Srpska srednjovekovna umetnost

Umetnost u drugoj polovini XIII veka Doba: kralja Uroša (1243-1276, +1277) kralja Dragutina (1276-1282, +1316) početak vladavine kralja Milutina (1282-1321) Država u doba Stefana Nemanje i Stefana Nemanjića

. Prilike u doba kralja Uroša (1243-1276, +1277) Političke prilike na Balkanu sredinom XIII veka opet su se izmenile

Bugarska je oslabila pod pritiskom Tatara, Ugarska ojačala i obrazovala Mačvansku i Kučevsko-braničevsku banovinu

Najvažnija promena bila je u tome što su Nikejci slomili moć Epiraca i osvajanjem Carigrada 1261. obnovili Vizantiju

Od 1272. Vizantija je, ipak, aktivno učestvovala u pokušaju ujedinjenja zapadne i istočne crkve (osporavajući legitimnost srpske crkve) i 1274. potpisala Lionsku uniju

Odnosi s Ugarskom bitno su se poboljšali nakon sklapanja braka (verovatno 1268) Uroševog starijeg sina Dragutina sa Katalinom, ćerkom Stefana V koji je 1270. postao kralj Ugarske Sopoćani, Sv. trojica

Manastirska crkva i grobnica ktitora kralja Uroša (1243- 1276, +1277) u kojoj su sahranjeni i arhiepiskop Joanikije (1272-1276, +1279) i supruga kralja Stefana Prvovenčanog kraljica Ana Dandolo

Vreme osnivanja nije pouzdano utvrđeno, a može se pretpostaviti da je manastirski kompleks podizan tokom šezdesetih godina XIII veka

U prostoru kupole, u prstenu između tambura i pandantifa ispisan je fresko-natpis, ali je veoma oštećen i podaci koji su u njemu bili zabeleženi većinom su uništeni Sopoćani, Sv. trojica, arhitektura

Crkva ima uobičajenu osnovu raškog hrama, trodelni oltarski prostor (proskomidiju posvećenu Bogorodici i đakonikon posvećen sv. Nikoli), srednji travej, natkriljen uskom kupolom na kockastom postolju, sa bočnim pevnicama, zapadni travej i pripratu uz koju su paraklisi Sv. Stefana (sever) i Sv. Simeona Nemanje (jug) Od ostalih crkava razlikuje se svojim karakterističnim trobrodnim spoljnim izgledom, pošto su svi bočni prostori (proskomidija i đakonikon, pevnice i paraklisi) podvedeni pod jedinstvene jednoslivne krovove Zidana je sigom, omalterisana i obojena u belo, dok je kupola oslikana crvenom i žutom

Otvorena spoljna priprata sa zvonikom verovatno je dograđena u vreme kralja Dušana, kada je bila oslikana

Vreme zidanja paraklisa podignutih između pevnica i paraklisa uz pripratu nije pouzdano utvrđeno (pomišlja se da su nastali u doba cara Uroša V) Sopoćani, manastirski kompleks

. Sopoćani, crkva Sv. trojice, presek i osnova oltar proskomidija posvećena Bogorodici i đakonikon posvećen sv. Nikoli, uz pripratu paraklisi Sv. Stefana (sever) i Sv. Simeona Nemanje (jug) . Sopoćani, crkva Sv. trojice, pogled se jugozapada, ranije stanje . Sopoćani, crkva Sv. trojice, pogled se jugozapada, dosadašnje stanje . Sopoćani, crkva Sv. trojice, pogled se jugozapada, sadašnje stanje . Sopoćani, Sv. trojica, slikarstvo

Vreme nastanka slikarstva datuje se posredno u godine između 1272. i 1276. (ranije datovano, prema portretima, u vreme između 1263. i 1268)

Slikari su došli iz Vizantije, možda iz samog Carigrada, najtalentovaniji su radili na najistaknutijim mestima, dok su saradnici skromnoga dara radili u slabije vidljivim delovima Scene su većinom komponovane tako da je glavni motiv na središnjem mestu i vertikalno istaknut, dok su sa strane skupine nižih figura koje su pokretima usmerene ka sredini, što naglašava i slikana arhitektura Figure su snažne, odmerenih stavova i pokreta, fino modelovane i prožete klasicističkim duhom

