u sredstvima opti čki razli čite gusto će izradom preparata i mikroskopiranjem mjehuri ća zraka i kapljice ulja u vodi. Upoznavanje s na činima pripreme preparata za mikroskopiranje. Svladavanje izrade nativnog preparata i histoloških prereza upotrebom žileta i mikroskopiranje nativnog preparata. Vježba 3 . Prokarioti Ishodi u čenja: Upoznavanje stani čne organizacije, karakteristika, metabolizma, načina diobe i raznolikosti arheja i eubakterija. Upoznavanje morfologije, bojanja i grupiranja bakterija pregledom mikrobioloških preparata. Upoznavanje osobitosti i raznolikosti cijanobakterija mikroskopiranjem nekoliko razli čitih predstavnika. Vježba 4 . Eukarioti Ishodi u čenja: Upoznavanje stani čne organizacije, na čina diobe i raznolikosti eukariotskih stanica uz usporedbu prokariotske i eukariotske stani čne organizacije. Upoznavanje plana stani čne organizacije jednostani čnih eukariota i eukariotskih stanica kao dijelova višestani čnog organizma. Upoznavanje jednostani čnih eukariota i njihovih osobitosti mikroskopiranjem papu čice, euglene, amebe, jednostani čnih zelenih algi te stanica kvasca. Vježba 5. Biljne stanice Ishodi u čenja: Upoznavanje biljnih stanica kao dijelova višestani čnog eukariotskog organizma. Usvajanje znanja o sli čnosti i razli čitosti biljne i animalne stanice. Upoznavanje osobitosti stani čne organizacije vezane uz funkciju mikroskopiranjem biljnih stanica iz pokožice crvenog luka, stanica pluta, stanica mehani čkog tkiva, stanica provodnog tkiva. Vježba 6 . Animalne stanice Ishodi u čenja: Upoznavanje animalnih stanica kao dijelova višestani čnog eukariotskog organizma. Upoznavanje osobitosti stani čne organizacije vezane uz specifi čnu funkciju mikroskopiranjem epitelnih stanica iz sluznice usne šupljine, miši ćnih, živ čanih i spolnih stanica. Vježba 7 . Stani čna jezgra i DNK Ishodi u čenja: Upoznavanje uloge i organizacije stani čne jezgre. Upoznavanje DNK kao nasljednog materijala u u stanicama organizama svih živih bi ća te na čina na koji je organizirana i smještena unutar stanice. Razumijevanje procesa replikacije i kondenzacije molekula DNK. Upoznavanje s osnovnim biološkim i kemijskim principima tehnika za izolaciju DNK koje se koriste u modernim laboratorijima uz postupak izolacije molekule DNK iz biljnog materijala metodom „uradi sam“. Vježba 8 . Stani čna stijenka i stani čna membrana Ishodi u čenja: Upoznavanje glavnih gra đevnih komponenti stani čne stijenke razli čitih vrsta stanica (bakterije, arheje, alge, gljive, biljke). Razumijevanje funkcije i građe stani čne stijenke biljne stanice uz mikroskopiranje stanične stijenke i jaži čnih kanala nakon bojanja klor-cink-jodom. Upoznavanje gra đe i propusnosti stani čne membrane. Upoznavnje s difuzijom razli čitih otopina u agarnom gelu. Razumijevanje uloge vakuole i turgorskog tlaka. Upoznavanje osmoze i indirektnog na čina dokazivanja stani čne membrane kroz plazmolizu i deplazmolizu u stanicama lista vrste Rhoeo discolor te promatranje eritrocita u otopinama razli čitog toniciteta. Vježba 9 . Plastidi Ishodi u čenja: Upoznavanje gra đe plastida, tipova plastida i pigmenata u plastidima. Upoznavanje smještaja i uloge plastida u stanici mikroskopiranjem kloroplasta, kromoplasta i leukoplasta u biljnim stanicama te izoliranih kloroplasta nakon izolacije kloroplasta iz špinata diferencijalnim centrifugiranjem. Upoznavanje kromatografskog razdvajanja pigmenata i spektofotometrijskog odre đivanja apsorpcijskog spektra klorofila. Vježba 10 . Produkti izlu čivanja biljnog protoplasta Ishodi u čenja: Upoznavanje produkata izmjene tvari u biljnoj stanici. Razumijevanje uloge i podjele ergasti čnih tvari na rezervne, gra đevne i otpadne. Upoznavanje rezervnih ergasti čnih tvari mikroskopiranjem škrobnih zrnaca iz gomolja krumpira. Upoznavanje razlike asimilacijskog i pri čuvnog škroba. Upoznavanje amiloze i amilopektina te reakcije s Lugolovom otopinom. Upoznavanje otpadnih ergasti čnih tvari mikroskopiranjem kristala kalcij-oksalata dihidrata iz peteljke begonije i kristala kalcij-oksalata monohidrata u stanicama lista tradeskancije. Vježba 11 . Feulgen-nuklealna reakcija na DNA i izrada preparata za istraživanje mitoze Ishodi u čenja: Upoznavanje citoloških metoda izradom preparata za istraživanje mitoze u vršcima korjen čića luka (Allium cepa ). Vježba 12 . Mitoza Ishodi u čenja Upoznavanje mitoze kao dijela stani čnog ciklusa eukariotskih stanica. Razumijevanje diploidnog i haploidnog broja kromosoma. Upoznavanje interfaze i faza mitoze mikroskopiranjem mitoze u vršku korijena crvenog luka. Razumijevanje funcije i formiranja diobenog vretena. Razumijevanje citokineze biljnih i animalnih stanica. Vježba 13 . Endomitoza i politeni kromosomi. C-mitoza. Oblik i gra đa kromosoma. Kromosomi čovjeka Ishodi u čenja: Upoznavanje endomitoze kroz izradu i mikroskopiranje preparata politenih kromosoma iz žlijezda slinovnica li činki vinske mušice. Upoznavanje uloge citostatika i C-mitoze. Upoznavanje morfologije kromosoma. Upoznavanje kariotipa, kariograma i kromosoma čovjeka. Vježba 14 . Izrada preparata za prou čavanje mejoze. Mejoza Ishodi u čenja: Upoznavanje citoloških metoda kroz izradu preparata za istraživanje mejoze u anterama vrste Gasteria sp. Razumijevanje mejoze i prepoznavanje faza mejoze na mikroskopskom preparatu. Vježba 15 . Crossing-over. Gametogeneza. Elektron-mikroskopske snimke razli čitih stani čnih struktura Ishodi u čenja: Razumijevanje zna čenja crossing-overa u mejozi. Upoznavanje spermatogeneze i oogeneze. Analiza elektron-mikroskopskih snimki razli čitih stanica i stani čnih struktura. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Ispit se polaže u toku slušanja kolegija kao pismeni i organiziran je kroz dva parcijalna testa. Položena oba parcijalna testa smatraju se i položenim ispitom. U ispitnim rokovima organiziraju se pismeni ispiti koji obuhva ćaju cjelokupno gradivo. Testovi se sastoje od četiri skupine pitanja. Navodimo primjer za svaku skupinu pitanja. I SKUPINA PITANJA Za prvu mejoti čku diobu nije točno da dolazi do: a) odvajanja homolognih kromosoma b) odvajanja kromatida svakog homologa c) sparivanja homologa d) spiralizacije kromosoma e) nestajanja jezgrine ovojnice Iza svakog od navedenih pitanja ili nepotpune tvrdnje slijedi pet ponu đenih odgovora ili dopuna tvrdnje. Odaberite jednu od pet mogu ćnosti i zaokružite slovo ispred odgovora kojeg ste odabrali kao to čan odgovor. Na svako pitanje se mora odgovoriti i to uvijek samo jednim odgovorom, odnosno smije se zaokružiti samo jedno slovo ispred odgovora. Za to čan odgovor na pitanje iz I skupine ostvaruje se 1 bod. II SKUPINA PITANJA Uve ćanu, realnu i obrnutu sliku objekta daje ______mikroskopa. U svakom navedenom pitanju na praznu crtu treba upisati pojam koji nedostaje. Za to čan odgovor na pitanje iz II skupine ostvaruje se 1 bod. III SKUPINA PITANJA Opišite aktivni transport na primjeru kalij-natrijeve membranske crpke! U ovoj skupini pitanja odgovara se sažetim i preciznim opisom traženog pojma/procesa u za to predvi đenom prostoru ispod svakog pitanja. Za to čan odgovor na pitanje iz III skupine ostvaruju se 3 boda. IV SKUPINA PITANJA Koju fazu mitoze prikazuje slijede ća slika:

______Na praznu crtu treba navesti što prikazuje slika. Za to čan odgovor na pitanje iz IV skupine ostvaruje se 1 bod.

Na svakom parcijalnom testu maksimalno se može ostvariti 60 bodova. Ocjenjivanje testa: 36 - 41 bod ocjenjuje se ocjenom dovoljan (2) 42 – 47 bodova ocjenjuje se ocjenom dobar (3) 48 - 53 boda ocjenjuje se ocjenom vrlo dobar (4) 54 - 60 bodova ocjenjuje se ocjenom odli čan (5) Student može pristupiti polaganju II parcijalnog testa uz ostvarenih minimalnih 36 bodova (60%) na prvom testu. Drugi parcijalni test boduje se na jednak na čin, te je potrebno minimalno 36 bodova za prolaznu ocjenu. Kona čna ocjena koja se upisuje u indeks je srednja vrijednost ocjene iz prvog i drugog parcijalnog testa. Ukoliko student ne ostvari minimum od 36 bodova na prvom ili drugom parcijalnom testu, u redovnom ispitnom roku piše pismeni ispit koji obuhva ća cjelokupno gradivo kolegija Biologija stanice. Pismeni ispit u ispitnom roku strukturno i na činom bodovanja odgovara parcijalnim ispitima. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)

Naziv predmeta OP ĆA ZOOLOGIJA Kod predmeta SMB103 Satnica predmeta 30/0/30 (P/S/V) ECTS 5 ECTS (2 za predavanja i laboratorijski rad: 60 sati; 3 za samostalno u čenje, rješavanje (uz obrazloženje) zadataka u skripti, priprema ispita: 90 sati) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar I. godina / I. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski jezik, mogu ćnost pra ćenja nastave na engleskom jeziku drugim jezicima Nositelj predmeta Doc. dr. sc. Mirela Petri ć Voditelj vježbi Doc. dr. sc. Mirela Petri ć O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Opis i cilj kolegija: Tijekom ovog kolegija studenti će se upoznati sa carstvom životinja kroz prou čavanje taksonomije i raznolikosti svih životinjskih koljena s posebnim naglaskom na njihovu funkcionalnu anatomiju. Zadatak kolegija je da studenti ustanove srodne i razlikovne karakteristike svojstvene životinjama, analiziraju strukturu i funkciju životinja na stani čnoj, tkivnoj i organskoj razini organizacije te usporede op će zna čajke životnih ciklusa i oblika reprodukcije životinja. Ishodi u čenja: Po završetku kolegija, studenti bi trebali mo ći: - povezati klasifikaciju i filogeniju životinja - usporediti glavne morfološke i fiziološke karakteristike svakog koljena životinja - prezentirati evolucijski razvoj i funkciju glavnih organskih sustava kod životinja. Završetkom ovog kolegija studenti stje ču osnove potrebne za razumijevanje i pra ćenje specijalisti čkih bioloških i drugih predmeta na višim godinama studija. Organizacija nastave: Nastava kolegija se organizira u obliku predavanja i laboratorijskih vježbi (PowerPoint prezentacije, edukacijski filmovi, prakti čan rad). Predavanja su zamišljena kao interaktivna te se poti če aktivno sudjelovanje studenta u nastavi kroz pitanja i komentare. Laboratorijske vježbe (praktikum) su osmišljene na na čin da prate i nadopunjuju predavanja. Na praktikumu će se studenti upoznati s osnovnim anatomskim i morfološkim osobinama životinja te stje ći odgovaraju će laboratorijske vještine (tehnike seciranja i mikroskopiranja, izrada svježih preparata). Studenti su na sat praktikuma dužni ponijeti: skriptu, obi čnu olovku, drvene bojice, lab. kutu, 1 kutiju predmetnih i pokrovnih stakalaca, 1 pincetu, 1 lab. škare, 1 skalpel, 2 histološke igle, 1 kapaljku te krpu. Skriptu treba isprintati jednostrano, tako da se ostavi dodatan prostor za crtanje. Ispunjene skripte će se pregledati na kraju prakti čne nastave, a studenti koji zadovolje kriterije za urednu skriptu (svi crteži to čno ozna čeni, svi zadaci to čno ispunjeni, urednost) će dobiti maksimalno 5 bodova koja ulaze u kona čnu ocjenu. Poha đanje nastave: Studenti su obavezni poha đati nastavu (i predavanja i praktikum), aktivno sudjelovati u nastavnom procesu te položiti ispit (vidi rubriku Ispit). Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat (predavanja i praktikum). Studentu je dozvoljen jedan neopravdan izostanak s praktikuma i 3 izostanaka s predavanja. Izostanak je opravdan u slu čaju bolesti ili odre đene aktivnosti na Odjelu, a nužno je donijeti pisanu potvrdu. Kašnjenje na nastavu (predavanja i praktikum) će se tako đer evidentirati, pri čemu će se tri kašnjenja brojati kao jedan neopravdan izostanak. Stopostotna prisutnost na nastavi će se nagraditi s 2 boda. Popis obavezne literature 1. Matoni čkin I, Erben R. 2002. Op ća zoologija. Školska knjiga, Zagreb. 2. Miller SA, Harley JP. 2009. Zoology. McGraw-Hill, New York. 3. Petri ć M. 2013. Interna skripta – predavanja iz Op će zoologije. Sveu čilište u Splitu, Split. 4. Petri ć M. 2013. Interna skripta – praktikum iz Op će zoologije. Sveu čilište u Splitu, Split. 5. Petri ć M. 2013. Dodatni nastavni materijali - ppt predavanja i praktikuma. Popis izborne literature 1. Hickman CP, Hickman FM, Kats LB. 2003. Integrated Principles of Zoology. McGraw-Hill, New York. 2. Hickman CP, Hickman FM, Kats LB. 2003. Laboratory Studies in Integrated Principles of Zoology. McGraw-Hill, New York. 3. Mader S. 1996. Biology: Laboratory Manual. 5th edition. The McGraw-Hill Companies, Inc. USA. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Oznaka (*) ozna čava broj predvi đenih satova za izvo đenje predavanja/vježbe. Predavanje 1. Uvod u zoologiju: evolucijska i ekološka perspektiva (*2) Ishodi u čenja: Definirati podru čja zoologije. Povezati evolucijske procese i srodstvene odnose me đu životinjama. Povezati op ćenite evolucijske veze izme đu razli čitih životinjskih grupa. Identificirati ekološke principe u zoologiji i me đusobne odnose izme đu jedinki te izme đu grupa životinja. Razlikovati abioti čke i bioti čke faktore. Predavanje 2. Stanice, tkiva, organi i organski sustavi životinja (*3) Ishodi u čenja: Analizirati strukturu eukariotske stanice. Razlikovati životinjska tkiva: epitelno, vezivno, mišićno i živ čano tkivo. Izdvojiti organske sustave životinja. Analizirati difuziju, osmozu i osmoregulaciju. Predavanje 3. Klasifikacija, filogenija i tjelesna organizacija životinja (*3) Ishodi u čenja: Definirati taksonomsku hijerarhiju i klasifikaciju. Usporediti metode koje se koriste u sistematici životinja. Usporediti tipove simetrije, tkiva, tipove tjelesne šupljine, metamerija, cefalizaciju i razvoj živ čanog sustava kod razli čitih grupa životinja. Predavanje 4. Pregled glavnih koljena životinja (*3) Ishodi u čenja: Identificirati glavna koljena i karakteristike Protozoa. Identificirati glavne karakteristike životinja jednostave gra đe tijela - Porifera, Cnidaria, Ctenophora i srodne grupe (Placozoa, Mesozoa). Identificirati glavne karakteristike acelomatnih koljena životinja - Platyhelminthes, Gnathostomulida i Gastrotricha; pseudocelomatnih koljena životinja - Nematoda i ostalih srodnika (Nematomorpha, Kinorhyncha, Loricifera, Rotifera, Priapulida, Acanthocephala, Entoprocta); celomatnih protostoma - Mollusca, Annelida, Arthropoda i ostalih srodnika (Ectoprocta, Phoronida, Brachiopoda, Nemertea, Sipuncula, Echiura, Tardigrada, Pogonophora, Onycophora); celomatnih deuterostoma - Echinodermata, Chordata i ostalih srodnika (Chaetognatha, Hemichordata). Predavanje 5. Zaštita, potpor i pokretanje (*2) Ishodi u čenja: Analizirati integumentni, potporni i miši ćni sustav beskralješnjaka i kralješnjaka. Razlikovati epiderm kod razli čitih grupa životinja. Usporediti hidroskelet te čvrsti egzoskelet i endoskelet. Identificirati hrskavi čno i koštano tkivo kod razli čitih životinja. Identificirati dijelove kosti. Usporediti pokretanje 'bez miši ća' i miši ćima. Povezati hidroskelet s pokretanjem. Razlikovati tipove miši ća. Analizirati teoriju me đusobnog klizanja i kontrolu kontrakcije skeletnih miši ća. Predavanje 6. Komunikacija: živ čani i osjetni sustav (*2) Ishodi u čenja: Analizirati živ čani i osjetni sustav kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Navesti pet op ćenitih evolucijskih trendova u razvoju živ čanog sustava životinja. Identificirati stanice živ čanog i osjetnog sustava. Analizirati membranski potencijal. Usporediti organizaciju živ čanog sustava kod razli čitih grupa životinja. Povezati dijelove živ čanog sustava s funkcijom istih. Identificirati razli čite tipove osjetnih receptora kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Povezati ponašanje kod životinja s razli čitim osjetnim receptorima. Predavanje 7. Komunikacija: hormonalni sustav (*2) Ishodi u čenja: Analizirati hormonalni sustav kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Identificirati kemijske tvari koje sudjeluju u komunikaciji, održavanju homeostaze i tjelesnom odgovoru na razli čite podražaje. Analizirati mehanizam djelovanja hormona. Identificirati hormone beskralješnjaka i kralješnjaka. Raš članiti faze procesa presvla čenja kod rakova. Predavanje 8. Optjecanje i izmjena plinova (*2) Ishodi u čenja: Analizirati optjecajni sustav i na čine izmjene respiratornih plinova kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Navesti karakteristike celomske teku ćine, hemolimfe i krvi beskralješnjaka. Razlikovati krvne stanice kralješnjaka. Analizirati filogenetski trend kod razvoja optjecajnog sustava metazoa. Definirati pojam respiratorne površine i navesti razli čite primjere iste kod životinja. Predavanje 9. Ishrana i probava (*2) Ishodi u čenja: Analizirati metabolizam hranjivih tvari. Navesti razli čite strategije kojima životinje pribavljaju hranu. Definirati suspenzijsko i depozitno hranjenje, herbivornost, predaciju i apsorbciju hranjiva preko tjelesne površine. Navesti primjere raznolikosti probavnih struktura kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Predavanje 10. Regulacija temperature i tjelesnih teku ćina (*2) Ishodi u čenja: Definirati homeostazu. Procijeniti u činak temperature na životinjski organizam. Analizirati regulaciju temperature kod beskralješnjaka, riba, vodozemaca, gmazova, ptica i sisavaca. Analizirati mehanizme osmoregulacije i ekskrecije kod životinja. Usporediti ekskretorne strukture kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Predavanje 11. Razmnožavanje (*3) Ishodi u čenja: Identificirati i analizirati tipove nespolnog i spolnog razmnožavanja kod životinja. Navesti prednosti i mane nespolnog i spolnog razmnožavanja. Analizirati osnovne reproduktivne strategije kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Usporediti reproduktivne strukture kod razli čitih grupa životinja. Predavanje 12. Embriologija i postembrionalni razvoj (*2) Ishodi u čenja: Analizirati proces embriogeneze i postembriogeneze. Usporediti razli čite tipove brazdanja. Analizirati proces gastrulacije. Definirati zametne listi će. Analizirati prosec organogeneze. Identificirati tipove postembrionalnog razvoja kod razli čitih životinja. Usporediti r- i k-strategiju kod životinja. Predavanje 13. Ponašanje životinja (*2) Ishodi u čenja: Definirati osnovne principe klasi čne etologije. Analizirati periodi čno i refleksno ponašanje. Analizirati socijalno ponašanje životinja.

Vježba 1. Promorfologija – plan gra đe tijela životinje (*2) Ishodi u čenja: Usporediti asimetri čne, bilateralno simetri čne i radijalno simetri čne životinje. Razlikovati anteriorni i posteriorni kraj životinje te dorzalnu i ventralnu stranu tijela. Definirati metamerizaciju, homonomnu i heteronomnu metameriju, pseudometameriju i tagmatizaciju. Nacrtati bilateralno i radijalno simetri čnu životinju te ozna čiti pripadaju će ravnine i osi. Nacrtati rije čnog raka i ozna čiti tagme. Vježba 2. Mikroskop i mikroskopiranje (*2) Ishodi u čenja: Navesti mehani čke i opti čke dijelove mikroskopa. Izra čunati ukupno pove ćanje mikroskopa. Pravilno rukovati mikroskopom. Razlikovati svježi i trajni preparat. Postaviti trajni preparat (pr. oocite školjkaša Mytilus galloprovincialis ) i na ći sliku na mikroskopu. Nacrtati oocite dagnje i navesti na kojem se pove ćanju crtalo. Vježba 3. Pokrovni sustav (*2) Ishodi u čenja: Razlikovati epitelno tkivo kod beskralježnjaka i kralježnjaka promatranjem na histološkim preparatima. Ustanoviti razlike epiderma beskralježnjaka i kralježnjaka. Nacrtati shematski prikaz pelikule papu čice. Nacrtati shematski prikaz epitelnog tkiva kod beskralježnjaka i kralježnjaka. Nacrtati kožu virnjaka mikroskopskim promatranjem histološkog preparata. Nacrtati kožu žabe mikroskopskim promatranjem histološkog preparata. Analizirati kožu glavonožaca, morske ma čke. Promotriti kroz mikroskop ljuske ribe koštunja če. Vježba 4. Potporni sustav (*2) Ishodi u čenja: Razlikovati tri osnovna tipa potpornog sustava (skeleta) kod životinja. Identificirati osnovne regije kralješaka riba. Nacrtati ljušturice krednjaka. Nacrtati shematski prikaz ljušture školjkaša. Napraviti svježi preparat niti spongina i iglica spužve te iste nacrtati. Napraviti svježi preparat sklerita žarnjaka te iste nacrtati. Napraviti svježi preparat osikula trpova te iste nacrtati. Ozna čiti dijelove kostura ribe koštunja če. Vježba 5. Pokretanje - miši ćni sustav (*2) Ishodi u čenja: Analizirati na čine pokretanja životinja. Usporediti gra đu bi čeva, trepetljika i miši ća. Analizirati gra đu miši ćnog tkiva te razlikovati tri tipa miši ća na histološkim preparatima. Nacrtati glatke miši ćne stanice i popre čnoprugasti miši ć. Skicirati funkcionalnu gra đu popre čnoprugastog miši ća. Pogledati dodatne primjere: epitelno- miši ćne stanice dje čje gliste, miši ćni sustv kod riba, elektri čni organi riba Vježba 6. Živ čani sustav (*3) Ishodi u čenja: Analizirati gra đu živ čanog tkiva te funkciju neurona i glija stanica. Identificirati dijelove živ čane stanice. Usporediti tipove živ čanog sustava kod životinja. Razlikovati živ čani sustav beskralježnjaka i kralježnjaka. Nacrtati živ čanu stanicu. Secirati lignjuna i nacrtati pleuralni ganglij. Nacrtati shematski prikaz živ čanog sustav gujavice. Secirati škampa i nacrtati živ čani sustav. Secirati morsku ma čku i nacrtati mozak. Vježba 7. Osjetni ili receptorni sustav (*2) Ishodi u čenja: Analizirati funkciju osjetila. Usporediti osjetila, osjetne stanice i tipove receptora. Analizirati gra đu i funkciju bo čne pruge riba koštunja ča. Ustanoviti razlike izme đu oka glavonožaca i kralježnjaka. Nacrtati statocistu. Nacrtati Vater - Paccinievo tjelešce za dodir u koži sisavca. Nacrtati gustoreceptore u papilama jezika sisavca. Nacrtati dijelove oka sipe. Nacrtati dijelove sastavljenog (mrežastog) oka kukaca. Secirati lignjuna i izolirati statolite. Secirati ribu koštunja ču i izolirati otolite. Promotriti statolite i otolite pod mikroskopom. Vježba 8. Dišni sustav (*3) Ishodi u čenja: Ustanoviti razliku izme đu izmjene plinova i respiracije. Povezati gra đu i funkciju respiratorne površine kod razli čitih grupa životinja. Analizirati razli čite strukture za izmjenu plinova kod beskralježnjaka i kralježnjaka. Razlikovati ventilacijska i difuzijska plu ća. Secirati dagnju, izolirati škrge i nacrtati iste. Secirati lignjuna, izolirati škrge i nacrtati iste. Nacrtati vanjske škrge li činke vodenjaka. Nacrtati uzdušni čke škrge li činki kukaca. Nacrtati škrge mnogo četinaša. Nacrtati uzdušnice kukaca. Secirati dugorepnog i kratkorepnog raka i izolirati škrge. Secirati ribu koštunja ču i izolirati škrge. Pogledati dodatne primjere: difuzijska plu ća kopnenih puževa, škrge rakova i riba hrskavi čnja ča. Vježba 9. Optjecajni sustav (*3) Ishodi u čenja: Razlikovati tipove tjelesnih teku ćina kod beskralježnjaka i kralježnjaka. Ustanoviti razliku izme đu otvorenog i zatvorenog optjecajnog sustava. Analizirati funkciju respiratornih pigmenata i primjere istih kod razli čitih životinja. Nacrtati shematski prikaz optjecajnog sustava školjkaša. Secirati lignju, izolirati srca i nacrtati ista uz pripadaju će glavne žile. Nacrtati shematski prikaz optjecajnog sustava škampa. Secirati morsku ma čku, izolirati srce i nacrtati dijelove istog. Izvaditi hemolimfu dagnje i analizirati istu mikroskopom. Pogledati dodatne primjere: 'plu ća' i srce puža vinogradnjaka, optjecajni sustav gujavice, eritrociti žabe. Vježba 10. Probavni sustav (*2) Ishodi u čenja: Razlikovati intracelularnu i ekstracelularnu probavu. Usporediti razli čite tipove ishrane. Razlikovati osnovni princip građe probavila kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Nacrtati hranidbene mjehuri će i usni aparat papu čice. Nacrtati dijelove probavila virnjaka i gujavice. Secirati škampa, izolirati želudac i nacrtati dijelove istog. Secirati morsku ma čku, izolirati probavilo i nacrtati dijelove istog. Vježba 11. Ekskrecijski sustav (*2) Ishodi u čenja: Ustanoviti razliku izme đu amonioteli čnih, ureoteli čnih i urikotreli čnih životinja. Analizirati proces osmoregulacije. Usporediti gra đu ekskrecijskih organa kod beskralježnjaka i kralježnjaka. Nacrtati kontraktilne (stegljive) vakuole papu čice. Nacrtati dijelove metanefridija gujavice. Nacrtati ticalne žlijezde škampa. Nacrtati Malpigijeve cjev čice pali čnjaka. Nacrtati mokra ćno - spolni sustav kod žabe. Vježba 12. Rasplodni sustav (*3) Ishodi u čenja: Analizirati ulogu i gra đu rasplodnog sustava. Razlikovati razli čite tipove oplodnje. Identificirati faze spolnog rasploda. Nacrtati pupanje hidre. Nacrtati zna čajke spolnog dimorfizma kod dje čje gliste. Promotriti zna čajke spolnog dimorfizma kod rakova (dugorepci, kratkorepci). Secirati lignjuna i nacrtati dijelove spolnog sustava. Ssecirati morsku ma čku i nacrtati dijelove spolnog sustava. Promotriti histološki preparat mužjaka i ženke dagnje, lignjuna i ribe koštunja če. Vježba 13. Embrionalni i postembrionalni razvoj (*2) Ishodi u čenja: Analizirati proces embriogeneze i postembriogeneze. Usporediti tipove jaja s obzirom na koli činu i položaj žumanjka. Nacrtati tipove jaja. Nacrtati faze embrionalnog razvoja ježinca. Promotriti li čina če stadija nekih beskralježnjaka. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Na kraju kolegija dobiva se kona čna ocjena (max. 100 bodova) koja se sastoji od tri dijela *: Ispit A (45 bodova), Ispit B (50 bodova) i studentova Skripta iz praktikuma (5 bodova). Ispit A i B se polažu pismeno, a sastoje se od gradiva odslušanog na predavanjima i na praktikumu (Ispit A: predavanja 1-7; Ispit B: predavanje 8-13). Ispiti se sastoje od četiri grupe pitanja: na zaokruživanje, nadopunjavanje, opisivanje i ozna čavanje na slici. Student je dužan ostvariti minimalan rezultat od 61% na svakom ispitu. Studenti su dužni na svaki praktikum imati Skriptu i laboratorijski pribor, a nedostatak istih se ra čuna kao negativna 0,5 boda koja će se oduzeti od ukupnog broja bodova dobivenih na ispitu. Studenti tijekom prakti čnih vježbi ispunjavaju Skriptu koja se na kraju nastave ocjenjuje na osnovi tri kriterija: to čno ispunjeni zadaci, to čno ozna čeni crteži i urednost. Vrednovanje i kona čna ocjena: 91% - 100% ocjena 5 (izvrstan); 81% - 90% ocjena 4 (vrlo dobar); 71% - 80% ocjena 3 (dobar); 61% - 70% ocjena 2 (dovoljan); < 61% ocjena 1 (nedovoljan). Uvjet za potpis: uredan dolazak na sve oblike nastave (vidi rubriku O predmetu > Poha đanje nastave). * primjer bodovanja za kona čnu ocjenu: Ispit A Ispit B Skripta Kona čna ocjena bodovi 41 46 5 92 - izvrstan 41 46 0 87 - vrlo dobar

Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Vrijeme konzultacija i termini ispita će biti oglašeni na Internet stranicama Sveu čilišnog odjela za studije mora. Studenti mogu do ći u moj ured (Livanjska 5/III) van dogovorenog vremena konzultacija, uz prethodno najavljeni sastanak te me mogu kontaktirati putem e-maila na [email protected] ili na telefon 558-252. Očekujem od studenata da će pro čitati dobiveni materijal, aktivno sudjelovati u nastavi, kontaktirati me ako imaju poteško ća s gradivom i uredno se pripremiti za ispit.

Naziv predmeta MATEMATIKA Kod predmeta SMB104 Satnica predmeta (P/S/V) 30/0/45 ECTS 6 ECTS (odnosi se na: prisustvovanje na nastavi, samostalno u čenje i vježbanje, (uz obrazloženje) pripremanje kolokvija i završnog ispita) obavezan X izborni Status predmeta (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i razina Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij studija Godina/semestar I. godina / I. semestar Preduvjeti za upis Srednjoškolska matematka Jezik poduke i mogu ćnost Hrvatski jezik pra ćenja na drugim jezicima Nositelj predmeta Dr. sc. Tatjana Stanivuk, viši predava č Voditelj vježbi Dr. sc. Tatjana Stanivuk, viši predava č O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Osnovni cilj predmeta je usvajanje znanja i stjecanje vještina iz onih podru čja matematike (elementarne funkcije, diferencijalni i integralni ra čun) koja su nužna za pra ćenje nastavnih programa ostalih kolegija predvi đenih nastavnim planom i za o čekivanu primjenu u praksi. Ishodi su: - poboljšanje sposobnosti zaklju čivanja, - razumijevanje i primjena jednostavnih matemati čkih modela, - preciznost u iskazivanju činjenica, - zadovoljavaju ća razina vještine u ra čunanju. Nastava je organizirana u obliku predavanja i auditornih vježbi s upotrebom kalkulatora. Student je dužan prisustvovati najmanje 70% predavanja i 70% vježbi. Popis obavezne literature 1. Bradi ć, Pe čari ć i ost., Matematika za tehnološke fakultete , Element, Zagreb. 2. P. Javor, Uvod u matemati čku analizu , Školska knjiga, Zagreb, 1993. 3. P.P. Demidovi č, Zadaci i rješeni primjeri iz više matematike , Zagreb, 1990. Popis izborne literature 1. L.D. Hoffmann and G.L. Bradley, Calculus for Business, Economics, and the Social and Life Sciences , The McGraw- Hill Companies, 2000. 2. Hughes-Hallett, Gleason, Loch, Flath et al., Applied Calculus , John Wiley and Sons, Inc., 2003. 3. I. Slapni čar, Matematika 1, skripta FESB-a u Splitu, 2002. (dostupno i kao interaktivna skripta na web-stranici FESB- a, http://lavica.fesb.hr/mat1/ Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Skupovi. (2 sata) Vježba 1. Zadaci s osnovnim operacijama na temu skupova. Skup prirodnih brojeva. Aksiom matemati čke indukcije. Skup cijelih, racionalnih, iracionalnih i realnih brojeva. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje dogra đuje. (3 sata) Ishodi u čenja: Studenti će nakon odslušanog biti u stanju definirati skupove i operacije s istima. Predavanje 2. Kompleksni brojevi. (2 sata) Vježba 2. Zadaci na temu iz Predavanja 2. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje dogra đuje. (3 sata) Ishodi u čenja: Studenti će mo ći samostalno rješavati zadatke unutar skupova realnih i kompleksnih brojeva. Predavanje 3. Elementarne funkcije: Primjeri nekih jednostavnijih funkcija. (2 sata) Vježba 3. Zadaci na teme iz Predavanja 3. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje dogra đuje. (3 sata) Ishodi u čenja: Studenti će nakon odslušanog biti u stanju definirati neke jednostavnije elementarne funkcije. Predavanje 4. Polinomi – Racionalne funkcije. (2 sata) Vježba 4. Zadaci na temu iz Predavanja 4. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje dogra đuje. (3 sata) Ishodi u čenja: Studenti će nakon odslušanog mo ći koristiti polinome te primijenjivati iste. Predavanje 5. Algebarske i transcedentne funkcije. (2 sata) Vježba 5. Zadaci na teme iz Predavanja 5. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje dogra đuje. (3 sata) Ishodi u čenja: Studenti će nakon odslušanog mo ći primijenjivati elementarne funkcije. Predavanje 6. Nizovi i redovi realnih brojeva. (2 sata) Vježba 6. Zadaci iz nizova i redova realnih brojeva i njihove primjene. Dogra đuje se znanje iz srednje škole. Priprema za I. Kolokvij. (3 sata) Ishodi u čenja: Studenti će biti u stanju objasniti zna čenje beskona čnih nizova i redova realnih brojeva. Predavanje 7. Limes i neprekidnost funkcije. (2 sata) I. Kolokvij. 1 sat Vježba 7. Ra čunanje grani čnih vrijednosti zadanih funkcija. Dogra đuje se znanje iz srednje škole. (2 sata) Ishodi u čenja: Studenti će znati definirati neprekidnost te ra čunati grani čne vrijednosti funkcija. Predavanje 8. Derivacije funkcija: definicija, osnovna svojstva i pravila deriviranja. (2 sata) Vježba 8. Vježbanje deriviranja funkcija. (3 sata) Ishodi u čenja: Studenti će nakon odslušanog biti u stanju definirati derivacije te primjenjuju ći pravila deriviranja samostalno rješavati zadatke. Predavanje 9. Primjene derivacija: Tangenta i normala, L'Hospitalovo pravilo. (2 sata) Vježba 9. Zadaci na teme iz Predavanja 9. (3 sata) Ishodi u čenja: Studenti će znati objasniti zna čenje diferencijalnog ra čuna i samostalno rješavati probleme primjenjuju ći nau čeno. Predavanje 10. Ispitivanje toka i crtanje grafa funkcije. (2 sata) Vježba 10. Zadaci na teme iz Predavanja 10. Priprema za II. Kolokvij. (3 sata) Ishodi u čenja: Studenti će znati ispitati tok i nacrtati grafove zadanih funkcija. Predavanje 11. Neodre đeni integrali. Metode integracije. (2 sata) II. Kolokvij. (1 sat) Vježba 11. Tablica integrala i elementarno integriranje. (2 sata) Ishodi u čenja: Studenti će nakon odslušanog biti u stanju definirati primitivnu funkciju i neodre đeni integral te samostalno interpretirati metode integriranja. Predavanje 12. Odre đeni i nepravi integrali. (2 sata) Vježba 12. Metode integracije. Zadaci na teme iz Predavanja 12. (3 sata) Ishodi u čenja: Studenti će znati upotrijebiti Newton – Leibnizovu formulu u rješavanju odre đenih integrala te samostalno izra čunati neprave integrale. Predavanje 13. Primjene odre đenih integrala. (2 sata) Vježba 13. Zadaci na temu Predavanja 13. (3 sata) Ishodi u čenja: Studenti će znati primjenjivati odre đene integrale u izra čunavanju površina. Predavanje 14. Ekstrem funkcija dviju varijabli. Uvodno o diferencijalnim jednadžbama. (2 sata) Vježba 14. Zadaci na teme iz Predavanja 14. Priprema za III. Kolokvij. (3 sata) Ishodi u čenja: Studenti će odre đivati ekstreme zadanih funkcija te prepoznavati diferencijalne jednadžbe. Predavanje 15. Diferencijalne jednadžbe kao matemati čki modeli iz biološke i ekološke prakse. (2 sata) III. Kolokvij. (1 sat) Vježba 15. Diferencijalna jednadžba populacijske dinamike. (2 sata) Ishodi u čenja: Studenti će znati primijenjivati diferencijalne jednadžbe. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Studenti pristupaju pismenom i usmenom polaganju ispita. Pismeni dio ispita sastoji se od tri parcijalna ispita (kolokvija) ili završnog pismenog ispita. Nakon položenog pismenog dijela ispita student pristupa usmenom dijelu ispita. Student može biti oslobo đen usmenog dijela ispita ukoliko se izrazito zalagao za vrijeme nastave te je zadovoljan ocjenom ostvarenom na pismenom dijelu ispita. Za vrijeme nastave, studenti pišu tri doma ća rada gradivom vezana za tri kolokvija. Svaki doma ći rad donosi 10 bodova koji se pridodaju bodovima osvojenim na kolokviju. Da bi student položio kolokvij mora sakupiti najmanje 50% (s doma ćim radom ili bez njega) od maksimalnog broja bodova. Položena sva tri kolokvija osloba đaju studenta završnog pismenog ispita. Ocjena pismenog dijela ispita formira se kao srednja vrijednost bodova ostvarenih putem kolokvija ili bodova ostvarenih na završnom pismenom ispitu (ukoliko student nije položio kolokvije) a prema tablici: Postignuti broj bodova Ocjena manje od 50% nedovoljan (1) 50% - 60% dovoljan (2) 61% - 74% dobar (3) 75% - 90% vrlo dobar (4) više od 90% izvrstan (5) Ukoliko je student položio jedan ili dva kolokvija (od mogu ća tri), istog dijela gradiva oslobo đen je na završnom pismenom ispitu te piše samo onaj dio gradiva koji nije zadovoljio. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Studenti mogu kontaktirati nastavnika na e-mail adresu [email protected]. Na web-stranici http://more.unist.hr/ mogu na ći detaljne informacije o kolegiju, a na http://www.pfst.hr/ dodatne materijale za u čenje.

Naziv predmeta POVIJEST ISTRAŽIVANJA MORA I MORSKOG RIBARSTVA Kod predmeta SMR107 Satnica predmeta 30/15/0 (P/S/V) ECTS 2 (30 sati predavanja = 1 ECTS bod; 15 sati seminarski radovi i samostalni rad = 1 ECTS (uz obrazloženje) bod) Status predmeta obavezan izborni X (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studiji razina studija Godina/semestar I. godina / I. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski i engleski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Doc. dr.sc. Gorana Jeli ć Mr čeli ć Voditelj seminara Doc. dr.sc. Gorana Jeli ć Mr čeli ć O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o pohađaju nastave, obveze studenata...) Osnovna zada ća je upoznati studente s povijesnim razvojem istraživanja mora i morskog ribarstva, s ciljem da studenti razviju vlastite spoznaje o tome koji su mogu ći trendovi razvoja znanosti o moru, kao i trendovi u iskorištavanju bogatstava mora. Kroz kolegij obra đuju se sljede ća poglavlja: 1.Povijesni razvoj plovidbe i istraživanja mora (oceanologije): • Faze razvoja • Zna čajni istraživa či i znanstvenici • Znanstvene ekspedicije • Znanstveno-istraživa čke ustanove • Zna čajna otkri ća • Razvoj metoda istraživanja • Razvoj podvodnih istraživanja (uklju čuju ći ronjenje) 2. Povijesni razvoj ribarstva: • Razvoj ribolova i ribolovnih alata • Razvoj ribarskih brodova • Razvoj marikulture • Pravna osnova (me đunarodne konvencije i drugi pravni propisi) 3. Mediteran i Jadran 4. Suvremeni problemi, organizacije i pravna osnova (me đunarodne konvencije i drugi pravni propisi) Nastava je organizirana u obliku predavanja i seminara. Prisustvovanje nastavi je obavezno. Aktivno sudjelovanje studenta u nastavnom programu nastoji se posti ći interaktivnim predavanjima i video klipovima. Na seminarima student izlaže izabranu temu u vidu Power Point prezentacije. Pravo na potpis imaju studenti koji su tijekom semestra prisustvovali na minimum 80% nastave (12 od 15 tjedana) i uspješno izradili i izložili seminarski rad. Tijekom semestra polažu se dva pismena kolokvija. Izlazak na kolokvij nije obavezan. Pozitivna ocjena iz oba kolokvija osloba đa studente od ispita koji se polaže kao pismeni test. Popis obavezne literature 1. Jeli ć Mr čeli ć, G., 2011/12: Povijest istraživanja mora i ribarstva, interna skripta, Split Popis izborne literature 1. Basoli, 1984: Ribarstvo na Jadranu, Znanje, Zagreb 2. Ercegovi ć, 1949: Život u moru, JAZU, Zagreb 3. Lorini, 1995. Ribanje i ribarske sprave, D&M, Zagreb 4. Županovi ć, 1971: Ribarstvo Jadrana, MH, Split 5. D’Erco, 1973: O ribolovu na isto čnom Jadranu, Jadranski Institut JAZU, Zgreb 6. Šimunkovi ć, 2008: Ribolov i prerada ribe u 18. stolje ću, Filozofski fakultet u Splitu-Dante Alighieri, Split 7. Pomorska enciklopedija Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Upoznati studente sa uvjetima za dobivanje potpisa i na činom polaganja ispita i ocjenjivanja, te sadržajem kolegija. Uvod u kolegij. Ishodi u čenja: Student mora objasniti pojam i poznavati podjelu oceanologije, te navesti faze razvoja oceanologije i glavna obilježja svake epohe. Student mora razumjeti društvene prilike koje uvjetovale razvoj znanosti o moru. Predavanje 2 . Klasi čno doba oceanologije – od prvih civilizacija do anti čke Gr čke. Ishodi u čenja: Student mora poznavati podjelu povijesti, epohe u prapovijesti (kameno doba, bron čano doba, željezno doba), društvene prilike ovih epoha, razvoj prvih plovila i razloge čovjekova „zbližavanja“ s morem, prve civilizacije vezane uz more (Mezopotamija, Egipat, Kina, narodi Polinezije, Fenikija, Kretsko-minojska kultura i Mikenska Gr čka). Poznavati putovanja koja su poduzimali Feni čani (plovidba oko Afrike i ulazak u Indijski ocean) i važnost feni čke kolonije Kartage. Predavanje 3. Klasi čno doba oceanologije – od anti čke Gr čke do Srednjeg vijeka. Ishodi u čenja: Prepoznati utjecaj Feni čana i anti čke Gr čke na današnji Zapadni svijet (kolijevka zapadne civilizacije). Objasniti razvoj gr čke spoznaje o moru (kako su grci opisivali poznati svijet). Objasniti ulogu Aristotela u razvoju znanosti. Poznavati velike znanstvenike Aleksandrijskog doba, pogotovo doprinos Aleksandra Maredonskog, Eratostena i Ptolomeja. Poznavati ulogu Etruš čana i Rima u razvoju pomorstva i znanosti o moru. Predavanje 4. Klasi čno doba oceanologije – Srednji vijek. Ishodi u čenja: Poznavati društvene prilike u Europi u Srednjem vijeku i razlog ko čenja znanosti – mra čno doba (podjela Europe na Isto čno i Zapadno Rimsko carstvo, pad Zapadnog Rimskog carstva). Poznavati ulogu Vikinga u razvoju pomorstva (prva europska kolonija u Americi), te Normana. Objasniti ulogu vjere u istraživanju mora (širenje vjere, sukobi i traženje novih putova iz Europe u Indiju). Poznavati razloge uspona talijanskih trgovačkih gradova, posebice Venecije. Poznavati ulogu Marca Pola u razvoju istraživanja mora. Razumjeti ulogu Islama u suvremenoj znanosti (astrologija, geografija, prva sveu čilišta). Objasniti položaj Kine u tadašnjem Svijetu. Predavanje 5. Predchallengersko doba oceanologije – Doba velikih otkri ća. Ishodi u čenja: Poznavati društvene prilike u Europi koje su dovele do velikih otkri ća – nemogu ćnost kopnene trgovine s Indijom – pojava karavela – uspon Portugala i Španjolske. Poznavati istraživa če i putovanja (Princ Henrika od Portugala, Bartolomeo Diaz, Vasco da Gama, Cristofor Columbo, Ferdinando Magellan, Sir Francis Drake). Objasniti razloge zašto Francuska, Engleska, Danska…tragaju za Sjevernoisto čnim i Sjevernozapadnim prolazom u Pacifik. Objasniti razloge koji su doveli do ve ćeg interesa Europe za Amerike, Afriku, Aziju i Australiju. Predavanje 6. Predchallengersko doba oceanologije – doba prvih znanstvenih putovanja. Ishodi u čenja: Poznavati razloge ponovnog procvata prirodnih znanosti, te objasniti pojavu znanstvenika – amatera. Objasniti kako je riješen problem odre đivanja geografske dužine na moru. Poznavati znanstveni doprinos Boyla, Humbolta i Marsiglia. Objasniti zašto su Europljani vjerovali u terru Australis Incognitu i kako je opovrgnuto to vjerovanje. Poznavati istraživa čka putovanja Cooka. Predavanje 7. Predchallengersko doba oceanologije – doba prvih znanstvenih putovanja. Ishodi u čenja: Poznavati znanstveni rad Benjamina Franklina. Poznavati i povezati znanstvene doprinose Galilea, Newtona i Laplacea. Poznavati znanstvene doprinose Lavoisiera, Gay Lussaca, Marceta. Poznavati rad Darwina, objasniti kako je potkrijepio teoriju o evoluciji i prirodnom odabiru. Poznavati doprinos Maurya, oceanologiji. Kolokvij 1 Predavanje 8. Challengersko doba oceanologije – doba prva prava znanstvena ekspedicija. Ishodi učenja: Poznavati prilike koje su dovele do ekspedicije Challenceg. Poznavati kako otkri će prasluzi objasnio Huxlya i u čemu je pogriješio. Objasniti postojanje azoi čne teorije. Poznavati znanstveni doprinos Forbesa. Poznavati ekspedicije postchallengerskog doba – brodovima Albatross, Meteor, Discovery i Fram. Predavanje 9. Postchallengersko doba oceanologije. Ishodi u čenja: Poznavati ure đaje i alate za mjerenje i uzorkovanje ove epohe (dredža, planktonska mreža, Secchi plo ča, Nansenova i Niskinova boca (crpac), Forel-Ulleova ljestvica boja mora). Poznavati vode će institute (Stazione Zoologica Napoli, Woods Hole Institute), organizacije (ICES, CIESM) za istraživanje mora. Poznavati znanstveni doprinos znanstvenika: Wegenera, Haeckela, Hensena, Nansena, Eckamana, Jerlova, ZoBell… Objasniti važnost nalaza živih Latimerija. Predavanje 10. Glomar-challengersko doba oceanologije – prvi dio. Ishodi u čenja: Objasniti ulogu novih tehnologija u istraživanju mora - primjene ra čunala, satelita, zvu čnih opservatorija. Poznavati razvoj kartiranja morskog dna – otkri će oceanskih uzvisina uzvisine (the Ocean Ridges). Objasniti važnost mineralnih dimanjaka za život na Zemlji (Ballard). Objasniti teoriju širenja morskog dna (Harry Hammond Hess) i teoriju o izmjeni ledenih doba na Zemlji i teoriju Mesinske krize saliniteta (navesti dokaze). Poznavati etape razvoja istraživa čkog bušenja oceanskog dna: 1.The Deep Sea Drilling Project (DSDP) i Glomar Challenge; 2. The Ocean Drilling Program (ODP) i Joides Resolution; 3. The Integrated Ocean Drilling Program (IODP). Predavanje 11. Glomar-challengersko doba oceanologije – drugi dio. Ishodi u čenja: Poznavati prednosti i nedostatke satelitske oceanografije. Poznavati glavne karakteristike, te opremu istraživa čkih brodova, podvodnih laboratorija - podvodnih habitata. Poznavati FLIP (Floating Instrument Platform). Objasniti razloge postavljanja umjetnih grebena. Poznavati rad popularnih suvremenih oceanografa: Cousteau, Ballard. Predvidjeti mogu ćnosti i daljnje pravce istraživanja mora. Poznavati mogu ćnosti kolonizacije oceana – prednosti i nedostatke. Predavanje 12. Razvoj podvodnih istraživanja. Ishodi u čenja: Poznavati razvoj podmornica - batisfera i batiskaf Trieste (otac i sin Piccard), ronilice bez posade (Unmanned Undersea Vehicle UUV): autonomne podmornice bez posade Autonomous Underwater Vehicle (AUV) i neautonomne daljinski upravljane podmornice bez posade Remotely Operated (Controlled) Underwater Vehicles (ROVs), podmornice za izronjavanje LILOS (Lock-In-Lock-Out Submarines). Poznavati vrste i razvoj razli čitih vrsta ronjenja (SCUBA ronjenje, ronjenje s dobavom s površine, ronjenje u saturaciji), ronila čka zvona i objasniti što je to kesonska bolest. Vrednovati doprinos Cousteau-a razvoju ronjenja. Predavanje 13. Pregled istraživanja Mediterana i Jadrana. Ishodi u čenja: Poznavati istraživa če (Marsigli) i ekspedicije (Thor) važne za istraživanje Mediterana. Poznavati organizacije, istraživa če i ekspedicije važne za istraživanje Jadrana: Adria Commition, Pomorska biološka postaja u Rovinju, morski akvarij u Zagrebu, IOR, znanstveni doprinos Bu čića, prvo hrvatsko znanstveno-istraživa čko putovanje duž Jadrana – Brusina. Razumjeti važnost ekspedicije Hvar. Predavanje 14. Me đunarodne organizacije, konvencije, programi i planovi u službi istraživanja, iskorištavanja i zaštite mora. Ishodi u čenja: Mora poznavati vode će organizacije, programe i projekte koji se bave pitanjima vezanim uz more (FAO, IMO, UNESCO, UNEP; WWF, IUCN,. Mora poznavati pravnu osnovu istraživanja, iskorištavanja i zaštite mora (Konvencija o pravu mora, Kodeks odgovornog ribarstva). Student mora razumjeti princip održivog razvoja, odnosno mjere razumnog korištenje resursa u svrhu njihovog o čuvanja. Predavanje 15. Pitanja od posebne važnosti. Ishodi u čenja: Student mora poznavati suvremene probleme kojima se susre će oceanologija, te znati objasniti razloge tih problema i navesti mogu ća rješenja. Objasniti mehanizam pojava (današnja saznanja): el Nino južna oscilacija, globalne klimatske promjene, kisele kiše. Kolokvij 2

Seminar 1. Povijesni razvoj ribarstva Seminar 2. Povijesni razvoj pojeedinih vrsta ribolova - poseban osvrt na razvoj tunolova, lova na sle đeve i bakalare, te kitolova. Seminar 3. Povijesni razvoj ribarskih brodova. Seminar 4. Povijesni razvoj ribolovnih alata, posebice ribarskih mreža – staja čice, potega če, povla čne, plivarice… Seminar 5. Povijesni razvoj marikulture. Seminar 6. Povijesni razvoj spužvarstva. Seminar 7. Povijesni razvoj koraljarstva. Seminar 8. Povijesni razvoj prerade i o čuvanja proizvoda iz mora (sušenje, dimljenje, soljenje, fermentiranje, mariniranje, konzerviranje, paštete, kavijar, riblje brašno). Seminar 9. Povijesni razvoj ribarstva - pojedinih vrsta ribolova na Jadranu - poseban osvrt na razvoj tunolova, lova na malu plavu ribu (vojge i potega če, te plivarice), te ko ćarenja. Seminar 10. Povijesni razvoj ribarskih brodova na Jadranu. Seminar 11. Povijesni razvoj ribolovnih alata na Jadranu. Seminar 12. Povijesni razvoj marikulture na Jadranu. Seminar 13. Povijesni razvoj spužvarstva. Seminar 14. Povijesni razvoj koraljarstva. Seminar 15. Povijesni razvoj prerade i o čuvanja proizvoda iz mora na Jadranu. Život ribara. Trgovina i raspodjela ribe. Ribarnice. Zaštitne mjere. Ishodi u čenja: Student u obliku Power Point prezentacije iznosi svoj seminarski rad s ciljem da prepozna i objasni bitne činjenice (analiza i sinteza, te podu čavanje). Tako đer ga se poti če na samostalnost u radu (sposobnost pronalaženja informacija i razvijanje kriti čkog mišljenja) i daje prilika za u čenje kako prezentirati vlastiti rad. Student mora poznavati razvoj ribolovnih alata, na čina njihove uporabe, razvoj plovila koja su se koristili u ribolovu, ali i u školjkarstvu, koraljarstvu i spužvarstvu. Tako đer moraju usvojiti znanje o razvijanju marikulture, te prerade i očuvanja proizvoda iz mora. Mora biti sposoban prepoznati koje prepreke i ograni čenja upotreba pojedinih alata i tehnika ribolova, te utjecaj društvene situacije na razvoj pojedinih ribolovnih alata, tehnika ribolova, uzgoja i prerade. Mora razumjeti kako su društveno-ekonomske prilike utjecale na razvoj ribarstva. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Rad studenata će se vrednovati i ocjenjivati tijekom izvo đenja nastave (poha đanje nastave, aktivnost na nastavi, izrada i prezentacija seminarskog rada, polaganje dva kolokvija) i na završnom ispitu. Pravo na potpis imaju studenti koji su tijekom semestra prisustvovali na minimum 80% nastave (12 od 15 tjedana) i uspješno izradili i izložili seminarski rad. Tijekom semestra polažu se dva pismena kolokvija. Izlazak na kolokvij nije obavezan. Pozitivna ocjena iz oba kolokvija osloba đa studente od ispita koji se polaže kao pismeni test. Polaganje ispita je pismeno i to: završni pismeni ispit ili polaganje dva pismena kolokvija. Prag za prolaznost je minimalno riješenih 50% na završnom pismenom ispitu, odnosno na svakom od kolokvija. Ocjenjivanje pismenog ispita i kolokvije je relativno: izvrstan (5) 15% najboljih studenata, vrlo-dobar (4) 35% studenata, dobar (3) 35% studenata, dovoljan (2) 15% studenata. Kona čnu ocjenu čini 75% ocjene završnog testa (ili srednje ocjene dva kolokvija) i 25% ocjene seminara. Primjeri ispitnih pitanja: 1. U čemu je zna čaj ekspedicije Challenger ? 2. Posebno je zna čajnu ulogu imala ekspedicija od 13 ljudi s norveškim arkti čkim istraživa čima F. Nansenom, R. Amudsenom i O. Sverdrupom, koja je poduzeta od 1893 do 1896 drvenim ledolomcem ______. 3. Pathfinder of the Seas (1806-1873), ameri čki oceanograf i profesionalni mornari čki časnik, direktor ustanove za izradu pomorskih karata i instrumenata US Navy’s Department of Charts and Instruments , za mnoge je otac moderne oceanogafije. Radi se (zaokruži odgovor): A. Matthew Fontaine Maury B. Edward Forbes C. Charles Wyville Thomson Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Sve informacije o kolegiju mogu se dobiti na stranicama Sveu čilišnog odjela za studije mora Sveu čilišta u Splitu (http://more.unist.hr). Kontaktiranje s nastavnikom se uspostavlja putem e-maila: [email protected] . Usmene konzultacije nastavnik održava jednom tjedno prema rasporedu.

Naziv predmeta TEHNIKE PODVODNIH ISTRAŽIVANJA Kod predmeta SMR209 Satnica predmeta 45/15/30 (P/S/V) ECTS 6 (3 za predavanja, 2 za vježbe i praktični rad, 1 za seminare i samostalno u čenje) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan izborni X (ozna čiti X) temeljni napredni specijalisti čki X Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar II. (godina) / III. (semestar) Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski, a prema potrebi i engleski jezik. drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Alen Soldo, redoviti profesor Voditelj Igor Glavi čić, predava č vježbi/seminara Gordan Drašinac, viši predava č O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Savladavanjem ovog predmeta studenti imaju priliku za daljnje usavršavanje u ronjenju, naprednim ronila čkim kategorijama i vještinama. Po uspješno završenom ispitu (prakti čnom, pismenom i usmenom) studenti stje ču zvanje ronioca R1* ili R2*, tj. OWD (Open Water Diver) ili AOWD (Advanced Open Water Diver) me đunarodno priznate ronila čke kvalifikacije. Tako đer, stje ču znanje o najnovijim metodama i tehnikama podvodnih istraživanja u biologiji i biotehnologiji. Nastava se temelji na predavanjima, vježbama i prakti čnom radu na bazenu i moru. Održavanje nastave se provodi putem predavanja, vježbi te seminara, koja su redovita tjedna. Predavanja su frontalna s korištenjem video priloga ili putem power point prezentacije, a nakon predavanja će se voditi rasprava. Vježbe su pokazne i auditorne, održavaju se na bazenu i u moru. Popis obavezne literature 1. Soldo, A. Tehnika podvodnih istraživanja. Skripta. 2. Drašinac, G., Glavi čić, I.: Ronjenje s autonomnom ronila čkom opremom, udžbenik u izradi 3. Goševi ć, S. (1990.): Ronjenje u sigurnosti, JUMENA, Zagreb Popis izborne literature 1. Richardson, D. (2003.): The encyclopedia of recreational diving, Published by PADI, USA 2. Examining underwater visual census techniques for the assessment of population structure and biodiversity in temperate coastal marine protected areas. (Ed. N. Barrett and C. Buxton). Technical Report Series, No. 11, Tasmanian Aquaculture and Fisheries Institute, 2002. 3. Jackson, J. (2000.): Autonomno ronjenje, New holland publisher ltd, London Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1: Povijest ronjenja Ishodi u čenja: Znati po četke ronjenja kroz povijest, Aristotelovo zvone, peraje Leonarda da Vincija, po četke rada na usavršavanju ronila čkog zvona od Haleya pa nadalje, usavršavanje autonomnog ronila čkog aparata, Siebeovo odijelo i kaciga, rebreather, rad na prvoj podvodnoj kameri. Predavanje 2: Podjela ronjenja Ishodi u čenja: Znati razlikovati osnovne ronila čke kategorije, razlikovati ronjenje na dah od površinskog ronjenja, ronjenje s zrakom u odnosu na ronjenje s mješavinama plinova, kisikom, ronjenje u saturaciji, te znati podjelu ronjenja obzirom na radne aktivnosti ispod površine. Predavanje 3: Fizika ronjenja Ishodi u čenja: Znati što se dešava s vidom i sluhom pod vodom, promjenama tlak pod vodom i s mjenjanjem dubine, osnovne fizikalne zakone, termoregulaciju, biomehaniku kretanja pod vodom. Predavanje 4: Fiziologija ronjenja Ishodi u čenja: Znati osnovne karakteristike zraka za disanje te karakterisitke ostalih udisajnih plinova, utjecaj hiperbari čnih uvjeta na tjelesna tkiva i šupljine, specifi čnosti funkcioniranja disajnog i kardiovaskularnog sustava u hiperbari čnim uvjetima. Predavanje 5: Medicina ronjenja Ishodi u čenja: Znati razlikovati simptome dekompresijska bolesti od barotraume, Znati razlikovati uzroke nastajanja ronila čkih bolesti, znati mehanizme djelovanja dekompresijske bolesti i barotraume, znati uzroke nastajanja narkoze dušikom, znati razlike simptoma za barotraumatsku plinsku emboliju, medijastinalni emfizem, potkožni emfizem i pneumotoraks, znati prvu pomo ć za ronila čka oboljenja. Predavanje 6: Saturacija plinova Ishodi u čenja: Znati osnovne karakteristike plinova za disanje u uzroke njeihova razli čita djelovanja na ljudsko tijelo, razvoj i primjenu ronila čkih tablica, uzroke toksi čnosti i simptome trovanja kisikom, uglji čnim dioksidom, uglji čnim monoksidom. Predavanje 7: Oprema za ronjenje Ishodi u čenja: Znati osnovnu opremu za ronjenje s autonomnom ronila čkom opremom, znati razlikovati karakteristike opreme, na čin uporabe, funkcioniranje i principe rada opreme, zaštitu i održavanje. Predavanje 8: Prva pomo ć i spašavanje Ishodi u čenja: Znati na čine izvla čenja unesre ćenog ronioca na površinu, znati pružiti pomo ć onesvještenom roniocu na površini, znati na čine transporta unesre ćenog ronioca, metode prve pomo ći za razli čita oboljenja. Predavanje 9: Podvodna video i foto oprema Ishodi u čenja: Znati osnovnu video i foto opremu za podvodna snimanja; tehnike snimanja, korištenje umjetne rasvjete, karakterisitke umjetne rasvjete. Predavanje 10: Uzimanje i obrada podataka Ishodi u čenja: Znati osnovne tehnike vizualnog cenzusa, metodu kvadrata, metodu to čke, metodu transekta, znati software za obradu podataka, primjenu rezultata u procjeni veli čine populacija i ostalih bioloških podataka; standardizaciju metoda; na čin vršenja kratkoro čnih i dugoro čnih istraživanja. Predavanje 11: Ostali instrumenti i ure đaji Ishodi u čenja: Znati kaegorije podvodnih vozila za podvodna istraživanja (podmornice, AUV, ROV), podvodne ure đaje i instrumente; stacionarne kamere; znati na čine snimanja djelovanja stacionarnih i pokretnih ribolovnih alata.

Vježba 1: Fizikalni zakoni ronjenja Ishodi u čenja: Znati Henryev, Daltonov i Boyle-Marriotov zakon, razlikovati djelovanje dubine, obzirom na utjecaj dušika i kisika, znati brzinu ronjenja i na čine izranjanja. Vježba 2: Fiziologija ronjenja Ishodi u čenja: Znati utjecaj plinova na tijelo, djelovanje plinova u ovisnosti o dubini i promjenama tlaka, temperaturi vode i koeficijentu topljivosti. Vježba 3: Medicina ronjenja Ishodi u čenja: Prepoznati simptome dekompresijske bolesti i barotraume te narkoze dušikom, znati na čine ronjenja kojima se smanjuje mogu ćnost oboljenja, znati nedozvoljena ronjenja, znati zakonitosti ronjenja u granicama sigurnosne krivulje. Vježba 4: Oprema Ishodi u čenja: Znati pravilno obu ći ronila čko odijelo i ABC opremu, znati sastaviti autonomni ronila čki aparat, na čine obla čenja i skidanja, znati pravilno ga rastaviti i znati na čine održavanja i čiš čenja. Vježba 5: Ulazak u vodu i disanje pod vodom Ishodi u čenja: Znati sve na čine pravilnog ulaska u vodu s ronila čkim aparatom te korištenje ronila čkog aparata pod vodom za disanje, znati se balansirati na površini. Vježba 6: Osnovne vježbe ronjenja Ishodi učenja: Znati skinuti masku i opet je postaviti pod vodom, znati održavati neutralnu plovnost, znati skinuti aparat i ponovno ga obu ći pod vodom. Vježba 7: Kretanje pod vodom Ishodi u čenja: Znati se kretati pod vodom, na čine upotrebljavanja peraja, skidanje olova i slobodan izron. Vježba 8: Prva pomo ć pod vodom Ishodi u čenja: Znati davati bratsko disanje, znati na ći izgubljeni regulator, bratsko disanje do površine, odvla čenje unesre ćenog do plovila ili obale. Vježba 9: Kretanje u moru Ishodi u čenja: Znati ponoviti sve nau čeno u prirodnom okruženju do 18 m dubine. Vježba 10: Tehnike podvodnih istraživanja Ishodi u čenja: Znati prakti čno primjeniti metode kvadrata, to čke i transekta, te upotrijebiti podvodnu foto i video opremu. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Znanje se provjerava putem pismenih kolokvija, kao i putem provjere prakti čnog znanja. Kona čno znanje se utvr đuje i ocjenjuje na ispitu, koji se polaže usmeno. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Sve konzultacije s nastavnikom se mogu odraditi u unaprijed odre đenom terminu, ili putem emaila i telefona.

Naziv predmeta ODNOSI ME ĐU MORSKIM ORGANIZMIMA Kod predmeta SMR112 Satnica predmeta 30/0/15 (P/S/V) ECTS 3 ECTS = 1,5 (predavanja, konzultacije, samostalno u čenje) i 1,5 (laboratorijske vježbe, (uz obrazloženje) terenski rad, kolokvij) Status predmeta obavezan izborni X (ozna čiti X) temeljni napredni X specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar I. godina / I. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski jezik, po potrebi i engleski jezik. drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Svjetlana Krstulovi ć Šifner, izvanredni profesor Voditelj vježbi Dr. sc. Igor Isajlovi ć O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata…) Ste čena znanja omogu ćuju studentima razumijevanje razli čitih odnosa i interakcija izme đu morskih organizama kao i zakonitosti na kojima se temelje ti odnosi unutar morskog ekosustava. Studenti se upoznaju i s razli čitim zajednicama unutar morskog ekosustava, organizmima koji ih naseljavaju te njihovim me đusobnim odnosima unutar tih zajednica. Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Od studenata se o čekuje nazo čnost na predavanjima i vježbama te aktivno sudjelovanje kroz pitanja, primjedbe i komentare vezane uz izloženu nastavnu materiju. Studenti su obavezni poznavati i pripremiti gradivo izloženo na predavanjima i vježbama. Nastava iz ovog kolegija održava se u predavaonici, laboratoriju i na terenu. Studenti aktivno prou čavaju i uspore đuju morfologiju, anatomiju, ekološke zna čajke i odnose me đu organizmima na reprezentativnom biološkom materijalu, dermoplasti čnim i histološkim preparatima te korištenjem drugih nastavnih sredstava i pomagala. Osnovna zada ća vježbi je obrada novog gradiva putem prakti čkih zadataka te usavršavanje kognitivnih i motori čkih sposobnosti studenata. Cilj im je omogu ćiti zoran prikaz reprezentativnih morskih organizama koji obitavaju u razli čitim zajednicama, te upoznati njihove morfološke, anatomske i ekološke zna čajke. Radi što u činkovitijeg održavanja vježbi, student treba imati zaštitnu bijelu kutu te osnovni pribor za sekciju (skalpel, škarice, pincete, anatomske igle, malu lupu i drugi pribor po potrebi). Od studenta se o čekuje redovito poha đanje nastave, što uklju čuje predavanja i vježbe. Studenti na predavanjima moraju biti nazo čni na najmanje 70% održane nastave, ali ne smiju izostati u terminima predvi đenima za kolokvij. Nazo čnost studenata na vježbama je obavezna, a tolerira se samo jedan opravdani izostanak.

Popis obavezne literature 1. Castro P, Huber ME (2005) Marine biology, 5th Ed., McGraw Hill Higher Education, NY 2. Nybakken JW (1993) Marine biology, An ecological approach, 3rd Ed., Harper Collins College Publishers, NY Popis izborne literature 1. Peres JM, Gamulin-Brida H (1973) Biološka oceanografija. ŠK Zagreb 2. Riedl R (1973) Fauna und Flora der Adria, Verlag Paul Parey, Hamburg-Berlin Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Uvod Ishodi u čenja: Upoznati studente sa sadržajem kolegija, planom predavanja, obavezama koje trebaju izvršiti kao preduvjet za uspješno savladavanje nastavne gra đe i dobivanje kona čne ocjene iz kolegija. Tijekom uvodnog predavanja studentima se objašnjava na čin polaganja ispita kao i na čin ocjenjivanja. Studenti stje ču uvid u zna čaj poznavanja raznovrsnosti i složenosti odnosa me đu morskim organizmima. Predavanje 2. Osnovni ekološki pojmovi Ishodi u čenja: Opisati osnovne ekološke pojmove važne za razumijevanje sadržaja predmeta. Prepoznati i objasniti pojmove intra- i interspecijski odnosi. Razumjeti uvjete i razloge nastanka i održavanja postoje ćih odnosa me đu morskim organizmima u razli čitim životnim zajednicama mora. Predavanje 3. Tipovi interspecijskih odnosa Ishodi u čenja: Upoznati osnovne tipove interspecijskih odnosa. Znati navesti primjere za razli čite tipove interspecijskih odnosa me đu morskim organizmima i opisati njihov utjecaj na svakog od sudionika takvog odnosa. Predavanje 4. Li čina čki tipovi i njihove strategije Ishodi u čenja: Definirati razli čite tipove morskih li činki i njihova osnovna obilježja. Nau čiti razliku izme đu pojedinih tipova li činki i zna čaj razlika u njihovim životnim strategijama. Znati razliku izme đu –K i –r selekcije, prepoznati morske organizme s odre đenim tipom strategije životnog ciklusa i objasniti kako se to odražava na životne zajednice u kojima žive. Predavanje 5. Kruženje materije i protok energije u ekosustavu mora Ishodi u čenja: Upoznati se s osnovnim na čelima protoka materije i energije u ekosustavu mora. Nau čiti pojmove hranidbenih lanaca i hranidbenih mreža. Znati što su trofi čke razine i kako se one definiraju. Predavanje 6. Prilagodbe morskih organizama na uvjete okoliša Ishodi u čenja: Opisati zna čenje razli čitih oblika tijela morskih organizama za život u razli čitim uvjetima okoliša. Prepoznati povezanost izme đu razli čitih morfoloških i fizioloških obilježja i na čina života i ishrane razli čitih vrsta organizama. Predavanje 7. Odnosi me đu morskim organizmima u razli čitim životnim zajednicama mora Ishodi u čenja: Upoznati se s horizontalnom i vertikalnom strukturom oceana i osnovnim svojstvima svake od dubinskih stepenica morskog dna (bentala) i otvorenog mora (pelagijala). Shvatiti utjecaj poreme ćaja i razumjeti posljedice koje nastaju uklanjanjem klju čnih predatora iz zajednice. Analizirati primjere ekoloških sukcesija i shvatiti njihovog zna čaj u prirodnim ekosustavima. Predavanje 8. Obilježja, sastav zajednica i odnosi me đu organizmima u obalnim zajednicama kamenitih podloga Ishodi u čenja: Objasniti uvjete okoliša koji odre đuju sastav i gusto ću zajednica u zoni plime i oseke na kamenitim podlogama. Nabrojati limitiraju će faktore ove zone i prilagodbe organizama kako bi se održali u takvom okolišu. Upoznati pojavu i uzroke vertikalne zonacije, sastav zajednica u pojedinim zonama i me đusobne odnose organizama u svakoj od njih. Analizirati hranidbene mreže ove zone. Predavanje 9. Obalne životne zajednice mekih supstrata Ishodi u čenja: Upoznati uvjete okoliša koji odre đuju sastav i gusto ću zajednica u zoni plime i oseke na mekim supstratima. Analizrati limitiraju će faktore ove zone i prilagodbe organizama kako bi se održali u takvom okolišu. Upoznati vertikalnu zonaciju, sastav zajednica u pojedinim zonama i me đusobne odnose organizama u svakoj od njih. Upoznavati hranidbenu mrežu ove zone. Predavanje 10. Pridnene životne zajednice mekih supstrata kontinentske podine Ishodi u čenja: Definirati uvjete okoliša koji odre đuju sastav i gusto ću zajednica u subtidalnoj zoni koja se proteže do kontinentskog slaza te osnovna obilježja pridnenih zajednica mekih dna i osnovnu podjelu obzirom na prisutnost/odsutnost vegetacije. Opisati odnose me đu organizmima koji vladaju u ovim zajednicama i navesti primjere iz svjetskih mora i Jadrana. Poznavati sastav osnovnih hranidbenih mreža. Predavanje 11. Pridnene životne zajednice kamenitog dna kontinentske podine Ishodi u čenja: Opisati osnovna obilježja pridnenih zajednica kamenitih dna i njihov biološki zna čaj. Definirati limitiraju će faktore i analizirati odnose me đu organizmima u ovim zajednicama. Upoznati se sa zajednicama kelpa i efektima promjena u hranidbenom lancu u tipi čnim zajednicama kelpa. Predavanje 12. Životne zajednice epipelagijala Ishodi u čenja: Znati koji su osnovni abioti čki i bioti čki faktori koji utje ču na sastav i brojnost pridnenih zajednica ovog podru čja. Opisati podjelu podru čja i prilagodbe organizama na uvjete koji vladaju. Upoznati se s obilježjima epipelagijske hranidbene mreže i obilježjima primarne produkcije epipelagijala u razli čitim geografskim podru čjima. Predavanje 13. Životne zajednice koraljnih grebena Ishodi u čenja: Upoznati razli čite tipove koraljnih grebena, na čine i uvjete postanka i opstanka ovih biološki bogatih i raznovrsnih životnih zajednica. Znati koji su to najzna čajnijim inter- i intraspecijskim odnosi me đu organizmima koji nastanjuju ove životne zajednice. Analizirati pojednostavljene hranidbene mreže i opasnosti od poreme ćaja koji mogu izazvati negativne promjene/nestanak koraljnih grebena. Predavanje 14: Dubokomorske životne zajednice Ishodi u čenja: Znati podjelu dubokomorskih podru čja prema u ovisnosti o koli čini/odsutnosti svjetla. Upoznati se s osnovnim adaptacijama morskih organizama na život u ekstremnim, dubokomorskih uvjetima. Nabrojati tipove odnosa koji vladaju me đu istim i razli čitim vrstama koje nastanjuju dubokomorska podru čja s naglaskom na ihtio- i teutofaunu Južnojadranske kotline. Predavanje 15. Utjecaj čovjeka na ekosustav mora Ishodi u čenja: Upoznati se s posljedicama antropogenih utjecaja na životne zajednice mora i oceana. Prepoznati razlike izme đu ekstinkcije i eksterminacije s primjerima iz morskog svijeta. Ste ći jasne spoznaje o ugroženosti velikog broja vrsta i zna čaju IUCN liste.

