Gornja Neretva Brosura.Pdf
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
Udruženje za zaštitu okoline Zeleni Neretva Konjic gornja NERETVA gornji tok rijeke Neretve gornja NERETVA Gornji tok rijeke Neretve odliku- je se bistrom i čistom vodom gdje ri- jeka protiče kroz kanjonsko-klisuraste predjele i rijetke doline pri čemu stvara niz atraktivnih brzaka, slapova i virova. UVOD 1. GEOGRAFSKO ODREĐENJE Ovo je priča o gornjem toku rijeke Neretve Neretva je najveća i jedina rijeka u BiH koja i prostoru u okruženju vodotoka nazvanog Gornja se ulijeva u Jadransko more (izuzmu li se podzemne Neretva, koji predstavlja izuzetnu prirodnu vrijednost vode Trebišnjice). Kao i sve bh. rijeke koje izviru u i rijetkost, ne samo u Bosni i Hercegovini već i u širem području Dinarida i Neretva se od izvorišta usmjerava okruženju. Područje Gornje Neretve je do danas osta- prema sjeveru, tačnije teče u smjeru sjeverozapada lo sačuvano i netaknuto u svom izvornom prirodnom sve do ušća desne pritoke Rame, kada mijenja pravac ambijentu. prema jugu. Dužina rijeke Neretve je oko 230 km. Gornji tok Neretve do 50-ih godina prošlog stoljeća upravo je bio od izvora do Rame, ali se re- ducirao pod čovjekovim uticajem, izgradnjom brane HE Jablanica i formiranjem akumulacije poznate pod nazivom Jablaničko jezero. Danas se pojam Gornja Neretva odnosi na tok rijeke od izvora do Konjica u dužini od 84 km. 2. GEOMORFOLOŠKE ODREDNICE Gornji tok Neretve, odnosno Gornja Neretva svojim tokom u pravcu jugoistok-sjeverozapad upravo se podudara sa pravcem planinskog masiva Dinarida. U neposrednom okruženju rijeke nalaze se planine Zelengora i Čemerno u izvorišnom dijelu, Visočica, Treskavica i Bjelašnica sa sjeverne, te Crvanj i Prenj sa južne, odnosno jugozapadne strane vodotoka. Gornji tok Neretve sa okruženjem je geomorfološki raznolik sa pretežno krečnjačko- dolomitnim sastavom tla. Smjenjuju se razni pro- fili doline od klisurasto-kanjonskog oblika veće ili manje strmine pa sve do većih proširenja (Ulog i Glavatičevo). Upravo je vodotok Gornje Neretve ras- jedna linija koja obilježava specifičnost tla koje bitno utiče na hidrološke karakteristike. Tako u pravilu (sa nekim izuzecima) desna, sjeverna strana kao vodo- nepropusni dolomitni sastav terena ima hidrološka obilježja pritoka veće dužine, usječenih u teren koje imaju izvorišta na obroncima Bjelašnice, Visočice i Treskavice. Istovremeno, lijevi dio sliva, s južne strane, karakteriše kraški, vodopropusni teren. Tako su se na ovom području razvila obilježja kraškog hidrološkog podzemlja koje se očituje u pojavama brojnih kraških vrela u neposrednoj blizini vodotoka gornja ili pak pritoka kratkog toka sa izdašnim vrelima. NERETVA gornja NERETVA 3. HIDROLOŠKE KARAKTERISTIKE 3.1. Izvorište Neretve Izvorište Neretve je u području Čemerna koje predstavlja karakterističnu vododjelnicu između Jadranskog i Crnomorskog sliva. Na širem području su izvorišta Sutjeske, pritoke Drine, ali i Vrbe čije vode podzemnim putem (jezero Klinje, Mušnica, Fatnička rijeka) otiče u sliv rijeke Trebišnjice. Izvorište Neretve je na 1227 m.n.v. sa zapadne strane sedla Gredelj – planine Jabuka, a više manjih izvora i potočića čine izvorišnu čelenku Neretve. 