Blaženi Alojzije Stepinče, Moli Za Nas!
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
Blaženi Alojzije Stepinče, moli za nas! Kad sam bio na Filipinima, filipinskime narod pozdravljao riječima: »Lolo Kiko« - to jest: »djed Fra njo« - »Lolo Kiko«, govorili su! Najprije je važno istaknuti ovo: istina je da nas društvo želi odbaciti, ali Bog to sigurno ne želi. Gospodin nas nikada ne odbacuje. On nas poziva da ga slijedimo u svim životnim dobima, a starost također sadrži milost i poslanje, pravi Gospodinov poziv. Starost je poziv. Još nije došlo vrijeme za »uvući vesla u čamac«. To se životno doba, nesumnjivo, razlikuje od prethodnih; moramo ga malo osmisliti jer naša društva nisu spremna, ni duhovno ni moralno, dati tom razdoblju života njegovu punu vrijednost. Nekoć, u stvari, nije bilo tako uobičajeno imati vremena na raspolaganju; danas je to puno normalnije. Čak je i kršćanska duhovnost ostala pomalo zatečena, pa je potrebno osmisliti duhovnost starijih osoba. Ali, hvala Bogu, postoje svjedočanstva svetaca starije dobi! ( ... ). Dragi djedovi i bake, drage starije osobe, povedimo se za primjerom to dvoje staraca [Šimuna i Ane u hramu]! Postanimo i mi pomalo pjesnici molitve: uživajmo u traženju vlastitih riječi, poslužimo se onima kojima nas uči Božja riječ. Veliki je dar za Crkvu molitva djedova i baka i starijih osoba! Molitva starijih oso ba i djedova i baka dar je za Crkvu, to je bogatstvo! To je velik poticaj mudrosti za čitavo ljudsko društvo; pogotovo za ono koje je prezaposleno, previše zauzeto, previše rastreseno. Netko mora pjevati, također za njih, pjevati o Božjim znakovima, obznanjivati znakove Božje, moliti za njih! Pogledajmo Benedikta XVI. koji je odlučio posljednji dio svoga života provesti u molitvi i slušanju Boga! To je lijepo! Veliki vjernik iz prošlog stoljeća, pravoslavne tradicije, Olivier Clement, rekao je: »Civilizacija u kojoj se više ne moli je civi lizacija u kojoj starost više nema smisla. I to je zastrašujuće, trebamo prije svega starije osobe koje mole, jer starost nam je darovana upravo zbog toga. « Molitva starijih nešto je lijepo. Možemo zahvaljivati Gospodinu za primljena dobročinstva i popuniti prazninu nezahvalnosti koja nas okružuje. Možemo moliti da se ispune očekivanja novih naraštaja i dati dostojanstvo sjećanju i žrtvama pret hodnih naraštaja. Možemo podsjetiti ambiciozne mlade da je život bez ljubavi poput suhe zemlje besplodne. Možemo reći mladima koji se boje da se tjeskobu koju osjećaju pred budućnošću može pobijediti. Možemo naučiti mlade ljude koji su previše zaljubljeni u sebe da je veća radost u darivanju nego u primanju. Djedovi i bake čine stalni »zbor« velikoga duhovnog svetišta, gdje molitva prošnje i pjesma hvale podupiru zajednicu koja radi i bori se na polju života. Molitva, dakle, neprestano pročišćava srce. Hvala i molitva Bogu sprječavaju srce da otvrdne u nego- davanju i sebičnosti. Kako je ružan cinizam starije osobe koja je izgubila smisao svoga svjedočanstva, koja prezire mlade i ne prenosi mudrost života! Kako je, naprotiv, lijep poticaj koji starija osoba uspijeva preni jeti mladom čovjeku koji traga za smislom vjere i života! To je stvarno poslanje baka i djedova, poziv starijih osoba. Riječi djedova i baka imaju nešto posebno za mlade. I oni to znaju. Riječi koje mi je baka predala u pisanom obliku na dan moga svećeničkog