Vježba 1: Uvod Ishodi u čenja: Upoznati osnovnu anatomsku terminologiju, metode i pribor za sekciju morskih organizama. Opisati glavne zna čajke Jadranskog mora kao životne sredine. Cilj vježbe je osposobiti studente za samostalno i sigurno izvo đenje prakti čnog rada u laboratoriju i na terenu te usvajanje znanja o ekološkim osobinama Jadranskog mora. Vježba 2: Anatomsko-morfološke prilagodbe morskih organizma u odnosu na njihovu životnu sredinu Ishodi u čenja: Upoznati se sa simetrijama i oblicima tijela morskih organizama i njihovim prilagodbama na okoliš u kojem obitavaju. Analizirati morfologiju reprezentativnih životinjskih organizama glavnih taksonomskih skupina uz izvo đenje vježbi na biološkom materijalu, dermoplasti čnim i mikroskopskim preparatima. Vježba 3: Komparativni prikaz i prilagodbe organskih sustava morskih organizama glavnih taksonomskih skupina Ishodi u čenja: Upoznati glavne anatomsko-morfološke zna čajke razli čitih morskih organizama te usporedba građe, oblika i funkcionalnih osobina njihovih organskih sustava. Izvoditi sekciju oglednih morskih organizama te prikazati dermoplasti čne i mikroskopske preparate. Vježba 4: Naselja čvrstih podloga Ishodi u čenja: Upoznati i opisati organizme i zajednice koji naseljavaju čvrste podloge supralitorala, mediolitorala i gornjeg infralitorala. Opisati interakcije koje se odvijaju me đu njima i objasniti zakonitosti na kojima se one temelje. Razumjeti anatomsko-morfološke i fiziološke osobine najzna čajnijih vrsta koje obitavaju na tom podru čju uz odvijanje nastave na terenu i u laboratoriju. Vježba 5: Naselja pomi čnih podloga Ishodi u čenja: Upoznati i opisati organizme i zajednice na pomi čnim podlogama supralitorala, mediolitorala i gornjeg infralitorala, opisati interakcije koje vladaju me đu njima i objasniti zakonitosti na kojima se one temelje. Opisati anatomsko-morfološke i fiziološke osobine najzna čajnijih vrsta koje obitavaju na tom podru čju uz odvijanje nastave na terenu i u laboratoriju. Vježba 6: Odnosi me đu organizmima na podru čjima uš ća rijeka Ishodi u čenja: Upoznati i opisati organizme i zajednice na uš ću rijeka (estuariji). Opisati interakcije koje vladaju me đu njima i objasniti zakonitosti na kojima se temelje te interakcije. Opisati anatomsko-morfološke i fiziološke osobine najzna čajnijih vrsta koje obitavaju na tom podru čju uz odvijanje nastave na terenu i u laboratoriju. Vježba 7: Organizmi, zajednice i njihovi me đusobni odnosi u donjem infralitoralu i cirkalitoralu Ishodi u čenja: Opisati najzna čajnije organizme i zajednice ovog podru čja te objasniti odnose koji vladaju me đu njima kao i zakonitosti na kojima se ti odnosi temelje. Izvoditi sekciju cijelih životinja, prikazati dermoplasti čne preparate i audio-vizualne zapise s ciljem opisivanja anatomsko-morfoloških osobina prou čavanih organizama i ekoloških zna čajki zajednica tog podru čja. Vježba 8: Dubokomorski organizmi Ishodi u čenja: Upoznati se sa na činom života i obilježjima dubokomorskih organizama i sa odnosima koji vladaju me đu njima. Analizirati morfološke i anatomsko-fiziološke specifi čnosti ovih vrsta te prepoznati najzna čajnije predstavnike jadranske dubokomorske ihtio- i teutofaune uz korištenje dermoplasti čnih preparata audio-vizualnih zapisa sa recentnih istraživanja dubokomorskih zajednica Jadrana. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Poznavanje gradiva iz kolegija „Odnosi me đu morskim organizmima“ ocjenjuje se kroz 2 parcijalna pismena kolokvija, kojima je obuhva ćena gra đa s predavanja te jednim finalnim usmenim kolokvijem iz vježbi kojim je obuhva ćen cjelokupni sadržaj obra đen na vježbama. Parcijalni pismeni kolokviji iz nastavnog gradiva s predavanja rješavaju se davanjem odgovora na ponu đena pitanja metodom izbora ili upisivanja rije či/definicija koje nedostaju. Studenti koji na jednom od pismenih kolokvija nisu dobili prolaznu ocjenu moraju pristupiti naknadnoj provjeri znanja koju nastavnik može obaviti pismenim ili usmenim putem. Studenti koji žele popraviti prolaznu ocjenu mogu tako đer, u dogovoru s nastavnikom, pristupiti naknadnoj pismenoj ili usmenoj provjeri znanja. Kriteriji ocjenjivanja na kolokviju (bodovna skala) nalaze se u tablici: % ocjena <60 nedovoljan (1) 60 -70 dovoljan (2) 71-80 dobar (3) 81-90 vrlo dobar (4) 91-100 odli čan (5) Završni kolokvij iz vježbi polaže se usmeno na kraju semestra nakon što student preda uredno popunjeni dnevnik vježbi na pregled. Tijekom kolokvija student je dužan odgovoriti na postavljena pitanja iz nasumično odabranih nastavnih jedinica koje su obra đivane tijekom vježbi. Prolaz na završnom kolokviju iz vježbi jedan je od preduvjeta za dobivanje završne ocjene iz kolegija i mora biti položen prije izlaska na 2. parcijalni pismeni kolokvij iz nastavnog gradiva s predavanja. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju…) Sve potrebne informacije vezane uz kolegij studenti mogu od predmetnih nastavnika na redovitim konzultacijama, putem elektroni čke pošte ili telefonskim putem.

Naziv predmeta ANORGANSKA KEMIJA Kod predmeta SMB105 Satnica predmeta 30/30/30 (P/S/V) ECTS 7 (4 - predavanja, seminari, konzultacije, samostalno u čenje: 3 - laboratorijske vježbe, (uz obrazloženje) kolokviji) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar I. godina / II. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Slobodan Brini ć, izvanredni profesor Voditelj - voditelj seminara: doc. dr. sc. Marijo Buzuk vježbi/seminara - voditelj vježbi: Ivana Škugor Ron čevi ć, prof., asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Anorganska kemija bavi se rasprostranjenoš ću, dobivanjem, gra đom i svojstvima elementarnih tvari i spojeva elemenata periodnog sustava (PSE) po skupinama i po stupnju oksidacije unutar skupina. Osnovna zada ća ovog kolegija jeste da studentu na osnovu ste čenog osnovnog znanja iz anorganske kemije omogu ći bolje razumijevanje znanja iz kemijske oceanografije, ekologije i zaštite mora. Nastava se izvodi u obliku predavanja, seminara i vježbi. Aktivno sudjelovanje studenata u nastavi postiže se izvo đenjem seminara i laboratorijskih vježbi. U okviru seminara studenti će nau čiti kako svaku kemijsku reakciju prikazati odgovaraju ćom uravnoteženom kemijskom jednadžbom. Studenti će samostalno izvoditi laboratorijske vježbe vezane uz dobivanje i svojstva elementarnih tvari i spojeva elemenata glavnih skupina i prijelaznih elemenata. Nastava iz kolegija Anorganska kemija odvija se kroz predavanja, seminare i vježbe. Svi oblici nastave su obavezni. Da bi student dobio potpis iz kolegija, a koji mu je nužan za polaganje ispita treba zadovoljiti slijede će uvjete: • prisutnost predavanjima (minimalno 10 predavanja), • prisutnost seminarima (minimalno 10 seminara), • odra đene vježbe (100% iznos). Da bi student mogao pristupiti izvo đenju pojedine vježbe prethodno mora položiti kolokvij iz gradiva vježbe. Kolokvij može biti pismeni ili usmeni. Bez položenog kolokvija nije mogu će pristupiti izvo đenju vježbe. Vježbe koje nisu odra đene u dogovorenim terminima nadokna đuju se na kraju semestra. Mogu će je nadoknaditi dvije vježbe. Tijekom semestra student zbog opravdanog razloga (bolest – opravdava se lije čni čkom potvrdom) može izostati maksimalno s dvije vježbe. Vježbe koje je student izostao nadokna đuju se na kraju semestra. Popis obavezne literature 1. Filipovi ć, S. Lipanovi ć,. Op ća i anorganska kemija I i II. dio, Školska knjiga, Zagreb, 1995 2. Vježbe iz op će i anorganske kemije II. Interna skripta, 2004. Kemijsko - tehnološki fakultet u Splitu, Split. Popis izborne literature 1. F. Albert Cotton et al., Basic Inorganic Chemistry, New York, John Wiley and Sons, 1995. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) 1. Predavanje Vodik položaj u PSE, osobine i dobivanje vodika, spojevi vodika pozitivnog stupnja oksidacije i hidridi. Plemeniti plinovi, osobine skupine, dobivanje i upotreba, spojevi ksenona Ishod u čenja: Poznavanje osobina vodika i plemenitih plinova 2. Predavanje Uvod u halogene elemente, osobine skupine i pregled elemenata po stupnju oksidacije 3. Predavanje Fluor, osobine i dobivanje, razlike izme đu fluora i ostalih članova skupine, spojevi flora. Klor osobine i dobivanje, spojevi klora Ishod u čenja: Poznavanje periodi čnih svojstava elemenata 17 skupine, te spojeva koji grade fluor i klor 4. Predavanje Brom, Jod, osobine, dobivanje i spojevi Ishod u čenja: Poznavanje kemijskih osobina broma i joda 5. Predavanje Uvod u halkogene elemente, osobine skupine i pregled elemenata po stupnju oksidacije Ishod u čenja: Poznavanje periodi čnih svojstava elemenata 16 skupine 6. Predavanje Kisik, osobine i dobivanje, spojevi kisika, vrste oksida, voda Ishod u čenja: Poznavanje kemijskih osobina kisika, oksida i vode 7. Predavanje Sumpor, osobine i dobivanje, oksidi i kiseline sumpora,li spojevi sumpora, osobine selenija i telurija, Ishod u čenja: Poznavanje kemijskih osobina sumpora i njegovih glavnih spojeva 8. Predavanje Skupina dušika, osobine skupine, pregled elemenata po stupnju oksidacije, Ishod u čenja: Poznavanje periodi čnih osobina elemenata 15. skupine 9. Predavanje Dušik, osobine i dobivanje, amonijak, duši čna kiselina i ostali spojevi dušika, fiksiranje dušika Ishod u čenja: Poznavanje kemijskih osobina dušika i njegovih najvažnijih spojeva 10. Predavanje Fosfor, osobine i dobivanje, oksidi i kiseline fosfora, arsen, antimon, bizmut Ishod u čenja: Poznavanje kemijskih osobina fosfora i njegovih spojeva, spojeva arsena, te antimona i bizmuta 11. Predavanje Skupina ugljika, osobine skupine, pregled elemenata po stupnju oksidacije, Ishod u čenja: Poznavanje periodi čnih svojstava elemenata 14. skupine 12. Predavanje Ugljik, alotropske modifikacije, osobine i dobivanje ugljika, oksidi ugljika, karbidi, hidrogenkarbonati i karbonati Ishod u čenja: Poznavanje kemijskih osobina ugljika i njegovih spojeva 13. Predavanje Spojevi silicija, germanija, kositra, i olova, poluvodi čke osobine silicija i germanija, metalna svojstva kositra i olova Ishod u čenja: Poznavanje kemijskih osobina silicija, germanija, kositra i olova 14. Predavanje Skupina bora, osobine skupine, pregled elemenata po stupnju oksidacije, borani, borna kiselina, Ishod u čenja: Poznavanje periodi čnih svojstava elemenata 13. skupine, te njihove najvažnije spojeve, poznavanje kemijskih svojstava bora, borne kiseline i borana 15. Predavanje Dobivanje i osobine aluminija, spojevi aluminija galija, indija, talija Ishod u čenja: Poznavanje kemijskih osobina aluminija, galija, indija i talija

1. Seminar Uravnoteživanje kemijskih reakcija, pisanje i uravnoteživanje redoks reakcija u jednoj crti Ishod u čenja: Znati uravnotežiti redoks reakcije u jednoj crti 2. Seminar Reakcije karakteristi čne za vodik, reakcije kojima se dobiva vodik,redukcijsko djelovanje vodika Ishod u čenja: Znati napisati kemijske reakcije dobivanja vodika i njegovog redukcijskog djelovanja 3. Seminar Reakcije karakteristi čne za halogene elemente, reakcije dobivanja klora, reakcije, disproporcioniranja klora u lužnatim otopinama, oksidacijsko djelovanje halogena i njihovih spojeva Ishod u čenja:Znati napisati kemijske reakcije dobivanja klora i njegovih spojeva pozitivnog stupnja oksidacije 4. Seminar Reakcije karakteristi čne za halkogene elemente, reakcije dobivanja kisika i ozona, oksidacijsko djelovanje kisika, reakcije dobivanja sumpora, reakcije kojima prevodimo elementarni sumpor do sumporne kiseline, oksidacijsko djelovanje sumporne kiseline, dehidracijsko djelovanje sumporne kiseline Ishod u čenja:Znati napisati kemijske reakcije dobivanja kisika, znati ilustrirati kemijskom reakcijom oksidacijsko djelovanje kisika, te oksidacijsko i redukcijsko djelovanje peroksida, znati pilustrirati oksidacijsko djelovanje sumporne kiseline 5. Seminar Reakcije karakteristi čne za elemente skupine dušika, reakcije dobivanja dušika, reakcije oksidacije od amonijaka do duši čne kiseline, oksidacijsko djelovanje duši čne kiseline reakcije oksidacije od fosfora do fosforaste i fosforne kiseline Ishod u čenja: Znati napisati kemijske reakcije dobivanja amonijaka i dušikovih oksida, te kemijskom reakcijom ilustrirati oksidacijsku mo ć duši ćne kiseline 6. Seminar Reakcije karakteristi čne za elemente skupine ugljika, dobivanje ugljikovih oksida redukcijsko djelovanje CO, Vezivanje CO 2 iz zraka, taloženje karbonata, hidroliza kationa Ishod u čenja: Znati napisati kemijske reakcije redukcijskog djelovanja ugljika i ugljikovog(II) oksida, znati ravnotežne reakcije uvo đenja CO 2 u vodu 7. Seminar Reakcije karakteristi čne za elemente skupine bora, reakcije dobivanja borne kiseline, otapanje boraksa u vodi, kiselo bazne osobine aluminijevog hidroksida, redukcijsko djelovanje aluminija aluminotermi čka reakcija, dobivanje kristali čnog bora Ishod u čenja: Znati kemijske reakcije dobivanja borne kiseline, kemijske reakcije koje ilustriraju amfoternost 8. Seminar Reakcije karakteristi čne za metale glavnih skupina, dobivanje metala ovisno o njihovom redoks potencijalu, reakcije alkalijskih i zemnoalkalijskih metala s vodom, soli alkalijskih i zemnoalkalijski metala Ishod u čenja: Znati karakteristi čne kemijske reakcije za dobivanje metala 9. Seminar Reakcije karakteristi čne za prijelazne metale, dokazivanje peroksida titanil ionom, ravnoteža izme đu kromata i dikromata, željezov oksohidroksid Ishod u čenja:Znati važnije ione koje grade metali i njihova oksido-redukcijska svojstva znati ilustrirati kemijskom reakcijom, znati kako otopiti pojedine metale 10. Seminar More - smjesa anorganskih tvari. Kemijski sastav morske vode, salinitet, pH i specijacija , sedimenti, antropogeni CO 2, Ishod u čenja: Poznavati što i kako anorganski spojevi utječu na sastav morske vode

Vježba 1: VODIK Eksperimenti - Nastajanje praskavca, proba na praskavac. Dobivanje vodika djelovanjem lužine na aluminij . Dobivanje vodika djelovanjem kiseline na cink. Redukcija metalnog oksida vodikom. Reaktivnost atomarnog vodika Vježba 2: 17. SKUPINA (HALOGENI ELEMENTI) Eksperimenti Dobivanje klora. Dobivanje broma i joda iz bromida i jodida oksidacijom pomo ću klora - Dobivanje klora elektrolizom. Dobivanje klorovodika i klorovodi čne kiseline. Reagens za taloženje halogenida. Otapanje joda u razli čitim otapalima. Spojevi klora. Oksidacija jodid iona duši čnom kiselinom. Dokazivanje joda. Taloženje jodida žive Vježba 3: 16. SKUPINA (HALKOGENI ELEMENTI KISIK: Eksperimenti - Dobivanje i svojstva kisika. Dobivanje ozona. Osobine Vode. Dobivanje i svojstva vodikovog peroksida. Raspad manganovog(IV) oksida. SUMPOR: Eksperimenti - Redukcijsko djelovanje sumpora. Dobivanje sumpora. Dobivanje i raspadanje polisulfida. Taloženje manganovog(II) sulfida. Redukcijska svojstva sumpora(IV). Vježba 4: 15. SKUPINA DUŠIK: Eksperimenti - Dobivanje i svojstva dušika. Dobivanje amonijaka. Srebreno ogledalo. Dobivanje i svojstva dušikova(I) oksida. Otapanje bakra u razrije đenoj duši čnoj kiselini. Dobivanje i svojstva dušikaste kiseline. Dobivanje i svojstva duši čne kiseline. FOSFOR: Eksperimenti - Dobivanje fosforne kiseline. Dobivanje fosforne kiseline iz kalcijeva fosfata i razrije đene sumporne kiseline. Dobivanje srebrovog(I) hidrogenfosfata i fosfata. ARSEN: Eksperimenti - Dobivanje arsena. Sulfidi arsena(III) i arsena(V). ANTIMON: Eksperimenti - Svojstva antimonova(III) klorida. Sulfidi antimona(III) i antimona (V). BIZMUT: Eksperiment - Svojstva bizmutovog(III) hidroksida. i bizmutovog(III) sulfida. Vježba 5: 14., 13., 1. i 2. SKUPINA PSE UGLJIK: Eksperimenti - Redukcijsko djelovanje ugljika. Adsorpcijska svojstva aktivnog ugljena. Dobivanje ugljikova(II) oksida, CO. Ugljikov(IV) oksid, CO2 i karbonati i hidrogen karbonati. SILICIJ: Eksperiment - Dobivanje silana KOSITAR: Eksperiment - Kositrov(II) hidroksid OLOVO: Eksperiment - Olovni(II) spojevi BOR: Eksperiment - Borna kiseline i njene soli ALUMINIJ: Eksperimenti - Aluminotermi čki postupak dobivanja željeza. Otapanje aluminija. Aluminijev(III) hidroksid 2. SKUPINA PSE: Eksperimenti - Boje plamena kationa elemenata 2. Skupine. Hidroksidi elemenata 2. Skupine. Karbonati elemenata 2. Skupine. Sulfati elemenata 2. skupine 1. SKUPINA PSE: Eksperiment - Boje plamena kationa elemenata 1. skupine Vježba 6: PRIJELAZNI ELEMENTI (3. do 7. skupina PSE) Eksperimenti - Titanov(III) klorid i titanov(III) hidroksid. Vanadijev(V) oksid. Otapanje vanadijevog(V) oksida u kiselini. Dobivanje kalijevog kromovog alauna, KCr(SO4)2×12H2O. Zagrijavanje amonijeva dikromata. Kromov(III) hidroksid. Kromov(III) hidroksid. Dikromat ion kao oksidans. Dobivanje kromata. Dokazivanje molibdena. Volframove bronce. Redukcijsko svojstvo mangana(II). Disproporcioniranje manganata Vježba 7: PRIJELAZNI ELEMENTI (8. do 12. skupina) Eksperimenti - Otapanje željeza u kiselinama. Željezovoksidhidroksid. Redukcijsko djelovanje Fe 2+ iona. Oksidacijsko djelovanje Fe 3+ iona. Berlinsko modrilo - dokazivanje željeza. Kobaltov(III) oksidhidroksid, CoOOH. Kompleksi kobalta(II) i Kompleksi kobalta(III). Niklov(II) hidroksid i oksidhidroksid. Kompleksi nikla. Niklov(II) sulfid. Otapanje bakra. Bakrov(I) i (II) hidroksid. Kompleksi bakra. Dehidracija bakrova(II) sulfata. AgNO 3 kao reagens za taloženje elemenata 17. skupine PSE. Kompleksi srebra. Kiselost cinka(II). Kadmijev(II) karbonat i sulfid. Kompleksi kadmija. Dobivanje živina (II) oksida i otapanje u kiselini. Dobivanje živina(I) klorida (kalomel). Ishod u čenja : Znati sigurno i djelotvorno rukovati kemikalijama, znati provesti eksperimente prema protokolu, znati teorijsko znanje o dobivanju i kemijskim osobinama elemenata i njihovih spojeva potkrijepiti odgovaraju ćim eksperimentima. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Polaganje ispita putem testova: Ispit iz kolegija Zavoda mogu će je polagati putem testova tijekom semestra. Pismeni testovi obuhva ćaju gradivo izneseno na predavanjima, seminarima i vježbama. Pismeni testovi se ocjenjuju na slijede ći na čin: To čno riješeno više od 55% - oslobo đen pismenog ispita To čno riješeno od 60 % - oslobo đen pismenog i usmenog -dovoljan To čno riješeno od 70 % - oslobo đen pismenog i usmenog - dobar To čno riješeno od 80 % - oslobo đen pismenog i usmenog - vrlo dobar To čno riješeno od 90 % - oslobo đen pismenog i usmenog – izvrstan Potrebno je položiti sve testove da bi se položio ispit. Student koji nije zadovoljio na nekom od testova taj dio gradiva polaže pismeno i usmeno. Polaganje ispita: Student koji dobije potpis iz kolegija Op ća kemija može pristupiti polaganju ispita. Ispit se sastoji od pismenog i usmenog dijela ispita. Da bi student pristupio usmenom dijelu ispita prethodno mora položiti pismeni dio ispita. Pismeni dio ispita traje 2 sata. Pismeni dio ispita ocjenjuje se na slijede ći na čin: To čno riješeno više od 55% - dovoljan To čno riješeno više od 70 % - dobar To čno riješeno više od 80 % - vrlo dobar To čno riješeno više od 90 % - izvrstan Nakon pismenog ispita na oglasnoj plo či Zavoda biti će oglašeni rezultati ispita, vrijeme kada studenti koji nisu položili pismeni dio ispita mogu pogledati zada će, te raspored polaganja usmenog ispita za studente koji su stekli to pravo. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Obavijesti studentima nalaze se na oglasnoj plo či Zavoda za op ću i anorgansku kemiju, Teslina 10/IV ispred sobe broj 8. Obavijesti studentima se objavljuju i na webu. Sve potrebne informacije o Zavodu, djelatnicima zavoda, nastavnim planovima i programima koje izvode djelatnici Zavoda nalaze se na web adresi: http://www.ktf-split.hr/zoak/ Tamo su navedene i adrese elektronske pošte nastavnika.

Naziv predmeta STATISTIKA Kod predmeta SMB106 Satnica predmeta 30/0/15 (P/S/V) 4 ECTS = 1,2 (poha đanje predavanja i vježbi ) i 2,8 (samostalno u čenje, rješavanje ECTS doma ćeg zadatka statisti čkim programom, priprema 2 kolokvija i završnog ispita, oko 85 (uz obrazloženje) sati) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar I. godina / II. semestar Kompetencije u primjeni elementarne matematike, diferencijalnog i integralnog ra čuna Preduvjeti za upis (npr. kolegij Matematika iz I. semestra studija Biologija i ekologija mora ili ekvivalentni kolegij). Jezik poduke i Nastava se izvodi na hrvatskom jeziku. Mogu ćnost izvo đenja nastave na engleskom mogu ćnost pra ćenja na jeziku. drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Snježana Pivac, redoviti profesor Voditelj vježbi Ante Toni Vrdoljak, mag. math. O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Osnovna zada ća ovog kolegija jeste omogu ćiti studentu da primjenom prethodno ste čenih znanja iz matematike u svrhu realizacije postavljenih ciljeva usvoji znanje o organiziranom prikupljanju i odabiru odgovarajućih podataka, a neposredno potom i znanje o njihovom grupiranju i prezentaciji. Zada ća je omogu ćiti studentu da usvoji znanje kako napraviti adekvatnu analizu informacija ili podataka te donijeti zaklju čke i interpretirati rezultate provedene analize. Predavanja i vježbe studenta pripremaju za samostalno rješavanje problema, postavljanje znanstveno stru čnih i statisti čkih hipoteza te zaklju čivanje o prihva ćanju odgovaraju ćih postavljenih hipoteza. Naglasak nastave je na u čenju temeljnih i primjenjivih statisti čkih veli čina. Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Aktivno sudjelovanje studenta u nastavnom programu nastoji se posti ći izvo đenjem dijela vježbi u informati čkom laboratoriju i statisti čkim programima koji omogu ćavaju pohranjivanje i obradu velikih baza podataka. Na vježbama student s nastavnikom aktivno raspravlja o provo đenju i rezultatima konkretnih analiza odgovaraju ćih studija slu čaja. Nastavnik vrednuje sudjelovanje studenta u radu na nastavi (pokazano znanje, razumijevanje, sposobnost postavljanja problema, zaklju čivanje, itd.). Bodovi se pribrajaju onima dobivenim na kolokvijima i ispitu. Nastavnik ima pravo i dužnost pozivati na razgovor studente koji zakazuju na nastavi. Popis obavezne literature 1. I. Pavli ć, Statisti čka teorija i primjena, Tehni čka knjiga, Zagreb, 1985. 2. D. Vuki čevi ć, Uvod u statistiku, skripta Sveu čilišta u Splitu, u pripremi. 3. D.S. Moore, The Basic Practice of Statistics, W. H. Freeman and Co., N.Y., 1998. Popis izborne literature 1. B. Petz, Osnovne statisti čke metode za nematemati čare, Udžbenici Sveu čilišta u Zagrebu, 1997. 2. S. Pivac, Statistika, nastavni materijali, sveu čilište u Splitu, 2012. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Pojam i zada ća statistike. Ure đivanje i prikazivanje podataka. Ishodi u čenja: Identificirati i definirati statisti čki skup u praksi. Kategorizirati elemente statisti čkog skupa prema konkretnim statisti čkim obilježjima. Grupirati elemente definiranog statisti čkog skupa. Formirati elemente skupa u statisti čku tablicu sa svim potrebnim oznakama. Napraviti odgovaraju ći statisti čki grafikon sa svim potrebnim oznakama. Predavanje 2. Relativni brojevi Ishodi u čenja: Razlikovati relativne brojeve strukture, koordinacije i indekse. Analizirati strukturu odabranog statisti čkog skupa prema odgovaraju ćem obilježju. Izra čunati relativne brojeve koordinacije u praksi. Predavanje 3. Srednje vrijednosti Ishodi u čenja: Razlikovati potpune i položajne srednje vrijednosti. Izra čunati i objasniti odgovaraju će srednje vrijednosti u praksi. Predavanje 4. Mjere raspršenosti (disperzije) Ishodi u čenja: Razlikovati apsolutne i relativne mjere raspršenosti. Izra čunati odgovaraju će mjere raspršenosti u prakti čnim primjerima. Procijeniti raspršenost elemenata numeri čkih statisti čkih skupova na temelju izra čunatih pokazatelja raspršenosti. Predavanje 5. Momenti numeri čkih nizova. Asimetrija. Zaobljenost. Ishodi u čenja: Izra čunati odgovaraju će pokazatelje asimetrije na temelju momenata numeričkih nizova. Izra čunati odgovaraju ći pokazatelj zaobljenosti distribucije na temelju momenata numeri čkih nizova. Analizirati oblik distribucije numeri čkih nizova na temelju pokazatelja asimetrije i zaobljenosti. Ustanoviti raspored srednjih vrijednosti numeri čkih nizova na temelju odgovaraju će asimetrije. Predavanje 6. Vjerojatnost. Diskontinuirana slu čajna varijabla. Ishodi u čenja: Izra čunati vjerojatnost slu čajnog doga đaja. Prezentirati distribuciju vjerojatnosti diskontinuirane slu čajne varijable. Izra čunati distribuciju kumulativne vjerojatnosti diskontinuirane slu čajne varijable. Predavanje 7. Deskriptivna statistika na ra čunalu Ishodi u čenja: Grupirati elemente definiranog statisti čkog skupa u bazi podataka na ra čunalu. Formirati elemente skupa u statisti čku tablicu sa svim potrebnim oznakama na ra čunalu prema nominalnim i kvantitativnim obilježjima. Konstruirati odgovaraju ći statisti čki grafikon sa svim potrebnim oznakama na ra čunalu. Izra čunati srednje vrijednosti, mjere disperzije, asimetrije i zaobljenosti za odgovaraju ću bazu podataka na ra čunalu. Predavanje 8. Binomna distribucija. Poissonova distribucija. Ishodi u čenja: Identificirati i definirati primjenu Binomne i Poissonove distribucije u praksi. Izra čunati distribuciju vjerojatnosti po Binomnom zakonu. Izra čunati distribuciju vjerojatnosti po Poissonovom zakonu. Prezentirati vjerojatnosti izra čunate na temelju Binomne i Poissonove distribucije. Predavanje 9. Kontinuirane slu čajne varijable. Teorijske distribucije kontinuirane slu čajne varijable. Ishodi u čenja: Izra čunati odgovaraju će vjerojatnosti kontinuirane slu čajne varijable. Prezentirati distribuciju vjerojatnosti kontinuirane slu čajne varijable. Izra čunati distribuciju kumulativne vjerojatnosti diskontinuirane slu čajne varijable. Predavanje 10. Ocjene parametara osnovnog skupa na osnovu uzorka. Procjena aritmeti čke sredine i proporcije (relativne frekvencije) osnovnog skupa. Ishodi u čenja: Identificirati i definirati slu čajni uzorak. Procijeniti aritmeti čku sredinu osnovnog skupa na temelju uzorka uz odgovaraju ću razinu pouzdanosti procjene. Procijeniti aritmetičku sredinu osnovnog skupa na temelju uzorka uz odgovaraju ću razinu pouzdanosti procjene. Predavanje 11. Znanstvene i statisti čke hipoteze. Testiranje hipoteze o prosje čnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa. Testiranje hipoteze o razlici prosje čnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova. Ishodi u čenja: Razlikovati znanstvene i statisti čke hipoteze. Postaviti znanstvene hipoteze. Postaviti statisti čke hipoteze. Izra čunati interval prihva ćanja nulte statisti čke hipoteze o prosje čnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaklju čiti o prihva ćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statisti čke hipoteze o prosje čnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa. Izra čunati interval prihva ćanja nulte statisti čke hipoteze o razlici prosje čnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaklju čiti o prihva ćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statisti čke hipoteze o razlici prosje čnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova. Predavanje 12. Testiranje hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa. Ishodi u čenja: Izra čunati interval prihva ćanja nulte statisti čke hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaklju čiti o prihva ćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statisti čke hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa. Predavanje 13. Hi - kvadrat test. Ishodi u čenja: Ustanoviti primjenu hi-kvadrat testa u praksi. Izra čunati interval prihva ćanja nulte statisti čke hipoteze o nezavisnosti dvaju kvalitativnih obilježja elemenata osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaklju čiti o prihva ćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statisti čke hipoteze o nezavisnosti dvaju kvalitativnih obilježja elemenata osnovnog skupa. Predavanje 14. Ispitivanje odnosa me đu pojavama. Dijagram rasipanja. Korelacija. Ishodi u čenja: Konstruirati odgovaraju ći dijagram rasipanja sa svim potrebnim oznakama. Zaklju čiti o odnosima me đu promatranim pojavama na temelju prikaza dijagrama rasipanja. Izra čunati pokazatelj korelacije za odgovaraju će numeri čke varijable. Zaklju čiti o smjeru i intenzitetu korelacije izme đu dvije numeri čke varijable. Predavanje 15. Korelacija ranga Ishodi u čenja: Izra čunati pokazatelj korelacije ranga za odgovaraju će varijable ranga. Zaklju čiti o smjeru i intenzitetu korelacije ranga izme đu dvije varijable ranga.

Vježba 1. Pojam i zada ća statistike. Ure đivanje i prikazivanje podataka. Ishodi u čenja: Formirati elemente skupa u statisti čku tablicu sa svim potrebnim oznakama. Napraviti odgovaraju ći statisti čki grafikon sa svim potrebnim oznakama. Vježba 2. Relativni brojevi. Ishodi u čenja: Izra čunati relativne brojeve koordinacije u praksi. Procijeniti strukturu elemenata statisti čkog skupa prema zadanom obilježju. Vježba 3. Srednje vrijednosti. Ishodi u čenja: Izra čunati i objasniti odgovaraju će srednje vrijednosti u praksi. Vježba 4. Mjere raspršenosti (disperzije). Ishodi u čenja: Izra čunati odgovaraju će mjere raspršenosti u prakti čnim primjerima. Procijeniti raspršenost elemenata numeri čkih statisti čkih skupova na temelju izra čunatih pokazatelja raspršenosti. Vježba 5. Momenti numeri čkih nizova. Asimetrija. Zaobljenost. Ishodi u čenja: Izra čunati odgovaraju će pokazatelje asimetrije na temelju momenata numeričkih nizova. Izra čunati odgovaraju ći pokazatelj zaobljenosti distribucije na temelju momenata numeri čkih nizova. Vježba 6. Vjerojatnost. Diskontinuirana slu čajna varijabla. Ishodi u čenja: Izra čunati vjerojatnost slu čajnog doga đaja. Izra čunati distribuciju vjerojatnosti diskontinuirane slu čajne varijable. Vježba 7. Deskriptivna statistika na ra čunalu. Ishodi u čenja: Formirati elemente skupa u statisti čku tablicu sa svim potrebnim oznakama na ra čunalu prema nominalnim i kvantitativnim obilježjima. Konstruirati odgovaraju ći statisti čki grafikon sa svim potrebnim oznakama na ra čunalu. Izra čunati srednje vrijednosti, mjere disperzije, asimetrije i zaobljenosti za odgovaraju ću bazu podataka na ra čunalu. Vježba 8. Binomna distribucija. Poissonova distribucija . Ishodi u čenja: Izra čunati distribuciju vjerojatnosti po Binomnom zakonu. Izra čunati distribuciju vjerojatnosti po Poissonovom zakonu. Vježba 9. Kontinuirane slu čajne varijable. Teorijske distribucije kontinuirane slu čajne varijable. Ishodi u čenja: Izra čunati odgovaraju će vjerojatnosti kontinuirane slu čajne varijable. Vježba 10. Ocjene parametara osnovnog skupa na osnovu uzorka. Procjena aritmeti čke sredine i proporcije (relativne frekvencije) osnovnog skupa. Ishodi u čenja: Procijeniti aritmeti čku sredinu osnovnog skupa na temelju uzorka uz odgovaraju ću razinu pouzdanosti procjene. Procijeniti aritmeti čku sredinu osnovnog skupa na temelju uzorka uz odgovaraju ću razinu pouzdanosti procjene. Vježba 11. Znanstvene i statisti čke hipoteze. Testiranje hipoteze o prosje čnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa. Testiranje hipoteze o razlici prosje čnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova. Ishodi u čenja: Izra čunati interval prihva ćanja nulte statisti čke hipoteze o prosje čnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa na prakti čnim primjerima. Zaklju čiti o prihva ćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statisti čke hipoteze o prosje čnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa. Izra čunati interval prihva ćanja nulte statisti čke hipoteze o razlici prosje čnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova na temelju zadane razine signifikantnosti testa na prakti čnim primjerima. Zaklju čiti o prihva ćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statisti čke hipoteze o razlici prosje čnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova. Vježba 12. Testiranje hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa. Ishodi u čenja: Izra čunati interval prihva ćanja nulte statisti čke hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaklju čiti o prihva ćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statisti čke hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa. Vježba 13. Hi - kvadrat test. Ishodi u čenja: Izra čunati interval prihva ćanja nulte statisti čke hipoteze o nezavisnosti dvaju kvalitativnih obilježja elemenata osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaklju čiti o prihva ćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statisti čke hipoteze o nezavisnosti dvaju kvalitativnih obilježja elemenata osnovnog skupa. Vježba 14. Ispitivanje odnosa me đu pojavama. Dijagram rasipanja. Korelacija. Ishodi u čenja: Konstruirati odgovaraju ći dijagram rasipanja sa svim potrebnim oznakama. Izra čunati pokazatelj korelacije za odgovaraju će numeri čke varijable. Vježba 15. Korelacija ranga. Ishodi u čenja: Izra čunati pokazatelj korelacije ranga za odgovaraju će varijable ranga. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Rad studenata će se vrednovati i ocjenjivati tijekom izvo đenja nastave kao i na završnom ispitu. Tijekom nastave student može ostvariti 100 bodova. Na temelju dva pisana kolokvija student može ostvariti 200+200=400 bodova. Alternativa kolokvijima je pisani ispit na kojem student može ostvariti 400 bodova. Maksimalan broj bodova koje student može ostvariti je 500 bodova. Za prolaznu ocjenu potrebno je ostvariti 250 bodova. Položen pisani dio ispita je preduvjet za pristupanje usmenom dijelu ispita koji predstavlja mogu ćnost pove ćanja kona čne ocjene. Ocjena se utvr đuje po principu: 450-500 bodova= izvrstan (5) 375-449 bodova = vrlo dobar (4) 300-374 bodova = dobar (3) 250-299 bodova = dovoljan (2) 0-249 bodova = nedovoljan (1) Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Nastavni sadržaji i sve obavijesti vezane uz kolegij nalaze se na stranicama Sveu čilišnog odjela za studije mora. Ispitni rokovi: 24.06.2013. / 08.07.2013. / 10.09.2013. / 24.09.2013.

Naziv predmeta OP ĆA FIZIKA Kod predmeta SMB107 Satnica predmeta 30/0/30 (P/S/V) ECTS 5 (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar I. godina / II. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Mile Dželalija, redoviti profesor Voditelj vježbi Marina Surjan, stru čni suradnik O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) - Popis obavezne literature - Popis izborne literature - Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) - Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) - Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) -

Naziv predmeta GEOLOGIJA S PALEONTOLOGIJOM Kod predmeta SMB108 Satnica predmeta 30/0/15 (P/S/V) ECTS 4 ECTS (3 boda – predavanja, laboratorijske vježbe, konzultacije, samostalno u čenje; 1 (uz obrazloženje) bod – terenska nastava) Status predmeta obavezan x izborni (ozna čiti X) temeljni x napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar I. godina / II. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Doc.dr.sc. Danijela Bogner Voditelj vježbi Doc.dr.sc. Danijela Bogner O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Geologija je znanost koja prou čava gra đu, dinamiku i razvoj zemlje, a paleontologija živa bi ća geološke prošlosti. Osnovna zada ća ovog kolegija je upoznavanje studenata s gra đom naše planete, te promjena koje su se na njoj odvijale tijekom geološke prošlosti. Nadalje, studenti će se tako đer ukratko upoznati s morfološkim i taksonomskim obilježjima ostataka organizama koji su u prošlosti živjeli na Zemlji. Dodatna znanja će ste ći i o mineralima, stijenama, na činu pojavljivanja, te njihovom porijeklu i gra đi. Terenska nastava studentima će pružiti priliku da prakti čno primjene teoretski ste čena znanja. Cilj ovog kolegija je da studenti steknu osnovna teorijska znanja iz mineralogije, petrografije, geologije i paleontologije. Nastava se izvodi u obliku usmenog izlaganja, uporabom metoda demonstracije i razgovora. Dio nastavnih sadržaja će se usvojiti prezentiranjem izvorne stvarnosti. Aktivno sudjelovanje studenata u nastavnom procesu usvajanja znanja očekuje se kroz rasprave o pojedinim temama tijekom predavanja, te kroz prakti čne vježbe i terenski rad. Aktivno uklju čivanje studenata u izvo đenje nastave, kroz laboratorijske vježbe i terensku nastavu, trebale bi osposobiti studente za samostalno odre đivanje osnovnih vrsta stijena, strukturnih elemenata litosfere i zna čajnijih fosilnih skupina. Studenti su obvezni što bolje usvojiti nastavne sadržaje izložene na predavanjima, vježbama i terenskoj nastavi. Nastavnik ocjenjuje: uspješnost na kolokvijima ( četiri obvezna kolokvija), odnosno rezultate na završnom usmenom ispitu. Popis obavezne literature 1. Herak, M. (2001) Geologija. V izdanje, Školska knjiga, 433pp., Zagreb. 2. Šestanovi ć, S. (2001) Osnove geologije i petrografije, 234pp., Split. Popis izborne literature 1. Tišljar, J. (1994) Sedimentne stijene. Školska knjiga, 422pp., Zagreb. 2. Vrkljan, M., Babi ć, V. I Takši ć, J. (1998) Mineralogija. Udžbenik za srednje škole. Školska knjiga, 424pp., Zagreb. 3. Dostupno na portalu: www.pmf.hr/geol predavanja: Bucković, D. – Historijska geologija 1, Cvetko Tešović, B. – Fizička geologija, Moro, A. – Opća geologija, Sremac, J. – Geomorfologija s osnovama geologije Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Uvodno predavanje – Zemlja kao nebesko tijelo, gra đa Zemlje (1 sat) Upoznati studente s poviješ ću geologije kao znanstvene discipline, definicijama, podjelom, te njenom povezanoš ću s drugim prirodnim i tehni čkim znanostima. Istaknuti hipoteze o postanku Zemlje i Sun čevog sustava. Objasniti op ću konstituciju i svojstva Zemlje, definirati razli čite vrste diskontinuiteta i geotermi čki stupanj. Predavanje 2. Tektonika plo ča (1 sat) Studente upoznati s poviješ ću teorije tektonike plo ča i objasniti vrste kontakata izme đu plo ča. Predavanje 3. Kristalografija i Mineralogija (2 sata) Upoznati studente s osnovnim definicijama vezano za znanstvenu disciplinu mineralogiju. Prikazati kratki povijesni pregled i povezanost mineralogije s drugim znanostima. Navesti osnovne elemente kristalografije i strukture kristalnih sustava. Objasniti što su minerali, detaljno opisati na čin njihovog odre đivanja s naglaskom na fizi čka svojstva, nabrojiti njihove vrste, te definirati podjelu minerala prema postanku. Naglasiti zna čaj izomorfije i polimorfije u mineralogiji. Predavanje 4. Skupine minerala (2 sata) Detaljno opisati klasifikaciju minerala, a zatim u kategoriji nesilikatnih minerala istaknuti važnost skupine samorodnih elemenata, oksida i hidroksida, te karbonata. Nadalje, naglasiti zna čaj silikatnih minerala, te prikazati njihovu detaljnu podijelu (nezosilikati, sorosilikati, ciklosilikati, inosilikati, filosilikati, tektosilikati). Predavanje 5. Magmatske stijene (2 sata) Definirati pojam stijena, objasniti vrste stijena, te nabrojiti znanosti koje se bave njihovim prou čavanjem. Objasniti na čin pojavljivanja magmatskih stijena (intruzivne, efuzivne i ži čne), razli čite stadije pojavljivanja koji proizilaze iz Bowen-ovog niza kristalizacije. Opisati nastajanje vulkana i nabrojiti njihove tipove. Objasniti teksture i strukture magmatskih stijena, te njihovu terensku klasifikaciju. Navesti kimberlit kao primjer ži čne stijene, te nabrojiti lokalitete u Hrvatskoj na kojima se nalaze magmatske stijene. Predavanje 6. Sedimentne stijene (2 sata) Definirati pojmove sediment i sedimentna stijena. Prikazati njihovu rasprostranjenost i istaknuti važnost, te objasniti podijelu na klasti čne, kemijske i biokemijske sedimente. Tako đer definirati veli činu zrna za razlikovanje klasti čnih sedimenata, te detaljno objasniti tipove sedimentnih stijena (bre ča, konglomerat, pješ čenjak, šejl, prapor, lapor). Od kemijskih i biokemijskih sedimentnih stijena posebno istaknuti važnost karbonatnih (vapnenci, dolomiti), evaporitnih (gips, anhidrit, halit) i silicijskih (rožnjak) naslaga. Predavanje 7. Metamorfne stijene (1 sat) Upoznati studente s definicijom i nastanakom metamorfnih stijena. Objasniti faktore koji utje ču na metamorfozu, kao i vrste metamorfizma. Prikazati klasifikaciju i podru čja nalaza metamorfnih stijena u Hrvatskoj. Predavanje 8. Strukturni (tektonski) elementi litosfere (3 sata) Objasniti na čin uzorkovanja i prikupljanja podataka u geologiji. Definirati primarne oblike pojavljivanja stijena. Detaljno opisati sloj, elemente položaja nagnutih slojeva i njihovo odre đivanje. Nau čiti razlikovati pojmove topografska i stratigrafska podina, odnosno krovina sloja, kao i konkordanciju i diskordanciju slojeva. Objasniti pojam i nastajanje stratigrafske praznine. Definirati sekundarne strukture litosfere (bora, rasjed i navlaka), njihov nastanak, elemente od kojih su gra đeni i razli čite vrste istih. Nau čiti kako odrediti starost tektonskih poreme ćaja. Naučiti koristiti geološku kartu, upoznati podjelu karata obzirom na mjerilo i sadržaj, legende kartirnih jedinica, geološke stupove i profile, te oznake geoloških razdoblja. Predavanje 9. Dinamika Zemlje – Egzodinamika (3 sata) Objasniti aktivnost planeta Zemlje kao izvora, ali i potroša ča energije. Nabrojiti i definirati geološke čimbenike kao što su: sun čeve zrake, voda, snijeg i led, vjetar, organizmi. Naglasiti zna čaj površinskih i podzemnih voda, njihovu geološku ulogu kao i fizi čko-kemijska svojstva. Detaljno objasniti pojmove poput: erozija, transport, sedimentacija, krš. Predavanje 10. Dinamika Zemlje – Endodinamika (2 sata) Objasniti uzroke i posljedice unutrašnje zemljine dinamike (vulkanizam, potresi). Definirati vrste potresnih valova, te razlikovati potrese prema postanku i dubini nastajanja. Opisati temeljne razlike izme đu Mercalli-Cancani-Siebergove (MCS) i Richterove ljestvice. Nabrojiti najja če potrese kroz noviju povijest, i prikazati kartu vjerojatnosti nastanka potresa u Europi. Nabrojiti i objasniti prate će pojave potresa, s naglaskom na likvefakciju. Predavanje 11. Odre đivanje starosti stijena (1 sat) Prikazati kratki povijesni pregled odre đivanja starosti stijena. Nau čiti metode odre đivanja starosti Zemlje, tj. relativnu metodu (superpozicija, paleontološka i litološka) i apsolutnu metodu odre đivanja starosti (radioaktivnost). Istaknuti razlike izme đu stratigrafskih klasifikacija: biostratigrafska, litostratigrafska, kronostratigrafska, geokronološka. Naglasiti važnost geokronološke podjele na eone, ere i periode. Detaljno prikazati eone Fanerozoika, te ere: paleozoik, mezozoik, kenozoik s pripadaju ćim periodima i zna čaj tzv. kreda-tercijar (K-T) granice. Predavanje 12. Paleontologija (5 sati) Definirati pojam paleontologije kao znanstvene discipline i istaknuti njenu povezanost s drugim znanostima. Objasniti podjele paleontologije obzirom na veli činu objekta koji se prou čava i njegovu biološku pripadnost. Tako đer, objasniti pojmove u paleontologiji kao što su: fosil i fosilizacija. Nabrojiti i znati razlikovati na čine fosilizacije organizama, vrste fosila, kao i pojam vrste u paleontologiji. Prikazati taksonomske kategorije s naglaskom na fosilne skupine. Predavanje 13. Stratigrafska geologija: Prekambrij, Paleozoik, Mezozoik, Kenozoik (4 sata) Ukratko opisati pojavu i geološki razvoj života na Zemlji, s posebnim osvrtom na najzna čajnije tektonske aktivnosti. Nabrojiti zna čajnije lokalitete razli čite geološke starosti u Hrvatskoj, osobito one s nalazima tragova i ostataka dinosaurusa (Mz) i neandertalaca (Kz). Predavanje 14. Geološki sastav i gra đa stijena Hrvatske (1 sat) Prikazati geološki sastav i gra đu stijena Hrvatske s posebnim osvrtom na geološke spomenike. Od geoloških spomenika prikazati samo pojedine lokalitete (Rupnica, Fantazija, Brijuni,…)

LABORATORIJSKE VJEŽBE: Vježba 1. Kristalografija (1 sat) Ponoviti usvojena znanja o simetrijskim elementima kristala, te odrediti ravnine simetrije, osi simetrije i centar simetrije na modelima kristala. Vježba 2. Minerali (1 sat) Znati razlikovati vrste minerala, i razvrstati ih u pojedine grupe prema ranije nau čenoj klasifikaciji minerala. Odrediti njihova fizi čka svojstava tj. tvrdo ću minerala prema Mohsovoj podjeli. Primjerci razli čitih minerala koji će se koristiti u ovoj vježbi pripadaju privatnoj zbirci nositeljice kolegija. Vježba 3. Magmatske, sedimentne i metamorfne stijene (3 sata) Znati klasificirati i prepoznati naj češ će vrsta stijena, čiji se uzorci nalaze u zbirci na Institutu za oceanografiju i ribarstvo (IOR) u Splitu. Studenti će odrediti vrste stijena, njihov mineralni sastav i položaj u klasifikaciji, te raspravljati o uvjetima u kojima su te stijene nastale. Vježba 4. Tektonika (3 sata) Odrediti pružanje, smjer i kut nagiba slojeva stijena, te nau čiti izmjeriti navedene parametre uporabom geološkog kompasa. Grafi čki prikazati izmjerene podatke. Prakti čno provjeriti usvojenost znanja uporabe geološke karte, što zna ći da studenti trebaju znati prona ći oznake položaja slojeva, kao i sekundarne strukturne elemente litosfere, prepoznati topografsku i stratigrafsku podinu i krovinu sloja na profilima geoloških karata. Nadalje, na temelju ranije usvojenih nastavnih sadržaja studenti bi trebali znati ralikovati konkordantni i diskordantni slojeve, te stratigrafsku prazninu. TERENSKA NASTAVA: Vježba 1. Paleontologija i terenska nastava u okolici Instituta (IOR) (2 sata) Korištenjem petrografskog materijala iz Institutske zbirke (IOR), te terenskim radom u okolici Instituta, prakti čno će se provjeriti ste čeno znanje o fosilima. Dakle, odrediti će se vrsta fosila i njihov taksonomski položaj, a zatim na temelju fosilnih ostataka raspravljati će se o okolišu u kojem su ti organizmi živjeli, odnosno u kojem su sa čuvani. Vježba 2. Terenska nastava na Marjanu (5 sati) Detaljnije upoznavanje s geologijom Marjana. Praktična primjena ste čenih znanja vezano za: odre đivanje položaja slojeva stijena i njihovo mjerenje, prepoznavanje strukturnih elemenata litosfere kao što su bore i navlake, te škrape kao primjer krškog oblika. Od stijena, studenti će vidjeti vapnenac – karbonatne naslage i fliš, a od fosilnih ostataka kenozojske foraminifere. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Ispit će se polagati pismeno – četiri kolokvija tijekom semestra, odnosno usmeno. Usvojenost nastavnih sadržaja iz ovog kolegija će se provjeravati i ocjenjivati tijekom semestra s četiri pismena kolokvija. Svaki kolokvij će imati ukupno 20 pitanja (15 pitanja na koje će studenti trebati odgovoriti zaokruživanjem ponu đenih odgovora i 5 pitanja na koje će studenti trebati opisno odgovoriti). Za svaki kolokvij maksimalan broj bodova je 25 (15 pitanja s 1 bodom i 5 pitanja s 2 boda). Kona čna ocjena iz ovog kolegija će biti izra čunata na temelju ukupnog broja bodova (suma bodova sva 4 kolokvija), prema navedenoj tablici kako slijedi: Ostvareni broj bodova Ocjena <60 nedovoljan (1) 60-75 dovoljan (2) 75-85 dobar (3) 85-95 vrlo dobar (4) 95-100 odli čan (5) Studentima koji nisu zadovoljni postignutim rezultatima na kolokviju (pismeni ispit) omogu ćit će se pristupanje usmenom ispitu, a prema pokazanom znanju mogu biti ocjenjeni višom, ali i nižom ocjenom. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Svi nastavni sadržaji obra đeni tijekom predavanja, vježbi i terenske nastave, biti će pripremljeni kao poseban radni materijal i podijeljeni studentima tijekom predavanja. Sve obavijesti vezano za kolegij „Geologija s paleontologijom“ studenti će mo ći prona ći na oglasnoj plo či na „Institutu za oceanografiju i ribarstvo“, te na portalu za studentske obavijesti Sveu čilišnog odjela za studije mora. Ukoliko studenti trebaju bilo kakve dodatne informacije mogu kontaktirati predmetnog nastavnika putem e-maila, telefonom ili osobno tijekom konzultacija.

Naziv predmeta OP ĆA BOTANIKA Kod predmeta SMB108 Satnica predmeta 30/0/30 (P/S/V) ECTS 4 (2 - predavanja, samostalno ucenje i 2 - laboratorijske vježbe) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar I. godina / II. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski i engleski drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Nada Bezi ć, redoviti profesor Voditelj vježbi Prof. dr. sc. Valerija Dunki ć, izvanredni profesor O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Gra đa biljne stanice i kemizam protoplazme. Ergasti čne tvorevine, nastanak i uloga. Vakuola, plastidi i stani čna stijenka. Morfološki organizacijski stupnjevi. Biljna tkiva podjela i karakteristike. Tvorna i trajna tkiva. Anatomija vegetativnih organa: lista, stabljike i korjena. Primarni i skundarni rast biljaka te razlike u anatomskoj gra đi jednosupnica, dvosupnica i golosjemenja ča. Promijene u unutrašnjoj gra đi kao posljedica prilagodbe na posebne uvijete života. Morfologija i prilagodbe vegetativnih organa: stabljike, lista i korijena. Spolno i nespolno razmnožavanje. Razvojni ciklusi mahovina i papratnja če. Nastanak generativnih organa kormofita: cvijet, cvat i vrste cvatova. Oprašivanje i oplodnja. Razvitak sjemenke, ploda i vrste plodova. Popis obavezne literature 1. D. Denffer & H. Ziegler: Botanika (Morfologija i Fiziologija), Školska knjiga, Zagreb, 1982. 2. B. G. Bowes: Plant Structure, Manson Publishing Ltd, London, 1996. 3. A. Fahn: Plant Anatomy, Pergamon Press, Oxford-NewYork-Toronto, Sydney, Pariz, Frankfurt, 1990. Popis izborne literature 1. K. Magdenfrau i F. Ehrendorfer: Botanika (Sistematika, evolucija i geobotanika), Školska knjiga, Zagreb, 1998. 2. Z. Pavleti ć: Op ća botanika - morfologija (Interna skripta), PMF Zagreb, 1993. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Uvod. Biljna stanica. Ergasti čne tvorevine. Ishod u čenja: Podjela botanike. Oblik, karakteristike i tipovi biljnih stanica. Kemijska i fizi čka svojstva plazme. Tipovi gibanja plazme. Zna čenje vakuole za biljnu stanicu. Rezervne tvari, eksretorne tvari i vakuolana bojila. Predavanje 2 . Plastidi. Stani čna stijenka. Ishod u čenja: Kloroplasti - fotosinteza. Fotosintetski aktivni i neaktivni kromatofori. Struktura, nastanak, tipovi i hidroliza škroba. Gra đa i nastanak celulozne stani čne stijenke. Drugi dijelovi stijenke - pektin, hemiceluloza i hitin. Fina gra đa stani čne stijenke. Promijene na stani čnoj stijenci: lignizacija, suberinizacija, kutinizacija i mineralizacija. Predavanje 3. Organizacijski oblici talofita. Ishod u čenja: Morfološki organizacijski tipovi kod biljaka. Karakteristike protofita. Podijela i karakteristike kod talofita: agregacijski skupovi, kolonjalni oblici, polienergidne steljka, nitaste alge i alge s pravim tkivima. Organizacija kormofita. Predavanje 4. Tvorana - meristemi. Ishod u čenja: Karakteristike meristemskih stanica. Karakteristike i položaj primarnih meristema. Osobine zaostalih meristema. Zna čenje sekundarnih meristema. Predavanje 5. Osnovno i kožna tkiva. Ishod u čenja: Karakteristike stanica koje izgra đuju osnovno tkivo. Oblici parenhima. Zna čenje i tipovi intercelulara me đu biljnim tkivima. Karakteristike stanica kožnog tkiva. Epiderma i hipoderma te zna čenje i tipovi pu či. Oblici dla čnih stanica na kožnom tkivu. Periderma i rizoderma. Predavanje 6. Mehani čka i provodna tkiva. Ishod u čenja: Karakteristike stanica koje izgra đuju mehani čka tkiva. Vrste kolenhima, slerenhimske stanice i sklerenhimska vlakana. Karakteristike stanica koje izgra đuju provodna tkiva. Floemski i ksilemski elementi. Predavanje 7. Tipovi žila i spremišna tkiva. Ishod u čenja: Odnos kilema i floema u provodnim žilama. Tipovi provodnih žila i žilni ovoji. Razvoj provodnih žila. Tkiva za lu čenje i izlu čivanje: hidatode, probavne žlijezde. Formiranje i uloga žljezdanih stanica i tkiva te vrste kemijskih tvari koje izlu čuju. Mlije čne cijevi i spremišna tkiva. Predavanje 8. List- anatomski. Ishod u čenja: Raspored tkiva u bifacijalnoj i unifacijalnoj plojci. Zna čenje palisadnog i spožvastog parenhima te žila u listu. Odnos gra đe i funkcije lista (listovi svjetla i listovi sjene). Predavanje 9 . List - morfološki. Ishod u čenja: Formiranje i vrste listova. Morfološki oblici plojke. Položaj listova na stabljici i u pupu. Metamorfoze listova. Odnos tkiva i karakteristike u peteljci i bazi. Predavanje 10. Stabljika – anatomski. Ishod u čenja: Razvoj i formiranje tkiva stabljike. Zone rasta stabljike i odnos tkiva u formiranoj primarnoj gra đi stabla. Tipovi sekundarnog rasta stabljike u debljinu. Tipi čna sekundarna gra đa drvenaste stabljike dvusupnica. Primarni i sekudarni rast stabljike jednosupnica. Karakteristike stabljike golosjemenja ča. Predavanje 11 . Stabljika – morfološki. Korijen anatomski. Ishod u čenja: Vrste i položaj pupova na sabljici. Tipovi stabljika prema starosti, razganjenju i rasporedu listova i bo čnih ogranaka. Orijentacija stabljike prema ravninama, te prema divergeciji i kutu divergencije. Podzemni oblici stabljike i životni oblici. Formiranje i gra đa primarnog korijena. Anatomski princip nastanka sekundarnog korijena. Predavanje 12 . Korijen morfološki. Generativni razvoj: mahovine i papratnja če. Ishod u čenja: Morfološke osobine i tipovi korijenja. Oblici razmnožavanja kod biljaka. Gametofit i sporofit mahovina, izospornih i heterospornih papratnja ča. Predavanje 13 . Generativni razvoj golo i krito sjemenja če. Ishod u čenja: Karakteristike gametofita golosjemenja ča. Generativni organi kritosjemenja ča. Filogeneza nastanka cvijeta. Predavanje 14. Cvijet i cvjetni dijelovi i tipovi cvatova. Ishod u čenja: Cvijet – ocvje će, andrecej i ginecej. Grozdasti i paštitatsi cvatovi. Predavanje 15 . Vrste plodova. Ishod u čenja: Tipovi i na čini rasprostranjivanja plodova. Pojedina čni, zbirni i skupni plodovi. Podjela i karakteristike suhih i so čnih plodova.

Vježba 1 . Ergasti čne tvorevine, škrob i aleuron Ishod u čenja: Izrada preparata iz aleuronskog zrnca ricinusa, krumpira, pšenice i kukuruza, te mikroskopsko uo čavanje sli čnosti i razlika u gra đi. Vježba 2. Podjela tkiva, osnovno i mehani čko tkivo Ishod u čenja: Izrada preparata iz listova vrste Begonia , gra đa parenhimskih stanica i stanica uglovnog kolenhima Vježba 3 . Primarno kožno tkivo, amarilidejski i graminejski tip pu či, mrtve dla čne stanice Ishod u čenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled listova vrste Clivia nobilis, Begonia, listova trava, listovi vrste Verbascuma i Elaeagmus. Vježba 4. Sekundarno kožno tkivo, lenticele Ishod u čenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled prereza kroz stabljiku bazge, Sambucus nigra s plutom, felogenom i felodermom. Vježba 5. Provodna tkiva: ksilem i floem Ishod u čenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled uzdužnog prereza traheje i traheida, te pregled prereza stanica sitastih cijevi i stanica pratilica. Vježba 6. Stabljika jednosupnica i zatvorena kolateralna žila Ishod u čenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled popre čnog prereza stabljike kukuruza i uo čavanje dijelova epiderme, primarne kore i centralnog cilindra, te posebno pregled žile. Vježba 7. Stabljika dvosupnica i otvorena kolateralna žila Ishod u čenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled popre čnog prereza stabljike dvosupnica i uo čavanje dijelova epiderme, primarne kore i centralnog cilindra, te posebno pregled žile s kambijem Vježba 8. Prijelaz iz primarne u sekundarnu gra đu stabljike Ishod u čenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza stabljike vu čje stope, s uo čavanjem interfascikularnog i fascikularnog kambija. Vježba 10 . Sekundarna gra đa stabljike Ishod u čenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza stabljike lipe, s uo čavanjem kambijskog prstena, sekundarne kore i sekundarnog drva. Vježba 11. Gra đa drva golosjemenja ča Ishod u čenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog, uzdužnog i tangecijalnog prereza stabljike bora, s uo čavanjem traheida, te plazmatskih i traheidalnih trakova sr čike. Vježba 12 . Primarna gra đa korijena i poliarkna radijalna žila Ishod u čenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza kroz korijen irisa, te analiza dijelova rizoderme, primarne kore i centalnog cilindra, s periciklom i izmjeni čno rasspore đenim ksilemima i floemima. Vježba 13. Bifacijani i ekvifacijalni list Ishod u čenja: Mikroskopski pregled popre čnog prereza lista masline s uo čavanjem specifi čnosti u gra đi mezofila lista i gornje i donje epiderme. Mikroskopski pregled popre čnog prereza iglice bora, s uo čavanjem epiderme, hipoderme, asimilacijskog parenhima, endoderme i žile. Vježba 14. Gra đa cvijeta, morfologija jednosupnica i dvosupnica Ishod u čenja: Morfološki prikaz cvijetova i listova više vrsta jednosupnica i dvosupnica. Vježba 15. Izosporne i heterosporne paprati Ishod u čenja: Morfološki i anatomski pregled listova i sporangija paprati Scolopendrium vulgareae i Selaginella. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Ispit se polaže u toku slušanja kolegija kao pismeni i organiziran je kroz dva parcijalna testa koji obuhva ćaju gradivo predavanja i praktikuma. Svaki od parcijalnih testova nosi 50% ocjene, s tim da se ne može izi ći na drugi parcijalni test ako se nije položio prvi. Položena oba parcijalna testa smatraju se položenim pismenim ispitom. U ispitnim rokovima organiziraju se pismeni ispiti koji obuhva ćaju cjelokupno gradivo. Nakon položenog pismenog ispita preko kolokvija ili testa, pristupa se usmenom ispitu . Zbroj ocjena oba dijela ispita je završna ocjena. Kolokviji i testovi se sastoje od četiri skupine pitanja. Navodimo primjer za svaku skupinu pitanja. I SKUPINA PITANJA 1. Plutni kambij spada u a) primarne meristeme b) zaostale meristeme c) meristemoide d) sekundarne meristeme Iza svakog od navedenih pitanja slijede četiri ponu đena odgovora od kojih je uvijek samo jednim odgovor to čan, treba zaokružiti samo jedno slovo ispred odgovora. Za to čan odgovor na pitanje iz I skupine ostvaruje se 1 bod. II SKUPINA PITANJA 1. Fotosintetske reakcije na svjetlu odvijaju se ______, i tim procesom nastaje, ______i ______. U svakom navedenom pitanju na prazne crte treba upisati pojam koji nedostaje. Za to čan odgovor na pitanje iz II skupine ostvaruje se 2 boda. III SKUPINA PITANJA Opišite gra đu ekvifacijalnog lista ispod endoderme ! U ovoj skupini pitanja odgovara se sažetim i preciznim opisom traženog pojma/procesa u za to predvi đenom prostoru ispod svakog pitanja. Za to čan odgovor na pitanje iz III skupine ostvaruju se 2 boda. IV SKUPINA PITANJA 1. Slika prikazuje aleuronsko zrno ricinusa. A. Imenujte na slici strukturu ozna čenu brojem 2.

B. Od kojih organskih spojeva su gra đena aleuronska zrnca?______C. U kojim stanicama biljnih struktura nalazimo aleuronska zrna?______Treba odgovoriti na pitanja A, B, C, ali mogu biti ponu đeni C, D i E pitanja, pa za to čan odgovor na pitanja iz IV skupine ostvaruje se 3 ili 6 bodova, ovisno o broju postavljenih pod pitanja Na svakom parcijalnom testu maksimalno se može ostvariti 60 bodova. Ocjenjivanje testa: 36 - 41 bod ocjenjuje se ocjenom dovoljan (2) 42 – 47 bodova ocjenjuje se ocjenom dobar (3) 48 - 53 boda ocjenjuje se ocjenom vrlo dobar (4) 54 - 60 bodova ocjenjuje se ocjenom odli čan (5) Student može pristupiti polaganju II parcijalnog testa uz ostvarenih minimalnih 36 bodova (60%) na prvom testu. Drugi parcijalni test boduje se na jednak na čin, te je potrebno minimalno 36 bodova za prolaznu ocjenu. Nakon položenog pismenog dijela student pristupa usmenom dijelu ispita. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)

Naziv predmeta FIZIOLOGIJA BILJA Kod predmeta SMB110 Satnica predmeta 30/0/30 (P/S/V) ECTS 4 ECTS (uz obrazloženje) 2 (predavanja, samostalno u čenje) i 2 (laboratorijske vježbe, kolokvij) Status predmeta obavezan x izborni (ozna čiti X) temeljni x napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar I. godina / II. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski (mogu će pra ćenje na engleskom jeziku) drugim jezicima Nositelj predmeta Doc.dr.sc. Živana Nin čevi ć Gladan Voditelj vježbi Doc.dr.sc. Natalia Bojani ć O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Osnovna je zada ća ovog kolegija omogu ćiti studentima usvajanje znanja o životnim procesima biljke od klijanja sjemenki, vegetativnog razvitka, cvjetanja i stvaranja plodova do starenja i ugibanja. Cilj kolegija je razumijevanje osnovnih bioloških procesa koji omogu ćavaju funkcioniranje biljnih organizama kako na kopnu tako i u morskoj sredini, uklju čuju ći dinami čki proces rasta, metabolizma i reprodukcije.Razumijevanje fizioloških procesa na stani čnoj razini kao i na razini čitave biljke koji omogu ćavaju biljnim organizmima prilagodbu, rast i preživljavanje u razli čitim uvjetima okoliša.Usvojeno znanje omogu ćit ce im procjenu utjecaja promjene faktora okoliša kao i zaga đenja na biljne zajednice odre đenog podru čja. Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Student je obvezan pripremiti gradivo o kojem se raspravlja na predavanjima i vježbama. Popis obavezne literature 1. Taiz, L. and Zeiger, E., 1998. Plant physiology. 2. izdanje, Sinauer Associates, Inc., Publishers, Sunderland Massachusetts 2. Pevalek-Kozlina, B., 2003. Fiziologija bilja Profil International, Zagreb Popis izborne literature 1. Lobban, C.S.and Harrison P.J., 1997.Seaweed ecology and physiology. Cambrige,University Press, 366 pp. 2. Denffer, D. & H. Ziegler. 1988. Botanika: Morfologija i fiziologija. Školska knjiga, Zagreb. 595 pp. 3. Campbell, N.A., 1996 Biology. 4. izdanje Benjamin/Cummings Publ. Co., Menlo Park Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Uvod u fiziologiju bilja i metabolizam Ishodi u čenja: Definirati podjelu živog svijeta i ponoviti pregled biljnog carstva. Ponoviti gra đu i funkciju biljne stanice. Usvojiti znanje o osnovnim fizikalnim i kemijskim procesima kojima se obavlja pretvorba energije u živim organizmima. Upoznati se sa strukturom i funkcijom enzima. Predavanje 2. Voda i biljna stanica Ishodi u čenja: Objasniti strukturu i svojstva vode kao i njenu ulogu u funkcioniranju biljke Definirati procese koji omogu ćavaju protok vode kroz biljku uklju čuju ći primanje vode u biljku, provo đenje i napuštanje biljke. Objasniti vodni potencijal. Definirati i objasniti pogonske sile odgovorne za primanje, prijenos vode kroz biljku te gubitak vode transpiracijom. Predavanje 3. Mineralne tvari i njihova pretvorba u organske spojeve Ishodi u čenja: Definirati mineralne tvari neophodne za rast i razvoj bilja i objasniti njihov zna čaj. Objasniti važnost strukture korijena, svojstava tla i simbioze (mikoriza) u mineralnoj prehrani biljaka. Objasniti pretvorbu mineralnih tvari u organske spojeve (asimilacija mineralnih tvari): asimilacija dušika, fosfora, sumpora, kationa i kisika. Predavanje 4. Prijenos otopljenih tvari Ishodi u čenja: Definirati pasivan i aktivan prijenos tvari. Objasniti prijenos tvari kroz plazmatske membrane i definirati primarni i sekundarni aktivni prijenos.Objasniti prijenos tvari izme đu stanica. Definirati prijenos otopljene tvari s obzirom na udaljenost. Predavanje 5. Fotosinteza Ishodi u čenja: Objasniti ulogu svjetla u fotosintezi. Ponoviti op će pojmove vezane uz svjetlost odnosno elektromagnetski spektar. Dati kratki pregled istraživanja i otkri ća koji su prethodili današnjem poimanju fotosinteze. Objasniti strukturu, svojstva i ulogu fotosintetskih pigmenata. Objasniti podjelu pigmenata na antena pigmente i reakcijski centar. Objasniti strukturu fotosintetskog aparata i svjetlosne reakcije fotosinteze uklju čuju ći cikli čki i necikli čki tok elektrona. Objasniti kemiosmotski mehanizam nastanka ATP. Predavanje 6. Fotosinteza: Calvinov ciklus (C3), fotorespiracija, mehanizmi koncentriranja ugljikova dioksida Ishodi u čenja:. Razumjeti i savladati biokemijske reakcije pretvorbe ugljikova dioksida u ugljikohidrate. Objasniti fotorespiraciju i njen utjecaj na u činkovitost fotosinteze. Objasniti mehanizme koncentriranja CO 2 i razliku izme đu C 3,

C4 i CAM biljaka. Predavanje 7. Utjecaj ekoloških čimbenika na u činkovitost fotosinteze i prijenos asimilata u biljci Ishodi u čenja: Na osnovu usvojenih znanja razumjeti i objasniti odgovor fotosinteze na promjene ekoloških čimbenika kap što su svjetlo, koncentracija CO 2, temperatura i koli čina vode. Objasniti smjer i mehanizam prijenosa proizvoda fotosinteze (asimilata) kroz biljku. Usporediti građu provodnog tkiva (floema) golo- i kritosjemenja ča. Predavanje 8. Disanje i metabolizam lipida Ishodi u čenja: Navesti osnovne karakteristike aerobnog i anaerobnog disanja. Objasniti mehanizam nastanka ATP u procesu disanja. Opisati utjecaj ekoloških čimbenika (temperatura, koncentracija kisika i opskrbljenost vodom) na intenzitet disanja. Opisati na čin sinteze i razgradnje lipida. Objasniti povezanost glikolize i Krebsovog ciklusa s drugim putovima izmjene tvari. Predavanje 9. Regulacija u stani čnoj izmjeni tvari; Rast i razvoj Ishodi u čenja:Navesti i objasniti unutrašnje čimbenike koji reguliraju izmjenu tvari u stanici. Objasniti regulaciju aktivnosti gena i enzima. Objasniti važnost regulacije genske aktivnosti u procesu diferencijacije. Definirati procese rasta, morfogeneze i diferencijacije. Definirati i opisati zone u kojima se odvija rast. Razlikovati vršni i difuzni rast na stani čnoj razini. Objasniti važnost stani čnog ciklusa i kontrole ravnine diobe u procesu morfogeneze i diferencijacije.Opisati proces starenja i smrti kod biljaka Predavanje 10. Biljni hormoni Ishodi u čenja: Objasniti ulogu biljnih hormona u koordinaciji metabolizma rasta i morfogeneze. Razlikovati kemijsku strukturu i fiziološki u činak biljnih hormona koji su svrstani u pet skupina: auksini, giberelini, citokinini, etilen i apscizinska kiselina.Objasniti mehanizam djelovanja razli čitih skupina hormona. Predavanje 11. Djelovanje temperature i svjetlosti na rast i razvoj biljaka Ishodi u čenja: Razumijevanje važnosti dormancije u preživljavanju nepovoljnih uvjeta naj češ će izazvanih nepovoljnim temperaturama i svjetlosnim uvjetima. Razlikovati prisilnu dormanciju od spontane. Navesti čimbenike koji izazivaju dormanciju pupova, korijena i sjemenk. Objasniti utjecaj hormona na dormanciju. Definirati fotomorfogenezu i objasniti ulogu fitokroma u odgovoru biljke na promjene u intenzitetu i trajanju perioda svjetlosti kao i na potpuni izostanak svjetlosti. Objasniti ulogu fitokroma u regulaciji dnevnih ritmova biljke. Opisati mehanizam djelovanja fitokroma. Predavanje 12. Kontrola cvjetanja Ishodi u čenja:Opisati promjene koje se doga đaju pri prijelazu biljke iz faze vegetativnog rasta u reproduktivnu fazu. Razlikovati vanjske i unutrašnje čimbenike koji poti ču cvjetanje. Opisati endogene ritmove i osjetljivost biljaka na duljinu dana. Objasniti utjecaj hormona na proces cvjetanja. Predavanje 13. Površinska zaštita, sekundarni biljni metaboliti i fiziologija stresa Ishodi učenja: Opisati gra đu i ulogu kutikule. Objasniti ulogu sekundarnih spojeva i definirati njihovu podjelu s obzirom na kemijski sastav i na čin biosinteze. Objasniti odgovor biljke na stres uvjetovan nedostatkom vode, visokim i niskim temperaturama, visokom koncentracijom soli u tlu, nedostatkom kisika, UV zra čenjem, one čiš ćenjem zraka i napadom patogenih i herbivornih organizama. Objasniti ulogu ekspresije gena u procesu adaptacije na stresne uvjete. Predavanje 14. Fiziologija gibanja Ishodi u čenja: Objasniti slobodna lokomotorna gibanja kakva pokazuju dijelovi viših biljaka (spore, gamete) kao i neke niže biljke (alge). Opisati gibanja pojedinih organa biljaka kao i podražaje koji ih izazivaju. Razlikovati tropizme od nastijskih gibanja. Opisati autonomna, higroskopska i kohezijska gibanja, te turgorom uvjetovana gibanja. Predavanje 15. Ekofiziologija morskih cvjetnica Ishodi u čenja: Navesti čimbenike okoliša koji djeluju na rast i razvoj morskih cvjetnica. Ponoviti dosada ste čena znanja o vodnom potencijalu, fotosintezi, primanju hranjivih soli i respiraciji i objasniti kako se ti procesi odvijaju u morskom ekosustavu. Navesti tipove zaga đenja koji se javljaju u morskom ekosustavu i opisati njihov utjecaj na morske cvjetnice i niže biljke (alge).

