ISSN 1331-7970

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 15. studenoga 2,,7., godište IX, broj 218 cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

Uz 90. godišnjicu Oktobarske revolucije

Shiva Rahbaran - Nicholas Mosley

Patriot - Slaven Tolj

Suvremena crnogorska književnost

cmyk 2 IX/218, 15. studenoga 2,,7. info/najave Gdje je što?

Info i najave 2-3

U žarištu O divljanju po kioscima i smrti knjižara Maja Hrgović 4-5 Vrijeme izbora, vrijeme kulture Biserka Cvjetičanin 7 Sreća nagradila Satira Vjerujte ne-vijestima! UnNews 6

Tema: 90. godišnjica Oktobarske revolucije sretne Revolucija mora udariti dva puta Srećko Pulig 8 Lenjin ubijen na stanici Finska Slavoj Žižek 9 I potom opet oktobar Božidar Debenjak 10-11 5. Festival prvih 2007. Film Delirij sjećanja Steven Shaviro 12 Tema: društvena odgovornost kapitala www.studio-artless.hr Socijalna i kulturna antropologija Enciklopedija o pandemiji progona vještica Luka Šešo 13

Esej Čovjek tužna osmijeha Jaroslav Pecnik 14-15 Paradoksi slobode Nicholasa Mosleyja Shiva Rahbaran 42-44 ad Sreća Manuele Vladić-Maštruko nagrađen na 5. Festivalu prvih Vizualna kultura Žiri u sastavu Irena Bekić, Lara Badurina i Autorski integritet reportažne fotografije Amela Frankl odlučio je nagradu 5. Festivala prvih dati Antun Maračić 16-17 radu Sreća, autorice Manuele Vladić-Maštruko. Kultura se (ipak) isplati!? Rajko Radovanović 18-20 “Naganjati” stil, i odustati od toga Ivana Mance 29 Obrazloženje žirija Ravnodušno i kaotično spajanje niza sukobljenih identiteta Hrvatski prijevod Ana Dević 30 Rad Sreća Manuele Vladić Maštruko složen je i zaokružen. Autorica tematizira ideju o sreći kao mogu- Glazba Kraljevski koncert Trpimir Matasović 31 ćnosti financijskog snalaženja i preživljavanja u konzu- Horvat na vrhu Trpimir Matasović 31 mentskom društvu. Nudeći humanističku ideju o dava- Knjige čežnje Drum and bass koncert Jerko Bakotin 32 nju kao jedinom stvarnom bogaćenju na jednoj razini, a na drugoj istu ideju ogoljujući kao borbu sponzora za Kazalište profit, ovaj se rad ispostavlja istovremeno romantičan i Anonimnost i slava Don Quijotea Ante Armanini 33 ciničan. Leonarda Cohena Gavella od sapunice & balončići nagrada Nataša Govedić 34 Kazalište mora zadržati snagu prevrata Ivana Slunjski 35 Bez moraliziranja, s ludičkom lakoćom, autorica Razgovor s Kristianom Al-Droubijem i Borisom Kadinom problematizira mehanizme nagovaranja (bonovi, kar- Suzana Marjanić 36-37 tice, igre na sreću, reklamni panoi). Poigravajući se na Kritika relaciji autor-projekt-publika, pa čak i žiri koji je uvu- Ličani u gradovima Boris Postnikov 38 čen u igru, čini puni, preklapajući krug kako u odnosu Rat kao performans identiteta Dinko Delić 39-40 na temu festivala tako i u odnosu na trajanje projekta Klopka za budale Dario Grgić 40-41 od prijave do proglašenja nagrade koja je njezin mogući akladnička kuća V. B. Z. iz Zagreba objavila je (i stvarni) sretni svršetak. Poezija Knjigu čežnje Leonarda Cohena. Hrvatsko izda- U nekoj od mogućih stvarnosti Slađan Lipovec 45 Rad možete pogledati/pročitati do 15. studenog u nje Cohenove posljednje knjige pjesama Book Galeriji Prozori, Knjižnica S.S. Kranjčevića, Zapoljska of Longing iz 2006, prve knjige poezije koja je zauzela Riječi i stvari 1 od 8 – 20 sati. Machinima Neven Jovanović 47 prvo mjesto prodavanosti knjiga u Kanadi ikada, prvi je prijevod neke Cohenove zbirke pjesama na hrvatski TEMA BROJA: Crnogorska književnost jezik (prevedena su mu dosad oba romana), a djelo je Univerzalna slika žene Dragana Tripković 21 pjesnika i prevoditelja Damira Šodana (1964.). Knjiga Akvarijum Vladimir Đurišić 22-23 je formata A4, dolazi u mekome i tvrdom uvezu, s Kako se osjećam danas Jelena Martinović 23 San Vladimir Vojinović 24-25 izvornom Cohenovom naslovnicom i opremljena s Bez pokreta Ivana Vojvodić 25 pedesetak Cohenovih crteža. Na 236 stranica knjiga Nunavut: bajka u tri svijeta Nikola Nikolaidis 26-27 donosi 167 pjesama, stihova za albume, dnevničkih Za moju babu bijah đavolje dijete Jovanka Uljarević 28 ulomaka i proznih zapisa nastalih od kasnih 1970-ih, naslovnica: Sreća, nagrađeni rad Manuele Vladić Maštruko a najvećim dijelom tijekom 1990-ih, za boravka u zen- na 5. Festivalu prvih, Zagreb, 2007. budističkom samostanu Mt. Baldy, te na putovanjima u Indiju od konca 190-ih, gdje je Cohen posjećivao Ramesha Balsekara. Hrvatski prijevod deveti je svjetski prijevod Cohenova poetskog bestselera. Leonard Cohen (1934.), jedan od “najtiših” gla- snogovornika rock-generacije šezdesetih, legendarni kanadski prozaik, pjesnik i kantautor, te iskusni zen- dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja svećenik, vraća se nakon podulje stanke s novom ne- adresa uredništva: Vodnikova 17, Zagreb strpljivo iščekivanom knjigom pjesama Knjiga čežnje. telefon: 4855-449, 4855-451, fax: 4813-572 Slijedeći svoje prethodnice, iznimno dobro kritički e-mail: [email protected], web: www.zarez.hr ocijenjene, ali i komercijalno uspješne knjige Book of Mercy (1984.) i Stranger Music (1993.), Knjiga čežnje uredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 sati jedinstven je kompendij lirskih, erotskih, filozofskih, ali nakladnik: Druga strana d.o.o. i likovnih materijala, koji listom osvjetljuju Cohenove za nakladnika: Andrea Zlatar trajne i, moglo bi se reći, opsesivne teme poput – žena, glavni urednik: Zoran Roško erotike, ljubavi, seksa, Boga, sebstva, mudroslovlja i, naposljetku, uloge pjesnika kao glasa radikalno indivi- zamjenice glavnog urednika: Nataša Govedić i Katarina Luketić dualiziranog iskustva u svijetu poremećenih vrijednosti izvršna urednica: Lovorka Kozole i nezadrživo bujajućih kolektiviteta. Bez obzira na to poslovna tajnica: Dijana Cepić piše li, sklada ili slika, Cohen je uvijek jasan i jedno- uredništvo: Grozdana Cvitan, Rade Dragojević, Dario Grgić, stavan, ali i senzualno zavodljiv, a ponekad i gotovo do Maja Hrgović, Silva Kalčić, Trpimir Matasović, nelagodnosti pronicljiv. Čak i kada je naoko “zabavan”, Suzana Marjanić, Katarina Peović Vuković, Nataša Petrinjak, Cohen je zapravo “smrtno ozbiljan” autor koji svojim Srećko Pulig, Gioia-Ana Ulrich jedinstvenim smislom za humor uspijeva prizemljiti i najuzvišeniju temu i približiti je čovjeku koji je u njego- grafičko oblikovanje: Studio Artless voj pjesničkoj vizuri u pravilu rob strasti, ali i ostrašćene lektura: Unimedia žudnje za duhovnim proniknućem. Leonard Cohen priprema: Davor Milašinčić napisao je dvanaest knjiga i snimio petnaest albuma. U prijevodu Damira Šodana, riječ je o iznimnoj zbirci tisak: Tiskara Zagreb d.o.o. pjesama ovog glasovitog autora. Svjetski web-site Cohenove knjige održava se iz Tiskanje ovog broja omogućili su: Zagreba, na adresi www.bookoflonging.com (kao su- Ministarstvo kulture Republike Hrvatske radnja hrvatskoga web-stranice i Cohenove svjetske Ured za kulturu Grada Zagreba stranice The Leonard Cohen Files). cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 3 info/najave

ku, šum na valnoj duljini. Zvuk sa svim pratećim procesi- ma snimanja, transmisije i recepcije čini tu činjenicu vidlji- vom. U radu Firebirds korišteni su izvorni isječci iz govora Josifa Staljina, Benita Mussolinija, Franklina Roosevelta i Vatra kao zvučnik Adolfa Hitlera iz 1935./36. godine. Izvor zvuka je plamen, moduliran u visokovoltažnim audio-poljima. Među pionirima radija bio je i usamljeni i čeznutljivi mladić, Lee De Forest, koji je sjedeći u svom skromnom domu u New Havenu, 1904. godine, eksperimentirao na- dajući se da će doći do otkrića koje će ga učiniti bogatim i Vatreno-sonični spektakl Firebirds Paula DeMarinisa slavnim. Tipkajući na svom Hertzian telegrafu primijetio je da se iskre na plinskoj svjetiljci pojavljuju i nestaju pri- u organizaciji KONTEJNER-a | biroa suvremene likom svake prenesene točke i crte. Siguran da je otkrio umjetničke prakse u Kuli Lotrščak, Strossmayerovo revolucionarni, novi i osjetljivi prijemnik radio valova, šetalište 9, Zagreb. Izložba je otvorena do 23. načinio je nekoliko patenata u kojima je primijenio svoje otkriće. Puno prije pravne regulacije izdavanja patenata, studenoga 2007. De Forest je otkrio da modulaciju plamena ne uzrokuju radio valovi nego zvuk tipkanja, i time je potvrdio otkrića LeContea i Tyndalla iz 1850-tih. Neobeshrabren i opsje- dnut fiksnom idejom da iskre moraju biti osjetljivi receptor Hertzianovih valova, nastavio je istraživanje. Oslanjajući se Fire talk to me na rad suvremenika Ambrosea Fleminga u Engleskoji, i na raniji rad Elstera i Geitela u Berlinu, De Forest je počeo “ itavo vrijeme nastanjujemo svemir glasova. eksperimentirati sa žaruljama, zamijenivši plamen žarnim Konstantno smo bombardirani glasovima, mora- nitima. Zahvaljujući pronicljivosti, ustrajnosti ili pukoj mo raskrčiti svakodnevicu kroz džunglu glasova sreći, de Forest je, 1906. godine uspio napraviti audion ili i moramo se koristiti raznim vrstama mačeta i kompasa vakumsku cijev, učinkovito pojačalo koje je trebalo učiniti da se ne izgubimo. Tu su glasovi drugih ljudi, glasovi gla- radio medijem široke primjene kakav je poslije postao. zbe, glasovi medija, a medij je, prije nego postane poruka nog prostora uvijek objekt u koji se upisuje neka politika. Time je De Forest najavio elektroničku eru: televiziju, (MacLuhan), možda prvenstveno glas. Svi ti glasovi viču, U ovom slučaju riječ je o glasovima poznatih svjetskih radar i računalo koji su obilježili veliki dio 20. stoljeća. šapuću, plaču, miluju, prijete, preklinju, zavode, naređuju, političara. Militantne glasove velikih svjetskih gospodara Njegova invencija predstavlja nam isječak vremena, 1906. hipnotiziraju...”, tvrdi Mladen Dolar u svom uvodu u knji- poput Hitlera, Mussolinija, Roosevelta ili Staljina vatra godinu, doba električne struje kada su plamen svijeća i gu His Master’s Voice. širi prostorom. Kada slušamo te govore na jednom mjestu, plinski plamen bili zarobljeni u staklenim bocama, dok Zagreb ovih dana ima jedinstvenu priliku vidjeti rad oni zvuče kao govori jedne te iste osobe, razlikujući se više su, u isto vrijeme, riječi i poruke koje su putovale žicama koji kreira jednu malu alternativnu povijest medija a pri- specifičnim jezikom nego glasom ili naredbenim tonom. curile u maksvelovski prostor, a komunikacija postajala sve tom se bavi glasom. Glasovi koje američki umjetnik Paul Oni postaju “pozitivan glas čiste naredbe, glas njegova intenzivnija. DeMarinis u radu Firebirds (Vatrene ptice) izlaže u srednjo- Gospodara”, tvrdi Dolar. Njihov se glas, kao izvor moći i Plamen u radu Firebirds propituju koliziju glasa, zna- vjekovnoj gričkoj kuli Lotrščak pričaju vatrom. Radi se o autoriteta, po njemu nalazi u prostoru između subjekta i čenja i materijalnog zapisa, kao i kolektivnog prostora dobro poznatim glasovima, no oni su uhvaćeni u jednom suverena pri čemu je Gospodar onaj kojega glas sluša, a u kakav je postojao u tom kratkom, povijesnom trenutku. fiktivnom vremenu – vremenu između okupljanja oko trenutku kada mi (slušatelji) slušamo njegov glas, mi sluša- Od ranih dana elektronike, činjenica da zvuk može nastati ognjišta i okupljanja oko radija ili televizora. Vremenu koje mo, odnosno postajemo poslušni (obey, ob-audire, gehorchen izravno iz prostora ispunjena plinom, bez čvrstih, vibrira- se bavi mogućom arheologijom medija koji nikada nije itd.). jućih dijelova zvučnika smatrana je fenomenom. Slijedili zaživio. Unatoč tome što svjetski političari hipnotiziraju i na- su brojni pokušaji njegove šire primjene. Niti jedan nije Naime, instalacija Firebirds jedan je od rijetkih umjetni- ređuju pokornost isključivo glasovima, u DeMarinisovoj uspio. Godine 1924. Lorenz AG iz Berlina plasirao je na čkih radova koji demijurški pretvaraju znanstvenu činje- interpretaciji oni ponavljaju svoju poruku i ne znajući da su tržište katodofon, ranu varijantu plazma zvučnika za vi- nicu u mali zvučni i vizualni spektakl. Umjetnik se vatrom uhvaćeni u redundanciji i opčinjenosti vlastitom veličinom soke frekvencije. U osnovi, to je otvorena trioda na koju je služi kao zvučnikom. Inspiriran člankom u časopisu Nature i zatočeni u kavezu. Provodeći politički glas kroz pucketa- priključena mala truba. S. Klein je 1950-tih elaborirao taj iz šezdesetih godina, gdje je opisan još neobjašnjen feno- vu toplu vatru, umjetnik očuđuje taj glas, čineći ga rupiča- princip i opisao elektro-termalne zvučnike koristeći bogatu men dobivanja zvuka iz plamena u prostoru električnog stim, poroznim materijalom. mješavinu platine i iridija kako bi emitirao ultrazvučne De polja, Paul DeMarinis je kreirao napravu koja upravo to Tkanje glasa postaje vidljivo. Bajkovita vizualizacija Forestove audionske valove. Vojni istraživači pri United može. Gospodare pretvara u vatrene papige koji postoje samo u Technologies Corporationu u Sunnyvaleu 1967. su godi- Prema slovenskom filozofu Mladenu Dolaru, čija se mediju, Čarobnjake iz Oza koji ne slute da su postali mali ne, u časopisu Nature, objavili članak u kojemu je opisana teorija glasa temelji na lakanovskoj teorijskoj psihoana- cirkus vatre u krletci. No magičnost toga procesa zahtjeva varijanta elektrotermalnog prijenosnika kakav je korišten lizi, uz uobičajena shvaćanja glasa kao nositelja smisla ili pozornog i suptilnog gledatelja. Onog koji od umjetnosti u radu Firebirds. Pod utjecajem elektronički moduliranog njegova estetskog/fetišističkog poimanja kod, primjerice, očekuje čaroliju. oksiacetilenskog plamena zasićena ionima, zrak počinje pjevanja, sam glas je u međuodnosu pojedinca i socijal- Firebirds vibrirati. Kako se zrak oko plamena naizmjenično zagrijava Firebirds je rad koji propituje složene međuodnose i hladi, u njemu se stvaraju vibracije zvučnih valova, stvara- moći vatre i jezika iz niza različitih tehničkih, povijesnih i jući pri tom izvor iz kojeg se zvuk širi u svim smjerovima. metaforičkih aspekata. Činjenica da je govor načinjen od “Plamen koji govori” u radu Firebirds u tom smislu slijedi zvuka nije uvijek očita dok govorimo, slušamo ili čitamo i zapostavljene tehnologije - uređaje koji su funkcionirali ali dok smo usredotočeni na unutarnju dinamiku razgovora. nisu uspjeli ući u dominantni diskurs. (Paul DeMarinis) No, elektronički su mediji, pogotovo radio, rekonfigurirali shvaćanje odnosa govora i zvuka u našoj kulturi tijekom 20. stoljeća. Transformacija govora u signal, signala u val, koji je zatim snimljen i reproduciran, učinila je vidljivom činjenicu da je značenje zauvijek pretvoreno u zvuk, zvuk u signal, signal u buku i tako dalje. Bez obzira na svu svoju moć i mogućnosti nametanja terora, pravac kojim se kreću glasovi političkih lidera je- dnako je tehnologiziran. Na koncu, i oni su samo val u zra-

aul DeMarinis je umjetnik i profesor na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji. Kao umjetnik koji se elektroničkim medijima bavi od 1971. godine, kreirao je brojne zvučne i kompjutorske instalacije i interaktivne elektroničke izume. Izlagao je diljem svijeta: The Kitchen, Festival d’Automne u Parizu, Het Apollonihuis u Nizozemskoj i Ars Electronica u Linzu. Radio je glazbu za Merce Cunningham Dance Co. Njegovi interaktivni audio radovi prezentirani su na I. D. D.-u, Tokiju, u Bravin Post Lee Gallery, u New Yorku i u The Museum of Modern Art, u San Franciscu. Sudjelovao je kao gost-umjetnik u programu u Exloratoriumu i u Xerox PARC-u te primio brojne glavne nagrade i stipendije za vizualne umjetnosti i glazbu: The National Endowment for the Arts, N. Y. F. A., N. Y. S. A., John Simon Guggenheim Foundation i Rockefeller Foundation. U mnogim se radovima bavi kompjutorski procesuiranim i sintetiziranim govorom. Radovi su dostupni na Lovely Music Ltd. CD-u Music as a second Language i Apollohuisovom A Listener’s Companion. Među najznačajnije instalacije ubrajamo Edisonov efekt, u kojem se koristi optikom i kompjutorima kako bi stvorio nove zvukove, laserima skenirajući stare fonografske zapise, Gray Matter, u kojoj se bavi interakcijom tijela i elektriciteta pomoću kojih stvara glazbu, i The Messenger kojim propituje mitove o elektricitetu u komunikaciji. U djela izložena u javnom prostoru ubrajamo instalacije velikih dimenzija u Park Tower Hall, u Tokiju, na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti i na Expo-u 1998. u Lisabonu, kao i interaktivni audio ambijent u Ft. Lauderdale International Airportu, 2003. godine. Paul DeMarinis (USA), http://www.well.com/~demarini; [email protected], http://www.kontejner.org

cmyk 4 IX/218, 15. studenoga 2,,7. okrugli stol

O divljanju po kioscima i smrti knjižara “U Engleskoj, najviše primjeraka Harryja Pottera prodao je Maja Hrgović Tesco, dakle lanac supermarketa, a ne neka O okruglom stolu o ekonomskom knjižara. Evo za primjer, tretmanu knjige održanome u u Hrvatskoj ima stotinjak sklopu ovogodišnjega zagrebačkog knjižara i nekoliko tisuća Interlibera kioska. Zbrojimo sve ljude koji svaki dan d Poljske bismo mogli štošta na- uđu u knjižaru i sve učiti: za razliku od male domaće knjižne industrije nad kojom od ljude koji idu na kioske osamostaljenja Hrvatske kruže rojevi problema - od izostanka Zakona o jedin- – i opet će omjer prema stvenoj cijeni knjige, preko oskudne mre- že knjižara do PDV-a i kiosk-izdavaštva posjetiteljima kioska biti - Poljska se može podičiti brojem od jedan naprama sto”, preko dvadeset tisuća naslova godišnje “Zbog nepostojanja kulturne poli- (od toga je šest tisuća prijevoda), prosje- tike, za knjige kupljene na kiosku ne rekao je Neven Antičević čnom tiražom od 6727, distribucijom od izdaju se računi pa je taj segment tržišta preko 335 distributera i 2520 knjižara, knjige potpuno izvan zakona”, primije- i s preko deset tisuća javnih i znanstve- tio je Čegec, povukavši paralelu prema nih knjižnica. Dalje, u Poljskoj je prošle Francuskoj i Italiji gdje su knjižare op- godine prodano knjiga u vrijednosti 760 stale kao kulturološki standard, usprkos milijuna dolara, u sektoru je zaposleno tome što je i ondje zamjetan upliv stra- 50 tisuća radnika, a glavna književna nog kapitala u izdvaštvo. nagrada iznosi - za naše prilike vrtogla- vih - 35 tisuća eura. Na jubilarnom tridesetom, prošlog tjedna održanom međunarodnom saj- mu knjiga i učila Interliber, Poljska je bila zemlja partner. Osim što je svoj “Zbog nepostojanja predstavljački program začinio gosto- vanjem tamošnjeg najčitanijeg pisca, kulturne politike, za Janusza L. Wisniewskoga i projekcijom filmske adaptacije njegova romana knjige kupljene na kiosku Samoća u mreži, poljsko je veleposlan- stvo 8. studenog na Velesajmu orga- ne izdaju se računi niziralo i vrlo zanimljiv okrugli stol, s pa je taj segment temom Knjiga kao ekonomska kategorija. Sudjelovali su domaći izdavači i pred- tržišta knjige potpuno stavnici kulturnih institucija, koji su u dvoipolsatnom nizu izlaganja govorili izvan zakona”, rekao o tri velike teme: recepciji i prezentaciji knjige u inozemstvu, porezu na knjige i je Branko Čegec, kiosk-izdavaštvu. Rasprava o potonje- mu bila je najgorljivija. Nenad Popović i povukavši paralelu Branko Čegec složili su se kako je pro- davanje jeftinih knjiga na kioscima uz prema Francuskoj i novine direktno utjecalo na slabljenje i Italiji gdje su knjižare gašenje knjižara. opstale kao kulturološki Konzorciji i knjige “Groteskni financijeri iz dva standard, usprkos tome ozloglašena konzorcija s njemačkog govornog područja okupirali su nas do što je i ondje zamjetan te mjere da nemamo praktički nijedne slobodne, financijski nezavisne novine. upliv stranog kapitala u Kiosk izdavaštvom koje su pokrenuli, izdvaštvo potpuno su obezvrijedili i uništili su- vremenu hrvatsku književnost, i ukinuli književnu kritiku - budući da mogu hvaliti samo vlastita izdanja. Isto tako, ustanovili su i književne nagrade koje dodjeljuju svojim namještenicima”, rekao je Nenad Popović iz izdavačke kuće Durieux u pljeskom nagrađenom govoru. Pod “ozloglašenim konzorciji- ma” mislio je na Styriu i EPH, ulagače u novine koji su, njegovim riječima, “op- skuran i vrlo negativan novinski kartel koji drži Balkan u rukama”. cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 5 okrugli stol

VIA NEGATIVA: “Ne kao ja” u Teatru &TD

14. i 15. studenog u Teatru &TD gostuje kazališna skupina Via Negativa s predstavom: “Ne kao ja”.

Zanimljivo je bilo čuti i drugu stranu: Na svoje je pitanje sam odgovorio: Neven Antičević iz Algoritma, izdava- “Ritam života se ubrzava, živi se brzo, čke kuće koja se ne odriče kiosk-prodaje ljudi nemaju vremena, ljudi žele izbor. kao izlaza prema čitateljima/kupcima, Zato veliki ‘megastorei’ dobro stoje – jer rekao je kako je gašenje knjižara uvje- nude izbor na jednom mjestu.” tovano dubljim socijalnim promjenama Popovićevoj primjedbi o “divljanju po i promjenama načina života. “Knjige kioscima” koje je nekim malim izdavači- idu tamo gdje idu ljudi. U Engleskoj, ma zadalo smrtni udarac, i o novinskim najviše primjeraka Harryja Pottera pro- izdavačima koji “kupuju pisce” i time dao je Tesco, dakle lanac supermarketa, obezvređuju suvremenu hrvatsku knji- a ne neka knjižara. Evo za primjer, ževnost, mogla bi se suprotstaviti pro- u Hrvatskoj ima stotinjak knjižara i vjerena činjenica da autori koji objavlju- nekoliko tisuća kioska. Zbrojimo sve ju kod malih izdavača redovito bivaju za ljude koji svaki dan uđu u knjižaru i svoja djela sramotno malo plaćeni. To sve ljude koji idu na kioske – i opet će je stvarno obezvređivanje književnika. omjer prema posjetiteljima kioska biti O tretmanu pisaca u Hrvatskoj nije se, Via Negativa: NE KAO JA (Not Like Me) jedan naprama sto”, rekao je Antičević, nažalost, govorilo na okruglom stolu. zapitavši “Ako je politika kioska tako U šestoj godini predmet istraživanja projekta Via Negativa je zavist. loša, zašto ljudi ne idu u male knjižare?”. Poljski primjer Zavist je uvijek priča o drugome. O njegovim kvalitetama, dostignućima, Što se tiče promocije hrvatske knjige vještinama, o tome koliko on vrijedi u društvu. Zavist je jedan od u inozemstvu, utvrđeno je kako je najdublje ukorijenjenih i najdestruktivnijih osjećaja koji pokreće naše riječ o sporadičnoj pojavi, omeđenoj pionirskim pothvatima entuzijastičnih djelovanje. Cilj zavisti nije biti kao taj drugi kome se zavidi. Njezin jedini pojedinaca (poput Mira Gavrana koji cilj je uništiti drugoga. se sam bavi svojom promocijom) i ve- likim sajmovima knjiga, poput onoga u Kazalište je prostor snažno izraženih komparacija na različitim nivoima: Frankfurtu ili Leipzigu. (Na lajpciškom fikcije u odnosu na realnost, predstave u odnosu na druge predstave, će sajmu knjiga, uzgred rečeno, dogodi- izvođača u odnosu na druge izvođače... ne nastupiti Hrvatska kao zemlja-par- tner.) Seid Serdarević iz Frakture ista- Biblijska priča o Abelu i Kainu paradigmatska je priča o zavisti: zbog knuo je još kako je prevođenje sa slaven- Božje ljubavi brat ubija brata. skih jezika podosta skupo (pa kartica U kazalištu poziciju Boga (Božje ljubavi) preuzima publika. S predstavom prijevoda stoji do 25 eura). U tom su se izvođač na sceni daruje (žrtvuje) sebe za ljubav publike. U tom pogledu dragocjenima pokazale potpore Ministarstva kulture za prijevode doma- takmičenju za ljubav publike, on se, boreći protiv vlastite zavisti ili protiv ćih autora na strane jezike. Potporama zavisti drugih, stalno nalazi između pozicije Abela i Kaina. se pokriva više od šezdeset posto troško- va, a katkad i svi troškovi. Poljski je primjer, koji je izložio O Via Negativi: predsjednik poljske komore knjiga Piotr Dobrolecki, mnogo sređeniji. Za nastu- pe poljskih književnika u inozemstvu Ove godine VN je osnovala dvije grupe performera, koje su zavist brine se Institut za knjigu, samostalna obrađivale potpuno nezavisno jedna od druge: u Ljubljani skupila institucija koja godišnje raspolaže s 20 se grupa četiri iskusna performera iz prošlogodišnjih projekta VN i milijuna kuna samo za stavku inozemne ostvarila predstavu Četiri smrti, dok se u Zadru ekipa predstave Ne Kao Ja promidžbe. “Potvrđeno je pravilo da formirala kroz višemjesečni proces radionice Via Negativa. Svaka ekipa se novac uložen u promociju knjiže- je otvorila svoj pravac i svoju strategiju teatralizacije zavisti. Predstava vnosti uvijek vrati. Promocija poljske Četiri smrti objekte zavisti detektira u poznatim imenima suvremene književnosti u svijetu pridonosi prepo- scenske umjetnosti, koja personaliziraju umjetnički uspjeh, priznanje i znatljivosti naše zemlje možda i više svjetsku slavu. U toj predstavi 4 performera kroz fascinaciju s njihovim nego sport. To je činjenica koju ne treba zanemarivati.” radovima inscenira svoju fantazmu njihovog umiranja, smrti i njihovog Izlaganja poljskih izdavača na okru- brisanja iz scene suvremene izvedbene umjetnosti. glom stolu posvjedočila su o nemjerljivo sređenijoj kulturnoj politici u toj zemlji. S druge strane predstava Ne kao ja teatralizira zavist kao relaciju Dok su podaci o književnoj produkciji koja savladava odnose između performera unutar predstave. Kako u Hrvatskoj nesigurni i kolebljivi, u je inicijacija svake zavisti komparacija, u Ne kao ja sve krene s veoma Poljskoj su oni transparentni, sveo- jednostavnom (i usiljenom) komparacijom tko umije ili ne umije pričati buhvatni i provjerljivi. Svake se godine priče. Posljedica komparacije je odmah i diskvalifikacija drugoga koja objavljuju u izdašnim publikacijama, izaziva i njegovu reakciju – a kao njen krajnji domet i destrukciju. Žrtve koje podastiru svi izdavači. U Hrvatskoj te destruktivne zavisti na kraju nisu samo izvođači nego i predstava se statistikom bavi samo Državni zavod sama. za statistiku, no pokazalo se da su broj- ke parcijalne, a situacija koja se iz njih može iščitati neuvjerljiva. Ne kao ja je predstava o predstavi koju uništi zavist.

cmyk 6 IX/218, 15. studenoga 2,,7. satira

Vjerujte ne-vijestima!