U skoro celoj crkvi pozadina je rađena, podražavajući mozaik, zlatnim listićima sa iscrtanom mrežom kvadratića (žuta i plava pozadina samo u bočnim prostorima oltara i u paraklisima) Sopoćani, naos, između 1272. i 1276, južni zid doslikani ktitorski portret

Sv. Simeon Nemanja, Simon (Stefan Prvovenčani) i kralj Uroš

. Sopoćani, naos, između 1272. i 1276, južni zid, doslikani ktitorski portret, Sv. Simeon Nemanja, Simon (Stefan Prvovenčani) i kralj Uroš . Sopoćani, naos, zapadni zid, doslikani ktitorski portret, Dragutin i Milutin . Sopoćani, priprata, ktitorski portret istočni i južni zid kralj Uroš sa Dragutinom i kraljica Jelena sa Milutinom . Sopoćani, Sv. trojica, program slikarstva u naosu Crkva je dugo bila bez krova i od slikarstva u kupoli, konhi oltara i svodovima ništa nije preostalo

Na osnovu očuvanih slika zapaža se da je oltar imao uobičajene predstave, dok su u bočnim delovima ciklusi svetitelja kojima su posvećeni, Bogorodice (proskomidija) i sv. Nikole (đakonikon) Jedinstven je primer načina rasporeda scena tako da se u svakom prostoru našla po jedna osnovna tema: srednji travej- od Blagovesti do Preobraženja, zapadni- od Ulaska u Jerusalim do Vaskrsenja, istočni- posle Vaskrsenja do Silaska sv. duha U donjoj zoni su uobičajene predstave stojećih svetitelja (većinom apostola u pevnicama i ratnika u zapadnom delu), a važno je da su u Službi arhijereja prikazana prva tri srpska arhiepiskopa (Sava I, Arsenije I i Sava II)

Portreti u naosu, gde se nalazi horizontalna genealogija Nemanjića, preslikani su verovatno nekoliko godina nakon nastanka prvobitnog živopisa Sopoćani, naos, slikarstvo, pogled prema istoku

. Sopoćani, naos, slikarstvo, pogled prema istoku . Sopoćani, naos, slikarstvo, oltar . Sopoćani, naos, slikarstvo, oltar . Sopoćani, naos, slikarstvo, oltar (Sava II, Arsenije I i Sava I) . Sopoćani, naos, slikarstvo, oltar, proskomidija (posvećena Bogorodici ) . Sopoćani, naos, slikarstvo, pogled prema istoku . Sopoćani, naos, slikarstvo, kupola, pandantifi . Sopoćani, naos, slikarstvo, potkupolni lukovi . Sopoćani, naos, slikarstvo, oltar, scene . Sopoćani, naos, slikarstvo, oltar, scene . Sopoćani, naos, slikarstvo, srednji travej, scene . Sopoćani, naos, slikarstvo, srednji travej, scene . Sopoćani, naos, slikarstvo, scene, zapadni travej

. Sopoćani, naos, slikarstvo, scene, zapadni travej, detalji . Sopoćani, naos, slikarstvo, svetitelji, srednji travej . Sopoćani, naos, slikarstvo, svetitelji, srednji travej . Sopoćani, naos, slikarstvo, svetitelj, srednji travej

. Sopoćani, Sv. trojica, program slikarstva u priprati U slikarstvu priprate izdvajaju se četiri celine: Ciklus Vaseljenskih sabora- kojem je priključen Nemanjin sabor protiv jeretika (istok) Priča o starozavetnom prekrasnom Josifu (zapad) Loza Jesejeva (jug) i Strašni sud (sever) U donjoj zoni, ispod Strašnog suda, predstavljena je scena Smrt Ane Dandolo, dok ostale delove većinom zauzimaju figure svetih monaha i pustinjaka i ktitorski portreti (jugoistočni ugao)