Vježba 1. Dokazivanje askorbinske kiseline u biljnom stani čju Ishodi u čenja: upoznati kemijsku strukturu askorbinske kiseline, te njeno zna čenje u biljnom i životinjskom svijetu (važnost u oksido-reduktivnim procesima stani čnog disanja, stvaranju kolagena, pove ćanju otpornosti organizma prema infekcijama, avitaminoza i skorbut, biljni i životinjski izvori vitamina C). Ispitati redukcijska svojstva askorbinske kiseline iz tablete vitamina C. Napraviti preparat biljnog tkiva i dokazati prisutnost askorbinske kiseline u stanicama korištenjem Giroudovog reagensa. Dokazati askorbinsku kiselinu u stani čnom soku odabranog biljnog materijala. Nacrtati sve izvedene reakcije. Vježba 2. Dokazivanje fosfatnih iona u biljnom stani čju Ishodi u čenja: objasniti kako biljka dobiva fosfor, te na čine dokazivanja fosfatnih iona, definirati važnost fosfatnog pufernog intracelularnog sustava, nau čiti najvažnije fosforne spojeve i objasniti njihovu ulogu u životnim procesima (osobito nukleinske kiseline, fitinska kiselina, lecitin, fosfolipidi, ATP), upoznati se s posljedicama koje za biljku uzrokuje nedostatak fosfora. Pripremiti reagens za dokazivanje fosfatnih iona. Napraviti preparat s kristalima amonijevog molibdatofosfata dobivenog kemijskom reakcijom. Napraviti preparat s odgovaraju ćim biljnim materijalom i prona ći u stanicama kristale fosfata. Nacrtati kristale dobivene kemijskom reakcijom i one u stanicama biljnog materijala. Vježba 3. Dokazivanje amonijevih iona u biljnom stani čju Ishodi u čenja: upoznati studente s oblicima dušika koja biljka može apsorbirati i ugraditi u organske spojeve, nau čiti kako dokazati amonijeve ione dobivene kemijskom reakcijom i u biljnom materijalu, istaknuti važnost amonijevih iona i dušika u životu biljnog i životinjskog svijeta, objasniti važnost dušik fiksiraju ćih bakterija, te bakterija u tlu za ciklus dušika u prirodi. Pripremiti otopinu s amonijevim ionima, te dokazati nastajanje plinovitog amonijaka crvenim lakmus papirom. Dokazivanje plinovitog amonijaka s Nesslerovim reagensom. Dokazivanje amonijevih iona u otopini s Nesslerovim reagensom. Dokazivanje amonijaka u odabranom biljnom materijalu korištenjem komorice za mikrosublimaciju. Crtežom prikazati rezultate izvedenih pokusa. Vježba 4. Reakcije na bjelan čevine Ishodi u čenja: definirati reakcije koje se koriste u dokazivanju aminokiselina i bjelan čevina, te objasniti princip njihova djelovanja, ponoviti strukturu aminokiselina i na čin nastajanja peptidnih veza, definirati strukturne razine bjelan čevina, upoznati se s ulogom koju bjelan čevine imaju u životu organizama primjerice hemoglobin, objasniti pojam konjugiranih proteina. Pripremiti biljni materijal za izvo đenje reakcija na bjelan čevine. Izvesti ksantoproteinsku reakciju za dokazivanje aromatskih aminokiselina u bjelan čevinama. Izvesti Millonovu reakciju za dokazivanje aminokiseline tirozin. Izvesti biuretsku reakciju za dokazivanje peptidnih veza. Nacrtati rezultate izvedenih reakcija Vježba 5. Dokazivanje iona željeza u biljnom stani čju Ishodi u čenja: upoznati se s reakcijama kojima se dokazuju ioni dvovalentnog i trovalentnog željeza, objasniti ulogu željeza u životu biljaka, te važnost željeza kao sastavnog dijela porfirinskih spojeva, nehemskih spojeva i prosteti čkih skupina enzima, istaknuti njegovu važnost u biosintezi klorofila, objasniti pojmove kloroza i porfirija. Dokazivanje željezo(II) iona otopinom kalij ferocijanida. Dokazivanje željezo(III) iona otopinom kalij ferocijanida. Dokazivanje željezo(II) iona otopinom kalij fericijanida. Dokazivanje željezo(III) iona otopinom kalij fericijanida. Napraviti mikroskopske preparate biljnog materijala na kojima se vide prete če žila s labavo vezanim željezom. Crtežom prikazati rezultate izvedenih kemijskih reakcija i izgled prokambijske mreže u sjemenkama odabranog materijala. Vježba 6. Dokazivanje nitrata u biljkama Ishodi u čenja: ponoviti oblike dušika koje biljka može apsorbirati, te potom ugraditi u organske spojeve, objasniti na koji se na čin dušik iz nitratnih iona ugra đuje u organske spojeve, nau čiti kako dokazati nitratne ione u otopini i u biljnom materijalu, istaknuti važnost nitratnih iona i dušika u životu biljnog i životinjskog svijeta, prisjetiti se ciklusa dušika u prirodi, definirati biljke koje sadrže velike koli čine nitrata, objasniti važnost serotonina. Izvesti reakciju za dokazivanje nitrata u otopini (kemijska reakcija - proba). Izvesti reakciju za dokazivanje nitrata iz sluzi biljnog materijala. Izvesti reakciju za dokazivanje nitrata iz ekstrakta usitnjenih listova odabranog biljnog materijala. Nacrtati sve izvedene reakcije. Vježba 7. Djelovanje enzima saharaze (invertaze) Ishodi u čenja: usvajanje znanja o strukturi še ćera (monosaharidi, disaharidi, polisaharidi), op ćenito o enzimima (naziv enzima, gra đa enzima, kemijske reakcije koje kataliziraju, Michaelis-Meneten kinetika), upoznavanje s reakcijama koje se koriste za dokazivanje redukcijskih še ćera i ketoza primjenom Benedictove i Seliwanovljeve reakcije, te objašnjavanje dobivenih rezultata. Priprema enzima saharaze iz otopine kvasca. Izvo đenje Benedictove reakcije na odgovaraju ćim otopinama. Izvo đenje Seliwanovljeve reakcije na odgovaraju ćim otopinama. Prikazati rezultate crtežom. Vježba 8. Dokazivanje še ćera u biljkama metodom po Thrommeru Ishodi u čenja: razlikovati še ćere obzirom na broj ugljikovih atoma od kojih su izgra đeni, funkcionalnu skupinu i empirijsku formulu, upoznavanje s još jednom reakcijom za dokazivanje redukcijskih še ćera (Fehlingova reakcija), ponavljanje svih do sada nau čenih reakcija za dokazivanje še ćera i objašnjavanje dobivenih rezultata. Priprema Fehlingovog reagensa. Izvo đenje Fehlingove probe na otopini glukoze i saharoze. Dokazivanje redukcijskog še ćera (glukoza) amonijakali čnom otopinom srebro nitrata uz nastajanje srebrnog zrcala. Dokazivanje še ćera u biljnom materijalu primjenom Fehlingove reakcije. Rezultate eksperimenata prikazati crtežom. Vježba 9. Dokazivanje še ćera u biljkama metodom po Mollischu Ishodi u čenja: ponavljanje ranije ste čenih znanja o še ćerima, upoznavanje s karakteristi čnim reakcijama koje še ćeri daju s fenolima uz prisutnost jakih mineralnih kiselina, upoznavanje s kemizmom reakcije, te kemijskim svojstvima nastalog produkta furfurala. Izvo đenje kemijske reakcije za dokazivanje še ćera otopinom α-naftola i koncentrirane sulfatne kiseline. Izvo đenje kemijske reakcije za dokazivanje še ćera otopinom timola i koncentrirane sulfatne kiseline. Dokazivanje še ćera u biljnom materijalu otopinom fenola i jake mineralne kiseline. Rezultate eksperimenata prikazati crtežom. Vježba 10. Odre đivanje osmotske vrijednosti stani čnog soka metodom grani čne plazmolize Ishodi u čenja: ponavljanje ranije ste čenih znanja o gra đi biljne stanice, te fizikalnim procesima difuzije i osmoze, objašnjavanje pojmova plazmoliza i deplazmoliza, razlikovanje i osnovne zna čajke pojedinih oblika plazmolize (konkavna, konveksna, kapasta i tonoplasna) i uvjeta u kojima nastaju. Priprema otopina saharoze različitih koncentracija. Izrada uzdužnih prereza odabranog biljnog materijala. Brojenje plazmoliziranih stanica. Izrada tabelarnog i grafi čkog prikaza dobivenih rezultata. Odre đivanje koncentracije plazmolitika kod koje je plazmolizirano 50% stanica. Ra čunanje osmotskog potencijala i osmotskog tlaka stanica odabranog biljnog materijala. Vježba 11. Ovisnost aktivnosti enzima katalaze o koncentraciji vodikovih iona Ishodi u čenja: upoznavanje s kemijskom gra đom i na činom djelovanja enzima katalaze, njenom ulogom u organizmu, te važnoš ću u prehrambenoj, kozmeti čkoj industriji i mikrobiologiji, definiranje pojma terminalne oksidaze, op ćenito o utjecaju pH vrijednosti na aktivnost enzima. Priprema enzima katalaze iz otopine kvasca. Priprava otopina pufera potrebnih za eksperiment. Sastavljanje aparature za mjerenje aktivnosti enzima katalaze. Izrada tabelarnog i grafi čkog prikaza dobivenih rezultata. Vježba 12. Djelovanje enzima dijastaze Ishodi u čenja: ponavljanje usvojenih znanja o fotosintezi (reakcije na svjetlu i Calvinov ciklus), sinteza saharoze u citoplazmi i škroba u kloroplastu kao kompeticijske reakcije, razlike u strukturi amiloze i amilopektina, definiranje enzima koji sudjeluju u razgradnji škroba i princip njihova djelovanja ( α amilaza, β amilaza, maltaza, R enzim i fosforilaza škroba), pra ćenje aktivnosti enzima dijastaze jodnom probom, razlike u gra đi polisaharida škroba, glikogena i celuloze, hitin kao strukturni polisaharid. Prire đivanje ekstrakta enzima dijastaze iz proklijalih sjemenki pšenice. Dokazivanje škroba u otopini Lugolovom otopinom (kontrola). Razgradnja škroba nakon dodatka ekstrakta enzima dijastaze. Ispitati izgled škrobnih zrnaca u proklijalih sjemenki pšenice. Prikazati sve dobivene rezultate crtežom. Vježba 13. Dokazivanje inulina u biljkama Ishodi u čenja: ponavljanje ranije ste čenih znanja o še ćerima, op ćenito o kemijskoj strukturi inulina, upoznavanje s na činom rada polarizacijskog mikroskopa, važnost konzumiranja inulina za bolesnike oboljele od še ćerne bolesti.. Prire đivanje otopine inulina i taloženje sferokristala alkoholom. Izrada mikroskopskih preparata sferokristala inulina dobivenih kemijskom reakcijom. Promatranje sferokristala inulina u stanicama biljnog materijala. Sferokristale inulina dobivene kemijskom reakcijom prikazati crtežom. Vježba 14. Dokazivanje vinske kiseline u biljkama Ishodi u čenja: usvajanje znanja o vinskoj kiselini (kemijska i strukturna formula, oblici u kojima se javlja obzirom na opti čku aktivnost), njena prisutnost u biljkama i zna čenje za biljku. Izrada mikroskopskih preparata kristala kalcijevog tartarata dobivenih kemijskom reakcijom. Izrada mikroskopskih preparata kristala kalcijevog tartarata dobivenih iz soka odabranog biljnog materijala. Crtežom prikazati razlike u izgledu kristala kalcijevog tartarata dobivenih kemijskom reakcijom i kristala iz biljnog materijala. Vježbe 15.-18. Transpiracija u biljaka Ishod u čenja: objasniti anatomsku gra đu lista, upoznati se s fizikalnim principima izlu čivanja vode iz biljke u atmosferu, razlike u izlu čivanju vode iz biljke procesom transpiracije i gutacije, upoznati se s oblicima transpiracije u biljaka, razumjeti ulogu pu či kao multisenzornih hidrauli čkih zalistaka, objasniti gra đu razli čitih tipova pu či i na čine gibanja, važnost i nastajanje transpiracijske struje u biljaka. Vježba 15. Dokazivanje kutikularne i stomatalne transpiracije pomo ću kobaltnog papira Ishodi u čenja: definirati pojmove kutikularna i stomatalna transpiracija, ponoviti anatomsku gra đu lista. Pripremiti kobaltni papir i zalijepiti ga na listove intaktne biljke. Nacrtati promjene boje kobaltnog papira nakon odre đenog vremena. Vježba 16. Odre đivanje intenziteta transpiracije vaganjem Ishodi u čenja: objasniti transpiraciju u biljaka i njenu važnost za biljku, upoznati se s metodama mjerenja transpiracije u biljaka, objasniti kretanje vode u biljci i transpiracijski sisak. Pripremiti aparaturu za mjerenje transpiracije. Izvagati aparaturu prije i nakon odre đenog vremena. Izra čunati masu vodene pare izgubljene transpiracijom u odre đenim uvjetima okoliša. Eksperiment prikazati crtežom. Vježba 17. Pot(et)ometar Ishodi u čenja: objasniti gibanje vode u biljci (primanje, provo đenje i izlu čivanje vode), objasniti princip rada razli čitih izvedbi pot(et)ometra i mogu će pogreške tijekom njihovog korištenja, ponoviti važnost transpiracije za biljke. Pripremiti aparaturu za mjerenje transpiracije pot(et)ometrom s okomitom graduiranom kapilarom. Izra čunati volumen vode izgubljene transpiracijom u promatranim uvjetima okoliša tijekom odre đenog vremena. Eksperiment prikazati crtežom. Vježba 18. Darwinov porometar Ishodi u čenja: ponoviti važnost transpiracije u biljaka, gibanje vode u biljci, te pojmove kutikularna i stomatalna transpiracija, objasniti princip rada Darwinovog porometra. Pripremiti aparaturu (Darwinov porometar). Aparaturu prikazati crtežom. Vježba 19. Enzimatska razgradnja glikozida amigdalina i prulaurazina Ishodi u čenja: ponoviti važnost enzima za metaboli čke procese u organizmu, te važnost membranskih sustava za njihovu lokalizaciju u stanicama, znati objasniti kemijsku razgradnju glikozida amigdalina, te objasniti dokazivanje cijanovodika iz cijanogenih glikozida otopinom natrij pikrata, upoznati se s kemijskom gra đom glikozida i njihovim zna čenjem u obrani biljaka, nadalje upoznati se s različitim skupinama glikozida obzirom na kemijsku strukturu aglikona. Pripremiti eksperiment za dokazivanje cijanogenih glikozida u odabranom biljnom materijalu. Rezultate eksperimenta prikazati crtežom. Vježba 20. Odre đivanje brzine rasta korijena u postoje ćim uvjetima Ishodi u čenja: upoznati se s gra đom korijena i na činima njegova rasta (meristemski i produženi rast), objasniti na čin baždarenja okularne skale mikrometra i postupak mjerenja objekta okularnim mikrometrom. Pripremiti komoricu s biljnim klijancima za izvo đenje eksperimenta. Rezultate eksperimenta prikazati tabelarno. Izra čunati apsolutnu brzinu rasta korijena u postoje ćim uvjetima. Vježba 21. Lokalizacija zone produženog rasta korijena metodom markiranja Ishodi u čenja: ponoviti gra đu korijena (meristemska zona s korijenovom kapom, zona produženog rasta i zona diferencijacije) i na čine njegova rasta. Pripremiti bo čicu s biljnim klijancima za izvo đenje eksperimenta. Rezultate eksperimenta prikazati tabelarno i na slici ozna čiti zonu produženog rasta. Vježba 22. Izlu čivanje kiselina iz korijena Ishodi u čenja: ponoviti gra đu korijena i na čine njegova rasta, objasniti izlu čivanje kiselina iz korijena tijekom njegova rasta, definirati promjene boje indikatora bromtimol modrila i kongo crvenila kod razli čitih pH vrijednosti sredine. Pripremiti dvije komorice s biljnim klijancima za izvo đenje eksperimenta. Promjenu boje reagensa nakon završetka oba eksperimenta prikazati crtežom. Vježba 23. Alkoholno vrenje Ishod u čenja: razumjeti važnost oksidacijskih procesa za život organizama, znati objasniti strukturne i energetske promjene organskih spojeva tijekom fermentacijskog metabolizma i stani čne respiracije (glikoliza, ciklus limunske kiseline, elektron transportni lanac, oksidativna fosforilacija), objasniti razlike izme đu alkoholnog i mlije čno- kiselinskog vrenja, definirati razlike u vrijednosti dišnog kvocijenta ovisno o supstratu. Pripremiti aparaturu i vodenu kupelj za izvo đenje vježbe. Izvesti četiri eksperimenta za dokazivanje nastalog ugljik(IV)oksida: pokus sa zapaljenom šibicom, razrije đenom otopinom KOH, vapnenom vodom i otopinom bromtimol modrila kao indikatorom. Eksperiment dokazivanja etilnog alkohola Liebenovom reakcijom. Opisati, objasniti i nacrtati rezultate izvedenih eksperimenata. Vježba 24. Gibanja u biljaka Ishod u čenja: definirati razli čite tipove gibanja u biljaka, te čimbenike koji ih uzrokuju, razlikovati pojmove reakcijsko, prezentacijsko i latentno vrijeme, opisati i znati objasniti razli čite vrste gibanja u biljaka: slobodna lokomotorna gibanja (taksije i gibanja u stanicama), gibanja živih organa (tropizmi, nastije, autonomna gibanja, turgorom uvjetovana gibanja, higroskopska gibanja, kohezijska gibanja). Unaprijed pripremiti biljni materijal za promatranje termonastijskih i fotonastijskih gibanja. Promatranje seizmonastijskih gibanja na odabranom biljnom materijalu. Pripremiti mikroskopski preparat za praćenje fototaksijskih gibanja kloroplasta u stanicama odabranog biljnog materijala. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Usvojenost nastavnih sadržaja provjerava se preko tri pismena kolokvija tijekom semestra i završnim usmenim ispitom na kraju semestra. Ukoliko student zadovolji na sva tri pismena kolokvija nije obavezan iza ći na usmeni ispit. Usvojenost nastavnih sadržaja na laboratorijskom vježbama iz ovog kolegija će se provjeravati i ocjenjivati tijekom semestra s dva pismena kolokvija. • Prvi kolokvij: ukupno 55 pitanja i maksimalan broj bodova 86 (26 pitanja s 1 bodom i 30 pitanja s 2 boda). • Drugi kolokvij: ukupno 49 pitanja i maksimalan broj bodova 72 (27 pitanja s 1 bodom, 21 pitanje s 2 boda i 1 pitanje s 3 boda). Ostvareni postotak Broj bodova Broj bodova na Ocjena bodova [%] na Kolokviju I Kolokviju II <60 nedovoljan (1) <52 <44 60-75 dovoljan (2) 52-65 44-54 75-85 dobar (3) 65-73 54-61 85-95 vrlo dobar (4) 73-82 61-68 95-100 izvrstan (5) 82-86 68-72

Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Svi nastavni sadržaji obra đeni tijekom vježbi pripremljeni su u obliku pisanog protokola i biti će podijeljeni studentima prije izvo đenja svake vježbe. Studenti su obvezni na laboratorijskim vježbama iz ovog kolegija imati sljede ći pribor: predmetna i pokrovna stakalca, žilet, laboratorijske iglice, pincetu, kapaljku, čistu platnenu krpicu, bilježnicu bez crta, te pribor za pisanje i crtanje. Laboratorijske vježbe se organiziraju u dvije grupe o čemu će studenti biti na vrijeme obaviješteni. Sve dodatne obavijesti mo ći će se prona ći na oglasnoj plo či na „Institutu za oceanografiju i ribarstvo“ gdje se laboratorijske vježbe i održavaju, te na portalu za studentske obavijesti Odjela za studije mora.

Naziv predmeta PRIMJENA ELEKTRONI ČKIH RA ČUNALA Kod predmeta SMR113 Satnica predmeta 15/0/15 (P/S/V) ECTS 2 ECTS (1-predavanja i vježbe, 1- samostalno u čenje i konzultacije) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan izborni X (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar I. godina / II. semestar Preduvjeti za upis Osnovna znanja iz informatike Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski, uz mogu ćnost pra ćenja na engleskom jeziku drugim jezicima Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Vlado Dadi ć, redoviti profesor Voditelj vježbi Ivan Žiži ć, stru čni suradnik O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Zada ća predmeta je osposobiti studente za primjenu ra čunala u izradi složenih dokumenata, prora čunu tablica i izradi grafi čkih izlaza, obradi rasterskih i vektorskih grafi čkih prikaza, rukovanju prostornim podatcima i informacijama, sigurnost rada na ra čunalu, pretraživanju informacija na Internetu, primjeni ra čunala u ekologiji, te pohrani geoprostornih podataka. Nastava se održava u obliku predavanja i vježbi u ra čunalnom praktikumu gdje studenti prate nastavu i izvode vježbe na stolnim ra čunalima. Za vrijeme vježbi studenti izvode prakti čne vježbe na ra čunalima vezane za nastavno gradivo na kojima se obavlja i prakti čna provjera usvojenog znanja.. Popis obavezne literature 1. Dadi ć, V. (2009). Primjena elektroni čkih ra čunala. Interna skripta – izmijenjeno i nadopunjeno izdanje. 195 str. 2. Vu čina, Ž. (2006). Pretraživanje i vrjednovanje informacija na Internetu. EDUPOINT. CARNet. 68 str. 3. Sušanj, D. (2003) PC ra čunala - Zagreb; BUG @ SysPrint. 4. CARNet Cert. (2004). Priru čnik s CD za sigurnost korisnika Interneta, Zagreb, 75 pp. 1. http://sigurnost.carnet.hr/ 2. http://www.ic.ims.hr/office/excel2003/kazalo-excel.html 3. http://www.ic.ims.hr/office/word2003/kazalo-word.html Popis izborne literature 1. Abrus, L. (2003) Izrada Weba - Zagreb; BUG @ SysPrint 2. http://www.cis.hr/www.edicija/LinkedDocuments/CCERT-PUBDOC-2003-03-06.pdf 3. http://hr.wikipedia.org/wiki/Ra%C4%8Dunalo 4. http://wiki.open.hr/wiki/GIMP 5. http://inkscapetutorials.wordpress.com/suggest-a-tutorial/tutorial-list/ 6. http://edu-udzbenik.carnet.hr/2/pogl_08.htm Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Uvod u informacijske sustave. Informatika i informacijsko društvo. Povijesni razvoj informatike. Informatika i suvremeni svijet. Pojam podatka i informacije. Vrijednosti informacija. Tehni čki problemi kod prijenosa informacija i njihovo otklanjanje. Sustavi za obradu podataka i informacija. Tiskane i elektronske knjige. Predavanje 2. Osnove ra čunala. Ra čunalna terminologija, brojevni sustavi i prikaz alfanumeri čkih znakova na ra čunalima. Vrste elektroni čkih ra čunalnih sustava. Razvoj ra čunala. Digitalna ra čunala. Velika, srednja i mala ra čunala. Osobna ra čunala: stolna, prijenosna, dlanovnici. Predavanje 3. Strojna i programska oprema ra čunala. Strojna ra čunalna oprema i njene sastavnice. Programska ra čunalna oprema, Operacijski sustavi. Windows, Mac OS, Unix, Linux, Android. Komunikacijska programska oprema. Primijenjena programska oprema. Programi za ure đivanje teksta. Programi za ra čunanje s tablicama. Predavanje 4. Programiranje na ra čunalu Programiranje na ra čunalu i programski alati. Postupci kod programiranja. Programski jezici i prevoditelji. Generacije programskih jezika. Postupci kod programiranja. JAVA programski jezik. Predavanje 5. Ra čunalne mreže. Povezivanje ra čunala. Podjela mreža. Lokalne i razgranate mreže. Ži čne i beži čne mreže. Virtualna privatna mreža. Internet. Servisi na Internetu: ssh, ftp, e-mail, www. CARNet. Protokoli. HTML, XML, GML. Mrežne stranice. Mrežni portali. Društvene mreže. Sustavi za upravljanjem sadržaja na mrežnim stranicama (CMS). Sigurnost i zaštita ra čunalnih mreža. Predavanje 6. Numeri čko modeliranje pomo ću ra čunala. Formati. Rasterski i vektorski formati. Osnovne grafi čke sastavnice. Problematika sažimanja i kvalitete grafi čkih zapisa. Pokretna i nepokretna grafika. Rekonstrukcija stvarnih objekata i njihov prikaz na ra čunalu. Digitalno modeliranje. Predavanje 7. Sustavi za rukovanje podacima i informacijama. Sustavi za pohranu podataka. Mjereni i referalni podatci. Skladišta podataka i informacija. Hijerarhijska, relacijska, objektna i georelacijska skladišta. Lokalna i mrežna skladišta podataka. Geoprostorni podatci i njihove sastavnice. Geografski informacijski sustavi (GIS). Standardni, mrežni i mobilni GIS. Projekcije Zemlje u dvodimenzionalnom prostoru i korišteni datumi. Google Earth i Google Map. Predavanje 8. Skladišta podataka morskog okoliša Skladišta podataka i informacijski servisi u morskom okolišu. Referalno skladište podataka i njegov zna čaj. Skladišta podataka i informacija o morskom okolišu Jadranskoga mora (MEDAS, POKAZATELJI, PLAŽE, NATURA'2000).

Vježba 1. Osnove ra čunala (strojna i programska oprema) Prakti čni rad na ra čunalima. BIOS (Basic Input Output System). Operativni sustav, osnove, vrste. Prilagodba postavki na stolnom ra čunalu. Rad s primijenjenim programima na umreženim stolnim ra čunalima. Vježba 2. Internet – mreža, servisi, sigurnost, preglednici i pretraživanje Prakti čne vježbe spajanja, prilago đavanja za rad u mreži. Osnove rada, adresiranja i prijenosa podataka. Rad s preglednici Interneta, pretraživanje i vrjednovanje informacija na Internetu. Mrežne stranice (HTML) i ostali sadržaji na mreži. Osnove vatrozida i beži čne mreže. Primjeri, primjena u praksi. Podešavanja vatrozida. Spajanja na beži čne mreže. Primjeri enkripcije i steganografije kod prijenosa podataka. Vježba 3. Komunikacija preko ra čunalne mreže Prakti čan rad s razli čitim vrstama komunikacija. Elektroni čka pošta. Programi za udaljen pristup ra čunalu. Programi za slanje velikih datoteka. Osnove sigurnosti rada na ra čunalu – sigurnosne kopije, politika zaporki i korisni čkih ra čuna, pravila ponašanja na mreži. Vježba 4. Mrežne stranice Prakti čan rad na izradi mrežnih stranica. Vrste i osnovna podjela (stati čne i dinami čke). Portali. Tražilice. Prilagodbe sadržaja ure đaju (mobilne mrežne stranice). Sustavi za upravljanje sadržajem na mrežnim stranicama. Rad u društvenim mrežama. Vježba 5. Rukovanje grafi čkim prikazima u rasterskim i vektorskim formatima Razlike izme đu rasterskih i vektorskih grafi čkih prikaza. Formati pohrane rasterskih i vektorskih grafi čkih prikaza. Osnovna na čela sažimanja grafi čkih prikaza. Primjer veli čine datoteke kod sažimanja iste slike korištenjem razli čitih metoda kompresije. Programi za rukovanje slikama (rasterski format). Osnovne obrade slika. Vježba 6. Skladišta podataka Primjeri skladišta podataka u istraživanju mora (MEDAS). Osnove rada s podatcima u georelacijskim skladištima. Osnovne sastavnice geoprostornih podataka, to čka, linija poligon. Prakti čna primjena GIS alata u analizi i sintezi prostornih podataka. Prakti čne vježbe na ubacivanju podataka, pretraživanju i prikazu podataka u skladištima podataka vezanih za morsku okoliš: POKAZATELJI, PLAŽE i NATURA'2000. Vježba 7. Izrada složenog dokumenta Kreiranje složenog dokumenta pomo ću ure điva ča teksta. Ubacivanje grafikona i slika. Organizacija dokumenata (sekcije). Izrada automatskog kazala dokumenta. Kreiranje složenog dokumenta kombinacijom prona đenih sadržaja na Internetu. Izrada grafikona i obrada slika za potrebu dokumenta. Formatiranje dokumenta. U čitavanje raznih formata podataka i izrada grafi čkih izlaza pomo ću programa za obradu tablica. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Rad studenata će se vrjednovati i ocjenjivati tijekom izvo đenja nastave kao i na završnom ispitu kako slijedi: 1. redovito poha đanje i aktivnost na nastavi (4 boda) 2. polaganjem dvaju kolokvija (do 30 bodova), kako slijedi: a) na prvom kolokviju studenti iz jednostavnog teksta s djelomi čno popunjenom tablicom izra đuju složeni tekst na jednom od ure điva ča teksta uklju čuju ći jednadžbe, slike i grafi čke sastavnice dobijene popunjavanjem tablice s programom za tabli čni prora čun, prema dobijenim naputcima i predlošku dostavljenom u jpg formatu. Kolokvij se ocjenjuje od 0 do 15 bodova ovisno o tome koliko izra đeni tekst odgovara predlošku. b) na drugom kolokviju studenti preko mrežnog su čelja odgovaraju na 15 postavljenih pitanja iz prijeđenog gradiva. Svako pitanje se ocjenjuje s 0, 0.5 ili 1 bod pa student može na kolokviju sakupiti najviše 15 bodova. 3. Seminarski rad iz pojedine teme vezane za kolegij (nije obvezatan), a koji čine oblikovani tekst po unaprijed dobijnim okvirnim uputama u jednom od ure điva ča teksta te PPT prikaz uz kojeg student izlaže seminarski rad pred auditorijem. Kod seminarskog rada ocjenjuje se sadržaj (do 6 bodova), izgled pisanog teksta (do 4 boda), izgled PPT prezentacije (do 4 boda) i kvaliteta usmenog izlaganja (do 3 boda) tako da student iz seminarskog rada može sakupiti najviše 17 bodova. 4. Završni ispit se sastoji od: a) pismenog dijela na kojem studenti odgovaraju na 7 unaprijed postavljenih pitanja iz predmetnog gradiva koji se ocjenjuju od 0 do 7 bodova, b) usmenog dijela koji obuhva ća provjeru poznavanja prakti čnog rada na umreženom ra čunalu na unaprijed 7 pripremljenih pitanja predava ča koji se ocjenjuju od 0 do 1 bod tako da student može prikupiti najviše 7 bodova. Napomene: - Seminarski rad ocijenjen s ne manje od 14 bodova može zamijeniti jedan kolokvij ili usmeni dio ispita ako je to za studenta povoljno. - Student koji sakupi 33 boda iz poha đanja i aktivnosti na nastavi, dvaju kolokvija i seminarskog rada (ako ga je izradio) oslobo đen je polaganja pismenog dijela završnog ispita. - Student koji sakupi 45 boda iz poha đanja i aktivnosti na nastavi, dvaju kolokvija i seminarskog rada oslobo đen je polaganja završnog ispita. Zaklju čni broj bodova izra čunava se kao aritmeti čki srednjak iz dvaju kolokvija i završnog dijela ispita (ako je student oslobo đen polaganja pismenog ispita dodaje mu se 7 bodova) kojem se prije ra čunanja srednjaka pridodaju bodovi ostvareni iz redovitog poha đanja nastave i aktivnosti na nastavi. Zaklju čni bodovi se pretvaraju u zaklju čnu ocjenu prema slijede ćoj tablici: Zaklju čni broj bodova Zaklju čna ocjena 14.5-16 5

12.5-14 4

10.5-12 3

8.5-10 2

0 -8.0 1

Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Nastavni sadržaji i sve obavijesti vezane uz kolegij nalaze se na mrežnom poslužitelju: Http://jadran.izor.hr/~dadic/ekologija Elektronska adresa nastavnika za upite i konzultacije: [email protected]

Naziv predmeta EKOLOGIJA Kod predmeta SMB201 Satnica predmeta 60/30/0 (P/S/V) 8 ECTS ECTS 60 sati predavanja + 30 sati seminara = 3 ECTS (uz obrazloženje) Doma će zada će, seminarski radovi, kolokviji, samostalno u čenje = 5 ECTS Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar II. godina / III. i IV. semestar Sposobnost primjene elementarnih znanja iz fizike, kemije, biologije, matematike i Preduvjeti za upis statistike Jezik poduke i Hrvatski mogu ćnost pra ćenja na Mogu ća prilagodba na engleski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Mladen Šoli ć, redoviti profesor Voditelj seminara Prof.dr.sc. Mladen Šoli ć, redoviti profesor O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Osnovna zada ća predmeta je razumijevanje odnosa izme đu organizama i njihovog okoliša koje je neophodno je za tuma čenje svih životnih procesa na Zemlji, evoluciju života kao i njegovu raznolikost u prostoru i vremenu. Studenti stje ču teoretska znanja iz fundamentalnih ekoloških principa koja su nužan preduvjet za pravilno gospodarenje živim bogastvima na Zemlji. Problematika predmeta iznosi se kroz 6 velikih cjelina: Uvod: Što je ekologija? Život i fizi čki okoliš. Ekologija jedinke: Prilagodbe organizama na uvjete fizi čkog okoliša. Odgovori organizama na utjecaje fizi čkog okoliša. Biološki faktori u okolišu. Ekologija ekosistema: Koncept ekosistema. Trofi čke razine u ekosistemu. Proizvodnja i protok energije kroz ekosisteme. Kruženje tvari kroz ekosisteme. Regeneracija hranjiva u ekosistemu. Ekologija populacija: Struktura populacija. Dinamika populacija. Strategije u produženju vrste. Interakcije izme đu populacija: Kompeticija. Odnos resursa i konzumenta. Predacija, herbivornost i parazitizam. Mutualizam. Koevolucija. Ekologija zajednica: Koncept zajednice. Struktura zajednice. Razvitak zajednica. Biološka raznolikost. Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava. Kombinirani oblici provo đenja: frontalna predavanja; seminarski rad; gledanje video priloga diskusija i zaklju čivanje; grupno rješavanje problema, pokazne i auditorne vježbe. Poha đanje nastave je obvezno (tolerira se odre đeni broj opravdanih izostanaka). Studenti su obvezni sudjelovati u seminarskom dijelu nastave, obvezni su u odra đivanju doma ćih zada ća i vježbi, te imaju obvezu pristupanju predvi đenih kolokvija. Popis obavezne literature 1. Šoli ć, M: Osnove ekologije, CD s nastavnim materijalima koji uklju čuje PP prezentacije, skripta, pitanja za samoprovjeru znanja, primjere testova, te primjeri zadataka s rješenjima. Popis izborne literature 1. Ricklefs, R.E. and Miller, G.L. 1999. Ecology. (4. Ed.) W.H. Freeman and Company. 896 pp. 2. Begon, M., Townsend, C.R. and Harper, J.L. 2005. Ecology: From Individuals to Ecosystems. (4. Ed.), Wiley- Blackwell. 752 pp. 3. Krebs, C.J. 2009. Ecology: The Experimental Analysis of Distribution and Abundance. 2000. (6. Ed.). Benjamin Cummings. 655 pp. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Definicija ekologije, ekološka hijerarhija, podjela ekologije Definicija ekologije, podru čje bavljenja ekologije kao znanosti, upoznavanje s ekološkom hijerarhijom, kriteriji prema kojima se ekologija može podijeliti u subdiscipline Predavanje 2. Život i fizi čki okoliš, ekološki faktori Objašnjavanje odnosa izme đu živog i neživog svijeta – sli čnosti i razlike, definiranje pojma ekoloških faktora, kriteriji za podjelu ekoloških faktora, pojam ekološke valencije Predavanje 3. Život na kopnu, život u moru Koje su klju čne razlike izme đu vodenih i kopnenih staništa, koji ekološki faktori dominantno definiraju ekološke uvjete na kopnu, a koji u moru. Predavanje 4. Prilagodbe organizama na uvjete fizi čkog okoliša 1 Što obuhva ća ekologija jedinke ili fiziološka ekologija kao ekološka subdisciplina, definicija pojma prilagodbe ili adaptacije, morfološke konvergencije, analogije/homologije, paralelna evolucija Predavanje 5. Prilagodbe organizama na uvjete fizi čkog okoliša 2 Pregled razli čitih prilagodbi organizama na uvjete u okolišu vezani za tri najvažnije skupine ekoloških faktora: voda, temperatura i energija Predavanje 6. Odgovor organizama na promjene u okolišu Pojam homeostazije, regulacijski, aklimatizacijski i razvojni odgovori organizama na promjene uvjeta u okolišu, prilago điva či i regulatori, ekstremni odgovori na nepovoljne uvjete (migracija, skladištenje, fiziološko mirovanje), znakovi za prepoznavanje promjena uvjeta u okolišu Predavanje 7. Biološki faktori u okolišu Kriteriji za ketegorizaciju bioloških faktora u okolišu, prilagodbe predatora i plijena (kripti čnost, upozoravaju ća obojenost, mimikrija), parazita i doma ćina, parazitoida i doma ćina, patogena i doma ćina, paraziti gnijezda, industrijski melanizam Predavanje 8. Koncept ekosustava, trofi čke razine u ekosustavu Povijesni pregled razvitka koncepta ekosustava, Eltonova piramida brojeva, Lotkin termodinami čki pogled na ekosustav, Lindemanova piramida energetskih transforamacija, Odumova energetika ekosustava, trofi čke razine i temeljni procesi u ekosustavu, kriteriji za definiranje trofi čkog statusa organizama Predavanje 9. Proizvodnja i protok energije kroz ekosustav Primarna i sekudarna produktivnost ekosustava (autotrofna i heterotrofna proizvodnja), fotosinteza i kemosinteza, faktori o kojima ovisi fotosinteza i primarna proizvodnja (usporedba kopno-more), efikasnost fotosinteze, efikasnost transpiracije, usporedba primarne proizvodnje u razli čitim ekosustavima na Zemlji (razlika kopno-more), dinamika protoka energije kroz ekosustav, pojam ekološke efikasnosti, duljina hranidbenih lanaca, herbivorni i detrivorni lanci prehrane, brzina prijenosa energije kroz ekosustav (vrijeme zadržavanja, usporedba kono-more) Predavanje 10. Kruženje tvari kroz ekosustav Asimilacijski i disimilacijski procesi (fotosinteza i respiracija), kruženje vode u ekosustavu, oksidacijsko-redukcijski potencijal ekosustava, ciklusi ugljika, dušika, fosfora i sumpora u ekosutavu. Predavanje 11. Regeneracija hranjiva u ekosustavu Regeneracija hranjiva u kopnenim ekosustavima (trošenje stijena i nastanak tla, detritus i humus, razgradnja biljnih ostataka, detrivori u tlu), regeneracija hranjiva u vodenim ekosustavima, temperaturna stratifikacija vodenog stupca i vertikalno kruženje hranjiva u vodenim ekosustavima, herbivorna i mikrobna hranidbena mreža, regeneracija hranjiva u teku čicama, estuariji i slane mo čvare kao regeneratori hranjiva Predavanje 12. Prostorna struktura populacija Elementi prostorne strukture populacija (distribucija, disperzija gusto ća), tipovi disperzije jedinki u populaciji (grupna, ravnomjerna, slu čajna), metode procjene gusto će populacija, efektivna veli čina populacije, unitarni i modularni organizmi, teritorijalnost i rasprostranjnje utje ču na prostornu strukturu populacija Predavanje 13. Dobna struktura populacija Faze u životnom ciklusu jedinke (predreproduktivna, reproduktivna i postreproduktivna), tipovi uzrasnih piramida, stope fekunditeta i mortaliteta, tablica života (tipovi tablica života, varijable u tablici života), tipovi krivulja preživljavanja, Predavanje 14. Dinamika populacija 1 Definicija pojma dinamika populacija, rast populacije i tipovi populacijskih modela, neograni čeni i ograni čeni /regulirani) rast populacije, pregled modela rasta populacije, definicija vremeski odjeljenog (skokovitog) i vremeski kontinuiranog eksponencijalnog rasta, matemati čki modeli eksponencijalnog rasta populacija, eksponencijalni rast dobno-strukturirane populacije, izra čunavanje stope rasta i tablice života (neto stopa reprodukcije i generacijsko vrijeme), ovisnost stope rasta o uvjetima u okolišu, odnos veli čine organizma i stope rasta Predavanje 15. Dinamika populacija 2 Ograni čeni (regulirani) rast populacije, logisti čki model rasta populacije, pojam nosivog kapaciteta okoliša i maksimalno održivog prinosa, logisti čka (sigmoidna) krivulja rasta, usporedba eksponencijalnog i logisti čkog rasta Predavanje 16. Fluktuacije populacija Što su fluktuacije u veli čini populacije i što ih uzrokuje?, odnos izme đu stope rasta i veli čine i perioda fluktuiranja veli čine populacije, karakteristi čno vrijeme povratka, analiza klju čnog faktora, k-faktor analiza, cikli čko ponašanje populacija, ovisnost na čina dostizanja ravnotežne veli čine populacije o stopi rasta (jednoli čno dostizanje, prigušeni ciklusi, stabilno osciliranje, kaoti čno ponašanje) Predavanje 17. Metapopulacija Definicija metapopulacije, dinamika metapopulacija, matemati čki model metapopulacije, efekt spašavanja, korelirani nestanak Predavanje 18. Strategije u produženju vrste Životni ciklus i reprodukcija (semelparitija i iteroparitija), kompromis izme đu broja potomaka i njihove veli čine, kompromis izme đu ulaganja u reprodukciju i biomasu (preživljavanje), r-selekcija i K-selekcija, cijena reprodukcije i osjetljivost potomaka na veli činu, kompetitivne/ruderalne/na stres tolerantne vrste, periodi čka/oportunisti čka/ravnotežna strategija Predavanje 19. Kompeticija Definicija kompeticije, Princip kompeticijskog isklju čenja, kompeticija i ekološka niša, diferencijacija ekoloških niša, razmicanje zna čajki, Lotka-Volterrin matemati čki model kompeticije (izokline nultog rasta, mogu ći rezultati kompeticije, uvjeti za koegzistenciju), Tilmanov model kompeticije, kompeticija u prirodnim uvjetima, mehanizmi kompeticije Predavanje 20. Odnos resursa i konzumenta Definicija pojmova konzument i resurs, obnovljivi i neobnovljivi resursi, pojam orani čavaju ćeg resursa, kriti čna razina resursa, interakcije izme đu resursa, Monodov model populacijskog rasta u ovisnosti o koli čini resursa Predavanje 21. Interakcije iskorištavanja Definicija eksploatatora (predatori, paraziti, patogeni, parazitoidi, herbivori), utjecaj eksploatatota na strukturu i dinamiku populacija žrtava (plijen i doma ćini), kompeticija i herbivornost, povezane cikli čke oscilacije izme đu plijena i predatora ili doma ćina i parazita Predavanje 22. Matemati čki model predacije Lotka-Volterrin matemati čki model predacije, Volterrino pravilo, pojam funkcionalnog odgovora, tipovi funkcionalnog odgovora, Hollingova „disk jednadžba“, pojam pribježišta (Huffakerov eksperiment), Nicholson-Bailey model parazitoid-doma ćin, model infekcije, teorija optimalne prehrane Predavanje 23. Mutualizam i koevolucija Definicija mutualizma, mutualizam i simbioza – razlike, tipovi mutualizma (trofi čki, obrambeni, rasprostranjiva čki), definicija koevolucije, tipovi koevolucije, antagonisti čki odnosi i koevolucija, mutualisti čke interakcije i koevolucija Predavanje 24. Koncept zajednice; sastav zajednice Pristupi u definiranju zajednice, koncept otvorene i zatvorene zajednice, pojam ekotona, gradijent analiza, kvalitativni i kvantitativni sastav zajednice, funkcionalne skupine vrsta i trofi čke vrste, karakteristi čne i dominantne vrste, matemati čki modeli raspodjele abundancija vrsta u zajednici, indeksi raznolikosti, indeksi ujedna čenosti i rang- abundancija krivulje, matemati čki opis broja vrsta i veli čine istraživanog podru čja, metoda razrje đenja Predavanje 25. Hranidbena struktura zajednica Pojam hranidbenog lanca i hranidbene mreže, struktura hranidbene mreže (bazalne vrste, intermedijarne vrste i vršni predatori), tipovi hranidbenih mreža Predavanje 26. Stabilnost zajednica Direktne i indirektne interakcije u hranidbenim mrežama, temeljne ili klju čne vrste, top-dpwn i bottom-up kontrola, pojam trofi čkih kaskada, definicija i tipovi stabilnosti zajednica, veza izme đu stabilnosti i broja vrsta, broja trofi čkih veza i prosje čne snage interakcija, povijesni pregled ideja o vezi izme đu složenosti (biološke raznolikosti) i stabilnosti zajednica, važnost raznolikosti zajednica za njihovu stabilnost („hipoteza zakovice“, hipoteza osiguranja – zaliha vrsta“, „efekt slabih interakcija“) Predavanje 27. Prostorna struktura zajednice i periodizam u životu zajednica Fragmentacija staništa i pojam „rubnog efekta“, startifikacija kao oblik prostorne strukture zajednica, periodizam u životu zajednice (pojam feneologije i aspekata), sezonski, dnevno-no ćni i lunarni periodizam u životu zajednice, razlozi za periodi čnost Predavanje 28. Razvitak zajednica Pojam i definicaja sukcesija, terminologija sukcesija (pionirske, intermedijarne i klimaks zajednice), karakteristike vrsta iz ranih i kasnih stadija sukcesije, pregled razli čitih tipova sukcesija, sukcesije kao rezultat fizi čkih i bioloških poreme ćaja, izvori kolonizacije poreme ćenih staništa, mehanizmi sukcesije (olakšavanje, inhibicija, tolerancija), tipovi klimaksa (prolazni i cikli čki klimaksi), promjene u zajednicama tijekom sukcesije (omjer proizvodnja/biomasa, bogatstvo vrsta – sukcesijski gradijent), Predavanje 29. Biološka raznolikost: gradijenti raznolikosti Definicija biološke raznolikosti, razine mjerenja biološke raznolikosti (geneti čka, taksonomska, viši sustavi organizacije), raznolikost zna čajki, geneti čka raznolikost, taksonomska raznolikost (bogatstvo vrsta), funkcionalna raznolikost, raznolikost viših sistava organizacije (zajednice, ekosustavi, krajobrazi), pregled gradijenata bogatstva vrsta (geografska širina, nadmorska visina, dubina, vremeski gradijenti bogatstva vrsta), veza izme đu bogatstva vrsta i nekih faktora u okolišu (produktivnost i bogatstvo resursa, heterogenost okoliša, dugoro čna stabilnost okoliša), „paradoks planktona“ i „paradoks oboga ćivanja“, regionalna i lokalna raznolikost, alfa, beta i gama raznolikost, pojam „ekološkog osloba đanja“ Predavanje 30. Biološka raznolikost: mehanizmi regulacije biološke raznolikosti Regionalno/povijesni i lokalno/deterministi čki pogled na biološku raznolikost, „vremenska hipoteza“, ravnotežne i neravnotežne teorije, ravnotežna teorija oto čne biogeografije, pojam „relaksacije“ („opuštanja“), pojam „disharmoije“, biološka raznolikost i ekološka niša (diferencijacija niša i razmicanje zna čajki), „ekomorfološka analiza“, kompeticija i negativni odnos distribucija vrsta, neravnotežni modeli regulacije biološke raznolikosti („koegzistencija posredovana izrabljiva čem“, „hipoteza pritiska šteto čina“, modeli zatvorenih sustava („teorija vremenske heterogenosti okoliša“), modeli otvorenih sustava („koncept dinamike malih površina“, „hipoteza umjerenog poreme ćaja“, „hipoteza lutrije“), utjecaj biološke raznolikosti na funkcije ekosustava.

Tijekom nastavne godine održava se 10-ak seminara od kojih su neki stalni, dok se drugi mijenjaju i ovise o željama studenata ili nekim aktualnim zbivanjima u podru čju ekologije i zaštite okolša Stalni seminari: Seminar 1. Proizvodnja u moru (primarna, herbivorna, detrivorna) Naglasiti razlike izme đu kopna i mora u pogledu proizvodnje razli čitih trofi čkih kategorija, njihove biomase i me đusobnih omjera Seminar 2. Procjena veli čine populacije i tipova disperzije populacije Prakti čna znanja u korištenju metoda za procjenu veli čine populacije, te matemati čki na čin odre đivanja tipova disperzije jedinki u populaciji. Seminar 3. Modeli rasta populacije Kroz prakti čne primjere pokazati razliku izme đu eksponencijalnog i logisti čkog modela rasta. Koje prakti čne probleme možemo rješavati ovim modelima Seminar 4. Dobna struktura populacije Kroz prakti čne primjere prikazati konstruiranje tablice života, te izra čanavanje nekih parametara iz tablice života kao što su krivulja smrtnosti, o čekivano trajanje života (životni vijek), stopa rasta populacije, generacijsko vrijeme populacije. Seminar 5. Pokazatelji biološke raznolikosti Prakti čni primjeri izra čunavanja indeksa raznolikosti i indeksa ujeda čenosti, te konstrukcija rang-abundancija krivulja Seminar 6. Debata raznolikost-stabilnost Detaljniji uvid u recentne znanstvene rezultate vezane za debatu u kakvoj je vezi biološka raznoliokost sa stabilnoš ću i funkcioniranjem ekosustava. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Do kona čne ocjene dolazi se skupljanjem bodova tijekom cijele godine. Maksimalni broj bodova koji se može sakupiti je 60. Bodovi se skupljaju kroz pismene testove na sljede ći na čin: Test iz poglavlja UVOD 10 bodova Test iz poglavlja EKOLOGIJA JEDINKE 10 bodova Test iz poglavlja EKOLOGIJA EKOSISTEMA 10 bodova Test iz poglavlja EKOLOGIJA POPULACIJA 10 bodova Test iz poglavlja INTERAKCIJE IZME ĐU POPULACIJA 10 bodova Test iz poglavlja EKOLOGIJA ZAJEDNICA 10 bodova UKUPNO 60 bodova Broj sakupljenih bodova pretvara se u jednu od ocjena prema sljede ćem obrascu: > 53 boda - izvrstan (5) 46 – 53 boda - vrlo dobar (4) 37 – 45 bodova - dobar (3) 30 – 36 bodova - dovoljan (2) < 30 bodova - student nije zadovoljio Student tijekom godine ima pravo ponoviti dva testa po svom odabiru, jedan iz zimskog semestra (prva tri poglavlja), te jedan iz ljetnog semestra (preostala 3 poglavlja). Ovi će se testovi organizirati na kraju svakog od semestara u istom terminu za sve studente. Nakon ponovljenog testa postignuti bodovi su važe ći, a stari bodovi iz prvog pokušaja se brišu. Studenti koji ukupno sakupe manje od 30 bodova moraju ponovo iza ći na ispit iz cijelog gradiva (onoliko puta koliko to pravilnik o studiranju dozvoljava) na kojem za prolaz moraju ostvariti više od 50% mogu ćih bodova i u indeks im se upisuje ocjena dovoljan (2). Ukoliko je student ostvario preko 80% od mogu ćih bodova u indeks mu se upisuje ocjena dobar (3). Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Informacije o nastavnim materijalima, dodatnoj literaturi, studentskim obvezama, na činu ocjenjivanja i terminima konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja.

Naziv predmeta KEMIJSKA OCEANOGRAFIJA Kod predmeta SMB202 Satnica predmeta 30/0/30 (P/S/V) ECTS 4 ECTS (uz obrazloženje) 2 (predavanja, samostalno u čenje) i 2 (laboratorijske vježbe, terenski rad, kolokviji) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar II. godina / III. semestar Preduvjeti za upis Osnovna znanja iz op će i anorganske kemije, biologije i fizike Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski jezik; engleski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Doc. dr. sc. Slavica Matijevi ć Voditelj vježbi Doc. dr. sc. Slavica Matijevi ć O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Cilj nastave je upoznavanje studenata s osnovama kemijske oceanografije koja prou čava kemijski sastav morske vode te fizi čke, biološke i geološke procese kao i globalne cikluse koje utje ču na njega. Kroz predavanja će se studenti upoznati sa povijesnim razvojem kemijske oceanografije kao znanosti, podsjetiti osnovnih pojmova iz kemijske ravnoteže radi lakšeg razumijevanja važnih procesa u morskom sustavu. U istu svrhu će se tijekom nastave upoznati s osnovama oceanske cirkulacije, svojstvima morske vode te hidrološkim ciklusom op ćenito. Cilj je nastave da studenti steknu osnovna saznanja o salinitetu, makrokonstituentima i mikrokonstituentima i elementima u tragovima u morskoj vodi, a osobito je važno shva ćanje karbonatnog sustava, alkaliniteta i kontrole pH vrijednosti morske vode. Sintezom prethodnih saznanja iz razli čitih podru čja kemije, fizike i biologije studenti će tijekom predavanja ste ći i nova saznanja o biogeokemijskim ciklusima ugljika, dušika, fosfora i silicija kao i o otopljenim plinovima u morskoj vodi. Tijekom vježbi (praktikuma) studenti će se upoznati s analiti čkom opremom koja se koristi u Laboratorijima za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju (IOR-a u Splitu) i istraživa čkog broda "BIOS DVA". Cilj vježbi je da studenti steknu odre đene vještine iz uzorkovanja morske vode, sedimenata i organizama; odre đivanja slanosti, pH vrijednosti, sadržaja otopljenog kisika. Uz teoretsku osnovu studenti će upoznati osnove analiti čkog odre đivanja sadržaja hranjivih soli u morskoj vodi, pripremu uzoraka sedimenata i morskih organizama te odre đivanje masenih udjela kovina u tragovima. Upoznat će se i sa metodama odre đivanja sadržaja organskih zaga đivala u morskoj vodi, sedimentima i organizmima. Nastava će se odvijati putem direktnih predavanja, individualnog i grupnog rada na laboratorijskim vježbama i terenskim radom na istraživa čkom brodu. Provjera ste čenih znanja se organizira kroz dva kolokvija tijekom semestra (predavanja i vježbe) i usmeni dio završnog ispita koji se provodi ovisno o rezultatima kolokvija, a konzultacije sa predava čem po dogovoru. Popis obavezne literature 1. F. J. Millero and M.L. Sohn: CHEMICAL OCEANOGRAPHY, 2nd ed. (Marine Science) CRC Press (1992). 2. S. M. Liebes, INTRODUCTION TO MARINE BIOGEOCHEMISTRY, 2nd ed. Elsevier (2009) 3. The Open University Course Team; ed. J. Wright and A. Cooling: SEAWATER: ITS COMPOSITION, PROPERTIES AND BEHAVIOUR, 2nd ed. (2007) 4. The Open University Course Team; MARINE BIOGEOCHEMICAL CYCLES, 2nd ed. (2005) Popis izborne literature 1. CHEMICAL OCEANOGRAPHY: James W. Murray and Anitra Ingalls www.ocean.washington.edu/courses/oc400/lecture_notes.html 2. Skoog, West, Holler: FUNDAMENTALS OF ANALYTICAL CHEMISTRY, Vith Edit. 1992. Skoog, West, Holler: FUNDAMENTALS OF ANALYTICAL CHEMISTRY, Vith Edit. 1992. 3. Robert H. Stewart: INTRODUCTION TO PHYSICAL OCEANOGRAPHY; Department of Oceanography, Texas A & M University,Copyright 2008 September. 4. T. R. Crompton: ANALYSIS OF SEAWATER: A GUIDE FOR THE ANALYTICAL AND ENVIRONMENTAL CHEMISTRY. Springer, 2006 5. The Open University Course Team; OCEAN CHEMISTRY DEEP SEA SEDIMENTS (2004) Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Uvod u kemijsku oceanografiju Ishodi u čenja: Definirati mjesto kemijske oceanografije unutar oceanografije kao znanosti o kemiji oceana zasnovanu na raspodjeli i dinamici elemenata, izotopa, atoma i molekula koja povezuje temelje fizikalne kemije, termodinamike i kinetike sa biološkim, geološkim i fizikalnim procesima. Objasniti prednosti kemijske perspektive objašnjenja procesa u oceanima kojima se kemijska oceanografija bavi. Objasniti interdisciplinarnost kemijske oceanografije. Definirati osnovni fokus istraživanja kemijske oceanografije (ciklus ugljika). Pojasniti razliku i važnost deskriptivne i kvantitativne kemijske oceanografije. Opisati povijesni razvoj istraživanja u kemijskoj oceanografiji u svijetu kao i oceanografska istraživanja na podru čju Jadrana. Predavanje 2. Kemijska ravnoteža-osnovni pojmovi Ishodi u čenja: Objasniti važnost kemijske u kemijskoj oceanografiji. Na nekoliko tipova problema iz kemijske oceanografije objasniti/rekapitulirati prethodna saznanja izra čuna iz kemijske ravnoteže: (a) topljivost (primjer: topljivost opala i kvarca u morskoj sredini), (b) oksido-redukcijsko stanje elemenata (primjer: razli čit stupanj toksi čnosti razli čitih oksidacijskih stanja arsena u morskom sedimentu), (c) kompleksacija (specijacija željeza i rast fitoplanktona), (d) karbonatni sustav (distribucija CaCO 3 u sedimentima). Definirati / obnoviti nekoliko osnovnih pojmova iz kemijske ravnoteže: ravnotežna konstanta, slobodne energije, izra čuni konstanti iz slobodnih energija. Objasniti razliku izme đu ravnotežnih koncentracija i ustanovljenih koncentracija i kako ih koristiti u smislu odre đivanja smjera r-je. Predavanje 3. Oceanska cirkulacija Ishodi u čenja: Pojasniti osnove strujanja u oceanima radi boljeg razumijevanja raspodjele fizikalno-kemijskih parametara koje prou čava kemijska oceanografija. Definirati površinsku i dubokomorsku cirkulaciju i njihove pokreta če (vjetar i protoci donosa (topline ili slatke vode) izme đu oceana i atmosfere koji utje ču na gusto ću morske vode). Navesti sile i tlakove koji utje ču na površinska strujanja (Coriolisova sila, prisutnost obale, horizontalni gradijent tlaka). Navesti važnost dubokomorske cirkulacije i stvaranje vodenih masa. Definirati utjecaj globalnog oceanskog strujanja na transport topline i regulaciju klime na Zemlji. Navesti uloge oceana u klimatskim fluktuacijama ledenih doba. Navesti zna čajke strujanja u Jadranu. Navesti na čine mjerenja strujanja (površinskih i dubokomorskih). Predavanje 4. Svojstva vode i morske vode Ishodi u čenja: Pojasniti porijeklo oceana i atmosfere kao i dokaze o njihovoj evoluciji. Definirati/sintetizirati prethodna saznanja o svojstvima vode; (struktura molekule vode, hidratacija, fizikalno kemijska svojstva, anomalije vode, struktura leda). Objasniti stvaranje morskog leda. Usporediti svojstva čiste vode i morske vode. Objasniti hidrološki ciklus na Zemlji (spremnike vode i procese klju čne za njeno kruženje). Navesti utjecaj antropogenog čimbenika na ciklus vode na Zemlji. Navesti odnose evaporacije i precipitacije na kopnu i u oceanima. Predavanje 5. Salinitet Ishodi u čenja: Objasniti povijesni razvoj odre đivanja soli u morskoj vodi. Definirati pojam saliniteta. Objasniti raspodjelu saliniteta u površinskim vodama svjetskog oceana. Definirati odnos saliniteta, temperature i gusto će u morskoj vodi. Definirati gusto ću morske vode (ovisno o temperaturi, salinitetu i tlaku), anomaliju gusto će i potencijalnu anomaliju gusto će. Objasniti vertikalnu raspodjelu temperature i gusto će i saliniteta u oceanu (raslojenost vodenog stupca oceana u odnosu na temperaturu, salinitet i gusto ću). Navesti karakteristike vertikalne raspodjele temperature i gusto će i saliniteta u Jadranu. Objasniti na čine odre đivanja saliniteta u uzorcima morske vode. Predavanje 6. Sastav morske vode (makrokonstituenti i mikrokonstituenti) Ishodi u čenja: Definirati sastav morske vode; (a) krutine, (b) plinovi, (c) koloidi, (d) otopljene tvari (anorganske i organske). U skupini otopljenih anorganskih tvari definirati glavne sastojke (makrokonstituente) u morskoj vodi. Objasniti pojam konzervativnosti glavnih sastojaka. Definirati specifi čne uvjete pod kojima su glavni sastojci morske vode nekonzervativni; estuariji i kopnena mora; anoksi čni bazeni, smrzavanje, taloženje i otapanje minerala karbonata, podmorski vulkanizmi, zaslanjivanje kroz pridnene procjepe, evaporacija u izoliranim bazenima, izmjena iona izme đu mora i atmosfere, intersticijska voda. Navesti metode odre đivanje glavnih sastojaka morske vode. Definirati sporedne sastojke (mikrokonstituente). Objasniti uzroke nekonzervativnosti sporednih sastojaka. Definirati elemente u tragovima. Navesti čimbenike koji utje ču na raspodjelu elemenata u tragovima u moru. Definirati vrijeme zadržavanja. Usvojiti izra čun vremena zadržavanja odre đenih sastojaka morske vode. Predavanje 7. Sastav morske vode (usporedba morske vode sa ostalim prirodnim vodama; partikularna tvar) Ishodi u čenja: Objasniti razliku sastava morske vode u odnosu na ostale prirodne vode (kišnica i rije čna voda). Objasniti zašto morska voda nije koncentrirana verzija prosje čnog sastava svih rijeka. Usporediti rije čne unose i vrijeme zadržavanja nekih otopljenih sastojaka u m. vodi. Definirati pojam cikli čkih soli (soli natrija i klora) i porijeklo klorida u morskoj vodi. Objasniti razlike u koli čini pojedinih elemenata u morskoj vodi i njihovog sastava u Zemljinoj kori (ako je elementa više u morskoj vodi, onda ima i druge izvore osim trošenja stijena; vulkanizmi, taloženje u dubokomorskim sedimentima). Definirati partikularnu tvar ili seston (živi organizmi i nežive čestice). Definirati granicu izme đu partikularne i otopljene tvari. Definirati približnu podjelu partikularne tvari po veli čini. Objasniti brzinu taloženja čestica u m. vodi (Stokes-ov zakon). Definirati osnovne izvore partikularne tvari u oceanima (rijeke, eolska prašina, biogena partikularna tvar). Predavanje 8. Biološka i nebiološka kontrola mikrokonstituenata i elemenata u tragovima Ishodi u čenja: U okviru mikrokonstituenata definirati nutrijente (hranjive soli) u morskoj vodi (nitrati, amonijeve soli; nitriti, fosfati i silikati) i njihovu ulogu u procesu fotosinteze i remineralizacije. Objasniti vertikalnu raspodjelu nutrijenata u vodenom stupcu oceana (nutriklina). Obzirom na ulogu u biološkim procesima definirati klasifikaciju elemenata u morskoj vodi: (biolimitiraju ći; biointermedijerni i bio-inertni) i karakteristike njihovih vertikalnih profila u oceanu. Navesti nebiološke mehanizme uklanjanja metala u tragovima (koji predstavljaju ve ćinu minornih i elemenata u tragovima u m. vodi); me đusobno privla čenje iona; oksidacijsko redukcijska ravnoteža; koprecipitacija. Navesti primjere biološke kontrole minornih i elemenata u tragovima. Objasniti mehanizme oboga ćivanja elementima u tragovima; (a) probavljanje partikularne suspendirane tvari sa glinama ili organskim česticama koje su ”uklonile” elemente u tragovima iz morske vode (“filter feeders”), (b) probavljanje elemenata koji su ve ć koncentrirani u hrani npr. u planktonu (Hg i DDT); bioakumulacija, biokoncentracija, biomagnifikacija, (c) kompleksiranje metala sa organskim molekulama. Predavanje 9. Karbonatni sustav u morskoj vodi, alkalinitet, kontrola pH vrijednosti morske vode

Ishodi u čenja: Objasniti ciklus ugljik (IV) oksida (CO 2) u morskoj sredini. Definirati / rekapitulirati dosadašnja saznanja o pojmovima aktiviteta, ionizacije vode, pH vrijednosti i puferskog sustava. Definirati pojam alkaliniteta i karbonatnog alkaliniteta. Objasniti kemijske ravnoteže u sustavu morska voda - CO 2. Objasniti regulaciju pH morske vode kao posljedicu ravnoteže reakcije disocijacije bikarbonatnih iona. Objasniti kontrolu alkaliniteta u oceanu; vertikalnu i horizontalnu raspodjelu alkaliniteta i CO 2 u oceanima. Objasniti otapanje i preciptaciju CaCO3 u vodenom stupcu (lizoklina, CCD). Predavanje 10. Biogeokemijski ciklus ugljika Ishodi u čenja: Navesti spremnike ugljika na Zemlji i objasniti protoke izme đu pojedinih spremnika. Objasniti fotosintezu i respiraciju u kontekstu trošenja/osloba đanja ugljika. Definirati pojmove „fizi čka i biološka pumpa“ u oceanima. Objasniti antropogeni utjecaj na globalni ciklus ugljika (globalno zatopljenje, stakleni čki plinovi). Pojasniti pojam „zakiseljavanja“ oceana i njegov utjecaj na primarnu proizvodnju organske tvari. Definirati primarnu proizvodnju na globalnoj razini i njenu prostornu varijabilnost. Definirati prosje čni sastav biološke partikularne tvari (Redfieldov C N P omjer). Objasniti reakcije fotosinteze u oceanima. Navesti slijed reakcija oksidacije organske tvari u morskoj sredini. Predavanje 11. Biogeokemijski ciklusi op ćenito Ishodi učenja: Definirati ekosustav op ćenito i njegove osnovne abioti čke i bioti čke komponente. Objasniti protok kemijskih elemenata i energije kroz ekosustave (primjeri hranidbenih lanaca). Definirati biogeokemijske cikluse kao kruženje tvari/elemenata na Zemlji koje se odvija izme đu pojedinih sfera. Na odre đenim primjerima navesti spremnike pojedinih elemenata i kruženje unutar i izme đu njih. Definirati pojam limitiraju ćih tvari. Predavanje 12. Biogeokemijski ciklus kisika Ishodi u čenja: Navesti spremnike kisika na Z (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke izme đu pojedinih spremnika. Opisati utjecaj procesa primarne proizvodnje organske tvari na vertikalnu i horizontalnu raspodjelu u svjetskim oceanima. Objasniti pojavu zona minimuma kisika u svjetskim oceanima kao i utjecaj globalnog oceanskog strujanja na raspodjelu kisika. Opisati utjecaj primarne proizvodnje organske tvari na vertikalnu i horizontalnu raspodjelu kisika u Jadranu. Navesti utjecaj reakcija oksidacije organske tvari na raspodjelu kisika u sedimentu. Predavanje 13. Biogeokemijski ciklus dušika Ishodi u čenja: Navesti spremnike dušika na Z (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke izme đu pojedinih spremnika. Navesti primjere kruženja dušika u kopnenim i morskim ekosustavima. Definirati procese u globalnom ciklusu dušika: fiksacija dušika, asimilacija amonijaka, nitrifikacija, nitratna redukcija, amonifikacija i denitrifikacija. Objasniti antropogeni utjecaj na globalni ciklus dušika. Definirati pojam eutrofikacije. Navesti osnovne kemijske oblike i transformacije N u morskoj sredini i glavne reakcije u ciklusu dušika u morskoj sredini. Objasniti povezanost ciklusa dušika u moru sa ciklusima ugljika, fosfora i kisika. Objasniti karakteristike vertikalne raspodjele razli čitih oblika dušika u oceanima i Jadranu. Navesti spremnike kisika na Zemlji (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke izme đu pojedinih spremnika. Predavanje 14. Biogeokemijski ciklus fosfora Ishodi u čenja: Navesti spremnike fosfora na Zemlji (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke izme đu pojedinih spremnika. Pojasniti karakteristike globalnog ciklusa fosfora. Objasniti donose fosfora u oceane (vjetar, rije čni donosi). Definirati oblike fosfora u morskoj vodi (otopljeni, adsorbirani i partikularni oblici). Objasniti ciklus fosfora u oceanima. Objasniti transformacije oblika partikularnog fosfora u vodenom stupcu i sedimentu kao i utjecaj redoks potencijala na protok fosfora i/iz sedimenta. Objasniti vertikalnu raspodjelu fosfora u svjetskim oceanima i u Jadranu. Objasniti promjene u N:P omjerima u oceanima (limitiranost fosforom, odnosno dušikom). Predavanje 15. Biogeokemijski ciklus fosfora Ishodi u čenja: Navesti spremnike silicija na Zemlji (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke između pojedinih spremnika. Uočiti razlike ciklusa silicija u odnosu na cikluse ostalih elemenata. Objasniti ciklus silicija u oceanu. Navesti oblike silicija u oceanima: otopljeni, partikularni i biogeni silicij. Objasniti stvaranje biogenog silicija u kontekstu ugradnje u ljušturice dijatomeja. Navesti karakteristike dijatomeja i osobitosti njihove dominacije u fitoplanktonskoj zajednici svjetskih oceana. Objasniti vertikalnu raspodjelu silicija u vodenom stupcu oceana i u Jadranu. Navesti zna čaj protoka silicija iz sedimenta u vodeni stupac.

Vježba 1. Upoznavanje sa opremom laboratorija za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju. Ishodi u čenja: Navesti analiti čku opremu koja se koristi u laboratorijima za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu: pehametar: (odre đivanje pH vrijednosti u teku ćim uzorcima, mjerenje redoks-potencijala), salinometar: (odre đivanje saliniteta u teku ćim uzorcima), Auto Analyzer 3: (fotoelektri čni kolorimetar za odre đivanje koncentracije hranjivih soli u uzorcima morske vode ili sedimenta), spektrofotometar: (odre đivanje koncentracije hranjivih soli u uzorcima morske vode i sedimenta), AAS: atomski apsorpcioni spektrofotometar (spektrometar atomne apsorpcije) za odre đivanje koncentracije teških kovina u uzorcima morske vode, sedimenta ili organizama, plinski kromatograf (GC): odre đivanje kloriranih pesticida i polikloriranih bifenila, CHNS-O analyzer: odre đivanje ugljika, vodika, dušika, sumpora i kisika u teku ćim i krutim uzorcima, digitalne birete, destilator, deionizator, tresilica, analiti čke vage,... Vježba 2. Upoznavanje sa opremom laboratorija za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju na istraživačkom brodu "BIOS DVA". Ishodi u čenja: Navesti i objasniti rad ure đaja za uzorkovanje morske vode; Nansenov crpac, Niskinov crpac, Van Dorsenov crpac (za odre đivanje koncentracije hranjivih soli, odre đivanje sadržaja kisika, pH vrijednosti, saliniteta). Navesti i objasniti rad ure đaja za uzorkovanje sedimenta; gravity corer (gravitacijski uzorkiva č sedimenta), grabila, box-koreri (odre đivanje koncentracije teških kovina, odre đivanje koncentracije hranjivih soli, mjerenje redoks- potencijala ("in situ"), granulometrijski sastav sedimenta, sadržaj organske tvari, ugljika, dušika i fosfora). Vježba 3. Rekapitulacija dosadašnjih saznanja iz opće i anorganske kemije. Ishodi u čenja: Rješavanje zadataka iz odre đenih poglavlja op će kemije u svrhu lakšeg usvajanja kemijskih procesa i analiti čkog odre đivanja odre đenih komponenata u kemijskoj oceanografiji (uvodna poglavlja; koli čina tvari, kemijski ekvivalenti, otopine). Vježba 4. Odre đivanje saliniteta u uzorcima morske vode. Ishodi u čenja: Iz teoretske osnove usvojiti definicije saliniteta i na čine odre đivanja objasniti pripremu i karakteristike standarne morske vode. Navesti na čine odre đivanja saliniteta (Mohr - Knudsenova metoda, refraktometrijsko odre đivanje, odre đivanje salinometrom). Upoznati se sa dijelovima i na činom rada induktivnog tipa salinometra. U laboratoriju usvojiti samostalno odre đivanje saliniteta u uzorcima morske vode na salinometru. Vježba 5. Odre đivanje koncentracije kisika u uzorcima morske vode. Ishodi u čenja: Iz teoretske osnove usvojiti termine topljivosti plinova u ovisnosti o temperaturi, tlaku i salinitetu. Objasniti nekonzervativnost otopljenog kisika u morskoj sredini. Objasniti pojam o čigledne potrošnje kisika (AOU). Navesti koncentracije kisika grani čne za hipoksi čne i anoksi čne uvjete. Objasniti temelje metode kemijskog odre đivanja kisika otopljenog u morskoj vodi (klasi čna Winklerova metoda). Navesti faze odre đivanja kisika

(fiksacija, otapanje taloga, titracija sa Na 2S2O3). Objasniti na čin izra čunavanja koncentracije kisika u uzorku. U laboratoriju usvojiti samostalno odre đivanje koncentracije kisika u uzorcima morske vode. Vježba 6. Odre đivanje koncentracije pesticida i polikloriranih bifenila u uzorcima sedimenta i organizama. Ishodi u čenja: Iz teoretske osnove usvojiti osnove plinske kromatografije kao analiti čke tehnike koja se primjenjuje za odre đivanje koncentracije pesticida i polikloriranih bifenila u uzorcima sedimenta i organizama. Objasniti postupak uzorkovanja školjkaša i sedimenta i pripreme uzoraka za analizu. Objasniti pojam liofilizacije. Navesti faze analiti čkog odre đivanja pesticida i polikloriranih bifenila u pripremljenim uzorcima. Objasniti na čin izra čunavanja rezultata. Vježba 7. Odre đivanje koncentracije teških metala u uzorcima organizama i sedimenata. Ishodi u čenja: Iz teoretske osnove navesti osnovne dijelove i princip rada atomskog apsorpcionog spektro(foto)metra AAS-a. Objasniti postupak uzorkovanja školjkaša i sedimenta i pripreme uzoraka za analizu teških metala. Navesti faze mjerenja pojedinog metala u pripremljenim uzorcima na instrumentu. Objasniti na čin izra čunavanja rezultata. Vježba 8. Odre đivanje pH vrijednosti morske vode. Ishodi u čenja: Iz teoretske osnove pojasniti kontrolu pH vrijednosti u morskoj vodi. Navesti na čine odre đivanja pH vrijednosti; obojeni indikatori; pehametar. Navesti dijelove i princip rada pehametra sa staklenom elektrodom. U laboratoriju usvojiti samostalno odre đivanje pH vrijednosti u uzorcima razli čitih otopina i u uzorcima morske vode. Vježba 9. Odre đivanje koncentracije hranjivih soli u uzorcima morske vode. - - + 2- 4- Ishodi u čenja: Iz teoretske osnove pojasniti ulogu hranjivih soli (NO 3 , NO 2 , NH 4 , HPO 4 , SiO 4 ) u procesu primarne proizvodnje organske tvari u moru. Navesti raspone koncentracija hranjivih soli u vodenom stupcu srednjeg Jadrana. Navesti osnove spektrofotometrije i kolorimetrije. Objasniti matemati čku osnovu apsorpcijske spektroskopije (Lambert-Beerov zakon). Objasniti koncept baždarne krivulje (koje se koriste za kalibraciju linearnosti analiti čkog instrumenta ili za odre đivanje koncentracije nepoznatog uzorka). Navesti dijelove fotoelektri čnog kolorimetra (Auto Analyzer). U laboratoriju usvojiti samostalno pripremanje standardnih otopina razli čitih koncentracija za odre đivanje koncentracije nutrijenata u uzorcima morske vode na spektrofotometru. Objasniti na čin izra čunavanja rezultata. Na čin polaganja ispita Poha đanje nastave i vježbi je obavezno. Rad studenata će se vrednovati tijekom semestra kroz dva pismena ispita (iz predavanja) i dva pismena ispita (iz vježbi) gdje će se provjeriti klju čne specifi čne kompetencije navedene za svaku cjelinu. Na osnovu uspjeha iz pismenih ispita bit će formirana završna ocjena cijelog kolegija. Usmeni se dio ispita obavlja ukoliko student: (a) ne položi kolokvije u predvi đenom roku; (b) pokaže zna čajno lošije rezultate na završnim kolokvijima iz predavanja od rezultata kolokvija iz vježbi i/ili (c) ukoliko student pretendira na ocjenu višu od predložene. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Informacije o kolegiju će biti na oglasnoj plo či Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu i na mrežnim stranicama Odjela za studije mora, http://more.unist.hr/Nastava/Obavijestizastudente/ Kontakt s profesorom je mogu će ostvariti u mati čnoj ustanovi (Laboratorij za kemijsku oceanografiju i ribarstvo na Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu) ili na e-mail adresu: [email protected].

Naziv predmeta ORGANSKA KEMIJA Kod predmeta SMB203 Satnica predmeta 30/15/45 (P/S/V) ECTS 6 (3 - predavanja, samostalno u čenje; 1 - seminari; 2 - laboratorijske vježbe, kolokviji) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar II. godina / III. semestar Preduvjeti za upis Odslušan predmet Op ća i anorganska kemija Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski, Engleski, Njema čki drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Maja Pavela-Vran čić, redoviti profesor Voditelj Doc. dr. sc. Stjepan Orhanovi ć vježbi/seminara O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Studenti se upoznaju sa suvremenim tokovima razvoja organske kemije, tehnikama i metodama eksperimentalnog rada, analizom strukture i svojstava, reakcija i priprave ugljikovih spojeva, te primjenom na čela organske kemije u biologiji mora i ekologiji. Ste čeno znanje omogu ćava poha đanje predmeta Biokemija na 3. godini studija. Nastava se organizira na tjednoj osnovi, po dva sata predavanja tjedno, jedan sat seminara i tri sata prakti čnih vježbi. Studenti su obvezni prisustvovati na 75% predavanja, 75% seminara i 100% prakti čnih vježbi. Student koji izostane s više od dozvoljenog broja nastavnih sati gubi pravo na potpis i mogu ćnost polaganja ispita. Popis obavezne literature 1. Stanley H. Pine: Organska kemija, Školska knjiga Zagreb 1994. 2. Maja Pavela-Vran čić, Powerpoint predavanja Organska kemija (recenzirani nastavni materijal) Popis izborne literature 1. Andrew Streitwieser, Clayton H. Heathcock, Edward M. Kosower: Introduction to Organic Chemistry, Prentice Hall, Inc. 1992. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Uvod. Struktura i svojstva organskih spojeva. Lewisove strukture, Kekuleove strukture, rezonantne strukture. Prikazivanje spojeva, bruto formula, molekulska formula, prikaz veznim crticama Predavanje 2. Kovalentna veza, atomske i molekulske orbitale, hibridizacija. Energija aktivacije i brzina kemijske reakcije. Funkcionalne skupine, klasifikacija organskih spojeva. Predavanje 3. Alkani: Nomenklature, fizikalna svojstva, oksidacija, halogeniranje, konformacija i konformeri. Predavanje 4. Alkilhalogenidi: nukleofilna supstitucija SN1, SN2, eliminacija E1, E2. Utjecaj strukture alkilhalogenida, nukleofila, odlazne skupine i otapala na brzinu i mehanizam reakcije. Predavanje 5. Stereokemija i stereoizomeri: enantiomeri, diastereoizomeri, mezo spoj, opti čka aktivnost, apsolutna konfiguracija, relativna konfiguracija. Predavanje 6. Alkoholi i eteri, tioli i sulfidi: nomenklatura, fizikalna svojstva, priprava, kiselo-bazna svojstva, eliminacija vode, supstitucija. Predavanje 7. Alkeni: nomenklatura, geometrijski izomeri, elektrofilna adicija. Alkini. reakcije elektrofilne adicije. Adicija HCl-a i vode. Halogeniranje, hidrigenacija. Markovnikovljevo pravilo. Predavanje 8. Konjugirani i nekonjugirani dieni: stabilnost, 1,2 i 1,4-adicija, apsorpcija vidljive svjetlosti.

