Issn 0455-0609 Povijesno Društvo Otoka Krka 001-016

001-016 sadrzaj.qxp_zbornik 19/03/2020 11:38 Page 1

POVIJESNO DRUŠTVO OTOKA KRKA

Krčki zbornik 75 (2019) ISSN 0455-0609 001-016 sadrzaj.qxp_zbornik 19/03/2020 11:38 Page 2

Nakladnik Povijesno društvo otoka Krka, Krk i Grad Krk, Općina Baška, Općina Dobrinj Općina Malinska-Dubašnica, Općina Omišalj Općina Punat, Općina Vrbnik

Urednički odbor doc. dr. sc. Anton BOZANIĆ (član) dr. sc. Danijel CIKOVIĆ (član) Perica DUJMOVIĆ, univ. bacc. (grafičko-likovni urednik) doc. dr. sc. Tomislav GALOVIĆ (izvršni urednik) doc. dr. sc. Maja POLIĆ (član) dr. med. Milan RADIĆ (odgovorni urednik) akademik dr. sc. Petar STRČIĆ (glavni urednik) izv. prof. dr. sc. Franjo VELČIĆ (član) 001-016 sadrzaj.qxp_zbornik 19/03/2020 11:38 Page 3

POVIJESNO DRUŠTVO OTOKA KRKA

KRČKI ZBORNIK

Krk Almanac – Miscellanea di Veglia – Sammelband der Insel Krk

SVEZAK 75.

Krk 2019. 001-016 sadrzaj.qxp_zbornik 19/03/2020 11:38 Page 4 001-016 sadrzaj.qxp_zbornik 19/03/2020 11:38 Page 5

SADRŽAJ Riječ Uredničkog odbora...... 11

Rasprave i članci ...... 17-155

Natalia BEG, Rapska obitelj Dokulo: o heraldičkom znaku, njihovoj vezi s otokom Krkom i obnovom kapele pokraj rapske katedrale...... 17

Anton BOZANIĆ, Stoljetna uprava na otoku: Krk otočno središte, kašteli – općine, katastarska izmjera i općinske granice...... 37

Juraj LOKMER, John Mason Neale: glagoljica, glagoljaško bogoslužje i otok Krk u putopisu iz 1861. godine ...... 67

Anton BOZANIĆ, Naziv „boduli“ – podrijetlo, značenje i primjereno sadašnje služenje tim nazivom ...... 145

Građa za povijest otoka Krka...... 157-207

Dalibor SALOPEK – Darko ŽUBRINIĆ, U Zagrebu identificiran novi „batomaljski list“ Statuta bratovštine Majke Božje Goričke iz 1425. godine ...... 159

Sanja ZUBČIĆ, Transliteracija 3. lista i recto stranice 5. lista Statuta bratovštine Majke Božje Goričke s početka 15. stoljeća.....187

Daina GLAVOČIĆ, Bilješke uz trojicu Ostrogovića ...... 201

Tematski blok:

50 godina Povijesnog društva otoka Krka (1969. – 2019.)...... 209-274

Predgovor (Tomislav GALOVIĆ)...... 211

Milan RADIĆ, Proslov u povodu 50. obljetnice Povijesnog društva otoka Krka...... 213

Tomislav GALOVIĆ, Povijesno društvo otoka Krka u kontekstu hrvatske historiografije ...... 219

Franjo VELČIĆ, Mihovil Bolonić i Ivan Žic-Rokov među osnivačima Povijesnog društva otoka Krka ...... 223

Krčki zbornik 75 (2019) 5 001-016 sadrzaj.qxp_zbornik 19/03/2020 11:38 Page 6

SADRŽAJ

Anton BOZANIĆ, Duhovno-vjersko-crkvene teme i sadržaji na stranicama Krčkog zbornika ...... 239

Perica DUJMOVIĆ, Societatis facies symbolica: nekoliko redaka o povijesti amblema Povijesnog društva otoka Krka u kontekstu suvremenoga promišljanja vizualnog identiteta ...... 245

Gordana GRŽETIĆ, Pola stoljeća Povijesnog društva otoka Krka: ni vrijeme, ni društvene mijene nisu prekinule kontinuitet čuvara povijesnog nasljeđa otoka Krka...... 249

Prilog: Popis izdanja Povijesnog društva otoka Krka od 1970. do 2019. godine (priredio Tomislav GALOVIĆ)...... 257

Summary: The 50th anniversary of the Krk Historical Society (1969–2019) (Edited by Tomislav GALOVIĆ) ...... 272

Obljetnice ...... 277-311

Juraj MUŽINA, Tristota obljetnica rođenja o. fra Antona Juranića (1719. – 1799.) ...... 279

Daina GLAVOČIĆ, Branko Fučić (1920. – 1999.) i Radmila Matejčić (1920. – 1990.). Ususret 100. obljetnici rođenja....285

Ana KIRINČIĆ, Uz 21. obljetnicu rada Male staroslavenske akademije »Dr. Antun Mahnić« i 20. obljetnicu smrti akademika Branka Fučića ...... 295

Recenzije i prikazi, osvrti i bilješke...... 313-329

»Mostir svete Marije na Glavi Otoka«: Pet i pol stoljeća duhovnosti, povijesti, kulture i umjetnosti na Krku (druga pol. XV. stoljeća – 2018.). Znanstveni skup o Samostanu sv. Marije franjevaca trećoredaca glagoljaša, Glavotok, 31. srpnja i 1. kolovoza 2018. (Mirko MIŠKOVIĆ)...... 315

Znanstveno-stručni skup „Kvarnerski otoci u Domovinskom ratu“, Njivice, 10. svibnja 2019. (Željko DRINJAK)...... 319

Recentni Galovićevi doprinosi za lokalnu dubašljansku povjesnicu (Perica DUJMOVIĆ) ...... 325

6 Krčki zbornik 75 (2019) 001-016 sadrzaj.qxp_zbornik 19/03/2020 11:38 Page 7

SADRŽAJ

In memoriam ...... 331-357

Anton BOZANIĆ, Prof. dr. sc. fra Bonaventura (Roko) Duda (1924. – 2017.)...... 333

Urednički odbor Krčkog zbornika, Akademik Petar Strčić (1936. – 2019.) ǀ Branko KUKURIN, Spoštovani i dragi naš...... 337

Ines SRDOČ-KONESTRA, Prof. dr. sc. Mirjana Strčić (1937. – 2018.)...... 341

Milan RADIĆ, Ana (Ankica) Kirinčić, rođena Mačak (1945. – 2019.)...... 347

Milena ŽIC, Ivan Pavačić Jecalićev (1936. – 2019.)...... 349

Anton BOZANIĆ, Prof. dr. sc. Josip Kirinčić (1924. – 2019.)...... 353

Nikola GRDINIĆ, Cvetko (Svetko) Ušalj – glagolita z Gabonjina (1937. – 2019.)...... 355

Izvještaj o radu Povijesnog društva otoka Krka ...... 359-366

Milan RADIĆ, Rad i izdanja Povijesnog društva otoka Krka u 2017., 2018. i 2019. godini ...... 361

Upute suradnicima ...... 367

Krčki zbornik 75 (2019) 7 001-016 sadrzaj.qxp_zbornik 19/03/2020 11:38 Page 8

TABLE OF CONTENTS Table of Contents

A word from the Editorial Board ...... 13

Studies and papers ...... 17-155

Natalia BEG, The Dokulo family of Rab: on their heraldic symbol, their connection to the island of Krk and the restoration of the chapel next to Rab’s cathedral...... 17

Anton BOZANIĆ, A century of administration on an island: the island’s seat Krk, castles/municipalities, the cadastral survey and municipal boundaries ...... 37

Juraj LOKMER, John Mason Neale: Glagolitic, Glagolitic liturgy and the island of Krk in a travelogue from 1861...... 77

Anton BOZANIĆ, The term Boduli – origin, meaning and appropriate contemporary use ...... 145

Sources for the history of the island of Krk ...... 157-207

Dalibor SALOPEK – Darko ŽUBRINIĆ, A new ‘Batomalj sheet’ from the Charter of the Confraternity of St. Mary on the Hill from 1425 identified in Zagreb ...... 159

Sanja ZUBČIĆ, Transliteration of Sheet 3 and the recto of Sheet 5 of the Charter of the Confraternity of St. Mary on the Hill from the beginning of 15th century ...... 177

Daina GLAVOČIĆ, Notes on three Ostrogovićs ...... 201

Thematic section:

The 50th anniversary of the Krk Historical Society (1969–2019)...... 209-2774

Foreword (Tomislav GALOVIĆ) ...... 211

Milan RADIĆ, Foreword concerning the 50th anniversary of the Krk Historical Society ...... 213

8 Krčki zbornik 75 (2019) 001-016 sadrzaj.qxp_zbornik 19/03/2020 11:38 Page 9

TABLE OF CONTENTS

Tomislav GALOVIĆ, The Krk Historical Society in the context of Croatian historiography ...... 219

Franjo VELČIĆ, Mihovil Bolonić and Ivan Žic-Rokov among founders of the Krk Historical Society ...... 223

Anton BOZANIĆ, Spiritual, religious and ecclesiastical themes and content in the pages of Krčki zbornik (Krk Almanac) ...... 239

Perica DUJMOVIĆ, Societatis facies symbolica: a few words about the history of the emblem of the Krk Historical Society in the context of contemporary thought on visual identity ...... 249

Gordana GRŽETIĆ, A half-century of the Krk Historical Society: Neither Time Nor Social Changes Disrupted the Continuity of this Guardian of Krk’s Historical Heritage...... 257

Supplement: List of publications by the Krk Historical Society from 1970 to 2019 (Edited by Tomislav GALOVIĆ)...... 257

Summary: The 50th Anniversary of the Krk Historical Society (1969–2019) (Edited by Tomislav GALOVIĆ) ...... 272

Anniversaries...... 277-311

Juraj MUŽINA, Three hundred years since the birth of Fr. Anton Juranić (1719-1799) ...... 279

Daina GLAVOČIĆ, Branko Fučić (1920-1999) and Radmila Matejčić (1920-1990): ahead of the 100th anniversary of their birth...... 285

Ana KIRINČIĆ, On the 21st anniversary of the Dr. Antun Mahnić Minor Old Slavonic Academy and the 20th anniversary of the death of Academician Branko Fučić ...... 295

Criticism and reviews, references and notes...... 313-329

“The Abbey of St. Mary on the Island’s Head”: Five and Half Centuries of Spirituality, History, Culture and Art on Krk. Scholarly colloquium on the Abbey of St. Mary of the Glagolite Third Order Franciscans, Glavotok, 2018 (Mirko MIŠKOVIĆ)...... 315

Krčki zbornik 75 (2019) 9 001-016 sadrzaj.qxp_zbornik 19/03/2020 11:38 Page 10

TABLE OF CONTENTS

Scholarly/professional seminar on “The Kvarner Islands in the Homeland War,” Njivice, 10 May 2019 (Željko DRINJAK) ...... 319

Tomislav Galović, Concerning Dubašnica and Its People. Contributions to the History of the Dubašnica Area on Krk Island (Book II.) – review of the book (Perica DUJMOVIĆ)...... 325

In memoriam ...... 331-357

Anton BOZANIĆ, Fr. Bonaventura Duda, Ph.D. (1924-2017)...... 333

Editorial Board & Branko KUKURIN, Academician Petar Strčić (1936-2019) ...... 337

Ines SRDOČ-KONESTRA, Prof. Mirjana Strčić, Ph.D. (1937-2018) ...... 341

Milan RADIĆ, Ana (Ankica) Kirinčić (née Mačak) (1945-2019) ...... 347

Milena ŽIC, Ivan Pavačić Jecalićev (1936-2019)...... 349

Anton BOZANIĆ, Prof. Josip Kirinčić, Ph.D. (1924-2019) ...... 353

Nikola GRDINIĆ, Cvetko (Svetko) Ušalj (1937-2019) ...... 355

Report on the work of the Krk Historical Society ...... 359-366

Milan RADIĆ, The work and publications of the Krk Historical Society in 2017, 2018 and 2019 ...... 361

Instructions for contributors...... 367

10 Krčki zbornik 75 (2019) 001-016 sadrzaj.qxp_zbornik 19/03/2020 11:38 Page 11

RIJEČ UREDNIČKOG ODBORA

Riječ Uredničkog odbora

S velikim zadovoljstvom čitateljima predstavljamo 75. svezak Kr- čkog zbornika Povijesnog društva otoka Krka koji je posvećen 50. obljetnici Povijesnog društva otoka Krka (1969. – 2019.). U njemu se nalazi niz za- nimljivih rasprava, članaka i drugih priloga. Kao i dosad sve je raspore- đeno u nekoliko rubrika. Tako u Raspravama i člancima donosimo četiri znanstvena članka (Natalia Beg, Rapska obitelj Dokulo: o heraldičkom znaku, njihovoj vezi s otokom Krkom i obnovom kapele kraj rapske katedrale; Anton Bozanić, Stoljetna uprava na otoku: Krk otočno središte, kašteli – općine, katastarska izmjera i općinske granice; Juraj Lokmer, John Mason Neale: glagoljica, glagoljaško bogoslužje i otok Krk u putopisu iz 1861. godine; Anton Bozanić, Naziv „boduli“ – podrijetlo, značenje i primjereno sadašnje služenje tim nazivom). U Građi za povijest otoka Krka objavljujemo dva rada o Statutu bratovštine Majke Božje Goričke iz 1425. godine (Dalibor Salopek i Darko Žubrinić; Sanja Zubčić). Tu su i Bilješke uz trojicu Ostrogovića Daine Gla- vočić. Tematski blok ovoga je puta posvećen obljetnici: 50 godina Po- vijesnog društva otoka Krka (1969. – 2019.). U njemu se nalaze prigodni tekstovi o Povijesnom društvu otoka Krka koji su opremljeni izabranim fotografijama (Milan Radić, Proslov u povodu 50. obljetnice Povijesnog dru- štva otoka Krka; Tomislav Galović, Povijesno društvo otoka Krka u kontekstu hrvatske historiografije; Franjo Velčić, Mihovil Bolonić i Ivan Žic-Rokov među osnivačima Povijesnog društva otoka Krka; Anton Bozanić, Duhovno-vjersko- crkvene teme i sadržaji na stranicama Krčkog zbornika; Perica Dujmović, Societatis facies symbolica: nekoliko redaka o povijesti amblema Povijesnog društva otoka Krka u kontekstu suvremenoga promišljanja vizualnog identiteta; Gordana Gržetić, Pola stoljeća Povijesnog društva otoka Krka: ni vrijeme, ni društvene mijene nisu prekinule kontinuitet čuvara povijesnog nasljeđa otoka Krka). U rubrici Obljetnice prisjećamo se tristote godišnjice rođenja o. fra Antona Juranića (1719. – 1799.), potom Branka Fučića (1920. – 1999.) i Radmile Matejčić (1920. – 1990.) ususret njihovoj 100. obljetnici rođenja, dok Ana Kirinčić svoj tekst posvećuje 21. obljetnici rada Male Starosla-

Krčki zbornik 75 (2019) 11 001-016 sadrzaj.qxp_zbornik 19/03/2020 11:38 Page 12

RIJEČ UREDNIČKOG ODBORA

venske akademije „Dr. Antun Mahnić“ i 20. obljetnici smrti akademika Branka Fučića. U rubrici Recenzije i prikazi, osvrti i bilješke piše se o dva znanstvena skupa i jednoj knjizi (»Mostir svete Marije na Glavi Otoka«: Pet i pol stoljeća duhovnosti, povijesti, kulture i umjetnosti na Krku /druga pol. XV. stoljeća – 2018./; Znanstveno-stručni skup „Kvarnerski otoci u Domovinskom ratu“; Recentni Galovićevi doprinosi za lokalnu dubašljansku povjesnicu). Nažalost, u ovome svesku imamo čak sedam nekrologa – In memoriam: fra Bonaventura Duda (1924. – 2017.); akademik Petar Strčić (1936. – 2019.); prof. dr. sc. Mirjana Strčić (1937. – 2018.); Ana Kirinčić (1945. – 2019.); Ivan Pavačić Jecalićev (1936. – 2019.); prof. dr. sc. Josip Kirinčić (1924. – 2019.); Cvetko (Svetko) Ušalj (1937. – 2019.). Na kraju Krčkog zbornika već se uobičajeno nalaze izvještaji o radu Povijesnog društva otoka Krka (za 2017., 2018. i 2019. godinu) koje pot- pisuje dr. Milan Radić, predsjednik Društva, te Upute suradnicima. Na ovome mjestu zahvaljujemo svim jedinicama lokalne samouprave na otoku Krku – posebice Općini Malinska-Dubašnica i Gradu Krku – na razumijevanju i potpori kojom osiguravaju redovito godišnje objavljivanje Krčkog zbornika. Urednički odbor Krčkog zbornika poziva sve potencijalne suradnike da svoje radove za novi svezak Krčkog zbornika dostave na e-mail adresu Povijesnog društva otoka Krka: [email protected] ili [email protected]

12 Krčki zbornik 75 (2019) 001-016 sadrzaj.qxp_zbornik 19/03/2020 11:38 Page 13

EDITORS' FOREWORD

A word from the Editorial Board

It is with great satisfaction that we present the volume 75 of Krčki zbornik (Krk Almanac), published by the Krk Historical Society and dedicated to this organization’s 50th anniversary (1969–2019). It contains a series of intriguing discourses, articles and other contributions. As before, it is di- vided into several units. So, in Studies and papers, we offer four scholarly papers (Natalia Beg, The Dokulo family of Rab: on their heraldic symbol, their connection to the island of Krk and the restoration of the chapel next to Rab’s cathedral; Anton Bozanić, A century of administration on an island: the island’s seat Krk, castles/municipalities, the cadastral survey and municipal boundaries; Juraj Lokmer, John Mason Neale: Glagolitic, Glagolitic liturgy and the island of Krk in a travelogue from 1861; Anton Bozanić, The term Bo- duli – origin, meaning and appropriate contemporary use). In Sources for the History of the Island of Krk, we have published two papers on the Charter of the Confraternity of St. Mary on the Hill from 1425 (Dalibor Salopek & Darko Žubrinić; Sanja Zubčić). Also here are “Notes on three Ostrogovićs” by Daina Glavočić. This time the Thematic Section is devoted to our anniversary: 50 years of the Krk Historical Society (1969–2019). To mark the occasion, it contains texts on the Society which are furnished with select photographs (Milan Radić, Foreword concerning the 50th anniversary of the Krk Historical Society; Tomislav Galović, The Krk Historical Society in the context of Croa- tian historiography; Franjo Velčić, Mihovil Bolonić and Ivan Žic-Rokov among founders of the Krk Historical Society; Anton Bozanić, Spiritual, religious and ecclesiastical themes and content in the pages of Krčki zbornik (Krk Al- manac); Perica Dujmović, Societatis facies symbolica: a few words about the history of the emblem of the Krk Historical Society in the context of contemporary thought on visual identity; Gordana Gržetić, A Half-Century of the Krk Historical Society: Neither Time Nor Social Changes Disrupted the Conti- nuity of this Guardian of Krk’s Historical Heritage). In Anniversaries, we recall the three-hundredth anniversary of the birth of Fr. Anton Juranić (1719–1799), and the one-hundredth anniversary of the births of Branko Fučić (1920–1999) and Radmila Matejčić

Krčki zbornik 75 (2019) 13 001-016 sadrzaj.qxp_zbornik 19/03/2020 11:38 Page 14

EDITORS' FOREWORD

(1920–1990), while Ana Kirinčić dedicated a text to the twenty-first anniversary of the work of the Dr. Antun Mahnić Minor Old Slavonic Academy and the twentieth anniversary of the death of Academician Branko Fučić. In Criticism and Reviews, References and Notes, there are reports on two scholarly gatherings and a book review (“The Abbey of St. Mary on the Island’s Head”: Five and Half Centuries of Spirituality, History, Culture and Art on Krk; Scholarly/professional seminar on “The Kvarner Islands in the Homeland War”; Tomislav Galović, Concerning Dubašnica and Its People. Contributions to the History of the Dubašnica Area on Krk Island, Book II.). In this volume there are, unfortunately, seven obituaries in the In memoriam pages: Fr. Bonaventura Duda, Ph.D. (1924-2017); Academi- cian Petar Strčić (1936-2019); Prof. Mirjana Strčić, Ph.D. (1937-2018); Ana Kirinčić (1945-2019); Ivan Pavačić Jecalićev (1936-2019); Prof. Josip Ki - rinčić, Ph.D. (1924-2019); Cvetko (Svetko) Ušalj (1937-2019). As usual, the back pages of Krčki zbornik contain the report on the work of the Krk Historical Society in 2017, 2018 and 2019, compiled by Milan Radić, the Society’s president, and the Guidelines for Contribu- tors. Here we would like to express our gratitude to all local govern- ments on the island of Krk, but especially to the Malinska-Dubašnica Municipality and the Town of Krk, for their understanding and support, whereby they ensure the regular annual publication of Krčki zbornik. The Editorial Board of Krčki zbornik calls on all potential contributors to send their papers for the next volume of the journal to the e-mail of the Krk Historical Society: [email protected] or [email protected]

14 Krčki zbornik 75 (2019) 001-016 sadrzaj.qxp_zbornik 19/03/2020 11:38 Page 15

RASPRAVE I ČLANCI

Krčki zbornik 75 (2019) 15 001-016 sadrzaj.qxp_zbornik 19/03/2020 11:38 Page 16

16 Krčki zbornik 75 (2019) 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 17

RASPRAVE I ČLANCI

Natalia BEG

Rapska obitelj Dokulo: o heraldičkom znaku, njihovoj vezi s otokom Krkom i obnovom kapele pokraj rapske katedrale

Natalia BEG, mag. pov. umj. i ped. Konzervatorski odjel u Rijeci Užarska 26 HR – 51 000 Rijeka [email protected] UDK 929.642Dokulo Izvorni znanstveni članak

U ovom radu analiziran je „grb” s otoka Raba za koji se dosad nije znalo kojoj obitelji pripada. U tekstu je predstavljena obitelj Dokulo kojoj je „grb” pripadao, a ubiciran je i njihov posjed na otoku Krku. Uz sam „grb” veže se natpis u rapskoj katedrali na kojemu je bio prikazan. Zahvaljujući istraživanju literarnih izvora iznesene su nove spoznaje o obitelji Dokulo. U radu spominjemo i neke druge obitelji na Kvarneru koje nisu imale plemićki status, a koristile su se istim motivom kormila na vlastitim „grbovima”.

Ključne riječi: obitelj Dokulo, Dokulovo, crkva sv. Petra u gradu Rabu, Dominik Dokulo.

UVOD

Tema rapskih grbova nije mnogo obrađivana u znanstvenoj literaturi. Rapskim grbovljem dijelom se bavio Miroslav Granić opisavši ih i odredivši im pripadajuće obitelji.1 S rapskom heraldičkom baštinom možemo se upoznati i u monografiji Goroslava Oštrića Monumenta heraldica. Izbor iz heraldičke baštine Primorsko-goranske županije (2002.).2 Velik je broj heraldičkih spomenika na otoku Rabu koji su ostali nezabilježeni, nisu opisani, odnosno nisu atribuirani pojedinim

1 GRANIĆ 1987, 225-250. 2 OŠTRIĆ 2002.

Krčki zbornik 75 (2019) 17 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 18

NATALIA BEG, RAPSKA OBITELJ DOKULO

Sl. 1 „Grb“ u župnom uredu u Supetarskoj Dragi / privatno vlasništvo (foto: Natalia Beg)

18 Krčki zbornik 75 (2019) 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 19

RASPRAVE I ČLANCI

Sl. 2 Nadvratnik uzidan na unutarnjem licu sjevernog zida rapske katedrale (foto: Natalia Beg)

obiteljima. Najvećim dijelom srednjovjekovni grbovi s otoka Raba pripadaju domaćim plemićkim obiteljima, a rapske plemićke obitelji u svom je sintetskom radu predstavio Dušan Mlacović (Građani plemići. Pad i uspon rapskog plemstva, 2008.).3 Jedan od u literaturi nepoznatih heraldičkih prikaza u kamenu je „grb” koji se danas nalazi u Supetarskoj Dragi, u župnom uredu (sl. 1). Donesen je iz grada Raba prema usmenom kazivanju sada umirovljenog, dugogodišnjeg župnika crkve sv. Petra u Supetarskoj Dragi, Petra Kordića. Osvrnut ćemo se na danas neugledan, sekundarno uzidani nadvratnik u rapskoj katedrali, jedva zamjetan u sjevernom brodu crkve (sl. 2). Kada je riječ o kamenoj plastici katedrale istraživači su se uglavnom bavili ranorenesansnom skulpturom i kamenom opremom crkve iz radionica Andrije Alešija i Petra Trogiranina te ranokršćanskim, odnosno ranosrednjovjekovnim arhitektonskim nasljeđem unutar ljušture romaničke graditeljske etape. U obilju raskošnog skulptorskog nasljeđa neki su ulomci kamene plastike iz katedrale ostali pomalo zaboravljeni. Jedan od njih je prije spomenuti kameni vapnenački nadvratnik na zidu u sjevernom brodu. Natpis na njemu i središnji prikaz u okruglom polju zbog posolice danas su jedva čitljivi. Zašto je taj neugledni kameni nadvoj potpuno jednostavna oblikovanja zaslužio ugradnju u unutrašnjost katedrale? Razlog se skriva u važnosti za rapsku komunu koju je mukotrpnim radom stekla jedna potpuno obična, izvorno siromašna, pučka rapska obitelj.

3 MLACOVIĆ 2008.

Krčki zbornik 75 (2019) 19 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 20

NATALIA BEG, RAPSKA OBITELJ DOKULO

Sl. 3 Crtež kormila pomorca iz 15. stoljeća (preuzeto iz: McGEE 2008)

Prikaz unutar pravokutnog polja kamenoga grba, odnosno pseudogrba ili heraldičke oznake zatečene u supetarskom župnom uredu pojavljuje se i na nadvratniku u rapskoj katedrali. U središtu okvira „grba” nalazi se motiv kormila. Zbog tvrdoće kamena to nije vjeran prikaz kormila, riječ je o određenoj stilizaciji srodnoj grafičkim prikazima brodskih kormila u 15. stoljeću (sl. 3).4 Na kamenom primjeru grba u Supetarskoj Dragi povrh letve kormila u gornjim uglovima u plitkom su reljefu prikazane dvije osmerokrake zvijezde. Lijeva zvijezda postavljena je niže od desne. Po sredini „grba” nazire se horizontalna debela puna traka. Sam okvir „grba” smješten je unutar pravokutnog polja oko kojega je isklesan izdignuti okvir u obliku izmjenično postavljenih kasnogotičkih zubaca. U donjim uglovima između polja „grba” i pravokutnog okvira nalaze se dva cvijeta s tri latice. Donja latica koja ide u vrh uglova je najkraća, a druge su dvije bočne izdužene. Osim

4 The Book of Michael of Rhodes: a fifteenth century Maritime Manuscript 2008, 357, 346, 343, 328.

20 Krčki zbornik 75 (2019) 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 21

RASPRAVE I ČLANCI

Sl. 4 „Grb“ uzidan na kući u staroj gradskoj jezgri, Ul. Dinka Dokule 6 (foto: Natalia Beg)

u župnom uredu u Supetarskoj Dragi, istovjetan heraldički motiv predstavljen je u drugačije oblikovanom okviru na pročelju jedne zgrade u povijesnoj jezgri grada Raba (sl. 4). Uzidan je na pročelju višekratno pregrađene kuće s velikim unutarnjim dvorištem nalik na plemićke palače. „Grb” je smješten odmah iznad ulaznog portala. Po sredini ima pukotine, a oštećen je i u gornjem lijevom uglu. Heraldička reljefna slika nalazi se unutar pravokutnog okvira oblikovanog nizom motiva lišća.

JEDAN NEPOZNATI „GRB”, KAPELA SV. PETRA I OBITELJ DOKULO I NJIHOV POSJED NA OTOKU KRKU

Ulomak nadvratnika u rapskoj katedrali Prema zabilježenom crtežu i arhivskom prijepisu teksta na danas nečitljivom kamenom nadvratniku uzidanom u rapskoj katedrali možemo povezati heraldički prikaz iz Supetarske Drage, grb s pročelja kuće u gradu Rabu i spomenuti nadvratnik.

Prijepis natpisa glasi: DEO (izjedeno, nečitko) M° / ET APOSTOLO PETRO / HAEC ERECTA CAPELLA / EST / SUMTIBUS ANDREE / DOCUE BONI ARBEN(sis) / MDXIII. V(niversita)TIS(?)

Krčki zbornik 75 (2019) 21 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 22

NATALIA BEG, RAPSKA OBITELJ DOKULO

Iz natpisa doznajemo da je Andrija Dokulo, dobri Rabljanin, dao o svom trošku sagraditi kapelu sv. Petra 1513. godine. Sudeći po izvorima natpis se nekada nalazio u sklopu kapele sv. Petra (de Nadra) smještene desetak metara zapadno od pročelja katedrale. Fra Odorik (Odoriko) Badurina, rapski kroničar, natpis je zatekao uzidan u katedrali pokraj vrata sakristije. Kapela sv. Petra spomenuta na natpisu spominje se već 1447., što znači da je postojala i prije 1513. godine. Spomenuta je i 1514. godine kada Krste Bilinić izjavljuje pred notarom što je primio za dotu

Sl. 5 „Grb“ na nadgrobnoj ploči u podu u dvorištu benediktinskog samostana sv. Marije anđeoske u Krku (foto: Damir Krizmanić)

22 Krčki zbornik 75 (2019) 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 23

RASPRAVE I ČLANCI

svoje žene.5 To nas navodi na zaključak da je Dokulo crkvu obnovio jer je bila u lošem stanju, a ne da ju je ponovno sagradio. Na crtežu „grba“ iz arhivskih izvora u središnjem okruglom polju nadvratnika („grb” je prikazan u sklopu natpisa) ne vidimo prikazane dvije osmerokrake zvijezde u gornjim uglovima. Po tome se crtež razlikuje od reljefnog prikaza ovoga „grba” u kamenu, u Supetarskoj Dragi i na jednoj kući u gradu. Na crtežu je prikazana samo zvijezda u gornjem lijevom uglu, i to ne osmerokraka nego šesterokraka. Možda je razlog tome to što je „grb” na natpisu u katedrali bio oštećen pa desne zvijezde i nije više bilo, a lijeva je prikazana kao šesterokraka, isto tako zbog oštećenosti ili zbog nemara autora crteža oko detalja. Natpis je 1775. godine, dana 15. ožujka, prepisao notaro publico Predolin Gaudencije kao svjedočanstvo kaptolu.6 Vrlo sličan heraldički prikaz nalazi se uz crkvu sv. Marije anđeoske na Krku u dvorištu ženskog benediktinskog samostana uzidan u podu. Prikaz se nalazi na nadgrobnoj ploči (sl. 5). Unutar štita je motiv kormila, slično kao i na „grbu” koji je pripadao obitelji Dokulo, no izostaju dvije zvijezde u gornjim uglovima. Ispod „grba” ploča je razlomljena, uočava se izlizani natpis u kojem se spominje neki Scrabogna (u suvremenoj inačici to bi bilo prezime Škrobonja) i njegovi nasljednici. Ispod natpisa je 1525. godina. Sličan je „grb” prikazan u bilježnici Mijata Sabljara (sl. 6). „Grb” se nalazi na nadgrobnoj ploči s godinom 1751., Enza Valentia i njegova brata Petra u gradu Pagu, u crkvi sv. Frane uzidan u podu crkve.7 Jedan sličan prikaz iz baroknog stilskog razdoblja nalazi se na nadgrobnoj ploči na podu crkve sv. Justine u gradu Rabu.

O ranim prikazima kormila Najranije prikaze kormila možemo prepoznati kao jedan od atributa koji se ustalio u ikonografiji rimske božice Fortune.8 Rimska božica Fortuna bila je božica sreće, dobre prilike, što dolazi od tumačenja

5 Arhiv franjevačkog samostana sv. Bernardina (sv. Eufemije), Kampor (Rab): Odorik BADURINA, Kamporske kronike II, 103. 6 BADURINA, Kamporske kronike 2, 103. 7 Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Zagreb: Mijat SABLJAR, Putne bi- lješke, Pag, knj. 4, 23. 8 ARYA 2002, 69.

Krčki zbornik 75 (2019) 23 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 24

NATALIA BEG, RAPSKA OBITELJ DOKULO

Sl. 6 Crtež „grba“ s nadgrobne ploče u podu crkve sv. Frane u Pagu (preuzeto iz: Putne bilješke Mijata Sabljara, Pag, 23)

njezina imena. Ferre znači donositi, a fors znači priliku. Glavna mjesta štovanja njezina kulta su Rim, Praeneste i Antium. Fortuna se štuje u raznim oblicima i njezino je značenje kao božice raznoliko. Fors Fortuna se, primjerice, vezuje uz agronomiju i zaštitu nižih slojeva društva i robova. Upravo stoga što se veže uz različita značenja teško je interpretirati sam prikaz božice Fortune. Njezine različite osobine uvjetovale su i pojavu različitih epiteta uz samo ime Fortuna. Razlikujemo Fortunu Stabilis, Fortunu Brevis, Fortunu Dubiu, Fortunu Respiciens itd. Kormilo, kotač i krila standardizirani su dio ikonografije te božice.9 Osim navedenih, uz nju se javljaju i globus, cornucopia i sandale.10 Kormilo se općenito javlja kao atribut božica Fortune i Tyche te ih se vezuje za pomorstvo i trgovinu. Božica Tyche se često poistovjećivala s Fortunom kao njezina grčka varijanta. Kormilo se posebno javlja kao simbol pomorskih gradova. Najraniji prikaz u reljefu Tyche i kormila jest reljef iz 4. stoljeća iz Tigee, koji je izgubljen. Taj se motiv kao simbol javlja na helenističkom novcu 212. – 83. g. pr. Kr. u Sirakuzi, Babilonu i Tripolisu. Najraniji novac s prikazom Tyche i kormila je sa Sirakuze iz 212. g. pr. Kr.11

9 ARYA 2002, 59-61. 10 ARYA 2002, 68. 11 ARYA 2002, 77, 78.

24 Krčki zbornik 75 (2019) 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 25

RASPRAVE I ČLANCI

Najraniji primjer Fortune s kormilom na zapadu je iz 44. g. pr. Kr. na rimskom republikanskom novcu koji je kovao magistrat Sepulliua Macera.12 Sama božica Tyche bila je vrlo popularna među pomorcima.13 Pomorske atribute božice Tyche i Fortune spominje Plutarh i piše da je Fortuna moćna božica te da je potrebna veza s njom za uspjeh u nekoj bitki, politici ili životu općenito.14 Bez Fortune nije se moglo uspjeti ni na jednom životnom području. Kormilo i cornucopia koji se javljaju uz nju povezuju se sa simbolom morske moći (kormilo) te se smatra da simboliziraju ulogu u opskrbi žitom (cornucopia).15 Globus i kormilo u kombinaciji s Fortunom ili Fortuna u kombinaciji s kormilom česti su prikazi na rimskom novcu u kasnoj Rimskoj Republici.16 Prikaz kormila koji vidimo uz ovu rimsku božicu razlikuje se grafički od kormila koji se prikazivao i koristio u 15. stoljeću. Stoga pojave kormila uz božicu Fortunu ovdje navodimo samo kako bismo objasnili moguća značenja i konotacije, a ne kako bismo se referirali na sličnost u grafičkom prikazu. Na našim prostorima božica Fortuna s kormilom u obliku male brončane skulpture otkrivena je 1929. godine blizu Savudrije. Visoka je 9 cm i datira se od 1. do 3. stoljeća.17

Kapela sv. Petra pokraj katedrale u gradu Rabu Kapela sv. Petra (u izvorima S. Pietro de Nadra) u literaturi se navodila kao crkva sv. Antona i služila je tijekom 19. stoljeća kao gradska mrtvačnica.18 Neki je spominju i kao crkvu sv. Ivana Krstitelja.19 Kao što je već rečeno, prvi je put ta crkva spomenuta kao kapela sv. Petra u izvorima godine 1447.,20 a 1461. godine spominje se prior Toma (Thoma) koji želi da ga se zakopa u crkvi sv. Petra de Nadra.21 Godine 1464. u svojoj oporuci prezbiter i kanonik rapski Julije (Julianus) želi da ga ukopaju na

12 ARYA 2002, 79. 13 ARYA 2002, 112. 14 ARYA 2002, 116. 15 ARYA 2002, 274, 275. 16 ARYA 2002, 72, 82. 17 VEŽNAVER 2018, 1. 18 SCHLEYER 1914, 44. 19 BRUSIĆ [1926.], 55, 56. 20 BADURINA, Kamporske kronike 1, 753. 21 BADURINA, Kamporske kronike 1, 854.

Krčki zbornik 75 (2019) 25 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 26

NATALIA BEG, RAPSKA OBITELJ DOKULO

groblju kod katedrale, kod kapele sv. Petra.22 Kapela je 1510. sjedinjena s kaptolom.23 Dokula Bonus se u nju ukapa 1526. godine. Na taj dan želi da svi rapski svećenici za njega mise. U istoj je bilješki spomenuto da se najstariji sin Dokule Bonusa zove Dominik.24 Zatim umire Antun Dokulo i želi da ga se ukopa u kapeli sv. Petra de Nadra. Pri tome navodi da je kapela sv. Petra njihova privatna građevina, odnosno mjesto obiteljske grobnice. Za izvršitelja oporuke ostavio je Dominika, sina svojega brata koji se također zvao Dominik, kao i najstariji sin Dokule Bonusa.25 U spomenu iz 1773. kapela se naziva S. Petro in vinculis.26 Godine 1777. vizitira je biskup i navodi da je trošna te zbog toga više ne može biti u funkciji.27 Biskup ponovno vizitira kapelu 1787. godine i navodi da je in stato rovinosa.28 Na pročelju, iznad vrata, do rušenja crkve bila je uzidana glava boga Jupitera29 koja se sada nalazi u Beogradu. Kapela je zbog trošnosti demolirana i uklonjena između 1913. i 1916. godine. Kameno opločenje uklonjeno je pri gradnji kanalizacije. Tada su iz grobnice maknute kosti Dominika Dokule, poznatog rapskog dobrotvora, i pospremljene u sakristiju katedrale dok mu se nije uredio grob na današnjem groblju.30 Faust Inchiostri 1913. godine ruši kapelu zajedno s hridima ispod i oko nje kako bi kamenje iskoristio za gradnju nove rive. Rušenje mu je dopustio tadašnji župnik don Petar Zahija. U opisu kapele stoji da je bila deset metara udaljena od katedrale. Nalazila se između katedrale i crkve sv. Roka. Bila je duga četiri-pet metara. Za glavu rimskog boga Jupitera mještani su mislili da je riječ o glavi nekog sveca. Poistovjećivali su ga sa sv. Petrom, jer čija bi drugo glava bila uzidana na pročelje crkve sv. Petra. Krsto Spalatin zamolio je župnika da mu daruje glavu nakon demoliranja crkvice, što je župnik i učinio te se glava čuvala u kući Leona Spalatina.31 Nije poznato kako je

22 BADURINA, Kamporske kronike 2, 6. 23 BADURINA, Kamporske kronike 2, 98. 24 BADURINA, Kamporske kronike 2, 118. 25 BADURINA, Kamporske kronike 2, 197. 26 BADURINA, Kamporske kronike 3, 312. 27 BADURINA, Kamporske kronike 3, 322. 28 BADURINA, Kamporske kronike 3, 341. 29 BADURINA, Kamporske kronike 1, 754, 753. 30 BADURINA, Kamporske kronike 4, 135. 31 BADURINA, Kamporske kronike 1, 753, 754.

26 Krčki zbornik 75 (2019) 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 27

RASPRAVE I ČLANCI

između dva svjetska rata dospjela u jedan muzej u Beogradu. Konzervator muzeja za starine u Dalmaciji tom se prilikom dopisivao s rapskom općinom zbog rušenja kapele. Frane Bulić tražio je izvještaj o okolnostima rušenja kapele, u koju je bio uzidan i jedan žrtvenik (ara) posvećen vrhovnom rimskom božanstvu Jupiteru.32 Konzervatori su tražili da Inchiostri vrati glavu boga Jupitera koja je bila uzidana na pročelju. Slijedila je birokratska prepiska u kojoj Općina piše Inchiostriju da je vrati, no on odgovara da je glavu poklonio jednom natporučniku u Rabu. Općina je tada morala pisati tom natporučniku i tražiti da, po naredbi Konzervatorskog ureda, vrati glavu. Natporučnik vraća glavu, a Konzervatorski ured daje je na brigu rapskoj župnoj crkvi. No nakon silnih dopisa i prepiski da se glava sačuva rapski nadžupnik je poklanja Krsti Spalatinu.33 O glavi Jupitera podrobnije je pisao Nenad Cambi.34 Ako pobliže promotrimo sačuvane fotografije kapele s početka 20. stoljeća, uočit ćemo da je kapela kvadratnog oblika sagrađena od klesanaca velikog formata (sl. 7). U sredini je glavni ulaz bez vidljive dekoracije na dovratnicima ili nadvratniku. Nadvratnik nad ulazom je upravo onaj koji je danas uzidan u katedrali. Na jednoj od tih fotografija s početka 20. stoljeća možemo u sredini nadvratnika uočiti i okruglo polje u kojem je bio smješten „grb”.35 Uglovi kapele izvedeni su kao obli polustupići. Iako se na fotografiji oni ne vide dobro, vjerojatno je riječ o uglovnim stupićima karakterističnima za 15., ali katkad i 16. stoljeće, kakve možemo naći na palačama Dominis i Cernotta u Rabu, ali i na brojnim drugim građevinama širom Dalmacije i Primorja. Iznad nadvratnika je profilirani oštro rezani vijenac. Vijenac se vidi samo na pročelju i jednom dijelu bočnih zidova. Klesanci korišteni za pročelje i jedan dio bočnih zidova su uglavnom istih dimenzija, izuzev nekoliko klesanaca koji su većih dimenzija. Iako ne postoje bolje fotografije, crteži ili opisi građevine, izvjesno je ranoantičko podrijetlo ugrađenih kamenih blokova. Primjere uzidanih antičkih kamenih blokova „spolia” u blizini imamo na Velikoj palači Galzigna, tj. kući

32 BRUSIĆ [1926.], 55,56, 33 BADURINA, Kamporske kronike 4, 152. 34 CAMBI 1987, 175-182. 35 DOMIJAN 2007, 169.

Krčki zbornik 75 (2019) 27 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 28

NATALIA BEG, RAPSKA OBITELJ DOKULO

Sl. 7 Fotografija kapele sv. Petra s početka 20. stoljeća (preuzeto iz: DOMIJAN 2007)

Galzigna na Pjaceti, preko puta crkve sv. Justine, na više mjesta u kućama u Gornjoj ulici, u uglu pročelja katedrale, ali i u uglu kapele sv. Katarine te u prizemlju katedralnog zvonika. Iznad vijenca kapele nalazi se okrugli otvor, na vanjskim rubovima profiliran koso rezanim stranicama. Kapelu pokriva šatorasti, četvero - stranični krov pokriven kupama uronjenima u mort, što sugerira da je on recentan. S obzirom na vrijeme kad je Dokulo obnovio kapelu, bilo bi logičnije da je građevina bila presvođena kapela s preslicom i okruglim otvorom na pročelju iznad glavnog ulaza, poput brojnih primjera realiziranih tijekom 15. i 16. stoljeća.36 Takvo oblikovanje tlocrta kapele sv.

36 DOMIJAN 2007, 168, 170, 171.

28 Krčki zbornik 75 (2019) 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 29

RASPRAVE I ČLANCI

Petra pomalo je netipično za grad Rab, a očito je izvedeno zbog prostornih ograničenja na rubu trga između katedrale i Biskupije, na rubu strmog obronka prema parku Dorki ili zbog želje da se kapela koja je trebala biti obiteljski mauzolej i izgledom razlikuje od ostalih kapela i crkvi. Isto tako treba obratiti pozornost na stražnji dio kapele koji, nažalost, ni na jednoj fotografiji ne vidimo u cijelosti. Iz dostupnih fotografija vidi se da je bio ožbukan. Moguće je da su ga ožbukali jer je bio građen od lošeg kamena i neugledan. Dokule su pri obnovi kapele mogli obnoviti samo pročelje, stražnji dio mogao je biti stariji. Tome u prilog ide i činjenica da su posvete sv. Petru u pravilu starije. Crkva sv. Petra u Supetarskoj Dragi tako je, primjerice, sagrađena u 11. stoljeću, ali vjerojatno na temeljima ranokršćanskog sakralnog objekta.37 Kao analogiju položaja crkve s posvetom sv. Petru pokraj katedrale spomenimo kapelu sv. Petra pokraj katedrale u Korčuli. 38

Obitelj Dokulo – zaklada i posjed na otoku Krku O obitelji Dokulo imamo vrlo malo arhivskih podataka. Zna se da je obitelj Dokulo bila imućna, no ne spominju se u popisima rapskog plemstva. Godine 1492. jedan Dokulo (Dochullo) spominje se kao macellator (mesar),39 dok se 1609. jedan od članova obitelji (Dominik) spominje kao trgovac.40 Godine 1517. imamo zapis o toj obitelji, spominje se Franciscus Doculo koji sastavlja testament. Komesar za tu priliku bio je njegov otac Dokula Bono. U oporuci ističe kako želi da ga ukopaju u kapeli sv. Petra i Pavla pokraj njegova strica. Također navodi kako želi da ga se upiše u bratovštinu Corporis Christi. Tijelo neka mu obuku u franjevački habit.41 Godine 1526. Doculus Bonus sastavlja testament, traži da ga ukopaju u kapelu sv. Petra kod katedrale. Važno je primijetiti da se kapela sv. Petra navodi kao Dokulova.42 Obitelj Dokulo spominje se i 1528. godine, kada je u njihovoj kući sastavljen ugovor pisan glago - ljicom.43 Teren za gradnju crkve sv. Marina u gradu Rabu donirao je

37 DOMIJAN 2007, 228, 231. 38 NIKŠIĆ 1986, 446. 39 BADURINA, Kamporske kronike 2, 55. 40 BADURINA, Kamporske kronike 3, 63. 41 BADURINA, Kamporske kronike 2, 106. 42 BADURINA, Kamporske kronike 2, 118. 43 BADURINA, Kamporske kronike 2, 120.

Krčki zbornik 75 (2019) 29 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 30

NATALIA BEG, RAPSKA OBITELJ DOKULO

upravo pripadnik obitelji Dokulo. On je bio trgovac i dao je 1606. godine kuću gdje će se sagraditi crkva sv. Marina.44 Svoje bogatstvo obitelj Dokulo može zahvaliti dobrim trgovačkim vještinama. Dominik Dokulo u svoje je vrijeme bio jedan od naj ugled - nijih rapskih trgovaca. Zna se da je izvozio u Imolu med i vosak, a uvozio koralje jer je koraljni nakit bio moderan u njegovo vrijeme, dok Ante Dokulo izvozi konje u Marche. Godine 1539. Dominik Dokulo i Mihovil Spalatin nastavljaju izvoz konja u Marche.45 Obitelj je imala posjede na Rabu, ali i na Krku.46 Na Krku su imali veliki posjed i danas poznat pod nazivom Dokulovo. Teren Dokulovo kupljen je prije 1614. godine za 890 dukata od signor Stefana Domatisa nastanjenog u Baški i nalazi se u današnjoj Staroj Baški. Svi prihodi od terena (pašnjaka, šuma i vinograda) koje je Dominik Dokulo imao u Staroj Baški oporučno u formi zaklade neka idu djevojkama u dobi od 14 godina koje su ostale bez oca i majke, a sačuvale su svoju čestitost. Takve se u talijanskom jeziku u vrijeme fra Odorika Badurine zvalo graziete. Danas je teren pretvoren u pašnjak i degradiranu šumu. Dominik Dokulo istaknuo se u rapskoj zajednici dajući novac za siromašne i nevine djevojke. Međutim, ako se djevojke ne udaju ili ne zarede, morale bi vratiti novac. Isto tako, novac nisu smjele koristiti do vjenčanja ili zaređenja nego se on čuvao pod ključem. Takva vrsta pomoći davala se samo sirotama iz grada Raba, ne i onima koje su živjele izvan grada.47 Dominik Dokulo umro je između 1614. i 1618. godine, 1. ožujka. Nije poznato koje je to točno godine bilo, ali navodi se da nije bilo 1614., kada se sastavlja njegova oporuka. Svakako je bilo prije 1618. ili 1618. jer tada njegova udovica u svojem testamentu navodi kako želi da za nju i njezina pokojnog muža, koji je umro 1. ožujka, misu drže koludrice iz crkve sv. Antona.48 Dominik Dokulo bio je pokopan u kapeli sv. Petra. Ista kapela bila je spletom okolnosti porušena u 20. stoljeću, kako je prije opisano. Posmrtni ostaci iz grobnice obitelji Dokulo tada su preneseni u

44 BADURINA, Kamporske kronike 3, 44. 45 PEDERIN 1994, 158, 159. 46 BADURINA, Kamporske kronike 3, 69. 47 BADURINA, Kamporske kronike 3, 70. 48 BADURINA, Kamporske kronike 3, 75.

30 Krčki zbornik 75 (2019) 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 31

RASPRAVE I ČLANCI

rapsku katedralu, a danas se nalaze u posebno sagrađenoj grobnici na gradskom groblju. Zavod za javnu dobrotvornost tražio je od rapske općine zemljište na groblju, gdje je potom podignut spomenik.49 Grobnicu mu radi Žagar u Crikvenici.50 Udovica Dominika Dokule, rapskog dobrotvora, također spominje crkvu sv. Petra kod rapske katedrale kao svoju kapelu. To nam potvrđuje da je obnovom 1513. godine kapela sv. Petra postala kapela obitelji Dokulo. Ondje se držala misa, ali su se i ukopavali pripadnici te obitelji.51 Djevojka koja je možda među prvima dobila graziju (1634.) od Dokulove zaklade za siromašne djevojke jest Katarina Spalatin.52 Sljedeća koja je dobila graziju 1657. godine pripadnica je obitelji Zaro.53 Obje djevojke spremale su se zarediti u vrijeme kada su dobile legat. Pobliže određenje grazije imamo 1817. godine. Izbor za mlade djevojke koje će dobiti graziju obavljao se kod gradske lože i dodjeljivao se doista mladim gradskim djevojkama bez oca i majke, a koje su bile „poštene”. Te je godine iznosio 240 forinti.54 Godine 1846. došlo je do nesporazuma u dijeljenju grazije. Djevojka koja ju je trebala dobiti živjela je i bila rođena u Lošinju. Njezin otac bio je rođen u Rabu, ali već je 30 godina živio u Lošinju. To su bili razlozi zbog kojih općina nije odobrila da se djevojci dodijeli grazia.55 Dokulova pomoć mladim, siromašnim i nevinim djevojkama jedan je od legata od kojih se sastojao Zavod za javnu dobrotvornost grada Raba.56 Zakladu Dokulo osniva 16. veljače 1614. oporukom te zapisom iz kolovoza iste godine. Posljednji predsjednik Zaklade bio je Dujam Lovro Galzigna. Samo je jedna djevojka godišnje dobivala miraz, što se određivalo izvlačenjem imena. Izvlačenje je bilo prve nedjelje u listopadu u gradskoj loži. Zadnje takvo izvlačenje bilo je 1931. godine, a djevojka koja je odabrana bila je Antica (Tonči) Kaloćira, rođ. Fafanđel.57

49 BADURINA, Kamporske kronike 4, 430. 50 BADURINA, Kamporske kronike 5, 93. 51 BADURINA, Kamporske kronike 3, 80. 52 BADURINA, Kamporske kronike 3, 90. 53 BADURINA, Kamporske kronike 3, 130. 54 BADURINA, Kamporske kronike 3, 473. 55 BADURINA, Kamporske kronike 3, 609. 56 BADURINA, Kamporske kronike 3, 673. 57 BARIĆ 2007, 265, 266.

Krčki zbornik 75 (2019) 31 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 32

NATALIA BEG, RAPSKA OBITELJ DOKULO

ZAKLJUČAK Ranije opisani nadvratnik sekundarno uzidan u rapskoj katedrali i kameni reljefni prikaz „grba” iz Supetarske Drage s prikazom kormila pripadali su obitelji Dokulo. Dokule nikad nisu bile primljeni u zbor rapskih plemića. U razdoblju renesanse u mnogim mediteranskim gradovima naglo obogaćeni pučani stvaraju nove heraldičke motive u obliku grbova koje postavljaju na pročelja svojih kuća. Razlog zašto je na „grbu” prikaz kormila jest bavljenje te obitelji trgovinom, a poznato je da su bogati trgovci 15. i 16. stoljeća, kao što su to bili pripadnici obitelji Dokulo, imali jedan ili više brodova.58 Bogatstvo obitelji temeljilo se na trgovini i pomorstvu, na uvozu i izvozu određenih proizvoda. Natpis u katedrali pomogao je da ispravno odredimo titular crkve sv. Petra koja se dosad nazivala raznim titularima. Kapelu je o svom trošku obnovio Andrija Dokulo. Od toga trenutka ta kapela postaje obiteljska grobnica, mauzolej Dokula. Prije Dokuline obnove zabilježeno je da su se rapski kanonici ukapali pokraj crkve sv. Petra kod katedrale na tamošnjem groblju. O starosti crkve ne znamo mnogo, ali sudeći po titularu, mogla bi biti puno starija od 1447. godine, kada se prvi put spominje. Primjer da jedna crkva služi kao mauzolej pojedincu ili jednoj obitelji nije rijedak slučaj s obzirom na to da je takav primjer kapela bl. Ivana Ursinija. Uzori za trogirsku kapelu traže se u antičkim izvorima. Antički mauzoleji, kao i trogirska kapela, pravokutnog su tlocrta i presvođeni.59 Kapela sv. Petra i mauzolej obitelji Dokulo mogla je imati pravokutan tlocrt, sudeći po sačuvanim fotografijama, ali ne znamo kako je iznutra izgledala. Jedino što znamo o interijeru kapele jest da se u njoj nekada nalazila slika sv. Petra koja je kasnije preseljena u kapelu Zudeniko u katedrali (koja se zvala i kapela sv. Petra ili baptisterij ili kapela Zudeniko Scaffa).60 Fotografija slike nalazi se i u fototeci Konzervatorskog odijela u Rijeci, gdje je također navedeno da potječe iz crkve sv. Petra. Antički kameni spomenici svakako su prisutni na kapeli Dokulo kao element prestiža i ugleda. Tako je glavu boga Jupitera u kapelu

58 PEDERIN 1994, 166. 59 IVANČEVIĆ 1992, 56, 59. 60 BADURINA, Kamporske kronike 1, 796.

32 Krčki zbornik 75 (2019) 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 33

RASPRAVE I ČLANCI

vjerojatno uzidao sam Andrija Dokulo, njezin obnovitelj. Postavljanje antičkog spomenika, razbarušenog lika Jupitera na građevinu nastalu u renesansi, prepoznajemo kao humanistički čin kakav imamo i na palači Dominis u Srednjoj ulici, gdje je na pročelju uzidana glava antičkog filozofa. Zahvaljujući podacima o posjedima ove obitelji razjašnjeno je i zašto se zemljište na otoku Krku u Staroj Baški naziva Dokulovo. Veze stanovnika Krka i Raba stoljećima su bile intenzivne, ali naš je primjer jedini u kojem rapska obitelj ima veleposjed na otoku Krku. Ne treba zbunjivati što je ta obitelj sebi dala izraditi grb iako nisu bili plemstvo jer u kasnijim stoljećima grbove imaju i niži crkveni prelati, ali i obrtnici i građani.61 Slični prikazi kormila javljaju se i kod drugih obitelji kao što su obitelj Valentić s Paga ili obitelj koja se spominje na nadgrobnoj ploči iz benediktinskog ženskog samostana u Krku pa možemo pretpostaviti da je pojava kormila i na tim primjerima povezana s pomorstvom i trgovinom različitih pučanskih dobrostojećih obitelji. Sve dosad izneseno govori u prilog činjenici da je obitelj Dokulo bila utjecajna i vrlo bogata. Svrstavali su se rame uz rame uz samo plemstvo. Zapravo, mogli bismo reći kako su smatrali i da su viši od njih jer imaju vlastitu grobnu kapelu uz katedralu poput najviših crkvenih predstavnika ili plemićkih moćnika. Obitelj Dokulo bila je iznimno pobožna sudeći po donaciji za gradnju crkve sv. Marina, ali i želji da se pokapaju što bliže katedrali. Dosad izneseni podaci daju nam potpuniju sliku o životu i usponu jedne pučke obitelji na društvenoj ljestvici tijekom 15. i 16. stoljeća, ali i otkrivaju blisku povezanost dvaju susjednih otoka, Krka i Raba. Zemlja koju je rapska obitelj Dokulo imala na Krku očito je morala biti dobar izvor prihoda jer je osiguravala novac za pomoć rapskim siromašnim djevojkama. Znajući za posjed rapske obitelji na Krku ostaje otvoreno pitanje o drugim vezama koje su spajale ta dva otoka, je li obitelj Dokulo ili neka druga rapska obitelj imala posjed ili nekretnine na Krku te kakav je bio odnos te dvije velike sjevernojadranske komune i njihovih stanovnika u srednjem vijeku.

61 GRANIĆ – MARTINOVIĆ 1996, 4.

Krčki zbornik 75 (2019) 33 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 34

NATALIA BEG, RAPSKA OBITELJ DOKULO

IZVORI I LITERATURA

Izvori: Arhiv franjevačkog samostana sv. Bernardina (sv. Eufemije), Kampor (Rab): Odorik BADURINA, Kamporske kronike 1-5 (rukopis).

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Zagreb: Mijat SABLJAR, Pute bilješke (rukopis).

Literatura:

ARYA, Darius Andre, The goddess Fortuna in imperial Rome: cult, art, text, Austin: University of Texas, 2002.

BARIĆ, Ivo, Rapska baština, Rijeka: Adamić, 2007.

BRUSIĆ, Vladislav, Otok Rab. Geografski, historijski i umjetnički pregled sa ilustracijama i geografskom kartom Kvarnera i Gornjeg Primorja, Rab: Franjevački kamporski samostan sv. Eufemije, [1926.].

CAMBI, Nenad, Zapažanja o antičkoj skulpturi na otoku Rabu, u: Rapski zbornik (zbornik radova sa Znanstvenog skupa o otoku Rabu, održanog od 25. do 27. listopada 1984. godine), ur. Andre MOHOROVIČIĆ, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Skupština općine Rab, Filozofski fakultet Zadar – OOUR Humanističke i društvene djelatnosti, Hrvatsko prirodoslovno društvo Zagreb – Sekcija za povijest znanosti, 1987., 175-182.

DOMIJAN, Miljenko, Rab – grad umjetnosti, Zagreb: Barbat, 2007.

GRANIĆ, Miroslav, Stari rapski grbovi i pečati, u: Rapski zbornik (zbornik radova sa Znanstvenog skupa o otoku Rabu, održanog od 25. do 27. listopada 1984. godine), ur. Andre MOHOROVIČIĆ, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Skupština općine Rab, Filozofski fakultet Zadar – OOUR Humanističke i društvene djelatnosti, Hrvatsko

34 Krčki zbornik 75 (2019) 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 35

RASPRAVE I ČLANCI

prirodoslovno društvo Zagreb – Sekcija za povijest znanosti, 1987., 225- 250.

GRANIĆ, Miroslav – MARTINOVIĆ, Denis, Grbovi i rodoslovlja iz Povijesnog arhiva u Zadru, (katalog izložbe), Zadar: Povijesni arhiv u Zadru, 1996.

IVANČEVIĆ, Radovan, Geneza arhitektonskog rješenja trogirske kapele (1468), Radovi Instituta za povijest umjetnosti 16 (1992): 55-65.

MLACOVIĆ, Dušan, Građani plemići. Pad i uspon rapskog plemstva, (prijevod sa slovenskog Anita Peti-Stantić, Jelena Tušek, Miroslav Gradečak), Zagreb: Leykam international (Biblioteka Monografije iz hrvatske povijesti), 2008.

NIKŠIĆ, Goran, Maniristička palača Arneri u Korčuli, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 26 (1986): 445-469.

OŠTRIĆ, Goroslav, Monumenta heraldica. Izbor iz heraldičke baštine Primorsko-goranske županije, Rijeka: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, 2002.

PEDERIN, Ivan, Rapska trgovina, pomorstvo, brodogradnja, ribarstvo, materijalna kultura i novčarstvo u XVI. stoljeću, Vjesnik Povijesnog arhiva Rijeka 35/36 (1994): 157-183.

SCHLEYER, Wilhelm, Arbe. Stadt und Insel, Wiesbaden: C. W. Kreidel’s Verlag, 1914.

The Book of Michael of Rhodes: a fifteenth century Maritime Manuscript, Vol. 1: Facsimile. Edited by David McGEE, Cambridge (MA) – London: The MIT Press, 2009.

VEŽNAVER, Aneta, Izida Fortuna: sjedinjenje dviju božica / Iside Fortuna: la comunione di due dee / Isis Fortuna: the union of two goddesses, (Katalog izložbe, Pula, 27. 3. – 28. 5. 2018.), Pula: Arheološki muzej Istre (Katalozi izložbi – Cataloghi delle mostre – Exhibition catalogues, 9), 2018.

Krčki zbornik 75 (2019) 35 17-36 BEG - Dokulo.qxp_zbornik 13/03/2020 23:14 Page 36

NATALIA BEG, RAPSKA OBITELJ DOKULO

Natalia BEG

The Dokulo family of Rab: on their heraldic symbol, their connection to the island of Krk and the restoration of the chapel next to Rab’s cathedral

Summary

This paper contains an analysis of a coat of arms, for which the family origin had been unknown until this point. The Dokulo family, to whom the “coat of arms” belonged, is introduced, and their primary residence has been placed on the island of Krk. The coat of arms, displayed in the cathedral in Rab, is accompanied by an inscription. New findings about the Dokulo family have been put forth thanks to research into literary sources. The paper also notes certain other, non-noble families of Kvarner who used the same helm motif on their own “coats of arms”.

Key words: Dokulo family, Dokulo, St. Peter’s Church in the town of Rab, Dominik Dokulo.

36 Krčki zbornik 75 (2019) 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 37

RASPRAVE I ČLANCI

Anton BOZANIĆ

Stoljetna uprava na otoku: Krk otočno središte, kašteli – općine, katastarska izmjera i općinske granice

Doc. dr. sc. Anton BOZANIĆ Krčka biskupija – Župa Uznesenja B. D. Marije Prikešte 19 HR – 51 513 Omišalj [email protected] UDK 352.07(210.7Krk) Izvorni znanstveni članak

Budući da se u razgovoru i raspravama o lokalnim pitanjima primjećuje kako ima podosta nejasnoća o funkcioniranju otočne uprave tijekom proteklih vje- kova, smatrao sam korisnim prikupiti podatke iz opće poznate povijesne građe i lokalnih odredbi te na jednome mjestu sabrati glavne činjenice o javnoj vlasti i upravi na Krku i lokalnim zajednicama, počevši od najstarijih vremena do danas. Povijesni podaci nedvojbeno svjedoče o gradu Krku kao otočnom središtu već od antičkih vremena, a tijekom vremena nastali su na pojedinim dijelovima otoka ka- šteli ili općine kojima je pripalo okolno područje. Kašteli, a unutar njih pojedina mjesta i sela, znali su dokud sežu granice njihovih posjeda, što je posebice došlo do izražaja u 15. stoljeću, pri dolasku novih stanovnika s kopna u slabo naseljena područja. Među ostalim, pravo na korištenje javnih površina za ispašu stoke i sječu drva, u narodu poznatih komunada, stvaralo je kod pučana svijest o pripadnosti kaštelu ili mjestu. Drugi važan pokazatelj pripadnosti određenoj sredini iščitava se u plaćanju poreza ili crkvene desetine. Uhodanu vjekovnu praksu funkcioniranja šest otočnih općinskih središta poremetila je Napoleonova vlast sma- njivši broj općina sa šest na četiri, ali takva se uprava nije dugo održala. Važan korak u upravljanju na otoku izvela je austrijska vlast izmjerom terena i stvaranjem katastra nekretnina i zemljišnih knjiga. Katastarske općine postale su osnova za stvaranje novih općinskih središta. Nakon početnih nesnalaženja usvojen je prokušani model od šest općina, a svaka je od njih imala u sastavu više katastarskih ili poreznih općina. Krajem 19. stoljeća osamostalio se Punat, pa je otok od šest prešao na sedam općinskih središta. Poslije Drugoga svjetskog rata dokinute su nekadašnje općine i stvorena jedinstvena Općina Krk za cijeli otok. Usposta- vom Republike Hrvatske iznova je zaživio sustav od sedam upravnih jedinica, a granice nekadašnjih općina djelomično su izmijenjene. Sadašnji upravni ustroj s

Krčki zbornik 75 (2019) 37 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 38

ANTON BOZANIĆ, STOLJETNA UPRAVA NA OTOKU

gradom Krkom i šest općina višestruko je unaprijedio cjelokupni razvoj otoka. Budući da je navedena tema veoma široka, ovdje se neće ulaziti u pojedinosti, posebice vezane uz pojedina manja mjesta koja su se tijekom povijesti priklanjala jednom ili drugom većem središtu, nego je cilj pružiti što jasniji opći pregled vje- kovne uprave na Krku.

Ključne riječi: Krk otočno središte, kašteli, općine, katastarske općine, komunada, međe, granice.

1. Grad Krk upravno središte otoka i sjedište biskupa od najstarijih vremena

Grad Krk spada među najstarija urbana naselja u Hrvatskoj. Neki pretpostavljaju da je i grčki pjesnik Homer (oko 800. g. pr. Kr.) znao za Krk jer u svome spjevu Ilijada spominje naziv Koureto koji se po zvučnosti može povezati s Krkom, odnosno sa starim imenom Kurikta. Prvi povijesni podatak u kojem se izrijekom spominje Krk potječe iz antičkog vremena, još iz razdoblja prije Krista. Stari grčki geograf i povjesničar Strabon (63. g. pr. Kr. – 19. g. po. Kr.) navodi Krk pod imenom Kuriktike. Sâm spomen imena u to vrijeme dovoljno svjedoči o već formiranom prepoznatom naselju i njegovu višestoljetnom trajanju. Zaredali su se i ostali pismeni zapisi o mjestu. Pola stoljeća kasnije rimski povjesničar Plinije Stariji (23. – 79. g. po. Kr.) koristi za Krk, odnosno za njegove mje- štane, naziv Curictae. Grčki geograf i matematičar Ptolemej (oko 150. godine) služi se imenom Kurikon. U daljnjem spominjanju Krka grčki pisci koriste nazive Kuriktike, Kurikta ili Kurikon, a i rimski polatinjene oblike istoga imena Curicta i Curicum. Za cijeli je otok Krk veoma važan podatak da je Ptolemej zapisao da je na otoku, osim Kurikona, i drugi grad, Fulfinon (Fulfinum, Fulfinium). Budući da je padom Zapadnoga Rimskog Carstva 476. godine Fulfinum potpuno napušten i ogoljen, stoljećima je prekrivao veo zaborava loka- ciju drugoga antičkoga otočnog grada. Neki su mislili, kako bilježi Al- berto Fortis, da je Korintia kod Baške nekadašnji drugi grad na Krku pa je u najstarijem opisu Korintija zabunom prozvana Fulfinum. Tek su se 1973. godine, na temelju pronađenoga latinskog natpisa uklesanog u kamen, otkrila i nedvojbeno potvrdila dotadašnja nagađanja da se grad

38 Krčki zbornik 75 (2019) 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 39

RASPRAVE I ČLANCI

Prikaz katastarskih općina na otoku Krku (s posebno označenim katastarskim općinama dobrinjskog područja)

Krčki zbornik 75 (2019) 39 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 40

ANTON BOZANIĆ, STOLJETNA UPRAVA NA OTOKU

Fulfinon, odnosno Fulfinum, nalazio na zapadnoj strani Omišlja blizu mora, na predjelu koji je sačuvao do danas naziv Mirine, prema latinskom nazivu za razvaline zidina.1 Međutim, Fulfinum je, po svemu su- deći, bio grad isluženih rimskih vojnika koji je brinuo za život određene skupine stanovnika, a nije predstavljao nikakvo otočno središte. Naglo se pojavio, a isto tako i nestao. Nije umanjio ulogu grada Krka. U najstarija vremena, u doba antike, cijeli je otok bio pod administrativnom upravom grada Krka. Gradsko središte, smješteno u prostra- nom zaljevu jugozapadne obale istoimenoga otoka, postupno se razvijalo i okružilo kamenim zidinama, bedemima i čvrstim obrambe- nim kulama. Rimljani su nastanili postojeći grad i preuredili ga prema svojim standardima. Krk je tada proglašen municipijem, imao je Magi- strat, tj. Gradsku upravu, i Ordo decurionum ili Gradsko vijeće. Gradsku je upravu činilo više dužnosnika, od kojih su bili najvažniji duoviri iure dicundo, tj. dva načelnika. Isprva su ih neposredno birali građani, a poslije Gradsko vijeće koje je imalo broj članova dekuriona – razmjerno broju stanovnika. Služba dekuriona bila je doživotna, a obnašali su je plemići ili patriciji. Sastanke su održavali u posebnoj zgradi Kuriji, današnjoj Op- ćinskoj vijećnici. Municipijalno uređenje grada Krka bilježi drevni latinski natpis na Veloj placi koji spominje dekuriona Pitiusa Marullusa i njegov javni pogreb. Tako uređen grad imao je uvjete upravljanja cijelim otokom te manjim i većim naseljima koja su nastajala tijekom vremena. Budući da je otok bio slabo naseljen, pitanja granica nisu dolazila do iz- ražaja. Važna je činjenica da je Krk od ranokršćanskih vremena pa do danas biskupski grad, što je dodatno ojačalo njegovu vodeću središnju poziciju.2 U njemu se nastanio biskup koji ima svoju stolnu crkvu – katedralu koja, barem povremeno, okuplja ljude širega područja. Svojom službom biskup je usmjeravao vjerski život svih Krčana, a poslije i vjernika susjednih kvarnerskih otoka.3

1 BOZANIĆ – GALOVIĆ – ŽIC 2018, 27-31. 2 BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 2002, 257-315. 3 BOZANIĆ 2016 (= Grad Krk – upravno, crkveno, kulturno i gospodarsko središte otoka Krka).

40 Krčki zbornik 75 (2019) 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 41

RASPRAVE I ČLANCI

2. Novonastali otočni kašteli i njihova područja

Urušavanjem Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine nadošla bizantska vlast sačuvala je na otoku važne oznake rimske uprave. U tom su se razdoblju dogodile velike promjene. Nastala je seoba naroda. Hr- vati su zakoraknuli na krčki škoj i nastanili pojedine otočne predjele, posebice strateški važne uzvisine. Uz postojeći grad Krk, na otoku su nastali kašteli Omišalj, Dobrinj, Vrbnik i Baška. Iako se naziv kaštel izvorno odnosi na tvrđavu ili utvrđeni grad, on označuje i samostalnu jedinicu, općinsko središte. Svojim postojanjem i trajanjem kašteli su stekli određenu autonomnost koja je u pojedinim razdobljima više ili manje dolazila do izražaja. Istodobno su imali važno strateško značenje jer je svaki od njih bio smješten na prostoru gdje je branio jedan dio otoka. Zato su podizali zidine, utvrde i kule. Dobrinj nije bio opkoljen zidinama, ali prednji niz kuća mu je donekle nadomještao obrambenu liniju. Kaštelima je pripadalo okolno područje na kojem su s vremenom nicala nova naselja koja su upravno i crkveno ovisila o svome ishodištu, sre- dištu. Grad Krk zadržao je punu jurisdikciju na prostoru koji ga je okru- živao, u svome predgrađu, koje povijesni priručnici obično zovu suburbij.4 Političkoj ili administrativnoj jedinici, dakle gradu ili kaštelu, od- govarala je u kasnom srednjem vijeku crkvena struktura župa ili plovanija koja je također imala važnu ulogu.5 Redovito su se teritorijalno poduda- rale civilne granice s crkvenim. Svećenicima drevnih kaštela, okupljenim u mjesnim (seoskim ili ruralnim) kaptolima, povjerena je pastoralna briga za područje koje je pokrivala župa; obilazili su teren, obavljali bo- goslužje po seoskim kapelama, a kad su sela brojem stanovnika narasla, često su se ondje nastanjivali. Svećenici Stolnog kaptola u Krku brinuli su za naselja krčkoga predgrađa, bliža i dalja. Uz primarnu brigu o duhovnom dobru vjernika, pojedini članovi mjesnih kaptola marljivo su vodili kaptolske knjige, ispisivali kupoprodajne i ostale ugovore, obavljali višestoljetnu službu javnih notara (bilježnika) i time ostavili vrijedne zapise – isprave o posjedima, zemljištima, njihovu nazivlju i granicama.

4 BOZANIĆ 2018 (= Naselja oko grada Krka – zapadni dio otoka, Vrh i Kornić). 5 Usp. BOZANIĆ 2012, 16-17.

Krčki zbornik 75 (2019) 41 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 42

ANTON BOZANIĆ, STOLJETNA UPRAVA NA OTOKU

U vrijeme prije izrade katastarskih mapa i formiranja zemljišnih knjiga dokumenti notara imali su iznimno važnu ulogu pri utvrđivanju vlasni- štva.

3. Najstariji zapis iz 1489. godine o pet kaštela na otoku

Krčki knezovi, od Dujma do Ivana VII. Frankapana (Frankopana), postali su u punom smislu gospodari cijelog otoka. Blizu katedrale i biskupijske zgrade u Krku sagradili su reprezentativni Frankopanski ka- štel, a na pročelju utvrdu – sudnicu. Slično kao u prijašnjim vremenima, u vrijeme Frankopana postojalo je u Krku Gradsko vijeće, Općinska uprava i knez. Njegova prava u Krku i obveze potknežina u kaštelima uređeni su preciznim propisima skupljenim u statutima. Krčki statut, Vrb- nički statut i ostali pravni dokumenti (koji su tijekom vremena izgubljeni) regulirali su prava i obveze. Potkraj 15. stoljeća, kad je zadnji krčki knez Ivan VII. Frankapan doveo u nedovoljno naseljene dijelove otoka ljude s kopna,6 osjetno se povećao broj stanovnika u sjeverozapadnim dijelovima otoka te su se stekli uvjeti za osamostaljenje i odvajanje Dubašnice od Omišlja i Krka. Dubašnica je tada postala najmlađa otočna samostalna općinska jedinica ili kaštel. Istodobno se Dubašnica osamostalila i na crkvenom području. Postala je samostalna župa i zasnovala, poput ostalih otočnih kaštela, vlastiti mjesni kaptol koji je okupljao područno svećen- stvo.7 Važno je ovdje navesti još jednu važnu činjenicu. Otprilike u isto vrijeme Poljica su također postala župom i stvorila mjesni kaptol. Me- đutim, Poljica nisu postigla civilnu samostalnost nego su upravno ušla u sastav kaštela u Dubašnici. Otada nastaje bliska povezanost Dubašnice i Poljica koja je, uz kraće zastoje, potrajala do Drugoga svjetskog rata. Najstariji zapis o administrativnoj podjeli na Krku iz 1489. godine bilježi na otoku, uz grad Krk, pet kaštela: Omišalj, Dobrinj, Dubašnica, Vrbnik i Baška. Ponekad može zbunjivati sam naziv kaštel. Kaštel označuje op- ćinu, odnosno općinsko središte, komun (commune) ili upravnu jedinicu. Najčešće su srednjovjekovni kašteli sagradili svoje utvrde, pa su te utvr- đene zgrade prozvane kaštelima. No to nije nužno. Kaštel Dubašnica, ko-

6 GALOVIĆ 2004, 21. 7 BOZANIĆ 2014 (= Dubašnica – povijesne mijene, drevna župa i iseljenici u New Yorku), 74.

42 Krčki zbornik 75 (2019) 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 43

RASPRAVE I ČLANCI

liko je poznato, nikada nije imao bilo kakve utvrde, ali sve do francuske uprave otokom bio je kaštel, odnosno općinsko sjedište kojem su pripadala susjedna Poljica.8

4. Prijepori zbog prostornoga razgraničenja i Frankapanove darovnice

Budući da je većini stanovništva u staro doba stočarstvo značilo glavni izvor prihoda, korištenje prostranih općinskih pašnjaka komunada za ispašu ovaca bilo je od životne važnosti. Pastiri su dobro znali dokle sežu međe pojedinih kaštela, odnosno koji pašnjaci kome pripadaju. Stoga ne začuđuje činjenica da se pitanjem razgraničenja i korištenjem pašnjaka bavio i latinski Krčki statut iz 1288. godine (knjiga III, poglavlje 29). A kada bi nastale nejasnoće i prijepori, u prisutnosti obiju strana po- stavljali su se kameni humci, tzv. mejaši ili sinjali, koji su označavali granicu ili, ako je bilo moguće, podizao se suhozid gromača. No za vremenskih nepogoda, a ponekad čak i namjerno, međašni humci su se rušili, a sukobi zbog pašnjaka nerijetko su se obnavljali i intenzivirali. U frankapansko doba izbijali su prijepori zbog razgraničenja među kaštelima koje je neposredno rješavao sam gospodar otoka. Poznat je slu- čaj spora o korištenju javnih površina između kaštela Vrbnik i Baška iz 1344. godine, u kojem je posredovao knez Ivan, a zatim se obnovio 1467. godine kada je Ivan VII. Frankapan odredio granicu linijom glavica Gr- čina – Kričav – Oštric – Prigradno – more. Iako navedeno razgraničenje nije bilo konačno, jer su se sporovi javljali i u sljedećim razdobljima, Fran- kapanova je granica imala svoju težinu. Dolazak stanovnika s kopna na otok u 15. stoljeću i nesuglasice među pastirima potaknuli su Ivana VII. Frankapana da 10. studenoga 1465. odredi granicu dvaju kaštela Omišlja i Dobrinja. Frankapanova međa i danas je crta razgraničenja dviju op- ćina. Posljednji se krčki knez pokazao iznimno velikodušnim i darežlji- vim te nije škrtario s podjelom vlastitih posjeda crkvama i mještanima. Pritom je sastavljao hvalevrijedne darovnice, prvoklasne povijesne do- kumente ispisane ponajviše glagoljicom i često vezane uz same početke

8 GALOVIĆ 2019, 65, 71.

Krčki zbornik 75 (2019) 43 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 44

ANTON BOZANIĆ, STOLJETNA UPRAVA NA OTOKU

pojedinih naselja. Iako su mnoge darovnice izgubljene i prekrio ih je veo povijesnog zaborava, neke su ipak sačuvane. Prisjetimo ih se: darovnica o zemljištu Ertu omišaljskom puku i svećenstvu, o crkvenim zemljištima u Njivicama, o crkvi sv. Andrije u Kremenićima, o crkvi sv. Vida u Sve- tom Vidu – Miholjicama, crkvi sv. Ivana u Sužanu, o tzv. Drmunu puškom u Poljicima itd. Frankapanske su darovnice povezale ljude određenog područja, pomogle stvaranju svijesti o pripadnosti, o pravu korištenja javnih površina i mjesnim granicama, a odigrale su i važnu povijesnu ulogu. Dovoljno je prisjetiti se prava korištenja Drmuna puškog u Polji- cima, gdje i danas pučani dobro znaju koja sela od davnine pripadaju poljičkoj župi te imaju pravo na ispašu i sječu drva i kako se stečena prava prenose.9 Tragovi drevnih frankapanskih darovnica prisutni su u svijesti otočana do danas.

5. Mletačka vlast mijenjala pravila o ispaši

Mletačka je uprava u Krk dovela providura koji je upravljao otokom, brinuo o poštovanju zakona, provođenju raznih odredbi, ubiranju nameta i poreza. Imao je sudsku ovlast i sudio pred ložom. Uz providura bilo je više dužnosnika: kaštelan – zapovjednik mjesne posade u kaštelu, kamerlengo – blagajničar, kancelar – voditelj ureda, prokuratori crkava, pučki tribuni, poljski čuvari, Općinsko vijeće itd. Svakim od pet ostalih kaštela upravljali su kaštelani ili potknežini koji su bili podređeni pro- viduru. Uz potknežina kaštel je imao i svojega suca kojega je birao narod, zatim prisežnike (jurate) i općinskog pisara. Svaki je kaštel imao i svoje propise, odnosno statute koji su dopunjavani novim odredbama. Iako su se u mletačko doba zatečena prava o razgraničenju teritorija između pojedinih kaštela uglavnom poštovala, pravila o ispaši djelomi- čno su se mijenjala pa su se u praksi ispreplitala prava iz doba Franka- pana s novijim ugovorima i pravilima. Povremeno su izbijali sukobi između kaštela. Najjači spor zbog razgraničenja javnih površina za ispašu između Vrbnika i Drage Bašćanske nastao je 1740. godine. U rje- šavanje spora uključio se po službenoj dužnosti krčki geograf i slikar

9 Usp. BOZANIĆ 2018 (= Naselja oko grada Krka – zapadni dio otoka, Vrh i Kornić), 31.

44 Krčki zbornik 75 (2019) 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 45

RASPRAVE I ČLANCI

Franjo Jurić (Francesco Juriceo), obišao je teren i izvršio očevid. Izradio je 29. travnja 1740. kartu10 koja zorno pokazuje sporne pašnjake te predlo- žio rješenje pozivajući se na spomenutu Frankapanovu odredbu o granici. Stav krčkoga geografa, koji se iščitava iz predložene karte, išao je više u prilog argumenata s vrbničke strane.

6. Prva austrijska vlast pripremila gradnju prometnica

Preuzimanje vlasti, poslije više od tri stoljeća mletačke uprave, proteklo je mirno i bez otpora. Prva je austrijska vlast kratko trajala (1797. – 1805.) i zadržala mletački način upravljanja, s tom razlikom što je službu providura preuzeo sudac upravitelj (Giudice dirigente). Prvi je upravitelj bio Franjo Suppe iz Senja, a naslijedio ga je Juraj Lemešić iz Cresa. U na- činu upravljanja veće je ovlasti dobilo otočno središte u Krku, a kaštelima su se smanjila stečena prava pa su gotovo izgubili autonomiju. Novi je austrijski vladar bio ponesen željom i nastojanjem za jačim i modernijim gospodarskim razvojem otoka te je zbog toga pristupio stvaranju novih uvjeta života. Na poticaj krčkog biskupa Ivana Šintića (Sintić) državni su službenici počeli ozbiljne pripreme za proširenje postojećih i izgradnju novih cesta na Krku. Međutim, kad su pripreme bile zgotovljene, došlo je, zbog zaokreta na političkoj sceni, do nagle promjene vlasti, a izrađene skice i predlošci poslužili su nadolazećoj upravi.

7. Vjekovnu upravu otokom promijenila francuska uprava

U kratkotrajnoj francuskoj upravi došlo je do izmjena tradicionalne uprave otokom. Vodeći se načelima Francuske revolucije o nužnosti promjena, novi su vlastodršci krenuli u radikalno rušenje vjekovnog upravnog poretka na otoku i postavljanje novog. Reformama kojima su htjeli stvoriti novi tip općine nedostajala je infrastruktura jer još nije bilo katastarskih izmjera. Francuska je vlast ipak htjela nešto novo pa je dokinula šest postojećih općinskih središta i stvorila na otoku četiri općine tzv. me- rije. Središnja je općina postala Krk s podopćinama: Punat, Ponikve (Kor-

10 Usp. SLUKAN ALTIĆ 2016, 72.

Krčki zbornik 75 (2019) 45 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 46

ANTON BOZANIĆ, STOLJETNA UPRAVA NA OTOKU

nić), Vrh, Sv. Fuska, Poljica, Dubašnica i Vrbnik,11 koji je poslije kraće vrijeme bio u sastavu Baške te poslije iznova pripao Krku. Objedinjavala je tri prijašnje općine: Krk, Dubašnicu i Vrbnik, a teritorijalno je pokrivala pola otoka i brojila ukupno 11 poreznih općina. Druga je općina imala sjedište u Baški, a u njezinu su sastavu bile podopćine Draga Bašćanska i Stara Baška. Treća je zahvaćala povijesno dobrinjsko područje, a četvrta Omišalj s podopćinom Miholjice. Vodeći se shvaćanjem o nadolasku novog doba, Napoleonova je uprava provela dva popisa stanovnika, ukinula stoljećima stare bratov- štine, zaplijenila i rasprodala njihovu imovinu, a utržak koristila u svoje svrhe. Poradila je na unapređenju školstva tako što je ispraznila samostan klarisa u Krku te otvorila gimnaziju i drugu žensku školu u samostanu benediktinki. Francuska se vlast poslužila djelomično izrađenim skicama Austri- janaca o proširenju postojećih i gradnji novih otočnih prometnica te ih nadopunila izradom detaljnih topografskih karata, posebice vezanih uz priobalje. One su Francuzima bile strateški važne i u njih su uneseni podaci o lukama i uvalama, dubini mora, prolazima, položaju otoka i sli- čno. Topografske su karte postale podloga za sve daljnje graditeljske radove, u prvom redu za ceste. Vlast nije odugovlačila nego je odmah krenula s ostvarenjem planova. Prioritet je predstavljala poveznica sje- vera i juga otoka, cesta Omišalj – Krk – Baška, a zatim ceste i putovi koji spajaju grad Krk s drugim otočnim naseljima. Obilazeći otok 1808. godine inženjer Splićanin Dujam Grizogono naredio je da se glavni putovi izgrade ili prošire na dva sežnja (oko tri metra). Odluka nadležnog pro- jektanta o uređenju prometnica na Krku pokrenula je niz radova oko svih većih mjesta i pridonijela povezanosti otočnih naselja. Iako posao nije bio dovršen, glavne su trase krčkih prometnica krenule i trebalo ih je u sljedećem razdoblju nastaviti. Dobro je napomenuti da su u vrijeme francuske uprave izgrađeni novi prilazni putovi starim naseljima. Prvotni razlog za proširenje i gradnju cesta koje vode u nekadašnje kaštele leži u činjenici da su padom Mletačke Republike skinuta gradska vrata, a ponegdje i porušeni dijelovi

11 BOZANIĆ 2011 (= Vrbnik – povijesne mijene i drevna župa), 45-47.

46 Krčki zbornik 75 (2019) 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 47

RASPRAVE I ČLANCI

zidina, kao što je bio slučaj u gradu Krku. Time je omogućen bolji pristup drevnim gradskim četvrtima.

8. Katastarska izmjera otoka Krka: stvaranje katastra i zemljišnih knjiga

U vrijeme tzv. druge austrijske uprave, koja je potrajala od 1813. do kraja Prvoga svjetskog rata 1918., došlo je do važnih promjena u upravi otoka i općina. Austrijska je pokrajina Istra bila podijeljena na okružja, kotare i općine. Kotar za kvarnerske otoke imao je sjedište u Malom Lo- šinju, a tek je 1905. godine kotarska uprava za otok premještena u Krk. Grad Krk je 1851. godine dobio samostalni sud za cijeli otok, koji je sa svojim ovlastima bio iznimno važna ustanova pri stvaranju zemljišnih knjiga. Austrijska je vlast odlučila na samom početku svoje uprave, od 1815. godine, osuvremeniti ustrojstvo i poslovanje lokalnih jedinica te stvoriti novi tip općina. Preduvjet za takvo funkcioniranje bio je utvrditi stanje na terenu, tj. katastarska izmjera zemljišta. Sam naziv katastar označuje službenu evidenciju nekretnina koja služi za oporezivanje prihoda od zemljišta, izradu zemljišnih knjiga koje sadrže podatke o položaju, obliku i površini pojedinih zemljišta (parcela) te o vlasniku, načinu korištenja, zasađenoj kulturi i kakvoći tla. U daljnjem je razdoblju katastru pridodana i sustavna evidencija s podacima o građevinama i instalacijama. Više čestica prostorno povezanih u cjelinu čini katastarsku općinu. Podaci o česticama za svaku katastarsku općinu vode se u tzv. katastarskom operatu, tj. skupu pisanih dokumenata i grafi- čkih priloga (katastarski planovi i karte). U novije se doba podaci čuvaju i u elektroničkom obliku, kao jedinstveni geoinformacijski sustavi do- stupni širokom krugu zainteresiranih korisnika. Na hrvatskom je području i prije sustavnih katastarskih izmjera za- bilježeno pojedinačno evidentiranje nekretnina, posebice veleposjednika, crkvenih i drugih institucija. Bili su to popisi, vezani ponekad uz kupoprodajne ugovore, potvrde o nasljedstvu ili darovnice, skice i slične isprave koje je svaki vlasnik vodio za sebe. U Baški se tako već 1803. godine spominjala stanovita općinska mapa, a vjerojatno se radilo o skupu skica i pojedinačnih isprava.

Krčki zbornik 75 (2019) 47 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 48

ANTON BOZANIĆ, STOLJETNA UPRAVA NA OTOKU

Na otoku Krku prvotna katastarska izmjera trajala je desetak godina, otprilike od 1818. do 1828. godine. Iako podaci kojima raspolažemo nisu sasvim precizni, usporedbom zapisa može se ustvrditi da su navedene godine najbliže stvarnosti. Krenulo se u vrijeme kad je na čelu kotara bio Josip Trombetta. Izmjeru zemljišta obavljalo je više geometara, a posao su nadzirala dva inspektora, od kojih se jedan nastanio u Krku, a drugi u Vrbniku. Najprije su na izloženim točkama postavljene trigo- nometrijske piramide. Već su 1820. godine zacrtane katastarske općine unutar kojih su se obavljali premjeri zemljišta. Katastarska izmjera pratila je zatečeno posjedovno stanje i formirane čestice – parcele na terenu. Prvotno sastavljen popis katastarskih čestica ucrtan u mape nije bio potpun jer nije uvrstio javne površine koje otočani zovu komunade. Njih se isprva smatralo državnim vlasništvom koje ne podliježe oporezivanju pa ih se izostavilo. Stoga je prvotni katastar dopunjen 1844. godine te su uvrštene komunade kao vlasništvo katastarskih općina, iako ne sve. Dr- žava se službeno odrekla komunada 1854., a odredbu kojom su predane općinama provela je tek 1857. godine. Poslovi na katastru ni tada nisu završili. Oko 1870. godine pokrenuta je revizija postojećeg katastra, tj. ponovno mjerenje, a potrajalo je više od deset godina. Na temelju revi- diranog katastra stvorene su u Općinskom sudu u Krku sadašnje zem- ljišne knjige koje su, prema njemačkoj terminologiji, u narodu prozvane gruntovne knjige ili gruntovnica.

9. Katastarske općine

Otok Krk bio je već kod prvog premjera razdijeljen u dvadeset katastarskih ili poreznih općina. Njihove granice stvorene su prema posje- dovnim granicama pojedinih sela iz vremena u kojem su nastale. Valja naglasiti da su upravne općine još prije premjera imale svoj teritorij koji je, iako nije bio precizno izmjeren, bio u glavnim linijama omeđen i narodu poznat, ponegdje i označen vidljivim međašem. Župe su također imale svoje točno označene granice, a znalo se točno i što kome pripada, ponajviše prema plaćanju crkvene desetine. Drugi važan argument pripadnosti označavalo je pravo ispaše na javnim državnim površinama ili komunadama. Svi spomenuti čimbenici uzeti su u obzir pri

48 Krčki zbornik 75 (2019) 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 49

RASPRAVE I ČLANCI

određivanju granica katastarskih općina. Prijepore, koje se nije moglo ri- ješiti nagodbom, rješavala je upravna vlast. Okružno poglavarstvo u Ri- jeci riješilo je spor o granici između Vrbnika i Drage Bašćanske. Novostvorene katastarske općine dobile su ime po najvećem ili naj- važnijem naselju područja u vremenu kad su stvorene. Iako su nazivi pojedinih mjesta s vremenom izmijenjeni ili čak nestali, oni su još u služ- benoj upotrebi u katastarskim općinama. Očiti primjer je naziv Miholjice koji se odnosi na naselje izmijenjenog naziva Sveti Vid – Miholjice. Iz pr- votnih imena u katastru „Dubašnica – Sveti Anton“ i „Dubašnica – Bo- gović“ poslije je ispušten prvi dio naziva „Dubašnica“. Isto tako skraćeni su nazivi „Sv. Fuska – Linardić“ i „Sv. Fuska – Skrpčić“ i postali Linardići i Skrpčići.12 Malo prije nego što je izvršena izmjera zemljišta preselili su mještani iz Ponikva u Kornić i Vrh pa su katastarske općine dobile imena po novim naseljima. Pojedini nazivi katastarskih općina odnose se na sela u kojima danas živi malo ljudi, a novonastala mnogo veća naselja nemaju svoj naziv u postojećim katastarskim mapama. Valja također spomenuti da su u vrijeme stvaranja katastarskih op- ćina službeni dokumenti na otoku pisani uglavnom talijanskim jezikom na način kako su govorili Talijani u gradu Krku i ponešto njemačkim jezikom. Stoga su u mape uneseni nazivi u talijanskoj verziji: Krk – Veglia, Vrh – Monte, Punat – Ponte, Kornić – Corni(c)chia, Ponikve – Panighe, Baška – Bescanuova ili Bescamare, Draga Bašćanska – Besca Valle ili Valle di Besca, Batomalj – Battomali, Stara Baška – Besca Vecchia, Vrbnik – Verbe- nico, Garica – Garizze, Dobrinj – Dobrigno, Soline – Saline, Sužan – Susana, Omišalj – Castelmuschio, Miholjice – Mihoglizze, Dubašnica – Dobasnizza, Bogović – Bogovich, Sveti Anton – S. Antonio, Poljica – Poglizza, Sv. Fuska – S. Fosca, Linardići – Linardich, Skrpčići – Scherbe. Zato nas ne treba zbu- niti kad u postojećim mapama iščitavamo nazive u talijanskoj verziji. Tome treba pridodati još jednu povijesnu činjenicu, a to je da su u jeku iredentizma krajem 19. stoljeća Talijani nastojali po Istri i Krku iz- mijeniti pojedina imena naselja tako što su značenje hrvatskoga naziva preveli na talijanski. Služeći se tom logikom preinačili su naziv Dobrinj u Fellizzano, Dubašnica u Rovereto, Bogović u Sant Apollinare (u ovom slu-

12 Usp. BOZANIĆ 2018 (= Naselja oko grada Krka – zapadni dio otoka, Vrh i Kornić), 30-31.

Krčki zbornik 75 (2019) 49 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 50

ANTON BOZANIĆ, STOLJETNA UPRAVA NA OTOKU

čaju poveli su se za titularom župne crkve u središtu mjesta), Vrbnik u Saliceto, Garica u Arsago itd. Ipak, treba jasno reći da umjetno forsirano i tendenciozno nazivlje talijanskih vlasti nije zaživjelo kod ljudi. Narod ga nije prihvaćao i jednostavno je nestalo u povijesnoj ropotarnici. Katastarske općine, nastale u prvoj polovici 19. stoljeća, ostale su gotovo neizmijenjene u nazivlju i unesenim podacima o izmjerenim po- vršinama do najnovijih dana. Manje su preinake nastale tek nedavno. Od nekadašnjih 20 katastarskih općina pridodana je jedna više, tj. 21 jer je prijašnja općina Krk izdvojila gradsku sredinu od njezina okruženja i stvorila dvije općine: Krk-Grad i Krk.