U paraklisima prikazani su ciklusi svetitelja kojima su posvećeni, sv. Stefana (sever) i sv. Simeona Nemanje (jug) Sopoćani, priprata, slikarstvo, program (istok, jug) . Sopoćani, priprata, slikarstvo, program (zapad, sever) . Sopoćani, priprata, slikarstvo, ktitorski portret istočni i južni zid . Sopoćani, priprata, severni zid, Smrt Ane Dandolo . Sopoćani, priprata, severni zid, Smrt Ane Dandolo . Sopoćani, priprata, slikarstvo, istočni zid . Sopoćani, priprata, slikarstvo, zapadni zid . Gradac, Blagoveštenje, arhitektura

Manastirska crkva i grobnica ktitorke kraljice Jelene Anžujske (+1314), supruge kralja Uroša I

Vreme podizanja i oslikavanja crkve nije pouzdano utvrđeno Različito se datuje, u doba pre ili nakon smrti kralja Uroša I (+1277)

Crkva je podignuta na mestu starijeg sakralnog zdanja Građena je i ukrašena delimično po uzoru na Studenicu, dok je primer Sopoćana poštovan jedino u posveti bočnih paraklisa sv. Stefanu (sever) i sv. Simeonu Nemanji (jug) Crkva ima uobičajene delove raškog hrama, trodelni oltarski prostor, srednji travej, pokriven kriškastom kupolom na kockastom postolju, sa bočnim pevnicama, potom zapadni travej i pripratu sa bočnim paraklisima Izuzetak čine široka kupola eliptične osnove i gotički elementi- kontrafori oko oltara (koji nemaju nikakvu konstruktivnu funkciju), rebrasti svod nad pripratom, prelomljeni lukovi na vratima i prozorima

Zidana je tesanicima sige, omalterisana i bila obojena verovatno u belo Gradac, Blagoveštenje, osnova . Gradac, Blagoveštenje, presek . Gradac, Blagoveštenje, pogled sa jugoistoka

. Gradac, Blagoveštenje, zapadni portal . Gradac, Blagoveštenje, slikarstvo

Crkva je dugo bila bez krova i slikarstvo je očuvano u malobrojnim fragmentima

Ipak se zapaža da su u programu slika ponovljene pojedine bitne odlike studeničke celine koje se ogledaju u rasporedu scena Velikih praznika u naosu U Gradcu se pojavljuju i neuobičajene predstave- Mrtvi Hristos u đakonikonu, ciklus prenosa moštiju nekog od članova kuće Nemanjića u zapadnom traveju naosa

U priprati se nalaze ciklus života Bogorodice (zaštitnice hrama) i Vaseljenski sabori

Kao i u Sopoćanima, u skoro celoj crkvi pozadina je rađena, podražavajući mozaik, zlatnim listićima sa iscrtanom mrežom kvadratića Slikarstvo je, u poređenju sa Sopoćanima, grublje u tretmanu, pokreti figura življi i ponekad nespretni, lica izražajnija, a u kompozicijama zapaža se težnja ka opširnijoj naraciji Gradac, Blagoveštenje, naos, rekonstrukcija ktitorske slike, pre ili posle 1277. (Hristos na prestolu kome Bogorodica privodi sv. Simona? (bivšeg kralja Stefana Prvovenčanog), kralja Uroša i kraljicu Jelenu) . Gradac, Blagoveštenje, naos, slikarstvo, oltar, đakonikon . Gradac, Blagoveštenje, naos, potkupolni prostor, slikarstvo, svetitelji

. Gradac, Blagoveštenje, naos, potkupolni prostor, slikarstvo, scene, detalj

. Gradac, Blagoveštenje, priprata, slikarstvo, scene . Kralj Dragutin (1276-1282, +1316)

Dragutin je nakon ženidbe sa ugarskom princezom Katalinom (verovatno 1268), po ugarskom običaju, dobio titulu “mladog kralja”

Ubrzo je došlo do zategnutosti u odnosima između oca i sina Dragutin je dobio pomoćnu vojsku (ugarsku i kumansku) i otvoreno ustao protiv oca Porazio ga je u sukobu kod Gacka i naveo na abdikaciju