Predavanje 9. Organometalni reagensi. Grignardov reagens, reakcije s karbonilnim spojevima, CO 2, i s vodom. Predavanje 10. Aldehidi i ketoni. Nomenklatura, fizikalna svojstva, priprava, nukleofilna adicija, reakcije s alkoholom, s vodom, s amonijakom i derivatima amonijaka. Aldolna kondenzacija. Predavanje 11. Karboksilne kiseline i derivati: esteri, amidi, anhidridi, nitrili, acilhalogenidi. Nomenklatura, kiselost, fizikalna svostva, priprava i hidroliza. Predavanje 12. Cikli čki ugljikovodici. Ciklopropa, ciklobutan, ciklopentan, cikloheksan, stabilnost. Benzen, derivati benzena, aromati čnost. Fizikalna svojstva benzena, stabilnost, elektrofilna aromatska supstitucija. Predavanje 13. Elektrofilna aromatska supstitucija monosupstituiranog benzena. Predavanje 14. Ugljikohidrati,: monosaharidi, polisaharidi škrob, celuloza, glikogen, ciklizacija glukoze i fruktoze, oksidacija. Predavanje 15. Amini, aminokiseline i proteini. Kiselo-bazna svojstva. Titracijska krivulja aminokiselina, pI. Transaminacija, dekarboksilacija.

Seminar 1. Veze u organskoj kemiji, raspored elektrona, Lewisove strukture, Kekuleove strukture, rezonantne strukture. Prikazivanje spojeva, bruto formula, molekulska formula, prikaz veznim crticama Seminar 2. Kovalentna veza, atomske i molekulske orbitale, hibridizacija, oblik molekula. Funkcionalne skupine, klasifikacija organskih spojeva. Seminar 3. Alkani: IUPAC i trivijalna imena, reakcije oksidacije i halogeniranja, konformacija i konformeri. Seminar 4. Reakcije alkilhalogenida: nukleofilna supstitucija SN1, SN2, eliminacija E1, E2. Utjecaj strukture alkilhalogenida, nukleofila, odlazne skupine i otapala na brzinu i mehanizam reakcije. Seminar 5. Stereokemija i stereoizomeri: opti čka aktivnost, odre đivanje apsolutne konfiguracije, Fisherove projekcijske formule, enantiomeri, diastereoizomeri, mezo spoj. Seminar 6. Alkoholi i eteri, tioli i sulfidi: nomenklatura, priprava, reakcije. Seminar 7. Alkeni i Alkini: nomenklatura, geometrijski izomeri, reakcije elektrofilne adicije. Adicija HCl-a i vode. Halogeniranje, hidrigenacija. Markovnikovljevo pravilo. Seminar 8. Konjugirani spojevi: stabilnost, 1,2 i 1,4-adicija.

Seminar 9. Organometalni reagensi. Grignardov reagens, reakcije s karbonilnim spojevima, CO 2, i s vodom. Seminar 10. Aldehidi i ketoni. Nomenklatura, priprava, reakcije nukleofilne adicije s alkoholom, vodom, i aminima. Aldolna kondenzacija. Seminar 11. Karboksilne kiseline i derivati: esteri, amidi, anhidridi, nitrili, acilhalogenidi. Nomenklatura, kiselost, fizikalna svostva, priprava i hidroliza. Seminar 12. Stabilnost cikli čkih ugljikovodika. Aromati čnost,.Benzen i njegovi derivati, reakcije benzena, elektrofilna aromatska supstitucija. Seminar 13. Utjecaj supstituenata na elektrofilnu aromatsku supstituciju. Seminar 14. Ugljikohidrati: monosaharidi, polisaharidi škrob, celuloza, glikogen, ciklizacija glukoze i fruktoze, oksidacija. Seminar 15. Titracijska krivulja aminokiselina,izra čunavanje pI aminokiselina oligopeptida i proteina.

Sve vježbe osim prve održavaju se u blok terminima, po 6 školskih sati. Prije svake vježbe održava se ulazni kolokvij. Vježba 1. Priprema otopina koje se koriste u slijede ćim vježbama. Vježba 2. Funkcionalne skupine, dokazivanje funkcionalnih skupina u uzorku Vježba 3. Ekstrakcija, principi razdvajanja smjese organskih spojeva ekstrakcijom, razdvajanje bazi čne, neutralne i kisele komponente iz smjese. Vježba 4. Kromatografija, analiza smjese tankoslojnom kromatografijom, razdvajanje smjese organskih boja kromatografijom na koloni Vježba 5. a) Brzina kemijske reakcije, odre đivanje konstante brzine kemijske reakcije za reakciju prvog reda. b) Sinteza tercijalnog butil klorida, primjer nukleofilne supstitucije prvog reda. Vježba 6. Cis-trans izomerija, upoznavanje s geometrijskim izomerima, prevo đenje cis izomera u trans.

Vježba 7. Bromiranje, primjer reakcije adicije Br 2 na fumarnu kiselinu Vježba 8. Eliminacija, primjer eliminacijske reakcije izme đu jake baze i dibromjantarne kiseline. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Tijekom nastave, prije po četka svakog nastavnog bloka od dva sata student piše kviz od najviše šest pitanja iz gradiva prethodne nastavne cjeline. Student koji ostvari najmanje 50% od ukupnog broja bodova ostvaruje pravo na višu ocjena iz pozitivno ocijenjenog djelomi čnog ispita odre đenog dijela gradiva. Tijekom školske godine student može polagati dva djelomi čna ispita. Djelomi čni ispit se sastoji od zadataka koje student samostalno rješava. Na svakom dijelu student mora ostvariti najmanje 50% od ukupnog broja bodova. Na čin bodovanja: 50-60% dovoljan 61-70% dobar 71-80% vrlo dobar 91-100% izvrstan Student koji nije položio jedan ili više djelomi čnih ispita, iste polaže u zimskom ispitnom roku. U jesenskom ispitnom roku polaže cjeloviti ispit bez obzira na položene djelomi čne ispite. Student koji je položio sve djelomi čne ispite ili cjeloviti ispit pristupa usmenom dijelu ispita, na kojemu odgovara na pitanja iz nastavnog gradiva. Po završetku prakti čnih vježbi student polaže završni kolokvij u pisanom obliku. Završni kolokvij se sastoji od zadataka koje student samostalno rješava po uzoru na zadatke koje je savladao tijekom vježbi. Kona čna ocjena se sastoji od ocjene pismenog (M1) i usmenog dijela ispita (M2), te ocjene završnog ispita iz prakti čnih vježbi (M3). 0,40M1 + 0,40M2 + 0,2M3 = kona čna ocjena Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)

Naziv predmeta BIOLOGIJA MORSKIH BESKRALJEŽNJAKA Kod predmeta SMB204 Satnica predmeta 60/0/60 (P/S/V) ECTS 8 ECTS (4 za predavanja i laboratorijski rad: 120 sati; 4 za samostalno u čenje, (uz obrazloženje) ispunjavanje i rješavanje zadataka u skripti, priprema ispita: 120 sati) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni napredni X specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar II. godina / III. i IV. semestar Preduvjeti za upis Odslušani predmeti Biologija stanice i Op ća zoologija Jezik poduke i Hrvatski jezik, mogu ćnost pra ćenja nastave na engleskom jeziku mogu ćnost pra ćenja na drugim jezicima Nositelj predmeta Doc. dr. sc. Mirela Petri ć Voditelj vježbi Doc. dr. sc. Mirela Petri ć O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đanju nastave, obveze studenata...) Opis i cilj kolegija: Beskralježnjaci čine ve ćinu životinja na Zemlji (~95% svih životinjskih vrsta) te ispoljavaju široki raspon oblika i prilagodba na uvjete u kojima žive. Rije č je o životinjama koje su na Zemlji prisutne milijune godine, gdje naseljavaju svaki poznati habitat. U ovom kolegiju prou čavaju se morski beskralježnjaci. Cilj kolegija je upoznati studente s klasifikacijom, anatomijom, fiziologijom, embriološkim razvojem i ekologijom pojedinih koljena morskih beskralježnjaka. Osim upoznavanja biologije beskralježnjaka i njihove uloge u morskom ekosistemu, osobita pažnja će se posvetiti razumijevanju cjelokupne evolucije životinjskog carstva. Ishodi u čenja: Po završetku kolegija, studenti bi trebali jasno: - usporediti filogeniju pojedinih koljena beskralježnjaka - povezati anatomiju i fiziologiju beskralježnjaka - analizirati raznolikost reproduktivnih metoda kod beskralježnjaka - analizirati prilagodbe beskralježnjaka na okoliš u kojem žive. Organizacija nastave: Nastava kolegija se organizira u obliku predavanja i laboratorijskih vježbi (PowerPoint prezentacije, edukacijski filmovi, prakti čan rad). Predavanja su zamišljena kao interaktivna te se poti če aktivno sudjelovanje studenta u nastavi kroz pitanja i komentare. Predavanja su organizirana na osnovu filogenetskih odnosa prou čavanih životinja. Laboratorijske vježbe (praktikum) su osmišljene na na čin da prate i nadopunjuju predavanja. Na praktikumu će se studenti upoznati s osnovnim anatomskim i morfološkim osobinama beskralježnjaka te stje ći odgovaraju će laboratorijske vještine (tehnike seciranja i mikroskopiranja, vještine opažanja, taksonomska identifikacija). Studenti su na sat praktikuma dužni ponijeti: skriptu, obi čnu olovku, drvene bojice, lab. kutu, 1 kutiju predmetnih i pokrovnih stakalaca, 1 pincetu, 1 lab. škare, 1 skalpel, 2 histološke igle, 1 kapaljku te krpu. Skriptu treba isprintati jednostrano, tako da se ostavi dodatan prostor za crtanje. Ispunjene skripte će se pregledati na kraju prakti čne nastave, a studenti koji zadovolje kriterije za urednu skriptu (svi crteži to čno ozna čeni, svi zadaci to čno ispunjeni, urednost) će dobiti maksimalno 5 bodova koja ulaze u kona čnu ocjenu. Poha đanje nastave: Studenti su obavezni poha đati nastavu (i predavanja i praktikum), aktivno sudjelovati u nastavnom procesu te položiti ispit (vidi rubriku Ispit). Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat (predavanja i praktikum). Studentu je dozvoljen jedan neopravdan izostanak s praktikuma i 3 izostanaka s predavanja (po semestru). Izostanak je opravdan u slu čaju bolesti ili odre đene aktivnosti na Odjelu, a nužno je donijeti pisanu potvrdu. Kašnjenje na nastavu (predavanja i praktikum) će se tako đer evidentirati, pri čemu će se tri kašnjenja brojati kao jedan neopravdan izostanak. Stopostotna prisutnost na nastavi će se nagraditi s 2 boda. Popis obavezne literature 1. Brusca RC, Brusca GJ. 2003. Invertebrates. Sinauer Associates, Sunderland, Massachusetts. 2. Matoni čkin I, Habdija I, Primc-Habdija B. 1998. Beskralješnjaci. Biologija nižih i viših avertebrata. Školska knjiga, Zagreb. 3. Petri ć M. 2013. Interna skripta – predavanja iz Biologije morskih beskralježnjaka. Sveu čilište u Splitu, Split. 4. Petri ć M. 2013. Interna skripta – praktikum iz Biologije morskih beskralježnjaka. Sveu čilište u Splitu, Split. 5. Petri ć M. 2013. Dodatni nastavni materijal - ppt predavanja i praktikuma. Popis izborne literature 1. Andri ć M. Hrvatsko podmorje. 1999. Car Herc, Zagreb. 2. Beck DE, Braithwaite LF. 1968. Invertebrate zoology - laboratory workbook. Burgess Publishing Company, Minneapolis. 3. Habdija I, Primc-Habdija B, Radanovi ć I, Vidakovi ć J, Ku čini ć M, Špoljar M, Matoni čkin R, Miliša M. 2004. Protista-protozoa i metazoa-invertebrata: funkcionalna gra đa i praktikum. Meridijani, Samobor. 4. Hickman CP, Hickman FM, Kats LB. 2003. Laboratory Studies in Integrated Principles of Zoology. McGraw-Hill, New York. 5. Zavodnik D, Šimunovi ć A. 1997. Beskralješnjaci morskog dna Jadrana. IP Svjetlost, Sarajevo. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Oznaka (*) ozna čava broj predvi đenih satova za pojedino predavanje/vježbu. Predavanje 1. Uvod u biologiju beskralježnjaka i njihovo porijeklo (*3) Ishodi u čenja: Analizirati porijeklo beskralježnjaka. Povezati op ćenite evolucijske veze izme đu razli čitih grupa beskralješnjaka. Analizirati mikroevoluciju i makroevoluciju. Identificirati staništa koje beskralježnjaci naseljavaju. Navesti i definirati abioti čke i bioti čke faktore. Ustanoviti veze izme đu životinja i njihovog abioti čkog okoliša. Predavanje 2. Uvod u klasifikaciju, sistematiku i filogeniju (*3) Ishodi u čenja: Definirati komparativnu biologiju. Identificirati osnove biološke klasifikacije. Usporediti monofiletsku, parafiletsku i polifiletsku grupu. Analizirati homologiju, komparativnu anatomiju, konvergentnu evoluciju i homoplaziju. Analizirati taksonomsku hijerarhiju. Navesti metode koje se koriste u sistematici životinja. Tuma čiti kladogram. Analizirati kriterije koje se koriste za klasifikaciju životinja: tipovi simetrije, tkiva, tipovi tjelesne šupljine, metamerija, cefalizacija i razvoj živ čanog sustava. Definirati pojmove: karakter (ancestralni, izvedeni), klada, kladistika, nomenklatura, simplesiomorfe, sinapomorfe. Predavanje 3. Protisti (*3) Ishodi u čenja: Identificirati koljena unutar carstva Protista. Analizirati na čine pokretanja praživotinja. Usporediti gra đu stanice, ekskreciju i izmjenu plinova kod praživotinja. Analizirati na čine hranjenja te aktivnost i osjetljivost praživotinja na podržaje iz okoline. Navesti oblike razmnožavanja kod praživotinja. Predavanje 4. Koljeno Porifera (*3) Ishodi u čenja: Klasificirati koljeno Porifera na osnovi skeleta. Identificirati jedinstvene organizacijske odlike spužvi. Usporediti gra đu tijela spužvi (tri tipa tjelesne gra đe). Navesti tipove stanica koje grade tijelo spužvi. Analizirati pokrov, potpor, izmjenu plinova, ishranu i razmnožavanje spužvi. Predavanje 5. Koljena: Placozoa, Monoblastozoa, Rhombozoa i Orthonectida (*2) Ishodi u čenja: Analizirati gra đevni plan Mesozoa. Filogenija mesozoa. Predavanje 6. Koljeno Cnidaria (*6) Ishodi u čenja: Klasificirati koljeno žarnjaka. Usporedba građe tijela kroz razrede žarnjaka. Definirati metagenezu kod žarnjaka. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje žarnjaka. Predavanje 7. Koljeno Ctenophora (*2) Ishodi u čenja: Klasificirati koljeno rebraša. Analizirati gra đu tijela. Usporediti razlike i sli čnosti izme đu žarnjaka i rebraša. Analizirati funkciju apikalnog organa, fenomen kleptoknida i bioluminiscenciju rebraša. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje rebraša. Predavanje 8. Koljeno Platyhelminthes (*4) Ishodi u čenja: Klasificirati koljeno plošnjaka. Analizirati gra đu tijela. Usporediti životni ciklus jednorodnog i dvorodnog metilja. Analizirati pokrov, potpor, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje plošnjaka. Predavanje 9. Koljeno Nemertea (*2) Ishodi u čenja: Klasificirati koljeno vrp čara. Analizirati gra đu tijela, pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje vrp čara. Predavanje 10. Skupina Aschelminthes (*4) Ishodi u čenja: Klasificirati koljena unutar skupine oblenjaka. Analizirati gra đu tijela predstavnika pojedinog koljena. Definirati euteliju. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje unutar skupine. Predavanje 11. Koljeno Mollusca (*6) Ishodi u čenja: Klasificirati koljeno mekušaca. Analizirati gra đu tijela, ljušture i radule kod mekušaca. Definirati torziju. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, optjecanje, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje mekušaca. Predavanje 12. Koljeno Annelida (*4) Ishodi u čenja: Klasificirati koljeno koluti ćavaca. Definirati metamerizaciju i analizirati razvoj celoma. Povezati hidroskelet i pokretanje koluti ćavaca. Analizirati pokrov, potpor, izmjenu plinova, optjecanje, ishranu, reagiranje na podražaje, ekskreciju i razmnožavanje koluti ćavaca. Predavanje 13. Koljena Sipuncula i Echiura (*2) Ishodi u čenja: Klasificirati koljena (razredi). Analizirati sustav kompenzacije. Analizirati pokrov, potpor, izmjenu plinova, optjecanje, ishranu, reagiranje na podražaje, ekskreciju i razmnožavanje predstavnika ovih koljena. Predavanje 14. Koljeno Arthropoda (*4) Ishodi u čenja: Klasificirati koljeno člankonožaca. Povezati proces arthropodizacije s uspjehom člankonožaca. Usporediti tjelesne privjeske rakova. Identificirati dijelove kutikule rakova. Analizirati presvla čenje kod rakova. Analizirati potpor, pokretanje, ishranu, optjecanje, izmjenu plinova, ekskreciju, osmoregulaciju, organizaciju živ čanog sustava i razmnožavanje rakova. Predavanje 15. Skupina Lophophorata (*2) Ishodi u čenja: Klasificirati koljena unutar skupine. Navesti glavne karakteristike pojedinih koljena. Analizirati gra đu tijela glavnih predstavnika skupine. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, ishranu, optjecanje, izmjenu plinova, ekskreciju, živ čani sustav i razmnožavanje predstavnika skupine. Predavanje 16. Koljeno Echinodermata (*6) Ishodi u čenja: Klasificirati koljeno bodljikaša. Usporediti vodožilni sustav predstavnika razli čitih razreda bodljikaša. Ustanoviti razliku izme đu regularnih i iregularnih ježinaca. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, ishranu, optjecanje, izmjenu plinova, ekskreciju, živ čani sustav i razmnožavanje predstavnika koljena. Predavanje 17. Ostali deuterostomi: Chaetognatha, Hemichordata i Chordata (*4) Ishodi u čenja: Klasificirati koljena. Analizirati gra đu tijela, pokrov, potpor, pokretanje, ishranu, optjecanje, izmjenu plinova, ekskreciju, živ čani sustav i razmnožavanje predstavnika pojedinog koljena.

Vježba 1. Protisti (*4) Ishodi u čenja: Navesti organele i njihovu funkciju kod različitih predstavnika Protista. Definirati osnovne pojmove: autotrofija, heterotrofija, miksotrofija, pinocitoza, fagocitoza, taksije, sizigij. Napraviti svježi preparat bi čaša Euglena sp., nakon promatranja na mikroskopu shematski nacrtati gra đu i dijelove vrste Euglena viridis. Nacrtati trepetljikaše Paramecium sp. i Vorticella campanula te ozna čiti dijelove stanice. Nacrtati amebu Amoeba proteus i zrakaša te ozna čiti dijeloce stanice. Pogledati dodatno zna čajke koljena Dinoflagellata: 'red tide'; HABs. Vježba 2. Koljeno Porifera (*4) Ishodi u čenja: Identificirati neke od karakteristi čnih spužvi Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: parazoa, askon, sikon, leukon. Nacrtati shematski prikaz askonoidne, sikonoidne i leukonoidne spužve i napisati tijek strujanja vode kroz tijelo. Nacrtati tipove stanica spužve, presjek kroz tijelo spužve i gra đu hoanocite. Izolirati niti spongina (Spongia sp.) i spikula ( Geodia sp.). Vježba 3. Koljeno Cnidaria (*6) Ishodi u čenja: Identificirati neke od karakteristi čnih žarnjaka Jadrana (rod, vrsta). Usporediti tri osnovna tipa čvrstih skeletnih struktura. Analizirati životni ciklus vrste Aurelia aurita . Definirati osnovne pojmove: diploblasti čan, polip, meduza, metageneza, knidocit, gastrovaskularna šupljina, planula. Nacrtati funkcionalnu gra đu polipa i meduze. Nacrtati presjek kroz stijenku tijela žarnjaka i gra đu žarnice. Nacrtati vanjski izgled te uzdužni i popre čni presjek (shema) kroz tijelo vrste Eudendrium sp.. Secirati dagnju Mytilus galloprovincialis i pod mikroskopom prona ći i izolirati hidroida Eugymnanthea inquilina na plaštu dagnje. Pod mikroskopom prou čiti strukturu tkiva E. inquilina (histološki preparat). Nacrtati vanjski izgled i uzdužni presjek kroz tijelo moruzgve Actinia equina. Nacrtati gra đu tijela tipi čne skifomeduze. Nacrtati presjek kroz tijelo vrste Aurelia aurita . Izolirati i nacrtati sklerite predstavnika oktokoralja. Vježba 4. Koljeno Ctenophora (*3) Ishodi u čenja: Identificirati neke od karakteristi čnih rebraša Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: koloblasti, ktene, apikalni osjetni organ, cidipid. Nacrtati vanjsku i unutrašnju gra đu cidipidnog rebraša. Nacrtati funkcionalne dijelove koloblasta. Nacrtati apikalni osjetni organ. Analizirati slu čaj ekološke katastrofe ( Mnemiopsis leidyi ). Vježba 5. Koljeno Platyhelminthes (*6) Ishodi u čenja: Identificirati neke od karakteristi čnih plošnjaka Jadrana, uklju čuju ći parazitske vrste (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: triploblasti čan, acelomati, cefalizacija, protonefridij, ocele, aurikule, acetabulum, tegument, opistohaptor, proglotid, strobila. Nacrtati vanjski izgled virnjaka. Nacrtati popre čni presjek kroz tijelo virnjaka (histološki preparat). Secirati dagnju i izolirati virnjaka Urastoma cyprinae sa škrga. Nacrtati unutrašnju gra đu malog metilja (histološki preparat). Nacrtati unutrašnju gra đa jednorodnog metilja Gyrodactylus sp.. Secirati lubina Dicentrarchus labrax i sa škrga izolirati metilja Diplectanum aequans . Secirati komar ču Sparus aurata i sa škrga izolirati metilje Lamellodiscus elegans i Sparicotyle chrysophrii (promotriti detalje opistohaptora pod svjetlosnim mikroskopom). Nacrtati vanjski izgled i gra đu spolnog sustava trakavice. Secirati lignjuna Illex coindetii i u visceralnim organima prona ći plerocerkoidne li činke trakavice Phyllobothrium sp. Vježba 6. Koljeno Nemertea (*2) Ishodi u čenja: Definirati osnovne pojmove: proboscis, rinhocel, stilet. Nacrtati unutrašnju gra đu vrp čara. Nacrtati presjek kroz tijelo vrp čara. Vježba 7. Skupina Aschelminthes (*4) Ishodi u čenja: Identificirati odre đene predstavnike koljena Rotifera (akvakultura) i koljena Nemata (paraziti morskih riba/utjecaj na čovjeka pr. Anisakis sp.). Definirati osnovne pojmove: pseudocel, korona, cingulum, trohus, mastaks, trofi, renete, amfidi, fasmidi. Nacrtati popre čan presjek kroz trup kolnjaka. Nacrtati gra đu tijela kolnjaka Brachionus sp.. Nacrtati popre čan presjek kroz tijelo obli ća. Secirati ribu doma ćina vrste Anisakis spp. i promotriti parazita pod mikroskopom. Nacrtati unutrašnju gra đu tijela ženke i mužjaka obli ća. Upoznati se s ostalim predsatvnicima ove skupine (filmovi): Gastrotricha, Kinorhyncha, Nematomorpha, Priapula, Acanthocephala, Entoprocta, Gnathostomulida, Loricifera, Cycliophora. Vježba 8. Koljeno Mollusca (*8) Ishodi u čenja: Identificirati neke karakteristi čne predstavnike mekušaca Jadrana (rod, vrsta). Pravilno postaviti mekušca: anteriorna, posteriorna, lijeva i desna strana tijela, kao i orijentacija vanjskog skeleta. Analizirati tijek strujanja vode kroz tijelo mekušaca. Analizirati životni ciklus vrste Ostrea edulis . Definirati osnovne pojmove: celom, plašt, radula, metanefridiji, trohofora, paralarva, veliger, konhiolin, bisus, torzija, ktenidij, hektokotilus. Nacrtati vanjsku gra đu ljušture školjkaša. Nacrtati unutrašnji izgled ljušture školjkaša Callista chione . Nacrtati unutrašnju gra đu školjkaša Mercenaria sp.. Secirati dagnju Mytilus galloprovincialis , prona ći i izolirati sve organske sustave, a škrge promotriti pod svjetlosnim mikroskopom (rad trepetljika). Nacrtati vanjsku gra đu ku ćice puža. Nacrtati unutrašnju gra đu puža. Secirati volka Hexaplex trunculus i izolirati organske sustave. Secirati i nacrtati vanjsku i unutrašnju gra đu lignje Loligo vulgaris (ili lignjuna Illex coindetii ). Izolirati statolite lignje/lignjuna i promatrati zone prirasta pod mikroskopom. Promotriti reproduktivni sustav dagnje i lignjuna: histološki preparati gonada tijekom jednogodišnjeg ciklusa uzorkovanja. Vježba 9. Koljeno Annelida (*3) Ishodi u čenja: Identificirati neke od karakteristi čnih koluti ćavaca Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: parapodij, klitelum, tiflozolis, nefromiksij. Nacrtati vanjsku i unutrašnju gra đu tijela koluti ćavca. Nacrtati unutrašnji gra đu tijela koluti ćavca. Nacrtati vanjsku gra đu tijela pijavice. Nacrtati presjek kroz tijelo mnogo četinaša Nereis sp. (histološki preparat). Vježba 10. Koljeno Arthropoda (*6) Ishodi u čenja: Identificirati neke od karakteristi čnih rakova Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: tagmatizacija, presvla čenje, toraks, abdomen, cefalotoraks. Raš članiti tjelesne privjeske dekapodnog raka (pr. Nephrops norvegicus - škamp). Promotriti pod mikroskopom vrstu Artemia salina (svježi preparat). Promotriti pod mikroskopom ostrakodnog i kopepodnog raka i raka viti čara. Nacrtati vanjsku gra đu tijela škampa (ventrala/dorzalna strana). Nacrtati unutrašnju gra đu tijela škampa. Secirati škampa i izolirati probavni, dišni, živ čani i reproduktivni sustav i tjelesne privjeske. Secirati raka kratkorepca i analizariti gra đu živ čanog sustava. Promotriti vanjsku gra đu stomatopodnog ( Squilla mantis ), isopodnog ( Asellus aquaticus , Ceratothoa sp .), amfipodnog ( Gammarus fossarum ), eufauzidnog raka ( Euphasia sp.). Vježba 11. Skupina Lophophorata (*2) Ishodi u čenja: Identificirati neke od karakteristi čnih vrsta Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: prosom, metasom, mezosom, lofofor, epistom. Nacrtati vanjsku gra đu tijela potkovnjaka i ramenonošca. Nacrtati unutrašnju gra đu zooida mahovnjaka. Vježba 12. Koljeno Echinodermata (*8) Ishodi u čenja: Identificirati neke od karakteristi čnih bodljikaša Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: deuterostomija, vodožilni sustav, madreporit, autotomija, papule, paksile, peristom, periprokt, trivij, bivij, kotur, burza. Nacrtati vanjsku gra đu tijela zvjezda če. Secirati zvjezda ču i promotriti organske sustave. Nacrtati gra đu vodožilnog sustava zvjezda če. Nacrtati vanjsku gra đu tijela ježinca. Secirati ježinca i promotriti organske sustave. Nacrtati unutrašnju gra đu tijela ježinca. Secirati trpa i promotriti organske sustave. Nacrtati vanjsku i unutrašnju gra đu tijela trpa. Nacrtati vanjsku gra đu tijela zmija če i stap čara. Vježba 13: Potkoljeno Urochordata (*2) Ishodi u čenja: Identificirati neke od karakteristi čnih mješ čićnica Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: notochord, endostil. Nacrtati vanjsku gra đu tijela mješ čićnice. Secirati mješ čićnicu i promotriti organske sustave. Nacrtati unutrašnju gra đu tijela mješ čićnice. Vježba 14: Determinacija žarnjaka i glavonožaca korištenjem dihotomskih klju čeva (*2) Ishodi u čenja: Analizirati princip dihotomskih klju čeva za determinaciju vrsta. Determinirati vrste korištenjem determinacijskih klju čeva. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Na kraju kolegija dobiva se kona čna ocjena (max. 100 bodova) koja se sastoji od tri dijela *: Ispit A (45 bodova), Ispit B (50 bodova) i studentova Skripta iz praktikuma (5 bodova). Ispit A i B se polažu pismeno, a sastoje se od gradiva odslušanog na predavanjima i na praktikumu (Ispit A: predavanja 1 – 10; Ispit B: predavanje 11 – 17). Ispiti se sastoje od četiri grupe pitanja: na zaokruživanje, nadopunjavanje, opisivanje i ozna čavanje na slici. Studenti su dužni na svaki praktikum imati Skriptu i laboratorijski pribor, a nedostatak istih se ra čuna kao negativna 0,5 boda koja će se oduzeti od ukupnog broja bodova dobivenih na ispitu. Studenti tijekom prakti čnih vježbi ispunjavaju Skriptu koja se na kraju nastave ocjenjuje na osnovi tri kriterija: to čno ispunjeni zadaci, to čno ozna čeni crteži i urednost. Vrednovanje i kona čna ocjena: 91% - 100% ocjena 5 (izvrstan) 81% - 90% ocjena 4 (vrlo dobar) 71% - 80% ocjena 3 (dobar) 61% - 70% ocjena 2 (dovoljan) < 61% ocjena 1 (nedovoljan). Uvjet za potpis: uredan dolazak na sve oblike nastave (vidi rubriku O predmetu > Poha đanje nastave). * primjer bodovanja za kona čnu ocjenu: Ispit A Ispit B Skripta Kona čna ocjena bodovi 41 46 5 92 - izvrstan 41 46 0 87 - vrlo dobar

Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Kontaktiranje s nastavnikom: Vrijeme konzultacija i termini ispita će biti oglašeni na Internet stranicama Sveu čilišnog odjela za studije mora. Studenti mogu do ći u moj ured (Livanjska 5/III) van dogovorenog vremena konzultacija, uz prethodno najavljeni sastanak te me mogu kontaktirati putem e-maila na [email protected] i telefona na 558-252. O čekujem od studenata da će pro čitati dobiveni materijal, aktivno sudjelovati u nastavi, kontaktirati me ako imaju poteško ća s gradivom i uredno se pripremiti za ispit.

Naziv predmeta GENETIKA Kod predmeta SMB205 Satnica predmeta 30/0/30 (P/S/V) ECTS 4 ECTS (30 sati predavanja + samostalno u čenje i konzultacije = 2 ECTS i 30 sati (uz obrazloženje) auditornih i laboratorijskih vježbi uz u čenje = 2 ECTS) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora, preddiplomski studij razina studija Godina/semestar II. godina / III. semestar Preduvjeti za upis Odslušan kolegij Biologija stanice. Jezik poduke i Nastava se izvodi na hrvatskom jeziku, a prema potrebama može se organizirati i praćenje mogu ćnost pra ćenja na na engleskom jeziku. drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Jasna Puizina, izvanredni profesor Voditelj vježbi Željka Trumbi ć, dipl.ing., asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Cilj predmeta: Upoznati studente sa strukturom i organizacijom geneti čkog materijala, mehanizmima prijenosa i regulacije geneti čke informacije te bolestima koje su posljedica neispravnosti spomenutih procesa. Studentima će biti izložena najvažnija dostignu ća primijenjene genetike. Tijekom izvo đenja vježbi studenti će kroz rješavanje numeri čkih i problemskih zadataka unaprijediti svoje razumijevanje usvojenih koncepata te se kroz prakti čne eksperimente upoznati s osnovnim metodama rada u molekularno-biološkom laboratoriju. Dobivena znanja nužna su za daljnje razumijevanje biokemije, biotehnologije, bioinformatike i srodnih podru čja. Organizacija nastave: Predavanja se organiziraju u 15 termina po 2 školska sata. U nastavi se koriste audio-vizualna pomagala i ra čunalo te se postavljanjem pitanja studenti poti ču na aktivno sudjelovanje i zajedni čku raspravu. Prakti čne vježbe se izvode u 7 termina u trajanju od 4 školska sata gdje se tematski srodne vježbe izvode zajedno te jednom terminu od 2 školska sata. Vježbe 1 – 12 su auditorno-laboratorijskog tipa te se sastoje od vo đenog i samostalnog rješavanja zadataka, kriti čkog razmišljanja kao i izvo đenja kra ćih prakti čnih eksperimenata prema uputama voditelja. Vježbe 13 i 14 studenti prakti čno izvode prema dobivenim uputama i protokolima u laboratoriju za molekularnu biologiju. Studenti su na vježbe dužni ponijeti skriptu, bilježnicu, pisa ći pribor i kalkulator te laboratorijsku kutu prema potrebi. Poha đanje nastave i obaveze studenata: Student je dužan redovito poha đati sve oblike nastave (predavanja i prakti čne vježbe), čime ostvaruje pravo potpisa da je odslušao kolegij, te položiti pismene ispite iz oba dijela. Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat putem Obrasca „Evidencija održane nastave“ Odjela za studije mora. S obzirom na organizaciju nastave, studentu je dozvoljen jedan izostanak s vježbi i 3 izostanaka s predavanja. Kašnjenje na vježbe će se tako đer bilježiti pri čemu tri zakašnjenja odgovaraju jednom izostanku. Stopostotna prisutnost na vježbama i predavanjima će biti nagra đena (vidjeti rubriku Ispit). U slu čaju da je student sprije čen poha đati nastavu zbog bolesti ili zaduženja na Odjelu, dužan je podnijeti pismeno opravdanje predstojniku studija. Popis obavezne literature 1. Puizina, J. 2012: Genetika - web nastavni materijali. 2. Turnpenny PD i Ellard S, 2011: Emeryjeve osnove medicinske genetike, Medicinska naklada Zagreb. 3. Papeš, D., Pavlica, M., Bessendorfer, V.: Praktikum iz genetike. Interna skripta. Prirodoslovno-matemati čki fakultet, Sveu čilišta u Zagrebu, 1995. 4. Trumbi ć, Ž. 2010. Praktikum iz genetike – web nastavni dodatni materijali. Popis izborne literature 1. Tamarin, R.H: Principles of Genetics. Šesto izdanje. WCB, McGraw-Hill, 1999. 2. Lewis, R: 2005: Human genetics: Concepts and applications, šesto izdanje, The McGraw-Hill Companies 3. Lewin, B., Genes VIII. Osmo izdanje. Pearson Prentice Hall, Pearson Education, 2004. 4. Cox, T.M., Sinclair, J.: Molekularna biologija u medicini. Medicinska naklada, Zagreb, 2000. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Gregor Mendel i za četak suvremene genetike. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati definiciju genetike, podru čje istraživanja i grane genetike, pojam gena i naslje đivanja. Znati eksperimentalni rad Gregora Mendela, te njegove zakone naslje đivanja. Predavanje 2. Mendelovi zakoni u humanoj i medicinskoj genetici. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati molekularnu i stani čnu osnovu 1. i 2. Mendelovog zakona naslje đivanja. Znati definiciju alela i primjere dominantno-recesivnog naslje đivanja kod ljudi. Znati se koristiti bazom podataka OMIM (Online mendelian Inheritance in Man) http://www.ncbi.nlm.nih.gov/omim/ Predavanje 3. Interakcije me đu alelima. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati interakcije me đu alelima jednog gena (nepotpuna dominacija, kodominacija, letalni aleli), te interakcije me đu alelima razli čitih gena (epistaza, pleiotropija, komplementarni geni, duplicirani geni). Predavanje 4. Multipli aleli. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati molekularnu osnovu i mehanizam naslje đivanja ABO, Rh i MN sustava krvnih grupa u ljudi. Razumjeti važnost krvnih grupa u medicini, transfuziologiji, trudno ći. Predavanje 5. Mehanizmi determinacije spola i spolno vezani geni (Genetika spola). (2 sata) Ishodi u čenja: Znati razli čite mehanizme determinacije spola: na temelju spolnih kromosoma, genske ravnoteže, stupnja ploidnosti i utjecaja okoliša. Znati kromosomsku i molekularnu osnovu determinacije spola u ljudi. Znati Lyon-in zakon o kompenzaciji doze. Znati mehanizam i primjere naslje đivanja spolno (X) vezanih svojstava u ljudi. Predavanje 6. Vezani geni. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati potpunu i djelomi čnu vezanost autosomalnih gena. Znati izra čunati u čestalost rekombinacije prema rezultatima test križanja. Znati principe kromosomskog kartiranja temeljem rezultata trihibridnog test križanja. Razumjeti zna čenje interferencije i koincidencije. Predavanje 7. Citogenetika i promjene broja kromosoma. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati princip rada temeljnih citogenetskih metoda (Giemsa G oprugavanje, fluorescentna hibridizacija in situ, komparativna genomska hibridizacija) i njihovu primjenu u medicini, biologiji i drugim podru čjima. Znati mehanizam nastanka i posljedice naj češ ćih kromosomskih poreme ćaja u ljudi (npr. Turnerov, Klinefelterov, Down- ov, Edwardsov i Patau-ov sindrom). Znati važnost poliploidije za evoluciju nekih životinja i velikog broja biljaka te njezin zna čaj u poljoprivredi. Predavanje 8. Promjene strukture kromosoma. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati mehanizam nastanka i posljedice promjena strukture kromosoma (delecija, duplikacije, inverzija, translokacija). Znati povezanost translokacije i raka, nasljednog Down-ovog sindroma, evolucije ljudskog genoma Znati mehanizam nastanka i posljedice fragilnog X kromosoma i drugih poreme ćaja uzrokovanih amplifikacijama trinukleotidnih sljedova. Predavanje 9. Organizacija eukariotskog genoma. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati razli čite geneti čke elemente eukariotskog genoma: jedinstvene funkcionalne sljedove, ponavljaju će sljedove, od kojih posebnu pozornost posvetiti VNTR sljedovima (mikro- i minisatelitima) i pokretnim geneti čkim elementima transpozonima i retrotranspozonima, te me đugenske sljedove. Znati paradoks C vrijednosti. Predavanje 10. Projekt humanog genoma. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati tehni čku izvedbu i glavne rezultate projekta humanog genoma. Razumjeti važnost postignutih rezultata u medicini, biologiji, farmakologiji, populacijskoj genetici, evoluciji i drugim podru čjima. Razumjeti važnost privatnosti geneti čke informacije i eti čke dileme vezane uz to. Predavanje 11. Epigenetika i regulacija genske aktivnosti. (2 sata) Ishodi u čenja: Razumjeti povezanost strukture kromatina i transkripcije. Znati temeljne molekularne mehanizme epigenetike: metilacija DNA, kovalentne modifikacije histona (histonski kod), RNA interferencija. Znati prakti čne aspekte epigenetike u ljudi: Barrovo tjelešce, razlike me đu jednojaj čanim blizancima, genomski utisak, bolesti vezane uz genomski utisak (Prader-Williev i Angelmanov sindrom). Predavanje 12. Poligenska svojstva i vankromosomska geneti čka informacija. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati naslje đivanje poligenskih svojstava, znati izra čunavanje nasljednosti svojstva i neke primjere poligenskih svojstava (visina, otisak prsta, boja kože, boja o čiju, inteligencija, poreme ćaji tjelesne težine, kardio- vaskularno zdravlje). Znati karakteristike mitohondrijske i kloroplastne DNA i principe njihovog naslje đivanja. Predavanje 13. Tehnologija mati čnih stanica. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati definiciju i vrste mati čnih stanica. Razumjeti i raspraviti terapeutsko i reprodukcijsko kloniranje. Poznavati mogu će primjene terapeutskog kloniranja u medicini i biologiji. Predavanje 14 : Genska terapija. (2 sata) Ishodi u čenja: Razumjeti principe i na čine izvo đenja genske terapije. Analizirati slu čajeve lije čenja genskom terapijom. Osvijestiti neke eti čke dileme. Predavanje 15. Imunogenetika i genetika raka. (2 sata) Ishodi u čenja: Razumjeti imunološki sustav i geneti čku odre đenost proizvodnje protutijela i receptora T stanica. Znati princip proizvodnje monoklonalnih protutijela i neke njihove primjene. Znati osnovne spoznaje o mogu ćim mehanizmima nastanaka raka. Znati zna čaj tumorskih virusa, onkogena i tumor supresor gena u nastanku raka. Znati osnove molekularnog pristupa lije čenju raka.

Vježba 1. Stani čna osnova naslje đivanja. (1 sat) Ishodi u čenja: Istaknuti glavne karakteristike mitoze i mejoze. Nacrtati i prepoznati razli čite stadije stani čnih dioba i riješiti zadatke iz iste problematike. Vježba 2. Životni ciklusi – Gametogeneza. (1 sat) Ishodi u čenja: Analizirati primjere haplontskog, haplo-diplontskog (kritosjemenja če) i diplontskog ( čovjek) životnog ciklusa te procese nastanka spolnih stanica. Kroz zadatke analizirati kromosomski sadržaj pojedinih stanica. Vježba 3. Mendelovi zakoni naslje đivanja: zakon segregacije. (2 sata) Ishodi u čenja: Primijeniti znanje usvojeno na predavanjima na predvi đanje ishoda monohibridnog križanja, ra čunanje pridruženih vjerojatnosti i analizu rodoslovlja putem zadataka. Testirati sposobnost kušanja PTC-a. Vježba 4. Mendelovi zakoni naslje đivanja: zakon nezavisne segregacije. χ 2 test. (2 sata) Ishodi u čenja: Riješiti zadatke iz problematike pra ćenja naslje đivanja dvaju svojstava i analizirati fenotipske omjere test križanja. Provjeriti podudarnost eksperimentalno dobivenih fenotipskih omjera u zadacima sa o čekivanim omjerima prema zakonima naslje đivanja putem χ 2 testa. Vježba 5. Multipli aleli. (2 sata) Ishodi u čenja: Analizirati naslje đivanje u sustavima multiplih alela putem zadataka: boja krzna u kuni ća, autosterilnost kod biljaka, ABO sustav krvnih grupa kod čovjeka. Odrediti krvnu grupu uz pomo ć seta za odre đivanje krvnih grupa (antitijela) i nacrtati rezultate. Vježba 6. Mehanizmi odre đivanja spola. (2 sata) Ishodi u čenja: Prou čiti razli čite sisteme odre đivanja spola putem zadataka. Znati što je to Barrovo tijelo i na koji na čin nastaje. Izraditi preparat i mikroskopirati stanice bukalne sluznice te vizualizirati i nacrtati Barrovo tijelo. Vježba 7. Spolno vezano naslje đivanje. (2 sata) Ishodi u čenja: Riješiti zadatke iz problematike spolno vezanog naslje đivanja. Vježba 8. Vezani geni. (2 sata) Ishodi u čenja: Razumjeti grupe vezanih gena, potpunu i djelomi čnu vezanost, cis i trans položaj alela na homolognim kromosomima, ra čunanje u čestalosti rekombinacije i kromosomsko kartiranje. Riješiti zadatke iz svih navedenih podru čja. Vježba 9. Vinska mušica Drosophila melanogaster . (2 sata) Ishodi u čenja: Upoznati se s osnovnim zna čajkama životnog ciklusa vinske mušice. Promatrati mušice pod lupom, uo čiti spolni dimorfizam i razlike izme đu divljeg tipa i predstavljenih mutanti. Nacrtati rezultate promatranja. Vježbati kromosomsko kartiranje na zadacima. Vježba 10. Humani kariotip. (2 sata) Ishodi u čenja: Analizirati kariotip čovjeka i podjelu na grupe prema morfologiji. Usporediti razli čite metode izrade kariotipa i bojenja (G pruge, C pruge) ovisno o na činu na koji se vizualiziraju heterokromatin i eukromatin. Samostalno izraditi humani kariotip pronalaženjem parova homolognih kromosoma tehnikom kolaža. Vježba 11. Kemijska osnova naslje đivanja. (2 sata) Ishodi u čenja: Objasniti geneti čki kod i upoznati se sa principa transkripcije i translacije putem video prezentacije. Prona ći rješenja za postavljene probleme iz vezane tematike. Vježba 12. Populacijska genetika. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati Hardy-Weinbergov zakon i primijeniti ga na ra čunanje frekvencija alela i genotipova. Izvesti simulaciju utjecaja prirodne selekcije na frekvencije alela kroz više generacija koriste ći plave i žute „ribice“. Vježba 13. Identifikacija po činitelja zlo čina analizom DNA uzoraka. (4 sata) Ishodi u čenja: Razumjeti kratko ponavljaju će sljedove (STR) u genomu koji se koriste u forenzici. Izvesti vježbu identifikacije po činitelja zlo čina koriste ći komercijalno dostupan kit za genotipizaciju (BioRad) sa svim komponentama (DNA uzorci, PCR master mix, odgovaraju ći marker). Zabilježiti rezultate gel-elektroforeze. Vježba 14. Identifikacija GM hrane. (4 sata) Ishodi u čenja: Objasniti na čin proizvodnje genetski modificirane hrane i ulogu GM specifi čnih sekvenci koje se detektiraju PCR testom. Prema uputama komercijalno dostupnog kita za identifikaciju (BioRad), izolirati DNA iz biljnog materijala koji se testira i postaviti PCR reakcije uklju čuju ći i pozitivnu i negativnu kontrolu. Rezultate vizualizirati gel-elektroforezom, analizirati i zabilježiti. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) 70% kona čne ocjene iz kolegija student dobiva provjerom znanja usvojenog na predavanjima, a 30% na prakti čnim vježbama. Na čin vrednovanja ukupno prikupljenih bodova (max = 100 = 70 (predavanja) + 30 (vježbe)): 90% - 100% ocjena 5 (izvrstan) 80% - 90% ocjena 4 (vrlo dobar) 65% - 80% ocjena 3 (dobar) 50% - 65% ocjena 2 (dovoljan) < 50% ocjena 1 (nedovoljan). Provjera znanja gradiva iz predavanja se vrši putem pismenog ispita koji se sastoji od zadataka na zaokruživanje, nadopunjavanje, opisivanje i ozna čavanje na slici te triju esejskih pitanja. Redovan rad tijekom semestra se vrednuje omogu ćavanjem polaganja ispita u vidu dva parcijalna kolokvija tijekom izvo đenja nastave. Studentima se tijekom semestra nudi mogu ćnost osvajanja dodatnih bodova (max. 5%) putem kratkih kvizova, te bodovanjem usmenih odgovora na postavljenja pitanja tijekom predavanja i rješavanja doma ćih uradaka. Postotak uspješno riješenih zadataka se koristi za izra čunavanje ostvarenih bodova na ispitu iz predavanja (max = 70). Student je dužan riješiti minimalno 55% ispita. Provjera prakti čnog znanja usvojenog na vježbama se odvija pismenim putem. Ispit se sastoji od rješavanja problema sli čnim onima predstavljenima na nastavi te zadataka na zaokruživanje, i nadopunjavanje. Postotak uspješno riješenih zadataka se koristi za izra čunavanje ostvarenih bodova na ispitu (max = 30). U slu čaju da je student više puta izašao na ispit, kona čan uspjeh se ra čuna iz prosjeka prethodno ostvarenih rezultata. Redovan rad tijekom semestra se vrednuje omogu ćavanjem polaganja ispita u vidu dva parcijalna kolokvija za vrijeme izvo đenja prakti čne nastave. Student je dužan riješiti minimalno 60% ispita što vrijedi i za parcijalne kolokvije. Tijekom semestra studenti mogu prikupljati dodatne bodove koji će biti uklju čeni u kona čni uspjeh na ispitu iz vježbi. Za svako prezentiranje urednog laboratorijskog dnevnika sa vježbi će dobiti 1% na ispitu kao i za prezentaciju novog zadatka iz obra đene tematike na nastavi. Stopostotno poha đanje vježbi će se nagraditi s 2% na ispitu. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Za sve dodatne informacije, upute i savjetovanje studenti se mogu obratiti nastavnicima putem elektronske pošte i telefonom. Kontakt podatke i vrijeme konzultacija studenti mogu prona ći na web stranicama Odjela za studije mora i Prirodoslovno-matemati čkog fakulteta u Splitu, a bit će im uru čeni i na uvodnim satovima kao i sav dodatni nastavni web materijal.

Naziv predmeta OSNOVE METEOROLOGIJE Kod predmeta SMB206 Satnica predmeta 30/0/30 (P/S/V) ECTS 4 ECTS (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar II. godina / III. semestar Preduvjeti za upis Odslušani predmeti Op ća fizika i Matematika Jezik poduke i Jezik poduke: Hrvatski jezik mogu ćnost pra ćenja na Mogu ćnost pra ćenja: Engleski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Branka Grbec, redoviti profesor Voditelj vježbi Dr. sc. Frano Mati ć, znanstveni suradnik O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Tijekom predavanja i vježbi stje ču se osnovna znanja iz podru čja fizike atmosfere te iz podru čja meteoroloških motrenja, mjerenja i obrade podataka. Studenti stječu osnovne teorijske pretpostavke za razumijevanje fizikalnih procesa u atmosferi. Nastava se provodi kroz predavanja i vježbe upotrebom prezentacijskih alata, korištenjem LCD projektora. Vježbe će se izvoditi u krugu meteorološke postaje Instituta za oceanografiju i ribarstvo, na oceanografskom brodu Bios Dva ili u kompjuterski opremljenoj u čionici/laboratoriju. Dio vježbi će se obavljati i kroz posje ćivanje web stranica s on-line podacima s automatskih meteoroloških postaja/pluta ča.

Popis obavezne literature

1. Ahrens D. 2001. Essentials of Meteorology. Brooks/Cole CA. 2. Online Weather Studies Textbook and Study Guide. American Meteorological Society, 45 Beacon Street, Boston, MA 02108. Printed in the United States of America. 3. Penzar, B. i sur. 1996. Meteorologija za korisnike. Školska knjiga Zagreb i Hrvatsko meteorološko društvo. 4. Gelo, B. 1994. Op ća i prometna meteorologija. 5. Gelo, B. 2000. Op ća i prometna meteorologija II. 6. Vu četi ć, M, Vu četi ć, V. 2002. Vrijeme na Jadranu. Fabra Press. Popis izborne literature 1. Pandži ć, K. 2002. Analiza meteoroloških polja i sustava. Zagreb. HINUS 2. Penzar, B., Penzar, I. i Orli ć, M. 2001: Vrijeme i klima hrvatskog Jadrana. Nakladna ku ća « Dr. Feletar» 3. Andrews, D. G. 2000. An Introduction to Atmospheric Physics. University Press, Cambridge Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1 (90 min) – Uvodno predavanje Ishodi u čenja: Upoznati povijesni razvoj meteorologije te njene razli čite grane. Nau čiti što su informacije u meteorologiji, njihovu važnost i izvore. Upoznati se s oceanografskim i meteorološkim postajama i sa radom Svjetske meteorološke službe. Potrebna predznanja iz fizike : Mjerne jedinice u fizici, SI sustav. Predavanje 2 (90 min) – Postanak, sastav i struktura atmosfere Ishodi u čenja: Upoznati osnovne astronomske pojmove poput položaja Zemlje u svemiru te postanku Zemlje i njene atmosfere. Nau čiti kemijski sastav i razli čite vertikalne podjele atmosfere. Razumjeti pojam me đunarodne standardne atmosfere. Potrebna predznanja iz fizike : gravitacija i sila teža; Keplerovi zakoni. Predavanje 3 i 4 (180 min) – Sun čevo zra čenje i zra čenje Zemlje Ishodi u čenja: Nau čiti što je Sun čevo zra čenje te shvatiti fizikalan razlog njegovog nastanka i širenja. Razumjeti djelovanje Sun čevog zra čenja na Zemlji i njenu atmosferu. Nau čiti što je dugovalno zra čenje Zemljine površine i atmosfere te razumjeti fizikalne procese odgovorne za njegovo nastajanje. Razumjeti pojam toplinskog obra čuna atmosfere te ga povezati s pojmovima: efekt staklenika i plinovi staklenika. Shvatiti fizikalno kemijske procese odgovorne za nastanak efekta staklenika te ulogu CO2 i ostalih stakleni čkih plinova. Razumjeti fizikalne razloge globalnog zatopljenja, klimatskih promjena te klimatskih režima. Shvatiti procese u grani čnom sloju izme đu atmosfere i mora te izme đu atmosfere i kopna. Upoznati na čine mjerenja i izra čuna dugovalnog i kratkovalnog zra čenja. Potrebna predznanja iz fizike : elektromagnetski val, Planckov zakon zra čenaj crnog tijela, Wienov zakon, Stefan-Boltzmannov zakon, UV zra čenje, apsorpcijski i emisijski spektri atoma. Predavanje 5 i 6 (180 min) – Toplinske pretvorbe u atmosferi i temperatura zraka Ishodi u čenja: Razumjeti razliku izme đu pojma topline i temperature. Shvatiti fizikalne procese odgovorne za grijanje i hla đenje Zemljine površine. Upoznati se s na činom djelovanja elektormagnetskog zra čenja na procese grijanja i hla đenja atmosfere te upoznati na čin djelovanja procesa kondukcije i konvekcije na procese grijanja i hla đenja. Nau čiti što je latentna toplina te razumjeti važnost latentne topline u ukupnom obra čunu energije atmosfere. Usvojiti pojam „sensibilna toplina“ te razumjeti važnost latentne topline u ukupnoj bilanci energije atmosfere. Upoznati pojmam „Bowenov omjer“. Shvatiti povijesni razvoj razli čitih temperaturnih ljestvica te razumjeti njihovu matemati čko-fizikalnu podlogu. Nau čiti fizikalne procese odgovorne za promjenu temperature zraka s visinom te razumjeti zašto nastaje vrijeme u meteorološkom smislu. Potrebna predznanja iz fizike : osnovni zakoni termodinamike. Predavanje 7 (90 min) – Atmosferski tlak Ishodi u čenja: Usvojiti pojam tlaka zraka i parcijalnog tlaka zraka. Razumjeti pojam hidrostatske jednadžbe. Nau čiti fizikalne razloge promjene tlaka zraka s visinom te na činom svo đenja tlaka zraka na razinu mora. Razumjeti pojmove i fizikalne procese odgovorne za horizontalnu i vertikalnu promjenu tlaka zraka. Usvojiti pojmove: visoki i niski tlak zraka te razumjeti atmosferske procese vezane za njih. Potrebna predznanja iz fizike : Newtonovi zakoni gibanja. Potrebna znanja iz matematike : derivacija, gradijent. Predavanje 8 i 9 (180 min) – Vlaga, zasi ćenje i stabilnost atmosfere Ishodi u čenja: Razumjeti fizikalne procese odgovorne za postojanje i promjenu agregatnih stanja vlage u zraku. Nau čiti pojmove relativne i apsolutne vlažnosti. Razumjeti pojmom hidrološkog ciklusa. Shvatiti što je i zašto nastaje zasi ćenje zraka vodenom parom. Usvojiti pojmove i razumjeti fizikalne procese povezane s vertikalnom stabilnoš ću atmosfere. Nau čiti što je adijabati čki proces, a potom razumjeti razliku adijabati čkog procesa suhog od mokrog zraka. Razumjeti atmosferske procese suhog i mokrog zraka. Potrebna predznanja iz fizike : adijabati čki procesi. Predavanje 10 (90 min) – Vlaga, oblaci i oborina Ishodi u čenja: Nau čiti koji su meteorološki i termodinami čki procesi odgovorni za nastanak oblaka. Povezati atmosferske procese suhog i mokrog zraka s nastajanjem oblaka. Upoznati meteorološku podjelu oblaka po rodu i visini te posebne vrste oblaka kao što su npr. magla i kumulonimbus. Nau čiti razlikovati oborine po vrsti i tipu. Potrebna predznanja iz fizike : adijabati čki procesi. Predavanje 11 i 12 (180 min) – Vjetar i sile uzro čnice gibanja u atmosferi Ishodi u čenja: Pojavu vjetra usvojiti kao meteorološki parametar, razumjeti smjer i brzinu vjetra te njegov vektorski zapis. Upoznati sile uzro čnice gibanja u atmosferi: gradijentska sila tlaka zraka, centripetalna sila, corioliosova sila, sila trenja i sila gravitacija. Potrebna predznanja iz fizike: dinamika rotacijskog gibanja. Potrebna znanja iz matematike: vektorska algebra. Predavanje 13 (90 min) – Atmosferska cirkulacija Ishodi u čenja: Razumjeti pojam atmosferske cirkulacije, nau čiti njene tipove i fizikalne osnove. Upoznati se s pojmom prostorno - vremenske skale te ga povezati s razli čitim meteorološkim procesima. Razumjeti kako su sile uzro čnice gibanja povezane s planetarnim cirkulacijskim ćelijama, sustavom vjetrova te intertropskom zonom konvergencije. Razumjeti i usvojiti principe sekundarnog strujanja izvan tropskih podru čja. Usvojiti pojmove vezane za obalnu cirkulaciju. Potrebna predznanja iz fizike: dinamika rotacijskog gibanja. Potrebna znanja iz matematike: vektorska algebra. Predavanje 14 (90 min) – Vremenski sustavi umjerenih širina Ishodi u čenja: Upoznati se s pojmovima permanentnih podru čja tlaka zraka važnih za vrijeme i klimu Jadrana. Nau čiti razlikovati bari čke sustave: ciklone i anticiklone, grebene i doline. Razumjeti kako ciklone umjerenih širina i Genovska ciklona sudjeluju u vremenu nad Jadranom. Upoznati se s opasnim meteorološkim pojavama na Jadranu. Predavanje 15. (90 min) – Prognoza vremena i odabrana poglavlja Ishodi u čenja: Upoznati metode sinopti čke meteorologije, sinopti čke karte i rezultate sinopti čkih numeri čkih modela. Uo čiti bari čke sustave, zra čne mase i tipove vjetra i vremena na sinopti čkim kartama. Razumjeti utjecaj atmosfere na oceanografske osobine i eko sustav Jadranskog mora. Usvojiti pojmove vremena i klime te ih nau čiti razlikovati. Nau čiti što su klimatske promjene, a što klimatski skokovi. Razumjeti djelovanje klime i klimatskih promjena na ekosustav Jadrana.

Vježba 1 (90 min) – Meteorološke postaje i mjerenje Ishodi u čenja: Razumjeti na čin na koji se prikupljaju meteorološki podaci kroz posjet meteorološkoj postaji u sustavu mjerenja i osmatranja Državnog hidrometeorološkog zavoda. Vježba 2 (90 min) – Meteorološki instrumenti Ishodi u čenja: Upoznati osnovne meteorološke instrumente, način rada i mjerenja. Nau čiti na čin razmjene meteoroloških informacija te na čin vo đenja meteorološkog dnevnika. Nau čiti kako se prikazuju meteorološki podaci, izra đuju vremenske i sinopti čke karte te upoznati razli čita vizualna i grafi čka pomagala u meteorologiji. Vježbe 3 i 4 (180 min) – Sun čevo zra čenje i zra čenje Zemlje Ishodi u čenja: Povezati elektromagnetsko zra čenje s Sun čevim i Zemljinim zra čenjem te pomo ću zakona zra čenja crnog tijela izra čunati i nacrtati karakteristi čne krivulje dolaznog i odlaznog zra čenja. Analizirati apsorpcijske i emisijske spektre atmosfere te ih povezati s plinovima staklenika. Vježba 5 (180 min) – Temperatura zraka Ishodi u čenja: Shvatiti matemati čko-fizikalnu podlogu temperaturnih ljestvica. Nau čiti transformacije jedne ljestvice u drugu te samostalno izraditi vlastitu ljestvicu. Vježbe 6 i 7 (180 min) – Tlak zraka Ishodi u čenja: Nau čiti izra čunavati promjenu tlaka s visinom, svoditi tlak na razinu mora. Shvatiti što su geopotencionalne plohe. Nau čiti izra čunavati teoretski i prakti čni gradijent tlaka zraka. Vježbe 8 i 9 (180 min) – Vlaga zraka Ishodi u čenja: Nau čiti izra čunavati i primjenjivati razli čite formule koje opisuju vlagu u zraku te je povezuju s ostalim meteorološkim parametrima. Vježbe 9 i 10 (180 min) – Stabilnost atmosfere i nastajanje oblaka Ishod u čenja: Primjenom suho/mokro adijabati čkih procesa nau čiti rješavati razli čite primjere nastanka oblaka. Vježbe 10 i 11 (180 min) – Oblaci Ishodi u čenja: Nau čiti koristiti atlas oblaka, razlikovati oblake po rodu i visini. Razumjeti kako se osmatraju oblaci te kako se mjeri naoblaka. Nau čiti što nam oblaci govore. Vježbe 11 i 12 (180 min) – Vjetar i sile uzro čnice gibanja u atmosferi Ishodi u čenja: Korištenjem meteoroloških karata nau čiti izra čunati smjer i brzinu vjetra te prepoznati njegov naziv. Nau čiti izra čunavati coriolisovu i gradijentsku silu tlaka zraka. Vježbe 13 i 14 (180 min) – Atmosferska cirkulacija na Zemlji i Jadranu Ishodi u čenja: Na sinopti čkim kartama nau čiti prepoznati planetarnu cirkulaciju, cirkulacijske ćelije te intertropsku zonu konvergencije. Nau čiti prepoznavati karakteristi čne vjetrove i tipove vremena na Jadranu i oko njega. Vježba 15 (90 min) – Prognoza vremena Ishodi u čenja: Razumjeti tuma čiti prognozu vremena. Upoznati na čine izrade prognoze vremena. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Provjera znanja iz kolegija Osnove meteorologije obavlja se pismeno putem dva kolokvija te na završnom ispitu. Kriteriji ocjenjivanja (bodovna skala od najmanje 0 do najviše 100) nalazi se u tablici: broj bodova Ocjena <60 nedovoljan (1) 60-70 dovoljan (2) 71-80 dobar (3) 81-90 vrlo dobar (4) 91-100 odli čan (5) Studenti koji na jednom od kolokvija nisu dobili prolaznu ocjenu moraju pristupiti naknadnoj provjeri znanja koju nastavnik može obaviti pismenim ili usmenim putem, a na kojoj može dobiti najviše 60 bodova. Završna ocjena iz kolegija aritmeti čki je srednjak bodova iz dva položena kolokvija te položenog završnog ispita. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Dodatne informacije o predmetu studenti mogu na ći na: http://www.izor.hr/web/grbec i http://www.izor.hr/web/fmatic . Atlas oblaka može se prona ći na: http://www.izor.hr/web/fmatic/atlas-oblaka .

Naziv predmeta BIOLOŠKA INVAZIJA Kod predmeta SMB207 Satnica predmeta 15/0/0 (P/S/V) ECTS 2 ECTS (1,5 za predavanja i rad na terenu; 0,5 za samostalno u čenje i konzultacije) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan izborni X (ozna čiti X) temeljni napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar II. godina / III. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na hrvatski drugim jezicima Nositelj predmeta Doc. dr. sc. Ante Žuljevi ć Voditelj - vježbi/seminara O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Predmet "Biološka invazija" bavi se problematikom širenja areala vrsta posebno onim uzrokovanim ljudskim aktivnostima te posljedicama koje širenje vrsta može imati za ekosustav, ekonomiju i ljudsko zdravlje. Kolegij zapo činje op ćenitim primjerima i terminologijom iz biološke invazije, a kasnije se fokusira na aktualne primjere iz Sredozemnog i Jadranskog mora. Nastava se odvija u obliku predavanja uz powerpoint prezentaciju te kratku terensku nastavu kako bi se studenti upoznali s nekim od stranih vrsta prisutnim na podru čju Splita. U nastavi sudjeluju gostuju ći predava ći: Prof. dr. sc. Jakov Dul čić (IOR Split) -" Alohtone vrste riba u Jadranskom moru" i Mr. sc. Toni Žitko (Zavod za javno zdravstvo Split) – "Pojava, širenje i kontrola tigrastog komarca". Za spremanje ispita studentima se preporu čaju izvori poput preglednih radova, knjiga i internet stranica do specijalisti čkih znanstvenih publikacija o pojedinim temama. Ispit je pismeni. Popis obavezne literature 1. Global Invasive Species Database www.issg.org 2. Ciesm Atlas Of Exotic Species www.ciesm.org 3. Caulerpa www.izor.hr/kaulerpa 4. Delivering Alien Invasive Species Inventories for Europe www.europe-aliens.org 5. Zakon o zaštiti prirode NN 70/2005 6. Andrew N. Cohen. Invasions in the sea, Park Science 22(2), 2004. Popis izborne literature 1. The Ecology of Invasions by Animals and Plants. Charles S. Elton 2. Aquatic Invasions in the Black, Caspian, and Mediterranean Seas (NATO Science Series: IV: Earth and Environmental Sciences) 3. Natural Enemies: An Introduction to Biological Control. Ann E. Hajek 4. Encyclopedia of Biological Invasions (Encyclopedias of the Natural World). Daniel Simberloff and Marcel Rejmanek Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Povijest biološke invazije. Obra đuje se nekoliko povijesnih i recentnih svjetskih primjera invazivnih organizama i posljedica koje je njihovo širenje imalo za ekosustav, ekonomiju i ljudsko zdravlje. Me đu njima su primjeri: Teredo navalis – zaljev San Francisco; Mnemiopsis leidyi – Crno more; Eriocheir sinensis – europske rijeke. Predavanje 2. Zašto se bavimo biološkom invazijom Kroz nekoliko jasnih primjera demonstrira se razlog zašto se bavimo biološkom invazijom odnosno procesom koji može rezultirati drasti čnim promjenama biološke, ekološke i krajobrazne raznolikosti, zna čajnim ekonomskim posljedicama i ugroziti ljudsko zdravlje. Predavanje 3 i 4. Terminologija Obra đuje se osnovna terminologija koja se koristi u kolegiju biološka invazija, a koje je potrebno znati zbog daljnjeg pra ćenja kolegija. Svaki se termin pojašnjava primjerom. Osnovni obra đeni termini su: biološka invazija, autohtona i alohtona vrsta, invazivna vrsta, udoma ćena vrsta, naturalizirana vrsta, endem, biogeografske regije. Predavanje 5. Proces biološke invazije Obra đuje se proces biološke invazije uzrokovane ljudskim djelovanjem. Proces uklju čuje razli čite faze od preuzimanja organizma do njegovog ispuštanja i širenja u novom arealu koje može rezultirati povremenom, naturaliziranom ili invazivnom vrstom. Dodatno se obra đuju slu čajevi kriptogenih vrsta i pravilo broja 10. Predavanje 6. Mehanizmi širenja vrsta Obra đuju se na čini širenja areala vrsta od onih u vremenski geološkim razmjerima do onih izazvanim ljudskim aktivnostima kao što su promet, ribarstvo, akvaristika, probijanje kanala i dr. Naglasak je na morski ekosustav. Predavanje 7. Sprje čavanje biološke invazije Kroz primjere se prikazuje što možemo napraviti da bi sprije čili proces biološke invazije ili kontrolirali invazivnu vrstu. Kontrola invazivnih organizama u morskom ekosustavu je iznimno zahtjevna što se pokazuje i primjerom da se do danas u svijetu uspješno suzbilo samo tri invazivne vrste. Dodatno se obra đuje pojam biološke kontrole. Predavanje 8. Primjer biološke invazije Kroz dokumentarni film "Mrav koji je pokorio Ameriku", utvr đuje se znanje ste čeno u predavanjima 2 – 5. Predavanje 9. Gostuju ći predava č Mr. sc. Toni Žitko (Zavod za javno zdravstvo Split) – "Pojava, širenje i kontrola tigrastog komarca". Predavanje 10. Biološka invazija u Jadranskom moru Obra đuju se sljede ći problemi: - Na čin unosa stranih vrsta; - Broj stranih vrsta; - Baze podataka o stranim vrstama; - Projekti / institucije koji se bave stranim vrstama. Predavanje 11-14. Alohtoni bentoski organizmi u Jadranskom moru Obra đuju se sljede ći primjeri koji pokrivaju povremene, kripti čne, naturalizirane i invazivne vrste: Callinectes sapidus, Teredo navalis, Melibe fimbriata, Bursatella leachi, Siphonaria pectinata, Ficopomatus enigmaticus, Crassostrea gigas, Rapana venosa, Asparagopsis armata, Asparagopsis taxiformis, Womersleyella setacea, Acrothamnion preissii, Colpomenia peregrina, Caulerpa taxifolia, Caulerpa racemosa var. cylindracea. Predavanje 15. Gostuju ći predava č Prof. dr. sc. Jakov Dul čić (IOR Split) -" Alohtone vrste riba u Jadranskom moru" Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Ispit se polaže pismeno. Pitanja su s ponu đenim odgovorima. Odnos bodovi/ocjena: odli čan >90%; vrlodobar 80 – 90%; dobar 70-80%; dovoljan 60-70%; nedovoljan <60%. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Nastavnik se može kontaktirati na Institutu za oceanografiju i ribarstvo ili putem e-maila [email protected]

Naziv predmeta PARAZITOLOGIJA MORSKIH ORGANIZAMA Kod predmeta SMB215 Satnica predmeta 15/0/15 (P/S/V) ECTS 4 ECTS (predavanja, seminari, konzultacije, samostalno učenje) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan izborni X (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar II. godina / III. semestar Preduvjeti za upis Temeljna znanja iz biologije morskih organizama Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski, a prema potrebi i engleski jezik. drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Ivona Mladineo, izvanredni profesor Voditelj vježbi Prof. dr. sc. Ivona Mladineo, izvanredni profesor O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Predmet upoznaje studenta s okolnostima odnosa nametnik-doma ćin, vrstama takvih zajednica i pojavi nametni čkih bolesti u intenzivnom uzgoju vodenih organizama. Naglasak je na nametnicima koji se s vodenih organizama mogu prenijeti na čovjeka. Cilj predmeta je osposobljavanje studenta za prepoznavanje nametni čkih sustava u uzgojnoj sredini koji su potencijalno štetni po doma ćina, odnosno mjera kojima se nametnici u akvakulturi mogu držati pod kontrolom. Student će mo ći prepoznati osnovne grupe nametnika koje se javljaju u intenzivnom uzgoju riba i školjkaša, metode sprje čavanja i mogu ćnosti lije čenja. Mo ći će prepoznati zoonoti čne nametnike, te upoznati metode sprje čavanja infekcije čovjeka kao potroša ča proizvoda mora. Nastava je organizirana u vidu predavanja, odnosno vježbi gdje student prepoznaje pojedine skupine nametnika prema njihovim osnovnim morfološkim osobinama. Obveza studenta je donošenje bilježnice i olovki u boji za crtanje preparata i njihovo ozna čavanje. Popis obavezne literature 1. Fish pathology. Heinz-Hermann Reichenbach-Klinke, 1964. 2. Fish Diseases and Disorders, Volume 1: Protozoan and Metazoan Infections. Woo, 1995. 3. Protozoan parasites of fishes. Lom & Dykova, 1992. 4. Parasitofauna of Monte Negro fish. Radujkovi ć & Raibaut, 1989. 5. Evolutionary biology of host-parasite relationships: theory meets reality. Poulin, Morand, Skorping, 2000. Popis izborne literature 1. A monograph on the isopods of North America. Richardson, 1905. 2. Keys to the trematoda, volume 1. Gibson, Jones, Bray, 2001. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Priroda nametnika: ekonomska, medicinska i ekološka zna čajnost. Definicija parazitizma. Nazivi u parazitologiji. Ishodi u čenja: razlikovanje parazitizma od ostalih životnih zajednica (simbioze, komenzalizma, foreze, mutualizma, predatorstva); razumijevanje uloge nametnika u čovjekovoj svakodnevnici, odnosno u čitavom ekosustavu. Predavanje 2. Priroda nametnika (nastavak): vrste životnih ciklusa nematnika. Vrste doma ćina nametnika. Adaptacije nametnika na nametni čki na ćin života. Parazitizam kao izvor bioraznolikosti i vode ća sila evolucije. Ishodi u čenja: razlikovanje na čina prijenosa i života nametnika; razumijevanje prilagodbi pojedinih nametni čkih grupa s obzirom na osobine doma ćina; razumijevanje evolucijskog pritiska na nametnike uslijed njihovog opstanka. Predavanja 3 i 4. Protista I: osobine, morfologija i bolesti morskih organizama i ljudi uzrokovanih nametnicima iz grupe Sarcomastigophora: Flagellata (Amyloodinium ocelatuma), Kinetoplastida (Trypanosoma, Cryptobia, Trypanoplasma), Opalinata, Sarcodina (Paramoeba). Ishodi u čenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipi čnijih predstavnika grupe Sarcomatigophora. Predavanja 5 i 6. Protista II: osobine, morfologija i bolesti morskih organizama i ljudi uzrokovanih nametnicima iz grupe Apicomplexa: Coccidia (Eimeria, Goussia, Aggregata, Cryptosporidium). Toxoplazmoza morskih organizama i čovjeka. Ishodi u čenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipi čnijih predstavnika grupe Apicomplexa. Predavanja 7 i 8. Protista III: osobine, morfologija i bolesti morskih organizama i ljudi uzrokovanih nametnicima iz grupe Microsporidia. Microsporidioze riba i rakova. Encephalitozoon u čovjeka. Ishodi u čenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipi čnijih predstavnika grupe Microsporidia. Predavanja 9 i 10. Protista IV: osobine, morfologija i bolesti morskih organizama i ljudi uzrokovanih nametnicima iz grupe Ciliata. Balantidium, Trichodina, Trichodinella, sesilni cilijati morskih organizama. Ishodi u čenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipi čnijih predstavnika grupe Ciliata. Predavanja 11 i 12. Myxozoa: morfologija, vrste u akvakulturi (Sphaerospora, Polysporoplasma, Enteromyxum, Myxobolus, Ceratomyxa) i klini čka slika bolesti, preventiva i lije čenje. Myxozoe koje uzrokuju postmortalne promjene u filetima ribe. Ishodi u čenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipi čnijih predstavnika grupe Myxozoa. Predavanja 13 i 14. Plošnjaci: osobine, životni ciklus, vrste adaptacija, niše parazitiranja i uloga trofi čkog lanca u prijenosu. Turbellaria u beskralježnjaka. Ishodi u čenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipi čnijih predstavnika grupe virnjaka. Predavanja 15 i 16. Jednorodni metilji: morfologija, osobine životnog ciklusa i vrste adaptacija. Polypisthocotylea (Sparicotyle). Monopisthocotylea (Diplectanum, Furnestinia i Lamellodiscus u bijele ribe, Hexostoma i Tristomella u tune, Benedenia u gofa). Bolesti u kavezne ribe, patohistologija promjena. Ishodi u čenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipi čnijih predstavnika grupe jednorodnih metilja. Predavanje 17. Aspidogastrea: živi fosili. Dvorodni metilji (I): morfologija, osobine životnog ciklusa i vrste adaptacija. Struktura spolnog sustava, niše parazitiranja. Manipulacija ponašanja doma ćina. Vrste cerkarija. Ishodi u čenja: razlikovanje trbuhožljebaca i dvorodnih metilja; razumijevanje životnog ciklusa dvorodnih metilja i raznolikosti njihovih adaptacija. Predavanje 18. Dvorodni metilji (II): Didymozoa u tune. Zoonoti čni digenea: Opisthorchis, Clonorchis, Metorchis, Schistosoma. “Pliva čev svrab” u ljudi. Ishodi u čenja: razlikovanje pojedinih vrsta Digenea u riba i čovjeka. Predavanja 19 i 20. Cestoda (I): Cestodaria i Eucestoda. Osobitosti životnog ciklusa, morfologije, ekologije i niša parazitiranja trakavica vodenih organizama. Ishodi u čenja: razumijevanje biologije i ekologije prijenosa trakavica kroz trofi čki lanac. Predavanja 21 i 22. Cestoda (II): naj češ će trakavice morske ribe. Morske trakavice u ljudi (Diphyllobothrium, Diplogonoporus, Trypanorhyncha). Ishodi u čenja: razumijevanje prijenosa trakavica s morskih organizama na čovjeka; metode preventive i lije čenja. Predavanja 23 i 24. Acantocephala: morfologija, biologija, ekologija, doma ćini i patologija kuki čnjaka. Infekcije čovjeka. Ishodi u čenja: razlikovanje kuki čnjaka od ostalih plošnjaka. Predavanja 25 i 26. Nematoda: morfologija, biologija, ekologija, doma ćini i patologija obli ća. Infekcije čovjeka (Anisakis, Trichinella). Ishodi u čenja: razlikovanje obli ća od ostalih makroparazita. Predavanja 27 i 28 . Crustacea: morfologija, biologija, ekologija, doma ćini i patologija ra čića. Copepoda, Isopoda (Cymothoida, Epicaridia, Gnathiida), Branchiura. Ishodi u čenja: razlikovanje i razumijevanje pojedinih grupa nametni čkih ra čića. Predavanja 29 i 30. Fosilni nametnici i manje skupine nametnika: Porifera, Cnidaria, Hirudinea. Nametni čke školjke, puževi, ptice i ribe. Ishodi u čenja: razlikovanje i razumijevanje manje u čestalih nametni čkih zajednica.