Ovdje donosimo katastarske općine na otoku Krku s oznakom imena i površine izražene u četvornim kilometrima: BAŠKA 34,88 BATOMALJ 28,00 BOGOVIĆ 13,94 DOBRINJ 16,62 DRAGA BAŠKA 37,43 GARICA 11,48 KORNIĆ 25,39 *KRK 18,54 (sada: Krk-Grad 2,81 i Krk 15,78) LINARDIĆI 10,35 MIHOLJICE 14,33 OMIŠALJ 35,62 POLJICA 22,31 PUNAT 20,79 SKRBČIĆI 6,59 SOLINE 25,51 STARA BAŠKA 13,21 SUŽAN 12,84 SVETI ANTON 16,46 VRBNIK 40,72 VRH 23,63

***Ukupno 428,88 četvornih kilometara.

50 Krčki zbornik 75 (2019) 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 51

RASPRAVE I ČLANCI

Od svih dvadeset najveća katastarska općina na otoku je Vrbnik sa 40,72, slijedi je Draga Baška sa 37,43, dok je najmanja Skrbčići sa 6,59 čet- vornih kilometara.

10. Utjecaj katastarskih općina na stvaranje novih općinskih sjedišta

U vrijeme katastarske izmjere na otoku su postojala četiri općinska sjedišta koja je u kratkom razdoblju vladanja odredila francuska uprava. Austrijska vlast, zaokupljena brigom o katastarskoj izmjeri područja kojim je upravljala, nije ih mijenjala do polovice 19. stoljeća. Sjedišta op- ćina bila su u Krku, Baški, Dobrinju i Omišlju. Krčka je općina pokrivala više od pola otoka i obuhvaćala područje današnjega Grada Krka, Op- ćine Punat, Općine Malinska-Dubašnica i Općine Vrbnik. U međuvremenu je Habsburšku Monarhiju zahvatio val promjena. Poslije burnih događaja 1848. godine bečka je vlada donijela zakon o op- ćinama koji je omogućio pregrupiranje postojećih i stvaranje novih op- ćinskih središta. U Istri se od postojećih 38 općina broj povećao na 138. Upiti su upućeni i otočnim predstavnicima. Nije nam poznato koliko su uvaženi prijedlozi pristigli s terena, po svemu sudeći ne odviše. Srednjo- vjekovnim sjedištima općina nije se više pridavala tolika važnost koliko novim katastarskim ili poreznim općinama. Jednostavnom administrativnom odlukom nadležna je vlast 1850. godine na Krku ustanovila osam općina zasnovanih na spajanju više katastarskih općina. To su:

1. Krk s Puntom; 2. Kornić s Vrhom; 3. Baška s Batomljem i Starom Baškom; 4. Draga Bašćanska; 5. Vrbnik s Garicom; 6. Dobrinj sa Solinama i Sužanom; 7. Omišalj (bez Miholjica) i 8. Dubašnica sastavljena od katastarskih općina Bogović, Sveti Anton, Poljica, Linardići, Skrpčići i Miho- ljice. Postoje određene naznake da se naknadno osamostalila i Sveta Fuska, odnosno Linardići, te da joj se pripojila porezna općina Vrh. Ako je i stvorena, brzo je ugašena.13

13 Dugogodišnji djelatnik u tadašnjoj Općini Dubašnica Josip Valković prikupio je podatke o djelovanju krčkih općina i objavio ih u članku „Iz novije povijesti krčkih općina“, Krčki kalendar 1940. (1940): 25-35.

Krčki zbornik 75 (2019) 51 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 52

ANTON BOZANIĆ, STOLJETNA UPRAVA NA OTOKU

Zakon koji je omogućio stvaranje većeg broja općina u praksi se pokazao neodrživim jer su općinske cjeline stvarane proizvoljno, a nije se pazilo na povijesne i druge datosti. Shvatio je to vrlo brzo i zakonodavac pa je već 1862. godine objavljen novi općinski zakon koji je dao ovlast pokrajinama da same stvore uredbe o općinama na svojem području. Po- krajina Istra, u koju se ubrajao otok Krk, donijela je odredbu 1868. godine koja je omogućavala i prisilno spajanje više općina. Broj se općina na otoku iznova smanjio na četiri, ali s drugačijim teritorijalnim razgrani- čenjem nego 1850. godine. Nove su općine sljedeće:

Krk, Vrh, Punat, Kornić, Bogović, Sveti Anton, Poljica, Linardići i Skrpčići; Baška, Draga Baška, Batomalj i Stara Baška; Vrbnik, Garica, Dobrinj, Soline i Sužan; Omišalj i Miholjice.

Prisilno spajanje općina izazvalo je dugoročno negodovanje. Usli- jedile su pritužbe, molbe i peticije o izdvajanju iz postojećih općina i pri- pajanju drugim središtima ili osamostaljenju. Novonastala situacija s nacionalnim predznakom tamo gdje je bilo miješano hrvatsko i talijansko stanovništvo pogodovala je jačanju napetosti. Draga Bašćanska je prva zahtijevala izdvajanje i osamostaljivanje, ali bezuspješno. Pokušala je još jednom 1888. godine, ali nije imala sreće. Katastarske općine dobrinjskoga područja – Dobrinj, Soline i Sužan – opetovano su tražile odcje- pljenje od Vrbnika te su se 1872. godine uspjele osamostaliti i osnovati Općinu Dobrinj.14 Za Dobrinjem krenula je Dubašnica. Katastarske općine Bogović, Sveti Anton, Poljica, Linardići i Skrpčići uputile su molbu Pokrajinskom saboru da se izdvoje iz krčke općine te je 1882. godine osnovana Općina Dubašnica sa sjedištem u Svetom Antonu. Poslije je sjedište općine pre- selilo u selo Bogović. Onim stanovnicima Krka koji su se priklanjali talijanskim osjećajima odgovaralo je da prepuste potpuno hrvatska naselja jer su jedino tako mogli osigurati talijansku većinu. Ovdje treba napo-

14 Usp. BOZANIĆ 2013 (= Dobrinj i Dobrinjsko područje – povijesni hod i drevna župa), 44.

52 Krčki zbornik 75 (2019) 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 53

RASPRAVE I ČLANCI

menuti da je porezna općina Poljica 1892. godine dobila mjesno upravno vijeće koje je biralo mjesnog starješinu s dva pomoćnika koji su brinuli o stvarima koje su povijesno vezane uz mjesto, a posebice o korištenju tzv. Drmuna puškog. Takva je praksa potrajala u mjestu do 1941. godine, do druge talijanske okupacije. Nakon burnih rasprava uspjelo je da se Punat zajedno s Kornićem odvoji od Krka pa je 1886. godine stvorena Općina Punat.15 Prvi je put otok Krk od šest nekadašnjih općinskih sjedišta prešao na sedam. U kr- čkoj je općini uz grad Krk ostao samo Vrh.16

11. Međuratno razdoblje

Raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine nova državna tvorevina zadržala je u međuratnom razdoblju na otoku već uspostav- ljenu upravnu strukturu od sedam općina. U Krku je istodobno postojala otočna kotarska uprava, tadašnjeg naziva Sresko poglavarstvo. Kraće je vrijeme, od 1921. do 1924. godine, imalo svoje središte u Puntu. Neposredno nakon završetka talijanske okupacije poslije Prvoga svjetskog rata bilo je nekoliko pokušaja djelomičnoga prekrajanja općin- skih granica. Kornić se već 1921. godine htio izdvojiti iz sastava puntar- ske općine i pripojiti Krku, ali prijedlogu se usprotivio Punat i namjera Kornićara nije ostvarena.17 Raspravljalo se i o tome da se Miholjice, ili barem jedan njezin dio, pripoji Dubašnici prema kojoj prirodno gravitira. Iako se Omišljani nisu protivili želji svojih susjeda, zamisao se nije provela. Čini se da je bila riječ o nehaju samih vijećnika i općinskih službe- nika. Draga Bašćanska pokušala je i u međuratnom vremenu, slično kao i prije, dobiti općinsku samostalnost, ali s vremenom je sama odustala od namjere i povukla molbu. Jedina stvarna promjena nastala je s porez- nom općinom Skrbčići koja je 1923. godine izdvojena iz sastava Duba- šnice i pripojena Krku. Zakon o općinama od 14. ožujka 1933. odredio je ukidanje općina koje prema popisu stanovništva iz 1931. broje manje od tri tisuće stano-

15 Usp. BOZANIĆ 2016 (= Punat – povijesni hod, župa i iseljenici), 28-29. 16 BOZANIĆ 2018 (= Naselja oko grada Krka – zapadni dio otoka, Vrh i Kornić), 34-36. 17 BOZANIĆ 2018 (= Naselja oko grada Krka – zapadni dio otoka, Vrh i Kornić), 36-40.

Krčki zbornik 75 (2019) 53 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 54

ANTON BOZANIĆ, STOLJETNA UPRAVA NA OTOKU

vnika. Međutim, sam je zakon predviđao mogućnost opstanka općina s manjim brojem stanovnika ako to zatraže općinski odbori i odobri drža- vna vlast. Stoga su krčke općine na koje se odnosila primjena zakona po- žurile s podnošenjem zahtjeva kako ne bi došlo do promjena i ukinuća općinskih središta. Istodobno je navedeni zakon ukinuo sve zatečene pokrajinske zakone koji su se primjenjivali u praksi. Za krčko područje bile su važne odredbe koje je u prijašnjim vremenima donijela pokrajinska uprava za Istru, a odnosile su se na dijelove općina ili pojedina sela koja su imala svoju imovinu i upravu. Poljica su po novom zakonu 1934. godine ostvarila prijašnje pravo biranja vijeća i mjesnog starješine u upravljanju nekretninama, uglavnom pašnjacima i šumama u tzv. Drmunu puškom. Slična su prava postigli Miholjice i pojedina bašćanska sela. Tijekom talijanske okupacije od 1941. do 1943. godine otočnim su općinama upravljali talijanski službenici – komesari, tzv. commissarii pre- fettizii. Bili su to većinom talijanski učitelji ili vojne osobe. U vrijeme nje- mačke okupacije otoka od 1943. do 1945. godine jedva se može govoriti o redovitoj općinskoj upravi jer su se u sjeni njihove vlasti organizirali narodnooslobodilački odbori koji su poslije preuzeli vodstvo općina.

12. Jedna općina sa sjedištem u Krku

Poslije Drugoga svjetskog rata ukinuta je na otoku Krku uhodana praksa od sedam općina i stvorena je 1956. godine jedna općina za otok sa središtem u gradu Krku. Budući da je cijeli otok bio centraliziran s jednom upravnom jedinicom, granice nekadašnjih općina nisu imale na- ročite važnosti, a još manje katastarske općine. U sljedećem su razdoblju prijašnja općinska sjedišta postala tzv. mjesne zajednice koje su bile po- dređene središnjoj općinskoj upravi u Krku i birale predstavnike u op- ćinsku skupštinu.

*** Za razumijevanje cjelokupne poslijeratne problematike kod nas važno je najprije spomenuti polaznu činjenicu koja se odnosi na vlasni- štvo nad nekretninama. U svojim temeljnim odrednicama socijalistička

54 Krčki zbornik 75 (2019) 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 55

RASPRAVE I ČLANCI

Jugoslavija odlučila je uspostaviti društveno vlasništvo. Najprije je stvorila pravnu osnovu donošenjem zakona o konfiskaciji imovine, a zatim drugog zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća. Time je 1948. godine privatno vlasništvo jednostavno prelazilo u društveno, a proizvoljnim odlukama nadležnih moćnika oduzete su se nekretnine proizvoljno dodjeljivale novoosnovanim poduzećima, ponekad i pojedincima. Stvoreni su pravna pomutnja i nesigurnost. Novouspostavljena država uzela je sebi pravo nepoštovanja zate- čenog privatnog vlasništva te je mnoge privatne i pravne osobe jednostavno razvlastila. Time je učinjen zaokret u uspostavi društvenog vlasništva. Imovina je oduzeta privatnim osobama, crkvenim ustano- vama, bratovštinama, mjesnim kaptolima, a manipuliralo se zemljištima iz povijesnih zaklada i darovnica koja su najčešće bila uknjižena na mjesnim crkvama ili kapelama, a njima su upravljali mještani. Time je naru- šeno uhodano vjekovno pravo mještana na korištenje nekretnina i upravljanje njima, posebice pašnjaka i šuma. Dobro je prisjetiti se primjera iz tog vremena. Po svemu sudeći vr- hunac poigravanja vlasništvom nad nekretninama dogodio se u proljeće 1964. godine u Njivicama. Odlukom općinskih vlasti proveden je „ispra- vak gruntovnih knjiga“ tako da se zemljište drevne Darovnice kneza Ivana VII. Frankapana iz 1474. godine, uknjiženo od stvaranja zemljišnih knjiga na crkvi rođenja Marijina u Njivicama, jednostavno prenese na vlasnike nelegalno izgrađenih kuća za odmor, a sve se to radilo uz prethodno dobivenu suglasnost o gradnji općinskih moćnika. Preostali ne- izgrađeni dio zakladnog zemljišta uknjižen je tada na Turističko društvo Njivice koje je tom odlukom postalo vlasnik građevinskih čestica i pro- davalo ih kome i kako je htjelo.18

***

Zamršenim pitanjima denacionalizacije oduzetih zemljišta uhvatila se ukoštac tek Republika Hrvatska koja barem donekle nastoji riješiti na- gomilane pravne probleme iz komunističkoga razdoblja. S odmakom od

18 BOZANIĆ 2017 (= Omišalj i omišaljsko područje – povijesni hod, župa, Njivice i iseljenici), 90-93.

Krčki zbornik 75 (2019) 55 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 56

ANTON BOZANIĆ, STOLJETNA UPRAVA NA OTOKU

pedesetak godina rješavanje vlasništva nad nekretninama ne ide jednostavno kako se možda isprva mislilo, ali ipak se stvar pokrenula i vide se određeni rezultati.

13. Grad Krk i šest općinskih sjedišta od 1993. godine do danas

Stvaranjem Republike Hrvatske 1991. godine voljom otočnih stanovnika ponovno je na Krku zaživio upravni sustav od sedam središta. Na temelju Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, od 29. prosinca 1992. godine, Hrvatska je podijeljena na 20 županija i Grad Zagreb te 69 gradova i 420 općina. Od prijašnje jedne Općine Krk Krk je dobio status grada, a na otoku je osnovano još šest općina: Baška, Dobrinj, Malinska-Dubašnica koja je prvih godina imala u nazivu samo ime Malinska, a poslije je pridodano povijesno ime Du- bašnica, Omišalj, Punat i Vrbnik. Krk i općine su u sastavu Primorsko- goranske županije sa sjedištem u Rijeci.19 Na sjednicama gradskog i općinskih tijela usvojeni su statuti, utvrđene katastarske općine i pripa- dajuća naselja novoosnovanih lokalnih jedinica. Budući da je do 1993. godine postojala jedinstvena općina za cijeli otok Krk, najprije je trebalo provesti razgraničenje između otočnih općina i Grada Krka, usuglasiti zajedničke poslove i službe te odrediti razvojne pravce, a istodobno uvažavati pravo svake jedinice lokalne samouprave. Iako se tijekom razgraničavanja općina nastojalo slijediti povijesne granice, došlo je do određenih preinaka, ponajviše prouzročenih širenjem stambe- nog prostora i novim cestovnim povezivanjem otočnih naselja. U odnosu na nekadašnji međuratni teritorijalni ustroj, granice Grada Krka i ostalih šest otočnih općina djelomično su se izmijenile. Gradu Krku pripalo je veće područje jer su mu pridodana sela oko Po- ljica i Linardića, u međuratnom vremenu u sastavu je Dubašnice, te Kor- nić iz prijašnje Općine Punat. Puntu je pripala Stara Baška, oduvijek sastavni dio bašćanskoga povijesnog područja. Naselje Sveti Vid-Miho- ljice istrgnuto je iz sastava Omišlja i pripojeno Općini Malinska-Duba- šnica s kojom danas čini prirodnu cjelinu.20

19 GALOVIĆ 2016, 215. Usp. i Hrvatski Ustav i njegov »Krčki nacrt« (1990.) 2018. 20 Usp. BOZANIĆ 2019 (= Miholjice i Sveti Vid. Od najstarijih vremena do danas).

56 Krčki zbornik 75 (2019) 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 57

RASPRAVE I ČLANCI

Postojeća katastarska općina Miholjice ušla je prema novoj terito- rijalnoj raspodjeli u sastav dviju općina – većim je dijelom pripojena Op- ćini Malinska-Dubašnica, a njezin manji dio sa sjeverne strane, koji zahvaća predjele naselja Njivice, Kijac i Rosulje, ostao je u sastavu Omi- šlja. Dogovorno je povučena crta razgraničenja, ali na cijelom tom po- dručju još nije izvršena izmjera zemljišta pa se i ne zna točno kolika je površina u jednoj i drugoj općini. Kod službenog navođenja površine općina dosad je cijela površina katastarske općine Miholjice (14,33 čet- vorna kilometra) uvrštena u površinu Općine Malinska-Dubašnica, iako u stvarnosti njoj pripada oko 10 – 11, a Općini Omišalj oko 3 – 4 četvorna kilometra njezina prostora.

14. Izazovi u sadašnjim okolnostima

Grad Krk i šest općina na otoku Krku nastoje u novim okolnostima što bolje upravljati svojim područjem i resursima. Razumljivo je da za- tečeno stanje u zemljišnim knjigama i postojeće katastarske općine ne zadovoljavaju sadašnje potrebe. U novim okolnostima nameće se kao uvjet razvoja što brže rješavanje imovinsko-pravnih pitanja koja su u uskoj sprezi s postojećim stanjem katastra nekretnina i zemljišnih knjiga. Kako je već spomenuto u prethodnim poglavljima, više sadašnjih katastarskih općina nosi imena sela koja su gotovo nestala ili su se stopila s novonastalim naseljima, a mnoga veća mjesta nemaju vlastitih katastarskih općina. Postoji slučaj da je katastarska općina ušla u sastav dviju općina. Nadalje, novogradnje na pojedinim predjelima čine cjeline, a pro- stiru se na zemljištu označenom pod više katastarskih oznaka. Dodatni je problem stvorilo iseljavanje domaćih stanovnika vlasnika nekretnina u susjedne, a još više u prekomorske zemlje, što je za sobom ostavilo niz neriješenih i zakučastih pitanja imovinsko-pravne naravi. Takvi i slični problemi predstavljaju ozbiljnu kočnicu razvojnim planovima i projektima. Stanje na terenu potiče krčke općine na novu katastarsku izmjeru vlastitog područja i na izradu osuvremenjenih katastarskih općina pri- lagođenih sadašnjim potrebama spojenim sa zemljišnim knjigama. Sva- kome je jasno da je riječ o dugotrajnom, zahtjevnom i skupom poslu koji

Krčki zbornik 75 (2019) 57 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 58

ANTON BOZANIĆ, STOLJETNA UPRAVA NA OTOKU

nadilazi nadležnost lokalne samouprave i ulazi u područje državne uprave. U nekim se krčkim općinama pitanje nove izmjere nameće kao nuž- nost. Prvenstveno se to odnosi na sjeverni i sjeverozapadni dio otoka, tj. na Općinu Omišalj i Općinu Malinska-Dubašnica, gdje je u novom preu- stroju lokalnih samouprava povučena crta razgraničenja tako da posto- jeća katastarska općina Miholjice ulazi južnim dijelom u područje Općine Malinska-Dubašnica, a sjeverni dio ostaje u povijesnom sastavu Omišlja. Budući da nije poznata točna površina pojedine općine, nužan je novi premjer čestica. Općina Omišalj prije desetak godina počela je novi premjer terena te od postojeće katastarske općine Omišalj i dijela katastarske općine Mi- holjice čini s novim brojevima zemljišnih čestica jedinstvenu katastarsku općinu Omišalj-Njivice. Slično poduzima susjedna lokalna samouprava. Općina Malinska-Dubašnica, na čijem području postoje katastarske op- ćine Sveti Anton, Bogović i veći dio Miholjica, počela je 2014. godine izradu jedinstvene katastarske općine s nazivom Malinska-Dubašnica. Grad Krk je iz postojeće katastarske općine Krk stvorio dvije tako što je izdvojio gradsko središte i dodijelio mu naziv Krk-Grad, a okolno područje zadržalo je prijašnji naziv katastarska općina. U ostale katastarske općine u sastavu Grada Krka nije se diralo pa su ostale neizmijenjene. Općina Baška, koja sada ima u svojem sastavu katastarske općine Baška, Batomalj i Draga Baška, krenula je u preoblikovanje katastarske općine Baška i stvorila katastarsku općinu Baška-Nova. Od dijela iste op- ćine formirat će se nova katastarska općina s nazivom Jurandvor. Dosa- dašnja katastarska općina Draga Baška izmijenit će naziv u Draga Bašćanska. Općina Punat izvršila je novi premjer svoga područja, ali za- držala je postojeće nazive katastarskih općina: Punat i Stara Baška. Preo- stale otočne općine još nisu počele sustavno sređivati nagomilana imovinsko-pravna pitanja vezana uz nekretnine, katastarske mape i zemljišne knjige.

58 Krčki zbornik 75 (2019) 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 59

RASPRAVE I ČLANCI

15. Otok Krk jedna cjelina

Otok Krk sastavljen od sedam lokalnih samouprava čini jednu cjelinu. Grad Krk bio je i ostao višestruko središte istoimenog otoka, svje- tovnog i crkvenog. U Krku su smještene središnje upravne institucije, stare i novije, koje pokrivaju područje cijeloga otoka kao što su općinski sud i zemljišne knjige, katastarski ured, biskupijska uprava, škole, dječji vrtići, dom za starije i nemoćne, zdravstvene ustanove, policijska postaja te komunalna, turistička i gospodarska poduzeća. Čelnici Grada Krka i krčkih općina redovito dogovaraju zajedničke programe, a svaka lokalna jedinica samostalno vodi sve ostale poslove koji joj pripadaju.

Zaključak

Iz ovog se prikaza jasno razabire da je grad Krk već od najstarijeg doba bio središte cijelog otoka i poprimio gradsku strukturu još u doba rimske vladavine. U ranokršćansko doba Krk je već postao biskupsko sjedište i podigao stolnu crkvu – katedralu, što mu je dodatno osiguralo ulogu središta. Bilo je to vrijeme kad su ostali dijelovi otoka bili slabo naseljeni. Novonastale okolnosti, stvorene dolaskom Hrvata na krčko tlo, pogodovale su nastanku i razvoju novih lokalnih jedinica – kaštela ili općina. Najprije su postojala četiri kaštela: Omišalj, Dobrinj, Vrbnik i Baška, a krajem 15. stoljeća osamostalila se civilno i crkveno Dubašnica pa je, uz grad Krk, na otoku bilo još pet općinskih sjedišta. Pojedinom kaštelu pripadalo je okolno područje. Grad Krk zadržao je u nadležnosti teritorij svoga predgrađa koje povijesni dokumenti obično zovu suburbij. U doba Frankapana točno se znalo dokle sežu granice otočnih kaštela i koja naselja imaju pravo koristiti javne površine tzv. komunade. Franka- panske darovnice pomogle su stvaranju svijesti pripadnosti određenim mjestima. Povremene nejasnoće i sporove o granicama rješavala je na- dležna vlast. Mletačka je vlast uglavnom poštovala zatečene granice otočnih središta. Ponesena željom za stvaranjem novoga poretka, francuska je uprava

Krčki zbornik 75 (2019) 59 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 60

ANTON BOZANIĆ, STOLJETNA UPRAVA NA OTOKU

smanjila broj općinskih središta od šest na četiri. Budući da nije bilo opravdanih razloga za baš takav preustroj, općinske se granice nisu dugo mogle održati. Potrajale su, doduše, do sredine stoljeća, ali ne zbog svoje funkcionalnosti nego inercijom zbog nadolazeće izmjere površine i stvaranja katastra za nekretnine. Važan pomak nastao je katastarskom izmjerom krčkih površina tijekom 19. stoljeća i stvaranjem zemljišnih knjiga. Katastarske su općine postale osnova za stvaranje općinskih sjedišta. Situacija se ipak nije odvi- jala jednostavno pa su se granice općina više puta prekrajale. Praksa je pokazala da je šest tradicionalnih općina najbolji model za funkcioniranje otočne uprave. Krajem 19. stoljeća Punat je postao samostalna općina pa je otok od šest prešao na sedam općinskih središta. Poslije Drugoga svjetskog rata stvorena je jedinstvena Općina Krk za cijeli otok, a dokinute su nekadašnje općine. Uspostavom Republike Hrvatske iznova je zaži- vjelo sedam otočnih općinskih središta – Grad Krk i šest općina, a time je pospješen razvitak otoka u cjelini i pojedinih njegovih sredina. Radi što boljeg funkcioniranja današnjih općina i naselja te bržeg rješavanja nagomilanih imovinsko-pravnih pitanja, u najnovije se vrijeme postupno nastoji provesti nova izmjera općinskih površina i preoblikovanje postojeće katastarske općine, stare gotovo dva stoljeća, te od njih stvoriti nove i povezati katastar sa zemljišnim knjigama. Iako je otok Krk sastavljen od sedam lokalnih samouprava, on čini jednu cjelinu pa su u otočnom središtu u gradu Krku smještene mnoge zajedničke ustanove.

60 Krčki zbornik 75 (2019) 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 61

RASPRAVE I ČLANCI

IZVORI I LITERATURA

Izvori: Arhiv HAZU, Zagreb Biskupijski arhiv u Krku Državni arhiv u Rijeci Hrvatski državni arhiv, Zagreb Mapire – The Historical Map Portal (https://mapire.eu/en/)

Literatura (izbor):

BOLONIĆ, Mihovil – ŽIC-ROKOV, Ivan, Otok Krk kroz vjekove, Zagreb: Kršćanska sadašnjost (Analecta Croatica Christiana, sv. IX.), 1977., II. izdanje – Zagreb: Kršćanska sadašnjost i Biskupski ordinarijat Krk, 2002.

BOZANIĆ, Anton, Omišalj – drevna župa i iseljenici u New Yorku, Omišalj: Općina Omišalj (izvršni nakladnik Glosa d. o. o. Rijeka), 2010.

BOZANIĆ, Anton, Vrbnik – povijesne mijene i drevna župa, Vrbnik: Općina Vrbnik (izvršni nakladnik Glosa d. o. o. Rijeka), 2011.

BOZANIĆ, Anton, Svećenici i župe na području Krčke biskupije od 1900. godine do danas, Krk: Biskupija Krk (izvršni nakladnik Glosa d. o. o. Rijeka), 2012.

BOZANIĆ, Anton, Dobrinj i Dobrinjsko područje – povijesni hod i drevna župa, Dobrinj: Općina Dobrinj (izvršni nakladnik Glosa d. o. o. Rijeka), 2013.

BOZANIĆ, Anton, Dubašnica – povijesne mijene, drevna župa i iseljenici u New Yorku, Malinska: Općina Malinska-Dubašnica (izvršni nakladnik Glosa d. o. o. Rijeka), 2014.

Krčki zbornik 75 (2019) 61 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 62

ANTON BOZANIĆ, STOLJETNA UPRAVA NA OTOKU

BOZANIĆ, Anton, Grad Krk – upravno, crkveno, kulturno i gospodarsko sre- dište otoka Krka, Krk: Grad Krk (izvršni nakladnik Glosa d. o. o. Rijeka), 2016.

BOZANIĆ, Anton, Punat – povijesni hod, župa i iseljenici, Punat: Općina Punat (izvršni nakladnik Glosa d. o. o. Rijeka), 2016.

BOZANIĆ, Anton, Baška i bašćansko područje – povijesni hod i drevna župa, Baška: Općina Baška (izvršni nakladnik Glosa d. o. o. Rijeka), 2017.

BOZANIĆ, Anton, Omišalj i omišaljsko područje – povijesni hod, župa, Nji- vice i iseljenici, (drugo prošireno i dopunjeno izdanje), Omišalj: Općina Omišalj (izvršni nakladnik Glosa d. o. o. Rijeka), 2017.

BOZANIĆ, Anton, Naselja oko grada Krka – zapadni dio otoka, Vrh i Kornić, Krk: Grad Krk (izvršni nakladnik Glosa d. o. o. Rijeka), 2018.

BOZANIĆ, Anton, Dobrinj i dobrinjsko područje – povijesni hod i drevna župa, (drugo dopunjeno izdanje), Dobrinj: Općina Dobrinj (izvršni nakladnik Glosa d. o. o. Rijeka), 2018.

BOZANIĆ, Anton, Miholjice i Sveti Vid. Od najstarijih vremena do danas, Malinska: Općina Malinska-Dubašnica (izvršni nakladnik Glosa d. o. o. Rijeka), 2019.

BOZANIĆ, Anton – GALOVIĆ, Tomislav – ŽIC, Igor, Krčka kulturna ba- ština, Rijeka: Glosa, 2018.

GALOVIĆ, Tomislav, O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest du- bašljanskoga kraja na otoku Krku, Rijeka: Općina Malinska-Dubašnica, Ma- linska – Izdavačka kuća Adamić, Rijeka – Povijesno društvo otoka Krka, Krk (Krčki zbornik, sv. 48., Posebno izdanje Povijesnog društva otoka Krka, sv. 42.), 2004.

GALOVIĆ, Tomislav, Uvod: 25. obljetnica hrvatskog Ustava i njegova krčkog Nacrta (1990. – 2015.), Krčki zbornik 74 (2016): 208-216.

62 Krčki zbornik 75 (2019) 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 63

RASPRAVE I ČLANCI

GALOVIĆ, Tomislav, O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest du- bašljanskoga kraja na otoku Krku, knjiga II., Rijeka: Povijesno društvo otoka Krka (Krčki zbornik, sv. 73., Posebno izdanje Povijesnog društva otoka Krka, sv. 64), Općina Malinska-Dubašnica, Naklada Kvarner, 2019.

Hrvatski Ustav i njegov »Krčki nacrt« (1990.), priredio: Tomislav GALOVIĆ, predgovor: Branko SMERDEL, Krk – Malinska: Povijesno društvo otoka Krka (Mala knjižnica »Krčkog zbornika«, knj. 5.), Općina Malinska Du- bašnica, Arvalis - Zagreb, 2018.

SLUKAN ALTIĆ, Mirela, Povijesna topografija otoka Krka. Slike vremena u zrcalu starih karata, Zagreb – Rijeka: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - Zavod za povijesne i društvene znanosti u Rijeci s Područnom jedinicom u Puli, 2016.

VALKOVIĆ, Josip, Iz novije povijesti krčkih općina, Krčki kalendar 1940. (1940), str. 25-35.

Krčki zbornik 75 (2019) 63 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 64

ANTON BOZANIĆ, STOLJETNA UPRAVA NA OTOKU

Anton BOZANIĆ

A century of administration on an island: the island’s seat Krk, castles/municipalities, the cadastral survey and municipal boundaries

Summary

Given the considerable ambiguities on the functioning of island administration over the past centuries that arise in any conversation or de- liberations about local matters, I deemed it useful to gather data from generally well-known historical materials and local provisions and con- solidate in a single place the primary facts on public governance and administration on Krk and local communities, beginning from the oldest times and continuing to the present. The historical data undoubtedly tes- tify to the town of Krk as the island’s seat already since Antiquity, and over time castles or municipalities emerged at individual parts of the island, to which the surrounding territory belonged. Castles, and within them individual communities and villages, knew the extent of the boundaries of their possessions, which particularly came to the fore in the 15th century, when new settlers from the mainland came to sparsely populated areas. Among other things, the right to use of the commons to pasture livestock and cut wood, known among the local people as komunada, engendered a sense of belonging to a castle or community among the common people. Another important indicator of belonging to a certain place could be gleaned from the payment of taxes or the church tithe. The well-established, longstanding practice of functioning in six insular municipal seats was disrupted by the Napoleonic govern- ment, which reduced the number of municipalities to four, but this administration was not maintained for long. An important step in administering the island was taken by the Austrian authorities with their land survey and the creation of a real property cadastre and land regis- ters. The cadastral districts became the foundation for the creation of new municipal seats. After some initial confusion, the tried-and-tested

64 Krčki zbornik 75 (2019) 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 65

RASPRAVE I ČLANCI

model with six municipalities was restored, and each of them encom- passed several cadastral or tax districts. At the end of the 19th century, Punat became independent, so the island moved from six to seven municipal seats. After the Second World War, the former municipalities were abolished and the unified Municipality of Krk was created for the entire island. After the establishment of the Republic of Croatia, the system of seven administrative units was revived, although the boundaries of the former municipalities were partially altered. The current administrative structure with the town of Krk and six municipalities has improved the island’s overall development. Since this topic is rather board, I shall not delve into details here, particularly with regard to individual smaller communities that were attached to one or another larger seat over the course of history, rather the objective is to provide a general overview of centuries of administration on the island of Krk.

Key words: Krk – seat of the island, castles, municipalities, cadastral districts, komunada, boundaries, borders.

Krčki zbornik 75 (2019) 65 37-66 Bozanic Uprava.qxp_zbornik 16/03/2020 14:14 Page 66 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 67

RASPRAVE I ČLANCI

Juraj LOKMER

John Mason Neale: glagoljica, glagoljaško bogoslužje i otok Krk u putopisu iz 1861. godine

Juraj LOKMER, dipl. ing. Grada Mainza 11 HR – 10 000 Zagreb [email protected] UDK 003.349.1(210.7Krk) Izvorni znanstveni članak

Veliko zanimanje engleskih putopisaca već od kraja 18. i sve do početka 20. stoljeća za istočnu jadransku obalu kulminiralo je sredinom 19. stoljeća. Motivi putovanja su različiti – od upoznavanja „egzotičnih“ krajeva, otkrivanja nepoznate europske kulturne i lokalne baštine, pa sve do ciljanoga snimanja stanja i odnosa političkih snaga u Austrijskome Carstvu, njegovu odnosu prema susjednome Otomanskom Carstvu te jačanja samosvijesti slavenskih naroda u odnosu na mađarski i austrijski hegemonizam i slavenske narode u Otomanskom Carstvu. Među tim putopiscima nalaze se i pripadnici anglikanskoga klera čiji su motivi dolaska u naše krajeve različiti. Među njima posebnošću motiva ističe se ugledni anglikanski svećenik i književnik John Mason Neale (1818. – 1866.), zaljubljenik u duhovnost katoličkog srednjovjekovlja, u duh i bogoslužje Istočnih crkava i narodni jezik u bogoslužju. Blizak oxfordskom pokretu, autor je brojnih djela iz duhovnosti i bogoslužja Zapadne i Istočnih crkava koji želi duhovno obnoviti Anglikansku crkvu, posebno reformirati njezino bogoslužje i vratiti duh Opće (Katoličke) crkve iz koje je ona izniknula. Istodobno želi upoznati mikrodijelove Zapadne crkve koji svojim posebnostima u bogoslužju odudaraju od najvećega dijela te crkve. Stoga se upućuje na put po istočnoj jadranskoj obali u namjeri da na mjestu događaja upozna, kako kaže, glagoljaški obred Katoličke crkve, posebno na otoku Krku. J. M. Neale je 1860. godine došavši iz Londona u Austriju (Graz) proputovao u travnju i svibnju istočnom jadranskom obalom od Trsta do Kotora i dalje u Crnu Goru. Putovanje je počeo u Trstu u čijoj je okolici posjetio Aquileju, nastavio brodom posjetivši Poreč i Pulu, gdje se posebno oduševio amfiteatrom i dobio nadahnuće za svoj kratki roman (The Daughters of Pola, London, 1861.) u kojem je oblikom pisama dviju obitelji dao živi opis progona kršćana u vrijeme cara Dioklecijana, ali i opis onodobne rimske kulture življenja. Putovanje brodom nastavio je do otoka Krka, gdje se zadržao nekoliko dana, detaljno upoznao otok, „glagoljaško bogoslužje“ i zabilježio crkvene prilike. Put je nastavio brodom preko Osora, tj. Lošinja do Zadra i dalje sve do Crne Gore. Istražujući te krajeve, posebno njihove zanimljivosti i crkvene prilike, Neale je dokumentarnom preciznošću opisao ljude i krajeve riječju i slikom, bilježio mnoge

Krčki zbornik 75 (2019) 67 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 68

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

detalje iz kulturne baštine, lokalne povijesti, crkvene i vjerske prilike s mnogo detalja koje je uglavnom pabirčio iz putopisa svojih britanskih prethodnika, kao i prirodne fenomene i ljepote krajolika, za što je pokazao i dosta literarnoga smisla. To je sve, uz poseban dio o glagoljici, njezinu nastanku i upotrebi staroslavenskoga jezika u bogoslužju opisao u djelu “Notes, Ecclesiological and Picturesque, on Dalmatia, Croatia, Istria, Styria, with a Visit to Montenegro”, koje je 1861. godine objavio u Londonu. To je djelo kulturna i anglikanska crkvena javnost dobro primila iako je već prije u djelima nekih putopisaca bilo govora o istoj tematici. Nealeovo poznavanje glagoljice, njezina nastanka i povijesti, upotrebe staroslavenskoga jezika u bogoslužju Zapadne crkve iznenađuje, ali i otkriva Nealea kao dobrog poznavatelja liturgijske problematike, njezine povijesti, posebno na slavenskim prostorima, ali i čovjeka koji daje vjerodostojno i objektivno svjedočanstvo. Opisi Krka su opsežni, na trenutke više literarni, a manje faktografski s mnogo osobnih sudova i refleksija na opće crkvene prilike sredine 19. stoljeća. Njegovi su opisi dragocjeni podaci i svjedočanstva o krajevima i ljudima te nisu samo povijesna dokumentacija, nego je to i uvid u poglede i mišljenje drugih, stranaca o tim krajevima i ljudima. U ovome radu autor donosi u prijevodu Nealov prikaz glagoljice i opis otoka Krka s komentarima i potrebnim pojašnjenjima.

Ključne riječi: glagoljica, glagoljaško bogoslužje, putopis, otok Krk, John Mason Neale.

Uvod Zanimanje Britanaca za istočnu jadransku obalu posebno je izraženo tijekom 19. stoljeća, kada je objavljen niz putopisnih knjiga u kojima se na minuciozan i znanstven način opisuju krajevi i zemlje od Trsta do Cetinja. Mnogi od njih posjećuju i Istru, posebno njezine gradove Trst, Poreč, Rovinj i Pulu, navode najvažnije podatke iz njihove povijesti, opisuju običaje, istražuju podrijetlo stanovnika, opisuju vjerske prilike, kulturne spomenike i političke čimbenike te iznose o svemu tome vlastite poglede i prosudbe. Koriste gotovo sve tada dostupne literaturne izvore, a podatke prikupljaju i u razgovorima s odličnicima, državnim službenicima, svećenicima, umjetnicima, pa i običnim ljudima iz puka. Na osnovi toga donose zaključke, formiraju stavove, a sve opet pod utjecajem stavova i interesa društvene grupe, odnosno političke elite i sustava zemlje iz koje dolaze. Time se ne samo kod čitatelja nego i kod službenih, političkih krugova Velike Britanije formiraju stavovi i mišljenja o ovom dijelu Europe, tada najvećim dijelom u sastavu Habsburške Monarhije koja nije bila po volji britanske politike, što će imati odjeka sve do naših dana.

68 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 69

RASPRAVE I ČLANCI

Među tim posjetiteljima1 bilo je i nekoliko klerika Anglikanske crkve. Tako su anglikanski klerici Richard Pococke i njegov nećak Jeremy Milles od 1734. do 1741. godine posjetili mnoge zemlje Bliskog istoka, Grčku i Bugarsku, Njemačku, Češku, Mađarsku te dijelove Italije i Hrvatske (Istra). Pococke je u svojoj knjizi u dva dijela dao detaljan opis, posebno antičkih, spomenika Trsta, Novigrada, Poreča, Rovinja i Pule.2 Krajem 18. stoljeća je s Albertom Fortisom Dalmaciju posjetio bogati, ekscentrični engleski lord – biskup Augustus Frederick Hervey,3 a Cres i Lošinj također s Albertom Fortisom posjetio je engleski povjesničar John Symonds.4 U skladu s običajima imućnih i visokoobrazovanih Britanaca 1836. godine je na dugom putovanju po Europi posjetio Srijem, Slavoniju, Gorski kotar i Rijeku anglikanski svećenik George Robert Gleig koji je, kao bivši vojnik, osim slavonskoga dijela Vojne krajine, namjeravao posjetiti i karlovačku Vojnu krajinu, tj. Liku i unutrašnjost Dalmacije, što nije ostvario. Na tom putu doživio je dosta neugodnosti, ali dao je iscrpan i vjerodostojan opis krajeva koje je posjetio.5 Ovoj grupi posjetitelja treba dodati još dva britanska klerika. Istočnu jadransku obalu 1853. godine posjetio je katolički teolog William Frederick Wingfield6 i 1860. John Mason Neale, ugledni

1 Više o Britancima koji su tijekom 18., 19. i početkom 20. stoljeća posjetili istočnu jadransku obalu v. LOKMER 2018, 347-355. 2 POCKOCKE 1745, 262-264; LEVENTAL 1989, 207-301. 3 Augustus Frederick Hervey (1730. – 1803.), ekscentrični putnik i mecena, bogati earl od Bristola i visoki prelat An- glikanske crkve je s Albertom Fortisom proputovao Dalmaciju 1771. – 1772. godine. Zaokupljen različitim bizarno- stima živio je raskalašeno i za okolinu vrlo sablažnjivo. Jedna od njegovih preokupacija bilo je i graditeljstvo. Tako je predlagao izgradnju ceste od Rijeke do Splita, kao posebnog strateškog objekta (KOSTIĆ 2006, 29-31). 4 John Symonds (1729. – 1807.), profesor moderne povijesti na Sveučilištu u Cambridgeu (CARLYLE 1885 – 1900). 5 George Robert Gleig (1796. – 1888.), sin prezbiterijanskog biskupa, škotski vojnik, vojni pisac, pisac biografija poznatih vojskovođa (Wellington), putopisa i na kraju anglikanski svećenik vrlo utjecajan u elitnim krugovima britanskoga društva (GLEIG 1911). Nakon opsežnog putovanja Europom Gleig i sin doputovali su Dunavom do Zemuna i nastavili preko Sremske Mitrovice, Vinkovaca i Broda, Nove Gradiške do Zagreba: nastavili su put preko Karlovca, Skrada, Delnica do Mrzlih Vodica, gdje su ih tamošnji seljaci pretukli i opljačkali, a lokalni panduri optužili za fal- sificiranje dokumenata, za lažno predstavljanje i špijunažu. Oslobođeni su tek na intervenciju engleskog vicekonzula u Rijeci. Ostali su u Rijeci neko vrijeme i bili gosti Waltera Smitha, vlasnika tvornice papira. Posjetili su Volosko, Dragu i područje iznad Bakra. Sve je to G. R. Gleig opisao u svome djelu u tri dijela Germany: Bohemia and Hungary visited in 1837., vol. III (London, 1839.) i u Sketches of Illyria, Italy and the Tyrol (London, 1839.) – GLEIG 1837, 272-408; GLEIG 1837, 234-246; KOSTIĆ 2006, 59-83, 254. 6 William Frederick Wingfield (1813. – 1874.), engleski pisac koji je 1853. godine iz Zagreba preko Rijeke proputovao jadransku obalu sve do Albanije (Skadar). Wingfield je po svoj prilici bio katolički teolog kao i njegov otac, sudjelovao je u prijevodu Rimskoga časoslova na engleski jezik. To putovanje opisao je u svome jedinom objavljenom djelu 1859. godin: A Tour in Dalmatia, Albania and Montenegro, with an Historical Sketch of the Republic of Ragusa, from the Earliest Times Down to its Final Fall, gdje je detaljno opisao Rijeku, kvarnerske otoke (ali ne i Krk), Dal- maciju i njezine gradove, Boku kotorsku i primorje sve do Skadra. Posebno je opisao Dubrovnik i njegovu povijest (KOSTIĆ 2006, 89-93; WINGFIELD 1859).

Krčki zbornik 75 (2019) 69 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 70

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

anglikanski teolog i književnik o čijem putopisu je riječ u ovome radu. Veselin Kostić je u svojoj knjizi Rijeka i okolica u starim engleskim putopisima7 donio prijevod, odnosno dosta opširan opis autorova boravka na otoku Krku, ali nije donio i sve relevantne komentare na autorova zapažanja kao ni njegova saznanja o „glagoljaškom obredu“, odnosno hrvatskoj glagoljaškoj baštini, što je i bio najjači motiv dolaska J. M. Nealea u Dalmaciju, a posebno na otok Krk.

Rev. John Mason Neale

John Mason Neale (1818. – 1866.) rođen je u uglednoj obitelji anglikanskoga svećenika u Londonu. Kao dječak od četrnaest godina počeo je prevoditi stihove ranokršćanskog pjesnika Coeliusa Seduliusa8 iz sredine 5. stoljeća (oko 450. godine) i time se ubraja među utemeljitelje engleske kršćanske himnologije. Nakon gimnazijskoga školovanja upisuje se 1836. godine na Trinity College u Cambridgeu. Tijekom studija razvio je iznimno zanimanje za crkvenu arheologiju i posebice za arhitekturu te je 1839. godine s nekoliko prijatelja studenata osnovao Cambridge Camden Society,9 a nakon toga i Ecclesiological Society (Ekleziološko društvo)10 koje je opstalo do 1845. godine i okupljalo brojne uglednike iz engleskoga društva, posebno iz Anglikanske crkve. Oba su društva imala golem utjecaj na arhitekturu, uređenje anglikanskih crkava, kao i na bogoslužje. Cambridge Camden Society zagovaralo je „viktorijansku gotiku“, a Ekleziološki pokret želio je više reformirati bogoslužje i vjersko ukrašavanje crkava te je bio srodan traktarijanizmu, tj. oxfordskome pokretu.11 Nakon diplomiranja 1842. godine J. M. Neale oženio se i bio zaređen za svećenika te je kratko vrijeme službovao kao župnik. Ubrzo je zbog zdravstvenog stanja podnio ostavku i otišao živjeti na otok Madeira na sjeverozapadnoj obali Afrike. U Madeiri je

7 KOSTIĆ 2006., 93-101. 8 SEDULIUS. 9 BANERJEE. 10 BANERJEE. 11 To je vjerski pokret unutar Anglikanske crkve u Engleskoj, nastao među studentima i profesorima teologije na Sveu- čilištu u Oxfordu (1833. – 1845.). Cilj mu je bio duhovna obnova Anglikanske crkve prema uzoru na prvu Crkvu i suprotstavljanje liberalizmu i državnom sekularizmu. Taj se pokret naziva i traktatskim pokretom, prema nizu traktata u kojima su glavni protagonisti (osobito J. H. Newman) izlagali vjerske probleme (Oxford movement).

70 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 71

RASPRAVE I ČLANCI

postao blizak s Montalembertom, francuskim katoličkim političarom i crkvenim povjesničarom. Tamo mu je bila pri ruci bogata katedralna knjižnica iz koje je crpio materijal za svoja djela: Povijest i liturgija Istočne crkve, Komentari psalama, kao i za liturgijske studije po kojima je postao posebno poznat. Ondje se oduševio djelom francuskoga sred njo - vjekovnoga benediktinca Bernarda iz Clunyja (de Morlaix).12 Vrativši se u Englesku, od 1846. godine do svoje smrti 1866. godine bio je upravitelj Sackville Collegea u East Grinsteadu, u pokrajini Sussex. Taj je koledž zapravo bio ubožnica – dobrotvorna ustanova – za stare i nemoćne osnovana 1609. godine. Potaknut siromaštvom ljudi u svome okruženju, koji su umirali nezbrinuti, osniva 1854. godine Sestrinstvo sv. Margarite za njegu bolesnika (St. Margaret’s Sisterhood) i daje im pravilo koje je sastavio prema pravilu reda Sestara od pohođenja, čiji je osnivač sv. Franjo Saleški. Prva vrhovna poglavarica sestrinstva bila je Nealova kći, pod čijim je vodstvom sestrinstvo raslo i širilo područje svoga djelovanja. Tako je ta zajednica prije Nealeove smrti bila veoma jaka, imala je najbolje medicinske sestre u Engleskoj, a podružnice su joj bile u cijeloj Engleskoj, Škotskoj, Americi i Cejlonu sa širokim područjem djelovanja (besplatan dom za osobe na samrti, srednje škole, fakultet, sirotište te utočište za prostitutke). Književni opus J. M. Nealea je golem i raznolik. Autor je velikog broja objavljenih knjiga. Među njegovim djelima posebno mjesto zauzima petnaest svezaka hvalospjeva i prijevoda. On je, kako neki autori drže, uspješniji od svih modernih engleskih prevoditelja hvalospjeva iz latinskoga i grčkoga jezika. Zaljubljen u tradiciju Crkve prije reformacije svojim djelima nije samo prevladao jaz stvoren odbacivanjem latinskih hvalospjeva Katoličke crkve nakon reformacije, nego je i obogatio liturgijski repertoar Anglikanske crkve i time je tu crkvu približio katoličkoj tradiciji. Procjenjuje se da su Neale i njegovi suradnici stvorili više od 400 hvalo spjeva i božićnih pjesama. Kao pjesnik Neale je jedanaest puta osvojio Seatonovu 13 nagradu. Neale je mogao čitati, pisati i razmišljati na 21 jeziku i bio je posebno upućen u latinski i

12 SHAHAN. 13 Seaton nagradu od 1750. godine svake godine dodjeljuje Sveučilište u Cambridgeu za najbolju sakralnu pjesmu na engleskome jeziku (Seatonian prize).

Krčki zbornik 75 (2019) 71 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 72

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

grčki jezik. Godine 1859. pojavio se njegov prijevod velikog djela Bernarda iz Clunyja (de Morlaix) De contemptu mundi,14 na te melju čega je nastalo i nekoliko Nealeovih najpoznatijih hvalo - spjeva. J. M. Neale se posebno zanimao za povijest i liturgiju istoč nih krš ćanskih crkava. Prevodio je njihove liturgijske tekst ove, 1847. godine objavio je knjigu o patrijarhatu u Alek sandriji, a 1850. opći uvod u povijest istočnih kršćanskih crkava (History of the Holly Eastern John Mason Neale Church). (1818. – 1866.) Pisao je i kratke književne forme u prozi namijenjene djeci i mladima (Historical tales – Povijesne priče). Većina tih djela ima povijesnu podlogu. Jedno djelo iz tog niza je i kratki roman Kćeri grada Pule (The Daughters of Pola) inspiriran veličanstvenim amfiteatrom u Puli, ali i zasnovanim na izvanrednome poznavanju legendi i povijesnih činjenica iz života ranih kršćana, posebno mučenika iz vremena Dioklecijanova progona. To je djelo prevedeno na hrvatski jezik i još čeka hrvatskog nakladnika. Uspomene, bolje reći bilješke sa svojih putovanja, objavio je u putopisima, od kojih je za poznavanje hrvatskih krajeva sredine 19. stoljeća posebno zanimljiv Bilješke, ekleziološke i živopisne, o Dalmaciji, Hrvatskoj, Istri, Štajerskoj, s posjetom Crnoj Gori (Notes, ecclesiological and picturesque, on Dalmatia, Croatia, Istria, Styria, with a visit to Monte negro ), objavljen u Londonu 1861. godine.15 Uz zahvalu i posvetu Njegovome carskome i apostol skome veličanstvu Franji Josipu I., austrijskome caru, u tom je djelu opisao svoje putovanje po istočnoj jadranskoj obali. Uz opise gradova i krajeva koje je posjetio daje i detaljan, vrlo opširan opis glagoljskog pisma, staroslavenskoga, tj. crkveno slaven skoga jezika i povijest bogoslužja na tome jeziku na

14 Bernard iz Clunyja, zvani i Bernard De Morlaix, benediktinski monah iz 12. stoljeća (Bernard de Cluny). 15 V. Kostić navodi još jedno izdanje ove knjige iz 1873. godine (KOSTIĆ 2006, 93). Pregledom kataloga British Li- brary može se vidjeti samo još jedno izdanje iz 1861. u nakladi American Theological Library Association.

72 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 73

RASPRAVE I ČLANCI

istočnoj jadranskoj obali. Začuđuje njegovo poznavanje hrvatske crkvene povijesti i tadašnjih prilika naših krajeva te posebno dobro poznavanje hrvatske gla goljaške tra dicije i baštine. Za života J. M. Neale nije primio nikakve časti ili priznanje Anglikanske crkve. S vremenom, ali ne za njegova ži- vota, propust njegove crkve bit će is pravljen. Anglikanski crkveni auto riteti nazvat će ga „najučenijim himnologistom naše crkve“ i ustvrditi da je „jedan od najvažnijih učenih znanstvenika, jedan od najboljih lingvista, jedan od najdubljih Notes, ecclesiological and teologa, a najistaknutiji liturgičar svoga picturesque, on Dalmatia, vremena“. Čovjek „savjesnog i časnog Croatia, Istria, Styria, with a visit karaktera“ umro je 1866. godine u dobi to Montenegro, London, 1861. od 48 godina.

John Mason Neale o glagoljici

U Predgovoru ovog putopisa J. M. Neale posebno navodi: „Unatoč izvrsnim djelima Sir G. Wilkinsona,16 gospodina Patona17 i gospodina Adama,18 prikaz crkvenih posebnosti Dalmacije još nije bio napisan. Mogu dodati i to da su, prema mojemu mišljenju, neki dijelovi našeg putovanja – dio Istre (Istria) i cijeli otok Krk (Veglia), toliko posebni i za-

16 John Gardner Wilkinson, istraživač, znanstvenik (egiptolog) i putopisac čije je opsežno djelo Dalmatia and Mon- tenegro with a Journey to Mostar in Herzegovina and Remarks on the Slavonic Nations; the History of Dalmatia and Ragusa; the Uscocs; &c, &c., vol. I i II, London, 1848. – Wilkinson; Wilkinson 1848. 17 Andrew Archibald Paton (1811. – 1874.), svjetski putnik, diplomat i putopisac. Generalnim konzulom u Srbiji imenovan je 1843. godine, a 1846. neslužbeno je zaposlen u britanskom veleposlanstvu u Beču. Vicekonzul u Missolonghi u Grčkoj (1858.), u svibnju 1862. imenovan je konzulom u Dubrovniku i Boki kotorskoj. Autor je više putopisnih djela po zemljama jugoistočne Europe, među kojima je i ovo na koja se poziva J. M. Neale: Highlands and islands of the Adriatic: including Dalmatia, Croatia, and the southern provinces of the Austrian Empire, Volume I. & II., London, 1849. godine; Researches on the Danube and the Adriatic or, Contributions to the modern history of Hungary and Transylvania, Dalmatia and Croatia, Servia and Bulgaria, 2 vol., London, 1862. (PATON 1885 – 1900). 18 Robert Adam (1728. – 1792.), škotski arhitekt, koji je 1757. godine doputovao sa stručnim suradnicima (crtačima) u Split. U svojoj kapitalnoj knjizi Ruins of the palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia (London, 1764.), dao je detaljan opis s grafikama i planovima Dioklecijanove palače, kao i opis splitske okolice (ADAM).

Krčki zbornik 75 (2019) 73 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 74

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

nimljivi zbog glagoljaša (Glagolita) – a engleski putopisci to nisu nikada opisali. Tim više bio sam poradi toga posebno zainteresiran za te krajeve i za taj narod.“ Nekoliko tjedna prije odlaska na to putovanje J. M. Neale piše svome prijatelju B. Webbu o svojim očekivanjima na tom putovanju, posebno u vezi njegova izučavanja liturgije i povijesti kršćanskih crkava: „Lako ćeš shvatiti koliko će mi be- skrajno dragocjeno biti putovanje u tu zemlju s njezinim čisto slavenskim, latinsko-slavenskim, čisto latinskim i latinsko-glagoljaškim crkvama“, a u drugom pismu također prije putovanja govori: „Mislim da me nijedna zemlja u Europi ne može naučiti više J. M. Neale, Notes, ecclesiological and od Dalmacije.“19 picturesque, on Dalmatia, Croatia, Istria, Styria, with a visit to Montenegro, London, U Poglavlju IV. ovoga putopisa 1861., str. 40: Glagoljska i ćirilična azbuka pod naslovom Glagoljaški obred J. M. s objašnjenjima za čitanje i izgovor Neale daje čitateljima detaljan i za putopisnu literaturu previše stručan prikaz fenomena glagoljice i narodnoga (staroslavenskoga) jezika u bogoslužju Katoličke crkve na istočnoj jadranskoj obali.20 To je učinio i zato što je, kako sam kaže: Kao osoba posvećena proučavanju liturgije želio sam osobno razmotriti - u jednoj zemlji u kojoj je još u upotrebi - pitanja koja se postavljaju u vezi s poštovanim i tajanstvenim glagoljaškim obredom.21 Kao što sam već rekao jedan od razloga moga putovanja bila je

19 KOSTIĆ 2006, 94. 20 U radu se donose mišljenja i tvrdnje J. M. Nealea o glagoljici, jeziku i obredima onako kako ih je autor donio i bez komentara s obzirom na proteklo vrijeme i suvremena znanstvena saznanja. Tekst otisnut drugim, različitim fontom od teksta autora ovoga rada prijevod je teksta J. M. Nealea (preveo Juraj Lokmer). 21 KOSTIĆ 2006, 94.

74 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 75

RASPRAVE I ČLANCI

iskrena želja proučiti glagoljaški obred.22 Bilo bi dobro da se na prvome mjestu posvetim njegovoj prirodi i povijesti – ne mogu se sasvim suglasiti, s jedne strane s njegovim latinskim pristašama, kao što su Ginzel23 i Berčić,*24 a niti s druge strane s njihovim grčkim protivnicima, kao što je to dr. Pavsky.25 Svatko zna da su u Moravskoj oko 863. godine sveti Metod (Methodius) i Ćiril (Cyril),26 prvi naviještali Evanđelje, i to pod pokroviteljstvom bizantskog cara Mihajla III., a na zahtjev knezova Rastislava27 (Rostiloff) i Svatopluka28 (Sviatopolk). Oni

22 Poznato je da je J. M. Neale bio dobar poznavatelj liturgije svih kršćanskih crkava pa je stoga teško razumjeti njegov pojam „glagoljaški obred“ jer kod hrvatskih glagoljaša nije riječ o posebnom obredu unutar Katoličke crkve, nego samo o korištenju staroslavenskog ili crkvenoslavenskog jezika u rimskome obredu upravo onako kako su hrvatski glagoljaši naglašavali u svojim tiskanim glagoljskim misalima – po zakonu Rimskoga dvora. Tako u tom značenju ovdje treba razumjeti Nealeov pojam – termin „glagoljaški obred“. 23 Joseph Augustin Ginzel (1804. – 1876.), austrijski teolog, političar, pisac, profesor crkvene povijesti i crkvenog prava, član Češke akademije znanosti. Autor je djela Geschichte der Slawenapostel Cyrill und Method und der slawischen Liturgie (Wien, 1861.), u kojemu je dao prvi znanstveni prikaz djelovanja slavenskih apostola Ćirila i Metoda (SCHULTE). * Primjedba (J. M. Neale): Dobro bi bilo upoznati čitatelje da u ilirskome jeziku (tadašnji službeni naziv za hrvatski govorni jezik – op. prev.).

s zvuči kao u engleskomu s c ,, ,, „ ,, ,, „ ,, ,, „ ts š ,, ,, „ ,, ,, „ ,, ,, „ sh č ,, ,, „ ,, ,, „ ,, ,, „ tch z ,, ,, „ ,, ,, „ ,, ,, „ z ž ,, ,, „ ,, ,, „ ,, ,, „ zh (u francuskom jeziku)

24 Ivan Berčić, hrvatski glagoljaš i filolog (Zadar, 1824. – 1870.). Berčić je istraživao hrvatsku glagoljašku baštinu i nastojao svojim radom obnoviti bogoslužje na staroslavenskom jeziku. Iako je kao filolog bio samouk, dostigao je visoku znanstvenu razinu te je već za života bio cijenjen. U filologiju 19. st. uveo je hrvatsku (uglastu) glagoljicu u svojem djelu Chrestomatia (1859.), čije je drugo izdanje Čitanka staroslovenskoga jezika (1864.). Priredio je i Bukvar staroslovenskoga jezika glagolskimi pismeni za čitanje crkvenih knjig (1860.). Nastojao je prema hrvatskoglagoljskim tekstovima izdati staroslavensku Bibliju (Ulomci Svetoga pisma obojega uvjeta staroslavenskim jezikom (I-V, 1864. – 1871.). Usp. TANDARIĆ 1983, 678-679. 25 Pavsky Gerasim Petrovič (1787. – 1863.), svećenik (arhijerej) Ruske pravoslavne crkve, teolog, filolog i crkveni povjesničar, član Biblijskoga društva i Carske akademije znanosti u Sankt Peterburgu. Pavsky je napisao niz radova o problemima ruske filologije, povijesti Crkve i o metodologiji podučavanja religije. Osim toga, preveo je na ruski nekoliko zasebnih knjiga Biblije i niz djela crkvenih otaca (BOGDANOVA). 26 Ćiril i Metod, sveti, Solunska braća, Sveta braća, Slavenski apostoli, Slavenski misionari (Mihael ?, monaško ime Metod, Solun, oko 815. – Moravska, 885; Konstantin, monaško ime Ćiril, Solun, 826./827. – Rim, 869.), suzaštitnici Europe (ĆIRIL I METOD). 27 Rastislav, velikomoravski knez (846. – 870.). Želeći zemlju osloboditi njemačkoga političkog i crkvenog utjecaja, obratio se 862. bizantskom caru Mihaelu III. s molbom da mu pošalje biskupe i svećenike koji znaju slavenski, koji će podučavati njegov narod kršćanstvu na narodnom jeziku. Tako su 863. godine u Moravsku došla braća Konstantin i Metod, koji su ondje boravili i djelovali do 867. godine. U ratu s Ludvigom I. (II.) Njemačkim Rastislav je izdaj- stvom svoga nećaka kneza Svatopluka zarobljen, oslijepljen i odveden u njemačko zarobljeništvo (RASTISLAV). 28 Svatopluk, velikomoravski knez (870. – 894.). Isprva stolovao u Nitri, a zavladao je nakon što je njegovom izdajom knez Rastislav 870. godine pao u istočnofranačko zarobljeništvo. Nakon što su ga Franci zbacili uspio se vratiti, ali kao njihov vazal. Iako je podupirao širenje kršćanstva, pod njegovom vladavinom djelatnost Metodovih učenika je u Moravskoj doživjela slom (SVATOPLUK). * (J. M. Neale) J. A. Geschichte der Slawen Apostel Cyril u. Method (Leitmeritz, 1857.), str. 107-112.

Krčki zbornik 75 (2019) 75 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 76

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

su, uglavnom je to bio sv. Ćiril, oblikovali slavenski jezik i za taj jezik stvorili pismo – koje se stoga naziva ćirilicom – isto ono koje nazivamo slavensko, iz kojega je nastalo moderno rusko pismo. Na taj jezik, i tim pismom, preveli su liturgijske knjige Istočne crkve. Uzalud je Ginzel,* na stranice čijeg djela moram uputiti čitatelja, nastojao pokazati da je liturgija koju su preveli ovi apostoli na slavenski jezik prevedena s latinskoga. Argumenti Dobrovskog29 (Dobroffsky) i drugih moraju uvjeriti svakoga tko nema u toj stvari preduvjerenje, a što je doista u skladu sa zdravim razumom, da su misionari Istočne crkve uveli istočni obred. Iz toga je zaključiti da je obred bio grčki, jezik slavenski, a pismo ćirilično. U nastavku J. M. Neale objašnjava povijesni tijek Metodove misije nakon Ćirilove smrti u Rimu 868. godine: Tada je papa Metoda uzdigao na čast nadbiskupa Moravaca. I vrativši se u svoju biskupiju Metod je revno nastavio djelovati. Međutim, imao je neprijatelje, a njihove su pritužbe već davno prije stigle u Rim. U breveu kojim se papa Ivan VIII. obratio Metodu, najslavnijem nadbiskupu pomeranske crkve,30 datiranom 14. lipnja 879. godine, optužuje ga, prvo, da propovijeda nauk koji nije u skladu s naukom Rimske crkve i nastavlja: Čuli smo da pjevate mise na barbarskom jeziku, to jest slavenskom. Već smo vam u našim pismima koje vam je uputio Pavao biskup Ankone zabranili svečano mise pjevati na tom jeziku, već samo na latinskom ili grčkom, budući da je Božja crkva raširena po čitavom svijetu i širi se među sve narode. Ipak, možete koristiti taj jezik u propovijedanju ili razgovoru s narodom, jer psalmist potiče sve narode na slavljenje Boga, a Apostol kaže: I svaki će jezik priznati: Isus Krist jest Gospodin! – na slavu Boga Oca.31 Nadbiskupu je

29 Dobrovský Josef, češki filolog (1753. – 1829.), središnja osoba češkoga narodnoga preporoda i slavističkih znanosti svojega doba. Njegovo djelo Osnove staroslavenskoga jezika (Institutiones linguae Slavicae dialecti veteris, 1822.) prva je znanstvena gramatika staroslavenskoga jezika i početak novoga zamaha u slavistici. Dobrovský je utemeljitelj poredbenoga proučavanja slavenskih jezika i književnosti (DOBROVSKÝ). 30 Ovdje je možda greška u nazivlju. Pomeranija je pokrajina na sjeveru današnje Njemačke i Poljske, a na obali Bal- tičkog mora, koja je u to vrijeme već bila naseljena Slavenima koji još nisu bili pokršteni. Ovdje je riječ o Moravskoj koja već ima odnose s papom i Rimom te u kojoj djeluju kršćanski misionari. Iako nemam uvida u originalni papin breve, ipak zaključujem da bi to mogla biti pogreška koju je učinio J. M. Neale jer su pape i njihova kancelarija dobro znali kome pišu. † (J. M. Neale) Ginzel je to odbacio: vidjeti to kasnije. 31 Apostol Pavao Fil 2, 11.

76 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 77

RASPRAVE I ČLANCI

Papa Hadrijan II. potvrđuje slavenske bogoslužne knjige, Naklada Odbora za proslavu 1050. godišnjicu smrti sv. Metoda u Zagrebu, 1935. (zbirka J. Lokmer)

stoga zapovjeđeno da dođe u Rim, a papino pismo istoga datuma je predano Svatopluku, knezu Moravske s istim zahtjevom. Sukladno tome Metod je otišao u Rim. Sljedećeg lipnja (880. godine) Papa (Hadrijan II.) promijenio je svoje mišljenje i poslao pismo knezu Svatopluku s najvećim pohvalama Metodu, koji je na Papino traženje posvetio nekog Victrina32 za biskupa Nitre u Moravskoj te bio spreman uspostaviti redovitu crkvenu organizaciju kako je to knez tražio i kako to zahtijevaju kanonski propisi za održavanje apostolskog nasljedstva u Moravskoj. Posebno je zanimljiv dio Papinog pisma koji se odnosi na slavensko pismo i jezik: Što se tiče slavenskog pisma koje je sastavio Konstantin Filozof, u kojem hvale Božje s pravom odjekuju, pohvaljujemo ih i potičemo da se na istom jeziku nastavi nauk i djela Krista Gospodina našega. Jer Sveto pismo nalaže da slavimo Boga, ne samo u tri jezika, već na svim jezicima; kao što je pisano:

32 Prvi biskup Nitre bio je Wiching (880. – 891.), što je vrlo slično imenu koje donosi J. M. Neale (CHRONOLÓ- GIA).

Krčki zbornik 75 (2019) 77 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 78

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

Hvalite, svi pogani, Gospodina; slavite ga, svi narodi!33 Ni na koji način ne utječe na sveti nauk i istinsku vjeru to što se pjevaju mise na tom slavenskom jeziku ili to što se čita Sveto Evanđelje i božanski časoslov Starog i Novog zavjeta, ili održavaju drugi obredi na tom jeziku, ako su dobro prevedeni i protumačeni. I vidjevši da je Onaj koji je stvorio tri glavna jezika, to jest hebrejski, grčki i latinski, također stvorio sve druge jezike na svoju čast i slavu. Ipak, upućujemo da u svim crkvama svoga kraja, zbog većeg poštovanja, Evanđelje prvo pročitate na latinskom jeziku, a zatim prevedite na slavenski za uši onih ljudi koji ne razumiju latinski jezik; kao što čujemo, tako je već učinjeno na nekim mjestima. I to bi bilo više zadovoljavajuće vama i vašim sucima, a vama ostaje slobodno slušati mise samo na latinskom jeziku.

John Mason Neale o hrvatskim glagoljašima i „glagoljaškom bogoslužju“

Nakon toga J. M. Neale prelazi na povijest glagoljice i slavenskoga jezika, kako on kaže, kod jugozapadnih Slavena. Jugozapadni Slaveni bili su prvi iz te obitelji koja je primila Evanđelje. U sedmom stoljeću Srbi, Hrvati, Dalmatinci i Istrani34 bili su u velikom broju, pod svojim knezom Pagom,*35 već pokršteni. Nakon što su 639. godine poganski Slaveni razorili Salonu, papa Ivan IV. (639. – 641.), rodom iz Salone,36 sve je više želio evangelizirati svoj rodni kraj. I kad je taj dobri papa otišao s ovoga svijeta, njegov nasljednik nastavio se brinuti za uspjeh ovog svetog nauma. Papa Martin I. (649. – 653.) uzdigao je novonastali grad Split (Spalato), podigavši ga na tradiciji porušene Salone, na nadbiskupsku čast. Tako se i dalje latinski obred čvrsto održao u Dalmaciji. Ali kad se Bazilije (867. – 896.), u vrijeme kada

33 Apostol Pavao Rim 15, 11 parafrazirajući Ps 117. 34 J. M. Neale ne razlikuje dobro nacionalnu i regionalnu pripadnost stanovnika područja koje je posjetio nego se koristi ondašnjom državnoupravnom organizacijom u kojoj su Kraljevina Dalmacija, Markgrofovija Istra i Kraljevina Hrvatska (i Slavonija) bile zasebne upravne cjeline, a Srbi su, zahvaljujući politici Habsburgovaca, ipak bili tretirani kao jedinstvena narodna zajednica obilježena pravoslavljem. 35 * (J. M. Neale) Asseman Kalendar, II, 294. Ovo je netočan citat jer se podatak o pokrštavanju Hrvata (Chrobates) nalazi u Assemani, Kalendar IV., 291-293, gdje se navodi ime kneza Porge. Stoga pod knezom Pago J. M. Neale vjerojatno misli na kneza Porgu (kraj 7. st.), u čije su vrijeme Hrvati, prema navodima Konstantina Porfirogeneta, najvećim dijelom pokršteni. Međutim, čini mi se da je ovdje J. M. Neale pogrešno pročitao i razumio tekst na str. 294 Assemanijeva Kalendara IV. te zamijenio zemlju Paganiju s knezom davši knezu to ime (ASSEMANI). 36 Prema novijim podacima papa Ivan IV. bio je Dalmatinac, ali rođen u Zadru (ŠKUNCA 2006).

78 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 79

RASPRAVE I ČLANCI

su Ćiril i Metod počeli svoj sveti pohod, i sam Slaven,37 popeo na bizantsko prijestolje, on je, naravno, želio da istočni obred prevlada u Dalmaciji pa se stoga pojavio žestok spor između Istoka i Zapada i istočni obred, sa slavenskim Ćirilovim pismom, bio je na mnogim mjestima usvojen. Godine Gospodnje (A.D.) 925*38 – to jest samo četrdeset godina nakon što je Ivan VIII. konačno odobrio upotrebu slavenskoga kao crkvenog jezika i pohvalio Metoda, nalazimo sljedeće pismo pape Ivana X. Ivanu nadbiskupu Salone i njegovim sufraganima. Nakon što se poziva na Tu es Petrus, papa nastavlja: Ali Bog ne dopušta da oni koji se klanjaju Kristu trebaju napustiti nauk Evanđelja, sav sadržaj Kanona i apostolsku predaju i pristati na Metodijev nauk, čije ime nismo nikada vidjeli ni u jednom djelu svetih autora...... Da, po običaju Rimske crkve, nitko na slavenskom teritoriju ne bi trebao obavljati žrtvu mise na bilo kojem drugom jeziku, osim na latinskom, a budući da su Slaveni najosobniji sinovi Rimske crkve, trebali bi ostati u nauku svoje Majke. Zatim određuje povjerenstvo za uklanjanje zle biljke, i to Ivana iz Splita, Ivana iz Ankone i Leona iz Praeneste. Istodobno je pisao Tomislavu39 (Tamislaffu), kralju Hrvata, i njegovim županima kako bi u tome pomogli crkvenim vlastima.40 Nema sumnje da je riječ o uvođenju istočnog obreda, na ćirilici i na slavenskom jeziku, koji je Papu učinio posebno zagriženim protivnikom toga pisma u rimskom obredu. Osim toga, to uključuje prijevod misala i brevijara (časoslova), što nije tako lagan zadatak i predstavlja golem znanstveni rad. Crkveno-državni sabor u Splitu* (925. godine) svojim desetim člankom (koji je došao do nas u iskrivljenom obliku) apsolutno je zabranio upotrebu slavenskoga jezika, osim u slučaju ekstremne nužde, a potom ga mogu koristiti samo već zaređeni svećenici.41 Taj je članak izazvao duboko nezadovoljstvo i natjerao

37 Bazilije I. Makedonac, bizantski car (867. – 886.), osnivač makedonske dinastije, najvažniji bizantski vladar ranoga srednjeg vijeka. Bizant je tijekom njegove vladavine ostvario velik utjecaj nad južnoslavenskim narodima pokršta- vanjem, o čemu svjedoče glagoljica i bogoslužje na narodnom jeziku. U to je vrijeme osnovana i bizantska admini- strativna jedinica (tema) Dalmacija, čime je ojačana bizantska vojna i politička nazočnost na istočnoj jadranskoj obali. Bazilije nije bio Slaven, kako to iznosi J. M. Neale, nego je bio armenskog podrijetla. Rođen je vjerojatno u Makedoniji, gdje se doselila njegova obitelj (BAZILIJE I). 38 * (J. M. Neale) Farlati, Illyr. Sacr. iii. 93. FARLATI MDCCLXV. 39 Tomislav, hrvatski vladar približno od 910. do 928. godine (TOMISLAV). 40 FARLATI MDCCLXV, 94-95. 41 FUČAK 1975, 90-92.

Krčki zbornik 75 (2019) 79 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 80

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

mnoge Dalmatince da pronađu narodni jezik unutar Istočne crkve,42 i ne samo to, nego ih je natjerao da prihvate odvratnu herezu patarena,43 kojom je tada obilovala Bosna. No 140 godina, ipak, djelomično osporavan, djelomično tajan, obred se borio i održao. Oko 1064. godine kardinal nadbiskup Maynard44 održao je drugi pokrajinski sabor45 u Splitu, na kojemu su oni koji su održavali zabranjeni obred trebali potpasti pod anatemu. Siromašni slavenski svećenici uložili su ozbiljan, ali neučinkovit priziv na papu Aleksandra II. Odgovorio im je isto ono što je Sabor već prije rekao, da je Metod bio heretik i dodao da je Arije46 potvrdio da su znakovi ćiriličnoga pisma arijski te da u svojoj Crkvi ne mogu imati arijsko pismo i da moraju prihvatiti ono što je njegov časni brat Maynard odredio ili će to biti gore za njih.47 To je prema

42 Čini se da ovime J. M. Neale objašnjava postojanje pravoslavlja u Dalmaciji u vrijeme svoga posjeta, što nema nikakve veze sa Splitskim crkvenim saborom jer je nazočnost pravoslavnih uvjetovana sukobom utjecaja Bizanta i Zapada, posebno nakon 1054. godine (BOGOVIĆ 2004, 251-253), kasnijim teritorijalni osvajanjima i političkim utjecajima srpske srednjovjekovne države, masovnim migracijama prouzročenim turskim osvajanjima jugoistoka Europe, posebno mletačko-turskim ratovima. 43 *Farlati, Illyr. Sacr. iii. 97. (J. M. Neale). Ovdje se pod tim nazivom misli na gnostičko-političke pokrete (bogumili, katari, patareni) ranog srednjeg vijeka, kojih je bilo i na području Dalmacije, a u modificiranom obliku naj- veća koncentracija održala se kao Crkva bosanska, zajednica heterodoksnih kršćana, koja se pojavila potkraj 13. stoljeća na prostoru srednjovjekovne bosanske države. Dio hrvatskih historiografa smatra da je Crkva bosanska bila iznimno dualistička sljedba (F. Rački, A. Solovjev), koja se s vremenom u nečemu udaljila od prvotnoga uče- nja, a drugi dio da je to nekadašnja katolička ecclesia Bosniensis, koja je 1230-ih prekinula vezu s Rimom oču- vavši svoje ćirilometodsko naslijeđe, netaknuto osobito u pogledu ujednačenja obreda i latinizacije (J. Šidak). Usp. ŠANJEK 1975; ŠIDAK 1977, 149-184; CRKVA BOSANSKA; BOGUMILI; KATARI; PATARENI). Čini se da je J. M. Neale na tragu kombinacije tih dviju struja i da misli na Crkvu bosansku. 44 Ovaj je sabor održan 1060. godine i mnogi ga smatraju drugim jer onaj iz 928. godine drže nastavkom sabora iz 925. godine. Daniele Farlati poziva se na Tomu Arhiđakona (Historia Salonitana) koji ne spominje Maynarda kao kardinala nego kao apostolskoga legata (FARLATI MDCCLXV, 128-130). Neposredan povod za održavanje ovoga sabora bio je veliki crkveni raskol (1054. godine), Lateranski sabor (Rim, 1059.) koji je donio niz reformi važnih za život Crkve i odredio crkvenu disciplinu (BOGOVIĆ 2004, 253-255). 45 Drugi crkveni sabor u Splitu ili nastavak sabora iz 925. godine održan je 928. godine pod predsjedanjem papina legata, biskupa Madalberta da bi riješio žalbu Grgura Ninskoga i druge probleme crkvene jurisdikcije. Tako je potvrđen prvobitni zaključak o primatu splitskog nadbiskupa kao metropolita, ukinuta je biskupija u Ninu, a Grgur Ninski dobio je Skradinsku biskupiju. Splitskom nadbiskupu dana je jurisdikcija nad župama na teritoriju Hrvatske, a svi biskupi su ujedno strogo prekoreni zbog posezanja za tuđim područjima i od svih je zatražena poslušnost splitskom nadbiskupu (MASLAĆ 1936, 70-78; GRGUR NINSKI 2002, 192-194). 46 Arije (Aleksandrija, oko 260. – Carigrad, 336.), svećenik u Aleksandriji koji je zastupao vjerovanje da Krist, Sin Božji, nije u svemu istobitan s Bogom Ocem. Njegov nauk (arijanizam) osudila je sinoda u Aleksandriji (313./319. ili 323.) i izopćila ga. Koncil u Niceji (325.) je također osudio njegov nauk i prognao ga u Ilirik, gdje se time proširio arijanizam. Car Konstantin dopušta mu 326. povratak iz progonstva, a Arije na sinodi u Jeruzalemu formalno priznaje Nicejsko vjerovanje (ARIJE). 47 Crkveni sabor u Splitu 1060. godine donio je iste zaključke kao i Lateranski sabor primjereno prilikama u Dalmaciji i nije ukinuo slavensku službu Božju niti zabranio upotrebu glagoljice, ali naredio je da svećenici moraju u potpunosti vladati latinskim jezikom. Te je odredbe potvrdio Lateranski sabor 1061. godine i papa Aleksandar II. Nakon toga se unutar hrvatskoga svećenstva razvio protureformni pokret, i to ponajviše na području kvarnerskih otoka, a koji je predvodio svećenik Vulfo (Ulfus), pristaša protupape Honorija II. (1061. – 1064.) i kojega je izabrala protureformna stranka. Taj je pokret uspio suzbiti papa Aleksandar II. tek nakon smrti protupape Honorija II., preko

80 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 81

RASPRAVE I ČLANCI

svjedočanstvu Tome, koji je tada bio arhiđakon u Splitu48 i koji je, čini se, imao kolegijalan osjećaj s onima koji su se žalili. On nam govori o velikoj žalosti prouzročenoj Papinom odlu - kom.49 No 1248. godine bio je još jedan pokušaj. Papa Innocent IV. bio je sa- vjetovan da omogući rimski obred na slavenskom jeziku, ali ne i na ćirilskom pismu. Već „u određenom obliku koji 50 je sačinio sveti Jeronim“ (koji je, čita- Celestin Medović, Splitski telji će se sjetiti, bio Dalmatinac) poz- crkveni sabor, Svečana dvorana, 51 Opatička 10, Hrvatski institut za nat kao glagoljaš, što dolazi od sla- povijest, Zagreb venskoga glagola „govoriti“.

svoga legata i uz pomoć kralja Petra Krešimira IV. (1058. – 1074.). Vulfo je uhvaćen i utamničen, čime je skršen protureformistički pokret na istočnoj obali Jadrana. U tom protureformnom otporu i protiv papine volje u gradu Krku se nametnuo za krčkog biskupa glagoljaš Cededa (Čededa, Sedeh, Zded, Zdeda), koji je više puta bio izopćen, ali do kraja života obavljao je biskupsku službu (KLAIĆ 1965, 232, 239-240; BOLONIĆ 1980, 26; KLAIĆ 1986, 170-172). 48 Toma Arhiđakon, kroničar, splitski arhiđakon (Split, 1200. ili 1201. – Split, 8. V. 1268.). Nakon školovanja u Splitu i Bologni (pravo) obnašao je u Splitu dužnost gradskog notara (1227. – 1232.). Godine 1230. bio je izabran za arhiđakona. Zastupao je načelo da Crkva treba ostati neovisna o svjetovnoj vlasti te da laici nemaju utjecaja na izbor biskupa u dalmatinskim gradovima. Potkraj 1243. izabran je za splitskoga nadbiskupa, ali odrekao se te službe i posvetio historiografskomu radu te se nakon 1266. godine povukao iz javnog života. Njegovo najpoznatije, latinskim jezikom pisano djelo Povijest salonitanskih i splitskih nadbiskupa (Historia Salonitanorum pontificum atque Spalatensium, skraćeno: Historia Salonitana) sačuvano je u izvorniku i u nekoliko prijepisa. U tom je djelu donio mnoge vrijedne podatke o hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti uopće (TOMA ARHIĐAKON). 49 Nije jasno zašto je J. M. Neale dobio takav dojam jer je općenito poznato da Toma Arhiđakon nije bio glagoljaš, kao ni simpatizer staroslavenskoga jezika i glagoljice u bogoslužju. 50 Jeronim, sv. (lat. Sophronius Eusebius Hieronymus), crkveni otac i naučitelj (Stridon u Dalmaciji, oko 340. – Betlehem, 420.). Studirao u Rimu, Trieru i Akvileji. Od 379. tajnik pape Damasa I. u Rimu, od 386. do smrti upravljao samostanom u Betlehemu, živio pustinjačkim životom, bavio se pisanjem i prevođenjem. Preveo je na latinski Bibliju, prozvanu Vulgata, te djela grčkih crkvenih pisaca. Napisao više komentara Biblije (uglavnom starozavjetnih knjiga), dogmatsko-polemičkih djela, biografija i povijesna djela (O znamenitim muževima – De viris illustribus), oko sto propovijedi i brojna pisma. U doba tzv. ilirske teorije o podrijetlu južnih Slavena Jeronim se smatrao njihovim zaštitnikom. Glagoljaši su, da bi opravdali upotrebu glagoljice, Jeronima smatrali autorom glagoljice (scriptura hieronymitana) (JERONIM). 51 Jedan od starijih naziva za glagoljicu je littera Hieronymiana, a naziv glagoljica prvi je put zasvjedočen u talijanskom pismu Franje Glavinića rimskoj Propagandi 11. siječnja 1626. godine. Pojam jeronimska teorija u slavistici označava težnju hrvatskih glagoljaša da unutar Zapadne crkve opravdaju upotrebu glagoljice i crkvenoslavenskog jezika u bogoslužju pozivajući se na „činjenicu“ da je sveti Jeronim autor glagoljice i prevoditelj Biblije na hrvatski (crkvenoslavenski) jezik (GLAGOLJICA; ŠTEFANIĆ 1976, 64-66).

Krčki zbornik 75 (2019) 81 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 82

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

Prije nego što kažem nešto o ovome pismu, prikazat ću dva slavenska pisma – glagoljicu i ćirilicu. Postoje tri mišljenja o glagoljici: 1. da je glagoljica primitivno slavensko pismo i stoga daleko starije od ćirilice. To je opće zapadno gledište; 2. da je glagoljica pobožna prevara nekog lukavog svećenika koji je želio dobiti papino dopuštenje liturgije na narodnom jeziku, a bez primjene omražene ćirilice pa je stoga i načinio ovo pismo - glagoljicu. To je bila teorija Dobrowskoga kojeg slijedi većina istočnjaka; 3. da je to pismo koje je izradio Ćiril za latinske, kao što je drugo pismo (ćirilicu) izradio za svoje grčke obraćenike. Čini se da je to Ginzelovo mišljenje, a vjerujem da ono ima malo sljedbenika. Očito je da je prva tvrdnja moje mišljenje i nastavljam iznositi razloge za to. I. Izvanredna nespretnost glagoljice – u modernom alfabetu, kao što sam već rekao, te nespretnosti bi bile znatno manje – učinila bi pisanje misala ili časoslova na tom pismu pothvatom poput zadataka koje je morao izvršiti Herkul.52 “Zašto nisu misionari, koji su morali imati određenu sposobnost i razumijevanje toga, pretpostavljajući da su u tu sredinu uklopljeni, načinili jednostavne znakove – alfabet, umjesto ovih tako bolno napornih znakova? II. Ako usporedimo ta dva pisma, vidjet ćemo da su neka slova ista. Koja su to slova? Pogledajte teoriju Ćirila. Prvo je uzeo grčki alfabet i upotrijebio ga. On je tada imao na raspolaganju i neke druge sustave pisama kako bi pribavio znakove za zvukove koji nisu grčki, a to su uglavnom sh, tsh, zh i dj, i za mekano lijepe mukle yer, yier i yere. Sada su to znakovi koji se podudaraju s njegovim glagoljskim alfabetom. Ako je ćirilica nastala nakon glagoljice, to je bilo potpuno normalno, prirodno da treba iskoristiti već postojeće slavensko pismo za izražavanje slavenskih zvukova! Ali ako je glagoljica nastala kasnije, zašto bi njezin autor trebao izrađivati za sebe one znakove koji su zajednički grčkom i ćiriličnom alfabetu, valjda bi kopirao sve one koje su bile svojstveni ćirilici, a koji se razlikuju od grčkog alfabeta? Nije li upravo to suprotno onome što je

52 Prema grčkoj mitologiji Herkul (rimsko ime za grčkog Herakla), da bi došao na Olimp, morao je prema zahtjevu božice Here izvršiti posebno teških i za običnoga smrtnika neizvedivih 12 zadataka (HERKUL).