Uroš se zamonašio 1276. i već 1277. umro kao monah Simon

Dragutin se uključio u antivizantijske saveze koji su kovani sa ciljem da se u Carigrad vrati latinska vlast

Kao veliki teret na savesti imao je svoj postupak prema ocu Davidovica, Bogojavljenje

Manastirska crkva i grobnica ktitora monaha Davida, nakadašnjeg župana Dmitra, sina velikog kneza Vukana (i brata ktitora Morače kneza Stefana) Neimar crkve bio je Dubrovčanin Desina de Ris sa sinom Vlahom (ugovor o gradnji 1281) Crkva sadrži određene elemente raške arhitekture, ali i pojedina romano-gotska obeležja Oltarski prostor sastoji se od pravougaonog traveja i oltarske apside i niša proskomidije i đakonikona, srednji travej zasveden je kupolom, a zapadni podužnim poluobličastim svodom Umesto pevnica, uz srednji travej podignuti su paraklisi sa malim kupolama kružne osnove, severni posvećen sv. Đorđu i južni čija posveta danas nije poznata Građena je krupnim tesanicima kamena

Slikarstvo je gotovo potpuno uništeno i preostalo je samo nekoliko pojedinačno predstavljenih svetitelja u višim delovima severnog paraklisa (slikarstvo paraklisa se danas datuje u poznije doba, odnosno u sredinu XIV veka) Tvorci živopisa mogu se oceniti kao zanatlije bez mnogo dara sklone graficizmu i verne zastarelim obrascima U kupoli i potkupolnom prostoru razazanaje se žuta pozadina, a u donjoj zoni i u paraklisima plava Davidovica, crkva, presek i osnova . Davidovica, crkva, ranije stanje, pogled sa zapada

. Davidovica, crkva, sadašnje stanje, pogled sa istoka . Davidovica, crkva, enterijer, današnje stanje, pogled na istok

. Davidovica, crkva, naos, slikarstvo, kopija freske . Davidovica, crkva, naos, slikarstvo, ranije stanje . Davidovica, severni paraklis, slikarstvo, kopija freske (slikarstvo paraklisa danas se datuje u sredinu XIV veka) . Davidovica, severni paraklis, slikarstvo, ranije stanje (slikarstvo paraklisa danas se datuje u sredinu XIV veka) . Kralj Milutin (1282-1321)

Kralj Dragutin (1276-1282, +1316) posle pada s konja i preloma noge, u kojima je video kaznu Božju zato što je zbacio oca s prestola, u mestu Deževi ispod Đurđevih stupova na državnom saboru predao je bratu Milutinu presto, konja i oružje

Milutin je, prema sporazumu na saboru, trebalo da kasnije ustupi vlast Dragutinovim sinovima Vladislavu II i Urošicu Država u doba kralja Milutina i kralja Dragutina

. Đurđevi stupovi, priprata

Kralj Dragutin (1276-1282, +1316) posle sabora u Deževi (1282) odredio je Đurđeve stupove, zadužbinu svog pradede, za svoju grobnicu i pripremio sebi tu grob (verovatno u prostoru na razmeđi naosa i priprate)

Bivši kralj ktitor je slikarstva u priprati

Freske su veoma oštećene i sačuvali su se samo delovi scena iz ciklusa sv. Đorđa (patrona hrama) i tragovi portreta prvog i drugog ktitora- Stefana Nemanje i Dragutina Ras, Đurđevi Stupovi, 1170/71, osnova i presek

. Đurđevi stupovi, pogled sa jugoistoka

. Đurđevi stupovi, pogled sa zapada

. Đurđevi stupovi, priprata, gornji deo, fragmenti scena iz ciklusa sv. Đorđa . Đurđevi stupovi, priprata, slikarstvo, ktitorski portret kralja Dragutina . Đurđevi stupovi, priprata, slikarstvo, scena iz ciklusa sv. Đorđa . Đurđevi stupovi, priprata, slikarstvo, ostaci predstava svetitelja i scena iz ciklusa sv. Đorđa . Đurđevi stupovi, paraklis

Kralj Dragutin (1276-1282, +1316) posle sabora u Deževi (1282) u Đurđevim stupovima od stare ulazne kule načinio paraklis Slikarstvom je izrazio državno-pravne odluke sabora i svoje nade u zaštitu svetitelja