3.2. Tok Gornje Neretve Od svog izvora pod Gredeljom Neretva teče kroz Borač u kome je i mjesto Ulog. U Borču je do- Veliki broj pritoka i vrela utiče u lina ižlebljena i duboka je 500 do 600 metara. Ovaj gornji tok Neretve, a posebno se dio toka Neretve karakteriše odsustvo većih pritoka ističu Gornji i Donji Krupac (slika uslijed relativno malog slivnog područja. Ispod Ulo- gore), kao i pritoke: Ljuta (Din- ga, tačnije od ušća lijeve pritoke Jezernice rasjed se dolka), Rakitnica, Lađanica, Župski ne poklapa sa dolinom Neretve koja sjevernije teče Krupac i Ljuta kod Konjica. velikom okukom gdje joj je dolina u krečnjaku udu- bljena i gdje odstupa od svog pravca JI – SZ. Ovdje Neretva nije upotrijebila uzdužni rasjed i dolina joj je čisto erozivna. Korito je izdubljeno u krečnjaku, a dubina doline doseže i do 800 metara. Ispod prevo- ja Obalj vodotok Neretve ponovo se vraća u rasjed i pravac JI – SZ. U daljem toku klisure se smjenjuju sa manjim zaravnima i bregovima i sa više proširenja. Tu i tamo do same rijeke spuštaju se livade i pašnjaci. Ova proširenja sa gazovima prisutna su u području Četvrtina i Suhora. Ponovo se smjenjuju klisurasti oblici sve do Janjine i nešto niže Slatine gdje Neretva ulazi u širu kotlinu – Župu. Župom se zove predio od ušća Slatinice, desne pritoke, pa do tjesnaca is- pod sela Kašići. Glavno mjesto u Župi je Glavatičevo. Dolina je prostrana, rijeka ima blaži pad, ponegdje i meandrira i ovaj dio vodotoka poznat je po obilju pješčanih sprudova, a i dno rijeke je pjeskovito. Ispod Kašića korito se sužava, pad rijeke je veći, a ispod Bukovice se nalazi tkz. Mali kanjon. Ispod ušća Rakit- gornja NERETVA Zbog geoloških karakteristika tla desne pritoke Gornje Neretve odlikuju se dužim tokom dok su lijeve pritoke uglavnom kratkog toka, ali sa obilnim nice nastavlja se veći kanjon poznat kao Proplave i i izdašnim vrelima kao što su Lađanica koji završava uzvodno od sela Džajići gdje se dolina i Župski Krupac (slika ispod). ponovo proširuje. Nekoliko kilometara niže vodotok završava u konjičkoj kotlini gdje Neretva „utiče“ u Jablaničko jezero. 3.3. Pritoke Gornje Neretve Gornju Neretvu karakterišu razni hidrološki oblici: • pritoke – površinski vodotoci dugog toka, velikog pada i obilja vode; • pritoke kraćeg toka i malog pada, također bogate vodom; • vodotoci – potoci koji u ljetnom periodu skoro pa nestanu; • obilna vrela neposredno uz vodotok; • prirodna jezera u širem okruženju posebno u peri- odu velikih voda. Hidrološke karakteristike, osim geomorfoloških, uz- rokovane su i klimatskim faktorima. Ovo područje ima nadprosječan intenzitet padavina (1500 – 2000 mm/mj). Međutim, vremenski je veoma nepovoljno raspoređen (40 – 70 mm/mj u ljetnim mjesecima) te su izrazite velike i male vode Neretve i pritoka. Fenomen „zakašnjelih voda“ osobito na južnoj strani (Prenj i Crvanj), gdje se snjegovi otapaju u proljeće i formiraju hidrološko podzemlje, značajno odlaže pojavu malih voda u sušnom periodu. Stoga su vrela i pritoke s lijeve strane puno bogatije vodom i u ljetnim mjesecima. Veće pritoke s desne strane su kovici. U širom okruženju su Uloško, Štirinsko, kalinovačka Ljuta (zvana još i Dindolka ili Repešnica), Kotlinovačko, Blatačko i Boračko jezero od kojih Rakitnica, konjička