82 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 83

RASPRAVE I ČLANCI

učinio? Mogao bi, da bi se spasio nevolje, uzeti grčke, ili na koncu i latinske znakove, sve dok su mogli poslužiti njegovu alfabetu. Ali ćirilična pisma su bila ona koje bi htio posebno izbjeći. Osim toga, primjećujem da postoji zapanjujuća sličnost nekih znakova u sanskrtu53 i nekih u glagoljici. To je stvar koju u to doba nije mogao smisliti dalmatinski svećenik koji na bilo koji način nije poznavao sanskrt i što se sigurno nikada ne može pripisati slučajnosti. Što se tiče Ginzelove hipoteze, ona se temelji samo na jednom argumentu, da se znakovi – pismo koje je osudio papa Aleksandar II. – zovu ćirilicom. Ali papa je pod time mislio na glagoljicu. Odbijamo to uvjerenje, kao što smo to neupitno učinili, a on (Ginzel – op. prev.) nema drugog razloga za svoju tvrdnju. I čak da je to njegovo mišljenje ispravno, kako bi lako oni koji su vjerovali da je Metod arijanski heretik, također, s malo istine smatrali da je autor glagoljice! Dr. Ginzel dodaje da je oblik glagoljice lakši za ruku naviknutu pisati latincu nego ćirilicu. Ako je kopirao ova dva pisma čak i onoliko koliko sam ja to učinio, vrlo bi brzo morao povući svoje mišljenje. Papa Inocent IV. dao je senjskom biskupu, gdje je, pretpostavljam, bilo najrasprostranjenije korištenje glagoljice,54 dopuštenje slavljenja na narodnom jeziku. Njegov kratki tekst nije samo iznimno razborit, nego je izražen s velikom prikladnošću. Mi, dakle, imajući na umu da je govor podložan stvari, a ne stvar govoru, podjeljujemo ti ovim pismom zatraženo dopuštenje, i to u onim krajevima gdje već postoji spomenuti običaj, s time da se različitošću pisma ne povrijedi smisao. Dano u Lyonu 29. ožujka 1248. pete godine našeg pontifikata.55 Ovo kratko Papino pismo daje, naravno, velik poticaj prepisivanju glagoljskih bogoslužnih knjiga i ništa više nije toliko sigurno nego to da se to pismo i ćirilica često koriste zajedno. Takav je MS Codex, koji je objavio Kopitar,56 poznat kao Texte du

53 Sanskrt, indoeuropski jezik indoarijskoga ogranka indoiranske grane nastao u drugoj polovici 2. tisućljeća pr. Kr. na sjeverozapadu Indijskoga potkontinenta. Sanskrt se obično dijeli na vedski i klasični. Prvu tiskanu sanskrtsku gramatiku sačinio je gradišćanski Hrvat Filip Ivan Vesdin, koja je objavljena u Rimu 1790. godine (SANSKRT). 54 Tako je isti papa 1252. godine preko krčkog biskupa Fruktuoza dao isto dopuštenje (indult) benediktincima – glagoljašima samostana sv. Nikole u Omišlju koji su to tražili jer su Slaveni, te imaju slavensko pismo, a latinsko pismo ne mogu naučiti (BOZANIĆ – GALOVIĆ – ŽIC 2018, 80-81). 55 Više o ovome pismu u tiskanim izdanjima i historiografiji piše M. Glavičić (GLAVIČIĆ 2014, 159-183). 56 Kopitar, Jernej (1780. – 1844.), slovenski filolog, kustos Dvorske knjižnice u Beču, cenzor slavenske i novogrčke knjige. Zadojen austroslavizmom smatrao je da su Slaveni jedan narod, da kajkavsko narječje pripada slovenskom jeziku, štokavsko srpskomu, a da je samo čakavsko hrvatsko. Poticao je samoukog V. S. Karadžića na reformu

Krčki zbornik 75 (2019) 83 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 84

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

Sacre,57 koji je nekada bio obredna knjiga kod krunjenja francuskih kraljeva u Reimsu. U tom kodeksu prve trideset i dvije stranice pisane su ćirilicom, a posljednjih šezdeset i šest glagoljicom. Pretpostavlja se da je prvi dio napisao sv. Prokopije,58 a drugi dio je datiran u 1395. godinu.59 U nastavku izlaganja o glagoljici i staroslavenskome jeziku u bo- goslužju J. M. Neale govori o najstarijim glagoljskim spomenicima tada njemu poznatim: fragment iz 9. ili 10. stoljeća u Kaptolskoj knjižnici u Pragu (Praški listići),60 Kločevu glagoljašu (Codex Clozianus),61 Marijin- skom evanđelju (Codex Marianus),62 Zografskom evanđelju,63 Ohridskom rukopisu apostola (Praxapostol),64 koje smatra spomenicima istočnog

srpske grafije i književnog jezika, na zapisivanje narodnih pjesama i prevođenje Biblije, pomagao mu u pisanju rječnika i u popularizaciji njegova djela. Vrstan poznavatelj starih slavenskih, a posebno hrvatskih glagoljskih spomenika, priredio je prvo znanstveno izdanje kanonskoga staroslavenskog rukopisa iz 11. stoljeća Kločeva glagoljaša (Glagolita Clozianus, 1836.). Začetnik je balkanistike i vodeći slavist svoga doba. Njegov odnos prema hrvatskome jeziku ostavio je štetan trag u slavistici sve do danas (KOPITAR). 57 Reimski evanđelistar ili Texte du Sacre je hrvatski glagoljski evanđelistar (14./15. st.) s ćiriličnim lekcionarom. Turski sultan Selim II. je 1574. godine darovao taj prekrasan evanđelistar emisaru francuskoga kralja, reimskom nadbiskupu Ljudevitu Lotarinškom, koji ga je pohranio u riznici katedrale u Reimsu i na kojega su tijekom 16. i 17. stoljeća polagali zakletvu francuski kraljevi tijekom krunidbe. U Istanbul je došao vjerojatno iz kraljevske knjižnice u Budimu nakon turskog osvajanja Budima (ŠANJEK 2005). 58 Sveti Prokopije češki (990. – 1053.), svećenik, benediktinski opat, pustinjak. Osnovao je benediktinski samostan u Sazavi pokraj Praga, svetac Katoličke crkve od 1204., zaštitnik Čeha i rudara (DRAGUTINAC). 59 Prema tvrdnji Franje Šanjeka, glagoljski dio nastao je u emauskom skriptoriju u Pragu 1395., gdje su hrvatski benediktinci na temelju starijega glagoljskog predloška, nastalog najvjerojatnije u omišaljskoj opatiji sv. Nikole na otoku Krku, izradili prekrasan evanđelistar (ŠANJEK 2005). 60 Praški listići, najstariji spomenik češko-moravske redakcije staroslavenskoga jezika, pisan glagoljicom na pergamentu potkraj 11. stoljeća (KUHAR 2014, 372-373). To je prijevod nekih grčkih obrednih molitava za Veliki petak, što je još jedan argument protiv rimskog izuma pisma (J. M. Neale), što potvrđuje i današnja znanost. 61 Kločev glagoljaš (Glagolita Clozianus), glagoljički kodeks iz 11. stoljeća, dio kanona staroslavenskih tekstova. Neka jezična i paleografska obilježja upućuju na mogućnost da je prepisan na hrvatskom prostoru (Hum, Zeta). Od kodeksa za koji se pretpostavlja da je imao oko 500 stranica sačuvano je samo 14 listova, a od toga se 12 listova čuva u Trentu, a 2 u Innsbrucku. Na Krku, u riznici Frankapana, sve do smrti Ivana Frankapana kodeks se, bogato opremljen, častio kao rukopis sv. Jeronima. Na početku 19. st. bio je u posjedu austrijskoga grofa Cloza po kojem je i dobio ime. Prvih 12 stranica prvi je objavio J. Kopitar 1836., a dva insbručka lista izdao je prvi put F. Miklošič 1860. godine (ŠTEFANIĆ 1955; ZUBČIĆ 2009, 103-104). 62 Marijinsko evanđelje (Codex Marianus), glagoljičko četveroevanđelje (obla glagoljica), dio kanona staroslavenskih tekstova, iz 11. st. pronađeno u manastiru Rođenja Bogorodice Marije na Svetoj gori (Atosu). Ukupno 171 list čuva se u Moskvi, u Ruskoj državnoj knjižnici, a dva se čuvaju u Beču, u Austrijskoj narodnoj knjižnici (VIALOVA 2006, 188; KUHAR 2014, 376; MARIJINSKO EVANĐELJE). 63 Zografsko evanđelje, glagoljski kodeks s ćiriličnim dodatkom, nastao potkraj 10. ili početkom 11. st. u Bugarskoj. Pronašao ga je hrvatski pjesnik A. Mihanović u Zografskom manastiru na gori Atosu, a danas se čuva u Sankt Peterburgu (VIALOVA 2006, 172, 175; KUHAR 2014, 376; ZOGRAFSKO EVANĐELJE). 64 Ovdje J. M. Neale vjerojatno misli na Ohridski rukopis apostola, ćirilski rukopis na crkvenostaroslavenskom jeziku s kraja 12. stoljeća, koji je nastao u Makedoniji (Ohridska škola), a sastoji se od 112 listova pergamenta. Sadrži nepotpuni tekst Djela apostolskih i Poslanica namijenjenih za liturgijska čitanja nedjeljom i blagdanima, kao i Menologion (čitanja iz života svetaca) s kalendarom. U tekstu se nalaze i brojna glagoljska slova, dok su dva lista ispisana samo glagoljicom, što upućuje na stariji glagoljični predložak ovoga rukopisa. Ovaj je rukopis pronađen 1845. godine u sabornoj crkvi sv. Klimenta u Ohridu (KULJBAKIN 1907). Isto tako je moguće da misli na Mihanovićev odlomak Apostola, koji se sastoji od 2 lista. Ovaj rukopis (poluobla glagoljica) pronađen je u koricama Ilovičke krmčije, srpskog ćirilskog rukopisa iz sredine 13. stoljeća, koji je pronašao hrvatski književnik i austrijski

84 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 85

RASPRAVE I ČLANCI

obreda. Nastavlja govoriti o najstarijim glagoljskim rukopisnim spomenicima koje je I. Berčić pronašao u Brbinju na Dugom otoku (fragment časoslova iz 12. st.),65 drugi časoslov u Tkonu66 i iznimno zanimljiv Pa- šmanski časoslov iz 14. st., koji je pripadao kanoniku Jurju Bačiniću.67 Tu ubraja i Lobkovicev psalitir iz Senja (1359.),68 kao i Misal iz 1368. godine koji se nalazi u Beču.69 S poštovanjem govori o Berčićevim naporima prikupljanja i registracije glagoljskih spomenika i zahvaljuje mu na objavi tih nalaza (Chrestomathia linguae Veteroslovenicae).70 Nastavlja izlaganje tada njemu poznatim podacima o tiskanim glagoljskim knjigama na hrvatskome području. J. M. Nealeu poznat je editio princeps glagoljičnog misala koji se pojavio u Veneciji 1483., ali mu je mjesto tiskanja nepoznato. Za njega kaže da je to vrlo dobra uglasta glagoljica, kao i da je to jedna od najrjeđih knjiga. Zna za samo jednu kopiju, u Beču, ali vjeruje da ima još jedan ili dva primjerka.71 Za ćirilični editio princeps govori da se pojavio tek 1519. godine, također u Beču.72 Smatra da je drugo izdanje glagoljskog misala tiskanog u Senju (Zengh) nastalo 1507. godine.73 Kaže da je i

diplomat A. Mihanović, a danas se nalazi u Arhivu HAZU u Zagrebu (MIHANOVIĆEV ODLOMAK). 65 Fragmenti Misala iz Brbinja na Dugom otoku su iz 12. stoljeća, a fragmenti glagoljskog brevijara iz Brbinja su iz 13. ili s početka 14. stoljeća i nalaze se u Berčićevoj zbirci (I.: 5. i 6.) u Ruskoj nacionalnoj knjižnici (Российская национальная библиотека) u Sankt Peterburgu (BERČIĆ 1859, XXI-XXII, 83; VIALOVA 2000, 4-5). 66 Fragment časoslova (13. stoljeće) iz Tkona na otoku Pašmanu nalaze se u Berčićevoj zbirci (I.: 14 -17) u Ruskoj nacionalnoj knjižnici (Российская национальная библиотека) u Sankt Peterburgu (BERČIĆ 1859, XXII, 81-82; VIALOVA 2000, 10-12). 67 Pašmanski brevijar, 14. stoljeće (Sign. III. b. 10.) podrobno je opisao Ivan Milčetić (BERČIĆ 1859, XXII, 94-98; MILČETIĆ 1911, 41-44). 68 NAZOR 2005. 69 To je Misal kneza Novaka, hrvatskoglagoljski misal iz 1368. godine, koji je ustavnom glagoljicom i hrvatskom redakcijom staroslavenskoga jezika u Krbavi napisao i vjerojatno sam iluminirao glagoljaš i humanist, krbavski knez Novak Disislavić iz ličke Ostrovice, kao zavjetni dar crkvi u kojoj će biti pokopan. Dospjevši u Nuglu pokraj Roča poslužio je kao jedan od predložaka kod priređivanja glagoljskoga Prvotiska, o čemu posredno svjedoči u misalu Zapis žakna Jurja (26. lipnja 1482. u Izoli). Danas se nalazi u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču (PRIJATEL – PRIJATELJ-PAVIČIĆ 1994, 71-72; MISAL KNEZA NOVAKA). 70 BERČIĆ 1859. 71 Danas je poznato 11 nepotpunih primjeraka ove tiskovine. U Hrvatskoj je 6 primjeraka: 2 u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, 2 u knjižnici Samostana franjevaca trećoredaca na Ksaveru, 1 u knjižnici HAZU u Zagrebu te 1 u knjižnici Dominikanskoga samostana u Bolu na Braču. U inozemstvu je 5 primjeraka: 2 u Vatikanskoj knjižnici u Rimu, 1 u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, 1 u Nacionalnoj knjižnici u Sankt Peterburgu i 1 u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču (PRIMJERCI MISALA). Nekoliko listova ovoga misala se nalazi u Zagrebu (Knjižnice grada Zagreba) i u Franjevačkom samostanu na Košljunu. 72 Izgleda da Nealeu nisu bili poznati podaci o tiskari na Obodu koja je djelovala krajem 15. st. Jer je ćirilični editio princeps – Oktoih prvoglasnik tiskan u tiskari na Cetinju 1494. godine. U toj tiskari, koja je djelovala od 1493. do 1496. godine, tiskano je ukupno 5 knjiga (MARTINOVIĆ 2019). 73 U to vrijeme (1861.) kada je J. M. Neale pisao ovaj rad nije se znalo da je senjski glagoljski misal tiskan 1494. godine. Ivan Berčić je tada bio u posjedu nekoliko fragmenata i jednog nepotpunog Misala (Pakoštane) bez početka i kraja za koji je pretpostavljao da je tiskan u istoj tiskari kao i Naručnik plebanušev (1507.), Korizmenjak (1508.) i Tranzit svetoga Jeronima (1508.), a za koje se znalo da su tiskani u Senju. Tako je te podatke o tiskanju senjskoga

Krčki zbornik 75 (2019) 85 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 86

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

Ritual tiskan u istoj tiskari iste godine.74 Treći tiskani glagoljski misal tiskan je u Veneciji 1528. godine, a priredio ga je fra Pavao iz Modruša (fra Paul de Modrussa),75 franjevac, a četvrti misal tiskan je u Rijeci 1531. godine i priredio ga je i tiskao Šimun Kožičić (Simeon Kozhitchitch), mo- druški biskup, rodom iz Zadra (Zara), na vlastiti trošak.76 Peto, skraćeno izdanje misala s namjenom da bude i časoslov tiskano je u Veneciji 1562. godine, a priredio ga je Nikola Brozić (Nicolas Brozhitch),77 župnik Omišlja (Castelmuschio) na otoku Krku (Veglia). Zanimljivo je s koliko razumijevanja i sentimenta govori o situaciji u kojoj su se hrvatski glagoljaši našli nakon Tridentskog sabora78 i reforme bogoslužja, kao i o odstupanju od hrvatske glagoljske tradicije i unosu istočnoslavenskih (ukrajinskih i ruskih) riječi u tekstove misala i brevijara. Tako zorno opisuje: Sedamdeset godina nije bilo daljnjeg izdanja misala. Ili su se pape u tom razdoblju zaista suprotstavljali dati dopuštenje ili je Europa potpuno odvratila svoje misli od jadnih Slavena, ja to ne znam. Ali želja i potreba za knjigama postala je neizmjerna. Ferdinand II.79 dobio je snažno upozorenje svećenika ilirskog obreda da njihova stada ne žele i neće pohađati latinsku misu i da imaju naviku odlaziti u crkve istočnoga obreda, gdje čuju svoj slavenski jezik. Papa Urban VIII. je konačno odlučio ukloniti to zlo, a u Rimu se pojavilo šesto izdanje glagoljskog misala, i to brigom Rafaela Levakovića80 (Levakovitcha) iz Krka, čovjeka koji je bio potpuno

Misala unio u svoju Chrestomathia (1859.), koju je koristio u ovom radu J. M. Neale. Tek kasnije (1894.), kada se pojavio primjerak s kolofonom u antikvarijatu Ludwiga Rosenthala u Münchenu, doznalo se točno vrijeme i mjesto tiskanja Misala: Senj, 7. kolovoza 1494. godine (NAZOR 2014, 215-216). 74 Ritual se nastavlja na Meštriju dobra umrtija s kojom je zajedno tiskan i s njom čini cjelinu. To je jedan od prvih tiskanih rituala. Tiskan je 1507. ili najkasnije 1508. godine u senjskoj glagoljskoj tiskari (NAZOR 2014, 222). 75 RUNJE 1993, 227-240. 76 Misal hruacki po rimski običai i čini (...), Rijeka 1531. godine. 77 Svršenie privieli /!/ hirvackih štanpani va Bnecih ...... s velikimi korizioni i žuntu znova u!injeni po pre Mikuli Brozi’ i plovani omišeljskom miseca mar!a 1561. (RUNJE 2011, 5), a ne 1562. godine kako je ovdje ustvrdio J. M. Neale. 78 Tridentski koncil (lat. Tridentinum), devetnaesti ekumenski koncil održan s prekidima u Trentu (lat. Tridentum) u Italiji 1545. – 1565. godine (TRIDENTSKI KONCIL). 79 Ferdinand II., Habsburg, rimsko-njemački car (1578. – 1637.). Od 1617. češki kralj, a od 1619. hrvatsko-ugarski kralj i rimsko-njemački car (FERDINAND II.). 80 Levaković, Rafael, hrvatski crkveni pisac i povjesničar (Jastrebarsko, oko 1590. – ? Zadar, 1650.), franjevac. Od 1623. godine djelovao u Rimu u službi Kongregacije za širenje vjere kao redaktor crkvenoslavenskih bogoslužnih knjiga. Objavio je više crkvenih i bogoslužnih djela na glagoljici i ćirilici: Nauk karstjanski kratak (1628.), Azbukividnik slovinskij (psalterij, 1629.), Misal rimski (Missal rimskij va êzik slavenskij – Missale Romanum Slavonico idiomate (1631.), Ispravnik za jereji ispovidnici (1635. glagoljicom i 1636. latinicom) i Časoslov rimski (1648.). Pod utjecajem ukrajinskih unijata u Rimu, a po nalogu Kongregacije za širenje vjere, u ta je izdanja unio elemente istočnoslavenske redakcije crkvenoslavenskoga jezika koji su se održali sve do druge polovice 19. stoljeća.

86 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 87

RASPRAVE I ČLANCI

nekvalificiran za taj zadatak.81 Međutim, Urban VIII. je apostolskim pismom od 29. rujna 1630. godine odobrio to izdanje i zapovjedio njegovu upotrebu te zabranio sve dotadašnje misale. Zatim navodi izdanje Misala koje je pripremio 1708. godine u Rimu Ivan Paštrić (Pastrici)82 koji, nažalost, nije, prema mišljenju J. M. Nealea, bio mnogo bolji u svome radu od Levakovića, te izdanje misala iz 1741. godine koje je na preporuku zadarskoga nadbiskupa Vicka Zmajevića83 (Vincent Zmaievitch) priredio Matej Karaman,84 svećenik zadarske biskupije. Ovdje J. M. Neale donosi svoj oštar stav prema daljnjoj „rusifikaciji“ hrvatskih glagoljskih misala navodeći: Karaman je boravio u Sankt Peterburgu i upoznao se s modernim ruskim jezikom, koji je smatrao starim crkvenoslavenskim, te je došao na ideju da bi se što više približio tome jeziku ako u njega unese ilirski dijalekt. Stoga je njegov uradak bio ne samo uvredljiv i nasrtljiv za

Za rimsku kuriju obavljao je različite diplomatske i crkvene poslove u Njemačkoj, Rusiji, Poljskoj i Ugarskoj. Ostavio je više povijesnih rasprava i nedovršenih djela, uglavnom iz nacionalne i crkvene povijesti (LEVAKOVIĆ; BABIČ 2000, 46-49). 81 Ovaj podatak o Levakovićevu zavičaju, kao i o njegovoj stručnosti, samo je proizvoljna tvrdnja J. M. Nealea bez utemeljenja u činjenicama ili povijesnoj dokumentaciji, posebno s obzirom na činjenicu da je Levaković bio prisiljen odreći se vlastite tradicije i prihvatiti ukrajinsku redakciju (BABIČ 2000, 26). 82 Ivan Paštrić (1636. – 1708.), svećenik, filolog, pjesnik, teolog, kulturni djelatnik, polihistor. Rodio se 1636. godine u Splitu. Nakon Splita školovanje je nastavio u Veneciji i Rimu. U Rimu je proveo ostatak svog života, a zbog poznavanja brojnih jezika (latinski, grčki, hebrejski, sirijski) bio je lektor biblijskih jezika te voditelj tiskare. Na papinskom sveučilištu Urbanianum predavao je više od trideset godina. Godine 1671. osnovao je Akademiju koncila, a od 1691. bio je član slavne rimske akademije Arcadije. Priredio je novo izdanje glagoljskoga brevijara (1688.) i Misala. Kad je 1700. godine nadbiskup Stjepan I. Cosmi osnovao sjemenište u Splitu, Paštrić je toj ustanovi i gradu Splitu darovao mnogo vrijednih knjiga („Paštrićeva knjižnica“) – GOLUB 1988; BABIČ 2000, 49-50. 83 Zmajević, Vicko, hrvatski crkveni velikodostojnik i pisac (Perast, 1670. – Zadar, 1745.), barski nadbiskup i primas Srbije (1701. – 1713.), zadarski nadbiskup (1713. – 1745.), papinski vizitator za balkanske zemlje pod Turskom. Pisao je crkvenopovijesne i dogmatsko-polemične rasprave i poslanice bujne retorike. Predsjedao albanskomu crkvenomu saboru u Mrkinju i napisao zaključke toga sabora, važne za upoznavanje društvenih prilika u Albaniji i za povijest albanskoga jezika. Poticao osnutak glagoljaškoga kolegija u Zadru (otvoren 1748.), naselio od 1726. do 1733. u zadarskoj okolici albansko stanovništvo iz krajine ispod Skadarskoga jezera (selo Arbanasi) – BABIĆ 2005, 207-211. 84 Karaman, Matej, hrvatski pisac, zadarski nadbiskup (1700. – 1771.). Školovao se u splitskom sjemeništu, doktorirao filozofiju i teologiju. Godine 1724. – 1731. prešao k nadbiskupu Vicku Zmajeviću u Zadar i predavao u zadarskom sjemeništu, 1732. – 1737. na Zmajevićev nagovor bio je misionar u Rusiji i kapelan njegova brata, ruskoga admirala M. Zmajevića. Učio starocrkvenoslavenski liturgijski jezik. U Rimu je od 1738. predavao staroslavenski, a Propaganda ga je imenovala priređivačem novog izdanja glagoljskoga misala (Misal’ rimskij slavenskim jazykom, 1741.). Objavio je i Bukvar slavenskij (1739., 1753., 1763.), tiskan usporedo glagoljičnim i ćiriličnim slovima. Godine 1742. postao osorski biskup, a nakon smrti V. Zmajevića 1745. godine zadarski nadbiskup. Uvjeren da starocrkvenoslavenski jezik istočnoslavenske redakcije treba biti književni jezik Južnih Slavena, napisao je njegovu gramatiku (rukopis), rusificirao jezik misala, a 1748. otvorio u Zadru sjemenište za školovanje glagoljaškoga svećenstva (nazvano Zmajević). Svojim pisanjem o slavenskom bogoslužju, njegovu pismu i jeziku (Istovjetnost književnoga slavenskoga jezika – Identità della lingua litterale Slava, 1753) utjecao je na Papinu zabranu (1754.) narodnoga jezika u crkvama, a u korist starocrkvenoslavenskoga (BABIČ 2000, 50-52; ĆOŠKOVIĆ 2009, 75-77).

Krčki zbornik 75 (2019) 87 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 88

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

dalmatinski narod, nego i neugodan zato što je to bio ruski jezik te je imao loš utjecaj na jezik hrvatskih glagoljaša. Dat ću primjer koji svatko može razumjeti. Staroslavenski prijedlog za u je v’. U ruskom jeziku se to sada mijenja u vo, a u ilirskom u va. Levaković je dao formulaciju za znamen križa ispravno; va ime Otza itd. Karaman je načinio velik prekršaj tiskanjem vo imja Otza. Međutim, njegov su rad odobrila četvorica klerika Ruske crkve85 (samo one osobe koje nije trebalo konzultirati), a na kraju je sve to odobrio papa Benedikt XVI. 15. kolovoza 1754. godine. Iako je papa u tom odobrenju izrijekom zabranio da se glagoljski tekstovi Misala prepisuju latiničkim slovima, ta je praksa počela prevladati. Karaman je kao nagradu za svoj rad naslijedio Zmajevića na nadbiskupskoj stolici u Zadru. Isto tako donosi podatke o nizu tiskanih hrvatskih glagoljskih časoslova, koji započinje Brevijarom Nikole Brozića iz 1561. godine i nastavlja izdanjima nakon Tridentskog sabora: Levakovićevim (1648. godine) čija je objava bila povezana s Ćirilom Terleckijem (Terletzky), ukrajinskim unijatskim biskupom Chelma,86 što je rezultiralo time da je časoslov bio ispunjen „rusizmima“. U daljnjem tekstu objašnjava razlike u značenju pojedinih riječi molitve Oče naš u odnosu na govorni jezik i hrvatsku redakciju staroslavenskog jezika te zamjera Terleckome na takvom nasilju i nepoznavanju tradicije staroslavenskoga crkvenog jezika jer mu je „bilo teško pogledati veliku Ostrošku Bibliju iz 1581. godine,87 standard tiskanog staroslavenskog jezika“. Navodi potom treće izdanje časoslova objavljeno u Rimu 1688. godine pod Paštrićevim uredništvom, koje je zapravo nešto malo dorađeno Levakovićevo izdanje, te četvrto i posljednje izdanje časoslova tiskano u Rimu 1791. godine, koje je uredio Ivan Petar Gocinić, biskup

85 To su klerici Unijatske crkve: Vasilij Novak, Filip Borovik, Josafat Isakovič i kasnije Metodij Terlecki, a velik su utjecaj izvršile gramatike crkvenoslavenskoga jezika Istočnih Slavena koje su izradili Lavrentije Zizani i Meletije Smotricki (SGAMBATI 1983; BABIČ 2000, 36-37). 86 Biskup Metodij Terlecki (umro 1649.), važna ličnost vjerskog i političkog života, redaktor izdanja Sacra congregatio de propaganda fide za liturgijske knjige (Levakovićev misal i brevijar) namijenjene Slavenima, biskup u Chelmu i aktivni propagator unije među pravoslavnim Srbima (SGAMBATI 1983, 106-107). 87 Ostroška Biblija prvo je cjelovito izdanje Biblije na crkvenoslavenskom jeziku nastalo 1580./81. godine. To je ujedno i prva Biblija na nekom slavenskom jeziku. Biblija je tiskana u ukrajinskom gradu Ostrohu, u tiskari Ivana Fedoroviča, uz pomoć ukrajinskog plemića Konstjantina Ostrockog, koji je prikupio dokumentaciju, pripremio tekst i osigurao financijska sredstva za tiskanje. U prvoj seriji tiskano je između 1500 i 2000 primjeraka (GOLUB 1990, 209-211).

88 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 89

RASPRAVE I ČLANCI

Raba (Arbe),88 uz Karamanovu pomoć. Za to izdanje J. M. Neale navodi: I to je ono što se obično nalazi danas u Crkvi kod glagoljaša. To je izdanje izgledom prilično lijep oktav, velik i dugačak u odnosu na svoju veličinu, i sastoji se od dva volumena. J. M. Neale spominje i izdanje rituala na latinici, koje je 1640. godine kao lijepo tiskanu knjigu u maloj kvarti uredio Bartol Kašić (Bartholomew Cassius).89 I dalje nastavlja iznositi važan podatak o papinskoj politici prema upotrebi glagoljice i staroslavenskog u bogoslužju: Papa Benedikt XIV. je svojim pismom od 15. kolovoza 1754. godine zabranio ubuduće primjenjivati bilo koje pismo osim glagoljice za crkvenoslavenski jezik. Ali ovo je papino pismo već od svoga početka bilo mrtvo slovo na papiru jer se nikada nije pojavio glagoljski ritual,90 a Kašićev prijevod nastavio se koristiti do 1791. godine, kada je njegovo poboljšano izdanje dobilo dopuštenje, ali i dalje na latinici. Posljednjih nekoliko godina poduzeti su i drugi koraci u tom smjeru91: Poslanice i

88 Galzigna, Ivan Petar (Galcinja, Galzinja, Gocinić, Gočinić; Giovanni Pietro) (1740. – 1823.), trogirski (1790. – 1794.), a potom rapski biskup (1795. – 1823.). Potječe iz rapske plemićke obitelji Galzigna. Kao učenom prelatu zadarski nadbiskup povjerava mu 1785. godine ponovno tiskanje glagoljskoga časoslova, koji su već ranije pripremili Matej Karaman i Matija Sović. Taj časoslov popratio je komentarom iz filozofije i teologije te tiskao u Rimu 1791. godine pod naslovom Breviarium Romanum Slavonico idiomate – Časoslov’ rimskij slavenskim’ êzikom’. S latinskoga je na hrvatski preveo djelo Officia Sanctorum Slavonico idiomate recitanda de praecepto ex indulto apostolico in aliquibus locis – Čini světyh’ slovenskim ězykom glagolemyh pod’ zapovědiju izvoleniem’ apostolskim’ V’ někih městěh’, koje je tiskao također u Rimu 1791. godine, uz pomoć franjevca trećoredca A. Juranića (ĆOŠKOVIĆ 1998, 564-565). 89 Kašić, Bartol, hrvatski isusovac, jezikoslovac, prevoditelj, vjerski pisac i leksikograf (Pag, 1575. – Rim, 1650.). Godine 1604. napisao je na latinskom jeziku gramatiku hrvatskog književnog jezika (Institutiones linguae Illyricae). Brojna su njegova nabožna djela (Način od meditacioni, 1613.; Pjesni duhovne, 1617.; Život sv. Ignacija, 1623.; Zrcalo nauka krstjanskoga, 1631.; Život Gospodina našega Isukrsta, 1637.), kao i ona liturgijskog karaktera (Vanđelja i pištule istomačene iz Misala rimskoga u jezik dubrovački, 1641., 1787., 1841.) te prvi potpuni prijevod obrednika na hrvatski jezik Ritual rimski (Rituale romanum, 1640.), koji je bio u upotrebi u svim hrvatskim krajevima sve do početka 20. stoljeća. Uz Ritual je objavio i novi gregorijanski Kalendar iz Misala rimskoga (1641.). Neobjavljen je ostao u rukopisu njegov prijevod cijeloga Svetoga pisma, autobiografija na latinskome te Hrvatsko- talijanski rječnik s Konverzacijskim priručnikom. Kašić je svojim djelima odredio smjer standardizacije hrvatskoga jezika i postao otac hrvatske gramatike (KATIČIĆ 2009, 133-136). 90 Prvi ritual kod Hrvata je Ritual iz 1507., odnosno 1508. godine tiskan u senjskoj glagoljskoj tiskari, ali nakon Tridentskog koncila postao je neupotrebljiv. 91 J. M. Neale ne poznaje tradiciju hrvatskih lekcionara koja počinje rukopisnim (čakavskim) Zadarskim lekcionarom (prva polovica 15. st.) i Lekcionarom Bernardina Splićanina (tiskan 1495.) te štokavskim Ranjininim lekcionarom (1508.), koji je zapravo prerađen čakavski Bernardinov lekcionar. Otada je izišlo nekoliko kasnijih izdanja Bernardinova lekcionara (FUČAK 1975, 200-218). Osim tih lekcionara, tiskan je bosanski štokavski lekcionar fra Ivana Bandulovića (1613.) koji je doživio mnoga izdanja u 17. i 19. stoljeću (FUČAK 1975, 219-226). U Dalmaciju su Bandulovićev lekcionar prenijeli fra Petar Knežević (1773.) i fra Ante Jukić (1838.) (FUČAK 1975, 247-251), a u Slavoniju fra Nikola i Antun Kesić (1740.), fra Emerik Pavić (1764.) i fra Marijan Lanosović (1794.). U Dalmaciji je bio, posebno na dubrovačkom području, u upotrebi Kašićev lekcionar (1641.) koji je doživio nekoliko izdanja do sredine 19. stoljeća (1841.). Na dubrovačkom području bilo je u 19. stoljeću nekoliko rukopisnih lekcionara (FUČAK 1975, 226-240). Na riječkom području je 1824. godine tiskan lekcionar koji je po svojem sadržaju zapravo misal, a

Krčki zbornik 75 (2019) 89 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 90

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

Evanđelja, odgovarajuća Predslovlja, časoslov za Veliki tjedan i drugo te sekvence92 tiskani su 1857. godine latinicom, a odobrenje je dao splitski biskup. Iz ove knjige je, kao što sam više puta vidio, čitano Evanđelje tijekom mise.93 Važna osobitost u tom izdanju jest ta što – dok, kao što svi znaju, rimski misal za Božić nema sekvenci – izvorni ilirski ovdje ima i, kao što sam rekao, jako je omiljen kod ljudi. Raspitao sam se u biskupskoj kuriji u Šibeniku (Selenico?) kako bi se ova publikacija mogla pomiriti s apostolskim pismom pape Benedikta XIV. Odgovor na to bio je da bi Benedikt XIV. bio prvi koji bi odobrio objavljivanje takvih izdanja da je bio upoznat sa zahtjevima Dalmacije i njezinih tadašnjih prelata.94 To je primjedba za koju sumnjam da nije dovoljno istinita.95 I na kraju ovoga pregleda glagoljskih liturgijskih knjiga J. M. Neale navodi „dva ili tri izdanja pravopisne knjige – Azbukvidara, kako ih nazivaju“.96 Zanimljivo je izlaganje J. M. Nealea o rasprostranjenosti glagoljice na istočnoj jadranskoj obali. Sada ostaje samo usporediti u kojoj je mjeri glagoljsko bogoslužje bilo u primjeni od vremena kada je bilo dopušteno pa sve do današnjega doba. U poglavlju o Crkvi u Dalmaciji čitatelju će se reći da ta pokrajina danas čini jednu nadbiskupiju, to je Zadar sa šest sufragana. No u vrijeme pape Inocenta IV., kada je dopuštena primjena slavenskoga jezika u

kojemu je dao imprimatur senjsko-modruški biskup Ivan Krstitelj Ježić, a 1880. godine još jedan lekcionar (tzv. Šćavet) kojemu je imprimatur dao zadarski nadbiskup (FUČAK 1975, 255-259). 92 Sekvence ili posljednice su liturgijski poetski tekstovi koji se danas nalaze kao vlastitost četiriju slavlja (Nedjelja Gospodinova Uskrsnuća, Pedesetnica, Tijelovo i spomendan B. D. Marije Žalosne) i blijed su ostatak nekoć vrlo brojnog spektra liturgijskih poema kojima je posebno obilovala liturgija u srednjem vijeku. (CRNČEVIĆ 2015, 3). 93 Ovdje je riječ o jednom od izdanju lekcionara Petra Knežića: Pisctole i Evangelja priko svega godiscta iznova pritisctene po upravi i redu prvoga prinesiteglja samo nadostavljenjem novi svetkovina po upravi Misala Rimskoga i narednika ove darzave sprilo kom razliki blagosova naҫin karsctenja male dicze, iz Rituala rimskoga: i kalendar pape Gargura XIII. U Splitu, Marie Udov. Piparata i Sin. – U Zadru, Bracha Battare, Suizdavatelji, MDCCCLVII. Fra Petar Knežević je na osnovi bosansko-štokavskog Bandulovićeva lekcionara iz 17. stoljeća priredio i prvi put u Dalmaciji tiskao 1773. godine lekcionar prilagođen štokavsko-ikavskom govoru Dalmacije (FUČAK 1975, 10, 247-248). 94 Zahvaljujući nadbiskupu Karamanu koji je 1753. godine odgovorio papi Benediktu XIV. opsežnim (592 stranice) i argumentiranim zagovorom staroslavenskog jezika kojim je tiskan Misal iz 1741. godine, a na prigovor koji je Papi uputio 1750. godine dubrovački svećenik Stjepan Rusić (Rose), papa Benedikt XIV. objavio je konstituciju Ex pastorali munere kojom je svečano proglasio staroslavenski liturgijskim jezikom. (BEZIĆ 2004, 721-722). Međutim, u praksi je bila potpuno drugačija situacija jer je u liturgiji i liturgijskom pjevanju prevladavala upotreba govornoga hrvatskoga jezika (BEZIĆ 2004, 717-723). 95 Brojna izdanja lekcionara i drugih liturgijskih knjiga od sredine 17. do početka 20. stoljeća tu tvrdnju dalmatinskog klera samo potvrđuju. 96 Opširnije o priručnicima za pravilno i jednolično čitanje glagoljice – azbukvidarima v. VRANA 1963, 191-204.

90 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 91

RASPRAVE I ČLANCI

bogoslužju, taj jezik i to pismo upotrebljavali su se u četiri nadbiskupije: Zadar (Zara), Split (Spalato), Dubrovnik (Ragusa), Bar (Antivari) i u dvadeset i sedam biskupija. U svim tim nadbiskupijama i biskupijama čini se da je glagoljica bila, ako ne i opća, u svim slučajevima vrlo općenita, dok je u ostale četiri biskupije Istre - Trst (Trieste), Kopar (Capo d’Istria), Novigrad (Citta Nova) i Poreč (Parenzo) – također bila uobičajena. Jednako je bilo i u Bosni, Srbiji i Bugarskoj.97 U zadarskoj dijecezi, kao i na Rabu (Arbe), u Osoru (Ossero) i na Krku (Veglia), svaka je crkva bila glagoljaška, osim katedrala. U Splitu je od trideset i šest župa samo osam bilo latinskih. Do 1733. godine u 19 crkava u biskupiji Poreč bilo je bogoslužje na slavenskom. Katedrala u Senju bila je jedina katedrala za koju mogu apsolutno reći da je imala bogoslužje na narodnom jeziku.98 Danas je mnogo drukčije stanje. Na prvome mjestu nemarom, zbog kojeg su od 1531. do 1631. godine ostavili ilirske svećenike bez njihova misala, tjerali su mnoge vjernike da prigrle latinski obred, mnogi su se priklonili pravoslavlju,99 a neki su se, sâm sam se uvjerio, iako je teško povjerovati, priklonili ostatku patarena100 koji su se čak i tada, kao posljednje utočište, zadržali u divljim planinama Bosne. Kasnije, kada je Levaković tiskao svoje izdanje misala, njegovi su ga nedostaci učinili vrlo nepopularnim. I tako, iz dana u dan, a dijelom i bez sumnje pod utjecajem odnosa s drugim narodima, latinski obred istisnuo je glagoljicu, sve dok nije svedena na svoj sadašnji opseg i područje. Potom navodi podatke o primjeni „glagoljaškog obreda“, tj. šćaveta ili narodnog jezika u bogoslužju u pojedinim biskupijama u Istri i

97 Očito da J. M. Neale ne poznaje i ne razumije prilike i okolnosti upotrebe glagoljice koju miješa sa staroslavenskim bogoslužnim jezikom, koji je bio u upotrebi i kod pravoslavnih Srba i Bugara. 98 Ovdje J. M. Neale, iako spominje Senj i senjsku katedralu, ne ubraja izrazito glagoljašku senjsko-modrušku biskupiju u glagoljaške biskupije na istočnoj jadranskoj obali jer te biskupije od 1640. godine više nisu u splitskoj, odnosno kasnije u zadarskoj metropoliji (čitaj u Dalmaciji) nego u Ostrogonskoj (do 1703.), zatim Kaločkoj (do 1788.), Ljubljanskoj (do 1807.), pa opet u Kaločkoj (do 1852.), kada su postale dio novoosnovane Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine s nadbiskupskim sjedištem u Zagrebu (PELOZA 1975, 233-247). 99 Vjerojatno J. M. Neale o tome nije dobio povijesno cjelovite informacije. Povijesno je poznato da se proces prelaženja na pravoslavlje odvijao na području Osmanskoga Carstva u zaleđu Dalmacije (Bosna, Hercegovina i dr.) pod pritiskom, gdje je pravoslavlje bilo u političkom i posebno fiskalnom pogledu u mnogo boljem ili pak povlaštenom položaju u odnosu na Katoličku crkvu, čiji je poglavar bio u stalnome neprijateljstvu s Osmanskim Carstvom. Prijelaz na pravoslavlje bio je svojevrstan način preživljavanja kršćana na tom području. Stanovnici pravoslavne vjere su u Dalmaciju u najvećem broju došli zbog mletačko-turskih ratova na dalmatinsko-bosanskom i grčkom području (BOGOVIĆ 1982, 6-31). Kasnije, u 19. stoljeću se broj pravoslavnih na istočnoj jadranskoj obali od Trsta do Kotora povećao slobodnim doseljavanjem (trgovci i dr.). 100 Šteta što nije naznačio gdje je to na svome putu po Dalmaciji susreo patarene.

Krčki zbornik 75 (2019) 91 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 92

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

J. M. Neale, Notes, ecclesiological and picturesque, on Dalmatia, Croatia, Istria, Styria, with a visit to Montenegro, London, 1861., str. 65: Upotreba narodnog jezika u bogoslužju u biskupijama Krk, Zadar, Split i Šibenik oko 1860. godine

Dalmaciji101 sredinom 19. stoljeća. Kao što se iz prethodnog teksta može razumjeti, zapravo govori o primjeni hrvatskog jezika u dijelu bogoslužja, tj. o primjeni hrvatskih lekcionara u tim biskupijama i zaključuje: Stoga se može primijetiti da je upotreba narodnog jezika zamrla čak i u Istri gdje je, prije 150 godina, to bio jezik crkvene većine.

Otok Krk i njegove posebnosti

U Poglavlju VI. koje slijedi nakon opisa istarskih znamenitosti (crkava i antičkih starina) J. M. Neale daje pomalo lirski opis svoga boravka na otoku Krku, na koji je doputovao noćnom linijom, parobrodom iz Pule preko Rijeke i Cresa. U daljnjem tekstu se uz lirske dijelove opisa krajolika povremeno pojavljuju i britke kritičke primjedbe poznavatelja liturgije kao zajedljive primjedbe anglikanskog kritičara katoličke pučke pobožnosti i tradicije: Nikada neću zaboraviti mirno nedjeljno jutro koje sam doživio na

101 Ali bez senjsko-modruške sa sjedištem u Senju jer ta biskupija u državno-administrativnom pogledu ne pripada ni austrijskoj Istri ni Dalmaciji, nego Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji.

92 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 93

RASPRAVE I ČLANCI

Karta Krka i Plavnika

Kvarneru. Dok je naš brod plovio prema jugoistoku, s desne strane polako su se na Cresu (Cherso) uzdizali vrhovi stabala u svoj svojoj ljepoti zelenila na kojemu je spavalo sunce, jasno i bez ijednog oblačka oslonjeno na divljinu visova Istre, na nekoliko njezinih nazubljenih vrhova i stijena na kojima se još bijelio snijeg. Uskoro se pred nama ispružio otok Krk (Veglia) sazdan od blijedoga zelenila s tu i tamo ljubičastim sjenama što ih bacahu četiri razigrana oblaka. Pred nama se u daljini uzdizao golemi planinski lanac Hrvatske, gorostasni Velebit (Vellebitchi), kneževski mažuran, nježniji lanac gorja Kapele i vladar svih planina Klek (Kleck), na kojem je još blistao duboki snijeg. Između Cresa i Krka, u daljini, ležao je u sivoj sjeni otok Plavnik (Plaunich). Kako je bilo divno to mirno plitko more – sunčeve su ga zrake probijale tisućama zlatnih ili bijelih staza i bacale školjkice i kapljice svjetlosti na zlatni pijesak – ili stijena gdje ljubičaste morske anemone raspršuju svoje cvjetove, a morske ruže obasipaju ga svojim laticama. Osvježavajući povjetarac od trena do trena donosio je zvuk

Krčki zbornik 75 (2019) 93 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 94

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

Unutrašnjost crkve sv. Apolinara u Bogovićima, Malinska, danas

crkvenih zvona ili pjev slavuja s dražesnoga Cresa, u daljini je bljesnuo val zapljusnuvši crne stijene, a na obzoru se poput bijeloga galeba pojavio brod. Bila je Prosna nedjelja.102 Uskoro sam počeo razabirati zvonik ili čak dva zvonika na sve nam bližoj obali otoka Krka i ubrzo ugledao skupine seljaka koji su iz kućica na obali ili iz svojih nastambi u vinogradima polagano putem išli na misu. Usidrili smo se u maloj uvali, u Malinskoj (Malinski).103 Zakupnik pošte, Lloydov agent i uopće najvažnija ličnost toga dijela otoka, došao je u brodici do našega broda i potom smo uz srdačni austrijski pozdrav Glückliche Reise našega kapetana i naših suputnika otplovili tom brodicom do pristaništa naselja, a parobrod se okrenuo prema sjeveru i otplovio za Rijeku (Fiume).

102 U originalu Rogation Sunday, što znači prosna nedjelja, a dolazi od lat. rogatus – molba, molitva. U crkvenom kalendaru to je peta nedjelja nakon Uskrsa, kojom u zapadnom kršćanstvu počinju dani zahvale, posta i djela ljubavi te se nastavljaju u sljedeća tri prosna dana: ponedjeljak, utorak i srijeda (kvatre) nakon kojih slijedi blagdan Uzašašća Isusova (Spasovo). Tada se blagoslivlju polja, vrtovi, vinogradi, urodi, more i ljudski rad uz molitve zahvale i pjevanje litanija (OPHOD). To znači da je J. M. Neale boravio na Krku negdje krajem travnja 1860. godine. 103 Zaljev Malinske i Porta zaklonjene su prirodne luke, gdje su za mletačke uprave brodovi krcali drvo, vino i drugo te ih otpremali u Veneciju. To su koristili i uskoci koji su znali opljačkati to područje i napasti grad Krk, kao i mletačke brodove (BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 367).

94 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 95

RASPRAVE I ČLANCI

Nestrpljiv i pun želje da što prije vidim sve što se može vidjeti od glagoljaškog obreda (Glagolita rite), odlučio sam pješačiti zapadnom obalom otoka kojom se inače ne može proći nekim vozilom. Moj sudrug na ovom putovanju104 dao je prednost puno lakšem načinu putovanja jedinom krčkom cestom, i to kolima, konjskom zapregom s dva konja. I kako je moj prvi dio puta bio isti kao i njegov, krenuli smo zajedno. Trebao sam znati da naš kočijaš ne bi smio promašiti put jer na otoku je samo jedna jedina cesta, ali Lloydov službenik, zadivljen službenim dokumentima koje sam mu predočio, platio je čovjeka koji je vozio pred nama i tako spriječio svaku mogućnost pogreške. Zaljev Malinske lijep je dio krajolika: vinogradi se spuštaju do bijele šljunčane obale, divlje ruže obrubljuju cestu, masline i jabuke na malim plodnim otocima usred kamenitih dijelova zemljišta. I nakon što nas je cesta vodila uz obalu mora nastavila je dalje prema brdima, poljima pšenice i ječma, ograđenim golemim kamenim zidovima. Na udaljenosti oko jedne milje od obale nalazi se nova crkva,105 jer je Malinska donedavno bila dio župe Dubašnica (Dobasnizza).106 Dok smo pješačili prema crkvi, naišli smo na sakristana i sa zadovoljstvom sam doznao da sam jedan od svojih ciljeva ostvario. ‘Je li bogoslužje na latinskom u ovoj crkvi?’ ‘Ne’, bio je odgovor, ‘ovdje je na hrvatskom - ili, bolje je reći, na

104 J. M. Neale putovao je sa svojim prijateljem, anglikanskim svećenikom Josephom Oldknownom kojega je sve to također zanimalo, a njih su dvojica već prije zajedno putovali po Portugalu (KOSTIĆ 2001, 95). 105 I prije i tada kada je J. M. Neale posjetio otok Krk, naselje Malinska bilo je u župi Dubašnica. Ovdje je riječ župnoj crkvi sv. Apolinara u Bogovićima koja je građena od 1855. do 1857. godine, tj. nadograđena na kapelu Majke Božje Karmelske (kraj 18. st.), koja je od 1820. godine služila kao župna crkva (TURČIĆ 1996, 19-22; DUJMOVIĆ – GALOVIĆ 2007, 6-7). U Dubašnici je bila kapela, a potom i stara župna crkva posvećena sv. Apolinaru (DUJMOVIĆ – GALOVIĆ 2008), koja je u 12. st. pripadala benediktinskim opatijama na otoku Muranu i na rijeci Padu (OSTOJIĆ 1964, 190-191; GALOVIĆ 2004, 23-40). Sv. Apolinar, lat. Apollinarius Ravenatus, biskup, mučenik iz prvih stoljeća kršćanstva. U naše krajeve (Istru i Kvarner) taj je kult dospio iz Ravene. Blagdan mu je bio 23. srpnja, a sada je 20. srpnja. U ikonografiji se prikazuje kao biskup u orijentalnoj odori s palijem i crnim križem. Zaštitnik je grada Ravene i Liègea, kao i proizvođača svrdla (BADURINA 1979, 127). 106 Dubašnica je skupno ime svih sela (Dolinja sela: Porat, Vantačić, Turčić, Zidarić, Milčetić, Bogović, Radić i Malinska; Gorinja sela: Kremenić, Žgombić, Sv. Ivan, Sv. Anton, Sabljić i Striličić; Pod zvon sv. Pavla (Poganka): Milovčić, Hržić, Oštrobradić, Barušić i Ljutić) koja joj pripadaju. Danas ne postoji nijedno selo toga naziva, ali bez dvojbe odnosi se na kraj pokriven hrastovom šumom, a možda i na malo naselje koje je nestalo jer tradicija kaže da se pokraj stare crkve sv. Apolinara (danas samo groblje) nalazilo selo Dubašnica (TURČIĆ 1996, 9; GALOVIĆ 2003, 210; GALOVIĆ 2004, 17-20; BOZANIĆ 2014; GALOVIĆ 2019, 28). Na područja koje zovemo Dubašnica knez Ivan Frankopan je u 15. stoljeću naselio na 200 ognjišta Vlahe (Morlake), od kojih su mnogi otišli u Istru (Ćići). Usp. BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 357-362. U Dubašnici je bio seoski kaptol koji je, prema vizitaciji M. Priulija 1603. godine, brojio sedam svećenika i šest žakana koji su obavljali koralnu službu na staroslavenskom jeziku (BOLONIĆ 1968, 265).

Krčki zbornik 75 (2019) 95 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 96

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

ilirskom.’107 Samo zdanje crkve nema nikakve umjetničke vrijednosti, iako je čisto i prostrano, a između svetišta i lađe je oltar.108 U pjevalištu sam prvi put vidio glagoljske knjige (Glagolita books).109 A crkva je imala dva ambona i oba su u upotrebi, kako mi reče sakristan.

Sveti Anton Nastavio sam pješačiti u smjeru zapada i nakon što sam propješačio četvrt milje, došao sam do kapelice svetoga Antona. To je sasvim mala i ne baš lijepa romanička građevina s kružnom apsidom, lađom i na zapadu s ložom. Apsida je nadsvođena poput teretnih kola. Otvoreni i nisko spušten strop lađe oslikan je u četrnaestom ili petnaestom stoljeću bijelim, sivim i plavim uzorcima. Sa svake strane lađe je po jedan mali romanički svjetlarnik – prozorčić. Tu je i krizmarij110 iz 16. stoljeća. Trijem – loža ograđena je niskim zidom s crvenim i bijelim mramornim stupovima koji podupiru krov111 – stariji su ljudi tu čekali misu koja će početi za pola sata. Ovdje sam prvi put iskušao svoje male zalihe poznavanja staro - slavenskoga (Slavonic), toga drevnog jezika. Sigurno sam bio smiješan

107 Razvidno je da je ovdje riječ o dobro uhodanoj praksi šćaveta, tj. upotrebe govornoga hrvatskog jezika u nekim dijelovima mise, posebno u misnim čitanjima. Početkom 18. stoljeća u Baški je počela ta praksa pod utjecajem pavlina, odnosno prakse u senjsko-modruškoj biskupiji. U 19. stoljeću se praksa proširila i na Krku, posebno nakon izdanja Epistole i evanđelja koje je 1824. godine tiskao u Rijeci senjsko-modruški biskup Ivan Krstitelj Ježić. O tome svjedoči znatan broj (42) lekcionara (šćaveta) u inventarima krčkih crkava, posebno u seoskim župama i filijalama (POLONIJO 1955, 203-210; BOLONIĆ 1980, 35-41). 108 J. M. Neale opisuje crkvu sv. Apolinara u Bogovićima neposredno nakon njezine izgradnje, kada još nije bila potpuno uređena (oslikana i opremljena svim inventarom). Barokne oltare koji su bili u crkvi ne spominje jer J. M. Neale kao osnivač Cambridge Camden Society zagovara viktorijansku gotiku u gradnji i uređenju crkava. To se kasnije dogodilo i u našim krajevima kada su mnoge crkve s baroknim inventarom restaurirane u (neo)gotičkom stilu. 109 Godine 1565. krčki biskup Pietro Bembo vidio je u župnoj crkvi u Dubašnici šest glagoljskih misala i četiri glagoljska brevijara. Godine 1579. župna crkva sv. Apolinara u Dubašnici imala je dva glagoljska misala, jer je svaki svećenik imao svoj, i četiri glagoljska brevijara (Brozić). Vizitator je 1603. godine u sakristiji župne crkve u Dubašnici vidio sedam glagoljskih misala, 12 glagoljskih brevijara za opću upotrebu svećenika i žakana te antifonare, a u crkvi sv. Pavla u istoj župi jedan glagoljski misal (BOLONIĆ 1968, 273-274). I danas je opsežan fond glagoljskih rukopisa u arhivu župne crkve u Dubašnici – Bogovićima (ŠTEFANIĆ 1960, 95-128; GALOVIĆ 2003), a nešto više je glagoljskih rukopisa sačuvano izvan Dubašnice (ŠTEFANIĆ 1960, 128-130). 110 Krizmarij je posuda u kojoj se čuva sveto ulje za krštenje, za bolesničko pomazanje i krizmu. Te su se posude čuvale na počasnom mjestu u crkvi i nosile se u procesiji (BADURINA 1979, 355). Ovdje je vjerojatno riječ o kamenom u zid ugrađenom ormariću, koji bi mogao biti i svetohranište. 111 Današnji izgled crkve sv. Antona ne odgovara opisu koji je dao J. M. Neale, što je vjerojatno ili posljedica kasnijih zahvata na toj crkvici ili previše površan opis autora. Osim toga, svi autori koji govore o ovoj crkvi njezin nastanak stavljaju u sredinu 17. stoljeća i povezuju je sa svećenicima iz obitelji Kraljić, čiji su se članovi iskazali kao dobrotvori ove crkve (TURČIĆ 1996, 35-36: MUŽINA 2014, 112-114). Po starini, ali ne po izgledu moglo bi se reći da je riječ o kapeli sv. Andrije koja datira u 13. ili 14. stoljeće i najstarija je dosad sačuvana kapela na području Dubašnice (RADIĆ 2011, 2).

96 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 97

RASPRAVE I ČLANCI

Crkva sv. Antona u selu Sv. Anton, Malinska – Dubašnica, danas

svojim slušateljima. Međutim, ipak je to poslužilo kao komunikacijsko sredstvo, a veseli, zadovoljni seljani su me izgleda i razumjeli. Krk je savršen labirint umreženih putova i staza. Posvuda stijena, stijena, pa stijena i opet kamen, kamen pa kamen, zatim duboke stjenovite staze, široke lokve u kamenu, šume, pa šume niskog šiblja i makije, pa travnjaci koji su takvi kao da su oslikani orhidejama i jaglacima. Pješačenje je tako zamorno da se ne sjećam da sam ikada tako naporno pješačio. Svaki korak treba odmjeriti – oštre stijene, okrugle stijene, kvadratne stijene – oštro kamenje, četvrtasto kamenje, okruglo kamenje, čvrste stijene, lako pokretne stijene te učvršćeno kamenje, pokretno kamenje, milja za miljom. Zemlja je prilično ljupka: čas blijedi brežuljci, čas niska šuma i šikare makije, poneko polje pšenice, čiju se veličinu najbolje može izmjeriti stopama ili bolje inčima.112 Koliko sam se puta samo sjetio prispodobe u Izaiji, o ‘vinogradu na brežuljku rodnome’ kojega je gospodar ‘ogradio i iz njega iskrčio

112 Engleska stopa = 0,3048 m. Engleski palac (inch) = 0,0254 m.

Krčki zbornik 75 (2019) 97 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 98

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

Pisctole i Evangelja priko svega godiscta iznova pritisctene po upravi i redu prvoga prinesiteglja samo nadostavljenjem novi svetkovina po upravi Misala Rimskoga i narednika ove darzave sprilo kom razliki blagosova naҫin karsctenja male dicze, iz Rituala rimskoga: i kalendar pape Gargura XIII. U Splitu, Marie Udov. Piparata i Sin. – U Zadru, Bracha Bottare, Suizda- vatelji, MDCCCLVII (izvor: Knjižnice

kamenje’.113 Kamenje, ovdje toliko sakupljeno, čini zidove polja – zid koji je, a to nije rijetko, tako širok kao što je široko i samo polje. A ti zidovi, koja su to igrališta za guštere! Kako je njihova zelena i zlatna boja u suprotnosti s bijelim ili sivim lisnatim kamenjem. A kako li su samo dražesne te lijepe životinjice! Često sam ih promatrao kako okreću glave na ovaj i onaj način, na najmanji zvuk opasnosti, a zatim čvrsto usnuvši uživaju u žarkim sunčevim zrakama. Kroz prolaz u suhozidu oblika polumjeseca prošao sam mimo jednog stada krava koje su marljivo okretale kamenje da bi popasle i najmanju travku – kad mi je crna zmija, dužine barem četiri stope (oko 1,20 m)114 prošla preko moje staze. Zato sam pošao prema zapadu i

113 Iz 5,1-2. 114 Prema opisu J. M. Nealea vjerojatno je riječ o zmiji poznatoj pod nazivom crna poljarica (Hierophis viridiflavus carbonarius), u narodu poznatoj pod imenom crni gad ili crni guj. Naraste i više od metar i pol. Vrlo je brza i neotrovna. Obitava uglavnom na raznovrsnim suhim staništima, otvorenim, ali dobro obraslim vegetacijom (npr. osunčane kamene padine, grmasta područja, makija, rijetke šume i njihove granice, ostaci građevina i vrtovi). Rasprostranjena je na području Istre i Kvarnera, Primorja, na nekim otocima (Krk, Veli Brijun, Susak, Palagruža...) (ZMIJE). To je mogao biti i četveroprugi kravosas (Elaphe quatuorlineata), najduža zmija u Europi, koja može dosegnuti do dva i pol metra. Ime je dobio zbog činjenice da su ga ljudi u prošlosti najčešće primjećivali po štalama

98 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 99

RASPRAVE I ČLANCI

prema gore, sve dok ponovno nisam vidio more – uski plavi tjesnac. Masiv Gorice (Mount Lyss) na Cresu, koji se nadvio nad obje strane otoka i na čijem se podnožju bijeli vrh zvonika Predošćice (Predohizze), nasuprot je planinskom vrhu Goli breg (Mount Goly) u Istri. I u isti čas ugledao sam visoki toranj moga neposrednog cilja, Poljica (Poglizza).115

Poljica Crkva je u ovome mjestu bez umjetničke vrijednosti. To je velika pseudoklasicistička bijela građevina u kojoj je oltar na zapadnoj strani crkve.116 Ali, zato sam bio tu u vrijeme glagoljske mise (Glagolita mass).117 Poslanica i Evanđelje su čitani, ne iz misala, nego iz Pistola i Evangelja,118 o čemu sam već govorio u poglavlju o glagoljici. Izjavljujem da je moj jedini interes bio čuti čitanje Sctènje knighè BlàzƆeenòga Jakova Apoctolà.119 I ovdje su bila dva ambona, oba su korištena: samo kod Evanđelja svje- ćonoše sa svijećama se nisu popeli na ambon nego su stajali ispred sve- ćenika i uz njega. Okupljeni vjernici, njih 300-tinjak, bili su vrlo pobožni. U crkvi su bili raspoređeni tako da su muškarci bili na sjevernoj, žene na juž- noj, oženjeni muškarci i udane žene na istočnoj, a neoženjeni i neudane na zapadnoj strani crkve. Svećenik je prije ispovijedi vjere, a još za ambo- nom, izrekao kratku propovijed u vezi procesija za prosne dane i završio

pa su mislili da kravama siše mlijeko, što je netočno, jer pije isključivo vodu i hrani se uglavnom miševima i štakorima. Kad se nađe u opasnosti, ova zmija nikad neće ugristi, nego će samo glasno puhati (ČETVEROPRUGI KRAVOSAS). 115 Župa Poljica obuhvaća sela: Poljica, Bajčići, Nenadići, Brusići, Kapovci, Žgaljići i Milohmići i na obali Glavotok. Na to nenaseljeno područje je u 15. stoljeću knez Ivan Frankopan naselio Vlahe (Morlake). U središnjem selu Poljica sjedište je župe i seoskoga kaptola. Župna crkva sv. Kuzme i Damjana sagrađena je nešto prije 1490. godine te znatno pregrađena 1826. godine. Zvonik je sagrađen 1768. godine. Usp. BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 350- 354; BOZANIĆ 2018, 113-115. 116 Stara kapela iz 1490. godine nekoliko je puta proširivana, a radikalni zahvat dogodio se 1826. godine, kada je ova crkva dobila i novi glavni mramorni oltar koji je prenesen iz napuštene crkve sv. Klare u Kopru (BOZANIĆ 2018, 114). 117 Župna crkva sv. Kuzme i Damjana u Poljicima, sjedište seoskoga glagoljaškog kaptola koji je na Krku ukinut 1810. godine u vrijeme francuske uprave, posjedovala je prema Valierovoj vizitaciji iz 1579. godine četiri dobra glagoljska misala i jedan stariji. Biskup Pietro Bembo našao je 1565. godine u Poljicima tri misala i jedan veliki crkveni brevijar, a vizitator Prioli našao je četiri glagoljska misala i dovoljan broj brevijara (BOLONIĆ 1968, 273-274). U arhivu Župnoga ureda čuvaju se brojni glagoljski rukopisi (ŠTEFANIĆ 1960, 271-283). 118 Prema podacima koje donosi J. M. Neale u Poglavlju IV. Glagoljaški obred (str. 65) riječ je o lekcionaru Pisctole i Evangelja priko svega godiscta iznova pritisctene po upravi i redu prvoga prinesiteglja samo nadostavljenjem novi svetkovina po upravi Misala Rimskoga i narednika ove darzave sprilo kom razliki blagosova naҫin karsctenja male dicze, iz Rituala rimskoga: i kalendar pape Gargura XIII. U Splitu, Marie Udov. Piparata i Sin. – U Zadru, Bracha Bottare, Suizdavatelji, MDCCCLVII., koji je štokavskoga idioma u osnovi Bandulovićev, koji je u Dalmaciju prenio fra Petar Knežević u 18. stoljeću (FUĆAK 1975, 10, 251). 119 Čitanje poslanice sv. Jakova apostola dio je misnih čitanja (Poslanica).

Krčki zbornik 75 (2019) 99 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 100

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

je s nekoliko riječi o učinkovitosti molitve. Primijetio sam da ni u ovoj crkvi, a ni igdje drugdje na otoku, nisam vidio ni najmanji znak ili aluziju na mjesec posvećen Mariji.120 Misa je završila i ovaj me ugledni uživatelj nadarbine121 pozvao da s njime podijelim bocu ciparskog vina.122 Pitao sam ga koliko ljudi razumije ilirsko bogoslužje? Bilo je to pitanje na koje sam želio dobiti jasan odgovor. ‘Dosta’, rekao je, ‘da shvate opće značenje pročitanog odlomka.’ ‘Ali stanite’, nastavio je, ‘jeste li ikada čitali Rabelaisa123 u izvorniku?’ ‘Da.’ ‘Pa, baš kao što i francuski seljak može razumjeti taj jezik, tako i ovi ovdje mogu razumjeti ova čitanja.’ Čitatelj će sam zaključiti koliko je ta tvrdnja, manje ili više, prihvatljiva.124 Moj ugledni domaćin propovijedao je na važnijim proslavama i blagdanima, obično pomoću prijevoda ili prilagođenih Segnerijevih125 priručnika:126 bilo mu je drago kad sam mu rekao da je jedan engleski svećenik127 preveo više najpoznatijih propovijedi tog velikog propovjednika.128

120 Ovo se događalo u svibnju, mjesecu koji je inače u Katoličkoj crkvi posvećen Blaženoj Djevici Mariji, J. M. Neale je pod dojmom proglašenja, odnosno prijepora zbog dogme o bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije, što će se vidjeti i u daljnjem tekstu. 121 Ovdje misli na svećenika koji je ovdje bio župnik, jer Poljica je župa, odnosno sjedište župe i seoskog kaptola od početka 16. stoljeća (BOLONIĆ 1966, 126; FIORENTIN 2001, 337), koji se 1603. godine, prema vizitaciji M. Priulija, sastojao od tri svećenika, tj. župnika i po još jednog svećenika u Poljicima i u sv. Fuski i od dva žakna (BOLONIĆ 1968, 265). J. M. Neale je vjerojatno razgovarao s tadašnjim župnikom Matom Buićem iz Milohnića koji je bio župnik Poljica od 1834. do 1864. godine (BOZANIĆ 2018, 117). 122 Vino s Cipra sigurno nije posjedovao svećenik u Poljicama. Ovdje je riječ o domaćem desertnom vinu koje je okusom i bukeom bilo nalik onome na europskom tržištu poznatom ciparskom desertnom vinu Commandaria, koje i danas postoji, a Europom se proširilo u 13. stoljeću u vrijeme templarskoga gospodstva na Cipru. Sjećam se da su moji stariji u Senju za dobro crno vino govorili: „Dobro ko Cipar“. 123 François Rabelais, francuski književnik (oko 1484. ili 1494. do 1553.) (RABELAIS). 124 Koliko razumiju crkvene obrede na staroslavenskome jeziku, odnosno na šćavetu, svjedoči 1883. godine u svome radu Ivan Milčetić kada govori: Ovi znadu napamet gotovo sve ono, što pop naglas u crkvi pjeva, pa kada se on oglasi n.p. sa svojim: ‘slava va višnjih Bogu’ ili ‘virujem u jedinoga Boga’ cijelom crkvom zaori skladno pjevanje puka, muškaraca i žena. Ovdje nisu nužne orgulje ... Ipak samo primorski Hrvati prate svaki crkveni obred sa svojim pjevanjem (BOLONIĆ 1968, 1). Kad je riječ o samim misnim čitanjima, a možda i nekim stalnim dijelovima mise (Slava, Vjerovanje i dr.), ona su u ovom izdanju lekcionara koji spominje J. M. Neale bila na tadašnjem govornom hrvatskom jeziku. Kanon mise bio je na staroslavenskom. Ovdje ne znamo koju je kombinaciju staroslavenskog i šćaveta koristio ovaj svećenik. Činjenica je da su vjernici dobro razumjeli ne samo dijelove na hrvatskom govornom jeziku, nego i one na staroslavenskom jeziku koji im je bio bliži nego latinski. 125 Paolo Segneri (1624. – 1694.), talijanski isusovac, propovjednik, misionar i asketski pisac. Njegova su djela prevođena na mnoge europske, kao i na arapski jezik (LEONE 2008). 126 Treba primijetiti da je ovaj plovan bio očito dobro obrazovana osoba koja je mogla čitati Segnerijeve propovijedi na latinskome ili talijanskome i razgovarati s Nealeom vjerojatno na talijanskome ili francuskom jeziku (spominje Rabelaisa). Jedini poznati prijevod nekoliko Segnerijevih propovijedi na hrvatski (kajkavski) jezik tiskan je u Zagrebu 1764. godine. Toliko o obrazovanju krčkih svećenika glagoljaša sredinom 19. stoljeća. 127 James Ford (1797. – 1877.), anglikanski svećenik i književnik (REILLY 2000, 168). 128 Pregledom kataloga British Libraryja može se vidjeti da ta knjižnica posjeduje 61 naslov različitih izdanja djela toga isusovca. Među tim naslovima je i 13 izdanja na engleskom jeziku u rasponu od 1703. do 1893. godine većinom tiskanih u Londonu. Prvi su put prevedene i u Londonu tiskane neke od korizmenih propovijedi Paola Segnerija: Twelve Sermons from the Quaresimale of ... P. Segneri. Translated from the original Italian by James

100 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 101

RASPRAVE I ČLANCI

Sveta Fuska Napustivši Poljica, cilj moga puta bila je Sveta Fuska (S. Fosca),129 selo sasvim blizu kanala između Krka i Cresa. Crkva je gotovo kopija crkve svetoga Antuna.130 Ali ovdje sam uočio natpis koji je jako skriven vapnenim premazom: ——-> ———-> 0. , , , travanj, posvećena po rukama. , , ano millesimo nongessimo tertio. Tako sam mogao bez ikakvih drugih dokaza zaključiti da je crkva sagrađena prije 1100. godine.131 S obzirom na pomalo rijetkog titulara crkve, nije bilo nemoguće sjetiti se crkve sv. Foske u Torcellu koja je iz ranijega vremena od ove krčke. Sveta Foska ili Fuska bila je ravenatska mučenica iz vremena Dioklecijanova progona kršćana.132 Odavde sam se probijao labirintom staza kroz divljinu grmlja i makije i s vrha brežuljka u daljini ispod sebe ugledao srebrnu liniju Jezera - Krčkog jezera. Ušavši na cestu blizu jezera uskoro sam stigao do uzvisine ponad glavnoga grada. Krk se nalazi na dnu malog zaljeva - neobičan je to srednjovjekovni, utvrđeni grad s malom crkvom - kapelom kod svakih gradskih vrata, poput onih koje se u Portugalu nazivaju ermidom.133 Ove crkvice imaju lađu s otvorima (prozorima) na tri strane; s prigrađenom

Ford ... With a preface relating to the author. (Second, third series.), London, 1857-1860. (SEGNERI 1857-1860), kako to i govori J. M. Neale. 129 Zaljev je dobio ime po crkvici sv. Fuske (ovdje je njezin naziv vjerojatno na dalmatskom jeziku). Sv. Fuska, djevica i mučenica iz 3. stoljeća u vrijeme Decijeva progona kršćana. Prema legendi, kršćanka podrijetlom iz Afrike mučena je zajedno sa svojom sluškinjom sv. Maurom (blagdan je 13. veljače). Relikvije su kasnije prenesene iz Afrike (Tripolitanije), a pronađene su na otočiću Torcello u venecijanskoj laguni. Sv. Fuska (Foška) prikazuje se kao mlada djevojka s palmom u ruci (LUCCHESI; BADURINA 1979, 236). Kult ove svetice proširio se iz Ravene i Torcella u Istri (kod Vodnjana) i na Krk vjerojatno u vrijeme bizantske dominacije, tj. svakako prije 11. stoljeća, kao i kult sv. Apolinara i mnogih drugih (Krševana, Dunata, Kuzme i Damjana, Hermagore i Fortunata, Izidora, Sofije, Blaža, Mihovila Arkanđela, Pedesetorice mučenika, Andrije Apostola, Jeronima, Antuna opata, Martina, Ivana Krstitelja), što govori o jakim vezama otoka i grada Krka s ondašnjim vjerskim i kulturnim centrima ovoga dijela Mediterana, koji su bili pod bizantskom (romejskom) političkom i kulturnom dominacijom Ravenna, Aquileja, Venecija i Zadar (FIORENTIN 2001, 184-192; OSTOJIĆ 1964, 173-182, 190-192). 130 U uvali Sv. Fuska je crkva Sv. Fuske na moru s grobljem, koja se prvi put spominje 1338. godine te koja je tijekom prošlosti bila sjedište bratovštine i župna crkva sve do 1864. godine. Ispod i oko crkve nađeni su dijelovi rimskog zida, opeke, crepova i amfora te nekoliko grobova. Osim ovdje, sv. Fuski posvećena je župna crkva u selu Linardići (1885.), između zaljeva Sv. Fuska i Glavotoka, i sjedište je župe za okolna sela. Toj župi danas pripada i crkva u zaljevu Sv. Fuska (BOLONIĆ 1986, 50-52, 59; BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 344-345). 131 Ovaj podatak koji na osnovi viđenoga natpisa u kamenu donosi J. M. Neale nije dosad zabilježio nijedan autor. Poznato je da se ova crkva prvi put spominje 1338. godine (BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 344). 132 Crkva sv. Foske u Torcellu dio je katedralnog kompleksa u Torcellu te datira iz ranih godini 11. stoljeća, kada je na tome mjestu zamijenila stariju bizantsku crkvu (9. stoljeće). Crkva je građena u srednjebizantskom slogu i u njoj su pohranjene relikvije sv. Foske i sv. Maure (MANZO 2016). Prema tradiciji, mučenička smrt sv. Fosce i pratilje dogodila se oko 250. godine za Decijeva progona kršćana (LUCCHESI). 133 Što znači pustinja, isposnički stan.

Krčki zbornik 75 (2019) 101 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 102

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

Sctènje knighè BlàzƆeenòga Jakova Apoctolà, Pisctole i Evangelja priko svega godiscta ...... po upravi Misala Rimskoga i narednika ove darzave ...... , iz Rituala rimskoga: ...... ,. U Splitu, Marie Udov. Piparata i Sin. – U Zadru, Bracha Bottare, Suizdavatelji, MDCCCLVII. (izvor: Knjižnice grada Zagreba) nadstrešnicom koju podupiru mramorni stupovi bez lukova koji stoje na zidiću visokom tri stope ili tri stope i šest inča.134 Krk (Veglia) je grad uskih ulica, vrtova, koji se terasasto penju strminom brda, s prolazima i sjenicama pod vinovom lozom koja se penje uz grubo oblikovane zidove. S vremena na vrijeme susrest ćete kanonika gospodskoga izgleda s crvenim kolarom i crvenim čarapama, jer Crkva u tim dijelovima uopće nije siromašna.135 Tu je i ugodna gostionica, ne previše prljava ni punija gamadi nego što je uobičajeno, a stanovnici su inače ljubazni. Sada o katedrali. Biskupija čije je sjedište u gradu Krku obuhvaća otoke Krk, Cres, Plavnik, Rab (Arbe) i tri župe na otoku Pagu (Pago) te pripada metropoliji Goričkoj (Görz).136 Na Krku je svaka župna crkva i kapela glagoljaškog obreda, ali katedrala, koja je također župna crkva,

134 Visine oko 1 metar. 135 Čudan zaključak s obzirom na to da crvena boja tkanine oprsja i čarapa ne dokazuje neko posebno bogatstvo, posebno ako se ti odjevni detalji mogu nabaviti na austrijskome tržištu kao normalni odjevni predmeti crkvenih dostojanstvenika. 136 Dana 30. lipnja 1828. ukinute su Rapska i Osorska biskupija te pripojene Krčkoj biskupiji. Otada Krčka biskupija obuhvaća otoke Krk, Rab, dio Paga, Cres, Lošinj, Ilovik (Sv. Petar), Susak, Unije, Velike i Male Srakane. Od 3. kolovoza 1830., bulom pape Pija VIII., teritorijalno proširena Krčka biskupija postala je područna biskupija metropolije u Gorici, u čijem će sastavu ostati do poslije Prvoga svjetskog rata, tj. do novonastalih političkih prilika, kad je nova državna granica podijelila teritorij kvarnerskih otoka (VELČIĆ 2002, 39).

102 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 103

RASPRAVE I ČLANCI

kao što sam rekao, od toga je izuzeta.137 To je ukupno trinaest župa s 15.283 duše.138 Osim toga, taj je obred i u samostanu trećeg ilirskog reda sv. Franje u Krku,139 u Svetoj Mariji na Glavotoku (S. Maria Capo),140 u Dubašnici141 i u Martišnici (Valle de S. Martino) na Cresu.142 U slučaju mješovitog braka između glagoljaša - katolika i latinokatolika, djeca slijede obred oca, ali postoji iznimka u korist najstarije kćeri glagoljaške obitelji. Iako se udaju za latinokatolika, one i njihovi muževi su slobodni, u svom braku, izabrati obred kojemu će one i njihova djeca pripadati. A kada postanu udovice, ponovno im je dopušten izbor.143

Krk – katedrala Katedrala144 je iz vremena romanike145 i velike je umjetničke vrijednosti. Sastoji se od prezbiterija (kor), solea,146 glavne lađe, pokrajnjih lađa, kapela u sjevernoj lađi, zapadnog tornja i narteksa, kao što će u nastavku biti opisano. Svetište koje se sastoji od kružne apside i ima dva

137 U katedrali se povremeno glagoljalo. Tako biskup Stjepan David kod vizitacije katedrale 1685. godine spominje jedan glagoljski misal koji je spomenut i u inventaru katedrale iz 1736. godine. Sredinom 20. stoljeća u katedrali se među liturgijskim knjigama nalaze tri trošna glagoljska misala: jedan Levakovićev i dva Karamanova (POLONIJO 1955, 194). 138 Prema popisu pučanstva iz 2001. godine, na području Krčke biskupije živjelo je 42.000 stanovnika, a od kojih je, prema evidenciji biskupskog ordinarijata, 35.000 katolika. Biskupija je podijeljena u 7 dekana i 50 župa (VELČIĆ 2002, 17, 25). U isto vrijeme je na otoku Krku živjelo nešto manje od 18.000 stanovnika, a od kojih 15.000 katolika (kao i sredinom 19. stoljeća) u 19 župa. No krajem 19. i u 20. stoljeću otok Krk zadesilo je veliko iseljavanje. Posljedica toga je brojna zajednica Krčana u Sjevernoj Americi, Italiji (Krčani – Talijani), kao i u većim hrvatskim gradovima (Rijeka, Zagreb). 139 Samostan sv. Franje u Krku (1783.). Usp. IVANČIĆ 1910, 228-231. 140 Samostan i crkva sv. Marije neoskvrnuto začete na Glavotoku iz 1468. godine (IVANČIĆ 1910, 217-222). 141 Samostan i crkva sv. Mandaljene franjevaca trećoredaca, glagoljaša na zapadnom rtu dubašljanskog zaljeva (Ma- linske) u selu Porat osnovan je 1480. godine (GALOVIĆ 2004, 71-75). Usp. i IVANČIĆ 1910, 225-227. 142 Samostan i crkva sv. Jerolima u Martinšćici na Cresu iz 1479. godine (IVANČIĆ 1910, 222-225). 143 Iz dostupne literature i razgovora s poznavateljima crkvene povijesti i vjerskog života na otoku Krku nije poznato ovo pravilo o kojem govori J. M. Neale jer je ovdje riječ o jednom te istom (rimskom) obredu, ali različitim bo- goslužnim jezicima. Može se pretpostaviti da je J. M. Neale to uočio proučavajući odnos vjernika – pripadnika Katoličke crkve i Istočnih crkava, odnosno tzv. mješovitih brakova, o čemu ovdje nema govora jer se radi o istoj Crkvi i istom obredu. 144 J. M. Neale u svojoj knjizi ima podnaslov „Krk sv. Marko“ jer, kao što će se vidjeti iz daljnjeg teksta, autor tvrdi da je titular katedrale (bio) sv. Marko, što nema povijesnog uporišta, jer je katedrala oduvijek bila posvećena Blaženoj Djevici Mariji (ŽIC-ROKOV 1971a, 449-450). 145 Katedrala je daleko starija te njezina gradnja ide u nekoliko faza, od kojih je najstarija ranokršćanska kada je na antičkom sloju termi, kako su to i arheološka istraživanja pokazala, sagrađena prva sakralna građevina (MOHOROVIČIĆ 1971, 29-32; ŽIC-ROKOV 1971b, 138). 146 Solea (lat., hrv. uzdignuto mjesto) u ranokršćanskim crkvama i crkvama kršćanskoga Istoka produženje je svetišta, uska uzdignuta stepenica po cijeloj dužini ikonostasa. U sredini nje je ambon, koji se nalazi ispred svetih vrata gdje se dijeli pričest i gdje kler moli javne molitve, propovijeda i slično. Na oba kraja solee su mjesta za dva kora – pjevališta zvana kliros, što je u ranokršćanskom vremenu bilo mjesto za čitače i pjevače. U crkvama kršćanskoga Istoka solea može biti i izdvojena od ikonostasa prema sredini crkve.

Krčki zbornik 75 (2019) 103 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 104

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

prozora temeljito je i beznadno modernizirano.147 Solea ima dva prozora i odijeljena je od kora i lađe niskom mramornom pregradom iz 15. stoljeća. Iz istoga vremena su amboni na njezinoj zapadnoj strani. Glavna lađa ima sedam lukova, koje pridržavaju uglavnom kružni stupovi, a nekoliko ih je i osmerokutnih s četvrtastim korintskim kapitelima, dobro izrađenim u obliku cvjetova ili životinja i s osmerokutnim ili kružnim bazama, ovisno o obliku stupova.148 Kapele su iz kasnijeg vremena.149 U prvu se ulazi kroz pomno izrađen otvor šiljastog luka koji drže stupovi s bijelim mramornim kapitelima i osmerokutnim bazama. Kapela ima tri mala otvora - prozora. Druga kapela može biti izvorna, ima kružni luk i vjerujem da je „romanička“. Treća kapela je već na prvi pogled i na osnovi uočenih detalja vrlo malena.150 Zdenac - krstionica na zapadnom kraju lađe je osmerokutni blok koji se blago sužava od gornjeg dijela prema podnožju.151 Zapadni dio katedrale je bez kapela, potpuno neraščlanjen.152 Zamislite troapsidalnu crkvu s tornjem na zapadu postavljenim pod pravim kutom na zapadni zid katedrale, tako da njezin istočni kraj treba usmjeriti prema jugu, i tada dobijete ideju o tom čudnom sklopu građevina. Cijela je crkva pod jednim golemim krovom sa zabatom na sjeveru i jugu. Ono što se može nazvati sjevernom apsidom navodne dogradnje katedrali sada je pretvoreno u prolaz, između te dogradnje i

147 Pregradnja svetišta počela je 1538. – 1539. godine rušenjem stare apside i njezinim produženjem, a 1742. godine došlo je do novih intervencija u samoj apsidi (zazidan interkolumnij) i to je stanje bilo sve do 1955. godine, kada je počela sveobuhvatna obnova katedrale. Današnji glavni oltar postavljen je 1826., odnosno 1827. godine na mjesto srebrne frankopanske pale, koja je tada smještena u jednu od pokrajnjih kapela (ŽIC-ROKOV 1971b, 138- 139). J. M. Neale kao veliki poklonik gotike u sakralnoj arhitekturi i ovdje na svoj način izražava svojevrsnu odbojnost baroku i baroknim interpolacijama u starijim sakralnim građevinama. 148 Prema izgledu i analizi stupovlja katedrale djelomično se mogu pretpostaviti faze rekonstrukcije kolonade, odnosno katedrale: ranokršćanska (tamni mramorni monoliti i stupovi od domaćeg sivca), romanička faza (stupovi se skraćuju i dobivaju romaničke kapitele), kao i pregradnje i dogradnje tijekom kasnijih stoljeća (povisivanje svetišta i poda katedrale, dogradnje kapele, obnova lukova kolonade), što je završeno u 18. stoljeću (LULIĆ 2005, 119). 149 Tijekom 15. i 16. stoljeća dogradnjom kapela u pobočnim lađama nastale su velike promjene u izgledu katedrale (ŽIC-ROKOV 1971b, 141). 150 Kapele o kojima je ovdje riječ su kapele u lijevoj pobočnoj lađi (od svetišta prema dnu lađe): prva kapela sv. Bar- bare (15. st.) s frankopanskim grbovima u zaglavlju gotičkih križnih lukova stropa (BRADANOVIĆ – BRAUT 2016, 33-54); druga kapela Ružarija ili sv. Krunice, danas Srca Isusova (16. st.), koja ima već renesansni luk i treća kapela Porođenja Marijina iz 16. stoljeća, gdje je tada bila smještena krstionica (ŽIC-ROKOV 1971b, 142). 151 To je kamena urna koja je služila kao krstionica na kojoj su dva zapisa. Jedan je iz 1565. i drugi iz 1732. godine, kada je ta urna koja je služila kao krstionica po nalogu biskupa Orsinija s mjesta ispod pjevališta prenesena u kapelu sagrađenu 1552. godine. Od 1853. godine krstionica je u kapeli Porođenja B. D. Marije (ŽIC-ROKOV 1971b, 142, 149). 152 Uz desnu lađu su plitke kapele: Pohođenja Marijina, danas sv. Križa s gotičkim trijumfalnim lukom i dar je žene Ivana Frankopana (poč. 15. st.), kapela Majke Božje Karmelske, kapela sv. Nikole (ŽIC-ROKOV 1971b, 141- 142).

104 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 105

RASPRAVE I ČLANCI

katedrale. Središnja apsida dogradnje je kružna, i to otmjeni romanički dio obrubljen mramornim vijencem. Južna apsida je manja, ali u svemu je ista kao i središnja te u tom prostoru nema svjetla. Sjeverni kraj ove čudne dogradnje djelomično je ruševan i dijelom pregrađivan,153 ali zvonik je vrijedan pažnje. Vrlo je visok, ima tri kata i završava bijednom kupolom. Na zvoniku su dva romanička otvora, jedan na sjevernoj, a drugi na zapadnoj strani. Natpis koji je teško dešifrirati govori da je katedrala pregrađena u vrijeme vladavine mletačkoga dužda Alvisa Moceniga.154 Krk je bio samostalan do 1481. godine.155 Nema sumnje da je katedrala bila podignuta 1133. godine u znak zahvalnosti za pomoć i veliku pobjedu nad gusarima i da je posvećena svetom Marku, u znak zahvalnosti za pomoć koju je gradu Krku pružila Mletačka Republika.156 Katedrala zaslužuje pozornost ekleziologa, ali u iznimno je lošem stanju zbog obnove koja je izvedena na najgori mogući način. Stupovi i lukovi su ‘ukrašeni’ crvenim i žutim drangulijama,157 sve je jadno poput štale, posvuda prljavština i bijeda. To ne bi trebalo tako biti, jer biskup prebiva u gradu, a uprava može mnogo učiniti i ima velik autoritet. Krenuo sam prema drugim crkvama u gradu Krku.

153 Ovdje je riječ o palatinskoj crkvi krčkih biskupa, o crkvi sv. Kvirina koja ima prizemlje (crkva sv. Margarete) i kat (crkva sv. Kvirina) i povezana je s katedralom. To je otmjena troapsidalna romanička građevina, koja je vjerojatno sagrađena u vrijeme biskupa Ivana krajem 12. stoljeća, a čija jedna lađa donje crkve služi kao prolaz između katedrale i crkve sv. Margarete, a lađa gornje crkve nadsvođuje taj prolaz i naslanja se na zid narteksa katedrale. Ta crkva, koja po tipu pripada skupini palatinskih kapela i vrlo je bliska tipu njemačkih Doppelkapellea, prvi se put spominje u dokumentima 1335. godine. Rekonstrukcijom katedrale iz 1742. godine došlo je do oštećenja te crkve pa je 1792. na neko vrijeme zatvorena, tj. zapuštena. Tek nastojanjem biskupa Vitezića 1864. popravljena je i stavljena u funkciju (ŽIC-ROKOV 1971b, 144-146; JURKOVIĆ 1992, 223-235). J. M. Neale je, posjetivši 1860. godine krčku katedralu, posvjedočio stanju zapuštenosti donje crkve sv. Margarete, odnosno sv. Kvirina. 154 Prva faza gradnje zvonika završena je oko 1515. godine. Treći kat zvonika gradio se tijekom 18. stoljeća. Godine 1714. grom je oštetio zvonik, posebno njegov završetak. Popravak zvonika i postavljanje anđela na njegov vrh završeno je 1767. godine, kada je postavljena i ploča na kojoj je naznačeno da je gradnja (zvonika) završena te godine u vrijeme vladavine dužda Alvise Moceniga (ŽIC-ROKOV 1971b, 146-147). 155 Knez Ivan Frankopan je 1480. godine odveden u Mletke te je otokom zavladala Mletačka Republika. 156 Katedrala je oduvijek bila posvećena B. D. Mariji (ŽIC-ROKOV 1971, 449-450) i puno je starija od 1133. godine jer datira iz vremena kasne antike i ranokršćanskog vremena (MOHOROVIČIĆ 1971, 29-32). Crkva sv. Marka Evanđelista, podignuta u znak zahvalnosti Veneciji za pomoć koju je pružila gradu Krku u borbi s gusarima 1133. godine, danas pretvorena u stambenu kuću, nalazi se u sjeverozapadnom dijelu grada u istoimenoj ulici (FIORENTIN 2001, 186). Ivan Žic-Rokov navodi da je krčki biskup Dominik sudjelovao u popravku gradskih zidina i javnih zgrada nakon borbi s Hrvatima, sakupljao porez za Mletke koji su pomogli obraniti grad, ali nigdje se u dokumentima ne navodi da je katedrala tada bila sazidana i u znak zahvalnosti posvećena sv. Marku Evanđelistu, nego da je možda u znak zahvalnosti sazidana crkvica 40 mučenika jer se pobjeda zbila na blagdan tih mučenika – 10. ožujka 1133. godine (ŽIC-ROKOV 1971b, 134-135). 157 Godine 1714. kanonici su zaključili da se poljepšaju stupovi katedrale, a 1742. biskup Zuccheri je do temelja popravio katedralu i tim je zahvatom unio barokne elemente, među kojima je preblikovanje starijih stupova na ulazu u kor u obliku baroknih pilastra (ŽIC-ROKOV 1971b, 143-144; LULIĆ 2005, 113).

Krčki zbornik 75 (2019) 105 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 106

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

Krk, Sveti Franjo Franjevačka crkva u gornjem dijelu grada je iz kraja 12. stoljeća.158 Svetište s kvadratnim završetkom je na istočnoj strani, duga lađa bez bočnih prostora, zvonik na jugu do svetišta. Oltar se nalazi ispod luka svetišta; kor je, kao uvijek, i ovdje iza oltara. Na istočnoj strani svetišta su

Krk: Sv. Franjo i sv. Marija na Trgu glagoljaša (foto: Juraj Lokmer)

dva prozora, a jedan na južnoj strani. Strop svetišta je obični križni. Lađa crkve vrlo je jednostavna i nema svjetlarnika - prozora na sjevernoj strani, dok su na njezinom južnom dijelu trolisni prozori koji su me podsjetili na Pulu.159 Na zapadnom kraju je moderno pjevalište s kojega se pjeva - na

158 Franjevci se u gradu Krku prvi put spominju 1277. godine (BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 277-278). 159 J. M. Neale ovdje misli na franjevačku (konventualsku) crkvu sv. Franje u Puli koju opisuje u svojem putopisu (str. 88-89) oduševljen njezinom arhitekturom i unutrašnjošću kao remek-djelo 13. stoljeća. U svome oduševljenju preporučuje da svaki arhitekt koji dolazi u Pulu treba razgledati to zdanje. Ta je crkva najveća franjevačka crkva na našoj obali, a u osnovi i drugim arhitektonskim elementima vrlo je bliska (ne i veličinom) ovoj krčkoj koja je, kao i samostan, 1783. godine predana hrvatskim franjevcima trećorecima (TOR). Za bolje razumijevanje te Nea- leove tvrdnje valja konzultirati rad D. Demonje o franjevačkim crkvama na sjevernom Jadranu (DEMONJA 2016, 195-240).

106 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 107

RASPRAVE I ČLANCI

glagoljici.160 Iznad vrata je uobičajeni mletački lav, koji mora da je dodatak iz kasnijega vremena.161 Zvonik je visok i jednostavan s pet katova. Prozori zvonika su dvostruki, okrugli s kvadratnim stupovima i cvjetnim kapitelima. U ovoj crkvi čuo sam da se moli glagoljaški treći i šesti čas. U katedrali je bila večernja molitva koju je zajednica skladno pjevala. Bili su u koru svi kanonici, a i biskup je bio na svome mjestu. Bio je to izvrstan primjer nedjeljne poslijepodnevne molitve u ovome gradu.

Krk, Sveta Marija Crkva svete Marije162 nalazi se na suprotnoj strani ceste, blizu crkve svetoga Franje. Zvonik je ovdje na zapadnoj strani, dok je tamo kod franjevaca blizu istočnog dijela crkve, što izgleda neobično. Kor je u apsidi, glavna lađa s dvije bočne lađe, a na zapadu je zvonik. Crkva je zdanje iz 12. stoljeća.163 Obredni kor nalazi se iza oltara. Apsida je kružna s jednim prozorom prema istoku. Središnja lađa ima pet oblih lukova koje drže okrugli stupovi s četvrtastim kapitelima korintskoga izgleda.164 Prozori su poput onih u stajama,165 kao što smo već imali prigodu primijetiti. Zvonik koji čini trijem sastoji se od dva dijela. Na gornjem dijelu zvonika nalaze se dva otvora - svjetlarnika s kružnim završetkom.166 Između njih su pilastri.167

160 Glagoljica je pismo. Očito J. M. Neale ovdje kolokvijalno govori o staroslavenskome jeziku na kojem su franjevci trećoreci (TOR), glagoljaši, koji tu i danas žive, tada koristili u dnevnoj molitvi časoslova i u bogoslužju. 161 Mletački lav postavljen je nakon što je Venecija zaposjela otok Krk, odvela u zarobljeništvo Ivana Frankopana i iz ovoga samostana protjerala bosanske franjevce opservante odane Ivanu Frankopanu, koji ih je tu smjestio ot- jeravši franjevce konventualce. Do 1783. godine su ondje boravili franjevci konventualci, kada su samostan preuzeli franjevci trećoreci (TOR). Usp. IVANČIĆ 1910, 229-230. 162 Ova trobrodna romanička bazilika (10. – 12. stoljeće) bila je posvećena sv. Mihovilu Arhanđelu i služila je kao samostanska crkva istoimene muške benediktinske opatije (OSTOJIĆ 1964, 178-180). Papin oprost (Inocent XI.) dodijeljen je (1685.) hodočasnicima za blagdan Gospe od Zdravlja (21. studenoga) u toj crkvi. Godine 1850. ta je crkva obnovljena i u znak zahvalnosti za zaštitu od kolere koja je tada harala posvećena Majci Božjoj od Zdravlja (ŽIC-ROKOV 1974, 13-22, 28-33; BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 274 -276; FIORENTIN 2001, 169-171). 163 Svi noviji autori to potvrđuju ili smještaju njezinu gradnju na kraj 11. stoljeća (ŽIC-ROKOV 1974, 38; FIORENTIN 2001, 171; BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 276). 164 ŽIC-ROKOV 1974, 16-20. 165 Prozori su mali romanički (ŽIC-ROKOV 1974, 27-28; FIORENTIN 2001, 171; BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 275). 166 ŽIC-ROKOV 1974, 20-22. 167 Crkva je početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća restaurirana s namjerom da joj se da što originalniji izgled. Glavni (barokni) oltar premješten je na završetak lijeve lađe, stupovi i kapiteli oslobođeni su baroknih ožbuka, skinuta je žbuka sa zidova i postali su vidljivi romanički detalji (zidni vijenac), strop je oslobođen barokne kon- strukcije i obnovljen u romaničkom slogu, a u glavnoj apsidi postavljena je oltarna menza (ŽIC-ROKOV 1974, 33-35; FIORENTIN 2001, 170; BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 275-276).

Krčki zbornik 75 (2019) 107 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 108

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

Crkva klarisa Tu je bila crkva samostana klarisa koja je, nažalost, srušena.168

Zoccolante U poslijepodnevnim satima posjetili smo otok Zoccolante169 koji pripada trećem ilirskom redu sv. Franje.170 Ukrcavši se na primitivnoj maloj rivi u Krku zaputili smo se preko zaljeva u istočnom smjeru, dok nismo prošli rt Sv. Marije (S. Maria). Tada nam se otvorio lijep zaljev i cijelo selo Punat (Ponte)171 i njegov mletački zvonik koji se smjestio podno istočnog visočja. Odvojeno i na maloj udaljenost od grada nalazi se biskupsko ladanjsko zdanje.172 U samom središtu zaljeva je mali i u gustu šumu obrastao otok s tornjem koji se uzdiže iznad hrastova i čempresa što obrubljuju samostansko zemljište.173 Malo pristanište uz koje je kućica - spremište za barke i pokraj nje, pod visokim lipama, sjedila su tri franjevca i gledala na široku i mirnu uvalu, nad kojom se vidjela tu i tamo ljubičasta sjena prolazećeg oblaka. Čim je naš čamac dotaknuo obalu, došli su do nas i pristojno nas primili. Ušli smo šarenim hodnikom koji vodi od spremišta za barke do samostanskog trijema, gdje nas je dočekao časni

168 Pred franjevačkom i crkvom Majke Božje od Zdravlja, a na mjestu današnje sportske dvorane suvremenoga izgleda na Trgu glagoljaša, nalazio se do 1806. godine kompleks zgrada samostana klarisa s crkvom Navještenja Marijina. Te su godine zadnje klarise po naredbi francuskih vlasti i odluci krčkog biskupa Šintića prešle u susjedni benediktinski samostan, a zgrade su, korištene kao vojarna i u druge svrhe, kasnije rasprodane, a crkva je razgrađena. Ka- meni dijelovi renesansno-baroknoga trijumfalnog luka svetišta te crkve nalaze se danas kao dekoracija u parku šetalištu nasuprot gradske vijećnice (FIORENTIN 2001, 174-176; BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 279-280). Zanimljivo je da J. M. Neale nije uočio i ne spominje ženski benediktinski samostan Uznesenja B. D. Marije koji djeluje u gradu od 1223. godine do danas (OSTOJIĆ 1964, 193-194; FIORENTIN 2001, 176; BOLONIĆ – ŽIC- ROKOV 1977, 278-279; SAMOSTAN KRK). 169 Zoccolante je izvedenica od tal. riječi zoccolo, što znači cokula, klompa i pučki je naziv za Malu braću franjevce opservante koji su nosili takvu obuću (ZOCCOLANTE). Otočić Košljun sa samostanom franjevaca opservanata u talijanskom jeziku dobio je naziv Zoccolante, za razliku od franjevačkog konventualskog samostana sv. Franje u gradu Krku. 170 Ovdje je riječ o samostanu Male braće, franjevcima opservantima (OFM), koji imaju latinski obredni jezik, a ne o franjevcima trećorecima – glagoljašima (TOR), koji su u vrijeme boravka J. M. Nealea bili (i sada jesu) u samostanu sv. Franje u gradu Krku. 171 Punat, Punćal, što u vejotskom jeziku (pontellus) znači mostić (BROZOVIĆ-RONČEVIĆ 1998, 4). 172 Kanâjt (Canajt), što u vejotskom jeziku (cannčtum) znači trstik (BROZOVIĆ-RONČEVIĆ 1998, 4), ljetnikovac je krčkih biskupa koji je na temeljima rimske vile rustike sagradio krčki biskup Nosadin (CUBICH 1874 – 1875, 82; BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 327-328). Danas je to dio Marine Punat. 173 Prvi suvremeniji opis otoka i košljunskog samostana donosi franjevac Donato Fabianich sredinom 19. stoljeća (FABIANICH 1843, 41-45). Zatim o košljunskom samostanu donose priloge krajem 19. stoljeća i Giambattista Cubich (CUBICH 1874, 69-73), Antionio Adrario Impastari (IMPASTARI 1890), a u 20. st. i u novije vrijeme fra Vladislav Brusić (BRUSIĆ 1933; BRUSIĆ 1934), fra Teofil Velnić (VELNIĆ 1966) i Petar Strčić (STRČIĆ 2001).