U četiri polja svoda predstavljena su četiri srpska državna sabora: ostavlja presto Stefanu Nemanjiću (istok) Krunisanje kralja Uroša I (jug) Krunisanje kralja Dragutina (zapad) Sabor u Deževi (sever) U donjoj zoni je povorka Nemanjića koji prilaze Hristu predvođeni rodonačelnikom dinastije (južni zid), kojima se pridružuju ktitor sa svojom porodicom i aktuelni vladar (zapadni zid) Iznad ktitorovih predaka predstavljena su Starozavetna trojica, a iznad ktitora sv. vrači (lekari)

Izgleda da su za bivšeg kralja radili grčki slikari (povremene greške u natpisima otkrivaju njihovo poreklo) koji su poznavali nova estetska kretanja u Carigradu koja nagoveštavaju pojavu renesanse doba Paleologa (naglašena plastičnost, fini tonski prelazi, mirni stavovi, laki pokreti) Đurđevi stupovi, paraklis, pogled sa severa . Ras, Đurđevi Stupovi, 1170/71, manastirski kompleks Dragutinov paraklis dole desno . s

Đurđevi stupovi, paraklis, slikarstvo, svod (istok, jug, zapad, sever) Đurđevi stupovi, paraklis, slikarstvo, svod, istok- Stefan Nemanja ostavlja presto Stefanu Nemanjiću . Đurđevi stupovi, paraklis, slikarstvo, svod, jug- Krunisanje kralja Uroša I . Đurđevi stupovi, paraklis, slikarstvo, svod, zapad- Krunisanje kralja Dragutina . Đurđevi stupovi, paraklis, slikarstvo, svod, sever- Sabor u Deževi . Đurđevi stupovi, paraklis, južni zid, povorka Nemanjića (kraljica Jelena, sv. Simon (kralj Uroš I), sv. Simon (Stefan Prvovenčani), sv. Simeon Nemanja i Hristos) . Đurđevi stupovi, paraklis, zapadni zid, portreti ktitora i vladara (kralj Dragutin, Vladislav II, kraljica Katalina, kralj Milutin i kraljica tadašnja supruga kralja Milutina (kći ugarskog kralja Stefana V Jelisaveta?)) . Đurđevi stupovi, paraklis, slikarstvo, južni zid, Starozavetna trojica . Đurđevi stupovi, paraklis, slikarstvo, zapadni zid, sv. vrači . Đurđevi stupovi, paraklis, slikarstvo, istočna strana, trijumfalni luk . Đurđevi stupovi, paraklis, slikarstvo, istočna strana, trijumfalni luk . Đurđevi stupovi, paraklis, slikarstvo, istočna strana, trijumfalni luk . Đurđevi stupovi, paraklis, slikarstvo, istočna strana, trijumfalni luk . , Sv. Ahilije, arhitektura

Katedrala moravičkih episkopa, zadužbina bivšeg kralja Dragutina Na osnovu vremena nastanka slikarstva, može se pretpostaviti da je crkva podignuta oko 1290.

Crkva je pozna građevina raškog tipa i nema određene ranije uobičajene delove koji su postepeno isključeni iz liturgijskih razloga (paraklisi, kule uobičajene u katedralnim hramovima) Jednobrodna crkva sa trodelnim oltarskim prostorom (sličnim sopoćanskom), srednjim travejem, natkriljenim uzanom kupolom na kockastom postolju, sa bočnim pevnicama koje čine pravilni transept, zapadnim travejem, pripratom i ubrzo dozidanom spoljnom pripratom Kao i sopoćanski hram, odlikuje se trobrodnim spoljnim izgledom, pošto su bočni prostori (proskomidija i đakonikon i pevnice) podvedeni pod jednoslivne krovove, ali su ti lažni bočni brodovi znatno kraći pošto nema paraklise

Zidana je tesanicima sige, omalterisana i obojena u belo, a na kupoli i njenom postolju islikani su tesanici i opeke koji oponašaju vizantijski način građenja Arilje, crkva Sv. Ahilija, presek i osnova

. Arilje, Sv. Ahilije, pogled sa juga . Arilje, Sv. Ahilije, slikarstvo

Slikarstvo se precizno datuje na osnovu natpisa ispisanog u prstenu između tambura i pandantifa koji nosi godinu 1295/96.