UnNews mora biti poslovični ‘kondom’, koji Disanje uzrokuje rak će njihove porozne umove zaštititi ATLANTA, Georgia – Novo od strašne bolesti znanja. Škola nije istraživanje Centra za nadzor i pre- mjesto za učenje.” Rekao je to po- venciju bolesti (CDC-a) dodaje još UnNews je podružnica internetske vjerenik Ureda za obitelj i mladež u jednu stavku na dug popis stvari koje Uncyclopedije, parodije ozbiljnog Ministarstvu djece i obitelji Harry uzrokuju rak. Centar je zaključio da Wilson, te dodao: “Što manje znaju bi se potpunim prekidom disanja enciklopedijskog znanja i o jebanju, to bolje.” smanjila mogućnost smrti od raka za izvještavanja, te izravno – Wikipedije. “Meni je, na primjer, drago što gotovo 0,0001 posto. To je šokiralo sam pohađala satove seksualnog većinu stanovništva. Kad smo je pitali, Donosimo nekoliko njihovih odgoja koji promiče isključivo ap- Jennifer Johnson je odgovorila: “Kada duhovitih satiričnih članaka stinenciju”, kaže trudna Wendy gledam vijesti u kojima se govori o Pillman. “Zahvalna sam što naš svim tim ljudima oboljelima od raka, Predsjednik ima snage usprotiviti postotak populacije koja od njega se poganskim liberalnim bludnici- umire mora biti oko 98 posto”. Ta se ma koji me žele prisiliti da znam tvrdnja podupire na stranicama bloga kako funkcionira moje tijelo”, kaže TheOfficelover532, gdje se tvrdi da bi Djeca se i dalje ševe Wendy, nakon što je završila jedan razina smrtnosti od raka među popu- ASHINGTON, DC – Učenici, od programa seksualnog odgoja koji lacijom mogla biti i viša, oko 99,9323 sudionici nastave koja promiče promiču apstinenciju, te ističe: “Ja posto. seksualnu apstinenciju jednako se čuvam za brak. Na taj način moj maternici. Pojedinosti koje otkrivaju Kada su mu postavili pitanje o su skloni seksu kao i oni koji u njoj suprug i ja pod zaštitom zakonite koje to točno zločine nerođena djeca nedavnom istraživanju, kanadski ne sudjeluju – to se može zaključiti iz veze možemo sami otkrivati sramotu mogu počiniti nisu objavljene, jer se državljanin Valadez Ling odgovorio studije što ju naručio, ali i ignorirao jebanja”. smatralo da bi ti podaci bili previše je: “Vidijo sam to novo znanstveno američki Kongres. Osim toga svi oni “A kad dođe vrijeme, dao Bog”, alarmantni za javnost. No, uvjerili su istraživanje u dnevnim novinama sa seksom počinju u istoj dobi i ima- nastavila je ona, blistajući od emocija nas da su prijestupi vrlo teški. Ipak, i pit’o se: George, što ne prestaneš ju isti broj seksualnih partnera kao i i trljajući trbuh, “on će protrljati svoj postoji nada. Dovoljno je vjerovati u disat’ kad te to ubija? I tako ja oš’o učenici koji su “markirali” s toga sata trbuh o moj i devet mjeseci poslije Boga i sve će “genetske” bolesti biti kuć’, i znaš šta sam napravio? Prest’o da bi se otišli „hvatati” iza tribina. roda će nam donijeti lijepo dijete. izliječene. disat, što me ubilo i eto me sad tu, u “Uvjeren sam da ćemo uskoro moći Tako to treba biti”. Nakon te objave zabranit će se sva Nebu”. Nastavili bismo još ispitivati obraditi statistike tako da pokažu da “Sveobuhvatni seksualni odgoj genetska istraživanja i istraživanja Valadeza, ali su ga brzo pokupili dečki programi djeluju”, rekao je glasnogo- samo vodi do toga da ljudi znaju što matičnih stanica. Nekoliko skupina u bijelom. vornik Bijele kuće Tony Snow i nasta- rade i što su moguće ‘stvarne’ posljedi- također traži trenutan kazneni postu- Postoje neke kontroverzije u vezi vio: “Predsjednik vjeruje u taj sustav i ce bludničenja”, nastavio je Snow, pre- pak za novorođenčad s takvim defe- s tim novim istraživanjem, jer neki mi ga se držimo. Bilo bi glupo sada ga uzevši mikrofon nakon što je Wendy ktima, na osnovi toga što su defekti uskogrudni desničari, ljudi koji gla- mijenjati”. puknuo vodenjak. “Seksualni odgoj neoboriv dokaz da je dijete, kojemu suju za republikance, čini se misle da Savezna vlada trenutačno troši koji promiče apstinenciju uklanja sudi beskrajna božja mudrost, učinilo prestanak disanja neće zaustaviti rak, oko 176 milijuna dolara na godinu za ‘seks’ iz ‘seksualnog odgoja’, što i jest neki užasan zločin. Obrazloženje jest nego će i uzrokovati popratnu pojavu izobrazbu o apstinenciji prije braka. Božja namjera. Zahvaljujući tome, kako je brza kazna jedini način da zvanu “smrt”. No, tu “smrt” razmjerno Kritičari neprestance ističu kako ne seks, kad dođe vrijeme za njega, može se spasi djetetova duša, s obzirom na slabo razumijemo i većina znanstve- vjeruju da ti programi djeluju, a ta će biti nespretan, neugodan i prljav, baš to da je premlado kako bi se samo nika nije sigurna što se događa s ljud- im studija dati snažnu potvrdu. kao što je Bog i planirao. Osim toga, pokajalo. Oporbene skupine kao ar- skim umom nakon što ona nastupi. “Poznato vam je kako radi ova uza sav novac koji uštede na kondo- gument navode Poslanicu Rimljanima No, republikanci samo “seru”, kako vlada, zar ne?”, nastavlja gospodin mima i kontracepcijskim pilulama, i tvrde da je grijeh prije prolaska kroz pokazuje nedavna studija koja dolazi Snow te dodaje: “Ako postoji ijedna mladi će imati dovoljno za odgoj svo- porođajni kanal čista glupost. No, te iz Kube: “Svi koji podupiru Busha i stvar kojoj smo otvoreni to je kritika. jega neplaniranog čeda.” skupine jasno podupiru poznate zlo- republikance genetski su defektni na Ponosni smo i oduševljeno slušamo Kongres razmišlja treba li ili ne čince i treba ih zatvoriti zbog podrške petom i osmom paru kromosoma i suprotna mišljenja, dok vas ispraćamo treba poduprijeti Predsjednikovu zločinačkoj aktivnosti. treba ih strijeljati kako bi se osigurao prema vratima. Dapače, dovoljno smo planiranu “financijsku injekciju”. “To samo pokazuje da Bog ne opstanak ljudske vrste. Ako se takve pristojni da vas ne udarimo u guzicu Novčani bi poticaj trebao olakšati po- postoji. Ako ga i ima, sad se sigurno mrlje ne uklone, taj će genetski defekt dok izlazite. Mi smo ‘narodni’ ljudi”. bjedu u ratu protiv seksa, potičući kod skriva od srama zbog šačice idiota podivljati i svijet će propasti u sljede- Službenici u Bushevoj vladi upo- mladića nezrelost, a kod djevojaka koji ga navodno slijede”,kaže Richard ćih pet do osam i pol mjeseci. Živio zorili su da se na temelju te studije ne osjećaj da im nije ugodno u vlastitoj Dawkins, autor kontroverzne knjige Castro!”. bi trebalo naprečac zaključivati. Rekli koži. Pojedinosti još nisu razrađene, Božja obmana i ostali recepti. Evo što je uvršteno u obnovljenu su da su četiri analizirana nastavna ali govori se da će nastavni program Među novinarima se šire glasine listu glavnih uzročnika raka, prema programa, od njih nekoliko stotina, promijeniti svoje trenutačne, spolu da se planira tzv. milijunski pupčani stajalištu ruskoga Zavoda za zdrav- neki od prvih predloženih nakon što prilagođene fraze poput: “Imaš picaj- marš u rujnu 2007. U tom će prosvje- stvo: disanje, crveno meso, pivo, neke je Kongres obnovio zakone o nacio- zle?” za dječake i “Samo reci ‘Ne’ kur- du, čini se, sudjelovati stranke s obiju spolne bolesti, izlaganje suncu, duhan, nalnoj dobrobiti, godine 1996. cu!” za djevojčice u fraze “Seks je gej” strana porođajnog stola. republikanci, određeni naslijeđeni “Ispitivanja zasnovana na vjeri te “Debela si glupa i ružna, i nitko te geni, starost, azbest, John McCain, otkrivaju da nastavni programi koji ne voli!”. “Mi smo i dalje slizani sa radon, nuklearne katastrofe, pravo na još nisu empirijski testirani izvrsno svojim puškama”, šali se Predsjednik, nošenje oružja, držanje šipke od urana funkcioniraju. Nastavni programi “kako se naša djeca ne bi slizala me- dok skakućete gore-dolje u nuklear- koji promiču apstinenciju, nalik su na đusobno”. nom reaktoru i pjevate dječju pjesmi- magiju – što manje o njima znamo, to Dokazano je da su cu, konzumacija mozgova mutantskih bolje djeluju”, istaknuo je Snow. ninja kornjača, nacisti desnog krila, Službenici tvrde da su iz te studije “genetski” poremećaji čitanje, razmišljanje, Rudy Giuliani, naučili da o apstinenciji moraju uvijek krivnja samog djeteta seljačine, kršćanstvo, konzervativci, iznova govoriti kako bi doista djelo- PANOPTICON, Maryland Oprah Winfrey, Hitler, papa, kapitali- vali na ponašanje temperamentnih – Nakon otkrića koje je s olakšanjem sti, Isus, rock (vražja glazba, a ne bo- adolescenata. primljeno među kršćanima u cijelom ksač/glumac/frajer Rocky) te na kraju “Moramo zaštititi učenike tijekom svijetu i jednom zauvijek potvrdilo Colin Mochrie i uopće svi Kanađani. njihovih formativnih godina. Sve da je evolucija laž, dokazano je da da i vodi do toga da se mladi ljudi su svi porođajni defekti i takozvane S engleskoga prevela Ksenija Švarc. vjenčaju i skrase zbog neplanirane “genetske” bolesti zapravo uzroko- Objavljeno na http://uncyclopedia. trudnoće, nastava seksualnog odgoja vane grijehom djeteta dok je još u org/wiki/Uncyclopedia:UnNews cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 7 kolumna

ne; unapređivanje kulturnog sustava; snacionalnim kulturnim identitetima poticanje umjetničkog stvaralaštva; i modelima funkcioniranja. Stoga su Kulturna politika razvoj kulturnih industrija. Predviđa Hrvatskoj, kao i Europi, potrebne se dovršavanje triju reformi započe- nove kulturne politike umjesto politi- tih u razdoblju 2000.-2003.: reforme ke kontinuiteta. upravnih tijela i Ministarstva kulture, Rezime ministra kulture pokazuje načina odlučivanja i načina financi- da u prošlom četverogodišnjem man- ranja kulture. Smjernice uključuju datu HDZ-ova kulturna politika nije unaprjeđenje rada i položaja kulturnih eksplicirana niti prezentirana javnosti. vijeća, razvijanje mješovitih fondova Možda “nemati” kulturnu politiku ta- za ulaganje u kulturu, unaprjeđenje kođer znači kulturnu politiku. Ovdje je Vrijeme izbora, vrijeme kulture sustava poreznih olakšica, nadziranje riječ o izvještaju u kojem se nabrajaju korištenja spomeničke rente, gradnju otvorenja muzeja i galerija, knjižnica, udeći prema rezultatima an- novih kapitalnih objekata. Dio doku- arhiva, konzervatorskih odjela, domo- kete koju je nedavno objavio menta odnosi se na rezultate kulturne va kulture, ulaganja u film, donošenje Eurobarometar i o kojoj smo politike postignute u razdoblju 2000.- zakonskih akata, ali konceptualno pisali u predzadnjem broju Zareza, 2003. Posljedice sadašnjeg hadezeov- “umrežavanje” svih tih aktivnosti ostaje europski građani (89% ispitanika) skog upravljanja kulturom ocjenjuju netransparentno. Koji je smisao otva- smatraju da kultura zauzima središnje se kao povratak na prijašnje hadeze- ranja 30 muzeja u situaciji kada većina mjesto u europskom projektu. Ne zna- ovsko razdoblje političkog arbitrira- postojećih nakon svečanih otvorenja mo kako hrvatski građani percipiraju nja, ignoriranja autonomnog odluči- ima zanemariv broj posjetitelja? Na ulogu kulture u hrvatskom projektu, ali vanja struke i kulturnih djelatnika, te takva pitanja nema odgovora, kao što se nameće pitanje kakav su značaj kul- sužavanja poreznih olakšica. nema niti naznaka budućih kulturnih turi u svojim predizbornim programi- Kulturna politika SDP-a u novom programa i aktivnosti. ma dale političke stranke u Hrvatskoj. razdoblju bit će, prema prezenti- Rasprave o kulturi koje se odvijaju u ranom, politika kontinuiteta i težit Novi izazovi kulturnih ovo predizborno vrijeme ne pokazuju će kulturi osigurati prominentniju politika Biserka Cvjetičanin da kultura zauzima značajnije mjesto u ulogu u ukupnom razvoju hrvatskog Danas se o kulturnoj politici ne programima stranaka. Bio je to poticaj društva. Međutim, ona ne ističe dina- može govoriti bez osmišljavanja razvo- Slobodanu Šnajderu da se u Novom miku i smisao potrebnih prilagodbi ja kulturnih industrija, digitalnih kul- Danas se o kulturnoj politici ne listu od 20. listopada 2007. (dakle, principima i praksama Europske tura, kulturnih participacija, tržišta i može govoriti bez osmišljavanja 35 dana prije izbora) upita “A gdje je unije, što eksplicitno uključuje pro- kulturne razmjene u globalnim okviri- ostala kultura?”, te da naglasi da ni u micanje interkulturnog dijaloga, po- ma. Kulturna politika se mora očitovati razvoja kulturnih industrija, jednom od (dotadašnjih) predizbornih ticanje kulturnih inovacija, te jačanje prema novim izazovima. Ona se mora digitalnih kultura, kulturnih istupa političkih stranaka nije čuo ni- veza s ostalim svijetom. Ako 76% pozicionirati prema svemu što pred- šta o kulturi. Europljana (u odgovoru na anketu) stavlja nove izazove za kulturne djela- participacija, tržišta i kulturne smatra da je glavno obilježje Europe Politika kontinuiteta ili nova tnike, umjetnike, publiku. Ona mora razmjene u globalnim okvirima. kulturna raznolikost, onda kulturna osvijestiti položaj nacionalne kulture u kulturna politika? raznolikost treba biti neizostavni dio globalnim okvirima. Ukratko, to znači Kulturna politika mora se očitovati U međuvremenu, samo je jedna svake kulturne politike. Europljani kulturnu politiku Hrvatske percipirati prema novim izazovima. Ona se stranka, SDP, predstavila svoju kultur- danas žive u tranzicijskom razdoblju, kao dinamičan proces otvoren inovaci- nu politiku pod nazivom Stvaralaštvo prijelazu od nacionalnih prema tran- jama u svim kulturnim područjima. mora pozicionirati prema svemu i razvitak, ukazujući na važnost koju što predstavlja nove izazove za SDP daje kulturi u cjelokupnom razvitku Hrvatske. Kao odgovor, kulturne djelatnike, umjetnike, sadašnji ministar kulture održao je publiku. Ona mora osvijestiti konferenciju za novinare o rezultati- ma rada Ministarstva u protekle četiri položaj nacionalne kulture u godine. Jedna stranka, HNS, u svojoj globalnim okvirima reklami stavlja kulturu i obrazovanje u “učiteljski” kontekst i ističe autoritet predsjednice/profesorice u odnosu na studente, upravo suprotno težnjama Bolonjskog procesa. HNS-ov program kao i program HSLS-HSS-a obja- vljeni na web stranicama više govore o marginalnoj ulozi kulture u našem društvu nego, da parafraziramo riječi Jana Figela, europskog povjerenika za obrazovanje, kulturu i mlade, “o važnoj ulozi kulture u međusobnom razumije- vanju i toleranciji”. Petnaestak dana prije izbora, to je sve što se u istupima stranaka može čuti o kulturi, pa razmotrimo barem Danas je nužno kulturnu ono što imamo – program SDP-a i rezime ministra kulture. politiku Hrvatske Program SDP-a temelji se na percipirati kao dinamičan Strategiji kulturnog razvitka Republike Hrvatske koja je donesena 2002. go- proces otvoren dine. Strategija je prošla živu raspravu u Hrvatskom saboru. Bio je to prvi i inovacijama u svim – dosad jedini – put da se Sabor vrlo ozbiljno posvetio cjelokupnom pitanju kulturnim područjima kulturnog razvitka Hrvatske, od legi- slative, financiranja i decentralizacije do kulturnih odnosa većine i manjine i međunarodne kulturne suradnje. Danas, pet godina nakon prihvaćanja, evidentno je da je Strategija kultur- nog razvitka u skladu sa smjernicama Europske unije (2007.-2013.), zasno- vanima na strategijama iz Lisabona (Europa znanja) i Göteborga (Održiv razvoj). U dokumentu Stvaralaštvo i ra- zvitak formulirani su ciljevi kulturne politike koji obuhvaćaju očuvanje i ra- zvijanje materijalne i duhovne bašti-

cmyk 8 IX/218, 15. studenoga 2,,7. tema

nu definitivno završena, uzdrmana je kratkim tečajevima na temu “kako je 90. godišnjica Oktobarske revolucije moguće biti Hrvat”, koje su kao oblik samopomoći organizirali izgubljeni post-moderni mislioci. Najveći pre- živjeli domaći lijevi mislilac Milan Kangrga opisivao je to vrijeme kao ono “Izvan povijesnog događanja”. Što je ostalo od revolucija, pa onda i od njihovih obljetnica, koje slavi- Revolucija mora udariti dva puta mo ili proklinjemo, kao što je ova 90. godišnjica Oktobarske revolucije? Ostala je trijezna objektivna spoznaja, Srećko Pulig Francuski filozof Alain Badiou, i ne svjetskog procesa. Točnije, od socijali- koju u svome tekstu “I potom opet samo on, raspad istočnoevropskog soci- stičke revolucije kao svjetske revolucije. oktobar/novembar – ili: osvrni se bez jalizma ne vidi kao, u njegovim termi- Ta sintagma o izostanku svidjela se i gnjeva i oduševljenja” kao ideal priziva nima, Događaj Istine. To se disidentsko nekim postšezdesetosmaškim misli- slovenski filozof Božidar Debenjak? vrenje i kratkotrajno narodno veselje ocima u svijetu, a i kod nas, kada su Teško. Jer je tematiziranje revolucije, vako se društvo uvijek intenzivno nije uspjelo preobraziti u stabilan po- frankfurtovci uostalom i doživjeli širu “mišljenje revolucije” kako bi rekao odnosi prema svojoj posljednjoj kret militantno vjeran Događaju. recepciju. Filozof Žarko Puhovski rano Gajo Petrović, uvijek već strasno “za- revoluciji. U postsocijalističkom Drukčije stvar vidi slovenski filozof je prigrlio tezu o izostalosti revolucije, interesirano”: da je cjelokupna povijest kontekstu taj odnos prema “tekovinama Slavoj Žižek, a jasno je i zašto. Brani koja je u vodećeg mislioca filozofije povijest klasne borbe, može vidjeti revolucije” prividno je paradoksalan, s svoj politički angažman na stvari osa- prakse Gaje Petrovića izazivala samo samo onaj tko u njoj već sudjeluje, a ne obzirom na to da je ideološko samora- mostaljenja Slovenije: za njega je “pro- asocijacije na djevojku koja nije došla onaj tko kontemplira da bi to jednom zumijevanje posljednjega revolucionar- ces raspadanja ipak proizveo istinski čin na spoj. u budućnosti mogla biti dobitna kom- nog čina, onoga pomoću kojega su ta u vidu oduševljenog masovnog pokreta Na nečiju političku diskvalifikaciju binacija. “Nepristrani” pogled uvijek je društva “izašla” uz realno funkcionira- koji je govorio “Ne!” komunističkom sa strane vlasti etiketom “kontrarevolu- pogled pobjednika, pogled onoga tko je jućeg socijalizma, antirevolucionarno. režimu u ime autentične solidarnosti; cije” uzvraćalo se pitanjem: kojoj revo- zadovoljan postojećim, a to Debenjak Demokratske revolucije devedese- negativna gesta vrijedila je više nego luciji su takvi kontra? Htjelo se reći da ipak nije. tih, s navodnicima i bez njih, nisu se njezina kasnija neuspjela pozitivizaci- su nakon ‘68. Oktobarska revolucija i Istinski događaj iskrsava iz “prazni- voljele kititi revolucionarnim perjem, ja”. Što bi bila “uspjela negativna gesta” njezina lokalna inačica NOB, kao mo- ne” situacije, rekao bi Badiou, i auten- iz razumljivih razloga. Revolucionarne u Hrvatskoj i je li nje uopće bilo, prije deli političke akcije – iscrpljeni. Partija tične revolucije to uvijek čine, bilo da tekovine bile su na strani onih Drugih. no što se sve okrenulo u puki šovini- više ne vodi narod. Mi, alternativna je riječ o francuskoj, ruskoj ili jugosla- Iako su ih vanjski promatrači nazivali zam (light) i rasistički etnički funda- javnost, slavili smo kao revolucionarne venskoj. One su vezane uz simptoma- Revolucijom 1989., Baršunastom re- mentalizam (hard), te crnu reakciju, jubileje desetogodišnjice ‘68. – ‘78., ‘88. tični element kojemu u situaciji nema volucijom itd., ti se izrazi u sudionika a tek kasnije i u neki vulgarni parla- g. Da naše stranke više nema, to nas pravog mjesta, premda joj pripada. Za nisu primali. U nas nije bilo ni primisli mentarni kapitalizam, teško je reći. nije zabrinjavalo. razliku od toga, simulakrum Događaja da se slavi neka demokratska revolucija. Hrvatski filozof Borislav Mikulić, i ne A onda je došla postmoderna. niječe simptom. Tako je bilo u povije- Mi slavimo tzv. domovinski rat. Tek su samo on, opisuje tadašnje stanje kao U dom i svijet. “Posljednji ljudi” na snim fašizmima, a vrlo vjerojatno i u “revolucije” 21. stoljeća od Narančaste, “kontrarevoluciju izvedenu revolucio- kraju povijesti, naravno, nisu bili re- većini hrvatske pobune protiv „mraka” do onih svih drugih zaštitnih boja, narnim metodama”. volucionarni. Za njih je i Francuska prošlosti. Revolucije poput Oktobarske koje svako malo izbijaju diljem nekad Očito, “zbrka” vlada u samom pojmu revolucija bila “velika priča”, koja je ostaju Događaji jer se odnose na „kla- sovjetskog carstva, ponovo pristale na- revolucije. Građanska, socijalistička, došla kraju, kao i svi veliki narativi s snu borbu” kao simptomatičnu izglo- stupati pod tim imenom. A i nemaju fundamentalistička, post/anti socija- univerzalističkim pretenzijama. No, bljenost svoje situacije, dok je nacistički izbora. To od njih zahtijevaju zapadni listička, kakve sve postoje? I koje su takvo “stanje” dosade urušilo se čim pokret simulakrum, poricanje traume kapital i mediji, kao izvoznici revoluci- žive a koje mrtve? Filozofi frankfurtske se pojavilo. Ne i bez našeg sudjelova- klasne borbe. A to poricanje na pose- onarnog entuzijazma u nekad sovjetsku kritičke teorije zastupali su još između nja. Misao da je era u kojoj je još bilo ban način živi i u tzv. tranziciji. sferu. Tko je to prije dva desetljeća dva svjetska rata stav da živimo u vre- moguće zasnovati politički pokret Žižekovo uporno zagovaranje pona- mogao zamisliti? O revolucionarnom menu “epohalnog izostanka revolucije”. izravnim upućivanjem na neku vječnu vljanja Lenjinove geste, od kojih jedno potencijalu ‘89. mišljenja se ne slažu. Htjeli su reći: ništa od socijalizma kao metafizičku ili transcendentalnu isti- donosimo, u obliku novinskog članka baš o temi “što bi bilo kad bi bilo”, uklapa se i u psihoanalitičko shvaćanje (ne)mogućnosti izbjegavanja povra- tka potisnutog. Ljevica se danas, piše on u jednom drugom svome članku (Revolution must strike twice) suočava s opasnošću svoje potpune propasti. I najradikalniji intelektualci podliježu prisili distanciranja od komunizma. Baš zato moramo iznova/ponovo afirmirati Oktobarsku revoluciju kao Događaj Istine. Ne zaboravimo: Lenjinova in- tervencija proizašla je iz okolnosti koje nisu bile bolje i “povoljnije” od dana- šnjih. Šokiran činjenicom da su sve socijaldemokratske stranke, osim sr- pske, u jesen 1914. slijedile “patriotsku liniju”, te zauzimale stranu u tadašnjem svjetsko-ratnom “sukobu civilizacija”,

Mladen Stlinović: Više rada, manje kuknjave 1980-84 manje kuknjave rada, Više Mladen Stlinović: na koliko se drukčije milećih ljudi on mogao osloniti? “Od kada imamo ‘svoje’ države, re- volucija više nije na vidiku”, kaže britko slovenski alternativac Marko Brecelj. Hoće li Hrvati, Srbi, Slovenci itd. osta- ti u povijesti upamćeni po tome što su zadnji Događaji izvedeni u povijesti pod njihovim imenom bile “nacionali- stičke kontra-revolucije”?