108 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 109

RASPRAVE I ČLANCI

poglavar samostana - starac koji je možda poslužio fra Angelicu174 kao predložak za jednog od njegovih svetačkih likova. Samostanska zajednica sastoji se od pet svećenika, dva novaka, tri brata - laika i dvojice sluga. Nažalost, crkva je ‘obnovljena’ 1721. godine.175 To je bilo uobičajeno uređenje.176 Kor s kvadratnim završetkom na istoku iza oltara. Iznad svetišta je vrlo velika i podnošljiva izgleda slika s prikazom Rajskih radosti.177 Klaustri, iako nisu posebno slikoviti,178 vrlo su prikladni – ruže, jorgovan i narcisi rasvjetljuju klaustar, dok je stari zanovijet179 pružio svoje zlatne cvjetove prema sivom luku ulaznih vrata. Ilirski kamen klaustra i crkve posebno zrnat180 izvrsno je obrađen s posebnom pažnjom. Knjižnica je loša.181 Vidio sam tamo editio princeps Siliusa Italicusa iz 1481.182 i Lucana iz 1472. godine.183 Tada smo otišli u gvardijanovu dnevnu sobu184

174 Fra Angelico, zvan Beato Angelico, zapravo Guido di Pietro, redovničko ime fra Giovanni da Fiesole, talijanski slikar (između 1395. i 1400. – 1455) (ANGELICO). 175 Velika pregradnja crkve izvršena je u stilu baroka od 1718. do 1720. godine (VELNIĆ 1966, 86-90). 176 J. M. Neale i ovdje izražava svoje negodovanje u vezi s barokizacijom crkvene unutrašnjosti, kao i stariji i noviji autori koji su opisivali unutrašnjost crkve (BRUSIĆ 1932, 163-175; VELNIĆ 1966, 88, 90; STRČIĆ 2001, 75- 77). 177 Ova slika velikih dimenzija (9,7 x 4,2 m) sa 186 likova dominira crkvom, što je čini najvećom pokretnom slikom u Hrvatskoj. Slika prikazuje kršćanski zagrobni život: raj, čistilište i pakao. Kao što svjedoči natpis na slici, darovao ju je samostanskoj crkvi krčki providur Nicolo Dandolo, a rad je venecijanskog slikara Francesca Ughetija iz 1653. godine (VELNIĆ 1966, 95-96). 178 Najbliži opis stanja klaustra vremenu Nealeova boravka na Košljunu dao je fra T. Velnić (VELNIĆ 1966, 108-109). 179 Obični zanovijet (lat. Laburnum anagyroides), vrsta iz porodice mahunarki (Fabaceae) koja pripada rodu negnjil, zanovijet ili zlatna kiša. Iako je ukrasna biljka, vrlo je otrovna. Prirodno stanište te biljke je srednja i južna Europa (ZANOVIJET). 180 Očito je ovdje riječ o kamenim pločama poda crkve i klaustra koje su tada bile od krčke breče – crvenkastog man- dolata. Tek 1894. te su ploče zamijenjene onim cementnim (VELNIĆ 1966, 90). 181 Knjižnica danas posjeduje više od 30.000 knjiga. U prošlosti je služila kao samostanska knjižnica i knjižnica gimnazije koja je krajem 19. stoljeća djelovala u ovome samostanu za potrebe Provincije sv. Jeronima i otoka Krka. U novije vrijeme, da bi se knjižna građa zaštitila od vlage i drugih utjecaja, stvorio se prostor za muzej, knjižnica je izgubila svoj raspored i organizaciju te je smještena u suhom, ali za knjižničnu funkciju neadekvatnom (skla- dišnom) prostoru, čime je onemogućeno njezino korištenje (LOKMER – BEKAVAC-LOKMER 2006). 182 Istina je da je editio princeps ovoga autora tiskan 1471. godine, ali to nije knjiga koju posjeduje knjižnica franje- vačkog samostana na Košljunu. U knjižnici košljunskog samostana je knjiga inkunabula istoga autora i istoga naslova Silius Italicus, Punicorum libb. XVII., Parmae, [6. officina i.e. typ. operum Hieronymi 1480], 16. XI. 1481., 2º, rom., Sign. Ink. 17. Usp. BADALIĆ 1952, 187; SILIUS. 183 G. Cubich u popisu raritetne građe knjižnice franjevačkog samostana na Košljunu navodi i knjigu M. Annei Lucani Cordubensis, Pharsalia, Parma, 1481., i kaže da je dobro očuvana (CUBICH 1874 – 1875, 71) što je netočan podatak jer, prema popisima istraživača u 20. stoljeću, u toj se knjižnici nalazi inkunabula Lucanus, M. Anneus, Phar- salis, Venetiis, Iuvenis Guerinus, 14. IV. 1477., 2º, rom., sign.: Ink. 8. (BADALIĆ 1952, 141; JURIĆ – FRKIN 1991, 222; LUCANUS; BOZANIĆ – GALOVIĆ – ŽIC 2018, 115). Donato Fabianich donosi 1885. godine popis inkunabula ovoga samostana i navodi poimence 24 naslova, od kojih je najstariji Confessionis Summula a re- verendissimo in Christo padre fratre Antonio archiepiscopo Florentino edita, impendio Johannes de Colonia et Johannes Manthen de Gherretzem, Venetiis, 1474. (FABIANICH 1864, 144-147). Prema Badalićevu popisu, ova knjižnica posjeduje 91 (naslov), a prema popisu Šime Jurića i Vatroslava Frkina 93 naslova, odnosno 99 primjeraka inkunabula, od kojih je najstarija Hermes (Mercurius) Trismegistus, Liber de potestate et sapientia Dei, e graeco in latinum traductus a Marsilio Ficino, Tarvisii, Greardus de Lisa, 18. XII. 1471., 8º, rom. Usp. BADALIĆ 1952,

Krčki zbornik 75 (2019) 109 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 110

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

gdje smo ponuđeni vinom s imanja koje pripada samostanskoj kući (gostinjcu) u Puntu. Bilo je to dobro vino, nešto slično crvenom vinu iz Voslauera.185 Razgovor je skrenuo na sadašnji položaj Pape i na pamflet koji je ležao na stolu, Le Pape et l’ Empereur.186 Iako su se dobri oci franjevci gnušali Vittoria Emanuela187 i još više Cavoura,188 ipak nisu bili ultramontanisti.189 Nije im se svidjela ‘novost’ Marijina mjeseca, a po načinu na koji su to otklanjali kada sam aludirao na Bezgrješno začeće, shvatio sam da pripadaju toj manjini – u Austriji velika manjina – koja je bila protiv proglašenja nove dogme.190 Jedan od njih istaknuo je knjigu latinske poezije, Amores Mariani, koju je isusovac Melchior Guthwirth191 objavio 1690. godine u Linzu.192 Tu je knjigu nazvao jasnim odgovorom na neke od uobičajenih argumenata protiv neobične doktrine. Čitatelj ne

149; JURIĆ – FRKIN 1991, 222. 184 To je sigurno bila samostanska blagovaonica – refektorij. 185 Crno vino, portugizac ili njemu neka slična sorta koja je prenesena iz Portugala (VÖSLAUER), odnosno mješavina sorti portugisca i burgunca (Catonia nobilis) (BURGER 1837, 62-63), a vino je dobilo ime po vinogorju u okolici Bad Vöslau, poznatog termalnog lječilišta i kupališta te punionice europski poznate mineralne vode (Vörslauer Wasser) u Donjoj Austriji. 186 To je vrijeme političkih i vojnih operacija ujedinjenja Italije, gdje je Papinska Država ostala jedina prepreka ujedinjenju Italije i koja je izgubila dvije trećine svoga teritorija (Bitka kod Castelfidarda – Ancona). Papu, koji je zadržao suverenitet u Rimu i u pokrajini Lazio, podržavao je politički i vojno francuski car Napoleon III., što je izazivalo velike ne samo političke i vojne nego i duhovne napetosti u Italiji i Europi, odnosno pretvorilo se u sukob liberalnih i konzervativnih snaga (AUBERT 1987, 678-682). 187 Vittorio Emanuele II., sardinski i talijanski kralj (1820. – 1878.), vladao je od 1849. godine. Kralj Italije od 1861. godine. Za njegove vladavine umješnom politikom predsjednika vlade grofa Cavoura ujedinjena je Italija, i to nakon ulaska talijanske vojske u Papinsku Državu (1860.) i uspostavom vlasti u Rimu (1870.). Nosio je naslov »otac domovine« – Padre della Patria (VIKTOR EMANUEL II.). 188 Cavour, Camillo Benso, grof, talijanski državnik (1810. – 1861.), pod utjecajem engleske i francuske ustavne monarhije razvio je ideju o ujedinjenju Italije na čelu s Pijemontom. Cavour je vještim diplomatsko-političkim i vojnim operacijama zemlje srednje i južne Italije doveo pod savojsku krunu. Godine 1861. proglasio je ujedinjeno Kraljevstvo Italije i postao njezinim prvim ministrom predsjednikom (CAVOUR). 189 Ultramontanizam (od srednjovj. lat.), naziv koji se upotrebljavao u prekoalpskim zemljama za papi vjeran katoli- cizam, kojem je sjedište u Rimu, “s one strane brda” (ultra montes). Ultramontanisti, pobornici papinske vlasti u pitanjima investiture u 15. i 16. stoljeću, nasuprot galikancima u Francuskoj i anglikancima u Engleskoj. Posebno značenje pojam dobiva među francuskim katolicima u 19. stoljeću koji zagovaraju nezabludivost pape i njegov primat nad biskupskim kolegijem i koncilom. Zastupali su ga tradicionalisti, ali i neki liberalni katolici (ULTRA- MONTANIZAM). 190 Vrlo nelogičan zaključak jer je čašćenje Bezgrešnog začeća B. D. Marije u tradiciji franjevačke marijanske teologije (Duns Scot, 13. stoljeće), što potvrđuje i činjenica da je pod vodstvom košljunskih franjevaca u 18. stoljeću djelovala Bratovština Bezgrešnog začeća B. D. Marije koja je pred glavnim oltarom, koji je bio posvećen 1720. godine upravo Bezgrešnom začeću B. D. Marije, imala i svoje grobnice (BRUSIĆ 1933, 282; VELNIĆ 1966, 89). 191 Melchior Guthwirth (1626. – 1705.), češki isusovac. Osim navedenoga djela, autor je i još ovih: Sancti Wenceslai, martyris et patroni Bohemiae, virtutes, Olmütz, 1651.; De virtutibus XIV Caesarum Austriacorum, Olmütz, 1651.; Melchisedech panem et vinum offerens, Pragae, 1669. (Dictionnaire historique ou biographie universelle des hommes qui ..., par F. – X. Feller, Tome dixième, Paris, 1833., 81. 192 Ovu knjigu posjeduje knjižnica franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu (Slavonski Brod A - 16° - 36). Vidjeti u e-katalogu Knjižnice Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.

110 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 111

RASPRAVE I ČLANCI

bi smio biti nezadovoljan upoznati se s ovom polemičkom raspravom u stihovima. Časni gvardijan mi je darovao ovu knjigu iz koje citiram ovaj dio:

Bijesno urlaju: ‘U Adamu smo svi sagriješili, / dakle ni Marija ne može biti čista od ljage’. / Zakon je dan za sve jednako: ali je dobro rekao veliki Apostol: / iznad svih, a ne jedna od svih, bila je Ona. / Zašto neki izbjegavaju rabiti izraz svaki? / Riječ svaki ne odnosi se na sve, niti svagdje. / Svaki je čovjek lažac. Zar bi pak, jer je i sama Marija ljudsko biće, / i ti smatrao da je ona lažljivica? / Ovaj tvrdi izričaj ne podrhtava li ti na usnama iz strahopoštovanja? / Koliko je daleko svaki grijeh bio od naše Gospođe! / Budući da je svako tijelo iskvarilo zakone pravednosti, / BOG je uništio svijet potopom osvete. / Pa ipak, iako se kaže da su izginuli svi, među njima je bio i nevini Noa. / Rodio se pak svatko s pečatom Adamova grijeha, / Bezgrješna je ona korablja koja u sebi nosi velikoga BOGA! ...193

Te sam stihove pronašao detaljno pročitavši članak objavljen u Observateur Catholique,194 kojem sam se divio, a koji je državna cenzura zabranila. To je bio uradak biskupa iz Bruggea195 u obrani bule Ineffabilis.196

193 Latinski original glasi – Acriter occlamant: in Adam peccavimus omnes: / Ergo labe carens esse Maria nequit. / Omnibus est data lex: bene magnus Apostolus inquit. / Supra omnes, non ex omnibus ilia fuit. / Cur aliquos fallat, quod vox ibi ponitur, omnis? / Non omnes vox haec omnis ubique ligat. / Omnis homo mendax. An, homo quod & ipsa Maria, / Sic etiam mendax esset habenda tibi? / Nonne reformidat durum reverentia dictum? / A Domina longe quam dolus omnis erat! / Quod caro justitiae leges corruperit omnis, / Ultrici mundum perdidit imbre DEUS: / Et tamen hic omnes cum corrupisse feruntur, / Inter eos pura mente Noëmus erat. Omnes corrupti vitio nascantur Adami, / Integra sit, magnum quae vehit arca DEUM. Kurzivom su istaknute riječi uzete iz Svetog pisma ili iz djela crkvenih pisaca (sv. Jeronim,). Preveli B. Monferra (Padova) i fra Lj. Maračić (OFMConv, Zagreb). 194 Katolički časopis koji je izlazio u Francuskoj između 1854. i 1864. godine. 195 Vjerojatno je to bio Jean-Baptist Malou, biskup Bruggea (1848. – 1864.) (DIOCESE OF BRUGGE). 196 Ineffabilis Deus je apostolska konstitucija kojom je papa Pio IX. 18. prosinca 1854. godine proglasio dogmu o Bezgrješnome začeću B. D. Marije (PRIJEVOD BULE).

Krčki zbornik 75 (2019) 111 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 112

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

Na putu iz Punta prema Treskavcu i Baški, kraj 19., odnosno početak 20. stoljeća (izvor: http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/viewtopic.php?f=146&t=2492)

Govoreći o glagoljici, braća franjevci potvrdili su da je riječ o temelju, srcu suvremenog jezika običnih ljudi. (Treba imati na umu da oni nemaju praktično poznavanje glagoljice i njezine upotrebe jer to je latinski samostan.)197 Obojica smo primijetili očitu nelagodu s kojom su govorili o dopustivosti njezine upotrebe: baš kao što se sjećam, prije nekoliko godina, da smo čuli da Premonstratenzi198 iz Strahova199 ne odobravaju upotrebu češkog jezika u Týnskoj crkvi u Pragu.200

197 Istina je da je u ovome, kao i u gotovo svim franjevačkim samostanima (OFM i OFMConv), latinski bio bogoslužni jezik, ali franjevci su u ovome, kao i u samostanima na Kvarneru, sjevernoj Dalmaciji i dobrim dijelom u Istri, bili najvećim dijelom ljudi potekli i vjerski formirani u glagoljaškoj sredini, koji su živjeli u glagoljaškom okruženju te kojima su staroslavenski jezik i glagoljica dio vjerskog temelja, posebno ako su hrvatskoga podrijetla. O tome indirektno svjedoči Fabianich koji donosi podatak da je nakon prestanka frankopanske vlasti na Krku Kločev glagoljaš (Glagolita Clozianus) bio pohranjen u ovome samostanu prije nego što je dospio u vlasništvo grofa Cloza i u Ferdinandeum u Innsbrucku (FABIANICH 1864, 144-145), kao i brojne liturgijske knjige na staroslavenskome i glagoljici, među kojima se ističe nekoliko listova Misala iz 1483. i Brozićev brevijar iz 1562. godine, koji se danas čuvaju u samostanu na Košljunu, a koje su franjevci vjerojatno koristili u bogoslužju. O tome svjedoči i zapis glagoljicom na latinskoj inkunabuli Fratar Kristofor z Veje godišćija 1627. (JURIĆ – FRKIN 1991, 232). Dosta opsežan fond glagoljskih rukopisa koji se čuva u arhivu ovoga samostana (ŠTEFANIĆ 1960, 149-159) također govori tome u prilog. Svjedočenje košljunskih franjevaca izrečeno J. M. Nealeu da je glagoljica u temelju, u srcu suvremenoga jezika obična puka i danas vrijedi, posebno na čakavskome području sjevernoga Jadrana, i aktualna je poruka svima nama radi posvješćivanja svoje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti – našega kulturnoga i vjerskog identiteta. 198 Premonstratenzi (lat. Praemonstratenses ili norbertinci), katolički crkveni red što ga je 1121. osnovao sv. Norbert u mjestu Prémontré, Francuska, departman Aisne (PREMONSTRATENZI). 199 Premontranteški samostan u Pragu osnovan 1143. godine s bogatom knjižnicom svjetske važnosti. 200 Iz ove usporedbe može se naslutiti da J. M. Neale misli na primjenu šćaveta, tj. hrvatskoga narodnoga, govornoga

112 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 113

RASPRAVE I ČLANCI

Oprostivši se s domaćinima otplovili smo do najbližeg dijela obale zaljeva i odande krenuli preko brda, četrdeset minuta hoda, u Krk. I dok smo prolazili uz crkvu sv. Marije,201 ondje je mnoštvo vjernika velikim žarom molilo krunicu.202 Sljedećeg jutra krenuli smo pješice prema Baški (Besca Nuova), na jugoistočnu stranu otoka, s namjerom da se ukrcamo na parobrod koji dolazi s juga i nastavimo svoje putovanje do Senja (Zengh). Konj s našom opremom za kojeg je bio zadužen Josip Dundić (Giuseppe Dundich)203 nas je pratio. Naš je put najprije zaobišao zaljev Zoccolante204 – potom se počeo penjati – a na tom putu od sat i pol pratila nas je jaka kiša. U međuvremenu, daleka grmljavina počela je odzvanjati u planinama na hrvatskoj strani - oblaci su se skupljali i nebo se zacrnilo, a kad smo izišli na visoku okosnicu otoka,205 bili smo potpuno mokri. Ovdje, prilično iscrpljen i žedan, kleknuo sam napiti se vode iz lokve u stijeni, zatvorio sam oči, kao što se prirodno događa kad si blizu vode, kad sam osjetio kako se nešto kreće preko mojih usana. Pogledavši što je to, vidio sam čudovišnu crnu zmiju koja je nastavila svoj put do rascjepa u susjednoj stijeni. I zamislivši da njezina prisutnost nije poboljšala okus vode, prekinuo sam svoju namjeru. Silazak drugom stranom bio je iznimno lijep. Sam klanac s jasnom svijetlozelenom Suhom Ričinom - Velom Rikom (Fiumera) spuštao se dolje na obalu zaljeva Baške (Besca Nuova) nasuprot kojeg je otok Prvić (Pervicchio), a s desne strane divlji visovi Obzove (Ponte Scoglia).

jezika kojim su pisane neke crkvene knjige (navlastito pištule i evanđelja) u hrvatskim krajevima, a koji je čuo u čitanjima na misi u Dubašnici. Taj je jezik pomalo ulazio u kanon mise jer su hrvatskim glagoljašima bile strane glagoljske liturgijske knjige (navlastito Paštrićevi, Karamanovi i Sovićevi misali i brevijari) na jeziku koji je bio pod jakim utjecajem ukrajinskih unijata (BABIČ 2000). Upotreba govornog jezika u dijelovima bogoslužja u hrvatskim krajevima ima mnogo dulju tradiciju nego što je upotreba češkoga jezika u bogoslužju, koja ima korijenje u tradiciji čeških predreformacijskih (husitskih) i reformacijskih pokreta koji su odbacivali mnogo toga što je bilo svojstveno Katoličkoj crkvi i njezinim dogmama te zagovarali upotrebu narodnog (češkog) jezika u bogoslužju. I u tome je razlog neprihvaćanja te prakse redovnika iz samostana u Strahovu u Tynskoj crkvi (crkva B. D. Marije pred Tynom), koju su u 15. stoljeću neko vrijeme koristili husiti, što bi u neku ruku tada značilo povratak na tu praksu. 201 To je stara ranoromanička građevina s masivnim tornjem na ulazu i ostatak je kompleksa muškog benediktinskog samostana sv. Mihovila (OSTOJIĆ 1964, 178-180). 202 Zar nije bio svibanj, mjesec posvećen B. D. Mariji? I prošle godine kada sam u svibnju bio u Krku, posjetio sam tu crkvu posvećenu Majci Božjoj od Zdravlja s lijepim, čini mi se po stilskim odrednicama i fakturi radom riječke Michelazzijeve radionice, oltarom sa slikom B. D. Marije i ispunjenu vjernicima koji su usrdno molili krunicu. 203 Na putovanju je J. M. Nealea pratio Josip Dundić, čovjek koji je – osim nekoliko drugih jezika – znao i engleski jer je nekoliko godina bio u službi britanskog veleposlanstva u Perziji (KOSTIĆ 2006, 95). 204 Tj. Puntarsku valu/dragu. 205 Može se pretpostaviti da su došli na prijevoj Treskavac (Triskavec, Treskavac = »Gromovnik«), srednji vrh Krka (443 m), između Vrbnika i Punta (LOVRIĆ 1997, 195).

Krčki zbornik 75 (2019) 113 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 114

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

Draga Bašćanska Iako je dan bio sasvim lijep, u hrvatskom je području206 bilo još zloslutne grmljavine čije smo značenje bolje razumjeli prije večeri. Prošli smo Dragu Bašćansku (Besca Valle), sada s novom bijelom crkvom, s venecijanskim tornjem, kao i nekoliko kapela (ermidasa) na cesti207 i za oko pet sati stigli u Bašku (Besca Nuova), selo s lukom na morskoj obali.208

Baška Ulice i ceste naselja su tako uske da se dvojica jedva mogu mimoići. Tako su zapuštene da se čini kako je tu zatočen cjelokupni smrad prošlih stoljeća. Ipak, prizemlja prljavih kuća puna štetočina oplakuju čisti zeleni valovi krasne morske uvale. Parobrod se pojavio, ali naš konj nije stigao pa smo bili prisiljeni dopustiti da otplovi bez nas. Za pola sata pojavio se naš Josip Dundić s konjem i s poviješću svih doživljenih nesreća – kako je jadna životinja pala tri puta, kako su se remenja polomila i kako se naša prtljaga kotrljala po stijenama. Unajmili smo barku s četiri vesla i krenuli za Senj. Ali sada se digao vjetar i bio sam iznenađen kada sam vidio kako je brzo zahvatio Kvarnerić (Quarnerulo),209 čija je površina cijelo jutro izgledala poput stakla, i pretvorio ga u bijesno more. Zaobišli smo Puntu (Vela) Luku (Ponte Luka),210 jugoistočni kraj otoka i onda, prvo šapćući, a zatim zloslutnim izgledom i izrazom lica te su nam na kraju mornari rekli da moramo odmah odustati i tada sam čuo riječ koja je strašilo svih jadranskih mornara - bura (Bora). Svaki djelić jedra bio je napet jer je more bilo vrlo visoko, veliki, zeleni valovi valjali su se za nama prijeteći da nas proždru, a kako brodić nije plovio niz vjetar, bilo je posebno opasno

206 Ovo se odnosi na Senj i Podgorje koji su tada, prema političkoj podjeli, bili u Kraljevini Hrvatskoj s Kraljevinom Slavonijom i Vojnom krajinom, dok je otok Krk bio u Markgrofoviji Istri, koja je bila sastavni dio Austrijskog primorja. 207 Godine 1778. je stara crkva sv. Elizabete i Pohođenja Marijina obnovljena i proširena. Uz tu crkvu su još kapele sv. Fabijana i Sebastijana, koju puk naziva kapela sv. Roka (1855. godine), i sv. Josipa (BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 395-397). 208 To je naselje na dnu Bašćanske vale nastalo spuštanjem stanovnika kaštela Baška, koji su 1380. godine razorili Mlečani. Tako je nastalo naselje Primorje ili Baška Nova, odnosno samo Baška. Najstariji dio toga naselja je Go- rica. Baška je sjedište župe i seoskoga kaptola (BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 382-383). 209 Ovaj dio akvatorija oko Senja i Baške nije Kvarnerić i spada u Velebitski ili Podgorski kanal. 210 Može se pretpostaviti da su prošli Rt Dubna, potom Rt Rebica i prošli mimo ulaza u Velu Luku i nakon Rta (Punte) Sokol našli se na otvorenome moru Senjskih vrata.

114 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 115

RASPRAVE I ČLANCI

Baška krajem 19. stoljeća (Zbirka Juraj Lokmer)

iskrcati se na Puntu (Vela) Luku.211 Nebo je bilo crno, munje su neprestano sijevale, a grmljavina je brujala i odjekivala od Krka do Prvića i od Prvića do Krka. Kad smo došli na četvrtinu milje od stijena, naši su se ljudi predali svojim molitvama – litanijama, ostavivši jedra našoj skrbi. Došli smo sasvim blizu velikoj crnoj točki na kojoj smo kroz oblak kiše mogli vidjeti pjenu koja se lomila i uzdizala u zrak. Nekoliko minuta činilo se da je gotovo neizbježna katastrofa, ali zahvaljujući Providnosti, jakost vjetra je na trenutak pala za dvije ili tri jedinice, a mi smo poput trkaćeg konja proletjeli oko rta na udaljenosti samo oko dvije dužine barke. Nakon svega ovoga naši su glasovi zvučali glupavo jer smo počeli razgovarati o različitim planovima daljnje plovidbe. Povratak u Bašku (Besca Nuova) bio je nemoguć jer je ovaj smjer plovidbe bio previše izložen vjetru, a more je bilo previše nemirno za veslanje. Neki su bili za plovidbu prema Cresu, drugi na Merag (Smerzo)212 ili Krušćicu (Kruskizza),213 ali najbliža od tih

211 Može se pretpostaviti da je htio reći da su se htjeli iskrcati na Rt Sokol ili ući u Velu Luku. 212 J. M. Neale je netočno naveo naziv ove uvale i lučice na Cresu. Očito je da je ovdje riječ o uvali Merag ili na talijanskom, odnosno na creskom dijalektu Smergo, Smargon. 213 Krušćica je mala luka – uvala na otoku Cresu.

Krčki zbornik 75 (2019) 115 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 116

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

malih luka bila je na udaljenosti od 30 milja. Napokon, nakon što sam čuo sve strane, odlučio sam se za plovidbu u grad Krk. Ali, kada smo prošli ispod otočića Galuna (Scoglio Gagli)214 – izgledao je tako divlje i tmurno u onoj divljoj noći – vjetar se ponovno pojačao i plovidba do grada Krka bila je nemoguća. Onda su mornari predložili da se sklonimo u Staru Bašku (Besca Vecchia),215 gdje će nam, kako su rekli, svećenik dati smještaj. I uz velike napore smo oko devet sati ušli u ušće maloga potoka na kraju sela, mokri i iscrpljeni. Bilo je mračno, kretali smo se po stijenama i nakon pola sata pokucali na vrata male bijele kuće blizu crkve, koja je izgledala kao da je obješena o liticu. Svećenik je već otišao spavati, ali ipak nas je srdačno primio, čestitao nam što smo se spasili, ponudio nam sve što je imao - kruh i kavu i, sasvim izvan našeg očekivanja, krevet. Ali takvu prljavštinu, zamašćenost, množinu štetnika i svakakvih odvratnih stvari nisam nikada vidio.216 To je tim više neoprostivo jer je naš domaćin vrlo ugledan i važan zemljoposjednik.217 Rekao nam je da treba voditi prosnu procesiju dva i pol sata nakon ponoći te da je mislio da se vidimo kod doručka. Najsretniji smo bili što prije baciti se na krevet i neka bude ono što bi moglo biti. I jedva smo bili uznemireni teškim zvukom prvoga zvona, a zatim pjevanjem procesije koja je od sela krenula prema brdima. U sedam sati probudili smo se s mišlju da je pred nama sjajan dan. More je bilo mirno, a čamac je bio privezan pod liticom. Doručkovali smo i vrlo zahvalni oprostili se od našeg domaćina. Ugodno ploveći prošli smo uz Košljun (Zoccolante) i za dva sata stigli do Krka. U poslijepodnevnim satima stigao je parobrod iz Rijeke kojim smo otputovali za Veli Lošinj (Lussingrande) na otoku Osoru (Ossero).218

214 G. Cubich ovaj otočić naziva Gaglian (CUBICH 1874, 90). 215 Staro ime ovoga naselja je Kraj, koje se prvi put spominje u 14. stoljeću. Današnje ime naselja prvi se put spominje u drugoj polovici 17. stoljeća. Tijekom povijesti taj je dio Krka pripadao opatiji sv. Lucije. Župna crkva sagrađena je 1847., a župske matice vode se od 1856. godine (BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 383-384, 397). 216 Ovo je u suglasnosti s onim što T. G. Jackson (1835. – 1924.), arhitekt, umjetnik, pisac, povjesničar i ugledni sveučilišni profesor, piše o Staroj Baški u svojoj knjizi Dalmatia, the Quarnero and Istria with Cetigne in Mon- tenegro and the Island of Grado, Oxford, 1887., Vol. III., str. 159-160, otprilike 30 godina kasnije, a što je preuzeo od G. Cubicha (CUBICH 1874, 83). 217 Ovo je uistinu proizvoljna i neumjesna tvrdnja ako se zna kakvi su krajolik i kvaliteta zemljišta u Staroj Baški i oko nje. 218 Osorski otok stari je naziv za otok Lošinj.

116 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 117

RASPRAVE I ČLANCI

Brodić u oluji, nepoznati autor, kraj 18./početak 19. stoljeća, ulje na kartonu (privatno vlasništvo)

Kako čitati i razumjeti putopisne podatke J. M. Nealea

Da bismo razumjeli ovaj putopis i motive koji su vodili J. M. Nealea na ovom putovanju, treba imati na umu da je izabrao posjetiti otok Krk zadivljen njegovom posebnošću, o čemu je vjerojatno mogao doznati iz putopisa Alberta Fortisa koji je Dalmacijom proputovao od 1771. do 1773. godine i svoja zapažanja iznio u dvije knjige predstavivši Dalmaciju i Primorje europskoj publici (Viaggio in Dalmazia, Venecija, 1774.). U tim knjigama Fortis daje pomalo idealizirano život seljaka u zaleđu dalmatinske obale (Morlaka), ali raspravlja o mnogim zemljopisnim, gospodarskim i etničkim pitanjima, a samo kratko daje i osnovne podatke o glagoljici i ćirilici kao pismima kojim se služe ti Morlaci. Vjerojatno je J. M. Nealeu bilo poznato putovanje Alberta Fortisa s povjesničarom Johnom Symondsom i napuljskim botaničarom Domenicom Cirillom po Cresu i Lošinju (Saggio d’osservazioni sopra l’isola di Cherso ed Osero, Venecija 1771.), a koje je sponzorirao bogati engleski mecena John Stuart earl od Butea (1713. – 1792.), političar i ministar

Krčki zbornik 75 (2019) 117 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 118

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

engleskoga kralja. Fortisove knjige naišle su na kritike prosvjetitelja i izazvale zgražanje nad Morlacima o kojima je Fortis pisao sa simpatijom i prikazao ih kao miroljubive, plemenite, poštene i gostoljubive. I knjiga Ivana Lovrića Osservazioni di Giovanni Lovrich sopra divrsi pezzi del Viaggio in Dalamzia del signor abate Alberto Fortis, coll’ aggiunta della vita di Socivizca, Venecija 1776., vjerojatno je bila dostupna J. M. Neale te je u njoj mogao dobiti detaljnije razrađeno ono što je Fortis u svojim knjigama opisao. Vjerojatno J. M. Neale nije bilo nepoznato djelo s opisima i ilustracijama naših krajeva što ih je krajem 18. stoljeća izradio Balthasar Haquet,219 Jean Baptiste Joseph Breton,220 kao i djelo britanskoga novinara, nakladnika, prevoditelja i ilustratora Fredericka Shoberl221 koji je 1821. godine, u sklopu velike biblioteke Svijet u minijaturi, objavio i knjigu u dva dijela Ilirija i Dalmacija,222 a 1828. knjigu o običajima i nošnjama naroda Austrijskog Carstva.223 Čini se da je J. M. Neale dobro proučio i jedno od izdanja priručnika za putovanje u južnu Njemačku i Austriju, uključujući i hrvatske krajeve, koje je od 1837. godine u Londonu počeo objavljivati John Murray (III.), a koji su bili velik poticaj britanskim građanima za putovanja u opisane krajeve Europe.224 Kao uvaženi ekleziolog J. M. Neale je dobro poznavao djelovanje i djela splitskog nadbiskupa i kasnije pokajnika Marka Antuna de Dominisa koji je kao katolički disident izvjestan broj godina proveo u Engleskoj kao dekan windsorski. Sam J. M. Neale u predgovoru ovoga putopisa govori da je upoznat s radovima nekih britanskih autora koji su putovali ovim krajevima, od kojih je samo Sir G. Wilkinson donio nešto opširniji podatak o bogoslužnom jeziku i pismu (glagoljici i ćirilici) u Dalmaciji.225 I tako se J. M. Neale s preporukama za austrijske državne i crkvene vlasti uputio na put po Dalmaciji.

219 HAQUET 1801-1805. 220 BRETON 1816. 221 BOASE 1885-1900, 52; KOSTIĆ 2006, 35. 222 SHOBERL 1821, 48-66, 105-146 (vol. I); 1-146 (vol. II). 223 SHOBERL 1828, 1-146. 224 John Murray (III.), britanski nakladnik i treći istoga imena na čelu obiteljske nakladne kuće osnovane 1768. godine u Londonu. Svoje upravljanje obiteljskom tvrtkom obilježio je brojnim izdanjima tada vrlo popularnih vodiča po različitim dijelovima svijeta (Europa, Azija, Afrika) Murray’s Handbooks for Travellers. Među tim vodičima je i 15 izdanja njegova A handbook for travellers in southern Germany, čije je prvo izdanje objavio 1837. godine. Murray je objavio 1859. godine i Darwinovo djelo On the Origin of Species (O podrijetlu vrsta) (MURRAY 1920 (IV); KOSTIĆ 2006, 253). 225 WILKINSON 1848, 31-34 (vol. I).

118 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 119

RASPRAVE I ČLANCI

Lako je uočiti da se ovdje opisan dio putopisa J. M. Neale dijeli na dva naoko odvojena dijela: poučno izlaganje engleskim čitateljima o glagoljici, staroslavenskom i narodnome jeziku u bogoslužju, što je bio ideal reformacijskih nastojanja i praksa u Anglikanskoj crkvi i njezinim derivatskim denominacijama, i zapažanje o posebnostima, kulturnim i povijesnim spomenicima otoka Krka. Upravo je J. M. Neale taj koji sve svoje intelektualne i duhovne snage koristi za prijevode himni, duhovne literature na narodni, engleski jezik i zbog toga on nije samo zadivljen tim postignućem Crkve maloga hrvatskoga naroda, nego traži i istražuje genezu i povijest tog fenomena usprkos nastojanju Opće crkve, većinske Crkve latinskoga jezika, i vjetrometini povijesno-političkih okolnosti - od odnosa s tada moćnim Bizantom, preko politizacije u funkciji istočne politike Katoličke crkve do sredine 19. stoljeća kada, usprkos zabranama upotrebe narodnog jezika u bogoslužju (šćaveta), duboko ukorijenjena tradicija ne omogućuje napuštanje te prakse, ali uvijek je u potpunom zajedništvu i vjernosti Petrovu nasljedniku. To je fenomen koji je J. M. Neale pod nazivom glagoljaški obred htio uživo vidjeti i doživjeti na otoku Krku. To mu je čini se i pošlo za rukom usprkos nerazumijevanju mnogih okolnosti i posebnosti što nije kao klerik Anglikanske crkve i intelektualac daleko razvijenije sredine mogao u tako kratkome vremenu ni vidjeti, a još teže razumjeti. No ipak je dobro uočio neke važne činjenice, kao što je ona da je staroslavenski jezik duboko u temeljima narodnoga govornog jezika i da su uzroci povlačenja, nestajanja glagoljice, tj. bogoslužja na narodnome jeziku na području Istre i nekih sjevernojadranskih otoka ponajprije političke naravi, što je kasnijim povijesno-ekleziološkim i političko-ekonomskim studijama i potvrđeno. Njegovo znanje i poznavanje nastanka glagoljskog i ćiriličnog pisma, liturgije na staroslavenskom jeziku, djelovanja sv. Ćirila i Metoda na razini je tada njemu dostupne stručne literature, što također zadivljuje u nekim detaljima odlučnog razmišljanja i načina izlaganja prosječnom engleskom čitatelju. Stoga nije ni čudno što je iste godine (1861.) ovaj njegov putopis tiskao i American Theological Library Association i tako ovaj hrvatski ne samo vjerski, ekleziološki, nego kulturni i povijesni fenomen s političkim dimenzijama predstavio engleskoj i američkoj teološkoj, crkvenoj, kulturnoj i političkoj javnosti. Iako naše knjižnice, pa

Krčki zbornik 75 (2019) 119 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 120

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

ni Nacionalna i sveučilišna knjižnica, nemaju izdanje ovoga putopisa, sreća je što je ono digitalizirano u velikim europskim knjižnicama (British Libray, London; Bayerische Staatsbibliothek, München; Ősterreichische Nationalbibliothek, Wien) i dostupno na više portala digitalizirane građe (Google Books, Internet Arhive, Eromm Web Search, Eromm Classic, Hathi Trust Digital Libray i dr.). Tako je ovo djelo sredine 19. stoljeća na raspolaganju onima koje to zanima ako im stožerna nacionalna knjižnično- informacijska ustanova stavi takvu informaciju na raspolaganje. Treba uočiti da su upravo J. M. Neale i njegovi pratitelji prvi engleski, britanski i vjerojatno prvi poznati europski posjetitelji turisti na otoku Krku. Osim toga, ovim se putopisom pomiče u istu godinu i prvo pristajanje parobroda u Malinsku.226 Gledajući s aspekta turizma, danas sve zahtjevnije i kompleksnije grane gospodarske djelatnosti posebno važne za hrvatsko gospodarstvo, može se ustvrditi da je početak turizma na otoku Krku upravo u travnju ili svibnju 1860. godine te da je potaknut i povezan s povijesno-kulturnim i vjersko-crkvenim posebnostima i znamenitostima otoka, kao i njegovom kulturnom i vjerskom baštinom kao neodvojivim sastavnicama narodnog života. Tu je poseban naglasak stavljen na glagoljicu, staroslavenski i uopće narodni jezik u bogoslužju, što je indikativni pokazatelj za formiranje i današnje turističke ponude. Govoreći o smještaju u nekoj od krčkih ili možda jedinoj krčkoj gostionici daje zanimljiv podatak koji je važan za daljnji razvoj turizma, a koji će tek početkom 20. stoljeća poprimiti organiziraniji i suvremeniji oblik. U opisu otoka Krka ovoga britanskog putopisca treba zamijetiti njegovo oduševljenje netaknutom prirodom, idilom krajolika, osebujnošću biljnog i životinjskog svijeta, ali i surovošću brze izmjene meteoroloških uvjeta (bura, kiša) kao posebnosti koje pokazuju biblijsku dimenziju krčkih krajolika kojima je zadivljen. Iako zagledan prvenstveno u ekleziološku dimenziju svoga putovanja, ovaj Anglikanac ukazuje na opće kulturne vrijednosti, na vrijednost povijesno-kulturne baštine, na spomenike materijalne, ali i nematerijalne, duhovne. To je i danas vrlo aktualno upozorenje ne samo za turističku valorizaciju, nego i za kvalitetniji život na otoku

226 Dosad je u literaturi bilo zabilježeno da je pristajanje parobroda u Malinskoj počelo 1866. godine, kada je parobrod na liniji Trst – Rijeka jednom tjednom ticao Malinsku (TURK – TURK-ŠARIĆ 2002, 366).

120 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 121

RASPRAVE I ČLANCI

ravnomjernim i okolišu prilagođenim razvojem, posebno razvojem urbanizma, prometa i gospodarenja prostorom, te očuvanjem nacionalnoga kulturnog i vjerskog identiteta stanovnika otoka Krka. Bogatstvo kulturne baštine koje u nekoliko dana nije mogao u cijelosti upoznati danas je važan čimbenik bolje i veće kvalitete življenja i daljnjeg razvoja turizma. Šteta da ovaj učeni Englez nije doznao za posebno vrijednu donaciju (knjižnica, muzikalije i glazbala) učenoga Krčanina iz Beča Nikole Udine Algarottija gradu Krku.227 Nažalost, ta donacija, posebno knjižnica od oko 10.000 svezaka, danas nije dostupna svjetskoj javnosti,228 iako je manji broj glazbala i bibliofilskih izdanja izložen u zbirci sakralne umjetnosti u crkvi sv. Kvirina. I bogatstvo liturgijskih glagoljskih i latinskih bogoslužnih knjiga te napjeva bi – uz velebnu katedralu koja u sebi sažima vrijeme od kasne antike do današnjih dana i uz postojeću dragocjenu zbirku sakralne umjetnost u kapeli sv. Kvirina, kao i uz kvalitetnu postavu o povijesti roda knezova Krčkih, kasnije Frankapana, koji su tijekom sedam stoljeća bili kralježnica hrvatskoga naroda i državnosti - trebao biti projekt nacionalne i europske važnosti zanimljiv svima u Hrvatskoj i svijetu, a koji bi svakako bio u funkciji kvalitetnijeg života na otoku, ali i u funkciji vjerskog i kulturnog turizma.229 A koliko bi tek značilo (barem jedne nedjelje u mjesecu) pribivati svetoj misi na staroslavenskome jeziku uz tradicijsko, pučko, glagoljaško pjevanje. To su biseri koje se ne smije izgubiti, ne smije se pustiti da ih prašina zaborava i vremena prekrije te da ih novi naraštaji ne upoznaju jer onda će i oni nestati u loncu globalizacije i postati puki statistički broj, bezličan i jedino administraciji zanimljiv. J. M. Neale je ljubazan i pristojan Britanac, svećenik kojemu je draga katolička tradicija, duhovnost, ali prihvaća je s dozom kritičnosti, posebno s obzirom na “novosti” u katoličkoj teologiji (dogma o Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije) ili na politiku i položaj papinstva u tadašnjoj Europi i europskoj politici (Papinska Država).

227 Udina Algarotti (Krk, 1791. – Beč, 1838.), muzikolog, filolog, prevoditelj (KATALINIĆ – VELČIĆ – ŽGALJIĆ 2010; SPICIJARIĆ 2010). 228 Riječ je o elektroničkome katalogu s digitaliziranim primjercima rijetke građe, ali i mogućnosti korištenja te građe na poseban zahtjev u posebnom prostoru knjižnice kako bi se ostvarila i želja darovatelja da ta donacija bude na raspolaganju sugrađanima i svim ljudima koje to zanima. 229 Zar ne postoje i odgovarajući EU fondovi koji omogućuju financiranje takvih projekata?

Krčki zbornik 75 (2019) 121 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 122

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

Baška – senjska škura bura u Bašćanskoj vali (foto Juraj Lokmer, 2008.)

Nealeova slika otoka i ljudi toga vremena je idilična, ali na trenutke i strogo realistična, pomalo grubo tužna u usporedbi s mnogo razvijenijim europskim sredinama. Ona daje osnovne smjernica budućeg i potencijalno mogućeg razvoja tih krajeva. Te njegove opaske i konstatacije su i danas, uz korekcije nastale društvenim i povijesnim razvojem kasnijega vremena, realne te su dobar temelj planiranja gospodarstva i života općenito, budućnosti ovih krajeva. J. M. Neale naglašava posebnost ovog otoka koja se zasniva na ljepoti nedirnute prirode, na bogatstvu vjerske, crkvene, kulturne i povijesne baštine, posredno ukazuje na važnost komunikacija - prometnica. Stoga se ovaj putopis može smatrati jednim od najranijih prikaza turizma, odnosno mogućnosti turizma na otoku Krku. Pouka je to koja i danas vrijedi, ne samo u politici nego i šire - od potrebe sveukupnoga vrednovanja i neprestanog preispitivanja vlastitoga geostrateško-geopolitičkog položaja, resursa, kulturne baštine

122 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 123

RASPRAVE I ČLANCI

preko gospodarskih interesa, posebno u nekim granama privređivanja (turizam, gospodarenje i upravljanje ekološki očuvanim prostorom, morem i zalihama pitke vode i slično) do preispitivanja nacionalnih interesa i stalnoga oblikovanja suvremenog vlastitog nacionalnoga identiteta kao zaštite osobnosti pojedinca, naroda i države, posebno u sklopu novih asocijacija, u suvremenom političkom i gospodarskom zajedništvu, gdje kao država i narod trebamo osigurati ne samo povoljnu poziciju za život sadašnjih, nego i za svekolik razvoj i dobrobit budućih naraštaja.

Krčki zbornik 75 (2019) 123 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 124

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

LITERATURA

ADAM, Robert, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=368 (10. 3. 2019.)

ANGELICO, fra, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2732 (8. 3. 2019.)

ARIJE, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=3797 (9. 3. 2019.)

ASSEMANI, Giuseppe Simone, Kalendaria ecclesiae universae... ecclesiarum orientis et occidentis..., Tomus quartus, Rome 1755.

AUBERT, Roger, Rimsko pitanje, u: JEDIN, Hubert (ur.), Velika povijest Crkve, 6. svezak (Crkva između revolucije i restauracije), Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1987.

BABIČ, Vanda, Vpliv vzhodne cerkvene slovanšćine na hrvaške glagolske tekste v 17. in 18. stoletju, Ljubljana: Znastveni instituť Filozofske fakultete, 2000.

BABIĆ, Vanda, Propovijedi Vicka Zmajevića, Croatica et Slavica Iadertina I (2005) 1: 207-228.

BADALIĆ, Josip, Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1952.

BADURINA, Anđelko, Krizmarij, u: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina, Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, 1979., 355.

BANERJEE, Jacqueline, The Cambridge Camden Society and the Ecclesiological Society, The Victorian Web, literature, history & culture in

124 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 125

RASPRAVE I ČLANCI

the age of Victoria (2011), URL: http://www.victorianweb.org/religion/eccles.html (19. 2. 2019.)

BAZILIJE I., Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=6423 (10. 3. 2019.)

BERČIĆ, Ivan, Chrestomathia linguae veteroslovenicae: charactere glagolitico e codicibus, codicum fragmentis et libris impressis. Edita A Presb. Joanne Berčić, Pragae: Leteris Filiorum Theophili Hasse, Prostat Jaderae, Apud fratres Battara et apud P. Abelić Bibliopolas, 1859.

BERNARD DU CLUNY, french monk, Encyclopaedia Britannica, URL: https://www.britannica.com/biography/Bernard-de-Cluny#ref143992 (19. 2. 2019.)

BEZIĆ, Jerko, Živi hrvatski jezik u glagoljaškom pjevanju Zadarske nadbiskupije, u: Glagoljica i hrvatski glagolizam. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa povodom 100. obljetnice Staroslavenske akademije i 50. obljetnice Staroslavenskog instituta (Zagreb – Krk 2. – 6. listopada 2002.), ur. Marija-Ana DÜRRIGL, Milan MIHALJEVIĆ, Franjo VELČIĆ, Zagrеb – Krk: Staroslavenski institut i Krčka biskupija, 2004., 717-726.

BOASE, George Clement, Shoberl, Frederic (DNBoo) , Dictionary of National Biography, 1885 - 1900, Volume 52, URL: https://en.wikisource.org/wiki /Shoberl,_Frederic_(DNB00) (25. 1. 2019.)

BOGDANOVA, T. A. – PAVSKY Gerasim Petrovich, Saint Petersburg Encyclopaedia, URL: http://www.encspb.ru/object/2804009693?lc=en (6. 3. 2019.)

BOGOVIĆ, Mile, Katolička crkva i Pravoslavlje u Dalmaciji za vrijeme mletačke vladavine, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1982.

Krčki zbornik 75 (2019) 125 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 126

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

BOGOVIĆ, Mile, Okolnosti pojave i razvoja glagoljice na hrvatskom području do 1248. godine, u: Glagoljica i hrvatski glagolizam. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa povodom 100. obljetnice Staroslavenske akademije i 50. obljetnice Staroslavenskog instituta (Zagreb – Krk 2. – 6. listopada 2002.), ur. Marija-Ana DÜRRIGL, Milan MIHALJEVIĆ, Franjo VELČIĆ, Zagrеb – Krk: Staroslavenski institut i Krčka biskupija, 2004., 247-260.

BOGUMILI, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8408 (6. 3. 2019.)

BOLONIĆ, Mihovil, Seoski kaptoli u Krčkoj biskupiji, Bogoslovska smotra XXXVI (1966) 1: 122-145.

BOLONIĆ, Mihovil, Krčki seoski kaptol – pioniri i nosioci liturgijskog života, Bogoslovska smotra XXXVIII (1968) 2: 263-284.

BOLONIĆ, Mihovil, Otok Krk kolijevka glagoljice, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1980.

BOLONIĆ, Mihovil – ŽIC-ROKOV, Ivan, Otok Krk kroz vjekove, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1977.

BOZANIĆ, Anton, Dubašnica – povijesne mijene, drevna župa i iseljenici u New Yorku, Malinska: Općina Malinska-Dubašnica (izvršni nakladnik Glosa d. o. o. Rijeka), 2014.

BOZANIĆ, Anton, Naselja oko grada Krka – zapadni dio otoka, Vrh i Kornić, Krk: Grad Krk (izvršni nakladnik Glosa d. o. o. Rijeka), 2018.

BOZANIĆ, Anton – GALOVIĆ, Tomislav – ŽIC, Igor, Krčka kulturna baština, Rijeka: Glosa, 2018.

BRADANOVIĆ, Marijan – BRAUT, Ivan, Frankapanska kapela krčke katedrale, Krčki zbornik 74 (2016): 33-54.

126 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 127

RASPRAVE I ČLANCI

BRETON de La Martiniere, Jean Baptiste Joseph, CERL Thesaurus, URL: https://data.cerl.org/thesaurus/cnp01469809 (25. 3. 2019.)

BRETON de La Martiniere, Jean Baptiste Joseph, Illyrien und Dalmatien, oder Sitten, Gebraüche und Trachten der Illyrier und Dalmatier, und ihrer Nachbarn. Mit 36 Kupfern ... : Zweytes Bändchen / aus dem Französischen nach Hacquet, Fortis und Cassas verfasten Werken des Herrn Breton, übersetzt von Janus Pannonius, Pesth, 1816.

BROZOVIĆ-RONČEVIĆ, Dunja, Romansko-hrvatski dodiri u toponimiji Istre i kvarnerskih otoka, Folia onomastica Croatica 7 (1998): 1-21.

BRUSIĆ, Vladislav, Crkva sv. Marije od Navještenja na Košljunu, Bogoslavska smotra XXI (1933) 4: 273-282.

BRUSIĆ, Vladislav, Barokne pregradnje u crkvi sv. Marije na Košljunu, Bogoslavska smotra XXII (1934) 2: 163-175.

BURGER, Johann, Systematische Klassifikazion und Beschreibung der in den österreichischen Weingärten vorkommenden Trubenarten mit dem karakteristischen Merkmahlen Gattungen und Arten, ihren wissenschaftlichen und ortsüblichen Benenungen, und den besonderen Eigenschaften der Trauben und des aus ihnen gekelterten Weines, Karl Gerold, Wien, 1837.

CARLYLE, Edward Irving, Symonds, John (1729-1807), Dictionary of National Biography 1885-1900, Vol. 55, URL: https://en.wikisource.org/wiki/Symonds,_John_(1729-1807)_(DNB00) (20. 2. 2019.)

CAVOUR, Camillo Benso, grof, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=11067 (5. 3. 2019.)

CRKVA BOSANSKA, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=12741 (6. 3. 2019.)

Krčki zbornik 75 (2019) 127 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 128

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

CRNČEVIĆ, Ante, Raspjevana tišina. O nastanku i mjestu posljednica u liturgiji, Živo vrelo XXXII (2015) 5: 2-6.

CHRONOLÓGIA biskupov, URL: http://www.biskupstvo-nitra.sk/chronologia-biskupov/ (6. 3. 2019.)

CUBICH, Giambattista, Notizie naturali e storiche sull’isola di Veglia / compilate dal Giambattista Cubich, Parte prima, Stabilimento tipografico Appolonio & Caprin, Trieste, 1874.

CUBICH, Giambattista, Notizie naturali e storiche sull’isola di Veglia / compilate dal Giambattista Cubich, Parte seconda, Stabilimento tipografico Appolonio & Caprin, Trieste, 1875.

ĆIRIL I METOD, sv., Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=13585 (6. 3. 2019.)

ČETVEROPRUGI KRAVOSAS, Zmije u Istri, URL: https://www.istrapedia.hr/hrv/1775/zmije-u-istri/istra-a-z/ (20. 2. 2019.)

ĆOŠKOVIĆ, Pejo, Ivan Petar (Galcinja, Galzinja, Gocinić, Gočinić; Giovanni Pietro), Hrvatski biografski leksikon 4, ur. Trpimir Macan, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1998., 564-565.

ĆOŠKOVIĆ, Pejo, Karaman, Matej (Mate, Matheus, pogrješno Matija), Hrvatski biografski leksikon 7, ur. Trpimir Macan, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2009., 75-77.

DEMONJA, Damir, Elementi arhitekture franjevačkih crkava građenih do kraja 16. stoljeća u Istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva, Histria archaeologica 46 (2016): 195-240.

128 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 129

RASPRAVE I ČLANCI

DIOCESE OF BRUGGE, Catholic-Hierarchy: Its Bishops and Dioceses, Current and Past, URL: http://www.catholic-hierarchy.org/bishop/bmalou.html (26. 2. 2019.)

DOBROVSKÝ, Josef, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=15684 (6. 3. 2019.)

DRAGUTINAC, Mitar, Prokop Sazavski, u: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina, Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, 1979., 488-489.

DUJMOVIĆ, Perica – GALOVIĆ, Tomislav, Stoljeće i pol župne crkve sv. Apolinara u Bogovićima (1857 – 2007), Malinska: Župa sv. Apolinara b. m. – Dubašnica, Bogovići i Općina Malinska-Dubašnica, Malinska, 2007.

DUJMOVIĆ, Perica – GALOVIĆ, Tomislav, Plovanska crikva svetoga Apolinara (150 godina dubašljanske župne crkve u Bogovićima), Malinska: Župa sv. Apolinara b. m. – Dubašnica, Bogovići i Općina Malinska- Dubašnica, Malinska, 2008.

FABIANICH, Donato, Alcuni cenni sulle scienze e lettere deli secoli passati in Dalmazia, Venezia: dalla Typografia di G. B. Merlo, 1843.

FABIANICH, Donato, Storia dei Frati Minori, dai primordi della loro institutzione in Dalmazia e Bossina, fino a giorni nostri. Parte seconda, Vol. II., Zara: Tip. Fratelli Battara, 1864.

FARLATI, Daniele, Illyrici sacri tomus tertius: Ecclesia Spalatensis olim Salonitana, Venetiis: Apud Sebastianum Coleti, MDCCLXV.

FERDINAND II., Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=19260 (19. 2. 2019.)

Krčki zbornik 75 (2019) 129 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 130

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

FIORENTIN, Anna Maria, Krk – splendidissima civitas Curictarum, (III. dopunjeno, prvo hrvatsko izdanje), prijevod s talijanskoga Franjo Matejčić, Novi Vinodolski – Krk, Naklada Kvarner, Povijesno društvo otoka Krka (Krčki zbornik, sv. 44. Posebno izdanje, sv. 38), Grad Krk, 2001.

FUĆAK, Jerko, Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1975.

GALOVIĆ, Tomislav, Inventar i stanje glagoljskih rukopisa u arhivu župe Sv. Apolinara mučenika – Dubašnica na otoku Krku, Arhivski vjesnik XLVI (2003): 209-220.

GALOVIĆ, Tomislav, O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku, Rijeka: Općina Malinska-Dubašnica, Malinska – Izdavačka kuća Adamić, Rijeka – Povijesno društvo otoka Krka, Krk (Krčki zbornik, sv. 48., Posebno izdanje Povijesnog društva otoka Krka, sv. 42.), 2004.

GALOVIĆ, Tomislav, O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku, knjiga II., Rijeka: Povijesno društvo otoka Krka (Krčki zbornik, sv. 73., Posebno izdanje Povijesnog društva otoka Krka, sv. 64), Općina Malinska-Dubašnica, Naklada Kvarner, 2019.

GLAGOLJICA, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=22160 (12. 3. 2019.)

GLAVIČIĆ, Miroslav, Pismo pape Inocenta IV. senjskom biskupu Filipu u tiskanim izdanjima i historiografiji, Senjski zbornik 41 (2014): 159-183.

GLEIG, George, (1911) Encyclopædia Britannica, Volume 12, URL: https://en.wikisource.org/wiki/1911_Encyclop%C3%A6dia_ Britannica/Gleig,_George (10. 3. 2019.)

GOLUB, Ivan, Ivan Paštrić – Ioannes Pastritius. Polihistor i teolog (1636. – 1708.), Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1988.

130 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 131

RASPRAVE I ČLANCI

GOLUB, Ivan, Biblia Slavica, Slovo 39-40/1989-1990 (1990): 209-211.

GRGUR NINSKI, Hrvatski biografski leksikon 5, ur. Trpimir Macan, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2002., 192-194.

HACQUET, Balthazar, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=24011 (25. 3. 2019.)

HACQUET, Balthazar, Abbildung und Beschreibung der südwest- und östlichen Wenden, Illyrer und Slaven, I–V, Leipzig, 1801. – 1805.

HERKUL, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=25139 (12. 3. 2019.)

IMPASTARI, Marco Antionio, L’isoletta di Casione. Descruzione illustrata, Trieste: Tipografia G. Caprin, 1890.

IVANČIĆ, Stjepan M., Povjestne crte o samostanskom III Redu sv. O. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i poraba glagolice u istoj redodržavi sa prilozima. Sakupio i priobćio o. Stjepan nauč. Ivančić, svećenik istoga Reda. S dopustom crkovne i redovne vlasti. Zadar: Odlikovana Tiskarna E. Vitaliani, 1910.

JERONIM sv., Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29068 (12. 3. 2019.)

JURIĆ, Šime – FRKIN, Vatroslav, Katalozi inkunabula crkvenih ustanova u Hrvatskoj. IV. Zbirka inkunabula u knjižnicama Franjevačke provincije sv. Jeronima. Drugi dio, Croatica Christiana periodica XV (1991) 27: 182- 261.

JURKOVIĆ, Miljenko, “Doppelkapelle” sv. Kvirina u Krku – biskupska palatinska kapela dvostruke funkcije, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 32 (1992): 223-235.

Krčki zbornik 75 (2019) 131 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 132

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

KATALINIĆ, Vjera – VELČIĆ, Franjo – ŽGALJIĆ, Josip, Nikola Udina Algarotti, Rijeka: Grad Krk – Glosa / Rijeka, Rijeka 2010.

KATARI, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=30840 (6. 3. 2019.)

KATIČIĆ, Radoslav, Kašić, Bartol (Cassio, Cassius, Kassicch; Bartul, Bartolomeo, Bartholomaeus, Baro), Hrvatski biografski leksikon 7, ur. Trpimir Macan, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2009., 133- 136.

KLAIĆ, Nada, Historijska podloga hrvatskoga glagoljaštva u 10. i 11. stoljeću, Slovo 15-16 (1965): 225-281.

KLAIĆ, Nada, Pobjeda reformnog Rima na Jadranu za pape Grgura VII (1073. – 1085.), Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu 28 (1986): 147- 202.

KOPITAR, Jernej, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=33071 (12. 3. 2019.)

KOSTIĆ, Veselin, Rijeka i okolica u starim engleskim putopisima – Rijeka and the Rijeka Region in Old English Travel Books, Rijeka: Adamić, 2006.

KUHAR, Kristijan, Slavenski liturgijski izvori od IX. do XIII. stoljeća, Diacovensia – teološki prilozi XXII (2014) 3: 363-379.

KULJBAKIN, Stepan Mihajlović, Охридская рукопись Апостола конца XII века. Български старини. Т. 3., София, 1907, URL: https://archive.org/details/bulgarskistarini03bulguoft; http://old.stsl.ru/manuscripts/fond-87-sobranie-v-i-grigorovicha/13 (19. 2. 2019.)

LEONE, Marco – SEGNERI, Paolo, Dizionario Biografico degli Italiani, 91/2018.

132 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 133

RASPRAVE I ČLANCI

http://www.treccani.it/enciclopedia/paolo-segneri_(Dizionario- Biografico)/ (22. 2. 2019.)

LEVAKOVIĆ, Rafael, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=36233 (19. 2. 2019.)

LEVENTAL, Zdenko, Britanski putnici u našim krajevima, od sredine XV. do početka XIX. veka, Gornji Milanovac: Dečje novine, 1989.

LOKMER, Juraj, Andrew Archibald Paton: Lika i Senj u putopisu iz 1849. godine, Senjski zbornik 45 (2018): 345-427.

LOKMER, Juraj – BEKAVAC-LOKMER, Fila, Prijedlog uređenja knjižnice i obrade knjižne građe Franjevačkog samostana na Košljunu, (rukopis), Rijeka, 2006.

LOVRIĆ, Andrija Željko, Arhaična pučka predaja u »cajkajšćini« brdskih sela na otoku Krku, Čakavska rič XXV (1997) 1-2: 167-199.

LUCANUS, M. Anneus, Incunabula Short Title Catalogue, URL: https://data.cerl.org/istc/il00296000 (28. 2. 2019.)

LUCCHESI, Giovanni, Sante Fosca e Maura, martiri, Santi, Beati e testimoni, URL: http://www.santiebeati.it/Detailed/40700.html (22. 2. 2019.)

LULIĆ, Stanko, Opus columnarum katedrale sv. Marije u Krku, Starohrvatska prosvjeta /ser. III/ 32 (2005): 113-128.

MANZO, Antonella, Santa Fosca in Torcello and the Middle Byzantine Churches in Eastern Greece: Preliminay Comparison and Remarks on Common Features and Differences, Athens Journal of History II (2016) 1: 43-58.

Krčki zbornik 75 (2019) 133 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 134

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

MARIJINSKO EVANĐELJE, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=38937;

MARTINOVIĆ, Niko, Crna Gora, Biografski zapisi I., Tragom istorijskih mijena u Montenegrina – digitalna biblioteka Crne Gore, URL: http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/dokumenti/okt oih_prvoglasnih_n_martinovic.htm (19. 2. 2019.)

MASLAĆ, Nikola, Splitski sabor godine 925. i 928., Obnovljeni život XVII (1936) 2: 70-78.

MIHANOVIĆEV ODLOMAK Apostola, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=40666 (19. 2. 2019.)

MILČETIĆ, Ivan. 1911. Hrvatska glagoļska bibliografija (I. dio. Opisi rukopisâ, sa dva priloga i dodatkom). Starine JAZU 33: I-XIV + 1-505.

MISAL KNEZA NOVAKA, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=41178 (13. 3. 2019.)

MOHOROVIČIĆ, Andre, Novootkriveni nalazi antičkih terma, oratorija i starokršćanske bazilike u gradu Krku’’ Rad JAZU knjiga 360 (OLU - knjiga VI/360), 19-34 + XV tabela + I tlocrt.

MURRAY, John (III), A handbook for travellers in southern Germany: being a guide to Bavaria, Austria, Tyrol, Salzburg, Styria, &c., the Bavarian and Austrian Alps, and the Danube from Ulm to the Black Sea; ... also Directions for Travellers; and Hints for Tours; with an Index Map, London, Leipzig, Paris 1837.

MURRAY, John (IV), John Murray III, 1808-1892, a brief memoir, London, 1920., URL: https://archive.org/details/johnmurrayiii18000murruoft (20. 12. 2018.)

134 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 135

RASPRAVE I ČLANCI

MUŽINA, Juraj, „Kovači – dvi puneštre i jedan portal na crikvi Svetoga Antona u Dubašnici“, Krčki zbornik 70 (2014): 111-121.

NAZOR, Anica, Lobkovicov psaltir: Senjski glagoljski rukopis iz 1359. godine, Zagreb: Vjera Reiser / vlastita naklada, 2005.

NAZOR, Anica, O glagoljskoj tiskari u Senju i njezinim izdanjima (1494. – 1508.), Senjski zbornik 41 (2014): 211-243.

NEALE, John Mason, Notes, ecclesiological and picturesque, on Dalmatia, Croatia, Istria, Styria, with a visit to Montenegro, London: J. T. Hayes, 1861., URL: https://play.google.com/books/reader?id=ZXQBAAAAQAAJ&hl =hr&printsec=frontcover&source=gbs_atb&pg=GBS.PA1 (13. 3. 2019.)

OPHOD na dane moljenja, Vjera i djela, portal katoličkih teologa, URL: http://www.vjeraidjela.com/ophod-na-dane-moljenja/ (20. 2. 2019.)

OSTOJIĆ, Ivan, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima. Sv. II: Benediktinci u Dalmaciji – Benedictini in Croatia et regionibus finitimis. Vol. II: Benedictini in Dalmatia, Split: Benediktinski priorat – Tkon kod Zadra, 1964.

OXFORD MOVEMENT, religion, Encyclopaedia Britannica, URL: https://www.britannica.com/event/Oxford-movement (19. 2. 2019)

PATARENI, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/trazi.aspx?t=patareni (6. 3. 2019.)

PATON, Henry, Paton, Andrew Archibald, Dictionary of National Biography, 1885. - 1900., Volume 44., URL: https://en.wikisource.org/wiki/Paton,_Andrew_Archibald_(DNB00) (10. 3. 2019.)

Krčki zbornik 75 (2019) 135 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 136

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

PELOZA, Makso, Razvoj crkvenopokrajinske pripadnosti Senjske i krbavsko-modruške biskupije, Senjski zbornik 6 (1975): 219-259.

POCKOKE, Richard, A Description of the East and some other Countries, Vol. II., London, 1745.

POLONIJO, Mate, Prvi uzmak glagoljice u Krčkoj biskupiji, Radovi Staroslavenskog instituta 2 (1955): 193-211.

PREMONSTRANTENZI, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=50155 (8. 3. 2019.)

PRIJATELJ, Kruno – PRIJATELJ-PAVIČIĆ, Ivana, Minijature u Misalu kneza Novaka, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 34 (1994): 71-83.

PRIJEVOD BULE “Ineffabilis Deus” Pija IX. od 8. XII. 1854., Služba Božja: liturgijsko-pastoralna revija XLIV (2004) 4: 76-90.

PRIMJERCI MISALA, Digitalizirana baština, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, URL: http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=519 (19. 2. 2019.)

RABELAIS, François, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=51351#top (5. 3. 2019.)

RADIĆ, Nikola, Kapela svetog Andrije u Dubašnici, Kremenić: Općina Malinska-Dubašnica i Katedra Čakavskog sabora Kornić (Biblioteka Kamik, br. 1), 2011.

RASTISLAV, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=51891 (6. 3. 2019.)

REILLY, Catherine W., Mid-Victorian poetry 1860 – 1879. An annotated Biobibliography, London and New York: Mansell, 2000.

136 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 137

RASPRAVE I ČLANCI

RUNJE, Petar, Izdavač i nakladnici glagoljskog Misala Pavla Modrušanina iz godine 1528., Slovo – časopis Staroslavenskog instituta u Zagrebu 41-43/1991-1993 (1993): 227-240.

RUNJE, Petar, Uz 450-godišnjicu Brozićeva Brevijara (1561.), Senjski zbornik 38 (2011): 5-12.

SAMOSTAN KRK, Samostan benediktinki Uznesenja Blažene Djevice Marije, Benediktinska udruga, URL: http://www.nard.hr/samostan-Krk.aspx (2. 3. 2019.)

SANSKRT, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=54473 (12. 3. 2019.)

SCHULTE, Johann Friedrich von, Ginzel, Joseph Augustin, Allgemeine Deutsche Biographie (ADB), Band 9, 1879., 179-180, URL:

https://de.wikisource.org/wiki/ADB:Ginzel,_Josef_Augustin (6. 3. 2019.)

SEATONIAN PRIZE, Revolvy, URL: https://www.revolvy.com/page/Seatonian-Prize (19. 2. 2019.)

SEDULIUS, 5th-cent. poet, Dictionary of Christian Biography and Literature to the End of the Sixth Century A.D., with an Account of the Principal Sects and Heresies, Cristian Classics Ethernal Library (2019), URL: http://www.ccel.org/ccel/wace/biod ict.html?term=Sedulius,%205th cent.%20poet (19. 2. 2019.)

SEGNERI, Paolo, Twelve sermones from the Quaeresimale of P. Paolo Segneri, Translated from the original Italian by James Ford ... With a preface relating to the author, London, 1857-60., URL: https://archive.org/details/12sermonsFromTheQuaresimale/page/n4 (22. 2. 2019.)

Krčki zbornik 75 (2019) 137 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 138

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

SGAMBATI, Emanuels, Udio Rusina u izdavanju hrvatskih glagoljskih knjiga u 17. stoljeću, Slovo 32-33 (1983): 103-122.

SHAHAN, Thomas, Bernard of Cluny, The Catholic Encyclopedia, vol. 2, New York, 1907.URL: http://www.newadvent.org/cathen/02501a.htm. (19. 2. 2019.)

SILIUS, Italicus, Incunabula Short Title Catalogue, URL: https://data.cerl.org/istc/is00506000 (28. 2. 2019.)

SHOBERL, Frederick, The world in miniature, Illyria and Dalmatia; containing a description of the manners, customs, habits, dress, and other peculiarities characteristic of their inhabitants, and those of the adjacent countries; illustrated with thirty-two coloured engravings, vol. I, London: R. Ackermann, 1821. URL: https://archive.org/details/ahy8052.0001.001.umich.edu (1. 12. 2018.)

SHOBERL, Frederick, The world in miniature, Illyria and Dalmatia; containing a description of the manners, customs, habits, dress, and other peculiarities characteristic of their inhabitants, and those of the adjacent countries; illustrated with thirty-two coloured engravings, vol. II, London: R. Ackermann, 1821., URL: http://kvk.bibliothek.kit.edu/view- title/index.php?katalog=ARCHIVE_ORG&url= http%3A%2F%2Farchive.org%2Fdetails%2Fahy8052.0002.001.umich.ed u&signature=snRbSY0- ZRczZ0PXq1_pUGCz8DSyw4YF0eSvxkS1KEk&showCoverImg=1 (1. 12. 2018.)

SHOBERL, Frederick, Austria containing a Description of the Manners, Customs, Character and Costumes of the People of that Empire, Philadelphia, 1828., URL: https://archive.org/stream/austriacontaini00shobgoog#page/n8/mod e/2up (1. 12. 2018.)

138 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 139

RASPRAVE I ČLANCI

SPICIJARIĆ, Nina, Nikola Udina Algarotti (Krk, 1791. – Beč, 1838.): muzikolog, filolog, prevoditelj, Rijeka XV (2010) 1: 93-97.

SVATOPLUK, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=58974 (6. 3. 2019.)

ŠANJEK, Franjo, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistički pokret u srednjem vijeku, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1975.

ŠANJEK, Franjo, Reimski evanđelistar ili Texte du sacre, Hrvatska revija XV (2005) 1: 31-32.

ŠIDAK, Jaroslav, Heretička “Crkva bosanska”, Slovo 27 (1977): 149-184.

ŠTEFANIĆ, Vjekoslav, Kločev glagoljaš i Luka Rinaldis, Radovi Staroslavenskog instituta 2 (1955): 129-153.

ŠTEFANIĆ, Vjekoslav, Glagoljski rukopisi otoka Krka, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1960.

ŠTEFANIĆ, Vjekoslav, Nazivi glagoljskog pisma, Slovo 25-26 (1976): 17- 76.

TANDARIĆ, Josip, Ivan Berčić, Hrvatski biografski leksikon 1, ur. Nikica Kolumbić, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1983., 678-679.

TOMA ARHIĐAKON, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=61655 (12. 3. 2019.)

TOMISLAV, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=61717 (10. 3. 2019.)

TRIDENTSKI KONCIL, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=62251 (12. 3. 2019.)

Krčki zbornik 75 (2019) 139 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 140

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

TURČIĆ, Anton, Dubašnica – sveta baština i duhovni zov. Crkve, samostani, kapele, groblja, svećenici, redovnici, redovnice, Dubašnica: vlastita naklada, 1996.

TURK, Hrvoje – TURK-ŠARIĆ, Helena, Pomorske veze i turistička valorizacija Malinske, Pomorski zbornik 40 (2002[2003]): 361-386.

ULTRAMONTIZAM, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=63116 (26. 2. 2019.)

VELČIĆ, Franjo, Krčka biskupija danas i u prošlosti – Dioecesis Veglensis. Autor teksta: Franjo Velčić. Autor koncepta i fotografija: Petar Trinajstić, Krk: Biskupski ordinarijat Krk, 2002.

VELNIĆ, Teofil, Košljun kod Punta na otoku Krku. Kulturno-povijesni prikaz, Punat: Samostan Košljun, 1966.

VIALOVA, Svetlana Olegovna, Glagoljski fragmenti Ivana Berčića u Ruskoj nacionalnoj knjižnici. Opis fragmenata, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Ruska nacionalna biblioteka, Staroslavenski institut, 2000.

VIALOVA, Svetlana Olegovna, Glagoljski spomenici u knjižnicama i arhivima Rusije, Slovo 54-55 (2006): 171-194.

VIKTOR EMANUEL II, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64617 (5. 3. 2019.)

140 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 141

RASPRAVE I ČLANCI

VÖSLAUER, MiMi wein, URL: https://de.mimi.hu/wein/voslauer.html (5. 3. 2019.)

VRANA, Josip, O postanku i karakteru staroslovjenskih azbukvara i azbučnih molitava, Filologija 4 (1963): 191-204.

WILKINSON, John Gardner, Dalmatia and Montenegro with a Jouney to Mostar in Herzegovina and Remarks on Slavonic Nation. The History of Dalmatia and Ragusa. The Uskoks; &c, &c., vol. I, London, 1848., URL: https://books.google.hr/books?id=UtJWAAAAcAAJ&printsec =frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v =onepage&q&f=false (10. 3. 2019.) Vol. II., London, 1848., URL: https://archive.org/stream/agv6187.0002.001.umich.edu #page/n7/mode/2up (10. 3. 2019.)

WILKINSON, John Gardner, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=66164 (10. 3. 2019.)

WINGFIELD, William Frederick, A Tour in Dalmatia, Albania and Montenegro, with Sketch of the Republic of Ragusa, from the Earliest Times down to its Final Fall, London, 1859., URL: https://archive.org/details/atourindalmatia00winggoog (10. 3. 2019.)

ZANOVIJET, Proleksis enciklopedija, URL: http://proleksis.lzmk.hr/58988/ (20. 3. 2019.)

ZMIJE Hrvatske, Crna poljarica, URL: http://www.zh.zadweb.biz.hr/pojedinacne/crna%20poljarica.htm (20. 2. 2019.)

ZOCCOLANTE, Treccani, URL: http://www.treccani.it/vocabolario/zoccolante/ (26. 2. 2018.)

Krčki zbornik 75 (2019) 141 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 142

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

ZOGRAFSKO EVANĐELJE, Hrvatska enciklopedija, URL: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=67373 (19. 2. 2019.)

ZUBČIĆ, Sanja, Makedonski predložak Kločeva glagoljaša, Makedonski jazik LX (2009): 103-116.

ŽIC-ROKOV, Ivan, Crkve posvećene Majci Božjoj od VI – XI. stoljeća na području Krčke biskupije, Bogoslovska smotra XLI (1971a) 4: 447-462.

ŽIC-ROKOV, Ivan, Kompleks katedrala – sv. Kvirin u Krku, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 360 (1971b) 6: 131-157.

ŽIC-ROKOV, Ivan, Romanička crkva Majke Božje od Zdravlja u Krku (Bivša opatijska crkva sv. Mihovila), Bulletin Zavoda / Odjela VII za likovne umjetnosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 15/22 [1974] 1/3: 13-40.

142 Krčki zbornik 75 (2019) 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 143

RASPRAVE I ČLANCI

Juraj LOKMER

John Mason Neale: Glagolitic, Glagolitic liturgy and the island of Krk in a travelogue from 1861

Summary

John Mason Neale, having arrived in Austria (Graz) from London in 1860, travelled down the eastern Adriatic coast in April and May, starting in Trieste and Aquileia and then onward to Kotar and beyond, to Montenegro. Travelling by boat, he visited Poreč and Pula, where he was particularly delighted by the amphitheatre, which served as the inspiration for his short novel (The Daughters of Pola, London, 1861). He continued his journey by sea to the island of Krk, where he stayed for several days to become more thoroughly acquainted with the “Glagolita rite” and take note of ecclesiastical circumstances. He then continued his voyage via Osor, i.e., Lošinj, to Zadar and then all the way to Montenegro. His travels resulted in a book entitled Notes, Ecclesiological and Picturesque, on Dalmatia, Croatia, Istria, Styria, with a Visit to Montenegro, which he published in London in 1861. In one chapter contained in this work, J. M. Neale gave readers data on the emergence of the Glagolitic and Cyrillic scripts, the history of the use of Glagolitic and the Old Slavonic language in the liturgy of the Catholic Church not only among the Croats on the eastern Adriatic coast, but also beyond, using all then known sources and information. Wishing to learn about the use of a vernacular language in Catholic liturgy, he came to the island of Krk, where he attended a Sunday mass and listened to the liturgical readings in the vernacular language (šćavet). He described the place and meetings with the clergy, the monks (Franciscans) at Košljun and with the common people, and he provided data on the churches and other specific cultural and religious details about the island of Krk. He wanted to visit Senj, where the seat of the Glagolite bishops had always been, but he experienced an unpleasant voyage buffeted by bora winds, which

Krčki zbornik 75 (2019) 143 67-144 LOKMER-otok Krk.qxp_zbornik 13/03/2020 23:17 Page 144

JURAJ LOKMER, JOHN MASON NEALE: GLAGOLJICA, GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE

prevented him from reaching the town. His journey around the island ended in a shipwreck at Stara Baška, whence he went to Krk and then farther to Cres and Dalmatia by steamboat. His descriptions of Krk are extensive, at times more literary than factual, with many personal impressions and reflections on ecclesiastical circumstances in the mid- 19th century. His descriptions provide invaluable data and testimony to the places and people, and they are not simply historical documentation, but rather an insight into the views and opinions of others, foreigners, on them. In this paper, the author provides a translation of Neale’s overview of Glagolitic and his description of the island of Krk with commentary and the requisite explanations.

Key words: Glagolitic, Glagolitic liturgy, travelogue, island of Krk, John Mason Neale.

144 Krčki zbornik 75 (2019) 145-156 BOZANIC BODULI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:20 Page 145

RASPRAVE I ČLANCI

Anton BOZANIĆ

Naziv „boduli“ – podrijetlo, značenje i primjereno sadašnje služenje tim nazivom

Doc. dr. sc. Anton BOZANIĆ Krčka biskupija – Župa Uznesenja B. D. Marije Prikešte 19 HR – 51 513 Omišalj [email protected] UDK 811.163.42'373.23 Prethodno priopćenje

U ovom kraćem prikazu pokušava se objasniti i proanalizirati naziv boduli koji se koristi za otočane. Naziv je hrvatskoga podrijetla, a nastao je u komunikaciji ljudi s obale sa stanovnicima otoka. Za stanovnike s kopna otočani su oni koji stanuju dolje. S druge strane, za otočane su stanovnici na kopnu oni koji stanuju gore. Najčešće se koristi naziv boduli za stanovnike onoga otoka koji je najbliže obali. Ljudi na kopnu gledaju mještane najbližega otoka, a dalji im otoci nisu uoč- ljivi. U izvornom značenju naziv za otočane nema negativno značenje. Budući da je naziv boduli hrvatskoga podrijetla, njegovo povezivanje s talijanskom riječi botolo, odnosno mletačkom bodolo, nema pravnog utemeljenja.

Ključne riječi: naziv „boduli”, podrijetlo, značenje.

Uvod Naziv boduli ili izvedena imenica bodulija kolokvijalno se koriste za ljude s otoka ili za označavanje otoka. Sami otočani u međusobnoj komunikaciji ne upotrebljavaju tu riječ. Izuzetak predstavljaju šale i dosko- čice smišljene na račun otočana. Ipak se na određen način u posljednje vrijeme pojam bodul donekle umjetno popularizira jer polako ulazi u tekstove novih lokalno-zabavnih pjesama, posebice klapskih. Mnogi otočani mogu posvjedočiti da su prvi put čuli riječ bodul kad su se otisnuli s otoka i našli u novoj sredini, odnosno kad su ih ljudi s kopna u nekoj prilici označili posluživši se tim nazivom. Budući da postoji poprilična zbunje-

Krčki zbornik 75 (2019) 145 145-156 BOZANIC BODULI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:20 Page 146

ANTON BOZANIĆ, NAZIV „BODULI“

nost i nejasnoće o tumačenju podrijetla i značenja naziva bodul, posebice kad se taj naziv povezuje sa sličnom talijanskom riječju negativnog zna- čenja, ovdje se na temelju analize i propitkivanja domaćeg nazivlja želi dokazati da je naziv za otočane izvornoga hrvatskog podrijetla i da mu značenje nije nimalo negativno.

1. Tragom novinskih i drugih zapisa

Listajući pojedina otočna glasila iz međuratnoga i poslijeratnoga razdoblja može se naići na poprilično ležerne rasprave o riječi bodul i stvorenoj imenici bodulija, u kojima se pokušavalo izvući značenje i ob- jašnjenje naziva na razne načine. Najčešće se pribjegavalo poistovjećiva- nju po zvučnosti navedene riječi sa značenjem pojmova stranoga podrijetla pa se iz toga dobivalo pozitivno ili negativno shvaćanje udo- maćenog naziva. Ponekad se samim nazivom htjelo istaknuti vrline ljudi koji žive na otocima. Nažalost, u brojnim objašnjenjima o podrijetlu naziva za otočane prevladavaju negativne oznake jer se tumačenje najčešće vezivalo uz problematičnu talijansku riječ botolo koja označuje lajavo be- zopasno razdražljivo pseto, a u prenesenom smislu niskoga zdepastog čovjeka. Naime, talijanska riječ za psa je cane, a botolo je onomatopejski izraz koji oponaša glas životinje koju označuje. Od talijanske riječi botolo stvorio je mletački vokabular malo izmijenjenu istoznačnu riječ bodolo koju standardni talijanski rječnik ne poznaje. Upravo tu riječ iz mletačkoga govora mnogi jednostavno uzimaju kao ishodište za naš domaći naziv bodul te se nikako ne mogu odmaknuti od nje i njezina izrazito negativnog i pomalo podrugljivog značenja. U narodu postoji i jedno zanimljivo tumačenje, koje su sebi u prilog stvorili sami otočani, da dok su se ljudi s obale približavali svojim plo- vilima otoku, pitali su se o opasnosti samih otočana upitom: Bodu li? Po tome je, kako predaja kaže, nastao naziv boduli. Ne obezvređujući nastojanja i napore povezane s analizama podrijetla i pronalaženja značenja naziva bodul, mora se priznati da se namjerno ili nenamjerno prenaglašava važnost i utjecaj jedne talijanske riječi, a da se olako prelazi preko izvornoga hrvatskog nazivlja koje je postojalo i prije mletačke prevlasti nad našim krajevima i odoljelo sva-

146 Krčki zbornik 75 (2019) 145-156 BOZANIC BODULI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:20 Page 147

RASPRAVE I ČLANCI

kojakim iskušenjima. Stoga se u ovom prikazu žele potražiti dodatna tu- mačenja te pronaći primjeren odgovor o podrijetlu, značenju i primjeni ustaljenog naziva bodul za ljude s otoka.

2. Rasprostranjenost naziva „bodul“

U članku „Nešto o Bodulima i bodulariji“, objavljenom 1952. godine u Krčkom kalendaru – godišnjaku za krčke iseljenike u Sjedinjenim Američkim Državama, književnik i pravnik Antun Nizeteo piše da svaki naš grad na moru koji ima pred sobom otok, posebice u sjevernom i srednjem Jadranu, ima svoje bodule. Za Zadrane su to mještani Pašmana i Ugljana, za Splićane ponajprije Bračani, a manje Šoltani, za Trogir stanovnici Čiova, a za Riječane i ljude s obale Kvarnera boduli su Krčani, ali također Cresani, Lošinjani, Rabljani i Pažani. Akademik Mate Suić na- glašavao je da se naziv bodul ponajviše koristi za stanovnike onoga otoka koji je najbliži kopnu. Stoga je razumljivo da se taj naziv u većoj mjeri primjenjuje na Krčane nego na druge otočane. Od Splita naniže malo se koristi ta riječ. Dugovjeko rivalstvo i različite navike ljudi na otocima i na obali, a istodobno stalna ispremiješanost i suradnja, utjecali su na stvaranje kolektivne svijesti te su jedni druge različito nazivali. Za ljude na kopnu otočani su boduli, a Krčani nazivaju ljude preko mora gorincima, dok su za dalmatinske otočane ljudi s obale, posebice oni koji žive preko brda, vlasi ili vlaji. Život otočana ovisi dobrim dijelom o komunikaciji s kopnom. Stoga je sasvim razumljivo da ljudi s kopna dobro uočavaju karakteristike otočana i obrnuto te da jedni na račun drugih stvaraju do- sjetke i šale. Najprije se vidi materijalno stanje. Stoga su kršna i kamenita otočna površina i nedostatak plodne zemlje pogodovali stvaranju kla- sičnih uzrečica o karakterističnoj škrtosti otočana.

3. Pojam „bodul“ u enciklopedijskim rječnicima i drugim tekstovima

Veliki Rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika u prvom svesku objavljenom još krajem 19. stoljeća donosi malo neobično tumačenje kad piše da se riječ odnosi na: (...) čeljad koja su od vas niža, je ji pogrđujete, govoreći im: ti si Vlah, Boduo, Kranjac i drugačije. Osvrćući se na tekst Rječnika, istaknuti

Krčki zbornik 75 (2019) 147 145-156 BOZANIC BODULI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:20 Page 148

ANTON BOZANIĆ, NAZIV „BODULI“

pravni povjesničar Vladimir Mažuranić početkom 20. stoljeća posumnjao je u valjanost navedenog citata pa je zaključio da je: (...) postanje nadimka posve tamno. Hrvatska enciklopedija iz prijašnjeg razdoblja (Zagreb, 1941.) piše: Dok su na Krku... vladali Mlečani, oni su tako znali podrugljivo nazivati vojnike pješake s otoka Krka i iz Dalmacije. U nastavku kaže da su tom riječju: Mle- čani označavali niskoga a tustoga čovjeka. Nova Hrvatska enciklopedija tumači da je riječ boduli naziv kojim na sjevernom i srednjem Jadranu stanovnici obale nazivaju otočane. Dalje kaže da, iako etimologija toga imena nije pouzdano utvrđena, vjerojatno dolazi iz mletačkog pridjeva bodolo sa značenjem omalen ili debeljko. U nastavku teksta stoji da je naziv u mletačko doba bio nadimak za pješake iz Dalmacije i prvotno je imao pejorativno značenje. Vrsni poznavatelj nazivlja Petar Skok bilježi da su: (...) Mlečani podrugljivo nazivali dalmatinske vojnike pješake Boduli, te nastavlja da je to bio naziv za: (...) odebela i malena čovjeka (ili ženu). Talijanski književnik Nicolo Tommaseo, koji dolazi iz područja ve- netskog dijalekta, pruža dodatno objašnjenje kad piše da pojam bodolo označuje vrstu malenog psa koji je oštar, a u prenesenom smislu može se odnositi na čovjeka nemoćnoga da bi mogao nekome nauditi. U potrazi za značenjem riječi nalazimo novo tumačenje da se podrijetlo riječi bodul može prepoznati i u indovedskoj riječi bodyul koja oz- načuje pastira ovaca. Slično je interpretiranje kako se naša riječ bodul može dovesti u vezu s grčkom riječi boduloi sa značenjem čuvari volova koja je bila u upotrebi na Siciliji u doba Rimljana. Valja priznati da je ipak teško povezati čuvare volova s kršnim otočnim područjem. Iako standardni talijanski jezik ne poznaje riječ bodolo nego samo botolo, stariji Riječani koji se služe venetskim dijalektom uvrstili su u svoj Fiumanski rječnik riječ bodolo sa značenjem bodul. Prije dvadesetak godina objavljen članak akademika Petra Strčića „Bodul i Bodulija“ (Krčki kalendar 1996.) kreće tragom negativne konotacije pojma bodul zasnovane na već spomenutoj riječi iz mletačkoga razdoblja bodolo i dodatno pojačava negativan naboj domaćeg naziva pozivanjem s latinskom riječi vadum ili vada, koja se po zvučnosti može povezati s nazivom bodul, a odnosi se na karakteristično ime otočića istar-

148 Krčki zbornik 75 (2019) 145-156 BOZANIC BODULI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:20 Page 149

RASPRAVE I ČLANCI

skog priobalja kod Medulina. Riječ vadum, koja je u ovom slučaju geografski naziv, znači dno, pličina, gaz i slično. Povezujući te dvije romanske riječi – bodolo i vadum, Strčić tumači da uvriježeni domaći naziv za oto- čane boduli – koji prema njegovu mišljenju izvire iz navedenih pojmova – ima potpuno negativno, podrugljivo i pogrdno značenje. Stoga zaklju- čuje da su prema mletačkom shvaćanju naši otočani bili potpuno obez- vrijeđeni i pripadali „nižem sloju“. U nastavku teksta autor pokušava naziv bodul revalorizirati i isticati do te mjere da ga želi poistovjetiti s otočnom pripadnošću. Zato preporučuje da se naziv piše velikim slovom. Slično sugerira i za izvedenu imenicu za otoke bodulija. Govor o bodulima Petru Strčiću postala je omiljena tema i često je komentira.

4. Nejasno podrijetlo naziva

Kako se razabire iz navedenih tumačenja, više se autora slaže s time da podrijetlo riječi bodul nije pouzdano utvrđeno pa se pokušava dovesti je u vezu sa srodnim pojmovima. Budući da je talijanska riječ bodolo po zvučnosti slična uvriježenom nazivu za otočane, neki se jednostavno hvataju za tu riječ i olako, a može se čak reći i nekritički, povezuju prvotno značenje te riječi sa stanovnicima otoka. Istodobno negoduju što su Mlečani takvim imenom ponizili naš narod. Često pričaju i o figurativ- nom značenju talijanske riječi koja se odnosi na omaloga niskoga de- beljka. Potpuno je razumljivo da se zaustavljanjem na sadržaju talijanskog naziva izvlače samo negativne oznake. Otočani nisu niža stasa, a ni deblji ni zdepasti u odnosu na susjede s kopna pa nema nika- kva razloga posezati za figurativnim značenjem talijanskog naziva. Ako su Mlečani nazivali bodulima svoje vojnike, imali su zasigurno opravdane razloge jer je u vojničkoj masi mogao biti znatan broj ljudi s južnih talijanskih predjela koji su pretežito nižeg stasa i bucmastog izgleda, ali to nema veze s otočanima. O opasnosti otočana koji bodu i napadaju plovila svojih susjeda s obale mogli su se nadmudrivati i stvarati priče samo do- koni i besposleni. Sve upućuje na logički zaključak kako nema pravog razloga da se naziv za otočane boduli dovodi u vezu s talijanskom riječi bodolo koja se odnosi na pse lajavce, debeljke niska stasa i talijanske vojnike, a ni izmi-

Krčki zbornik 75 (2019) 149 145-156 BOZANIC BODULI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:20 Page 150

ANTON BOZANIĆ, NAZIV „BODULI“

šljati priče o uzgajivačima volova jer otočno kršno podneblje više odgovara ovcama nego volovskim farmama.

5. Postojano otočno nazivlje

Dok se ovdje raspravlja o nazivu za otočane, valja svratiti pozornost na veoma važnu činjenicu, a to je da život na otocima nije počeo dolaskom mletačke vlasti, nego se odvijao i davno prije. Budući da je u tradicijskom ozračju otočno nazivlje postojano, prenosi se iz generacije u generaciju i odolijeva raznim povijesnim iskušenjima, počevši od an- tičkog vremena do danas. Teško je povjerovati da je razdoblje venecijan- ske uprave moglo jeftino prodati otočanima naziv koji označuje njihove pse lajavce, mletačke botole ili bodole. Život po otocima uči svoje pučane radinosti, izdržljivosti, postojanosti i čuvanju svojih tradicija, a ne naiv- nom prihvaćanju tuđinskih hirova, riječi i nazivlja. Kao što su kipovi la- vova s ponosno uzdignutom glavom, istaknuti simboli Serenissime, propašću državne tvorevine završili u povijesnoj ropotarnici, tako bi odavno bili nestali i njihovi podrugljivi i nadasve ponižavajući nazivi za otočane. Očito je da podrijetlo naziva bodul treba potražiti na drugim i potpuno novim osnovama.