Slikari su bili Grci (u jednom prozoru ispisan akrostih ΜΑΡΠΟΥ, a u pojedinim natpisima korišćen grčki jezik)

Njihova ostvaranja svedoče da su bili prilično konzervativni, nespremni da prihvate nove tokove renesanse Paleologa Koriste zagasit kolorit bez finih tonskih prelaza, oblikuju teškom linijom neproporcionalne figure nelepih likova i jedino se nešto većim umećem izdvaja slikar koji je većinom radio u nižim zonama u južnom delu naosa Arilje, Sv. Ahilije, slikarstvo, kupola, Natpis sa godinom 1295/96.

. Arilje, Sv. Ahilije, crkva, slikarstvo, program U oltaru i kupoli su uobičajene predstave

Đakonikon je posvećen sv. Nikoli i u njemu se nalazi ciklus patrona (slikarstvo u proskomidiji je potpuno uništeno)

U naosu u višim zonama zidova su uobičajeni Veliki praznici (dopunjeni sa nekoliko prizora Stradanja) među kojima su i dve scene iz Bogorodičinog ciklusa u zapadnom traveju (uz Uspenje)

U donjoj zoni su uobičajene figure svetitelja, među kojima su, u zapadnom traveju, Nemanjići monasi (horizontalna genealogija, južni zid), srpski arhiepiskopi i prva dva moravička episkopa (severni i zapadni zid) Arilje, Sv. Ahilije, slikarstvo, oltar . Arilje, Sv. Ahilije, slikarstvo, oltar . Arilje, Sv. Ahilije, slikarstvo, kupola . Arilje, Sv. Ahilije, slikarstvo, kupola . Arilje, Sv. Ahilije, slikarstvo, kupola

. Arilje, Sv. Ahilije, naos, zapadni travej, Hristos i povorka Nemanjića, 1295/6. (Hristos i sv. Simon (Stefan Prvovenčani), sv. Simon (Uroš I) i kraljica Jelena kao monahinja) . Arilje, Sv. Ahilije, naos, zapadni travej, moravički episkopi i srpski arhiepiskopi

. Arilje, Sv. Ahilije, slikarstvo, oltar, scena

. Rođenje Hristovo, Arilje (levo), Sopoćani (desno)

. Arilje, Sv. Ahilije, slikarstvo, oltar, scena, detalj . Arilje, Sv. Ahilije, naos, slikarstvo, zapadni travej, scena . Uspenje Bogorodice, Arilje (levo), Sopoćani (desno)

. Arilje, Sv. Ahilije, priprata, slikarstvo, program U priprati u višim zonama zidova su predstave koje (u episkopskoj katedrali) svedoče o pravoj veri

Vaseljenski sabori (severni, južni i istočni zid) kojima je pridružen Sabor Simeona Nemanje protiv jeretika (severni zid), potom

Loza Jesejeva (zapadni zid)

Žrtva Avramova (istočni zid, niži deo)

U donjoj zoni, pored malobrojnih figura svetitelja, predstavljeni su Smrt moravičkog episkopa Merkurija (severni zid), portreti ktitora i onovremenog vladara (južni zid) i portreti sinova ktitora (zapadni zid, severni deo) Arilje, Sv. Ahilije, priprata, slikarstvo, program (istok, jug, zapad, sever) . Arilje, Sv. Ahilije, priprata, južni zid- kralj Milutin, kralj Dragutin i kraljica Katalina zapadni zid, severno od vrata- Vladislav II i Urošic . Arilje, Sv. Ahilije, priprata, slikarstvo, severni zid, Scene, Sabor Simeona Nemanje . Arilje, Sv. Ahilije, priprata, slikarstvo, istočni zid, scene, Žrtva Avramova . Arilje, Sv. Ahilije, priprata, slikarstvo, istočni zid, scene, Žrtva Avramova, detalj .