*Fotografije uz tekstove o Oktobarskoj revoluciji reprodukcije su radova hrvatskih umjetnika Mladena Stilinovića i Igora Grubića, sudionika izložbe Oktobar. Izlaz, čežnja i sjećanje, koju su kustosi Marco Scotini i Andris Brinkmanis u povodu 90. godišnjice ruske revolucije priredili u milanskoj galeriji Artra. cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 9 tema

90. godišnjica Oktobarske revolucije

Lenjin ubijen na stanici Finska Igor Grubić: Portreti radnika

Slavoj Žižek da je imala progresivniji zaokret. Dva su primjera ovoga drugoga navedena u Robertsovu djelu: da je Thatcherica ubijena u eksploziji u Brightonu Postoji mnogo dublja privrženost 1984., da je Gore bio predsjednik 11. alternativnim povijestima u rujna (u tom posljednjem eseju koji je napisao neokonzervativac David radikalnom marksističkom stavu. Frum, napuštena je svaka pretenzija Za radikalnog marksista stvarna na ozbiljnu povijest u korist političke propagande maskirane u satiru). Nije kalnog marksista stvarna povijest koju nagoge, poslove i pojedince – postaje povijest koju proživljavamo i sama ni čudo da Roberts s odobravanjem proživljavamo i sama je ostvarenje bakhantski karneval, simptom koji je ostvarenje alternativne povijesti: spominje roman Kingsleyja Amisa alternativne povijesti: moramo živjeti njegov bijes i nasilje otkrivaju kao Russian Hide-and-Seek koji je smješten u njoj zato što smo u prošlosti pro- pokušaj “obrambene formacije”, pri- moramo živjeti u njoj zato što smo u u Britaniju pod okupacijom Sovjeta. pustili iskoristiti trenutak. U izvanre- krivanje prethodnog neuspjeha da se prošlosti propustili iskoristiti trenutak Dakle, kakav bi trebao biti odgovor dnom čitanju Teza o filozofiji povijesti učinkovito intervenira u društvenoj marksista? Definitivno ne da prežvaka- Waltera Benjamina (koje Benjamin krizi u Njemačkoj. Drugim riječima, va turobne misli Georgija Plekhanova nije nikada objavio), Eric Santner je samo nasilje pogroma bilo je dokaz o “ulozi pojedinca u povijesti” (da se razradio predodžbu da sadašnja re- mogućnosti autentične proleterske Napoleon nikad nije rodio, netko bi volucionarna intervencija iskupljuje revolucije, a njegova pretjerana ener- ašto je cvatući žanr povijesti tipa drugi odigrao sličnu ulogu, zato što je neuspjele pokušaje u prošlosti. Ti se gija obilježava reakciju na (nesvjesnu) “što bi bilo kad bi bilo” kon- dublja povijesna nužnost zahtijevala pokušaji računaju kao “simptomi” i svijest propuštene mogućnosti. I zar zervans konzervativnih povje- prijelaz prema bonapartizmu). Radije mogu biti retroaktivno iskupljeni kroz nije krajnji izvor Ostalgije (nostal- sničara? Uvod u takva izdanja obično bih propitivao pretpostavku da su mar- “čudo” revolucionarnog čina. Nisu gije za komunističkom prošlošću) počinje napadom na marksiste koji ksisti (i ljevičari općenito) glupavi de- “toliko zaboravljena djela, nego prije među brojnim intelektualcima (i obi- navodno vjeruju u historijski determi- terministi koji ne mogu uzeti u obzir zaboravljeni propusti da se djeluje, čnim ljudima) iz pokojne Njemačke nizam. Uzmimo ovaj najnoviji nasta- alternativne scenarije. propusti da se suspendira sila društve- Demokratske Republika također vak, što ga je uredio Andrew Roberts, Prva stvar koja upada u oči jest da nih poveznica što sprečava djela soli- žudnja ne toliko za komunističkom koji je i sam pridonio eseju o svijetlim je “što bi bilo kad bi bilo” povijest dio darnosti s Drugima u društvu”: prošlošću, nego prije za onim što je izgledima s kojima bi se suočila Rusija šireg trenda, onoga koji se protivi li- Simptomi bilježe ne samo prošle prošlost mogla biti, za propuštenom u 20. stoljeću da Lenjin nije ustrijeljen nearnom narativu i koji vidi život kao neuspjele pokušaje revolucije nego, mogućnošću stvaranja alternativne po dolasku na stanicu Finska. Jedan tijek u više oblika. “Prirodne” znanosti nešto skromnije, i prošle propuste da Njemačke? od Robertsovih argumenata u korist kao da proganjaju nasumičnost života se reagira na pozive za djelovanje ili Postkomunističke provale neonaci- takve vrste povijesti jest da “sve što su i moguće alternativne inačice stvar- čak za suosjećanje onih koji pate u stičkog nasilja mogu se također shva- osuđivali Carr, Thompson i Hobsbawn nosti: kako je to rekao Stephen Jay nekom smislu pripadaju obliku života titi kao simptomatične provale bijesa, mora imati nešto što bi to preporuči- Gould “vratite unatrag film o životu kojega je netko dio. Oni zauzimaju što iskazuju svijest o propuštenim valo”. On smatra da su se ideali liberté, i pustite ga iznova. Povijest evolucije mjesto nečega što je postoji, što ustra- mogućnostima. Možemo povući pa- égalité, fraternité “još jednom po tko bit će potpuno drukčija”. Ta perce- je u našem životu, iako nikada nije ralelu s psihičkim životom pojedinca: zna koji puta pokazali međusobno pcija naše stvarnosti je samo jedan od ostvarilo punu ontološku dosljednost. na upravo isti način kao što svijest o isključujućima”. “Ako”, nastavlja on, mogućih ishoda “otvorene” situacije, Simptomi su, dakle, u određenom propuštenoj privatnoj mogućnosti (o “prihvatimo da ne postoji nešto takvo a predodžba da ostali mogući ishodi i smislu virtualni arhivi praznina – ili, ispunjavajućoj ljubavnoj vezi, možda) kao što je povijesna neizbježnost i da dalje opsjedaju našu stvarnost, preno- možda bolje, obrana protiv praznina često ostavlja svoje tragove u obliku ništa nije unaprijed određeno, politi- seći na nju ekstremnu krhkost i slučaj- – koje trajno postoje u povijesnom iracionalnim tjeskobama, glavobolja- čka letargija – jedna od pošasti našega nost, nikako nije strana marksizmu. U iskustvu. ma i ispadima bijesa, tako da praznina vremena – trebala bi biti protjerana stvari, osjećana hitnost revolucionar- Za Santnera ti simptomi mogu propuštene mogućnosti revolucije budući da znači da je u ljudskim po- nog čina ovisi o njoj. također uzeti oblik narušavanja može rezultirati iracionalnim ispadima slovima sve moguće”. S obzirom na to da je ne-pojava “normalnog” društvenog života: su- destrukcije. To nije slučaj u praksi. Roberts Oktobarske revolucije omiljena tema djelovanje, na primjer, u opscenim “Što bi bilo...” dimenzija ide u samo zanemaruje središnji ideologijski para- “što bi bilo kad bi bilo” povjesničara, ritualima vladajuće ideologije. U ta- srce marksističke revolucionarne ideje. doks moderne povijesti kako ga je for- isplati se baciti pogled na to kako se kvom načinu razmišljanja Kristalna U svojim ironičnim komentarima o mulirao Max Weber u The Protestant sam Lenjin odnosio prema protu-či- noć – poluorganizirana, poluspontana Francuskoj revoluciji, Marx je suprot- Ethic and the Spirit of Capitalism/ njeničnosti. Bio je najdalje moguće od provala nasilnih napada na kuće, si- stavio revolucionarno oduševljenje i Protestantskoj etici i duhu kapitalizma. bilo kakvog oslanjanja na “povijesnu otrežnjavajuće “jutro poslije”: stvarni Nasuprot katoličanstvu, koje je ljud- nužnost”. Upravo suprotno, njegovi ishod plemenite revolucionarne ek- sko iskupljenje shvaćalo kao ovisno su protivnici menjševici naglašavali splozije koja je obećavala liberté, éga- o dobrim djelima, protestantizam je nemogućnost izostavljanja jedne od lité, fraternité bijedan je utilitaristički/ inzistirao na predodređenju: zašto je faza što ih propisuje historijski de- egoistički svemir tržišnog izračuna. onda protestantizam funkcionirao kao terminizam: prvo buržoasko-demo- (Taj je raskorak bio još veći u slučaju ideologija ranog kapitalizma? Zašto je kratske, a onda proleterske revoluci- Oktobarske revolucije.) Međutim, vjerovanje ljudi da je o njihovom isku- je. Kada je u svojim Aprilskim tezama Marxov zaključak nije zdravorazum- pljenju odlučeno unaprijed ne samo iz 1917. Lenjin ustvrdio da je to bio ski, da se vulgarna stvarnost trgovine dovelo do letargije, nego isto tako Augenblick, jedinstvena mogućnost ispostavlja kao “istina o teatru revo- održava najmoćniju mobilizaciju ljud- za početak revolucije, njegov je prije- lucionarnog oduševljenja” – o čemu je skih resursa koje se ikada dogodila? dlog najprije naišao na zaprepaštenje i bila sva ta strka. U revolucionarnoj Konzervativne simpatije “što bi bilo ili prezir velike većine njegovih par- lica Igor Grubić: Anđeli garavog eksploziji, zasjala je još jedna utopijska kad bi bilo?” izdanja postaju jasne čim tijskih kolega. No, on je shvaćao da je dimenzija, ona o sveopćem oslobo- pogledate stranice njihovih sadržaja. tu mogućnost omogućila jedinstvena đenju, koje je u stvari “višak” što ga je Teme se često bave time koliko bi kombinacija okolnosti: ako se trenu- izdala tržišna stvarnost koja preuzima bolja povijest bila da je neki revolu- tak ne iskoristi, prilika će propasti, vlast jutro poslije. Taj višak nije jedno- cionarni ili “radikalni” događaj bio možda za desetljeća. Lenjin je podr- stavno ukinut ili odbačen kao nevažan, izbjegnut (da Karlo I. nije pobijedio u žavao alternativni scenarij: što ako ne nego je prenesen u virtualno stanje, građanskom ratu, da su Englezi dobili djelujemo sada? Upravo ga je njegova poput sna koji čeka da se ostvari. rat protiv američkih kolonija, da je svijest o katastrofalnim posljedicama Konfederacija pobijedila u američkom nedjelovanja natjerala da djeluje. S engleskoga prevela Lovorka Kozole. Građanskom ratu, da je Njemačka Postoji mnogo dublja privrženost Tekst je pod naslovom Lenin Shot at dobila Prvi svjetski rat) ili, što nije alternativnim povijestima u radikal- Finland Station objavljen u London tako često, koliko bi gora povijest bila nom marksističkom stavu. Za radi- Review of Books, vol. 27 No. 16.

cmyk 10 IX/218, 15. studenoga 2,,7. tema

revolucija je opći i obvezujući model intervenciji. No, postavilo se pitanje što za socijalističke revolucije. Za transfer nova vlast uopće može učiniti. 90. godišnjica Oktobarske revolucije toga modela brine se centrala među- Već smo vidjeli da je iza revolucije narodnog radničkog pokreta – nova, stajala koalicija triju stranaka, jedne iz Treća, Komunistička internacionala stare ruske zavjereničke tradicije (ese- (ustanovljena 1919., raspuštena 1943., ri, nazvani po kratici SR ili socijalni da bi sa sličnom ulogom 1947. bio revolucionari”), druge s pomiješanim ustanovljen Komunistički informacij- iskustvom ilegale i zavjere s jedne i ski biro – Kominform); 8. iako slijedi parlamentarnog nastupa s druge stra- nastavak svjetske revolucije, do tada se ne (boljševici), treće podijeljene na I potom opet oktobar gradi socijalizam “u jednoj izoliranoj utopijske kropotkinovske anarhiste i državi” (Staljinovo određenje “lenji- zavjereničke revolucionarne anarhiste. nizma” od 1924. nadalje); 9. svjetska Sve tri stranke htjele su kraj rata, ali Božidar Debenjak tračnicama. Tek kasnije su/smo pojedi- revolucija događa se zato kao “širenje su se nakon zaključenja separatnoga ni intelektualci dozvali u pamćenje kri- svjetskog sistema socijalizma” (teza još mira eseri okrenuli protiv boljševika i tičare poput Roze Luxemburg, Karla i Hruščova, Brežnjeva itd.). u atentatu ubili njemačkog veleposla- Korscha, Hermana Gortera i drugih; Prva teza bila je odgovor na pitanje nika. Sukob je završio eliminacijom Vrijeme je za mišljenje, za mnogo glasnija bila je linija globalnog kakvo je mjesto ruske revolucije s obzi- esera, a nakon toga još i izguravanjem traženje nove, libertinske “antitotalitarizma”, u kojoj su ponekad rom na poznata stajališta Karla Marxa anarhista, dakle s pobjedom boljševika, nestajale čak i razlike između nacizma da se odlučujuća promjena mora dogo- koji su se uspoređivali s jakobincima iz paradigme socijalizma. Trule pjege i boljševičke diktature. diti u najvećim centrima kapitalizma, vremena velike Francuske revolucije. turbokapitalizma dovoljno su vidljiv a Rusija to nije bila jer je imala samo Monopol vlasti jedne stranke proglasili Planirana revolucija nekoliko otočića moderne industrije, su pročišćenjem revolucije, rastankom simptom toga da svijet “novoga Pogledajmo, dakle, najprije što su prvenstveno oko Petrograda i Harkova, od “suputnika”. siromaštva” neće biti vječan boljševici tvrdili o sebi. Glavna upo- dok je većina aktivnog stanovništva rišta njihova samorazumijevanja bila živjela od poljoprivrede. Slika da lanac Revolucija protiv Kapitala su: 1. Rusija je bila predestinirana puca na najslabijoj karici trebala je pre- Boljševici su se deklarirali i sami za revoluciju kao “najslabija karika kriti taj nesklad. Dakako, carska Rusija razumjeli kao marksisti. Antonio u kapitalističkom lancu” (Lenjinova raspala se isto tako brzo kao i kasnije Gramsci, koji se divio njihovoj revolu- vih dana dogodila se 90. godi- teza); 2. dogodila se “proleterska re- Perzija šaha Reze Pahlavija, između ciji, dao joj je i ime “revolucija protiv šnjica jednog važnog datuma volucija”, kao druga faza revolucije ostaloga i zato što je njezin politički Kapitala”, što znači: u suprotnosti s u svjetskoj povijesti. Po tada i (prva, građanska, dogodila se u mar- sistem bio rigidan, te nije mogao mo- Marxovim Kapitalom. A to je uistinu i tamo važećem julijanskom kalendaru, tu 1917. – “februarska revolucija”). derirati proturječnosti razvoja, a još bila. Rusija je bila država na pragu in- dogodilo se to u noći na 25. oktobra, Karakteristika druge faze revolucije manje one modernoga rata. Boljševici dustrijalizacije: imala je moderne tvor- po našem tadašnjem i sadašnjem ka- je da se u njoj “avangarda” nalazi usa- su se našli u situaciji u kojoj su se osje- nice u okolici Petrograda, ukrajinskog lendaru, bilo je to 7. novembra 1917. mljena, bez prijašnjih “suputnika”; ćali izazvanima da preuzmu vlast. A Harkova i još pokojeg otočića u zaosta- godine. Tada je u Rusiji, nakon što je 3. bila je to “radničko-seljačka revo- bili su više duhovni nasljednici ruske lom, pretežno agrarnom, okolišu. Ako već tri godine bjesnio Prvi svjetski rat, lucija”, zato si je za simbol izabrala povijesti revolucionarnih zavjera, negoli je Marx u predgovoru prvom izdanju koalicija boljševika i lijevih esera izva- prekrižene srp i čekić; 4. njezina te- Marxa, od kojega su si posudili termi- Kapitala napisao da najrazvijenija dr- na pomognuta anarhistima, udarom orijska osnova je nauk Karla Marxa i nologiju. Njihove prethodnike sjajno žava pokazuje onima manje razvijenim na Zimski dvorac, sjedište privremene Friedricha Engelsa (Lenjin i drugi); je analizirala Latinka Perović u knjizi sliku njihove vlastite budućnosti, te ri- vlade Kerenskoga, preuzela vlast u 5. od 1924. u optjecaju je kovanica Planirana revolucija, koja je objavljena ječi se ni u snovima ne bi mogle odno- Petrogradu, a potom i u Moskvi i osta- “marksizam-lenjinizam”; Uspostaviti u osamdesetima u Zagrebu. Boljševici siti na Rusiju 1917. Radničke klase bilo lim mjestima. Taj prvi čin bio je po- mora novi model – “diktaturu prole- su ideju “proleterske revolucije” takti- je u Rusiji samo za sjeme. četak revolucije koja je ušla u povijest tarijata”, razdoblje privremene uskrate čki povezali s rješavanjem agrarnog i Termin “diktatura proletarijata” pod imenom Oktobarska revolucija. političkih prava za “pripadnike biv- nacionalnog pitanja, s pomoću parola imao je zanimljivu pretpovijest. Skovao O tome što se zapravo dogodilo ših vladajućih klasa” (teze Lenjina, o “radničko-seljačkoj republici” i o ga je Auguste Blanqui, misleći pri napisano je već mnogo toga, knjige o Trockoga, Buharina, Preobraženskog); “samoopredjeljenju naroda”. A sada su tome na vlast u rukama manjine koja kronologiji događaja, njihovom zna- 6. početak je svjetske revolucije (Lenjin imali vlast. Ta vlast održala se usprkos će ostvariti uvjete za promjenu smjera čenju i dometu obilno pune knjižne i općenito stajalište); 7. boljševička silovitom građanskom ratu i stranoj mišljenja ljudi. Već je kasni Engels police. Mnogo je i mitova, bilo onih uzvisujućih, bilo kritičkih, od kojih su neki polemički, a drugi čak ofenzivno neprijateljski. Mitovi pak obično više govore o svojim širiteljima i vjernicima nego li o događanjima i procesima, osobama i kolektivitetima, koje tobo- že oslikavaju. Puni su oduševljenja ili gnjeva. Stoga se pokušajmo osvrnuti na događanje, koje je počelo prije 90 godina, bez gnjeva i oduševljenja, otre- žnjeno. Generacije koje danas koegzistiraju ljubljanski Suvremeni garafit u Sloveniji i cijeloj post-Jugoslaviji, bile su na različite načine upoznate s poviješću, a posebno sa spomenutom ruskom revolucijom, tumačenjem njezinih događaja i posljedica. Danas jedva da još netko živi tko je bio soci- jaliziran u ranim dvadesetim godinama 20. stoljeća, prije no što su utihnule polemike na ljevici. Osobe koje su se socijalizirale u tridesetim godina- ma, suočile su se s podjelom duhova na ljevicu i desnicu, te sa sporovima između “generalne linije” i osuđenih “otklona” na ljevici. Socijalizacija u godinama odmah nakon 1945. značila je upoznavanje s obveznim naukom “generalne linije”, pa se, još dugo na- kon spora s Informbiroom (1948.), ništa nije promijenilo u izlaganju ruske povijesti od 1917. do velikih čistki u tridesetim godinama; u sporom osa- mostaljivanju Jugoslavije od sovjetskog modela, jednako sporo mijenjala su se i tumačenja razvoja od 1932. nadalje; tumačenje same revolucije i događanja barem do 1924. teklo je po utvrđenim cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 11 tema Igor Grubić: Children of the Evolution Igor Grubić: Children

napisao da ako možda negdje posto- kon toga preveli na više stranih jezika, bez pratnje seoskoga zbora postaje la- šaja, dodajući im one vlastite: primjer je uvjeti za realizaciju blankističkih najprije naravno na njemački, određuju buđi pjev, zato što to sedamnaest godi- prvoga u nas je djelovanje po učenju o ideja, onda je to jedino u Rusiji. Bit “diktaturu proletarijata” kao 20-30 na kasnije naprosto više nije bilo istina. dvije faze revolucije, moralistički teror Blanquijeve predodžbe o “diktaturi godina privremene obustave političkih Nakon toga David Rjazanov je precrta- nad protivnicima (Hegel: “Robespierre proletarijata” jest u ideji “odgojne di- sloboda, dok ne bude do kraja slomlje- no mjesto u svome izdanju dodao ispod je vrlinu shvaćao vrlo ozbiljno”, zato su ktature”, kada manjina preuzme vlast na moć pripadnika vladajuće klase, na- crte, iako je ono za srednju i zapadnu protivnici bili otjelovljenje nemorala, zato da bi ostvarila prilike koje će kon čega će uslijediti razdoblje slobode Evropu bilo anakronizam. A koliko koji zaslužuje samo smrtnu kaznu), odgojiti drukčije ljude. Odbacivanje za sve. Odgovor na to gledište, koje se na istok i kako brzo, od zamišljene politička struktura vlasti i još ponešto; “materijalističkog nauka, po kome Roza Luxemburg prepoznaje već kod linije Gdanjsk-Venecija, ta granica po- primjer drugoga je ljubav spram po- su ljudi produkt okolnosti i odgoja, Lenjina i Trockog, nalazimo u njezinoj micala u sljedećim desetljećima? litičkog eksperimentiranja. Preuzeti a promijenjeni ljudi dakle produkt Ruskoj revoluciji: Diktatura proletarija- i vlastiti promašaji drugdje (recimo u drukčijih okolnosti i promijenjenog ta mora od prvog trenutka biti demo- Vrijeme je za mišljenje Kini) su bili drukčiji. odgoja”, imamo već u Marxovoj trećoj kracija, i to potpunija od one pod vla- Ali što je sa zahtjevom da bi boljše- U sporu između Moskve i Beograda tezi o Feuerbachu, jer da taj nauk “za- šću građanstva, jer je demokracija ono vička revolucija bila uzor za sve ostale? ubrzo su bile reaktivirane ideje samo- boravlja da okolnosti mijenjaju sami pročišćujuće. Te dodaje: Nemoguće je Tu je bila propaganda silovita. Nakon upravljanja iz vremena nakon Prvog ljudi, te da i sam odgajatelj mora biti zamišljati si da bi vrli narod, nakon što Prvog svjetskog rata nastala su tri svjetskog rata (Korsch, Pannekoek, odgojen”; “zato nužno dijeli društvo na je niz godina podupirao šačicu socija- internacionalna udruženja radničkih Gorter), koje nisu odgovarajuće pri- dva dijela, od kojih je jedan uzdignut lističkih diktatora, primio iz njihovih stranaka: amsterdamsko je htjelo biti lagođene izmijenjenom svijetu rada. nad njega”. Blanquijev sadržaj termina ruku cjelovitu slobodu poput božićnog nastavak Druge internacionale, mo- Protiv sovjetske teze o “širenju svjet- “diktatura proletarijata” Marx, a s nji- dara. Roza Luxemburg apelira, dakle, skovsko je bilo treća (ili Komunistička) skog sistema socijalizma”, na ljubljan- me i Engels, dakle odbacuju; sam pak na ruske “socijalističke diktatore” da se internacionala, oko Beča i Berlina skom kongresu SKJ izneseno je učenje termin zadržavaju, doduše u opoziciji ne zapliću u diktaturu, iz koje nema okupljala se pak skupina socijalističkih o “socijalizmu kao svjetskom procesu”, “diktatura buržoazije” versus “diktatura izlaza, nego da od prvoga trenutka gra- stranaka (njemačka Neovisna socijal- koje je otvaralo mogućnost za po- proletarijata”; prva im znači idejnu i de demokraciju. Slovenija je bila jedna demokratska stranka, austrijski socija- štivanje tekovina “socijalne države” i političku dominaciju interesa kapitala od rijetkih točaka na planetu gdje se listi, talijanska i francuska socijalistička drugih rezultata socijalne demokracije, (bez obzira na njezin politički oblik, posrećio silazak s vlasti a da nisu mase stranka i dr.). Kominterna je izsilila te drugih reformskih pokreta u svijetu. koji može biti i parlamentarna republi- otjerale “socijalističke diktatore”. A to rascjep svake od tih stranaka, a njihovo Naravno, drugo je pitanje koliko je ta ka), druga pak idejnu i političku do- stoga što su tome prethodila desetljeća povezivanje pak difamirala kao “polu- mogućnost bila i stvarno iskorištena. minaciju interesa rada/radnika, kojoj, “rada duha”, kroz čas više, čas manje treću internacionalu”. Drugi udarac “Svjetski socijalistički sistem” se kao “već pronađena politička forma”, intenzivno suočavanje mišljenja. bio je usmjeren na “luksemburgizam” nakon pedesetih godina prošloga pristaje baš parlamentarna republika, “Radničko-seljačka” doktrina bila koji je surovo zatrt. Doktrini po kojoj stoljeća podijelio u frakcije, nastalo kao što izričito kaže Engels u Kritici je tvrdokorna, kod nas manje no dru- svi beskonačno duguju boljševičkoj je više jedinoistinskih “centara svjet- nacrta Erfurtskog programa, tako da gdje (nekadašnja DDR htjela je biti revoluciji usprotivio se 1926. Karl skog socijalizma”: Moskva, Peking, ne treba tražiti nikakve nove oblike. “Arbeiter-und-Bauern-Staat”!, dok Korsch: istina je, kaže on, da je vaša Pjongjang, Tirana, u određenom smislu U Državi i revoluciji Lenjin citira to su kod nas tragovi toga nauka strašili revolucija važna, no, prije svega, istina i Havana. Pod udarcima naoružane Engelsovo mjesto i dodaje: “Engels, u zloslutnoj sintagmi o “radnicima, je i da ste svima nama otežali posao, jer ofenzive “nove desnice”, te još više pod dakle, kaže da je parlamentarna demo- seljacima i poštenoj inteligenciji”). Ali je u strahu pred vama provedena pre- udarcima strukturne krize, u kojoj se kracija put u diktaturu proletarijata”. doktrina je od samog početka izazivala ventivna kontrarevolucija; osim toga, od sedamdesetih godina kapitalizam Tim obrtanjem smisla citata – iz ne- nedoumice: tako je u Otvorenom pi- po nama pada kritika za sve pogreške preobražavao, slomio se “svjetski soci- sposobnosti razumijevanja libertinskog smu drugu Lenjinu već 1921. Herman koje vi radite. Pogledamo li kasniji jalizam”, otišavši sa svjetske pozorni- Engelsa – utemeljuje Lenjin “diktaturu Gorter pitao Lenjina gdje on zapadno razvoj, Korschova analiza je točna: sve ce. Kada je ta paradigma socijalizma proletarijata” kao diktaturu, privreme- od imaginarne linije Gdanjsk-Venecija jednostranosti, sva zaletavanja boljše- nestala, ujedno je nestao i strah, koji no obustavljanje političkih sloboda. vidi te revolucionarne seljake. U dru- vika stvarala su ljevici nenaklonjeno je prije omogućavao socijalnu državu Kasniji antagonisti u frakcijskim suko- gome izdanju Osamnaestog brumaira javno mnijenje u Evropi; sukob “bor- i politiku blagostanja. Za socijaliste bima, Buharin i Preobraženski, u knjizi 1869. Karl Marx je precrtao riječi iz benog ateizma” s pravoslavljem (Anton je postalo kobno to što je sovjetska ABC komunizma (1918.), koju su na- izdanja 1852., da proleterska revolucija Pannekoek je 1928. pitao otprilike, nije paradigma socijalizma (dakle, jedno- li tu bitku već davno izborilo građan- stranačka diktatura s ciljem “odgoja” i stvo, tako da u programu evropskog pospješenog ekonomskog razvoja) tako radničkog pokreta nema što tražiti), uspješno blokirala primjenu drugačije, staljinistička katastrofa “kolektiviza- libertinske paradigme. Kada je taj kolos cije” poljoprivrede, brutalne “čistke” na zemljanim nogama pao, u prazni i monstre procesi, sve to je trovalo i prostor je svom silom banuo turboka- duhovnu klimu u Evropi, te davalo pitalizam, a neoliberalni propagandisti argumente protivnicima socijalističkih ustremili su se i na tekovine evropske ideja. Zajedno sa sektaškim sukoblja- socijalne demokracije. vanjem sa socijalnom demokracijom, te Pa ipak, ne kuca još smrtna ura, nije su pogreške, zablude i zločinački za- sve gotovo. Vrijeme je za mišljenje, za