6. Naziv „bodul“ nije stranoga nego hrvatskoga podrijetla

Treba krenuti od činjenice da se naziv boduli koristi ponajprije za stanovnike onoga otoka koji su najbliži obali. Za kvarnersko područje to je Krk, za Zadar Ugljan i Pašman, a za Split Brač. To su primijetili mnogi, a akademik Mate Suić često je naglašavao upravo tu činjenicu. Logički postavljamo pitanje: Zašto? Dolazimo do ključa odgovora. Krčki kalendar za godinu 1954. (New York, 1954.) sažimlje rasprave o toj temi iz prethodnih godišta i u članku naslovljenom „Otkuda i što znači riječ Bodul“ donosi veoma zanimljive spoznaje o problematici zasnovanoj na staroj hrvatskoj, odnosno staroslavenskoj riječi lokalnog izričaja. Manji nepot- pisani članak vjerojatno je napisao sam urednik Nikola Fabijanić uz prethodno savjetovanje sa svojim bliskim kolegom povjesničarom, kroatistom i slavistom dr. Ivanom Vitezićem. On objašnjava da značenje

150 Krčki zbornik 75 (2019) 145-156 BOZANIC BODULI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:20 Page 151

RASPRAVE I ČLANCI

naziva bodul ne treba tražiti u talijanskim rječnicima nego u domaćem nazivlju koje je u upotrebi tijekom dugih stoljeća. Slijedeći njegovu misao može se doći do primjerenog i logički prihvatljivog odgovora. Stara hrvatska, odnosno hrvatskoslavenska riječ s prijedlogom glasi: V’ doli ili B’ doli, a odnosi se na one koji žive dolje. Za ljude ispod Velebita oni koji žive dolje su Krčani, a na određeni način i ostali otočani. Stari oblik prijedloga dolje, koji kod otočana glasi doli, uvijek upotrebljavaju stanovnici pojedinih predjela. Znači, oni koji žive b’ doli postaju za ljude s kopna boduli. A obrnuto, za otočane, konkretno ovdje za Krčane, ljudi s kopna su oni koji žive gore i dobivaju naziv gorinci. Naziv gorinci otočani još koriste, premda nije u tolikoj mjeri proširen kao boduli jer je u upotrebi kod znatno manjeg broja ljudi, tj. samo na otocima. Pojedina prezimena, koja su na otok došla s kopna, nerijetko se vezuju uz na- dimke s oznakom podrijetla, a među njima su i gorinci. Zašto se najviše koristi naziv boduli za stanovnike najbližeg otoka kopnu? Odgovor je potpuno jasan. Zato što su oni najbliži onima koji ih vide s obalne strane; oni su ispod njih, na dohvatu, tamo dolje, vizualno u dolini. Otoci u daljini njima su gotovo nevidljivi pa njihove stanovnike ne vide. Ponekad valja stići do prvog otoka da se vidi drugi otok koji je smješten negdje preko. Naziv bodul veoma je star jer su od davnine naseljeni otoci na kojima žive stanovnici tog naziva. Brojne utvrde po otocima još iz prapo- vijesnoga doba najbolje svjedoče o otočnoj naseljenosti. Svojevrsna izoliranost pomogla je otočanima sačuvati izvorni arhaični govor i stare jezične oblike te nisu olako prihvaćali novo nazivlje, posebice kad bi ih uvodila tuđa vlast. Trajnom povezanošću sa susjedima s kopna, razmje- nom dobara, sklapanjem poznanstva i brakova stvarao se vjekovima su- život ljudi s kopna i s mora. Dobro su uočavali međusobne sličnosti i razlike, vrline i mane, uvažavali se i koristili njima razumljive nazive kojima se jasno razlikovalo stanovnike s obale i s brda od onih koji žive dolje na otocima, bodule i gorince. Promatrajući izvorne hrvatske riječi iz kojih se neposrednim uvi- dom iščitava tvorba naziva za otočane, nema stvarne potrebe posezati za dodatnim pojmovima iz mletačkoga govora koji označuju pse lajavce ili jadne mobilizirane i nespretne bucmaste vojnike, a niti poistovjećivati

Krčki zbornik 75 (2019) 151 145-156 BOZANIC BODULI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:20 Page 152

ANTON BOZANIĆ, NAZIV „BODULI“

domaći naziv s grčkom riječju boduloi koja se na Siciliji koristila za čuvare volova.

7. Korištenje naziva „bodul“

Iz temeljnoga saznanja da je naziv bodul hrvatskoga, a ne stranoga podrijetla i da predstavlja lokalni naziv manje sredine za susjede s druge strane, konkretno naziv kojim su ljudi s obalne strane nazivali stanovnike susjednih otoka, proizlazi narav i značenje samoga pojma. Riječ je ponajprije o riječi u lokalnoj upotrebi koja je potpuno jasna i razumljiva sredini u kojoj se koristi. U izvornom smislu naziv bodul nema negativnog predznaka. U prenesenom značenju, kad se tom riječju želi istaknuti neku osobinu, posebice manu ljudi koji žive na otocima, ona može poprimiti poprilično negativan naboj, kao kad se, primjerice, nastoji vezati škrtost uz otočane ili neku drugu karakteristiku ljudi na školju. Kada je riječ o doskočicama i šalama, ne treba ih doživljavati negativno. Postavlja se pitanje: Treba li naglašavati naziv bodul kako bi se, na- vodno, time otklonilo negativno značenje? Je li potrebno pisati riječ velikim slovom ili ne? Odgovor je jednostavan. Nije potrebno. Izvorno značenje pojma bodul nije negativno. Naziv nije istoznačnica za pripadnost određenom naselju već ima šire značenje; otprilike znači otočanin. Ako se tu misli na mještane određenog otoka, npr. Krčane, tada se može koristiti veliko slovo. Krčani, a vjerojatni i drugi otočani, ne stide se naziva boduli, ali nemaju ni potrebe prenaglašavati ga i nepotrebno pona- vljati jer se time postiže suprotan učinak. Naime, nerijetko se isticanjem tog naziva indirektno šalje negativna poruka kojom se želi na neki način dokazati da su otočani isti kao i drugi, a to uopće nije potrebno i ničemu ne koristi. Može se ilustrirati s nekoliko primjera. U dnevnim se novi- nama moglo pročitati naslove ovakvog ili sličnog sadržaja: Bodul je dospio na visoki položaj (...) ili Bodulima je uspjelo ostvariti (...) ili Boduli su se dobro snašli itd. Ako nije riječ o nenamjernoj nespretnosti novinara, uočljivo je da se u navedenim primjerima šalje negativna poruka i da se na svojevrstan način podcjenjuje otočane. Zato bi bilo bolje da se naziv iz teksta zamijenio drugom prikladnom riječju.

152 Krčki zbornik 75 (2019) 145-156 BOZANIC BODULI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:20 Page 153

RASPRAVE I ČLANCI

Zaključak

U ovom kraćem prikazu pokušalo se objasniti i proanalizirati naziv boduli koji se koristi za otočane. Naziv je, kako se vidi iz slijeda izlaganja, hrvatskoga podrijetla. Nastao je u komunikaciji ljudi s obale sa stanovnicima otoka. Za stanovnike s kopna otočani su oni koji stanuju dolje, u starinskom izričaju v’ doli, odnosno b’ doli, pa je po tom prilogu stvoren naziv boduli. S druge strane, za otočane su stanovnici na kopnu oni koji stanuju gore, pa su dobili naziv gorinci ili vlasi. Najčešće se koristi naziv boduli za stanovnike onoga otoka koji je najbliže obali. Razlog je potpuno razumljiv. Ljudi na kopnu gledaju mještane najbližega otoka, a dalji im otoci nisu uočljivi. U izvornom značenju naziv za otočane nema negativno značenje. Budući da je naziv boduli hrvatskoga podrijetla, njegovo povezivanje s talijanskom riječi botolo, odnosno mletačkom bodolo, nema pravnog utemeljenja. Stoga je nepotrebno i suvišno braniti se od negativnog značenja navedene talijanske riječi jer naš naziv ima drugačije podrijetlo. Otočani se ne stide naziva boduli, ali ne treba ga ni previše isticati jer tek tada dobiva neprimjereno obilježje.

Krčki zbornik 75 (2019) 153 145-156 BOZANIC BODULI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:20 Page 154

ANTON BOZANIĆ, NAZIV „BODULI“

IZVORI I LITERATURA

Fiumanski rječnik, dostupno na: http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/fiumanski-rjecnik.php

Hrvatska enciklopedija – Encyclopaedia Croatica, sv. I. – V., Zagreb: Konzorcij Hrvatske enciklopedije / Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, 1941. – 1945.

Hrvatska enciklopedija, sv. 1 – 11, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1999. – 2009.

M., Otkuda i što znači riječ Bodul, Krčki kalendar za godinu 1954. (1954): 38-39. MAŽURANIĆ, Vladimir, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, I. dio: A-O, (pretisak izd. JAZU 1908. – 1922.), Zagreb: Informator, 1975.

MAŽURANIĆ, Vladimir, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, II. dio: P-Ž, (pretisak izd. JAZU 1908. – 1922.), Zagreb: Informator, 1975.

NIZETEO, Antun, Nešto o Bodulima i bodulariji, Krčki kalendar za prestupnu godinu 1952. (1952): 60-62.

Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1880. – 1976.

SKOK, Petar, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knj. 1, A - J, ur. Mirko DEANOVIĆ i Ljudevit JONKE, za tisak priredio Valentin PUTANEC, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1971.

STRČIĆ, Petar, Bodul i Bodulija, Krčki kalendar 1996. (1995): 87-91.

STRČIĆ, Petar, Mate Suić o postanku imena Bodul, Historijski zbornik XLVIII (1995): 281.

SUIĆ, Mate, Bodul. Prilog antroponimiji i toponimiji istočnojadranskog područja, Onomastica Jugoslavica 13 (1989): 21-27.

154 Krčki zbornik 75 (2019) 145-156 BOZANIC BODULI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:20 Page 155

RASPRAVE I ČLANCI

Anton BOZANIĆ

The term Boduli – origin, meaning and appropriate contemporary use

Summary

This brief overview is an attempt to explain and analyse the term boduli, which is used to refer to islanders. The term is, as demonstrated in a series of arguments, of Croatian origin. It emerged in communication between people from the mainland and the inhabitants of the islands. For mainland residents, islanders are those who live ‘down there’ (doli) in line with the archaic expression v’ doli or b’ doli, so based on this adverb, the term boduli was created. On the other hand, for islanders, the mainland residents are those who live ‘up there’ (gori), so they were given the name gorinci, but also vlasi (‘Vlachs’). Most often, the term boduli is used to refer to the residents of the island closest to the mainland shore. The reason is entirely understandable. People on the mainland look at the residents of the closest island, while the more distant islands are not visible. In its original meaning, the name for islanders did not have a negative connotation. Since the term boduli is Croatian in origin, linking it to the Italian word botolo, or the Venetian bodolo, has no foundation. It is therefore unnecessary and pointless to mount a defence against the negative meaning of these Italian words, because this Croa- tian term has an entirely different origin. Islanders are not ashamed of the term boduli, but they need not excessively extol it, either, for it will only then acquire a demeaning aspect.

Key words: boduli, origin, meaning.

Krčki zbornik 75 (2019) 155 145-156 BOZANIC BODULI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:20 Page 156 157- 158 Građa za povijest otoka Krka.qxp_zbornik 13/03/2020 23:21 Page 1

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA 157- 158 Građa za povijest otoka Krka.qxp_zbornik 13/03/2020 23:21 Page 2 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 159

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

Dalibor SALOPEK – Darko ŽUBRINIĆ

U Zagrebu identificiran novi „batomaljski list“ Statuta bratovštine Majke Božje Goričke iz 1425. godine*

Dalibor SALOPEK Budanjščak 7 HR – 10 000 Zagreb [email protected]

Prof. dr. sc. Darko ŽUBRINIĆ Sveučilište u Zagrebu Fakultet elektrotehnike i računarstva Zavod za primijenjenu matematiku Unska 3 HR – 10 000 Zagreb [email protected]

UDK 272-78(497.5Batomalj)"1425" 003.349.1(497.5Batomalj) Građa

U članku je opisan „batomaljski list“ (pisan hrvatskom glagoljicom 1425. godine), u vlasništvu Dalibora Salopeka u Zagrebu od oko 1992. godine. Darko Žubrinić ga je u svibnju 2019. godine identificirao kao jedan od izgubljenih „batomaljskih listova“ pisanih 1425. godine za bratovštinu Majke Božje Goričke u Batomlju (blizu Jurandvora u zaleđu Baške) na otoku Krku. Prema prijašnjoj informaciji akademika Eduarda Hercigonje, riječ je o najstarijim poznatima pravilima (statutu) neke bratovštine pisanim glagoljicom. U članku je pokazano da je izvorno postojalo barem sedam „batomaljskih listova“, a što je već ranije ustanovila prof. dr. sc. Sanja Zubčić. Dva od njih nalaze se u Norveškoj nacionalnoj knjižnici u Oslu, kao dio prestižne Zbirke Martina Schøyena (The Schøyen Collection), a jedan od njih je u Zagrebu u vlasništvu Dalibora Salopeka. Gdje se nalaze preostali „batomaljski listovi“ (njih barem četiri) nije poznato. Dodan je i odgovarajući zapis Marka Šorića o Zakonu Bratovštine sv. Duha u Baški iz 1461. godine, koji je sadržajno vrlo blizak „batomaljskim listovima“. Članak sadrži faksimile sedam stranica „batomaljskih listova“.

Ključne riječi: „batomaljski listovi“, hrvatsko glagoljičko pismo, Bratovština sv. Duha (Majke Božje / sv. Marije Goričke) u Batomlju na otoku Krku, Hrvatska, Norveška nacionalna knjižnica u Oslu, The Schøyen Collection (Zbirka Martina Schøyena), Zagreb, Marko Šorić (1860. – 1949.).

* Urednički odbor Krčkog zbornika odlučilo je zapis/dokument o kojem je riječ u ovom članku nazvati „batomaljskim listovima“ (s navodnim znacima i malim početnim slovom). Autori predlažu naziv Batomaljski listovi (tj. bez na- vodnih znakova i s velikim početnim slovom).

Krčki zbornik 75 (2019) 159 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 160

DALIBOR SALOPEK – DARKO ŽUBRINIĆ, U ZAGREBU IDENTIFICIRAN NOVI „BATOMALJSKI LIST“

*** Ovim člankom obznanjujemo da je 5. svibnja 2019. godine Darko Žubrinić identificirao jedan od izgubljenih „batomaljskih listova“ iz 1425. godine, koji se nalazi u vlasništvu Dalibora Salopeka još od oko 1992. godine.1 Riječ je o listu koji pripada Statutu bratovštine Majke Božje Goričke (1425. godina) iz Batomlja na otoku Krku.2 Dva lista tih glagoljicom pisanih pravila nalaze se u Norveškoj nacionalnoj knjižnici u Oslu, a stranicu još jednog izgubljenog lista moguće je vidjeti niže u ovom članku. Taj je izgubljeni list u vlasništvu beogradskog kolekcionara Pred- raga Milovanovića, ako ga u međuvremenu nije prodao. U članku D. Žu- brinića „Glagoljički listovi s otoka Krka u Norveškoj“ iz 2018. godine opisana su spomenuta dva hrvatska glagoljička lista u Oslu, koji su dio privatne zbirke znamenitog norveškog kolekcionara Martina Schøyena (The Schøyen Collection).3 Više podataka dostupno je putem mreže na www.croatianhistory.net.4 Podrobna jezična analiza dvaju „batomaljskih listova“ koji se čuvaju u Norveškoj objavljena je u radu prof. dr. sc. Sanje Zubčić „O Statutu bratovštine Majke Božje Goričke iz 1425. godine i njegovu jeziku“ (2018.).5 O sadržaju „batomaljskih listova“ piše i akademik Eduard Hercigonja.6 Dalibor Salopek je navedeni list otkupio oko 1992. godine od Dra- gana Manojlovića, koji je preminuo oko 2012. godine. Nije nam poznato kako je list dospio do g. Manojlovića7. Ne isključujemo mogućnost njegove povezanosti sa spomenutim Predragom Milovanovićem. Dalibor Salopek sluti da su listovi mogli biti u posjedu Jože Horvata, poznatog hrvatskog pisca i moreplovca, s kojim je Dragan8 Manojlović bio blizak, a kojemu je Horvat vjerojatno financijski pomogao ustupanjem tog lista.

1 O okolnostima ovog otkrića v. SALOPEK – ŽUBRINIĆ 2019, 9-11. 2 U radu Vjekoslava Štefanića dokazano je da su kapituli bratovštine sv. Marije Goričke iz 1425. nastali prema još starijim pravilima sv. Duha u Baški (ŠTEFANIĆ 1936, 78-81). 3 ŽUBRINIĆ 2018, 96-97. 4 Darko ŽUBRINIĆ, Hrvatska glagoljica u Norveškoj (2002.) – dostupno na www.croatianhistory.net/etf/norway.html (pristupljeno u svibnju 2019.). 5 ZUBČIĆ 2018, 413-443. 6 HERCIGONJA 2009, 82-86. 7 Njegov otac Paja Manojlović bio je oficir Jugoslavenske narodne armije (JNA) i direktor poduzeća Gavrilović u Petrinji. 8 U Zagrebu zvan Dragec ili Drago.

160 Krčki zbornik 75 (2019) 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 161

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

Spomenuti novootkriveni „batomaljski list“ na prednjoj stranici sa- drži kapitule (poglavlja) broj 10 (Kaštaldi9 kako se imaju ljubiti) i 11 (Kako kaštaldi svećati se imut), a na stražnjoj kapitule broj 12 (Kakovi imu biti ka- štaldi i ku mazdu10 prijati imu; taj opis je na samom kraju prethodne stranice) i 13 (Ot računa kako kaštaldi imud). Imamo uvid u listove koji sadrže početke ovih kapitula (poglavlja):

• prva dva ili tri „batomaljska lista“ nedostaju, s Kapitulima od 1 do 9 • list recto s Kapitulima 10 i 11 (možda i 9) i verso s Kapitulima 12 i 13 (u Zagrebu u vlasništvu Dalibora Salopeka) • list recto s Kapitulima 14 i 15 (u Norveškoj) i verso s Kapitulima 16 i 17 (u Norveškoj nacionalnoj knjižnici u Oslu) • list recto s Kapitulima 18 i 19 (verso stranica tog lista je s Kapitulom 20, ali fotografija nije dostupna), najvjerojatnije u Beogradu (ako i on nije prodan) • list recto s Kapitulom 21 i verso s Kapitulom 22 (u Norveškoj nacionalnoj knjižnici u Oslu) • sigurno je postojao još barem jedan list, s Kapitulom 23. Iz ovoga je jasno da se izvorni dokument sastojao od barem sedam listova, kao što je već ustanovljeno.11 Za tri lista sigurno znamo gdje se nalaze. Dva su u Norveškoj nacionalnoj knjižnici u Oslu (kao dio zbirke Martina Schøyena – The Schøyen Collection) i jedan u Zagrebu (u vlasništvu Dalibora Salopeka). Nije nam poznato gdje se nalaze preostali listovi, njih barem četiri. „Batomaljski listovi“ spadaju u znameniti projekt Acta Croatica, vrlo zanemarenu i iznimno važnu zbirku hrvatskih pravnih listina, koja predstavlja vrhunski spomenik hrvatske pravne i pisane kulture. Takvu zbirku, prema riječima Ferde Šišića, ne može pokazati nijedan drugi slavenski narod. Prema osobnoj informaciji akademika Eduarda Hercigo- nje, riječ je o golemoj zbirci od oko osam stotina dokumenata pisanih od

9 Kaštald – starješina bratovštine, upravitelj crkvenih imanja. 10 Mazda – plaća. 11 ZUBČIĆ 2018, 413-443.

Krčki zbornik 75 (2019) 161 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 162

DALIBOR SALOPEK – DARKO ŽUBRINIĆ, U ZAGREBU IDENTIFICIRAN NOVI „BATOMALJSKI LIST“

1100. godine do kraja 16. stoljeća, većinom glagoljičkih. Koliko nam je poznato, „batomaljski list“ u vlasništvu D. Salopeka, koji je otkupljen još daleke 1992., ne samo da do danas nije znanstveno obrađen, nego nije nigdje ni spomenut. Od svibnja 2019. evidentiran je i na portalu www.croatianhistory.net.12 Marko Šorić (1860. – 1949.), sakristan (mežnjar) u Baški,13 u svojoj opsežnoj rukopisnoj Bašćanskoj kronici ostavio je zapis koji se dobrim dijelom podudara sa sadržajem „batomaljskih listova“.14 Nakon uvoda u taj tekst dolazi naslov “Zakon Bratovštine sv. Duha u Baški od 4. kolovoza godine Gospodinove 1461.”. Taj Šorićev zapis još nije tiskan. On nam je iznimno važan, među inim i zato što daje sadržaj svih Kapitula, dakle i onih koji odgovaraju izgubljenim „batomaljskim listovima“ (Ka- pituli 1-9), a daje i popis svih članova bratovštine. Treba ga uzeti i s dozom opreza, ali smatramo da je svejedno vrlo dragocjen. Prijepis koji dajemo niže slijedi gotovo u potpunosti izvorni Šorićev zapis.15 Prema osobnoj informaciji gđe Blandine Marković-Randić, nije poznato gdje se nalazi izvornik Bašćanske kronike. Od nje smo također doznali da je Ba- šćansku kroniku u cijelosti računalno prepisao pok. Anton Hrabrić iz Baške pa bi objavljivanje te građe trebalo podržati. Koncem veljače 2020. doznali smo da su dva „batomaljska lista“ koja su se čuvala u Norveškoj prodana još 10. srpnja 2019. posredstvom aukcijske kući Christie's u Londonu te se sada nalaze u privatnoj zbirci nepoz- natog vlasnika u Sjedinjenim Američkim Državama. Oba su lista prodana za ukupni iznos od 12 500 britanskih funti, a taj nam je podatak dao Euge- nio Donadoni, predstavnik spomenute aukcijske kuće. Nije nam poznato je li bilo pokušaja da ti listovi budu vraćeni Hrvatsku. Također nije nam poznato postoji li u Republici Hrvatskoj institucija u kojoj su evidentirani „batomaljski listovi“ te opisani barem fotografijama, kao u ovom članku.

12 ŽUBRINIĆ, Hrvatska glagoljica u Norveškoj (2002.) – dostupno na www.croatianhistory.net/etf/norway.html (pristupljeno u svibnju 2019.). 13 Usp. BOZANIĆ 2017, 156. 14 Vidjeti: Marko ŠORIĆ, Bašćanska kronika, (neobjavljen rukopis), knj. XII. na str. 39-55 sadrži „Zakon Bratov- štine sv. Duha u Baški od 4. kolovoza godine Gospodinove 1461“. – dostupno na http://www.croatianhistory.net/etf/svduh.html (pristupljeno u svibnju 2019.). 15 Izuzetak čine slova s i z, koja su u nekim slučajevima u našem prijepisu promijenjena u š i ž, prema današnjem pra- vopisu. Na nekoliko mjesta je nesiguran kraj redaka koji su fotokopiranjem ostali nevidljivi, a ima i nekoliko drugih mjesta u kojima ima određenih nesigurnosti.

162 Krčki zbornik 75 (2019) 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 163

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

IZVORI I LITERATURA

BOZANIĆ, Anton, Baška i bašćansko područje – povijesni hod i drevna župa, Baška: Općina Baška (izvršni nakladnik Glosa d. o. o. Rijeka), 2017.

HERCIGONJA, Eduard, Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva, Zagreb: Hrvat- ska sveučilišna naklada, 2009.

MILČETIĆ, Ivan, Prilozi za literaturu hrvatskih glagoljskih spomenika: II. Zakon brašćine svetoga duha u Baški, Starine JAZU XXV (1892): 138- 151.

SALOPEK, Dalibor – ŽUBRINIĆ, Darko, Identificiran novi list Pravila brašćine sv. Marije Goričke, Bašćina – glasilo Društva prijatelja glagoljice 20 (2019): 9-11.

ŠORIĆ, Marko, Bašćanska kronika, (neobjavljen rukopis), knj. XII. na str. 39-55 sadrži „Zakon Bratovštine sv. Duha u Baški od 4. kolovoza godine Gospodinove 1461“. – dostupno na http://www.croatianhistory.net/etf/svduh.html (pristupljeno u svibnju 2019.)

ŠTEFANIĆ, Vjekoslav, Opatija sv. Lucije u Baški i drugi benediktinski samostani na Krku, Croatia Sacra VI (1936) 11-12: 1-86.

ZUBČIĆ, Sanja, O Statutu bratovštine Majke Božje Goričke iz 1425. godine i njegovu jeziku, u: Od fonologije do leksikologije. Zbornik u čast Mariji Turk, ur. Diana STOLAC, Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci, 2018., 413- 443.

ŽUBRINIĆ, Darko, Hrvatska glagoljica u Norveškoj (2002.) – dostupno na www.croatianhistory.net/etf/norway.html (pristupljeno u svibnju 2019.)

ŽUBRINIĆ, Darko, Glagoljički listovi s otoka Krka u Norveškoj, Bašćina – glasilo Društva prijatelja glagoljice 19 (2018): 96-97.

Krčki zbornik 75 (2019) 163 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 164

DALIBOR SALOPEK – DARKO ŽUBRINIĆ, U ZAGREBU IDENTIFICIRAN NOVI „BATOMALJSKI LIST“

DODATAK: Marko Šorić, Bašćanska kronika (prijepis XII. knjige)16

Knjiga Dvanaesta

U Zakonu Bratovštine sv. Duha u Baški

Zakon Bratovštine sv. Duha je bil učinjen u vrime Nikole Kneža Frankapana u Crikvi sv. Luciji u Baški u Fratrov sv. Benedikta kojim su se zvali Fratri Benedikti Zakon Bratovštine je bil učinjen u svemu dobro daje bilo mnogomu ta Bratovština na korist duši i telu Molili suse ta Bratovština svakoju nedilju za umeršuju Bratju i za bratju živuću i za onih koji putujuć po svitu da živim vladajet i vkupe i mertvim i svih milujući da tebe milostivi Bože odlučihosmo moliti dati svih grihov od pustiš Ji još tomu kojibi Brat umro biju činili zadušnice i bi molitve slali Bogu za tega pokojnika gdibi bio ili umro u mestu ili zvan mesta na molitvah bi goreli kandalote sami Kaštaldi biju pogrebli bratovo telo Dužnosti su prave činili kako pada po 14 dili milosardja Pokopati mertve i za njih moliti Kako se vidi uzakonu parvih 8 osam kapituli bile jesu poderane nise je moglo čitat tako suse poderale zač biše svako toliko čitala Martigula i kad bise čital taj zakon svi morali biju biti na nanogam i zato jese osam kapituli prepisali da ostane usvemu zakon Bratovštine Molitve jesu se obavljale u crikvi Sv. Lucije kad bi Poznik Prisastvija Duha svetago Paraklit tad biše

16 Autor Darko Žubrinić na ovome mjestu zahvaljuje gospođi Blandini Marković-Randić na ustupljenoj kopiji rukopisa Bašćanske kronike Marka Šorića.

164 Krčki zbornik 75 (2019) 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 165

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

činele molitve u crikvi sv. Duha sa ovu Osminu toje bratovština ostala bez Opata uzeli su Bratovštinu svitovni ljudi jimeli jesu jedinago svećenika kojimi njim bio na celu od molitve kastaldi su bili svetov- njaki u sve vrime štogod je Bratovština Evo zakon koji glasi evo ovako

Zakon Bratovštine sv. Duha u Baški Od 4. kolovoza godine Gospodinove 1461.

U ime Božje Amen Ja poglaviti Vojvoda Duhovne vlasti ja Biskup Francisko Dajen i Obligavan da imajet vladat Otac i Abat u sv. Lucije u Baski Manastira Benedikta da svaki ki pri stupiti bude serca cista i dobrovoljno prigarli ono stoje upisanju ovoga Zakona u Ovoj Bratovštini sv. Duha da to je dobro volno primen u Bratovštinu

Kapitul II

Starešinstvo i pomoć u deržaniju presvitli i prepo štovani Biskup ova pravila netom su prigledana i utemeljena i tako navolju dajetse mnogo Veličenomu i plemenitomu i Visoko rodjenomu i slavnomu Gospodinu gospodinu i Knezu Nikoli Vejskomu i Modruškomu Senjskomu i svega Otoka Gospodinu i gospodaru i njegovoj Gospoji Knegini Doroteji da njimi bude u svemu čast i poštenje kako se pristoji biti u svemu i Bogu Ocu i Sinu i Duhu svetomu budi slava i dika po komu utis inju istoga Duha svetoga budemo uzivati slavu na nebu

Krčki zbornik 75 (2019) 165 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 166

DALIBOR SALOPEK – DARKO ŽUBRINIĆ, U ZAGREBU IDENTIFICIRAN NOVI „BATOMALJSKI LIST“

Kapitul 3

Upisanoje u knjigah Apostolskih daje Petar otvar usta svoja i reče Muži bratjo nam poveli Gospod prepovidati ljudem i mi svedetelji esmo da ta jest od Boga koji će suditi živim i mertvim Takožde imi oćemo biti pomnjivi i deržati zakona koji nam prepisuju u svemu i mi oćet primiti svakog koji bud tomu pobožan pošten i čedan ter i u stanju veršiti i činiti dobra dila Ljubi Božja izlit oće se va sardca naša i privat i Duhom ego vanas ako budemo činiti dužnosti našie Ispovidajte ćete grihi i dobit ćete prošćeniju grehi vaših i ako budete pristupiti na skupštinu moliti ujedinjenie molenija naša udane sv. Duha i svu Osminu toje dar Duha sveta kojije izlil nasvoje Apostole različnimi jaziki koju su ispovidali daje Isus u Slavi oca i tako je poveleno da budu prisustvovati svetim otajstvom Tila Hristova daće dobit veliko blago u Kraljevstvu nebeskom.

Kapitul 4

Hoćemo da svaki brat i sestra imit pristupit na skupštinsku molitvu nato oće biti prigledano onaj koji je ukakvom poslu ima biti ispričan onaj koji bude ublizini taj izsvaršava zapovedi kako Gospodin zahtjeva bratju može uzet osviju stran svita a svaki imut molit po nakani Duha svetago molit jimut Čijslo (1) za blagi smerti i za bratju putujući za od pušćenije grihov posednicu Duha sveta toje Prijedi Duše prisveti i pročaja. Molit se ji mut za umeršije brat i sestar i sveje dobrotvor ce i zaplavujuće na moru da Bog i gospod bude

166 Krčki zbornik 75 (2019) 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 167

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

ublizini i upotribah nasih i da mi budemose radovali u pomoći naših

Kapitul 5

Opat sa ostalimi Kastaldi koje kastaldi jesu na broj osam odbrani na skupštini koji nemoru se iz- vadit i od tribiti se ovoga dok bude živ niti sami kaštaldi ne bi imeli pravo da od puste svoe dužno sti oni moraju biti uviki i kaštaldi moze biti i svitovnjak ...... (1) Svaki jimaj moliti Luzar za dobru smart i ostalo kakoje gori upisano i svaki ki oće pristupit taj ima platit po zakonu Bratovštine sv. Duha Opat zapovida jer jest starešina Bratovštine sv. Duha Kaštaldi jesu pomoćni u svakomu poslu Kaštaldi jimaju upravljati molitve svakoje druge Nedilje u doba od drejeno kojim se zamolitvu služi sv. Misa koji jimajut priti u vese broja i sa milosti nju pomogućnosti

Kapitul 6

Svaki koji želi da pristupit imut u ovu Bratovštinu sv. Duha imut platit kakoje odrejeno libar 4 i imut dati jednu kandalotu od čistog pčelnog voska i meru jednu ula

Kapitul 7

I ovomu se još do daje da Kaštaldi sa Opatom moguse poražumiti akobi koji otel to učiniti nek se prija porazumiju jeli taj mogućan da to učin imali svoje vlastito ili uživa kojeg drugoga Dabi tio koji darovati koju svar kako, ul, vinograd ili kak

Krčki zbornik 75 (2019) 167 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 168

DALIBOR SALOPEK – DARKO ŽUBRINIĆ, U ZAGREBU IDENTIFICIRAN NOVI „BATOMALJSKI LIST“

kvo živinu ovcu kožu koja možese upotribi derati za siromašku bratju žito ulik i to na korist Bratim sko i k tomu posle tvoje smarti to može dati ji još koje druge potrebne stvari i to valja da imut u pisano tistamentu da ostavlj na korist Bratiu sko to i to i (pročaja) Zatakovih imut se služit jedna misa svako leto na parvi dan Novembra pomilosti sv. Duha da budu utišeni i veselitise budu gori na nebesih

Kapitul 8

Štet se u Knigah Tobije daje Anjel Rafajil pride Tobiji i reče emu Dobraje molitva spostom i sa dužbinim veće nego skrovišća zlata sakrivati, Ti, kada ti moljase slozami i pokopaše martve i osta vljase obed tvoj i Martve sakrivase kroz dan u kućij svoj i u noći pokopase jih. Zato u milosti Božjoj i od vetnice Devi Marije i njezina zaručni- ka svetog Duha utisitelja da nadahnu i napuni sarca naša da u prosvetlenju istoga Duha budemo imi sprovoditi martve na pogrebanie i tu na pogrebeniju budemose pomolitise za dušu pokojni- kovu časoslov sv. Dominika toje Luzar pohvale plač Marijin preporuka duše i ostalo imut se moliti kako na redi Opat k tomu Kaštaldi primut svaki jednu kandolotu koju jimut uzgat kad budu moliti i primut ti 4 libri za njh trud

Kapitul 9

Hoćemo ako ki brat bratu nečet va sinu za brašćinsko delo nemožetse pozvati lise takmo pred kaštaldi, Kaštaldi s Opatom na kup suditi i miriti imut i ako bise mira od vergla pena budi brašćini

168 Krčki zbornik 75 (2019) 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 169

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

od ke pene hoćemo dae e pol prosto po zakonu Općinom i kibi proti tomu prošal od verze se z brašćine

Kapitul 10 Kaštaldi kose imaju ljubiti

Naredismo budući kupno bratij da opet ili drugih starih kaštaldi da rekut pod rotu [prisegu] kusu [koju su] dolžni bratij da ljebet od nova kaštaldi ne pored ... se, vidi dobra razuma i dobra glasa i dobre duše i dobre misli da blago bratinsko po dobrih preriva i prerivano da hranit se da, da Isuhrist sin naše otvetnice dostojno pohvalit se i Materi negovi čislo sluzbenikom da rastet

Kapitul 11

Kaštaldi dolžni budite vsa nareeni sbog svetom opatovim izveršiti akolibi velika stvar a Opat ča Bog oberne nebi pristal dobroti tada kaštaldi sb svetom starijih i boljih bojećise Boga narede i sverse

Kako su imu biti kastaldi i ku snaidu prijmu imut Kapitul 12

Blaženi apostol Paval govori edin kazdo vlasću mazdu primet po svoem uš… ili i va apoka- lipsiji glagolet dela dela ih nasledujut e: i zato zameret kastaldi ki va rukah imut blago dusevno ko pred boziim velicanstvom i na cast negovi Materi devi Mariji dana sut (!) zac ako brezdusevno opravlenije ili protu vise pisanih kapituli sto lja bo protivili budu mimo bozii sud i nase u moćene s pravdi i u isti nemozet (!) vidivsi danim daemo

Krčki zbornik 75 (2019) 169 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 170

DALIBOR SALOPEK – DARKO ŽUBRINIĆ, U ZAGREBU IDENTIFICIRAN NOVI „BATOMALJSKI LIST“

v pše. ca od blaga prijiti imat deseto od vina takmo za trud i opravljenje brsćinsko i polovicu koz od zivin kese budu deriti za potribu bratije, i zato biti mozemo nebeskie radosti vo koi one nase povedete ki v trojstvu sverseno zivjete i carstvujete Bog va vjeki vjekom Amen

Od racuna kako kastaldi imut dati Kapitul 13

Budući bratij na kupe stvorite racune od svega ca su prijili i stratili, i svagda dez protivu dolzni budite na racune ca Bog da, da, prebiva prikazivati i nemozite i nemozite nigdare pineži brsćinskih nikomure zajti brez videnih Opata i inih starijih bratie prilovzivsi dano dane racuna da sve budi pred bratiju na kupe kako vpesti nemilo ste bratije nehote

Mandrigula kako i kada se ima stati Kapitul 14

Podobnoje i hoćemo kada se ima madrigula stati da budu sva bratija na kup: Kastaldi, ki van gredu, postavite melcanije dokl se ste madrigula, tre dase ete tako da vsa bratja razumiju Ukoda bude ctana, da kastaldi stari vazdadu ljubav bratju to e karitad na straćen e brasćine tako kako bi se pasali, zac ne sabrasmo se za zertvu ni za idenje da nato. Duha svetoga milost nas zva da vecnoje veselje nebesko po plodu dobrih del po vazderzanija tela uzivati mozimo

170 Krčki zbornik 75 (2019) 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 171

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

Ot prodaje ili kakose ima prodati prihodisće Kapitul 15

Da sve s redom naprid pojde to ca e na hvalu Bogu i negove Matere slavne deve ot luceno, hoćemo da kastaldi kako litina tako i prodaja da bude od svega ca bi Bog priobmilil ili bi moglo nebi prosila nistaže imenujući da vse s redom napravljajut i sa svetam starih brat ako bi tako ric bila

Kako inoventari ili pismo ima se ciniti Kapitul 16

Hoćemo da kastaldi i van gredu dolzni budite na to sve da blago ko se giblje pokazati tako da se oti tih rici cini inoventarii i istromentov pismo zivine uliki pcele imaju, pinezi i okroti vino i ine rici ule vosk i procaja…(itd)… i da budu 2. inoven tarij ter da se vidi ako se s kladata i dase da edan kastaldom novim a drugi Opatu ali nikomu drugomu dobromu muzu na koga bise bratija upova- li da docek leta bratija da poznajut i veselese od bolsanih novih oficijli i da vede racune ciste ot prebinih ili mankanih, akastaldi da ostaju pravi i cista bratija budu veseli od dobra i prva racuna

Od nemoći bratije ili sestri Kapitul 17

Asće gdo iz bratie oslabil bi vane e te biskupije: va Senji va Rabi v Cresi ali na Rici ali okuli Otoka a ubog bi trebi se naredil poloziti va cimiterij brasćin- skim dolzni budite pomoći ziva i mrtva presti svagda kastaldi, svet imijući kako se zgora uderzi

Krčki zbornik 75 (2019) 171 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 172

DALIBOR SALOPEK – DARKO ŽUBRINIĆ, U ZAGREBU IDENTIFICIRAN NOVI „BATOMALJSKI LIST“

Upogrebenju bratie Kapitul 18

Na rejeno je da bratja imaju pogresti mertvago brata uboga i da svaki brat sold ima dati za mise imu sebi reći 30 i akobica mankalo brasćina ima do dati, a kandaloti na svakom pogrebeni bratskom vozgut se po zakoni brasćine svetoga Duha z Baske i ki nebi prisal od bratie zvani po kastaldi ostaju v pnih 10 sold. opće munide I osće da svaki brat dolzan budi govoriti Otcenas: 50 i tolikoje zdravih Marij i parvi petak postiti za dusu brata umersago, i akobi ki dolzan zase ondan postiti atada posti va Subotu ili ini dan li da bude post

Ot nasledovanij bratie ili sin za Otca Kapitul 19

Svakomu sinu podobaet staže oceve sliditi i već kada na cast Bogu i svetih nega dobra cineć skazujut, i kako nih umersih oni rodise tako od nas sameh i od dice nase i bratie misliti imamo da za majmane ako ne obrani, zato da ne otverzeni budut: zato tako naredismo, da akobi bi ki pravi sin za mrtva Otca otel na sliditi i brat biti nebude dulzan svega dati razvi na tri budi za van svića ulje i karitad i tako hoćemo da priemljese da bude mladji medju cislo bratje povrimeni. Kada bude prijti ; i ako bi veće sinov od jednoga Otča terbi hoteli brati biti svi zivieći Otac tada su dulzni sve dati: akobi martav otac tada stariji sin naslednjet kako se va tom kapitulu uderzi zgora, a ostanak svim budite dolzni ki se priemlju

172 Krčki zbornik 75 (2019) 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 173

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

Ot Redovnikov ili plemeniti vlastele ili nemoć- nikov kako prijti imut se i starih ot tega prosti budite Kapitul 20

Opće blagodetie općinu da nasledujet milost da ljubav skuplenu i cislo sluzecim i sluzba kupno da rastet: i zato ljubismo, ako bi gdo z reda popov- ska hotel: i zaduse umrvse bratie kako oni kupno s kastaldi segundala budeta i podobno pravo cinili od nemoćnikov i stari kibi se primili da s kastaldom segundajut, kako u godno budi Bogu i negovi Materi, i brasćini krivo da ne budet: a od onih ki od davna sut brati skupleni ako bili bi ubozi, na milost hoćemo dase imajut obratiti, mesto tega da moliti imut Otčenas i zdravu Mariju rekut, itim prosta budi ta, i ako bi taki bogati bili tada kastaldi snimi mozi to paziti da priloži ta od blaga milostive mislajuća

Va obhodni dan leta almozij kako se ima ciniti i kada Kapitul 21

Pise se v knjigah Mahabejskih da sveto i pasitelno e mislenie moliti za umrsije da ot grehov otresetse: i zato hotismo na rediti da svako leto parvi Pondiljak kise zgodi miseca Otombra da se mise tvore almozina koliko se more, i kako bude moć skazati za duse brat i sestar nasih i dobrotvorac nasih, i nato Kastaldi dolzni budita s`vet imiti kako se zgora uderzi v kapitulu kako se imaju z bratiju svećati

Krčki zbornik 75 (2019) 173 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 174

DALIBOR SALOPEK – DARKO ŽUBRINIĆ, U ZAGREBU IDENTIFICIRAN NOVI „BATOMALJSKI LIST“

Proti starosti ili teskoće ne moći to sversiti kako zgora uderzise, da ucinita Kastalda : 2. mr: 2: Kapitul 22.

Kako katulicaska vera skazujet Apostola Petra bili kljucara vrat nebeskih i tako dolzni smo verovati tako je ocito viditi esto da zemaljski Gospodin na tural i principal moguć dari i casti dati svomu Gospodstvo: i nemu cast podobiti se na sem sviti dati: i osće cislo ne prispis pervi biti, nietože mane kako se gori uderzi nasemu Gospodinu: i Gospoje naglavi pocetka cast dali Gospodinu Gospodinu Mikuli Knez Krcki Modru- ski Senski i procaja i Gospoje negove Gospe Knegine Doroteje prva cast i mesto pisanih biti za velicenje dari, i slobodi povih dano brasćini va ime Gospodina nasega Isuhrista, Spasitela nasego i matere negove devi Mariji (pocenemo

prvo, Knez Mikula Kneža Anza sin Knegina Gospa Doroteja Knez Ivan Bana Mikule sin Knegina Gospa Elizabeta

…………. _ ……………

Sad slede imena brat i sestar koji su bili upisani u Bratovštinu sv. Duha u Baški još koji su bili upisani u vrime Kneza Ivana Frankapana Kneza Krčkoga godine 1461.

Imena i red kako su se bratija pisali

174 Krčki zbornik 75 (2019) 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 175

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

1 Bratona Krsevanić 2 Milaci 3 Juraj Krakarić 4 Kirin Grbin 5 Ivan Golcić 6 Stipan Gerbinić 7 Hrastić Kovac 8 Ivan Mikolinćak 9 Juraj Martinić 10 Ben = sa 11 Mikulica Botanić 12 Enirih 13 Anton Dermitomić 14 Paval s Krstusie 15 Krasć Budislavlić 16 Mikula Bermalić 17 Kvirin Kokoraveć 18 Tomas 19 Ban Juricević 20 Bartol Glavicić 21 Matij Kale 22 Filip s Tenicnaka 23 Martin Muzenić 24 Vlcač ohMestar 25 Loiko 26 Jakov Mikulicić 27 Petar Mikulicić 28 Gergur Borević 29 Terzun 30 Sa Culac 31 Petar iz Verbnika 32 Tranac Barbalin zet 33 Gergur Herendić 34 Simun Ivernelović 35 Anton Postolarića unuke

Krčki zbornik 75 (2019) 175 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 176

DALIBOR SALOPEK – DARKO ŽUBRINIĆ, U ZAGREBU IDENTIFICIRAN NOVI „BATOMALJSKI LIST“

36 Juraj Savkanić 37 Juraj Rozenić 38 Kurile 39 Bartol Budić 40 Stefan Postolarića 41 Valente Tkalcić 42 Juraj Muzenić 43 Petar Nimcić 44 Fra Andrij Mange sv. Lucie 45 Pop Toniko Tetohlibić 46 Radulović 47 Pevel Slancić 48 Stipan 49 Juraj Spodblagah 50 Juraj Metesikćak 51 Matij mis 52 Gulina 53 Juraj zi jim (z tjin 54 Tomac Kurilović 55 Anton Blazević 56 Kirin Ivanlov vnuke 57 Juraj Krulac 58 Paval Mikulotin 59 Vlka sin 60 Pop Grgur Kavnovnik (ski) 61 Vast Misević brat 62 Stipan zi Brebira marin 63 Simun Plun 64 Franko Tomasić 65 Luka Podzup 66 Simun Striger 67 Mihovil Velku sin ćak 68 Golac Mirsić 69 Glusac 70 Martin Postolarića sin

176 Krčki zbornik 75 (2019) 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 177

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

71 Juraj z Devnisa brat 72 Iza visoku 73 Ivan Kuvrilović 74 Anton Golcića sin 75 Bartul Filipov zet 76 Juraj Mihovilić 77 Jakov Lupetić 78 Matko Paunić 79 Anton Bratonića sin 80 Marko Juraj Turentina 81 Filip z Omislja

Pisanje zacalo zenskih clanov

82 Piese Elka 83 Mandalena Velcinića 84 Mara Mikulicina 85 Stanka Ivanolova 86 Rada Bratonina 87 Katarina Ivenova 88 Elena Tomaseva zena 89 Marusa Ivana Golcića 90 Mikuleta Polencića 91 Bartula pod Knezina 92 Mandalena Stefana 93 Dumenka Borisićeva 94 Lucija Stipana žena 95 Dumika Radulićeva 96 Manusa Velka sina žena 97 Dragula Pera Mikulicića 98 Marusa Jakova Mikulicića 99 Marija hći Jakova Mikulicića 100 Rada Bana Mati 101 Marija Stefana hći 102 Milka Ljulina zena

Krčki zbornik 75 (2019) 177 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 178

DALIBOR SALOPEK – DARKO ŽUBRINIĆ, U ZAGREBU IDENTIFICIRAN NOVI „BATOMALJSKI LIST“

103 Petromila Laikova zena 104 Beatrica Garzuna zena 105 Agnia z Verbnika 106 K’t!ko = katko )? 107 Milka Antonica 108 Margarita Mikolinica 109 Lucij Plovanovića 110 Zena Luke pod zupe 111 Marusa Golcića 112 Punta zena Antona Dujmovića 113 Mladen zena pod Kneza Petra

Među ovimi još je bila jedna knjiga ali po nemarnosti jese izgubila zašto ni se pazilo koliko ta knjiga vridi nego jese davalo od ruke do ruke dok jese izgubila tako tražeć na sve strane da će se ju opet dobit ali nije koga čekat jer te knjige ve’ Bratovsćina ne dobije više

178 Krčki zbornik 75 (2019) 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 179

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

Dalibor SALOPEK – Darko ŽUBRINIĆ

A New ‘Batomalj sheet’ from the Charter of the Confraternity of St. Mary on the Hill from 1425 identified in Zagreb

Summary

In this article, we describe the ‘Batomalj sheet’ (written in Croatian Glagolitic script in 1425), which has been in the possession of Dalibor Salopek in Zagreb since 1992. In May 2019, Darko Žubrinić identified it as one of the lost ‘Batomalj sheets’, written in 1425 for the Confraternity of the Holy Spirit (St. Mary on the Hill) in the village of Batomalj (near Jurandvor in the hinterland of Baška) on the island of Krk. According to previous information from Eduard Hercigonja (of the Croatian Academy of Sciences and Arts), the ‘Batomalj sheets’ contain the oldest known confraternity rules written in the Glagolitic script. In this paper we have shown that originally at least seven ‘Batomalj sheets’ had been written. Two of them are held in the Norwegian National Library in Oslo as a part of the prestigious Martin Schøyen Collection, and one of them is held in the Croatian capital, Zagreb, in the possession of Dalibor Salopek. A note by Marko Šorić (1860–1949), dealing with the Charter of the Con- fraternity of the Holy Spirit in Baška from 1461 has been added, the content of which is very close to that of the ‘Batomalj sheets’. This paper contains facsimiles of seven pages of the ‘Batomalj sheets’.

Key words: ‘Batomalj sheets’, Croatian Glagolitic script, Confraternity of the Holy Spirit (St. Mary on the Hill) in Batomalj on the island of Krk, Croatia, Norwegian National Library of Oslo, The Schøyen Collection, Zagreb, Marko Šorić (1860–1949).

Krčki zbornik 75 (2019) 179 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 180

DALIBOR SALOPEK – DARKO ŽUBRINIĆ, U ZAGREBU IDENTIFICIRAN NOVI „BATOMALJSKI LIST“

Fotografije sedam stranica s četiri „batomaljska lista“ iz 1425. godine (od barem osam listova koji su postojali)

180 Krčki zbornik 75 (2019) 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 181

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

List recto s kapitulima 10 i 11 (možda i 9) i verso s kapitulima 12 i 13 (u Zagrebu) http://www.croatianhistory.net/glagoljica/edu/batomalj10-11_salopek.jpg http://www.croatianhistory.net/glagoljica/edu/batomalj10-11_salopek.jpg

Krčki zbornik 75 (2019) 181 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 182

DALIBOR SALOPEK – DARKO ŽUBRINIĆ, U ZAGREBU IDENTIFICIRAN NOVI „BATOMALJSKI LIST“

List recto s kapitulima 14 i 15 i verso s kapitulima 16 i 17 (u Norveškoj nacionalnoj knjižnici u Oslu) http://www.croatianhistory.net/gif/ms1391.jpg

182 Krčki zbornik 75 (2019) 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 183

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

http://www.croatianhistory.net/gif/oslo2.jpg

Krčki zbornik 75 (2019) 183 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 184

DALIBOR SALOPEK – DARKO ŽUBRINIĆ, U ZAGREBU IDENTIFICIRAN NOVI „BATOMALJSKI LIST“

List recto s kapitulima 18 i 19 (verso s kapitulom 20, ali fotografija je nedostupna), najvjerojatnije u Beogradu (ako i on nije prodan)

184 Krčki zbornik 75 (2019) 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 185

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

http://www.croatianhistory.net/glagoljica/slike/krk/batomaljski_list.JPG List recto s kapitulom 21 i verso s kapitulom 22 (u Norveškoj nacionalnoj knjižnici u Oslu) http://www.croatianhistory.net/gif/oslo3.jpg

Krčki zbornik 75 (2019) 185 159-186 Salopek-Zubrinic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:22 Page 186

DALIBOR SALOPEK – DARKO ŽUBRINIĆ, U ZAGREBU IDENTIFICIRAN NOVI „BATOMALJSKI LIST“

http://www.croatianhistory.net/gif/oslo4.jpg

186 Krčki zbornik 75 (2019) 187-200 ZUBČIĆ - Transliteracija .qxp_zbornik 13/03/2020 23:23 Page 187

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

Sanja ZUBČIĆ

Transliteracija 3. lista i recto stranice 5. lista Statuta bratovštine Majke Božje Goričke s početka 15. stoljeća1

Prof. dr. sc. Sanja ZUBČIĆ Odsjek za kroatistiku Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci Sveučilišna avenija 4 HR – 51 000 Rijeka [email protected] UDK 003.349.1.034:003.344 Građa

U radu se donose transkripcija i transliteracija novoidentificiranoga 3. lista i fotografije recto stranice 5. lista Statuta bratovštine Majke Božje Goričke s početka 15, stoljeća te se, s obzirom na sadržaj, utvrđuje njihov smještaj u potpuno de- konstruiranu izvornom rukopisu.

Ključne riječi: Statut bratovštine Majke Božje Goričke, 3. list, 5r list, transliteracija, transkripcija.

Statut bratovštine Majke Božje Goričke nastao početkom 15. stoljeća jedan je od najstarijih bratovštinskih statuta pisanih hrvatskim jezikom. Prema Vjekoslavu Štefaniću,2 rukopis je našao pop Anton Žic u Dragi Bašćanskoj i dao ga Vinku Premudi koji je pak pet listova toga rukopisa proslijedio Ivanu Milčetiću, a on je o njemu 1892. godine objavio ključnu studiju zaključivši, među inim, da manjkaju prva dva lista.3 Nakon toga rukopisu se gubi trag i potpuno je dekonstruiran. Godine 2002. Darko

1 Ovaj je prilog izrađen u sklopu znanstvene potpore Liber Fluminensis (uniri-human-18-87 1222) Sveučilišta u Rijeci. 2 ŠTEFANIĆ 1960, 66. 3 MILČETIĆ 1892, 138-151.

Krčki zbornik 75 (2019) 187 187-200 ZUBČIĆ - Transliteracija .qxp_zbornik 13/03/2020 23:23 Page 188

SANJA ZUBČIĆ, TRANSLITERACIJA STATUTA BRATOVŠTINE MAJKE BOŽJE GORIČKE

Žubrinić otkrio je dva lista u zbirci Martina Schøyena u Oslu,4 a 2019. godine kao dio toga rukopisa identificirao je jedan rukopisni glagoljski list.5 Novoidentificirani list vlasništvo je Dalibora Salopeka, a kao i listovi 4. i 6. bio je u vlasništvu Predraga Milovanovića. Fotografija verso stranice toga lista objavljena je u Milčetićevoj raspravi iz 1892. godine. 10. srpnja 2019. M. Schøyen ponudio je aukcijskoj kući Christie's svoju zbirku antikviteta i rukopisa, a među njima i dva lista Statuta koji su pro- dani nepoznatom kupcu postigavši na aukciji cijenu od 12.500 britanskih funti. Nakon provedene transliteracije6 toga novoidentificirana lista utvr- đeno je da je riječ o 3. listu integralnog rukopisa. List sadrži cjelovit tekst 10., 11. i 12. te početak 13. kapitula. Na početku 3. lista je koherentan tekst koji govori o načinu rješavanja razmirica među braćom te o načinima njihova penaliziranja pa je moguće da je riječ o cjelovitu 9. kapitulu. To može biti i zbog opsega jer je na prva dva, danas izgubljena lista, moralo biti osam ili devet kapitula, što svjedoči o njihovoj kratkoći. Zbog ta dva argumenta skloni smo tezi da je na 3. listu i cjelovit 9. kapitul. Od cjelovita rukopisa Statuta bratovštine Majke Božje Goričke, osim triju spominjanih listova (3., 4. i 6.), dostupna je još samo fotografija stranice lista koju je 2012. D. Žubriniću dao Ivo Dubravčić, a koja je također, prema njegovu iskazu, u vlasništvu P. Milovanovića.7 Ta stranica sadrži kapitule 18. i 19., što znači da je ona bila recto stranica 5. lista integralnog rukopisa. Stranica je objavljena na mrežnoj stranici (http://www.croatianhistory.net/etf/norway.html), ali vjerojatno zbog zaštite vlasništva, umetnut je digitalni vodeni žig u obliku triju strelica. To znatno otežava čitanje teksta pa su pokriveni dijelovi teksta preuzeti iz Milčetićeva čita- nja.8

4 ŽUBRINIĆ 2002. 5 Postojeće listove tog rukopisa on nazivlje Batomaljskim glagoljičkim listovima (ŽUBRINIĆ 2002). 6 Prvu je cjelovitu transliteraciju dostupnih mu pet listova (3. – 7.) ponudio I. Milčetić (1892) na školskoj ćirilici, a istim se predloškom služio i E. Hercigonja (2009, 83-85) u pregledu sadržaja kapitula u kojem su doneseni i neki transliterirani dijelovi Statuta. S. Zubčić (2018) objavila je transliteraciju i transkripciju folija 4. i 6. te 3v stranice iz Milčetićeva rada. 7 ŽUBRINIĆ 2002. 8 MILČETIĆ 1892, 145-151.

188 Krčki zbornik 75 (2019) 187-200 ZUBČIĆ - Transliteracija .qxp_zbornik 13/03/2020 23:23 Page 189

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

List D. Salopeka i recto stranica 5. lista nedvojbeno su dio Statuta bratovštine Majke Božje Goričke,9 a to je, osim po sadržaju, razvidno i prema grafijskim značajkama pisma, zajedničkim elementima ilumina- cija, kodikološkim značajkama rukopisa te po nizu grafetičkih i grafo- lingvističkih značajki poput ligatura, tipova skraćenica i slično. Na temelju toga svega moguće je prikazati razvoj strukture danas dekonstruirana rukopisa i vlasništvo listova:

nepoznati nepoznati vlasnik ? vlasnik

nepoznati nepoznati vlasnik vlasnik

9 O samom rukopisu, dosadašnjoj istraženosti i o jeziku vidjeti više u: ZUBČIĆ 2018, 413-443.

Krčki zbornik 75 (2019) 189 187-200 ZUBČIĆ - Transliteracija .qxp_zbornik 13/03/2020 23:23 Page 190

SANJA ZUBČIĆ, TRANSLITERACIJA STATUTA BRATOVŠTINE MAJKE BOŽJE GORIČKE

Transliteracija teksta10 3a (recto) 1. hoĉemo ako ki bratь 2. bratu rečetь v- 3. aĉinu za braĉi- 4. nsko delo ne mozi- 5. te se pozvati liš- 6. e takmo pred kaš’tal- 7. di . a kaštaldi s opa- 8. tomь na kupь suditi . i 9. miriti . imutь i ako bi 10. se mira odvrgli pena b- 11. udi braĉini od ke pene 12. hoĉemo . da e e polь pros’- 13. to po zakonu opĉin’no- 14. mь . i ki bi proti tomu po- 15. šalь odvrzi se z’ braĉ- 16. ine . © kaštaldi kako 17. se imaû lûbiti . ï (= 10). k(a)p(i)t(ulь) . 18. naredismo bud- 19. uĉi kupno br(a)ti- 20. ê . da opьtь ili 21. drugi starihь ka- 22. štaldi . da rekut’ 23. pod rotu ku s- 24. u dl’žni b’rat- 25. iê . da lûbetь od’ nov- 26. a kaštal’di . ne pore-

10 U transliteraciji je zadržan raspored teksta po recima kakav je u izvorniku, a listovi se numeriraju prema pretpo- stavljenoj poziciji u integralnom rukopisu. Oznake a i b odnose se na stupce na recto, a c i d na stupce na verso stranicama. Tekst je pisan po načelu in continuo, a u transliteraciji su riječi odvojene. Riječi koje su rastavljene na kraju retka imaju crticu. Po pravilima struke nisu unošeni interpunkcijski znaci niti velika slova. Glagoljsko slovo tran- sliterirano je kao ê, slovo kao ĉ, kao û, kao ĵ, štapić kao ь, apostrof kao ‘. Prenesena je i boja tinte zapisa. Sve su skraćenice razvezane u okruglim zagradama. U okruglim su zagradama prikazani i naknadno upisani grafemi (npr. naree(n)ê 3b, 15; (v)žgu 5a, 19). U primjerima u kojima se razrješavaju riječi s mogućim dvojnim ostvarajima jata priklonila sam se čakavskom ikavsko-ekavskom odrazu jer je on najvećma potvrđen (primjerice, skraćenice dvi 3c, 15 i crstvuetь 3d, 13 razriješene su kao d(e)vi i c(esa)rstvuetь).

190 Krčki zbornik 75 (2019) 187-200 ZUBČIĆ - Transliteracija .qxp_zbornik 13/03/2020 23:23 Page 191

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

3b (recto) 1. (…) vidi dobr-11 2. a razuma . i dobra g’la- 3. sa . i dobre duše . i dob’re 4. s’misli . da bl(a)go b’rat- 5. insko po dob’rihь prebiva 6. i prebivano da hranit 7. se . da is(u)h(rst)ь s(i)nь n(a)še ot’v- 8. etnice . dostoino . pohv(a)- 9. lit’ se . i materi nego- 10. vi čislo s’lužabni- 11. komь da rastetь . © 12. kako kaštaldi sve- 13. ĉati se imutь . aï (=11) .12 14. kaštaldi d’lžni . 15. budite v’sa n- 16. aree(n)ê13 sь sveto- 17. mь opatovimь is’- 18. vršiti . ako li bi veli- 19. ka stvarь . a op(a)tь ča b(og)ь . 20. obьri ne bi pristalь . k’ d(obr)-14 21. oti tada kaštaldi 22. sь svetomь stariihь i b- 23. olihь boeĉih se b(og)a nare- 24. de . i s’vrše : © kakovi 25. imu biti kaštaldi . 26. i ku mazdu priêti . imu

11 Na početku ovoga reda I. Milčetić (1892, 145) čita i se. 12 Naknadno je sitnim slovima upisana skraćenica kl za kapitulь. 13 Grafem n naknadno je upisan iznad riječi nareeê 14 Iz faksimila se čini kao da je pisar upisao samo d, a da je druga ruka na toj bazi stvorila ligaturu do i dodala br.

Krčki zbornik 75 (2019) 191 187-200 ZUBČIĆ - Transliteracija .qxp_zbornik 13/03/2020 23:23 Page 192

SANJA ZUBČIĆ, TRANSLITERACIJA STATUTA BRATOVŠTINE MAJKE BOŽJE GORIČKE

3c (verso) 1. b(la)ž(e)ni15 ap(osto)lь 2. p(a)v(a)lь govo- 3. ri . edinь ka- 4. ždo vlaĉ- 5. u mazdu pr(i)- 6. met16 . po svoemь us’- 7. ilii . i va apokalep- 8. sii . gl(agol)etь . dela ihь. 9. nasleduduût’17 e . i za- 10. to zameretь kašta- 11. ldi ki v rukahь imut’ 12. blago dušev’no ko 13. pred’ b(o)žiimь velič- 14. astvomь . i na čas’tь 15. negovi materi d(e)vi 16. m(a)rii dana sutь za- 17. čь ako brezduševno 18. opravlenie ili prot- 19. u više pisanihь ka- 20. pituli čto lûbo 21. protivili budu m- 22. imo b(o)ži sudь . i naše 23. umaĉen’e s prav’du u- 24. iti ne možetь . vidi- 25. vši da nimь daemo 26. više ča ot blaga .

15 U gornji lijevi rub stranice netko je naknadno upisao glagoljskim grafemima kp . bï (= 13), tj. naznačio je da je riječ o 13. kapitulu, što je važno jer nisu svi kapituli bili numerirani. 16 I. Milčetić piše pr(i)metь. 17 Pisar je omaškom udvojio slog du.

192 Krčki zbornik 75 (2019) 187-200 ZUBČIĆ - Transliteracija .qxp_zbornik 13/03/2020 23:23 Page 193

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

3d (verso) 1. priêti imutь . deset- 2. o od vina . tьkmo za tru- 3. dь i opr(a)vlen’e braĉin’sko 4. i polovicu kožь od ž- 5. ivinь ke se budu d’rit- 6. i za potribu bratie . I z- 7. ato tako stvorimo i 8. delamo da po zem(a)l’s- 9. ko opravlenie pridobit- 10. i možemo n(e)b(e)skie rado- 11. sti v koi onь nasь pov- 12. edetь ki v trois’t’vi svr- 13. šeno živêtь . i c(esa)rstv- 14. uetь b(og)ь vь vêki vêkomь 15. am(e)n(ь) . © ot računa ka- 16. ko kaštaldi imu d- 17. bud- ¶ ati . (v)ï18 (= 13) 18. uĉi bratiê 19. na kupь s’tvo- 20. retь računь 21. ot vsega ča su 22. priêli . i strati- 23. li . i vsagda . 24. brez’ protivu d’- 25. lžni budite . 26. na računь ča b(og)ь da d-

18 Broj kapitula, primarno pisan crvenilom, naknadno je ispravljen crnom tintom. Pritom je siguran samo drugi grafem ï, a prvi grafem ne može biti ništa drugo doli v, s obzirom na slijed teksta.

Krčki zbornik 75 (2019) 193 187-200 ZUBČIĆ - Transliteracija .qxp_zbornik 13/03/2020 23:23 Page 194

SANJA ZUBČIĆ, TRANSLITERACIJA STATUTA BRATOVŠTINE MAJKE BOŽJE GORIČKE

5a (recto) 1. imiteri . braĉinskimь 2. dlžni budite pomo- 3. ĉi živa . i mrtva prne- 4. sti . vsagda kašt- 5. aldi svetь imiûĉi 6. kako se zgora udrži 7. © o pogreben’ê brьtie ʒï19 (= 18) 8. narêeno e(stь) . da 9. bratiê . imaû 10. pogres’ti mrt- 11. vago brata uboga 12. i da vsaki brat’ 13. so(ldь) . ima dati . za 14. mese imu sebi reĉi . ĵ (= 30). 15. i ako bi ča mankalo bra- 16. ĉina ima dodati a k- 17. andaloti na vsakom’ 18. pogreben’i brat’skomь 19. (v)žgu20 se po zakonь braĉ- 20. ine s(ve)toga d(u)ha z bьške 21. i ki ne bi prišalь od bra- 22. tie zvani po kašta- 23. ldihь ostaû v peni . 24. ï (= 10) . so(ldi) op’ĉe munide . i op- 25. ĉe da v’saki bratь d’- 26. lžanь budi . govoriti

19 Uz inicijalno n na početku 8. reda naknadno je dopisano ʒï (= 18). Na kraju 7. reda stoje slova k i ï pa je moguće da je pisar pogrešno upisao broj kapitula, kao što misli I. Milčetić (1892, 147). Međutim, višekratno je netko uz naslove i brojeve kapitula dodavao kraticu za riječ kapitulь pa je možda povezano s time. Protuargument je da je ta kratica ktp ili kl (3b). 20 Naknadno je napisano v na početku reda.

194 Krčki zbornik 75 (2019) 187-200 ZUBČIĆ - Transliteracija .qxp_zbornik 13/03/2020 23:23 Page 195

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

5b (recto) 1. očen(a)ši . l (= 50) . i tolikoe z’- 2. dravihь m(a)rii i prvi pe- 3. takь postiti . za d(u)šu 4. brata umr’všega . i a- 5. ko bi ki d’lžanь za se 6. onь d(a)nь postiti . a ta- 7. da pos’ti v sobotu 8. ili . ini d(a)nь li da bud- 9. e pos’tь . © ot nasle- 10. dovaniê bratie i- 11. li s(i)nь za otca . zï (= 19) . k(a)p(i)t(ulь) . 12. vsakomu . 13. sinu pod- 14. obaetь 15. s’ta- 16. ze otčine 17. sliditi . 18. i veĉь kada . 19. na častь b(og)u . i 20. s(ve)tihь nega p- 21. utь dobra či- 22. nen’ê skazuûtь 23. i kako nihь umrv- 24. šihь oni rodiše 25. tьko od n(a)sь sa- 26. mehь . i od ditce

Krčki zbornik 75 (2019) 195 187-200 ZUBČIĆ - Transliteracija .qxp_zbornik 13/03/2020 23:23 Page 196

SANJA ZUBČIĆ, TRANSLITERACIJA STATUTA BRATOVŠTINE MAJKE BOŽJE GORIČKE

Transkripcija21 3. list

Hoćemo, ako ki brat bratu rečet vašćinu za brašćinsko delo, ne mozite se pozvati liše takmo pred kaštaldi, a kaštaldi s opatom na kup suditi i miriti imut. I ako bi se mira odvrgli, pena budi brašćini, od ke pene ho- ćemo da je je pol prosto po zakonu općinnom. I ki bi proti tomu pošal, odvrzi se z brašćine.

Kaštaldi kako se imaju ljubiti (10. kapitul). Naredismo, budući kupno bratija, da opat ili drugi starih kaštaldi da rekut pod rotu, ku su dlžni bratija, da ljubet od nova kaštaldi, ne pore (…) vidi dobra razuma, i dobra glasa, i dobre duše, i dobre smisli, da blago bratinsko po dobrih prebiva i prebivano da hranit se, da Isuhrst, sin naše otvetnice, dostojno pohvalit se i materi njegovi čislo služabnikom da rastet.

Kako kaštaldi svećati se imut (11. kapitul). Kaštaldi, dlžni budite vsa narejenja s svetom opatovim isvršiti! Ako li bi velika stvar, a opatь, ča Bog obri, ne bi pristal k dobroti, tada kaštaldi s svetom starijih i boljih, bojećih se Boga narede i svrše.

21 Prema definiciji J. Vončine (1999, 39), transkripcija je „postupak pri kojem težimo odrediti pravi izgovor pojedinog teksta prema fonološkome stanju što je vrijedilo za sredinu u kojoj je tekst nastao” i za vrijeme u kojem je tekst nastao. Budući da je vrlo teško odrediti to fonološko stanje, sam je postupak transkripcije uvelike arbitraran i ovisan o osobi koja transkribira te može poslužiti samo kao stav te osobe, a nikako kao potvrda toga fonološkoga stanja na temelju koje se mogu izvoditi dalekosežni zaključci o povijesnoj gramatici. Cilj transkripcije ovoga teksta jest učiniti ga pristupačnijim suvremenim čitateljima, a napravljena je prema transliteraciji koja se donosi u prilogu ovoga rada. Pritom su primijenjeni sljedeći postupci: ĉ je transkribiran kao šć ili ć, û kao ju, ĵ kao j. Budući da su primjeri s reflektiranim jatom sustavno reflektirani prema pravilu Jakubinskoga i Meyera, prema istom su pravilu transkribirani i primjeri zapisani grafemom ê na mjestu etimološkoga jata (npr. na- rêeno > narejeno 5a, 8). Kada taj grafem dolazi iza vokala, uključujući i znak za poluglas (činen’ê > činjen’ja 5b, 21; pogreben’ê > pogreben’ja 5r, 7) i u primjeru naree(n)ê > narejenja 3b, 41, transkribira se kao ja. Najsloženija je transkripcija grafema ь i apostrofa: a) kada označavaju slabi poluglas, izostavljeni su; b) na mjestima na kojima stoji ь na mjestu etimološkoga a (opьtь 3a, 20; brьtie 5a, 7; bьške 5a, 20; 25; tьko 5b, 25) transkribira se kao a. Iz- među dvaju vokala, uključujući u njih i znakove za poluglas (umaĉen’e < umašćen’je c, 23; pogreben’i > pogreben’ji; 5a, 18), umeće se intervokalno j (apokalepsii > apokalepsiji 3c, 7). U obliku G mn. ž. r. osobnoga imena marii 5b, 2 dočetno se i transkribira kao j jer tako glasi oblik toga imena s nultim morfemom (Marij). Grafem i bilježi se kao j u onim slučajevima gdje je danas slijed oj (npr. dostoino > dostojno 3b, 34; trois’t’vi > Trojstvi 3d, 12) i u zamjenici (koi > koj 3d, 11). Obavezno se bilježi protetsko j (npr. nenaglašeni nesvršeni oblik prezenta 3. l. jd. (e) i A jd. za- mjenice za 3. l. jd. ž. r. (e) 3a, 12 > je), a n se transkribira kao nj u onim primjerima u kojima se i danas potvrđuju (negovi > njegovi 3b, 35; 3c, 15; činen’ê > činjen’ja 5b, 21). Na tekst su primijenjena pravopisna pravila o inter- punkcijskim znakovima i o pisanju velikoga slova. Glagoljska slova u brojnoj službi su transnumerirana.

196 Krčki zbornik 75 (2019) 187-200 ZUBČIĆ - Transliteracija .qxp_zbornik 13/03/2020 23:23 Page 197

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

Kakovi imu biti kaštaldi i ku mazdu prijati imu. Blaženi apostol Paval govori: „Jedin každo vlašću mazdu primet po svojem usiliji”. I va apokalepsiji glagolet: „Dela ih nasledujut je!” I zato zameret kaštaldi ki v rukah imut blago duševno ko pred Božijim veličastvom i na čast njegovi materi devi Mariji dana sut, zač ako brezduševno opravlenije ili protu više pisanih kapituli čto ljubo protivili budu, mimo Boži sud i naše umašćen’je s pravdu ujiti ne možet, vidivši da njim dajemo više ča ot blaga prijati imut: deseto od vina takmo za trud i opravlen’je brašćinsko, i polovicu kož od živin ke se budu driti za potribu bratije. I zato tako stvorimo i delamo da po zemalsko opravlenije pridobiti možemo nebeskije radosti v koj on nas povedet ki v Trojstvi svršeno živet i cesarstvujet Bog v veki vekom. Amen! Ot računa, kako kaštaldi imu dati (13. kapitul). Budući bratija na kup, stvoret račun ot vsega ča su prijali i stratili. I vsagda brez protivu dlžni budite na račun, ča Bog d- *** 5. list (c)imiteri brašćinskim, dlžni budite pomoći živa i mrtva prnesti vsagda, kaštaldi svet imijući, kako se zgora udrži.

O pogreben’ja bratije (18 kapitul). Narejeno jest da bratija imaju pogresti mrtvago brata uboga, i da vsaki brat sold ima dati za mese imu sebi reći 30. I ako bi ča mankalo, brašćina ima dodati, a kandaloti na vsakom pogreben’ji bratskom žgu se po zakon brašćine svetoga Duha z Baške. I ki ne bi prišal od bratije, zvani po kaštaldih, ostaju v peni 10 soldi opće munide. I opće da vsaki brat dlžan budi govoriti Očenaši 50 i tolikoje Zdravih Marij, i prvi petak postiti za dušu brata umrvšega. I ako bi ki dlžan za se on dan postiti, a tada posti v sobotu ili ini dan, li da bude post.

Ot nasledovanija bratije ili sin za otca (19. kapitul). vsakomu sinu po- dobajet staze otčine sliditi, i već kada na čast Bogu i svetih njega put dobra činjen’ja skazujut, i kako njih umrvših oni rodiše, tako od nas sameh i od ditce

Krčki zbornik 75 (2019) 197 187-200 ZUBČIĆ - Transliteracija .qxp_zbornik 13/03/2020 23:23 Page 198

SANJA ZUBČIĆ, TRANSLITERACIJA STATUTA BRATOVŠTINE MAJKE BOŽJE GORIČKE

LITERATURA

HERCIGONJA, Eduard, Tisućljeće hrvatskoga glagoljaštva, Zagreb: Hrvat- ska sveučilišna naklada, 2009.

MILČETIĆ, Ivan, Prilozi za literaturu hrvatskih glagoljskih spomenika: II. Zakon brašćine svetoga duha u Baški, Starine JAZU XXV (1892): 138-151.

ŠTEFANIĆ, Vjekoslav, Glagoljski rukopisi otoka Krka, Zagreb: Jugoslaven- ska akademija znanosti i umjetnosti (Djela JAZU, knj. 51), 1960.

VONČINA, Josip, Tekstološka načela za pisanu baštinu hrvatskoga jezičnog izraza / Posebni prilog Stoljećima hrvatske književnosti, Zagreb: Matica hrvatska („Stoljeća hrvatske književnosti“), 1999.

ŽUBRINIĆ, Darko, Hrvatska glagoljica u Norveškoj (2002.) – dostupno na www.croatianhistory.net/etf/norway.html (pristupljeno u svibnju 2019.)

https://www.christies.com/lotfinder/Lot/statutes-or-rules-of-association-of-a-6217465-details.aspx (pristupljeno 27. veljače 2020.)

198 Krčki zbornik 75 (2019) 187-200 ZUBČIĆ - Transliteracija .qxp_zbornik 13/03/2020 23:23 Page 199

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

Sanja ZUBČIĆ

Transliteration of Sheet 3 and the recto of Sheet 5 of the Charter of the Confraternity of St. Mary on the Hill from the beginning of 15th century

Summary

This contribution consists of a transcription and transliteration of the newly-identified Sheet 3 and a photograph of the recto of Sheet 5 of the Charter of the Confraternity of St. Mary on the Hill from 15th century and, given their content, their place in the entirely dismantled original manuscript is ascertained. The Charter of the Confraternity of St. Mary on the Hill from the beginning of 15th century is one of the oldest frater- nal charters written in the Croatian language. According to V. Štefanić (1960, 66), the manuscript was found by a priest, Anton Žic, in Draga Bašćanska, and he gave it to Vinko Premuda, who then turned over five sheets of the manuscript to Ivan Milčetić, who wrote the key study on them in 1892, concluding that, among others, the first two sheets were missing. Thereafter all traces of the manuscript were lost, and its sheets were entirely separated. In 2002, D. Žubrinić (2002) discovered two sheets in the M. Schøyen Collection in Oslo (which were sold in 2019 at Christie’s, to the unknown buyer), and in 2019, he identified a hand-written Glagolitic sheet as a part of this manuscript (he called the existing sheets of this manuscript the Batomalj Glagolitic Sheets). The newly- identified sheet is the property of Dalibor Salopek, and like Sheets 4 and 6, it was formerly owned by Predrag Milovanović. A photograph of the verso of that sheet was published in Milčetić’s study (1892).

Key words: Charter of the Confraternity of St. Mary on the Hill, Sheet 3, Sheet 5r, transliteration, transcription.

Krčki zbornik 75 (2019) 199 187-200 ZUBČIĆ - Transliteracija .qxp_zbornik 13/03/2020 23:23 Page 200 201-208 GLAVOCIC - Ostrogovica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:25 Page 201

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

Daina GLAVOČIĆ

Bilješke uz trojicu Ostrogovića

Mr. sc. Daina GLAVOČIĆ muzejska savjetnica u m. Muzej moderne i suvremene umjetnosti Krešimirova 26c HR – 51 000 Rijeka [email protected] UDK 75Ostrogovich, C. 75Ostrogovich, M. 72Ostrogović, K. Građa

U ovom članku donose se osnovne informacije o životu i djelu slikara Carla Ostrogovicha (Krk, 1884. – Milano, 1962.) potom o slikaru Marcellu Ostrogo- vichu (Rijeka, 1888. – Trst, 1953.) te o arhitektu Kazimiru Ostrogoviću (Sv. Vid, 1907. – Zagreb, 1965.).

Ključne riječi: Carlo Ostrogovich (Krk, 1884. – Milano, 1962.), Marcello Ostrogovich (Rijeka, 1888. – Trst, 1953.), Kazimir Ostrogović (Sv. Vid, 1907. – Zagreb, 1965.).

Carlo Ostrogovich (Krk, 1884. – Milano, 1962.) kao drugo muško dijete u obitelji Ostrogovich, rođen je 1884. u gradu Krku, a ne zna se čime se bavio otac Enrico Ostrogovich (rođen u Krku 1852.) niti majka Francesca Fiorentin (rođena 1854.). Bili su siromašna obitelj s kćeri i si- novima Enricom i Carlom te su vjerojatno u potrazi za poslom stigli u Rijeku, gdje su rođena i ostala djeca: Maria (1886.) i Marcello Guglielmo (1888.). Carlu je slikarstvo bilo u krvi i instinktu, a umjetnički nagon nije mogao ostvariti u Krku. Bio je samouki slikar te je znanje i tajne slikanja samostalno pabirčio šegrtovanjem i promatranjem rada slikara Giovan- nija Fumija, a možda i Francesca Pavacicha. Carlo Ostrogovich započeo je svoj rad kopiranjem slika drugih autora, primjerice Lionella Balestrie- rija, Giuseppea Amisanija, Antonija Piattija i Ettorea Tita. Ostrogovich je u Rijeci od građana i političara primao narudžbe za izradu portreta, ali njegove ostale slike nisu dobro prihvaćene pa se s Antonijem Crespi-

Krčki zbornik 75 (2019) 201 201-208 GLAVOCIC - Ostrogovica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:25 Page 202

DAINA GLAVOČIĆ, BILJEŠKE UZ TROJICU OSTROGOVIĆA

Bove (1925.) Riječka luka (1929.)

jem uhvatio unosnijeg zanimanja kao slikar dekorater, tj. pismoslikar. Zatim je 1921. s Giovannijem Avianom osnovao soboslikar- sko-ličilački obrtnički studio, ali dobivao je i umjetničke narudžbe za portrete, ol- tarne slike, čak je imao i prvu samostalnu izložbu 1918. godine. Nakon što je postigao uspjeh, oženio se Fijumankom Amalijom Nicolich, amaterskom slikaricom. U vrijeme kada je Rijeka bila poprište grubih po- litičkih događaja, Carlo Ostrogovich nije slikarske teme povezivao s politikom nego s umjetničkom transformacijom prirode, scenama i modelima iz svakodnevna ži- vota. Pri pripojenju Rijeke Italiji 1925. godine te zahuktavanju ustroja fašističke dr- Slikar Giulio Lehmann žavne propagande u trećem desetljeću, ne zna se koji su stvarni razlozi naveli Ostrogovicha da zauvijek napusti svoj zavičaj tako inspirativne snage. Možda politika ili čista želja za ot- krivanjem novoga, svojih mogućnosti, vlastite vrijednosti u potrazi za nečim novim, no Ostrogovich je 1929. odlučio otići iz Rijeke preko Trsta i Venecije Giulije u Milano, gdje se ubrzo skrasio i radio živeći od svog slikarstva, gdje su ga prihvatili i publika i stručna kritika. Nakon Ostro- govicheve smrti 1962. u Milanu, u njegovoj visokoj 78. godini, nije poznato gdje je pokopan, kao ni išta o obitelji iz braka s Amalijom Nicolich koja ga je nadživjela, kao ni gdje se nalaze njegove nezavršene slike.

202 Krčki zbornik 75 (2019) 201-208 GLAVOCIC - Ostrogovica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:25 Page 203

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

Marcello Ostrogovich (Rijeka, 1888. – Trst, 1953.), mlađi brati slikara Carla Ostrogovicha, cijeloga života, gotovo pola stoljeća, bavio se i živio samo od slikanja u Rijeci, a kao član riječkog umjetničkog sindikata izlagao je na svim sindikalnim (skupnim) izložbama grada i regije. Ni- kada nije imao ni pravu samostalnu niti retrospektivnu izložbu, sve do 2003., kad je to prvi put učinio riječki Muzej moderne i suvremene umjetnosti postavivši postumnu samostalnu izložbu Marcella Ostrogovicha. Točno pola stoljeća nakon slikareve smrti. Nisu poznati podaci o najra- nijem djetinjstvu, naukovanju i čime se sve Marcello u životu bavio, ali poput starijeg brata Carla, imao je dara za crtanje i slikanje, a zbog po- manjkanja novca i obrazovnih ustanova u Rijeci, bio je bez ikakva ško- lovanja i likovne naobrazbe. U Rijeci je živio kao samac, u potkrovlju kuće Staroga grada, na Piazza delle Erbe 4 (danas Koblerov trg), na ta- dašnjoj zelenoj tržnici, pa je to životno i radno okruženje i prikazivao. Samouki je autor za svoj svakodnevni kreativni rad po gostionicama, tr- govima i ulicama Rijeke odabirao jeftine slikarske tehnike linearnog iz- ražavanja: olovku ili ugljen, koje je uvijek imao pri ruci, stvarajući krokije, studije, crteže, skicirajući motive iz neposredne okoline i trenu- tačne inspiracije, a odlučio se i za zahtjevnu tehniku: akvarel. Marcello je u gradu bio na glasu kao jednostavan, narodni čovjek, ali istodobno i intelektualac – boem. Bio je poznat po pomalo neuobiča- jenome životnu stilu – kasnom ustajanju te velikom crnom „bodulskom“ vunenom šalu kojim je bio ogrnut, sjedenju satima u nekoj oštariji gdje

Ulica 2 (1940-te) Portal (1940-te)

Krčki zbornik 75 (2019) 203 201-208 GLAVOCIC - Ostrogovica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:25 Page 204

DAINA GLAVOČIĆ, BILJEŠKE UZ TROJICU OSTROGOVIĆA

Motiv dvorišta (1940-te) Starac (1940-te)

je crtao ili se kartao u Caffèu Borsa. U popularnim gostionicama Staroga grada Al bel Moro ili Gherghetta bio je poznat po svojim šalama ili pjevanju poznavajući cijelu Puccinijevu operu „La Bohème”. Živeći i ponašajući se na svoj boemski način, mimo ustaljena građanskog ritma, u slikarstvu je ostao klasičan, realistički, pomalo romantičan akvarelist, ali oštar pro- matrač te dobar i plodan crtač olovkom i ekspresivan u crtežima uglje- nom i sangvinom. Do potkraj Drugoga svjetskog rata Marcello Ostrogovich je svojim akvarelima i crtežima sudjelovao na svim sindikalnim i mnogim grup- nim izložbama u Rijeci i izvan nje, a nakon rata optirao je za Italiju, nastanio se i oženio u Trstu kao sredovječni došljak na margini već stabiliziranog umjetničkog miljea. Slikao je neprestano da bi preživio kao slobodni umjetnik od prodaje svojih akvarela. U upravo navršenoj 65. godini umro je 1953. u Trstu.

Kazimir Ostrogović (Sv. Vid, 1907. – Zagreb, 1965.), hrvatski arhitekt, rođen u Sv. Vidu (Miholjice) kod Malinske, jedan je od najvažnijih hrvatskih arhitekata 20. stoljeća i modernist druge generacije, ali i, na- žalost, jedan u nizu stvaratelja s devastiranim i pomalo zaboravljenim opusom. O njemu se za života, a i poslije, nije mnogo pisalo do kritičke valorizacije opusa Idisa Turata koji je rasvijetlio Ostrogovićev doprinos suvremenoj hrvatskoj arhitekturi.

204 Krčki zbornik 75 (2019) 201-208 GLAVOCIC - Ostrogovica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:25 Page 205

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

U vrijeme studija i neposredno nakon diplome Ostrogović 1931. radi u birou Stanka Kliske, gdje susreće prijatelje S. Lowyja i kolegu Z. Kolacija, rodom iz Rijeke, intenzivno radeći na natječaju i realizaciji zgrade Banovinske bolnice na Sušaku. Ubrzo počinje privatnu praksu na Sušaku, obavlja nadzor gradnje Hrvatskog kulturnog doma, arhitekata Pičmana i Albinija. Već 1935. realizira svoju prvu građevinu, vilu Koch u Malinskoj, paralelno djelujući na Sušaku i u Crikvenici. Od 1936. do odlaska u partizane živi i radi na Sušaku te mu je povjereno projektiranje kapitalne javne građevine pomorske stanice Jadranske plovidbe Sušaka. Zatim izvodi velik broj kuća za odmor: ing. O. Kocha, (1934. – 1935.), Einwalter (1938.) i hotel Malin u Malinskoj na otoku Krku (1938.), kuću dr. Majnarića u Crikvenici (1936. – 1937.), obiteljsku kuću D. Rado- nić (1937. – 1938.) i D. Prosen (1938. – 1939.) te višestambenu zgradu Kau- zlarić na Sušaku (1938. – 1939.) i obiteljski ljetnikovac Mohović, Sušak, Kostrena-Žurkovo (1939. – 1940.). Posebna je tragedija tih kuća danas što su preprojektirane i devastirane do neprepoznatljivosti, kao i neka ostva- renja prije Drugoga svjetskog rata na Krku, primjerice hotel Malin u Ma- linskoj te nekoliko zgrada i vila osim kuće Einwalter u Malinskoj i Kauzlarićeve kuću na Sušaku. Od 1944. do 1946. godine Ostrogović je bio načelnik saveznog Mi- nistarstva građevinarstva u Tehničkom odjelu te sudjeluje u nizu velikih pompoznih poslijeratnih natječaja – zgrada Centralnog komiteta Komu- nističke partije i velika opera u Beogradu 1947. (prva nagrada) te zgrada savezne Vlade 1947., koji su po aktualnom Sovjetskom modelu trebali afirmirati novu državu i novi društveni sustav. Ostrogović nije udovoljio

Vila Koch, Malinska (1934.) Hotel Malin, Malinska (1938.)

Krčki zbornik 75 (2019) 205 201-208 GLAVOCIC - Ostrogovica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:25 Page 206

DAINA GLAVOČIĆ, BILJEŠKE UZ TROJICU OSTROGOVIĆA

Kuća za odmor, Žurkovo-Kostrena (1940-te) Kuća Einwalter, Malinska (1938.)

zahtjevima vlasti za monumentalizmom i reprezentativnošću, nego je zadržao dignitet svoga modernističkog stava na tradiciji moderne arhitekture. U Zagrebu je poznat kao autor važnih objekata poput kompleksa Instituta „Ruđer Bošković”, Gradske vijećnice, Fakulteta strojarstva i brodogradnje te Vile Zagorje (danas Predsjednički dvori). U projektu za naselje Vinovrh postavlja osnovu parcelacije naselja dvojnih vila bez privatnih ograđenih parcela te krajnje racionalnu kompoziciju samosto- jećih kuća na padini terena, a jedna od najuspjelijih realizacija je zgrada Narodnog odbora u Zagrebu iz 1965. godine. Njegov je likovni izraz čistih i jednostavnih konstrukcija uz dobro poznavanje i upotrebu tradicionalnih i suvremenih materijala, uklapajući ih u svoje ideje na čist, jednostavan i dobro odmjeren način.

206 Krčki zbornik 75 (2019) 201-208 GLAVOCIC - Ostrogovica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:25 Page 207

GRAĐA ZA POVIJEST OTOKA KRKA

Daina GLAVOČIĆ

Notes on three Ostrogovićs

Summary

This paper contains basic information on the life and work of painter Carlo Ostrogovich (Krk, 1884 – Milan, 1962) and then painter Marcello Ostrogovich (Rijeka, 1888 – Trieste, 1953), and architect Kazimir Ostrogović (Sveti Vid, 1907 – Zagreb, 1965).

Key words: Carlo Ostrogovich (Krk, 1884 – Milan, 1962), Marcello Ostrogovich (Rijeka, 1888 – Trieste, 1953), and Kazimir Ostrogović (Sveti Vid, 1907 – Zagreb, 1965).

Krčki zbornik 75 (2019) 207 201-208 GLAVOCIC - Ostrogovica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:25 Page 208 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 209

POVIJESNO DRUŠTVO OTOKA KRKA

TEMATSKI BLOK

50 godina Povijesnog društva otoka Krka (1969. – 2019.)

The 50th Anniversary of the Krk Historical Society (1969–2019)

Uredio i predgovor napisao: Tomislav GALOVIĆ

Proslov: Milan RADIĆ, ml. 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 210 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 211

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Predgovor

Ovaj tematski blok 75. sveska Krčkog zbornika posvećen je 50. obljetnici Povijesnog društva otoka Krka (1969. – 2019.). Riječ je o visokoj obljetnici Društva koje je utemeljeno 26. travnja 1969. godine u gradu Krku. Naime, ono je pokrenuto ponajprije zalaganjem i požrtvovnošću nekolicine krčkih intelektualaca iz svjetovnih i crkvenih krugova. Kao osnovni ciljevi Društva, dakako s glavnim naglaskom na prošlost otoka Krka, navedeni su unapređenje znanstvenoistraživačkog rada u podru- čju povijesnih i drugih znanosti te njihova popularizacija, unapređivanje školske nastave i usavršavanje nastavnoga kadra, razvoj muzejske i kon- zervatorske djelatnosti, etnologije i folkloristike, zatim razvoj povijesnih i drugih institucija na otoku i izvan njega, kao i suradnja s drugim institucijama itd. Društvo je, osim u prosvjetnom pogledu (pod time podra- zumijevamo organizacije različitih predavanja, znanstvenih skupova, ekskurzija, izložbi ili obilježavanja obljetnica/godišnjica, brigu o kulturnom i etnografskom nasljeđu, arhivskim i bibliotečnim fondovima, pokretanje inicijativa za formiranje zavičajnih zbirki, odnosno muzeja itd.), svoje aktivnosti posebno usmjerilo prema izdavačkoj djelatnosti čiji je glavni zadatak bio i ostao objavljivanje Krčkoga zbornika. Prvi predsjednik Povijesnog društva otoka Krka bio je Ljubo Karabaić, potpredsjednik fra Nikola Španjol – Ludoviko, a prvi tajnik Petar Strčić, ujedno i glavni urednik Krčkoga zbornika. Dana 14. prosinca 2019. u Malinskoj je održana redovita godišnja skupština Povijesnog društva otoka Krka. Tom je prilikom obilježena i proslavljena 50. obljetnica od utemeljenja Povijesnog društva otoka Krka (1969. – 2019.). Tekstovi koje donosimo u ovom »Tematskom bloku« pro- govaraju o utemeljenju, djelatnosti i budućim planovima ovoga zavičaj- nog povijesnog društva. Otvara ih Milan Radić Proslovom u povodu 50. obljetnice Povijesnog društva otoka Krka, a na to se nadovezuje Tomislav Galović tekstom Povijesno društvo otoka Krka u kontekstu hrvatske historio-

Krčki zbornik 75 (2019) 211 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 212

TOMISLAV GALOVIĆ, PREDGOVOR

grafije. Franjo Velčić donosi iscrpnu bibliografiju dvojice suosnivača Po- vijesnog društva otoka Krka – mons. Mihovila Bolonića (1934. – 1984.) i mons. Ivana Žica-Rokova (1906. – 1984.). Tome se tematski pridružuje rad Antona Bozanića o Duhovno-vjersko-crkvenim temama i sadržajima na stranicama Krčkog zbornika. Perica Dujmović (grafičko-likovni urednik Krčkog zbornika) u eseju »Societatis facies symbolica« progovara o povijesti amblema Povijesnog društva otoka Krka u kontekstu suvremenoga promišljanja vizualnog identiteta. Vrlo zanimljiv osvrt pod naslovom Pola stoljeća Povijesnog društva otoka Krka stiže iz pera Gordane Gržetić koja tvrdi da „ni vrijeme, ni društvene mijene nisu prekinule kontinuitet čuvara povijesnog nasljeđa otoka Krka“. U prilogu još donosimo Popis izdanja Povijesnog društva otoka Krka od 1970. do 2019. godine te opširniji sažetak na engleskom jeziku: The 50th Anniversary of the Krk Historical Society (1969–2019).

Tomislav GALOVIĆ

212 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 213

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Proslov u povodu 50. obljetnice Povijesnog društva otoka Krka

Milan RADIĆ, ml. (Malinska) predsjednik Povijesnog društva otoka Krka

Povijesno društvo otoka Krka (PDOK) ove, 2019. godine obilježava 50 godina postojanja i kontinuiranog djelovanja. Naime, Povijesno društvo otoka Krka osnovano je 1969. godine. U 50. jubilarnom svesku Krčkog zbornika, autora Tomislava Galovića, koji je objavljen 2006. godine, opširno i temeljito je opisan „Pregled rada Povijesnog društva otoka Krka i bibliografija Krčkog zbornika“.1 Tako ćemo u ovom uvodnom dijelu teksta spomenuti samo neka važnija događanja u njegovoj bogatoj pedesetogodišnjoj djelatnosti. Same pripreme za pokretanje Povi- jesnog društva počele su godinu dana ranije (1968. godine), kada je nekolicina krčkih intelektualaca iz svjetovnih i crkvenih krugova – kako onih koji su djelovali na samom otoku, tako i onih izvan njega – odlučila objaviti zbornik s temama o otoku Krku. Ključna osoba u toj inicijativi bio je dr. fra Nikola Španjol – Ludoviko, koji se isticao u organizaciji i prezentiranju knjižnog i muzejskog blaga u nizu samostana na našoj obali, a tako i na otočiću Košljunu. Zatražio je pomoć u radu povjesničara Petra Strčića, koji je u to vrijeme bio asistent na Sjeve- Dr. fra Nikola Španjol – Ludoviko rojadranskom institutu Jugoslavenske (1897. – 1970.)