Vježbe 1 i 2. Parazitološka pretraga: metode uzorkovanja, pohrana i transport uzoraka. Metode u parazitologiji: od strugotina tkiva do molekularne identifikacije. Ishodi u čenja: izvesti parazitološku pretragu i izolirati nametnika iz tkiva (bez identifikacije), pohraniti nametnika za histološku, mikroskopsku i molekularnu analizu. Vježbe 3 i 4. Protista: morfološke osobine. Ishodi u čenja: iz mikroskopskih preparata, nacrtati i ozna čiti strukture Protista. Vježbe 5 i 6. Myxozoa: morfološke osobine. Ishodi u čenja: iz mikroskopskih preparata, nacrtati i ozna čiti strukture Myxozoa. Razudbom ribe, izolirati i identificirati Myxozoa. Vježbe 7 i 8 . Jednorodni metilji i virnjaci: morfološke osobine. Ishodi u čenja: iz mikroskopskih preparata, nacrtati i ozna čiti strukture jednorodnih metilja i virnjaka. Razudbom ribe i školjke, izolirati i identificirati jednorodne metilje, odnosno virnjake. Vježbe 9 i 10. Dvorodni metilji: morfološke osobine. Ishodi u čenja: iz mikroskopskih preparata, nacrtati i ozna čiti strukture dvorodnih metilja. Vježbe 11 i 12. Trakavice: morfološke osobine. Ishodi u čenja: iz mikroskopskih i histoloških preparata, nacrtati i ozna čiti strukture trakavica. Vježbe 13 i 14. Obli ći: morfološke osobine. Ishodi u čenja: iz mikroskopskih i histoloških preparata, odnosno razudbe plave ribe nacrtati i ozna čiti strukture Anisakis. Vježba 15. Nametni čki ra čići: morfološke osobine. Ishodi u čenja: iz trajnih preparata pod lupom nacrtati i ozna čiti strukture isopodnog ra čića. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Nakon savladavanja osnova parazitologije, naglasak kolegija biti će na terenskom uzorkovanju i vlastitoj pripremi parazitoloških preparata s obzirom na interese ili afinitete studenta (nametnici uzgojene ribe, školjaka, hobotnica ili divlje ribe). Ispit se sastoji iz usmene prezentacije odabrane teme s prezentacijom vlastite parazitološke zbirke. Preduvjet pristupu ispita je položeni kolokviji prepoznavanja preparata naj češ ćih nametnika i pismeni kolokvij op ćeg djela parazitologije. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Sve konzultacije s nastavnikom se mogu odraditi preko e-maila [email protected] .

Naziv predmeta TOKSI ČNOST ŠKOLJKAŠA Kod predmeta SMR219 Satnica predmeta (P/S/V) 15/0/0 ECTS 2 ECTS (0,5 – predavanja, 1,5 – samostalno u čenje i konzultacije) (uz obrazloženje) Status predmeta (ozna čiti obavezan izborni X X) temeljni napredni specijalisti čki X Studijski program i razina Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij studija Godina/semestar II. godina / III. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogu ćnost Hrvatski jezik pra ćenja na drugim Mogu ćnost pra ćenja na engleskom jeziku jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Ivona Marasovi ć, redoviti profesor - dio nastave održava doc. dr. sc. Ivana Ujevi ć Voditelj vježbi/seminara - O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Kratki opis: Svrha ovog kolegija je upoznati studente s cjelovitom problematikom toksi čnosti školjkaša, prirodnom pojavom čija pove ćana u čestalost neposredno ugrožava zdravlje potroša ča, dok posredno ugrožava veoma važne gospodarske grane marikulturu i turizam. U prvom dijelu predavanja (7 sati) studenti će proširiti ste čeno znanje o ekologiji fitoplanktona, odnosno upoznati će se s biologijom i ekologijom toksi čnih vrsta fitoplanktona, kao i s tipovima toksi čnosti koje pojedine vrste ili grupe uzrokuju. U drugom dijelu predavanja (8 sati) studenti će se upoznati s osnovama toksikologije, školjkarstvom u Hrvatskoj, naj češ ćim biotoksinima u morskom ekosustavu, mehanizmima pojavljivanja, ugradnje i akumulacije biotoksina u školjkaše, simptomima trovanja pojedinim skupinama biotoksina, procjenom rizika, biološkim i instrumentalnim metodama odre đivanja u školjkašima, pojavama toksi čnosti u Hrvatskoj, europskim i hrvatskim zakonodavstvom vezanim za biotoksine. Osnovna zada ća: upoznati studente s problematikom toksi čnosti u kontroliranom uzgoju školjkaša i prirodnom okolišu kao i prepoznavanje simptoma trovanja nakon konzumacije toksi čnih školjkaša. Cilj: posti ći da ste čena znanja osiguraju kompetitivnost u cilju samostalnog stjecanja novih znanja o problemima pojavljivanja i akumulacije biotoksina i drugih zaga đivala u školjkašima. Predavanja se održavaju tijekom jednog semestra, jedan ili dva sata tjedno, prema zahtjevima pojedinog predavanja. Studenti su obvezni samostalnim radom prona ći zakonske dokumente o biotoksinima u školjkašima, koji su dostupni na web-u te se uklju čiti u raspravu o propisanim regulativama. Nadalje, studenti su obvezni samostalnim radom savladati osnove izra čuna procjene rizika za pojedini toksin. Popis obavezne literature 1. Hallegraef, G.M. (1993) A review of harmful algal blooms and their apparent global increase. Phycologia , 32: 79- 99. 2. Falconer, J.R. 1993. Algal Toxins in Seafood and Drinking Water. University press, Cambridge, pp. 224. 3. UNESCO (2003) Manual of Harmful Marine Microalgae. Eds. G.M. Hallegraef, D.M. Anderson and A.D. Cembella. Unesco Publ., Paris. pp. 793. 4. Luis M. Botana (2008) Seafood and Freshwater Toxins, Pharmacology, Physiology and Detection, Taylor & Francis Group, Second Edition. Popis izborne literature 1. Hallegraef, G.M. (1991) Aquaculturist’s guide to harmful Australian microalgae. CSIRO Australia, pp. 58. 2. Zijad Durakovi ć i suradnici (2000) Klini čka toksikologija, Grafos, Zagreb. 3. Marasovi ć, I., Nin čevi ć, Ž., Orhanovi ć, S. & Pavela-Vran čić, M. (1998) A survey of shellfish toxicity in the central Adriatic Sea. Journal of Marine Biology Association U.K, 78: 745-754. 4. Skoog D.A., West D.M i Holler F.J. (1999) Osnove Analiti čke kemije, Školska knjiga, Zagreb, prvo izdanje. 5. Pavela-Vran čič, M. & I. Marasovi ć (2004). Paralytic Shellfish Poisoning (PSP) in the Central Adriatic Sea. Croatica Chemica Acta, 77 (4): 627-631. 6. Marasovi ć, I., Ž. Nin čevi ć-Gladan, S. Skeji ć. B. Grbec, M. Bužan čić & I. Ujevi ć (2007) Temporal distribution of Dinophysis spp. in relation to diarrhetic shellfish poisoning shellfish toxicity. Int. J. Environment and Health, 1 (3) :493-506. 7. Nin čevi ć-Gladan, Ž., I. Ujevi ć, A. Millandri, I. Marasovi ć, A. Ceredi, S. Pigozzi, J.Arapov, S. Skeji ć, S. Orhanovi ć & I. Isajlovi ć (2010) Is Yessotoxin the Main DSP Toxin in Croatian Waters? Mar. Drugs, 8 (3): 460- 470. 8. Ujevi ć, I., Ž. Nin čevi ć-Gladan, R. Roje, S. Skeji ć, J. Arapov, I. Marasovi ć (2010) Domoic acid – a new toxin in the Croatian Adriatic shellfish toxin profile Molecules, 15 : 6835 -6849 . Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Op ćenito o fitoplanktonu. Pregled fitoplanktonskih grupa. Uzroci toksi čnosti školjkaša. (45 min) Prof.dr.sc. Ivona Marasovi ć Ishodi u čenja: Razumijeti ulogu fitoplanktona u morskom ekosustavu. Poznavati fitoplanktonske grupe i njihove odnose u razli čitim trofi čkim uvjetima. Razumijeti uzroke toksi čnosti školjkaša i mogu će puteve prijenosa kroz prehrambeni lanac. Predavanje 2. Vrste toksi čnosti školjkaša. Toksi čne vrste fitoplanktona. (90 min) Prof.dr.sc. Ivona Marasovi ć Ishodi u čenja: Poznavati razli čite vrste toksi čnosti školjkaša. PSP tip toksi čnosti. NSP tip toksi čnosti. DSP tip toksi čnosti. ASP tip toksi čnosti. Ciguatera tip toksi čnosti (ribe). Cijanobakterijski tip toksi čnosti. Poznavati fitoplanktonske grupe i vrste – uzro čnike toksi čnosti školjkaša. Fitoplanktonske vrste – uzro čnici PSP toksi čnosti. Fitoplanktonske vrste – uzro čnici NSP toksi čnosti. Predavanje 3. Toksi čne vrste fitoplanktona. (90 min) Prof.dr.sc. Ivona Marasovi ć Ishodi u čenja: Poznavati fitoplanktonske grupe i vrste – uzro čnike toksi čnosti školjkaša. Fitoplanktonske vrste – uzro čnici DSP toksi čnosti. Fitoplanktonske vrste – uzro čnici ASP toksi čnosti. Fitoplanktonske vrste – uzro čnici ciguatera toksi čnosti. Cijanobakterijske vrste – uzro čnici toksi čnosti. Predavanje 4. Prostorna i vremenska raspodjela toksi čnosti. Hipoteze o uzrocima proizvodnje toksi čnih metabolita. Zakonske odredbe vezane uz toksi čnost. (90 min) Prof.dr.sc. Ivona Marasovi ć Ishodi u čenja: Poznavati globalnu prostornu raspodjelu toksičnosti. Poznavati podru čja podložna pojedinim tipovima toksi čnosti. Razumijeti sezonalitet javljanja toksi čnost. Poznavati argumente koji podržavaju pojedine pretpostavke o uzrocima toksi čnosti. Poznavati zakonske odredbe koje reguliraju problem toksi čnosti školjkaša. Predavanje 5. Osnove toksikologije. (45 min) doc. dr.sc. Ivana Ujevi ć Ishodi u čenja: Kratki pregled osnovnih pristupa u toksikologiji. Definirati otrov, objasniti toksikološke i farmakološke učinke otrova Interakcija otrova s kemijskim i morfološkim strukturama organizma. Razumijevanje reverzibilnih i ireverzibilnih kemijskih interakcija otrova s molekulama u organizmu. Razlikovati sinergisti čke, aditivne, potenciraju će interakcije poja čavanja u činka Objasniti procese interakcija otrova s tvarima koje se unose u organizam, toksokinetike. Predavanje 6. Kemijska struktura, svojstva, metode odre đivanja i procijena rizika DSP toksina. (90 min) doc . dr.sc. Ivana Ujevi ć Ishodi u čenja: Objasniti podjelu prirodnih toksina u moru prema na činu djelovanja na čovjeka. Utjecaj toksina na školjkaše. Usvajanje kemijske strukture, svojstva i mehanizama djelovanja DSP toksina. Upoznati derivate DSP toksina, toksikologija azaspiracida (AZA) i jesotoksina (YTX). Prepoznavanje simptoma trovanja DSP toksinima. Biološke i instrumentalne kemijske metode odre đivanja u uzorcima fitoplanktona i mekom tkivu školjkaša. Opisati postupke pri pripremi uzoraka mekog tikiva školjkaša za analizu biološkom metodom. Objasniti proces ekstrakcije teku će-teku će (primjer aceton-voda, diklormetan voda). Usvajanje osnovnih principa rada tehnike masene spektrometrije vezane na teku ćinski kromatograf. Razumjeti i objasniti čimbenike procjene rizika za DSP toksine. Evidentirani slu čajevi DSP toksina u svijetu i u Hrvatskoj. Samostalno obaviti izra čun procjene rizika za DSP toksine. Upoznavanje s europskom i hrvatskom zakonskim dokumentima vezano za DSP toksine u školjkašim s posebnim osvrtom na MDK, maksimalno dopuštene koli čine. Predavanje 7. Kemijska struktura, svojstva, metode odre đivanja i procijena rizika ASP toksina. (90 min) doc. dr.sc. Ivana Ujevi ć Ishodi u čenja: Usvajanje kemijske strukture, svojstva i mehanizama djelovanja ASP toksina, Upoznati derivate ASP toksina. Prepoznavanje simptoma trovanja ASP toksinima. Instrumentalne kemijske metode odre đivanja u uzorcima fitoplanktona i mekom tkivu školjkaša. Opisati postupke pri pripremi uzoraka mekog tikiva školjkaša za analizu na teku ćinskom kromatografu, homogenizacija, ekstrakcija i pro čiš ćavanje na krutoj fazi. Usvajanje osnovnih principa rada kromatografske tehnike, utjecaj sastava i temperature mobilne faze na vrijeme zadržavanja, UV detektor, kalibracijski pravac. Razumjeti i objasniti čimbenike procjene rizika za ASP toksine. Evidentirani slu čajevi ASP toksina u svijetu i u Hrvatskoj. Samostalno obaviti izra čun procjene rizika za ASP toksine. Upoznavanje s europskom i hrvatskom zakonskim dokumentima vezano za ASP toksine u školjkašim s posebnim osvrtom na MDK, maksimalno dopuštene koli čine. Predavanje 8. Kemijska struktura, svojstva, metode odre đivanja i procijena rizika PSP toksina. (45 min) doc . dr.sc. Ivana Ujevi ć Ishodi u čenja: Usvajanje kemijske strukture, svojstva i mehanizama djelovanja PSP toksina. Objasniti podjelu PSP toksina prema kemijskoj strukturi i relativnu toksičnost. Prepoznavanje blagih, umjereno teških i teških simptoma trovanja PSP toksinima. Biološke i instrumentalne kemijske metode odre đivanja u uzorcima fitoplanktona i mekom tkivu školjkaša. Opisati postupke pri pripremi uzoraka mekog tikiva školjkaša za biološku metodu odre đivanja PSP toksina. Razumjeti i objasniti čimbenike procjene rizika za PSP toksine. Evidentirani slu čajevi PSP toksina u svijetu i u Hrvatskoj. Samostalno obaviti izra čun procjene rizika za ASP toksine. Upoznavanje s europskom i hrvatskom zakonskim dokumentima vezano za PSP toksine u školjkašim s posebnim osvrtom na MDK, maksimalno dopuštene koli čine. Predavanje 9. NSP toksini i tetrodotoksin, prednosti i nedostaci bioloških i instrumentalnih metoda odre đivanja toksina. (45 min) doc. dr.sc. Ivana Ujevi ć Ishodi u čenja: Objasniti toksi čno djelovanje, razinu toksi čnosti i raspodjelu tetrodoksina. Evidentirani slu čajevi trovanja tetradotoksinom u svijetu. Usvajanje kemijske strukture, svojstva i mehanizama djelovanja NSP toksina. Prepoznavanje simptoma trovanja NSP toksinima. Raspodjela NSP toksina. Navesti nedostatke i prednosti bioloških metoda odre đivanja toksina. Navesti nedostatke i prednosti kemijskih instrumentalnih metoda odre đivanja toksina. Upoznati europsku i zakonsku regulativu obzirom na službene metode odfre đivanja koje se primjenjuju pri kontroli zdravstvene ispravnosti školjkaša. Predavanje 10. Monitoring uzgajališta i podru čja izlovljavanja školjkaša, europsko i htrvatsko zakonodavstvo. (45 min) doc. dr.sc. Ivana Ujevi ć Ishodi u čenja: Objasniti razlog redovitog obavljanja monitoringa školjkaša. Navesti opseg Plana pra ćenja kakvo će mora i školjkaša, što obuhva ća analiza morske vode i školjkaša. Opisati na čin odabira to čaka uzorkovanja morske vode i školjkaša. Razumjeti princip slijedivosti (pri službenim kontrolama) od uzorkovanja do rezultata analiza. Upoznati studente s rezultatima monitoringa tijekom prethodnih godina. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Provjera znanja iz kolegija Toksi čnost školjkaša obavlja se pismeno, putem dva kolokvija (I dio-Ekologija toksi čnog fitoplanktona i toksi čne cvatnje II dio-Fikotoksini i metode ispitivanja. Ispit se polaže putem testa nakon završetka predavanja. Test se sastoji od 26 pitanja, koja bodovanjem to čnih odgovora daju maksimalno 36 bodova. Na ponu đena pitanja odgovara se metodom višestrukog izbora (multiple choice), ili upisivanja to čne rije či ili izraza u definiciju. Kriteriji ocjenjivanja (bodovna skala) nalazi se u tablici: % riješenosti testa Ocjena <60 nedovoljan (1) 60-70 dovoljan (2) 71-80 dobar (3) 81-90 vrlo dobar (4) 91-100 odli čan (5) Studenti koji na jednom od pismenih kolokvija nisu dobili prolaznu ocjenu moraju pristupiti naknadnoj provjeri znanja koju nastavnik može obaviti pismenim ili usmenim putem. Studentima koji žele popraviti prolaznu ocjenu iz nekog od kolokvija tako đer je omogu ćena naknadna pismena ili usmena provjera znanja. Završna ocjena iz kolegija kombinacija je ocjena iz dva položena kolokvija. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Dodatne informacije o predmetu studenti mogu zatražiti od prof. dr. sc. Ivone Marasovi ć [email protected] i doc. dr. sc. Ivane Ujevi ć [email protected] , tel. 408038, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Laboratorij za plankton i toksi čnost školjkaša.

Naziv predmeta BOTANIKA MORA Kod predmeta SMB209 Satnica predmeta 30/0/30 (P/S/V) ECTS 4 ECTS (uz obrazloženje) 2 (predavanja, kolokviji) i 2 (laboratorijske vježbe, terenski rad, kolokviji) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni napredni X specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar II. godina / IV. semestar Preduvjeti za upis Znanja iz op će botanike Jezik poduke i Hrvatski mogu ćnost pra ćenja na drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Boris Antoli ć, izvanredni profesor Voditelj vježbi Dr. sc. Zvjezdana Popovi ć O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Kompetencije koje se stje ču: Tijekom predavanja, prakti čnih vježbi i terenskog rada studenti će biti upoznati s osnovama sistematike, biologije i ekologije morskih bentoskih algi i morskih cvjetnica. Upoznat će najzna čajnije predstavnike bentoske flore Jadranskoga mora i Sredozemlja, kao i neke najvažnije predstavnike bentoskih algi i morskih cvjetnica u svjetskim morima i oceanima. Studenti će tako đer biti upoznati sa sastavom i gra đom najzna čajnijih fitobentoskih zajednica u Jadranu i Sredozemlju, kao i promjenama u njihovom sastavu i rasprostranjenosti koje su nastale kao posljedica one čiš ćenja mora ili unosa novih vrsta. U osnovnim crtama prikazati će se mogu ćnost iskorištavanja i proizvodnje bentoskih morskih algi i cvjetnica. Nastava za ovaj kolegij organizira se u obliku predavanja, prakti čnih vježbi i terenskog rada. Studenti su obavezni prisustvovati cjelokupnoj nastavi ovog kolegija, a što se potvr đuje potpisima studenata u evidencijske liste. Predavanja se organiziraju putem power-point prezentacije. Nakon svakog predavanja studentima se za lakše u čenje i usvajanje gradiva dijeli održano predavanje u pisanom obliku. Popis obavezne literature 1. Hoek van den, C., Mann, D.G. & H.M.Jahns. 1995. Algae . An Introduction to Phycology. Cambridge University Press, Cambridge. 623 pp. 2. Peres, J.M. & Gamulin-Brida, H. 1973. Biološka oceanografija. Školska knjiga, Zagreb, 493 pp. 3. Lobban, C.S., Harrison, P.J. & M.J. Duncan.1985. The physiological ecology of seaweeds. University Press, Cambridge, 242 pp. Popis izborne literature 1. Ercegovi ć, A. 1952. Jadranske cistozire. Fauna i flora Jadrana, Split, 212 pp. 2. Ercegovi ć, A. 1949. Život u moru. JAZU, 412 pp. 3. Dawes, C.J. 1981. Marine botany. John Wiley & Sons, New York, 628 pp. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Uvodno predavanje u kojem će se studenti upoznati s: rasporedom živih organizama u moru; podjelom pojedinih podru čja u moru s detaljnijim prikazom bentoskog podru čja; osnovama taksonomske klasifikacije živog svijeta, te osnovama sistematike i nomenklature živih organizama; osnovama istraživanja sastava i rasprostranjenosti bentoske flore i vegetacije; metodikama istraživanja fitobentosa; osnovama oblikovanja herbarija morskih algi i cvjetnica; osnovnim ciljevima istraživanja fitobentosa; kratkom poviješ ću istraživanja fitobentosa; sastavom fitobentosa u svjetskim morima, Sredozemlju i Jadranu. Predavanje 2 . U ovom predavanju obraditi će se sistematski odjeljak Cyanobacteria ili Cyanophyta (modrozelene alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: osnovnim zna čajkama gra đe stanice modrozelenih alga; zna čajkama pigmenata modrozrlrnih alga i njihovoj ulozi u stvaranju visokoenergetskih spojeva; pri čuvnim tvarima kod modrozelenih alga; tipovima talusa kod modrozelenih alga; vrstama stanica kod modrozelenih alga i njihove zna čajke; razmnožavanju modozelenih alga; brojnosti i rasprostranjenosti modrozelenih alga; uporabi nekih modrozelenih alga; sistematici modrozelenih alga. Predavanje 3 . U ovom predavanju obraditi će se 1. dio sistematskog odjeljka Rhodophyta (crvene alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: brojnosti i rasprostranjenosti crvenih alga na Zemlji, u svjetskim morima, Sredozemlju i Jadranu; osnovnim zna čajkama gra đe talusa crvenih alga; pigmentima i kloroplastima kod crvenih alga; rezervnim tvarima kod crvenih alga; gra đi stani čne stjenke kod crvenih alga i mogu ćnosti njihovog iskorištavanja; na činu i tipovima razmnožavanja crvenih alga; osnovnim zna čajkama (gra đa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskog razreda Bangiophyceae, te u osnovnim crtama prikazati alge iz sistematskih redova Porphyridiales, Rodochaetales, Erythropeltidales i Bangiales; detaljnom prikazu razmnožavnja vrste Porphyra tenera (red Bangiales) kao primjer heteromorfne izmjene generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa crvenih alga iz sistematskog razreda Bangiophyceae. Predavanje 4 . U ovom predavanju obraditi će se 2. dio sistematskog odjeljka Rhodophyta (crvene alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: osnovnim zna čajkama (gra đa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskog razreda Florideophyceae; detaljnom prikazu razmnožavanja vrste Audouinella (Acrochaetium) investiens (red Acrochaetiales) kao primjer izomorfne izmjene generacije kod diplohaploidnog razvojnog životnog ciklusa crvenih alga iz sistematskog razreda Florideophyceae; detaljnom prikazu razmnožavanja vrste Acrosymphyton purpuriferum (red Gigartinales) kao primjer heteromorfne izmjene generacije kod diplohaploidnog razvojnog životnog ciklusa crvenih alga iz sistematskog razreda Florideophyceae; osnovnim zna čajkama algi iz sistematskih redova Acrochaetiales, Palmariales, Nemaliales, Batrachospermales, Corallinales i Gelidiales, te prikazati najzna čajnije predstavnike algi iz spomenutih redova. Predavanje 5. U ovom predavanju obraditi će se 3. dio sistematskog odjeljka Rhodophyta (crvene alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: osnovnim zna čajkama algi iz sistematskih redova Gracilariales, Gigartinales, Rhodymeniales, Bonnemaisoniales i Ceramiales, te prikazati najzna čajnije predstavnike algi iz spomenutih redova; nekim filogenetskim odnosima izme đu sitematskih redova crvenih alga. Predavanje 6. U ovom predavanju obraditi će se 1. dio sistematskog odjeljka Heterokontophyta (Phaophyta; sme đe alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: brojnosti i rasprostranjenosti sme đih u svjetskim morima, Sredozemlju i Jadranu; osnovnim zna čajkama gra đe talusa sme đih alga; pigmentima i kloroplastima kod sme đih alga; rezervnim tvarima kod sme đih alga; gra đi stani čne stjenke kod sme đih alga i mogu ćnosti njihovog iskorištavanja; na činu i tipovima razmnožavanja sme đih alga; osnovnim zna čajkama (gra đa talusa, razmnožavanje) alga iz redova Ectocarpales, Sphacelariales i Dictyotales, te prikazati najzna čajnije predstavnike algi iz spomenutih redova; detaljnom prikazu razmnožavnja vrste Ectocarpus silikulosus (red Ectocarpales) kao primjer izomorfne izmjene generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa sme đih alga. Predavanje 7. U ovom predavanju obraditi će se 2. dio sistematskog odjeljka Heterokontophyta (Phaophyta; sme đe alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: osnovnim zna čajkama algi iz sistematskih redova Scytosiphonales, Cutleriales, Dictyosiphonales, Chordariales, Desmarestiales, Sporochnales, Laminariales i Fucales, te prikazati najzna čajnije predstavnike algi iz spomenutih redova; detaljnom prikazu razmnožavnja vrste Cutleria multifida (red Cutleriales) kao primjer heteromorfne izmjene generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa sme đih alga; nekim filogenetskim odnosima izme đu sitematskih redova sme đih alga. b U ovom predavanju obraditi će se 1. dio sistematskog odjeljka Chlorophyta (zelene alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: brojnosti i rasprostranjenosti zelenih alga na Zemlji, u svjetskim morima, Sredozemlju i Jadranu; osnovnim zna čajkama gra đe talusa zelenih alga; pigmentima i kloroplastima kod zelenih alga; rezervnim tvarima kod crvenih alga; gra đi stani čne stjenke kod zelenih alga; na činu i tipovima razmnožavanja zelenih alga; osnovnim zna čajkama (gra đa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskog razreda Chlohrophyceae, te u osnovnim crtama prikazati alge iz sistematskih redova Volvocales, Chlorococcales, Chaetophorales i Oedogoniales; osnovnim zna čajkama (gra đa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskog razreda Ulvophyceae, te u osnovnim crtama prikazati alge iz sistematskog reda Codiolales. Predavanje 9. U ovom predavanju obraditi će se 2. dio sistematskog odjeljka Chlorophyta (zelene alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: osnovnim zna čajkama višestani čnih algi iz sistematskih redova Codiolales i Ulvales (sistematski razred Ulvophyceae), te prikazati najzna čajnije predstavnike algi iz spomenutih redova; detaljnom prikazu razmnožavnja vrste Ulothrix zonata (red Codiolales) kao primjer heteromorfne izmjene generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa zelenih alga, te razmnožavnja vrste Ulva latuca (red Ulvales) kao primjer izomorfne izmjene generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa zelenih alga; osnovnim zna čajkama (gra đa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskog razreda Cladophorophycae i sistematskog reda Cladophorales, te prikazati najzna čajnije predstavnike algi iz spomenutog reda. Predavanje 10. U ovom predavanju obraditi će se 3. dio sistematskog odjeljka Chlorophyta (zelene alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: osnovnim zna čajkama (gra đa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskih razreda Bryopsidophyceae (sistematski redovi Bryopsidales i Halimedales) i Dasycladophyceae (sistematski red Dasycladales), te prikazati najzna čajnije predstavnike algi iz spomenutih redova. Predavanje 11. Prvi kolokvij (1.test). Predavanje 12. U ovom predavanju obraditi će se biljke iz sistematskog odjeljka Spermatophyta (Magnoliophyta; sjemenja če) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: morfologiji, biologiji i ekologiji morskih cvjetnica koje obitavaju u Jadranskom moru Posidonia oceanica , Cymodocea nodosa , Zostera marina i Zostera (Zosterella) noltii ; detaljnom prikazu razmnožavanju vrste Posidonia oceanica ; glavnim uzrocima uništavanja livada morskih cvjetnica. Predavanje 13. U ovom predavanju obraditi će se utjecaj abiotskih ekoloških čimbenika na sastav i rasprostranjenost bentoskih alga i morskih cvjetnica, prvenstveno u Jadranu, ali i u nekim drugim morima i oceanima. Ekološki čimbenici koji će se detaljno obraditi su: svjetlo; temperatura; slanost (salinitet); gibanje mora; fizikalna svojstva podloge; hranjive soli. Predavanje 14. U ovom predavanju prikazati će se u najkra ćim crtama dubinski sastav i rasprostranjenost bentoske (pridnene) flore i vegetacije u Sredozemlju i nekim svjetskim morima, dok će se glavnina predavanja temeljiti na Ercegovi čevoj dubinskoj raspodjeli bentoskih alga i morskih cvjetnica u Jadranu. Uz bitne ekološke čimbenike dati će se i vode će svojte bentoskih alga i morskih cvjetnica koje sudjeluju u gra đi bentoske vegetacije na sljede ćim bionomskim stepenicama: suralitoral; eulitoral (mediolitoral); gornji infralitoral; srednji infralitoral; donji infralitoral; elitoral. Predavanje 15. Drugi kolokvij (2. Test). Vježba 1. (90 min) Na prvoj vježbi studenti se upoznaju s na činom rada, uzorkovanja i obrade materijala u laboratoriju tako đer i s neophodnim priborom za vježbe iz Botanike mora. Odjeljak: Cyanophyta (Modrozelene alge). Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati kolonijalnih oblika bez heterocisti i drugih specijaliziranih stanica roda Gloeocapsa, . nitastih oblika bez heterocisti i drugih specijaliziranih stanica roda Spirulina i Lyngbya te s nitastm oblicima sa heterocistama i drugim specijaliziranim stanicama roda Rivularia. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata pri razli čitim pove ćanjima studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice Cyanophyta, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine. Vježba 2. (90 min) Odjeljak: Rhodophyta (Crvene alge); Razred Bangiophyeae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Bangia atropurpurea i Porphyra leucosticta. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice crvenih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine tako đer će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama crvenih algi. Vježba 3. (90 min) Odjeljak: Rhodophyta (Crvene alge); Razred Florideophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Fosliella sp .; Liagora sp ., Nemalion helminthoides, Lithophyllum sp., Corallina elongata, Titanoderma trochanter. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice crvenih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine tako đer će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama crvenih algi. Vježba 4. (90 min) Odjeljak: Rhodophyta (Crvene alge); Razred Florideophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali uz mikroskopske preparate vrsta Halymenia floresia, Hypnea musciformis, Peyssonnelia squamaria, Gelidium crinale i Gracilaria gracilis Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice crvenih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine tako đer će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama crvenih algi. Vježba 5. (90 min) Odjeljak: Rhodophyta (Crvene alge); Razred Florideophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Fauchea repens, Ceramium ciliatum, Antithamnion sp., Womersleyella setacea, Asparagopsis armata/taxiformis. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice crvenih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine tako đer će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama crvenih algi. Vježba 6. (90 min) Odjeljak: Phaeophyta (Sme đe alge); Razred Phaeophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Halopteris scoparia, Dictyota dichotoma, Dictyopteris polypodioides, Taonia atomaria, Padina pavonica. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice sme đih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine tako đer će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama sme đih algi. Vježba 7. (90 min) Odjeljak: Phaeophyta (Sme đe alge); Razred Phaeophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Colpomenia sinuosa, Scytosiphon lomentaria i Asperococcus bulosus. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice sme đih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine tako đer će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama sme đih algi. Vježba 8. (90 min) Odjeljak: Phaeophyta (Sme đe alge); Razred Phaeophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Ectocarpus sp. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice sme đih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine tako đer će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama sme đih algi. Vježba 9. (90 min) Proces herbarizacije i izrade herbarija. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe studenti će mo ći samostalno izraditi vlastiti herbarij. Odjeljak: Phaeophyta (Sme đe alge); Razred Phaeophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Cystoseira amentacea var. Spicata, Cystoseira crinitophylla, Cystoseira compressa, Cystoseira corniculata ssp. Laxior, Sargassum vulgare, Fucus virsoides. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice sme đih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine tako đer će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama sme đih algi. Vježba 11. (90 min) Odjeljak: Chlorophyta (Zelene alge); Razred: Ulvophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Ulva rigida,Ulva intestinalis, Codium fragile, Codium fragile . Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice zelenih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine tako đer će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama zelenih algi. Vježba 12. (90 min) Odjeljak: Chlorophyta (Zelene alge); Razred: Ulvophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Caulerpa prolifera, Caulerpa taxifolia, Caulerpa racemosa var. Cylindracea, Flabellia petiolata, Halimeda tuna i Valonia utricularis. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice zelenih algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine tako đer će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama zelenih algi. Vježba 13. (90 min) Odjeljak: Tracheophyta (Sjemenja če) Razred: Monocotyledonae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta Posidonia oceanica i Cymodocea nodosa. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice morskih cvjetnica, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine tako đer će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama morskih cvjetnica. Vježba 14. (90 min) Odjeljak: Tracheophyta (Sjemenja če) Razred: Monocotyledonae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati vrsta : Zostera marina, Zostera noltii i Halophila stipulacea. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice morskih cvjetnica, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine tako đer će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama morskih cvjetnica. Vježba 15. (90 min) Izrada herbarija i prepoznavanje herbariziranog materijala, završni test. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Ispiti se provode putem pismenih kolokvija (testova) tijekom trajanja predavanja i tijekom ispitnih rokova. Razlika u ispitima postoji samo u obimu gradiva koje studenti kolokvijem polažu. Tijekom trajanja predavanja prvi kolokvij (1. test) obuhva ća prvih 7 predavanja (Uvod, Cyanobacteria, Rhodophyta 1, 2, i 3, Heterokontophyta 1 i 2), a drugi kolokvij (2. test) preostalih 6 predavanja (Chlorophyta 1, 2 i 3, Spermatophyta, Ekološki čimbenici, Vegetacija), dok u ispitnim rokovima testovi obuhva ćaju cjelokupno gradivo. Ispitni testovi sastoje se od složenih pitanja u kojem svako potpitanje nosi odre đen dio boda. Za pozitivnu ocjenu potrebito je riješiti više od 50% to čnih odgovora. Prolaz na 1. kolokviju omogu ćuje izlazak na 2. kolokvij, dok neuspješnost na 1. kolokviju usmjeruje studenta na polaganje testa iz cijelog gradiva. Primjer pitanja: Koja je od ovih tvrdnji to čna za alge iz odjeljka Cyanophyta (Cyanobacteria) (1): a) to su samo višestani čni organizmi b) imaju visoko diferencirani talus kod kojeg razlikujemo rizoid, filoid i kauloid c) to su jednostani čni, kolonijalni i višestani čni organizmi d) ponekad stvaraju organizaciju koja je sli čna parenhimu e) osnovna boja je klorofil a f) osnovna boja je fukoksantin Uz navedenu tvrdnju zaokružite je li ona to čna (T) ili nije (N). (2) a) Najzna čajnija pri čuvna tvar kod cijanobakterija je cijanoficejski škrob T N b) Fotosintetski pigmenti su smješteni u tilakoidima T N c) Klorofil a i karotenoidi su topljivi u lipidima T N

d) Neke modrozelene alge za asimilaciju CO 2 kao donatore elektrona koriste H 2S T N

ili H 2 Uz svako pitanje u zagradi je broj bodova koje student može osvojiti to čnim rješenjem. U obzir se uzimaju samo to čni odgovori. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Studenti mogu kontaktirati s nastavnikom u bilo koje vrijeme koje njima odgovara a kako bi došli do odgovora na pitanje koje ih tišti a koje je u vezi s kolegijem „Botanika mora“.

Naziv predmeta FIZI ČKA OCEANOGRAFIJA Kod predmeta SMB210 Satnica predmeta 30/0/30 (P/S/V) ECTS 5 ECTS (uz obrazloženje) 3 (predavanja, samostalno u čenje, konzultacije) i 2 (vježbe, kolokviji) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar II. godina / IV. semestar Preduvjeti za upis Odslušani kolegiji Matematika, Statistika i Op ća fizika iz prve godine Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski, mogu ća predavanja na engleskom drugim jezicima Nositelj predmeta Doc. dr. sc. Gordana Beg Paklar Voditelj vježbi Jadranka Šepi ć, dipl. ing. O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Kroz ovaj kolegij studenti se upoznaju s na činima mjerenja i obrade parametara koji opisuju fizikalno stanje mora, te stje ču osnove za razumijevanje fizikalnih svojstava i gibanja u moru. Usvojeno znanje omogu ćit će studentima da spoznaju relevantnosti takvih znanja za rješavanje nekih važnih problema današnjice (poplave, polucija, klimatske promjene). Predavanja iz podru čja deskriptivne i dinami čke oceanografije provode se korištenjem Power Point prezentacija i obuhva ćaju slijede će teme: (1) predmet istraživanja i metodologija u fizi čkoj oceanografiji; (2) mjerni istrumenti, "in situ" i daljinska istraživanja; (3) salinitet, temperatura, tlak, gusto ća, vodene mase, uz prikaz djeluju ćih čimbenika: razmjena topline i vlage na granici atmosfera/more, miješanje, advekcija/konvekcija; (4) cirkulacija u morima i oceanima: geostrofi čke struje, vjetar i vjetrovne struje (Ekmanova spirala), termohaline struje; (5) vjetrovni valovi, tsunami, seši, inercijalne oscilacije, Rossbyjevi valovi; (6) plima i oseka (sila uzro čnica, opis pojave, elementarna dinamika), olujni uspori (utjecaj tlaka zraka i vjetra na gibanje u priobalnom podru čju), sezonske osilacije. Na vježbama studentima se demonstrira rad instrumenata za mjerenje parametara fizi čke oceanografije (temperature, saliniteta, tlaka, gusto će, opti čkih svojstava, morskih struja, kratkoperiodi čnih i dugoperiodi čnih oscilacija razine mora), a upoznaju se i s uobi čajenim grafi čkim prikazima oceanografskih podataka i elementarnim obradama fizikalnih parametara. Korištenjem ra čunala i jednostavnih programskih paketa studenti obra đuju i analiziraju podatake prikupljene tijekom terenske nastave. U okviru vježbi studenti su obavezni samostalno održati kratku prezentaciju o odabranoj temi iz fizi čke oceanografije. Studenti su obavezni prisustvovati predavanjima i vježbama u odnosima predvi đenim pravilima Centra i u dogovoru s nastavnikom. Popis obavezne literature 1. Buljan, M., Zore-Armanda, M. (1971): Osnovi oceanografije i pomorske meteorologije, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Posebna izdanja, Split, 424 pp. 2. Pickard, G.L, Emery, W.J. (1990): Descriptive Physical Oceanography. Pergamon Press, Oxford, 320 pp. 3. Pond, S., Pickard, G.L. (1983): Introductory Dynamic Oceanography. Pergamon Press, Oxford, 1983, 329 pp. 4. Open University Course Team: Seawater-Its Composition, Properties and Behaviour. Pergamon Press, Oxford, 1991, 165 pp. 5. Open University Course Team: Waves, Tides and Shallow - Water Processes. Pergamon Press, Oxford, 1991. 187 pp. 6. Open University Course Team: Ocean circulation. Pergamon Press, Oxford, 1991. 286 pp. Popis izborne literature 1. R.H. Stewart: Introduction to physical oceanography. (http://oceanworld.tamu.edu ) 2. Mala internet škola oceanografije. (http://skola.gfz.hr ) Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Predmet istraživanja i metodologija. (2 sata) Ishodi u čenja: Poznavanje podru čja istraživanja fizi čke oceanografije i osnovne metodologije znanstvenog rada u fizi čkoj oceanografiji. Opis povezanosti fizi čke oceanografije i drugih znanstvenih disciplina, te upoznavanje s mogu ćnostima prakti čne primjene znanja iz fizi čke oceanografije. Predavanje 2. Mjerenje saliniteta i temperature mora. (2 sata) Ishodi u čenja: Poznavanje kemijskog sastava morske vode i fizikalno-kemijskih karakteristika vode. Definiranje pojma saliniteta i poznavanje kemijskih (titracija sa srebrenim nitratom) i fizikalnih (konduktivnih i induktivnih) metoda odre đivanja saliniteta. Poznavanje metoda uzorkovanja u fizi čkoj oceanografiji. Definiranje temperature mora i poznavanje važnosti temperature mora za fizi čku oceanografiju, ali i za druge grane oceanografije. Poznavanje klasi čnih (površinski termometar, obrtni termometar, batitermograf) i suvremenih (otporni termometri, XBT, termistori, termistorski lanci, CTD sonde, sateliti) metoda mjerenja temperature mora. Predavanje 3. Odre đivanje tlaka, gusto će, karakteristika vodenih masa i opti čkih svojstava. (3 sata) Definiranje tlaka u moru i poznavanje metoda i instrumenata za mjerenje tlaka. Poznavanje definicije gusto će morske vode i njezine važnosti za procese u moru. Definiranje potencijalne gusto će. Poznavanje veli čina koje se u oceanografiji koriste za opisivanje polja gusto će. Poznavanje razli čitih aproksimacija jednadžbi stanja. Definiranje vodenih masa i primjena metode T-S dijagrama za odre đivanje karakteristika i rasprostranjenosti vodenih masa. Definiranje direktnih i indirektnih problema pomo ću T-S dijagrama. Definiranje opti čkih svojstava mora i poznavanje metoda mjerenja i odre đivanja tih svojstava. Razumijevanje procesa važnih za ponašanje svjetlosti u moru. Poznavanje uzroka slabljenja (ekstinkcije) svjetla i pojma eufoti čke zone. Predavanje 4. Mjerenje struja u moru (indirektno, po Lagrangeu, po Euleru). (2 sata) Ishodi u čenja: Definiranje morskih struja. Poznavanje indirektnih metoda mjerenja morskih struja (metoda jezgre, klasi čna metoda dinam čkog ra čuna, elektromagnetska metoda – geomagnetski elektrokinetograf). Poznavanje direktnih metoda mjerenja morskih struja – metoda po Lagrangeu (zanošenje broda, kartice, boce, rodamin-B, površinski i dubinski plovci) i metoda po Euleru (strujomjeri – Ekmanov, autonomni, ADCP). Predavanje 5. Mjerenje kratkoperiodi čnih i dugoperiodi čnih oscilacija morske razine (valomjer, mareograf). (2 sata) Ishodi u čenja: Definiranje kratkoperiodi čnih i dugoperiodi čnih oscilacija razine mora. Opis vjetrovnih valova (kratkoperiodi čne oscilacije) i parametara koji se koriste za opis valnog polja. Poznavanje direktnih i satelitskih metoda mjerenja površinskih vjetrovnih valova. Poznavanje direktnih (mehani čki, radarski i akusti čni mareograf), indirektnih (tla čni mareograf) i satelitskih (satelitski visinomjer) metoda mjerenja dugoperiodi čnih oscilacija razine mora. Predavanje 6. Raspodjela saliniteta i temperature u svjetskim morima i oceanima. (4 sata) Ishodi u čenja: Poznavanje vanjskih i unutrašnjih faktora važnih za razdiobu saliniteta u oceanima i okrajnjim morima. Poznavanje horizontalne i vertikalne razdiobe saliniteta u oceanima. Vremenske promjene saliniteta. Definiranje bazena koncentracije i dilucije. Poznavanje glavnih karakteristika razdiobe saliniteta u okrajnjim morima (primjeri za Sredozemlje i Jadran) i estuarijima. Poznavanje vanjskih i unutrašnjih faktora važnih za razdiobu temperature oceana i okrajnjih mora. Opis izmjene topline na granici mora i atmosfere. Opis procesa važnih za transport topline u moru. Poznavanje horizontalne i vertikalne razdiobe temperature u oceanima. Poznavanje horizontalne i vertikalne razdiobe temperature u okrajnjim morina (primjeri za Sredozemlje i Jadran). Opis vremenskih promjena temperature. Predavanje 7. Raspodjela tlaka, gusto će i vodenih masa u svjetskim morima i oceanima. (2 sata) Ishodi u čenja: Poznavanje vertikalne razdiobe tlaka u moru. Opis prostornih i vremenskih promjena gusto će u oceanima i okrajnjim morima. Poznavanje glavnih vodenih masa u oceanima i okrajnjim morima i razumijevanje mehanizama nastajanja vodenih masa (primjeri – Atlantski ocean, Sredozemlje i Jadran). Predavanje 8. Kinematika strujanja (geostrofija, hidrostatika), op ća cirkulacija svjetskih oceana i mora. (2 sata) Ishodi u čenja: Definiranje primarnih i sekundarnih sila u moru. Poznavanje osnovnih fizikalnih zakona koji odre đuju fizikalna stanja i gibanja u moru i njihove matemati čke formulacije (jednadžbe gibanja, jednadžba kontinuiteta, jednadžba stanja, jednadžbe izmjene topline i soli u moru). Poznavanje jednostavnih analiti čkih modela za opis osnovnih svojstava gibanja u oceanima i morima: geostrofi čki i hidrostati čki model. Opis op će cirkulacija svjetskih oceana i mora (primjeri za Sredozemlje i Jadran). Predavanje 9. Vjetar i vjetrovne struje (Ekmanova spirala), termohaline struje. (2 sata) Ishodi u čenja: Poznavanje osnovnih zna čajki gibanja uzrokovanih vjetrom na temelju jednostavnih analiti čkih modela: struja potiska, struja nagiba i relativnih struja. Razumijevanje procesa upwellinga i downwellinga. Razumijevanje cirkulacije uzrokovane vjetrom u površinskom sloju oceana i u Jadranu. Poznavanje osnovnih zna čajki cirkulacije uzrokovane protocima topline i vlage (termohalina cirkulacija). Razumijevanje dubinske cirkulacije u oceanima i zimske cirkulacije u Jadranu i Crnom moru. Predavanje 10. Valovi u dubokoj i plitkoj vodi (vjetrovni valovi, tsunami). (2 sata) Ishodi u čenja: Opis i podjele valova u moru. Ponavljanje osnovnih parametara koji služe za opis valova. Poznavanje podjele slobodnih oscilacija u moru. Definiranje i opis kratkoperiodi čnih valova u moru (T < 1 dan). Razumijevanje modela valova u dubokoj vodi (primjer – valovi mrtvog mora) i valova u plitkoj vodi (primjer – tsunami valovi). Predavanje 11. Valovi prve i druge klase (seši, inercijalne oscilacije, Rossbyjevi valovi). (2 sata) Ishodi u čenja: Definiranje i opis dugoperiodi čnih valova (T ≥ 1 dan). Poznavanje osnovnih svojstava inercijalnih oscilacija, težinskih (jezerski i zaljevski seš) i Rossbyjevih planetarnih valova. Predavanje 12. Plima i oseka (sila uzro čnica, opis pojave, elementarna dinamika). (2 sata) Ishodi u čenja: Opis osnovnih svojstava morskih mijena i upoznavanje s korištenom terminologijom. Upoznavanje s empirijskom i teorijskom analizom pojave morskih mijena. Opis sile uzro čnice i elementarne dinamike pojave. Predavanje 13. Olujni uspori (utjecaj tlaka zraka i vjetra na kolebanje morske razine) (2 sata) Ishodi u čenja: Shva ćanje djelovanja tlaka zraka i vjetra na more i tumačenje pojave olujnih uspora. Upoznavanje s empirijskom i teorijskom analizom pojave. Predavanje 14. Sezonske oscilacije. (1 sat) Ishodi u čenja: Razumijevanje termohalinih procesa i njihovih utjecaja na sezonske oscilacije.

Vježba 1. Metode odre đivanja slanosti mora. (1 sat) Ishod u čenja: Opis kemijske metode odre đivanja slanosti (titracija sa srebrenim nitratom). Upoznavanje s instrumentima za odre đivanje slanosti: Wheatsonov most, induktivni salinometar, CTD sonda. Demonstriranje rada salinometra. Poznavanje metoda uzorkovanja morske vode: Nansenov i Niskinov crpac. Rješavanje zadataka: Dittmarovo pravilo. Vježba 2. Mjerenje temperature mora. (2 sata) Ishod u čenja: Upoznavanje s instrumentima za mjerenje temperature mora: mjerenja površinske temperature (površinski termometar, sateliti), mjerenja temperature po dubini (obrtni termometar, batitermograf, XBT, CTD sonda, termistori). Demonstriranje razlike diskontinuiranih i kontinuiranih mjerenja. Razumijevanje prednosti i ograni čenja pojedinih metoda. Rješavanje zadataka: korekcija temperature izmjerene obrtnim termometrom. Opis i analiza dostupnih satelitskih mjerenja temperature mora. Korisne web adrese: http://poet.jpl.nasa.gov/ (satelitska mjerenja oceani), http://sst.irb.hr (satelitska mjerenja Jadran). Vježba 3. Odre đivanje tlaka i gusto će mora. (1 sat) Ishod u čenja: Opis metoda za mjerenje tlaka u moru. Poznavanje metoda mjerenja gusto će: direktna mjerenja (areometar), indirektna mjerenja. Upoznavanje s izvedenim varijablama: specifi čna težina, specifi čni volumen, anomalija specifi čnog volumena, ... Rješavanje zadataka: odre đivanje gusto će morske vode pomo ću razli čitih aproksimacija jednadžbe stanja (linearna, nelinearna, UNESCO jednadžba). Vježba 4. Metode odre đivanja opti čkih svojstava. (1 sat) Ishodi u čenja: Opis instrumenata za odre đivanje opti čkih svojstava: Forrelova skala, Sechi plo ča, radiometar, turbidimetar. Vježba 5. Metode mjerenja i obrade morskih struja. (2 sata) Ishodi učenja: Opis indirektnih metoda mjerenja morskih struja: metoda jezgre, klasi čna metoda dinami čkog ra čuna, elektromagnetska metoda. Opis i demostriranje rada instrumenata za direktno mjerenje morskih struja po Lagrangeu (zanošenje broda, kartice, boce, rodamin-B, površinski i dubinski plovci) i Euleru (strujomjeri – Ekmanov, autonomni, ADCP). Rješavanje zadataka: metoda jezgre - odre đivanje kvalitativne raspodjela struja iz T-S dijagrama. Rješavanje zadataka: odre đivanje brzine struje na temelju podataka o poziciji driftera. Vježba 6. Metode mjerenja i obrade mareografskih podataka. (1 sat) Ishodi u čenja: Poznavanje instrumenata za mjerenje dugoperiodi čnih oscilacija razine mora: (mareografi, sateliti). Razumijevanje rada razli čitih tipova mareografa (mehani čki, tla čni, akusti čni, radarski). Rješavanje zadataka: odre đivanje i održavanje konstante mareografa. Rješavanje zadataka: odre đivanje razine mora kod tla čnog mareografa (korekcija zbog atmosferskog tlaka). Rješavanje zadataka: odre đivanje vremena nastupa i visine visokih i niskih voda iz mareograma; odre đivanje perioda i amplitude. Korisne web adrese: http://sealevel.jpl.nasa.gov/science/datasources/ssha/archive/ (satelitski mjerena razina mora). Vježba 7. Mjerenje površinskih valova. (1 sat) Ishodi u čenja: Opis instrumenata za mjerenje karakteristika površinskih valova (valomjeri, sateliti). Rješavanje zadataka: odre đivanje perioda, amplitude, valne visine i valne duljine valova. Crtanje valova zadanih perioda i amplituda. Vježba 8. Korištenje satelitskih mjerenja u fizi čkoj oceanografiji. (2 sata) Ishod u čenja: Poznavanje mogu ćnosti primjene satelitskih mjerenja u fizi čkoj oceanografiji: mjerenje površinske temperature, razine mora i visine valova. Razumijevanje El Nino i La Nina situacija na temelju satelitskih mjerenja temperature i razine mora dostupnih putem weba. Mogu ćnost lociranja upwellinga i prou čavanje drugih zanimljivih situacija. Korisne web adrese: http://sealevel.jpl.nasa.gov/science/datasources/ssha/archive/ http://poet.jpl.nasa.gov/ (satelitska mjerenja - oceani), http://sst.irb.hr (satelitska mjerenja - Jadran). Vježba 9. Posjet oceanografskom muzeju Hrvatskog Hidrografskog Instituta. (2 sata) Ishod posjeta: Upoznavanje s raznim instrumentima za mjerenja fizikalnih svojstava morske vode. Upoznavanje s metodama izrade nauti čkih karata. Vježba 10. Grafi čki prikaz podataka u fizi čkoj oceanografiji (temperatura i salinitet). (3 sata) Ishod u čenja: Prepoznavanje tipi čnih raspodjela saliniteta iz vertikalnih profila, lociranje halokline.Crtanje idealiziranih vertikalnih profila saliniteta. Ra čunalno crtanje vertikalnih profila saliniteta iz podataka (Excel). Prepoznavanje tipi čnih raspodjela temperature iz vertikalnih profila, lociranje termokline. Crtanje idealiziranih vertikalnih profila temperature. Ra čunalno crtanje vertikalnih profila temperature iz podataka (Excel). Mogu ćnost kombiniranja prikaza vertikalnog profila temperature i saliniteta na istom grafu (Excel). Analiziranje horizontalnih raspodjela saliniteta i temperature primjenom subjektivne i objektivne metode. Crtanje horizontalnih razdioba temperature i saliniteta, prepoznavanje podru čja s ve ćim (manjim) zagrijavanjem, isparavanjem, dotokom slatkih voda (Excel, SciLab ili Octave), prepoznavanje sezonskih promjena. Vježba 11. Grafi čki prikaz podataka u fizi čkoj oceanografiji (gusto ća). (1 sat) Ishodi u čenja: Razumijevanje veze izme đu gusto će morske vode i stabilnosti vodenog stupca: prepoznavanje stabilnog, neutralnog i nestabilnog stanja iz podataka i vertikalnih profila gusto će. Prepoznavanje homogenog i stratificiranog mora, lociranje piknokline. Ra čunalno odre đivanje gusto će iz podataka o temperaturi i salinitetu i crtanje vertikalnih profila gusto će (Excel). Vježba 12. Grafi čki prikaz podataka u fizi čkoj oceanografiji (vremenski nizovi). (2 sata) Ishodi u čenja: Crtanje vremenskih nizova temperature i saliniteta s jedne i više postaja (Excel). Prepoznavanje godišnjeg hoda u vremenskim nizovima. Crtanje vremenskih nizova razine mora (Excel) i prepoznavanje razli čitih tipova oscilacija (dugoperiodi čne, kratkoperiodi čne). Crtanje vektorskih vremenskih nizova morskih struja (ru čno crtanje, SciLab, Octave). Vježba 13. Obrada i analiza podataka prikupljenih tijekom krstarenja. (2 sata) Ishod u čenja: Obrada podataka prikupljenih tijekom krstarenja istraživa čkim brodom. Crtanje i analiziranje vertikalnih profila saliniteta, temperature i gusto će, te analiza stabilnosti vodenog stupca. Zaklju čivanje o stanju morske vode tijekom krstarenja. Vježba 14. Analiza zapisa automatskih senzora. (2 sata) Ishodi u čenja: Analiziranje zapisa automatskih senzora s oceanografskih pluta ča i obalne meteorološko-oceanografske postaje. Analiza zapisa automatskih senzora za razinu mora i brzinu struja. Mogu ćnost odre đivanja minimuma i maksimuma iz podataka.Odre đivanje srednjaka i standardne devijacije. Usvajanje jednostavne metode filtriranja: klizni srednjak. Crtanje zapisa automatskih senzora (Excel). Vježba 15. Odre đivanje karakteristika vodenih masa na temelju T-S dijagrama. (2 sata) Ishodi u čenja: Upoznavanje s T-S dijagramom. Rješavanje direktnog problema: crtanje T-S dijagrama (za dvije i za tri vodene mase u moru). Rješavanje indirektnog problema: primjena Stokmanovih pravila za odre đivanje broja izvornih vodenih masa, njihovih dubina miješanja i postotnih udjela iz T-S dijagrama (za dvije i tri vodene mase u moru). Upoznavanje sa složenijim T-S dijagramima (do pet vodenih masa). Crtanje idealiziranih T-S dijagrama za razne situacije u moru (homogeno more, stratificirano more). Ra čunalno crtanje T-S dijagrama iz podataka (Excel). Vježba 16. Klasi čna metoda dinami čkog ra čuna – prora čun geostrofi čkih struja. (2 sata) Ishodi u čenja: Upoznavanje s klasi čnom metodom dinami čkog ra čuna. Razumijevanje vertikalne raspodjele morskih struja nastalih zbog nagiba morske površine (postojanja gradijenta tlaka) u morskoj vodi konstantne gusto će i u morskoj vodi varijabilne gusto će. Razumijevanje vertikalne raspodjele morskih struja nastalih zbog nagiba morske površine (postojanja gradijenta tlaka) i Coriolisove sile u morskoj vodi konstantne gusto će i u morskoj vodi varijabilne gusto će (geostrofi čke struje). Odre đivanje brzine i smjera geostrofi čkih struja iz podataka temperature i saliniteta (Excel). Vježba 17. Samostalno izlaganje o odabranoj temi iz fizi čke oceanografije. (3 sata) Ishodi u čenja: Usvajanje vještina za samostalnu prezentaciju odabrane teme. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Provjera znanja iz kolegija Fizi čka oceanografija obavlja se pismeno putem dva kolokvija tijekom semestra te na usmenom ispitu po završetku kolegija. Studenti koji na jednom od kolokvija nisu dobili prolaznu ocjenu moraju pristupiti naknadnoj provjeri znanja koja se provodi pismenim putem. Nakon položena oba kolokvija studenti pristupaju usmenom ispitu na kojem se provjerava znanje iz zadnje dvije cjeline, i dijela gradiva obuhva ćenog kolokvijima, ukoliko nisu zadovoljni ocjenom na kolokviju. Kona čna ocjena dobije se na temelju ocjena s oba kolokvija, usmenog dijela ispita, te na temelju prezentacije odabrane teme iz fizi čke oceanografije i redovitosti prisustvovanja predavanjima i vježbama. Kolokviji tijekom nastave nose svaki po 30 % ukupne ocjene, uspjeh na završnom ispitu je 25 % ocjene, samostalna prezentacija odabrane oceanografske teme 10 % ocjene, a redovitost prisustvovanja nastavi čini 5 % ukupne ocjene. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Sve informacije o kolegiju (po četak nastave, rezultati kolokvija i ispita, itd.) dostupni su na oglasnoj plo či Instituta za oceanografiju i ribarstvo, kao i na stranicama Odjela za studije mora (pod Obavijesti za studente). Zadaci za vježbanje i Power Point prezentacije nalaze se na web adresi: http://jadran.izor.hr/~sepic/studenti_bem/

Naziv predmeta SEDIMENTI I SEDIMENTACIJA U MORU Kod predmeta SMB211 Satnica predmeta 30/0/30 (P/S/V) ECTS 5 ECTS = 3 (predavanja, samostalno u čenje, konzultacije) i 2 (auditorne i prakti čne (uz obrazloženje) vježbe, terenski rad, kolokviji) Status predmeta obavezan x izborni (ozna čiti X) temeljni x napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar II. godina / IV. semestar Preduvjeti za upis Temeljna znanja iz fizike, kemije i geologije Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Predavanja na hrvatskome (mogu ća prilagodba na engleski jezik) drugim jezicima Nositelj predmeta Doc.dr.sc. Danijela Bogner Voditelj vježbi Doc.dr.sc. Danijela Bogner O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Osnovna zada ća ovog kolegija je upoznavanje studenata s vrstama morskog dna, te porijeklom i sastavom morskih sedimenata. Nadalje, studenti će se tako đer upoznati sa zna čajem fizi čkih, kemijskih i bioloških procesa u moru, kao i nastankom i rasporedom sedimenata. Dodatna će znanja tako đer ste ći o važnosti rije čnih donosa, geološkim procesima koji se odvijaju na uš ćima i obalama, te pojmovima i procesima povezanim s morskom razinom. Nadalje, studenti će se tako đer upoznati s procesima sedimentacije u Jadranu i Mediteranu, i razli čitim čimbenicima koji na njih utje ču. Tijekom prakti čnih vježbi studenti će se upoznati s metodama uzorkovanja sedimenata i metodama odre đivanja veli čine zrna sedimenata. Detaljno će se upoznati s metodom odre đivanja granulometrijskog sastava sedimenta kombiniranjem metoda prosijavanja i areometriranja po Casagrandeu, te prikazivanjem dobivenih rezultata granulometrijskim krivuljama. Iz dobivenih krivulja studenti će potom samostalno odrediti razli čite granulometrijske parametre kao i tipove sedimenata na osnovu veli čine zrna. Nadalje, studenti će tako đer nau čiti razlikovati plitkomorsku (šelfnu) i dubokomorsku sedimentaciju. Cilj ovog kolegija je da studenti steknu osnovna teorijska znanja iz sedimentologije, te upoznaju procese koji utje ču na taloženje čestica u moru. Nastava će se izvoditi u obliku usmenog izlaganja, uporabom metoda demonstracije i razgovora. Dio nastavnih sadržaja će se usvojiti prezentiranjem izvorne stvarnosti. Aktivno sudjelovanje studenata u nastavnom procesu usvajanja znanja o čekuje se kroz rasprave o pojedinim temama tijekom predavanja, te kroz prakti čne vježbe i terenski rad. Aktivno sudjelovanje studenata u izvo đenje nastave, organizirano kroz laboratorijske vježbe i terensku nastavu, trebale bi osposobiti studente za samostalno odre đivanje granulometrijskog sastava sedimenata istaloženih na morskom dnu, morfometrijskih karakteristika zrna, te razlikovanje naslaga sedimenata istaloženih u plitkomorskom i dubokomorskom podru čju. Studenti su obvezni što bolje usvojiti nastavne sadržaje izložene na predavanjima, vježbama i terenskoj nastavi. Nastavnik ocjenjuje: uspješnost na pismenim kolokvijima (tri obvezna kolokvija), rezultate odra đenih vježbi, te pokazano znanje na završnom usmenom ispitu. Popis obavezne literature 1. Jura čić, M.: Geologija mora (http://geol.gfz.hr/Juracic/predavanja/index.html) 2. Selbold E. & Berger W.H.: The Sea Floor. An introduction to Marine geology. Springer Verlag, Berlin, 1996. 3. Tišljar, J.: Sedimentne stijene. Školska knjiga, Zagreb, 1994. Popis izborne literature Open University Course Team, Butterworth-Heinemann, Oxford, 1997: • The Ocean Basins: Their Structure and Evolution • Seawater: Its Composition, Properties and Behaviour • Waves, Tides and Shallow Water Processes • Ocean Chemistry and Deep Sea Sediments Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Uvodno – Stijene i sedimenti (1 sat) Ponoviti usvojenost znanja o vrstama stijena i njihovoj gra đi. Predavanje 2. Postanak sedimenata i sedimentne stijene (1 sat) Upoznati studente s osnovnim definicijama vezanim za znanstvenu disciplinu sedimentologija, te zna čajem procesa sedimentacije u moru. Predavanje 3. Povijest istraživanja morskog dna i morfogeneza (2 sata) Prikazati povijesni pregled istraživanja mora i morskog dna u svjetskim morima, te u Jadranskom moru. Prisjetiti se ranije nau čenih sadržaja povezanih s tektonikom plo ča. Objasniti starost i glavne zna čajke oceanskih bazena. Predavanje 4. Uzorkovanje sedimenta (2 sata) Prikazati kratki povijesni pregled na čina uzorkovanja morskih sedimenata. Upoznati se s metodama uzorkovanja sedimenta (uporaba korera ili jezgrila, grabila, dre đe i uzorkovanje sedimenta ronjenjem) i prikupljanja geoloških podataka o morskom dnu korištenjem indirektnih metoda (geofizi čke metode). Opisati temeljne razlike izme đu uzorkovanja sedimenata na kopnu i morskom dnu. Predavanje 5. Sedimenti morskog dna i sistematika sedimenata (6 sati) Upoznati studente s porijeklom istaloženih morskih sedimenata, njihovim sastavom, te razli čitim tipovima sedimenta. Naglasiti važnost fizi čkih, kemijskih i bioloških procesa u nastanku sedimenata u moru. Litogeni odnosno klasti čni sedimenti. Kemijski odnosno evaporitni sedimenti. Biokemijski odnosno sedimenti gra đeni od ostataka organizama, s naglaskom na karbonatne i silicijske sedimente. Posebno istaknuti povezanost izme đu na čina hranjenja organizama i podloge na kojoj ti organizmi žive (interakcija sediment – organizam), kao i zna čaj nutrijenata, saliniteta, temperature i kisika na raspored sedimenata. Objasniti nastanak sedimenata, definirati uvjete potrebne za njihov nastanak, kao i promjene u taloženju sedimenata tijekom vremena. Predavanje 6. Teksture i strukture sedimenata (3 sata) Definirati unutarnju i vanjsku slojevitost sedimenata, te njihove detaljnije podjele. Naglasiti zna čaj valnih riplova. Objasniti oblike sedimenata nastale kemijskom dijagenezom i biogenim djelovanjem, te pojam strukture, veli čine i morfometrijske zna čajke zrna. Nau čiti postupke odre đivanja veli čine zrna sedimenta, te pojedine sedimentacijske analize. Predavanje 7. Elementi fizi čke oceanografije relevantni za nastanak i raspored sedimenata u moru (valovi, struje, morske mijene) (2 sata) Objasniti utjecaj morske vode na raspored i tip sedimenata na morskom dnu. Definirati razlike izme đu plitkomorskih i dubokomorskih podru čja. Nau čiti razlikovati eroziju i taloženje upotrebom Hjulstromovog dijagrama. Nadalje, objasniti utjecaj struja na taloženje sedimenta, s naglaskom na konturne i mutne struje. Prikazati utjecaj valova na sediment, s naglaskom na valnu bazu, i morskih mijena na taloženje sedimenta. Predavanje 8. Obale, morska razina i njihove promjene (2 sata) Definirati osnovne pojmove povezane s ovom nastavnom jedinicom. Objasniti zna čaj obale i morske razine, te navesti uzroke promjene morske razine. Upoznati osnovne karakteristike obala, te tipove obala i rije čnih uš ća. Nabrojiti razli čite indikatore obalnog podru čja. Predavanje 9. Paleoklimatologija, klima i sedimenti (3 sata) Definirati osnovne pojmove povezane s ovom nastavnom jedinicom. Objasniti utjecaj klime na oceane. Opisati promjene klime kao i razine mora tijekom posljednjeg glacijala i holocena. Istaknuti na čine odre đivanja starosti upotrebom ugljikove (C 14 ) i kisikove metode, te naglasiti njihovu važnost za paleoklimatske rekonstrukcije. Ukazati na ostale važne indikatore klime. Objasniti estuarijski i antiestuarijski sustav cirkulacije voda i njihov utjecaj i posljedice na sediment morskog dna. Predavanje 10. Okoliši taloženja klasti čnih i karbonatnih sedimenata (2 sata) Definirati i objasniti okoliše taloženja klasti čnih i karbonatnih sedimenata, s posebnim osvrtom na morska podru čja. Opisati osnovna obilježja aridne i evaporitne klasti čne obale, te klasti čnih plitkomorskih (šelf) i dubokomorskih okoliša. Objasniti uvijete okoliša u kojima nastaju karbonatne platforme i grebenski kompleksi. Predavanje 11. Dubokomorska sedimentacija (2 sata) Definirati podru čja u kojima se odvija dubokomorska sedimentacija. Opisati tipove sedimenata (prvenstveno eupelagi čke i hemipelagi čke naslage) kao i podru čja u kojima se talože. Naglasiti zna čaj kalcitne kompenzacijske dubine na raspored sedimenata. Objasniti mehanizme, brzinu i starost sedimentacije. Detaljnije upoznati studente s mineralnim sastavom glina koji ukazuje na porijeklo istaloženog sedimenta. Istaknuti zna čaj Mn-konkrecija i čertova, te utjecaj tzv. „mutnih struja“ na taloženje u dubokomorskim podru čjima. Predavanje 12. Sredozemlje – postanak i osobitosti podru čja (1 sat) Prikazati povijesni pregled nastanka Mediteranskog bazena, s naglaskom na tzv. „krizu saliniteta“. Opisati promjene u istaloženom sedimentu tijekom vremena. Predavanje 13. Jadran – postanak i osobitosti područja (2 sata) Objasniti nastanak Jadranskog bazena, te prikazati vremenski slijed taloženja naslaga u moru. Upoznati studente s podjelom navedenog bazena obzirom na morfologiju. Prikazati karte raspodjele sedimenata jadranskog dna. Razlikovati sedimente istaložene duž isto čne i zapadne obale, te u dubljim dijelovima Jadranskog mora. Objasniti postojanje mineralnih provincija. Nabrojiti razli čite vrste sedimenata i njihove osobitosti, te objasniti promjene u sedimentaciji na odabranim podru čjima duž naše obale. Predavanje 14. More kao izvor sirovina (1 sat) Navesti sirovine koje su se dobivale iz mora tijekom prošlost, ali i one koje se iskorištavaju danas i planiraju se eksploatirati u budu ćnosti. Zna čaj prava mora za iskorištavanje sirovina.

Laboratorijske vježbe i terenska nastava: Vježba 1. Geofizi čke metode uzorkovanja sedimenta (1 sat) Prakti čno provjeriti razumijevanje razlika analognih zapisa dobivenih uporabom geofizi čkih metoda. Dakle, studenti bi trebali znati prepoznati razlike izme đu SSS i SBP zapisa. Vježba 2. Granulometrijski sastav sedimenta (15 sati) Objasniti razlike izme đu razli čitih metoda sušenja uzoraka sedimenta i prikazati postupak liofilizacije. Upoznati studente s metodama odre đivanja veli čine zrna sedimenta. U laboratoriju demonstrirati primjenu granulometrijske analiza prema Casagrandeu za odre đivanje veli čine zrna. Nakon obrade dobivenih rezultata studenti će mo ći samostalno nacrtati i objasniti granulometrijske krivulje. Tako đer će znati odrediti udjele čestica veli čine šljunka, pijeska, silta (prah) i gline, te granulometrijske parametre. Vježba 3. Morfometrijske karakteristike zrna (2 sata) Prakti čno provjeriti usvojenost znanja o morfometrijskim karakteristikama zrna (oblik, spljoštenost, zaobljenost, sferi čnost). Vježba 4. Udio organske tvari i karbonata u sedimentu (1 sat) Upoznati neke od na čina odre đivanja organske tvari i karbonata. Prakti čno odre đivanje udjela organske tvari i karbonata u sedimentu. Vježba 5. Litogeni, kemogeni i biogeni sedimenti (5 sati) Korištenjem petrografskog materijala iz Institutske zbirke (IOR), te terenskim radom u okolici Instituta, prakti čno će se provjeriti ste čeno znanje o vrstama sedimentnih stijena, te raspravljati o uvjetima okoliša u kojima su te stijene nastale. Terenska nastava: Vježba 1. Uzorkovanje sedimenta (1 sat) Demonstrirati uzorkovanje sedimenta jezgrilom i grabilom, te pripremu i pohranjivanje sedimenta do daljnje obrade. Vježba se izvodi tijekom krstaranja s istraživa čkim brodom „BIOS DVA“. Vježba 2. Plitkovodne i dubokovodne sedimentne stijene (5 sati) Detaljnije upoznavanje sa sedimentnim stijenama istaloženim u plitkomorskim i dubokomorskim okolišima tijekom geološke prošlosti, a koje danas nalazimo na Marjanu. Prakti čna primjena ste čenih znanja vezano za razlikovanje okolišnih uvijeta taloženja. U priobalnom podru čju studenti će tako đer vidjeti valne brazde, a od stijena trebaju znati razlikovati vapnenac, fliš i rožnjak. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Usvojenost nastavnih sadržaja iz ovog kolegija će se provjeravati i ocjenjivati tijekom semestra s tri pismena kolokvija, te na kraju predavanja po uspješnosti na vježbama i znanju pokazanom na usmenom ispitu. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Svi nastavni sadržaji obra đeni tijekom predavanja, vježbi i terenske nastave, biti će pripremljeni kao poseban radni materijal i podijeljeni studentima tijekom predavanja. Sve obavijesti vezano za kolegij „Sedimenti i sedimentacija u moru“ studenti će mo ći prona ći na oglasnoj plo či na „Institutu za oceanografiju i ribarstvo“, te na portalu za studentske obavijesti Sveu čilišnog odjela za studije mora. Ukoliko studenti trebaju bilo kakve dodatne informacije mogu kontaktirati predmetnog nastavnika putem elektroni čke pošte, telefonom ili osobno tijekom konzultacija.