ređenja i dalje nosim sa sobom, uvijek, u časoslovu i često ih čitam i čine mi dobro. Kako bih želio Crkvu koja izaziva kulturu odbacivanja preobilnom radošću zagrljaja izme đu mladih i starijih! To je ono za što danas molim Gospodina, taj zagrljaj! UREDNIKOVA RIJEČ Kardinal Stepinac - »svetac cisteV• saVJest1• • « Pripreme blagdana i tijek samih svečanosti o 55. obljetnici smrti Stožernika Svete Rimske Crkve nas na internaciju u Krašiću. Ta osuda bila je juridičko umorstvo podsjećale su hrvatski narod na opći plač i bol naroda nevina čovjeka ( ... ). Posljedica te za svojim voljenim pastirom prije 55 godina, koji su, osude, nad kojom se skandalizi prema riječima vlč. Josipa Gjurana, bili »znak ljubavi rao sav civilizirani svijet, bila je, i vjernostinaroda i javna osuda njegovih protivnika i da je moj fizički život u roku od ovih trinaest godina, što ih provo njihovih postupaka« . Štoviše, brojnim sudjelovanjem dim u zatvoru« i1 internaciji, dospio hrvatskih katolika diljem domovine i svijeta očitovana na rub groba. je svjedočanstvo »da je kardinal Stepinac važan Štoviše, na završetku istraž čovjek, izvanredna pojava u našem narodu i u nog postupka, 20. rujna 1946., Katoličkoj Crkvi, da je doista svetac. « on je političku pozadinu svoga suđenja prikazao ovim riječima: to »ne svetac samo u kate kizamskom smislu da tra Iži i hoće dobro, a izbjegava zlo, nego da je on uvijek isključi vo mislio, govorio, radio dobro i da je od srca opraštao uvrede i ne pravde njemu nanesene, da se za uzimao za svakog čovjeka i kod ljudi i kod Boga i da je posjedo vao istinske kršćanske« krjeposti u herojskom stupnju . Ove rije či nekadašnjeg torontskog župni ka Josipa Gjurana bile su proroč ke. Njima je nadodao i ovu misao ·x- Kao tajnik zagrebačkog koja tumači i misao i želje našega sudskog postupka što ga je ko nadbiskupa dr. Antuna Bauera bl. munistički režim montirao kako Alojzije je uvijek bio vjeranzvanju i srca: »Crkva mu se može oduži službi ti samo tako da ga što prije javno bi isključio nadbiskupa Stepin kanonizira za sveca Crkve kakvim ca iz javnog života. Sam blaže ga je već učinio naš hrvatski na ni Alojzije tu je lakrdiju prozvao »Moje hapšenje i zatvor i istražni rod. Tada će kardinal Stepinac do skandalom nad kojim se sabla postupak ima pripremiti očigled biti svoje pravo mjesto, a i naša «će znio sav civilizirani svijet, »juri no materijal za sud protiv mene. Hrvatska time biti proslavljena. dičkim« ubojstvom nevina čovje Danas je u cijelom kulturnom Gotovo svi propovjednici pri ka . Naime, u pismu Okružnom svijetu omraženo direktno napa godom Stepinčeva 2015. progo sudu u Osijeku, koji ga je zvao na dati Crkvu i vjeru. Zato se tamo, vorili su o Stepincu kao svjedoku parnicu s ciljem da mu se produži gdje se hoće nešto poduzeti pro čiste savjesti. Kardinal Josip Bo zatvorska kazna, on je to 5. pro tiv predstavnika Crkve, mora naći zanić, nadbiskup zagrebački, u sinca 1959. opisao ovim riječima: 1 Pis1110 s11dišt1111 Osijek11, Krnšić, 4. prosinca 1959., zagrebačkoj prvostolnici reče da »Ja sam po Vrhovnom narodnom u: AJojzije Viktor STEPINAC, Pis111a iz s11ža11jsl!'ll je nadbiskup« Stepinac »svetac či sudu NRH 11. X. 1946. osuđen (1951-1960). Pngodo111 100. ob/jel11ice roile11ja (priredio: J. Bt\TELJ.t\; unaprijed: PISMA), Zagreb, 1998., str. ste savjesti . Znakovito su brojni na 16 godina prisilnog rada, stvar 35ls. govornici upozorili i na lakrdiju no na tamnicu u Lepoglavi, a da- GLASNI K POSTULATURE BROJ 2 /2015 .