1 Tomislav GALOVIĆ, Krčki zbornik 50. jubilarni svezak. Pregled rada Povijesnog društva otoka Krka i bibliografija Krčkog zbornika, Krk: Povijesno društvo otoka Krka – Liber d.o.o. Rijeka, 2006., 416 str. (Summary: Krk Almanac – 50th Jubilee Volume: Review of Work of Historic Society of Island of Krk and Bibliography of Krk Almanac).

Krčki zbornik 75 (2019) 213 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 214

MILAN RADIĆ, PROSLOV U POVODU 50. OBLJETNICE POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRK

akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) u Rijeci. Obojica su bili rodom iz krčke Dobrinjštine. Posjetili su sve voditelje državnih, političkih, crkvenih, prosvjetnih i kulturnih institucija i udruženja (tada jedinstvene općine) otoka Krka. Njihov je dobro obrazložen prijedlog odmah rado prihvaćen. Zatim su uslijedile sve potrebne radnje i suglasnosti kako bi se osnovalo Povijesno društvo otoka Krka. Povijesno društvo postalo je podružnica Povijesnog društva Hrvatske (PDH). Osnivačka skupština Društva održana je 26. travnja 1969. godine u Gradskoj vijećnici u Krku. Prvu je skupštinu Društva vodio profesor Franjo Matejčić. Istoga je dana održana i prva sjednica netom izabranog Upravnog odbora. Za prvog predsjednika Društva izabran je Ljubo Karabaić iz Punta, prosvjetni savjetnik i direktor osnovne škole u Rijeci, za potpredsjednika i člana uredništva dr. fra Nikola Španjol – Ludoviko, kustos franjevačkog samostana na otočiću Košljunu, za blagajnicu Katica Zec, nastavnica osnovne škole u Krku, a Petar Strčić, asistent Sjeverojadranskog instituta JAZU u Rijeci, za glavnog urednika Krčkog zbornika i tajnika Društva.2 Još su za članove Upravnog odbora izabrani kancelar i generalni vikar Krčke biskupije mons. Ivan Žic-Rokov, profesor gimnazije u Krku Vla- dimir Bobinac i načelnica društvenih službi Kotara Rijeka (u miru) Tu- gica Lončarić. Članovi prvog Nadzornog odbora bili su Katica Brusić, Ivan Radić i Anton Bogović. Povijesno društvo otoka Krka otočanima je najviše poznato po Krčkim zbornicima. Dosad je objavljeno 75 svezaka / 64 sveska Posebnih izdanja Krčkog zbornika.3 U pisanju zbornika sudjelovalo je oko 600 autora, a broj objavljenih stranica iznosi oko 16 tisuća. Pothvat je tim veći kad se uzme u obzir činjenica da je Krk ipak otok s limitiranim gospodarstvenim, demografskim i drugim potencijalima. Da bi se omogućio rad Povijesnog društva otoka Krka, odnosno njegova izdavačka djelatnost, potrebna su i financijska sredstva koja su članovi najviše dobivali od lokalne samouprave, Primorsko-goranske

2 Usp. Milan RADIĆ (ml.), Akademik Petar Strčić – suosnivatelj Povijesnoga društva otoka Krka (1969.), glavni urednik “Krčkoga zbornika” (od 1970., sv. 1.-54.) i “Posebnih izdanja” (od 1971., sv. 1.-45.), Časopis za povijest Zapadne Hrvatske I (2006) 1: 157-164. 3 Napominjemo da se dva sveska još nalaze u pripremi za tisak (sv. 65. Posebno izdanje, sv. 58.: Krčki kalendar za godinu 1955.; sv. 72. Posebno izdanje, sv. 63.: Stogodišnjica Prvoga svjetskog rata. Zbornik radova).

214 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 215

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Ljubo Karabaić (1910. – 1988.) Nikola Žuvić (1933. – 2001.) – prvi predsjednik – drugi po redu predsjednik Povijesnog društva otoka Krka Povijesnog društva otoka Krka

županije i ponekih ministarstava, turističkih društava, a dalje se Društvo financira od donacija i članarine. Prvi je broj Krčkog zbornika izašao 1970. godine i vrlo je dobro bio primljen na našem otoku i šire. Prvo je uredništvo Krčkog zbornika bilo u sastavu Branko Fučić, Ni- kola Španjol, Petar Strčić (glavni urednik), Rikard Žic i Rudolf Žic. Ka- snije su u radu uredništva sudjelovali: Radojica F. Barbalić, Branko Volarić, Josip Žgaljić, Dragutin Feletar, Mladen Friganović, Milan Radić ml., Anton Bozanić, Milivoj Dujmović, Rajko Ranko Žic, Maja Parentić, Perica Dujmović i Tomislav Galović. Sada su u Uredničkom odboru Krčkog zbornika Anton Bozanić (član), Danijel Ciković (član), Perica Dujmović (grafičko-likovni urednik), Tomislav Galović (izvršni urednik), Maja Polić (član), Milan Radić ml. (odgovorni urednik), Petar Strčić (glavni urednik) i Franjo Velčić (član). U Krčkim zbornicima objavljeni su mnogi izvorni znanstveni, pregledni i stručni radovi, pa i doktorske disertacije i magistarski radovi.

Krčki zbornik 75 (2019) 215 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 216

MILAN RADIĆ, PROSLOV U POVODU 50. OBLJETNICE POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRK

Autori su bili veoma istaknute znanstvene i kulturne ličnosti, sveučilišni profesori, znanstveni radnici, publicisti itd. U pisanju članaka i svezaka zbornika sudjelovali su i akademici Branko Fučić, Lujo Margetić, Miroslav Šicel i Petar Strčić. Akademik Petar Strčić je od prvog broja pa do ovog posljednjeg 75., sve do smrt, bio glavni urednik Kr- čkog zbornika. Teme zbornika zadiru u povijest, Akademik dr. sc. Petar Strčić pravo, gospodarstvo, jezikoslovlje, (1936. – 2019.) školstvo, zdravstvo, narodni život i obi- čaje, u vjersku, vojnu, urbanu, turističku, književnu, demografsku i drugu tematiku. Sadržaji su često tiskani i na više stotina stranica i znatno su obogatili znanje o našem otoku. Zbornici se distribuiraju u sve relevantne sveučilišne knjižnice, a i u Sjedinjene Američke Države. Knjiga – ujedno Krčki zbornik – autora An- tona Bozanića Hrvatsko iseljeništvo u Sjedinjenim Američkim Državama i Kr- čani u New Yorku tiskana je u New Yorku 1996. godine (Krčki zbornik, sv. 34. Posebno izdanje, sv. 28). Nadalje, Anna Maria Fiorentin napisala je knjigu Krk – splendidissima civitas Curictarum koja je tiskana u Italiji, a kasnije je prevedena na hrvatski jezik, kao Krčki zbornik, sv. 44. Posebno izdanje, sv. 38. Zbornici su izlazili čak i u predratno, ratno i poratno vrijeme, tako je od 1990. do 1997. godine objavljeno čak 18 svezaka. Među njima i prvi svezak Kvarnerskog zbornika otoka Krka, Raba, Cresa, Lošinja i Paga, koji je ujedno Krčki zbornik svezak 31. i jubilarni 25. svezak posebnih izdanja. Zbornik je zbirka radova dr. Karmela Zazinovića, krčkog biskupa: Mi- nistrare. Pastirske poslanice i pisma. U objavljenim svescima Krčkog zbornika obuhvaćeni su svi dijelovi našeg otoka. Rad Povijesnog društva otoka Krka i njegovih edicija poznat je izvan otoka, pa je tako 2004. godine Tomislav Galović za svoju knjigu O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga

216 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 217

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

kraja na otoku Krku dobio i Državnu nagradu za znanost kao znanstveni novak, a koju dodjeljuje Hrvatski sabor i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Zatim, u povodu 50. jubilarnog sveska Krčkog zbornika (iz 2006.) članove Povijesnog društva otoka Krka primio je na Kaptolu za- grebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić. U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu predstavljen je i Krčki zbornik o „Krčkom (Vrban- skom) statutu“,4 a članovi društva bili su primljeni i kod predsjednika Republike Ive Josipovića na Pantovčaku u povodu objavljivanja Krčkog zbornika sv. 71., Posebno izdanje sv. 62: Otok Krk i Domovinski rat, neispri- čana povijest, autora Željka Drinjaka (Krk – Rijeka 2014.). Društvo je samo ili u suorganizaciji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti (HAZU), Maticom hrvatskom, Društva hrvatskih knji- ževnika, Hrvatskim državnim arhivom, Staroslavenskim institutom, Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Provincijalatom franjevaca trećoredaca glagoljaša iz Zagreba i ostalima, tiskalo zajedničke edicije te održalo velik broj znanstvenih i stručnih skupova. Primjerice skupove o Bašćanskoj ploči, Zrinsko-frankopanskoj uroti, Staroslaven- skoj akademiji u Krku, glagoljaškoj baštini, u povodu visoke obljetnice osnivanja franjevačkog samostana na otočiću Košljunu, osnovne škole u Dobrinju, Prve hrvatske gimnazije Istre i kvarnerskih otoka, oslobođenja otoka Krka, o melografu Nedjeljku Karabaiću, književniku i političaru Antunu Bonifačiću, filologu Ivanu Milčetiću, akademiku Branku Fučiću, hrvatskoglagoljskom notarijatu otoka Krka, hrvatskom Ustavu i njegovu »Krčkom nacrtu« (1990.), o 550 godina samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša na Glavotoku itd. Povijesno društvo otoka Krka je 1997. godine pokrenulo novu ediciju pod nazivom Mala knjižnica »Krčkog zbornika« u kojoj je dosad objavljeno pet svezaka. U prvom uredništvu bili su Anton Bozanić, Milan Radić ml. kao glavni urednik te Petar Strčić kao tajnik. Povijesno društvo otoka Krka je dosad imalo tri predsjednika. Prvi je predsjednik bio prof. Ljubo Karabaić, nakon njegove smrti društvo je

4 Usp. Mirjana MATIJEVIĆ SOKOL, Novi pretisak Krčkog ili Vrbničkog statuta iz 1388. godine. Krčki (Vrbanski) statut iz 1388., priredili Lujo Margetić i Petar Strčić, Krčki zbornik sv. 62, Posebno izdanje Krčkog zbornika sv. 52, Krk: Povijesno društvo otoka Krka – Društvo Krčana i prijatelja otoka Krka u Zagrebu, 173 str. + faksimil, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 40 (2008): 312-314.

Krčki zbornik 75 (2019) 217 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 218

MILAN RADIĆ, PROSLOV U POVODU 50. OBLJETNICE POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRK

vodio ing. Nikola Žuvić, a nakon njegove smrti društvo sada vodi dr. Milan Radić ml. Potpredsjednici su bili fra Nikola Španjol – Ludoviko, Vladimir Bo- binac, Milan Radić st. i danas je potpredsjednik Miloš Orlić. Prvi tajnik društva bio je Petar Strčić, a potom su tu funkciju obna- šali Tugica Lončarić, Josip Karabaić, a sada je tajnik društva Branko Pa- jalić. Blagajnici društva bili su Katica Zec, Josip Karabaić i sada tu duž- nost obavlja Petar Kopanica. Na Izbornoj godišnjoj skupštini Povijesnog društva otoka Krka, koja je održana 15. listopada 2018. u Malinskoj, izabrana su tijela Dru- štva: Predsjedništvo, Nadzorni odbor i Sud časti. Za predsjednika Društva izabran je Milan Radić ml., za potpredsjednika Miloš Orlić i za tajnika Branko Pajalić. Ti su članovi i dotad ob- našali iste funkcije u Društvu te zastupali Društvo. U Predsjedništvo Društva još su birani Tomislav Galović, Anton Bozanić, Željko Juranić i Ana Kirinčić. U Nadzorni odbor izabrani su Damir Dorčić, Juraj Mužina i Dra- gutin Žic. U Sud časti izabrani su Antun Lončar, Daina Glavočić i Nikola Radić. Za blagajnika izabran je Petar Kopanica. Svi članovi Uredništva i Predsjedništva Društva rade pro bono. I na kraju ovog sažetog napisa o 50-godišnjoj djelatnosti Povijesnog društva otoka Krka želimo se još jednom prisjetiti svih koji su na bilo koji način pridonijeli uspješnom radu i zahvaliti im na prvih pedeset godina Povijesnog društva otoka Krka. Hvala svima!

218 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 219

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Povijesno društvo otoka Krka u kontekstu hrvatske historiografije

Tomislav GALOVIĆ (Zagreb – Malinska)

Povijesno društvo otoka Krka zasigurno je jedno od najstarijih povijesnih lokalnih društava u Hrvatskoj koje kontinuirano djeluje od svoga osnutka do danas.1 Već mu sama ta činjenica osigurava mjesto u hrvatskoj historiografiji. Iako ne ide u red najstarijih društava koja su osnivana neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, ono je upravo svojim pedesetogodišnjim radom i djelovanjem (1969. – 2019.) nadraslo brojna druga društva ili udruženja koja su okupljala hrvatske povjesni- čare i povjesničarke. Vrijedi se ukratko podsjetiti da je prvo takvo nacio- nalno strukovno udruženje nastalo na inicijativu Ivana Kukuljevića Sakcinskoga (1816. – 1889.), a osnovano je u Zagrebu 1. listopada 1850. godine pod imenom Družtvo za jugoslavensku pověstnicu i starine.2 Već iduće godine (1851.) pokreće se i društveni časopis Arkiv za pověstnicu jugoslavensku. Međutim, ovo je društvo prestalo s radom 1878. godine. Nakon Drugoga svjetskog rata ustrojeno je Povijesno društvo Hrvatske čija je osnivačka skupština održana u Zagrebu 8. lipnja 1947. godine.3 Stvarni i pravni sljednik ovoga društva danas je Društvo za hrvatsku povjesnicu u Zagrebu (to ime nosi od 1991. godine, kada mu je predsjednik bio upravo Petar Strčić).4 Kao znanstveno-stručni časopis ovoga društva pokrenut je 1948. Historijski zbornik koji je desetljećima uređivao Jaroslav

1 Usp. »Tematski blok: 40 godina Povijesnog društva otoka Krka (1969. – 2009.)«, Krčki zbornik 69 (2013): 235-281, napose radove: Petar STRČIĆ, Uloga i značenje povijesti otoka Krka kao osnovice djelovanja Povijesnoga društva/udruge otoka Krka (1969. – 2009.), 235-250; Milan RADIĆ, Rad Povijesnog društva otoka Krka od 1969. do 2009. godine, 251-258. 2 Željko HOLJEVAC, Pravila Družtva za jugoslavensku pověstnicu i starine: nacrt, potvrda, prijedlog izmjene (1850/51 – 1857 – 1864/65), Historijski zbornik LIV (2001): 187-200. 3 Magdalena NAJBAR-AGIČIĆ, U skladu s marksizmom ili činjenicama? Hrvatska historiografija 1945. – 1960., Za- greb: Ibis grafika, 2013., 177. 4 Ivo GOLDSTEIN, Društvo za hrvatsku povjesnicu / Savez povijesnih društava Hrvatske za predsjednikovanja Petra Strčića (1988. - 1997.), Časopis za povijest Zapadne Hrvatske I (2006) 1: 137-146.

Krčki zbornik 75 (2019) 219 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 220

TOMISLAV GALOVIĆ, POVIJESNO DRUŠTVO OTOKA KRKA U KONTEKSTU HRVATSKE HISTORIOGRAFIJE

Šidak (1903. – 1986).5 Potom se osnivaju podružnice Povijesnog društva Hrvatske, među kojima i ona u Rijeci 1952. godine.6 Podružnica Povije- snog društva Hrvatske u Rijeci i Društvo za povijest i kulturna pitanja Istre u Puli (formirano 1951.) pokreću 1956. periodičku publikaciju Jadranski zbornik, koji postupno postaje važan časopis s prilozima za povijest Istre, Rijeke, Hrvatskoga primorja i Gorskoga kotara. Do osnivanja pak Povijesnog društva otoka Krka na otoku nije bilo sličnog strukovnog udruženja, ali bile su drugačije društveno-političke okolnosti negoli je to bilo u poraću. Stoga ne treba čuditi što su se u pogledu krčkog društva podjednako angažirali intelektualci različitih profila iz svjetovnih, ali i crkvenih krugova. Naime, u historiografiji se došlo do zaključka kako su povijesna društva na prostoru Jugoslavije nakon Drugoga svjetskoga rata osnivana u kontekstu politike koju je provodila Komunistička partija Jugoslavije, a trebala su biti svojevrsna opozicija visokoškolskim usta- novama i njihovu radu.7 U pogledu Povijesnog društva otoka Krka takva ocjena, dakako, ne vrijedi jer je vrijeme njegova utemeljenja bitno druk- čije, ali je i ono podjednako nosilo svoje nove izazove. Sjetimo se samo 1968. ili Hrvatskoga proljeća 1971. godine. Ubrzo nakon osnutka u gradu Krku (26. travnja 1969.) Povijesno društvo otoka Krka postalo je čla- nom/podružnicom Povijesnog društva Hrvatske (19. svibnja 1969.),8 odnosno Saveza povijesnih društava Hrvatske (od 1974.), kao i ondašnjega Saveza društava historičara Jugoslavije. U kontekstu pak hrvatske historiografije9 Povijesno društvo otoka Krka najviše je – i to s potpunim pravom – prepoznato na polju naklad- ničke djelatnosti koja se ostvarivala i danas se ostvaruje kroz nekoliko serija ili nizova izdanja.10 To su Krčki zbornik kao najvažnija edicija, potom Posebno izdanje Po-

5 Usp. Damir AGIČIĆ – Branimir JANKOVIĆ, Šezdeset godina “Historijskoga zbornika”, Historijski zbornik LXI (2008) 1 /= Bibliografija Historijskoga zbornika 1948–2007./: XIII-XVIII. 6 Darinko MUNIĆ, Bibliografija Jadranskog zbornika od god. I./1956. do sv./god. 14./1991. godine, Jadranski zbornik – prilozi za povijest Istre, Rijeke, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara 17/1996-1997 (1997): 17-18. 7 NAJBAR-AGIČIĆ, U skladu s marksizmom ili činjenicama? Hrvatska historiografija 1945. – 1960., 175. 8 Podrobno o počecima, radu i svim izdanjima Povijesnog društva otoka Krka do konca 2006. godine vidjeti u: Tomislav GALOVIĆ, Krčki zbornik 50. jubilarni svezak. Pregled rada Povijesnog društva otoka Krka i bibliografija Krčkog zbornika, Krk: Povijesno društvo otoka Krka i Liber d.o.o. Rijeka, 2006. 9 Za pregled hrvatske historiografije i dalje je nezaobilazna knjiga: Stjepan ANTOLJAK, Hrvatska historiografija, II. dopunjeno izdanje, Zagreb: Matica hrvatska (Posebna izdanja), 2004. 10 Usp. Tomislav GALOVIĆ, Izdanja Povijesnog društva otoka Krka, Krčki zbornik 69 (2013): 259-268.

220 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 221

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

vijesnog društva otoka Krka, zatim Mala knjižnica »Krčkog zbornika« te Po- sebna izdanja i Ostala izdanja.11 Nemjerljiva je uloga akademika Petra Str- čića u svemu tome,12 ali i njegovih suradnika te brojnih autora koji su svoje radove objavili na stranicama ovih serija ili nizova. Do sada je tako objavljeno ukupno 73 svezaka13 Krčkog zbornika i 62 sveska14 Posebnih izdanja Povijesnog društva otoka Krka, 5 svezaka15 Male knjižnice »Krčkog zbornika«, 3 sveska Posebnih izdanja i 10 svezaka Ostalih izdanja. Prvi je broj Krčkog zbornika objavljen 1970. godine. Otočna i znanstvena percepcija toga obimnog zbornika bila je vrlo pozitivna.16 Zaklju- čno pak s 2019. godinom i ovim 75. sveskom Krčkog zbornika, koji čitatelji upravo drže u rukama – sveukupno po serijama ili nizovima izdanja – Povijesno društvo otoka Krka objavilo je u svojih 50 godina postojanja 91 knjigu/zbornik, odnosno ako se zasebno gledaju i (dubletna) Posebna izdanja Povijesnog društva otoka Krka, onda je taj broj – 153 knjige! Iako navedeni kvantitativni podaci ne moraju odražavati i one kva- litativne, u izdavačkoj politici Povijesnog društva otoka Krka uvijek se pazilo na znanstveno-stručne procedure i neovisne recenzije, jezični iz- ričaj te likovno-grafički izgled publikacija. Gotovo sva izdanja nailazila su na pozitivne ocjene i prikaze. Međutim, svega toga ne bi bilo da Povijesno društvo otoka Krka nije svoju djelatnost gradilo – uz, dakako, ljudski faktor u obliku različi- tih aktivnosti svojih članova i upravnih tijela Društva – upravo na iznimno bogatoj povijesti i kulturnoj baštini otoka Krka kao svojoj osnovici. A ta osnovica u glavnim crtama izgleda ovako: stari vijek – otok

11 Detaljan popis vidjeti u ovom »Tematskom bloku«, u Prilogu: Popis izdanja Povijesnog društva otoka Krka od 1970. do 2019. godine (Catalogue of editions 1970-2019), priredio: Tomislav Galović. Usp. i Tomislav GALOVIĆ, Katalog izdanja 1970. – 2008. [Povijesnog društva otoka Krka] (Catalogue of editions 1970-2008), Krčki zbornik 69 (2013): 275-281. 12 Usp. Milan RADIĆ (ml.), Akademik Petar Strčić – suosnivatelj Povijesnoga društva otoka Krka (1969.), glavni urednik “Krčkoga zbornika” (od 1970., sv. 1.-54.) i “Posebnih izdanja” (od 1971., sv. 1.-45.), Časopis za povijest Zapadne Hrvatske I (2006) 1: 157-164. 13 Dva sveska (65. i 72.) su u pripremi za tisak. 14 Dva sveska (58. i 63.) su u pripremi za tisak. 15 Svezak 6. je u pripremi za tisak. 16 Usp. Ivan JELIĆ, Krčki zbornik, Časopis za suvremenu povijest II (1970) 2: 279-280; Nikša STANČIĆ, Histori- jski prilozi u Krčkom zborniku, I–III, 1970–71., Historijski zbornik XXIII-XXIV/1970-1971 (1972): 516-522; Vesna ČULINOVIĆ-KONSTANTINOVIĆ, Krčki zbornik Povijesnog društva otoka Krka, glavni urednik Petar Strčić, Krk, sv. 1, 1970, 605 str.; sv. 2, 1971, 431 str.; sv. 3, 1971, 295 str.; sv. 4, 1971, 304 str., Narodna umjetnost IX (1972) 1: 268-271; Ksenija REŽIĆ, Krčki zbornik, svezak 1 (1970)-6 (1975), Slovo 25-26 (1976): 454-463.

Krčki zbornik 75 (2019) 221 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 222

TOMISLAV GALOVIĆ, POVIJESNO DRUŠTVO OTOKA KRKA U KONTEKSTU HRVATSKE HISTORIOGRAFIJE

Krk od prapovijesti do kasnoga Rimskoga Carstva. To su tragovi prapo- vijesnih kultura i rimske civilizacije na otoku Krku. Potom kasna antika i srednji vijek koji okvirno datiramo od 5. stoljeća do 1480. godine, tj. do kraja Krčkih knezova Frankopana na otoku Krku. U tim stoljećima stvara se krčki kulturni identitet. U novom vijeku, od 1480. do 1918. godine, glagoljska baština čini temelj krčke uljudbe. Suvremeno pak doba, koje počinje 1918. godinom i traje do danas, predstavlja otočane kao sljednike i baštinike ovog tisućljetnog – iznimno bogatog – kulturnog nasljeđa.17 Prema riječima akademika Petra Strčića: „Povijesno društvo, odnosno udruga o. Krka, tj. Bodulije dala je veoma visok prinos sveopćoj hrvatskoj historiografiji u raznim oblastima, poljima i područjima života u udaljenijoj povijesti, u nedavnoj prošlosti i danas. Ti su rezultati važni i za znanstvenike i stručnjake i u susjednim državama (…)“18 Stoga na kraju ovoga kratkog pregleda i pogleda u život jednog lokalnog povijesnog društva s pravom se može ustvrditi da je Povijesno društvo otoka Krka u hrvatskoj historiografiji, ali i šire, prepoznato i ci- jenjeno poglavito po svojim brojnim izdanjima, pa je s njima zaslužilo i svoje istaknuto mjesto u krugu hrvatskih povijesnih asocijacija,19 odnosno publiciranim knjigama i člancima bogato pridonijelo razvoju hrvatske suvremene historiografije u njezinu lokalnom/zavičajnom, ali i nacionalnom aspektu.

17 Usp. Anton BOZANIĆ – Tomislav GALOVIĆ – Igor ŽIC, Krčka kulturna baština, Rijeka: Glosa, 2018. 18 Petar STRČIĆ, Uloga i značenje povijesti otoka Krka kao osnovice djelovanja Povijesnoga društva/udruge otoka Krka (1969. – 2009.), Krčki zbornik 69 (2013): 248. 19 Usp. Zrinka NIKOLIĆ JAKUS, Uvod u studij povijesti. Historiografski praktikum, Zagreb: Leykam international (Biblioteka Sveučilišni udžbenici), 2008., 162-163; Zrinka NIKOLIĆ JAKUS, Uvod u studij povijesti. Histori- ografski praktikum, II. dopunjeno izdanje, Zagreb: Leykam international (Biblioteka Uvodi), 2012., 242-244.

222 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 223

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.) Mihovil Bolonić i Ivan Žic-Rokov među osnivačima Povijesnog društva otoka Krka

Franjo VELČIĆ (Krk)

Dva dugogodišnja djelatnika Biskupskog ordinarijata u Krku, sve- ćenici mons. Mihovil Bolonić i mons. Ivan Žic-Rokov, cijeloga su se svojeg svećeničkog života, uz kurijalne i svećeničke dužnosti u pastoralu, bavili istraživanjem i pisanjem crkvene i profane povijesti otoka Krka, Krčke biskupije i šire povijesne tematike. Dovoljno je samo spomenuti njihovu knjigu Otok Krk kroz vjekove (dva izdanja: 1977. i 2002.) za koju će prof. Milena Žic reći da je „najbolja i najobuhvatnija knjiga 20. stoljeća o otoku Krku, te je s pravom – kultna knjiga otoka Krka“.1 A možda je autorima knjige najljepše priznanje i osobno svjedočanstvo dao Branko Fučić, kad im je u zahvalnom pismu svojim raskošnim, prepoznatljivim rukopisom napisao: Dragi pope Ive, dragi pope Mihovile, Hvala Vam obojici na daru i na pažnji. Ipak do knjige i u vlastitoj kući tako lako ne mogu doći, jer ju je ugrabila moja žena. Ona govori da još nikada nije čitala tako jasno pisano povijesno štivo. Srdačno Vas pozdravlja Vaš Branko Fučić, Rijeka, 6. XII. 77.2

Bilo je i drugačijih, kritičnijih ocjena njihove knjige (npr. Nikola Bo- nefačić Rožin, Ivan Vitezić, vrbnički svećenik i bečki sveučilišni profesor), ali sada nije riječ o knjizi nego o njezinim piscima. S povijesnom distancom od 36 godina od njihove smrti i 50 godina postojanja i djelovanja Povijesnog društva otoka Krka, kojemu su ova dvojica bili istinski pobornici i suutemeljitelji, prigoda je da se kroz njihovo djelovanje upoz-

1 Milena ŽIC, Otok Krk kroz vjekove – kultna knjiga 20. stoljeća, Krčki kalendar 2001 (2001), 136. 2 Biskupijski arhiv Krk (u sljedećim bilješkama kratica: BAK), Iz korespondencije Ivan Žic-Rokov – Branko Fučić.

Krčki zbornik 75 (2019) 223 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 224

FRANJO VELČIĆ, MIHOVIL BOLONIĆ I IVAN ŽIC-ROKOV MEĐU OSNIVAČIMA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

namo s idealističkim počecima toga društva koje je bogatim izdavaštvom opravdalo svoje postojanje i smije ponosno slaviti svoj zlatni jubilej (1969. – 2019.). A sve je to počelo skupinom entuzijasta koji su početkom 1969. godine osnovali Inicijativni odbor sa željom da pokrenu ediciju koju su od početka nazvali Krčki zbornik. Bili su to čelnici političkog i društvenog života onoga vremena: Anton Hriljac, predsjednik Skupštine općine Krk, Anton Bogović, tajnik Skupštine općine Krk, Božo Frgačić, tajnik Turi- stičkog saveza općine Krk, Ivan Brusić, umirovljenik iz Punta, te „četve- rolist“ iz crkvenih zajednica: mons. pop Ivan Žic-Rokov, mons. pop Mihovil Bolonić, obojica iz središnje uprave Krčke biskupije, i dva redovnika franjevca s Košljuna: o. Mavro Velnić i o. dr. Nikola Španjol. Tu je bio i mladi profesor Petar Strčić koji je spremno preuzeo ulogu budućeg tajnika nastajućeg društva. Taj je Inicijativni odbor 26. ožujka 1969. godine odlučio sazvati zainteresirane točno mjesec dana kasnije, tj. 26. travnja, u prostorijama Grad- ske vijećnice u Krku na sastanak osnivačke skupštine Povijesnog društva Krk.3 Odbor je animirao lijep broj eminentnih znanstvenika i suradnika s otoka Krka i izvan njega, koji su se zanimali i bavili krčkim temama na raznim područjima znanosti. Među razlozima pokretanja Krčkoga zbornika bilo je „da bi se steklo što više znanje o razvoju ovoga otoka, o životu i radu otočana na njemu i izvan njega u prošlosti i da bi se ukazalo na suvremene probleme“.4 Slijedila su pet desetljeća plodnoga istraživa- čkoga i izdavačkog rada u čak sedamdeset i pet svezaka Krčkoga zbornika. U prvom desetljeću njegova izlaženja pop Mihovil Bolonić i pop Ive Žic- Rokov obogatili su te edicije brojnim prilozima. Kasnije, u poznim godinama života popa Mihovila i popa Iva, op- terećenima već raznim bolestima i staračkim nemoćima, članovi Povije- snog društva otoka Krka časno i hrabro su se odužili ovoj dvojici pokrenuvši akciju da im se priskrbi pristojna starosna mirovina koju, kao katolički svećenici, nisu imali. U povodu te administrativne procedure i

3 Usp. BAK, Mons. Ivan Žic, svezak XIX., Ciklostilirano pismo Inicijativnog odbora za izdavanje „Krčkoga zbornika“ od 26. ožujka 1969. 4 BAK, Mons. Ivan Žic, svezak XIX., Povijesno društvo otoka Krka, Prvi trogodišnji izvještaj 26. IV. 1969. - 1972.

224 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 225

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

oni su trebali sastaviti svoj životopis i popis svih svojih objavljenih i tiskanih radova, što su pregledno i učinili. Budući da je već stasala cijela generacija Krčana koji ne poznaju ovu dvojicu kulturnih djelatnika i čla- nova Povijesnog društva otoka Krka, iz njihovih vlastitih zabilješki upoznat ćemo njihovu bogatu biobibliografiju.

I. Mons. Ivan Žic-Rokov – Podaci o životu i znanstvenom radu

1. Ivan Žic rođen u Puntu na otoku Krku dana 9. rujna 1906. od Roka i Franice, rođ. Braut. 2. Osnovnu školu sam svršio u svom rodnome mjestu Puntu. Prvih šest razreda Realne gimnazije svršio sam u Krku, a dvije posljednje godine na Realci u Ljubljani, gdje sam maturirao 1929. godine. Teologiju sam studirao u Splitu i Ljubljani i završio u Splitu 1933. u mjesecu lipnju. Već 11. ožujka te godine bio sam zaređen za svećenika. 3. Od 1. srpnja 1933. namješten sam u Krku kao kapelan i koralni vikar. Tu službu sam vršio do 1. rujna 1936. kad sam bio imenovan tajnikom Biskupskoga ordinarijata u Krku. Kao takav položio sam s odlič- nim uspjehom stručni ispit na Ministarstvu uprave u Beogradu 8. svibnja 1940. godine. Službu tajnika vršio sam do 9. prosinca 1954., kad sam bio imenovan kancelarom (šef kancelarije) Biskupskog ordinarijata u Krku. Službu kancelara vršio sam do rujna 1979. godine. Pored toga sam od rujna 1964. do rujna 1979. vršio i službu biskupskog generalnog vikara (zamjenika). Uz ove službe vršio je i druge dužnosti kao dijecezanskog ispitivača od 1945. nadalje, suca, pa oficijala (predsjednika) crkvenog dijecezanskog suda, konzultora, a 21. studenoga 1980. imenovan je kano- nikom – dekanom krčkog Stolnog kaptola. 4. Tijekom talijanske okupacije otoka bio je aretiran 20. listopada 1941. godine te je proveo u zatvorima u Rijeci i Trstu dva mjeseca, a zatim je bio deportiran u provinciju Avelino, gdje je u mjestu zvanom Teora bio interniran. Tu je još gore obolio pa je vraćen na otok da bude ovdje konfiniran. I zaista već drugi dan morao je u konfinaciju u najzapuštenije osamljeno mjestašce Staru Bašku, gdje je bio pod nadzorom odreda talijanskih vojnika – financa. Tu je ostao konfiniran od 12. svibnja 1942. do pada fašističke Italije 9. rujna 1943. godine. Motiv konfinacije bio je, kako

Krčki zbornik 75 (2019) 225 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 226

FRANJO VELČIĆ, MIHOVIL BOLONIĆ I IVAN ŽIC-ROKOV MEĐU OSNIVAČIMA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

izlazi iz pismenog dokumenta dobivenog nakon rata, da sam protivnik Italije već od prije rata te sam radi svog utjecaja na otoku zapreka u djelu talijanizacije otoka. Od 1955. sam više godina surađivao s prof. dr. Androm Mohorovi- čićem pri njegovim arheološkim iskapanjima oko katedrale u Krku i drugdje u Krku. Kasnije s prof. dr. Aleksandrom Faber. Već od 1948. surađujem sa Zavodom za čuvanje spomenika u pojedinim okolnostima. Zavod me službenim aktom od 15. ožujka 1971. br. 05-142/2 ovlastio da „interveniram ukoliko dođe do arheoloških nalaza prilikom terenskih ili (str. 1r-2r.) građevinskih radova, koji se vrše u Krku i da o tome oba- vijesti ovaj Zavod“. U pomanjkanju službenog stručnog osoblja za tumačenje spomenika turistima i stručnjacima ja sam iz uslužnosti bez ikakve nagrade u tome zamoljen posluživao tijekom gotovo 25 godina. Suosnivač sam Povijesnog društva otoka Krka podružnice Povije- snog društva Hrvatske i njegov višegodišnji odbornik. Republička zajednica za znanstveni rad SRH – Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu zatražio je popis mojih znanstvenih radova, koje sam poslao te su regi- strirani. Suradnik sam Bibliografskog leksikona Hrvatske – Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. Sudjelovao sam godine 1971. u Malinskoj (Haludovo) na simpoziju o krčkim knezovima Frankopanima, koji je organiziralo Povijesno dru- štvo otoka Krka – s predavanjem „Naseljavanje Dubašnice i Poljica po knezu Ivanu Frankopanu u 15. stoljeću“, te u Baški na Krku 1980. na simpoziju „O zdravstvu i vodoopskrbnim problemima“ s predavanjem „Vo- doopskrbni problemi grada Krka u prošlosti“ (predavanje je bilo pročitano od drugoga).

Moji znanstveni radovi: 1. Knjiga: „Otok Krk kroz vjekove“. Izdanje Kršćanske sadašnjosti. Knjiga ima 535 str. Napisao sam je zajedno s kolegom mons. Mihovilom Bolonićem, po prilici pola svaki. Knjiga je podijeljena na dva dijela. U prvom su opća poglavlja kao: po- litička pripadnost otoka kroz vjekove, kulturna i crkvena povijest, ekonomski pregled. U drugom dijelu je povijest pojedinog naselja na otoku.

226 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 227

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Mons. Ivan Žic-Rokov (1906. – 1984.).

Ja sam napisao „Političku pripadnost otoka kroz vjekove“, „Ekonomski pregled kroz prošlost“, te o Krku, Puntu, Korniću, Vrhu, Linardićima, Poljicama i Dubašnici.

2. Radovi izašli u raznim znanstvenim publikacijama. 1. U publikacijama JAZU: „Ubikacija rimskog groblja i neki drugi problemi u Krku“ (JAZU, Bulletin VII Odjela god. 1962., str. 33-41). „Romanička crkva Majke Božje od zdravlja u Krku, bivša opatijska crkva sv. Mihovila“ (JAZU, Bulletin, sv. XV-XXII, str. 13-40). „Franjo Jurić – nepoznati slikar XVII. st. iz Krka“ (JAZU, Bulletin sv. XV-XXII, str. 207-211). (str. 2r-3r)

Krčki zbornik 75 (2019) 227 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 228

FRANJO VELČIĆ, MIHOVIL BOLONIĆ I IVAN ŽIC-ROKOV MEĐU OSNIVAČIMA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

„Kompleks katedrala – sv. Kvirin u Krku „ (JAZU, Rad knjiga 360., god. 1971., str. 131-157 veliki format dvostruki stupci, te 5 tabla s 31 slikom). „Drvorezbarski radovi iz dobe baroka u krčkoj katedrali „ (JAZU, Rad knjiga 381., str. 94-106, veliki format dvostruki stupci).

2. U „Bogoslovskoj smotri“ „Crkve posvećene Majci Božjoj od VI-XI. stoljeća na području krčke biskupije“, BS, god. 1971., br. 4., str. 447-462.

3. U „Krčkom zborniku“ „Galijoti otoka Krka „ (KZ br. 1, god. 1970., str. 223-233). „Gradske zidine i ulice u Krku“ (KZ br. 2, god. 1971., str. 179-255). „Javna čistoća, kuga i stočarstvo u prvom krčkom statutu“ (KZ br. 6, god. 1975., str. 90-104). „Naseljavanje Dubašnice i Poljica u 15. stoljeću“ (KZ br. 7, god. 1976., str. 182-194). „Još o društvu za poljepšavanje Krka“ (Rukopis kod KZ). „Grbovi u gradu Krku i na otoku „ (Rukopis kod KZ, str. 60 tipkanih poviše veći broj slika).

4. U „Arti Musices“ „Podaci o orguljama katedrale i ostalom muzičkom životu u Krku u prošlosti“ (AM br. 5, god. 1974., str. 95-119).

5. U „Vjesniku Historijskog arhiva u Rijeci i Pazinu“ „Popis starijeg arhiva krčke biskupije“ (Vj. HA, sv. XV, god. 1970., str. 341-365, napisano zajedno s M. Bolonićem). „Popis arhiva Stolnog kaptola u Krku“ (Vj. HA, sv. XVII, god. 1972., str. 289-296, napisano s M. Bolonićem). „Inventar arhiva krčke biskupije“ (Kratki pregled) (Vj. HA, sv. XVII, god. 1972., str. 407-409, s M. Bolonićem). (str. 3r-4r). /Piše Žic–Bo- lonić, ali sastavio sam ja/.

228 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 229

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

6. Kod “Bibliografskog leksikona Hrvatske” Do sada sam obradio 14 osoba i obitelji ponajviše na temelju arhivskih podataka na oko 50 tipkanih stranica, što se nalazi kod Uredništva.

Nekoji od mojih manjih radova i bilježaka: 1. “Velike suše i nevremena u prošlosti otoka Krka“ (Krčki kalendar, New York, god. 1954., str. 97-99). 2. „Nešto o Staroj Baški“ (Krčki kalendar, New York, god. 1954., str. 103-104). 3. “Isluženom vojniku“ (Tumačenje rimskog natpisa pronađenog u Šinigojke, a već ga bio oskudnije protumačio dr. Iv. Crnčić – Novi list, 27. XII. 1972.). 4.“Svjetionik Negrit“ (Kad je sagrađen, Novi list, 1971). 5. /“Otok i grad Krk“/ Povijesni pregled – Vodič kroz Jadranske filatelijske susrete, 9. IX. 1973., str. 9-11). 6. “Kratki pregled povijesti grada Krka“ /Filatelijsko društvo Krk, publikacija o 25. godišnjici osnutka, str. 4-9, god. 1976.). 7. “Osorski biskup sv. Gaudencije“ (Zvona – Rijeka, lipanj 1978). 8. “Kratka povijest krčke biskupije“ i ispravljen series biskupa u Općem šematizmu kat. Crkve. 9. “Gradnja sjemeništa u Pazinu“ (Historijat gradnje god. 1913/1914. štampano u Dijecezanskim okružnicama god. 1970., str. 136- 141). 10. “Literarno djelo biskupa dr. Josipa Srebrnića“, (god. 1966. u Di- jecezanskim okružnicama, str. 17-18). 11. “Biskup dr. Antun Mahnić“ (Nekoliko podataka o životu i radu. Dijecezanske okružnice god. 1970., str. 160-166). 12. “Krčki biskupi rodom iz grada Krka“, Dijecezanske okružnice, god. 1968., br. V., str. 56-58).5

Ostali radovi Ivana Žica–Rokova koji gore nisu navedeni: „Arheološka iskapanja dr. Ivana Bolmarčića u Osoru u prošlom sto- ljeću”. Radnja se nalazi u Uredništvu RAD – JAZU.

5 BAK, Personalija Ivan Žic, sv. XXI. interno br. 7.

Krčki zbornik 75 (2019) 229 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 230

FRANJO VELČIĆ, MIHOVIL BOLONIĆ I IVAN ŽIC-ROKOV MEĐU OSNIVAČIMA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

Zajedno s Mihovilom Bolonićem surađivao je s Uredništvom "Bi- bliografskog leksikona Hrvatske". Napisao je do tada 14 bibliografskih jedinica, većinom o plemićima i njihovim obiteljima. Napisao je također više kratkih povijesnih bilježaka u raznim časopisima. „Napisao sam više dopisa različitog sadržaja na razne časopise“. Krk, 16. VIII. 1982.

Moji drugi radovi i članci: 1.) Kako su nastali obredi sv. Mise, Katehetsko tumačenje u nizu, u: Đakovački vjesnik, br. 5/1957., str. 69-71. 2.) Prikazanje, Katehetsko tumačenje, u: Đakovački vjesnik, br. 6/1957., str. 91-92. 3.) Za očinskim stolom, Katehetsko tumačenje Pričesti u sv. Misi, u: Đakovački vjesnik, br. 7 i 8/1957., str. 104-106. (Ostala tumačenja napisali: Mons. Bolonić, dr. Valković, A. Toljanić). 4.) O Košljunu, god. 1927. u „Đačkom Orlu“ prigodom đačkog te- čaja održanog na Košljunu. 5.) “Naše Matere“. Čakavska pjesma u Krčkom kalendaru u New Yorku, god. 1952., str. 32-34. 6.) “Večer o Miholji na Puntu“. Čakavska pjesma – u Krčkom kalendaru u New Yorku, god. 1953., str. 40-41. 7.) “Moga oca bracera“. Čakavska pjesma, Krčki kalendar u New Yorku, god. 1954., str. 78-79. 8.) “Hajka na lisice“, Krčki kalendar u New Yorku, god. 1954., str. 81-82. 11.) “Osorski biskup Sv. Gaudencije”, Krčki kalendar, New York, god. 1955., str. 48-51. 16.) Novi oltar u crkvi Majke Božje od zdravlja u Krku, Zvona, br… /1973. (lipanj) 17.) Katedrala u Krku, kratki pregled, Zvona, br. 4/115/ 1977. 20.) Ispravljen series Krčkih biskupa. Ja sam ga na temelju istraži- vanja ispravio. Izašlo u "Općem šematizmu", ali djelomično pokvareno. 22.) Preveo sam sa slovenskoga za novo izdanje molitvenika „Vje- čno klanjanje“. Uru o Kristu Kralju i uru… 25.) Rijedak jubilej. 40 godišnjica biskupskog upravljanja Krčkom biskupijom Ordinarija dr. Josipa Srebrnića, Izašlo u našim Okružniciama br. 1/1963., str. 9-14.

230 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 231

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

28.) Pozdrav biskupu Ordinariju Kancelara Ivana Žica – prigodom ustoličenja, u Okružnici br. V/1968., str. 49-50/1968. 29.) O smrti p. Antuna Toljanića, u Glasu Koncila (nekrolog). 30.) Nekrolog – o pok. p. Franu Dudi u Glasu Koncila. 31.) O obnovi Kaptola – u Zvonima br. …/1981. 32.) O p. Mihu Boloniću prigodom 70. godišnjice u Zvonima br. … /1981.

Za Hrvatski biografski leksikon, Leksikografskom zavodu Ivan Žic–Rokov poslao je ove biografske natuknice: 1. M. Bolonić, 2. Adelman Jakov, 3. Adelman Antun, 4. Blažina, 5. Bonmartin, 6. Bora, 7. Balbi, 8. Pozzo–Balbi, 9. Budislavić, 10. Cetina (Zuttinis), 11. Čubranić, 12. Cicuta, 13. Dr. Ivan Bolmarčić, 14. Bortulin plemićka obitelj, 15. Andrija Ivan Bortulin, pisac.

*** II. Mihovil Bolonić Popis tiskanih radova Mihovila Bolonića

I. Knjige: 1. Parčićeva tiskara u Glavotoku, Matica hrvatska, Rijeka 1965., str. 5-34. 2. Zapisnici sjednica i skupština „Hrvatske čitaonice“ u Vrbniku 1871. - 1929., Krčki zbornik, IV, 1971. (u suradnji s P. Strčićem). 3. Bratovština sv. Ivana Krstitelja „Kapari“ u Vrbniku (1323. - 1973.) i druge bratovštine na Krku, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1975., str. 5-182. 4. Otok Krk kroz vjekove, KS, Zagreb 1977., (u suradnji s I. Žic-Ro- kovim), 5-538. 5. Otok Krk kolijevka glagoljice, KS, Zagreb 1980., I-XVI + 1-358 i 8 str. priloga. 6. Vrbnik nad morem, Krčki zbornik br. 9, Povijesno društvo otoka Krka, Krk 1981., 5-302.

II. Studije i rasprave: 1. Krčki glagoljaši i njihova služba izvan Krka, Bogoslovska smotra 2, Zagreb 1965., 342-356.

Krčki zbornik 75 (2019) 231 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 232

FRANJO VELČIĆ, MIHOVIL BOLONIĆ I IVAN ŽIC-ROKOV MEĐU OSNIVAČIMA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

2. Seoski kaptoli u Krčkoj biskupiji, Bogoslovska smotra 1, Zagreb 1966., 122-145. 3. Krčki seoski kaptoli – pioniri i nosioci liturgijskog života, Bogo- slovska smotra 2, Zagreb 1968., str. 263-284. 4. In memoriam Mate Polonijo, Bogoslovska smotra 3-4, Zagreb 1967., str. 481-484. 5. Uz Feretićev prijevod „Pjesme nad pjesmama“, Bogoslovska smotra 2-3, Zagreb 1970., str. 250-263. 6. Pokušaj obnavljanja benediktinskog reda u Dalmaciji i Krčkoj biskupiji, Bogoslovska smotra 4, Zagreb 1970., str. 394-412. 7. O životu i radu Dragutina A. Parčića, Bogoslovska smotra 4, Za- greb 1972., str. 413-433. 8. Bratovština sv. Ivana Krstitelja u Vrbniku, Bogoslovska smotra 4, Zagreb 1973., str. 459-476. 9. Ekonomsko-socijalno stanje krčkih glagoljaša, Bogoslovska smotra 1, Zagreb 1975., str. 97-116; 4, 1976., str. 475-500; 1, 1977., str. 101-123; 3-4, 1978., str. 299-318. (u 4 nastavka 85 str.). 10. O životu i radu Ivana Feretića (1769. - 1839.), Krčki zbornik 1, 1970., str. 285-349. 11. Otok Krk u „Bogoslovskoj smotri“, Krčki zbornik 2, 1971., str. 380-385. 12. Sjećanje i uspomene, Krčki zbornik 3, 1971., str. 231-235. 13. Ante Šepić, Krčki zbornik 3, str. 255-256. 14. Najnoviji prilozi o leksikografskom i fotografskom radu Dra- gutina A. Parčića, Krčki zbornik 5, 377-383. 15. Prezimena i nadimci u Vrbniku, Krčki zbornik 6, str. 209-256. 16. Crkveni patronat na području Senjsko-modruške biskupije, Senjski zbornik 5, str. 219-318. 17. Stoljetne veze krčkih i senjskih glagoljaša, Senjski zbornik 6, str. 81-139. 18. Otok Krk i uskoci, Senjski zbornik 8, 343-355. 19. Veze Senja i otoka Krka, Senjski zbornik 9 (u tisku 24 listića). 20. Tiskane knjige krčkih glagoljaša, Croatica Christiana Periodica 5, 1980., str. 1-40. 21. Profil krčkog glagoljaša u prošlosti, Croatica Christiana Perio-

232 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 233

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Mons. Mihovil Bolonić (1911. − 1984.)

dica 6, 1981., str. 96-115. (Predavanje na Simpoziju o krčkom glagoljaštvu u Vrbniku, listopad 1980.). 22. Iz korespondencije Dragutina A. Parčića (O krčkoj biskupiji i crkvenim prilikama u Istri u drugoj pol. 19. st.) Croatica Christiana Perio- dica 7, 1981., str. 29-42. 23. Život i djelo Dragutina A. Parčića (Povodom 150. god. rođenja i 80. god. smrti), (u tisku – 20 listića). Croatica Christiana Periodica 24. Popis arhiva krčke biskupije, Vjesnik Historijskog arhiva u Ri- jeci i Pazinu, XV, 1970., str. 341-365. (u suradnji s I. Žic-“Rokovim). 25. Popis Arhiva Stolnog kaptola u Krku, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci i Pazinu, XVII, 1972., str. 289-296. (u suradnji s I. Žic-Roko- vim). 26. Dr. Dinko Vitezić, prigodom 70. godišnjice smrti, Istarska Da- nica 1974., str. 170-176.

Krčki zbornik 75 (2019) 233 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 234

FRANJO VELČIĆ, MIHOVIL BOLONIĆ I IVAN ŽIC-ROKOV MEĐU OSNIVAČIMA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

27. Uskoci i otok Krk, rukopis kod redakcije Krčkog zbornika. 28. Knezovi Frankopani i patronatsko pravo, rukopis kod redakcije Krčkog zbornika. 29. Kolera na Krku 1855, rukopis kod redakcije Krčkog zbornika. 30. O školovanju krčkih glagoljaša, rukopis kod autora. 31. O hrvatsko-glagoljaškom notarijatu na Krku, rukopis kod autora.

III. Prilozi u periodicima: 32. Kapari „Vrbnički“, Kana 7, 1973., str. 45-47. (Isto i kao posebni otisak u 3000 primjeraka). 33. Dr. Dinko Vitezić (1822-1904), Kana 12, 1974., str. 38-39. 34. Uz 400. godišnjicu glagoljske tiskare u Senju, Kana 1, 1975., str. 38-39. 35. Sud o otočanima pred 150 godina, Krčki kalendar, New York 1953.., str. 38-39. 36. Školstvo i prosvjeta na otoku Krku, Krčki kalendar, New York 1953., str. 41-44. 37. Pučki učitelj – sakupljač narodnog blaga (I. Žic), Krčki kalendar, New York 1953., str. 45-47. 38. Austro-ugarsko parobrodarsko društvo u Puntu, Krčki kalendar, New York 1954., str. 55-57. 39. Iz naroda za narod (U spomen učitelju I. Mahulji), Krčki kalendar, New York 1954., str. 67-71. 40. O pučkoj školi i školskom vrtu u Omišlju, Krčki kalendar, New York 1954., str. 90-93. 41. Prvo krčko parobrodarsko društvo, Krčki kalendar, New York 1954., str. 95-96. 42. Školstvo na otoku Krku kroz vjekove, Krčki kalendar, New York 1954., str. 110-121. 43. Dr Dinko Vitezić, godišnjica smrti, Krčki kalendar, New York 1955., str. 39-43. 44. Arhiv bivše osorske biskupije, Otočki Ljetopis Cres Lošinj 5 (u tisku). 45. Arhiv krčke biskupije (od 1829. dalje), Otočki Ljetopis Cres Lo-

234 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 235

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

šinj 5 (u tisku.) (Br. 44 i 45. referati održani na Simpoziju u Malom Loši- nju: „Izvori za povijest Cresa i Lošinja“ (u travnju 1982). 46. Marijanske bratovštine u Krčkoj biskupiji, posebno na otoku Krku, Zbornik MARIJA (Hrvatskog mariološkog instituta pri Katoli- čkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu) (u tisku). Referat održan na Simpoziju Hrv. mariološkog instituta u Mariji Bistrici u rujnu 1981. 47. Život i djelo Franje Anijana Feretića (narodnog zastupnika u Istarskom saboru u Poreču i biskupa krčkog), Pazinski memorijal Ča- kavskog sabora u Pazinu (u tisku). Referat održan na Skupu Čakavskog sabora u Pazinu u rujnu 1982.

Razno: Više članaka u mjesečniku ZVONA (Bakar – Rijeka) – o vezama krčke i senjske biskupije, o „Hrvatskoj čitaonici“ u Vrbniku, o dr. D. Vi- teziću, o Dragutinu Parčiću, o školi u Vrbniku itd. Isto tako u povreme- nom listu „VRBNIČKI VIDICI“. Suradnik Jugoslavenskog Leksi kografskog zavoda u Zagrebu za Biobibliografski leksikon Hrvat- ske (dosad obradio više od 60 jedinica za slova A – D. Na inicijativu Po- vijesnog društva otoka Krka – priprema materijal za Biobibliografski leksikon otoka Krka. (Do sada prikupio podatke za oko 500 osoba). I nadalje sudjeluje sa svojim referatima na znanstvenim skupovima, a u pripremi ima materijal i za druge studije i rasprave.6

*** Postupak traženja starosne mirovine sa strane Povijesnog društva otoka Krka za svoje zaslužne članove Bolonića i Žica-Rokova trebao je biti poduprt pismenim svjedočanstvima mjerodavnih osoba i znanstvenika koji su morali ocijeniti njihov sveukupni znanstveni rad. Bili su to prof. Petar Strčić, dr. sc. Branko Fučić, dr. sc. Radojica F. Barbalić7 i još neki drugi. Ovdje prilažemo pismeno svjedočanstvo koje je tom prigodom napisao akademik Branko Fučić:

6 BAK, Curriculum vitae M. Bolonić, pridruženi spisi. 7 Dr. sc. Radojica F. Barbalić u uvodnom dijelu pisma donosi proceduru samoga postupka: „U vezi vaše zamolnice broj 24/82. od 10. kolovoza 1982., u predmetu ocjene znanstvenog rada članova Povijesnog društva otoka Krka mons. Mihovila Bolonića i mons. Ivana Žica, slobodan sam niže dostaviti moje mišljenje“. Usp. BAK, Curriculum vitae M. Bolonić, pridruženi spisi.

Krčki zbornik 75 (2019) 235 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 236

FRANJO VELČIĆ, MIHOVIL BOLONIĆ I IVAN ŽIC-ROKOV MEĐU OSNIVAČIMA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

Kao Krčanin i kao istraživač krčkih kulturno-historijskih spomenika osobno poznajem msgr. Ivana Žica i msgr. Mihovila Bolonića te imam puni pregled o njihovom zanimanju, pregaranju, intenzivnom studiju i arhivskom istraživa- nju (Krk, Rim, Venecija i dr.) i o nesebičnom zalaganju i akcijama na zaštiti historijskih vrela i spomeničke baštine otoka Krka. Udivljenja je vrijedna činjenica da su oni autodidakti koji su u maloj sredini, ali s ne malom kulturnom tradicijom, uspjeli da se stručno formiraju i da ostvare izuzetno plodan rad i rezultate koje su znanstvenoj javnosti predali u impozant- nom opsegu publikacija. Stoga se potpuno pridružujem ocjeni prof. Petra Strčića i svesrdno se zalažem da im – u poodmaklim godinama života – društveni forumi dodijele starosne mirovine po čl. 110 Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju kao javno priznanje zaista rijetko zaslužnim znanstvenim radnicima. Branko Fučić

Tako je Branko Fučić svojedobno posvjedočio za popa Mihovila Bo- lonića i popa Iva Žica-Rokova o njihovu radu. I kad je obojici Izvršno vi- jeće Sabora SR Hrvatske dodijelilo pravo na izuzetnu mirovinu, nisu je dugo uživali. Naime, obojica su preminula u veljači 1984. godine. Miho- vil Bolonić umro je 16. veljače i pokopan u svom rodnom Vrbniku, u za- jedničkoj grobnici vrbničkih svećenika „u svetom Ivanu“. A Ivan Žic-Rokov umro je, dvanaest dana kasnije, 28. veljače 1984. i pokopan 1. ožujka 1984. na gradskom groblju u Krku, u kanoničkoj kapeli. Nad njegovim otvorenim grobom održao je akademik Branko Fučić svoj opro- štajni govor koji donosimo u cijelosti: Na kuverti pisama koja sam mu godinama slao oslovljavao bih ga: Mon- signor Ivan Žic, generalni vikar krčke biskupije, ali sâma pisma koja su se nalazila u kuvertama započimala bi uvijek spontano i prisno: Dragi pope Ive! A i ona pisma koja bi on meni slao bila su na kuverti iskićena mojim titulama, dok bi sâma pisma uvijek završavala onim našim jednostavnim, tradicio- nalnim, starinskim bodulskim: - Pozdravlja Vas Vaš pop Ive. U ovom završnom zemaljskom činu pieteta i počasti dok stojim sada pred Vašim otvorenim grobom ne znam drugačije nego da iz puna srca posljednji puta ponovim: (1r-2r) Dragi naš pope Ive! Upoznao sam Vas – još u mome sretnom djetinjstvu na ovom otoku – ponajprije kao svećenika, kao bodulskog popa glagoljaša.

236 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 237

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Onima koji ne znaju što znači ta drevna naša glagoljaška titula POP, ob- jasnimo da nas ona prenosi u davne ranosrednjovjekovne početke našeg kulturnog života kada smo se ovdje – na razmeđama Istoka i Zapada – razvijali u ozračju bizantinskog carstva, pa je titula POP izvedena iz grčke riječi PAPÃS, što znači „otac“. Otac – u duhovnom, sakralnom, svećeničkom smislu. A to ste bili, doista, zdušno i odano, dnevice, (2r-3r) do posljednjih Vaših staračkih snaga. Još više sam Vas upoznao kao gotov čovjek kada su se naši putevi spleli na tlu zajedničkih zanimanja i znatiželja i zajedničkih nastojanja i podhvata oko kulturne povijesti naše Bodulije, oko njezinih povijesnih izvora i njezinih povijesnih spomenika. Godinama sam pratio Vaš rast. Počeli ste kao samouk. Gledao sam u Vama ličnost koja vlastitim snagama ostvaruje sâmu sebe. Izrasli ste, ko- načno, u uvažena, priznata stručnjaka. Bili ste rezultat rada – rada strpljiva i uporna, rada koji je značio trajnu vjernost postavljenim zadacima. (3r-4r) No taj rad sâm po sebi još ne bi donio prave plodove da se u Vama nisu sretno spojila tri elementa bez kojih nema znanstvenog radnika. A ti elementi su – fantazija (to jest kreativna kombinatorika), znanje i racionalna kritika. Vaš je talenat ležao upravo u tome što su ta tri elementa funkcionirala paralelno i sinkrono. U tome je tajna svakog uspješnog istraživača i znanstvenika. Iz takove sprege rasle su Vaše naučne vizije pa ste bili onaj sretnik koji između mnogih koji gledaju uspijeva vidjeti, proniknuti, uočiti. (4r-5r) Na zemaljskom smo rastanku, dragi pope Ive. Odlazite, ali ruke su Vam pune. Niste živjeli uzalud. S poštovanjem i s ljubavlju Vas pozdravljam: Pođite u Svjetlo u koje ste netremice vjerovali, a među nama koji ostajemo neka Vam traje topla, ljudska uspomena, hvala i slava.8

Ove Fučićeve oproštajne riječi možemo podjednako primijeniti kako na popa Ivu Žica, kome su upućene, ali jednako tako i na popa Mi- hovila Bolonića, jer su obojica živjela i radila s puno žara za dobrobit Krčke biskupije i svoga glagoljaškog zavičaja. I akademski slikar Bruno Bulić, koji je svoje umjetničke tragove ostavio u raznim crkvama Krčke biskupije, koji je prijateljski surađivao

8 BAK, Curriculum vitae I. Žic.

Krčki zbornik 75 (2019) 237 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 238

FRANJO VELČIĆ, MIHOVIL BOLONIĆ I IVAN ŽIC-ROKOV MEĐU OSNIVAČIMA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

s ovom dvojicom, na vijest o njihovoj smrti izražavajući svoju sućut, napisao je: Vijest o preminuću dragih nam Pokojnika, duboko me je rastužila. Za ži- vota oni su složno i zdušno služili Nebeskom Ocu i Njegovu narodu, Crkvi i hrvatskoj znanosti. Neka im je naša harnost i Nebeska slava!9

*** U povodu 50. obljetnice Povijesnog društva otoka Krka, njezina plodnog djelovanja ukoričenog u sedamdeset i pet svezaka Krčkoga zbornika, prikazali smo dvojicu njezinih članova osnivača mons. popa Ivana Žica-Rokova i mons. popa Mihovila Bolonića koji su dali svoj upečatljiv biljeg radu Povijesnoga društva otoka Krka, kao i vrijednim objavljenim radovima unutar same edicije Krčkoga zbornika te u drugim znanstvenim, vjerskim i publicističkim izdanjima.

9 BAK, Personalije, nenumerirani dopis.

238 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 239

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Duhovno-vjersko-crkvene teme i sadržaji na stranicama Krčkog zbornika

Anton BOZANIĆ (Omišalj)

U povodu pedesete godišnjice osnivanja Povijesnog društva otoka Krka, koje je bilo podloga za izdavanje Krčkog zbornika, valja se prisjetiti prvotne namjere i planova o pokretanju zamišljene edicije, zatim sadr- žaja i tema koje se smatralo vrijednim objavljivati, a posebice osoba – no- sitelja zacrtanog programa i realizatora tijekom punih pet desetljeća kontinuiranog izlaženja. Zaustavit ćemo se ovdje samo na duhovno-vjersko-crkvenim temama i sadržajima.1 Budući da su kršćanska vjera, posebice kršćanstvo pretočeno u glagoljsku baštinu, a i ono iz prijašnjih ranokršćanskih vremena i doba benediktinaca oblikovali kulturu krčkoga područja, potpuno je razumljivo da je crkveno-vjerska tematika nezaobilazna sastavnica krčkog identiteta. Bez kršćanstva Krk ne bi bio ono što danas jest. Toga su bili svjesni i osnivači Krčkoga zbornika. Dapače, inicijator edicije je pok. dobrinjski franjevac i svećenik dr. Nikola Španjol. Prve sumi- šljenike i suradnike našao je u svećeničkim redovima, a zatim se ideja proširila na sve druge zainteresirane, na poseban način one koji su bili sposobni ostvariti projekt i imali određenu političku težinu. U osnivačkoj skupštini Povijesnog društva otoka Krka bilo je više svećenika. Stoga su u Krčkom zborniku, unatoč ondašnjim okolnostima ne odviše povoljnim za objavljivanje duhovnih sadržaja, nalazili svoje mjesto članci crkvene tematike. Autori brojnih članaka bili su svećenici, među kojima se ističu dugogodišnji djelatnici biskupijske ustanove i autori kapitalnog djela o otoku Otok Krk kroz vjekove (1977.), mons. Mihovil Bolonić i mons. Ivan Žic-Rokov. U početku se vjersku problematiku najviše svodilo na sačuvanu crkvenu kulturnu baštinu kao našu zajedničku kulturnu vrijednost. Ako

1 Usp. Tomislav GALOVIĆ, Crkvena povijest na stranicama Krčkog zbornika (sv. 1/1970. – 49/2004.) – bibliografski prikaz, Riječki teološki časopis XIII (2005) 2/26/: 493-517.

Krčki zbornik 75 (2019) 239 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 240

ANTON BOZANIĆ, DUHOVNO-VJERSKO-CRKVENE TEME I SADRŽAJI NA STRANICAMA KRČKOG ZBORNIKA

se pisalo o zaslužnim ljudima iz crkvenih krugova, nije se naglašavalo strogo crkveno ostvarenje dotične osobe, a obično se nije spominjala ni služba koju je obnašala, posebice ako je bila riječ o svećeniku. Za ogledni primjer zastupljenosti vjerskih i kršćanskih sadržaja može nam poslužiti prvi broj Krčkog zbornika. Između ostalih, u njemu su objavljeni članci: „Dobrinjski pjesnik-glagoljaš Ivan Uravić (1662-1732)“; „Galijoti otoka Krka (Prema spisima Biskupijskog arhiva u Krku)“; „Benediktinska kulturna baština na otoku Krku“; „O životu i radu Ivana Feretića (1769- 1839)“; „Prilog za životopis Nika Grškovića – istaknutog hrvatskog iseljenika“; „Kako je potekla i provedena zamisao da se izda zbornik o otoku Krku“, i slično. Krčki zbornik je u sljedećim brojevima obrađivao razne teme o crkvama iz različitih povijesnih razdoblja, posebice starohrvatskim, roma- ničkim i mlađim, zatim o glagoljici, glagoljskom pjevanju, Bašćanskoj ploči, otkrivenim glagoljskim ulomcima i ostalim crkvenim spomenicima. Čak je i pojedinom sakralnom prostoru bio posvećen cijeli svezak, što je slučaj s crkvom na Mirinama kod Omišlja iz 5./6. stoljeća (Ante Šonje, Starokršćanska bazilika kod Omišlja na otoku Krku, 1990.). Aktualni vjerski događaji nisu zastupljeni onoliko koliko crkvena materijalna, a ponekad i nematerijalna kulturna baština. Od vremena nastanka Repu- blike Hrvatske u zbornicima se slobodnije počela tretirati crkvena problematika pa je jedan broj posvećen krčkom biskupu Antunu Mahniću (Anton Bozanić, Biskup Mahnić – pastir i javni djelatnik u Hrvata, 1991.), osobi o kojoj se u prijašnjim vremenima pisalo prilično jednostrano, čak izrazito negativno. Može se zaključiti da je u Krčkom zborniku, unatoč raznim uvjeto- vanostima, od početka izlaženja do najnovijih brojeva poprilično zastup - ljena crkvena i vjerska problematika. Očiti je to znak da su njegovi urednici i pisci članaka znali u ovom našem podneblju pronaći odgova- rajući modus vivendi. Ovdje kao prilog donosimo izabrane životopise2 crkvenih osoba koje su aktivno surađivale s Povijesnim društvom otoka Krka. Abeced- nim redom to su:

2 Navedeno prema: Anton BOZANIĆ, Svećenici i župe na području Krčke biskupije od 1900. godine do danas, Krk: Biskupija Krk (izvršni nakladnik Glosa d. o. o. Rijeka), 2012., 71, 87, 89-90, 162-163, 174, 196.

240 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 241

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Mons. MIHOVIL BOLONIĆ, kapelan Nj. Svetosti i kanonik Stol- nog kaptola u Krku, rodio se u Vrbniku 3. siječnja 1911., zaređen za sve- ćenika 8. srpnja 1934. godine. Gimnaziju je polazio u Krku i Splitu, a teologiju u Splitu i Ljubljani. Nakon mlade mise proveo je dvije godine na mjestu kapelana u Omišlju, a zatim je prešao u Biskupsku kuriju u Krk gdje je marljivo radio do umirovljenja 1979. godine. Bio je dugogo- dišnji aktuar i tajnik Biskupskog ordinarijata, a zatim biskupijski eko- nom. Osim službe u kancelariji, djelovao je pastoralno u Krku kao ispovjednik i kapelan sestara benediktinki. Držao je vjeronauk, posjeći- vao bolesnike, bio je referent za misije. Prateći biskupa u pastirskim pohodima redovito je ispovijedao i propovijedao. U poratno vrijeme, kad nije bilo dovoljno svećenika, providirao je više župa, najviše Kornić, Po- ljica i Vrh. Uz kancelarijsku i pastoralnu službu, mons. Bolonić ostao je prepoznatljiv po znanstvenom radu vezanom uz povijest, posebice povijest Krčke biskupije. Osim niza članaka u raznim časopisima i brojnih predavanja na znanstvenim skupovima, treba spomenuti njegove knjige: Zapisnici sjednica i skupština »Hrvatske čitaonice« u Vrbniku 1871 – 1929, koautor Petar Strčić (1971.), Otok Krk kroz vjekove, koautor Ivan Žic-Rokov (1977. i 2002.), Otok Krk – kolijevka glagoljice (1980.), Bratovština Sv. Ivana Krstitelja u Vrbniku »Kapari« (1323-1973) i druge bratovštine na otoku Krku (1975.) i Vrbnik nad morem (1981.). Umro je u Krku nakon teške bolesti 16. veljače 1984. i pokopan je u svećeničkoj grobnici u Vrbniku.

O. ANDRIJA (LJUBOMIR) BONIFAČIĆ, OFM, iz Punta, rođen je 23. ožujka 1912., a zaređen za svećenika u Splitu 21. srpnja 1935. godine. Nakon završetka teologije o. Andrija nastavio je i završio studij mate- matike u Zagrebu. Veći je dio života proveo na mjestu profesora mate- matike i srodnih predmeta po sjemenišnim gimnazijama na Badiji, u Dubrovniku i Pazinu, gdje je đacima ostao u sjećanju kao vrstan i jasan predavač. Boraveći u samostanima spremno je pomagao svećenicima u pastoralu. Bavio se i prevođenjem, posebice djela sv. Ivana od Križa. Za- dnja dva desetljeća života proveo je u samostanima u Kamporu i Dubro- vniku. Umro je 20. prosinca 1989. godine u Dubrovniku.

Krčki zbornik 75 (2019) 241 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 242

ANTON BOZANIĆ, DUHOVNO-VJERSKO-CRKVENE TEME I SADRŽAJI NA STRANICAMA KRČKOG ZBORNIKA

Vlč. ALOJZIJE RAGUŽIN iz Punta, rođen 10. ožujka 1915., zare- đen je za svećenika u Krku 26. lipnja 1938. godine. Gimnaziju je završio u splitskom sjemeništu, a teologiju u Zagrebu. U zadnjoj je godini studija u Zagrebu imenovan duhovnim pomoćnikom u župi Vinagora blizu Za- greba. Nakon povratka u Krk dodijeljena mu je služba kapelana u Baški, ali uskoro je postao župnik i ostao u župi do 1961. godine. Prešao je u Punat i deset godina upravljao župom, a zadnje desetljeće aktivnoga sve- ćeničkog rada, od 1969. do 1979., vlč. Ragužin je župnik i provikar u Rabu. Zatim se vratio u Punat, gdje je provodio mirnije dane u obiteljskoj kući i uvijek je rado pomagao župniku u pastoralu. Spremno se odazivao i ostalim svećenicima kad su zatražili njegovu uslugu. Osim pastoralnog rada, vlč. Ragužin je, boraveći u Puntu, pronašao još jedno područje djelovanja. Strastveno je istraživao, prikupljao, pisao i objavljivao knjige o raznim temama, uglavnom o povijesti Punta ili Baške, zatim o pojedinim crkvenim osobama koje je osobno poznavao ili o njima saznao ili čuo, o nekim teološkim pitanjima kako ih je on shvaćao i slično. Prisjetimo se nekih naslova knjiga: Punat 1 i Punat 2 (1991.), Lijepi Punat 1 i 2 (1997.), Punat, naš dragi zavičaj 1 i 2 (1998.), Glasovita župa Baška 1 i 2 (1998.), Život Jakova Maračića (2001.), Slavimo Bezgrešnu Svetom Krunicom (2000.), O eku- menizmu (2001.) itd. Objavio je 33 knjige, a još je jedna ostala u tisku. Zai- sta zadivljujući broj edicija kojim bi se mnogi rado podičili. Iako je u obradi tema slijedio više logiku srca nego uobičajenu metodologiju znanstvenog rada, koja se mora temeljiti na preciznosti podataka, vrijednost njegovih knjiga jest u činjenici da je marljivo prikupio mnoge podatke koji bi se vjerojatno zaboravili, a nekome zbog zanimljivosti mogu po- služiti i kao poticaj za novo istraživanje. Vlč. Ragužin bio je uvijek mar- ljiv, radišan, uslužan, uredan i zauzet svećenik. Doživio je visoku starost kao rijetko koji svećenik, tako da je proslavio zlatnu i dijamantnu misu. Zadnje je godine života boravio u Domu sestara karmelićanki u Puntu, gdje je preminuo 21. ožujka 2011. godine. Pokopan je na puntarskom groblju.

O. dr. NIKOLA (LUDOVIKO) ŠPANJOL, OFM, iz Gostinjca, rođen 25. kolovoza 1897., zaređen je za svećenika 20. ožujka 1920. godine. Franjevac o. Španjol bavio se znanstvenim radom. Zanimala ga je

242 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 243

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

teološko-filozofska problematika i napisao je oveće djelo Ljudska duša (1968.). Istodobno, bio je zaokupljen povijesnim temama, posebice uz samostan Male braće u Dubrovniku i otkrivanje groba Ivana Gundulića. Postavljanje etnograf- ske zbirke i uređenje muzeja na Ko- šljunu njegovo je djelo. Umro je na Košljunu 4. siječnja 1970. godine.

O. MAVRO (MARIJAN) VEL- NIĆ, OFM, iz Drage Bašćanske, rođen 7. prosinca 1919., zaređen je za svećenika u Dubrovniku 8. kolovoza 1943. godine. Fra Mavro (Marijan) Velnić Nakon osnovne škole sjemenišnu je (1919. – 2013.) gimnaziju polazio na Badiji i u Dubro- vniku, a teologiju u Splitu i Dubrovniku. Redovnički i svećenički život počeo je u Kotoru, nastavio na Košljunu, u Zadru, Rijeci, ponovno na Košljunu i u Pazinu. Stariji mu je brat pokojni o. Justin također bio franjevac, kao i dva strica, o. Teofil i o. Rudolf. Vrijedni radnik, graditelj i obnavljač samostana, o. Mavro od 2000. godine živio je u košljunskom samostanu. Umro je 19. veljače 2013. i pokopan na Košljunu.

Mons. IVAN ŽIC-ROKOV, prelat Nj. Svetosti i dekan Stolnog kaptola, iz Punta, rođen 9. rujna 1906., zaređen je za svećenika 11. ožujka 1933. godine. Gimnaziju je polazio na Košljunu, u Krku i Ljubljani, a teologiju u Splitu i Ljubljani. Najprije je koralni vikar u Krku, nakon tri godine imenovan je tajnikom Biskupskog ordinarijata u Krku, a 1954. kancelarom, i tu je službu obavljao do umirovljenja 1979. godine. Cijeli je svećenički život proveo u Krku, uz katedralu, pa je postao njezin vrsni poznavatelj. Dok je bio mladi svećenik, posvetio se u Krku pastoralnom radu s mladima, posebice kao voditelj njihovih vjerskih organizacija. Dok je pratio biskupa na pastirskim pohodima, redovito je ispovijedao, propovijedao, na nenametljiv način poticao pastoralno djelovanje i isto-

Krčki zbornik 75 (2019) 243 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 244

ANTON BOZANIĆ, DUHOVNO-VJERSKO-CRKVENE TEME I SADRŽAJI NA STRANICAMA KRČKOG ZBORNIKA

dobno prikupljao povijesne podatke o pojedinoj župi. U radu je bio sa- vjestan i karakteran, u duši dobar čovjek i sućutan prema svima, posebice prema svećenicima. Moderirao je društvom Svećenika klanjalaca. Sa svojim dugogodišnjim kolegom, mons. Mihovilom Bolonićem, pro- viđao je mnoge župe, najviše Kornić, Poljica i Vrh, zatim Kras, Dragu Ba- šćansku i Dobrinj. Tijekom Drugoga svjetskog rata više je puta zatvaran i interniran. Uz kancelarijski i pastoralni rad, mons. Žic se bavio znanstvenim, istraživačkim, arheološkim i povijesnim radom. Zajedno s mons. M. Bolonićem objavio je knjigu Otok Krk kroz vjekove (1977.). Pisao je studije o kompleksu krčke katedrale i o ostalim povijesnim temama. Umro je 28. veljače 1984. te je pokopan u kanoničkoj grobnici.

244 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 245

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Societatis facies symbolica: nekoliko redaka o povijesti amblema Povijesnog društva otoka Krka u kontekstu suvremenoga promišljanja vizualnog identiteta

Perica DUJMOVIĆ (Zagreb)

Godine 2006. objelodanjen je 50. obljetnički svezak Krčkoga zbornika, autora Tomislava Galovića,1 u kojem se donosi širok pogled na ondašnje, gotovo četiri desetljeća dugo djelovanje Povijesnog dru- štva otoka Krka, kao i detaljna bibliografija Krčkog zbornika, a bio je posvećen nažalost nedavno preminulom akademiku dr. Petru Strčiću, jednome od utemeljitelja Povijesnog društva otoka Krka i dugogodišnjem glavnom uredniku Krčkog zbornika (...) o sedamdesetoj obljetnici života.2 Krčki zbornik, već je dobro znano, publikacija je koju od 1970. Krčki zbornik, sv. 1., Krk 1970. godine, kada je izdan prvi svezak, (korice: Branko Fučić) sustavno objavljuje Povijesno dru- štvo otoka Krka, udruga koja 2019. godine slavi 50. godišnjicu svojega plodotvornog i za lokalnu sredinu vrlo važnoga rada. Društvo od samog osnutka 1969. godine okuplja za-

1 Tomislav GALOVIĆ, Krčki zbornik 50. jubilarni svezak. Pregled rada Povijesnog društva otoka Krka i bibliografija Krčkog zbornika, Krk: Povijesno društvo otoka Krka – Liber d.o.o. Rijeka, 2006. 2 Tomislav GALOVIĆ, Izdanja Povijesnog društva otoka Krka, Krčki zbornik 69 (2013): 259-268.

Krčki zbornik 75 (2019) 245 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 246

PERICA DUJMOVIĆ, NEKOLIKO REDAKA O POVIJESTI AMBLEMA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

Krčki zbornik, sv. 2., Krk 1971. Krčki zbornik, sv. 3., Krk 1971. (korice: Mila Kumbatović) (korice: Anton Depope)

ljubljenike u mjesnu krčku povjesnicu i spomeničku baštinu otoka, kao i u materijalno te nematerijalno pučko nasljeđe, bilo da su stručnjaci – znanstvenici (povjesničari, arheolozi, povjesničari umjetnosti, etnolozi, jezikoslovci – napose kroatisti itd.) ili samo amateri – entuzijasti, s kraj- njim ciljem promicanja, istraživanja i čuvanja različitih aspekata prošlosti Zlatnog otoka, kako one davne, tako i ove recentnije, kao i ostalih otočnih fenomena te posebnosti u sklopu sredozemnog i srednjoeuropskog prostora. Na koricama spomenutoga jubilarnog sveska Krčkoga zbornika prvi je put prikazan i predstavljen amblem Povijesnog društva otoka Krka, čiji je tvorac pisac ovih redaka. Dotad Društvo, nažalost, nije imalo svoj prepoznatljiv znak, iako su u njemu djelovali te s njim surađivali i neki istaknuti hrvatski umjetnici te proučavatelji vizualnih umjetnosti (npr. slikarica i kiparica Mila Kumbatović, slikar i crtač Anton Depope, slikarica Svetlana Volarić, fotograf i filmaš Petar Trinajstić, povjesničar umjetnosti, kulture i glagoljaštva Branko Fučić itd.). Korespondirajući s

246 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 247

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

motivom historijske hrvatske šaho- vnice amblem čini osam uskim crvenim crtama naznačenih kvadrata, od kojih je sedam ispunjeno detaljima Bašćanske ploče, fundamen- talnoga spomenika narodnog iden titeta na ovim prostorima te stoga suštog ponosa svakoga Krča- nina ili, ako vam je draže, Bodula. Ovih sedam kvadrata reprezentira šest suvremenih otočnih općinskih središta (Baška, Dobrinj, Malinska– Dubašnica, Omišalj, Punat, Vrbnik) te, naravno, Grad Krk. U osmome se kvadratu nalazi minijaturni prikaz – modri obris, tj. zemljopisna Krčki zbornik, sv. 11., Krk 1982. karta otoka Krka. (korice: Svetlana Volarić) Jednostavnost, zornost i čit- kost bili su osnovni ciljevi pri dizaj- niranju ove oznake. Polazna je nakana Povijesnog društva otoka Krka te autora ovog amblema pri njegovoj izradi bila da se pomoću svih navedenih elemenata koji sačinjavaju ovaj simbol te posljedično uvođenjem modernijega vizualnog identiteta u domenu Društva, koje se relativno ustaljenim sredstvima bavi(lo) ponajprije tradicijskim temama te histo- rijskom građom i vrelima, ono utka u suvremenost 21. stoljeća. To je po- stignuto izborom minimalističkoga koncepta dizajna, zatim upotrebom stroge i pravilne geometrijske linijske strukture te jasnog i svijetlog ko- lorita u rubovima jednakih kvadrata, koji kontrastiraju s njihovom siv- kastom ispunom te tamnim glagoljičkim grafemima i detaljima ornamentalne reljefne dekoracije friza jurandvorske tabule. Svime se ovime neposredno i jasno javnosti prenosi poruka o cilju, djelu i aktiv- nostima Društva. Današnje promišljanje vizualne komunikacije i kulture te teorije vizualnog općenito svim je uređenim društvenim formacijama zadalo zadatak konstruiranja simboličnog lica, odnosno raspoznavanja svake

Krčki zbornik 75 (2019) 247 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 248

PERICA DUJMOVIĆ, NEKOLIKO REDAKA O POVIJESTI AMBLEMA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

pojedinačne grupe u golemome moru različitih. Zato i Povijesno društvo otoka Krka smjera odlučno ići tim putom želeći time suvremenom čo- vjeku, bilo Bodulu, pridošlici ili pak znanstveniku, bilo turistu ili zaljub- ljeniku u krčke obale, drače i gromače, ukazati na sveobuhvatnu povijest Krka, ali i na ukupnost dosadašnjih tekovina Društva, koje je tijekom posljednjih pedeset godina, dakle od utemeljenja, bilo generator brojnih kulturnih i znanstvenih projekata, sakupljač spoznaja te najagilniji pro- micatelj, najrevniji istraživač i najustrajniji čuvar prošlosti otoka Krka.3

U povodu obilježavanja 50. obljetnice utemeljenja Povijesnog društva otoka Krka Filatelističko društvo Krk izdalo je prigodnu omotnicu (br. 86) s poštanskim pečatom koji je bio u upotrebi 27. studenoga 2019. godine u poštanskom uredu Krk (HR – 51500). U lijevom donjem kutu kuverte prikazan je amblem Povijesnog društva otoka Krka, a na nju je nalijepljena poštanska marka s motivom povijesne jezgre grada Krka u novčanoj vrijednosti od 2,80 kn

3 Usp. Perica DUJMOVIĆ, Nekoliko rečenica o vizualnom identitetu Povijesnog društva otoka Krka, Krčki zbornik 69 (2013): 269-273.

248 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 249

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Pola stoljeća Povijesnog društva otoka Krka: ni vrijeme, ni društvene mijene nisu prekinule kontinuitet čuvara povijesnog nasljeđa otoka Krka

Gordana GRŽETIĆ (Sveti Vid Dobrinjski)

... u početku bi – Čovjek …

Gotovo sva važnija postignuća u svojim temeljima imaju ideju sa- mozatajnih ljudi. Onih nezamjetljivih pojedinaca čiji se glas u javnosti ne čuje, ali čija djela bivaju pohranjena u trajnu baštinu nadolazećih pokoljenja. Na inicijativu skupine intelektualaca i svećenstva prije pola sto- ljeća osnovano je Povijesno društvo otoka Krka. Poklonike otočne povijesti i kulture okupio je upravo jedan takav samozatajni čovjek, u rodnome kraju znan kao Ludoviko, izvan zavičajnog areala poznat kao povjesničar kulture, filozof i etnolog, redovnik. Fra Nikola Ljudevit Špa- njol (Gostinjac, o. Krk, 25. VIII. 1897. – Košljun, 4. I. 1970.) bio je čovjek ispred svog vremena, a u vrijeme kad se rađala ideja o iniciranju Povije- snog društva otoka Krka bio je kustos košljunskog muzeja, čiji je osnutak također velikim dijelom njegova zasluga. Fra Španjol se uskoro, spletom okolnosti, susreće s još jednim čovjekom kojem je povijest bila i ljubav i profesionalna orijentacija. Bio je to budući akademik Petar Strčić, tada zaposlenik Sjeverojadranskog instituta JAZU u Rijeci (danas Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci s Područnom jedinicom u Puli). Dvojica su Bodula prionula na posao. Obišli su sve mjerodavne institucije te naišli na hvalevrijednu podršku intelektualaca otočana, ali i onih koji nisu bili pripadnošću ili pak boravkom vezani uz Krk. Isto tako, razne su im oblike podrške pružili i pripadnici svjetovnih i crkvenih krugova. Valja istaknuti i da je tada na otoku Krku djelovala jedna jedinstvena lokalna samouprava, Općina Krk, na čelu s predsjednikom

Krčki zbornik 75 (2019) 249 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 250

GORDANA GRŽETIĆ, POLA STOLJEĆA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

Članovi Povijesnog društva otoka Krka, Krk, Velika vijećnica, 1996.

Antonom Hriljcem, od kojeg je inicijatorima Povijesnog društva otoka Krka stigla moralna, ali i financijska podrška. Upravo je u općinskoj Vi- jećnici u Krku 26. travnja 1969. održana osnivačka skupština, a za prvog je predsjednika otočnog povijesnog društva izabran Ljubo Karabaić. Nje- govim zamjenikom imenovan je fra Španjol, a za prvog tajnika nazočni su izabrali Petra Strčića. Sažetak je to početka priče o Povijesnom društvu otoka Krka koje je već sljedeće, 1970. godine objavilo prvi broj Krčkog zbornika, edicije koja je postala i ostala glavno glasilo ovog agilnog društva. Fra Španjol nije imao prilike makar i prelistati to prvo, povijesno izdanje jer je četvrtog dana siječnja 1970., na križanju života morao krenuti onom stazom koja se svima nama, koji ostajemo, čini neprihvatljivom, neshvatljivom…

Pedeset godina, metar i pol knjiga, petnaest tisuća stranica

Povijesno društvo otoka Krka objavilo je sedamdeset i četiri izdanja edicije (sa 75. izdanjem u pripremi). Slikovito rečeno, to je metar i pol knjiga. Ili, još konkretnije, petnaest tisuća stranica napisanih o otoku Krku, istaknuo je sadašnji predsjednik Društva dr. Milan Radić na redo-

250 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 251

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Prof. dr. sc. Katica Ivanišević govori na predstavljanju izdanja Povijesnog društva otoka Krka, Krk, Velika vijećnica, 1996.

vitoj godišnjoj skupštini, održanoj 14. prosinca 2019. u Malinskoj. No kako je dr. Radić višekratno napomenuo, ova je skupština ne samo go- dišnja nego na neki način i slavljenička. „Pedeset godina kontinuiteta razlog je za slavlje, ali naše je Društvo svih ovih desetljeća bilo orijentirano više na rad, manje na eksponiranje pa smo mu pedeseti rođendan obilježili kako i dolikuje – radno i skromno“, istaknuo je dr. Radić.

Zaokružena povijest Dubašnice i njezinih žitelja

Budući da je radno-svečana skupština održana u Malinskoj, dio programa bio je u znaku tog dijela otoka Krka pa je nazočnim članovima i gostima prezentirano 73. izdanje Krčkog zbornika. Riječ je o posebnom izdanje te edicije (Posebno izdanje Povijesnog društva otoka Krka, sv. 64), a naziv mu je O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljan- skoga kraja na otoku Krku (knjiga II.). Povijesni pregled Dubašnice i njezinu

Krčki zbornik 75 (2019) 251 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 252

GORDANA GRŽETIĆ, POLA STOLJEĆA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

Predstavljanje prve knjige iz serije Male knjižnice »Krčkog zbornika« O Bašćanskoj ploči autora akademika Luje Margetića. Za stolom sjede (slijeva nadesno): prof. dr. sc. Milivoj Dujmović, Bože Mimica, prof., akademik Lujo Margetić, dr. sc. Petar Strčić i dr. Milan Radić. Baška, župna crkva Presvetog Trojstva, 1998.

sintezu sa žiteljima ovoga kraja tijekom stoljeća posljednjih je petnaest godina istraživao povjesničar dr. sc. Tomislav Galović pa je tako njegova knjiga s istom tematikom i naslovom iz 2004. godine sada dobila nastavak, a naslovu je pridodana brojka II. Knjiga je objavljena u trostrukom nakladništvu – Općine Malinska-Dubašnica, Naklade Kvarner i Povije- snog društva otoka Krka. Recenzirali su je pok. akademik Petar Strčić, dr. Milan Radić te crkveni povjesničari dr. sc. Franjo Velčić i dr. sc. Anton Bozanić, a osvrt na ovo iscrpno i obimno izdanje dao je urednik Perica Dujmović. Treba podsjetiti na to da je za prvo izdanje knjige O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku Tomi- slav Galović primio nagradu koju Hrvatski sabor i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske dodjeljuju za humanističke znanosti znanstvenim novacima. Dr. sc. Tomislav Galović inače je iz Ma- linske, a zaposlen je kao docent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Odsjek za povijest i Zavod za hrvatsku povijest). U svom je dosadašnjem radu iskazao zanimanje za hrvatsku srednjovjekovnu po-

252 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 253

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

vijest (politička, crkvena, kulturna) i pomoćne povijesne znanosti (pa- leografija, diplomatika, kronologija, egdotika, heraldika), a posebno proučava latinsku i hrvatsku glagoljičku, ćiriličku i latiničku pisanu kulturu, fenomen glagoljaštva i povijest otoka Krka.

Godina tužnih odlazaka i gubitaka…

Nizu funkcija koje obnaša mladi je povjesničar sada u curriculum vitae, tj. u svoj CV dodao još dvije s obzirom na to da je na skupštini Dru- štva izabran za glavnog urednika Krčkog zbornika, naslijedivši na toj funkciji dugogodišnjeg, prošle godine preminulog akademika Petra Strčića, a obnašat će i funkciju tajnika Male knjižice »Krčkog zbornika« te i na tome mjestu nastaviti kontinuitet pokojnog akademika Strčića. Godina 2019. ostat će, nažalost, upamćena kao godina u kojoj su otok Krk, ali i nacionalna kultura i znanost općenito ostali bez istaknutih pojedinaca. Uz akademika Strčića, putem kojim „za vazda se gre“ otišao je melograf, sakupljač pučke folklorne baštine Ivan Pavačić Jecalić, kao i istaknuti znanstvenik i kroničar otočnih zbivanja prof. dr. sc. Josip Ki- rinčić (Barović). Iako mu rođenjem nije pripadala, dolaskom na otok za- voljela ga je, pružila mu puno i zadužila ga još više. Ankica Kirinčić, učiteljica povijesti, inicijatorica niza i danas aktivnih manifestacija koje i danas vrednuju otočnu prošlost, svoje je životno putovanje također za- vršila prošle godine. Njezino je mjesto članice predsjedništva Povijesnog društva otoka Krka zauzeo Damir Crnčić, predsjednik Filatelističkog društva Krk, koje je inače u čast pedesetom rođendanu Povijesnog dru- štva publiciralo prigodnu omotnicu s popratnim poštanskim žigom.

Imamo umjetnika!

Iduće se godine u Malinskoj priprema niz noviteta kad je riječ o in- frastrukturi, turistički i kulturni djelatnici pripremaju zanimljive programe za domaće i turiste, a točka na “i” događanjima u 2020. bit će zasigurno veliki međunarodni znanstveni skup u povodu stote obljetnice rođenja akademika Branka Fučića. Skup je planiran za listopad, a naziv mu je dao upravo dr. sc. Tomislav Galović. Naziv prikladan i sim-

Krčki zbornik 75 (2019) 253 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 254

GORDANA GRŽETIĆ, POLA STOLJEĆA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

boličan: »Habemus artificem!« (Imamo umjetnika!). Naziv je „posuđen“ iz jedne dopisnice koju je Branko Fučić uputio svom mentoru profesoru i akademiku Franceu Stelèu nakon pronalaska majstora slikara jedne istarske freske u Pazu (crkva sv. Vida na groblju). Fučić je svom mentoru u Ljubljanu ushićeno napisao: „Moj dragi Meštre, habemus artificem.“ „Detalji o samome skupu još nisu poznati, sadržaj je također još daleko od finalizacije, a Povijesno društvo otoka Krka zaslužilo je da bude jedan od suorganizatora tog važnog događaja“, istaknuo je pri kraju službenog dijela skupštine dr. T. Galović.

Delo nas dela…

I prođe pola stoljeća. I još pokoji mjesec više. Pola stoljeća kontinuiteta Povijesnog društva otoka Krka koje je uspjelo odoljeti vremenu, promjenama i vremenskim gibanjima. Povijest je, znamo, učiteljica ži- vota, a svaki je čovjek na svoj način dio povijesti. Svatko od nas na svoj način stvara poglavlja – stvara i ostavlja. Franjevac Nikola Ljudevit (Lu- doviko) Španjol djelovao je, kao i mnogi velikani, samozatajno. Nije se zanosio titulama, postignućima i dostignućima. Nije bio oduševljen ni kad bi čuo da ga spominju kao čovjeka koji je pronašao grob velikog hrvatskog pjesnika Ivana Gundulića. Tako pričaju o fra Ludoviku njegovi, nažalost, sada već malobrojni suvremenici, a na buduća se pokoljenja prenose njegove riječi koje su postale poslovice: „Delo nas dela“ i „Ako vas za sto let budu spominjali koti čovika, pravoga čovika, onda ste s pravon živeli. Samo to, bit čovik, niš drugo“. Fra Ludovikova najbolja prijateljica bila je tišina. Pa ipak, ovaj Čovjek (s velikim Č) zaslužuje i nešto više od tišine i povremenih ispisanih ili izgovorenih riječi ili redaka. Obećanje da će se dio duga vratiti ovom iznimnom Čovjeku dano je na kraju obilježavanja pedesete obljetnice Društva, koje mu je toliko bilo na srcu. Za godinu-dvije, kao posebno izdanje Male knjižice »Krčkog zbornika«, svjetlo dana mogla bi ugledati knjiga o fra Nikoli Ljudevitu (Ludoviku) Španjolu. Knjiga koja će vratiti barem dio duga Čovjeku, koji je više nego je i mogao zamisliti, zadužio otok Krk.