Ljuta i Trešanica. Manje pritoke, je ovo posljednje najveće i najpoznatije. naročito u ljetnom periodu, su Jezernica, Jasenica, Ovi doticaji bitno određuju proticaje Bjelimićka rijeka, Slatinica i Račica. Značajan vodotok Neretve. Mjerenjem vodostaja može se utvrditi s desne strane predstavljaju vode Gornjeg i Don- najprije duboka depresija tokom ljeta izazvana jeg Krupca, dva izdašna vrela neposredno uz korito oskudnim padavinama i mala depresija zimi Neretve. Ova vrela su toliko obilna da Neretva na uslijed niskih temperatura; zatim dva porasta: ovom mjestu (Krupačke stijene) prerasta u pravu ri- proljetni, izazvan vodom od otapanja snijegova jeku. Značajnije lijeve pritoke su Jezernica (otoka iz i jesenji, izazvan obiljem kišnih padavina. Tekući Uloškog jezera), Lađanica i Krupac u Glavatičevu i kroz kanjone i klisure Neretva prima obilje vode konjička Bijela. Manje pritoke su Živašnica, Bukovica, iz izvora i vrela što vode Neretve čini hladnim Šištica i Džajićki potok. Neophodno je istaći i niz vrela čak i u ljetnom periodu. sa s lijeve strane naročito u Močilima, Suhorima i Bu- gornja NERETVA 3.4. Specifičnosti Gornje Neretve Izuzetno visoka amplituda velikih i oskud- nih padavina u toku godine veoma utiče na prom- jenu veličine protoka Gornje Neretve. Višegodišnjim mjerenjima vodostaja utvrđena je najprije duboka depresija tokom ljeta izazvana oskudnim padavinama i mala depresija zimi uslijed niskih temperatura; za- tim dva porasta: proljetni, izazvan vodom od otapan- ja snjegova i jesenji, izazvan obiljem kišnih padavina. Srednji godišnji proticaji na nekim karakterističnim tačkama gornjeg toka Neretve su: • Ulog – 9 m³/sek • Ljubuča – 27 m³/sek • Glavatičevo – 34 m³/sek • Konjic – 58 m³/sek Ovi podaci jasno govore da je tok Neretve od izvora do Uloga veoma oskudan doticajima (cca 30 km od izvora) a da se ti doticaji veoma umnožavaju nizvod- no jer se do Glavatičeva (60 km od izvora) proticaj učetverostruči. Posebno je karakteristično povećanje neposredno nizvodno od Uloga (mjerno mjesto Ljubuča) gdje se za nešto više od 10 km toka protok trostruko poveća. Ovo uzrokuje dijelom desna pritoka Ljuta, ali još više obilna vrela Gornjeg i Donjeg Krup- ca. Koliko proticaji u toku godine variraju pokazuje i višegodišnjim mjerenjem u Glavatičevu utvrđen mini- malni prosječni godišnji proticaj u avgustu ispod 9 m³/sek (skoro četiri puta niži od godišnjeg prosjeka). Zato i ne čudi da je Neretva u prvih 30-ak km toka, posebno u ljetnom periodu, izuzetno niskog protoka što joj daje karakteristike potoka a ne rijeke. Temperatura Neretve veoma varira tako da je izmjerena maksimalna temperatura od 17,1º C (avgust) i minimalna 5,2º C (januar). Ova razlika je još veća u prvih 30-ak km toka zbog malog pro- toka i odsustva doticaja hladnih vrela. Inače, zbog hidrološkog podzemlja obilja vrela hladne vode tik uz vodotok vode gornjeg toka Neretve su ispod prosjeka temperatura u odnosu na druge bh. rijeke. Kanjon rijeke Rakitnice se svrstava među najatraktivnije kanjone ovog dijela Evrope, ali i u takvim izrazito nepristupačnim dijelovima ove jedinst- vene rijeke postoje pitoma mjesta koja pohode ljubitelji iskonske prirode. gornja NERETVA gornja NERETVA U gornjem toku Neretve