Naziv predmeta EKOLOGIJA PONAŠANJA ŽIVOTINJA Kod predmeta SMB212 Satnica predmeta 15/15/0 (P/S/V) ECTS 3 ECTS (uz obrazloženje) 30 sati nastave = 1 ECTS; Samostalno u čenje, seminarski rad = 2 ECTS Status predmeta obavezan izborni X (ozna čiti X) temeljni napredni specijalisti čki X Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar II. godina / IV. semestar Preduvjeti za upis Poznavanje temeljnih pojmova iz biologije i ekologije Jezik poduke i Hrvatski mogu ćnost pra ćenja na Mogu ća prilagodba na engleski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Mladen Šoli ć, redoviti profesor Voditelj seminara Prof.dr.sc. Mladen Šoli ć, redoviti profesor O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Prilagodbe organizama na uvjete u okolišu ogledaju se kroz njihove morfološke i fiziološke zna čajke kao i kroz njihovo ponašanje. Ekologija ponašanja prou čava odnose izme đu ponašanja životinja, ekologije i evolucije i pokušava dati odgovore na dva klju čna pitanja: Kako se životinje ponašaju u danim ekološkim prilikama?, i Zašto se takvo ponašanje razvilo? Cilj nastavnog predmeta je upoznavanje studenata s temeljnim obrascima ponašanja životinja, kao i najvažnijim teorijama koje objašnjavaju vezu izme đu ponašanja i uvjeta u okolišu. Problematika predmeta iznosi se kroz sljede će cjeline: Prirodni odabir, ekologija i ponašanje. Ekonomske odluke: cost-benefit analiza, teorem marginalne vrijednosti. Predator i plijen: “evolucijska trka u naoružanju”. Takmi čenje za resurse: “idealna slobodna raspodjela”, “despotska raspodjela”, “rat iscrpljivanjem”. Život u grupi: efekt razrje đenja, informacijski centri. Sukobljavanje i procjena: “teorija igre”. Konflikti izme đu spolova i spolna selekcija. Roditeljska briga i tipovi parenja. Alternativne strategije u podizanju potomstva. Sebi čnost i altruizam: kin selekcija, reciprocitet, “zatvoreni čka dilema”, mutualizam, manipulacija. Kooperacija i pomaganje. Altruizam kod socijalnih kukaca. Evolucija i ekologija signala. Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava ili kao nastava u blokovima. Kombinirani oblici provo đenja: frontalna predavanja; seminarski rad; gledanje video priloga diskusija i zaklju čivanje; pokazne i auditorne vježbe. Poha đanje nastave je obvezno (tolerira se odre đeni broj opravdanih izostanaka). Studenti su obvezni sudjelovati u seminarskom dijelu nastave. Popis obavezne literature 1. Šoli ć, M: Ekologija ponašanja životinja, CD s nastavnim materijalima koji uklju čuje PP prezentacije i skripta Popis izborne literature 1. John R. Krebs and Nicholas B. Davies (eds.). 1993. Behavioural Ecology: An Evolutionary Approach . Blackwell, London. 2. John Alcock. Animal Behavior: An Evolutionary Approach . 1997. Sinauer Associates. 3. John R. Krebs and Nicholas B. Davies. 1993. An Introduction to Behavioural Ecology . Blackwell, London. 4. Richard Dawkins. 1997. Sebi čni gen . Izvori. Zagreb 5. Richard Dawkins. 1982, 1999. The extended phenotype. Oxford University Press. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Prirodna selekcija, ekologija i ponašanje Definicija ekologije ponašanja, funkcionalni i uzročni odgovori, prirodni odabir i ponašanje, geni i ponašanje, sebi čne jedinke ili korist za grupu, Predavanje 2. Ekonomske odluke Teorija ooptimalnog hranjenja, teorem marginalne vrijednosti, optimalna veli čina plijena, uzorkovanje i informacije, rizik od izgladnjivanja, kompromis izme đu prehrane i opasnosti, hranidbene prisile Predavanje 3. Evolucijska trka u naoružanju Odnos predatora i plijena, kripti čnost, upozoravaju ća obojenost, kompromis izme đu upadljivosti i kripti čnosti, paraziti gnijezda Predavanje 4. Natjecanje za resurse Kompeticija kroz iskorištavanje resursa („Idealna slobodna raspodjela“), kompeticija kroz obranu resursa („Despotska raspodjela“), ekonomija obrane resursa, teorija optimalne veli čine teritorija, podjela obrane resursa Predavanje 5. Život u grupi Izbjegavanje predatora, lakše dolaženje do hrane, pove ćani oprez, „efekt razrje đenja“, grupna obrana, grupno hvatanje plijena, grupe kao informacijski centri, hranjenje obnovljivom hranom, optimalna veli čina grupe, Predavanje 6. Teorija igre Sukobljavanje i procjena, „igra čekanja“ ili „rat iscrpljivanjem“, teorija igre – primjer jastrebova i golubova Predavanje 7. Evolucijski stabilna strategija Definicija evolucijski stabilne strategije (primjeri), čiste i mješane strategije, o čemu ovisi evolucijski stabilna strategija, primjeri sukoba kod životinja, postepena procjena, asimetri čni rat iscrpljivanjem Predavanje 8. Spolni konflikti i spolna selekcija Mužjaci i ženke – razlike u reproduktivnom naporu, tipovi parenja, o tipu parenja ovisi reproduktivni i roditeljski napor, zašto je u prirodi omjer spolova 1:1?, manipulacije s omjerom spolova, konflikt izme đu roditelja i potomaka, spolna selekcija, strastveni mužjavi i izbirljive ženke, geneti čke i negeneti čke koristi, „udvara čko hranjenje“, spolni suicid, teorije koje objašnjavaju ukrašavanje (pretežno kod mužjaka) Predavanje 9. Roditeljska briga i tipovi parenja Tip parenja ovisan je o tipu staništa i na činu prehrane, postizanje maksimalnog reproduktivnog uspjeha kod mužjaka i ženki, usporedba izme đu sisavaca, ptica i riba, Model roditeljskog ulaganja, lekovi i horovi, monogamija i „ekstra“ parenje, poliginija, spolni konflikt i poliginija, rasprostranjenje organizama (usporedbe izme đu sisavaca i ptica) Predavanje 10. Alternativne strategije u podizanju potomstva Hipoteze za razvitak alternativnih strategija unutar vrsta, promjenjiv okoliš, u činiti najbolje u lošoj situaciji, alternativne strategije u evolucijskoj ravnoteži, problemi u procjeni cijene i koristi alternativnih strategija, promjena spola kao alternativna strategija, fenomen patuljastih mužjaka Predavanje 11. Sebi čnost i altruizam Definicija altruizma, srodni čka (kin) selekcija, pojam koeficijenta srodnosti, srodnici-potomci i srodnici-nepotomci, direktni i indirektni fitnes, „Hamiltonovo pravilo“, Primjeri (upozoravaju će glasanje, pomaganje kod srodnika, ovisnost srodnosti i altruisti čkog ponašanja), Predavanje 12. Reciprocitet („Zatvorenikova dilema“) Model „Zatvorenikove dileme“, primjer igre (suradnja ili izdaja), mogu ćnost za razvitak altruizma, strategija „milo za drago“, primjeri reciprociteta u prirodi Predavanje 13. Kooperacija i pomaganje Pomaganje kod srodnika, geneti čke predispozicije za pomaganje, ekološke prisile za pomaganje, primjeri pomaganja u prirodi, pomaganje kod ne-srodnika, konflikti unutar grupa, podjela posla i specijalizirani pomaga či Predavanje 14. Altruizam kod socijalnih kukaca Definicija socijalnih kukaca, kako se razvila eusocijalnost, sterilne kaste, haplodiploidija i altruizam, teorije o prepoznavanju srodnika Predavanje 15. Evolucija i ekologija signala Odnos aktora i reaktora, tipovi komuniciranja, ovisnost tipova komunikacije o ekološkim prilikama, obilježavanje teritorija, primjeri komunikacije u prirodi (mravi, p čele, ptice, primati), kako su se signali razvili, ritualiziranje signala, manipulacija signalima („blefiranje“), vaijabilnost signala i informacija

SEMINARI Tijekom semestra svaki od studenata je dužan izraditi seminarski rad na zadanu temu i prezentirati ga ostalim studentima. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Nema klasi čnog ispita. Ocjenjuje se kvaliteta seminarskog rada i njegova prezentacija. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Informacije o nastavnim materijalima, dodatnoj literaturi, studentskim obvezama, na činu ocjenjivanja i terminima konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja.

Naziv predmeta PRIMIJENJENA HISTOLOGIJA MORSKIH ORGANIZAMA Kod predmeta SMR210 Satnica predmeta 15/0/15 (P/S/V) ECTS 3 (predavanja, terenski rad, konzultacije, samostalno u čenje) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan izborni X (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar II. godina / IV. semestar Preduvjeti za upis Poznavanje biologije stanice. Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na hrvatski, engleski drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Ivona Mladineo, izvanredni profesor Voditelj vježbi Željka Trumbi ć, dipl. ing., asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Primijenjena histologija ima zadatak otkrivanje mehanizama utjecaja razli čitih okolišnih čimbenika na stanice organizama i njihove posljedice po preživljavanje jedinke u njenom ekosustavu. Kolegij ima za cilj pripremiti studenta za prepoznavanje fiziološkog izgleda tkiva i odstupanja od istih. Predavanja imaju za cilj odgovoriti na pitanja: Što prou čava histologija? Što su stanica, tkivo i organi i kako se povezuju u cjelinu nazvanu organizmom? Osnovne vrste tkiva. Kratka ontogeneza organskih sustava. Specifi čnosti pojedinih organskih sustava. Razlike u tkivima me đu razli čitim morskim organizmima (modeli riba, školjkaša, glavonožaca). Djelovanje okolišnih čimbenika (kemijski, biološki, mehani čki) na promjene u tkivima. Ontogeneza bolesti. Bojani preparati, imunohistokemija, imunofluorescencija. Vježbe: Razudba i uzimanje tkiva za histologiju. Priprema fiksativa. Dehidracija, parafinske kupke i bojanje. Uklop uzoraka u parafinske blokove i rezanje na mikrotomu. Bojanje preparata. Diferencijalna bojanja. Prepoznavanje tkiva. Popis obavezne literature 1. Veterinarska histologija. Kozari ć, 2002. 2. Theory and practice of histotechnology. Sheehan & Hrapchak, 1980. 3. Histologija doma ćih životinja. Hrastnik,1990. Popis izborne literature 1. An atlas of histology and cytology of marine bivalve molluscs. IFREMER, 2003. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1 i 2. Uvod u histologiju: povijesni pregled istraživanja strukture tkiva. Citologija (mikro i ultrastruktura stani čnih elemenata): stani čna membrana; jezgra i jezgrica; citoplazma; endoplazmatski retikulum; ribosomi; golgijev aparat; lizosomi; mitohondriji; mikrotubuli; mikrofilamenti; centrioli; trepetljike; inkluzije. Ishod u čenja: produbljeno znanje strukture stanice i raspoznavanje pojedinih elemenata. Predavanje 3 i 4. Epitelno tkivo: izgled stanice i vrste epitelnog tkiva. Podrijetlo i funkcije. Pokrovni epitel: jednoslojni (plo časti, kubi čni, prizmati čni, pseudovišeslojni prizmati čni), mnogoslojni (orožnjali, neorožnjali) i prijelazni epitel. Žljezdani epitel (izgled, vrste i funkcije žlijezda). Ishod učenja: razlikovanje vrsta pokrovnog epitela. Predavanje 5 i 6. Vezivno tkivo (I): elementi veziva, funkcije, razvoj. Vlaknati elementi veziva (sastav, izgled, funkcija): kolagena vlakna, elasti čna vlakna, retikulinska vlakna. Amorfna me đustani čna tvar: sastav, izgled, funkcija. Ishod u čenja: razumijevanje sastava vezivnog tkiva. Predavanje 7 i 8. Vezivno tkivo (II): mezenhimalne stanice, retikularne stanice, fibroblasti/ citi, makrofagi, mastociti, plazma stanice, pigmentne stanice. Vrste vezivnog tkiva (sastav, izgled, funkcija): rahlo, gusto, elasti čno, retikularno. Ishod u čenja: razumijevanje stani čnih elemenata vezivnog tkiva. Predavanje 9 i 10. Vezivno tkivo (III): hrskavice (hijalina, elasti čna, fibrozna, stani čna). Koštano tkivo: osteoblasti/ citi/ klasti, koštani matriks. Ishod u čenja: razumijevanje i razlikovanje koštanog i hrskavi čnog veziva. Predavanje 11 i 12. Miši ćno tkivo: miociti (izgled, funkcija, vrste), miofilamenti. Pokretanje miocita. Ishod u čenja: razumijevanje i razlikovanje tipova miši ćnog tkiva. Predavanje 13 i 14. Živ čano tkivo: neuroni, aksoni i neuroglija (izgled, sastav, funkcija). Neurotransmiteri. Krv: stani čni krvni elementi (izgled, sastav, funkcija). Ishod u čenja: razumijevanje i razlikovanje živ čanog tkiva i krvnih elemenata. Predavanje 15. Spolne žlijezde: spolne stanice mužjaka i ženki, gra đa spolnih žlijezda (vrste tkiva), stadiji sazrijevanja spolnih žlijezda riba i školjkaša. Ishod u čenja: prepoznavanje spolnih žlijezda mužjaka i ženki, i stadija razvoja istih.

Vježba 1, 2 i 3. Uzorkovanje tkiva za histološku pretragu. Ishodi u čenja: Razumjeti postupke pripreme histoloških preparata: uzimanje uzoraka, fiksaciju prikladnim fiksativima, dehidraciju, bistrenje, prožimanje i uklop u parafinski vosak. Objasniti postupak bojanja preparata i izbor razli čitih kemikalija koje se koriste u tu svrhu. Obi ći histološki laboratorij i upoznati se s instrumentima koji se koriste u pripremi histoloških preparata. Promatrati postupak rezanja parafinskih blokova na mikrotomu i postavljanje rezova na mikroskopska stakalca u histološkom laboratoriju. Promatrati postupak bojanja i pripreme trajnih histoloških preparata. Vježba 4, 5 i 6. Mikroskopiranje i crtanje epitelnog tkiva (I) u razli čitim organima: pokrovni epitel. Ishodi u čenja: Znati prepoznati razli čite vrste pokrovnog epitela i identificirati specifi čne stani čne elemente. Mikroskopirati, nacrtati i ozna čiti pojedine elemente histološkog preparata: jednoslojni plo časti epitel (endotel krvnih žila, serozne ovojnice trbušnih organa); jednoslojni kubi čni epitel (sabirni kanali ći bubrega); jednoslojni prizmati čni epitel (probavni sustav); mnogoslojni neorožnjali epitel (koža riba). Vježba 7. Mikroskopiranje i crtanje epitelnog tkiva (II): žljezdani epitel. Ishodi u čenja: Znati prepoznati razli čite vrste žljezdanog epitela i identificirati specifi čne stani čne elemente. Mikroskopirati, nacrtati i ozna čiti pojedine elemente histološkog preparata: jednostani čne žlijezde (vr časte žlijezde probavila riba); višestani čne žlijezde (hepatopankreas riba). Vježba 8 i 9. Mikroskopiranje i crtanje vezivnog tkiva u razli čitim organima. Ishodi u čenja: Znati prepoznati razli čite vrste vezivnog tkiva i identificirati specifi čne stani čne elemente. Mikroskopirati, nacrtati i ozna čiti pojedine elemente histološkog preparata: rahlo vezivo (lamina propria probavila); gusto neformirano vezivo (dermis kože); retikularno vezivo (slezena), masno tkivo (adipociti u jetri); hrskavi čno tkivo (škržni lukovi). Vježba 10 i 11. Mikroskopiranje i crtanje miši ćnog tkiva u razli čitim organima. Ishodi u čenja: Znati prepoznati razli čite vrste miši ćnog tkiva i identificirati specifi čne stani čne elemente. Mikroskopirati, nacrtati i ozna čiti pojedine elemente histološkog preparata: skeletni popre čno-prugasti miši ć riba; glatki mišić (probavilo, krvne žile), sr čani miši ć. Vježba 12 i 13. Mikroskopiranje i crtanje živ čanog tkiva u razli čitim organima. Ishodi u čenja: Znati prepoznati i objasniti strukturu živ čanog tkiva i identificirati specifi čne stani čne elemente. Mikroskopirati, nacrtati i ozna čiti pojedine elemente histološkog preparata: središnji živ čani sustav riba (mozak, mali mozak, le đna moždina); periferni živ čani sustav riba (mrežnica ribljeg oka). Vježba 14. Mikroskopiranje krvi riba i školjkaša – poseban oblik vezivnog tkiva. Ishodi u čenja: Znati objasniti sastav krvi i identificirati specifi čne stani čne elemente. Mikroskopirati, nacrtati i ozna čiti pojedine elemente histološkog preparata: krvni razmaz. Vježba 15. Mikroskopiranje spolnih žlijezda. Ishodi u čenja: Znati prepoznati i objasniti strukturu muških i ženskih gonada, njihove stadija razvoja i identificirati specifi čne stani čne elemente. Mikroskopirati, nacrtati i ozna čiti pojedine elemente histološkog preparata: testis i ovarij riba, spolne žlijezde hermafrodita (školjkaša). Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Ispit se sastoji iz usmene prezentacije odabrane teme s izra đenom histološkom mapom. Preduvjet pristupu ispita je položen kolokvij prepoznavanja histoloških preparata tkiva. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) [email protected] , [email protected]

Naziv predmeta KRALJEŽNJACI MORA Kod predmeta SMB301 Satnica predmeta 60/0/30 (P/S/V) ECTS 8 (6 ECTS – predavanja i samostalno u čenje, 2 ECTS –laboratorijske vježbe i kolokvij) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan x izborni (ozna čiti X) temeljni napredni x specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / V. i VI. semestar Preduvjeti za upis Op ća zoologija, Ekologija, Fizi čka oceanografija Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski, engleski drugim jezicima Prof. dr. sc. Svjetlana Krstulovi ć Šifner, izvanredni profesor Nositelj predmeta - dio predavanja izvode: izv. prof. dr. sc. Mate Šanti ć, doc. dr. sc. Josipa Ferri, dr. sc. Igor Isajlovi ć Voditelj vježbi Dr. sc. Igor Isajlovi ć O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Zadaci nastave su upoznavanje studenata s biologijom (morfologija, anatomija, ekologija, etologija, rasprostranjenost, povijesni razvitak, sistematika i dr.), privrednim zna čajem i zaštitom morskih kralježnjaka, s posebnim naglaskom na ribe kao najve ćem dijelu kralješnjaka uop će (oko 25.000 vrsta, odnosno oko 51% broja svih kralježnjaka), poglavito u moru, i faunu morskih kralježnjaka mediteransko-atlanske zoogeografske regije. Nastava se izvodi u V. i VI. semestru (III. godina studija), sa sedmi čnim brojem sati 2 + 2, semestralno 30 + 30. Nadopuna nastavi je prakti čni rad (vježbe) tijekom kojih se nadopunjava, dodatno utvr đuje i objašnjava gradivo iz pojedinih aspekata biologije (morfologija i anatomija, odnosno promorfologija) na odabranim predstavnicima pojedinih grupa morskih kralježnjaka. Poha đanje nastave je obavezno. Student stje će pravo potpisa u koliko je bio prisutan na barem 75% nastave. Vježbe su obavezne, student može izostati sa jednih vježbi uz opravdanje. Popis obavezne literature 1. Carwardine M., 1995. Whales, Dolphins and Porpoises. A. Dorling Kindersley Book, London; 2. Đuli ć, B. 1973. Zoologija kralješnjaka, I. Sveu čilište u Zagrebu, Zagreb; 3. Enticott, J., Tipling, D., 1997. Photographic handbook of the seabirds of the world. New Holland (Publ.) Ltd, London etc; 4. Jardas, I. 1996. Jadranska ihtiofauna. Školska knjiga d.d., Zagreb; 5. Jefferson, T.A., Leatherwood, S., Weber, M.A., 1993. Marine Mammals of the World. UNEP, FAO UN, Rome; 6. Onofri, I. 1997. Specijalna zoologija II. Fak. Prirodosl.-matem. Znan. i odgoj. podr. Sveu č. Split. Split; 7. Šmalhausen, I.M. 1965. Historijski razvitak ki čmenjaka. Zavod za izd. udžb., Beograd. 8. PowerPoint presentacija predavanja kolegija „Kralježnjaci mora“ Popis izborne literature 1. Leatherwood, S., Reeves, R.R, 1983. The Sierra Club Handbook of Whales and Dolphins. Sierra Club Books, San Francisco; 2. Stankovi ć, S., 1950. Uporedna anatomija ki čmenjaka. Nau čna knjiga, Beograd; 3. Young J.Z., 1981. The Life of Vertebrates. Clarendon Press, Oxford. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1: Svitkovci (Chordata) Ishodi u čenja: Upoznavanje s ekosustavom mora: podjela na pelagijsko i bentosko podru čje i njihovo dubinsko raš članjenje prema Hedgpethu i Peresu. Pojasniti taksonomski položaj svitkovaca u prirodnom sustavu. Pojasniti pojmove i svojstva prvousta (Protostomia) i drugousta (Deuterostomia). Koljeno svitkovaca: osnovne zajedni čke osobine. Upoznavanje s taksonomijom živu ćih skupina svitkovaca – bezlubanjci (Acrania: plaštenjaci/Tunicata/, svitkoglavci /Cephalochordata/), lubanjci (Craniata ili Vertebrata). Podrijetlo svitkovaca. Predavanje 2: Polusvitkovci (Hemichordata) i svitkovci (Chordata) – taksonomija i biologija skupina Ishodi u čenja: Upoznavanje s koljenom polusvitkovaca (Hemichordata): opis žiroglavca (razred Enteropneusta), gra đa tijela žiroglavca, krvotok žiroglavca, živ čani sustav žiroglavca, razmnožavanja i razvoj žiroglavca. Srodstveni odnos Hemichordata i Chordata. Potkoljeno Plaštenjaci (Tunicata, Urochordata): opća svojstva, razred mješ čićnice (Ascidiacea): oblik tijela, stijenka tijela, predvorna (atrijska šipljina) celom, ždrijelo i probavilo, krvožilni sustav, živ čani sustav i osjetila, moktra čno-spolni sustav i razmnožavanje, embrionalni razvoj, gra đa i metamorfoza li činke. Predavanje 3: Razred Dvootvorke (Thaliacea) i razred Repnjaci (Appendicullaria, Larvacea) Ishodi u čenja: Dvootvorke: taksonomija, gra đa tijela, stijenka tijela, crijevo, krvožilni sustav, živ čani sustav, razmnožavanje: razmnožavanje salpi (Salpida) i ba čvica (Doliolida). Repnjaci: opis tijela, crijevo, krvožilni sustav, živ čani sustav i osjetila, spolni sustav, svitak, ku ćivca. Navesti svojstva po kojima su plaštenjaci slični ili razli čiti od ostalih današnjih svitkovaca. Predavanje 4: Razred Svitkoglavci (Cephalochordata) Ishod u čenja: Objasniti tjelesnu organizaciju koplja če ( Branchiostoma lanceolatum ): vanjski izgled koplja če, koža, muskulatura, skelet, živ čani sustav i osjetni organi, probavni sustav, celom, krvožilni sustav, ekskretorni sustav, spolni sustav. Prikazati osnove embrionalnog razvoja koplja če kao model embrionalnog razvoja svih svitkovaca. Razumjeti odnose izme đu nižih svitkovaca i kralježnjaka. Predavanje 5: Osnovna obilježja tjelesne organizacije kralježnjaka (Vertebrata) Ishodi u čenja: Upoznavanje s op ćim morfološkim obilježjima kralježnjaka: regija glave, regija trupa, regija repa, neparni i parni ekstremiteti, koža, muskulatura, skelet. Predavanje 6: Osnovna obilježja tjelesne organizacije kralježnjaka (Vertebrata) – nastavak 1. Ishodi u čenja: Upoznavanje s živ čanim sustavom i osjetnim organima, probavni sustav, krvožilni sustav, celom, ekskretorni sustav, spolni sustav. Potkoljeno Kralježnjaci (Vertebrata, tako đer Craniata): taksonomija i pregled povijesnog razvoja. Predavanje 7: Nadrazred Ribe (Pisces) Ishodi u čenja: Upoznavanje s pojmom, sadržajem i razvojem ihtiologije. Navesti osnovna zajedni čka svojstva glavnih skupina riba: bes čeljuste (Agnatha, Cyclostomata), hrskavi čne ribe (Chondrishthiae): pre čnouste (Elasmobtanchii) i cjeloglavke (Holocephala), koštunjave ribe (Osteichthyes): resoperke (Sarcopterygii) i zrakoperke (Actinopterygii). Prikazati biološku nraznolikost riba. Prikazati biološku raznolikost jadranske ihtiofaune. Predavanje 8: Morfologija, gra đa i funkcija organskih sustava riba Ishodi u čenja: Upoznati vanjski oblik tijela (12 tipova); tjelesne regije: glava trup, rep; tjelesni otvori; peraje (podjela, gra đa, modifikacije i obilježavanje). Objasniti morfometrijske i meristi čke karakteristike, formula peraja. Prikazati gra đu i funkciju organskih sustava riba: koža (gra đa, uloga, produkti kože): oblici gra đa i formiranje ljusaka, ljuske i starost riba, žlijezde u koži riba, obojenost, bioluminiscencija. Skelet riba: skelet hrskavi čnih riba – kralješnica, lubanja. Predavanje 9: Gra đa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 1. Ishodi u čenja: Prikazati gra đu skeleta peraja hrskavi čnih riba. Upoznati gra đu skeleta koštunjavih riba: kralješnica, lubanja, peraje. Prikazati miši ćni sustav riba: vrste i gra đa miši ća. Predavanje 10: Gra đa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 2. Ishodi u čenja: Prikazati probavni sustav riba: anatomska podjela probavnog sustava, probavne žlijezde, razlika u gra đi probavnog sustava izme đu hrskavi čnih i koštunjavih riba. Pliva ći mjehur: podrijetlo i odnos prema probavilu, prisutnost, veli čina, uloga. Predavanje 11: Gra đa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 3. Ishodi u čenja: Prikazati dišni sustav riba: gra đa škrga hrskavi čnih i koštunjavih riba. Upoznavanje s krvožilnim sustavom riba: gra đa srca, krvne žile, krv i krvne stanice: tipovi krvnih stanica i njihova uloga, volumen krvi, biološko –ekološke osobine krvi, krvotvorni (hematopoetski) organi. Predavanje 12: Gra đa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 4. Ishodi u čenja: Upoznati limfni sustav i imunologiju riba. Prikazati živ čani sustav riba: podjela živ čanog sustava, gra đa (živ čana stanica), embrionalni razvoj centralnog živ čanog sustava, mozak (dijelovi i funkcija pojedinih dijelova), moždinski živci, le đna moždina i le đnomoždinski živci, autonomni živ čani sustav. Predavanje 13: Gra đa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 5. Ishodi u čenja: Prikazati osjetne organe riba: receptori i njihova podjela. Objasniti primanje i prenošenje podražaja. Upoznati osjetilo vida (oko) riba: specifi čnosti, adaptivne modifikacije, anatomska gra đa, funkcija pojedinih anatomskih dijelova oka. Detaljniji osvrt na mrežnicu (retinu), njenu gra đu i funkciju. Prikazati anatomsku gra đu i funkciju osjetila za sluh i ravnotežu (unutrašnje uho, opneni labirint), gra đa slušnih kamen čića (otoliti) i njihova prakti čna primjena (starost riba). Upoznati osjetilo mirisa riba. Predavanje 14: Gra đa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 6. Ishodi u čenja: Upoznavanje osjetila mirisa (nastavak): feromoni, olfaktorni prag, uloga mirisa u životu riba. Prikazati anatomsku gra đu osjetila za okus. Opisati bo čnu prugu riba (linea lateralis): smještaj, oblik, gra đa receptora (neuromasti), uloga. Objasniti smještaj, gra đu i funkciju Lorencinijevih ampula. Spomenuti Savijeve ampule i infundibularni organ. Predavanje 15: Gra đa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 7. Ishodi učenja: Upoznati mokra ćno-spolni sustav riba: anatomska povezanost mokra ćnog i spolnog sustava, oblici bubrega kod riba (pronephros, mesonephros) i njihova gra đa, objasniti strukture glomerul (vanjski i unutrašnji), bovmanova čahurica, nefron, opistonephros hrskavi čnih riba, regionalna i funkcionalna podjela bubrega koštunjavih riba. Pojasniti osmoregulaciju kod hrskavi čnih i koštunjavih riba. Predavanje 16: Gra đa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 8. Ishodi u čenja: Opisati plodila (gonade) kod riba: razlike u gra đi plodila izme đu hrskavi čnih i koštunjavih riba, navesti i objasniti strukture volfova i milerova cijev, lupinska žlijezda, uterus. Predavanje 17: Endokrini sustav riba – nastavak 9. Ishodi u čenja: Dati definiciju i objasniti razliku izme đu egzokrinih i endokrinih žlijezda (sustava). Dati pregled vrsta i smještaja, embrionalno podrijetlo, sekreciju i fiziološko djelovanje hormona endokrinih žlijezda. Upoznati detaljnije gra đu i funkciju hipofize. Predavanje 18: Osnovni parametri biologije i ekologije riba. Ishodi u čenja: Objasniti odre đenost i diferencijaciju spola: gonohoristi, hermatofroditi (istovremeni i neistovremeni hermafroditizam), objasniti oblike neistovremenog hermafroditizma: proterandrija i protoginija, pregled vrsta riba hermatofrodita Jadranskoh mora. Upoznati na čine razmnožavanja riba: biseksualni, hermafroditski, partenogeneza (ginogeneza). Prikazati gra đu jajne stanice riba i oplodnju. Predavanje 19: Osnovni parametri biologije i ekologije riba – nastavak 1. Ishodi u čenja: Upoznati u čestalost i oblike živorodnosti (viviparija) kod riba: oblici aplacentarne viviparije, placentarna viviparija. Prikazati reproduktivni ciklus riba i objasniti pojedine faze. Objasniti migracije riba: važnost poznavanja migracija, po čeci markiranja riba, izu čavanje migracija riba u Jadranskom moru, klasifikacija migracija: potamodromne ili limnodromne migracije, oceanodromne i dijadromne migracije. Objasniti dijadromne migracije: katadromne, anadromne i amfidromne migracije. Uzroci migracija. Predavanje 20: Mogu ći pravci prelaska kralježnjaka iz vode na kopno Ishodi u čenja: Upoznati ribe razreda resoperki u širem smislu (Sarcopterygii): rasprostranjenost, taksonomija, gra đa i funkcija organskih sustava resoperki; podrazred resoperki u užem smislu (Coelacanthimorpha), podrazred (infraclass) dvodihalice (Dipnoi), disanje dvodihalica, prilagodbe krvožilnog sustava disanju izvan vode. Prikazati glavne pravce u promjeni tjelesne organizacije zbog prelaska iz vode na kopno: prelazak od škržnog na plu ćno disanje, formiranje petoprsne noge kopnenih kralježnjaka, osjetni organi. Predavanje 21: Razred Vodozemci (Amphibia) – prvi kopneni kralježnjaci i razred Gmazovi (Reptilia) Ishodi u čenja: Upoznati samo osnovne zna čajke razreda vodozemaca i njihovu taksonomiju (jer nemaju predstavnika u moru). Razred gmazova: zna čajke tjelesne gra đe gmazova – koža i rožnate tvorevine kože, kožne žlijezde, kostur. Predavanje 22: Razred Gmazovi (Reptilia) – nastavak 1. Ishodi u čenja: Upoznati živ čani sustav, organ sluha, krvožilni sustav, temperaturu tijela i termoregulaciju, urogenitalni sustav, razmnožavanje i embrionalni razvoj (prvi amnioti). Objasniti taksonomiju gmazova i svojstva taksonomskih grupa: red kornja ča (Chelonia, Testudines) s posebnim osvrtom na morskovodice: gra đa tijela, taksonomija. Predavanje 23: Razred Gmazovi (Reptilia) – nastavak 2. Ishodi u čenja: Upoznati vrste kornja ča morskovodica: Dermochelis coriacea (por. Dermochelidae), Chelonia mydas , Caretta caretta , Eretmochelys imbricata , Lepidochelys olivacea , L. kempii , Natator depressus (por. Cheloniidae). Navesti op će podatke o mediteranskim vrstama kornja ča. Iskorištavanje, ugroženost i zaštita kornja ča morskovodica. Predavanje 24: Razred Gmazovi (Reptilia) – nastavak 3. Ishodi u čenja: Upoznati osobitosti reda ljuskaša (Squamata) i njihovu taksonomiju: podred guštera (Lacertilia, Sauria): osnovna svojstva i vrsta morska iguana (legvan ) Amblyrhynchus cristatus , podred zmija (Ophidia, Serpentes): osnovna svojsta, taksonomija i zmije pomor čice. Predavanje 25: Razred Gmazovi (Reptilia) – nastavak 4. i razred Ptice (Aves) Ishpdi u čenja: Upoznati zna čajke i taksonomiju reda krokodila (Crocodilia), morski krokodil Crocodilus porosus . Razred Ptice (Aves): vanjski oblik tijela, koža, perje, koštani sustav. Predavanje 26: Razred Ptice (Aves) – nastavak 1. Ishodi u čenja: Upoznati miši ćni sustav, probavni sustav, endoktini sustav, dišni sustav, krvožilni sustav , živ čani sustav i osjetila. Predavanje 27: Razred Ptice (Aves) – nastavak 2. Ishodi u čenja: Upoznati mokra čno-spolni sustav, migracije, bioraznolikost i taksonomiju ptica. Morske ptice: definicija, redovi Sphenisciformes (pigvinke), Procellariformes (cjevonoske), Pelecaniformes (veslonoške), Charadriiformes (šljukarice), njihova taksonomija i svojstva taksona. Dati pregled dosad zabilježenih morskih ptica u Hrvatskoj. Predavanje 28: Razred Sisavci (Mammalia) Ishodi u čenja: Upoznati osnovna svojstva organskih sustava sisavaca. Morski sisavci: definicija, evolucija, rasprostranjenost (oceanografija i rasprostranjenost morskih sisavaca), staništa, strategije razmnožavanja, migracije, hrana i na čin hranjenja. Predavanje 29: Razred Sisavci (Mammalia) – nastavak 1. Ishodi u čenja: Dati op ća svojstva i taksonomiju reda kitova (Cetacea): podred kitova usana (Mysticeta): svojstva i taksonomija – por. Balaenidae (glatki kitovi), Neobalaenidae (patuljasti kitovi), Balaenopteridae (brazdasti kitovi), Eschrichtiidae (sivokitovi); podred kitova zubana (Odontoceti), scojstva i taksonomija: por. Physeteridae (ulješure), Kogiidae (patuljaste ulješure), Monodontidae (bijelokitovi), Ziphidae (kljunasti kitovi), Delphinidae (dupini, delfini), Phocoenidae (obalne pliskavice), Platanistidae (rije čne pliskavice), Iniidae (boto), Pontoporiidae. Predavanje 30: Razred Sisavci (Mammalia) – nastavak 2. Ishodi u čenja: Dati op ća svojstva, rasprostranjenost i taksonomiju reda sirena (Sirenea). Dati op ća svojstva i taksonomiju reda zvijeri (Carnivora): morske zvijeri natpor. perajara (Pinnipedia). Ostale morske zvijeri: morske vidre (por. Mustelidae, kune), sjeverni (polarni, bijeli) medvjed (por. Ursidae, medvjedi).

Vježba 1: Morfologija i anatomska gra đa plaštenjaka (Tunicata) Upoznati osnovnu anatomsku terminologiju i metode, opisati morfološke, anatomske i ekološke zna čajke mješi čnica, ba čvica, salpi i repnjaka. Prikaz cijele mješi čnice i sekcija, mikroskopski preparati ba čvica, salpi i repnjaka Vježba 2: Morfologija i anatomska gra đa koplja če ( Branchiostoma lanceolatum ) Cilj vježbi je opisati morfološke, anatomske i ekološke zna čajkama koplja če. Pregled cijele životinje i mikroskopski preparati prereza tijela Vježba 3: Morfologija i anatomska gra đa kružnousta ( Cyclostomata ) Cilj vježbi je upoznati studente sa osnovnim morfološkim, anatomskim i ekološkim zna čajkama kružnousta. Pregled cijele životinje, dermatoplasti čni i mikroskopski preparati Vježba 4: Morfologija i anatomska gra đa hrskavi čnih riba Upoznavanje morfologije i morfometrije hrskavi čnih riba, gra đe pokrovnog sustava, položaja, gra đe i funkcije unutrašnjih organa, ekoloških zna čajki. Pregled cijele životinje, sekcija, dermatoplasti čni i mikroskopski preparati Vježba 5: Morfologija i anatomska gra đa koštunjavih riba Upoznavanje morfologije i morfometrije koštunjavih riba, gra đe pokrovnog sustava, položaja, funkcije i gra đe unutrašnjih organa, ekoloških zna čajki. Pregled cijele životinje, sekcija, dermatoplasti čni i mikroskopski preparati Vježba 6: Odre đivanje vrsta riba upotrebom klju čeva za determinaciju Ishod vježbi je upoznavanje i usvajanje metoda za samostalno i precizno odre đivanja vrsta riba upotrebom klju čeva za determinaciju, upoznavanje najznačajnijih vrsta riba u Jadranu Vježba 7: Metode odre đivanja starosti riba Upoznavanje direktne metode odre đivanja starosti riba, metode izdvajanja i o čitavanja čvrstih struktura na kojima se stvaraju zone prirasta te metode odre đivanja starosti matemati čkom analizom dužinske raspodjele populacije Vježba 8: Planktonski razvojni stadiji riba Upoznavanje morfologije i unutrašnje gra đe spolnih stanica razli čitih vrsta riba, opisati oogenezu i spermiogenezu te embriološke i ontogenetske razvojne stadije riba, Prikaz dermatoplasti čnim i mikroskopskim preparatima Vježba 9: Odre đivanje spola i stadija zrelosti kod riba Opisati spolni dimorfizam, gra đu gonada te odre đivanje stadija zrelosti makroskopskim i histoloških pregledom gonada Vježba 10: Hermafroditizam kod riba Opisati pojam i tipove hermafroditizma kod riba, upoznati razvojne stadije gonada i najzna čajnije hermafroditske vrste Vježba 11: Morfologija i anatomija vodozemaca Cilj vježbi je pregledno upoznati studente sa osnovnim morfološkim, anatomskim i ekološkim zna čajkama vodozemaca sa detaljnijim osvrtom na gra đu pokrovnog sustava, usne šupljine gra đe, položaja i funkcije unutrašnjih organa, zna čajki lokomotornog sustava. Prikaz cijele životinje, sekcija, histološki preparati. Vježba 12: Morfologija i anatomija gmazova Cilj vježbi je upoznati studente sa osnovnim morfološkim, anatomskim i ekološkim zna čajkama gmazova sa detaljnijim osvrtom na gra đu pokrovnog sustava, gra đe, položaja i funkcije unutrašnjih organa, zna čajki lokomotornog sustava. Pregled cijele životinje, sekcija, dermatoplasti čni i histološki preparati Vježba 13: Morfologija i anatomija kornja ča Prikaz morfologije, anatomije i gra đe oklopa kornja ča sa detaljnijim osvrtom na morske kornja če. Opisivanje i determinacija vrsta morskih kornja ča zastupljenih u Jadranu. Pregled oklopa, dermatoplasti čni preparati te umjetni modeli. Vježba 14: Morfologija i anatomija ptica Cilj vježbi je upoznati studente sa osnovnim morfološkim, anatomskim i ekološkim zna čajkama ptica sa detaljnjijm osvrtom na gra đu i sastav perja, krila, kljuna, gra đe, položaja i funkcije unutrašnjih organa, probavnog i reproduktivnog sustava, glavnih zna čajki lokomotornog sustava Vježba 15: Morfologija i anatomija sisavaca Opisati osnovne morfološke, anatomske i ekološke zna čajke sisavaca poglavito morskih. Detaljnije će se obraditi pokrovni sustav, položaj gra đa i funkcije unutrašnjih organa, probavni, reproduktivni te lokomotorni sustavi. Sekcija glodavca, dermatoplasti čni i histološki preparati, audio-vizualni materijali Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Ispit iz predavanja se sastoji od dva kolokvija, semestralno po jedan, ili usmenog ispita; studenti koji ne polože jedan ili oba kolokvija polažu taj dio, odnosno čitavo gradivo, usmeno tijekom ispitnih rokova. Kolokviji se polažu pismeno. Svaki se kolokvij sastoji od 30 pitanje. Kriterij ocjenjivanja: 15 to čnih odgovora ocjena dovoljan (2) 16 – 20 to čnih odgovora ocjena dobar (3) 21 – 25 to čnih odgovora ocjena vrlo dobar (4) 26 i više to čnih odgovora ocjena odli čan (5) Završni kolokvij iz vježbi polaže se usmeno na kraju semestra nakon što student preda uredno popunjeni dnevnik vježbi na pregled. Tijekom kolokvija student je dužan odgovoriti na postavljena pitanja iz pojedinih prakti čno obra đenih jedinica i nastavnog gradiva, pokazati da razumije i vlada pojmovima te biti u mogu ćnosti komparativno opisati organske sustave seciranih organizama. Prolaz na kolokviju je preduvjet za pristup ispitu iz gradiva i upisivanju ocjene u indeks. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)

Naziv predmeta OP ĆA MIKROBIOLOGIJA Kod predmeta SMB302 Satnica predmeta 30/0/30 (P/S/V) 4 ECTS ECTS predavanja, samostalno u čenje, konsultacije = 2 ECTS (uz obrazloženje) laboratorijske vježbe, kolokviji = 2 ECTS Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / V. semestar Preduvjeti za upis Osnovna znanja iz podru čja biologije stanice Jezik poduke i Hrvatski mogu ćnost pra ćenja na Mogu ća prilagodba na engleski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Nada Krstulovi ć, redoviti profesor Voditelj vježbi Dr. sc. Marin Ordulj, viši asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Mikroskopski oblici života nalaze se u neizmjernom broju u gotovo svom poznatom okolišu. U svakom okolišu se stalno odvijaju procesi razgradnje i sinteze u kojima tvar ne nestaje, nego se samo prevodi iz jednog oblika u drugi, a mikroorganizmi, nema dvojbe, pri tome imaju neprocjenjivu ulogu. Mikroorganizmi su nadalje korisni modeli za istraživanje razli čitih procesa u živim sustavima, osobito u podru čju genetike i metabolizma, a posjeduju i mnoge osobine koje koriste čovjeku (npr. proizvodnja antibiotika, vitamina, čimbenika rasta kod ljudi, životinja i biljaka). Dakle, zbog raširenosti mikrobnog svijeta, njegove raznolikosti, središnje uloge u okolišu i njihove važnosti u našem svakodnevnom životu nužno je da se studenti upoznaju s osnovama mikrobiologije kako bi s razumijevanjem mogli pratiti sve druge odnose i procese u okolišu. Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava. Kombinirani oblici provo đenja: frontalna predavanja; video i sli čne prezentacije, rasprave po nastavnim jedinicama; prakti čne vježbe koje se održavaju u suvremenom mikrobiološkom laboratoriju sa svom potrebitom opremom. Poha đanje nastave je obvezno (tolerira se odre đeni broj opravdanih izostanaka). Studenti su obvezni sudjelovati u odra đivanju doma ćih zada ća i vježbi, te imaju obvezu pristupanju predvi đenih kolokvija. Popis obavezne literature 1. Durakovi ć, S. I S. Re đepovi ć, 2002. Uvod u op ću mikrobiologiju, Zagreb-Kugler, (Udžbenici Sveu čilišta u Zagrebu), 665 p. 2. Durakovi ć, S. 1997. Priru čnik za rad u mikrobiološkom laboratoriju, Prehrambeno-tehnološki inženjering, Zagreb (Udžbenici Sveu čilišta u Zagrebu), 336 p. Popis izborne literature 1. Mayer, R.M., Pepper, I.L. and Gerba, C.P. 2000. Environmental Microbiology, Academic Press, 585 p. 2. Tortora, G.J., Funke, B.R., Case C.I. 1998. Microbiology, An Introduction. Addison Wesley Longman Inc. 832 p. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Definicija mikrobiologije, podjela mikrobioloških disciplina Definicija mikrobiologije, podru čje bavljenja mikrobiologije kao znanosti, najvažniji znanstvenici i otkri ća zaslužni za razvoj mikrobiologije kao znanstvene discipline. Mikrobni svijet i njegov položaj u prirodi. Predavanje 2. Skupine mikroorganizama, zajedni čke osobine i razlike Koje se sve skupine organizama svrstavaju u mikroorganizme. Zajedni čke osobine svih skupina mikroorganizama i razlike me đu skupinama. I. Prokariotski mikroorganizmi (Bakterije) Predavanje 3. Veli čina, oblik i ustrojstvo bakterijskih stanica Veli čina bakterijskih stanica, odnos veli činskih kategorija razli čitih mikroorganizama, morfološki oblici bakterija, podjela bakterija prema morfološkim oblicima. Predavanje 4. Struktura bakterijske stanice 1 Vanjski slojevi, strukture na vanjskoj površini stani čne stijenke: organele za pokretljivost (bi čevi, aksijalni filamenti), pili, glikokaliks: struktura i funkcija. Predavanje 5. Struktura bakterijske stanice 2 Sastav i osobine stani čne stijenke, važnost i uloga stani čne stijenke kod bakterija, podjela bakterija prema strukturi stani čne stijenke na Gram pozitivne i Gram negativne bakterije, bakterije s netip čnim stani čnim stijenkama. Predavanje 6. Struktura bakterijske stanice 3 Strukture ispod stani čne stijenke: citoplazmatska membrana, sastav i funkcija, mezosomi, razaranje citoplazmatske membrane s antimikrobnim agensima, sastav i funkcija citoplazme, jezgrina sfera (nukleoid), ribosomi, uklopine. Predavanje 7. Prijenos tvari kroz membrane Na koji na čin voda i hranjive tvari prolaze kroz bakterijske membrane. Pasivni transport: jednostavna difuzija, olakšana difuzija, osmoza; aktivni transport: prijenos tvari kroz membrane s mjesta manje koncentracije na mjesto ve će koncentracije uz utrošak energije i aktivnost enzima. Predavanje 8. Spore i pigmenti u bakterija Bakterijske endospore i njihovo zna čenje, struktura endospora, morfološke, biokemijske i fiziološke promjene u tijeku sporulacije, otpornost bakterijskih spora, aktiviranje, rast i germinacija spora; pigmenti u bakterija, njihova struktura i uloga. Predavanje 9. Genetske osobine bakterija Bakterije kao haploidni organizmi, rast i razmnožavanje bakterija, plazmidi. Prijenos genetskog materijala me đu bakterijskim stanicama: konjugacija, transdukcija, transformacija. Predavanje 10. Fizi čki i kemijski zahtjevi za rast i aktivnost bakterija Podjela bakterija prema potrebama za kisikom, prema izvoru hranjiva, prema pH, temperaturi, osmotskom pritisku i sl. Metabolizamske razlike me đu bakterijama, uzgoj mikroorganizama u laboratorijskim uvjetima, krivulja populacije. Eukariotski mikroorganizmi Predavanje 11. Skupine eukariotskih mikroorganizama 1 Razlike u strukturi prokariotskih i eukariotskih mikroorganizama, Mikroskopske gljive: plijesni i kvasci, morfologija i sistematika, osobine i uloga u okolišu. Predavanje 12. Skupine eukariotskih mikroorganizama 2 Protisti: heterotrofni protisti (rotozoa) i autotrofni protisti (mikro-alge), struktura, glavne osobine i uloga u okolišu. U ovom se dijelu gradiva daje samo pregled ovih skupina mikroorganizama s obzirom da se protisti detaljno studiraju u predmetima koji pokrivaju planktonske organizme. Predavanje 13. Virusi (bezstani čni entiteti) Što je virus, kemijsko ustrojstvo, oblik i veli čina, geneti čki sustav virusa, replikacija virusnih čestica, klasifikacija virusa, virusi u okolišu. Poglavlje 14. Patogenost mikroorganizama Objašnjenje pojma patogenosti, virulencije i čimbenika koji utje ču na stupanj patogenosti. Predavanje 15. Uloga mikroorganizama u okolišu 1 Mikroorganizmi u procesima fotosinteze, razgradnje organske tvari i pretvorbi organske tvari u anorgansku, kruženje biogenih elemenata. Mikroorganizmi u životu ljudi. Najvažnija dostignu ća u mikrobiologiji.

LABORATORIJSKE VJEŽBE Tijekom nastavne godine održava se 15 laboratorijskih vježbi koje studenti odra đuju samostalno nakon uvodnih predavanja i uz nadzor za vrijeme izvo đenja vježbi: Vježba 1. Uvod u laboratorijski rad Upoznavanje studenata sa laboratorijskom praksom, upoznavanje s aparaturom s kojom će se koristiti za vrijeme trajanja vježbi. Metode sterilizacije. Vježba 2. Izrada mikroskopskih preparata i bojenje mikrobnih stanica Izrada mikroskopskih preparata za pregledavanje mikroorganizama pod mikroskopom. Razli čite tehnike bojanja mikroorganizama: jednostavna i složena bojanja, bojanje po Gramu Vježba 3. Vrste i priprema hranjivih podloga za uzgoj mikroorganizama Što su hranjive podloge, u kojim oblicima se koriste, čemu služe i na koji na čin se pripremaju. Čuvanje hranjivih podloga nakon pripreme i sterilizacije. Vježba 4. Inokulacija (nacjepljivanje) mikroorganizama na hranjive podloge Metode inokulacije mikroorganizama na razli čite vrste hranjivih podloga ( čvrste i teku će): metoda izlijevanja, metoda razmaza, metoda uboda.. Vježba 5. Uzgojne osobine mikroorganizama Uzgoj mikroorganizama na razli čitim vrstama hranjivih podloga i pra ćenje osobina rasta u svrhu njihove determinacije. Vježba 6. Presa đivanje i iš čiš ćavanje mikroorganizama sa hranjivih podloga Postupak presa đivanja izraslih kolonija mikroorganizama, te postupak iš čiš ćavanja izraslih kultura mikroorganizama u svrhu dobijanja čiste kulture. Vježba 7. Metode odre đivanja brojnosti bakterija Odre đivanje brojnosti bakterija indirektnom metodom brojanja izraslih kolonija na hranjivim podlogama brojačem kolonija i direktnom metodom brojanja bakterija na epifluorescentnom mikroskopu. Vježba 8. Biokemijska aktivnost mikroorganizama Uzgojem bakterija na razli čitim selektivnim i diferencijalnim hranjivim podlogama prate se nastale kemijske i fizi čke promjene na podlogama uslijed biokemijske aktivnosti bakterija na osnovi kojih se dre đuju razli čite fiziološke skupine bakterija. Vježba 9. Izvanstani čna enzimatska aktivnost Inokulacijom bakterija metodom razmaza i izlijevanja na diferencijalne hranjive podloge odre đuje se posjedovanje hidroliti čkih izvanstani čnih enzima pomo ću kojih bakterije razgra đuju kompleksne molekule (polisaharide, lipide i proteine) u njihovom okolišu Vježba 10. Antimikrobna djelovanja razli čitih kemijskih agensa Odre đivanje utjecaja razli čitih antimikrobnih agensa (dezinficijensi i antiseptici) na rast bakterija na diferencijalnim hranjivim podlogama disk difuzijskom metodom (Kirby-Bauer test). Vježba 11. Mikrobiologija mlijeka i mlije čnih proizvoda Izolacija bakterija koje se nalaze u mlijeku i koriste u tehnologiji priprave mlije čnih proizvoda. Izrada mikroskopskih preparata za metodu mikroskopije i Gram bojanje bakterija mlijeka i mlije čnih proizvoda. Vježba 12. Kvasci Inokulacija kvasca na hranjive podloge metodom razmaza i pra ćenje karakteristika rasta kolonija kvasca na hranjivim podlogama. Postupak jednostavnog bojanja stanica kvasca i priprema preparata za metodu mikroskopije. Vježba 13. Izolacija bakterija s kože Izolacija i odre đivanje kulture bakterija koje žive na ljudskoj koži metodom razmaza na diferencijalnim i selektivnim hranjivim podlogama. Vježba 14. Izolacija bakterija s krutih površina Izolacija i odre đivanje brojnosti bakterija na krutim površinama metodom izlijevanja uz korištenje diferencijalnih hranjivih podloga. Vježba 15. Ispitivanje u činkovitosti pranja ruku sapunom i četkom Odre đivanje broja bakterija izoliranih s ruku metodom izlijevanja uz korištenje diferencijalnih hranjivih podloga prije i poslije pranja ruku sapunom i četkom. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Do kona čne ocjene dolazi se polaganjem testova iz gradiva predavanja i laboratorijskih vježbi. Tijekom semestra polažu se dva testa iz gradiva i dva testa iz laboratorijskih vježbi Za pozitivnu ocjenu mora bit riješeno najmanje 60% pitanja iz svakog pojedina čnog testa. Položeni testovi iz laboratorijskih vježbi su uvjet za formiranje kona čne ocjene. Rezultati testova iz gradiva predavanja se zbrajaju i kona čna ocjena se formira na sljede ći na čin: 90-100% riješenih pitanja iz testova - izvrstan (5) 80-89% riješenih pitanja iz testova - vrlo dobar (4) 70-79% riješenih pitanja iz testova - dobar (3) 60-69% riješenih pitanja iz testova – dovoljan (2) < 60% - student nije zadovoljio Student ima pravo jedan put ponoviti svaki od testova. Ponovno polaganje testova se organizira na kraju semestra u istom terminu za sve studente. Nakon ponovljenog testa postignuti bodovi su važe ći, a stari bodovi iz prvog pokušaja se brišu. Studenti koji ne ostvare uvjete za dobivanje kona čne ocjene iz polaganja testova mogu polagati ispit iz cijelog gradiva u terminima ispitnih rokova, na na čin da mogu birati polaganje završnim testom koji obuhva ća cijelo gradivo ili usmenim ispitom. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Informacije o nastavnim materijalima, dodatnoj literaturi, studentskim obvezama, na činu ocjenjivanja i terminima konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja.

Naziv predmeta EVOLUCIJA Kod predmeta SMB303 Satnica predmeta 30/0/0 (P/S/V) ECTS 3 ECTS (30 sati predavanja + samostalno u čenje i konzultacije) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / V. semestar Položeni predmeti iz podru čja botani čke i zoološke sistematike, te predmeti Biologija Preduvjeti za upis stanice i Genetika Jezik poduke i Nastava se izvodi na hrvatskom jeziku, a prema potrebama može se organizirati i pra ćenje mogu ćnost pra ćenja na na engleskom jeziku. drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Jasna Puizina, izvanredni profesor Voditelj - vježbi/seminara O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Cilj predmeta: Razviti svijest u studenata da evolucija nije samo teorija nego znanstvena činjenica utemeljena na ogromnim koli činama matrijalnih dokaza iz razli čitih znanstvenih disciplina (biologija, fizika, kemija, paleontologija, geologija, antropologija i druge). Znati osnovne činjenice i zakonitosti razvoja živog svijeta. Upoznati studente s najnovijim otkri ćima iz podru čja molekularne evolucije. Dobivena znanja nužna su za integrativno razumijevanje biologije kao znanstvene discipline, te izgradnju znanstveno-utemeljenog shva ćanja razvoja života na Zemlji. Organizacija nastave: Predavanja se organiziraju u 15 termina po 2 školska sata. U nastavi se koriste audio-vizualna pomagala i ra čunalo te se postavljanjem pitanja studenti poti ču na aktivno sudjelovanje i zajedni čku raspravu. Poha đanje nastave i obaveze studenata: Student je dužan redovito poha đati predavanja, čime ostvaruje pravo potpisa da je odslušao kolegij, te položiti pismeni ispit. Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat putem Obrasca „Evidencija održane nastave“ Odjela za studije mora. S obzirom na Sveu čilišni Pravilnik o studijima i sustavu studiranja, studentu su dozvoljena tri izostanaka s predavanja. Stopostotna prisutnost na vježbama i predavanjima će biti nagra đena (vidjeti rubriku Ispit). U slu čaju da je student sprije čen poha đati nastavu zbog bolesti ili zaduženja na Odjelu, dužan je podnijeti pismeno opravdanje predstojniku studija. Popis obavezne literature 1. Puizina, J. 2012: Evolucija - web nastavni materijali. 2. Kalafati ć M. 1998: Osnove biološke evolucije, Hrvatsko prirodoslovno društvo, Časopis Priroda, 1998. Zagreb Popis izborne literature 1. Mark Ridley: Evolucija: klasici i suvremene spoznaje, Jesenski i Turk, Zagreb, 2004. 2. Richard Dawkins: Najve ća predstava na Zemlji, Izvori, 2008 3. Richard Dawkins: Sebi čni gen. Izvori, 1997. 4. Geoffrey Miller: Razum i razmnožavanje. Kako je izbor partnera oblikovao evoluciju ljudske naravi. Algoritam, Zagreb, 2007. 5. Matt Ridley: Genom. Izvori, 1997. 6. Brian Sykes: Sedam Evinih k ćeri. Naklada Zadro. Zagreb 2002. 7. Brian Sykes: Adamovo prokletstvo - budu ćnost bez muškaraca, Algoritam, Zagreb, 2006. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Povijesni pregled evolucijskih misli, Darwinov život i selekcijska teorija (2 sata) Ishodi u čenja: Razumjeti važnost evolucije u okviru biologije te šire u društvu za formiranje znanstveno-utemeljenog shva ćanje razvoja života na Zemlji. Znati povijesne činjenice o životu i radu Charlesa Darwina, te znati Darwinovu teoriju prirodnog odabira. Znati za protuevolucijske ideje kreacionizma i inteligentnog dizajna. Predavanje 2. Moderna evolucijska sinteza. Teorija o isprekidanim ravnotežama (2 sata) Ishodi u čenja: Znati kako se Darwinova selekcijska teorija uklopila i u suvremenu biološku znanost i kako suvremena istraživanja podupiru tu teoriju. Znati da teorija o isprekidanim ravnotežama modificira poimanje tempa evolucije (nejednak i diskontinuiran, umjesto jednolikog, kontinuiranog), te da to zna čajnije ne mijenja Darwinovu teoriju. Predavanje 3. Paleontološki dokazi evolucije, film (2 sata) Ishodi u čenja: Znati kako nastaju fosili, kako im se odre đuje starost. Znati glavne kategorije fosila (razvojni nizovi, prijelazni oblici) te najvažnije suvremene žive fosile. Znati interpretirati rezultate dokumentarnog filma o pronalasku novog fosila Darwinius massileae ('Ida'). Predavanje 4. Usporedbeno-anatomski, biogeografski i fiziološki dokazi evolucije (2 sata) Ishodi u čenja: Znati na koji na čin usporedbeno anatomski dokazi podupiru teoriju evolucije (homologni, analogni, rudimentarni organi, atavizmi, usavršavanje organa). Znati važnost biogeografskih dokaza evolucije koji svjedo če da je razvoj života tijesno povezan s geološkim promjenama na Zemlji. Znati navesti osnovne specifi čnosti flore i faune za šest temeljnih zoogeografskih podru čja,te specifi čnosti oto čkih flora i fauna. Znati da su temeljni fiziološki procesi (asimilacije i disimilacije) zajedni čki i visoko srodni me đu srodnim skupinama živih bi ća na Zemlji. Znati kako razvoj embrija razli čitih skupina živih bi ća odražava evolucijski tijek. Predavanje 5. Molekularno-biološki i geneti čki dokazi evolucije (2 sata) Ishodi u čenja: Znati molekularne mehanizme evolucije genoma. Znati da se na temelju primarne strukture molekula DNA i proteina može odrediti sistematsko-taksonomska pozicija te rekonstruirati filogenetski podrijetlo razli čitih skupina živih bi ća. Znati metode istraživanja nukleinskih kiselina i proteina, metode izrade filogenetskih stabala, poznavati koncept molekularnog sata, Kimurine teorije neutralnih mutacija. Predavanje 6. Živi svijet u prošlosti (2 sata) Ishodi u čenja: Znati geološku skalu vremena, njezinu razdiobu na eone, ere, periode i epohe. Za svako razdoblje znati glavna obilježja flore i faune. Znati približno vrijeme pojave, ekspanzije i nestanka glavnih skupina živih bi ća na Zemlji. Predavanje 7. Velika izumiranja (2 sata) Ishodi u čenja: Znati paleontološke, geološke i druge metode kojima je dokazano pet velikih izumiranja u posljednjih 500 milijuna godina. Znati razdoblje doga đanja, vjerojatne uzroke i posljedice tih izumiranja. Znati materijalne dokaze udarca meteorita u Zemlju. Razumjeti posljedice recentnog izumiranja za koje je odgovoran čovjek. Predavanje 8. Postanak planeta Zemlje i po četci života na Zemlji (2 sata) Ishodi u čenja: Znati znanstveno-prihva ćeno tuma čenje postanka planeta Zemlje, njezinog postepenog geološkog razvoja, stvaranja preduvjeta za pojavu prvih oblika života. Poznavati najstarije materijalne (paleontološke) oblike života na Zemlji, njihovu starost, nalazišta. Predavanje 9. Abiogenetska sintez organske materije (2 sata) Ishodi u čenja: Znati razvoj žive prirode iz nežive, kemijska evolucija. Nastanak prvih makromolekularnih sustava. Nastanak prvih protobionata Predavanje 10. RNA svijet (2 sata) Ishodi u čenja: Znati najnovija otkri ća iz podru čja RNA biologije te implikacija tih otkri ća za evoluciju i nastanak prvog geneti čkog materijala. Predavanje 11. Revizija molekularne sistematike i novo razvojno stablo živog svijeta (1 sat) Evolucija metaolizma i endosimbiontska teorija o postanku eukariotske stanice (1 sat) Ishodi u čenja: Znati promjenu sistematike temeljene na podjeli živih bi ća u dva carstva (prokarioti i eukarioti) u sistematiku temeljenu na podjeli živih bi ća na tri carstva (eubakterije, arhebakterije i eukarioti) do koje je došlo nakon primjenom molekularno-geneti čkih metoda u istraživanjima odnosa me đu živim bi ćima. Znati posebitosti molekularne strukture i ekologije arhebakterija. Znati evoluciju metabolizma (od primitivnijih anaerobnih do novijih aerobnih mehanizama proizvodnje energije). Znati pojavu fotosinteze, autotrofnih organizama i njihovog zna čaja za razvoj ostalih oblika života na Zemlji. Znati endosimbiontsku teorija o podrijetlu eukariotskih stanica, te glavne materijalne dokaze te teorije. Predavanje 12. Pokreta čka sila evolucije 1. – varjabilnost živih bi ća (2 sata) Ishodi u čenja: Znati mehanizme nastanka varjabilnosti živih bi ća na Zemlji (mutacije, duplikacije, rekombinacije, transpozicije, promjene frekvencije alela, geneti čki drift, poliploidija) Predavanje 13. Pokreta čka sila evolucije 2. – prirodna selekcija. Specijacija (2 sata) Ishodi u čenja: Znati mehanizme prirodne i seksualne selekcije, te njihovu važnost u procesima nastanka novih vrsta (specijacija) i njihovih ekoloških adaptacija. Znati razli čite koncepte vrsta, tipove specijacija. Predavanje 14. Evolucija čovjeka (2 sata) Ishodi u čenja: Razumjeti da je čovjek kao i sva ostala živa bi ća na Zemlji rezultat dugotrajne biološke evolucije, te da mu prethodi mnoštvo starijih , danas izumrlih, oblika. Razviti prirodo-znanstveni pogled na svijet i život, utemeljen na rezultatima paleontoloških, molekularno-bioloških i mnogih drugih znanstvenih istraživanja. Znati karakteristike i srodnost čovjeka ostalim primatima. Znati najstarije čovjekolike fosilne vrste ( Ardipithecus, Australopithecus ), obilježja njihovih kostura, pojavu bipedalnosti. Znati najstarije predstavnike roda Homo ( H. habilis, H. erectus, H. ergaster, H neanderthalensis, H. floresiensis ), znati promjene u volumena mozga, obilježjima kostura, migracijama, nastambama, prehrani, na činu života. Predavanje 15. Evolucija čovjeka (1 sat), film o životu neandertalaca (1sat) Ishodi u čenja: Znati glavne rezultate analiza mitohondijske DNAu suvremenih ljudi i neandertalaca, koncept mitohondrijske Eve i Y kromosom Adama. Znati glavna otkri ća proizišla iz sekvenciranja genoma neandertalaca i njegove usporedbe s genomom suvremenog čovjeka. Shvatiti utjecaj tih rezultata na razumijevanje evolucije suvremenog čovjeka. Znati monocentri čnu, 'Out of Africa' teoriju o nastanku i migracijama prvih pripadnika H. sapiens . Razumjeti raznolikosti me đu suvremenim ljudima, razlike u pigmentaciji kože i drugim fenotipskim karakteristima, koncept rasa. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Na čin vrednovanja ukupno prikupljenih bodova (max = 100): 90% - 100% ocjena 5 (izvrstan) 80% - 90% ocjena 4 (vrlo dobar) 65% - 80% ocjena 3 (dobar) 55% - 65% ocjena 2 (dovoljan) < 55% ocjena 1 (nedovoljan). Provjera znanja gradiva vrši se putem pismenog ispita koji se sastoji od zadataka na zaokruživanje, nadopunjavanje, opisivanje i ozna čavanje na slici, te triju esejskih pitanja. Redovan rad tijekom semestra se vrednuje omogu ćavanjem polaganja ispita u vidu dva parcijalna kolokvija tijekom izvo đenja nastave. Studentima se tijekom semestra nudi mogu ćnost osvajanja dodatnih bodova (max. 5%) putem kratkih kvizova, te bodovanjem usmenih odgovora na postavljenja pitanja tijekom predavanja i rješavanja doma ćih uradaka. Student je dužan riješiti minimalno 55% ispita. Stopostotno poha đanje vježbi će se nagraditi s 2% na ispitu. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Za sve dodatne informacije, upute i savjetovanje studenti se mogu obratiti nastavnicima putem elektronske pošte i telefonom. Kontakt podatke i vrijeme konzultacija studenti mogu prona ći na web stranicama Odjela za studije mora i Prirodoslovno-matemati čkog fakulteta u Splitu, a bit će im uru čeni i na uvodnim satovima kao i sav dodatni nastavni web materijal.

Naziv predmeta MOLEKULARNA BIOLOGIJA Kod predmeta SMB304 Satnica predmeta 30/0/30 (P/S/V) ECTS 4 ECTS (30 sati predavanja + 60 sati u čenja = 3 ECTS i 30 sati laboratorijskih vježbi = 1 (uz obrazloženje) ECTS) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / V. semestar Preduvjeti za upis Položen ispit iz kolegija Biologija stanice. Jezik poduke i Nastava se izvodi na hrvatskom jeziku, a prema potrebama može se organizirati i pra ćenje mogu ćnost pra ćenja na na engleskom jeziku. drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Jasna Puizina, izvanredni profesor Voditelj vježbi Željka Trumbi ć, dipl.ing., asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Cilj predmeta: Omogu ćiti studentima stjecanje temeljnih spoznaja o strukturi i funkciji biološki važnih makromolekula, nukleinskih kiselina i proteina. Tijekom predavanja studenti će biti upoznati sa procesima mutacija i popravka DNA, rekombinacije, replikacije, transkripcije, translacije te rekombinantnom DNA tehnologijom i njenom primjenom u medicini, biologiji i biotehnologiji. Na prakti čnim vježbama studenti će razviti vještine samostalnog izvo đenja osnovnih eksperimentalnih postupaka u molekularnoj biologiji. Znanja ste čena u ovom kolegiju omogu ćavaju daljnje razumijevanje fiziologije, biokemije, biotehnologije i ekologije. Organizacija nastave: Predavanja se organiziraju u 15 termina po 2 školska sata. U nastavi se koriste audio-vizualna pomagala i ra čunalo, te se postavljanjem pitanja studenti poti ču na aktivno sudjelovanje i zajedni čku raspravu. Prakti čne vježbe se izvode u 7 termina u trajanju od 4 školska sata te jednom terminu od 2 školska sata. Vježbe 1 – 10 studenti samostalno izvode prema dobivenim uputama i protokolima u laboratoriju za molekularnu biologiju, a vježbe 11 i 12 se sastoje od samostalnog rješavanja zadataka i problema uz audio vizualna pomagala te se izvode u predavaonicama. Studenti su dužni ponijeti laboratorijsku kutu, skriptu, bilježnicu, pisa ći pribor i kalkulator na prakti čnu nastavu. Poha đanje nastave i obaveze studenata: Student je dužan redovito poha đati sve oblike nastave (predavanja i prakti čne vježbe), čime ostvaruje pravo potpisa da je odslušao kolegij, te položiti pismene ispite iz oba dijela. Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat putem Obrasca „Evidencija održane nastave“ Odjela za studije mora. S obzirom na organizaciju nastave, studentu je dozvoljen jedan izostanak s vježbi i tri izostanaka s predavanja. Kašnjenje na vježbe će se tako đer bilježiti pri čemu tri zakašnjenja odgovaraju jednom izostanku. Stopostotna prisutnost na vježbama i predavanjima će biti nagra đena (vidjeti rubriku Ispit). U slu čaju da je student sprije čen poha đati nastavu zbog bolesti ili zaduženja na Odjelu, dužan je podnijeti pismeno opravdanje predstojniku studija. Popis obavezne literature 1. Puizina, J. 2012: Uvod u molekularnu biologiju, web nastavni materijali 2. Cooper, G.M., Hausman, R.E., 2010: Stanica-molekularni pristup. Peto izdanje, Medicinska naklada, Zagreb 2010 3. Puizina, J. 2005: Praktikum iz molekularne biologije, Interna skripta. Popis izborne literature 1. Alberts, B., D. Bray, J. Lewis, M. Raff, K. Roberts & J. Watson: Molecular Biology of the Cell. Četvrto izdanje. Garland Publishing, New York, 2004. 2. Lodish, H., Baltimore, D., Berk, A., Zipursky, S.L., Matsudaira, P., Darnell, J: Molecular Cell Biology. (Peto izdanje). Scientific American Books, W.H.Freeman & Co. New York, 2003. 3. Cox, T.M., Sinclair, J.: Molekularna biologija u medicini. Medicinska naklada, Zagreb, 2000. 4. Deli ć, V.: Geneti čko inženjerstvo u biotehnologiji (Osnove manipulacije genima). Interna skripta. Prirodoslovno- matemati čki fakultet, Zagreb, 1997. 5. Wilson, J., Hunt, T.:Molecular Biology of the Cell (4th edition)- A problems approach. Garland Science, New York, 2002. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Uvod u podru čje istraživanja molekularne biologije; Temeljni modelni organizmi; Važnost slabih (nekovalentnih) veza u biološkim sustavima; Online baze podataka. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati makromolekule i biološke procese koje istražuje molekularna biologija. Upoznati se sa zna čajkama temeljnih modelnih organizama u molekularnoj biologiji: bakterije Escherichia coli , virusa, pupaju ćeg, Saccharomyces cerevisiae , i cijepaju ćeg kvasca, Schizosaccharomyces pombe , obli ća Caenorhabditis elegans , vinske mušice Drosophila melanogaster , uro čnjaka Arabidopsis thaliana , zebraste ribice Danio rerio , miša Mus musculus te napraviti usporedbu sa genomom čovjeka. Razumjeti vodikove, Van der Waalsove i ionske veze te hidrofobne sile i važnost tih slabih kemijskih veza u biološkim sustavima. Poznavati glavne biomedicinske online baze podataka i bioinformati čke metode njihovog pretraživanja i korištenja ( http://www.ncbi.nlm.nih.gov/ , http://google.scholar. com i sli čne baze). Predavanje 2. Kemijski sastav i struktura DNA (deoksiribonukleinske kiseline). (2 sata) Ishodi u čenja: Znati povijesne činjenice vezane za otkri će strukture DNA molekule. Znati kemijske strukture fosfatne kiseline, še ćera i dušikovih baza u sastavu DNA i RNA, te na koji na čin i kojim kemijskim vezama sudjeluju u formiranju nukleotida i polinukleotidnih lanaca. Znati model dvolan čane uzvojnice DNA. Predavanje 3. DNA kao molekula naslje đa. DNA replikacija. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati i analizirati eksperimente koji su ukazali na to da je DNA molekula nositelj nasljednih svojstava. Upoznati se sa semikonzervativnim modelom DNA replikacije te znati na koji na čin replisom sudjeluje u njenom izvo đenju. Razumjeti posebitosti replikacije prokariota i eukariota. Razumjeti posebnosti replikacije telomera i njihovog utjecaja na stani čne diobe. Predavanje 4. Mutacije DNA. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati što su mutacije, osnovnu podjelu na mikro- i makromutacije, znati njihove posljedice na strukturu DNA i proteina. Razumjeti mehanizme nastanka mutacija (spontanih i induciranih). Znati kako pušenje, toksini i razna zra čenja uzrokuju mutacije. Predavanje 5. Popravak DNA. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati mehanizme popravka kojima stanice odgovaraju na ošte ćenja u DNA molekuli: fotoreaktivacija, djelovanje enzima alkil-transferaze, bazni i nukleotidni ekscizijski popravak, „mismatch repair“, popravak sklon greškama, SOS odgovor, postreplikacijski popravak, popravak dvolan čanih lomova DNA i specifi čnosti DNA popravka u bakterije Deinococcus radiodurans . Upoznati se s bolestima koje nastaju kao posljedica deficitnog popravka DNA. Predavanje 6. Rekombinacija DNA. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati što je rekombinacija te objasniti modele homologne i nehomologne rekombinacije, gdje i kada se one javljaju. Znati proteine i molekularni mehanizama homologne rekombinacije u eukariota. Upoznati se sa procesima prijenosa geneti čkog materijala i rekombinacije u bakterija: konjugacija, transdukcija i transformacija. Predavanje 7. Transkripcija. (2 sata) Ishodi u čenja: Razumjeti i znati objasniti transkripciju i centralnu dogmu molekularne biologije. Znati strukturu i tipove RNA (ribonukleinska kiselina) molekule. Znati na koji na čin se transkripcija izvodi i koji enzimi imaju ključnu ulogu. Razumjeti posebitosti i kontrolu transkripcije u prokariota i eukariota. Predavanje 8. Dorada i promet RNA. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati procese dorade i obrade krajeva ribosomskih, glasničkih i transportnih RNA molekula. Uo čiti razlike izme đu dorade RNA kod prokariota i eukariota. Znati objasniti što su introni i egzoni, „splicing“ i alternativno prekrajanje. Predavanje 9. Sinteza proteina. (2 sata) Ishodi u čenja: Dobiti detaljan uvid u strukturu ribosoma te ribosomske i transportne RNA. Razumjeti karakteristike geneti čkog koda ili šifre. Znati procese i faktore inicijacije, elongacije i terminacije translacije (sinteze proteina). Znati postranslacijske modifikacije te razgradnju proteina. Predavanje 10. Tehnologija rekombinantne DNA: Geneti čko inženjerstvo. (2 sata) Ishodi u čenja: Upoznati se sa svojstvima i ulogom koju restrikcijske endonukleaze imaju u proizvodnji rekombinantnih DNA molekula. Znati postupke u izradi cDNA knjižnice. Predavanje 11. Tehnologija rekombinantne DNA: Vektori. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati ulogu i tip vektora koji se koriste u rekombinantnoj DNA tehnologiji: plazmidi, virusi, kozmidi, bakterijski (BAC) i kvaš čev (YAC) umjetni kromosom. Predavanje 12. Tehnologija rekombinantne DNA: Transformacija bakterijskih stanica i elektroforeza nukleinskih kiselina i proteina. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati principe transformiranja bakterijskih stanica. Znati na koji se na čin izvodi elektroforeza nukleinskih kiselina i proteina u agaroznim i poliakrilamidnim gelovima te koji čimbenici utje ču na nju. Predavanje 13. Tehnologija rekombinantne DNA: Umnožavanje fragmenta DNA lan čanom reakcijom polimerazom (PCR) i Real-time PCR. Sekvenciranje nukleinskih kiselina. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati na čin i preduvjete izvo đenja PCR reakcije te prakti čnu primjenu. Upoznati se sa Real-time PCR tehnikom. Razumjeti tehnike odre đivanja primarnog slijeda DNA (sekvenciranje). Znati analizirati kromatograme. Predavanje 14. Tehnologija rekombinantne DNA: Detekcija nukleinskih kiselina i proteina. (2 sata) Ishodi u čenja: Usvojiti principe detekcije nukleinskih kiselina putem hibridizacijskih metoda Southern i Northern blota, hibridizacije „in situ“ te DNA mikro čipova. Znati osnove detekcije proteina metodom Western blot, imunoprecipitacija i imunofluorescencija. Predavanje 15. Prijenos gena u biljke i životinje. Mutageneza, unošenje mutacija i ometanje genske ekspresije. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati metode unosa strane DNA u životinjske i biljne stanice. Razumjeti prolaznu i stabilnu ekspresiju te principe proizvodnje transgeni čnih miševa. Znati karakteristike Ti plazmida i proizvodnju transgeni čnih biljaka. Znati na čin unošenja mutacija putem mutageneze pomo ću sinteti čkih oligonukleotida i homologne rekombinacije. Znati tehnike protusmislene RNA, RNA interferencije, te izravne inhibicije proteina.