254 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 255

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Pismo predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića upućeno dr. Milanu Radiću, predsjedniku Povijesnog društva otoka Krka (Zagreb, 13. studenoga 2019.)

Krčki zbornik 75 (2019) 255 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 256

GORDANA GRŽETIĆ, POLA STOLJEĆA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

Članovi i suradnici Povijesnog društva otoka Krka u službenom prijemu kod kardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbiskupa. Slijeva nadesno: fra Bonaventura Duda, dr. sc. Vesna Bauer-Munić, akademik Petar Strčić, kardinal Josip Bozanić, Tomislav Galović i dr. Milan Radić (Zagreb, Kaptol, 5. lipnja 2007.)

256 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 257

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Prilog: Popis izdanja Povijesnog društva otoka Krka od 1970. do 2019. godine

(Catalogue of editions 1970-2019)

Priredio: Tomislav GALOVIĆ

Krčki zbornik i Posebno izdanje Povijesnog društva otoka Krka

1) KRČKI ZBORNIK, sv. 1., Krk 1970. 2) KRČKI ZBORNIK, sv. 2., Krk 1971. 3) KRČKI ZBORNIK, sv. 3.: Spomenica gimnazije “Čedo Žic” u Krku 1921 – 1971, Krk 1971. 4) KRČKI ZBORNIK, sv. 4. Posebno izdanje, sv. 1.: Mihovil BOLONIĆ – Petar STRČIĆ, Zapisnici sjednica i skupština “Hrvatske čitaonice” u Vrbniku 1871 – 1929, Krk 1971. 5) KRČKI ZBORNIK, sv. 5., Krk 1972. 6) KRČKI ZBORNIK, sv. 6., Krk 1975. 7) KRČKI ZBORNIK, sv. 7., Krk 1976. 8) KRČKI ZBORNIK, sv. 8. Posebno izdanje, sv. 2.: Bašćansko područje – smjernice razvoja, Krk 1976. 9) KRČKI ZBORNIK, sv. 9. Posebno izdanje, sv. 3.: Mihovil BOLONIĆ, Vrbnik nad morem – od početka do propasti Austro-Ugarske, Krk 1981. 10) KRČKI ZBORNIK, sv. 10. Posebno izdanje, sv. 12.: Lujo MARGETIĆ – Petar STRČIĆ, Krčki (Vrbanski) statut iz 1388., Krk 1988. 11) KRČKI ZBORNIK, sv. 11. Posebno izdanje, sv. 4.: Bašćansko područje u NOB-u, Krk 1982. 12) KRČKI ZBORNIK, sv. 12. Posebno izdanje, sv. 5.: Otok Krk – pedeset godina SKJ, Krk 1983. 13) KRČKI ZBORNIK, sv. 13. Posebno izdanje, sv. 6.: Milan RADIĆ /st./, Malinska, Krk – Malinska 1984. 14) KRČKI ZBORNIK, sv. 14. Posebno izdanje, sv. 7.: Zlatko KEGLEVIĆ, Građa za noviju bibliografiju otoka Krka (1945 – 1980), Krk 1985.

Krčki zbornik 75 (2019) 257 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 258

TOMISLAV GALOVIĆ, PRILOG: POPIS IZDANJA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA OD 1970. DO 2019. GODINE

Jo- ho-

Obilježavanje 30. obljetnice rada Povijesnog društva otoka Krka (1969. – 1999.) u franje- vačkom samostanu na Košljunu. Slijeva nadesno: dr. sc. fra Bernardin Škunca, dr. Milan Radić i fra Stjepan Žužić. Košljun, 1999.

15) KRČKI ZBORNIK, sv. 15. Posebno izdanje, sv. 8.: Počeci i razvoj turizma na otoku Krku. Knjiga 1, Krk 1986. 16) KRČKI ZBORNIK, sv. 16. Posebno izdanje, sv. 9.: Otok Krk – zapadni dio, Krk 1986. 17) KRČKI ZBORNIK, sv. 17. Posebno izdanje, sv. 10.: Pavao ŽUŽIĆ, Ru- žoprsta zora. Izabrane pjesme, Krk 1987. 18) KRČKI ZBORNIK, sv. 18. Posebno izdanje, sv. 11.4: Petrica NOVO- SEL-ŽIC, Otok Krk – od trajekta do mosta (socijalno-geografska transfor- macija), Krk – Zagreb 1987. 19) KRČKI ZBORNIK, sv. 19. Posebno izdanje, sv. 13.: Zdravstvo otoka Krka, Krk 1989.

4U impresumu knjige pogrešno piše: svezak 17, posebno izdanje 9.

258 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 259

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Predstavljanje knjige prof. dr. sc. Božene Kopajtić Hereditarni nanizam u bašćanskom kraju na otoku Krku. Za stolom sjede (slijeva nadesno): fra Stjepan Žužić, dr. Milan Radić, prof. dr. sc. Milivoj Dujmović i prof. dr. sc. Božene Kopajtić. Košljun, 1999.

20) KRČKI ZBORNIK, sv. 20. Posebno izdanje, sv. 14.: Jela otoka Krka (eng., njem. i tal. izdanje: Recipes from the island of Krk; Gerichte der Insel Krk; Le ricette culinarie dell’isola di Veglia), Krk 1989., 21994., 31997. 21) KRČKI ZBORNIK, sv. 21. Posebno izdanje, sv. 15.: Ante ŠONJE, Sta- rokršćanska bazilika kod Omišlja na otoku Krku, Krk 1990. 22) KRČKI ZBORNIK, sv. 22. Posebno izdanje, sv. 16.: Anton BOZANIĆ, Biskup Mahnić – pastir i javni djelatnik u Hrvata, Zagreb – Krk 1991. 23) KRČKI ZBORNIK, sv. 23. Posebno izdanje, sv. 17.: Alojzije RAGU- ŽIN, Punat. Knjiga 1., Krk 1991. 24) KRČKI ZBORNIK, sv. 24. Posebno izdanje, sv. 18.: Alojzije RAGU- ŽIN, Punat. Knjiga 2., Krk 1991. 25) KRČKI ZBORNIK, sv. 25. Posebno izdanje, sv. 19.: Vjekoslav KLAIĆ, Krčki knezovi Frankapani. Knjiga prva. Od najstarijih vremena do gubitka otoka Krka (od god. 1118. do god. 1480.), Zagreb 1901. Reprint: Rijeka 1991.

Krčki zbornik 75 (2019) 259 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 260

TOMISLAV GALOVIĆ, PRILOG: POPIS IZDANJA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA OD 1970. DO 2019. GODINE

U samostanskom refektoriju nakon predstavljanja knjige akademika Petra Strčića Košljun i franjevački samostan. Povijesni pregled s izborom literature. Košljun, 2001.

26) KRČKI ZBORNIK, sv. 26. Posebno izdanje, sv. 20. Zbornik o Dobrinj- štini, sv. 1.: Petar STRČIĆ (prir.), “Lietopis” i “Kronika” pučke/osnovne škole u Dobrinju, Krk 1992. 27) KRČKI ZBORNIK, sv. 27. Posebno izdanje, sv. 21.: Josip ŽGALJIĆ, Brodogradilište Punat. Otok Krk – Hrvatska, Punat 1993. 28) KRČKI ZBORNIK, sv. 28. Posebno izdanje, sv. 22.: Ivan TURATO- MEŠTER, Omišju, grade moj. Narodne pjesme koje se pjevaju u Omišlju na otoku Krku, (prir. Katica IVANIŠEVIĆ), Rijeka 1993. 29) KRČKI ZBORNIK, sv. 29. Posebno izdanje, sv. 23.: Počeci i razvoj turizma na otoku Krku. Knjiga 2, Krk 1994. 30) KRČKI ZBORNIK, sv. 30. Posebno izdanje, sv. 24.: Milan RADIĆ /ml./, Pozdrav iz Malinske – Gruß aus Malinska – Un saluto da Malinska, Malinska 1994., 21995.

260 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 261

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Predstavljanje knjige dr. sc. Mirka Markovića Kartograf Ivan Klobučarić i Rijeka. Rijeka i Kvar - nersko primorje na starim zemljopisnim kartama s naročitim obzirom na doprinos hrvatskog kartografa Ivana Klobučarića. Za stolom sjede (slijeva nadesno): Franjo Butorac, akademik Petar Strčić i dr. Milan Radić. Malinska, Galerija sv. Nikole, 2002.

31) KRČKI ZBORNIK, sv. 31. Posebno izdanje, sv. 25.: Karmelo ZAZI- NOVIĆ, Ministrare. Pastirske poslanice i pisma, Krk 1994. 32) KRČKI ZBORNIK, sv. 32. Posebno izdanje, sv. 26.: Narodni život i obi- čaji otoka Krka. Knjiga 1., Krk 1995. 33) KRČKI ZBORNIK, sv. 33. Posebno izdanje, sv. 27.: Narodni život i obi- čaji otoka Krka. Knjiga 2., Krk 1995. 34) KRČKI ZBORNIK, sv. 34. Posebno izdanje, sv. 28.: Anton BOZANIĆ, Hrvatsko iseljeništvo u Sjedinjenim Američkim Državama i Krčani u New Yorku, Krk – New York 1996. 35) KRČKI ZBORNIK, sv. 35. Posebno izdanje, sv. 29.: Zbornik o Dobrinj- štini, sv. 2., Krk 1996. 36) KRČKI ZBORNIK, sv. 36. Posebno izdanje, sv. 30.: Ingrid ŽIC, U potrazi za frankopanskim kaštelima, Rijeka 1996. 37) KRČKI ZBORNIK, sv. 37. Posebno izdanje, sv. 31.: Mateo ŽAGAR, Kako je tkan tekst Bašćanske ploče, Zagreb 1997.

Krčki zbornik 75 (2019) 261 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 262

TOMISLAV GALOVIĆ, PRILOG: POPIS IZDANJA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA OD 1970. DO 2019. GODINE

Ispred kapele sv. Nikole nakon predstavljanja niza izdanja Povijesnog društva otoka Krka. Malinska, 2007.

38) KRČKI ZBORNIK, sv. 38. Posebno izdanje, sv. 32.: Alojzije RAGU- ŽIN, Lijepi Punat. Knjiga 1., Krk 1997. 39) KRČKI ZBORNIK, sv. 39. Posebno izdanje, sv. 33.: Alojzije RAGU- ŽIN, Lijepi Punat. Knjiga 2., Krk 1997. 40) KRČKI ZBORNIK, sv. 40. Posebno izdanje, sv. 34.: Božena KOPAJTIĆ, Hereditarni nanizam u bašćanskom kraju na otoku Krku, Rijeka 1999. 41) KRČKI ZBORNIK, sv. 41. Posebno izdanje, sv. 35.: Mauricije MAGA- ŠIĆ, Kaštel Baška i njegovo područje, Krk 1999. 42) KRČKI ZBORNIK, sv. 42. Posebno izdanje, sv. 36.: 900 godina Bašćan- ske ploče (1100. – 2000.). Zbornik radova, Baška 2000. 43) KRČKI ZBORNIK, sv. 43. Posebno izdanje, sv. 37.: Ivan ŽIC, Vrbnik na otoku Krku. Narodni život i običaji, (pretisak), Rijeka 2001. 44) KRČKI ZBORNIK, sv. 44. Posebno izdanje, sv. 38.: Anna Maria FIO- RENTIN, Krk – splendidissima civitas Curictarum, Rijeka 2001. 45) KRČKI ZBORNIK, sv. 45. Posebno izdanje, sv. 39.5: Petar STRČIĆ, Košljun i franjevački samostan. Povijesni pregled s izborom literature, Ri- jeka – Košljun – Krk 22001.

5U impresumu knjige pogrešno piše: svezak 43, posebno izdanje 38.

262 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 263

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Na predstavljanju knjige prof. dr. sc. Ljerke Schiffler Matthaeus Ferchius Veglensis – Mattheo Ferchio Veglense – Matija Frkić Krčanin. Slijeva nadesno stoje: dr. sc. Tomislav Galović, dr. Milan Radić, akademik Petar Strčić, Maja Polić, prof., Darijo Vasilić, prof., fra Vlado Rožić, TOR, mr. sc. fra Petar Runje, TOR. Krk, Velika vijećnica, 2010.

46) KRČKI ZBORNIK, sv. 46. Posebno izdanje, sv. 40.6: Između povijesti i teologije. Zbornik radova u čast fra Atanazija Matanića u povodu 80. obljetnice života i 50. obljetnice znanstvenoga rada, Zadar – Krk 2002. 47) KRČKI ZBORNIK, sv. 47. Posebno izdanje, sv. 41.7: Mirko MARKO- VIĆ, Kartograf Ivan Klobučarić i Rijeka. Rijeka i Kvarnersko primorje na starim zemljopisnim kartama s naročitim obzirom na doprinos hrvatskog kartografa Ivana Klobučarića, Rijeka 2002. 48) KRČKI ZBORNIK, sv. 48. Posebno izdanje, sv. 42.: Tomislav GALO- VIĆ, O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku, Rijeka 2004. 49) KRČKI ZBORNIK, sv. 49. Posebno izdanje, sv. 43.: Snježana Marija MARČEC – Marta JAŠO – Petar STRČIĆ, Bratovštinska knjiga Sv. An- tuna Padovanskoga iz Krasa (Dobrinjština, o. Krk; /1666. – 1669/ 1742. – 1807.), sv. 1. Glagoljski rukopis (1666. – 1669.) 1742. – 1770., Kras – Krk 2004.

6U impresumu knjige pogrešno piše: svezak 47, posebno izdanje 41. 7U impressumu knjige pogrešno piše: svezak 43, posebno izdanje 40.

Krčki zbornik 75 (2019) 263 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 264

TOMISLAV GALOVIĆ, PRILOG: POPIS IZDANJA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA OD 1970. DO 2019. GODINE

Predstavljanje 70. sveska Krčkog zbornika. Za stolom sjede (slijeva nadesno): doc. dr. sc. Tomislav Galović, akademik Petar Strčić i dr. Milan Radić. Malinska, Općinska vijećnica, 2015.

50) KRČKI ZBORNIK, sv. 50.: Tomislav GALOVIĆ, Krčki zbornik 50. jubilarni svezak. Pregled rada Povijesnog društva otoka Krka i bibliografija Krčkog zbornika, Krk 2006. 51) KRČKI ZBORNIK, sv. 51. Posebno izdanje, sv. 44.: Josip GRŠKOVIĆ- VLASTELIN, Polje u dvadesetom stoljeću, Polje – Rijeka 2004. 52) KRČKI ZBORNIK, sv. 52. Posebno izdanje, sv. 45.: Marija RIMAN (prir.), Brat Ivo Peran – franjevac i glazbenik, Zadar 2004. 53) KRČKI ZBORNIK, sv. 53.8 Posebno izdanje, sv. 46.9: Ivan KOVAČIĆ, Otok Krk u Drugom svjetskom ratu 1941. – 1943., Krk – Rijeka 2005. 54) KRČKI ZBORNIK, sv. 54. Posebno izdanje, sv. 47.: Snježana Marija MARČEC – Slaven BERTOŠA – Petar STRČIĆ, Bratovštinska knjiga Sv. Antuna Padovanskoga iz Krasa (Dobrinjština, o. Krk; /1666. – 1669/ 1742. – 1808.), sv. 2. Talijanski rukopis, Kras – Krk 2007.

8U impressumu knjige pogrešno piše: svezak 52. 9U impressumu knjige pogrešno piše: posebno izdanje svezak 45.

264 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 265

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Nakon predstavljanja 70. sveska Krčkog zbornika: doc. dr. sc. Tomislav Galović, akademik Petar Strčić i dr. Milan Radić. Malinska, Općinska vijećnica, 2015.

55) KRČKI ZBORNIK, sv. 55. Posebno izdanje, sv. 48.: Krčki kalendar 1938. Izdaje Društvo Krčkih Hrvata u Zagrebu, Zagreb 1938. (reprint), Krk – Zagreb 2007. 56) KRČKI ZBORNIK, sv. 56. Posebno izdanje, sv. 49.: Krčki kalendar 1939. Izdaje Društvo Krčkih Hrvata u Zagrebu, Zagreb 1939. (reprint), Krk – Zagreb 2007. 57) KRČKI ZBORNIK, sv. 57. Posebno izdanje, sv. 50.: Krčki kalendar 1940. Izdaje Društvo Krčkih Hrvata u Zagrebu, Zagreb 1940. (reprint), Krk – Zagreb 2007. 58) KRČKI ZBORNIK, sv. 58. Posebno izdanje, sv. 51.: Krčki kalendar 1941. Izdaje Društvo Krčkih Hrvata u Zagrebu, Zagreb 1940. (reprint), Krk – Zagreb 2007.

Krčki zbornik 75 (2019) 265 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 266

TOMISLAV GALOVIĆ, PRILOG: POPIS IZDANJA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA OD 1970. DO 2019. GODINE

59) KRČKI ZBORNIK, sv. 59. Posebno izdanje, sv. 52.: Krčki kalendar za prestupnu godinu 1952. Izdao i uredio rev. Nikola Fabijanić, New York 1951. (reprint), Krk – Zagreb 2008. 60) KRČKI ZBORNIK, sv. 60. Posebno izdanje, sv. 53.: Krčki kalendar za godinu 1953. Uredio rev. Nikola Fabijanić, New York 1952. (reprint), Krk – Zagreb 2008. 61) KRČKI ZBORNIK, sv. 61. Posebno izdanje, sv. 54.: Krčki kalendar za godinu 1954. Uredio rev. Nikola Fabijanić, New York 1953. (reprint), Krk – Zagreb 2008. 62) KRČKI ZBORNIK, sv. 62. Posebno izdanje, sv. 55.10: Lujo MARGETIĆ – Petar STRČIĆ, Krčki (Vrbanski) statut iz 1388. (reprint), Krk 2008. 63) KRČKI ZBORNIK, sv. 63. Posebno izdanje, sv. 59.: Tea MAYHEW, Krčka komuna u doba Lepantske bitke 1571. godine, Krk 2008. 64) KRČKI ZBORNIK, sv. 64.11 Posebno izdanje, sv. 60.12: Ivan KOVAČIĆ, Otok Krk u Drugom svjetskom ratu 1943. – 1945., Krk – Rijeka 2008. 65) KRČKI ZBORNIK, sv. 65. Posebno izdanje, sv. 58.: Krčki kalendar za godinu 1955. – (u pripremi za tisak). 66) KRČKI ZBORNIK, sv. 66. Posebno izdanje, sv. 59.13: Ljerka SCHIFF- LER, Matthaeus Ferchius Veglensis – Mattheo Ferchio Veglense – Matija Frkić Krčanin (1583. – 1669.), Krk – Rijeka 2010. 67) KRČKI ZBORNIK, sv. 67. Posebno izdanje, sv. 60.14: Ivan KOVAČIĆ, Udarna grupa otoka Krka 1944. – 1945., Krk – Rijeka 2011. 68) KRČKI ZBORNIK, sv. 68. Posebno izdanje, sv. 61.: Petar RUNJE, Prema izvorima II. Rasprave i članci o hrvatskim franjevcima trećoredcima glagoljašima, Krk – Zagreb, 2012. 69) KRČKI ZBORNIK, sv. 69., Krk 2013. 70) KRČKI ZBORNIK, sv. 70., Krk 2014. 71) KRČKI ZBORNIK, sv. 71. Posebno izdanje, sv. 62.: Željko DRINJAK, Otok Krk i Domovinski rat, neispričana povijest, Krk – Rijeka, 2014. 72) KRČKI ZBORNIK, sv. 72. Posebno izdanje, sv. 63.: Stogodišnjica Prvoga svjetskog rata. Zbornik radova (u pripremi).

10 U impressumu knjige pogrešno piše: posebno izdanje svezak 52. 11 U impressumu knjige pogrešno piše: svezak 63. 12 U impressumu knjige pogrešno piše: posebno izdanje svezak 59. 13 U impressumu knjige pogrešno piše: posebno izdanje svezak 61. 14 U impressumu knjige pogrešno piše: posebno izdanje svezak 62.

266 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 267

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

73) KRČKI ZBORNIK, sv. 73. Posebno izdanje, sv. 64.: Tomislav GALO- VIĆ, O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku, knjiga II., Rijeka, 2019. 74) KRČKI ZBORNIK, sv. 74., Krk 2016. 75) KRČKI ZBORNIK, sv. 75., Krk 2019.

Mala knjižnica »Krčkog zbornika«

1) Mala knjižnica »Krčkog zbornika«, knjiga 1.: Lujo MARGETIĆ, O Ba- šćanskoj ploči, Krk 1997. 2) Mala knjižnica »Krčkog zbornika«, knjiga 2.: Mirjana STRČIĆ – Petar STRČIĆ, Život i djelo dr. Ivana Črnčića (1830. – 1897.), Dobrinj 1997. 3) Mala knjižnica »Krčkog zbornika«, knjiga 3.: Anton BOZANIĆ – Petar STRČIĆ, Mahnić i njegova Staroslavenska akademija (U povodu prijenosa posmrtnih ostataka krčkog biskupa dr. Antuna Mahnića iz Zagreba u Krk, 23. studenoga 2002. godine), Krk 2002. 4) Mala knjižnica »Krčkog zbornika«, knjiga 4.: Gordana GRŽETIĆ – To- mislav GALOVIĆ – Perica DUJMOVIĆ, Tihi sudac umjetnosti. Fra Vinko Fulgencije Fugošić (1916. – 2003.), Krk – Dobrinj 2017. (II. nepromije- njeno izdanje, Krk – Dobrinj 2018.)

Predstavljanje Male knjižnice »Krčkog zbornika«: Tihi sudac umjetnosti. Fra Vinko Fulgencije Fugošić (1916. – 2003.). Slijeva nadesno: dr. Milan Radić, doc. dr. sc. Franjo Velčić, doc. dr. sc. Tomislav Galović, Gordana Gržetić, prof., doc. dr. sc. Anton Bozanić i Perica Dujmović. Gostin- jac, crkva sv. Martina, 6. listopada 2017.

Krčki zbornik 75 (2019) 267 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 268

TOMISLAV GALOVIĆ, PRILOG: POPIS IZDANJA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA OD 1970. DO 2019. GODINE

Predstavljanje Male knjižnice »Krčkog zbornika«: Hrvatski Ustav i njegov »Krčki nacrt« (1990.). Za stolom (slijeva nadesno): dr. Milan Radić, Dragutin Žic, dipl. ing., doc. dr. sc. Tomislav Galović, Anton Katunar, dipl. ing. Punat, Galerija Toš, 2018.

Sudionici predstavljanja Male knjižnice »Krčkog zbornika«: Hrvatski Ustav i njegov »Krčki nacrt« (1990.). Punat, Galerija Toš, 2018.

268 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 269

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

5) Mala knjižnica »Krčkog zbornika«, knjiga 5.: Hrvatski Ustav i njegov »Krčki nacrt« (1990.), priredio: Tomislav GALOVIĆ, predgovor: Branko SMERDEL, Krk – Malinska 2018.

6) Mala knjižnica »Krčkog zbornika«, knjiga 6.: Perica DUJMOVIĆ – To- mislav GALOVIĆ, Franjevac i povjesničar umjetnosti: o. fra Anđelko Ba- durina (1935. – 2013.), Krk – Malinska 2018. (u pripremi)

Posebna izdanja

1) Bašćanska ploča, sv. I. (Rasprave, studije, članci i ulomci iz cjelovitih djela), ur. Andre MOHOROVIČIĆ i Petar STRČIĆ, Zagreb – Krk – Ri- jeka: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Povijesno dru- štvo otoka Krka i Povijesno društvo Rijeka, 1988.

2) Bašćanska ploča, sv. II. (Enciklopedijski članci, napisi iz zbirki izvora, priručnika, kataloga, leksikona i vodiča; Novinski članci; Bašćanska ploča u umjetnosti; Dodatak), ur. Andre MOHOROVIČIĆ i Petar STR- ČIĆ, Zagreb – Krk – Rijeka: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Povijesno društvo otoka Krka, Povijesno društvo Rijeka, 1988.

3) Hrvatskoglagoljski notarijat otoka Krka. Notari Dubašnice, sv. 1. Treći no- tarski protokol Jura Sormilića (1726. – 1734.) / Croatian Glagolitic Notary Service of Krk. Notaries of Dubašnica, vol. 1. Third Notarial Protocol of Jure Sormilić (1726–1734). Priredili, uvodnu studiju napisali, rječnik i kazala izradili / Editing, introductory study, creation of the glossary and index by Tomislava BOŠNJAK BOTICA, Ivan BOTICA, Tomislav GA- LOVIĆ, Zagreb: Hrvatski državni arhiv – Staroslavenski institut – Fi- lozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - FF-press – Povijesno društvo otoka Krka, 2016. + CD-ROM.

Krčki zbornik 75 (2019) 269 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 270

TOMISLAV GALOVIĆ, PRILOG: POPIS IZDANJA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA OD 1970. DO 2019. GODINE

Ostala izdanja (izbor)

1) Titov most kopno–otok Krk, ur. Viktor KIPČIĆ, autori tekstova Anton BOGOVIĆ, Ilija STOJADINOVIĆ, Petar STRČIĆ i Stanko ŠRAM, Za- greb 1985. 2) Petar STRČIĆ, Košljun – The Isle of Košljun – Das Inselchen Koschljun – L’isoletta di Košljun – Ilot de Košljun, Beograd – Zagreb [1987.] 3) Petar STRČIĆ, Košljun i njegov franjevački samostan. Povijesni pregled s izborom literature, Rijeka 1994. 4) Franjo MATEJČIĆ, Insula aurea – Zlatni otok. Vodič otoka Krka, Rijeka 1995. (njemačko izd. Die goldene Insel – Insula aurea. Reisefuhrer; talijansko izd. Insula aurea – L’isola d’oro. Guida dell’isola di Veglia/Krk; en- glesko izd. Insula aurea – The golden Island. A guidebook to Krk Island) 5) Ljetopis 75 godina srednje škole u Krku, sv. I., ur. Marko ANIĆ et al., Krk 1997. 6) 900 godina Vrbnika: u povodu 900. obljetnice prvoga spomena Vrbnika (1100 – 2000). Zbornik radova sa znanstvenog skupa 14 – 16. rujna 2000., ur. Anton BOZANIĆ, Vrbnik 2002. 7) Zbornik o Ivanu Milčetiću – književnom povjesničaru, filologu i etnologu, Zbornik radova sa znanstvenoga skupa Varaždin – Malinska, 19. – 20. travnja 2001., Varaždin, 16. studenoga 2001., ur. Tihomil MAŠTROVIĆ, Za- greb 2002. 8) Povijest osnovne škole u gradu Krku, ur. Milana JURINA, Krk – Rijeka 2005. 9) Zavičajna povijest u interkulturalnom kontekstu – zbornik. Prvi hrvatski simpozij o nastavi povijesti: Opatija, od 27. do 29. studenoga 2003., ur. Ma- rijana MARINOVIĆ i Drago ROKSANDIĆ, Zagreb 2006. 10) Petar STRČIĆ, Leksikon Frankopana, Krk – Rijeka 2009. (ISBN 978-953- 7165-92-5)

270 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 271

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Članovi skupštine Povijesnog društva otoka Krka. Slijeva nadesno: Petar Kopanica, Daina Glavočić, Juraj Mužina, Gordana Gržetić, Anton Bozanić, Danijel Ciković, Perica Dujmović, Tomislav Galović, Milan Radić, Branko Pajalić, Željko Juranić, Damir Crnčić i Milovan Kirinčić. Malinska, 14. prosinca 2019.

Krčki zbornik 75 (2019) 271 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 272

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

The 50th Anniversary of the Krk Historical Society (1969–2019)

Summary

(Edited by Tomislav GALOVIĆ)

The regular annual assembly of the Krk Historical Society was held in the Noštromo Restaurant in the town of Malinska on 14 December 2019, beginning at 6 p.m. On this occasion, the fiftieth anniversary of the Society’s establishment (1969–2019) was also celebrated. Namely, the Krk Historical Society (KHS) was established in 1969 thanks to the advocacy and selfless work of several Krk natives, intellectuals from secular and ecclesiastical circles, both those working on the island itself and those residing elsewhere. They set the Society’s basic objectives, with – to be sure – the primary emphasis on the past of the island of Krk: advance- ment of scholarly research work in the fields of history and other disci- plines and their popularization, improvement of school curricula and further training of teaching staff, development of museum and conservation activities, ethnography and folklore, and development of historical and other institutions on the island and beyond, as well as collaboration with other institutions, etc. Besides the educational aspect (by this we imply the organization of a variety of lectures, scholarly seminars, excursions, exhibitions or observance of anniversaries, care for the cultural and ethnographic heritage, archival and library inventories, launching of initiatives to form local heritage collections/museums, etc.), the Society’s activities are particularly focused on publishing, in which the primary aim was and is to print its annual journal, Krčki zbornik (Krk Almanac). The first officers of the Krk Historical Society were president Ljubo Karabaić, vice-president Fr. Nikola Ludoviko Španjol, and secretary Petar Strčić.

272 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 273

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

Today the Krk Historical Society is led by Milan Radić, medical doctor, who opened the assembly and immediately called on all attending for a minute of silence to honour its deceased members: Prof. Mir- jana Strčić, Ph.D. (1937–2018), Academician Petar Strčić, Ph.D. (1936−2019) and Ana (Ankica) Kirinčić (1945–2019), who had passed away during the period since the preceding assembly. Prior to submit- ting the report on operations, the president reminded those attending it was simultaneously a ceremonial session to mark the 50th anniversary of the Society’s establishment. In broad contours, he recounted the idea for establishing the Society, the founding assembly held in the town council building in Krk in April 1969, and he noted all of those who were elected to the Society’s working bodies during that assembly. Then Damir Cr- nčić, a KHS member and the president of the Krk Philately Society, presented a new philatelic envelope. The recognizable KHS logo stamped on the anniversary envelope was explained by Perica Dujmović, who designed this symbol. To mark the 50th anniversary of the Krk Historical Society’s establishment, the Krk Philately Society issued a special envelope (no. 86) with a postal seal which was in used on 27 November 2019 in the Krk Post Office (51500). The Society’s emblem is depicted in the lower left-hand corner of the envelope, and a stamp featuring the motif of the old town core of Krk with a monetary value of HRK 2.80 was af- fixed to it. In 2006, the jubilee volume 50 of Krčki zbornik by Tomislav Galović was published, which contained a broad overview of the – at the time – almost four decades of activity by the Krk Historical Society, and a detailed bibliography of the journal itself. It was dedicated to Academician Petar Strčić (now unfortunately deceased). The emblem of the Krk Hi- storical Society, designed by Perica Dujmović, was presented for the first time on the covers of that jubilee volume of Krčki zbornik. Until that point, the Society did not, unfortunately, have its own recognizable symbol, although several prominent Croatian artists and visual art experts had worked in or collaborated with the Society (e.g. painter and sculptor Mila Kumbatović, painter and illustrator Anton Depope, photographer and film-maker Petar Trinajstić, art, cultural and Glagolite historian Branko Fučić, etc.). Corresponding to the motif of the historical Croatian chess-

Krčki zbornik 75 (2019) 273 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 274

TOMISLAV GALOVIĆ, THE 50TH ANNIVERSARY OF THE KRK HISTORICAL SOCIETY (1969–2019)

board coat of arms, the emblem consists of eight squares indicated by narrow red lines, of which seven are filled with details of the Baška Ta- blet, the iconic monument of national identity in the wider area and thus the essence of pride for every Krk native, if it pleases the reader, Boduli. These seven squares constitute the six modern island municipal seats (Baška, Dobrinj, Malinska-Dubašnica, Omišalj, Punat, Vrbnik) and, of course, the Town of Krk. The eighth square contains a miniature depic- tion of a map of the island of Krk. Simplicity, lucidity and legibility were the watchwords when designing this symbol. The point of departure for the Krk Historical Society and the designer (Perica Dujmović) when ma- king this emblem was to use all of the aforementioned elements that compose this symbol and imbue them with the 21st-century modernity by introducing a contemporary visual identity into the realm of this So- ciety, which nevertheless has dealt and continues to deal primarily with traditional themes and historical materials and sources. This was achie- ved through the selection of minimalist concepts of design, and the use of a rigid and geometric linear structure and clear and light colours at the edges of the uniform squares, which contrast with their greyish fill and the dark Glagolitic graphemes and details of the ornamental relief frieze from the Baška tablet. All of this directly and unambiguously con- vey to the public a message on the Society’s objectives and activities. In the working portion of the assembly, the election of new members to the Society was discussed, so that the Tomislav Galović, Ph.D. was selected to replace Petar Strčić as the new editor-in-chief of Krčki zbornik and to serve as secretary of the Krk Almanac Library Editorial Board, while Damir Crnčić was elected to the KHS Presidency to repla- ced Ankica Kirinčić. President Radić also spoke about the recently published volume 73 of Krčki zbornik, the KHS Special Edition, volume 64, by T. Galović, O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku (‘Concerning Dubašnica and Its People. Contributions to the Hi- story of the Dubašnica Area on Krk Island’. Book II) which was published in November 2019 and formally presented in Bogovići. The book and its promotion were discussed by its editor, Perica Dujmović, and the author himself. Then the forthcoming volume 75 of Krčki zbornik, which

274 Krčki zbornik 75 (2019) 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 275

TEMATSKI BLOK: 50 GODINA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA (1969. – 2019.)

is being prepared for print, was also mentioned. It will be partly dedicated to the Society’s 50th anniversary. This volume will be presented in Vrbnik in March or April of this year. Next year there are also plans to publish a new volume in the Krk Almanac Library series: O. dr. sc. An- đelko Badurina, franjevac i povjesnik umjetnosti. Pola stoljeća znanstvenoga rada (1935. – 2013.) [On Anđelko Badurina, Ph.D., Franciscan and Art Hi- storian. A Half-century of Scholarly Work (1935-2013)] by P. Dujmović and T. Galović, while further activities will depend on finances. In that vein, a great deal of gratitude was conveyed to the Malinska-Dubašnica Municipality and its chief official, Robert A. Kraljić. In 2020, the KHS will participate in the organization of the 100th anniversary of the birth of Academician Branko Fučić (1920–1999) and hold a scholarly seminar in his honour under the title “Habemus artificem!” The seminar will be held in Malinska and Porat from 23 to 25 October 2020. The Society will also participate in the organization of the 6th Con- gress of Croatian Historians, which will be held in Rijeka from 30 Sep- tember to 3 October 2020. At the end of the assembly, a group photograph of the Society’s attending members was taken.

Key words: 50th anniversary, Krk Historical Society (1969–2019), history, island of Krk, Ljubo Karabaić, Fr. Nikola Španjol – Ludoviko, Petar Strčić, Krčki zbornik (Krk Almanac).

Krčki zbornik 75 (2019) 275 209-276 Tematski blok.qxp_zbornik 19/03/2020 11:40 Page 276 277-284 MUZINA - Juranic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:27 Page 277

OBLJETNICE

Krčki zbornik 75 (2019) 277 277-284 MUZINA - Juranic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:27 Page 278

NATALIA BEG, RAPSKA OBITELJ DOKULO

278 Krčki zbornik 75 (2019) 277-284 MUZINA - Juranic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:27 Page 279

OBLJETNICE

Juraj MUŽINA

Tristota obljetnica rođenja o. fra Antona Juranića (1719. – 1799.)

Juraj MUŽINA, dipl. ing. Društvo Krčana i prijatelja otoka Krka Bukovački vijenac 15 HR – 10 000 Zagreb [email protected]

UDK 272-722.5Juranić, A. Stručni članak

U povodu važne obljetnice nedovoljno poznatog Krčanina, preporoditelja Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša i obnovitelja glagoljskog tiska u XVIII. stoljeću o. fra Antona Juranića (1719. – 1799.), u ovom se radu donose osnovni podaci o njegovu životu i djelu.

Ključne riječi: Anton Juranić (1719. – 1799.), život, djelo, franjevci tre- ćoredci glagoljaši.

Curriculum vitae: O. fra Anton Juranić rođen je prije tri stoljeća, 1719. godine u Baški (v Baški pri mori), gdje je i počeo svoje školovanje. Redo- vničku halju (habit) oblači kao dječak, u samostanu franjevaca trećore- daca glagoljaša sv. Frane u Komrčaru na otoku Rabu, gdje je nakon godinu dana kušnje položio svoje zavjete. Za svećenika je zaređen u samostanu sv. Ivana u Zadru, u kojem je proveo prve godine redovničkog života. Kao mladi svećenik poslan je u samostan sv. Marije od milosti u Prvić Luku na otoku Prviću, gdje je 1743. godine postao vikar, a potom i župnik. Krajem iste godine Anton Juranić postaje vijećnik provincije i gvardijan samostana u Rabu. Tajnik provincije postaje 1754. godine. Na

Krčki zbornik 75 (2019) 279 277-284 MUZINA - Juranic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:27 Page 280

JURAJ MUŽINA, TRISTOTA OBLJETNICA ROĐENJA O. FRA ANTONA JURANIĆA

Psaltir / Bukvar (1763.) Molitvi prežde i poslie Misse za umervšije samo iz mise (1765.) Missala rimskoga izvadjene (1767.)

Provincijskom zboru u samostanu sv. Mandaljene (Marije Magdalene) u Portu (Dubašnica) 1756. godine prvi put postaje provincijal. Fra Anton Juranić u Veneciji 1763. godine obnavlja glagoljski tisak i o vlastitom trošku izdaje Psaltir (Bukvar) u Veneciji. Tu je 1764. tiskao i Kanoničke tablice. S latinskog na staroslavenski jezik prevodi Molitvi prežde i poslie misse glagolimia iz Missala rimskago i tiska ih glagoljicom u Veneciji 1765. godine. Godine 1765. postaje drugi put provincijal u Martinšćici, a Mletačko vijeće ga iste godine imenuje javnim revizorom staroslavenskih i hrvatskih knjiga. Godine 1767. u Rimu izdaje Misse za umervšije samo iz Missala rimskoga izvadjene (Mise za umrle). Iste te godine Mletačko vijeće je pod utjecajem prosvjetiteljstva te ograničenjem ređenja novih redovnika planira ukinuti veći broj samostana. S vremenom su postupno počele nestajati pojedine redovničke zajednice. O. fra A. Juranić uvidio je kakve bi probleme takva odluka mogla stvoriti za provinciju te je više puta putovao u Veneciju, gdje je kod svojih prijatelja iz Mletačkog vijeća i na samom Odboru za redovske i crkvene preinake upozorio na to da će se ukinućem samostana, a time i redovnika glagoljaša, ukinuti i samo staroslavensko bogoslužje te ozlovoljiti hrvatski puk. U svojim je nastojanjima kod mle-

280 Krčki zbornik 75 (2019) 277-284 MUZINA - Juranic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:27 Page 281

OBLJETNICE

Regula Tretoga reda S. O. Officia sanctorum Slavonico idiomate recitanda / Franciska za Provinciu od Čini světyh’ slovenskim êzykom glagolemyh Dalmazie (1788.) (1791.)

tačke vlade uspio nakon dvije godine upornog rada ponovno ishoditi opći dopust oblačenja. Godine 1773. izabran je i za redovrhovnog vijećnika u Rimu, a iste godine treći put postaje provincijal naše provincije u Vižinadi. Godine 1779. postaje u Glavotoku četvrti put provincijal. Kad je zbog djelovanja krčkog biskupa došla u pitanje opstojnost samostana franjevaca trećoredaca na Glavotoku i Portu, zalaganjem oca Juranića mletački dužd Pavao Reiner izdaje dukalu 10. prosinca 1782. u kojoj on prihvaća djelovanje fratara u ta dva krčka samostana i nalaže im da ustraju u opsluživanju svojeg pravila i da budu na korist materi- jalnu i duhovnu tamošnjem pučanstvu te da poučavaju puk služeći se hrvatskim jezikom. Osobno je prijateljevao s duždom Reinerom te je od njega čak uspio dobiti dozvolu za osnivanje još jednog samostana, onoga sv. Franje na Krku 1783. godine. Fra Anton Juranić uspijeva 1787. godine i peti put postati provincijal, što nijednom trećoredcu dotad nije uspjelo. Vrlo je važno što je Ju- ranić uspio u to vrijeme, na kraju XVIII. stoljeća, tiskati u Rimu knjigu od 256 stranica latinicom na hrvatskom jeziku pod naslovom: Regula Tre- toga reda S. O. Franciska za Provinciu od Dalmazie na slavu Isuss, Marie i S. O. Franciska prinessena iz talijanskoga na jazik slovinski po M. P. F. Antonu

Krčki zbornik 75 (2019) 281 277-284 MUZINA - Juranic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:27 Page 282

JURAJ MUŽINA, TRISTOTA OBLJETNICA ROĐENJA O. FRA ANTONA JURANIĆA

Juranichu. U Rimu po Antonu Fulgoni 1788. S’ dopuschienjem staresin – u sklopu koje (Pridajuchi nike molitve i drughe zabavi istomu Redu pristojeche, za Korist duhovnu i upravu tilesnu, Brachi Redovskoy) tiska „Pravilo Nikole IV pape“, „Oporuku sv. Franje“ i „Molitvu svete Bogorodice Marie od sedam radosti“.1 Sv. Otac, papa Pio VI. dodjeljuje mu naslov apostolskog generala 1788. godine. Sljedeće, 1789. godine tiska latinicom svoju posljednju knjigu Nauk karstianski u kratko istumachen za laksce uvixbati dicu etc. Uz pomoć rapskog biskupa Gucinića, a o trošku Propagande (Con- gregatio de propaganda fide, tj. Kongregacija za širenje vjere) u Rimu uspijeva 1791. godine tiskati glagoljski časoslov Čini světyh’ slovenskim êzykom glagolemyh pod’ zapovědiju izvoleniem’ apostolskim’ V’ někih městěh’. To je prijevod izvornog djela Officia sanctorum Slavonico idiomate recitanda de praecepto ex indulto apostolico in aliquibus locis. Pomaže i u priređivanju novog izdanja glagoljskoga časoslova Breviarum Romanum Slavonico idiomate / Časoslov’ rimskij slavenskim’ êzikom’ (Rim, 1791.). Pretkraj života odlazi u samostan sv. Frane na Komrčaru na otoku Rabu, gdje se nalazio hospicij u kojemu je o. fra A. Juranić dobio potrebnu skrb do smrti 1799. godine, kad je pokopan u crkvi sv. Frane.

1 Fra Petar Runje u knjizi Prema izvorima II. Rasprave i članci o hrvatskim franjevcima trećoredcima glagoljašima, ukazuje na to da je o. fra A. Juranić već ranije tiskao Regule te da je knjiga tiskana 1788. kao drugo prošireno izdanje (RUNJE 2012, 203-206).

282 Krčki zbornik 75 (2019) 277-284 MUZINA - Juranic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:27 Page 283

OBLJETNICE

LITERATURA (izbor)

IVANČIĆ, Stjepan M., Povjestne crte o samostanskom III Redu sv. O. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i poraba glagolice u istoj redodržavi s prilozima. Sakupio i priobćio o. Stjepan nauč. Ivančić, svećenik istoga Reda. S dopustom crkovne i redovne vlasti. Zadar: Odlikovana Tiskarna E. Vita- liani, 1910.

JURANIĆ, Antun, Regula Tretoga Reda S. O. Françiska za Provinciu od Dal- mazie na slavu Isuss, Marie i S. O. Françiska prinessena iz talijanskoga na jazik slovinski po ~, Rim: Anton Fulgoni, 1788.

RUNJE, Petar, O. fra Anton Juranić priredio i tiskao Pravilo na hrvatskom jeziku u Rimu 1788. godine, Vjesnik franjevaca trećoredaca glagoljaša XXXIV (1997) 2: 66-68.

RUNJE, Petar, Prema izvorima II. Rasprave i članci o hrvatskim franjevcima trećoredcima glagoljašima, Krk – Zagreb: Povijesno društvo otoka Krka (Krčki zbornik, sv. 68. Posebno izdanje, sv. 61.) i Provincijalat franjevaca tre- ćoredaca glagoljaša (Biblioteka Novaja i vethaja, knj. 9), 2012.

***Redakcija, JURANIĆ, Anton (Antun), provincijal (Baška, 1719. – samostan Komrčar kraj Raba, 17. XII. 1799.), Hrvatski biografski leksikon 6, ur. Trpimir Macan, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005., s. v. (587)

Krčki zbornik 75 (2019) 283 277-284 MUZINA - Juranic.qxp_zbornik 13/03/2020 23:27 Page 284

NATALIA BEG, RAPSKA OBITELJ DOKULO

Juraj MUŽINA

Three hundred years since the birth of Fr. Anton Juranić (1719-1799)

Summary

To mark this important anniversary of an insufficiently known native of Krk, who restored the Province of the Glagolite Third Order Fran- ciscans and the Glagolite press in the 18th century (Fr. Anton Juranić (1719-1799), this paper provides data on his life and work.

Key words: Fr. Anton Juranić (1719-1799), life, work, Province of the Glagolite Third Order Franciscans.

284 Krčki zbornik 75 (2019) 285-294 GLAVOCIC-Branko i Radmila.qxp_zbornik 13/03/2020 23:28 Page 285

OBLJETNICE

Daina GLAVOČIĆ

Branko Fučić (1920. – 1999.) i Radmila Matejčić (1920. – 1990.) Ususret 100. obljetnici rođenja

Mr. sc. Daina GLAVOČIĆ muzejska savjetnica u m. Muzej moderne i suvremene umjetnosti Krešimirova 26c HR – 51 000 Rijeka [email protected] UDK 929Fučić, B. 929Matejčić, B. Stručni članak

Otok Krk je prošlih desetljeća bio zanimljiva terra incognita za mnoge istraživače povijesti i umjetnosti, prvenstveno one podrijetlom s otoka, ali i one koji su Krk svojim posebnim interesom tek kasnije otkrivali. Jedna od najpoznatijih i najzaslužnijih ličnosti je akademik Branko Fučić (1920. – 1999.), sin Dubašnice, čijim je istraživanjem glagoljskih natpisa i glagoljaške kulture Krk postao važan rasadnik interesa za taj segment ljudske civilizacije, a Fučić je bio cijenjen i nagrađivan za života (ali i nakon smrti) najvišim nagradama za znanstvena postignuća. Među mnogim zaslužnim osobama za otkrivanje povijesnih i kulturnih segmenata otoka Krka je i prof. dr. sc. Radmila Matejčić (1920. – 1990.), zapamćena po svojoj kultnoj knjizi “Kako čitati grad”. Dio je svojih kopnenih iskapanja posvetila obradi i snimanju terena kompleksa Fulfinuma i Mirina u uvali Sepen blizu Omišlja. Od 1963. godine Radmila Matejčić vodila je brojna hidroarheološka istraživanja na području Kvarnera, a posebno su važna njezina istraživanja oko kvarnerskih otoka u podvodnoj arheologiji kod Glavotoka i Krka, gdje je prikupila dragocjene materijale za muzejsku arheološku zbirku, čime su sačuvani od neželjenog otuđenja.

Ključne riječi: akademik Branko Fučić (1920. – 1999.), prof. dr. sc. Radmila Matejčić (1920. – 1990.), život, djelo.

Krčki zbornik 75 (2019) 285 285-294 GLAVOCIC-Branko i Radmila.qxp_zbornik 13/03/2020 23:28 Page 286

NATALIA BEG, RAPSKA OBITELJ DOKULO

Fučićev crtež Porta

Fučićev crtež Vantačića

286 Krčki zbornik 75 (2019) 285-294 GLAVOCIC-Branko i Radmila.qxp_zbornik 13/03/2020 23:28 Page 287

OBLJETNICE

Dr. Milan Radić, padre Benko Dujmović i akademik Branko Fučić u Glagoljskom lapidariju samostana sv. Marije Magdalene u Portu

Branko Fučić (Bogovići, Dubašnica na o. Krku, 8. IX. 1920. – Rijeka, 31. I. 1999.), sin Dubašnice,1 čijim je istraživanjem glagoljskih natpisa i glagoljaške kulture Krk postao važan rasadnik interesa za taj segment ljudske civilizacije, a Fučić je bio cijenjen i nagrađivan za života (ali i nakon smrti) najvišim nagradama za znanstvena postignuća. Bio je uz Vandu Ekl (1920. – 1993.)2 suautor stalne izložbe „Glagoljica“ u tadašnjoj Naučnoj biblioteci u Rijeci (sada Sveučilišna knjižnica Rijeka), koja je jednako zanimljiva širokoj publici od svojeg otvorenja 1968. godine.3 Upravo u povodu 50. godišnjice izložbe o glagoljici i 20. godišnjice smrti Branka Fučića nedavno je bilo dosta riječi o njemu, iako su mu se Krčani već bili odužili sjećanjem nakon smrti organizacijom znanstvenog skupa u Malinskoj, tj. u rodnoj Dubašnici.4

1 Usp. GLAVOČIĆ 2008, 57-60. 2 Usp. ARH 2009. 3 Usp. GALOVIĆ 2011, 350 (343-359). 4 „Az grišni diak Branko pridivkom Fučić” – Međunarodni znanstveni skup o životu i djelu akademika Branka Fučića (1920. – 1999.) / “I, the Errant Pupil Branko, Surnamed Fučić” – International Scholarly Seminar on the Life and Work of Academician Branko Fučić (1920-1999), otok Krk, Dubašnica, Malinska, 30. i 31. siječnja i 1. veljače 2009., organizatori: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu, Katolički

Krčki zbornik 75 (2019) 287 285-294 GLAVOCIC-Branko i Radmila.qxp_zbornik 13/03/2020 23:28 Page 288

NATALIA BEG, RAPSKA OBITELJ DOKULO

Među mnogim zaslužnim osobama za otkrivanje povijesnih i kulturnih segmenata otoka Krka je i prof. dr. sc. Radmila Matejčić (Banja Luka, BiH, 7. X. 1922. – Rijeka, 20. VIII. 1990.),5 zapamćena po svojoj kultnoj knjizi Kako čitati grad.6 Bila je poznata riječka muzealka Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, a njezin je prvenstveni zadatak bio kustoski rad na dokumentaciji i uređenju muzejske zbirke arheologije. Prešavši kao sveučilišna profesorica na riječki Pedagoški/Filozofski fakultet, uz predavanja povijesti umjetnosti i arheologije, bila je terenska istraživačica antičkog doba i srednjovjekovlja Hrvatskog primorja. Cijelo vrijeme svoje uspješne, nagrađivane profesionalne karijere bila je vrlo aktivna na planu muzeologije, pedagogije, publicistike i arheologije, a sagledavajući raznovrsne interese rada u muzeju i na fakultetu, o čemu svjedoči značajan trag vidljiv u vrlo bogatoj bibliografiji.7 S terenskog istraživanja i rekognosciranja uvijek je stručnim i znanstvenim tekstovima publicirala nalaze. Aktivno arheološko djelovanje Radmile Matejčić od 1953. do 1980-ih godina dobro je vidljivo u povećanju arheološke zbirke Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja i u vrijednim katalozima, stručnim i znanstvenim publikacijama. Istražujući teren u široj okolici Rijeke na kopnu i moru, a obradom nalaza i objavljenim stručnim i znanstvenim tekstovima dala je velik doprinos literaturi o starovjekovnoj povijesti jer su ta arheološka istraživanja na lokalitetima Tribalj i Stranče od temeljne važnosti za ranu povijest Hrvata. Na temelju rezultata iskapanja njezinim spoznajama i zaključcima da konačno slavensko naseljavanje Vinodola valja smjestiti u 8. stoljeće uvelike je izmijenjeno dotad važeće znanje o najstarijim povijesnim razdobljima Hrvatskog i Liburnijskog primorja. Radmila Matejčić dio je svojih kopnenih iskapanja posvetila obradi i snimanju terena kompleksa Fulfinuma i Mirina u uvali Sepen blizu

bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Staroslavenski institut u Zagrebu, Sveučilišna knjižnica u Rijeci i Općina Malinska-Dubašnica. 5 Usp. Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Opatiji u svibnju 1992., posvećenog djelu prof. dr. Radmile Matejčić, ur. Nina KUDIŠ i Marina VICELJA (Rijeka, 1993.). 6 Peto promijenjeno i dopunjeno te s izvornim tekstom usklađeno izdanje knjige Kako čitati grad objavljeno je u Ri- jeci (Naklada Kvarner) 2013. godine. 7 ŽIC 2009, 47-52.

288 Krčki zbornik 75 (2019) 285-294 GLAVOCIC-Branko i Radmila.qxp_zbornik 13/03/2020 23:28 Page 289

OBLJETNICE

Uspomene s terenskog rada Radmile Matejčić

Omišlja. Matejčić je započela radove 1961. i uz prekide sudjelovala u arheološkom istraživanju novoplaniranog, antičkog rimskoga grada nastalog u prvom stoljeću poslije Krista za potrebe veterana careva Flavijevaca. Municipium Flavium Fulfinum realiziran je prema tada uhodanoj urbanističkoj shemi: na ravnom prostoru u pravokutnoj mreži komunikacija. Maritimno pogodna uvala omogućila je izgradnju dobro zaštićene luke, a plodno polje s obiljem vode podlogu sudjelovanju grada u životu klasične antike. Konzervatorskim i rekonstrukcijskim radovima na jednobrodnoj, longitudinalnoj bazilici s latinskim križem u tlocrtu do visine krovišta sačuvana je jedina sakralna građevina tog tipa na otoku Krku, u Hrvatskom primorju, a vjerojatno i najveća na

Krčki zbornik 75 (2019) 289 285-294 GLAVOCIC-Branko i Radmila.qxp_zbornik 13/03/2020 23:28 Page 290

NATALIA BEG, RAPSKA OBITELJ DOKULO

Mediteranu. Od 1963. godine Radmila Matejčić vodila je brojna hidroarheološka istraživanja na području Kvarnera, a posebno su važna njezina istraživanja oko kvarnerskih otoka u podvodnoj arheologiji kod Glavotoka i Krka, gdje je prikupila dragocjene materijale za muzejsku arheološku zbirku, čime su sačuvani od neželjenog otuđenja. U petnaestogodišnjem je istraživanju kod otoka Ilovika Radmila Matejčić uspjela dopremiti u muzej približno 140 amfora te mnogo krhotina i sitnih nalaza. Kasnije Radmila Matejčić piše u Pomorskom zborniku (14/1976): „Ležište amfora je otkriveno 1961. godine, o čemu je obaviješten Pomorski i povijesni muzej. U dvije kampanje istražili smo površinski sloj amfora koje su ležale u jednoj ovećoj rupi, usred lučice na dubini od devetnaest metara. U prvoj je akciji izvađeno dvadeset i pet amfora, dok su u drugoj izvađeni fragmenti, uglavnom grla. Kako se nije radilo crpkom, nismo mogli ustanoviti ostatke plovnog objekta. Amfore s ležišta Povile su afričkog porijekla i mogu se datirati prema brojnim nalazima u III. stoljeće, a ima ih raznih tipova.” Svi su ti nalazi inventirani kao dio bogate arheološke zbirke te su izlagani na većim izložbama i opisani u raskošnim katalozima, što često kod drugih muzejskih stručnjaka ostane nedovršeno.

290 Krčki zbornik 75 (2019) 285-294 GLAVOCIC-Branko i Radmila.qxp_zbornik 13/03/2020 23:28 Page 291

OBLJETNICE

LITERATURA

ARH, Branka, Vanda Ekl, Rijeka: Društvo povjesničara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja, 2009.

„Az grišni diak Branko pridivkom Fučić” – Međunarodni znanstveni skup o životu i djelu akademika Branka Fučića (1920. – 1999.) / “I, the Errant Pupil Branko, Surnamed Fučić” – International Scholarly Seminar on the Life and Work of Academician Branko Fučić (1920-1999) – Raspored rada i sažetci izlaganja / Schedule of Proceedings and Summaries of Contributions. Priredio / Prepared by Tomislav GALOVIĆ, Malinska – Dubašnica: Općina Malinska-Dubašnica, 2009.

„Az grišni diak Branko pridivkom Fučić” – Radovi međunarodnoga znanstvenog skupa o životu i djelu akademika Branka Fučića (1920. – 1999.) / “I, the Errant Pupil Branko, Surnamed Fučić” – Conference Papers from the International Scholarly Seminar on the Life and Work of Academician Branko Fučić (1920-1999). Priredio / Edited by Tomislav GALOVIĆ, Malinska – Rijeka – Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Institut za povijest umjetnosti, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Staroslavenski institut, Sveučilišna knjižnica Rijeka, Općina Malinska-Dubašnica, 2011.

GALOVIĆ, Tomislav, Od slike do pisma: bio-bibliografski prilog o Branku Fučiću (1920. – 1999.), u: Zbornik Nikše Stančića, ur. Iskra IVELJIĆ, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Odsjek za povijest i Zavod za hrvatsku povijest – FF-press, 2011., 343-359.

GLAVOČIĆ, Daina, Manje poznati Branko Fučić – likovnjak: crtač, slikar, kipar (deset godina od smrti Branka Fučića 1999-2009), Krčki kalendar 2009. (2008): 57-60.

MATEJČIĆ, Radmila, Kako čitati grad, (5. promijenjeno i dopunjeno te s izvornim tekstom usklađeno izdanje), Rijeka: Naklada Kvarner, 2013.

Krčki zbornik 75 (2019) 291 285-294 GLAVOCIC-Branko i Radmila.qxp_zbornik 13/03/2020 23:28 Page 292

NATALIA BEG, RAPSKA OBITELJ DOKULO

Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Opatiji u svibnju 1992., posvećenog djelu prof. dr. Radmile Matejčić, ur. Nina KUDIŠ i Marina VICELJA, Rijeka: Pedagoški fakultet (Posebno izdanje Zbornika Pedagoškog fakulteta, Rijeka), 1993.

ŽIC, Igor, Kroničarka riječkih dvojbi, Sušačka revija XVII (2009) 66-67: 47- 52.

292 Krčki zbornik 75 (2019) 285-294 GLAVOCIC-Branko i Radmila.qxp_zbornik 13/03/2020 23:28 Page 293

OBLJETNICE

Daina GLAVOČIĆ

Branko Fučić (1920-1999) and Radmila Matejčić (1920-1990): ahead of the 100th anniversary of their birth

Summary

Over the preceding decades, the island of Krk has been an intriguing terra incognita for many history and art researchers, primarily those originally from the island, but also those who found a special interest in Krk only later. One of the best known and most meritorious personalities was Academician Branko Fučić (1920–1999), a native son of Dubašnica, whose research into Glagolitic inscriptions and Glagolite culture has transformed Krk into a hotbed of interest in this segment of human civilization. Fučić was appreciated and honoured during his lifetime (but also after his death) with the highest awards for his scholarly accomplishments. Among the many persons who deserve credit for uncovering historical and cultural aspects of the island of Krk is Prof. Radmila Matejčić Ph.D. (1920–1990), who is best remembered for her book – which has since become a cult classic – Kako čitati grad (How to Read the City). She was a well-known member of the staff of the Maritime and History Museum of the Croatian Littoral in Rijeka. Matejčić dedicated a part of her excavation work to the examination and recording of the Fulfinum and Mirine complex in Sepen Cove near Omišalj. Beginning in 1963, Matejčić led numerous hydro-archaeological excavations in the Kvarner region, and her underwater excavations around the Kvarner islands, near Glavotok and Krk, were particularly important, as she gathered invaluable materials for museum archaeological collections, thus saving them from illicit removal.

Key words: Branko Fučić (1920-1999), Radmila Matejčić (1920- 1990), life, work.

Krčki zbornik 75 (2019) 293 285-294 GLAVOCIC-Branko i Radmila.qxp_zbornik 13/03/2020 23:28 Page 294 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 295

OBLJETNICE

Ana KIRINČIĆ

Uz 21. obljetnicu rada Male staroslavenske akademije »Dr. Antun Mahnić« i 20. obljetnicu smrti akademika Branka Fučića

Ana Kirinčić Povijesno društvo otoka Krka UDK 930.85 929Fučić, B. Stručni članak

Povodi pisanja ovog članka su dvije velike obljetnice, a bavi se osnivanjem, razvojem i radom Male staroslavenske akademije »Dr. Antun Mahnić« te zna- čenjem i ulogom akademika Branka Fučića u pokretanju tog školskog projekta. Cilj je projekta okupljanje učitelja, znanstvenika i darovitih učenika VII. razreda i istraživanje pojedinih tema iz zavičajne povijesti i kulture kao dijela nacionalne i europske povijesti i kulture. Posebno će biti istražene teme i važnost postignuća u radu Akademije.

Ključne riječi: projekt, timski rad, zavičajna povijest i kultura, identitet, glagoljica i glagoljanje, Branko Fučić (1920. – 1999.) Mala staroslavenska akademija »Dr. Antun Mahnić«, Krk.

UVOD

Godine 1994. naša škola „Fran Krsto Frankopan“ Krk pozvana je da se s jednom učiteljicom i četvero darovitih učenika škole uključi u rad Male glagoljske akademije „Juri Žakan“ u Roču. Sretna sam što je pri odabiru učitelja izbor pao na mene. O tom projektu i njegovu sadržaju nisam znala ništa. Bila je to druga godina rada na projektu, kad su pozvani gosti izvan Istre. U Istru sam odlazila tri godine po tjedan dana. U međuvremenu je proradio i drugi projekt pod nazivom „Dvigrad usnuli grad“ u Kanfanaru. Pozvana sam na suradnju i uključivanje u taj projekt. Pratila sam rad i uključivala se gdje god je to programima bilo

Krčki zbornik 75 (2019) 295 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 296

ANA KIRINČIĆ, UZ 21. OBLJETNICU RADA MALE STAROSLAVENSKE AKADEMIJE

predviđeno. Rad na projektima toliko me oduševio i zainteresirao da bih kasnije kod kuće iščitavala knjige kako bih doznala još više. Uz cjelokupnu radnu atmosferu dobrih ljudi kojima sam bila okružena, poseban je dojam na mene ostavio akademik Branko Fučić koji je u oba projekta bio agilni gost predavač. U te tri godine zajedno s učenicima, kolegama i kolegicama te s dr. Brankom Fučićem prošli smo i razgledali cijelu sre- dišnju Istru. Bilo je to poticajno za sve nas. Slušati dr. Fučića i promatrati građevine, kipove, predmete o kojima je govorio ili freske na „fučićev- ski“, kako je on govorio, „starinski način“ bio je za nas velik doživljaj. Šalio se da mu ljudi govore da je kapelan svih istarskih crkava. Tog dana kada smo se upoznavali s njim, bio je to moj prvi susret s velikim znanstvenikom. Predstavljajući se rekla sam svoje ime i prezime te da dolazim iz općine Malinska, na što je on iskazao veliku radost. Nisam znala zašto. Naime, tada još nisam znala da je on rođen, kao što je često govorio, u Dubašnici. „Ana moja draga“, bile su njegove riječi radosti. Uslijedio je topao zagrljaj. „Bodulići moji mali“, tepao je djeci. To su trenuci koje ne može izbrisati protok vremena. Iz Istre bih se vra- ćala sretna, oduševljena i s puno novih spoznaja, ali i iskrenih prijatelj- stava, od kojih mnoga traju i danas, nakon gotovo tri desetljeća. S obzirom na to da su se projekti odvijali tijekom ljeta, cijeli godišnji odmor posvetila sam čitanju o svemu onome što smo vidjeli i čuli. Bila sam ispu- njena lijepim mislima i plemenitim osjećajima.

GRAĐA Obljetnice, osobito one velike, posebna su prilika da se prisjetimo pojedinih važnih događaja i s ponosom zahvalimo zaslužnim osobama i institucijama. Ove godine (2019.) navršena je 21 godina rada Male staroslavenske akademije »Dr. Antun Mahnić« i 20. obljetnica smrti akademika Branka Fučića. A sve je počelo radom na dva projekta u Istri te su zadaci svih nas koji smo pozvani da se uključimo u projekt bili prenijeti svoja znanja i iskustva na svoju radnu sredinu i šire. Pomalo sam se pribojavala toga. Stalno sam pitala hoću li ja to znati i hoću li ja to moći. Ideju kako osmisliti sadržaj svog projekta dobila sam prelistavajući Krčki zbornik iz 1970-ih godina. U njemu sam pročitala želju našeg slavista i povjesničara Vjeko-

296 Krčki zbornik 75 (2019) 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 297

OBLJETNICE

slava Štefanića iz Drage Baške da nakon odlaska u mirovinu s mjesta ravnatelja Staroslavenskog instituta u Zagrebu obnovi Staroslavensku akademiju koju je 1902. godine osnovao dr. Antun Mahnić, krčki biskup. To me je jako zainteresiralo. Željela sam doznati sve o Staroslavenskoj akademiji u Krku, ličnostima koje su sudjelovale u njezinu radu, djelokrugu rada i sadržaju. Istodobno sam sve što mi je bilo dostupno iz literature upoznavala te tako produbljivala znanje o zavičajnoj povijesti. Posebno sam se upoznala s ličnosti dr. Antuna Mahnića, osnivača i pokretačke snage Akademije. Evo kako je jedan mali „akademičar“, kako mi nazivamo učenike sudionike Akademije, opisao njegovo djelovanje. No vratimo se na početak. Kada sam prikupila dovoljno znanja o zavičajnoj povijesti i kulturi otoka Krka i njegova šireg okruženja, odlu- čila sam se za projekt „Mala staroslavenska akademija“. Kasnije ću pred- ložiti suradnicima da Akademija nosi naziv dr. Antuna Mahnića, što je i prihvaćeno. Tako bismo obnovili Akademiju, ali ciljevi rada ne bi bili isti. Ciljevi Mahnićeve akademije bili su zaštita glagoljskih spomenika, pro-

Izvor: Luč – glasilo Male akademije

Krčki zbornik 75 (2019) 297 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 298

ANA KIRINČIĆ, UZ 21. OBLJETNICU RADA MALE STAROSLAVENSKE AKADEMIJE

nalaženje i upoznavanje novih, a sve je to zahtijevalo znanstveni pristup radu i mnogo znanja. Naši članovi Male akademije djeca su od 13 do 14 godina pa metode istraživanja trebaju biti prilagođene njima. Oni istražuju očima i ušima ono što je već poznato, ali njima nepoznato. Tako bismo, na neki način, obnovili Mahnićevu akademiju i ispunili želju pok. Vjekoslava Štefanića. Sjedište Male akademije bila bi Osnovna škola „Fran Krsto Frankopan“ Krk. Osmislila sam i napisala projekt. Zamislila sam ga kao interdisci- plinarni: povijest u korelaciji s predmetima društveno-humanističkog područja – hrvatskim jezikom, glazbenom i likovnom kulturom, vjero- naukom, tehničkom kulturom i informatikom. Sa svojim zamislima i projektom upoznala sam ravnatelja Antona Stašića koji se složio i dao mi u zadatak da radim na projektu. Prihvatio je radni naziv Mala staroslavenska akademija u osnivanju. Iako je velik dio projekta bio osmišljen i napisan, ponovno su mi se javile dvojbe hoću li ja to znati i moći. Obratila sam se pismom dr. Branku Fučiću, poslala mu program i upoznala ga sa svojim zamislima. Zamolila sam ga da nam se pridruži. U roku nekoliko dana dobila sam njegov odgovor s pristankom. Bila je to snažna podrška. Držati-podržati, piše mons. Nikola Radić u svom eseju »Podrška«, znači biti blizu onome kome si potreban. Ako čovjek u svom radu ima podršku, uspjeh neće izostati. Pročitavši kratko pismo dr. Fučića, odmah su nestale sve moje dileme. Krenula sam s dalj- njim pripremama. Sve sam znala i mogla učiniti. U potpunosti sam shvatila što znači podrška te sam odlučila biti još veća podrška i oslonac kolegicama i kolegama iz tima koji smo oformili u školi. Osnovali smo i programsko vijeće Akademije u osnivanju, u koje su – na prijedlog dr. Fučića – ušli dr. sc. Franjo Velčić, povjesničar, mons. Nikola Radić iz biskupije, dr. Milan Radić, predsjednik Povijesnog dru- štva otoka Krka, te ravnatelj škole Anton Stašić i mi učitelji različitih struka koji smo dobrovoljno pristali raditi na projektu i oformili tim. Pro- gramsko vijeće prihvatilo je program, naziv Akademije »Dr. Antun Mah- nić« i izabralo me za buduću voditeljicu projekta. Predloženo je da počasni predsjednik Vijeća bude dr. Fučić, što je on i prihvatio. Bila je to

298 Krčki zbornik 75 (2019) 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 299

OBLJETNICE

Izvor: Luč – glasilo Male akademije, br. 2.

Pismo podrške prof. dr. sc. Josipa Bratulića, predsjednika Matice hrvatske, upućeno I. sazivu Male staroslavenske akademije »Dr. Antun Mahnić« (izvor: mr. sc. Tvrtko Božić, Malinska)

još jedna snažna podrška jer je inače, prema njegovim riječima, godinama redom odbijao sve počasti. Prije božićno-novogodišnjih blagdana poslali smo mnogo čestitki, potpisali ih imenom i prezimenom svih čla- nova Akademije u školi i uz naziv Male akademije napisali u osnivanju. Kao povrat dobili smo čestitke s ispisanim imenima i prezimenima bez titula iz Biskupije i Staroslavenskog instituta, ali na adresi nije bilo napisano Akademija u osnivanju nego samo Mala staroslavenska akademija. Prema tome Mala staroslavenska akademija utemeljena je za Božić 1997. godine, kada je imala, kao i Mahnićeva, 60 članova. Tek sam kasnije shvatila kako i na koji način su čestitari oponašali prošlost. Pro- gramsko vijeće donijelo je odluku o utemeljenju Akademije i vremenu njezina prvog saziva. Bit će to od 23. do 25. lipnja 1998. godine poslije završetka redovne nastave. Time su počele pripreme za realizaciju svega zapisanog u programu. Pripreme su zahtijevale temeljit rad jer ranije u školi nismo prakticirali projektnu nastavu.

Krčki zbornik 75 (2019) 299 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 300

ANA KIRINČIĆ, UZ 21. OBLJETNICU RADA MALE STAROSLAVENSKE AKADEMIJE

Ciljevi projekta: Pomna i produbljena analiza i otkrivanje spoznaja o zavičajnoj povijesti i kulturnoj baštini.

Zadaci projekta: Razvijanje svijesti i odnosa učenika prema nacionalnom i kulturnom identitetu, ljubavi prema zavičaju i Logo Male staroslavenske domovini. Odgoj djece na plemenitim vrijed- akademije »Dr. Antun Mahnić« (osmislila Alma Dujmović) nostima kulturne i povijesne baštine. Stalni moto pod kojim se rad odvija jest prošlost za budućnost! Prenošenje novih spoznaja učenicima putem kraćih predavanja i istraživačkog rada. Uvođenje učenika u inte- lektualni rad.

Metode rada: Izvan učionički i terenski rad, kraća predavanja i in- dividualni rad. Odabrani su sudionici Akademije – daroviti učenici šestih razreda koji pokazuju poseban interes za povijesna i kulturološka istraživanja. Prijavili su se i zainteresirani učitelji već ranije spomenutih struka prema vlastitim željama. Imenovani su voditelji radionica. U prvoj godini rada bili su to:

Ana Kirinčić – povijesna radionica, Dinka Stašić i Marija Ban – literarna radionica, Alma Dujmović – likovna radionica, Mirjana Žužić – glagoljaška radionica, Milica Žužić i Boris Bolšec – novinarsko-informatička radionica.

Kasnijih godina dodane su još kaligrafska i glazbena radionica. Vo- ditelji radionica mijenjali su se prema iskazanom interesu za sudjelovanje učitelja u Akademiji. Traženo je odobrenje za rad Ministarstva za prosvjetu i sport. Odo- brenje je bilo potrebno jer je cilj Akademije bio stručno usavršavanje uči-

300 Krčki zbornik 75 (2019) 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 301

OBLJETNICE

Program I. saziva Male staroslavenske akademije »Dr. Antun Mahnić« (izvor: mons. dr. sc. Franjo Velčić, Krk)

Krčki zbornik 75 (2019) 301 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 302

ANA KIRINČIĆ, UZ 21. OBLJETNICU RADA MALE STAROSLAVENSKE AKADEMIJE

telja Krčke osnovne škole i učitelja iz drugih škola Primorsko-goranske županije. Program je verificirala školska nadzornica za povijest Marijana Marinović. Akademija je vrlo brzo dobila traženo odobrenje za rad. Poslije organizacijsko-pedagoških priprema uslijedile su one materijalno-tehničke. Uredili smo prigodno sve panoe u matičnoj školi, stal- nom sjedištu Akademije, posadili veći broj lončanica, jer glagoljaši čuvaju i zalažu se za čistu prirodu. Uredili smo cvijećem i sve radionice. U školi smo napravili ugodnu atmosferu i na najljepši mogući način za nas na- javili velike događaje. Od 23. do 25. lipnja 1998. godine bit će održan prvi saziv Male staroslavenske akademije »Dr. Antun Mahnić«. Sudionici će biti daroviti učenici i učitelji različitih struka iz svih sedam područnih škola i matične škole „Fran Krsto Frankopan“. Svanuo je konačno i taj 23. lipnja, prvi radni dan Akademije. Oku- pili smo se svi u blagovaonici krčke osnovne škole, zajedno doručkovali, koliko je vrijeme dopuštalo plemenito se družili i prionuli na rad. U škol- skom dvorištu krenuli smo s prozivkom i dodjelom simbola Akademije koji će učenici nositi tri dana i po njemu biti prepoznatljivi. Pozdravne riječi uputili su sudionicima ravnatelj škole i voditeljica Akademije. Usli- jedila su dva kraća uvodna predavanja u učionici škole. To je bilo sve što se u prijepodnevnim satima odvijalo u učionici, a sve ostalo bila je terenska nastava u gradu Krku. I kao što sam prije rekla, počelo je terensko istraživanje „očima i ušima“. Upoznali smo Kardo, vidjeli Krčki natpis koju je pročitao i ob- jasnio dr. Fučić pri renoviranju Kanoničke kuće i stigli u Biskupski dvor. Tu smo se najprije ambijentirali, upoznavši povijesne prostore nekada- šnje tiskare Kurykta, prostorije u kojoj je održana osnivačka skupština Mahnićeve akademije 1902. godine, biskupovu kapelicu i perivoj sa stražnje strane Biskupskog dvora. Razgledali smo mnogo prekrasno iluminiranih glagoljskih knjiga i u sklopu kraćih predavanja upoznali nekoliko glavnih djelatnika Mah- nićeve akademije – dr. Josipa Vajsa, slavista i znanstvenika, i dr. Franju Volarića, predsjednika Akademije i Mahnićeva mentora u proučavanju glagoljske kulture. Doznali smo i zašto i kako je Mahnić od protivnika glagoljice i glagoljanja postao gorljivi zagovornik i djelatnik glagoljske kulture. Vrijeme je brzo prolazilo. Bili smo puni dojmova i novih spoz-

302 Krčki zbornik 75 (2019) 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 303

OBLJETNICE

Izvor: Luč – glasilo Male akademije, br. 1.

naja. Nakon kraće stanke okupili smo se u katedrali i upoznali se s njezinom prošlosti i umjetnosti. Uslijedio je povratak u školu, zajednički objed i plemenito druženje sudionika. Poslijepodnevni rad odvijao se u već spomenutim radionicama gdje su učenici prenosili svoje nove spoznaje na različite načine. Uslijedio je i treći dan. Željno smo očekivali dolazak akademika dr. Fučića. Došao je te nam odmah uputio lijepe i srdačne riječi kojima je podigao cijelu atmosferu. Krenuli smo na terensko istraživanje Jurandvora i Gradeca. Bio je to poseban doživljaj. Činilo se da nismo ni krenuli, a već smo se našli u Jurandvoru. Razgovor koji je sa sudionicima vodio dr. Fučić bio je pun šala i doskočica. Pričao je živo tako da nam se činilo kao da u arheoloških ostacima nekadašnjeg benediktinskog samostana

Krčki zbornik 75 (2019) 303 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 304

ANA KIRINČIĆ, UZ 21. OBLJETNICU RADA MALE STAROSLAVENSKE AKADEMIJE

Izvor: Luč – glasilo Male akademije, br. 2.

vidimo fratre kako ubrzano hodaju hodnicima, razgovaraju i obavljaju neke dnevne poslove. Pravi doživljaj uslijedio je u crkvici sv. Lucije slu- šajući od akademika Fučića tumačenje Bašćanske ploče koju je upravo on u potpunosti protumačio, odnosno od mnogih generacija čitača dao je najveći doprinos. Slušajući ga uživjeli smo se u davni rani srednji vijek. Znatiželju malih istraživača i glagoljaša posebno je izazvao riječima da je na desnoj strani pluteja morala biti druga glagoljska ploča. Djeca su raširenih očiju govorila da će je oni pronaći. Nakon ručka krenuli smo za Gradec istražiti arheološke ostatke frankopanskog dvorca. Akademik Fučić i ja krenuli smo autom do Gra- deca. Sjeo je na jedan kamen i odjednom su mu lice oblile suze. Zabrinula sam se, ali brzo me smirio riječima da su to suze radosnice zato što je i u njegovoj rodnoj Boduliji zaživio takav jedan projekt.

304 Krčki zbornik 75 (2019) 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 305

OBLJETNICE

Raspored saziva i tema Male staroslavenske akademije »Dr. Antun Mahnić« od 1998. do 2018. – temu posljednje godine vlastoručno je upisala Ana Kirinčić

Krčki zbornik 75 (2019) 305 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 306

ANA KIRINČIĆ, UZ 21. OBLJETNICU RADA MALE STAROSLAVENSKE AKADEMIJE

Daljnji tijek istraživanja bio je vrlo zanimljiv i potica- jan, bio je rezerviran za daljnje terensko istraživanje grada Krka i rad u radionicama, izlaganje radova i za- vršnu svečanost na koju je došlo mnogo uzvanika, među kojima i roditelji malih akademičara. Na kraju sveča- nosti akademik Fučić dao je ocjenu cjelokupnog rada kao što smo od njega i tražili. Naime, prva godina rada bila je probna, da se vidi možemo li mi to. Cjelokupan rad na svečanosti popratio je rije- Novinski članak Ive Trumbić o I. sazivu Male čima: „Da bimo i kletu!“ Ka- staroslavenske akademije »Dr. Antun Mahnić«, Novi list, lipanj 1998. snije smo i mi svaki saziv (izvor: mr. sc. Tvrtko Božić, Malinska) Akademije završavali njegovim riječima: „Da bimo i kletu!“ „Mene drugo leto neće bit“, rekao nam je akademik Fučić tijekom Akademije. Nismo željeli vjerovati, ali imao je pravo. Tek smo ga upoznali, družili se s njim, poslušali ga, upijali svaku riječ, uživali u načinu na koji se ophodio s učiteljima i učenicima. Bili smo sretni i cijenimo to. Umro je 31. siječnja 1999. godine, samo pola godine poslije prve Akademije. Tiho i mirno, prema vlastitoj želji, pokopan je na groblju Sv. Apolinara u Dubašnici. Od 1999. godine Akademija posjećuje i uređuje njegov grob. Sljedeće godine, odnosno drugi saziv Akademije posvetili smo dr. Fučiću. Tema je glasila »Branku Fučiću u spomen«. Uz lokalitete u gradu Krku na kojima je istraživao, posjetili smo Bogoviće i njegovu rodnu kuću, Osnovnu školu Malinska-Dubašnica, u kojoj je radio njegov otac kao učitelj, župnu crkvu sv. Apolinara gdje smo

306 Krčki zbornik 75 (2019) 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 307

OBLJETNICE

Predavanje dr. sc. Franje Velčića o Mahnićevoj Mali akademičari u Biskupiji, Krk (1998.) Staroslavenskoj akademiji osnovanoj 1902. godine, Krk (1998.)

pronašli podatke o njegovu rođenju u matičnoj knjizi rođenih iz 1920. godine i groblje Sv. Apolinara gdje su učenici otpjevali nekoliko staroslavenskih napjeva. Zapalili smo svijeće. U poslijepodnevnom radu posjetili smo Malinsku i Porat. Gosti predavači bili su akademik Josip Bratulić, dr. sc. Franjo Velčić, mons. Nikola Radić i dr. Milan Radić. U Portu smo razgledali muzej u čijem je oblikovanju sudjelovao i dr. Fučić te održali staroslavensku misu na kojoj su glagoljali naši mali akademičari. Napjeve su naučili u glagoljaškoj radionici. Rad Akademije trajao je od 3. do 6. srpnja 1999. godine. Voditelji Male staroslavenske akademije »Dr. Antun Mahnić« od njezina osnutka su: 1998. – 2009. Ana Kirinčić 2009. – 2016. Milica Žužić 2016. – 2018. Tvrtko Božić 2018. Milica Žužić Gosti predavači na akademiji bili su: • akademici Branko Fučić i Josip Bratulić te akademkinja Anica Nazor • Nino Novak, Ranko Starac i Morana Čaušević, arheolozi • veći broj povjesničara i različitih drugih struka • sudionici: učenici matične i svih sedam područnih škola, kasnije triju osnovnih škola s otoka Krka

Krčki zbornik 75 (2019) 307 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 308

ANA KIRINČIĆ, UZ 21. OBLJETNICU RADA MALE STAROSLAVENSKE AKADEMIJE

U likovnoj radionici, Krk (1998.) U Jurandvoru s Brankom Fučićem (1998.)

U crkvi sv. Lucije u Jurandvoru (1998.)

Branko Fučić tumači Bašćansku ploču (1998.) Boravak u Jurandvoru uljepšao je KD “Šoto” Jurandvor-Baška (1998.)

308 Krčki zbornik 75 (2019) 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 309

OBLJETNICE

Groblje Sv. Apolinara u staroj Dubašnici gdje se nalazi grob akademika Branka Fučića (1999.)

Palimo svijeće na grobu akademika Branka Fučića (1999.)

Prijatelji i suradnici na grobu akademika Branka Fučića (1999.)

Slušali smo predavanje akademika Josipa Predsjednik Povijesnog društva otoka Krka dr. Bratulića, Porat (1999.) Milan Radić i akademik Josip Bratulić u Portu tijekom II. saziva Male staroslavenske akademije »Dr. Antun Mahnić« (1999.)

U Portu tijekom II. saziva Male staroslavenske akademije »Dr. Antun Mahnić«: dr. sc. Franjo Velčić, Ana Kirinčić, dr. Milan Radić, Dragan Cin- drić, Anton Stašić i dr. Anton Žgombić (1999.)

Krčki zbornik 75 (2019) 309 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 310

ANA KIRINČIĆ, UZ 21. OBLJETNICU RADA MALE STAROSLAVENSKE AKADEMIJE

• gostujuće škole: OŠ Eugena Kumičića - Rijeka, OŠ Drenova - Ri- jeka, OŠ Kastav - Kastav, OŠ Kraljevica - Kraljevica i OŠ Ivana Mažura- nića - Novi Vinodolski. Sve gostujuće škole, njihovi učenici i učitelji, sudjelovali su u radu nekoliko godina. Rad su financijski potpomagali brojni sponzori bez čije pomoći ne bi bilo moguće pokriti troškove rada. O financijama se brine ravnatelj Osnovne škole „Fran Krsto Frankopan“ Serđo Samblić. Zahvaljujemo.

ZAKLJUČAK Što reći na kraju ovog kratkog pregleda rada Akademije tijekom 21 saziva? Može se reći da je Akademija ispunila svoju svrhu osnutka i rada. Kroz nju je dosad prošlo 46 učitelja koji su upoznali i prakticirali projektnu nastavu i tako se stručno usavršavali. Veliku vrijednost Akademije čini oko 750 darovitih učenika koji su u proteklim godinama radili na pojedinim temama i radionicama. Sve su radionice evaluirale razvojne faze i danas je razumljivo da ta evaluacija nije završena. Pred nama je još, nadamo se, mnogo godina rada, a i Akademija je „živi organizam“ koji se razvija. Svi sudionici timskim radom pridonose tome da se kulturno-povijesna baština našeg zavičaja ne zaboravi nego da se detaljno istraži i prouči. Godine koje prolaze od smrti akademika Branka Fučića izbljeđuju sjećanje na njega i njegovo djelo, posebno kod mlađih generacija koje nisu živjele u njegovo doba. Zato je potrebno upoznavati ih s njegovim knjigama, istraživanjima te velikim doprinosom u istraživanju naše povijesti i kulture. U listopadu ove godine (2019.) bit će održan 22. saziv Akademije. Tema će biti „Branku Fučiću s ljubavlju“. „Da bimo i kletu!“

IZVORI

• Arhiv Male staroslavenske akademije »Dr. Antun Mahnić«, Krk • Sjećanja sudionika

310 Krčki zbornik 75 (2019) 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 311

OBLJETNICE

Završna svečanost II. saziva Male staroslavenske akademije »Dr. Antun Mahnić«, Krk (1999.)

Uvodno predavanje akademika Josipa Bratulića o Branku Fučiću, Krk (2001.)

U povijesnoj radionici s nastavnicima: Ana Kirinčić, Ljiljana Cuculić-Pavlić i Tvrtko Božić, Krk (2001.)

Krčki zbornik 75 (2019) 311 295-312 KIRINCIC-obljetnica.qxp_zbornik 13/03/2020 23:30 Page 312

ANA KIRINČIĆ, UZ 21. OBLJETNICU RADA MALE STAROSLAVENSKE AKADEMIJE

Ana KIRINČIĆ On the 21st anniversary of the Dr. Antun Mahnić Minor Old Slavonic Academy and the 20th anniversary of the death of Academician Branko Fučić Summary The writing of this article was prompted by two major anniversaries, and it deals with the establishment, development and operations of the Dr. Antun Mahnić Minor Old Slavonic Academy and the significance and role of Academician Branko Fučić in the initiation of this educational project. The aim of the project was to gather teachers, scholars and gifted seventh-form pupils to research individual topics from local history and culture as a component of national and European history and culture. It may be said that the Academy fulfilled the purpose of its establishment and work. A total of 46 teachers passed through it, and they became fa- miliar with and practiced the project curriculum and thus furthered their vocational knowledge. The Academy’s greatest resource is the roughly 750 gifted pupils who worked on individual topics and workshops in the preceding years. All of the workshops evaluated developmental pha- ses and today it is understandable that this evaluation is not complete. We hope there will be many more years of work ahead of us, and the Academy is in fact a ‘living organism’ that is still developing. Through teamwork, all participants have made their contribution to ensure that cultural and historical heritage of our native region is not forgotten, but rather that it is thoroughly studied and researched. Memories of Branko Fučić and his work have faded in the years that have passed since his death, particularly among the younger generations who did not live in his time. That is why it is necessary to become acquainted with his books, research and major contributions to the study of our history and culture. The 22nd convocation of the Academy will be held in October 2019. The topic will be “To Branko Fučić with love.” Key words: project, teamwork, local history and culture, identity, Glagolitic and Glagolithism, Branko Fučić (1920-1999), Dr. Antun Mahnić Minor Old Slavonic Academy, Krk.

312 Krčki zbornik 75 (2019) 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 313

IN MEMORIAM

RECENZIJE I PRIKAZI OSVRTI I BILJEŠKE

Krčki zbornik 75 (2019) 313 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 314

314 Krčki zbornik 75 (2019) 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 315

RECENZIJE I PRIKAZI, OSVRTI I BILJEŠKE

»Mostir svete Marije na Glavi Otoka«: Pet i pol stoljeća duhovnosti, povijesti, kulture i umjetnosti na Krku (druga pol. XV. stoljeća – 2018.). Znanstveni skup o samostanu sv. Marije franjevaca trećoredaca glagoljaša, Glavotok, 31. srpnja i 1. kolovoza 2018.

U samostanu sv. Marije franjevaca trećoredaca glagoljaša u Glavo- toku na otoku Krku održan je od 31. srpnja do 1. kolovoza 2018. znanstveni skup pod nazivom »Mostir svete Marije na Glavi Otoka«: Pet i pol stoljeća duhovnosti, povijesti, kulture i umjetnosti na Krku (druga pol. XV. sto- ljeća – 2018.). Znanstveni skup organizirali su Provincija franjevaca tre- ćoredaca glagoljaša, kojoj dotični samostan pripada, Znanstveni centar izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo Staroslavenskoga instituta u Zagrebu, Katedra crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveu- čilišta u Zagrebu i Povijesno društvo otoka Krka. Tijekom dva radna dana dvadesetak izlagača održalo je predavanja koja su obuhvatila širok znanstveni spektar rada. Na znanstvenome skupu tako su izneseni novi podaci i povijesna rekonstrukcija početaka glavotočkoga samostana, koji sežu u drugu polovicu 15. stoljeća; prikazana je pastoralna aktivnost franjevaca trećoredaca glagoljaša i njihov doprinos u oblikovanju kršćan- skoga mentaliteta krčkog otoka; govorilo se u suvremenoj povijesti glavotočkoga samostana i njegovu sadašnjem trenutku; prikazano je knjiško i umjetničko blago samostana te proces njihove restauracije; izneseni su podaci i pojedinim glagoljskim rukopisima, kao što su duba- šljanski fragment brevijara te ekonomske knjige samostana; prikazan je kulturološki utjecaj Glavotoka i franjevaca trećoredaca glagoljaša na otok Krk; prvi su put na svjetlo dana izneseni podaci o starim izgubljenim glavotočkim orguljama; govorilo se o velikanu glavotočkoga samostana Dragutinu Antunu Parčiću itd. Osim predavača, znanstvenome skupu nazočili su i brojni uva- ženi gosti - uzoriti kardinal Vinko kardinal Puljić, vrhbosanski nadbi-

Krčki zbornik 75 (2019) 315 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 316

RECENZIJE I PRIKAZI, OSVRTI I BILJEŠKE

Plakat znanstvenog skupa »Mostir svete Marije na Glavi Otoka«: Pet i pol stoljeća duhovnosti, povijesti, kulture i umjetnosti na Krku (druga pol. XV. stoljeća – 2018.), Glavotok, 2018.

316 Krčki zbornik 75 (2019) 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 317

RECENZIJE I PRIKAZI, OSVRTI I BILJEŠKE

Sudionici znanstvenog skupa »Mostir svete Marije na Glavi Otoka«: Pet i pol stoljeća duhovnosti, povijesti, kulture i umjetnosti na Krku (druga pol. XV. stoljeća – 2018.), Glavotok, 31. srpnja 2018.

skup i metropolit; mons. Ivica Petanjak, OFMCap, krčki biskup; mons. Valter Župan, krčki biskup u miru; fra Nicholas Polichnowski, generalni ministar Trećega samostanskoga reda sv. Franje; fra Ivo Martinović, provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša; Neven Pelicarić, veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici; franjevci trećoreci glagoljaši; do- maće svećenstvo Krčke biskupije te brojni gosti i zainteresirani. Cjelokupni program odvijao se u prostorijama samostana sv. Ma- rije: u dvorani obnovljenoj upravo za tu prigodu održavana su predavanja, a sami izlagači boravili su u samostanu. Liturgijski dio skupa – s obzirom na to da je svaki dan bio protkan bogoslužjem koje i definira dnevni red jednog samostana – bio je u glavotočkoj crkvi. Tijekom njegova trajanja sudionicima su bile izložene važne knjige i dokumenti vezani uz glavotočki samostan, od kojih posebno treba istaknuti Misal po zakonu Rimskoga dvora iz 1483. i Spovid općena iz 1496. godine, dvije glagoljske inkunabule koje su u vlasništvu samostana. Znanstveni skup za-

Krčki zbornik 75 (2019) 317 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 318

RECENZIJE I PRIKAZI, OSVRTI I BILJEŠKE

vršio je uvečer 1. kolovoza obredom otvaranja „porcijunkulskoga opro- sta“, a sutradan je slavljena svečana euharistija na blagdan sv. Marije An- đeoske, koja se posebno časti u franjevačkome redu, pa tako i na Glavotoku. Inicijator organiziranja znanstvenoga skupa o Glavotoku bio je glavotočki gvardijan fra Anto Garić, u suradnji s Tomislavom Galovićem i Ivanom Boticom te Povjerenstvom za kulturnu baštinu Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša. Povod organiziranja znanstvenoga skupa bilo je moguće obilježavanje 550 godina postojanja samostana, s obzirom na to da trećoredski povjesničar s početka 20. stoljeća fra Stjepan Ivančić bilježi godinu 1468. kao početak samostana u Glavotoku. Ideja je naišla na plodno tlo te se u kratko vrijeme organizirao ovaj znanstveni skup. Trenutačno je u pripravi i zbornik radova sa znanstvenoga skupa o Gla- votoku.

Mirko MIŠKOVIĆ

318 Krčki zbornik 75 (2019) 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 319

RECENZIJE I PRIKAZI, OSVRTI I BILJEŠKE

Znanstveno-stručni skup „Kvarnerski otoci u Domovinskom ratu“, Njivice, 10. svibnja 2019.

Plakat znanstveno-stručnog skupa „Kvarnerski otoci u Domovinskom ratu“ (Njivice, 10. svibnja 2019.)

Kraj bipolarne podjele Europe na Istok i Zapad koncem 20. stoljeća mijenja geopolitičku kartu Europe i dovodi do raspada višenacionalnih država: Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, Čehoslovačke i So- cijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Mirnog raspada SFRJ nije moglo biti jer su bivše savezne republike, Srbija i Crna Gora, odlučile iskoristiti raspad bivše države za teritorijalno širenje na zapad, na tzv. srpske zemlje. Zato je najprije valjalo riješiti status Slovenije, a nakon toga okupirati cijelu Hrvatsku ili barem do granica zacrtanih u Memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), tj. ostvariti granicu „velike Srbije“ na crti Virovitica – Karlovac – Karlobag. Time bi bili ostvareni glavni ciljevi velikosrpske agresije. Prihvativši te velikosrpske nakane vrh Jugoslavenske narodne armije (JNA) širom je otvorio vrata ratnoj opciji na prostoru bivše države. Domovinski rat možemo podijeliti na dvije etape: • prva etapa obuhvaća obranu Republike Hrvatske (RH) od agresije

Krčki zbornik 75 (2019) 319 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 320

RECENZIJE I PRIKAZI, OSVRTI I BILJEŠKE

u razdoblju ljeto – jesen 1991. do općeg primirja 2. siječnja 1992. i među- narodnog priznanja Republike Hrvatske 15. siječnja 1992. godine (rat vi- sokog intenziteta); • druga etapa podrazumijeva oslobođenje okupiranog teritorija RH 1992. – 1995. (rat niskog i povremeno povećanog intenziteta u vrijeme provođenja napadnih i oslobodilačkih operacija većeg intenziteta).