Igor Grubić: Boksačke rukavice Igor Grubić: Boksačke pleti sigurno olakšavali rad fašističkim traženje nove, libertinske paradigme neprijateljima demokracije. socijalizma. Trule pjege turbokapitali- Nakon blamaže Zapada u zma dovoljno su vidljiv simptom toga Münchenu i staljinizma s paktom da svijet “novoga siromaštva” neće biti Molotov-Ribbentrop, nastalo je pro- vječan. “Mišljenje je nešto što slijedi iz tuhitlerovsko savezništvo; za vrijeme teškoća i prethodi akciji.” (Brecht, citat rata i odmah nakon njega zaredala se iz Me ti). druga serija revolucija, akteri kojih su si onu boljševičku uzimali za uzor, pri Sa slovenskoga preveo Srećko Pulig. tome pokupivši više njezinih proma- Preuzeto sa www.indexprohibitorum.si

cmyk 12 IX/218, 15. studenoga 2,,7. film

Delirij sjećanja

Steven Shaviro

Novi Maddinov film njegov je najbolji – čudesna histerija afektivnosti i edipovsko-incestuoznih varijacija dulji od jedne ili dvije sekunde, koji se Samosvjesna očitost referira na Noć živih mrtvaca). Film je Kao i uvijek u Maddinovim filmovi- Brand Upon the Brain!; režija: Guy montiran tako da istakne nemogućnost ma, snažan emocionalni materijal toliko figuri oca koji je ubijen, ali zatim oži- potpunog hvatanja događaja koji ipak je hiperboličan, toliko izvanredan i toliko Maddin, uloge Gretchen Krich, Sullivan vljen u nekoj vrsti zombijevskog života, prikazuje. Vrijedi spomenuti da dvana- neobično – i bombastično – pretjeran da Brown; SAD/Kanada, 2006. tako da može nastaviti svoje vampirsko estogodišnji “Guy Maddin”, protagonist postaje campi i smiješan. U Maddinovim znanstveno eksperimentiranje a koje većine filma, opetovano pada u nesvijest prethodnim filmovima uglavnom sam se sastoji od krađe životnih energija zato što su događaji kojima svjedoči više bio sklon vidjeti taj obrazac kao neku mladih, izvlačenjem vitalne tekućine iz nego što može podnijeti. vrstu obrane. Camp i besmislenost služe rand Upon the Brain! Guya njihovih mozgova i kralježnica, kako bi Edipovsko-incestuozne kao neka vrsta (psihoanalitičkog) odrica- Maddina – zajedno s Cowards pomladio stariju generaciju (u procesu nja; odricanje od hiperemocionalizacije Bend the Knee, kojem je neka koji je u najboljem slučaju, privremen i varijacije osnovnog materijala filma uz pomoć vrsta nastavka – najbolja je stvar koju varljiv). Zaplet filma Brand Upon the Brain! apsurda zapravo je način zaštite od je Maddin ikad napravio. Cowards i ima toliko mnogo preokreta i obra- Poticanje izgubljenosti i kritike. Maddinu može proći melodra- Brain su oba pseudoautobiografski s ta da ga je gotovo nemoguće opisati. matična histerija upravo pretvaranjem protagonistima imena “Guy Maddin” zbunjenosti Uključuje osnovnu edipovsku strukturu (pred samim sobom, jednako kao i pred koji su u raznim vrstama edipovskih Kako bi stvorio izgled propalog-ni- – majku koja guši i kontrolira, distan- publikom) da nije ozbiljan u tom pitanju veza. Maddin, u kratkom dokumentarcu jemog filma Maddin je snimio Brand ciranog, udaljenog, a ipak krajnje sadi- – dok bi svaki pokušaj “iskrenog” pri- o snimanju filma, kaže nešto u smislu Upon the Brain! Super8-icom čiji je stičkog (pa čak i još izrazitije, mrtvog kazivanja odmah neslavno propao. No, da je Brain “autobiografski” zato što onda format uvećao na 35 mm tako da ili živo-mrtvog) oca, te brata i sestru s čak i da je to bilo ono što se događa u reproducira osjećaje kojih se sjeća da ih prevladavajuće crno-bijele slike (ima njihovim incestuoznim žudnjama. I brat Maddinovim prethodnim filmovima, ne je proživio prije mnogo godina, tijekom i nekoliko sekundi u boji) izgledaju, u i sestra ludo se zaljubljuju u androginu mislim da je to sada i dalje tako. Čak i u svoga djetinjstva. To znači da je film različitim trenucima, zrnato, isprano, s figuru “slavne osobe”, privlačnu djevojči- prijašnjim filmovima, camp pretjerivanje afektivno autobiografski, a ne doslovno. prejakim kontrastom itd. Nema sinkro- cu/dječaka detektiva koji dolazi na otok i apsurd ne funkcioniraju samo kao mo- Nije stvarno slučaj da je Maddinova niziranog zvuka, soundtrack kombinira na kojemu se film događa da bi istražio dusi odricanja; oni isto tako, na neobičan majka vodila sirotište niti da je njegov glazbu, nekoliko pjesama i voiceover “misteriju” o tome što dominantni i način, izravno omogućavaju osjećaje time otac bio ludi znanstvenik – to je samo naraciju Isabelle Rosellini (nadopunje- zastrašujući roditelji zaista namjeravaju što služe kao medij izražavanja za osje- ono što su oni postali, ili što Maddin nu međutitlovima). Mnoge od slika, (a što uključuje, kao što sam već spo- ćaje koji “se ne usuđuju izgovoriti svoje osjeća o njima danas, kada su prelomlje- s pretjeranim pokretima glumaca, i menuo, vampirski lov na mlade). Majka ime”. No, u Maddinovim najnovijim ni kroz dvostruki delirij sjećanja i filmo- prizori što oblikuju vizualni izgled bili mijenja svoju dob kroz film, postajući radovima – Cowards Bend the Knee, i sada va. U svim svojim filmovima Maddin su maglovito slični stilu melodrame mlađa kadgod popije pomlađujuću Brand Upon the Brain! – na djelu je čak i nam želi predstaviti stvarnost prošlosti: D. W. Griffitha, s umecima iz filmova tekućinu izvučenu iz siročadi o kojoj daljnja transformacija. Ona je povezana što znači ne prošlost kakva je stvarno njemačkog ekspresionizma. Međutim, brine, a zatim postajući ponovo starija s modusima iskazivanja ili s onime što bila, nego prošlost kao prošlost, prošlost stil montaže nimalo ne nalikuje ničemu kadgod se (kao što se često događa) nje- mogu samo nazvati (donekle oksimoron- kao sjećanje, prošlost kako je se sjećamo iz desetih ili dvadesetih godina 20. sto- zina zagušujuća ljubav prema njezinoj ski) samosvjesnom očitošću. Frojdovsko ili predstavljamo u sadašnjosti, a ne kao ljeća. Mahnita montaža, s mnogim sce- djeci pretvara u nasilno posesivan gnjev. dubinsko-psihološko čitanje filma Brand stvarno prisutna. Prošlost je sablasna, nama razlomljenim u skokovite rezove No, unutar tog osnovnog scenarija ima Upon the Brain! ne bi imalo nikakva smi- proganjajuća: “pritišće poput noćne između fragmentarnih krupnih planova, i mnogo varijacija i promjena smjera da sla, upravo zato što su svi frojdovski mo- more mozak živih”. mogla bi ukazivati na ejzenštajnovsku postaje gotovo nemoguće sažeti ih – kao tivi potpuno očiti. Oni toliko ispunjavaju Svi Maddinovi filmovi oponašaju montažu kao kontrast Griffithovoj mi- da su sve zamislive varijacije edipovskog manifestni sadržaj filma, da nema smisla stilove starijih filmova ili podsjećaju na zansceni, ali (barem nakon jednog gle- trokuta, a isto tako i trokuta androgine tražiti skriveno, pritajeno značenje iza njih, a osobito nijemi film. Izgledaju, i danja, zaista moram pogledati film po- ljubavi, morale biti odigrane u nekom njih. (Ta “samosvjesna očitost” je, mislim, to namjerno, arhaično. A osobito opo- novno) nije se doimala zaista “konstru- trenutku tijekom razvoja filma. Dakle, jedan od načina na koji je Maddin radi- našaju starost tih starijih filmova – dru- ktivističkom” na način na koji je to bio nema prave narativne progresije, nego kalno drukčiji od Davida Lyncha s kojim gim riječima, pokušavaju izgledati ne Maddinov kratki film Heart of the World samo niz peripetija, naglašenih ulomaka ga u nekim ostalim stvarima možemo kao što su nijemi filmovi morali izgle- koji se eksplicitno referira na sovjetski užasa, napetosti i slutnje. Brand Upon blisko usporediti). Postoji neka vrsta dati u vrijeme kada su izvorno snimljeni film dvadesetih godina 20. stoljeća. the Brain! ima u sebi osjećaj teturave histerične prepunjenosti u načinu na koji i prikazani, nego onako kako izgledaju Drugim riječima, Brand Upon the Brain! slabosti i ponavljanja tipa noćnih mora film kao da pretrpava svoj zaplet svakom danas, u kopijama istrošenim godina- je montiran emotivno umjesto da ponu- iz kojih se (kao i protagonist) nismo zamislivom varijacijom edipovske žudnje ma upotrebe i kemijskog propadanja. di bilo kakvu vrstu “intelektualne mon- sposobni probuditi ili od njih pobjeći. a isto tako svakim zamislivim generičkim Iskorištavaju vizualne konvencije i stilo- taže”. Malo je presirovo reći da je mon- Film je uokviren povratkom odraslog zaokretom melodrame (također s nago- ve glume koji izgledaju zastarjelo, zato taža naglašavala šokantne efekte umje- “Guya Maddina” na otok koji je na- vještajima horora). Camp pretjerivanje iz što se samosvjesno podudaraju s onim sto razumijevanja, ali sve što Maddin pustio kao dijete, prije trideset godina. Maddinovih prijašnjih filmova sada je što se čini poput naturalizma za publiku radi teži izraziti kakve osjećaje događaji Preplavljuju ga sjećanja iz djetinjstva gotovo doslovna pretjeranost, pretjerano iz 1917. godine, a što, dakle, danas izgle- iz filma mogu u nama ostaviti, ili nas koja sačinjavaju veći dio filma i koja obilje koje je strogo koordinirano s ustra- da potpuno uglađeno i umjetno, po- potaknuti da ih imamo, a ne pokazati ugrožavaju njegovu odraslu prisu- javanjem filma na sablasnosti i odsutno- tpuno u suprotnosti s onim što publika ono što se zaista događa. Nasuprot su- tnost svojom sablasnom ustrajnošću. sti, na prošlost prošlosti, na načinima na doživljava naturalizmom u 2007. godini. vremenoj akcijskoj montaži, naglasak Opetovano nam se kaže da će se sve koje nas sjećanja, poput filmova, mame a Nasuprot mitu da film čuva živuću pri- je na prazninama i razdvajanjima, na što se prije dogodilo dogoditi ponovo da nikada ne dopuštaju da ih dodirnemo. sutnost onoga što se dogodilo i prošlo tome da nas se potakne da se osjećamo – dva puta. (To se čini gotovo kao paro- Jedini način da se opiše Brand Upon u stvarnom životu (na primjer, ideja da isprekidano odvojenima, izgubljenima i dija i Nietzscheovog vječnog povratka the Brain! jest frojdovskim iskazom o filmovi Grete Garbo čuvaju njezinu zbunjenima, a ne na gomilanju kineti- i Marxove primjedbe da se povijest traumi i Nachtraglichkeitu te ontološkom mladost i senzualnost netaknutom, una- čkih šokova što je brže moguće (onako ponavlja dva puta, prvi put kao trage- dijalektikom prisutnosti i odsutnosti. A toč činjenici da je stvarna Greta Garbo kako to rade redatelji poput Michaela dija, a drugi put kao farsa.) Ponovljeni ipak se čini da se film isto tako izruguje ostarjela i umrla) – Maddin izjednačava Baya). Pojedinačni kadrovi, ili sekvence, međutitlovi prizivaju “Prošlost! tim pojmovima, pokazujući nam kako su filmsko perpetuiranje slika s prošlošću i također često aludiraju na različite vrste Prošlost!” – a ponekad je to pretvore- potpuno neodgovarajući. Ne možete više nedostupnošću onoga na što se te slike stilističkih trzaja i manirizama iz povi- no u “Budućnost!” – jer, očito, nikakva odvojiti apsurdnost od užasa i boli. odnose. To je vrlo pomno obrađeno u jesti filma (i ne samo nijemog filma – na budućnost ne može biti sigurna spram Brand Upon the Brain! u monstruoznoj primjer, tu je jedan kadar, vjerojatno ne prošlosti koja se vraća da je ispuni. S engleskoga prevela Lovorka Kozole. cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 13 socijalna i kulturna antropologija

Enciklopedija o pandemiji progona vještica Kao vješticu ili vješca optuživalo se osobu koja bi u mirnu i Luka Šešo kteristike pandemije koja je ostavila neizbrisiv trag u tradiciji Zapada. harmoničnu agrarnu Međutim, iako je sadržaj enciklo- pedije orijentiran na rani novi vijek i zajednicu unosila veći Enciklopedija koja će dati odgovore zapadna društva, koja zapravo uklju- nemir, bilo pretjeranim na pitanja zašto su Europljani čuju Europu i Sjevernu Ameriku, ova enciklopedija nudi i teme iz drugih isticanjem, “erotskom vjerovali da vještice lete na sijela, da područja, poput srednjovjekovnog imaju seksualne odnose s vragom, Bliskog istoka te područja koja su bila moći”, bilo neslaganjem zahvaćena kolonizacijom, poput Južne te zašto su bile opasne za kršćanstvo, Amerike. Isto tako, radovi se nisu s općeprihvaćenim ali će također dati uvid i u društvenu usredotočili samo na ranonovovjekovni progon vještica već se obrađuju i slični vrijednostima zajednice i kulturnu klimu zapadnog svijeta u događaji i pojave iz rimskog doba, bi- kojemu su te iste vještice “nastale” blijskih i hebrejskih tekstova, srednjeg vijeka, ali i modernog vremena, što ovoj enciklopediji daje dodatnu širinu i Interdisciplinarno o Encyclopedia of Witchcraft: The kredibilitet. vještičarstvu Western Tradition, vol. 1-4, ur. Richard Obrađenim se temama pristupilo s Jedan od odgovora na pitanje o fe- M. Golden, ABC-CLIO, Santa Barbara, ozbiljnog znanstveno-metodološkog nomenu suđenja vješticama ponudit će stajališta koje podrazumijeva upotrebu svakako i članak o antropologijskom Denver, CO Oxford, 2006. izvora kao i recentne literature. Riječ viđenju problema iz pera Tanyje Marije je, zapravo, o kraćim studijama i znan- Luhrmann, profesorice na Sveučilištu u stvenim radovima koji obrađuju i daju Chicagu, koja se priklanja funkcionali- uvid u povijesni kontekst, kulturne i stičkom pravcu predvođenom Johnom njiževnost, filmovi, stručna i osta- socijalne prilike, odnose moći u odre- Middletonom, Maxom Marwickom la literatura često se bave temama đenim zajednicama ili razdobljima. i Mary Douglas, koji su u vještičare- način zaokružuje široku tematiku koja vezanima uz vještičarenje, magiju, Možda je upravo to najveća odlika ove nju vidjeli “održivu tenziju u društvu”. se odnosi na praksu vještičarenja. demone, njihovu ulogu u društvu itd. enciklopedije koja zapravo funkcionira Drugim riječima, kao vješticu ili vješca Neki tekstovi i slike koje dopiru do nas kao zbornik abecedno poredanih ra- optuživalo se osobu koja bi u mirnu i Suđenja vješticama u ponekad graniče sa znanstvenom fanta- dova koji obrađuju širok raspon tema harmoničnu agrarnu zajednicu unosila Hrvatskoj stikom, dok se neki drugi podaci nastoje vezanih ne samo uz fenomen vještiča- veći nemir, bilo pretjeranim isticanjem, Domaćim će čitateljima svakako biti bazirati na činjenicama i sa znanstvene renja na Zapadu nego i demonologije, “erotskom moći”, bilo neslaganjem s zanimljivo potražiti i dijelove koji se strane prikazati ovaj univerzalni feno- magije, misticizma, čarobnjaštva, pra- opće prihvaćenim vrijednostima druš- odnose na Hrvatsku i progone vještica men prisutan u svim kulturama. znovjerja, sotonizma itd. Svaka jedini- tvene zajednice. na ovim prostorima. Dva članka Croatia Upravo zbog toga što je vještičarenje ca, koja je puno više od enciklopedijske Isto tako, članak o vještičarenju u i Balkans napisao je Trpimir Vedriš, s prisutno na svim kontinentima, u svim natuknice, pruža velik broj referenci i historiografiji, koji je napisao Wolgang Odsjeka za povijest Filozofskog fakulte- razdobljima i stoga što se pojavlju- preporuka za daljnje čitanje. Upravo na Behringer, pročelnik na Katedri za rani ta u Zagrebu. On s historiografske stane je u raznim znanstvenim, kulturnim tome je i inzistirao urednik Richard M. novi vijek na Povijesnom institutu u opisuje i donosi podatke o suđenjima i umjetničkim žanrovima, američki Golden, koji u predgovoru navodi da Saarbrückenu, govori o raznim pravci- vješticama u Hrvatskoj, čiji se počeci izdavač ABC-CLIO objavio je djelo su se autorima tekstovi vraćali na dora- ma i promišljanjima ovog problema od mogu datirati u 1214. godini na podru- Encyclopedia of Witchcraft: The Western du s ukazom na recentne radove koji se antike do modernog doba i feminizma. čju Dalmacije, a završavaju uredbama Tradition u četiri sveska na 1238 stra- moraju uzeti u obzir pri izradi članaka. Freud tako u ženama koje su optu- Marije Terezije 1756. i 1758., u kojima, nica! U nadi da će “dovesti u red” per- Na taj je način stvorena vrijedna zbirka žene za vještičarenje vidi zarobljenu doduše, ti procesi nisu potpuno zabra- cepcije koje imamo o vještičarenju kao radova koja će korisnicima omogućiti podsvjesnu želju za moći i agresijom. njeni, nego su postroženi mehanizmi pojavi koja neprestano lebdi između uvid i umrežavanje podataka i mišljenja Pripadnik socijalnog funkcionalizma suđenja. Očito da je s općom intele- zbilje i fikcije, izdavač je angažirao 172 o mističnim segmentima ljudske kultu- Émile Durkheim u vješticama prepo- ktualnom klimom u Europi krajem 18. stručnjaka i znanstvenika iz 28 zemalja re i tradicije. znaje devijacije koje potvrđuju norme i stoljeća i u Hrvatskoj prestalo suđenje koji će na jednom mjestu okupiti goto- No, odlika ove enciklopedije nije stoga osiguravaju identitet; Bronisław vješticama, koje autor spretno obrađuje, vo sve podatke i znanstvena tumačenja samo kvalitetno informiranje čitatelja Malinowski je s druge strane vještice i s obzirom na to da su se u spomenutom ovoga fenomena. o vjerovanjima u vještice i fenomenu njihove progone karakterizirao kao pro- razdoblju na raznim područjima dana- njihovog spaljivanja i progona nego i dukt kriza u društvu itd. šnje Hrvatske izmjenjivale mnoge vlasti, Vještičarenje, demonologija, ispravljanje često unificiranih mišljenja Na sličan način predstavljena su jurisdikcije pa i kulture, od kojih je sva- magija... o ovoj pojavi koja danas prevladavaju u mišljenja i rezultati drugih struka čime ka sa sobom donijela nešto od “tradicije” Njihov šestogodišnji rad objedi- široj javnosti. Kroz brojne radove obja- se omogućuje interdisciplinarno sagle- spaljivanja vještica. njen je u četiri sveska i predstavlja šnjavaju se glavna obilježja ranonovo- davanje ovoga problema. Osim vješti- Ova enciklopedija svakako će dati multidisciplinarno djelo povjesničara, vjekovnog sustava vjerovanja kako bi se čarenja obrađene su i razne druge teme odgovore na pitanja zašto su Europljani antropologa, etnologa, folklorista, lin- što objektivnije moglo pristupiti pro- i pojedinosti vezane uz ovaj fenomen, vjerovali da vještice lete na sijela, da gvista, filozofa, politologa, sociologa i mišljanju samog fenomena vještičare- poput značajnih povijesnih dokumena- imaju seksualne odnose s vragom, te teologa koji su svojim istraživanjima nja. Stoga su autori u svojim radovima ta, pojedinih regija, pokreta, sljedbi ili zašto su bile opasne za kršćanstvo, ali će pružili kvalitetan i opširan prikaz fe- posegnuli za istraživanjem/prikazom pojedinaca koji su kroz povijest imali također dati uvid i u društvenu i kultur- nomena vještica u vremenu njihovih kulturnog identiteta određene sredine, bilo kakve veze s vještičarenjem, magi- nu klimu zapadnog svijeta u kojemu su najvećih progona (otprilike 1450.- mentalnih sklopova pojedine zajedni- jom ili mistikom, poput Paracelsusa ili te iste vještice “nastale”. Velikim brojem 1750.). Upravo je spomenuto razdoblje ce, odnosa prema erotizmu, pojedinih Bernarda Guija, mnogima poznatijega članaka, kojima je pokriveno gotovo sve najvećih progona u ovoj enciklopediji konjunktura koje su prethodile nekom po spaljivanju vještica u romanu Ime što se odnosi na vještice, magiju, misti- najnaglašenije. Osim toga, većina rado- događaju. Postavlja se i pitanje para- ruže Umberta Eca, premda se, kako ku i demonologiju u zapadnoj tradiciji va, sukladno podnaslovu enciklopedije, noidnosti društva u pojedinim kriznim doznajemo u ovoj enciklopediji, za obrađeno je na način da početnicima odnosi se na zapadna društva jer od povijesnim razdobljima, kako bi se što svoga života nije pretjerano bavio tim zorno opiše svaki problem, a stručnjaci- svih dijelova svijeta Zapad je u svojoj bolje moglo opisati i shvatiti problem problemom nego pisanjem o herezi ma ponudi nova, šira, interdisciplinarna povijesti osudio i pogubio najveći broj vještičarenja. Ovoj enciklopediji nije među klerom i praznovjerju među pu- tumačenja s referencama na recentnu vještica i to nakon legalnih suđenja, stoga cilj podastrijeti samo podatke kom. Isto tako, pažnja je posvećena i literaturu koja pruža dobar oslonac koji su odobrili politički autoriteti i prema kojima bi se korisnik/čitatelj pojedincima koji su ovoj temi dali svoj za daljnja istraživanja. Encyclopedia of koji su bili prihvaćeni u krugovima trebao voditi već ponuditi i određena doprinos kroz povijest, bilo u slikarstvu Witchcraft: The Western Tradition svakako Crkve. Zbog toga je fenomen vješti- objašnjenja koja bi objasnila zašto je (npr. Albrecht Dürer), književnosti (npr. će predstavljati dragulj u knjižnici sva- čarenja i progon vještica u ranonovo- npr. nastala Sveta inkvizicija ili zašto je Jacob Grimm) ili znanosti (npr. Carlo kog pojedinca ili znanstvene i kulturne vjekovnom razdoblju poprimio kara- došlo do suđenja vješticama iz Salema. Ginzburg) te ova enciklopedija i na taj ustanove.