Vježba 1. Priprema otopina, pufera i hranjivih podloga. (4 sata) Ishodi u čenja: Pripremiti otopine odre đene koncentracije i pH potrebne za izvo đenje vježbi. Izra čunati koncentracije, koli čine, mase i volumene potrebnih sastojaka za pripremu otopina. Samostalno raditi s analiti čkom vagom, ph- metrom, magnetskom miješalicom. Znati princip rada autoklava i važnost sterilnosti otopina i posu đa. Pripremiti krutu Luria-Bertani podlogu s antibiotikom. Vježba 2. Izolacija genomske DNA iz biljnog tkiva. (4 sata) Ishodi u čenja: Znati principe, osnovne korake i ulogu pojedinih kemikalija u izolaciji DNA. Shvatiti važnost maceracije biljnog tkiva radi osloba đanja DNA iz biljne stanice i na čin o čuvanja kemijske strukture DNA u uvjetima in vitro (optimalan pH, inaktivacija nukleaza, izbjegavanje neželjenih interakcija DNA u netopljive komplekse). Znati izdvojiti DNA od ostalih stani čnih sastojaka metodom ekstrakcije u smjesi organskih otapala (znati koristiti se mikropipetama i centrifugom). Znati istaložiti DNA u smjesi soli i alkohola, primjenom centifugiranja. Znati pro čistiti DNA otopinama alkohola, znati pohraniti i čuvati DNA kroz duži vremenski period. Vježba 3. Elektroforeza nukleinskih kiselina na gelu agaroze. (4 sata) Ishodi u čenja: Razumjeti princip agarozne gel elektroforeze (pokretljivost nukleinskih kiselina u elektri čnom polju), te postupak na koji se ona izvodi. Pripremiti 1% agarozni gel u 1 X TAE puferu s etidijevim bromidom. Pripremiti uzorke za nanošenje na gel, pravilno nanijeti uzorke na gel, spojiti aparaturu (elektrode kadice s izvorom napajanja). Vizualizirati rezultate gel elektroforeze na UV transiluminatoru, znati slikati gel i razviti sliku. Interpretirati rezultate. Vježba 4. Umnožavanje fragmenata DNA lan čanom reakcijom polimerazom (PCR). (4 sata) Ishodi u čenja: Znati princip izvo đenja PCR reakcije, komponente od kojih se sastoji reakcijska smjesa te princip rada ure đaja (termociklera). Izra čunati i pripremiti reakcijsku smjesu (master mix) za umnožavanje dijela ribosomske DNA regije u genomskoj DNA iz biljnog materijala izoliranog u prvoj vježbi. Znati podesiti termocikler i izvesti PCR reakciju. Uspješnost reakcije provjeriti gel elektroforezom u 1% gelu agaroze, snimiti gel. Uspješne produkte izrezati iz gela, izvagati i pohraniti na -20°C. Vježba 5. Pro čiš ćavanje molekula DNA iz fragmenta gela agaroze. (1 sat) Ishodi u čenja: Upoznati se sa principom pro čiš ćavanja DNA otopine putem kolona sa silika matriksom, koji se temelji na povezivanju DNA s aktivnom tvari iz matriksa, dok ne čisto će prolaze kroz kolonu. Otopiti izrezani komadi ć agaroznog gela s umnoženim DNA fragmentom, te smjesu pro čistiti ispiranjem i eluiranjem preko kolona sa silika matriksom. Vježba 6. Ugradnja PCR fragmenta u plazmidni vektor. (1 sat) Ishodi u čenja: Znati osnove kloniranja fragmenta DNA u plazmidnom vektoru (ugradnja fragmenta DNA i njegova ligacija pomo ću DNA ligaze). Pomiješati pro čiš ćeni DNA fragment iz prethodne vježbe s plazmidom i inkubirati 30 min na sobnoj temperaturi. Vježba 7. Transformacija kemijski kompetentnih stanica Escherichie coli . (1 sat) Ishodi u čenja: Znati principe unošenja strane DNA u stanicu doma ćina te postizanja kompetentnog stanja u bakterija. Transformirati kompetentne bakterijske stanice plazmidom pripremljenim u prethodnoj vježbi uz pomo ć „heat shock“ metode i oporaviti bakterijske stanice u teku ćem LB mediju. Vježba 8. Selekcija uspješno transformiranih bakterijskih klonova. (1 sat) Ishodi u čenja: Razumjeti selekciju bakterijskih klonova uspješno transformiranih rekombinantnim plazmidom putem bijelo-plave selekcije – rezultata ’insercijske inaktivacije '. Razumjeti važnost i ulogu antibiotika, X-gala i IPTG-a. Na krute podloge s antibiotikom pripremljene u prvoj vježbi dodati X-gal i transformirane bakterijske stanice te inkubirati na 37°C preko no ći. Vježba 9. Izolacija plazmidne DNA iz bakterijskih stanica. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati karakteristike dobrih vektora. Bioinformati čkim metodama rekonstruirati restrikcijsku kartu plazmida i odabrati potrebnu restrikcijsku nedonukleazu. Znati principe izolacije plazmidne DNA uz pomo ć lužnatog SDS-a i kalijevog acetata. Izolirati plazmidnu DNA iz prethodno transformiranih i odabranih te preko no ći namnoženih bakterijskih klonova uz pomo ć lužnatog SDS-a i kalijevog acetata. Vježba 10. Razgradnja DNA restrikcijskim enzimima radi provjere uspješnosti kloniranja. (2 sata) Ishodi u čenja: Znati karakteristike restrikcijskih endonukleaza. Razumjeti elektroforetsku pokretljivost DNA molekula razli čitih konformacija. Prethodno izoliranu plazmidnu DNA razgraditi enzimom EcoRI. Rezultate analizirati gel elektroforezom u 1% gelu agaroze. Vježba 11. Sekvenciranje DNA. (3 sata) Ishodi u čenja: Znati princip odre đivanja primarne strukture DNA Sangerovom dideoksi metodom. Primijeniti usvojeno znanje na rješavanje zadataka i analiziranje autoradiograma i kromatograma. Vježba 12. Zadaci iz podru čja rekombinantne DNA tehnologije. (3 sata) Ishodi u čenja: Ste ći spoznaje o primjeni restrikcijskih enzima i plazmida u rekombinantnoj DNA tehnologiji. Riješiti zadatke iz rekombinantne DNA tehnologije. Izraditi jednostavne restrikcijske karte. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) 70% kona čne ocjene iz kolegija student dobiva provjerom znanja usvojenog na predavanjima, a 30% na prakti čnim vježbama. Na čin vrednovanja ukupno prikupljenih bodova (max = 100 = 70 (predavanja) + 30 (vježbe)): 90% - 100% ocjena 5 (izvrstan) 80% - 90% ocjena 4 (vrlo dobar) 65% - 80% ocjena 3 (dobar) 50% - 65% ocjena 2 (dovoljan) < 50% ocjena 1 (nedovoljan). Provjera znanja gradiva iz predavanja se vrši putem pismenog ispita koji se sastoji od zadataka na zaokruživanje, nadopunjavanje, opisivanje, ozna čavanje na slici i triju esejskih pitanja. Redovan rad tijekom semestra se vrednuje omogu ćavanjem polaganja ispita u vidu dva parcijalna kolokvija tijekom izvo đenja nastave. Studentima se tijekom semestra nudi mogu ćnost osvajanja dodatnih bodova (max. 5%) putem kratkih kvizova, te bodovanjem usmenih odgovora na postavljenja pitanja tijekom predavanja i rješavanja doma ćih uradaka. Postotak uspješno riješenih zadataka se koristi za izračunavanje ostvarenih bodova na ispitu iz predavanja (max = 70). Student je dužan riješiti minimalno 55% ispita. Provjera prakti čnog znanja usvojenog na vježbama se odvija pismenim putem. Ispit se sastoji od zadataka na zaokruživanje, nadopunjavanje, opisivanje i ozna čavanje na slici te s ra čunskim operacijama. Postotak uspješno riješenih zadataka se koristi za izra čunavanje ostvarenih bodova na ispitu iz prakti čnih vježbi (max = 30). U slu čaju da je student više puta izašao na ispit, kona čan uspjeh se ra čuna iz prosjeka prethodno ostvarenih rezultata. Student je dužan riješiti minimalno 60% ispita. Tijekom semestra studenti mogu prikupljati dodatne bodove koji će biti uklju čeni u kona čni uspjeh na ispitu iz vježbi. Za svako prezentiranje urednog laboratorijskog dnevnika sa vježbi prije po četka nastave će dobiti 1% na ispitu. Stopostotno poha đanje prakti čne nastave će se vrednovati s 2% na ispitu. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Za sve dodatne informacije, upute i savjetovanje studenti se mogu obratiti nastavnicima na kolegiju putem elektronske pošte i telefonom. Kontakt podatke i vrijeme konzultacija studenti mogu prona ći na web stranicama Odjela za studije mora i Prirodoslovno-matemati čkog fakulteta u Splitu, a bit će im uru čeni i na uvodnim satovima kao i sav dodatni nastavni web materijal.

Naziv predmeta BIOKEMIJA Kod predmeta SMB305 Satnica predmeta (60/30/45) (P/S/V) ECTS 6 ECTS bodova: 4 ECTS boda za predavanja, 1 ECTS bod za seminar, 1 ECTS bod za (uz obrazloženje) vježbe Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina/V. i VI. semestar Preduvjeti za upis Odslušan predmet Organska kemija Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski, Engleski drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Maja Pavela-Vran čić, redoviti profesor Voditelj Doc. dr. sc. Stjepan Orhanovi ć vježbi/seminara O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Studenti se upoznaju s op ćim principima biokemije. Ste čena znanja im omogu ćuju razumijevanje fizikalnih pojava i kemijskih procesa u živom svijetu. Nastava se organizira na tjednoj osnovi, po dva sata predavanja tjedno, jedan sat seminara i tri sata prakti čnih vježbi. Studenti su obvezni prisustvovati na 75% predavanja, 75% seminara i 100% prakti čnih vježbi. Student koji izostane s više od dozvoljenog broja nastavnih sati gubi pravo na potpis i mogu ćnost polaganja ispita. Popis obavezne literature 1. Lubert Stryer, Biokemija, 1991, Školska knjiga Zagreb 2. Robert K. Murray, David A Bender, Kathleen M. Botham, Peter J. Kennelly, Victor W. Rodwell, P. Anthony Weil, Harperova ilustrirana biokemija, 2010, Medicinska Naklada Zagreb 3. Maja Pavela-Vran čić, Powerpoint predavanja Biokemija I i Biokemija II (recenzirani nastavni materijal) Popis izborne literature 1. Jeremy M. Berg, John L. Tymoczko, Lubert Stryer, Biochemistry, 6 th Ed., 2006, W. H. Freeman and Co. 2. Donald Voet, Judith G. Voet, Charlotte W. Pratt, Fundamentals of Biochemistry, 3 rd Ed., 2005, John Wiley & Sons, Inc. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Uvod u biokemiju Molekulske osnove života, morfološka jedinica - stanica, hijerarhijska organizacija, zajedni čka obilježja živog svijeta, gra đevne jedinice. Predavanje 2. Voda Struktura vode, polarnost, prozirnost, agregatna stanja, vodikove veze, voda kao otapalo, hidrofobne interakcije, elektroliti, puferi, hidroliza, ionske veze. Predavanje 3. Termodinamika bioloških sustava I i II. zakon termodinamike, izolirani, zatvoreni i otvoreni sustavi, dinami čka ravnoteža, ustaljeno stanje. Predavanje 4. Aminokiseline i peptidi Struktura aminokiselina, relativna konfiguracija, kiselo-bazna svojstva, peptidna veza, primjeri biološki aktivnih peptida. Predavanje 5. Proteini Uloge proteina, poveznica izme đu strukture i funkcije, primarna, sekundarna, tercijarna i kvaterna struktura proteina, vlaknasti proteini kolagen, keratin, fibroin, globularni proteini, denaturacija proteina. Predavanje 6. DNA Gra đa DNA, vodikove veze, parovi baza, temperatura mekšanja, topoizomeraze. Predavanje 7. Replikacija Semikonzervativna replikacija, DnaA i DnaB proteini, stvaranje replikacijskih rašlji, SSB proteini, DNA polimeraza, primaza, ligaza, replikacija tromog i vode ćeg lanca, egzonukleazna aktivnost DNA polimeraze, telomeraze, mutageni, pirimidinski dimeri i popravak. Predavanje 8. Transkripcija Promotor, RNA polimeraza, signali za po četak i kraj transkripcije, regulacija ekspresije gena, lac operon i trp operon, kapa zaštita, poliA rep, izrezivanje introna. Predavanje 9. Translacija tRNA, ribosom, aktivacija aminokiselina, inicijacijski kompleks, elongacija, faktori otpuštanja, stvaranje peptidne veze, inhibitori translacije. Predavanje 10. Posttranslacijska modifikacija Uvijanje proteina, šaperoni i heat shock proteini, ubikvitinacija, glikolizacija, aktivacija proteoliti čkim izrezivanjem, sinteza i isporuka membranskih, sekretornih, jezgrinih i mitohondrijskih proteina. Predavanje 11. Membrane Gra đa membrane, zasi ćene i nezasi ćene masne kiseline, trans masne kiseline, fosfolipidi, glikolipidi, triacilgliceroli, kolesterol, fluidnost membrane, asimetrija membrane, utjecaj temperature na svojstva membrane, transmembranski, periferni i integralni proteini. Predavanje 12. Prijenosni sustavi Jednostavna difuzija, osmoza, olakšana difuzija, kanali nosa či, ionski kanali s propusnicom, aktivni prijenos, K+,Na +- ATPaza, Ca 2+ -ATPaza, H +-ATPaza, želu čana kiselina, sekundarni aktivni prijenos, Na-glukoza simport. Predavanje 13. Hemoglobin i mioglobin Uloga Hb i Mb, topljivost plinova u teku ćinama, hem, globinski lanac, struktura Hb i Mb, alosteri čka kooperativnost, + vezanje i prijenos kisika, utjecaj CO, Bohov u činak, utjecaj CO 2, H , BPG na afinitet Hb za kisik, fetalni Hb, srpasta anemija. Predavanje 14. Enzimi, vitamini i koenzimi Kataliti čka mo ć, specifi čnost, nomenklatura enzima, aktivno mjesto, ES kompleks, enzimska kinetika, brzina enzimski katalizirane reakcije, Km, Vmax, ireverzibilni i reverzibilni inhibitori. Vitamini topljivi u vodi, vitamini topljivi u mastima. Predavanje 15. Regulacija enzimske aktivnosti Aktivacija neaktivne prete če proteolizom, reverzibilna kovalentna modifikacija: vezanje skupina, inhibicija povratnom spregom, alosteri čka regulacija, kiselo-bazni katalizator, kimotripsin, metaloenzimi. Predavanje 16. Osnove metabolizma Kemotrofni i autotrofni organizmi, sagorijevanje hranjivih tvari, katabolizam, anabolizam, ATP, metaboli čki putovi, regulacija metaboli čkih putova, ionski naboj stanice. Predavanje 17. Hormonska regulacija Endokrini hormoni glukagon, adrenalin i inzulin, 7TM receptori, prijenos signala, regulacija enzimske aktivnosti fosforilacijom i defosforilacijom, kinaze i fosfataze, G-protein, cikli čki AMP, protein kinaze, inozitol trifosfat. Predavanje 18. Glikoliza Razgradnja glukoze do piruvata, energetska efikasnost, alkoholna fermentacija, homolakti čka fermentacija, Corijev ciklus, glukokinaza, heksokinaza, fosfofruktokinaza, regulacija glikolize, fruktoza-2,3-difosfat, inhibitori glikolize, metabolizam galaktoze i fruktoze. Predavanje 19. Ciklus limunske kiseline Piruvat dehidrogenaza, acetil-CoA, CLK, anaplerotski sustavi, biosintetske prete če, regulacija CLK. Predavanje 20. Respiracijski lanac NADH, FADH2, oksidoredukcijske reakcije, respiracijski lanac, proteinski kompleksi, nosa či elektrona, elektrokemijski potencijal, kisik kao krajnji akceptor elektrona. Predavanje 21. Oksidacijska fosforilacija Proton-motorna sila, F1,F0-ATPaza, sinteza ATP, translokaza, inhibitori respiracijskog lanca, obnavljanje citisolnog NAD+, oksidacijski stres, antioksidansi, termogeneza, fosfokreatin. Predavanje 22. Metabolizam glikogena Struktura i uloga glikogena, skladišta glikogena, razgradnja glikogena, glikogen fosforilaza, mutaza, alosteri čka regulacija razgradnje glikogena, sinteza glikogena, glikogenin, hormonska regulacija metabolizma glikogena. Predavanje 23. Pentoza fosfatni put i glukoneogeneza Uloga PPP, NADPH, riboza-5-fosfat, oksidativni i neoksidativni put, transaldolaze, transketolaze, regulacija PPP. Sinteza glukoze iz neugljikohidratnih prete ča, laktata, glicerola, ugljikovodi čnih lanaca aminokiselina. Predavanje 24. Razgradnja masti Masne kiseline, masti, razgradnja masti u tankom crijevu, žu čne soli, kilomikroni, razgradnja triacilglicerola u kapilarama, razgradnja masti u masnom tkivu, prijenos masnih kiselina, aktivacija masnih kiselina, karnitin, beta- oksidacija masnih kiselina, acetil-CoA, propionil-CoA, hormonska regulacija razgradnje masti, razgradnja nezasi ćenih masnih kiselina, ketogeneza. Predavanje 25. Biosinteza masti Sinteza masti iz glukoze, prijenos citrata, acetil-CoA karboksilaza, malonil-CoA, sinteza palmitinske kiseline, sinteza nezasi ćenih masnih kiselina, VLDL, skladištenje masti u masnom tkivu. Predavanje 26. Kolesterol Vanjski put kolesterola, sinteza kolesterola, unutrašnji put kolesterola, žu čne soli, steroidni hormoni, vitamin D. Predavanje 27. Razgradnja aminokiselina Deaminacija, transaminacija, oksidacijska deaminacija, prijenos amino skupine iz mozga glutaminom, alaninski ciklus, ciklus uree, toksi čnost amonijaka, razgradnja ugljikovodi čnog lanca, glukogene i ketogene aminokiseline, sinteza biološki aktivnih amina. Predavanje 28. Hem i sinteza aminokiselina Sinteza hema, razgradnja hema, sinteza aminokiselina. Predavanje 29. Metabolizam purina i pirimidina Sinteza i razgradnja purinskih i pirimidinskih baza. Mokra čna kiselina. Predavanje 30. Integracija metabolizma. Integracija metaboli čkih putova na razini zajedni čkih metabolita i na razini organa.

Seminar 1. Termodinamika bioloških sustava, Spontanost reakcija, Gibsova slobodna energija, Potencijal prijenosa fosfata.

Seminar 2. (2 sata) Aminokiseline i peptidi, titracijske krivulje, pK a vrijednosti, ionizacija funkcionalnih skupina, izra čun naboja oligopeptida i proteina. Seminar 3. (2 sata) Proteini, peptidna veza, primarna struktura proteina, odre đivanje aminokiselinskog slijeda, sekundarna struktura, tercijarna struktura, kvaterna struktura, tehnike pro čiš ćavanja proteina. Seminar 4. DNA, struktura i parovi baza, semikonzervativna replikacija, denaturacija DNA. Seminar 5. Replikacija, proteini koji sudjeluju u replikaciji, replikacija tromog i vode ćeg lanca, vjernost replikacije. Seminar 6. Transkripcija, promotorska regija, RNA polimeraza, signali za po četak i kraj transkripcije, regulacija ekspresije gena, transkripcija prokariota i eukariota. Seminar 7. (2 sata) Translacija, čitanje genetskog koda, struktura t-RNA, sinteza proteina na ribosomu. Seminar 8. Posttranslacijska modifikacija, fosforilacija, glikolizacija, aktivacija proteoliti čkim izrezivanjem, Seminar 9. Membrane, komponente membrana, fosfolipidi, glikolipidi, kolesterol, gra đa membrane, asimetrija membrane, fluidnost membrane, utjecaj temperature, zasi ćenosti i duljine lanca masnih kiselina na fluidnost membrane, transmembranski, periferni i integralni proteini, triacilgliceroli. Seminar 10. Prijenosni sustavi, jednostavna difuzija, osmoza, olakšana difuzija, aktivni prijenos, sekundarni aktivni prijenos, simport, antiport, kanali nosa či, ionski kanali s propusnicom, Seminar 11. Hemoglobin i mioglobin, struktura mioglobina i hemoglobina, krivulje vezanja kojsika na mioglobin i hemoglobin, kooperativnost, Bohrov u činak, BPG. Seminar 12. Enzimi, Kataliti čka mo ć, specifi čnost, aktivno mjesto, ES kompleks, enzimska kinetika, brzina enzimski katalizirane reakcije, Km, Vmax, eksperimentalno odre đivanje kineti čkih konstanti, ireverzibilni i reverzibilni inhibitori. Seminar 13. Osnove metabolizma, Energija u biološkim sustavima, katabolizam, anabolizam, ATP, metaboli čki putovi, regulacija metaboli čkih putova, Seminar 14. Hormonska regulacija, Endokrini hormoni, glukagon, adrenalin i inzulin, prijenos signala, drugi glasnici, 7TM receptori, G-protein, cikli čki AMP, regulacija enzimske aktivnosti fosforilacijom i defosforilacijom, kinaze i fosfataze, , protein kinaze, inozitol trifosfat. Seminar 15. Glikoliza, razgradnja glukoze do piruvata, energetska efikasnost, alkoholna fermentacija, homolakti čka fermentacija, Corijev ciklus, glukokinaza, heksokinaza, fosfofruktokinaza, regulacija glikolize, fruktoza-2,3-difosfat, inhibitori glikolize, metabolizam galaktoze i fruktoze. Seminar 15. Ciklus limunske kiseline, kompleks piruvat dehidrogenaze, acetil-CoA, CLK, biosintetske prete če, regulacija CLK. Seminar 16. Respiracijski lanac, NADH, FADH2, oksidoredukcijske reakcije, respiracijski lanac, proteinski kompleksi, nosa či elektrona, Seminar 17. Oksidacijska fosforilacija, Proton-motorna sila, pretvorba elektrokemijskog potencijala u potencijal prijenosa fosfata, F1,F0-ATPaza, sinteza ATP, translokaza, Seminar 18. Metabolizam glikogena, Struktura i uloga glikogena, skladišta glikogena, razgradnja glikogena, glikogen fosforilaza, mutaza, alosteri čka regulacija razgradnje glikogena, sinteza glikogena, glikogenin, hormonska regulacija metabolizma glikogena. Seminar 19. Pentoza fosfatni put i glukoneogeneza, uloga PPP, NADPH, riboza-5-fosfat, oksidativni i neoksidativni put, transaldolaze, transketolaze, Sinteza glukoze iz neugljikohidratnih prete ča, laktata, glicerola, ugljikovodi čnih lanaca aminokiselina. Seminar 20. Fotosinteza, apsorpcija svijetla, pretvorba energije zra čenja u kemijsku energiju, fotosustavi I i II, klorofil, NADPH, Kalvinov ciklus, Rubisco. Seminar 21. Razgradnja masti, masne kiseline, razgradnja masti u probavnom sustavu, kilomikroni, razgradnja triacilglicerola u kapilarama, razgradnja masti u masnom tkivu, prijenos masnih kiselina, aktivacija masnih kiselina, karnitin, beta-oksidacija masnih kiselina, acetil-CoA, propionil-CoA, razgradnja nezasi ćenih masnih kiselina, ketogeneza. Seminar 22. Biosinteza masti, sinteza masti iz glukoze, prijenos citrata, acetil-CoA karboksilaza, malonil-CoA, sinteza palmitinske kiseline, sinteza nezasi ćenih masnih kiselina. Seminar 23. Kolesterol, sinteza kolesterola, žu čne soli, steroidni hormoni, vitamin D. Seminar 24. Razgradnja aminokiselina, deaminacija, transaminacija, oksidacijska deaminacija, alaninski ciklus, ciklus uree, toksi čnost amonijaka, razgradnja ugljikovodi čnog lanca, glukogene i ketogene aminokiseline. Seminar 25. Sinteza Hema i aminokiselina, Sinteza hema, razgradnja hema, sinteza aminokiselina, esencijalne aminokiseline. Seminar 26. Metabolizam purina i pirimidina, sinteza i razgradnja purinskih i pirimidinskih baza. Seminar 27. Integracija metabolizma.

Sve vježbe osim prve održavaju se u blok terminima, po 6 školskih sati. Prije svake vježbe održava se ulazni kolokvij. Vježba 1. Priprema otopina za slijede će vježbe Vježba 2. Ureaza I , Odre đivanje optimalnog vremena inkubacije enzimske reakcije, aktivacija i inaktivacija ureaze, utjecaj topline na aktivnost ureaze.

Vježba 3. Ureaza II, Odre đivanje kineti čkih konstanti enzima, K m i V m. Vježba 4. Elektroforetske metode u biokemiji Vježba 5. Kromatografija, razdvajanje makromolekula kromatografskim tehnikama. Vježba 6. Titracija aminokiselina, odre đivanje nepoznate aminokiseline iz titracijske krivulje. Vježba 7. Alkalna fosfataza I, odre đivanje fosfatazne aktivnosti u uzorcima mora, postavljanje reakcije Vježba 8. Alkalna fosfataza II, mjerenje oslobo đenog produkta odre đivanje kineti čkih konstanti Vježba 9. Odre đivanje sadržaja lipida u biološkom materijalu, sadržaj lipida u tkivu ribe Vježba 10. Odre đivanje sadržaja proteina i ugljikohidrata u biološkom materijalu, odre đivanje sadržaja proteina i ugljikohidrata u tkivu ribe. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Tijekom nastave, prije po četka svakog nastavnog bloka od dva sata, student piše kviz od tri do šest pitanja iz gradiva prethodne nastavne jedinice. Student koji ostvari najmanje 50% od ukupnog broja bodova ostvaruje pravo na višu ocjena iz pozitivno ocijenjenog djelomi čnog ispita odre đenog dijela gradiva. Tijekom školske godine student može polagati četiri djelomi čna ispita. Djelomi čni ispit se sastoji od 20 pitanja na zaokruživanje i 4 zadatka koje student samostalno rješava. Na svakom dijelu student mora ostvariti najmanje 50% od ukupnog broja bodova. Na čin bodovanja: 50-60% dovoljan, 61-70% dobar, 71-80% vrlo dobar, 91-100% izvrstan. Student koji nije položio jedan ili više djelomi čnih ispita, iste polaže u ljetnom ispitnom roku. U jesenskom ispitnom roku polaže cjeloviti ispit bez obzira na položene djelomi čne ispite. Student koji je položio sve djelomi čne ispite ili cjeloviti ispit pristupa usmenom dijelu ispita, na kojemu odgovara na pitanja iz nastavnog gradiva. Po završetku prakti čnih vježbi student polaže završni kolokvij u pisanom obliku. Završni kolokvij se sastoji od zadataka koje student samostalno rješava po uzoru na zadatke koje je savladao tijekom vježbi. Kona čna ocjena se sastoji od ocjene pismenog (M1) i usmenog dijela ispita (M2), te ocjene završnog ispita iz prakti čnih vježbi (M3). 0,40M1 + 0,40M2 + 0,2M3 = kona čna ocjena Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)

Naziv predmeta BIOLOŠKA RAZNOLIKOST Kod predmeta SMB306 Satnica predmeta 15/15/0 (P/S/V) ECTS 3 ECTS (uz obrazloženje) 2 (predavanja, samostalno u čenje, konzultacije) i 1 (kolokvij, seminari) Status predmeta obavezan izborni X (ozna čiti X) temeljni napredni X specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / V. semestar Preduvjeti za upis Vladanje temeljnim ekološkim pojmovima i principima Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski, Engleski drugim jezicima Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Melita Peharda Uljevi ć, izvanredni profesor Voditelj seminara Prof.dr.sc. Melita Peharda Uljevi ć, izvanredni profesor O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Cilj kolegija je upoznavanje studenata s gradijentima biološke raznolikosti na Zemlji, teorijama koje objašnjavaju mehanizme regulacije biološke raznolikosti, te nestancima vrsta i njihovoj zaštiti. Studenti stje ču znanje potrebno za sudjelovanje u projektima mjerenja i analize biološke raznolikosti i zaštiti okoliša. Nastava je organizirana kao redovita tjedna ili koncentrirana u blokove u dogovoru sa nastavnikom, voditeljem smjera i upravom Centra. Nastava se provodi u obliku predavanja i seminara korištenjem modernih tehnologija (power point prezentacije, video materijali). Obaveza studenata je aktivno sudjelovanje u nastavnom programu što uklju čuje redovito poha đanje nastave, sudjelovanje u raspravama, aktivno postavljanje pitanja, te pokazanu sposobnost postavljanja problema i zaklju čivanja. Kroz seminare i predavanja studenti pored saznanja iz podru čja biološke raznolikosti stje ču kompetencije vezane za pretraživanje baza podataka, kao i pretraživanje, čitanje i analizu znanstvenih radova. Na primjerima iz seminara studenti u če osnove metodologije znanstvenog rada. Popis obavezne literature 1. Gaston, K.J. (ed.). 1996. Biodiversity: A Biology of Numbers and Difference, Wiley. 2. Norse, E.A. 1993. Global marine biological diversity: A strategy for building conservation and decision making. Island Press, Washington D.C. 3. Šoli ć, M. 2009. Ljepota razli čitosti – ekološki uzroci biološke raznolikosti na Zemlji. Izvori, Zagreb Popis izborne literature 1. UNEP World Conservation Monitoring Centre. 2000. Global biodiversity - Earth's living resources in the 21st century. World Conservation Press, Cambridge. 2. Wilson, E.O. 1992. The diversity of life. Penguin books, London. 3. Radovi ć, J. 1999. Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovima zaštite. DUZO, Zagreb. 4. Znanstveni radovi Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1 (1h). Pojam i definicija biološke raznolikosti Ishodi u čenja: Razumjeti razli čite pristupe definiranju biološke raznolikosti i njihove razlike. Objasniti povijest terminologije iz podru čja biološke raznolikosti. Razumjeti zakonske regulative i osnovne smjernice zaštite biološke raznolikosti. Definirati hijerarhijski pristup istraživanju biološke raznolikosti. Stjecanje spoznaja o znanstvenim pristupima istraživanja biološke raznolikosti. Objasniti zna čaj biološke raznolikosti. Predavanje 2 (2h). Razine mjerenja biološke raznolikosti Ishodi u čenja: Objasniti razlike u hijerarhijskom pristupu istraživanja biološke raznolikosti. Definirati geneti čku raznolikost i objasniti funkcionalnu hijerarhiju geneti čke raznolikosti. Objasniti klasifikacijsku ili strukturalnu hijerarhiju geneti čke raznolikosti. Objasniti pojmove vezane za genetičku strukturu populacije, polimorfizam i efekt osniva ča. Razumjeti mehanizme održavanja geneti čke raznolikosti populacija i mehanizme stvaranja geneti čke raznolikosti. Razumjeti proces odre đivanja geneti čke raznolikosti viših razina organizacije. Objasniti na primjerima definiranje i mjerenje biološke raznolikosti na višim razinama organizacije. Predavanje 3 (2h). Bogatstvo vrsta kao pokazatelj biološke raznolikosti Ishodi u čenja: Objasniti koncept bogatstva vrsta i pojmove broj, ujedna čenost i razli čitost. Razumjeti prakti čne probleme u mjerenju bogatstva vrsta. Objasniti razlike u definicijama koncepta vrste. Objasniti metode procjene bogatstva vrsta. Razumjeti temeljne univarijatne i multivarijatne metode koje se primjenjuju za analizu biološke raznolikosti. Predavanje 4 (2h). Čimbenici koji su u korelaciji s biološkom raznolikoš ću i gradijenti raznolikosti Ishodi u čenja: Objasniti čimbenike okoliša koji su u korelaciji s biološkom raznolikosti. Razumjeti i objasniti gradijente koji utje ču na biološku raznolikost. Interpretirati grafove sa rezultatima istraživanja vezanim za utjecaj gradijenata. Predavanje 5 (2h). Mehanizmi regulacije biološke raznolikosti Ishodi u čenja: Razumjeti metode analize lokalne i regionalne raznolikosti ( α, γ i β raznolikost). Objasniti pojam i primjenu hipoteze vremenske stabilnosti. Razumjeti pojam i primjenu hipoteze oto čne biogeografije. Razumjeti princip kompeticijskog isklju čenja i koncept diferencijacije ekoloških niša. Razumjeti koncept lokalnog zasi ćenja. Objasniti neravnotežne mehanizme regulacije biološke raznolikosti – predacija i poreme ćaji u okolišu. Predavanje 6 (2h). Utjecaj biološke raznolikosti na stabilnost i funkcioniranje ekosistema Ishodi u čenja: Razumjeti koncept stabilnosti zajednice i komponente stabilnosti. Objasniti povezanost izme đu raznolikosti zajednice i stabilnosti. Objasniti otpornost na promjenu kao funkciju raznolikosti. Definirati funkciju ekosustava. Objasniti povezanost biološke raznolikosti i funkcije ekosustava na primjerima. Objasniti hipotetske odnose izme đu biološke raznolikosti i funkcije ekosustava. Predavanje 7 (2h). Posljedice smanjenja biološke raznolikosti Ishodi u čenja: Razumjeti pojavu masovnih nestanaka vrsta tijekom evolucije. Objasniti terminologiju vezanu za masovne nestanke na primjeru 5 velikih nestanka vrsta. Objasniti mogu će uzroke masovnih nestanaka. Razumjeti pojam manjih pozadinskih nestanaka vrsta. Objasniti zna čajke vrsta koje pojedinu vrstu čine podložniju nestanku. Predavanje 8 (2h). Očuvanje biološke raznolikosti (Konzervacijska ekologija) Ishod u čenja: Razumjeti ciljeve konzervacijske ekologije. Razumjeti zakonske osnove zaštite prirode u Republici Hrvatskoj. Razumjeti zakonske osnove zaštite prirode na me đunarodnom nivou. Objasniti zna čaj IUCN-a i kategorizaciju vrsta. Razumjeti principe upravljanja zašti ćenim vrstama u Republici Hrvatskoj. Razumjeti kriterije koji se primjenjuju pri odabiru vrsta za zaštitu.

Seminar 1 (2h). Pretraživanje baza podataka i literature vezane za biološku raznolikost Ishodi u čenja: Razumjeti na čine pristupa bazama i pretraživanje baza sa podatcima o biološkoj raznolikosti. Razumjeti razli čite na čine pretraživanje znanstvene literature iz podru čja biološke raznolikosti. Seminar 2 (2h). Kriti čki pristup analizi podataka iz podru čja biološke raznolikosti Ishodi u čenja: Objasniti analiti čki pristup podatcima. Objasniti kriti čki pristup analizi podataka i znanstvenog teksta. Predlaganje izmjena u na činu prikupljanja podataka. Seminar 3 (2h). Statisti čka analiza podataka iz podru čja biološke raznolikosti Ishodi u čenja: Razlikovanje primjene univarijatnih i multivarijatnih statisti čkih metoda pri analizi biološke raznolikosti. Razumijevanje statisti čkih testova uklju čuju ći slijede će indekse: Sorensonov, Bray-Curtis, Shannon- Wienerov, i Pielouvov. Seminar 4 (2h). Istraživanja biološke raznolikosti Jadranskog mora Ishodi u čenja: Stjecanje spoznaja o mogu ćnostima aktivnog uklju čivanja studenata u znanstveni rad. Razmjena iskustva sa starijim kolegama (diplomskim i doktorskim studentima) o procesu izrade klasifikacijskih radova. Stjecanje spoznaja o mogu ćnostima daljnjeg školovanja vezanim za podru čje biološke raznolikosti – sudjelovanje na kongresima, prijave za stipendije i sl. Seminar 5 (2h). Zašti ćena podru čja u moru i biološka raznolikost Ishodi u čenja: Razumjeti ciljeve uspostave zašti ćenih podru čja u moru. Objasniti zna čajke zašti ćenih podru čja u moru. Objasniti IUCN kategorije zašti ćenih podru čja – na primjerima. Navesti primjere zašti ćenih podru čja u svijetu, Mediteranu i Jadranskom moru. Objasniti mogu će metode analize efikasnosti zaštite. Seminar 6 (5 h). Detaljna analiza znanstvenog rada iz podru čja biološke raznolikosti Ishodi u čenja: Samostalno detaljno pretraživanje znanstvene literature iz odabranog podru čja vezanog za biološku raznolikost. Prezentiranje odabranog rada u obliku power-point prezentacije sa detaljnim prikazom metodologije i kriti čkim osvrtom na prikupljanje, analizu i prezentaciju podataka. Kriti čki osvrt na prezentacije kolega sa naputcima za poboljšanje i daljnje usavršavanje. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Kona čna ocjena uspjeha na kolegiju je zbroj bodova prikupljenih aktivnim sudjelovanjem na nastavi (10), kolokviju- konzultacijama vezanim za seminarski rad (20), prezentaciji seminarskog rada (30), te završnom pismenom ispitu (40). Završni ispit sastoji se od pitanja sa više mogu ćih odgovora, pitanja za nadopunjavanje i pitanja vezanih za interpretaciju grafova preuzetih iz znanstvenih radova vezanih za biološku raznolikost. Na osnovu prikupljenih ocjenjuje se uspjeh studenta na kolegiju: 91-100 (izvrstan – 5), 81-90 (vrlo dobar – 4), 71-80 (dobar – 3), 61-70 (dovoljan – 2), te manje od 60 bodova – ocjena nedovoljan. U slu čaju da student želi ve ću ocjenu od one koja mu pripada sukladno bodovima prikupljenim tijekom semestra, u dogovoru sa nastavnikom može pristupiti izradi dodatnog seminarskog rada koji se sastoji od izrade pismenog seminara u obliku preglednog znanstvenog rada. Na ovaj na čin student može prikupiti maksimalno 10 dodatnih bodova. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Konzultacije se odvijaju prema dogovoru sa studentima uz prethodnu najavu usmeno ili na e mail [email protected] . Podatci o kolegiju i nastavniku dostupni su na web stranicama Sveu čilišnog odjela za studije mora (http://more.unist.hr/ ) kao i na osobnim web stranicama nastavnika ( http://www.izor.hr/web/melita/home ).

Naziv predmeta VIROLOGIJA Kod predmeta SMB307 Satnica predmeta 15/15/0 (P/S/V) ECTS 3 ECTS (uz obrazloženje) predavanja, samostalno u čenje, konsultacije = 2 ECTS; seminarski radovi = 1 ECTS Status predmeta obavezan izborni X (ozna čiti X) temeljni napredni X specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / V. semestar Preduvjeti za upis Osnovna znanja iz op će mikrobiologije Jezik poduke i Hrvatski mogu ćnost pra ćenja na Moguća prilagodba na engleski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Nada Krstulovi ć, redoviti profesor Voditelj seminara Dr.sc. Marin Ordulj, viši asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Virusi su jedna od važnih skupina mikroorganizama koji se po svojim osobinama zna čajno razlikuju od svih ostalih mikroorganizama. S obzirom na vrlo jednostavnu strukturu svrstavaju se u bezstani čne entitete i tipi čni su predstavnici parazitizma, odnosno ožive tek kad napadnu živu stanicu. Virusi su najve ći i najpodmukliji ubojice sisavaca. S obzirom na zna čaj virusa u okolišu i životu ljudi cilj nastavnog predmeta je upoznati studente s ovom skupinom mikroorganizama i to kroz sljede će nastavne cjeline: Što je virus? Osobine virusa, geneti čki sustav virusa, prividnost, virusni kristali, klasifikacija virusa, bakteriofagi (bakterijski virusi), eukariotski virusi, viroidi, antivirusni agensi. Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava ili nastava u blokovima, ovisno o dogovoru sa studentima. Kombinirani oblici provo đenja: frontalna predavanja; video i sli čne prezentacije, rasprave po nastavnim jedinicama. Poha đanje nastave je obvezno (tolerira se odre đeni broj opravdanih izostanaka). Studenti su obvezni sudjelovati u odra đivanju seminarskih radova. Popis obavezne literature 1. Durakovi ć, S. i S. Re đepovi ć, 2002. Poglavlje 17: Virusi, 435-480, U: Uvod u opću mikrobiologiju, Zagreb-Kugler, (Udžbenici Sveu čilišta u Zagrebu), 665 p. 2. Voyles, B.A. 1993. The Biology of Viruses, WCB/McGraw-Hill Companies, USA, 386p. (dostupna u knjižnici IOR-a). Popis izborne literature 1. Wagner, E.K. and J.H. Martinez, 1999. Basic Virology, Blackwell Science Ltd, Oxford, UK. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Što je virus? Navo đenje velikog broja karakteristi čnih osobina koje ih razlikuju od svih ostalih bioloških oblika. Zašto se definiraju kao bezstani čni entiteti ? Virusi kao intracelularni paraziti. Predavanje 2. Kemijsko ustrojstvo, oblik i veli čina Struktura virusne čestice, oblik virusa s obzirom na poredanost kapsomera oko jezgre nukleinske kiseline: virusi kubi čne simetrije (ikozaedri), virusi spiralne ili heli čne simetrije, složeni oblici virusa; po veli čini virusi pripadaju najmanjim biološkim objektima: usporedba veli čine virusa i drugih mikroorganizama. Predavanje 3. Geneti čki sustav virusa Virusi su jedinstveni u svojemu posjedovanju jednog tipa nukleinske kiseline, DNK ili RNK, nikada obadva. Replikacija virusnih čestica. Predavanje 4. Prividna faza i virusni kristali Što je to prividna faza u životnome ciklusu virusa ? Kada i gdje se doga đa ? Virusni kristali kao još jedna karakteristika virusa koja je pokazatelj nežive zna čajke virusa. Zadržavaju li infektivnost i nakon kristalizacije? Predavanje 5. Klasifikacija virusa 1 Virusi su podijeljeni u velike skupine u suglasju s time inficiraju li životinje, biljke ili prokariotske stanice. Osim klasifikacije prema opsegu doma ćina koje inficiraju, virusi se klasificiraju u velike skupine i na osnovi: tipa nukleinske kiseline (DNK ili RNK, jednolan čana ili dvolan čana), morfologije kapside, prisutnosti ili izostanka omota ča. Predavanje 6. Klasifikacija virusa 2 Pregled najzna čajnijih skupina virusa Predavanje 7. Viroidi Struktura viroida, razlika virusa i viroida, zna čaj viroida u okolišu i životu ljudi Predavanje 8. Antivirusni agensi U posljednjem je desetlje ću prona đen veliki broj antivirusnih agensa koji bude nadu. Prikaz sažetih osobina odabranih antivirusnih agensa, uklju čuju ći virusne bolesti, mehanizam djelovanja i mogu ći utjecaji. SEMINARSKI RADOVI U okviru 15 sati nastave u obliku seminarskih radova obradit će se odabrane skupine virusa na na čin da se u uvodnom dijelu kroz predavanje prikažu najvažnije osobine odabrane skupine, a nakon toga studenti prezentiraju seminarske radove u kojima obra đuju najvažnije rodove iz odabranih skupina. S obzirom da u planiranoj satnici od 15 sati nije mogu će detaljnije obraditi sve skupine (21) virusa, u dogovoru sa studentima odabere se 8-10 skupina ovisno o njihovoj pojavnosti i zna čaju. Svaki od studenata je dužan izraditi seminarski rad na zadanu temu i prezentirati ga ostalim studentima. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Nema klasi čnog ispita. Ocjenjuje se kvaliteta seminarskog rada, njegova prezentacija i sudjelovanje u raspravi. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Informacije o nastavnim materijalima, dodatnoj literaturi, studentskim obvezama, na činu ocjenjivanja i terminima konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja.

Naziv predmeta BIOLOGIJA I EKOLOGIJA IHTIOPLANKTONA Kod predmeta SMR 311 Satnica predmeta 30/0/15 (P/S/V) ECTS 4 ECTS (1.5 za predavanja i vježbe; 2.5 za samostalno u čenje i konzultacije) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan izborni X (ozna čiti X) temeljni napredni X specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / V. semestar Preduvjeti za upis Kompetencije u primjeni znanja iz op će biologije i ribarstvene biologije i ekologije Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski i engleski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Jakov Dul čić, redoviti profesor Voditelj vježbi Prof. dr. sc. Jakov Dul čić, redoviti profesor O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Osnovna zada ća ovog kolegija jeste omogu ćiti studentu da primjenom prethodno ste čenih znanja iz embriologije, ekologije, op će biologije i ribarstvene biologije usvoji najprije znanje o ranim razvojnim stadijima riba, a neposredno potom i znanje o ekologiji ranih razvojnih stadija te zna čaju njihovog istraživanja i to poglavito u ribarstvu i ribarstvenoj biologiji. Vježbe studenti pripremaju za samostalno rješavanje problema i integrativno promišljanje o zna čaju ranih razvojnih stadija riba u obnavljanju populacija poglavito s aspekta ribarstva. Studenti spoznaju svaki stadij (od jaja do postli činke) i to poglavito u procesima adaptacije svakog od njih na promjenljive uvjete vanjske okoline. Naglasak nastave je na u čenju bazi čne i «primjenjive» embriologije i ekologije, odnosno na vertikalnoj nadogradnji znanja ste čenog pri objašnjavanju osnovnih embrioloških funkcija. Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Aktivno sudjelovanje studenta u nastavnom programu nastoji se posti ći izvo đenjem vježbi. Na vježbama student s nastavnikom aktivno raspravlja o ranim razvojnim stadijima riba i njihovom zna čaju u ekološkim i ribarstvenim istraživanjima. Student je obvezan pripremiti gradivo o kojem se raspravlja na predavanjima i vježbama. Nastavnik ocjenjuje sudjelovanje studenta u radu vježbi (pokazano znanje, razumijevanje, sposobnost postavljanja problema, zaklju čivanje, itd.). "Zara đeni" bodovi pribrajaju se bodovima dobivenim na završnom ispitu iz doti čnog predmeta. Rad svake grupe studenata nadgleda nastavnik-mentor, koji ima pravo i dužnost pozivati na razgovor studente koji zakazuju u nastavi. Popis obavezne literature 1. Regner, S. 1989. Reproduction of fishes and ecology of their early stages. Institute of Oceanography and Fisheries, Split. Centre for the training of fishing personnel from developing countries, 107 pp. 2. Depeche, J. et R. Billard. 1994. Embryology in fish. A review. Editions speciales de la Societe francaise d'ichthyologie, 123 pp. 3. Fishery Science, The Unique Contributions of Early Life Stages. Fuiman LA, Werner RG (ed.) Blackwell Science. p 324. Popis izborne literature 1. Anonymus, 1983. Ontogeny and systematics of fishes. Based on an International Symposium dedicated to the Memory of E.H. Ahlstrom. Special Publication Number 1, American Society of Ichthyologists and Herpetologists, NMFS, NOAA and USDC. 755 pp. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Uvod. Ishodi u čenja: Razumijevanje pojma ihtioplanktona. Zna čaj istraživanja ihtioplanktona. Predavanje 2. Reproduktivni organi riba Ishodi u čenja: Saznanja o spolnim organima riba, oogenezi i oplodnji kod riba. Usvojiti pojmove ranih razvojnih stadija (oplo đena jaja, li činke, poslijeli činke i nedorasle ribe). Predavanje 3. Struktura ribljeg jaja Ishodi u čenja: Usvojiti pojmove o strukturi jaja kod riba. Predavanje 4. Oblik i veli čina ribljih jaja. Fekunditet Ishodi u čenja: Saznanja o oblicima i veli činama ribljih jaja kao i o pojmu fekunditeta. Predavanje 5. Vrijeme i mjesto mriještenja riba. Oplodnja Ishodi u čenja: Usvojiti saznanja o vremenu i mjestu mriještenja kod riba kao i o samom procesu oplodnje (tipovima) kod riba. Predavanje 6. Embrionalni razvoj Ishodi u čenja: Usvojiti saznanja o osnovnim embrionalnim procesima kod riba. Predavanje 7. Rani razvojni stadiji (li činke i postli činka). Rast Ishodi u čenja: Saznanja o ranim razvojnim stadijima kod riba: li činke i postli činke. Osnovne osobitosti svakog od pojedinih stadija. Predavanje 8. Mortalitet i preživljavanje Ishodi u čenja: Saznanja o mortalitetu te zna čaju za obnavljanje populacija. Primjena i zna čaj u ribarstvenim istraživanjima. Predavanje 9.Odre đivanje starosti li činki i postli činki Ishodi u čenja: Usvojiti saznanja o odre đivanju starosti li činki i postli činki ne temelju dnevnih naraštajnih prstenova u otolitima. Zna čaj odre đivanja starosti u procjenama stanja populacija. Predavanje 10.Odnos populacija-obnavljanje Ishodi u čenja: Objasniti pojmove selidba i nova čenje, te oblike ponašanja nedoraslih stadija riba tijekom ovih procesa. Hipoteze. Predavanje 11. Alati za uzorkovanje ihtioplanktona Ishodi u čenja: Objasniti metode i tehnike prikupljanja uzoraka ranih razvojnih stadija riba. Terenski rad, laboratorijski rad. Opis glavnih alata za prikupljanje ihtioplanktona. Predavanje 12. Strategija uzorkovanja ihtioplanktona Ishodi u čenja: Izradba strategije za uzorkovanje ihtioplanktona u ribarstveno-ekološkim istraživanjima. Predavanje 13. Konzerviranje i procesiranje uzorka Ishodi u čenja: Usvojiti na čine konzerviranja kao i daljnjeg procesiranja uzorka ihtioplanktona. Zna čaj za metodu procjenu biomase ribe. Predavanje 14. Procjena biomase na osnovi produkcije jaja i li činki Ishod u čenja: Upoznavanje sa osnovnim metodama za procjene biomase riba. Osnove prednosti i nedostaci metode Predavanje 15. Procjena biomase na osnovi produkcije jaja i li činki Ishodi u čenja: Detaljnija razrada metode procjene biomase na osnovi produkcije jaja i li činki. Zna čaj za ribarstveno- biološka istraživanja.

Vježba 1. Laboratorijsko upoznavanje sa ranim razvojnim stadijima riba Ishodi u čenja: Objasniti pojam rani razvojni stadiji. Iz konkretnih uzoraka ihtioplanktona prikupljenih širom Jadrana izolirati pojedine faze ranih razvojnih stadija koje je potrebno prepoznati, nacrtati i obilježiti tjelesne dijelove. Vježba 2 - 6. Prve faze životnog ciklusa riba, laboratorijski rad Ishodi u čenja: Objasniti pojam rani razvojni stadiji. Iz konkretnih uzoraka ihtioplanktona prikupljenih širom Jadrana izolirati pojedine faze ranih razvojnih stadija koje je potrebno prepoznati, nacrtati i obilježiti tjelesne dijelove. Vježba 7. Metode i tehnike uzorkovanja ranih razvojnih stadija riba Ishodi u čenja: Metode i tehnike prikupljanja uzoraka ranih razvojnih stadija riba koji su objašnjeni na predavanjima prikazati na terenu.Terenski rad – opisati alate za prikupljanje nedoraslih stadija. Na terenu prikazati lov mrežom na razli čitim staništima i na čin pohranjivanja uzoraka u prethodno ozna čene posude. Vježba 8. Metode i tehnike uzorkovanja ranih razvojnih stadija riba Ishodi u čenja: Terenski rad – opisati alate za prikupljanje nedoraslih stadija Vježba 9. Laboratorijsko odre đivanje ulovljenih vrsta Ishodi u čenja: Objasniti taksonomske klju čeve za odre đivanje vrsta riba na primjeru ulovljenih vrsta na terenu. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Rad studenata će se vrednovati i ocjenjivati tijekom izvo đenja nastave kao i na završnom ispitu. Svaki student mora pro ći pismeni kolokvij da bi izašao na ispit. Rad studenata se vrednuje i ocjenjuje na završnom ispitu na kojem student može ostvariti 10 bodova. Završni ispit je u pismenom obliku i njime se provjerava usvojeno znanje koje se utvr đuje za svaku cjelinu. Kona čna ocjena se utvr đuje bodovanjem odgovora: ocjena izvrstan (5) – više od 80% pozitivno ocijenjenih odgovora ocjena vrlo-dobar (4) – 80% pozitivno ocijenjenih odgovora ocjena dobar (3) – 70% pozitivno ocijenjenih odgovora ocjena dovoljan (2) – 60% pozitivno ocijenjenih odgovora ocjena nedovoljan (1) – 50% i manje od 50% pozitivno ocijenjenih odgovora. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Nastavnik stoji na raspolaganju studentima svaki radni dan za djelatnog vremena. Nastavni sadržaji i obavijesti vezane uz kolegij mogu se prona ći na oglasnoj plo či IOR u Splitu kao i na internet stranicama Sveučilišnog odjela za studije mora Sveu čilišta u Splitu.

Naziv predmeta ANIMALNA FIZIOLOGIJA Kod predmeta SMB309 Satnica predmeta 45/0/45 (P/S/V) ECTS 6 ECTS (4 - predavanja, samostalno u čenje; 2 - laboratorijske vježbe, kolokviji) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni X napredni specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / VI. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski jezik (mogu ćnost pra ćenja na engleskom jeziku) drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Mate Šanti ć, izvanredni profesor Voditelj vježbi Dr. sc. Antonela Paladin, viši asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Osnovna zada ća ovog kolegija jest omogu ćiti studentu da primjenom prethodno ste čenih znanja iz kemije, biologije i biokemije usvoji znanja i pojmove koji su bitni za razumijevanje temeljnih fizioloških principa. Poseban naglasak dati će se na integrativne principe fiziologije (od molekula do organizma) te temeljne fiziološke mehanizme i adaptacije u životinja i ljudi. Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Aktivno sudjelovanje studenata u nastavnom programu nastoji se posti ći izvo đenjem vježbi u laboratoriju. Praktikum i vježbe pripremaju studente za samostalno rješavanje problema i direktno su povezani sa predavanjima. Studenti su obvezni poha đati predavanja i vježbe. Sve vježbe se moraju poha đati bez izostanaka. Popis obavezne literature 1. Randall D, Burggren W, French K (2002): Eckert Animal Physiology: Mechanisms and Adaptations. 5 th ed. Freeman WH, New York, SAD. 2. Schmidt-Nielsen K (2001): Animal physiology: adaptation and environment. 5 th ed. Cambridge University Press. 3. Guyton AC (2006): Medicinska fiziologija (11. izdanje). Medicinska naklada Zagreb. Popis izborne literature 1. Hill RW, Wyse GA, Anderson M (2004): Animal Physiology. Sinauer Associates Inc., Sunderland, SAD. 2. Berne RM, Levy MN (1996): Fiziologija (3. izdanje). Medicinska naklada Zagreb. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1: Uvod u Animalnu fiziologiju, razvoj fiziologije, homeostaza, negativna povratna sprega . Ishodi u čenja: Objasniti povijesni razvoj fiziologije kao znanosti. Usvojiti na čela povratne sprege i utvrditi homeostatske mehanizme glavnih funkcionalnih sustava. Definirati na čela održavanja normalne i poreme ćene homeostaze. Predavanje 2: Fiziologija membrana, vrste membranskog prijenosa, selektivnost membranskih kanala, elektri čne pojave na membranama. Ishodi u čenja: Objasniti polarne i nepolarne molekule, propusnost membrane i utjecaj fosfolipida te membranskih proteina na propusnost iona, hidrofilnih i hidrofobnih molekula. Definirati zakone difuzije kao i razlike u koncentracijskom gradijentu. Objasniti mehanizme prijenosa tvari (difuzija, olakšana difuzija, aktivni prijenos, K/Na crpka). Uo čiti mehanizme selektivnosti membranskih kanala. Objasniti elektri čne pojave na membranama kao i ulogu iona i K/Na crpke u potencijalu mirovanja. Predavanje 3: Akcijski potencijal. Ishodi u čenja: Uo čiti temeljna svojstva akcijskog potencijala (princip sve ili ništa), uo čiti mehanizam nastajanja akcijskog potencijala. Objasniti naponske regulirane Na i K kanale kao i permeabilnost membrane tijekom akcijskog potencijala. Objasniti širenje akcijskog potencijala kroz neuron kao i ulogu mijelina u skokovitom vo đenju impulsa. Predavanje 4: Kemijske i elektri čne sinapse. Ishodi u čenja: Objasniti gra đu i svojstva kao i prijenos informacija preko kemijske sinapse. Uo čiti što je brzi, a što spori sinapti čki prijenos. Objasniti neuromuskularnu vezu kao i mehanizme otpuštanja neuroprijenosnika. Razumijeti temeljna svojstva neuroprijenosnika i njihovih receptora. Predavanje 5 . Neurofiziologija. Ishodi u čenja: Objasniti organizaciju živ čanog sustava, definirati centralni i periferni živ čani sustav. Objasniti ulogu le đne moždine i refleksa. Usvojiti principe provo đenja signala u živ čanom sustavu. Objasniti dijelove mozga i njihove funkcije. Objasniti ulogu autonomnog živ čanog sustava. Predavanje 6: Osjetila. Ishodi u čenja: Uo čiti op ća svojstva osjetilne recepcije. Objasniti fiziologiju okusa i njuha. Definirati ulogu mehanoreceptora u fiziologiji sluha i fotoreceptora u fiziologiji vida. Objasniti osjet ravnoteže i ulogu vestibularnog organa u sisavaca. Definirati termoreceptore i termorecepciju kod životinja. Predavanje 7: Hormoni i endokrini sustav. Ishodi u čenja: Objasniti kemijske signale za me đustani čnu komunikaciju. Definirati egzokrine i endokrine žlijezde. Objasniti principe hormonske regulacije kao i ulogu hormonskih receptora. Razumjeti prijenos hormonskog signala u stanicu, unutarstani čni glasnici, endokrine žlijezde sisavaca, os hipotalamus-hipofiza. Definirati hormone hipofize, kore nadbubrežne žlijezde, nadbubrežne žlijezde, pankreasa, paštitne žlijezde i objasniti njihovu ulogu i zna čenje. Definirati spolne hormone i objasniti njihovu ulogu. Predavanje 8: Miši ći. Ishodi u čenja: Objasniti gra đu miši ća (miofibrile, sarkomere). Objasniti ulogu, aktina i miozina, tropomiozina i troponina. Objasniti zadatak i ulogu sustava t-cjevčica, sarkoplazmatskog retikula i trijada. Objasniti interakciju kalcija s troponinom. Opisati kontrakcijski ciklus popre čnoprugastog miši ća kao i kontrakciju glatkih miši ća. Definirati izometri čke i izotoni čke kontrakcije kao i ovisnost miši ćne sile o duljini sarkomere. Objasniti vremensku i prostornu sumaciju impulsa. Predavanje 9: Funkcije krvi i sustav obrane organizma. Ishodi u čenja: Definirati krvne proteine i krvne stanice. Objasniti postanak krvnih stanica odnosno eritropoezu i leukopoezu. Opisati unutrašnji i vanjski mehanizmi zgrušavanja krvi. Objasniti specifi čnu i nespecifi čnu imunost. Definirati glavne činioce uro đene i ste čene imunosti. Opisati primarne i sekundarne limfatičke organe. Objasniti ulogu limfocita T i B i NK stanica. Razlu čiti humoralnu i stani čnu imunost. Objasniti ulogu antitijela i opisati njihove funkcije. Objasniti reakcije antitijelo-antigen. Razumjeti primarni i sekundarni imunosni odgovor. Predavanje 10: Srce. Ishodi u čenja: Usvojiti temeljne principe rada srca. Razmotriti gra đu i funkcije pojedinih dijelova srca. Objasniti stvaranje i provo đenje impulsa kroz srce. Opisati EKG, sr čani ciklus i kontraktilnost srca. Objasniti Frank-Starlingov zakon. Razumjeti utjecaj hormona i regulaciju srca autonomnim živ čanim sustavom. Komparativno usporediti fiziologiju i anatomiju rada srca u kralježnjaka. Predavanje 11: Tjelesne teku ćine. Ishodi u čenja: Definirati vanstani čnu, stani čnu i intersticijsku teku ćinu. Nau čiti normalne vrijednosti koncentracije iona u stanici i vanstani čnoj teku ćini. Razlikovati pojmove osmol, osmolarnost i osmolalnost. Upamtiti normalne vrijednosti za plazmu. Objasniti mehanizam cirkulacije. Razmotriti regulaciju protoka krvi kroz arterijski i venski sustav kao i regulaciju protoka kroz arteriole. Definirati Starlingovu filtracijsku hipotezu. Objasniti gra đu i fiziologiju limfnog sustava. Predavanje 12: Bubrezi i osmotska regulacija. Ishodi u čenja: Objasniti gra đu i funkcije bubrega sisavaca. Objasniti stvaranje mokra će, tubularni transport i resorpciju vode. Objasniti protustrujnu izmjenu. Razmotriti osmotsku regulaciju tjelesnih teku ćina kod kralježnjaka. Razmotriti ulogu kloridnih stanica, rektalne žlijezde i žlijezde solnice. Objasniti osmotsku regulaciju kod pustinjskih životinja. Predavanje 13: Ekofiziologija. Ishodi u čenja: Objasniti strategije preživljavanja životinja. Definirati ektotermne, endotermne i heterotermne životinje. Objasniti termogenezu. Razmotriti fiziološke odgovore životinja koje obitavaju u hladnim i vrlo toplim uvjetima. Objasniti protustrujni mehanizam i adaptacije kod životinja koje žive u ekstremnim temperaturnim uvjetima. Predavanje 14: Fiziologija probave. Ishodi u čenja: Objasniti na čine hranjenja u animalnom svijetu. Razumjeti evoluciju probavnog sustava, zubi kao i vrste probavnih sustava. Objasniti probavu u ustima, želudcu, dvanaesniku kao i apsorpciju tvari u tankom crijevu. Objasniti pokretljivost probavnog kanala. Definirati probavne enzime i probavne hormone te razlu čiti njihove uloge. Opisati metabolizam ugljikohidrata, masti i bjelan čevina. Predavanje 15: Fiziologija disanja. Ishodi u čenja: Objasniti temeljne principe izmjene plinova. Definirati respiracijske pigmente. Objasniti ulogu hemoglobina. Nau čiti mehanizme prijenosa kisika i ugljik dioksida. Objasniti plu ćnu cirkulaciju i mehanizam disanja. Definirati plu ćne volumene. Razmotriti principe disanje u zraku i u vodi. Objasniti fiziologiju izmjene plinova preko škrga i opisati mehanizam disanja kod ptica.

Vježba 1. Laboratorijske životinje. Ishodi u čenja: Upoznati povijest uporabe laboratorijskih životinja te zakon o dobrobiti životinja. Nau čiti postupati s pokusnim životinjama i održavati životinje. Upoznati visokosrodne sojeve i upoznati se s topografijom organa životinja. Vježba 2. Na čini davanja tvari laboratorijskim životinjama, anestezija i analgezija. Ishodi u čenja: Upoznati tehnike davanja tvari, nau čiti anestezirati životinje i promatrati stupnjeve analgezije. Opisati primarne i sekundarne limfati čke organe. Uo čiti primarne i sekundarne limfati čke organe na životinji. Vježba 3. Osmotska otpornost eritrocita. Ishodi u čenja: Nau čiti odrediti osmotsku otpornost eritrocita i ponašanje eritrocita u otopinama razli čite koncentracije. Nau čiti pojmove minimalna otpornost eritrocita i maksimalna otpornost eritrocita te širinu otpornosti. Uo čiti odnos izme đu molekularne mase i brzine difuzije promatranjem difuzije molekula boje u agaru. Vježba 4. Eritrociti, ra čunanje hematoloških indeksa. Ishodi u čenja: Opisati razvoj, svojstva i funkcije eritrocita. Odrediti broj čanu vrijednost eritrocita uz pomo ć hemocitometra. Procijeniti promjene u broju eritrocita. Iz izmjerenih vrijednosti hemoglobina, hematokrita i broja eritrocita izra čunati hematološke indekse (MCV, MCH, MCHC). Vježba 5. Leukociti, priprema DKS-a. Ishodi u čenja: Opisati svojstva, funkcije i razvoj pojedinih subpopulacija leukocita. Znati osnovnu ulogu leukocita u specifi čnoj i nespecifi čnoj imunosti. Odrediti broj čanu vrijednost leukocita. Pripraviti krvni namaz i obojiti ga metodom po Pappenheimu. Vježba 6. Hemostaza i zgrušavanje krvi. Ishodi u čenja: Objasniti svojstva, funkcije i nastanak trombocita. Objasniti mehanizam zgrušavanja krvi. Razumjeti mehanizme sprje čavanja zgrušavanja krvi u normalnom žilnom sustavu. Definirati faktore zgrušavanja krvi. Odrediti vrijeme krvarenja (metoda po Duke-u) i vrijeme zgrušavanja (brza metoda na satnom staklu). Interpretirati rezultate navedenih testova. Vježba 7. Pregled diferencijalne krvne slike. Vrste krvnih stanica - usporedba kralježnjaka i bezkralježnjaka. Ishodi u čenja: Definirati pojam diferencijalne krvne slike. Objasniti pojmove agranulocita i granulocita te opisati neutrofile, eozinofile, bazofile, monocite i limfocite. Odrediti brojevni odnos raznih vrsta leukocita čovjeka. Pregledati krvni razmaz miša, goluba ( Columba livia ), poskoka ( Vipera ammodytes ). Pregledati razmaz hemolimfe pali čnjaka ( Carasius morosus ). Vježba 8. Dobivanje seruma i plazme, dokazivanje proteina u plazmi i serumu, dokazivanje fibrinogena. Ishodi u čenja: Definirati pojam plazme i pojam seruma te dobiti serum i plazmu iz krvi miša ili štakora. Definirati krvne proteine. Dokazati prisutnost proteina u krvnoj plazmi i serumu taložnom ili biuretskom reakcijom. Nau čiti što je fibrinogen u plazmi i dokazati ga po Howe-u. Vježba 9. Hematokrit, odre đivanje hemoglobina po Sahliu, odre đivanje hemoglobina spektrofotometrom, Teichmanovi kristali, sedimentacija eritrocita. Ishodi u čenja: Definirati pojam hematokrita i odrediti hematokrit mikrometodom. Definirati pojam hemoglobina i odrediti koncentraciju hemoglobina metodom po Sahliu. Odrediti koncentraciju hemoglobina u uzorku krvi spektrofotometrom. Objasniti pojam klorhemina i dokazati ga kao Teichmannove kristale. Objasniti pojam brzina sedimentacije eritrocita i odrediti sedimentaciju metodom po Westergreenu. Objasniti odnos broja eritrocita i volumena plazme, koncentracije i sastava bjelan čevina i masti u krvnoj plazmi te koli čine elektri čnog naboja stanica. Objasniti pojave snižene i povišene sedimentacije eritrocita. Vježba 10. Disanje I. Ishodi u čenja: Definirati pojam pneumograma i frekvenciju disanja. Objasniti pojam parcijalnih tlakova plinova u ekspiracijskom zraku. Kvalitativno dokazati CO 2 u inspiracijskom i ekspiracijskom zraku. Napraviti stati čku spirometriju te definirati plu ćne volumene i kapacitete. Vježba 11. Disanje II. Ishod u čenja: Uo čiti promjene tlaka u intrapleuralnom prostoru za vrijeme disanja štakora. Izmjeriti intrapleuralni tlak. Uo čiti ulogu dijafragme i tlaka u intrapleuralnom prostoru u stvaranju dišnih pokreta (Dondersov model). Objasniti regulaciju disanja i Hering-Breurov refleks. Vježba 12. Puferi i acidobazna ravnoteža. Diureza i iniciranje diuretika intravenski. Ishodi u čenja: Upoznati se s regulacijom acidobazne ravnoteže. Definirati puferske sustave tjelesnih teku ćina, respiracijske puferske sustave i regulaciju koncentracije vodikovih ipna bubrezima. Dokazati da tjelesne teku ćine imaju puferska svojstva. Objasniti mehanizam djelovanja diuretika i utjecaj diuretika. Objasniti proces mikturicije. Pokazati ntravensko iniciranje diuretika štakoru. Vježba 13. Centri automacije srca, Staniusove ligature, utjecaj razli čitih čimbenika na rad srca. Ishodi u čenja: Upoznati zna čenje atrioventrikularnog čvora i sinus atrijskog čvora. Ispreparirati srce in situ te oodvezivati srce Staniusovim ligaturama. Pokazati mjesto nastanka i putove širenja impulsa koji izazivaju kontrakciju žabljeg srca, u normalnim i promijenjenim uvjetima. Uo čiti u činak snižene i povišene temperature na rad srca, pove ćane izvanstani čne koncentracije iona kalcija i iona kalija na rad srca te u činak acetil-kolina i adrenalina na rad srca. Vježba 14. Miši ći, miografska krivulja, kontrakcija zagrijanog i rashla đenog miši ća, ovisnost kontrakcije o jakosti podražaja, sumacija impulsa. Ishodi u čenja: Registrirati miografsku krivulju, uo čiti razliku miografske krivulje rashla đenog i zagrijanog miši ća, nau čiti pojmove minimalni i maksimalni podražaj te submaksimalni i supramaksimalni podražaj. Uo čiti da jakost kontrakcije ovisi o jakosti primijenjenog podražaja. Uo čiti da se uzastopnim podražajima odre đene frekvencije može posti ći maksimal čna sumacija valova kontrakcija. Upoznati pojmove izotoni čke i izometri čke kontrakcije pokazuju ći na koji na čin razli čito optere ćenje utje če na miši ćnu kontrakciju. Vježba 15. Neuromuskularna veza, prestanak provo đenja impulsa kroz narkotizirani živac, Dubois – Raymondovo pravilo. Ishodi u čenja: Dokazati da narkotizirani živac ne prenosi impulse na miši ćna vlakna. Uo čiti da u živ čanom vlaknu pobu đivanje akcijskog potencijala istosmjernom strujom ne ovisi samo o jakosti podražaja ve ć i o brzini promjene inteziteta. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Ispit iz Animalne fiziologije polaže se u obliku dvaju parcijalnih ispita tijekom slušanja kolegija. Nakon položena oba parcijalna ispita studenti pristupaju usmenom ispitu. U ispitnim rokovima organiziraju se pismeni ispiti koji obuhva ćaju cjelokupno gradivo. Svaki parcijalni ispit ima 40 pitanja. Svaki to čan odgovor nosi jedan odnosno tri boda. Na svakom parcijalnom ispitu student mora ostvariti minimalno 36 bodova, kako bi položio parcijalni ispit. Na svakom parcijalnom testu maksimalno se može ostvariti 60 bodova. Ocjenjivanje testa: 36 - 41 bod ocjenjuje se ocjenom dovoljan (2) 42 – 47 bodova ocjenjuje se ocjenom dobar (3) 48 - 53 boda ocjenjuje se ocjenom vrlo dobar (4) 54 - 60 bodova ocjenjuje se ocjenom odli čan (5) Student može pristupiti polaganju II parcijalnog testa uz ostvarenih minimalnih 36 bodova (60%) na prvom testu. Drugi parcijalni test boduje se na jednak na čin, te je potrebno minimalno 36 bodova za prolaznu ocjenu. Kona čna ocjena koja se upisuje u indeks je srednja vrijednost ocjene iz prvog i drugog parcijalnog testa te rezultat polaganja usmenog dijela ispita. Ukoliko student ne ostvari minimum od 36 bodova na prvom ili drugom parcijalnom testu, u redovnom ispitnom roku pristupa pismenom ispitu koji obuhva ća cjelokupno gradivo kolegija Animalna fiziologija. Pismeni ispit u ispitnom roku strukturno i na činom bodovanja odgovara parcijalnim ispitima. Testovi se sastoje od četiri skupine pitanja. Navodimo primjer za svaku skupinu pitanja. I SKUPINA PITANJA Primarna uloga endokrinog sustava je: a) popravak mutacija b) održanje homeostaze c) odgovor na vanjske podražaje d) koordinacija pokreta e) ništa od navedenog Iza svakog od navedenih pitanja ili nepotpune tvrdnje slijedi pet ponu đenih odgovora ili dopuna tvrdnje. Treba odabrati jednu od pet mogu ćnosti i zaokružiti slovo ispred odgovora koji je odabran kao to čan odgovor, odnosno smije se zaokružiti samo jedno slovo ispred odgovora. Za to čan odgovor na pitanje iz I skupine ostvaruje se 1 bod. II SKUPINA PITANJA Unutrašnje uho ili ______sastoji se od tri razli čite usporedne cijevi, a to su: ______, ______i ______. U svakom navedenom pitanju na praznu crtu treba upisati pojam koji nedostaje. Za to čan odgovor na pitanje iz II skupine ostvaruje se 1 bod. III SKUPINA PITANJA Objasni pojam ekspiracijska razina u mirovanju. ______U ovoj skupini pitanja odgovara se sažetim i preciznim opisom traženog pojma/procesa u za to predvi đenom prostoru ispod svakog pitanja. Za to čan odgovor na pitanje iz III skupine ostvaruju se 3 boda. IV SKUPINA PITANJA Imenujte krvne stanice na slici:

A______B______C______Na praznu crtu treba navesti što prikazuje slika. Za to čan odgovor na pitanje iz IV skupine ostvaruje se 1 bod. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Termini konzultacija objavljeni na internet stranicama Odjela za studije mora.

Naziv predmeta MIKROBIOLOGIJA MORA Kod predmeta SMB310 Satnica predmeta 30/0/30 (P/S/V) 4 ECTS ECTS predavanja, samostalno u čenje, konsultacije = 2 ECTS (uz obrazloženje) laboratorijske vježbe, kolokviji = 2 ECTS Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni napredni X specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / V. semestar Preduvjeti za upis Osnovna znanja iz op će mikrobiologije Jezik poduke i Hrvatski mogu ćnost pra ćenja na Mogu ća prilagodba na engleski jezik drugim jezicima Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Nada Krstulovi ć, redoviti profesor Voditelj vježbi Dr. sc. Marin Ordulj, viši asistent O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Sve su grupe mikroorganizama sa svojim predstavnicima zastupljene u morskom okolišu kao autohtoni stanovnici mora. Štoviše, mikroorganizmi su vrlo zna čajna komponenta morskog ekosustava s obzirom da sudjeluju u svim trofi čkim procesima u moru, a u ve ćini njih su predominantni. Kao prvo, predstavljaju najzna čajniji dio primarnih proizvo đača u moru (fitoplankton, cijanobakterije, foto- i kemoautotrofne bakterije); zna čajni su potrošači primarne proizvodnje (heterotrofni nano- i mikroplankton); a prakti čki su jedini koji u moru obavljaju razgradnju organske tvari, te pretvorbu organskih u anorganskih spojeva (bakterije, gljivice). Poznavanje ovih procesa je, bez dvojbi, neophodno za procjenu ukupne produktivnosti morskog ekosustava, kao i njegovog odgovora na promjene u okoliš. Mikroorganizmi, posebice heterotrofne bakterije predstavljaju temeljne komponente hranidbenih mreža čija je uloga u biogeokemijskim procesima izuzetno velika. Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava. Kombinirani oblici provo đenja: frontalna predavanja; video i sli čne prezentacije, rasprave po nastavnim jedinicama; prakti čne vježbe koje se održavaju u suvremenom mikrobiološkom laboratoriju sa svom potrebitom opremom. Poha đanje nastave je obvezno (tolerira se odre đeni broj opravdanih izostanaka). Studenti su obvezni sudjelovati u odrađivanju doma ćih zada ća i vježbi, te imaju obvezu pristupanju predvi đenih kolokvija. Popis obavezne literature 1. Krstulovi ć, N. I M. Šoli ć, 2006. Mikrobiologija mora, IOR-Split, 317p. Udžbenik Sveu čilišta u Splitu. 2. Šoli ć, M. i N. Krstulovi ć, 2000. Ekologija morskog bakterioplanktona, IOR-Split, 472p. Priru čnik Sveu čilišta u Splitu. Popis izborne literature 1. Kirchman, D.L. 2000. Microbial Ecology of the Oceans, Wiley Series in Ecological and Applied Microbiology, 542p. 2. Austin, B. 1993. Marine Microbiology, Cambridge University Press, 218 p. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Uvod u mikrobiologiju mora Zna čajna otkri ća iz podru čja mikrobiologije mora koja su se dogodila posljednjih 20-tak godina, a koja su iz osnova promijenila koncept strukture i funkcioniranja ekosustava mora. Mikrobiologija mora kao jedno od najdinami čnijih polja oceanologije. Predavanje 2. Staništa mikroorganizama u moru Gdje sve obitavaju mikroorganizmi u moru? Pregled i obrada svakog od staništa mikroorganiuzama u moru: neuston, pelagijal, plankton, simbiotska staništa, bentosko stanište. Predavanje 3. Raznolikost mikroorganizama u moru Koji sve mikroorganizmi obitavaju u morskom okolišu, osobine morskih mikroorganizama, dominantne skupine prokariota, dominantne skupine eukariota. Poseban osvrt na prokariotske mikroorganizme (bakterije), zastupljenost najzna čajnije fizioloških skupina prokariota u moru. Predavanje 4. Brojnost i dinamika bakterijskih populacija u pelagijalu 1 Brojnost (abundancija). Prokariotski mikroorganizmi u pelagijalu (bakterije i cijanobakterije) su komponenta planktonske zajednice. Prema biološkim osobinama svrstani su u bakterioplankton, a po veli čini u pikoplankton. Izražavanje gusto će (abundancije) bakterioplanktona: brojnost bakterija, biomasa bakterija, volumen bakterija kao parametar procjene bakterijske biomase. Predavanje 5. Brojnost i dinamika bakterijskih populacija u pelagijalu 2 Fluktuacije bakterioplanktona. Čimbenici okoliša koji imaju utjecaja na brojnost i biomasu bakterija, odgovor mikroorganizama na promjene u okolišu: prostorna raspodjela kao rezultat trofi čkog statusa odre đenog podru čja; sezonske promjene abundancije bakterija koje su u prvom redu rezultat sezonskih promjena klimatskih čimbenika, odnosno temperature; vertikalna raspodjela koju uzrokuju, uz temperaturu, i složeni hranidbeni odnosi i fizi čko- kemijske promjene kroz ekološke niše; dnevne oscilacije kao rezultat dnevnog sun čevog ciklusa. Predavanje 6. Brojnost i dinamika bakterijskih populacija u pelagijalu 3 Rast i proizvodnja bakterija. Specifi čna stopa rasta bakterija, efikasnost rasta – efikasnost kojom bakterije konzumiranu organsku tvar ugra đuju u vlastitu biomasu, odnosno u populacijski rast; bakterijska proizvodnja: funkcija specifi čne stope rasta i abundancije bakterija. Odnos bakterijske i primarne fitoplanktonske proizvodnje. Predavanje 7. Virusi u morskom okolišu Zastupljenost virusa u morskom okolišu, omjer virusi/bakterije, koje skupine virusa čine zajednicu virusa u moru, bakteriofagi kao najzastupljenija skupina virusa, aktivnost u uloga virusa u moru. Predavanje 8. Čimbenici koji reguliraju gusto ću bakterijskih populacija Resursi koji reguliraju rast i razmnožavanje mikroorganizama, osnovni na čini ishrane (asimilacije ugljika) morskih mikroorganizama: autotrofni i heterotrofni mikroorganizmi. Korištenje otopljene organske tvari, anorganski resursi za rast i razmnožavanje mikroorganizama. Temperatura kao čimbenik koji regulira brzinu procesa unutar mikrobne zajednice. Interakcije izme đu mikroorganizama kao čimbenik regulacije njihovih populacija: kompeticija, predacija i aktivnost virusa kao dominantni tipovi interakcija izme đu mikroorganizama koji reguliraju veli činu i dinamiku njihovih populacija. Predavanje 9. Mehanizmi kontrole Sinteza čimbenika koji reguliraju veli činu i dinamiku populacija mikroorganizama, s kojima smo se bavili u prethodnim predavanjima, na na čin da se svrstaju u dvije kategorije s obzirom na njihov na čin kontrole populacija. S jedne strane su resursi (DOM, anorganske tvari) koji su neophodni za održavanje, rast i razmnožavanje populacija mikroorganizama :„Bottom-up“ kontrola ili kontrola „odozdo“ ili kontrola resursima odnosno kontrola proizvo đačima. S druge strane su čimbenici koji uzrokuju ugibanje mikroorganizama (predacija, virusna aktivnost), „top-down“ kontrola (kontrola „odozgo“) ili kontrola konzumentima. Predavanje 10. Uloga mikroorganizama u ekosustavu mora 1 Hranidbeni odnosi unutar mikrobne zajednice: uvjeti u kojima se razvijaju razli čiti tipovi hranidbenih mreža, mikrobni krug, mikrobna hranidbena mreža, ugradnja i protok bakterijske biomase u predatorske komponente na trofi čkoj i vremenskoj skali. Predavanje 11. Uloga mikroorganizama u ekosustavu mora 2 Uloga mikroorganizama u procesima razgradnje organske tvari i transformacije anorganskih spojeva: 1) uloga bakterija u razgradnji složenih organskih tvari: heterotrofna aktivnost. Složene organske tvari se u moru mogu nalaziti i kao zaga đivala koja u more dospijevaju iz razli čitih izvora. Aktivnosti mikroorganizama u razgrdanji tih tvari su od izuzetne važnosti za pro čiš ćavanje mora (autopurifikacija). Posebna pozornost se pridaje u češ ću mikroorganizama u razgradnji nafte i naftnih derivata. 2) Uloga bakterija u transformaciji anorganskih tvari: kruženje ugljika, dušika, sumpora i ostalih važnih biogenih elemenata. Predavanje 12. Mikroorganizmi u sedimentima Brojnost i proizvodnja bakterija u sedimentima, odnos pelagi čke i bentoske bakterijske brojnosti i proizvodnje, uloga bakterija u sedimentima, skupine bakterija odgovornih za odre đene biogeokemijske procese, odnosno remineralizaciju organskog detritusa u sedimentu. Razlike u aktivnostima bakterija u plitkovodnim i dubokomorskim sedimentima. Predavanje 13. Mikroorganizmi dubokomorskog okoliša Osobine mikroorganizama duboko-morskog okoliša, raznolikost mikroorganizama dubokomorskog staništa, razlike u njihovoj brojnosti i aktivnostima duboko-morskog staništa i morskih staništa do dubine od 1.000 m. Hidrotermalni izvori i mikroorganizmi hidrotermalnih izvora. Aktivnost i uloga duboko-morskih mikroorganizama. Predavanje 14. Odnos mikroorganizama i makroorganizama u moru (simbiotska staništa) Mikroorganizmi kao epifiti na morskom bilju, mikroorganizmi kao epibionti i endobionti zdravih kralješnjaka i beskralješnjaka. Autohtoni morski mikroorganizmi-uzro čnici oboljenja kralješnjaka i beskralješnjaka. Uvjeti u kojima autohtoni morski mikroorganizmi postaju patogeni za makroorganizme u morskom okolišu. Poglavlje 15. Alohtoni mikroorganizmi u moru Izvori alohtonih mikroorganizama u morskom okolišu. Pregled alohtonih mikroorganizama koji se zadržavaju za odre đeno vrijeme u morskom okolišu. Čimbenici koji utje ču na njihovo preživljavanje u moru. Akumulacija alohtonih mikroorganizama u morskim organizmima s posebnim osvrtom na filtratore (filter-feeders).