Sredinom rujna 1991. godine četvrtina je teritorija RH bila okupi- rana. Međunarodna zajednica nema političkog niti drugog učinkovitog rješenja za taj tada već ratni sukob koji se odvijao na prostoru bivše dr- žave. Stoga Hrvatska prelazi na vojno rješenje – ustrojava Glavni stožer Hrvatske vojske i razvija oružane snage potrebne za obranu. Dužnost prvog načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske obnašao je general Anton Tus. Aktivnom blokadom snaga JNA u vojarnama na teritoriju Hrvatske i osvajanjem skladišta naoružanja postiže se isključenje iz borbenih djelovanja tri korpusa kopnene vojske (Varaždinski, Zagrebački i Riječki korpus) te dijelova ratne mornarice i zrakoplovstva. Osvojenim naoružanjem i vojnom opremom razvijena je oružana sila od 200.000 ti- suća vojnika i 20.000 pripadnika Specijalnih postrojba u sastavu Mini- starstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (MUP RH). U toj „bitki za oružje“ vođenoj od 14. do 29. rujna 1991. godine osvojeni su sljedeće naoružanje i vojna oprema: • pješačko oružje: više od 200.000 pušaka JNA i veći dio oružja Te- ritorijalne obrane RH, • streljivo: više od 500.000 tona, • 250 tenkova i 320 oklopnih borbenih vozila, • 630 topova raznog kalibra, • 780 protuoklopnih sustava, • više od 500 protuzrakoplovnih sustava, • 1700 tona eksploziva svih vrsta, • 500 tona protuoklopnih mina, • 2000 tona protupješačkih mina, • 30 radara i • 18 ratnih brodova.

320 Krčki zbornik 75 (2019) 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 321

RECENZIJE I PRIKAZI, OSVRTI I BILJEŠKE

Sudionici znanstveno-stručnog skupa „Kvarnerski otoci u Domovinskom ratu“, Njivice, 10. svibnja 2019. Tim osvojenim naoružanjem i ostalom vojnom tehnikom te ustro- jenim vojnim snagama zaustavljeni su prodori JNA na svim bojišnicama i provedena je velika napadna operacija oslobađanja Zapadne Slavonije. U drugoj etapi Domovinskog rata provedeno je više uspješnih napadnih vojnih operacija, a posljednja od njih, vojno-redarstvena operacija Oluja provedena je početkom kolovoza 1995. godine. Ta vojna operacija trajala je četiri dana i oslobođeno je posljednjih 10.500 km2 okupiranog teritorija. Tom operacijom poražen je agresor, nestala je srpska paradr- žava u Hrvatskoj, tzv. Republika Srpska Krajina, i pružena je pomoć za- štićenoj zoni Bihać u susjednoj Bosni i Hercegovini (BiH). Operacija je omogućila i izvođenje zajedničkih borbenih djelovanja Hrvatske vojske i Armije BiH u rujnu 1995. na teritoriju BiH. Te operacije u BiH podržane su zračnim napadima snaga NATO-a, što je dovelo do konačnog zavr- šetka ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ponajprije grad Rijeka, pa tako i otoci koji danas pripadaju terito- rijalnom području Primorsko-goranske županije, otok Krk, otoci cresko- lošinjskog arhipelaga, otok Rab, ali i otok Pag, svojom su energetskom, tehničkom, prometnom, komunikacijskom i zdravstvenom infrastruk-

Krčki zbornik 75 (2019) 321 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 322

RECENZIJE I PRIKAZI, OSVRTI I BILJEŠKE

turom od prvih naznaka ratnog sukoba sudjelovali u obrani i stvaranju RH. Primjerice, proizvodnjom granata, raketa i mina, remontom oružja i borbene tehnike, prihvatom prognanika i izbjeglica te cjelokupnom lo- gistikom, i to ne samo branitelja iz svojih postrojba nego i cijele ličke bo- jišnice. Zadaće branitelja s kvarnerskih otoka na samome početku Domovinskog rata bile su od krucijalnog značenja za obranu tih prostora. Tako su branitelji s otoka Krka izlaskom na položaje u obrani i osiguranju Zračne luke Rijeka izveli prvu oružanu vojnu akciju koju je izvela neka od postrojbi 111. brigade HV-a. Osiguranje zračne luke, kao i ostalih kapitalnih gospodarskih i infrastrukturnih objekata na sjevernom dijelu otoka Krka, Jadranski naftovod, Petrokemijski kompleks DINA – Petrokemija, kao i Krčki most, bile su prve zadaće krčkih branitelja, a aktivnosti na izvršenju tih zadaća počele su 2. srpnja 1991. godine. Ništa manje važne nisu bile ni zadaće branitelja s otoka Cresa i Lošinja koji su kao pripadnici 60. samostalnog bataljuna ZNG / HV (ustrojen 1. kolovoza 1991.) blokirali vojarne JNA koje su se nalazile na otoku Loši- nju. Nažalost, tijekom tih zadaća na otoku Lošinju smrtno su stradala dva pripadnika postrojbe. Rapski branitelji, nakon što je neprijateljski zrakoplov 6. listopada 1991. u 11 sati i 10 minuta raketirao trajekt u vožnji na relaciji Jablanac – Mišnjak (otok Rab), pristupili su intenzivnoj obuci i osiguranju, ponajprije zaštiti odašiljača UKV na rapskom Kamenjaku – dok su zadaće branitelja s otoka Paga bile usmjerene na obranu trajek- tne linije Prizna – Žigljen te posebice Paškog mosta, jedine komunikacije koja je tada povezivala sjever i jug zemlje. Ustrojem Samostalnog paškog odreda i herojskom obranom Paškog mosta, koja je ušla u povijest Do- movinskog rata, sve zadaće bile su izvršene u cijelosti. Osim ukratko navedenih zadaća na svojim otocima, branitelji s kvarnerskih otoka dali su nemjerljiv doprinos i na bojišnicama diljem RH. Iz svega navedenoga razvidno je da doprinos Domovinskom ratu branitelja s kvarnerskih otoka nije dovoljno istražen i povijesno valori- ziran. Upravo zbog toga 10. svibnja 2019. godine u Njivicama na otoku Krku, u kongresnoj dvorani njivičkog Hotela Beli kamik, održan je znanstveno-stručni skup „Kvarnerski otoci u Domovinskom ratu“. Inicijator, moderator i organizator navedenog skupa bio je Željko Drinjak iz Nji- vica. Tijekom višesatnog skupa koji su, osim Općine Omišalj, poduprli i

322 Krčki zbornik 75 (2019) 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 323

RECENZIJE I PRIKAZI, OSVRTI I BILJEŠKE

Grad Krk i Primorsko-goranska županija te kao domaćin Hoteli Njivice, izlaganja su održali dr. sc. Jakša Raguž s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu i prof. Josipa Maras Kraljević iz Hrvatskog memorijalno-do- kumentacijskog centra Domovinskog rata u Zagrebu. I dok se dr. Raguž posvetio tematici stanja javnog reda i mira na kvarnerskim otocima 1991., prof. Maras Kraljević u svom se izlaganju okrenula dosta zahtjev- noj i opširnoj temi, tj. odlasku JNA iz Istre, Gorskog kotara, Rijeke i s otoka Lošinja. Dakle, odlasku JNA s prostora sjevernog Jadrana, a ponaosob s naglaskom na okolnosti u kojima su se ti događaji odvijali i njihovu utjecaju na daljnja ratna zbivanja. U nastavku skupa pukovnik u miru Željko Seretinek s otoka Korčule podrobno je pojasnio događanja vezana uz blokade luka i sjevernojadranskih plovnih putova, kao i na vrijeme stvaranja postrojbi Hrvatske ratne mornarice na sjevernom Ja- dranu. Njegovo izlaganje bilo je obogaćeno projekcijom filma Razbijanje pomorske blokade Jadrana. Sam organizator ovog zanimljivog okupljanja (Željko Drinjak) u istoj je prigodi prezentirao neka od svojih novijih saznanja i dokumen- tiranih povijesnih činjenica vezanih uz otok Krk i Krčane u Domovin- skom ratu. O otoku Rabu i ulozi Rabljana tijekom tih ratnih godina izlagao je Željko Peran. Otok Rab predstavljali su na skupu i Joško De- željin, Vojko Španjol i Jozo Herceg. Otoke cresko-lošinjskog arhipelaga tom su prigodom predstavljali Milan Topić i Jure Krstanović, koji je odr- žao izlaganje s naglaskom na blokade vojarni JNA na otoku Lošinju i posebno na okolnosti stradanja dvojice lošinjskih branitelja u tom razdoblju, dok je Mladen Škoda obradio i prezentirao tematiku otoka Paga u Domovinskom ratu s posebnim osvrtom na obranu Paškog mosta. U završnici okupljanja priliku za prezentaciju ne tako davno predstavljene knjige Hrvatski Ustav i njegov »Krčki nacrt« (1990.) dobio je jedan od njezinih autora, istaknuti otočni znanstvenik dr. sc. Tomislav Galović s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je u istoj prigodi važnu ulogu Krka i Krčana u vremenima u kojima se stvarala hrvatska samostalnost i državnost tako s bojišta preslikao i na onu „političko-pravnu bojišnicu“. Temeljna je zadaća ovoga skupa da se progovori o malo poznatim činjenicama, o braniteljima s kvarnerskih (sjevernojadranskih) otoka.

Krčki zbornik 75 (2019) 323 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 324

RECENZIJE I PRIKAZI, OSVRTI I BILJEŠKE

Naime, odabirom upravo tema koje su bile predmet izlaganja na skupu i načinom na koji su one bile prezentirane, vjerujem da je učinjen iskorak, manji ili veći, ali u svakom slučaju iskorak u pojašnjenju o događanjima na otocima i doprinosu Domovinskom ratu branitelja sa sjevernog dijela Jadrana. Ovaj ćemo skup moći smatrati uspješnim i završenim tek nakon predstavljanja zbornika radova koji će biti izdan u razdoblju koje slijedi. Samo održavanje ovoga znanstveno-stručnog skupa, kao i njegov zbornik radova bit će, vjerujem, mali, skromni prilog novijoj hrvatskoj historiografiji u pogledu daljnjih istraživanja Domovinskog rata. Svakako je potrebno zabilježiti da su na skupu sudjelovali i Erik Fabijanić, predsjednik Skupštine Primorsko-goranske županije, Ranko Špigl, zamjenik općinske načelnice Općine Omišalj, Anto Trogrlić, predsjednik Općinskog vijeća Općine Omišalj, Marijana Šunić, vijećnica Op- ćinskog vijeća Općine Omišalj, Ivka Zaninović, voditeljica Područnog ureda Odjela za poslove obrane Rijeka, kao i Marko Barišić, djelatnik Po- dručnog odsjeka za Poslove obrane Rijeka. Ovaj projekt koji se bavi tematikom Domovinskog rata završio je zajedničkim druženjem u kultnom njivičkom restoranu Rivica, u kojem nas je njegov vlasnik Dražen Lesica, i sam branitelj, ponovno iznenadio svojom profesionalnošću, ali i neskrivenom empatijom prema suborcima s ostalih kvarnerskih otoka. S obzirom na to da ovo događanje, bez imalo samozatajnosti, zaslužuje svaku pažnju, nadasve ugodnu i pomnim odabirom glazbe domoljubnu atmosferu omogućio je poznati riječki gudački kvartet Veljak.

Željko DRINJAK

324 Krčki zbornik 75 (2019) 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 325

RECENZIJE I PRIKAZI, OSVRTI I BILJEŠKE

Recentni Galovićevi doprinosi za lokalnu dubašljansku povjesnicu

Tomislav GALOVIĆ, O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku, knjiga II., Rijeka: Povijesno društvo otoka Krka (Krčki zbornik, sv. 73., Posebno izdanje Povijesnog društva otoka Krka, sv. 64), Općina Malinska-Dubašnica, Naklada Kvarner, 2019., 656 str. Naslovnica monografije Tomislava Galovića O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku, knjiga II. (Rijeka 2019.)

Ime i djelo Tomislava Galovića, sveučilišnog nastavnika, točnije docenta na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, već su dobro poznati žiteljima dubašljanskoga kraja, ali i cijeloga otoka Krka. Naime, ovaj se povjesničar, rođenjem Slavonac, a djetinjstvom Ma- linskar, već gotovo dva desetljeća sustavno bavi svakovrsnim aspektima prošlosti Dubašnice te Zlatnog otoka. Vrijedan rezultat tih Galovićevih istraživanja su brojni obimom različiti, uglavnom historiografski i kul- turološki tekstovi o toj materiji, na temelju kojih se s pravom može reći da je ovaj povjesnik, iako je tek napunio četrdeset ljeta, već jedan od vo- dećih stručnjaka za cjelokupnu povijest Dubašnice i otoka Krka, posebice za njezin srednjovjekovni odsječak. Galovićev je najsvježiji te vrlo važan doprinos za povijest duba- šljanskoga kraja knjiga O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku (knjiga II.), koja je nedavno objeloda- njena u izdanju Povijesnog društva otoka Krka, Općine Malinska-Duba-

Krčki zbornik 75 (2019) 325 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 326

RECENZIJE I PRIKAZI, OSVRTI I BILJEŠKE

Predstavljači monografije O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku (Bogovići, 16. studenoga 2019.)

šnica te Naklade Kvarner iz Novog Vinodolskog. Ova veličinom poza- mašna publikacija – ima, naime, 656 stranica – zbirka je Galovićevih tekstova, zapisa i članaka koje je prethodnih godina uglavnom izdavao u različitim stručnim, znanstvenim te ostalim časopisima i zbornicima. Neki su, pak, od njih pisani ciljano, tj. prvi su put objavljeni upravo u ovoj knjizi. Ona se tematski i konceptualno nastavlja na publikaciju istog naslova koju je autor objavio 2004. godine, a za koju je tada primio ugle- dnu godišnju Državnu nagradu Hrvatskog sabora i Ministarstva znano-

326 Krčki zbornik 75 (2019) 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 327

RECENZIJE I PRIKAZI, OSVRTI I BILJEŠKE

sti, obrazovanja i športa u kategoriji znanstvenih novaka. U dva stožerna poglavlja knjige O Dubašnici i njezinim ljudima II., koja su jednostavno naslovljena – Prostor i Ljudi, iščitavajući povijesne izvore, kako stoji u recenziji doc. dr. sc. Antona Bozanića, „autor pridodaje dosadašnjim saz- nanjima nove rezultate istraživanja koji čitateljima približavaju prostor i vrijeme naših predšasnika na ovim prostorima i čine ih zanimljivijim“. Ovo Galovićevo djelo, kako dodaje Bozanić, „u mnogočemu obogaćuje otočnu historiografiju“. U svojoj, pak, recenziji ove knjige izv. prof. dr. sc. Franjo Velčić ističe da autor „znanstvenom povijesnom akribijom donosi pregršt novih spoznaja i detalja o svojoj Dubašnici – Malinskoj kojima pristupa kritički, ne donosi konačne zaključke, već postavljajući nova pitanja potiče daljnje proučavanje i rasvjetljivanje bogate lokalne povijesti“. Velčić nadalje napominje da je ova publikacija „zapravo zbornik prikupljenih starih i novih podataka o Dubašnici, svojevrsna kronika ponekih važnih zbivanja i osoba te ne kani biti zaokružena, konačna cjelina već bogatstvom mnogih nepoznatih detalja nudi bogati radni materijal za jedno sveobuhvatnije sagledavanje dubašljanskoga kraja kao dijela otoka Krka“. Dana 16. studenoga 2019. godine u sportskoj je dvorani Osnovne škole Malinska-Dubašnica knjiga O Dubašnici i njezinim ljudima II. predstavljena zainteresiranoj javnosti. O ovome su djelu tada govorili njegovi sunakladnici: Robert Anton Kraljić, načelnik Općine Malinska-Duba- šnica, Franjo Butorac, direktor Naklade Kvarner iz Novog Vinodolskog, i Milan Radić, predsjednik Povijesnog društva otoka Krka (koje ove godine, spomenimo, slavi jubilarnu 50. obljetnicu osnutka), te njegovi recenzenti Anton Bozanić i Franjo Velčić, iskusni crkveni povjesničari, sveučilišni nastavnici te svećenici Krčke biskupije. Moderator je ovoga skupa, koji je okupio dvjestotinjak Dubašljana, Bodula i prijatelja Duba- šnice, bio Perica Dujmović, ujedno i urednik ove opsežne historiografske publikacije. Načelnik Kraljić, pozdravivši sve nazočne, istaknuo je da je vrlo za- dovoljan što je jedna ovakva knjiga o dubašljanskoj povijesti i njezinim istaknutim pojedincima napokon dostupna javnosti. Franjo Butorac za- ključio je da stvaranje i predstavljanje ovakvog jednog djela mora biti svojevrsna svečanost za svaku lokalnu sredinu. Dubašnica je njime svr-

Krčki zbornik 75 (2019) 327 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 328

RECENZIJE I PRIKAZI, OSVRTI I BILJEŠKE

stana na popis malobrojnih hrvatskih mjesta i općina koji su tako detaljno obrađeni iz historiografske perspektive. Dr. Radić je istaknuo kako je ova knjiga izdana u povodu 50. obljetnice utemeljenja Povijesnog dru- štva otoka Krka (1969. – 2019.), a u godini svečanog obilježavanja 110. obljetnice organiziranog turizma u Malinskoj (1909. – 2019.) te je čestitao i zahvalio autoru na novim prikupljenim spoznajama objavljenima u ovoj bogato ilustriranoj i opremljenoj knjizi. Anton Bozanić u svom je govoru na predstavljanju zamijetio zanimljiv fenomen svojevrsne vrlo pozitivne i velike inflacije publikacija u posljednje vrijeme, koje se dotiču, bilo dijelom ili pak isključivo, dubašljanskoga područja. U tom je kontekstu istaknuo Galovića kao marljivog povjesničara koji se mladena- čkim žarom svoje darovitosti potpuno posvećuje izučavanju kulturno-povijesne baštine svoga zavičaja. Franjo Velčić izrazio je zado- voljstvo velikim odazivom slušateljstva, što u konačnici najbolje svjedoči da se na ovom prostoru itekako cijeni takva vrsta intelektualnog rada i zalaganja. Autor Galović i urednik knjige Dujmović posebno su zahvalili Općini Malinska-Dubašnica, a ponaosob njezinu sadašnjem načelniku Robertu Antonu Kraljiću te prošlom načelniku Antonu Spicijariću jer je općinska vlast, od samog osnutka suvremene općine početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, kontinuirano imala afiniteta i sluha za financiranje i organizaciju ovakvih i sličnih projekata. Osim toga, Galović je vrlo emocionalno govorio o procesu stvaranja ove knjige te istaknuo kako je posvećuje svome nažalost prerano preminulom ocu Stanku. Na samom je kraju priredbe nadasve simpatičan osvrt na očevu knjigu i njegovo zanimanje dala autorova devetogodišnja kći Marta. Tomislav Galović dosad se već itekako dokazao kao istinski zaljubljenik u prošlost dubašljanskoga kraja i historiju otoka Krka u cjelini te kao vrstan znalac i vrijedan proučavatelj njihovih znamenitosti, povijesnih vrela i starina. Ta i takva usredotočenost kod njega nije samo strogo znanstvenička te hladno objektivna. Kako bi i mogla biti kad mu je Du- bašnica jednom pružila dom i sjećanja, prijatelje, korijenje i djetinjstvo?! Svoju zahvalnost ovome kraju on svakodnevno iskazuje onako kako najbolje umije, u domeni svoje izabrane struke – „minuciozno tragajući za nepoznatim, budeći prošlo te nudeći pravo more faktografije i svježih uvida u mjesnu povjesnicu“, kako stoji u predgovoru knjizi, uvijek vrlo

328 Krčki zbornik 75 (2019) 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 329

RECENZIJE I PRIKAZI, OSVRTI I BILJEŠKE

Sudionici predstavljanja monografije O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku (Bogovići, 16. studenoga 2019.)

trezveno, kao i svaki valjan povjesničar, svjestan činjenice „da nam crpeći nadahnuće iz prošlosti sadašnjost daje nadu u čestitu budućnost“. Ra- zumno je zato očekivati da će ovaj uporan i vrijedan Dubašljanin slavon- skog podrijetla i zagrebačke adrese još dugo ugodno iznenađivati člancima, napisima, predavanjima i knjigama o ovome sjevernojadranskom kraju, pisati o precima Bodulima i podučavati svu zainteresiranu javnost o nepoznatoj prošlosti i davnim dobima njegove Dubašnice, ali i zlatnog otoka Krka i Kvarnera u cjelini.

Perica DUJMOVIĆ

Krčki zbornik 75 (2019) 329 313-330 RECENZIJE I PRIKAZI.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 330 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 331

IN MEMORIAM

Krčki zbornik 75 (2019) 331 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 332

332 Krčki zbornik 75 (2019) 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 333

IN MEMORIAM

Prof. dr. sc. fra Bonaventura (Roko) Duda (1924. – 2017.)

U franjevačkom samostanu u Varaždinu preminuo je 3. kolovoza 2017. u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva fra Bonaven- tura Duda, jedan od najvećih hrvatskih bibličara, teologa i javnih djelatnika u drugoj polovici 20. i početkom ovoga stoljeća. Mnogi već sada u njemu prepoznaju najuglednijeg franjevca na hrvatskom jezičnom po- dručju. S pravom se može reći da je bio karizmatičan čovjek; pronicljiv teološki mislilac, vrsni poznavatelj Svetoga pisma, profesor, traženi i za- nosni propovjednik, voditelj duhovnih vježbi, poliglot, prevoditelj, pisac i pjesnik, kateheta, pedagog, skladatelj i glazbenik, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu i još mnogo toga, a istodobno bio je ponizan i jednostavan. Ostao je svima koji su ga poznavali osoba koju se pamti. Život ga nije štedio, posebice u najranijim danima. Rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924. i dobio ime Roko. Rano djetinjstvo proveo je u majčinu rodnome mjestu Krasu, gdje je u okruženju svojih najbližih doživio to- plinu skromnog doma i krenuo u pučku školu. Školovanje je nastavio na Sušaku, zatim je primljen u franjevački samostan i u Varaždinu zavr- šio gimnaziju. Krsno ime Roko zamijenio s redovničkim Bonaventura. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu završio je studij teologije i 1950. godine zaređen je za svećenika. Na istom je fakultetu postigao magisterij, a zatim nastavio studij u Rimu, doktorirao iz dogmatske teologije i licencijat položio iz biblijske teologije. Vrativši se u Zagreb 1957. godine, počeo je predavati na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i postupno napredovao do redovitog profesora. Na Fakultetu je ostao do umirovljenja i obnašao razne službe. Uslijedilo je dobivanje naslova professor emeritus i izbor za dopisnog člana HAZU. Kao teolog i intelektualac iznimno širokog zanimanja zadužio je Katoličku Crkvu i hrvatski narod na mnogim područjima kulturnoga, znanstvenoga vjerskoga i crkvenoga života. Šira ga javnost pamti ponaj- više kao bibličara te jednog od najzaslužnijih i glavnog urednika izda-

Krčki zbornik 75 (2019) 333 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 334

PROF. DR. SC. FRA BONAVENTURA (ROKO) DUDA (1924. – 2017.) (Foto: Denis Lešić) Fra Bonaventura Duda (1924. – 2017.)

vanja cjelovite Biblije na suvremenom hrvatskom književnom jeziku, po- čevši od prvog izdanja 1968. godine i niza novih izdanja Staroga i No- voga zavjeta, dosad u ukupnoj nakladi od 400.000 primjeraka, zatim liturgijskih lekcionara i drugih biblijskih sadržaja. Obilan i raznovrstan njegov rad popraćen je nizom hrvatskih i ino- zemnih priznanja i nagrada, državnih i crkvenih, od kojih izdvajamo: odlikovanje pape Benedikta XVI. križ »Pro Ecclesia et Pontifice«, Na- grade Grada Zagreba i Grada Rijeke za životno djelo te povelju kojom je postao prvi Počasni građanin Općine Dobrinj. Iako je živio u Zagrebu, nije zaboravljao rodni kraj. S ponosom je često isticao: Ja sam Krasanin, Krčanin i kršćanin. Za Krasane je o. Bona-

334 Krčki zbornik 75 (2019) 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 335

IN MEMORIAM

ventura uvijek ostao Roko, jedan od njih koga iznimno cijene i poštuju te dobro pamte još iz najranijih dana. Umro je u Varaždinu 3. kolovoza 2017. godine. Svetu misu zadu- šnicu predvodio je 7. kolovoza u rodnoj župi u Krasu krčki biskup Ivica Petanjak u zajedništvu s brojnim svećenstvom i narodom. U prigodnom govoru načelnik Neven Komadina rekao je o fra Bonaventuri da je on najveći sin Krasa i jedan od najčasnijih sinova Općine Dobrinj. Sprovod 8. kolovoza na zagrebačkom Mirogoju predvodio je, zbog spriječenosti zagre- bačkog nadbiskupa, biskup Ivan Šaško uz prisutnost krčkoga biskupa Ivice i biskupa u miru Valtera. Okupili su se brojni svećenici i franjevci, masa naroda, prijatelja i poznavatelja pokojnika, osoba iz javnog života te znatan broj Krčana, posebice mještana dobrinjskoga područja. Uz molitve i pjesme primjerene trenutku, zaredali su se govornici te isticali osobine i zasluge pokojnika. Tog je vrućeg i iznimno sparnog ljetnog poslijepodneva u franjevačkoj grobnici na Mirogoju našao trajni počinak najveći sin Krasa, svima dragi fra Roko Bonaventura Duda.

Anton BOZANIĆ

Krčki zbornik 75 (2019) 335 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 336

AKADEMIK PETAR STRČIĆ (1936. – 2019.) (Foto: mr. sc. Branko Kukurin) (Foto: mr.

Petar Strčić (1936. – 2019.)

336 Krčki zbornik 75 (2019) 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 337

IN MEMORIAM

Akademik Petar Strčić (1936. – 2019.)

U Rijeci je 23. lipnja 2019. u 83. godini umro Petar Strčić, istaknuti hrvatski povjesničar i arhivist te redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Rođen je 24. kolovoza 1936. u selu Kras na otoku Krku. Maturirao je u sušačkoj gimnaziji (sada Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci) nakon koje je odlučio upisati studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je uspješno diplomirao 1961. godine. Kao apsolvent polazio je i Pravni fakultet u Zagrebu i Rijeci. Dodatna znanja iz glagoljice, latinskog jezika i pomoćnih povijesnih znanosti stjecao je na tečajevima u tadašnjoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (JAZU) u Zagrebu, Arhivu Hrvatske u Zagrebu i drugdje. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorirao je 1991. radom Hrvatski narodni pokret u Istri i na Kvarnerskim otocima od kraja 40-ih do početka 80-ih godina 19. stoljeća pod mentorstvom prof. dr. sc. Mirjane Gross. Taj je iznimno opsežan rad u dva sveska (sv. I, 547 str., sv. II, 1007 str.) tek parcijalno publiciran. Radni vijek počeo je u osnovnim školama u Vrbniku na otoku Krku i Čavlima kod Rijeke (1959. – 1961.), potom u Sjevernojadranskom institutu JAZU u Rijeci (1961. – 1978.), to je danas Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci s Područnom jedinicom u Puli (čiji je od 2001. do smrti bio voditelj) te u Centru za historiju radničkog pokreta i Narodnooslobodilačkog rata Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara (1978. – 1980.) u Rijeci. Bio je ravnatelj Arhiva Hrvatske (1978. – 1990.), sada Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, i Arhiva HAZU (1991. – 2005.) u Zagrebu. Za redovitog člana HAZU izabran je 2000. godine. Kao honorarni predavač i profesor držao je nastavu na Pedagoškoj akademiji/fakultetu u Rijeci i Pedagoškom fakultetu u Puli, isto tako i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a kratko i na Ekonomskom fakultetu u Rijeci i Zagrebu te na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Predavao je i na poslijediplomskim studijima u Zagrebu, Rijeci i Opatiji

Krčki zbornik 75 (2019) 337 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 338

AKADEMIK PETAR STRČIĆ (1936. – 2019.)

(Ika). Kao dugogodišnji pročelnik povijesti riječke Pedagoške akademije presudno je utjecao na utemeljenje Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 1998. godine, čiji je bio prvi pročelnik. U svom znanstveno-stručnom radu posebno se posvetio proučavanju hrvatskog narodnog preporoda u Istri i na kvarnerskim otocima, povijesti grada Rijeke u 19. i 20. stoljeću te općenito povijesti zapadne Hrvatske u kontekstu radničkog pokreta i narodno - oslobodilačke borbe. Obimna je njegova bibliografija objavljenih knjiga, radova i članaka! Istaknimo samo da je u koautorstvu s akademikom Lujom Marge - tićem priredio za tisak srednjovjekovne statute: Senjski statut iz 1388. (1987.), Krčki (Vrbanski) statut 1388. (1988. i ponovljeno 2008.) i Statut rapske komune iz 14. stoljeća (2004.). Posebno je pak proučavao prošlost svoga rodnoga otoka Krka te je pod njegovim uredništvom do danas publicirano više od stotinu različitih historiografskih i drugi izdanja u sklopu nakladničke i istraživačke djelatnosti Povijesnog društva otoka Krka. Surađivao je s Leksikografskim zavodom „Miroslav Krleža“ u Zagrebu i brojnim drugim institucijama. Utemeljitelj je ili suutemeljitelj brojnih društava i institucija. Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja te bio proglašen počasnim građaninom pojedinih gradova i općina. Akademiku dr. sc. Petru Strčiću, jednome od utemeljitelja Po- vijesnog društva otoka Krka i dugogodišnjem glavnom uredniku Krčkog zbornika, Povijesno društvo otoka Krka posvetilo je o sedamdesetoj obljetnici njegova života 50. jubilarni svezak Krčkog zbornika (2006.). Potom je i prvi broj Časopisa za povijest Zapadne Hrvatske (1-I/2006) bio objavljen njemu u čast te najzad Zbornik u čast Petru Strčiću (ur. Maja Polić i Elvis Orbanić) u izdanju Povijesnog društva Rijeke 2012. godine. Ovim nekrologom želimo iskazati zahvalu akademiku Petru Strčiću za sve ono što je učinio za svoj rodni otok Krk, ali i hrvatsku historiografiju u cjelini.

Urednički odbor Krčkog zbornika

338 Krčki zbornik 75 (2019) 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 339

IN MEMORIAM (Foto: mr. sc. Branko Kukurin) (Foto: mr. U obiteljskom krugu – Mirjana, Davor (unuk) i Petar (Kras, 2011.)

*** Spoštovani i dragi naš...

A ča ste vi nan? Naš Akademik, Voditelj Zavoda, Učitelj, Redaktor, Lektor i još čuda tega česa ne moren ovdeka se nabrojit. Navadili ste nas i vadili ne samo „dosadnoj i suhoparnoj“ povijeste, kako ste sami, šaleć se, uževali govorit, lego neken najvažnejen živjensken stvarami – osobnemu i intelektualnemu poštenju, humanizmu i dobrote! Nikada, baš nikada, od Vas nisan čul ni za kega nijenu grdu besedu, a bilo jih je fanj ki su spram Vas drugačeji bili. Nisu Vas pokvarile nikakove vele tituli, zvanja ale školi. Z saken ste, kot najbliži lepo govorili i pomagali koliko god ste mogli i umeli. Ma, ono baš najvažneje, reć bi esecijalno, ča nikada niste pozabili spominjat je Vaša Bodulija, vaveki ste se hvalili da ste Bodul, z Krasa, na Krke. Ponosni ste bili i na svoj domaći zajik, na svoju bodulsku „škrtariju“, a niki ni šal od Vas ća ni lačan ni žejan! Onisti ki se srami svojga zavičaja, svojga zajika i svojeh pretki ne zasluži ničigovo poštovanje. A Vi, voleć Vašu Boduliju, niste manje voleli ni našu Istru, Kastafšćinu, Gromišćinu, Kiriju i celu nan našu lepu Hrvasku. Vi ste već drugi počasni gradjanin našega Grada Kastva, prvi je pred dva stoletja postal Bodul, Vrbenčan Dinko Vitezić.

Krčki zbornik 75 (2019) 339 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 340

AKADEMIK PETAR STRČIĆ (1936. – 2019.)

Čuda je onisteh i danaska, ki službeno krače da nismo ovo ča smo, lego da smo ungarezi, talijancini, nemškutari i ki zna ča još, a ne ono ča smo i ča smo odvavek bili. Vaveki ste, prez zameri, samo na osnove dokumenat, ale kako Vi kot povjesničar govorite izvoreh, z istinun sakemu odgovorili, ma kakova god ona bila. Prez zameri. Od vašega znanstvenega rada i dela je čuda rečeno i još čuda vremena će se povedat, ma ov mićihan, naš domaći mići plamik ča seh nas ovdeka drži, neće se ugasit, aš ste nan ga Vi duboko va našeh dušah važgali. Gore Van je sigurno lepo sada. Mir kade je, hlad i sena, kako je Pjesnik govoril. Vaša Mamȉca Van je parićala mesto gore, ste nan puno puti povedali. Verujen da ste sada opeta našli z Vašun Mirjanun i Snježanun, i semi onistemi Vašemi dragem, kemi ste saki Sisveti na grobje važganu šteriku i rožice stavjali. Pomalo se spušća škurina, friške rožice na krunah već su pomalo usahnule, slova zapisana na kurdelah će zbledet, a još jeno časno bodulsko ime bit će zapisano na lepoj grobnice. Ma, ne bojte se! Čuda nas ćemo Vas i tamo prit pozdravit, friškeh rožic Van prnest, čuda nas i ki ne gremo va crekav, ćemo poć na mašu na Kras za Vas i seh Vašeh drageh, ako trebe i čtat z pulpita Vašen Krasanon. Kada god budemo videli krunicu, spametit ćemo se, da ste nas navadili da se samo pul vas na Krase za krunicu reče koznocȅ, ča je stara avarska beseda, ki zna kako do Krasa prišla. Čuda ćemo još z našemi domaćemi popi od Vas na Krase povedat na našen lepen domaćen čakavsken, čokavsken, čekavsken i ki zna još kakoven domaćen zajike. I ča ćemo sadahna prez Vas? Tr, kot da niste ni šli ća od nas! Bit će teško, ma bit će i lahko aš imamo od Vas zapisani pravci i, kako bi se danaska moderno reklo, GPS, ča i kakovi moramo bit va našoj struke i va našen živjenje.

Dragi naš Bodule!

Branko KUKURIN

340 Krčki zbornik 75 (2019) 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 341

IN MEMORIAM

Prof. dr. sc. Mirjana Strčić (1937. – 2018.)

Dr. sc. Mirjana Strčić, redovita profesorica i znanstvena savjetnica, pripadala je prvim generacijama profesora koji su nakon osnutka Pedagoškoga fakulteta (danas Filozofskoga) u Rijeci (1978. godine) s već stečenim doktoratom znanosti prešli na tu visokoškolsku instituciju. Prije zaposlenja na Fakultetu radila je u riječkim osnovnim školama (1962. – 1964.) te u Pedagoškoj gimnaziji / Gimnaziji „Vladimir Nazor“ / Centru za kadrove u obrazovanju i kulturi. Na tadašnji Filološki odjel Pedagoškog fakulteta dolazi 1980., kada je izabrana u znanstveno- nastavno zvanje docenta i predaje predmet Srpska i crnogorska književnost na studiju Hrvatskoga ili srpskoga jezika i književnosti. Na Pedagoškom, danas Filozofskom fakultetu u Rijeci napredovala je sve do redovitoga profesora u trajnom zvanju, a u mirovinu odlazi 2002. godine. Devedesetih godina, kada u Hrvatskoj dolazi do reforme studija jugoslavenskih književnosti te nastaju studiji Hrvatskoga jezika i književnosti, na riječkoj kroatistici Mirjana Strčić koncipira i predaje dva predmeta, i to obavezni predmet Hrvatska književnost u prožimanju s drugim književnostima te izborni Hrvatska književnost Istre i kvarnerskog prostora. Osim toga, predavala je i Hrvatsku književnost 19. stoljeća. Omiljena među studentima, predavala je s istinskim žarom i motivirala studente za svoje predmete, a bila je mentorica brojnih diplomskih radnji. Rođena je u učiteljskoj obitelji, u Velikom Gaju u Vojvodini 26. listopada 1937. godine. Svoje školovanje počinje u Iloku, gimnaziju završava u Bačkoj Palanci, a 1962. diplomirala je hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Udajom za Petra Strčića 1961. seli se u Rijeku, gdje ostaje četrdeset godina, nakon čega zbog obiteljskih okolnosti seli u Zagreb. Doktorat znanosti Mirjana Stričić stekla je 1980. godine iz područja humanističkih znanosti, polja filologije na Filozofskom fakultetu u

Krčki zbornik 75 (2019) 341 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 342

MIRJANA STRČIĆ (1937. – 2018.) (Foto: mr. sc. Branko Kukurin) (Foto: mr. Mirjana Strčić (1937. – 2018.)

Zagrebu na temu “Hrvatska preporodna književnost u Istri” (po - vjerenstvo: prof. dr. sc. Miroslav Šicel, prof. dr. sc. Nikola Milićević i prof. dr. sc. Milan Crnković). Već tema doktorske disertacije upućuje na uže područje koje Mirjani Strčić postaje glavna istraživačka preokupacija – književnost Istre i kvarnerskoga prostora u 19. i 20. stoljeću, o čemu je napisala niz znanstvenih članaka, knjiga, recenzija, osvrta i novinskih prikaza. Građa koju je često prva istražila u arhivima i knjižnicama daje joj osnovu za drugačiju interpretaciju i valorizaciju istarskih i kvarnerskih pisaca, što nitko prije nje nije učinio na taj način. Temeljitom analizom, potom i sintezom mijenja dotad uvriježeni stav u književnoj povijesti o istarskim preporodnim piscima kao epigonskim i zakašnjelim književnim pojavama u odnosu na matičnu književnu struju u 19. stoljeću. Naime, ona smatra da je razvoj hrvatske književnosti u Istri i kvarnerskom području u 19. i početkom 20. stoljeća atipičan te da to

342 Krčki zbornik 75 (2019) 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 343

IN MEMORIAM

književno naslijeđe treba adekvatno vrednovati uvažavajući specifičnosti društvenoga razvoja (Istra pripada austrijskom dijelu Habsburške Monarhije), te posebice s obzirom na produljeno trajanje hrvatskoga narodnog preporoda. Svoja je istraživanja objedinila u knjigama Istarska beseda i pobuna 1 i 2 (Istarska beseda i pobuna. Knj. I. – Istarska naklada, Pula, 1984., str. 1-223; Istarska beseda i pobuna. Knj. II. – Istarska naklada, Pula, 1985., str. 1-181). Prva knjiga donosi reinterpretaciju opusa pojedinih pisaca temeljenu na obuhvatnim istraživanjima periodičkih publikacija, arhivske građe te korespondencije, a druga je monografski tekst o hrvatskoj književnosti Istre od 1870. do 1914. godine. Citiramo ocjenu istaknutog književnog povjesničara Miroslava Šicela o tim knjigama: „Tek s ovim knjigama suvremenosti se našoj otkriva činjenica koliko je zapravo jedan značajan dio hrvatske književnosti ostao nezapažen književnopovijesnim zapisima naših kritičara i povjesnika literature. Iz desetak rasprava skupljenih na jednome mjestu odjedanput spoznajemo kako se tijekom 19. i dijelom 20. stoljeća u Istri i kvarnerskim otocima razvijala, postojala i nastajala jedna književnost, niz književnih imena koje gotovo da književna povijest i nije registrirala, osim što je, tek usput, samo neke spomenula, a samo određene pojedince, izvučene iz konteksta njihova djelovanja, nešto više osvijetlila. Nema sumnje da je fenomen narodnog preporoda u tom zapadnom hrvatskom području dosta kompleksniji i atipičniji u svom razvoju od onog središnjeg na čelu s Gajem, jer se borio od samog početka za hrvatsku, a ne slavensku opciju, a zbog političkih se specifičnih prilika pojavio s ozbiljnim zakašnjenjem pa je, možda, i to jedan od razloga što se, uglavnom, našao na margini naših istraživanja. To je više značajan ovaj prolog Mirjane Strčić koji ne samo da obogaćuje spoznaje o istarskim, prije svega, književnim i kulturološkim intencijama u posljednjih stotinu i više godina prije konačnog sjedinjenja s Hrvatskom, nego – istodobno – pokazuje u kojoj mjeri uz različitosti postoji i pupčana veza s matičnom hrvatskom književnosti – od samog početka“ (Fluminensia 6/1-2 /1994/, str. 165-166). Knjige koje objedinjuju autoričina istraživanja pjesništva (Istarska pjesmarica. Antologija hrvatskog pjesništva Istre XIX. i XX. stoljeća. Knj. I. – Čakavski sabor, Pula, 1989., str. 1-204. Uvodna rasprava: Hrvatsko

Krčki zbornik 75 (2019) 343 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 344

MIRJANA STRČIĆ (1937. – 2018.)

pjesništvo Istre XIX. i XX. stoljeća, str. 7-41, i Istarska pjesmarica. Antologija hrvatskog pjesništva Istre XIX. i XX. stoljeća. Knj. II. – Čakavski sabor, Pula, 1989., str. 1-263) također su temeljna djela koja antologijski okupljaju najvažniju čakavsku i štokavsku pjesničku produkciju tog područja. Uvodna studija donosi autoričinu periodizaciju temeljenu na drugačijem pristupu promatranom korpusu i jedina je koja tako usustavljuje pjesništvo Istre te donosi osobni književnopovijesni pristup i sintezu tog pjesništva. Posebna tema koju Mirjana Strčić otvara jest sudjelovanje svećenika u hrvatskom narodnom preporodu u Istri, što je obradila u knjizi Temelji književne epohe. Svećenici u hrvatskom narodnom preporodu Istre i Kvarnerskih otoka (Istarsko književno društvo “Juraj Dobrila” i Novinsko- nakladničko poduzeće Glosa, Pazin-Rijeka, 1994., str. 1-205). Udio svećenstva u cjelokupnoj hrvatskoj književnosti neopravdano je zanemaren, a upravo su svećenici nerijetko bili jedini pronositelji hrvatskog identiteta koji se ogleda u njihovim tekstovima, ali i u živoj riječi kojom su djelovali u svome narodu. Ovom knjigom brojni svećenici koji su djelovali u preporodnom razdoblju u Istri dobivaju mjesto koje im zasluženo pripada te je njihova djelatnost vrednovana i time našla mjesto u književnopovijesnim razmatranjima. Tom kontekstu pripada i njezina koautorska knjiga Život i djelo dr. Ivana Črnčića (1830. – 1897.) (Povijesno društvo otoka Krka, Krk – Dobrinj, 1997., str. 1-97). Spomenimo i zanimljivu koautorsku (s Petrom Strčićem) knjigu Hrvatski trolist Istre: Laginja, Mandić, Spinčić (Izdavački centar Rijeka, Rijeka 1996., str. 1-124) koja na zanimljiv način prezentira djelovanja druge generacije istarskih preporoditelja apostrofiranih u naslovu knjige. Dok P. Strčić donosi biografske i povijesnopolitičke odrednice njihova djelovanja, M. Strčić daje temeljit uvid u njihovu književnu djelatnost. Naveli smo samo one knjige kojima je Mirjana Strčić dala izniman književnopovijesni prinos regiji u kojoj je živjela i djelovala. Ne umanjujemo time važnost ostalih njezinih knjiga (Careva pisma iz Liburnije. Izbor iz korespondencije Viktora Cara Emina s Rikardom Katalinićem Jeretovim, Čakavski sabor, Žminj, Narodno sveučilište Opatija, Dometi, Rijeka i dr., Opatija – Rijeka, 1970., str. 1-58; Pisma Petra I. Petrovića Njegoša, Arhiv Hrvatske, Zagreb, 1990., str. 1-69, koautor dr. Danilo Klen;

344 Krčki zbornik 75 (2019) 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 345

IN MEMORIAM (Foto: mr. sc. Branko Kukurin) (Foto: mr. Mirjana i Petar Strčić

Kritička ogledanja. Srpske i crnogorske književne teme, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1991., str. 1-142), kao i knjigâ koje je priredila ili uredila. Treba spomenuti i stotinjak znanstvenih i stručnih članaka u periodičkim publikacijama u kojima Mirjana Strčić najvećim dijelom tematizira književnost Istre, kvarnerskoga područja te šire hrvatsku književnost, uz teme iz srpske i crnogorske književnosti. Tijekom rada na Filozofskom fakultetu bila je voditeljica više znanstvenih projekta, sudjelovala je na

Krčki zbornik 75 (2019) 345 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 346

MIRJANA STRČIĆ (1937. – 2018.)

brojnim znanstvenim i stručnim skupovima, bila je članica više uredništava, a za svoj rad nagrađena je Nagradom grada Rijeke za 1991. godinu. Svojim je proučavanjima književnosti Istre i kvarnerskoga područja, inače pomalo margi naliziranoga segmenta u povijesti hrvatske književnosti, učinila znakovit iskorak i tu regiju uvela u cjelinu povijesti hrvatske književnosti. Prof. dr. sc. Mirjana Strčić preminula je Zagrebu 13. rujna 2018. godine. Pokopana je 15. rujna 2018. na groblju u Krasu na otoku Krku.

Ines SRDOČ-KONESTRA

346 Krčki zbornik 75 (2019) 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 347

IN MEMORIAM

Ana (Ankica) Kirinčić, rođena Mačak (1945. – 2019.)

Ana (Ankica) Kirinčić (rođ. Mačak) rođena je 4. lipnja 1945. godine u Karlovcu, od oca Nikole i majke Dore. Osno- vnu školu, gimnaziju i Pedago- šku akademiju završila je u rodnom Karlovcu. Studirala je povijest i geografiju. Studij za- vršava 1967. godine te stječe zvanje nastavnika. Na otok Krk Ankica dolazi i zapošljava se kao nastavnica u Dobrinju školske godine 1966./1967. Na tom prvom radnome mjestu, u Do- brinju, ostat će deset godina.

Nakon Dobrinja prelazi u grad Ankica Kirinčić (1945. – 2019.) Krk, u Osnovnu školu »17. travanj«, radi u više područnih sredina na cijelom otoku te u gradu Krku. Od 1986. godine imenovana je za upraviteljicu Dječjeg vrtića »8. mart« sa sjedištem u gradu Krku. Na tom radnome mjestu boravi četiri godine. Početkom 1991. godine ponovno se vraća u Osnovnu školu »Fran Krsto Frankopan« (prije »17. trav nja«) u gradu Krku, gdje radi sve do umirovljenja 2010. godine. U svom pedagoškom radu Ankica je napredovala, tako je postala učiteljica mentorica, kasnije i učiteljica savjetnica. Bila je voditeljica Žu- panijskog stručnog vijeća učitelja povijesti u Primorsko-goranskoj župa- niji. Organizirala je županijska natjecanja iz povijesti te natjecanje iz zavičajne povijesti pod nazivom »Ča je ča«. Objavila je više stručnih publikacija.

Krčki zbornik 75 (2019) 347 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 348

ANKICA KIRINČIĆ (1945. – 2019.)

Ono po čemu je najviše treba pamtiti jest osnivanje i pokretanje Male staroslavenske akademije »Dr. Antun Mahnić«. U taj su projekt bili uključeni učenici sedmih i osmih razreda (onda jedinstvene) osnovne škole na otoku Krku. Ideju za taj pothvat Ankica je stjecala na sličnim manifestacijama u Istri, gdje su nastavnici povijesti proučavali povijesnu baštinu i naročito glagoljicu. Veliku pomoć i poticaj Ankica Kirinčić dobivala je od akademika Branka Fučića.* Na našem je otoku Ankica boravila ukupno 44 godine. Tu je go- spođa Ankica zasnovala i obitelj, 1968. godine udala se za Mladena Ki- rinčića s kojim je dobila i sina Zorana. Bila je ponosna i na svoje unuke Nikolu i Marka. U Malinskoj, gdje je veći dio svog boravka na otoku sta- novala, bila je društveno aktivna, vodila je svojedobno i Mjesnu konfe- renciju socijalističkog saveza radnog naroda. Aktivno je bila uključena i u rad Sportsko-ribolovne udruge »Lastavica« Malinska. Naročito se isti- cala na izletima te udruge kada je spremno i znalački objašnjavala povijest i zemljopis prostora koji su na izletu obilazili. Kao prava meštrica na kraju je svakog izleta ocjenjivala pravedno, ali redovito s dozom humora i najuspješnije sudionike izleta. Gospođa Kirinčić bila je angažirani član Povijesnog društva otoka Krka. Prezentirala je i objavila nekoliko članaka. Na izbornoj godišnjoj skupštini 2018. godine izabrana je u predsjedništvo društva. Iako je bila svjesna svoje teške bolesti, do zadnjeg je časa širila optimizam. Svjesno je odgađala odlazak na bolničko liječenje. Netom nakon dolaska u bol- nicu na Sušaku Ankica je preminula (2. lipnja 2019. godine). Pokopana je na svoj 74. rođendan na dobrinjskom groblju uz ispraćaj brojnih po- štovatelja.

Milan RADIĆ

* Mala staroslavenska akademija »Dr. Antun Mahnić« djeluje i danas, već 25 godina uzastopno, o čemu je gospođa Ankica Kirinčić napisala i članak za ovaj svezak Krčkog zbornika.

348 Krčki zbornik 75 (2019) 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 349

IN MEMORIAM

Ivan Pavačić Jecalićev (1936. – 2019.)

Krajem rujna 2019. godine napustio nas je Ivan Pavačić Jecalićev, učitelj stare tradicijske glazbe, melograf i glazbeni pedagog, neumorni sakupljač starih napjeva otoka Krka, Istre i Hrvatskog primorja. Rođen je 7. kolovoza 1936. u Gostinjcu. Svoj je rad na očuvanju i tumačenju glazbene baštine započeo sa skromnom i oskudnom istraživačkom podlogom, ali s njezinom bogatom prisutnošću u ovome kraju. Taj je rad bio njegovo cjeloživotno emocionalno, dijelom i profesionalno uporište. Bio je cijelog svog sadržajnog života jasno usklađen sa svim događajima koje stara glazba prati. Staroslavensku misu, koja se i danas kanta po domaću u njegovoj župnoj crkvi sv. Stjepana u Dobrinju, predstavio je više puta diljem domovine, a gotovo nijedan kanat ili tanac na placi i va kući širom otoka nije prošao bez njega. Kantat je naučio od majke Jelice koju je izgubio u dvadesetoj godini. Bila je to za njega neizbrisiva životna trauma. Školovao se u Dobrinju, Krku i Rijeci. Nakon Srednje tehničke građevinske škole, kreće u svijet rada. I to u struci. Zasniva obitelj sa suprugom Annom iz Pule te s kćerima Nariman i Ilgen žive u Rijeci. Bio je član poznatih zborova: Matko Brajša Rašan (Pula), Petar Zoranić (Zadar), Jedinstvo, Zbor HNK Ivana pl. Zajca i Mješoviti zbor Trsatskog svetišta (Rijeka). Pjevao je u zboru župne crkve sv. Antuna na Kantridi te zboru župne crkve sv. Stjepana u Dobrinju. Temeljitije se glazbeno obrazovao u Srednjoj glazbenoj školi u Rijeci (solo pjevanje kod poznatog tenora i glazbenog pedagoga Anatola Manoševskog). Proučavao je rasprave o glazbi hrvatskih muzikologa – Franje Ksavera Kuhača, Antuna Dobronića, Franje Dugana, Vinka Žganeca, Ivana Matetića Ronjgova i Nedjeljka Karabaića. Dugo je godina upijao sopnju vrhunskih dobrinjskih sopaca, Nadalića i Radića u njihovim domovima u Rijeci. Godine 1979. upoznaje Duška Prašelja, Matetićeva učenika, koji ga potiče na izdavanje prve knjige. U to je vrijeme započeo sa školama sopnje i kanta u Malinskoj, Dobrinju, Gabonjinu i Vrbniku, a s prijateljem Ivom Kosićem osniva Udrugu sopaca otoka Krka (1998.).

Krčki zbornik 75 (2019) 349 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 350

IVAN PAVAČIĆ JECALIĆEV (1936. – 2019.)

Ivan Pavačić Jecalićev (1936. – 2019.)

Svoje je bogato znanje i iskustvo pretočio u melografije: U Dobrinju milo zvoni zvone. Zbirka notnih zapisa narodnih pjesama i plesova otoka Krka (1982.), Staroslavenska misa Dobrinj (2001.), Slavim te, Gospode. Vela vičernja i druge duhovne pjesme (2003.), Lusmarine moj zeleni. Pučka glazba otoka Krka (2008.), Početnica za svirku sopela i kanat po starinsku (2011.), Staroslavenska misa Dubašnica. Notni zapisi (2015.) i Starinska maša Garica (2018.). Interes njegova rada jednako se okretao svjetovnom, kao i prostoru duhovnog. Glazbenu baštinu Krka nikad nije smatrao povijesnom, nego joj je stalno davao suvremeno ruho, pokazujući time da je i danas živo prisutna. Ne promiče mu nijedan medij, prihvaća sve, od tiskovina, preko radija, televizije, nosača zvuka te adaptira i Odu radosti za sopele. S Klaudijem Dunatom odsvirao ju je u prigodi primanja Hrvatske u EU. S jednakim je žarom govorio mladima u školi, kao i muzikolozima iz cijelog svijeta koji proučavaju naš otočni, arhaični, time i jedinstven melos. Kao glazbeni urednik uredio je više desetaka LP ploča, audiokaseta i nosača zvuka. Surađivao je na izradi šest CD-a duhovne

350 Krčki zbornik 75 (2019) 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 351

IN MEMORIAM

glazbe u izdanju HRT-a i Orfeja u povodu trećeg boravka svetog oca Ivana Pavla II. Hrvatskoj. Od godine 1995. bio je suautor radijskih emisija Mantinjade Hrvatskog primorja (Radio Rijeka), Iz hrvatske narodne baštine (Radio Zagreb) i Ognjišće (Radio OK). Pri Ustanovi „Ivan Matetić Ronjgov“ trideset je godina vodio manifestaciju Mantinjada pul Ronjgi. Unošenjem primorsko-istarskoga glazbenog idioma, Pavačić je sudjelovao na festivalu Melodije Istre i Kvarnera (skladbe Somonj i Noštromo), za koje je napisao glazbu i stihove. S posebnim je žarom stručno obrazložio zašto bi se naše tijesno dvoglasje trebalo naći na popisu Svjetske nematerijalne kulturne baštine, što se i dogodilo 2011. godine. Pratili smo njegovu upornost, sustavnost i posvećenost radu. Tolerantan i popustljiv, dobar slušač sugovornika, uvijek bi kritičkim promišljanjem došao do najboljeg rješenja. Njegovo se mišljenje cijenilo – kao sinteza tumačenja stare glazbe. Posebno mjesto u njegovu radu bilo je ono s mladima u školama sopnje i kanta diljem Otoka. Propisano svojstvo od kojeg će netko postati sopac ili kantur, samo je on znao. Ivan Pavačić Jecalićev umro je u Gostinjcu 22. rujna 2019. godine. Na posljednji počinak na dobrinjskome groblju ispratila su ga gotovo sva folklorna društva otoka, a lijes su nosili članovi Udruge sopaca čiji je bio jedan od utemeljitelja. Podsjetimo da mu je Općina Dobrinj dodijelila Nagradu za životno djelo (2011.), kao i Primorsko-goranska županija u prigodi njegova osamdesetog rođendana. Katedra Čakavskog sabora Žminj dodijelila mu je Zlatnu plaketu za promicanje tradicijske glazbe i čakavskog idioma Istre i Hrvatskog primorja. Ustanova „Ivan Matetić Ronjgov“ dodijelila mu je Zlatnu plaketu za svekoliki rad i suradnju. Vjerujemo da će njegova emocionalna, temeljita i stručna ostavština o promicanju i očuvanju stare duhovne i svjetovne glazbe otoka Krka živjeti još dugo.

Milena ŽIC

Krčki zbornik 75 (2019) 351 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 352

352 Krčki zbornik 75 (2019) 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 353

IN MEMORIAM

Prof. dr. sc. Josip Kirinčić (1924. – 2019.)

Prof. dr. sc. Josip Kirinčić, inženjer pomorskog prometa, stručnjak za lučku mehanizaciju i sveučilišni profesor, rođen je 15. prosinca 1924. u Gostinjcu, a zavičajem je iz Svetog Vida Do- brinjskog. Poslije osnovne i srednje škole plovio je na Jugolinijinim brodovima, zatim je u Rijeci diplomirao na Višoj pomorskoj školi i na Međufakul- tetskome studiju za pomorski saobraćaj pri Ekonomskom fakultetu, a zatim doktorirao na Tehničkom fakultetu u Rijeci u području tehničkih znanosti vezanih uz luke. Zaposlio se u po- duzeću Luka. Tijekom bogatoga radnog vijeka bavio se obno- Josip Kirinčić-Barović (1924. – 2019.) vom, izgradnjom i modernizaci- jom riječke luke, projektiranjem i izgradnjom bakarske luke te vodio razvojne projekte i rukovodio izgradnjom u više domaćih i stranih morskih luka. Predavao je na Višoj pomorskoj školi u Rijeci, poslije Fakultetu za pomorstvo i saobraćaj, gdje je postigao zvanje redovnog profesora i znanstvenog savjetnika. Uže područje njegova znanstvenog rada je projektiranje, izgradnja i mehanizacija luke i terminala te je objavio više od 150 znanstvenih i stručnih radova u zemlji i inozemstvu, kao i udžbenik Luke i terminali (Zagreb: Školska knjiga, 1991.) objavljen u seriji »Udžbenici Sveučilišta u Rijeci – Manualia Universitatis studiorum Fluminensis«. Bio je član Znan-

Krčki zbornik 75 (2019) 353 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 354

PROF. DR. SC. JOSIP KIRINČIĆ (1924. – 2019.)

stvenog savjeta za pomorstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) te pročelnik Sekcije za luke u Znanstvenom savjetu za pomorstvo HAZU te počasni član Hrvatske akademije tehničkih znanosti. Za svoje je radove dobio više priznanja, nagrada i odlikovanja u zemlji i inozemstvu, među ostalim Nagradu Grada Rijeke za životno djelo te „Prvu nagradu“, koju mu je dodijelio The International Association of Ports and Harbors Tokyo za unapređenje učinkovitosti rada u luci. Općina Dobrinj dodijelila mu je 2014. godine Nagradu za životno djelo. U mirnijim se danima posvetio povijesti rodnoga kraja te je objavio, najprije zajedno s dr. sc. Franjom Velčićem, manju prigodnu monografiju Darovnica sla- vnoga Dragoslava (900 godina crkve sv. Vida i spomena Grada Dobrinja) 1100. – 2000. (Dobrinj: Općina Dobrinj, 2000.), a zatim vlastitu knjigu sličnog sadržaja Sveti Vid Dobrinjski (Sveti Vid Dobrinjski: Općina Dobrinj, 2015.). Prof. dr. sc. Josip Kirinčić umro je u Rijeci 2019., a pokopan je na groblju u Dobrinju.

Anton BOZANIĆ

354 Krčki zbornik 75 (2019) 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 355

IN MEMORIAM

Cvetko (Svetko) Ušalj – glagolita z Gabonjina (1937. – 2019.)

Naš barba Svetko, kako smo ga zvali, rođen je u Zadru 23. svibnja 1937. godine. Djetinjstvo je proveo dijelom na otoku Ugljanu, dijelom u Rijeci, gdje se zapošljava u Brodogradilištu „Viktor Lenac“ i kasnije zasniva obitelj. Do mirovine, u istom poduzeću, radi na poslovima visokokvalificiranog brodskog mehaničara. Bio je mentor učenicima u srednjem obrazovanju, u suradnji sa Školom za strojarstvo i brodogradnju u Rijeci i Odjelom inovatorstava. U to vrijeme dobiva nagradu „Nikola Tesla“. Odlaskom u mirovinu 1992. godine, nastavlja raditi s djecom u Gabonjinu, poučavajući ih glagoljskom pismu. Naime, nakon dolaska u Gabonjin, kao mladi umirovljenik, iste godine osniva Malu školu glagoljice, i to je ujedno prva škola glagoljice na otoku Krku, te Etno radionicu u sastavu Kulturnog društva „Sv. Petar Gabonjin“. U osnovnoj školi u Dobrinju 14 godina poučava djecu glagoljici u izvannastavnoj aktivnosti. Uvijek je bio zahvalan Općini Dobrinj koja je podržavala te aktivnosti. Volio je raditi s djecom i to ga je ispunjavalo punih pedesetak godina. Kroz njegove ruke prošle su tisuće glagoljičkih dokumenata. Na tom polju rada surađuje i s prof. dr. sc. Darkom Žubrinićem i njegovim suradnicima iz Zagreba (Društvo prijatelja glagoljice). Transliterira brojne stare zapise, pisane kurzivnom i oblom/uglatom glagoljicom. Radovi su mu objavljeni u raznim časopisima te u Maloj početnici kurzivne glagoljice i knjigama drugih autora koji mu zahvaljuju na vrijednom doprinosu. Posebno je analizirao Darovnicu slavnog Dragoslava te ukazuje na povijesno (iz 1100. godine) značenje glagoljskog pisma u ovim krajevima. Posljednjih godina intenzivno je surađivao s don Pavom Kerom (1940. – 2018.) iz Zadra, radeći na transliteraciji mnogih zapisa iz njegova rodnoga kraja. U međuvremenu izrađuje predivne glagoljske suvenire od drva i kamena te sopele, a bavi se i maslinarstvom.

Krčki zbornik 75 (2019) 355 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 356

CVETKO (SVETKO) UŠALJ (1937. – 2019.)

Svetko Ušalj (1937. – 2019.) i njegov učenik i nasljednik Nikola Grdinić (lijevo)

Preko barba Svetka Gabonjin je trajno ucrtan na glagoljaški zemljovid otoka Krka i Hrvatske. Za Gabonjin i Sv. Petar znaju i turistički vodiči, čak i izvan Hrvatske. Tijekom proljeća i ljeta ne prođe dan da se ne zaustavi nekoliko automobila kako bi ljudi razgledali naše mjesto, a bude i organiziranih posjeta autobusima. Iz Etno radionice nastali su Put glagoljaša i Kameni park glagoljice: Put glagoljaša prikazuje u kamenu glagoljsku azbuku (32 slova) i 5 znamena (kamenih ploča) s raznim uzrečicama. Otvoren je 29. lipnja 2001. godine na dan Petrove (blagdan). Kameni park glagoljice najveći je takav park u Hrvatskoj po broju znamena na jednome mjestu (15) te predstavlja simbiozu kršćanstva i glagoljskog pisma sa simbolima križa, kvadrata, brojeva, krugova i trokuta koja je preslikana u podnu površinu parka. Otvoren je 28. lipnja 2010. godine dan uoči Petrove.

356 Krčki zbornik 75 (2019) 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 357

IN MEMORIAM

Uz te dvije lokacije, u Gabonjinu ima ukupno 57 znamena pa kad se prolazi našim mjestom, svaki se čas naiđe na neko glagoljsko obilježje. Bogato je iskustvo, a i način rada, prenio na svoga nasljednika Nikolu (Mika) Grdinića koji nastavlja njegov put. Cvetko Ušalj (barba Svetko) dobitnik je Plakete za životno djelo, koju mu je dodijelila Općina Dobrinj na prijedlog Kulturnog društva „Sv. Petar Gabonjin“. Bio je počasni član Društva prijatelja glagoljice iz Zagreba. Barba Svetko nas je zauvijek napustio 4. kolovoza 2019. godine. Svojim životom i radom ostavio je dubok trag u srcima Gabonjara i u povijesti našeg mjesta.

Nikola GRDINIĆ

Krčki zbornik 75 (2019) 357 331-358 In memoriam.qxp_zbornik 13/03/2020 23:31 Page 358 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 359

IZVJEŠTAJ O RADU POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 360 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 361

IZVJEŠTAJ O RADU POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

Rad i izdanja Povijesnog društva otoka Krka u 2017., 2018. i 2019. godini

Dr. Milan RADIĆ, predsjednik Povijesnog društva otoka Krka, Krk – Malinska

Povijesno društvo otoka Krka održalo je redovitu godišnju skupštinu 7. listopada 2017. godine u Malinskoj. Skupštini su prisustvovala 23 člana. Te 2017. godine naši su članovi nastupali na važnim skupovima u Općini Malinska-Dubašnica, školi Dubašnica, kao i na sastancima Društva Krčana i prijatelja otoka Krka u Zagrebu. U svibnju 2017. godine promoviran je 74. svezak Krčkog zbornika, u vijećnici Općine Malinska-Dubašnica. Na predstavljanju ovoga sveska prisustvovalo je stotinjak građana kojima je besplatno uručen primjerak Krčkog zbornika. Zbornik su promovirali akademik Petar Strčić – glavni urednik, dr. Milan Radić – predsjednik Povijesnog društva otoka Krka i doc. dr. sc. Tomislav Galović – izvršni urednik. Nakon predstavljanja novog sveska zbornika uslijedila je manja zakuska koju je sponzorirao Kolejanski odbor (Udruga Dubašljanski kolejani). U mjestu Gostinjac imali smo 6. listopada 2017. promociju 4. sveska iz serije Mala knjižnica »Krčkog zbornika«: Tihi sudac umjetnosti. Fra Vinko Fulgencije Fugošić (1916. – 2003.). Autori ove knjižice su Gordana Gržetić, prof., Perica Dujmović i doc. dr. sc. Tomislav Galović, a recenzenti vlč. Anton Bozanić, vlč. Franjo Velčić i fra Bernardin Škunca. Ovu je knjižicu Povijesno društvo otoka Krka objavilo u suizdavaštvu s Općinom Dobrinj i tvrtkom Arvalis, vlasnika Denisa Lešića iz Zagreba. Promocija je održana u crkvi sv. Martina u Gostinjcu, u kojoj je i fra Vinko imao mladu misu. Crkva je bila dupkom puna. Prisutnima su se obratili

Krčki zbornik 75 (2019) 361 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 362

DR. MILAN RADIĆ, RAD I IZDANJA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA U 2015. I 2016. GODINI

župnik vlč. Dinko Justinić, načelnik Općine Dobrinj Neven Komadina i predsjednik Povijesnog društva otoka Krka dr. Milan Radić. Mještani su počastili prisutne kolačima.

*** Na izbornoj godišnjoj skupštini Povijesnog društva otoka Krka, koja je održana 15. listopada 2018. godine, u restoranu Noštromo u Malinskoj, prisustvovalo je 18 članova Društva (s otoka Krka i iz Zagreba). Od izdavačkih djelatnosti u 2018. godini, u seriji Mala knjižnica »Krčkog zbornika«, izdana je knjiga 5. Hrvatski Ustav i njegov »Krčki nacrt« (1990.), koju je priredio doc. dr. sc. Tomislav Galović, a predgovor napisao prof. dr. sc. Branko Smerdel. Knjižica je prezentirana u Puntu. Bili smo suorganizatori simpozija o 550 godina samostana sv. Marije na Glavotoku »Mostir svete Marije na Glavi Otoka«: Pet i pol stoljeća duhovnosti, povijesti, kulture i umjetnosti na Krku (druga pol. XV. stoljeća – 2018.). Ovaj znanstveni skup organizirali su Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša, Staroslavenski institut u Zagrebu, Znanstveni centar izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo pri Staroslavenskom institutu u Zagrebu, Katedra crkvene povijesti Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Povijesno društvo otoka Krka. Simpoziju su prisustvovali eminentni crkveni vjerodostojnici. Izlaganja s ovog simpozija nastojat ćemo prezentirati u jednom od sljedećih brojeva Krčkog zbornika, tj. kao Posebno izdanje Povijesnog društva otoka Krka. Na ovoj izbornoj godišnjoj skupštini, nakon rasprave, izabrana su i tijela Povijesnog društva otoka Krka, i to za predsjednika društva izabran je dr. Milan Radić, za potpredsjednika Miloš Orlić, a za tajnika Branko Pajalić. Ti su članovi i dosad obavljali iste funkcije i zastupali Društvo. U Predsjedništvo Društva još su birani doc. dr. sc. Tomislav Galović, doc. dr. sc. Anton Bozanić, Željko Juranić i Ana Kirinčić. U Nadzorni odbor izabrani su Damir Dorčić, Juraj Mužina i Dragutin Žic. U Sud časti izabrani su Antun Lončar, mr. sc. Daina Glavočić i Nikola Radić.

362 Krčki zbornik 75 (2019) 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 363

IZVJEŠTAJ O RADU POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

Za blagajnika je izabran Petar Kopanica. Na skupštini je potvrđeno da u Uredničkom odboru Krčkog zbornika ostaju isti članovi kao i dosad, i to doc. dr. sc. Anton Bozanić (član), Danijel Ciković (član), Perica Dujmović (grafičko-likovni urednik), doc. dr. sc. Tomislav Galović (izvršni urednik), doc. dr. sc. Maja Polić (član), dr. Milan Radić (odgovorni urednik), akademik Petar Strčić (glavni urednik) i doc. dr. sc. Franjo Velčić (član). Skupština je također potvrdila dosadašnji sastav Uredništva Male knjižnice »Krčkog zbornika«, i to u sastavu doc. dr. sc. Anton Bozanić, Perica Dujmović, doc. dr. sc. Tomislav Galović, dr. Milan Radić (glavni urednik), akademik Petar Strčić (tajnik) i doc. dr. sc. Franjo Velčić. Uslijedila je rasprava u kojoj su sudjelovali svi prisutni članovi. Ubrana je i članarina Društva, uz napomenu da će članovi koji u dvije kalendarske godine ne plate članarinu od 20 kuna po godini biti brisani iz članstva Društva. U opuštenoj atmosferi prisutni su pristupili ukusnoj večeri.

***

Redovita godišnja skupština Povijesnog društva otoka Krka održana je 14. prosinca 2019. godine s početkom u 18 sati u restoranu Noštromo u Malinskoj. Skupštini je prisustvovalo 13 članova (s otoka Krka, iz Rijeke i Zagreba). Dnevni red sadržavao je sljedeće točke: 1. Otvaranje skupštine, biranje radnog predsjedništva, zapisničara te ovjerovitelja zapisnika. 2. Izvješće o radu i financijsko izvješće za razdoblje od zadnje godišnje skupštine do danas. 3. Odluka o prijenosu financijskih sredstava iz prethodne u iduću godinu. 4. Plan rada i financijski plan za 2020. godinu. 5. Rasprava o izvješćima. 6. Kooptiranje novih članova u Urednički odbor Krčkog zbornika i Male knjižnice »Krčkog zbornika« te jednog člana Predsjedništva. 7. Razno.

Krčki zbornik 75 (2019) 363 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 364

DR. MILAN RADIĆ, RAD I IZDANJA POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA U 2015. I 2016. GODINI

Predsjednik Povijesnog društva otoka Krka dr. Milan Radić pozdravio je nazočne, zatim predložio navedeni dnevni red, koji je jednoglasno prihvaćen, te je otvorio skupštinu. Skupština je izabrala radno predsjedništvo od tri člana: dr. Milan Radić, doc. dr. sc. Tomislav Galović i Perica Dujmović. Zapisnik je vodio Petar Kopanica, a ovjerovitelj je bio Damir Crnčić. Na početku rada skupštine predsjednik je pozvao prisutne da minutom šutnje odaju počast našim preminulim članovima, i to prof. dr. sc. Mirjani Strčić, akademiku Petru Strčiću i Ankici Kirinčić koji su nas napustili u razdoblju od zadnje skupštine do danas. Prije podnošenja izvješća o radu predsjednik je podsjetio prisutne da je to i ujedno svečana skupština u povodu obilježavanja 50 godina od osnutka Povijesnog društva otoka Krka. Naširoko je podsjetio prisutne o samoj ideji o osnivanju našega društva, osnivačkoj godišnjoj skupštini koja je održana u Krku u Gradskoj vijećnici u travnju 1969. godine te je spomenuo sve one koji su na toj skupštini bili izabrani u radna tijela Povijesnog društva otoka Krka. U nastavku ovog dijela izlaganja gospodin Damir Crnčić – koji je naš član, ali i predsjednik Filatelističkog društva Krk – predstavio je novu filatelističku kuvertu koju je Filatelističko društvo tiskalo u povodu ove visoke obljetnice Povijesnog društva otoka Krka. Prepoznatljiv logo Povijesnog društva otoka Krka otisnut je na toj prigodnoj filatelističkoj kuverti, pojasnio je Perica Dujmović koji je i autor istog znaka našeg Društva. Predsjednik Milan Radić osvrnuo se na nedavno objavljen Krčki zbornik (svezak 73., Posebno izdanje, sv. 64.), autora doc. dr. sc. Tomislava Galovića O Dubašnici i njezinim ljudima. Prinosi za povijest dubašljanskoga kraja na otoku Krku (knjiga II.), koji je objavljen u studenome 2019. te 16. studenoga iste godine predstavljen u Sportskoj dvorani Osnovne škole Malinska-Dubašnica u Bogovićima. Na predstavljanju novog sveska prisustvovalo je mnoštvo sugrađana Dubašnice, a o knjizi su govorili načelnik Općine Malinska-Dubašnica, koja je i financirala ovaj zbornik, Robert Anton Kraljić, nakladnik Franjo Butorac, recenzenti doc. dr. sc. Anton Bozanić, izv. prof. dr. sc. Franjo Velčić i dr. Milan Radić, Perica Dujmović, koji je i uredio ovu knjigu, te sam autor Tomislav Galović. Na

364 Krčki zbornik 75 (2019) 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 365

IZVJEŠTAJ O RADU POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

prezentaciji je pročitano i pozdravno pismo predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića upućeno Povijesnom društvu otoka Krka. T. Galović se osvrnuo i na budući, 75. svezak Krčkog zbornika koji je u pripremi za tisak, a jednim je (tematskim) dijelom posvećen 50. godišnjici Povijesnog društva otoka Krka. Taj će svezak biti objavljen u prvoj trećini iduće godine (2020.). U nastavku skupštine T. Galović pročitao je financijsko izvješće za 2018. godinu, i to primitke i izdatke te stanje žiro-računa i blagajne na dan 31. prosinca 2018. godine (prema dostavljenom izvješću knjigovodstvenog obrta Nautilus iz Krka). Isto tako pročitano je i izvješće o financijskom poslovanju Povijesnog društva otoka Krka od 1. siječnja do 6. prosinca 2019. godine, u kojem se navode primici i izdaci, spomenut je novac na žiro-računu kod poslovne banke te kunska glavna blagajna. Skupština je jednoglasno prihvatila financijsko izvješće za 2018. godinu te stanje na računu kako je navedeno. Skupština je jednoglasno donijela odluku da se sredstva Društva iz protekle godine, nakon završnog računa, prebace u tekuću (2020.) godinu. O planu rada i financijskom planu za 2020. godinu prisutne su izvijestili dr. Milan Radić i doc. dr. sc. Tomislav Galović. U prvoj trećini 2020. godine bit će promoviran novi svezak Krčkog zbornika (75.), najvjerojatnije u Vrbniku, a u planu za 2020. godinu je i tiskanje novog sveska u seriji Male knjižnice »Krčkog zbornika« o fra Anđelku Badurini pod naslovom Franjevac i povjesničar umjetnosti: o. fra Anđelko Badurina (1935. – 2013.). Daljnje aktivnosti ovisit će i o financijskim sredstvima, a za objavu navedenih edicija bit će potrebno oko 50 tisuća kuna, koje planiramo namaknuti od lokalne samouprave, vlastitih sredstava i donacija. U 2020. godini Povijesno društvo otoka Krka sudjelovat će kao suorganizator u obilježavanju 100. obljetnice rođenja akademika Branka Fučića (1920. – 1999.) i održavanja njemu u čast međunarodnog znanstvenog skupa pod nazivom »Habemus artificem!«. Taj će se skup održati od 23. do 25. listopada 2020. u Malinskoj i Portu. Kao suorganizator Povijesno društvo otoka Krka – uz Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti (Zagreb), Društvo za hrvatsku povjesnicu

Krčki zbornik 75 (2019) 365 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 366

KRČKI ZBORNIK

(Zagreb), Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci – Odsjek za povijest, Zavod za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Rijeci s Područnom jedinicom u Puli, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Državni arhiv u Rijeci i Povijesno društvo Rijeka – sudjelovat će u suorganizaciji VI. kongresa hrvatskih povjesničara, koji će se održati u Rijeci od 30. rujna do 3. listopada 2020. godine. Sva prikazana izvješća i planovi rada te financijski plan članovi skupštine jednoglasno su prihvatili. Na kraju skupštine pristupilo se raspravi o izboru novih članova u tijelima Povijesnog društva otoka Krka pa je tako, umjesto pok. akademika Petra Strčića, za Glavnog urednika Krčkog zbornika izabran doc. dr. sc. Tomislav Galović, koji je također biran i za tajnika Uredništva Male knjižnice »Krčkog zbornika« umjesto pok. akademika Petra Strčića koji je dosad obnašao tu funkciju, a Damir Crnčić biran je u Predsjedništvo Povijesnog društva otoka Krka umjesto pok. Ankice Kirinčić. Na kraju se skupštine razvila rasprava o budućem radu našeg društva, ubrana je članarina i obavljeno zajedničko fotografiranje sudionika ove skupštine. Skupština je završila s radom u 20 sati, a sudionicu su zajednički pristupili večeri.

366 Krčki zbornik 75 (2019) 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 367

UPUTE SURADNICIMA

Krčki zbornik kao časopis – godišnjak Povijesnog društva otoka Krka objavljuje znanstvene i stručne priloge s područja povijesti, arheologije, arhitekture, bibliografije, biografije, brodogradnje, demografije, ekonomije, epigrafije, etnografije, etnologije, filologije, folkloristike, fotografije, gospodarstva, iseljeništva, jezikoslovlja, kartografije, klimatologije, književnosti, kulture, likovne umjetnosti, medicine, muzičke umjetnosti, narodnog života i običaja, numizmatike, paleografije, pomorskog prava, povijesti umjetnosti, prava, prirodnih znanosti, privrede, suvremenog stvaralaštva, školstva, teologije, turizma, zdravstva, zemljopisa i drugoga. Radovi u časopisu klasificirani su kao izvorni znanstveni, pregledni i stručni članci te prethodna priopćenja, izlaganja sa znanstvenih skupova, priređeno arhivsko gradivo, bibliografije, recenzije, prikazi, bilješke, različiti izvještaji i in memoriam. Svaki rad prolazi potrebnu uredničku i recenzentsku proceduru. Urednička koncepcija Krčkog zbornika sastoji se u tome da u svakom svesku (“mješovitog”) Krčkog zbornika svako krčko područje bude zastupljeno određenom temom. Također je dio zbornika otvoren za različite godišnje izvještaje o radu, primjerice, galerija, muzeja, centara za kulturu, kulturno-umjetničkih i sportskih udruga koje djeluju na otoku Krku. Poziv za dostavu radova za objavljivanje u Krčkom zborniku stalno je otvoren, a rukopisi se Uredništvu mogu dostavljati kontinuirano tijekom godine na e-mail adresu [email protected] ili [email protected], odnosno zemaljskom poštom na adresu dr. Milan Radić, Povijesno društvo otoka Krka, Obala 41, HR – 51511 Malinska. Rukopisi pristigli do kolovoza objavljuju se u Krčkom zborniku za tu godinu, a oni pristigli kasnije u idućoj godini, tj. sljedećem godištu. Dostavljeni tekstovi svojom kvalitetom moraju udovoljavati znanstvenim i stručnim standardima časopisa. Preporučeni je opseg teksta (uključujući bilješke) oko dva autorska arka ili 32 standardne

Krčki zbornik 75 (2019) 367 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 368

KRČKI ZBORNIK

kartice (57.600 znakova) te treba biti napisan u nekoj od inačica programa MS Word (6.0 ili novije) te snimljeni u formatu MS Word dokumenta (*.doc). Propisan je slog Times New Roman (veličina 12) s proredom 1,5. Bilješke se unose funkcijom Footnote (u izborniku Insert) u nizu 1, 2, 3,..., s tekstom veličine 10. Slikovne i druge priloge dostaviti poštom, zasebno i snimljene na CD-u. Predani rukopisi i popratni prilozi se ne vraćaju. Uredništvo osigurava lekturu i korekturu svakog rada. Svaki rad dostavljen uredništvu Krčkog zbornika za objavljivanje treba sadržavati sljedeće podatke i cjeline: ime i prezime autora/autorice, titula, zvanje i ustanova zaposlenja (ili kućna adresa u slučaju nezaposlenosti) naslov rada (po potrebi i podnaslov) sažetak (nekoliko rečenica) ključne riječi osnovni tekst rada slikovni, tablični i drugi prilozi (po želji autora, uz prethodnu konzultaciju s Uredništvom) popis korištenih izvora i literature naslov rada, ključne riječi i opširniji sažetak rada na stranom jeziku (0,5 ili 1 kartica teksta; na zahtjev autora prijevod može osigurati Uredništvo)

Prijedlog za citiranje literature i izvora

Reference u bilješkama (fusnote) navoditi u skraćenom obliku, a u punom obliku u popisu literature na kraju rada. Primjer: prezime autora (ako je nužno i inicijal imena autora), godinu izdanja knjige ili članka, broj stranice/stranica, npr.:

BOLONIĆ 1980, 150-167. BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 55. ZMAJIĆ 1970, 255-257.

u popisu literature kao:

368 Krčki zbornik 75 (2019) 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 369

GUIDELINES FOR CONTRIBUTORS

BOLONIĆ, Mihovil, Otok Krk – kolijevka glagoljice, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1980. BOLONIĆ, Mihovil – ŽIC-ROKOV, Ivan, Otok Krk kroz vjekove, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1977. ZMAJIĆ, Bartol, Grbovi Krčkih knezova, kasnijih Frankopana, Krčki zbornik 1 (1970): 255-257.

Djela jednoga autora koja su objavljena iste godine označavaju se slovima: prvo - 2006a, drugo - 2006b, itd.

U popisu literature djela se navode prema abecednom slijedu prezimena autora, a više djela istoga autora navode se kronološki.

U popisu izvora i literature prvo se donosi arhivsko gradivo i neobjavljeni izvori drugoga karaktera, a potom objavljeni izvori i literatura.

Citiranje arhivskih izvora:

Izvori, tj. arhivsko gradivo u glavnom se tekstu i u bilješkama navodi nazivom ustanove u kojoj se čuva, nazivom fonda ili zbirke, brojem serije, kutije, svežnja, stranice ili spisa: Hrvatski državni arhiv (dalje HDA), Zbirka najstarijih hrvatskih povelja (Monumenta antiquissima), sign. 876, br. 7.

Krčki zbornik 75 (2019) 369 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 370

KRČKI ZBORNIK

GUIDELINES FOR CONTRIBUTORS

The Krčki zbornik (Krk Almanac), as the annual journal of the Krk Historical Society, publishes original scholarly and research papers from the fields of history, archaeology, bibliography, biography, naval archi- tecture, demography, economics, epigraphy, ethnography, ethnology, philology, folklore, photography, emigration studies, linguistics, cartog- raphy, climatology, literature, culture, fine arts, medicine, music, traditional life and customs, numismatics, palaeography, maritime law, art history, general law, science, education, theology, tourism, health care, geography, etc. The papers in the journal are classified as original scientific, synopsis and scholarly articles, as well as preliminary announcements, edited archival materials, bibliographies, reviews, announcements, notices, various reports and obituaries. Each paper undergoes the required editorial and reviewing procedure. The editorial concept of Krčki zbornik is set such that every part of the island should be represented in each volume of the (‘mixed’) Krčki zbornik by a particular topic. Also, a part of the publication is open to various annual activity reports of, for example, galleries, museums, culture centres, and art and sports associations active on the island of Krk. The call for submission of papers to be published in Krčki zbornik is constantly open and contributions may be continuously submitted throughout the year to the editorial staff at the e-mail address: [email protected] or [email protected] or by mail to the address: dr. Milan Radić, Povijesno društvo otoka Krka, Obala 41, HR – 51511 Malinska. Papers delivered by August will be published in Krčki zbornik in the same year, while those that arrive later will appear in the following year. Submitted papers must meet the journal’s scientific and scholarly standards. The recommended text size (including notes) is approximately two printer’s sheets or 32 standard pages (57,600 keystrokes). They should be written in some version of MS Word (6.0 or higher) and saved in MS Word document format (*.doc). The preferred

370 Krčki zbornik 75 (2019) 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 371

GUIDELINES FOR CONTRIBUTORS

font is Times New Roman (size 12), while the line spacing should be 1.5. Notes are inserted using the ‘Insert Footnote’ feature (in the ‘References’ menu) with standard numbering (1, 2, 3, ...) at font size 10. Pictorial and other materials should be delivered separately by mail on a CD/DVD storage unit. Submitted papers and materials shall not be returned. The Editorial Board shall arrange the proofreading and correction of each paper. Each paper submitted to the Editorial Board of Krčki zbornik for publication must contain the following information and components: author’s name and surname, academic title, profession and employing institution (or home address if unemployed) title of paper (and a subtitle if necessary) abstract (a few sentences) key words basic text of paper pictorial materials, tables, etc. (at the author’s request and after previous consultation with the Editorial Board) title of paper, key words and a detailed summary in a foreign language (0.5 or 1 standard page); at the request of the author the Editorial Board may commission a translation

Suggestions for quoting literature and sources

References in the footnotes should be given in abridged form leaving the full form for the bibliography at the end of the paper. Example: surname of the author (if necessary, the author’s first initial), year of publication of the book or article and page number, for example: BOLONIĆ 1980, 150-167. BOLONIĆ – ŽIC-ROKOV 1977, 55. ZMAJIĆ 1970, 255-257. Then in the bibliography as follows: BOLONIĆ, Mihovil, Otok Krk – kolijevka glagoljice, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1980.

Krčki zbornik 75 (2019) 371 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 372

KRČKI ZBORNIK

BOLONIĆ, Mihovil – ŽIC-ROKOV, Ivan, Otok Krk kroz vjekove, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1977. ZMAJIĆ, Bartol, “Grbovi Krčkih knezova, kasnijih Frankopana,” Krčki zbornik 1 (1970): 255-257. Works by the same author published in the same year are designated by small letters: e.g., the first – 2006a, the second – 2006b, etc. Entries in the bibliography are cited in alphabetical order by author surnames, whereas multiple works by the same author are cited chronologically. Archival materials and unprinted sources come first in the bibliography, followed by printed sources and literature. Citation of archival sources: Sources, i.e. archival materials, shall be cited both in the main text and in the footnotes as follows: name of the safekeeping institution, name of the stock or collection, number of the series/box/bun- dle/file/page: Croatian State Archives (hereinafter CSA), Collection of the oldest Croatian charters (Monumenta antiquissima), sign. 876, no. 7.

372 Krčki zbornik 75 (2019) 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 373

KRČKI ZBORNIK

Krk Historical Society

Krk Historical Society was founded in 1969 by hard work and dedication of some Krk intellectuals from secular and clerical circles, those that were active on the island and those from elsewhere. The basic tasks of the Society: to work on the improvement of scientific- research work in the field of historic and other sciences; to popularize historic and other sciences; to assist in the improvement of history teaching and teaching of other subjects, and to help the improvement of professional education of teachers; to help the development of museum and conservation activity; to help the development of ethnography, melodic expression and folklore, to assist in development of historic and other institutions and organizations on the island and outside the island of Krk; to cooperate with institutions and organizations at home and abroad; to encourage and assist in development of other sciences and professions and to offer professional and scientific help to the interested parties. Krk Historical Society realizes its goals by organization of assemblies, cooperation with other organizations at home and abroad, publishing of scientific, professional and popular publications, magazines, studies, organization of professional excursions, exhibitions, lectures, folklore and other events. Besides its educational role (organization of various lectures, scientific seminars, excursions, exhibitions or recognition of anniversaries, care for cultural and ethnographic heritage, archival and librarian material, launching of initiatives for formation of homeland collections- museums etc), the Society also directs its activity towards the publishing activity with the main task always being the publishing of Krčki zbornik (Krk Almanac).

Krčki zbornik 75 (2019) 373 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 374

KRČKI ZBORNIK

Der Historische Verein der Insel Krk

Der Historische Verein der Insel Krk wurde 1969 gegründet durch den Einsatz und die Aufopferung einer Anzahl von Intelektuellen aus weltlichen und kirchlichen Kreisen der Insel, sowohl denjenigen, die auf der Insel selbst gewirkt haben, als auch denen ausserhalb der Insel. Die Grundaufgaben des Vereins sehen es vor: an der Förderung der Forschung und Wissenschaft im Bereich der historischen und anderer Wissenschaften zu arbeiten; die Geschichtswissenschaften sowie andere Disziplinen zu popularisieren; die Förderung des Unterrichts für Geschichte sowie andere Fächer zu unterstützen; die fachliche Fortbildung von Lehrerkräften zu unterstützen; die Entwicklung der Museums- und Konservationstätigkeit zu unterstützen; die Entwicklung der Volkskunde, der nativen Musik und des Brauchtums zu fördern; die Entwicklung von historischen und anderen Einrichtungen auf und ausserhalb der Insel Krk zu unterstützen; mit Institutionen und Organisationen im Lande und im Ausland zusammenzuarbeiten; die Entwicklung anderer Wissensschaften und Disziplinen anzutreiben und zu unterstützen sowie wissenschaftliche und fachliche Hilfe für Interessierte zu leisten. Die Zielsetzungen und Aufgaben des Vereins werden erfüllt durch Abhalten von Versammlungen und Beratungen, durch die Zusammenarbeit mit anderen Organisationen im Inland und Ausland, die Herausgabe von populären, wissenschaftlichen und fachlichen Publikationen, Zeitschriften, Abhandlungen, die Ausrichtung von Studienreisen, Ausstellungen, Vorträgen, folkloristischen und anderen Veranstaltungen. Der Verein hat neben der Aufklärungs- und Bildungstätigkeit (zu verstehen darunter sind vor allem die Veranstaltung von verschiedenen Vorlesungen, wissenschaftlichen Tagungen, Exkursionen, Ausstellungen und das Begehen von Jubiläen, die Pflege für das Kultur- und Volkserbe, die Anregung von Initiativen zur Anlage von Heimatsammlungen und Museen usw.) seine Aktivitäten vor allem auf die Editionstätigkeit ausgerichtet, deren Hauptaufgabe die Publikation des Krčki zbornik (Sammelbandes der Insel Krk) war und immer noch ist.

374 Krčki zbornik 75 (2019) 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 375

IZVJEŠTAJ O RADU POVIJESNOG DRUŠTVA OTOKA KRKA

La società storica dell’isola di Krk (Veglia)

La società storica dell’isola di Krk (Veglia) è fondata nel 1969 coll’applicazione e dedizione di alcuni intellettuali di Veglia appartenendo ai cerchi laici ed ecclesiastici operando sull’isola stessa, ma anche fuori di questa. Obiettivi principali della Società sono seguenti: promozione della ricerca scientifica nel campo di storiografia ed altre scienze, popolarizzazione di storiografia ed altre scienze, aiuto al promuovere dell’insegnamento di storia e di altre materie, aiuto al perfezionamento professionale degli insegnanti; aiuto allo sviluppo delle attività di musei e delle attività di conservazione; aiuto allo sviluppo di etnografia e di folclore; aiuto allo sviluppo delle istituzioni ed organizzazioni storiche sull’isola di Veglia e fuori di questa; collaborazione colle istituzioni ed organizzazioni nel paese ed all’estero; aiuto e stimolazione dello sviluppo di altre scienze e professioni, ma anche aiuto professionale e scientifico agli interessati. La società storica dell’isola di Krk (Veglia) realizza i suoi obiettivi tenendo assemblee, riunioni consultive, collaborando con altre organizzazioni nel paese ed all’estero, pubblicando edizioni scientifiche, professionali e popolari, periodici, relazioni, organizzando viaggi di studio, esposizioni, lezioni, manifestazioni di folclore ed altre. Oltre alle attività culturali e quelle d’istruzione (lezioni, convegni, escursioni, esposizioni, anniversari; cura del patrimonio etnografico e culturale, dei fondi d’archivi e biblioteche; impulsi alla formazione delle collezioni comunali – musei ecc.), la Società si concentra specialmente sulle attività editoriali, avendo come obiettivo principale la pubblicazione di Krčki zbornik (Miscellanea di Veglia).

Krčki zbornik 75 (2019) 375 359-376 Izvjestaj o radu.qxp_zbornik 13/03/2020 23:32 Page 376

Nakladnik Povijesno društvo otoka Krka, Krk Grad Krk • Općina Baška • Općina Dobrinj Općina Malinska-Dubašnica • Općina Omišalj Općina Punat • Općina Vrbnik Za nakladnike Milan RADIĆ Darijo VASILIĆ • Toni JURANIĆ Neven KOMADINA • Robert Anton KRALJIĆ Mirela AHMETOVIĆ • Marinko ŽIC • Dragan ZAHIJA Lektura i korektura Lidija MENGES, prof. Grafički urednik, prijelom i organizacija tiska Denis LEŠIĆ ARVALIS j.d.o.o. za usluge Lavoslava Ružičke 46, HR – 10 000 Zagreb Prijevod sažetaka Edward BOSNAR Miroslav BARUN, prof. autori

UDK Mirela MENGES, dipl. pov. i bibl.

Tisak TVG - TISKARA d.o.o., Staro Čiče

Naklada 350 primjeraka *** Povijesno društvo otoka Krka Trg sv. Kvirina 1, HR – 51 500 Krk e-mail: [email protected] [email protected] *** Katalog izdanja Povijesnog društva otoka Krka dostupan je na: https://sites.google.com/site/povijesnodrustvokrk/

Pojedina izdanja u cijelosti su dostupna na: http://ffzg.academia.edu/Povijesnodru%C5%A1tvootokaKrka

Tiskano u ožujku 2020. 376 Krčki zbornik, sv. 74 (2016)