cmyk 14 IX/218, 15. studenoga 2,,7. esej

Čovjek tužna osmijeha

Jaroslav Pecnik realsocijalističkog društva, a danas im ne preostaje ništa Princip socijalne solidarnosti drugo nego blaćenjem časnih oprati vlastitu nečistu U to doba, Dubček ulazi u konflikt s tadašnjim pr- savjest. Takvima je najbolje odgovorio jedan od najzna- vim čovjekom KPČ-a, Antoninom Novotnyjem, koji čajnijih poljskih disidenata Adam Michnik (časopis Listy nije odobravao njegova nastojanja u rehabilitaciji tzv. Upravo se pod vodstvom Dubčeka, zahvaljujući iz 1993.): “Dubček je vođa čehoslovačkih komunista i slovačkih buržoaskih nacionalista, smatrajući to izda- njegovoj promišljenosti i smirenosti, u simbol Praškog proljeća koji je u politiku unio nade u jom revolucije i socijalizma i svojevrsnim malograđan- demokratski razvoj društva, koji je zagovarao realni plu- skim oportunizmom. Međutim, ovaj sukob, umjesto Čehoslovačkoj počeo razvijati najdramatičniji proces ralizam i mirni prijelaz iz dogmatskog društva u pravnu da uništi Dubčeka, promovirao ga je u novog leadera demontaže sovjetskog sustava u zemljama tzv. državu s građanskim slobodama. Sve njegove kritičare čehoslovačkih komunista. Naime, kada je generalni treba upitati: je li politička čistoća sadržana u oportuni- sekretar KP Slovačke Karol Bacilek bio svrgnut s fun- socijalističkog tabora zmu i kukavičkom izbjegavanju konfliktnih situacija? A kcije, zarad sudjelovanja u komunističkim represijama upravo su ovi tzv. neuprljani i čisti revizionisti u godina- pedesetih godina, usprkos otporu Novotnog, u travnju U povodu petnaest godina od tragične smrti Aleksandra ma komunističke diktature omogućavali i nosili mučne 1963. godine, partijsko članstvo bira Dubčeka za gene- procese najžešćih napada i represalija prema ljudima po- Dubčeka, lidera Praškog proljeća 1968. i korifeja ralnog tajnika KPS-a. Samim time, Dubček je postao put Dubčeka”. Michnik je ujedno pokušao naznačiti kako i član Predsjedništva KPČ-a, a u međuvremenu, dobro “socijalizma s ljudskim likom” iz simplifikacija prošlosti odnosno s pozicija vulgarnog upoznavši stranačku konstelaciju, postalo mu je jasno antikomunizma, proizlazi zaprepaštavajuća ignorancija, kako političku likvidaciju Antonina Novotnog mora pa čak posvemašnje neznanje o temeljnim činjenicama postupno i pozorno pripremiti. Za odlučan sukob s i dokumentima toga vremena. Sličan stav iznio je i Jiři dogmatskim krilom partije Dubček se pripremio kon- akon Drugoga svjetskog rata, češku i slovačku Pelikan, osnivač češkog političkog emigrantskog časopisa cem listopada 1967. godine, kada je na zasjedanju CK zajednicu u pokušajima demokratizacije društva Listy u Rimu i svojedobno, u vrijeme Praškog proljeća, KPČ-a, kao glavni referent iznio svoj program reforme i prevladavanja (neo)staljinskog totalitarizma direktor čehoslovačke televizije: “Prvi dio 1968. godine, partije i društva. U pripremi njegova istupa, sudjelovao bitno su obilježila dva događaja: reformni proces iz kolokvijalno nazvan Praško proljeće, tumačim kao rezul- je i kasnije glasoviti sociolog Radovan Richta, koji je 1968., u svijetu poznat pod sintagmom Praško proljeće, tat dugodobnih političkih procesa koji su počeli u našem svojim kapitalnim djelom Civilizacija na raskrižju, a nakon čega je u kolovozu iste godine slijedila sovjetska društvu prevladavati nakon Staljinove smrti. Na čelu im uvelike utjecao na reformske političke smjernice samog vojna intervencija, te tzv. Baršunasta revolucija iz 1989., se našao Aleksandar Dubček, koji je novi val političkih Dubčeka, ali i cijelog tzv. reformskog krila partije. kada se Slovaci i Česi iznova okreću tzv. masarykovskoj sloboda i demokratizaciju počeo širiti u sve pore društva: Dubček je zahtijevao izradu novog programa KPČ-a; tradiciji, tj. političkoj demokratizaciji i obnovi društva umjetnost, znanost, gospodarstvo i sl.”. Nakon studenog uvažavanje rezultata globalne znanstveno-tehnološke na temeljima “ideala humaniteta”, koje je tako zdušno 1989., o reformama iz 1968. počelo se s govoriti s oma- revolucije; federalizaciju države i sl. Novotny i krug do- inaugurirao prvi čehoslovački predsjednik. Međutim, lovažavanjem, kao o (u)zaludnom, pa čak i škodljivom gmata oko njega optužili su Dubčeka za nacionalizam, dok je u vrijeme Praškog proljeća Dubček nesumnjivo eksperimentu, tj. pokušaju reforme nereformirajućeg ali na svekoliko iznenađenje, ogromna masa partijskog bio prirodni, karizmatični lider, dvadeset godina kasnije, političkog sustava. Međutim, tadašnji su procesi bili re- članstva jasno i javno je podržala Dubčeka, a reformski tijekom Baršunaste revolucije, (p)ostao je samo jedan alni, jer 1968. izlazak iz totalitarnog režima bio je moguć pokret je svoj vrhunac doživio u siječnju 1968. godine, od značajnih aktera ovih događanja, koji je imao veliku samo postupnim reformama koje nisu bile nikakva politi- kada je Novotny bio razriješen svih funkcija, a akla- potporu dijela češkoga i slovačkoga građanstva, ali koji se čka kozmetika, ili partijske frakcijske borbe, nego duboke macijom Dubček postao novim generalnim tajnikom nije najbolje snašao u novonastalim političkim (ne)prili- reforme koje su, uvažavajući tadašnju globalnu, blokovsku KPČ-a. Novi je čehoslovački lider bio svjestan da oko kama, te je dopustio da ga novoformirane političke elite, geopolitičku situaciju, težile pluralnoj demokraciji i trži- sebe mora okupiti “jaku” političku ekipu, teorijski do- bliske liberalno desnoj orijentaciji, gurnu u stranu. Istina, šnom gospodarstvu. bro potkovane ljude, s kojima će napraviti, ali i u praksi Dubček je bio i ostao simbolom suvremene čehoslovačke Dakle, tko je bio i kakav je bio Aleksandar Dubček, provesti program izgradnje demokratskog socijalizma. povijesti, ali za mnoge i kontroverznom osobom, koja je u kao čovjek i političar? Rodio se 27. studenog 1921. u Ujedno, bio je svjestan da za to mora pridobiti i če- mnogo čemu, tijekom zlokobne ere Husakove normaliza- radničkoj obitelji, u slovačkom gradiću Uhrovce, u kojem hoslovačke građane, te je u društvenom, ali i osobnom cije (sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća), se svojedobno rodio i znameniti slovački preporoditelj životu, ukazivao na potrebu uvažavanja principa soci- navodno onemogućavala aktivni otpor tzv. političkog Ljudevit Štur. Već kao dijete s roditeljima se iselio u jalne solidarnosti, kao jedan od temeljnih kriterija po- podzemlja komunističkim vlastodršcima. Naime, Dubček Sovjetski Savez (1925.), jer se njegov otac kao “klasnos- litičkog i onog “banalnog”, svakodnevnog života. Ako je neizravno inaugurirao pasivnu rezistenciju kao model vjesni radnik” oduševio idejom izgradnje socijalizma u tomu pridodamo osobine koje su Dubčeka krasile cijeli političkog ponašanja, koja je velikom dijelu čehoslova- Rusiji i odlučio se na odlazak s obitelji u srednjoazijski život (skromnost, pristojnost i dobrodušni, ali uvijek čkog društva zapravo postala isprikom za tiho uključi- grad Pišpek (kasnije prozvan Frunze). Početkom 1933. melankolični osmjeh, kojim je za sebe i svoju politiku vanje u tzv. normalizacijske procese, a za javni politički obitelj se seli u Rusiju, u Gorki, a nakon nacističkog pridobivao i najveće skeptike, a ujedno razoružavao otpor Vaclava Havela i njegovih malobrojnih “poveljaša” upada u Čehoslovačku 1938. godine, Dubčekovi se vra- oponente), onda je posvema jasno da je ta dimenzija nisu imali razumijevanja, niti su takav oblik akcije, zarad ćaju u domovinu, kako bi se uključili u ilegalni slovački ljudskosti i humanosti bila presudna u komunikaciji s izravne egzistencijalne ugroženosti smatrali pogodnim. komunistički pokret i tako pridonijeli utopiji svjetske masama, koje su ga prepoznale kao jednog od svojih, revolucije. Kada je 1944. izbio slovački narodni usta- koji se ničim ne izdvaja, niti želi izdvajati od drugih. Novi val političkih sloboda nak, Aleksandar se priključio partizanima i u borbama U travnju 1968. KPČ je prihvatio tzv. akcijski pro- U svakom slučaju, reforme iz 1968. nisu bile samo s okupatorom je bio dva puta ranjen. Tijekom tih borbi gram, koji je izazvao žestoki otpor domaćeg konzerva- usmjerene protiv komunističkog totalitarizma i modela poginuo je njegov stariji brat Julius, a otac je bio uhićen tivnog partijskog članstva, ali i dogmatskog međuna- tzv. realnog socijalizma, nego su jasno iskazivale i težnju i interniran u konclogor Mauthausen. Nekoliko mjeseci rodnog komunističkog pokreta. Po riječima tadašnjeg demokraciji, pluralizmu, te poštivanju građanskih slo- po svršetku rata, Dubček se seli u Trenčin, gdje i počinje vodećeg teoretičara sovjetskog komunizma i visokog boda i ljudskih prava. U tom kontekstu treba i povijesno s političkom karijerom, da bi 1955. bio poslan na studij partijskog aparatčika V. Grišina, “čehoslovački reformni ocjenjivati ulogu A. Dubčeka; njegov antidogmatizam, u Sovjetski Savez, u Visoku političku školu u Moskvi virus se dragovoljno odrekao političke moći i pretvara njegovu moralnu i ljudsku osobnost i novi politički duh, (1955.-1958.), koju svršava kao najbolji u klasi i na kojoj partiju u prosvjetnu i odgojnu ustanovu”. Istodobno, koje su mase Čeha i Slovaka prepoznale kao svoja vlastita počinje prijateljevati s Mihailom Gorbačovom. Vrijeme novi akcijski program nije bio dovoljno radikalan za htjenja. Ali, kako to već biva kod osoba od formata, A. boravka u Rusiji je i vrijeme vladavine Nikite Hruščova, dio javnosti i ambiciozne partijske reformatore, koji su Dubček i Praško proljeće kojem je stajao na čelu, više koji je svojim tajnim referatom (20. kongres KPSS) o zlo- Dubčeku prigovarali da nema hrabrosti otvoreno stupi- su bili cijenjeni u svijetu, posebice na Zapadu, a daleko činima staljinizma doslovno potresao cijeli svijet. Nakon ti u sukob s moćnicima u Kremlju. Međutim, upravo se manje na domaćem tlu; posebice se nakon Baršunaste povratka iz Moskve, Dubček inficiran virusom destalji- pod vodstvom Dubčeka, zahvaljujući njegovoj promi- revolucije javila cijela nova generacija političara koja je nizacije, meteorski napreduje u hijerarhiji, tako da 1960. šljenosti i smirenosti, u Čehoslovačkoj počeo razvijati (ne)kritički, a ponekad i s omalovažavanjem, sudila o biva premješten u Prag, na funkciju sekretara CK KPČ najdramatičniji proces demontaže sovjetskog sustava u njegovu liku i djelu. Dakako, u svemu tomu ima i dobro- za industriju. Istodobno, aktivno je sudjelovao u radu tzv. zemljama tzv. socijalističkog tabora, a koji se jasno ve- namjernih glasova, ali ipak, najčešće se radi o političarima rehabilitacijskih komisija, koje su imale zadaću proučiti zao uz moderne teorije demokratskog socijalizma, sve- koji su uvjereni da povijest suvremene Čehoslovačke i revidirati sve montirane političke procese, u kojima je narodnog antifašizma, ali i na građanske demokratske upravo počinje s njima samima, a sve što se prije toga tih “olovnih godina” stradalo više 200.000 osoba. Kada se tradicije T. G. Masaryka, koji im je dao specifično češki događalo je nevažno i nekorisno. Uza to, među kritičari- 1963. privodi kraju rad ovih komisija, Dubček je u svojim štih. Dubčekov se proces iskazivao kao svojevrsna sin- ma nalazimo i veliki broj sudionika tih prijelomnih do- uspomenama zapisao: “Rad u komisiji omogućio mi je da teza socijalizma i političke demokracije. Istina, radikal- gađanja iz 1968., koji su vremenom prihvatili Husakovu u tančine upoznam mučne istine o zločinima iz pedesetih ni su reformatori (Cisař, Mlynař, Kosik, Šik itd.) tvrdili normalizaciju i ponovo se uključili u život i rad dogma- godina u našoj domovini... na koncu rada komisije, više da Dubček želi samo demokratizirati partiju, ali ne i tizirane čehoslovačke komunističke partije i zatvorenog nisam bio isti čovjek.” društvo. Međutim, u svojim uspomenama Dubček je cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 15 esej odgovorio tadašnjim i postojećim kritičarima: “Nisam ali i međunarodnom komunističkom pokretu”. Nakon ske represije i nametnute, totalne izolacije, nije želio bio tako naivan da ne bih spoznao kako će ograničene povratka u domovinu, Dubček je nastavio zagovarati aktivno sudjelovati u pripremi i realizaciji tog iznimno reforme ubrzo povesti društvo u pravcu pune, pluralne realizaciju Akcijskog programa u nešto skromnijim značajnog disidentskog projekta, kako ne bi dodatno demokracije. To sam znao ja, ali to je znao također i razmjerima, a zajedno s predsjednikom parlamenta svraćao pozornost policije na “poveljaše”. Brežnjev, stoga sam u taj cijeli proces htio ući krajnje Josefom Smrkovskym (koji jedini od lidera Praškog Kada je u Sovjetskom Savezu Gorbačov 1985. počeo oprezno”. Prva faza reforme, popularno prozvana “soci- proljeća nikada nije pristao staviti svoj potpis ispod realizirati perestrojku i glasnost kao novi model soci- jalizam s ljudskim licem”, nije dakle bila nikakav sukob iznuđenih sovjetskih protokola), zahtijevao je što brži jalističke politike, Dubček je u Čehoslovačkoj počeo suprotstavljenih partijskih frakcija, već autentični po- odlazak postrojbi Varšavskog pakta iz zemlje, smatra- intenzivno širiti svoju aktivnost. U to vrijeme je tali- kušaj postupnog razbijanja stare političke elite i izgra- jući to temeljnim uvjetom normalizacije društvenog janskom dnevniku komunističke provenijencije Unita dnje novih, modernih struktura demokratske vlasti, života. Svim (ograničenim) snagama Dubček je nasto- dao intervju, u kojem je opširno pojašnjavao veličinu i koja će društvena zbivanja usmjeravati svemu onome jao održati u zemlji mir, izbjeći sve moguće incidente, značaj Praškog proljeća. Iste, 1988. godine, bolonjsko što su zapadnoeuropski socijaldemokrati i komunisti koji bi Kremlju dali dodatni razlog za miješanje u unu- sveučilište dodijelilo mu je doktorat honoris causa kolokvijalno nazivali eurokomunizmom. trašnje stvari zemlje. U kakvoj se nemogućoj situaciji (nakon toga, iste počasti dodijelila su mu i sveučilišta u našao, najbolje je svjedočio novi vođa čehoslovačkih Madridu, Bruxellesu, Washingtonu, a, na koncu, pose- Otpornost na moć komunista, Gustav Husak, koji je kao odani sovjetski bno je priznanje dobio i od glasovitog Trinity Collegea Dubček nije bio fasciniran moći koju je imao, a ono kadar bio postavljen na mjesto Dubčeka. Husak je u iz Dublina), a čehoslovačke vlasti nisu imale hrabrosti što je posebno djelovalo na ljude, bilo je sadržano u svojim memoarima zapisao: “Sovjetska je vojska na onemogućiti mu put u Italiju na promociju. U Italiji se činjenici što svoj položaj i funkciju nikada, ali doslovno našem teritoriju imala u rukama ogromnu silu i moć. sastao i s papom Ivanom Pavlom II., a po povratku u nikada nije iskoristio za osobni probitak. To mu pri- Posvema je kontrolirala našu vojsku, policiju i službe domovinu, u siječnju iduće godine, u otvorenom pismu znaju čak i najžešći kritičari i oponenti (Peter Pithart, sigurnosti. Bila je to klasična okupacijska vojska, koja generalnom sekretaru KPČ-a Gustavu Husaku je na- Fedor Gall i Vilim Prečan), smatrajući da je najveću je javno i jasno, bez imalo prikrivanja pomagala u učvr- pisao: “Želite li nešto uistinu dobro i pametno učiniti, pogrešku počinio upravo time što je, duboko vjerujući u šćivanju nove političke moći čehoslovačkog partijskog savjetujem Vam da prije svega oslobodite Havela izdr- socijalističke ideale, previše vjerovao i ljudima oko sebe. vodstva odanog Moskvi i njezinim interesima.” žavanja zatvorske kazne”. Iste mu je godine bila do- A kada je trebalo odvažno stati u obranu reformskih Upravo u vrijeme kada se Dubček, svjestan malih dijeljena i nagrada za ljudska prava “Andrej Saharov”, procesa i Dubčeka samog, neki od najbližih suradni- izgleda na uspjeh, pripremao i prikupljao snage za a sam mu je nobelovac i jedan od najznačajnijih so- ka su mu okrenuli leđa. U tomu donekle ima istine, odlučujući sukob s domaćim konzervativcima, koji vjetskih disidenata, po kojemu je nagrada i nazvana, u ali nakon sovjetske intervencije i nasilnoga gušenja su pod patronatom Kremlja žarili i palili državom i otvorenom pismu osobno čestitao riječima: “Dubček Praškog proljeća, većina tzv. običnih Čeha i Slovaka i partijom, u Pragu je došlo do tzv. hokejaških demon- je stvarni preteča svih aktualnih mirnih revolucija koje nadalje su ga doživljavali kao nespornog i neponovlji- stracija. Naime, na prvenstvu svijeta u hokeju na ledu danas potresaju zemlje istočne Europe”. A nakon što vog svenarodnog karizmatičnog vođu demokratskog u Švedskoj (proljeće 1969. g.), čehoslovačka reprezen- je Havel bio pušten iz zatvora, Dubček ga je, usprkos i humanističkog pokreta. Brojni suradnici svjedoče o tacija je u dva navrata pobijedila u to vrijeme nepo- prijetnjama tajne policije, posjetio u njegovom stanu u njegovom umijeću slušanja i uvažavanja drugog, ali i bjedivu sovjetsku “zbornaju komandu”. To je izazvalo Pragu. o tvrdoglavom realizatoru ideja koje su nakon dugog oduševljenje u Čehoslovačkoj; ljudi su masovno izašli promišljanja postale sastavnim dijelom proklamiranog na ulice kako bi iskazali svoj patriotizam i antisovjetsko Odlazak uvjerenog federalista političkog projekta. raspoloženje, što je više nego dobro iskoristila domaća Tijekom Baršunaste revolucije, u studenom 1989. Kada je Moskva shvatila kamo vode Dubčekove tajna policija. Agenti StB-a (državne tajne policije) godine, mnogobrojni demonstranti u Pragu, ali i di- reforme, počela je otvoreno optuživati vodstvo u Pragu isprovocirali su napad na sovjetsko predstavništvo ljem Čehoslovačke, najčešće su skandirali dva imena: za izdaju socijalizma i kontrarevoluciju. Dubček je Aeroflota, i to je bilo dovoljno da se za demonstracije Dubčeka i Havela. Ali, Dubčekov povratak na politi- kategorički odbijao sve napade iz Kremlja; u tomu je okrivi Dubček, tako da je skupina tzv. realista (Husak, čku scenu nije bio jednostavan i samorazumljiv. Naime, imao podršku ogromnog dijela partijskog članstva i generali Dzur i Svoboda i nova zvijezda KPČ-a, nove političke snage, okupljene oko OF-a (“Občanský naroda, ali na poziv dijela starog partijskog, dogmat- Štrougal), sastavljena od partijskog kadra odanog For” – Građanski forum) i VPN-a (“Veřejnost pro- skog kadra (Barbirek, Kolder, Jindra, Bilak itd.), vojne Moskvi i reformskih konvertita, zatražila Dubčekovu ti nasili” – Javnost protiv nasilja), oglušivale su se o postrojbe Varšavskog pakta, pod vodstvom Sovjeta, smjenu. On je bio posvema svjestan političkog kom- zahtjeve masa, koje su tražile da se Dubček imenuje izvršile su u noći 21. kolovoza 1968. g. beskrupuloznu plota koji su protiv njega organizirali konzervativci prvim nekomunističkim predsjednikom Čehoslovačke. oružanu intervenciju u Čehoslovačkoj. Dubček i najuži na čelu s Bilakom, ali i zakulisnih radnji i pregovora Čak su i pripadnici Kluba Obroda (okupljao je više od krug suradnika (Černik, Smrkovsky itd.) bili su uhi- Brežnjeva i Husaka, koji su ovlastili Semjonova, sovjet- 500.000 poklonika reformskog pokreta iz 1968.) imali ćeni i tajno prebačeni u Moskvu, kako bi bili prisiljeni skog glavnog opunomoćenika u Čehoslovačkoj (koji određene zadrške prema Dubčeku, doživljavajući ga na političku rezignaciju. Dubčeka je tajna sovjetska se svojedobno istakao u krvavom gušenju mađarske kao neželjenu i opasnu političku konkurenciju. Dubček policija fizički maltretirala, ali nije želio potpisati kapi- revolucije 1956.), da pripremi, čak i fizičku likvidaciju je dosta emotivno proživio ignoriranje OF-a i VPN- tulaciju i osudio je sovjetski upad u Čehoslovačku kao Dubčeka, ako to okolnosti budu zahtijevale. Svjestan a, jer on sam nije imao predsjedničkih ambicija, ali je tragediju svekolikog međunarodnog radničkog pokreta. toga, u kolovozu 1969. Dubček je demisionirao sa svih smatrao da bi njegovo imenovanje na funkciju privre- Mnogi su mu prigovorili što nije pozvao narod na oru- partijskih funkcija i time započeo definitivni proces menog predsjednika trebalo realizirati prije svega iz žani otpor; što je građane pozivao na mir i staloženost. likvidacije Praškog proljeća i “socijalizma s ljudskim simboličkih razloga, kao svojevrstan hommage Praškom Na sve te prigovore, Dubček je odgovarao tezom kako licem”. proljeću. Međutim, pristao je koncem prosinca 1989. je bio posvema svjestan da bi oružani otpor svršio zalu- prihvatiti mjesto predsjednika federalnog parlamenta, dnim masovnim krvoprolićem, u kojem Česi i Slovaci Mrtvi heroji ipak opasniji od živih a cijelu tu situaciju najbolje je opisao negdašnji pred- nisu imali ni najmanjih izgleda. Zagovarati nacionalno Semjonov je predlagao fizičku likvidacij Dubčeka, sjednik čehoslovačkog saveza književnika, ugledni di- dostojanstvo po visoku cijenu kolektivnog masakra, ali novi generalni sekretar KPČ-a Gustav Husak i sident i emigrant Eduard Goldstücker: “Osloboditelji Dubček nije želio. U svojim uspomenama je zapisao: njegov najbliži suradnik Vasil Bilak (paradoksalno, nikada ne žele imati prethodnike; žele biti onima koje “Nikada nisam bio politički hazarder koji bi u povijesti oboje Slovaci), strahovali su da bi mrtvi Dubček je na čelo pokreta (po)stavila sama Providnost”. želio ostati zabilježen kao krivac za masovno, besmi- (također Slovak) postao još popularniji, odnosno U prvim slobodnim višestranačkim izborima u sleno krvoproliće. Odlučiti o svom životu mogu, ali postao svojevrsnim simbolom otpora koji na duge Čehoslovačkoj (lipanj 1990.), Dubček je golemom odlučivati o životu drugih ljudi, nemam nikakva prava staze nitko ne bi mogao ugušiti, jer se slično dogo- većinom ponovo izabran na mjesto predsjednika fede- niti moći”. dilo sa studentom filozofije Janom Palachom, koji se ralnog parlamenta, ali već na idućim izborima 1992. u znak prosvjeda protiv sovjetske intervencije spalio postaje tek “običnim” zastupnikom u najvišem predsta- Održavanje mira na Vaclavskim naměstima u Pragu. Imenovali su vničkom tijelu. Na toj funkciji ga je zadesila i tragična Unatoč prijetnjama oružjem i nazočnosti polumi- Dubčeka veleposlanikom u Turskoj samo kako bi ga smrt, jer je na putu iz Bratislave u Prag 1. rujna iste lijunske intervencionističke vojske u Čehoslovačkoj, maknuli iz zemlje, a ujedno su se i nadali kako će se godine doživio tešku prometnu nesreću, a nakon dva Dubček se opirao pregovorima u Moskvi; bio je svje- odlučiti za emigraciju, pa će ga vlasti u Pragu moći mjeseca, tj. 7. studenog je uslijed zadobivenih teških stan da ga to može stajati života, ali odbijao je svojim oblatiti i proglasiti izdajicom. Svjestan da mu žele ozljeda i umro. Naravno, oko njegove pogibije počele pristajanjem na razgovor dati legalitet okupacijskim onemogućiti povratak u domovinu, Dubček se po- su se ispredati kojekakve priče o zavjeri, tajnoj policiji vlastima u Pragu. Neki od njegovih najbližih sura- tajno vratio u zemlju, a za kaznu je bio lišen funkcije i sl., ali to je bilo vrijeme kada je očevidno Dubčekova dnika, poput generala Ludviga Svobode (u to vrijeme veleposlanika i u srpnju 1970. bio izbačen iz KPČ-a. politička putanja postajala silazna, te je uistinu pitanje predsjednika Čehoslovačke), ubrzano su počeli “pretr- Vratio se u Bratislavu, gdje je u razdoblju od 1970. kome je i zašto mogla koristiti njegova smrt? Istina, čavati” iz reformskog u dogmatsko krilo, a kako bi se do 1990. radio kao inženjer u šumariji, ali pod stal- tijekom 1992. Dubček je osnovao novu, socijaldemo- iskupio pred vlastodršcima iz Kremlja, stari je general nim nadzorom tajne policije. Međutim, Dubček nije kratsku stranku, ali ona nije imala veći politički utjecaj obećao Brežnjevu kako će Dubčeka prisiliti na demisi- zašutio; u razdoblju od 1971. do 1989. poslao je više i značenje, jer se već pripremao raspad Čehoslovačke, ju po povratku u domovinu. Kada su Brežnjev i društvo od dvadeset prosvjednih dopisa najvišim organima a Dubček, kao uvjereni federalist, nije mogao bitnije Dubčeku otvoreno zaprijetili da će vojnom silom skr- vlasti, u kojima je oštro kritizirao tzv. normalizacijske utjecati na slovačke i češke separatiste, otjelotvorene u šiti sverastući pasivni otpor građanstva, on je pristao procese koje je partija pod vodstvom Husaka beskru- likovima Vladimira Mečiara odnosno Vaclava Klausa. potpisati tzv. Moskovske protokole, naivno uvjeren pulozno provodila. Na stotine tisuća ljudi našlo se na Nakon diferenciranja političke scene u kako će time barem djelomice sačuvati klice političkih ulici bez posla, a Dubček je bezuspješno upozoravao Čehoslovačkoj, i češki i slovački ortodoksni komunisti reformi koje je zagovarao, a ujedno i primiriti sovjetske na neodrživost takve političke situacije. Prigovara(lo) u Dubčeku su vidjeli izdajicu i renegata, a desna poli- generale, koji su samo tražili povod i izliku kako bi mu se da nije javno podržao Chartu 77, ali pri tomu tička scena, od liberala do demokršćana, tretirala ga je oružanom silom otvoreno krenuli na čehoslovački na- se zaboravlja da je već dvadesetak dana (dakle, krajem kao nepopravljivog komunista. A on je zapravo samo rod. Po stavljanju potpisa na iznuđene protokole, javno siječnja 1977.) nakon objave spomenute Povelje javno svoje političko poslanje jednostavno, ali krajnje vjero- je, na zaprepaštenje sovjetske delegacije, rekao: “Vašu prosvjedovao zbog uhićenja Havela i disidentskog dostojno artikulirao na principima dobrote i ljudskosti. intervenciju smatram velikom greškom, koja će nani- kruga oko njega. Na česte upite o njegovom stavu Stoga su on i njegov nezaboravni, melankolični osmi- jeti veliku štetu čehoslovačkoj komunističkoj partiji, prema Povelji, odgovarao je kako zarad oštre policij- jeh još za života postali legenda.

cmyk 16 IX/218, 15. studenoga 2,,7. vizualna kultura

Autorski integritet reportažne fotografije

Antun Maračić Svi ovi fotografi dulje ili kraće vri- jeme bili su članovi agencije Magnum, zajedno s velikanima Bressonom i Capom koji su Agenciju (uz Davida Ovom izložbom zbirka Mladena Seymoura i Georgea Rodgera) 1947. i Tudora prvi put se u cijelosti daje na osnovali. Magnum je postulirao i njego- vao stvaralački pristup motivu, ljudsku uvid javnosti prisutnost i suosjećajnost snimatelja, kao i sposobnost reagiranja u “odlučujućem trenutku”, onom koji sadrži bit zabilje- Veliki fotografi XX. stoljeća iz Zbirke ženog događaja ili fenomena. Mladena Tudora: Henri Cartier-Bresson, René Burri, Robert Capa, Elliot Erwitt, “Hvatanje” intimne Philippe Halsman, Danny Lyon, Inge svakodnevnice Ukratko, od fotografa se očekivalo Morath, Gilles Peress, Marc Riboud; da zadatak dokumentiranja svih aspe- Umjetnička galerija Dubrovnik, od 13. kata ovog našeg svijeta obavi naglašeno listopada do 23. studenoga 2007. osobnom optikom, tj. da objedini posao fotoreportera i umjetnika. Uz zahtje- vnost takvih kriterija nužna je bila i spremnost fotografa na, često za život, a ovoj izložbi pokazano je 138 opasne zadatke. Čak dvojica od osni- crno-bijelih fotografija devetero vača Magnuma, Robert Capa i David svjetskih autora, što je manji dio Seymour-Chim, poginuli su s kamerom fotografskog materijala koji je tijekom u ruci. Prvi je stradao od nagazne mine kasnih pedesetih i šezdesetih godina u Indokini 1954., a drugi od mitralje- prošlog stoljeća, posredovanjem agencije skog rafala, snimajući Sueski rat dvije Magnum, iz inozemstva stizao za potre- godine poslije. be Vjesnikovih revijskih izdanja, primar- Tudorova zbirka, uz troje fotogra- no tjednika Globus. Nakon što bi bile fa zastupljenih s tek jednom ili dvije upotrijebljene u tiskovini, Vjesnikova fotografije (Halsman, Inge Morath, press agencija arhivirala bi dio fotogra- Riboud), sastoji se od zaokruženih te- fija, uglavnom one poznatih, mahom matskih cjelina pojedinih autora. Širok političkih, osobnosti i događaja, no veći tematski okvir je život pojedinaca i ljud- dio tih fotografija jednostavno bi završa- skih zajednica u najrazličitijim manife- vao na smeću. Početkom sedamdesetih stacijama, na svim dijelovima globusa: (Razgovor s mrtvima) Dannya Lyona; Inače, Cartier-Bresson je najzastu- godina Mladen Tudor, i sam glasoviti od života velegrada, života u hipijevskoj Londonderry i Belfast Gillesa Peressa; pljeniji autor u zbirci i na izložbi. Osim fotograf, tada zaposlenik u Vjesnikovoj komuni, do suživota sa životinjama; od serija Son of Bitch Elliotta Erwitta. spomenute serije o Picassu prisutan je kući, iz hrpe namijenjene otpisu smje- teških situacija rata i zatvorskog života, Posebnu cjelinu čini dvadesetak rado- s još tri različite cjeline, ukupno sa 44 štene u nekom zakutku redakcijskih do trenutaka raspojasanosti masovnih va raznih autora na temu – Picasso. fotografije. Upravo u tom segmentu zbirke i izložbe prostorija spasio je dio tog materijala i pijanki i veselica... Odaja s električnom stolicom od njega formirao ovu iznimnu zbirku Tako se nižu temati: New York, Lama posebno je vidljiva i spomenuta indivi- međunarodnih autora, možda najvažniju Foundation i Oktoberfest München dualnost pristupa i (već i prema izboru U seriji Lama Foundation slika život te vrste u zemlji. Henri Cartier-Bressona; Teksaški zatvori motiva) autorska umjetnička nagnuća. jedne komune u New Mexicu osnovane Naime, slavnog slikara fotografira- 1967., u jeku tadašnjeg trenda povratka lo je čak šest (Capa, Bresson, Burri, prirodi, kolektivizmu, spiritualnim vri- Riboud, Halsman, Morath) od devet jednostima. Uspijevajući lucidno uočiti ovdje prisutnih fotografa, i u svakom odstupanja od idealistične pretpostavke od pojedinačnih priloga istaknut je neki harmoničnih odnosa mladih ljudi koji aspekt Picassove osobnosti. Dok jedni su okrenuli leđa suvremenoj civiliza- naglašavaju njegovu kreativnu snagu i ciji konzumerizma, Bresson unutar “nadljudskost” fiksirajući crnu okruglinu, idiličnog okvira s prizorima skupnog sjaj i penetrantnost njegovih jedinstve- življenja i međusobne snošljivosti de- nih očiju (Burri), drugi ga “hvataju” u nuncira (uz sumnjivu higijenu i zbrinu- trenucima obiteljskog života (Capa), a tost djece u zajednici) znakove mani- Cartier-Bresson potpuno ga “humanizi- festacija nostalgičnog individualizma: ra”, snimajući ga u najobičnijim životnim u ambijentu u kojem nazočni članovi situacijama, kako prima poštu ili gol do zajednice na malom prostoru praktici- pasa pri odijevanju pozira u svojoj spa- raju sasvim različite djelatnosti, bilježi vaćoj sobi. fotograf i grupni portret s odsutnim,

“ zbor ovih fotografija pogled je na četiri desetljeća dijaloga oka i prsta. Volim snagu i osjećajnost crno-bijele fotografije. Ne odričem boji ta svojstva, ali to nije moj svijet”, napisao je Mladen Tudor povodom izlaska njegove knjige 99 fotografija, nakladnika Durieux, Zagreb, 1998. Artistički i intelektualno Mladen Tudor formira se u kulturnom ozračju poticajnih i inovativnih zbivanja pedesetih godina u Hrvatskoj: transformiranja zagrebačke Obrtne škole u Školu za primije- njenu umjetnost s programskom koncepcijom usmjerenom prema Bauhausu, otva- ranja i djelovanja Akademije za primijenjenu umjetnost, manifesta i istupa grupe EXAT-51, projekcija filmova talijanskog neorealizma i pojave novih, ilustriranih časopisa. Tudor pripada prvoj generaciji učenika ŠPU-a (1950. – 1955.), s kojom će se nakon završenoga petogodišnjega umjetničkog školovanja u hrvatskoj fotografiji pojaviti novi profil profesionalnih stvaralaca koje karakterizira široka fotografska usmjerenost i osjetljivost za nove oblike fotografskog stvaralaštva (prema Dubravki Osrečki Jakelić povodom njegove izložbe Fotografija 1954-2004 u Muzeju za umjetnost i obrt, Zagreb, 2005.). cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 17 vizualna kultura

prema vlastitoj unutarnjosti okrenutim blagovaonice, odaje s električnom pogledima. stolicom... do eksterijera radilišta s Ni u slikama minhenskog obiljem oružja i grubosti zatvorskog Oktoberfesta Bresson se neće zaustaviti osoblja koja seže do usmrćivanja na samo na konstataciji klišea veselja ma- licu mjesta. Upoznaje nas nadalje i s sovne pijanke nego uključuje i naličje pojedinim licima, ikonografijom teto- fešte, samoću usred pivske vreve. Takve viranih tijela, intimnim predmetima, opservacije odstupanja od očekivanog i fotografijama, relikvijama zatvorenika. kada naoko slika tipično, zajednički su nazivnik svih njegovih serija, uključuju- Individualni interes autora ći i New York, iz 1959. Uz karakteristi- bez studijske narudžbe čne slike nebodera i reklama pojavljuju Jednaku posvećenost, uz nemalo se i gotovo ruralni prizori, vizure s ma- izlaganje pogibelji, pokazuje Gilles nualnim radnikom, nosačem bačve ili Peress u svojim prizorima borbe pobu- plaža s kokošima u prvom planu. njenog stanovništva i paravojnih skupi- Potom su tu detalji lica rječitih na u Sjevernoj Irskoj 1971/72. godine izražajnosti, koja se “rimuju” s urbanim (Londondery i Belfast), s oružanim uličnim detaljima, interijeri luksuznih predstavnicima engleske vlasti. Peress, dućana i restorana s gostima pripada- nalazeći se usred sukoba vojske i po- jućih staleških oznaka, muzeji s hu- bunjenika, plastično prikazuje poprište mornim koincidencijama u odnosima gerilskog gradskog ratovanja, registri- posjetitelja i likova s izloženih slika. rajući ranjavanja, pogibije te naposlje- Jedni “imitiraju” ili “parodiraju” druge, tku masovne pogrebe. primjerice figuru s bijelim dokoljen- Slike Elliotta Erwitta, osim intimi- kama na slici starog majstora ističu stičkog triptiha sa suprugom koju sni- muškarci s inverzijom bijelih hlača i ma u vrijeme trudnoće, prilikom rađa- golih listova, a čitač novina na drugoj nja te s novorođenom bebom, opširni slici nalazi svoj pandan u čitačima su ciklus o psima i njihovu suživotu s Nastavak te pažnje i takvog ponaša- izložbu. Tako je moguće na licu mjesta ispod nje. čovjekom na svim krajevima globusa nja očitavamo i u činjenici same zbirke provjeriti vrsnoću njegova fotografskog Glasovita serija fotografija Dannya (od Europe, Rusije do Amerike), sage koja nije ništa drugo doli posljedica opusa nastalog u isto vrijeme kad i Lyona, Teksaški zatvori (Razgovor s o lutalicama kao i onim luksuzno, od kolegijalne geste spašavanja dragocje- fotografije iz zbirke. mrtvima), koja je nastajala u razdoblju dokonih bogataša, udomljenim sretni- nog materijala od propasti, bez ikakva 1968. i 1969., primjer je ozbiljnosti cima. Erwittovi radovi djeluju posve profanog interesa. Odupirući se tako pristupa, dubine angažmana, posve- Fotografije: neutilitarno, najmanje su reportažni, povremenim privlačnim ponudama za Henri Cartier-Bresson, Picasso prima pošilj- ćenja temi. Nadalje, te fotografije pokazuju jedan sasvim specifični indi- otkup, Tudor je zbirku u cjelini sačuvao ku u svom atelijeru, Vallauris, Francuska, svjedoče sposobnost (uz onu gledanja i vidualni interes slobodnog autora. do danas. Izlagana je dosad tek u ma- 1953. kaptiranja prizora kamerom) socijalne Sve ove fotografije malih formata njim segmentima, a ovom izložbom, Robert Capa, Françoise Gilot i Pablo Picasso prilagodbe miljeu, tj. stjecanja povje- (od 16 x 23,5 do 20,4 x 25,4 cm), odli- osobito nam je zadovoljstvo to istaknu- na plaži, Golfe-Juan, Francuska (u pozadi- renja i pristanka na suradnju teške čne kopije koje na poleđini sadrže po- ti, zbirka Mladena Tudora prvi put se u ni Picassov nećak Javier Vilato), 1951. društvene skupine zatvorenika, kao i datke o autoru, a često i upute o načinu cijelosti daje na uvid javnosti. Henri Cartier-Bresson, iz serije Lama njihovih čuvara. Preciznim kompozici- objavljivanja (primjerice uz Bressonove Sasvim slučajno, Tudor se na ovoj Foundation, 1972. jama, demonstrirajući poseban osjećaj fotografije uvijek stoji zahtjev o obja- Danny Lyon, iz serije Teksaški zatvor izložbi u još jednom obliku sastaje sa (Razgovori s mrtvima), Huntsville, Texas, kako za psihološke vrijednosti tako i za vljivanju bez reduciranja kadra, s po- svojim slavnim inozemnim kolegama. teksturu te ritam, Lyon nas upoznaje s SAD, 1967. – 1969. stojećim crnim rubom), osim što su Naime, njegovi radovi trenutačno se Gilles Peress, iz serije Londonderry i Belfast, globalnim prizorima i fenomenologi- dragocjeni materijal po sebi, one su i nalaze u postavu fundusa Umjetničke Sjeverna Irska, 1971/72. jom ambijenta, od unutarnjeg prostora dokument o brizi za struku, za integri- galerije Dubrovnik i, prostornom ko- Elliott Erwitt, iz serije Pasji sin (Son of Bitch), hodnika, ćelija, prostora za tuširanje, tet autorske vizije. incidencijom, organski dopunjuju ovu New York, SAD, 1946.

cmyk 18 IX/218, 15. studenoga 2,,7. vizualna kultura

Kultura se (ipak) isplati!?