• BLAŽE NI ALOJZI JE STE PINAC politička podloga, što je protiv strane nema poteškoća. Poštivao mene nađeno u ovoj formi. Ni sam volju« 4 svoga naroda i pošti po Božjem, ni po naravnom, ni vat ću je. po internacionalnom pravu ni O tome je prozborio na za jedan ispravan sud ne bi me ni vršetku misnoga slavlja u Kra kada mogao osuditi za ono što šiću i postulator dr. Juraj Bate mi se imputira, kad bi pregle lja prisjetivši se kako su mnogi dao cijelu situaciju u kojoj smo od onih koji se danas udaraju se nalazili. Moja je krivnja sto u prsa, hvaleći se hrvatskim ro posto u tome, što nisam mo doljubljem, u vremenu nakon gao pokleknuti pred zahtjevima završetka Drugoga svjetskog komunizma« koji2 jedini vlada u rata slali u logore i pod zemlju ovoj zemlji. sve one koji su zastupali pra Neutemeljenost sudske pre * Bl. Alojzije Stepinac: »Što duže vo hrvatskoga naroda na nje sude nadbiskupu Stepincu, koju živim, to te više ljubim, Crkvo sveta govu državu. Bili su « to »anti je Vrhovni sud NRH donio po Božja!« fašistički Jugoslaveni koji su nalogu Komunističke partije, stvarali zajednicu »južnoslaven ima i danas posljedice u djelo Značajno je istaknuti da se ve skih naroda« na temelju bratstva vanju hrvatskog pravosuđa u lik broj propovjednika prisjetio i jedinstva , a to je značilo uni Republici Hrvatskoj koje se, Stepinčeve hrabrosti i njegova tarističku, velikosrpsku Jugo stječe se dojam, još uvijek nije istinoljubivog rodoljublja koje je slaviju, u koju se planiralo uto odvojilo od komunističke ma u vrijeme komunističkoga mra piti hrvatski narod. trice. Doista bi bilo vrijeme da ka poistovjećivano s ustaštvom. Nije uzmanjkalo ni propo oni koji su baštinili sudske pre Na takve objede Stepinac je}. li vjednika koji su za ovogodišnje sude Vrhovnog suda Narodne stopada 1946. uzvratio: » Nisam Stepinčevo prepoznali u njego Republike Hrvatske prouče do bio persona grata ni Nijemcima vu životu u herojskom stupnju kumentaciju sudskog postupka ni ustašama. Nisam bio ustaša, življene teološke krjeposti vjere, protiv zagrebačkog nadbiskupa nititvu, sam položio njihovu zakle ufanja i ljubavi te moralnih krje Alojzija Stepinca i donesu pra kako su činili vaši činovnici posti razboritosti, pravednosti, vorijek u prilog povijesnoj isti koji su ovdje. Hrvatski se narod umjerenosti i jakosti. Tako se i ni. Tek tada će se dogoditi ono plebiscitarno izjasnio za hrvat na temelju ovogodišnjeg Stepin što je bl. Alojzije Stepinac pred sku državu i ja bih bio ništarija, čeva može doći do spoznaje da vidio i nagovijestio tijekom sud kad ne bih osjetio bilo hrvatskog je bl. Stepinac, kako je to u svo ske rasprave 1. listopada 1946.: naroda, koji je bio rob u biv joj propovijedi u trodnevnici »Ja kažem ovo, kad se prilike šoj Jugoslaviji ( ...). Što sam go ustvrdio mons. Ivan Šaško,« »bi srede i smire, kad se budu mogli vorio o pravu hrvatskog naroda ser hrvatske duhovnosti . publicirati svi dokumenti, kad na slobodu i nezavisnost, sve je Jer nadbiskupu Stepincu nisu se budu mogli isti u miru raditi u skladu s osnovnim principima presjekli vrat i na javnom trgu i izraditi, kad svi faktori mogu saveznika istaknutima u J alti i u prolili njegovu krv, mogu se čuti slobodno da kažu svoju riječ, Atlantskoj povelji.