LABORATORIJSKE VJEŽBE Tijekom nastavne godine održava se 15 laboratorijskih vježbi koje studenti odra đuju samostalno nakon uvodnih predavanja i uz nadzor za vrijeme izvo đenja vježbi kako slijedi Vježba 1. Odre đivanje brojnosti i biomase bakterija u vodenom stupcu Odre đivanje brojnosti bakterija metodom epifluorescentne mikroskopije i proto čne citometrije i odre đivanje bakterijske biomase iz volumena i ukupnog broja bakterijskih stanica Vježba 2. Odre đivanje brojnosti i biomase HNF-a Odre đivanje brojnosti heterotrofnih nanoflagelata metodom epifluorescentne mikroskopije i odre đivanje biomase heterotrofnih nanoflagelata iz volumena i ukupnog broja Vježba 3. Odre đivanje brojnosti cijanobakterija Odre đivanje brojnosti cijannobakterija metodom epifluorescentne mikrkoskopije. Vježba 4. Odre đivanje bakterijske proizvodnje u moru Odre đivanje bakterijske proizvodnje metodom ugradnje 3H-Timidina u DNK na teku ćem scintilacijskom broja ču. Vježba 5. Izolacija i odre đivanje brojnosti bakteriofaga u moru Izolacija i odre đivanje broja virusnih čestica metodom epifluorescentne mikroskopije i metodom procjene ukupnog broja virusa putem plakova na diferencijalnim hranjivim podlogama. Vježba 6. Utjecaj ekoloških čimbenika na rast morskih mikroorganizama Kako razli čiti ekološki čimbenici utje ču na rast morskih bakterija (rast na razli čitim hranjivim podlogama, pri razli čitim temperaturama, pri razli čitom osmotskom tlaku, pH, anorganskim solima). Vježba 7. Potrebe mikroorganizama za kisikom Upoznavanje s metodama odre đivanja razli čitih potreba mikroorganizama za kisikom, utjecaj razli čite koncentracije kisika na rast mikroorganizama na hranjivim podlogama. Vježba 8. Uzgoj anaerobnih mikroorganizama Upoznavanje s razli čitim laboratorijskim tehnikama uzgoja anaerobnih mikroorganizama na selektivnim i diferencijalnim hranjivim podlogama. Vježba 9. Izolacija bakterija koje sudjeluju u ciklusu dušika Izolacija i odre đivanje skupine bakterija koje sudjeluju u ciklusu dušika koriste ći diferencijalne hranjive podloge. Vježba 10. Izolacija i uzgoj luminiscentnih bakterija Izolacija bioluminiscentnih bakterija s površine ribe metodom razmaza na diferencijalnim hranjivim podlogama. Vježba 11. Stupac po Winogradskom Izrada Winogradsky stupca pomo ću kojeg se prati razvoj mikrobnih zajednica u sedimentu pri razli čitom gradijentu

H2S i O 2. (Napomena: obzirom na spori rast bakterija u sedimentu postavljanje vježbe se izvodi uz vježbu 4) Vježba 12. Izolacija i odre đivanje brojnosti bakterija iz morskog sedimenta Izolacija bakterija u sedimentu metodom sonifikacije i odre đivanje brojnosti bakterija u sedimentu brojanjem izraslih kolonija na diferencijalnim hranjivim podlogama. Vježba 13. Odre đivanje sanitarne kakvo će mora metodom membranske filtracije. Odre đivanje indikatorskih organizama u moru metodom membranske filtracije uz korištenje selektivnih podloga i odre đivanje sanitarne kakvo će mora za kupanje. Vježba 14. IMViC test Odre đivanje prisutnosti glavnih rodova obitelji Enterobacteriaceae (enterobakterije) u uzorku pra ćenjem serija reakcija na diferencijalnim hranjivim podlogama. Vježba 15. Ispitivanje sanitarne kakvo će školjkaša Ispitivanje sanitarne kakvo će školjkaša metodom najvjerojatnijeg broja (MPN metoda). Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Do kona čne ocjene dolazi se polaganjem testova iz gradiva predavanja i laboratorijskih vježbi. Tijekom semestra polažu se dva testa iz gradiva i dva testa iz laboratorijskih vježbi. Za pozitivnu ocjenu mora bit riješeno najmanje 60% pitanja iz svakog pojedina čnog testa. Položeni testovi iz laboratorijskih vježbi su uvjet za dobijanje kona čne ocjene. Rezultati testova iz gradiva predavanja se zbrajaju i kona čna ocjena se formira na sljede ći na čin: 90-100% riješenih pitanja iz testova - izvrstan (5) 80-89% riješenih pitanja iz testova - vrlo dobar (4) 70-79% riješenih pitanja iz testova - dobar (3) 60-69% riješenih pitanja iz testova - dovoljan (2) < 60% - student nije zadovoljio Student ima pravo jedan put ponoviti svaki od testova. Ponovno polaganje testova se organizira na kraju semestra u istom terminu za sve studente. Nakon ponovljenog testa postignuti bodovi su važe ći, a stari bodovi iz prvog pokušaja se brišu. Studenti koji ne ostvare uvjete za dobivanje kona čne ocjene iz polaganja testova mogu polagati ispit iz cijelog gradiva u terminima ispitnih rokova (onoliko puta koliko to pravilnik o studiranju dozvoljava), na na čin da mogu birati polaganje završnim testom koji obuhva ća cijelo gradivo ili usmenim ispitom. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Informacije o nastavnim materijalima, dodatnoj literaturi, studentskim obvezama, na činu ocjenjivanja i terminima konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja.

Naziv predmeta EKOLOGIJA PRIDNENIH ŽIVOTNIH ZAJEDNICA Kod predmeta SMB311 Satnica predmeta 30/0/30 (P/S/V) ECTS 4 ECTS (uz obrazloženje) (2- predavanja, samostalno u čenje, konzultacije; 2- laboratorijske vježbe, kolokviji) Status predmeta obavezan x izborni (ozna čiti X) temeljni napredni x specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / VI. semestar Preduvjeti za upis Odslušani kolegiji Botanika mora i Biologija morskih beskralješnjaka Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski / konzultacije na engleskom drugim jezicima Nositelj predmeta Doc. dr. sc. Ivana Grubeli ć Voditelj vježbi Prof. dr. sc. Marija Despalatovi ć, izvanredni profesor O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Svrha nastave ovog studijskog predmeta je upoznati studente s osnovnim ekološkim zna čajkama i procesima u bentoskom ekosustavu, životnim zajednicama na različitim tipovima morskoga dna, što ugrožava bentoske zajednice i bentoske organizme u Jadranskom moru te mjerama zaštite. Ste ćeno znanje studentima je neophodno za kompleksno sagledavanje problematike u budu ćem radu u oblasti ekologije i biologije mora, morskog ribarstva te gospodarenja i zaštite istih. Vježbe studente pripremaju za samostalno istraživanje kompleksnih bentoskih zajednica. Na terenu i u laboratoriju studenti se upoznavaju s metodologijom uzorkovanja, konzerviranja i obrade bentoskih uzoraka. Uzorke obra đuju kvalitativno, kvantitativno i statistički, a usporedbom razli čitih uzoraka zorno spoznaju utjecaj razli čitih ekoloških sredina na razvoj živoga svijeta. Nastava se izvodi kroz predavanja i vježbe (30 sati predavanja i 30 sati vježbi po 2 sata tjedno), gdje studenti stje ču teorijsko te prakti čno znanje u laboratoriju i na terenu. Nastava se održava u standardno opremljenoj predavaonici s video opremom te u laboratoriju za bentos koji je opremljen laboratorijskim pomagalima, stru čnom i znanstvenom literaturom i zbirkom bentoskih organizama (živi i preparirani primjerci). Studenti su obvezni redovito poha đati predavanja i vježbe. Izostajanje s 20% obaveznog plana predavanja (6 sati) ili vježbi (6 sati) mora biti opravdano, što je preduvjet pristupanju ispitu znanja. Popis obavezne literature 1. Pérès J. M., Gamulin-Brida H. 1973. Biološka oceanografija. (Školska knjiga) 2. Ercegovi ć A. 1949. Život u moru. (JAZU) 3. Bertness M.D., Gaines S.D., Hay M.E. 2001. Marine Community Ecology. (Sinauer A.) 4. Riedl R. 1983. Fauna und flora des Mittelmeeres. (P. Parey) 5. Bakran-Petricioli T. 2007. Morska staništa. Priru čnik za inventarizaciju i pra ćenje stanja. (Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb) Popis izborne literature Odabrani radovi doma ćih i stranih eksperata. Specijalizirani klju čevi za determinaciju bentoskih organizama. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Uvodno predavanje Biološko-ekološke osobine morskog ekosustava. Podjela živih organizama u moru obzirom na na čin života te njihova prilagodba životu na morskome dnu. Ishod u čenja: Povezati i ujediniti ste čena znanja iz ve ć odslušanih/položenih kolegija (biologija, kemija, fizika i geologija mora) studija sa svrhom boljeg razumijevanja i usvajanja novog gradiva. Predavanje 2. Pridnene (bentoske) životne zajednice Povijesni pregled i metodologija studija pridnenih zajednica. Ishod u čenja: Definirati pojam pridnene zajednice te objasniti intra i interspecijske odnose u pridnenim zajednicama. Kroz povijesni pregled i metodologiju studija pridnenih zajednica ste ći znanje i seriozan pristup metodama istraživanja veoma raznolikog pridnenog prostora. Predavanje 3. Ekološki čimbenici koji utje ču na razvoj i rasprostranjenost pridnenih zajednica Ishod u čenja: Definirati osnovne ekološke čimbenike koji utje ču na razvoj i rasprostranjenost pridnenih zajednica. Povezati utjecaj jednog čimbenika na drugi te razumjeti na koji na čin se bentoski organizmi prilago đavaju raznolikim ekološkim uvjetima. Predavanje 4. Podjela pridnenog životnog prostora Granica izme đu terestri čkih naselja i naselja morskog litorala Ishod u čenja: Razumjeti što utje če na vertikalnu i horizontalnu rasprostranjenost pridnenog prostora, odnosno pridnenih zajednica, te usvojiti znanje o podjeli pridnenog životnog prostora na bionomske stepenice prema razli čitim autorima: podjela prema A. Ercegovi ću te podjela prema Peres i Picardu). Predavanje 5. Supralitoralna stepenica, ekološke osobine i naselja Mediolitoralna stepenica, ekološke osobine i naselja Ishod u čenja: Uo čiti koji ekološki čimbenici i u kojem obimu utje ču na razvoj supralitoralnih naselja na čvrstoj (Biocenoza supralitotalnih stijena; Biocenoza supralitoralnih lokvica) i pomi čnoj podlozi (Biocenoza morskih oseklina naglog sušenja; Biocenoza morskih oseklina polaganog sušenja), odnosno na razvoj mediolitoralnih naselja na čvrstoj (Biocenoza gornjih stijena mediolitorala; Biocenoza donjih stijena mediolitorala) i pomi čnoj podlozi (Biocenoza detriti čnih dna mediolitoralne stepenice; Biocenoza mediolitoralnih pijesaka; Naselja muljevitih pijesaka i muljeva laguna i uš ća) Predavanje 6. Infralitoralna stepenica, ekološke osobine i naselja Infralitoralna naselja na čvrstoj podlozi Ishod u čenja: Definirati ekološke osobine infralitoralne bionomske stepenice te što utje če na razvoj i rasprostranjenost infralitoralnih naselja, s posebnim osvrtom na životne zajednice koje se razvijaju na čvrstoj podlozi (Biocenoza fotofilnih alga; Degradirana biocenoza fotofilnih alga u one čiš ćenim vodama) Predavanje 7. Infralitoralna naselja na pomi čnoj podlozi (1) Ishod u čenja: Definirati ekološke osobine infralitoralne bionomske stepenice koje utje ču na razvoj i rasprostranjenost pojedine infralitoralne zajednice na pomi čnom dnu (Biocenoza morske cvjetnice Posidonia oceanica; Biocenoza morske cvjetnice Cymodocea nodosa ; Biocenoza morskih cvjetnica roda Zostera ; Evolutivna serija na podru čju biocenoza morskih cvjetnica) Predavanje 8. Infralitoralna naselja na pomi čnoj podlozi (2) Ishod u čenja: Definirati ekološke osobine na dijelu infralitoralne bionomske stepenice koje utje ču na razvoj i rasprostranjenost infralitoralnih biocenoza bez vegetacije (Biocenoza sitnih površinskih pijesaka; Biocenoza sitnih ujedna čenih pijesaka; Biocenoza muljevitih pijesaka; Biocenoza zamuljenih pijesaka zašti ćenih obala) te ostalih biocenoza na pomi čnim dnima infralitorala (Spongiferna dna; Životne zajednice neovisne o vertikalnoj razdiobi, Biocenoza krupnih pijesaka i sitnih šljunaka pod utjecajem pridnenih struja, Naselja pomi čnih prelaznih dna) Predavanje 9. Cirkalitoralna stepenica, ekološke osobine i naselja Cirkalitoralna naselja čvrste podloge (1) Ishod u čenja: Definirati ekološke osobine specifi čne za cirkalitoralnu bionomsku stepenicu te što utje če na razvoj i rasprostranjenost pojedine zajednice, osobito na čvrstom dnu gdje se razvijaju cirkalitoralna naselja čvrste podloge (Koraligenska biocenoza: Pretkoraligenski aspekt ili inicijalni stadij koraligenske biocenoze i Tipi čni koraligenski aspekt ili klimaks stadij koraligenske biocenoze - Koraligen donjeg horizonta litoralnih stijena i Koraligenski plato) Predavanje 10. Cirkalitoralna naselja čvrste podloge (2) Ishod u čenja: Definirati ekološke osobine na dijelu cirkalitoralne bionomske stepenice gdje se razvijaju cirkalitoralna naselja čvrste podloge (Biocenoza polutamnih spilja: Facijes Corallium rubrum , Facijes Parazoanthus axinellae adriaticus ; Osiromašeni aspekt u poluspiljama s jakim gibanjem voda; Biocenoza potpu činskih stijena) Predavanje 11. Cirkalitoralna naselja pomi čne podloge (1) Ishod u čenja: Definirati ekološke osobine cirkalitoralne bionomske stepenice koje utje ču na razvoj i rasprostranjenost pojedine zajednice na pomi čnom dnu cirkalitorala: Biocenoza obalnih detriti čnih dna; Biocenoza detrti čnih dna otvorenijeg oto čnog područja i otvorenog mora. Predavanje 12. Cirkalitoralna naselja pomi čne podloge (2) Ishod u čenja: Definirati ekološke osobine cirkalitoralne bionomske stepenice koje utje ču na razvoj i rasprostranjenost pojedine zajednice na pomi čnom dnu cirkalitorala: Biocenoza detriti čnih više ili manje zamuljenih dna: Obalna zona, Središnja zona, Zona otvorenog mora pod utjecajem otvorenog mora i alpskih rijeka; Biocenoza obalnih terigenih muljeva: Facijes mekanih muljeva, Facijes ljepljivih muljeva, ukorijenjenih oblika i sesilnih oblika. Predavanje 13. Cirkalitoralna naselja pomi čne podloge (3) Ishod u čenja: Definirati ekološke osobine na dijelu cirkalitoralne stepenice s pomi čnim dnom gdje se razvija Biocenoza muljevitih dna otvorenog srednjeg Jadrana i oto čne zone sjevernog Jadrana “ Nephrops norvegicus – Thenea muricata “ te što utje če na njeno rasprostranjenje i abundantnost. Uo čiti biološke i gospodarstvene osobitosti navedene zajednice i vrste Nephrops norvegicus te biološke i ekološke osobine spužve Thenea muricata . Predavanje 14. Prijelaz izme đu litoralnog (fitalnog) i dubinskog (afitalnog) sistema Batijalna stepenica, ekološke osobine i naselja u Jadranu Ishod u čenja: Uo čiti ekološke osobine afitalnog dijela u odnosu na ekološke osobine fitalnog dijela podmorja te što utje če na razvoj i rasprostranjenost bentoskih biocenoza afitalnog sistema u Jadranu, odnosno batijalnih naselja na čvrstoj podlozi (Boicenoza velikih dubinskih kolonijalnih koralja) i batijalnih naselja na pomi čnoj podlozi (Biocenoza batijalnih muljeva: Facijes mekih muljeva, Facijes pjeskovitih i pjeskovito-šljunkovitih muljeva) Predavanje 15. Završno predavanje: što ugrožava bental u Jadranu i kako ga zaštititi. Ishod u čenja: Povezati ste čeno znanje o raznolikim životnim uvjetima koji vladaju na veoma raznolikom morskom dnu Jadranskog mora i utje ču na razvoj raznolikih pridnenih životnih zajednica s ukupno velikom biološkom raznolikosti. Spoznati što ugrožava pridnene zajednice u Jadranskom moru i kako ih zaštititi.

Vježba 1. Uvod u praktikum / Ekološki čimbenici Ishod u čenja: Koriste ći ste čena znanja iz prethodnih kolegija ustanoviti na čin života odabranih vrsta na morskom dnu te ekološke čimbenike koji na njega utje ču. Vježba 2. Metodologija uzorkovanja pridnenih zajednica Ishod u čenja: Upoznati direktne i indirektne, kvalitativne i kvantitativne te destruktivne i nedestruktivne metode uzorkovanja na pomi čnim i čvrstim dnima. Upoznati na čine mjerenja vrijednosti pojedinih abioti čkih čimbenika. Vježba 3. Obrada uzoraka Ishod u čenja: Usvojiti na čine separacije, determinacije te konzerviranja jedinki. Usvojiti na čine izrade mikroskopskih preparata. Vježba 4. Izrada zbirki i baza podataka Ishod u čenja: Upoznati na čine izrade zbirki bentoskih vrsta. Usvojiti na čine kreiranja baza podataka. Vježba 5. Supralitoralna stepenica Ishodi u čenja: Upoznati organizme koji žive u supralitoralnoj stepenici na čvrstoj i pomi čnoj podlozi. Vježba 6. Mediolitoralna stepenica Ishodi u čenja: Upoznati organizme koji žive u mediolitoralnoj stepenici na čvrstoj i pomi čnoj podlozi. Vježba 7. Infralitoralna stepenica – čvrsta podloga Ishodi u čenja: Upoznati organizme koji žive u infralitoralu na čvrstoj podlozi (Biocenoza fotofilnih alga). Vježba 8. Infralitoralna stepenica – pomi čna podloga Ishodi u čenja: Upoznati organizme koji žive u razli čitim biocenozama infralitorala na pomi čnoj podlozi. Vježba 9. Cirkalitoralna stepenica – čvrsta podloga Ishod u čenja: Upoznati organizme koji žive u cirkalitoralu na čvrstoj podlozi (Koraligenska biocenoza). Vježba 10. Cirkalitoralna stepenica – pomi čna podloga (1) Ishod u čenja: Upoznati organizme koji žive u cirkalitoralu na pomi čnoj podlozi, u Biocenozi obalnih detriti čnih dna i Biocenozi detrti čnih dna otvorenijeg oto čnog podru čja i otvorenog mora. Vježba 11. Cirkalitoralna stepenica – pomi čna podloga (2) Ishod u čenja: Upoznati organizme koji žive u cirkalitoralu na pomi čnoj podlozi, u Biocenozi detriti čnih više ili manje zamuljenih dna i Biocenozi obalnih terigenih muljeva. Vježba 12. Batijalna stepenica Ishod učenja: Upoznati organizme koji žive u batijalnoj stepenici na čvrstoj (Boicenoza velikih dubinskih kolonijalnih koralja) i pomi čnoj podlozi (Biocenoza batijalnih muljeva). Vježba 13. Ko ćarska dna otvorenog Jadrana Ishod u čenja: Upoznati organizme koji žive na pomi čnim ko ćarskim dnima otvorenog Jadrana. Vježba 14. Antropogeni utjecaji na bentoske zajednice Ishod u čenja: Analizirati poreme ćaje koji se doga đaju na morskom dnu, a koji su posljedica antropogenog djelovanja. Vježba 15. Alohtone vrste Ishod u čenja: Upoznati strane vrste u pridnenim zajednicama Jadrana. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Provjera znanja tijekom semestra: dva testa (ne utje ču na završnu ocjenu), rezultati služe predava ču da procijeni uspješnost svojih predavanja i zainteresiranost studenata. Završno znanje se provjerava na ispitu i kolokviju. Studenti mogu iza ći na ispit nakon položenog kolokvija. Ispit se sastoji od usmenog dijela, a kolokvij od pismenog dijela. Usmeni dio ispita se sastoji od 3 pitanja (npr.: 1.Vertikalna podjela životnog prostora po Peres-Picardu, 2.Mediolitoral, 3.Spongiferna dna), a student je položio ispit ako pokaže osnovno znanje vezano za svako pitanje, a znanje i umješnost povezivanja biološko-ekoloških osobina u pridnenim zajednicama donosi više bodova, odnosno ve ću ocjenu. Kolokviranje vježbi: znanje studenata iz praktikuma se provjerava pismenim testom, koji sadrži 20 pitanja. Odgovori na pitanja su ponu đeni, a treba odabrati jedan ili više to čnih odgovora. Pozitivna ocjena uvjetuje najmanje 60% to čnih odgovora. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Sve dodatne informacije studentima su dostupne kroz direktne razgovore s voditeljima predavanja i vježbi te putem e- maila ( [email protected] ; [email protected] ) i telefona (021 408043; 021 408046).

Naziv predmeta BIOLOGIJA I EKOLOGIJA PLANKTONA Kod predmeta SMB312 Satnica predmeta 30/0/30 (P/S/V) ECTS 4 ECTS (uz obrazloženje) 2 (predavanja, samostalno u čenje, konzultacije) i 2 (laboratorijske vježbe, kolokviji) Status predmeta obavezan X izborni (ozna čiti X) temeljni napredni X specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / VI. semestar Odslušani predmeti: Biologija stanice, Ekologija, Fizi čka oceanografija, Kemijska Preduvjeti za upis oceanografija Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski (mogu će i na engleskom jeziku) drugim jezicima Prof. dr. sc. Ivona Marasovi ć, redoviti profesor Nositelj predmeta - dio predavanja izvodi doc. dr. sc. Olja Vidjak Voditelj vježbi Doc. dr. sc. Olja Vidjak O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đanju nastave, obveze studenata...) Kroz ovaj kolegij studenti se upoznaju sa planktonskim zajednicama u moru, te usvajaju znanja o složenim odnosima koji me đu njima vladaju. Veliki dio hrane koju ljudi dobivaju iz mora direktno je ili indirektno ovisan o planktonu, obzirom da su ve ćina primarne proizvodnje, kao i znatan dio sekundarne proizvodnje u moru vezane uz planktonske zajednice. Kako ve ćina morskih organizama provodi svoj cijeli životni ciklus, ili bar jedan njegov dio u planktonu, ova je zajednica posebno brojna i raznovrsna. Nastava se izvodi kroz predavanja i laboratorijske vježbe. Predavanja se održavaju uz korištenje PowerPoint, i video prezentacija, dok se vježbe održavaju u studentskom praktikumu, Laboratoriju za plankton IOR-a, te u laboratoriju na istraživa čkom brodu. Prakti čnim vježbama studenti se upoznaju s uzorkovanjem, fiksacijom i pripremama fitoplanktonskih i zooplanktonskih uzoraka, kvalitativno-kvantitativnim analizama fitoplanktonskih, mezozooplanktonskih i mikrozooplanktonskih uzoraka, glavnim skupinama fitoplanktona, "red tide" i toksi čnim organizmima, procjenom biomase fitoplanktona (metodom klorofila a), procjenom primarne proizvodnje (C 14 metoda), glavnim zooplanktonskim skupinama i procjenom biomase zooplanktona (metodom suhe težine). Studenti su obavezni prisustvovati predavanjima i vježbama u odnosima predvi đenim pravilima Odjela i u dogovoru s nastavnikom. Popis obavezne literature 1. Vili čić, D. Fitoplankton Jadranskog mora (biologija i taksonomija). 2002, Školska knjiga Zagreb 2. Vili čić, D. Fitoplankton u ekološkom sustavu Jadranskog mora. 2003, Školska knjiga Zagreb 3. Raymont, J.E.G.: Plankton and productivity in the oceans. Pergamon Press. New York, 1980 4. Steidinger, K.A. and Walker, L.M. Marine Plankton Life Cycle Strategies, CRC Press Inc. Boca Raton, Florida, 1986. 5. Okaichi, T., D.M. Anderson and T. Nehoto, 1989. Red tides: Biology, Environmental Science and Toxicology, Elsevier, Amsterdam, 489 p. 6. Vidjak, O. Biologija i ekologija planktona. II dio – Zooplankton. Interna skripta za studente III godine Biologije i ekologije mora. 7. Vidjak, O. Praktikum iz Biologije i ekologije planktona, I dio – Fitoplankton. Interna skripta za studente III godine Biologije i ekologije mora. Popis izborne literature 1. Levinton, J. S. 1995. Marine biology. Oxford University Press, 420 pp 2. Bougis, P. 1976. Marine plankton ecology. North Holland Publishing Company. Amsterdam-Oxford. American Elsevier Publishing Company, Inc. New York 3. Marasovi ć, I., Ž. Nin čevi ć, G. Kušpili ć, S. Marinovi ć & S. Marinov. 2005. Long term changes of basic biological and chemical parameters at two stations in the Middle Adriatic. Journal of Sea Research . 4. Marasovi ć, I., D. Vili čić & Ž. Nin čevi ć 1999. South Adriatic ecosystem: Interaction with the Mediterranean Sea. In: The Eastern Mediterranean as a Laboratory Basin for the Assessment of Contrasting Ecosystems ( Eds.P.Malanotte-Rizzoli & V.N. Eremeev), Kluwer Academic Press, Dordrecht, Netherlands, pp. 383-405. 5. Marasovi ć, I., Ž. Nin čevi ć-Gladan, B. Grbec & S. Skeji ć (2010) Recent Changes in the Phytoplankton Community of the Adriatic Sea. In: Phytoplankton responses toMediterranean environmental changes, CIESM Workshop Monographs / F. Briand (ur.). Monaco : CIESM, 2010. 49-56 6. Bojani ć, N., M. Šoli ć, N. Krstulovi ć, S. Šestanovi ć, I. Marasovi ć & Ž Nin čevi ć (2005). Temporal variability in abundance and biomass of ciliates in the eutrophicated part of the Kaštela Bay (Middle Adriatic). Helgoland Marine Research , 59 (1). 7. Vidjak O., Bojani ć N., Kušpili ć G., Marasovi ć I., Nin čevi ć Gladan Ž., Brautovi ć I. (2006) Annual variability and trophic relations of the mesozooplankton community in the eutrophicated coastal area (Vranjic Basin, eastern Adriatic Sea). Journal of the Marine Biological Association of the U.K., 86: 19-26. 8. Vidjak O., Bojani ć N., Kušpili ć G., Nin čevi ć Gladan Ž., Ti čina V. (2007) Zooplankton community and hydrographical properties of the Neretva Channel (eastern Adriatic Sea). Helgoland Marine Research, 61: 267-282. 9. Vidjak O., Bojani ć N., Kušpili ć G., Grbec, B, Nin čevi ć Gladan Ž., Matijevi ć S., Brautovi ć, I. (2009) Population structure and abundance of zooplankton along the Krka river estuary in spring 2006. Acta Adriatica , 50 (1): 45-58 Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) BIOLOGIJA I EKOLOGIJA PLANKTONA. I DIO – FITOPLANKTON (prof. dr. sc. Ivona Marasovi ć) Predavanje 1. (90 min) Op ćenito o morskom planktonu. Sezonska, vertikalna i horizontalna raspodjela. Ishodi u čenja: Upoznati i razumjeti ulogu planktonske zajednice u morskom ekosustavu. Upoznati vertikalnu i horizontalnu raspodjelu planktona vezano uz razli čita geografska podru čja, kao i uzroke sezonske varijabilnosti. Upoznati glavne grupe planktonskih organizama u morskoj sredini (fitoplankton., zoplankton, bakterioplankton). Predavanje 2. (90 min) Op ćenito o fitoplanktonu. Pregled sistematske i morfološke podjele fitoplanktona. Dijatomeje. Dinoflagelati. Ishodi u čenja: Upoznati morfološke osobine skupine dijatomeja (penatne i centri čne). Upoznati specifi čnosti razmnožavanja skupine dijatomeja. Upoznati sezonsku i prostornu raspodjelu dijatomeja. Upoznati morfološke osobine skupine dinoflagelata. Upoznati specifi čnosti razmnožavanja skupine dinoflagelata. Upoznati specifi čnosti ishrane dinoflagelata. Upoznati sezonsku i prostornu raspodjelu dinoflagelata. Predavanje 3. (90 min) Kokolitoforide. Silikoflagelati. Cijanoficeje. Proklorofita. Ishodi u čenja: Upoznati morfološke osobine skupine kokolitoforida. Upoznati specifi čnosti razmnožavanja skupine kokolitoforida. Upoznati sezonsku i prostornu raspodjelu kokolitoforida. Upoznati morfološke osobine skupine silikoflagelata. Upoznati specifi čnosti razmnožavanja skupine silikoflagelata. Upoznati sezonsku i prostornu raspodjelu silikoflagelata. Upoznati morfološke osobine skupine cijanoficeja. Upoznati specifi čnosti razmnožavanja skupine cijanoficeja. Upoznati sezonsku i prostornu raspodjelu cijanoficeja. Upoznati osobine skupine proklorofita. Upoznati specifi čnosti razmnožavanja skupine proklorofita. Upoznati sezonsku i prostornu raspodjelu proklorofita. Predavanje 4. (90 min) Op ćenito o primarnoj proizvodnji. Sezonski aspekti primarne proizvodnje. Primarna proizvodnja u oceanima. Primarna proizvodnja u obalnim podru čjima. Primarna proizvodnja u Sredozemnom moru. Ishodi u čenja: Razumjeti osnovne principe procesa primarne proizvodnje. Upoznati specifi čnosti procesa primarne proizvodnje u moru. Upoznati sezonske aspekte primarne proizvodnje u razli čitim geografskim podru čjima. Upoznati se s osobitostima primarne proizvodnje u oceanskom podru čju. Upoznati osobitosti primarne proizvodnje u obalnim podru čjima. Upoznati osobitosti primarne proizvodnje u Sredozemnom bazenu i njegovim podbazenima. Predavanje 5. (90 min) Primarna proizvodnja Jadranskog mora. Ishodi u čenja: Upoznati primarnu proizvodnju Jadrana. Razumjeti uzroke prostorne varijabilnosti visine primarne proizvodnje. Upoznati dugogodišnje trendove primarne proizvodnje u Jadranu. Upoznati odnose izme đu eutrofikacije i primarne proizvodnje. Upoznati odnose izme đu klimatskih faktora i primarne proizvodnje. Upoznati odnose izme đu primarne proizvodnje i ulova male plave ribe. Predavanje 6. (90 min) Biomasa fitoplanktona. Sukcesije vrsta. Ograni čavaju ći čimbenici primarne proizvodnje. Ishodi u čenja: Upoznati biološke i kemijske metode procjene biomase. Upoznati prednosti i ograni čenja pojedinih metoda. Upoznati vertikalnu i horizontalnu raspodjelu biomase u obalnim i otvorenim vodama Jadrana. Upoznati se s uzrocima sukcesije vrsta u obalnim i otvorenim vodama Jadrana. Upoznati ograni čavaju će čimbenike primarne proizvodnje.

Predavanje 7. (90 min) Svjetlost. Uglji čni dioksid. pH. Dušik. Fosfor. Ishodi u čenja: Upoznati osobitosti fotosinteze u moru vezano uz raspodjelu svjetla. Upoznati vezu izme đu pH vrijednosti i intenziteta primarne proizvodnje. Upoznati ciklus dušika u moru. Upoznati ciklus fosfora u moru. Upoznati uzroke i posljedice prirodne i antropogene eutrofikacije u morskom ekosustavu. Predavanje 8. (45 min) Ekološka efikasnost prijenosa na više trofi čke razine. Ishodi u čenja: Upoznati osnovne lance ishrane u morskom ekosustavu. Upoznati tipove ekološke efikasnosti u morskom ekosustavu pri prijenosu materije i energije na više trofi čke razine. Razumjeti uzroke razlika ekološke učinkovitosti izme đu razli čitih djelova morskog ekosustava (oceanski tip prijenosa, obalni tip prijenosa, tip prijenosa u „upwelling“ podru čjima). BIOLOGIJA I EKOLOGIJA PLANKTONA. II DIO – ZOOPLANKTON (Doc. dr. sc. Olja Vidjak) Predavanje 9. (90 min) Osnovne karakteristike zooplanktonskih organizama: Pregled sistematske i morfološke podjele zooplanktona, karakteristike planktonskog života u vodenoj sredini. Ishodi u čenja: Opisati osnovne razlike u stupnju organizacije, na činu ishrane i vremenu koje životinjski organizmi provode u planktonu. Nabrojiti osnovne taksonomske kategorije zooplanktona. Objasniti na čine pokretanja zooplanktonskih organizama. Definirati veli činske kategorije zooplanktona. Objasniti osnovna svojstva vodene sredine kao životnog medija za zooplankton. Razumjeti i objasniti odnos zooplanktonskih organizama i Reynoldsovog broja. Definirati plovnost zooplanktona i nabrojiti mehanizme spre čavanja nekontroliranog tonjenja. Objasniti „patchiness“ ili nehomogenu raspodjela zooplanktona. Objasniti pojava i mehanizam nastanka bioluminiscencije kod zooplanktonskih organizama. Sistematska pripadnost i uloga protozoa u zooplanktonu. Ishodi u čenja: Nabrojiti taksonomske kategorije zooplanktonskih organizama iz carstva Protista. Definirati osnovne biološke i ekološke karakteristike planktonskih Mastigophora, Sarcodina i Ciliophora (osnovna gra đa, ishrana, razmnožavanje i rasprostranjenost). Razumjeti i objasniti ulogu i važnost protozoa u hranidbenoj mreži oceana. Predavanje 10. (90 min) Sistematska pripadnost i uloga metazoa u zooplanktonu. Carstvo Metazoa, koljena Rotatorija, Cnidaria i Ctenophora. Ishodi u čenja: Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike planktonskih kolnjaka (gra đa, ishrana, razmnožavanje i rasprostranjenost). Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike planktonskih žarnjaka (gra đa, ishrana, razmnožavanje i rasprostranjenost). Razumjeti i objasniti ulogu i važnost meduza u hranidbenoj mreži oceana. Objasniti utjecaje meduza na ljudske aktivnosti. Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike plantonskih rebraša (gra đa, ishrana, razmnožavanje i rasprostranjenost). Objasniti utjecaj invazivne vrste Mnemiopsis leidyi na Crno more kao primjer degradacije i postepenog oporavka ekosustava. Predavanje 11. (90 min) Sistematska pripadnost i uloga metazoa u zooplanktonu. Carstvo Metazoa, koljena Annelida i Mollusca. Ishodi u čenja: Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike plantonskih mnogo četinaša (gra đa, ishrana, razmnožavanje i rasprostranjenost). Objesniti prilagodbe mnogo četinaša na planktonski na čin života na primjeru Tomopteris helgolandica . Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike plantonskih mekušaca. Opisati gra đu, ishranu, razmnožavanje i rasprostranjenost planktonskih puževa Pteropoda (redovi Thecosomata i Gymnosomata). Sistematska pripadnost i uloga metazoa u zooplanktonu. Carstvo Metazoa, koljeno Arthropoda, razred Crustacea. Ishodi u čenja: Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike planktonskih rakova. Opisati osobitosti građe, ishrane i rasprostranjenosti planktonskih ljuskara (Ostracoda). Opisati životni ciklus i partenogenetsko razmnožavanje marinskih kladocera ili škrgonožaca (Branchiopoda). Objasniti ekološku uvjetovanost kolebanja brojnosti ove skupine na prostornoj i vremenskoj skali. Predavanje 12. (90 min) Sistematska pripadnost i uloga metazoa u zooplanktonu. Carstvo Metazoa, koljeno Arthropoda, razred Crustacea (nastavak). Ishodi u čenja: Navesti taksonomsku podjelu, te osnovne morfološke karakteristike svih redova planktonskih veslonožaca (Copepoda). Razumjeti i objasniti filogenetske odnose unutar podrazreda Copepoda. Objasniti ekološku uvjetovanost rasprostranjenosti osnovnih planktonskih skupina (redovi Calanoida, Harpacticoida, Poecilostomatoida i Cyclopoida). Razumjeti i objasniti ulogu i važnost slobodnoživu ćih kopepoda u hranidbenoj mreži oceana. Opisati pojave parazitizma, te odnose doma ćin-parazit kod redova Siphonostomatoida, Poecilostomatoida i Monstrilloida. Opisati osobitosti gra đe, ishrane i rasprostranjenosti planktonskih predstavnika rakova iz skupina Amphipoda i Mysidacea (red: Peracarida) Opisati osobitosti gra đe, ishrane i rasprostranjenosti skupine Euphausiacea (nadred Eucarida). Razumjeti i opisati ulogu „krilla“ u hranidbenoj mreži oceana. Predavanje 13. (90 min) Sistematska pripadnost i uloga metazoa u zooplanktonu. Carstvo Metazoa, koljena Chaetognatha i Chordata. Ishodi u čenja: Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike planktonskih streli čara (gra đa, ishrana, razmnožavanje i rasprostranjenost). Opisati važnost i ulogu ovih predatora u hranidbenim odnosima u planktonskoj zajednici. Navesti osnovnu taksonomsku podjelu, te nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike planktonskih svitkovaca iz skupina Appendicularia i Thaliacea (Pyrosomatida, Doliolida i Salpida). Opisati osobitosti na čina ishrane, te razumjeti ulogu i važnost ovih filtratora u hranidbenoj mreži oceana. Meroplankton. Li činke benti čkih organizama u planktonu. Jaja i li činke riba. Ishodi u čenja: Razumjeti ulogu planktonskih stadija u životnom ciklusu benti čkih organizama. Opisati prednosti i nedostatke života u planktonu. Nabrojiti tipove li činki benti čkih organizama u planktonu. Nabrojiti li čina čke tipove unutar razreda Crustacea. Navesti osnovne biološke i ekološke karakteristike, te rasprostranjenost jaja i li čina čkih stadija riba u planktonu. Fekalni peleti zooplanktona u biogeokemijskom ciklusu oceana. Ishodi u čenja: Razumjeti i opisati ulogu fekalnih peleta zooplanktona u vertkalnom transportu, sedimentaciji i recikliranju organskih ostataka u vodenom stupcu. Predavanje 14. (90 min)Vertikalna raspodjela i dnevno no ćne migracije zooplanktona. Ishodi u čenja: Nabrojiti tipove vertikalnih migracija zooplanktona. Nabrojiti i opisati mogu će uzroke dnevno-no ćnih migracija zooplanktona. Objasniti pojavu „deep scattering layers“. Sezonska kolebanja i regionalna raspodjela zooplanktona. Ishodi u čenja: Opisati kvantitativna kolebanja zooplanktona na godišnjoj, sezonskoj i dnevnoj skali. Opisati sezonske varijacije holo- i meroplanktona. Razumjeti višegodišnja kolebanja brojnosti i biomase zooplanktona. Opisati prostorna kvantitativna kolebanja i regionalnu raspodjelu zooplanktona. Objasniti op će tipove horizontalne rasprostranjenosti zooplanktona. Nabrojiti karakteristi čne elemente neriti čkog i oceanskog zooplanktona. Objasniti ulogu zooplanktonskih organizama kao bioloških indikatora vodenih masa. Predavanje 15. (90 min) Metode istraživanja i kvantifikacija ishrane zooplanktona. Ishodi u čenja: Razlikovati i opisati osnovne tipove ishrane kod zooplanktona. Definirati izražavanje brzine hranjenja kod zooplanktona. Nabrojiti eksperimentalne metode za procjenu grazinga protozooplanktona („ per capita “ i u ukupnoj protozooplanktonskoj zajednici). Nabrojiti metode za procjenu grazinga mezozooplanktona. Sekundarna proizvodnja zooplanktona. Ishodi u čenja: Definirati sekundarnu proizvodnju zooplanktona. Objasniti odnos primarne proizvodnje fitoplanktona i sekundarne proizvodnje zooplanktona. Nabrojiti metode za eksperimentalno odre đivanje sekundarne proizvodnje zooplanktona. Predavanje 16. (45 min) Osvrt na zna čajke zooplanktonske zajednice Jadranskog mora. Ishodi u čenja: Razumjeti i opisati horizontalne i vertikalne fluktuacije zooplanktona u Jadranu u odnosu na hidrografske karakteristike podru čja. Razumjeti i objasniti ekološku uvjetovanost razlike u abundancija zooplanktona u otvorenim i obalnim vodama. Objasniti utjecaj eutrofikacije na zooplankton. Objasniti putove ulaza novih vrsta u Jadransko more s naglaskom na problematiku balastnih voda.

Vježba 1. (90 min) Razred Bacillariophyceae (Dijatomeje). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati rodova Rhizosolenia, Chaetoceros, Thalassiosira, Thalassiothrix, Odontella, Ditylum, Pseudonitzchia, Hemiaulus, Bacteriastrum . Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice dijatomeja, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine. Vježba 2. (90 min) Razred Dinophyceae (Dinoflagelati). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati rodova Protoperidinium, Ceratium , toksi čnih dinoflagelata iz rodova Lingulodinium, Dinophysis , Prorocentrum , heterotrofnog dinoflagelata Noctiluca scintillans i dinoflagelatnih cista. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice dinoflagelata, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine. Vježba 3. (90 min) Razred Prymnesiophyceae-Haptophyceae. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati kokolitoforina ,te primnesioficeje Chrysochromulina sp. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice kokolitoforina, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine. Razred: Dictyochophyceae; red: Dictyochales. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati silikoflagelata Dictyocha fibula i Dictyocha speculum . Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice silikoflagelata, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine. Vježba 4. (90 min) Odre đivanje biomase fitoplanktona metodom klorofila a.U prethodno sakupljenom biljnom materijalu, nakon ekstrakcije acetonom odre đuje se koncentracija klorofila a fluorometrijskom metodom. Postupak je detaljno opisan na protokolu koji studenti moraju prou čiti prije izvo đenja same vježbe. Dobiveni rezultati fluorescencije se zapisuju i matemati čkim izrazom prera čunavaju u koncentraciju klorofila a. Ishodi u čenja: Temeljem laboratorijske vježbe razumjeti i opisati metodu odre đivanja biomase fitoplanktona. Vježba 5. (90 min) Zooplanktonski protisti. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika koljena Sarcodina (Heliozoa (sunašca) – Sticholonche zanclea ), koljena Foraminifera (krednjaci – Globigerina sp., Orbulina universa ), koljena Ciliophora (trepetljikaši - goli ili nelorikatni cilijati npr. Laboea sp., te tintinidi ili lorikatni cilijati iz rodova Tintinnopsis, Eutintinnus, Metacylis, Favella, Helicostomella, Codonelopsis , Amphorides, Stenosemella ) Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i razlikovati organizme i dijelove stanice zooplanktonskih protista, te savladati osnovnu taksonomiju unutar glavnih skupina. Vježba 6. (90 min) Metazoa u zooplanktonu. Planktonski kolnjaci. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika koljena Rotatoria – Trichocerca sp.; Synchaeta sp. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih kolnjaka, te savladati osnovnu taksonomiju unutar skupine. Planktonski žarnjaci (Koljeno Cnidaria) Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika razreda Hydrozoa (obrubnjaci) - podrazred Siphonophorae, red Calycophorae - Muggiaea kochi, M. atlantica, Lensia subtilis, Eudoxoides spiralis. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći razumjeti i razlikovati gra đu i funkciju spolne (eudoksija) i nespolne (nektofor) generacije kod sifonofora. Vježba 7. (90 min) Planktonski žarnjaci (nastavak). Kratke teorijske osnove i makroskopski preparati (konzervirani) predstavnika razreda Scyphozoa - Scyphomedusae (režnjaci) - Pelagia noctiluca, Cotylorhiza tuberculata, Rhizostoma pulmo . Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža konzerviranih primjeraka preparata studenti će mo ći razlikovati naj češ će skifomeduze. Vježba 8. (90 min) Planktonski mogo četinaši. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika koljena Annelida, razreda Polychaeta) – Tomopteris helgolandica Planktonski mekušci. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika koljena koljena Mollusca, razreda Gastropoda, reda Thecosomata) – Creseis acicula, Limacina sp. Planktonski rakovi. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika koljena Arthropoda, razreda Crustacea, podrazreda Ostracoda – Conchoecia sp. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih mnogo četinaša, mekušaca i rakova, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina. Vježba 9. (90 min) Planktonski rakovi (nastavak). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika podrazreda Branchiopoda (rakovi škrgonošci) - predstavnici marinskih kladocere rodova Podon , Evadne i Penilia Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika podrazreda Copepoda (rakovi veslonošci) - predstavnici redova Calanoida ( Calanus helgolandicus ) i Harpacticoida ( Euterpina acutifrons ) Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih rakova škrgonožaca i veslonožaca, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina. Vježba 10. (90 min) Planktonski rakovi (nastavak). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika podrazreda Copepoda (rakovi veslonošci) - predstavnici redova Poecilostomatoida (porodice Oncaeidae, Corycaeidae, Sapphirinidae) i Cyclopoida (porodica Oithonidae - Oithona nana, Oithona plumifera, Oithona similis ) Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih rakova škrgonožaca i veslonožaca, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina. Vježba 11. (90 min) Planktonski rakovi (nastavak). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika planktonskih rakova iz skupina Amphipoda, Mysidacea i Euphausiacea. Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih amfipoda, mizida i eufauzida, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina. Vježba 12. (90 min) Planktonski streli čari i svitkovci. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati planktonskih streli čara koljena Chaetognatha, razreda Sagittoidea – Sagitta setosa , Sagitta inflata. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati planktonskih svitkovaca iz koljena Tunicata (Urochordata); razred Appendicularia (repnjaci) – Oikopleura sp., Fritillaria pellucida Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih streli čara i svitkovaca, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina. Vježba 13. (90 min) Planktonski svitkovci (nastavak). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati planktonskih svitkovaca iz razreda Thaliacea (dvootvorke); redovi Pyrosomatida, Doliolida, Salpida Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih svitkovaca, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina. Vježba 14. (90 min) Li čina čki stadiji u planktonu. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati osnovnih tipova li činki u planktonu - veliger, trohofora, pilidium, cyphonautes, ciprid, zoea, megalopa. Li činke planktonskih rakova – naupliji i kopepoditski stadiji rakova veslonožaca. Jaja i li činke riba – srdela ( Sardina pilchardus ) i in ćuna ( Engraulis encrasicolus ) Ishodi u čenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza gra đe, te vlastitih crteža mikroskopskih preparata studenti će mo ći prepoznavati i imenovati osnovne tipove li činki u planktonu, te razlikovati adulte i juvenile kod predstavnika razreda Crustacea, te jaja srdele i in ćuna . Vježba 15. (90 min) Metode odre đivanja biomase i abundancije zooplanktona. Odre đivanje biomase zooplanktona metodom suhe težine. Odre đivanje abundancije zooplanktona brojenjem u reprezentativnom poduzorku. Ishodi u čenja: Temeljem laboratorijske vježbe i prethodno dobivenog pisanog materijala studenti će mo ći razumjeti i opisati metodu odre đivanja biomase zooplanktona metodom suhe težine, te savladati tehniku odre đivanja abundancije zooplanktona brojenjem u reprezentativnom poduzorku. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Položen kolokvij iz Praktikuma biologije i ekologije planktona uvjet je za izlazak na kolokvije iz kolegija Biologija i ekologija planktona. Studentima je omogu ćeno usmeno polaganje dva kolokvija iz Praktikuma biologije i ekologije planktona (I dio-Fitoplankton i II dio-Zooplankton), u kojima se ispituje koliko su ovladali prepoznavanjem elemenata fito- i zooplanktona, te osnovnom taksonomijom svake skupine. Na ispit su dužni donijeti ispravno ispunjenu bilježnicu pregledanu i ovjerenu potpisom nastavnika. Prilikom prepoznavanja preparata studenti su za prolaz dužni ispravno identificirati najmanje 60% ponu đenih preparata. Kolokvije se ne ocjenjuje ocjenama od 1-5, ve ć se potpisom nastavnika verificira pozitivan rezultat studenta. Provjera znanja iz kolegija Biologija i ekologija planktona obavlja se pismeno, putem dva kolokvija (I dio- Fitoplankton, II dio-Zooplankton). Na ponu đena pitanja odgovara se metodom višestrukog izbora (multiple choice), ili upisivanja to čne rije či ili izraza u definiciju. Kriteriji ocjenjivanja (bodovna skala) nalazi se u tablici: % riješenosti testa Ocjena <60 nedovoljan (1) 60 -70 dovoljan (2) 71-80 dobar (3) 81-90 vrlo dobar (4) 91-100 odli čan (5) Studenti koji na jednom od pismenih kolokvija nisu dobili prolaznu ocjenu moraju pristupiti naknadnoj provjeri znanja koju nastavnik može obaviti pismenim ili usmenim putem. Studentima koji žele popraviti prolaznu ocjenu iz nekog od kolokvija tako đer je omogu ćena naknadna pismena ili usmena provjera znanja. Završna ocjena iz kolegija kombinacija je ocjena iz dva položena kolokvija. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Kontaktiranje s nastavnicima omogu ćeno je po dogovoru (usmeno, telefonom ili e-mailom). Sve informacije o kolegiju (po četak nastave, potreban pribor, rezultati kolokvija i ispita, itd.) dostupni su na oglasnoj plo či, kao i na stranicama Odjela za studije mora (pod Obavijesti za studente).

Naziv predmeta EKOLOGIJA RIBA Kod predmeta SMB313 Satnica predmeta 15/15/0 (P/S/V) ECTS 3ECTS (2 predavanje, 1 seminari) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan izborni X (ozna čiti X) temeljni napredni X specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / VI. semestar Preduvjeti za upis Ekologija Jezik poduke i Hrvatski i engleski jezik mogu ćnost pra ćenja na drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Sanja Mati ć Skoko, izvanredni profesor Voditelj seminara Prof. dr. sc. Sanja Mati ć Skoko, izvanredni profesor O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Cilj je upoznati studente sa svijetom riba koji čini jedno fascinantno bogatstvo i složenost; uputiti ih na taksonomsko obilje i evolucijske promjene, mnoštvo razli čitih staništa i odnosa, posebnih primjera životnih oblika i strategija, morfoloških i fizioloških prilagodbi te ponašanja. Ipak, osnovni je cilj pomo ći studentima u razvijanju vještina za kriti čko razumijevanje tema iz ekologije riba kao i u činiti ih sposobnima da raspravljaju o goru ćim temama iz tog podru čja. Nastava je organizirana u obliku predavanja i seminara. Aktivno sudjelovanje studenta u nastavnom programu nastoji se posti ći interaktivnim predavanjima, video klipovima te prezentacijom relevantnih znanstvenih radova iz područja ekologije riba koji u datom trenutku zapanjuju širu javnost. Predavanja su obavezna. Seminari su koncipirani tako da prate teme predavanja. Na seminarima student s nastavnikom aktivno raspravlja o trenutnim „vru ćim“ temama iz podru čja ekologije riba. Nastavnik studentima daje skupinu najnovijih znanstvenih radova iz svjetski poznatih časopisa koje studenti moraju pro čitati s razumjevanjem, obraditi i prezentirati temu. Student je obvezan pripremiti gradivo o kojem se raspravlja na predavanjima i seminarima. Nastavnik ocjenjuje sudjelovanje studenta u radu seminara (pokazano znanje, razumijevanje, sposobnost postavljanja problema, zaklju čivanje, prezentacija itd.). "Zara đeni" bodovi pribrajaju se bodovima dobivenim na završnom ispitu iz doti čnog predmeta. Ovisno o broju studenata seminari se izvode samostalno ili u grupama. Popis obavezne literature 1. Diana, J.S., 2003. Biology and ecology of fishes. Cooper Publishing Group, 496p. 2. Jardas, I., 1996. Jadranska ihtiofauna. Školska knjiga, Zagreb, 533p. 3. Moyle, P.B. and Cech, J.J.Jr, 1996. Fishes. An introduction to ichthyology. Prentice Hall, New Jersey, 589p. Popis izborne literature 1. Ercegovi ć, A., 1949. Život u moru. JAZU, Zagreb, 412p. 2. Pérès J.-M. and H. Gamulin Brida, 1973. Biološka oceanografija. Školska knjiga, Zagreb, 467p. 3. Sale P.F. (ed.), 1991. The ecology of fishes on Coral Reefs. Academic Press, inc., London, 754p. 4. Wilson, E.O. 1992. The diversity of life. Penguin books, London, 406p. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1. Životni prostor riba. Ribe u užem i širem smislu. (1 školski sat) Oceani i mora, raspodjela i op će zna čajke pelagijala i bentala, plankton i nekton. Eufoti čka, oligofoti čka i afoti čka zona. Osobine litorala. Povijest i evolucija riba. Ribe u užem i širem smislu. Morfologija, meristika, filogenija. Ishodi u čenja: Student mora poznavati osnovne ekološke kategorije, op ću raspodjelu i osobine vodene sredine kao i poznavati i razumjeti osnovnu taksonomsku podjelu riba u užem i širem smislu, razumjeti razlike izme đu osnovnih taksonomskih grupa, znati njihova glavna obilježja, strategije i prilagodbe. Predavanje 2. Ekološki čimbenici okoliša i njihov utjecaj na ribe. (2 školska sata) Temperatura, salinitet, pH, svjetlost, hranjive tvari. Osobine čvrstih i pomi čnih podloga. Hidrodinami čki čimbenici. Biocenoze fitalnog i afitalnog sustava. Životne forme s obzirom na vezanost uz podlogu, ishranu, razmnožavanje. Ishodi u čenja: Student mora s razumijevanjem povezati osnovna biološka, fizikalna i kemijska obilježja morske sredine s posebnom životnom formom. Mora biti sposoban prepoznati koje prepreke i ograni čenja (abioti čki čimbenici) pojedina geografska podru čja i u kona čnici staništa postavljaju pred ribe i kako se one nose s istima. Predavanje 3. Trofi čka ekologija. (2 školska sata) Proizvodnja i kruženje tvari kroz morske ekosustave. Ribe i na čini ishrane. Hranidbene mreže. Ekologija li čina čkih stadija i nedoraslih riba. Morfologija li činki i poslijeli činki riba. Zašto pelagi čni stadij života? Završetak stadija. Ishodi u čenja: Student mora poznavati trofi čke kategorije, razumjeti osnovne ekološke hipoteze vezane uz problematiku, znati objasniti iste na primjerima. Mora razumjeti odnose plijen-predator te kompeticiju i ekološke mehanizme smanjenja kompeticije. Predavanje 4. Zoogeografija morskih riba. (2 školska sata) Uloga li činki riba u zoogeografskim analizama. Strategija selidbe. Prostorni i vremenski oblici nova čenja. Procesi nakon nova čenja. Ishodi u čenja: Student mora poznavati osnovu zoogeografije riba, razlikovati osnovne zoogeografske regije i najvažnije provincije istih. Mora mo ći povezati osnovnu raspodjelu vrsta i svjtske oceane. Mora poznavati zoogeografiju Mediterana i Jadranskog mora kao i recentne promjene u sastavu ihtiofaune istih, te znati objasniti razloge istih. Predavanje 5. Reproduktivne i životne forme. (2 školska sata) Razmnožavanje riba. Sazrijevanje i izbacivanje spolnih produkata. Oplodnja i sudbina oplo đenih jaja. Razmnožavanje i obilnost populacije. Spolni odabir. Briga za potomstvo. Ishodi u čenja: Student mora poznavati osnovu reprodukcije riba, te razumjeti osnove ponašanja odabira spolnog partnera kao i ekološke hipoteze istog te skrbi. Znati navesti primjere brige za potomstvo. Poznavati alternativne strategije razmnožavanja riba, znati navesti primjere i znati objasniti uzroke nastanka i opstojnosti tih strategija. Predavanje 6. Organizacija zajednice i ponašanje riba. (1 školski sat) Interakcije izme đu organizama ili populacija. Prilagodbe ponašanja. Teritorijalnost. Mehanizmi obrane. Prednosti i mane «socijalnog» ponašanja. Ishodi u čenja: Student mora razumjeti osnove ponašanja riba te osnovne hipoteze koje govore o tome zašto i kako se formira pojedini tip ponašanja i kako se regulira njegovo izražavanje. Predavanje 7. Staništa. (4 školska sata) Priobalna staništa. Posebna staništa (mangrove šume, koraljni grebeni, polarna staništa). Dubokomorska staništa i dubinske ribe. Ribe polarnih podru čja. Ishodi u čenja: Student mora poznavati sve osnovna priobalna staništa njihove zna čajke i posljedi čno strukturu ihtiozajednica istih. Student mora znati ekološkim hipotezama objasniti što strukturira pojedine zajednice i zašto. Student se mora upoznati s posebnostima svih posebnih, izdvojenih, ekstremnih staništa. Posebna pažnja usmjerena je ka rezidentnosti i endemizmu. Predavanje 8. Ribarstvo i razumno gospodarenje. (1 školski sat) Osnovni koncepti održivog «stocka» i utjecaj ribolova. Razumno gospodarenje i zaštita riba (Ecosystem based managament). Zašti ćena morska podru čja (MPAs i „no take“ zone). Ishodi u čenja: Student mora znati kako se ste čena ekološka znanja primjenjuju u praksi. S jedne strane mora razumjeti mjere razumnog korištenje resursa (ribarstvo i akvakultura), a s druge strane mora znati kako se primjenjuju znanja o ekologiji riba u svrhu konzervacijske ekologije: uspostava zašti ćenih podru čja, zaštita staništa i vrsta. Važnost edukacije i znanosti u kreiranju ekološke svijesti.

Seminar 1. Morfologija riba. Taksonomija. Nove vrste. Endemi. (2 školska sata) Ishodi u čenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji obra đuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignu ćima, metodama i otkri ćima na tom podru čju. Seminar 2. Ekološki čimbenici okoliša i njihov utjecaj na ribe (1 školski sat) Ishodi u čenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji obra đuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignu ćima, metodama i otkri ćima na tom podru čju. Seminar 3. Trofi čka ekologija. Proizvodnja i kruženje tvari kroz morske ekosustave. Ribe i na čini ishrane. (2 školska sata) Ishodi u čenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji obra đuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignu ćima, metodama i otkri ćima na tom podru čju. Seminar 4. Zoogeografija morskih riba. (2 školska sata) Ishodi u čenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji obra đuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignu ćima, metodama i otkri ćima na tom podru čju. Seminar 5. Razmnožavanje riba. (2 školska sata) Ishodi u čenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji obra đuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignu ćima, metodama i otkri ćima na tom podru čju. Seminar 6. Organizacija zajednice i ponašanje riba. (2 školska sata) Ishodi u čenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji obra đuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignu ćima, metodama i otkri ćima na tom podru čju. Seminar 7. Staništa. Ihtiozajednice. Antropogeni utjecaj: ribarstvo, zaga đenje, klimatske promjene. (2 školska sata) Ishodi u čenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji obra đuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignu ćima, metodama i otkri ćima na tom podru čju. Seminar 8. Razumno gospodarenje. Konzervacijska ekologija. (2 školska sata) Ishodi u čenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji obra đuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignu ćima, metodama i otkri ćima na tom podru čju. Svaki student ili grupa predaje seminar u pisanom obliku s jasno definiranim uvodom, raspravom i literaturom, dok su rezultati zapravo primjeri iz navedenih znanstvenih radova te javno prezentira rad pred kolegama uz obavezna pitanja. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Rad studenata će se vrednovati i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave kao i na završnom ispitu. Tijekom nastave student može ostvariti 70 bodova a na završnom ispitu 30 bodova. Tijekom nastave vrednuje se a) poha đanje nastave (do 4 boda), b) samostalni rad i aktivnost u nastavi (do 16 bodova) te c) usvojeno znanje (do 50 bodova kroz tri kolokvija). Na završnom, pismenom ispitu provjeravaju se klju čne, specifi čne kompetencije koje se utvr đuju za svaku cjelinu. Završnom ispitu mogu pristupiti studenti koji su tijekom nastave ostvarili najmanje 40 bodova. Kona čna ocjena utvr đuje se na temelju relativne raspodjele: izvrstan (5) (10% najboljih studenata), vrlo-dobar (4) (sljedećih 25% studenata), dobar (3) (sljede ćih 30% studenata), dovoljan (2) (sljede ćih 25% studenata). Završni ispit se održava usmeno / pismeno ovisno o broju studenata. U oba slu čaja prag za prolaznost je minimalno ostvarenih 60% to čnih odgovora. Ocjena dobar (3) je rezultat 70%, a vrlo-dobar (4) 80% to čnosti odgovora na postavljena pitanja. Ocjena izvrstan (5) je rezultat visoke to čnosti (>90%), ali i iskazanog logi čkog zaklju čivanja i povezivanja ekoloških činjenica. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) Sve informacije o kolegiju i termini konzultacija mogu se dobiti na stranicama Sveu čilišnog Odjela za studije mora Sveu čilišta u Splitu ( http://more.unist.hr ). Kontaktiranje s nastavnikom se uspostavlja putem e-maila: [email protected] .

Naziv predmeta VIŠI PRAKTIKUM IZ BIOKEMIJE Kod predmeta SMB314 Satnica predmeta 0/0/30 (P/S/V) ECTS 3 (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan izborni X (ozna čiti X) temeljni napredni X specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / VI. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski, mogu ćnost pra ćenja na engleskom jeziku drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Maja Pavela-Vran čić, redoviti profesor Voditelj vježbi Prof. dr. sc. Maja Pavela-Vran čić, redoviti profesor O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Kompetencije koje se stje ču: Studenti se upoznaju s teorijskim osnovama te suvremenim metodama i tehnikama u biokemiji. Ste čena znanja mogu uspješno primijeniti za rad u biokemijskom i molekularno-biološkom laboratoriju. Popis obavezne literature Interna skripta. Popis izborne literature - Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Sadržaj: Odre đivanje koncentracije DNA. Restrikcijska analiza DNA uzorka. Uzgoj stani čnih kultura bakterije E. coli. Ekspresija rekombinantnih proteina u E. coli. Priprema periplazmatske frakcije proteina E. coli. Pro čiš ćavanje proteina kromatografskim tehnikama. Elektroforeza proteina u SDS-poliakrilamidnom gelu (SDS-PAGE). Metode odre đivanja koncentracije proteina. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Kolokviji. Pismeni ispit po završetku vježbi. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) -

Naziv predmeta BOLESTI MORSKIH ORGANIZAMA Kod predmeta SMR316 Satnica predmeta 30/0/15 (P/S/V) ECTS 3 (1,5 za predavanja i vježbe, 2 za samostalno u čenje i konzultacije) (uz obrazloženje) Status predmeta obavezan izborni X (ozna čiti X) temeljni napredni X specijalisti čki Studijski program i Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij razina studija Godina/semestar III. godina / VI. semestar Preduvjeti za upis - Jezik poduke i mogu ćnost pra ćenja na Hrvatski, mogu ćnost pra ćenja na engleskom jeziku drugim jezicima Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Ivona Mladineo, izvanredni profesor Voditelj vježbi Prof. dr. sc. Ivona Mladineo, izvanredni profesor O predmetu (kratak opis, osnovna zada ća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, op će upute te upute o poha đaju nastave, obveze studenata...) Cilj predmeta je upoznati studenta: Što je bolest? Što su epizootiološki čimbenici, anamneza, klini čka slika, patoanatomska slika? Što su dijagnoza i terapija? Op ća podjela bolesti. Osnovne promjene tkiva (upala, hidrops, hemoragija, tumor, promjene u metabolizmu stanica) i na čini prepoznavanja. Podjela bolesti: bakterijske bolesti, virusne bolesti, nametni čke bolesti, neoplazije, bolesti zbog greški u zootehnici. Osnove lije čenja bolesti: Zootehni čke mjere. Kemoterapija. Razudba. Uzorkovanje. Pohrana i slanje uzoraka na dodatne pretrage. Uzgoj bakterija na hranjivim podlogama i biokemijska determinacija. Antibiogram. Uzgoj virusa na stani čnim kulturama. Serološke metode dijagnostike. Molekularne metode dijagnostike. Doziranje i aplikacija lijekova. Nastava je organizirana u obliku predavanja i vježbi, odnosno terena, ako se za to ukaže prilika (nagli mortaliteti na nekom uzgajalištu). Student stje če znanje o uvjetima koji su nužni za nastanak bolesti i o znakovima po kojima se specifi čne bolesti klini čki manifestiraju i razlikuju, a s ciljem pravovremenog prepoznavanja i odabiranja najprimjenjivije metode sprje čavanja nastanka ili širenja, odnosno iskorjenjivanja bolesti na uzgajalištu. Popis obavezne literature 1. Reichenbach-Klinke, H.H., 1964. Fish pathology. T.F.H. Publications, New York: 512 p. 2. Woo, P.T. K., 1995. Fish Diseases and Disorders, Volume 1: Protozoan and Metazoan Infections. CABI Publishing, Wallingford, 808 p. 3. Woo, P.T. K., 1999. Fish Diseases and Disorders, Volume 2: Bacterial and viral diseases. CABI Publishing, Wallingford, 874 p. 4. Woo, P.T. K., 1998. Fish Diseases and Disorder, Volume 3: Non-infectious Diseases. CABI Publishing, Wallingford, 386 p. Popis izborne literature 1. Inglis, V., Roberts R.J. & Bromage, N.R., 1993. Bacterial diseases of fish. Blackwell Science Ltd, Massachusettes, 312. 2. Reichenbach-Klinke, H.H., 1964. Fish pathology. T.F.H. Publications, New York: 512 p. Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima u čenja) Predavanje 1 i 2. Epizootiologija/ epidemiologija: pojam ihtiopatologije i povijest istraživanja. Definicija bolesti i epizootiologije/ epidemiologije. Nazivlje u epizootiologiji/ epidemiologiji (enzootija, epizootija, panzootija, žarište, zarazna bolest, morbiditet, mortalitet, letalitet). Infekcija: definicija, vrste, tijek infekcije. Vogralikov epizootiološki lanac: izvori uzro čnika, prijenos uzro čnika, ulazna vrata, virulencija/ patogenost/ koli čina uzro čnika, primljivost doma ćina. Ishod u čenja: razumijevanje epizootioloških/ epidemioloških pojmova. Predavanje 3 i 4. OIE (Me đunarodni ured za epizootije): propisi (državni, regionalni i me đunarodni), cilj i uloga, mehanizmi upravljanja, nacionalni i referentni laboratoriji za bolesti vodenih organizama. Kodeks i priru čnik za dijagnostiku. Uloga veterinarskih tijela. Bolesti vodenih organizama koje se suzbijaju po zakonu. Prva/ druga/ tre ća/ četvrta razina epizootioloških mjera. Ishod u čenja: razumijevanje procesa suzbijanja bolesti vodenih organizama prema zakonu. Predavanje 5 i 6. Imunologija: uloga imunosnog sustava, osobine imunosnog sustava ribe i školjkaša. Povijesni pregled istraživanja u imunologiji. Limfomijeloi ćno tkivo, lifoidno tkivo vezano za sluznice, imunosne komponente u krvi. Podrijetlo imunosnih stanica. Leukociti, fagocitoza. Histološki izgled imunokompetentnih tkiva ribe. Ishod u čenja: razumijevanje dijelova imunosnog sustava riba i školjkaša. Predavanje 7 i 8. Vrste imunosti: uro đena, ste čena (humoralna, stani čna). Fagocitozne stanice, citotoksi čne stanice. Osobine upalnog procesa i procesi prilikom ozljede vaskulariziranog tkiva. Kemokini. Mastociti. Ishod u čenja: razumijevanje djelovanja uro đenih imunosnih mehanizama i njegovih komponenti. Predavanje 9 i 10. Ste čena imunost: MHC receptori i kodiraju ći geni. Teorija klonske selekcije. T limfociti: TC receptori, CD4/ CD8 koreceptori, prepoznavanje preko MHC. Klasa I i II putevi prepoznavanja antigena preko antigen-prezentiraju ćih stanica. T helper stanice. Ishod u čenja: razumijevanje uloge i procesa antigen-prezentiraju ćih stanica u imunosnoj reakciji. Predavanje 11 i 12. B stanice: BC receptori i kodiraju ći geni. Aktivacija B limfocita, plazma stanice i B memory stanice. Antitijela ribe: u krvi ribe, u sluznici probavila. Izgled, vrste i kodiraju ći geni. Citokini. Ishod u čenja: razumijevanje procesa prepoznavanja antigena i ukupne imunosne reakcije. Predavanje 13 i 14. Op ća patologija: definicija etiologije, patogeneze, noksa. Adaptacijski sindrom i stres: znakovi, patohistologija. Hormonalna osnova: neurotransmiteri, hormoni i neuroaktivni steroidi u stresu. Ishod u čenja: razumijevanje op ćeg adaptacijskog sindroma u ribe. Predavanje 15 i 16. Unutarnji i vanjski uzroci bolesti. Regresijski procesi (distrofija, degeneracija, nekroza, apoptoza): vrste, osobine, patohistološki izgled, geneza. Akomodacijski procesi: reparacija, organizacija (hipertrofija, hiperplazija), regeneracija. Ishod u čenja: raspoznavanje osnovnih patoloških procesa. Predavanje 17 i 18. Dijagnostika bolesti vodenih organizama. Anamneza, trijaža. Uzimanje uzorka za pretragu. Opis promjena u ponašanju i na ribi. Va đenje krvi i razudba ribe i školjkaša. Bakteriološka pretraga: vrste tkiva i na čin uzimanja, antibiogram, biokemijski testovi. Parazitološka pretraga: vrste tkiva i na čin uzimanja. Histološka pretraga: na čin uzimanja tkiva. Virološka pretraga: kulture stanica, CPE. Imunosne pretrage: ELISA, IF, IHC. Molekularne pretrage: (q)PCR, in situ hibridizacija. Ishod u čenja: razumijevanje tehnika uzorkovanja tkiva za odre đene pretrage u svrhu postavljanja dijagnoze. Predavanje 19 i 20. Primjena lijekova: injekcije, kupke, hranom, tuširanjem. Vrste lijekova i svrha primjene. Vakcinacija, imunostimulacija hranom. Ishod u čenja: razumijevanje primjene lijekova s obzirom na okolnosti u uzgoju. Predavanje 21, 22, 23 i 24. Bakterijske bolesti u marikulturi: patogeneza, etiologija, patohistologija, klini čka slika, terapija i preventiva vibrioze, pastereloze, epiteliocistisa, mikobakterioze, tenacibakterioze, streptokokoze. Ishod u čenja: prepoznavanje naju čestalijih bakterijskih bolesti u marikulturi. Predavanje 25 i 26. Virusne bolesti u marikulturi: patogeneza, etiologija, patohistologija, klini čka slika, terapija i preventiva nodaviroze, IPN-a i limfocistisa. Ishod u čenja: prepoznavanje naju čestalijih virusnih bolesti u marikulturi. Predavanje 27, 28, 29 i 30. Uvod u parazitologiju (nazivlje, životni ciklusi, vrste doma ćina). Nametni čke bolesti u marikulturi: patogeneza, etiologija, patohistologija, klini čka slika, terapija i preventiva miksosporidioza i diplektanoze. Anisakis u morskih organizama i čovjeka. Ishod u čenja: prepoznavanje naju čestalijih nametni čkih bolesti u marikulturi.

Vježbe 1 i 2. Razudba ribe: morfološko-anatomske osobine, podjela tkiva, uloga pojedinih organskih sustava u nastanku bolesti. Ishod u čenja: prepoznavanje organa ribe. Vježba 3 i 4. Mikroskopiranje histoloških preparata limfomijeli čnog tkiva. Uzimanje krvi iz ribe i školjkaša. Priprema razmaza krvi i mikroskopiranje. Ishod u čenja: prepoznavanje stanica imunosnog sustava u razmazima krvi i preparatima tkiva. Vježba 5 i 6. Uzimanje anamneze pri pojavi bolesti (izmišljeni slu čaj), trijaža i uzimanje ribe za pretragu. Ishod u čenja: savladana tehnika uzorkovanja ribe i slanja na pretragu s obzirom na anamnezu. Vježba 7 i 8. Demonstracija histološkog laboratorija i procesa od fiksacije do rezanja preparata tkiva. Ishod u čenja: razumijevanje histološke analize. Vježba 9 i 10. Parazitološka pretraga kavezne ribe: izolacija i identifikacija naju čestalijih nametnika. Ishod u čenja: prepoznavanje naju čestalijih nametni čkih vrsta u marikulturi. Vježba 11 i 12. Pisanje razudbenog nalaza i sumnje na bolest. Uzimanje materijala za bakteriološku pretragu. Ishod u čenja: razvijanje logičnog procesa zaklju čivanja o prirodi bolesti temeljem anamneze i razudbenog nalaza. Vježba 13 i 14. Mikroskopiranje patohistoloških preparata mozga, probavila i kože riba oboljelih od nodaviroze, IPN- a i limfocistisa. Ishod u čenja: prepoznavanje promjena u tkivu inficiranom navedenim virusnim bolestima. Vježba 15. Razudba školjkaša, uzimanje tkiva za pretrage. Ishod u čenja: savladana tehnika uzorkovanja školjkaša. Ispit (na čin polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/prakti čnog dijela ispita, na čin bodovanja i kriterij ocjenjivanja) Putem kolokvija i usmenog ispita. Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) [email protected]