Rajko Radovanović Ovogodišnja konferencija Creative Clusters događa se u prijelomnom tre- nutku za kreativnu ekonomiju Velike Britanije. Prošlo je deset godina otkada Kreativni klaster uključuje neprofitno je tadašnji ministar kulture Chris Smith poduzetništvo, kulturne institucije, osnovao komisiju za inicijalno istraži- vanje britanske kreativne industrije što nirali gradovi zapadne Europe zajedno umjetničke prostore i umjetnike je godinu dana kasnije rezultiralo doku- s glavnim centrima u Americi. Danas se uz bok sa znanstvenom zonom i mentom koji je termin “kreativne indu- pojavljuju novi centri energije i gravita- strije” uveo u rječnik svakodnevne poli- cije: jezgre gradova unutar mega-regija medijskim centrom. Kreativni klasteri tike. Taj je termin uskoro postao oznaka u svim dijelovima svijeta, kao što su su mjesta na kojima se može živjeti za skup strategijskih koncepata koji su London, Peking, New York, Sao Paolo, se počeli ostvarivati u Europskoj uniji i Lagos, Los Angeles. i raditi; mjesta gdje se kulturni cijelom svijetu. Sadašnja vlada, s novim – Kreativna masa: Oruđa kulturne proizvod konzumira i proizvodi. Takve premijerom na čelu, objavit će svoj pri- produkcije i distribucije su sve jeftinija, jedlog zakona o kreativnoj ekonomiji lako ih se koristi i dostupnija su nego su sredine otvorene 24 sata za rad nešto prije početka ove konferencije, s ikad prije. Konzumenti kulture su njezi- i zabavu. “Hrane” se različitostima kompletnom analizom važnosti kreati- ni novi proizvođači: možete publicirati vnog sektora za britansku ekonomiju, svoju životnu priču u trenutku dok se i promjenama i bujaju u aktivnim, njezinoj poziciji u svijetu te predložiti ona i događa, emitirati vlastiti televi- multikulturalnim urbanim sredinama politički okvir djelovanja za sljedećih zijski kanal i trgovati sa svijetom gdje koja imaju vlastitu osebujnost ali su deset godina. Upravo će te predložene god se nalazili. U pozadini kulturnih mjere imati posebno mjesto u programu i medijskih strategija nalaze se neke isto tako povezane s ostatkom svijeta rada ovogodišnje konferencije. osnovne pretpostavke o producentima, Današnje strategije ekonomskog distributerima i konzumentima kulture – njihova uloga, njihova moć i resursi Peta konferencija o kreativnoj razvoja moraju osloviti široku lepezu tema, propitujući pritom tradicionalne Mijenja se i uloga koji su im dostupni. Sada to u korijeni- ekonomiji, Creativne Clusters 2007, granice između umjetnosti, biznisa, ma preispituje internet sa svojom sposo- London, od 9. do 14. studenoga 2007. obrazovanja i znanosti; između pro- umjetnika. Više nije bnošću da osigura jeftinu i jednostavnu fitnog i neprofitnog poduzetništva; platformu za kolektivnu kreativnost i između ekonomske, socijalne i kulturne čudnovati usamljenik njezinu masovnu upotrebu. politike. Političke bi pak inicijative tre- Europaland, ali... bale uzeti u obzir zahtjeve individualnih s magičnim talentom eta konferencija o kreativnoj kreativnosti, interese lokalne i regio- Cilj je organizatora postati uistinu ekonomiji pod nazivom Creative nalne kulture, kao i zahtjeve socijalnih i koji država ili mecene globalni forum te ih stoga podjednako Clusters 2007 održava se ove go- ekonomskih snaga globalizacije. Stoga moraju štititi. zanimaju inicijative i projekti kako iz dine u Londonu od 9. do 14. studenoga. se postavljaju sljedeća pitanja: tretiraju li regija Velike Britanije tako i iz cijelog Creative Clusters neovisna je strategijska vladajuće strukture kreativni sektor još Umjetnička kreativnost svijeta, a posebno one inicijative koje su konferencija koja ispituje rast kreativnih kao “poseban slučaj”? Jesu li umjetnost osmišljene da ostvare i kulturni i eko- ekonomija i njihovu ulogu u ekonom- i ekonomija odvojene ako je kultura svakodnevna je ljudska nomski učinak. Oko stotinu sudionika skom razvoju i regeneraciji urbanih uzrok, prije nego posljedica ekonom- ovogodišnje konferencije koji dolaze iz sredina. skog uspjeha? Kako riješiti problem aktivnost. Sviranje Velike Britanije, Nigerije, Francuske, Konferencija je namijenjena profe- raspodjele dobiti u kreativnim indu- Brazila, Tajvana, Italije, Njemačke, sionalcima koji rade na razvoju umje- strijama, koju zasad neproporcionalno muzičkog instrumenta, Australije, Irana, Južne Afrike, Amerike, tničkih i medijskih centara, kulturnih uživa ekskluzivna i zaštićena „kreativna Španjolske, Nizozemske, Austrije, mreža i portala, agencijama za podršku klasa“? Kakvi su novi modeli svjetske pisanje ili snimanje filma Trinidada i Tobaga, Litve, Švedske, kreativnog sektora, kreatorima progra- trgovine i kakvi su novi odnosi koji se u posebnosti su koje su Japana i Hrvatske imat će svaki 20-mi- ma i politike u ekonomskim, kulturnim njoj javljaju? Kako se sve to odražava na nutnu prezentaciju u kojoj će iznijeti i društvenim organizacijama koje se kulturne i ekonomske politike? Kako se težak posao, te će neki svoje prijedloge i ideje vezane za razvoj bave regeneracijom u privatnom, javnom mijenja medijski “pejzaž” i kako bi po- kreativnih ekonomija. i dobrovoljnom sektoru, savjetnicima litičari trebali reagirati na te promjene? ljudi biti bolji u tome od Udruga „Ravnica“ radi na promicanju u kulturnom i ekonomskom razvoju, Na ova i druga pitanja konferencija će i razvoju međunarodne kulturne razmje- planiranju gradova, investitorima i fi- potražiti i ponuditi odgovore kroz četiri drugih. Ali kreativne ne, kulturne različitosti i samoodrživog nancijerima, stratezima razvoja medija i tematske cjeline: kulturnog turizma. U tu svrhu „Ravnica“ informativnih tehnologija te akademici- – Kreativni kvart: U gradovima vještine nisu magija. surađuje s kulturnim, državnim i regio- ma i studentima. diljem svijeta stvaraju se zone nami- Mogu se učiti i naučiti nalnim europskim institucijama te radi jenjene kreativnosti i kulturi: to mogu na izradi aplikacija i poslovnih planova Iz središta svjetske biti mjesta za kulturnu konzumaciju, za za projekte financirane iz fondova EU- kreativnosti produkciju kreativnih industrija ili za a. Konferencija se održava u različitim turizam i baštinu. Ali uvijek se te zone Alison Radovanović će na konfe- dijelovima Londona, svaki od njih s ve- kulture (okruzi ili kvartovi) doživljavaju renciji Creative Clusters 2007 održati likom koncentracijom kreativnog podu- kao ključ identiteta pojedinog mjesta, predavanje pod naslovom: Opasnosti od zetništva i kulturnih aktivnosti: South njegove obnove i suvremenosti. “zabavnog parka Europa” – potreba za Bank, City Fringe, Soho/West End i – Mogućnosti u kreativnoj ekonomiji: ruralnim i regionalnim strategijama za Exhibition Road. U sklopu konferencije Svjetska banka procjenjuje da u zemlja- razvoj kreativnih industrija, i jedina je bit će organizirani posjeti kulturnim i ma skupine G7 više od 50 posto po- regeneracijskim projektima po cijelom trošnje odlazi na proizvode kreativnih gradu. London je sjedište nekih od naj- industrija te da one čine sedam posto važnijih samoodrživih javnih investicija ukupne svjetske proizvodnje. Svaka u kreativnoj industriji na svijetu. Tamo se napredna ekonomija sada okreće se također nalazi i mnogo vodećih svjet- kreativnom sektoru, radi nadomjeska skih kreativnih i medijskih “biznisa” koji radnih mjesta koja su “otišla” u zemlje su se razvili bez ikakve izravne vladine u razvoju. financijske intervencije. London je zbog – Svjetska kreativna sjedišta: Prije izuzetne kulturne ponude već prozvan deset godina na listi svjetski najkreati- “glavnim gradom svjetske kreativnosti”. vnijih centara najvjerojatnije bi domi- cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 19 vizualna kultura na konferenciji koja upozorava i govori o važnosti da se osim urbanih i ruralni dijelovi Europe uključe u strategije kreativne ekonomije što će pojasniti na primjeru Istre kao regije. Njezinu je prezentaciju stručni žiri konferencije opisao kao: “ …provokati- van i dobro argumentiran prijedlog”. Alison Radovanović u svojoj pre- zentaciji iznosi da je prihvaćanjem lisabonskih smjernica i implementaci- jom programa Culture 2007 kao dijela Europen Union Communitiy Programmes Europska unija potpuno prihvatila kreativnu ekonomiju kao svoj primarni ekonomski pokretač. Za mnoge zemlje srednje i južne Europe hitno su potre- bne nove smjernice koje će im osigurati aktivno uključenje u ovu kulturno eko- nomsku arenu. „Ravnica“ trenutačno istražuje strategije koje bi konkretno bile namijenjene Istri kao regiji, ali koje bi se mogle primjenjivati i u drugim regijama, uključivo ruralne, zapadne Europe. S nekoliko glavnih gradskih centara i metropola i brojnom ruralnom populacijom urbano orijentirani model “kreativnih klastera” trenutačno je ugla- vnom neprikladan za te regije. U slučaju Slovenije ili Hrvatske, na primjer, broj stanovnika zemlje manji je od broja stanovnika Londona. Situacija se u tim zemljama dalje komplicira sa slabim internim tržištem kreativnih proizvoda, zemlji”. Potencijalne beneficije uteme- ćim prihodom ostvario 654 milijardi hermetičnoj produkciji i konzumiranju ljenja uspješnih kreativnih ekonomija eura. To je značajnije više nego cijela istih, “malim” jezicima... u regijama kao što je Istra su goleme. europska automobilska industrija koja Ako se nove strategije koje bi ospo- S članstvom Hrvatske u EU, koje sada je u 2001. ostvarila “samo” 271 milijardu sobile održive kreativne ekonomije izgleda neizbježno i koje donosi pove- eura. U međuvremenu ICT proizvo- u ovim regijama već sada ne počnu ćanu mobilnost za lokalne proizvođače đači (Information & Communication pripremati, za očekivati je da će se si- kulture, izreka “iskoristi ili izgubi” sada Technologies), koji se smatraju europ- tuacija u budućnosti dodatno pogoršati zvuči izrazito zlokobno. Neki predviđaju skim ekonomskim “herojima”, također U većini zemalja EU- demografskom “selidbom” proizvođača da će zapadni dio Europe stvarati novac, zaostaju za prihodima kulturnog i krea- kulture u zapadna kreativna središta dok će ostatak kontinenta preživljavati tivnog sektora s ostvarenih 541 milijar- a kulturni i kreativni (Creative Hubs). Međutim, istodobno snabdijevajući te ambiciozne ekonomije du eura u 2003. (podaci Europske ko- većina novih zemalja članica EU-a ima- “kulturnim” godišnjim odmorima, što misije). To pokazuje da u većini zemalja sektor najviše pridonosi ju daleko veći postotak ljudi trenutačno sve nekako podsjeća na Rimsko carstvo koje su članice EU-a kulturni i kreativni zaposlenih u kulturnim industrijama u njegovoj konačnici. sektor najviše pridonosi ekonomskom ekonomskom rastu i nego mnoge zapadnoeuropske zemlje, rastu i nacionalnom bogatstvu. Kao a postotak bruto nacionalnog dohotka EU fond Culture 2007 direktan rezultat ove statistike svaki nacionalnom bogatstvu ostvaren u tom sektoru je iznad europ- U tzv. zemljama u tranziciji pojam prijedlog projekta za financiranje iz fon- pa svaki prijedlog skog prosjeka. Na papiru te statistike EU se još uvijek, u većini slučajeva, dova EU-a, koji želi biti uspješan, mora izgledaju sjajno, međutim, analizirajući izgovara s negativnim konotacijama. naglasiti pozitivne doprinose lokalnoj, projekta za financiranje ih nalazimo prevladavajuću pristranost Političari uglavnom desne i nacionali- nacionalnoj i europskoj ekonomiji, bilo prema primarnoj kulturnoj produkciji stički orijentirane provenijencije plaše direktno bilo indirektno. Direktno kroz iz fondova EU-a, koji i baštini. Naime, velikoj većini kultur- stanovništvo gubitkom nacionalnog porezne i druge prihode a indirektno nih aktivnosti, osim što se ponavljano identiteta, ekonomskog siromaštva i kroz npr. pozitivni doprinos lokalnom i želi biti uspješan, mora sponzoriraju iz državnog proračuna, političke podređenosti zbog pristupanja regionalnom ekonomskom razvoju pu- nedostaje neovisni priljev prihoda tako Uniji. Naravno da izbor može biti i ne- tem osnivanja ‘kreativnog centra’ koji će naglasiti pozitivne uobičajen u zapadnoj Europi. Stoga članstvo u EU, ali to dovodi do izolacije privući poslovne investicije na određenu doprinose lokalnoj, nove zemlje članice kao i one koje se i beskrajne vladavine upravo onih koji lokaciju. pripremaju za ulazak u EU sada trebaju zagovaraju takav izbor. Da bi se ublažile Uspješan pristup fondovima nacionalnoj i europskoj kulturne strategije koje bi očito bo- ekonomske posljedice priključenja EU Europske unije, a posebno Culture 2007 gatstvo u sektoru kulturnih industrija i izbjegle pogreške novih članica kao zahtijeva od kandidata sljedeće sposo- ekonomiji, bilo direktno (umjetnička produkcija, muzeji itd.) što su propusti potpune iskoristivosti bnosti: korisno upotrijebile za razvoj kreativnih njima raspoloživih fondova, prijeko je 1. Potpuno razumijevanje ciljeva i bilo indirektno. Direktno industrija. Slična situacija postoji i u potrebno potpuno razumijevanje poli- svrhe Europske unije, njezinih progra- Hrvatskoj. Istra, na primjer, ima propor- tičkog programa i ciljeva Unije. Ona je ma koji su motivirani strategijama za kroz porezne i druge cionalno velik broj vizualnih umjetnika, politički i ekonomski projekt, a njezini implementaciju političkih i ekonomskih umjetničkih obrtnika i djelatnika u kul- su fondovi dizajnirani za specifičnu im- smjernica EU-a. Projekti moraju biti prihode a indirektno kroz turi. S oko 200 tisuća stanovnika Istra plementaciju tzv. Lisabonske strategije, usklađeni s tim smjernicama i striktno npr. pozitivni doprinos ostvaruje između 35 do 38 BDP-a po koja želi stvoriti Europsku uniju “ …kao slijediti pojedini Call for porposal. stanovniku, što iznosi 6,3 do 6,5 posto najkonkurentniju i najdinamičniju eko- 2. Dokazani ekonomski doprinos lokalnom i regionalnom hrvatskog BDP-a, i to uglavnom od tu- nomiju u svijetu koja će se bazirati na podnositelja zahtjeva od kojih se oče- rizma. Kulturni turizam stoga je glavni znanju; bit će sposobna za održivi razvoj kuje da osim financijske potpore države ekonomskom razvoju pokretač trenutačnih strategija razvoja s većom i boljom zaposlenošću te će i/ili EU-a sami stvaraju dodatni prihod. kreativnih industrija u regiji. Pristupa biti šire društveno povezana”. Program Galerije i muzeji trebali biti vođeni kao putem osnivanja mu se još tradicionalno, oslanjajući se Culture 2007 kao dio EU Community poduzetnički posao koji će stvarati neo- pritom uglavnom na arhitektonsku i Programmes ima svrhu stimuliranja visan priliv prihoda. “kreativnog centra”, nacionalnu baštinu, čime se i Istra defi- daljnjeg ekonomskog rasta europskog 3. Dokazana sposobnost preuzimanja koji će privući poslovne nira kao dio “zabavnog parka Europa”. kulturnog i kreativnog sektora koji se projekata – kako financijski tako i u Propušta se staviti naglasak na ljudske temelji na nedavno izrađenoj studiji smislu sposobnosti osoblja. investicije na određenu resurse, u smislu kulturnih proizvo- EU-a pod nazivom Ekonomija kulture đača, što je i potencijal za utemeljenje u Europi, u kojoj se europski kreativni i Komercijalizacija kulture lokaciju neovisnih i samoodrživih kreativnih kulturni sektor predstavljaju kao važni Culture 2007 više ne dijeli kulturne industrija. Nedovoljan broj ‘”moderno” elementi lisabonske strategije. Prema aktivnosti na sekcije kao što su npr. educiranih državnih kulturnih radnika toj studiji doprinos kulturnog i kreati- muzeji, baština, likovna umjetnost, gla- prisiljava umjetnike da se uključuju u vnog sektora je u 2003. bio 2,6 posto zba itd. Cilj programa Culture 2007 je kulturnu politiku, a političare da ‘grade’ europskog BDP-a te je kao jedan od poticanje interdisciplinarnih kulturnih kulturne institucije “ni na nebu ni na industrijskih sektora u Europi s najve- aktivnosti jer se smatra da su kulturna

cmyk 20 IX/218, 15. studenoga 2,,7. vizualna kultura produkcija (likovna umjetnost, ples, i imaju dramatičan utjecaj na globalnu No te su razlike nastale isključivo iz Kreativni klasteri kazalište itd.) i kreativne industrije kulturu i ekonomiju. Njihova izrazita potreba industrijskih ekonomija. Prije Ekologija kreativne industrije može (dizajn, kulturni turizam, glazbena osobina je da su uspješni “u društvu” industrijskih ekonomija nisu niti posto- se usporediti s odnosom kita i plan- industrija itd.,) međuovisne te da se sa sličnim poduzetništvima. Štoviše, jale. Danas još uvijek postoje poduzetni- ktona: šačica velikih globalnih igrača njihov razvoj, te stoga i financiranje, znanje i aktivnosti temeljene na kulturi ci koji vjeruju da umjetnost nema veze i multinacionalnih kompanija ovisi o trebaju upotpunjavati. U praksi to znači sada imaju glavnu ulogu u aktivnostima sa stvarnim svijetom. Što bi na to rekao neizmjernom jatu malih poduzeća. Na da će sektori s tradicionalno visokim svakog biznisa u ovom novom dobu da Vinci koji je bio inženjer i dizajner površini su vidljive samo velike ribe državnim potporama (muzeji, baština) kreativne ekonomije. oružja? Danas postoje umjetnici koji ali one potpuno ovise o malim ribama konkurirati pod istim uvjetima kao i po- Kulturne su industrije jedinstvene kažu da su poniženi potrebom da zara- koje se nalaze cijelom dužinom naba- duzetnički sektori kao što su izdavaštvo u današnjem poslovanju i sposobne su đuju novac i da ih je država dužna uzdr- vnog lanca. i glazba. Komercijalizacija umjetnosti vrijednosno pridonijeti u ekonomskom, žavati. Što bi na to rekao Shakespeare Nove vrijednosti u kreativnoj indu- već je odavno razvijena u zemljama za- umjetničkom i društvenom smislu. One koji je bio poslovni čovjek i građevinski striji počinju se stvarati kad se tehničke padne Europe, a strategijska inicijativa stvaraju visoko kvalitetna radna mje- poduzetnik? inovacije, umjetnička kreativnost i po- Europske unije Culture 2007 zamišlje- sta, osmišljavaju identitete zajednica, Upravo kako je industrijsko doba za- slovno poduzetništvo grupiraju zajedno na je da je još više potiče. Međutim, u gradova i regija, stvaraju nove ideje i mijenilo prethodno poljoprivredno doba u izradi i distribuciji novog kulturnog jugoistočnoj Europi a i šire ovaj razvoj mogu biti veoma profitabilne. Globalna tako je sada ono na redu. Sada ulazimo proizvoda. Poduzetništva koja kreiraju kulturnih strategija predstavlja glavnu potražnja kreativnih proizvoda i usluga u drukčiji svijet; u svijet gdje sirovina sadržaj (slike, tekstovi, muzika) mora- paradigmatsku promjenu. Mnoge orga- je u porastu a kreativne industrije sadrže nije više ugljen i željezo nego informa- ju brzo reagirati na promjene mode i nizacije na polju kulture u tim zemljama jedan od najbrže rastućih sektora svjet- cija; svijet gdje su najvrjedniji proizvodi tehnologije. Njihova imovina kao što imaju i imat će problema u “hvatanju ske ekonomije. ideje koje nisu proizvedene strojevima su reputacija, umješnost i brandovi ne- koraka” bez ciljane pomoći i podrške. Zbog toga što su kulturni produkti nego maštom. vidljiva je i nepostojana. Takva poduze- Ne postoje “nacionalne kvote” za temeljeni na informaciji, nagli je napre- Kako tehnologije napreduju, tako je tništva operiraju u globalnim “rupama” dobivanje financija iz fondova EU dak digitalnih tehnologija i globalizacija dobavljačima tradicionalnih potrošačkih velikih tržišta, a razvijaju se na način da Community Programmes . Svaka će se komunikacijskih mreža učinio kulturni dobara i usluga teže biti konkurentan; postaju bolji, ne veći. Glavni protagoni- kulturna organizacija natjecati izravno sektor jednim od najbrže rastućim na prvo s cijenama a onda i s kvalitetom. sti nagrađeni su stilom življenja i repu- sa sličnim organizacijama iz svake od svijetu. U svjetskim naprednim ekono- Njihova reakcija na to je sve veća potre- tacijom isto koliko i novcem. Velik dio zemalja članica i zemalja kandidata da mijama ovi sektori imaju godišnji rast ba za razlikovanjem jednih od drugih nužne infrastrukture nalazi im se izvan bi osigurale financije za svoje projekte. između pet i 20 posto. “ugradnjom” životnog stila ili kulturnih tvrtke. Zbog svega toga njihov poslovni Stoga je neophodno da kulturne organi- Tijekom pedesetih godina prošlog vrijednosti u proizvode koje nude. Na profil još nisu prihvatile banke, investi- zacije budu pripremljene s neophodnim stoljeća najveće svjetske kompanije bile taj način kulturne industrije doprinose tori ili država. informacijama, znanjem i sredstvima su industrijski proizvođači i nabavlja- svim sektorima moderne ekonomije. Iako se novi kreativni sadržaji pro- koje će im to omogućiti. či sirovina kao što su Ford, Standard Masovno tržište također se mijenja. izvode u malim kompanijama, većina Nadalje, svaka regija trebala bi osno- Oil, General Electric, Philips, General Pogledajmo Nike ili Coca-Colu. Što te distribucijskih kanala kontroliraju veli- vati određenu agenciju ili udrugu za Motors. Danas imamo kompletno nova kompanije ustvari rade? One ne rade ke multinacionalne kompanije. Mnoge razvoj kulturnog i kreativnog sektora imena na listi najvećih kompanija: Time tenisice ili pića; to za njih rade druge od tih kompanija su već udomaćena koja bi imala sljedeće obveze: Warner, Disney, News Corporation, kompanije. Tenisice ili piće slučajni su imena: Fox, AOL – Time Warner, – produkcija jedinstvene strategije za Bertelsman. Kultura je danas velik i proizvodi, dok je stvarna prodajna po- Reuters, Disney, Sony, EMI, BBC. razvoj kulturnog i kreativnog sektora; unosan biznis. nuda stil života. Kompanije kao Nike – razvoj međunarodnog partnerstva U informatičkoj ekonomiji ima do- ili Coca-Cola ne upravljaju tvornicama, Zbog nejednakosti u veličini i omjeru u vezi projekata i financiranja razvoja voljno sirovih informacija (engl. data). nego pričom, a jezik koji pritom upotre- između kreatora i distributera, komu- kulturnog i kreativnog sektora; Ono što je vrijedno i za što je potrebno bljavaju nije analitički i neosoban, nego nikacija u nabavnom lancu često je – direktna aplikacija za fondove koji mnogo umijeća jesu znanje: smisao, sa- intuitivan i estetski. To je jezik pripovje- problematična. podržavaju razvoj kulturnog i kreati- držaj, stil, ideje, planovi, priča, koncept, dača, zabavljača, umjetnika. Stoga osnovna strategija koju kre- vnog sektora; dizajn, moda. To čini kulturnu indu- U tom kontekstu očito je da je ljud- ativni sektor u cjelini usvaja da bi – sudjelovanje u programima EU-a striju. U doslovnom smislu kulturne su ska kreativnost objedinjena i da je prija- odgovorio na te strukturalne probleme kao službeni partner domaćih udruga i industrije, s umjetnikom-poduzetnikom šnje mišljenje da su znanost, industrija jest da okupi resurse i udruži se putem organizacija; u svom središtu – proizvođači informa- i kultura bitno odvojeni sada zastarjelo umrežavanja, klastera, kvartova i ostalih – sudjelovanje u programima EU-a tičke ekonomije. te je ozbiljna prepreka napretku u po- vrsta partnerstva. Uobičajenu definiciju koji djeluju na regionalnoj, državnoj i slovanju, društvenoj regeneraciji, pa i poslovnog klastera daje Michael Porter međunarodnoj razini; I mašta se mjeri novcem samoj umjetnosti. U kreativnom dobu u svojoj knjizi Competitive Advantages – učinkovitu integraciju agencije Iz perspektive kreativne industrije umjetnost postaje ordinarna, te u biti of Nations: “ …geografska koncentra- u drugim vanjskim projektima EU-a umjetnik je generator ekonomskih nema razlike između kreativnosti po- cija međusobno povezanih kompanija, značajnim za regionalni urbani i ruralni vrijednosti, što je mnogima još strana i duzetnika, znanstvenika i umjetnika. specijaliziranih dobavljača, usluga odr- razvoj. nedobrodošla ideja. Uobičajeno mišlje- Najkreativniji pojedinci danas razvijaju žavanja, srodnih tvrtki i pripadajućih nje je da su ekonomsko bogatstvo i moć sve aspekte svoje kreativnosti bez pri- institucija ( npr. fakulteti, ustanove Što su kreativne industrije? nešto potpuno odvojeno od kulturnog sila kategorija prošloga doba. Pored koje određuju standarde , trgovačke Britansko ministarstvo kulture krea- bogatstva i moći. Mnogi poslovni ljudi, poslovnih i tehničkih vještina, sada su i udruge) u određenom sektoru koji svi tivne je industrije definiralo kao: “ ...one umjetnici i političari upravo tako misle. tradicionalna umjetnička znanja važna međusobno konkuriraju ali i surađuju”. aktivnosti čije je porijeklo u individual- U industrijskom dobu ljudska se kre- za biznis. Silicijska dolina u Sjedinjenim država- noj kreativnosti, znanju i talentu i koje ativnost dijelila na zasebne aktivnosti: Današnji su kulturni proizvodi ru- ma često se navodi kao takav primjer. imaju potencijal stvaranja bogatstva – analiza i kontrola fizičkog svijeta: dnici bogati informacijama, dragocjeni U cijelom su svijetu agencije za eko- i kreiranju novih radnih mjesta kroz znanost; prirodni resursi. Ali umjesto da su zako- nomski razvoj identificirale kreativne proizvodnju i eksploataciju intelektual- – stvaranje poslovnih procesa i stva- pani pod zemljom kao minerali zadnje industrije kao rastući sektor i mnoge nog vlasništva” a uključuju: oglašavanje, ranje bogatstva: menadžment i poduze- industrijske revolucije, ovi resursi su u od njih ih podržavaju kroz neke oblike arhitekturu, izradu i dizajn namještaja, tništvo; ljudskim glavama, u njihovom društve- ekonomskih razvojnih strategija bazi- modnu odjeću, film, video i ostalu au- – stvaranje djela koja međusobno nim običajima, svakodnevnom jeziku, rane na klasterima. diovizualnu produkciju, grafički dizajn, komuniciraju s pojedincima: umjetnost u načinu odijevanja. Fantastičan broj Clusters Group pri britanskom mi- obrazovni i rekreacijski softver, živu i ili humanistika. informacija posložen je u jednom roma- nistarstvu trgovine i industrije je pri- snimljenu glazbu, izvođačke umjetnosti Industrijska proizvodnja tada nije nu ili filmu, plemenskoj glazbi, folkloru, mijetio da: “ …kreativni klasteri nisu i zabavu, TV, radio i internetske prije- trebala ovu treću vrstu kreativnosti. govornom jeziku, suvremenoj umjetno- isti kao i drugi klasteri, te da primjena nose, vizualnu umjetnost i antikvitete, te Ekonomiji temeljenoj na masovnoj sti, modnoj odjeći. Sve su to spremišta uobičajenih ekonomskih strategije ne pisanje i izdavaštvo. proizvodnji dovoljno je razumjeti ljude puna značenja i najvrjedniji su ekonom- funkcionira”. Postoje dvije strane kulturnih proi- en masse. Poslovanje industrijskog doba ski resursi svake nacije. Već sada je očito Klaster kreativnog poduzetništva zvoda. Izgledaju veoma jednostavno: ko- uspješno je upravo do one mjere gdje da su najuspješnije moderne ekonomije treba mnogo više od standardne vizije lut filma, CD disk, kompjutorski disk, standardizira svoj odnos s ljudima te one koje izvoze kulturu u svijet služeći “poslovne zone pored tehnološkog list papira. No njihova vrijednost leži u ne koristi sve svoje resurse u tretiranju se pritom informatičkim tehnologijama fakulteta”. Kreativni klaster uključuje njihovom sadržaju, u njihovom značenju svakog zaposlenika ili konzumenta kao (net exporters ). neprofitno poduzetništvo, kulturne ili u onome što predstavljaju. Sadržaj različitog pojedinca. Sve ovo potvrđuje da se i uloga umje- institucije, umjetničke prostore i umje- može biti film, priča, fotografija, igra ili Tri navedena aspekta kreativnosti to- tnika mijenja. Umjetnik nije više čudno- tnike uz bok sa znanstvenom zonom i pop pjesma, a može biti i zabavan, in- liko su se razišla u našem načinu razmi- vati usamljenik s magičnim talentom medijskim centrom. Kreativni klasteri formativan ili atraktivan. Informacija je šljanja da ih doživljavamo kao udaljene, koji država ili mecene moraju štititi. su mjesta gdje se može živjeti i radi- ta koja ima vrijednost a ne fizički objekt čak nespojive vrste aktivnosti koje imaju Umjetnička kreativnost je svakodnevna ti; mjesta gdje se kulturni proizvod koji ju sadrži ili nosi. Čak i na majici ili drukčije načine učenja, ponašanja i jezika. ljudska aktivnost. Sviranje muzičkog konzumira i proizvodi. Takve su sre- nakitu ono što vrijedi je stil i dizajn, a Ta razlika postala je organizirani princip instrumenta, pisanje ili snimanje filma dine otvorene 24 sata za rad i zabavu. ne tkanina ili metal. koji se reflektira u svim javnim institu- posebnosti su koje su, kao i druge pose- “Hrane” se različitostima i promjenama Kreativnost je ključni faktor za pogon cijama: na fakultetima (posebne škole za bnosti, težak posao, te će neki ljudi biti i bujaju u aktivnim, multikulturalnim razvoja svake zajednice. Poduzetništva znanost, umjetnost i biznis), u vladinim bolji u tome od drugih. Ali kreativne urbanim sredinama koja imaju vlastitu u cijelom svijetu koja su temeljena na ministarstvima, a i u samoj dugotrajnoj vještine nisu magija. Mogu se učiti i osebujnost, ali su također povezane sa individualnoj kreativnosti naglo rastu izolaciji biznisa od umjetnosti. naučiti. svijetom. cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 21 crnogorska književnost

Revija malih književnosti – Univerzalna slika žene Crnogorska književnost

reće izdanje Revije malih književnosti posvećeno je suvremenoj crnogorskoj književnosti, a održava se od 20. do 22. studenoga 2007. godini. u Booksi (Martićeva 14 Dragana Tripković Pogrešan d, Zagreb). Izbornici Andrej Nikolaidis i Ognjen Spahić odabrali su sedam autora i autorica koji Svi paganski bogovi su, prema kriterijima Revije, mlađi od 40. godina nisu mogli ispuniti i dosada nisu objavljivali kod hrvatskog izdavača. niti jednu želju. Revija malih književnosti 2005. predstavila je književnike iz Bosne i Hercegovine, a 2006. godine Kurve i umjetnici Ili ja ne znam ništa one iz Slovenije. o bogovima. U sklopu Revije malih književnosti održat će se U američkim filmovima i dva okrugla stola na teme Mlada crnogorska kurve su lijepe. Samo je jedan čovjek književnost i Književna suradnja Crne Gore i dovoljan da jezik Hrvatske. Mi nemamo filmove bude stvoren sa greškom. Osim Revije, u studenome u organizaciji Bookse i pa možda zato, ali Da grešnik ne bude sam. Udruge za promicanje kulture Kulturtreger, održat samo zato, Da tuga bude veća. će se i konferencija pod nazivom Književnost ove naše su nabrekle na balkanski način, od 17. do 19. studenoga u od dopa, I moj kod je pogrešan. prostorijama Zelene akcije ( Frankopanska 1, ružne i gadne, S manje ili više Zagreb). i mirišu na snošaj Sentimenta. kao na obavezu. Spašen od osude, relativno “Mladi spisatelji i spisateljice koji će vam svoju bolestan književnost predstaviti u Booksi najhrabrija su Gotovo svaka od njih kao hipohondar. grupa ljudi u Crnoj Gori. Na moguću primjedbu voli neku mušku svinju, da hrabrost nije estetski kriterij, te da bi se, kada koju nikad imati neće, Pogrešan, kao besplodna govorimo o književnosti, uputno bilo zadržati a to ih ne odvaja od ostalih ljubav paganskih na govoru o estetskom, dodaću da oni svoje žena. bogova. tekstove pišu doslovce uprkos ništavilu. Da, kao likovi iz romantičnih storija, kao poljska konjica na Umjetnici u američkim filmovima gvozdene tenkove, jurišaju ravno u ništavilo. A to su uvijek prljavi i jadni. je, osim što je hrabro, još i – lijepo.” Iz teksta izbornika Andreja Nikolaidisa. Mi nemamo novca, Sedam ni jezika nemamo, Univerzalna slika žene pa možda zato, ali Ovdje neće biti mjesta sigurno zato, niti jednom drugom broju, Moj otac više ne voli muziku ovi naši žive u velikim nedostojnom sedam čuda. kućama, čistih košulja i i nikada nije slušao Čajkovskog. uredne frizure, sa suprugom Iza sedmog horizonta i djecom. sigurno ih ima još sedam. U njihovim su pjesmama zajedno jahali strah Uglavnom, svaki od njih Pustolovi patuljci trčali su i politička korektnost. pije samo na svečanostima sa sjekirama, mahnito je tražili A onda su hipici zajebali stvar. i glasa za vlast. iza svakog maglovitog vrha, Tih sedam brda. Nijesu slobodne ptice na nebu samo česta slika. Otelo je sedam gusara Jato crnih ubica s Onih mora koji nijesu je voljeni kliše. Lutke morali čuti za sedam smrtnih grijeha Mog oca baš briga za Jesam se ja igrala da bi ih poznavali i Hitchcocka, dok celuloid pamti lutkama u djetinjstvu. sad će svašta da joj rade... Doduše, malo drugačije, Johna Waynea. ali priznajem da jesam. Dok ne zavapi: A on jaše prerijom, i sva je muškost “Zla se ja ne bojim, u šeširu i revolveru. Htjela sam tada biti hirurg. jer si ti sa mnom”, To ih podsjeća na Ili takav neki doktor... Sedma smrt mačke ‘45-tu. No, iz lutaka nikad nije tekla odagnaće prokletstvo sa broda. krv. Trebaće joj sedam Kleopatrinih Drugovi članovi KP-a laži i sedam Bordžijinih otrova i drugarice, cirkuske igračice Danas su hirurg, kasapin i da ponovo uspije jesti jabuke. pjesnik isto. na trapezu, prava su zabava za napuštenu djecu. Sedam kužnih ljubavnika Dok sam ja krv, pijani padaju od naslade Dobili su umjesto karte pjesma je čisti prostor i tu bi se skončala priča, univerzalnu sliku žene: iluzije. da nije pitala koliko ima Majke napuštenih. Ona služi da se uzalud sekundi do pakla. trudim iskazati sve tajne. Sedam Poovih gavrana I moj otac je napuštao djecu. uglas rekoše: Sedam!

ragana Tripković rođena je 1984. na Cetnju. Objavila zbirke poezije Prevarena duša (2000., KZP - Podgorica) i Ljubav je kad odeš (2005., Plima - Ulcinj; drugo izdanje 2006.). Poeziju objavljivala u Crnogorskom književnom listu i časopisu za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars, časopisima za kulturu Plima Plus i Sarajevske sveske. Poezija Dragane Tripković je dio brojnih antologija suvremenog crnogorskog pjesništva. Radi kao novinar redakcije za kulturu u ND Vijesti u Podgorici.

cmyk 22 IX/218, 15. studenoga 2,,7. crnogorska književnost

Akvarijum

Vladimir Đurišić

Razglednica sa broda a Josif Brodsky

Razglednicu pišem. Mali je prostor za slova, ali o čemu, kad pitaš, tad je kao linija između valova ovih uzak. Koje kormilar, a ne Onaj Jedan, odvaja međusobno kao lišće leda. Razglednicu, podsjetnik ili odu. Čemu, kad kažeš, navlačiš obziru oklop i zastor na pejzaže. Pjesmi, jeziku gladnom početka, pištolju obješenom, zaboravljenom umijeću pretka što kendistu savladao je. Ženi što je zaključana kao porculan, u vili barskih Talijana. Đaku, nad stihom vrelim što snatri, premalo na suncu, previše u vatri. Stihu čije porijeklo ima u sebi presudu mnogim stihovima. Marginama, dimu što čuva stražu vatri koje odavno nema u pejzažu. Svodu što u sebi beskraja ima koliko i kalendar, beskrajima onoga što nije kazano. Smrtima zaludu vježbanim na institutima dramskim, damskim vrhovima fraza što pod oblak penju se. Odlomku poraza u njihovom čekati – isplati se. Varanje traga podložno onom kako se uzme. Obziri jedu ostalo. Ili, prosto rečeno, samo u vrati se, vrati se... Ostalo su ožiljci, stvarnost što pripada stihu svome Pjesmi što klizi iz toka svoga, Niko ne reče Dosta! niti se oglasi gong, ni zvono. kao vozu kaput sa ušivenim blagom. A ako u svemu crtežu što iza prvog nacrtanoga Okreneš se i vidiš: tromim zaklonom svojim tome kruga – ne pamti. Idejama, kvržicama slova mir naseljava susjedstva, ne odstupajuć ni za jotu te stvarnosti nema, očiju da je vide? Pjesma je sama, što pučinu zauzimaju sred zaborava valova. onome što obale duguju jedna drugoj, k’o april Eliotu. kao imena kratera nazvanih po suprugama. Opširnom O ove vode. Očima, očima, trupu Magla miluje slova plakata. Otvaraju se škure, no ni to što podrhtava kao seizmograf uz preglupu nije znak Uz svaki mogući savjet dobićeš opjevane greške. šalu, kidajući patnju kao linija prkos provjetravanja, promaje nema, ni svjetlosti. Kao mreže, Imena u koru urezana, nijema, zamke, iznova, nacrtanog industrijalca Engrovog. prozori u sebe same zure, žamor da pokupe, ovo treptanje u mraku, promašene slutnje. Tišini što nije zaludu nijema a kad se zatvore kapci – eto signala – ide se na počinak. Zapamti čela razbijena o zidove svojih snova, u: Nema rješenja jer nema ni problema. svoje naporno zašto zapamti onda kada se zbilo, Odnekud zvuk sa česme u svoju tamnu cijev se vraća. pa makar kasnije dugo slušao Šta ćeš, takvo je vrijeme Ogledalo ište pejzaž, udovoljeno mu biće tek bilo. sjajem sivodlakog krzna uličnog, zatvaranjem upaljača Cetinje u tami, što kao odluka zvoni ali još odluka nije. Sve te čuje, sve za tobom tvoj mir kuša i ti sve to čuješ. Sve vidiš – i tromu trubu što se u rimu pretvara i trne, Akvarijum Smrkava. Čini se – sve će boje da zgasnu. i zaurlaš možda ili se prikažeš nijem. Sve mirno putuje Veče se skuplja oko koštice sobe i oko kuća. tamo gdje žene zaljubljene svoje prstenje gube. Ipak, plava je i dalje plava, a svoju tamu masnu Usta bi htjela kazati – vazduh. sačuvale su boje. Doduše, bijela je nešto žuća. Sve te čuje. Bilje kraj puta nemar je pjesničke Samo mjehuri izlaze i tišina ih prati, hortikulture, nemušto, kao da beba podriguje. I pjesnik odmah misli – po rubu svijetlo tinja. perspektiva mrda, ti stojiš u svome glasnom hodu Filmofil – granitne ploče guste postaju veče. kao šara izvučena iz duge šahovske figure. Nečujna plima, bez talasa. Žurba autopsije solarne da proglasi hlad rastinja Poturen si za prolaznika pjesmi o utrobi kao o torbi, na Vlasi kose, uzdignute, ugroženim, blijedi mjesečev magnet za - nedorečen. brodu kao na vjetru, i bez glasa, sa kog će se odašiljati blještava cirkularna pisma. sporije. Sporije. Sporije. Voda nema sjenku, njen rošav tok svjetluca. Osmica što označava beskonačnost ili pečat samo Svijeća sobu pomjera, kao plesači u špilji na privid privida, strofa završena kad tišinu varaš. Kao što silazi i dugo putuje što ubjeđuju svijet da im pod stopalima puca Prava riječ uvijek nedostaje, nije prava ili samo neodlučna šaka do željenog struka. dok budući crtač divljači, i lovac, u njih pilji. dovršava gruba neznanja dok strast izgovaraš. (Ruka bi htjela da nešto izrazi Tvrdi zakoni osame. Varka uha što je napeto Tačka ne označava kraj, ni predah, već prašinom i u laktu se prisjeća da je samo ruka.) pripijeno uz stvari. Ustvari – nejednak bruj tišine. popunjeno središte kruga nikad opisanog. Mimohod malog grada gdje možeš metnut šine No, sve je, i majčino mlijeko, i kokain, i predak Stvari prespore ulaguju se razumu; trasom bronzanog šetača koju on zove letom. Ne pamtimo, eto dokaza. Plivamo u uskom akvarijumu. ladimir Đurišić, kompozitor i pjesnik, rođen je 1982. u Podgorici. Student je završne godine kompozicije na cetinjskoj Muzičkoj akademiji, a piše i muziku za film i kazalište. Njegova kompozicija Turntables za violinu i klavir osvojila je nagradu na međunarodnom seminaru, takmičenju Beč – Prag - Budimpešta u Beču (2005.). Objavio je knjigu pjesama Ništa ubrzo neće eksplodirati (2006.) u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja za koju je ove godine dobio nagradu Risto Ratković. Poezija i eseji štampani su mu u časopisima Ars i Plima. Živi u Podgorici. cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 23 crnogorska književnost

Miserere

Svijet po mjeri dječaka iz hora, uznemirena nevjesta – čipka puca baš kao kora divljeg šipka, Kako se osjećam nad pjenom mora.

A niže, na sprudovima, nešto svjetluca u cvijeću. danas Kamilavka iz svoga duplog dna pušta smrtno ozbiljnog zeca.

Strpljenje puca. Jelena Martinović I brsti vazduh prizemljeni uz zvuke cak cak prstiju slijepljenih za tromi dušak orgulja što se diže i ponire još niže, Prije sna do kraja duše koja pjeni, čili Gdje da se traži iz tijela u oblak iz reklame. Pred spavanje, onako, Shvataš li da svijet polako nestaje; gledam u plafon i tražim Tijelo već blijedi ili crveni razlog da zaspim. u vratu vatre ili Da ćeš ujutro biti probuđen i sam? pod zatravljenim vratima, Trčim po mozgu, u zemlji. Malo je šta novo. Zaboravljamo na riječi, trenutke – onako, više jurim Postajemo paradoks. i tražim razlog da ostanem. Replike svojih misli Naći ćeš upravo u nepoznatom. I vidim znak. Landescape Nekako mi izgleda krvavo. To je lijepo. Stevu Požudne, ljepljive usne, izbacaće tvoje misli – kao svoje. Krv će proključati i izliće se. Dobićeš želju da sivi, tuđi mozak – Nije krv uvijek podloga za strah. Ako pažnju skrenem na drugu stvar, Tačka krvi na bijelom je krasna slika. ovaj dugi kadar zapravo Prospeš – i iz njega vadiš ostatke sebe. ne postoji. Volim znakove. Sjenke su duge, kamenje trpi sve, Tražićeš autorizaciju svojih riječi ... i biće ti krvave ruke. Posebno one u boji. skraćuje sjenke, pokriva Crveno je stereotipno – strast. mrtve. Davno smo sa đedom vadili Krug zadovoljstva se širi, kamenje iz đeteline. Priča kao kap na bijelom platnu. Krupno, pa Ide lagano, ne juri – sve sitnije. sve dok se ne sasuši u širenju. Kasnije smo uvidjeli da i kamenje, Ona je voljela da šeta noću – sama. kao i trava, opet odnekud Voljela je tamu vode i šuma, Mostova i raskršća. Da li su sve strasti takve? izvire. Ima li ih i plavih, kao more? Nije bilo uzalud. Visoko su postavljeni zamišljeni dometi, Vidjela je mjesec ako Bila na njemu ovaj kadar, za koga smo rekli da nije dug, Igrala se ljubičastim sjenkama. Godišnje putovanje u Oz bude kadar da potraje. Tišinom se čuvala od Sunca – i ostalih. Priznaju li? Nebo je visoko i ptica je visoko. Oko Zar stvarnost nije izmjerena već... se privikava na sivilo pejzaža, Šetala je psa u zlatnom kavezu zato nam se čini I dalje dopuštaš da ti govore crvenijom I činilo se da ima grudi po cijelom tijelu. Bila je poželjna i strašna – ono što zapravo ne želiš da čuješ? krv što procuruje iz rane Poslije svih ovih godina, zar? kao što ptica curi iz u svojoj tišini koju je poklanjala drugima. neba Mislim da ti je vrijeme. kad nam se čini da ponire, Idi i iznudi od njih sve svoje misli. i da će nam se sručiti Kako se osjećam danas u naručje ili u Ti to možeš, znam te glavu misliš da je uzimanje svoga krađa? u dugom kadru koji ne izgleda Posljednji dani – Riječ milenijum gubi na snazi. Nije, ti sada samo imaš kao da će se mnogo zlatnih ploča iza sebe. završiti. Krv curi u svoje slobodno Otrcano bivstvo služi davno prošlom vremenu. nigdje. Dvojina satire sintaksu – najsavremenijem od svih doba. Ako pažnju skrenem na drugu stvar, FAQ to nigdje za trenutak može Slavimo predanja i eukaliptuse, nestati. Artifikovane vitamine i minerale – da bi mogli živjeti što duže. Da li je uljudno pitati nekoga Ako pažnju skrenem na drugu stvar, Čemu se smije, šta voli, šta bi najluđe uradio, ovaj dugi kadar zapravo Koga ne voli i čega se boji. ne postoji. Veličine Kakav odgovor treba dati Kada vidiš da se očekuje, Kao noć te prekrivam. Samo da se vide nabrekle vene na tvom vratu. Postaje sve mračnije. Kapljem ravnomjerno – tamu u tebe. Može li se pristojno neko poslati Tamo... Zašto? – pitaš se. Kada ti traži mišljenje o ljubavi. Ha. Ko ti može reći kako se odgovori stvaraju. Jednostavno, moćno je kada znam Da mogu pomračiti Sunce. elena Martinović rođena je 1973. u Podgorici. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću na Odsjeku za ruski jezik i književnost. Urednik je nedjeljnog dodatka Dom, u redakciji Nezavisnog dnevnika Vijesti. Piše poeziju koju je objavljivala u brojnim časopisima za književnost i kulturu. U pripremi je njezina prva knjiga.

cmyk 24 IX/218, 15. studenoga 2,,7. crnogorska književnost

San

Vladimir Vojinović

ada vam o tome mogu slobodno reći. Ne zato jer mi je malo od života ostalo, te da i ako me kazne neću dugo boraviti u tamnici, već stoga što je posao gotov i što više ništa ne može spriječiti posljedice njegovog uspješnog okončanja. Da vam se najprije predstavim. Ime mi je Božo, prezime Milić. Bračno stanje – neoženjen. Neoženjen, ukoliko nije degutantno da službu navodim kao du- gogodišnjeg saputnika. Penzionisani sam urednik izdavačke djelatnosti gradske biblioteke, koju danas osim fonda od 150.000 naslova čini i 15 službenika, tri radnice koje održavaju higijenu i maloumni agresivni domar. Za četiri i po decenije napornog rada kroz moje je ruke prošlo na hiljade rukopisa, originalnih i fototip- skih izdanja, sazrelih za štampu, restauraciju ili reprint. I to ću vam reći, pa ga krivo shvatili, od pripravničkih dana do danas za štampu sam priredio toliko knjiga koliko ih na policama nijesam zatekao kada sam prvi put, daleke 1951. godine, ušao u bibliotečke odaje. Pa i to kako sam ušao posebna je priča. Tek, svešću na naj- bitnije, bliski rođak, po nagovoru moga oca, a nakon što ću diplomirati, pozvaće direktora biblioteke, partijskog gnut nad kvadratnom posudom, i mjerio količinu palih straha da ću dovijeka ostati zakovan za bespredmetnu druga, i kazati kako se, citiram, malome mora naći posao, atmosferskih voda. Uzevši podatke, ušao bih u stanicu i kancelariju, brišući greške tuđinaca, koji za taj posao lijep, kancelarijski posao, koji ne iziskuje fizičkoga napora, pribilježio: 13. 10. 1961, ravno 13 sati, za dvadesetčetiri nemaju vremena). Visoko dignuh ruku sa pisaljkom i jer se mora imati u vidu njegova slabašna konstrukcija i časa po metru kavadratnom palo je 288 litara kiše. Ispod viknuh: neka je proklet dan i čas kada sam rođen, neka me opasnost od pogoršanja bolesti, itd, itd. brojki, u rubrici “primjedba dežurnog metereologa”, sve nebeske munje spale, ako me ova zemlja i ovaj narod ne Mada je bilo prilike, i mada su moji rođaci-nepotisti, naveo bih sljedeće: po količini padavina i prema podacima upamte za sva vremena! I bi tako. koji su me i doveli u ovu kuću, na tome neumorno insi- o ranijim mjerenjima, protekli dan ujedno je i najekstre- Već sljedećeg dana odlučih da izmijenim dio ruko- stirali, budući da su aparaturom partijskog glasanja bili mniji... pisa. O posljedicama nijesam brinuo. Računao sam: ili spremni osigurati proceduru izbora, u svom radnom vi- Eto, o tom sam i tako mislio u vrijeme bjesomučne će me s posla izbaciti uz zabranu da više nikada ne sje- jeku nikada nijesam konkurisao za mjesto direktora bi- oktobarske kiše, dok su na mome kancelarijskom stolu dnem za redaktorski astal, ili će se među priređivačima i blioteke. Iz jednog posve prostog razloga – april 1951. ležale razbacane stranice knjige, što ju je valjalo izle- autorima pročuti da ne samo da nijesam kadar da oba- primorao me je na posao koji mrzim, i posljednje što ktorisati i spremiti za štampu, a za šta je rok bio istekao vim zadati posao, već da u ludilu mijenjam i time obe- sam želio je da u njemu bilo kako uspijem. Naprotiv, još u septembru. Požutjeli papir predgovora, slogovi smišljavam svaki priređivački i autorski napor. A oba bi svih tih decenija mislio sam kako da ga okončam i isto- iz čijih redaka zbog stečene anomalije kucaće mašine slučaja, zapravo, za mene značila rasterećenje, jer bih se vremeno učinim da i sama pomisao na taj poziv svima svaki vokal “a” za dva milimetra iskače, štrči i oči izbija, oprostio od brazde kojoj nikako nijesam uspjevao spo- omrzne i potakne strah. Znam da ima onih koji misle te na kojima se lome svi silabički skokovi a u vodu pa- znati kraj. I u oba sam se računa grdno prevario. Sve te da zločin ne treba javno analizirati, ne zbog mogućnosti daju svi pokušaji da se tekst bezbolno pregleda; kiša, ta godine, naime – niti dobih otkaz, niti bih na zlu glasu. da će nekome pasti na pamet da ga ponovi, već zato odurno-bezlična kiša, kancelarijski astal, reprodukcija Moja prva izmjena jednog rukopisa štampana je što potencijalni počinioci sličnog zločina kroz analizu Njegoševa portreta, ožiljak iznad pjesnikove obrve, iste te 1961, a priređivač kritičkog izdanja knjige nije ponešto i nauče pa ne načine greške svojih prethodnika. police sa periodikom i fioke sa bezvrijednim pečatima, primijetio grubu intervenciju na 63. stranici. U govoru Ja, Božo Milić, nadam se da ću pričom o najpodlijem o koje se otimaju samo urednici u sličnim izdavačkim Vuka Mandušića, umjesto Njegoševe riječi druge, unio činu, najgnusnijem otkako je svijeta i vijeka, učiniti odjeljenjima, suvenirski minijaturne gusle, zaprljana sam riječ drugu. Prvobitna semantika stiha pobjegla je upravo sve da se on, u što savršenijoj formi, ponovi. Evo voda u vazi sa plastičnom ružom, ogrebotina na zidu, tako u nepovrat: Rašta drugu nema na svijetu! To prvo kako je sve počelo. kao trag sekretaričinih noktiju, ponikao u noći kada ju slovo, naoko beznačajno, načelo je cijeli jedan proces. Bio je oktobar 1961. godine, koju ne pamtim samo je direktor prvi put primorao na seks, parket, podignut Do ruku su mi, već u januaru sljedeće, 1962. godine, po Andrićevoj kandidaturi i svjetskoj afirmaciji, već po vlagom, oktobarskom, i niski dlakavi dovratnik, koji je došli rijetki primjerci nikšićke Slobodne misli. I to svi dva lična momenta: a) skromnom jubileju (deceniji rada svakom posjetom bogatiji za novu bijelu vlas... brojevi objavljeni u periodu od 1931. do 1941. godine. u biblioteci) i b) zrijevanju ličnosti u duhu okašnjeloga U tom trenutku, kažem, pred sobom sam imao Valjalo ih je, po narudžbi bibliotečke centrale, upristo- racionalizma (u skladu sa kojim sam iz sebe protjerao Gorski vijenac Petra II Petrovića i obavezu da predgo- jiti, odnosno, koliko je god to moguće, ukloniti tragove i posljednje zrno nade i pretvorio ga u snažni ateistički vor priređivača upristojim, otklanjajući pravopisne i vlage, potom izlijepiti, zakrpiti, izbušiti rupe pa koričiti stav, na čemu su mi posebno bili zahvalni rođaci sa ortografske greške, i popisujući ih, dakako po njegovoj i kartonske korice konopima svezati. Hiljade memljivih položajima u partiji). Sjedio sam u kancelariji, u dosadi želji, u namjenski registar. Pomislih kako taj rukopis stranica odnijele su čitavu godinu mog bibliotečkog razgledao srebrenjak, koji mi je na prigodnoj svečanosti ama baš nikakve veze nije imao sa mojom zahvalnošću staža. Po svršetku toga posla, zbog čitalačke nezainte- uz mlitavi stisak ruke uručio direktor, mirisao vlagu socijalističkom poretku, vođi i zabranjenim bogovima, resovanosti, ali i moje deformativne pedanterije i pre- sa prozorskih okana i razmišljao o neostvarenoj želji, kruhom koji mi je udijeljen i solidnom platom koja ciznosti, niko nije primjetio da su iz tih rijetkih brojeva radnom mjestu sinoptičara u metereološkoj stanici. je uredila moj posve marginalizovan životni put, te Slobodne misli istrgnuti svi tekstovi Milovana Đilasa i Upravo tada pomislih kako Sudbina ne haje za želje uspokojila jednočlanu familiju redovitim nabavkama Savića Markovića Štedimlje. smrtnika i kako joj je posve svejedno kada dijeli životna namirnica, blagovremenim plaćanjem zadatih poreza i Godine 1963. nepovratno sam izmijenio tekst zanimanja. Kako ni Bog tu ništa ne pomaže, te da je računa, čijim ekonomskim postavkama takođe mono- Pravopisa, usvojenog tri ljeta ranije na jednom velikom i to jedan od dokaza da Ga nije, jer da je, mislio sam, poliše država. Da, rekoh sebi, upamtiće te Božo, Božo naučnom skupu lingvista (detalje krijem, budući da kada su uloge dodjeljivane bilo Božije pravde svakako Miliću. Upamtiće te kad su već odlučili od tebe ličnost aktuelnost tog naslova nosi opasnost mogućih isprav- da bih, umjesto što sjedim u kancelariji i iz rukopisa da naprave. Do te mjere će te upamtiti da niko tvoj ki). Iste godine na udaru su bile tri čitanke (za 5, 6. i brišem slovne greške, sa kišobranom bio u dvorištu, na- nikada neće moći zasjeniti tvoje djelo (a sve, velim, iz 7. razred osnovne škole, koje su doživjele, rekordnih, dvanaest izdanja), a “rekonstruisao” sam i sadržaj isto- ladimir Vojinović, rođen je 1978. u Nikšiću. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću na rijskih udžbenika za srednje stručne škole, iz kojih su Odsjeku za jezik i književnost. Novinar je redakcije za kulturu Nezavisnog dnevnika Vijesti i saradnik neosjetno iščezla poglavlja o pojedinim balkanskim Filozofskog fakulteta u Nikšiću. Živi u Podgorici. dinastijama. Objavio je romane Pioni brda (Narodna biblioteka “Radosav Ljumovic”), Podgorica, 1999. (Nafaka, Narodna Od 1964. do 1974. godine moje ime i prezime štam- biblioteka “Radosav Ljumovic”, Podgorica, 2000.), Portret Igora Djukica (Crnogorsko drustvo nezavisnih pani su ispod titule Urednik izdanja u impresumima knjizevnika, Podgorica, 2005.) četrdesetak beletrističkih knjiga. Izmjene nijesam po- cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 25 crnogorska književnost pamtio, ali jesam lica svih pjesnika i prozaista koji su neumorno molili da im se pomogne pri slovoslaganju svakojakih gluposti, za koje su mislili da su reprezenti njihovih uzoritih poetika. U nekoliko navrata kumovao sam i izmjeni naslova tih tričavih izdanja... Krajem sedamdesetih biblioteka je od države primila zadatak da se prihvati posla ekskluzivnog objavljivanja Bez pokreta putopisnih knjiga o Crnoj Gori. Vedovijeve zabilješke iz druge polovine 19. vijeka izmijenio sam u toj mjeri da je opis crnogorskih običaja prouzrokovao deformaci- ju slike narodnog mentaliteta. Običaj je kod Crnogoraca, zapisao sam, da pred strancima pominju sopstvene žene, pa i kad ne mogu, dodajući neku vrstu izvinjenja, poput Ivana Vojvodić “Da prosti moja žena” – kao da značaj muškarca može biti ugrožen nepominjanjem žene. Navikla na takvo ponašanje Bez pokreta prema njoj, žena se osjeća superiorno i u kući i pred stran- cima. Na informativni razgovor prvi put sam pozvan sredi- Sa željom za promjenom nom osamdesetih. Sa nestrpljenjem iščekujući retorička Epitaf Tišina koja vrijeđa pitanja istražitelja, tog vrelog junskog jutra ubrzano Ono prećutano sam koračao ulicom koja je širila svjež miris lipe. U Plakala je blagoj opijenosti razmišljao sam o tome kako mi, kao Tako tipično. Ona na kraju malo kom bolesniku sa urođenom aritmijom, godi ta I voljela je uobičajno. On na početku divna aroma. Radila je kako je rečeno. Između njih Dočekala me polumračna odaja, i razočaravajuće Znala je koliko je htjela. Sljepilo blagonaklon lik očevog prijatelja, dugogodišnjeg inspe- Hodala je senzualno, ktora u odjeljenju za krivična djela... I samo je njena štikla dizala prašinu. Mogu vrištati bebe – Uđi, Božo! Uđi – smijao se i rukom pokazivao na Može struliti sat slobodnu stolicu. Zidovi mogu mirisati na pokvareno meso Sa druge strane stola sjedjele su moje kolege – na- čelnik sektora za nabavku knjiga i referent za očuvanje Atrofija On na kraju bibliotečkih fondova. Gledali su u svoja koljena i ćutali. Ona na početku – Vidiš, Božo... Tvoje kolege grdno su nas razočarale. Bole me misli Između njih Grdno... I stopala Potreba – Mislim da niko nije grđe od mene... – kazah pun nade. Znam, hoćeš što sam – Neka, Božo. Ne pljuj po našem prijateljstvu. Znamo Rekla da jesam Poklanjam ti vrisak mi ko ovoj državi jeba i oca i majku! To su oni nesoji za koje čo’ek ne bi pomislio da smiju glas na ženu dić’ a ne da Filozofija kuju državi... Neka! O vremenu Duboko iz utrobe – ...to su mirni i uzorni ljudi... obavljaju sve zadatke... Prostoru Koji rezonancom i ne prave greške da ne bi đecu ostavili bez ljeba. Dobro ih Biću Ruši zid između uha i razuma poznajem! Muzici Biće to moja sloboda! – I ja tebe dobro znam. I znam da nijesi tako pokvaren Pjesmi da pomisliš kako ove dvije avetinje rade i protiv tebe i tvoje Impotentna kolotečina familije... Bijeg od potreba – Ja je nemam. A potreba Na premisama – Imaš... Oca imaš... A znaš li ti, Miliću, što oni rade po Kao prvi put na klizaljkama kancelarija? Misliš “obavljaju svoje zadatke”. Obavljaju, Znam, hoćeš pokret Oslanjujući se na zid obavljaju... Vrlo precizno. Ali, za koga, Miliću, za koga?... I odluku Koji naravno plače Obavljaju za neprijatelje a protiv države, majku li im I govori da je svijet nastao kad je neko otvorio usta jebem! Gledaj te smradine, samo ih gledaj. Dok tvoje kosti Zaljubljenost trunu, Miliću, nad posranim knjigama, ova dvojica u svo- U sebe A ja bih nogom u zid jim kancelarijama pišu svoje, ispravljaju i napolje šalju to U drugoga svoje smeće. Jedan piše... evo ti, pogledaj... kako je njegova U san I iz nokta da potekne krv država starija od... evo ti... “skaredne tvorevine”... Pa šta U zaljubljenost Ne bi razumio to onda znači, Miliću, Sojeviću? Šta to znači, pitam ja tebe? Vapaj za željom Ni – ...ne znam, ja sam očekivao da... A želja Pitanje - Da li je sjedinjavanje tijela – Nema ti šta da očekuješ! Ja sam te zva’ da te pogledaju Samo bijeg u oči. Ti treba da znaš sve. I treba da znaš da si bezbjedan, Mnogo riječi I onda kad želiš da rodiš da ćemo od sad pratit’ svaki njihov potez... Je li vam jasno, Suviše značenja pizda li vam materina izdajnička? – vikao je biblioteka- Povorka grubosti Slušam rima a mene lagano gurao kroz vrata. Gubitaka Prekidam Sličan razgovor dogodio se u istoj kancelariji 1996. Samoće Ne sluša godine, dva mjeseca prije nego li ću primiti penzijsku Rasipa Ali ja otvaram usta otpremninu, ali ni tada nije bilo riječi o meni... Nalazeći Sve vrijeme penzije, zapravo čitavu posljednju de- Potreba za samoćom Ne dajući ceniju, pa i danas – pisci čije sam knjige svojevremeno A želja za ljudima. … uređivao šalju mi molbe da ispišem recenzije za tek- ... Povjeruj! stove njihovih pulena. Iz dana u dan zatrpavaju me Period poezije koja ne uobličava Otpor je jednako naučen bezvrijednim hrpama papira. Ima i onih junoša koji i ne A zatvoren krug pitanja pokucaju, već samo uskoče u moju fotelju i postavljaju Vjera makar u beskrajno dosadna pitanja. I pitaju me: šta bi ti, čika Besmislenost besmisla Jednu veliku riječ Božo, volio da budeš u drugome životu, da se opet ro- U vremenu lišenom Utopije Poznat strah diš? A ja im lijepo lažem. Velim – ništa. Kad bih birao, Priznato opet bi isto da mogu. Da jednako kompetentno krojim Ni poroka, ni proroka! Doživljeno sudbine rukopisa, dijelim pravdu po jednom jedinom ... aršinu... Oh, molim Te A duboko u sebi krijem želju. Želju da u drugome Učini da iz nokta mi potekne krv životu, ako ga uopšte i može biti, postanem metereolog. ... Da, makar to bilo i na aerodromu u Ruandi, doživim kišni dan, otvorim crni kišobran sa drvenom ručkom, vana Vojvodić rođena je 1983. u Podgorici, gdje je trenutno apsolvent na odsjeku fizike Prirodno- pružim korak ka mjerilici... procjenim... i u rubrici za- matematičkog fakulteta pri Univerzitetu Crne Gore. Poeziju objavljuje u zbornicima radova pjesnika pišem: Mjesec oktobar. Dan trinaesti. Časova 13:00. Za mlađe generacije i periodici. Od 1996. aktivna je u nevladinom sektoru. Od 2000. je članica OKC dvadesetčetiri časa po metru kvadratnom palo je 288 litara. Juventasa, jedne od vodećih crnogorskih omladinskih organizacija, a trenutno je i predsjednik Upravnog I, dakako, konstatujem: Po količini padavina i prema odbora. Pored toga, član je Upravnog odbora Centra za Monitoring CEMI, PR Centra, NVO Alijansa, kao i podacima o ranijim mjerenjima, protekli dan ujedno je i lokalnog odbora Crnogorskog ogranka Međunarodne organizacije za razmjenu studenata i poslijediplomaca najekstremniji... tehničkih nauka IAESTE.

cmyk 26 IX/218, 15. studenoga 2,,7. crnogorska književnost

Nunavut: bajka u tri svijeta

Nikola Nikolaidis

eskrajna prostranstva leda, planine snijega koji se tu skuplja već hiljadama godina, smrznuta jezera i rijeke, pustinja, čista kao dječije suze. Dva dana bez prestanka putujemo prema Igluku. Nekoliko pasa vuče saonice, životinje ne zastaju i ničega se ne boje. Hladnoća probija do kostiju, go- tovo da i ne osjećam svoje tijelo. Čudno mi je to što sam godinama boravio u ovim krajevima a da nisam istinski spoznao šta znači zima. Ovaj osjećaj je ne- što sasvim novo, jedinstveno, nezaboravno. Potpuno odsustvo svih onih čula na koje bih u toploti mogao računati. Nešto što te približava smrti, ali, u isto vrije- me i čistoći, nevinosti koja se na vrelini gubi. Nalazim se u magnovenju, mislim da me ovaj minus približava istini, povratku na sami početak kada je sve bilo dru- gačije, neiskvareno, snažno, neukaljano. Vrijeme kada je borba bila poštena a opstajali oni najjači, najžilaviji, najživotniji. Jedva uspijevam da zadržim svijest, znam da ću umrijeti ako zaspem, pretvoriti se u kocku leda. Izabrao sam da putujem na saonicama sa jasnim ciljem u glavi, da se upoznam sa svojim novim do- mom. Mislio sam da će me to približiti okruženju, na najbolji način spremiti za ispunjenje misije. Već sada sam znao da je putovanje opravdalo sva očekivanja, proširilo moje znanje o ovoj jadnoj i pustoj zemlji, privuklo me svoj toj osamljenosti i nesreći koja je narastala sa svakim novim ledenim brijegom. Nigdje naselja, nigdje sela ili živog čovjeka, tek poneki polar- “Znači, ipak si uspio da stigneš do ovde?! indiskretno me upoznao sa mjesečnom cijenom sta- ni medvjed ili morž koji je tek isplivao iz mora i traži Čestitam, ponosan sam na tebe! Sada te očekuje narine koja je bila simbolična. Teško da je iko zalazio sunce. Približava se ljeto, moje putovanje je trajalo mnogo izazova i zamki. Sutra ujutro ćete dospjeti do u ove krajeve tako da su pare od izdavanja prostora veoma dugo, nepredviđeno zadržavanje na istočnoj Igluka gdje počinje glavni dio tvoje misije. Najteže bila prava premija za onoga ko bi ih dobio. Začudilo obali onemogućilo mi je ostvarivanje prvobitnih pla- ti tek predstoji, i kada se nađeš u nedoumici, postupi me je to što me nijednom nije upitao za razlog dola- nova. Namjeravao sam da dođem dok zima još uvijek kako misliš da je najpravednije. Siguran sam da ti je ska ovamo, niti je pokazao interesovanje za moje pla- čvrsto drži ove krajeve. Putujem, pak, dok se sunce srce čisto a um ispravan, stoga, moći ćeš da savladaš nove, poslove, namjere… Nije ga bilo briga za mene, nezaustavljivo pomalja na istoku, u trenucima kada sve pritiske i porive i ispuniš svoj i Benjaminom za- samo je želio da mi pokaže sobu i nastavi sa svojim noć popušta i gubi kontrolu, a dan uspostavlja svoju vjet. To je sve što ti imam reći za sada, bolje ti je da se životom. Otvorio je vrata i ušli smo u solidno sređenu kratkotrajnu vladavinu. Zimska tuga je još uvijek tu, odmah probudiš jer bi se mogao zamrznuti. Ja ću se sobicu opremeljenu sa bračnim krevetom, dvijema osjeća se i praznina koja ostaje nakon što noć ode. opet javiti, dođi kada za to bude potrebe. Srećno!” stolicama i stolom. Tu se nalazila još i fotelja i gomila Ipak, priroda je žilava, nikada se ne predaje i čeka Trgao sam se iz polusna i nastavio da proma- knjiga koje su bile složene na jednoj polici. Omalena svojih pet minuta. Njena snaga izbija na površinu tram planinske vijence pokrivene bijelim ćebetom. kuhinja se odvajala od sobe, baš kao i maleno i ne- i teško je primjetiti znakove proboja, te malene, Okruživala nas je tišina, jedino što se čulo je dahtanje ugledo kupatilo. Osjećao sam se prijatno u toploj naizgled nevažne pobjede. Upravo u tome leži veli- pasa i vjetar koji je harao nenaseljenim prostran- prostoriji i čim su me ostavili zaspao sam, iscrpljenost čanstvenost prirode, njena neumitnost kojoj se niko stvima. Putovanje se nastavilo i sutra smo stigli u me obhrvala. ne može oduprijeti. Ona je pametan borac, pokreće malenu zabit, skupinu brvnara – Igluk. Iz dimnjaka Sanjao sam rodno selo, okruženo požutjelim javo- ofanzivu samo kada je sigurna da njene armije mogu su se uzdizale tanke zmije koje su nastajale u pećima rovim drvećem, snio sam fešte kraj vatre, uz vino koje odnijeti prevagu, čeka slabost protivnika prije negoli i kretale prema nebu. Napolju nije bilo nikoga, mora je opijalo starije i obilnu gozbu koja je svima razga- zada odlučujući udarac. Priroda, ta veličanstvena bo- da su svi spavali, kunjali u svojim foteljama čekajući ljivala srca. Sve je izgledalo idilično dok se odnekud ginja, nemilosrdna ali pravična, gruba ali prelijepa, že- dolazeće ljeto. Izgled mjesta se nije mnogo promjenio nije pojavio nepoznati albino koji nas je zamolio da stoka ali osjećajna. Sve me je više privlačila sebi, kao od kada sam zadnji put bio ovdje, niklo je nekoliko mu damo kraj hljeba i čašu vode da se okrijepi. Moja što magnet privlači metalne predmete. Što smo dalje novih brvnara, nekoliko puteva je zakrpljeno, to je majka mu je prišla i donijela šta je tražio, ali kada ju odmicali u pustaru, to mi je ona postajala sve ljepša. bilo sve. Saonice su se zaustavile pred jednom kućom, je pogledao, ona je zastrašeno ustuknula nekoliko ko- Svaki ledeni brijeg me podsjećao na uspavanog diva vozač je otišao, zakucao na vrata koja je otvorio Inuit raka unazad. Sada smo svi mogli vidjeti da su njegove koji se tu smjestio čekajući da ga pozovu na dužnost. osrednjih godina. Pričali su tiho tako da nisam mo- oči providne, a umjesto zjenica imao je dvije crvene Omamljeni giganti kojima još nije bilo vrijeme. Bića gao da čujem šta su govorili, ali sam mogao da prepo- tačke koje su podsjećale na vatru. Ipak smo ga po- iz mitske prošlosti koja su tu našla utočište i usnula znam osobu koja je stajala na vratima. To je bio Abel, zvali da nam se pridruži jer strancima nikada nismo svoj duboki zimski san. Cijeli pejzaž je izgledao kao ostario, naboranog lica. Ipak još uvijek sam ga mogao uskraćivali gostoprimstvo. Sjeo je pored nas djece i mjesto iz bajki, gdje je sve ispunjeno magijom, gdje prepoznati, to je bio onaj mladić koji je pio i svađao počeo halapljivo jesti. Oko sela se skupljala magla, u dobro na kraju pobjeđuje zle sile iz mraka, gdje se se sa roditeljima. Nakon što su se ispričali, vozač mi početku rijetka, ali vremenom je postajala sve gušća. snovi ostvaruju. Ah, koliko sam daleko otišao u ma- je prišao i rekao da ću biti smješten u ovoj kući, u Nakon nekoliko minuta čvrsto nas je obavila a iz štanju, koliko je taj svijet daleko od ove ledare! zadnjem dijelu koji je bio odvojen od glavne zgrade. nje su počeli da dopiru zvuci razularenih životinja i Saonice su se kretale, bičevani psi grabili naprijed Dodao je da su u tom apartmanu živjeli domaćinovi velikih buldožera koji su rušili šumu oko nas. Albino dok sam ja sjedio iza vozača i trudio se da ne zaspem. roditelji, ali nakon što su oboje preminuli, te odaje ne je i dalje jeo nesmanjenim apetitom, a zvuci zvjeri su Hladnoća me je obuzimala ali sam se borio i tada se koristi niko. postajali sve bliži i jasniji. Moj otac je ustao, prišao odjednom pred mojim očima pojavio moj duh čuvar i Abel mi je prišao, predstavio se imenom i poželio strancu, zgrabio ga za košulju i izbacio iz sela. Nije obratio mi se: mi dobrodošlicu. Pokazao mi je da krenem za njim i progovorio ni riječi, samo mu je rukom pokazao da odlazi. Čim je albino otišao, magla je počela da se ra- ikola Nikolaidis rođen je 1977. u Sarajevu. Sociologiju je završio na univerzitetu York u Torontu, zilazi, neprijatni zvuci su utihnuli a mir se povratio za Kanada. Bavio se i izučavanjem antropologije, religije domorodaca, filmskom kritikom i društvenim našu trpezu. Ipak, ništa više nije bilo kao prije, vladala naukama. Tekstove objavljuje u dnevnom listu Vijesti, i nedjeljnicima Monitor i Crnogorski književni list. je neka druga atmosfera, sve je bilo naizgled isto, ali Živi u Ulcinju, i bavi se prevodilaštvom i novinarstvom. Objavio je dvije knjige: putopis Tranzicija: od lošeg ka nekako drugačije. Sa tim osjećanjem sam se probudi gorem. Utisci iz Koreje, i roman Nunavut: bajka u tri svijeta. kada me je trgla buka koja je dolazila izvana. Neko se cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 27 crnogorska književnost svađao, i to veoma glasno i žustro. Pogledao sam kroz drugo raditi do vratiti se boci. Iako bolestan, nastavio ma važan. Možda ti i nisi ništa drugo do još jedan od prozor i vidio Abela kako se raspravlja sa nekom sre- sam da pijem sve dok nisam ponovo izgubio svijest. onih ludaka koji ovdje dolaze tražiti nekakva čudesa, dnjovječnom ženom koja je nešto prodavala. Mogao Napolju je bio neprekidni, beskrajno dugi, monotoni napijaju se i onda ili umru ili pobjegnu nazad odakle sam da razumijem veći dio njihove prepirke: dan. Otrijeznio sam se i otišao do Simona da ku- su i došli. Takvih mi je preko glave, mrzim ih iz dna „Ma šta sam ti ja uzeo? Ne samo da si slijepa, ti si pim još nekoliko boca. Gazdu sam našao kako sjedi duše a mislim da ćeš i ti uskoro nestati, ali do tada luda i lažljiva.“ na stolici i gleda hokej na televiziji. Bez riječi mi je ću poštovati zahtjev koji mi je postavio prijatelj. Ja „Mrš stoko, nisam ja luda nego si ti lopov, jadna prodao nekoliko boca burbona i vratio se na svoju sada idem da završim neke stvari, a ti diži svoje dupe kukavice. Vraćaj mi moje ćebe, provela sam nedjelje stolicu. Ja sam se ponovo uputio u sobu i nastavio da sa poda, sredi i izrači ovu jazbinu jer smrdi toliko da vezući ga.“ pijem, bez cilja, čisto da bih ubio vrijeme. Tih neko- mi se povraća. Onda se operi i odmori jer sutra uveče „Koje ćebe, bježi sa mog imanja prije negoli pozo- liko dana sastojalo se iz spavanja i pijenja, sve dok mi idemo na okupljanje, upozna}u te sa nekolicinom vem policiju.“ u sobu nije ušao stanodavac. Blijedo je gledao une- ljudi. Postaraj se da me ne osramotiš!“ Dok je hladnokrvno ulazio u kuću, Abel je mogao ređenu sobu, razbacane boce, ispovraćano kupatilo, Jedva sam uspio da mu se zahvalim, i čim je zatvo- čuti riječi kojima ga je žena ispratila prije nego što je gomilu suđa u sudoperi, a na kraju je bacio pogled i rio vrata nastavio sam da spavam. Probudio sam se sa nestala: na mene kako prljav i neuredan ležim na podu. Jedva novom odlučnoš}u u srcu, ustao i krenuo da čistim. „Ah, imali su pravo oni koji su govorili da si otpa- sam skupio snagu da se okrenem i pogledam ga, to- Glava mi se raspadala od bola, stomak mi je zavijao dnik, vođa zlih bića koja će nam svima doći glave. liko sam onemo}ao od silnog pijenja. Gledali smo se i nagonio me na povraćanje, ali nisam se predavao. Jadni tvoji roditelji, bili su dobri ljudi.“ nekoliko sekundi, a onda mi je rekao: Pospremio sam sobu, pokupio smeće u praznu kesu, Moj domaćin se nije ni osvrnuo na staricu, već je „Vidiš, sinoć mi se u snu ukazao jedan dobri, oda- otvorio prozor da uđe sviježi vazduh. Na kraju sam zatvorio vrata dok sam ja iz topline sobe nastavio da vno preminuli prijatelj. Dugo smo pričali o raznim ostavio najteže, otišao da čistim kupatilo, gdje me je gledam crnu figuru starice koja je nestajala iz vido- stvarima, ali mi je rekao da obratim pažnju na tebe, dočekala kombinacija mirisa najgorih vrsta. To je bio kruga. Kretala se između ljudi koji su stidljivo izlazili bio si mu nekako važan i brinuo se da ne zalutaš u ubjedljivo naneprijatniji miris koji sam osjetio, ali iz brvnara i znatiželjno posmatrali strankinju koja ovoj divljini. Sada, to možda i ne znači ništa, ali prije sam izdržao, očistio svaki kutak prostorije i najzad se do maloprije svađala sa njihovim sugrađaninom. nego što je preminuo rekao mi je da }e se vratiti, i sjeo da odmorim. Bio sam potpuno iscrpljen ali zado- Nedugo zatim, odlučio sam da izađem i prošetam samo zbog toga }u ti pomo}i. [to se mene tiče, pustio voljan, i ponovo sam mirno zaspao. se kroz mjesto. Dok sam koračao vlažnim ulicama, bih te da se napijaš do smrti, ali taj prijatelj mi je veo- Ulomak iz istoimenog romana okupljeni ljudi su me dobro odmjeravali, razmišljajući o ko zna čemu, želeći mi ko zna šta. Prolazio sam i pokušavao da osvježim svoja sjećanja koja su, nakon toliko godina, većinom izblijedila. Prepoznavao sam brvnare i ulice, ali mi je sve to izgledalo zamagljeno, udaljeno desetinama godina. Oronulo, podleglo zubu Revija malih književnosti vremena i nemara stanovnika koji su, činilo mi se, sve više propadali. U vazduhu se osjećao dah ljeta koje je dolazilo, vlažnost koja je nagovještavala da je toplota iza ugla, čeka znak da krene u ofanzivu. Ljudi, pak, - Suvremena crnogorska književnost ništa od toga nisu primjećivali, zurili su u mene ispra- znim pogledima, tužna i napaćena lica puna bola i praznine koja je izbijala iz svake pore ogrubljele kože. Prirodu, okruženje, promjene, led, travu, potočiće…. ništa od toga nisu primjećivali, ali su se zdušno i U književnom klubu Booksa, Martićeva 14d, Zagreb, od 20. do 22. studenoga 2007.; u organizaciji Bookse nepokolebljivo ujedinili kada su počeli da me razgle- i Udruge za promicanje kultura Kulturtreger daju. Ignorisao sam ih i nastavljao da kružim kroz mjesto dok nisam ugledao kućicu koju sam odmah prepoznao: Simonovu brvnaru. Pošao sam pravo prema toj dosta očuvanoj, skladno složenoj gomili balvana koji su formirali lijepo skrovište od hladnoće. Iznenadio sam se kada sam vidio da je tu još uvijek PROGRAM REVIJE bila prodavnica alkohola. „Znači, ipak mu se nije ostvario san jer je i dalje ovdje. Na istom mjestu, među istim ljudima.“ Bilo mi je nekako utješno to što sam vidio da je UTORAK 20.11.2007. u 20 sati tihi gorostas tu, sjedi iza pulta, ispod vitrine sa pići- ma. Gospodar samoće, isti kakvog sam ga i ostavio. Prišao sam mu i zatražio bocu burbona. Pogledao me Književna večer: Dragana Tripković i Ivana Vojvodić začuđeno i rekao: “Odakle si ti? Imaš taj čudni akcent, kao da si sa nekog drugog kontinenta? Koji te je vjetar naveo ovamo?“ SRIJEDA 21.11.2007. u 16 sati „Postavio si previše pitanja, ali pokuša}u da odgo- vorim na sva. Teško je re}i odakle sam, ali za sada mogu da kažem da dolazim iz Evrope. Razlog mog Okrugli stol: Književna suradnja Crne Gore i Hrvatske dolaska nije za priču, mada ni ja još ne znam tačan Gosti: Nenad Popović (Durieux), Andrej Nikolaidis (književni časopis Plima), Žarko Paić razlog. Dobro si rekao, vjetar sudbine me je doveo ovdje.“ (Antibarbarus) i Marinko Vorgić (književni kritičar) I dalje me je gledao, odmjeravao me sve sumnjiča- vijim pogledom. “Interesantno, nikada te nisam vidio, ali imam neki osje}aj da si mi poznat? ^udno, zaista! Evo ti SRIJEDA 21.11.2007. u 20 sati boca Jim Beam-a pa se nadam da }emo se ponovo vidjeti, da }eš ponovo odlučiti da od mene kupiš Književna večer: Nikola Nikolaidis i Vladimir Vojinović alkohol.“ Uzeo sam bocu, i okrenuvši se ka vratima izbjegao razgovor o nepoželjnoj temi. Smatrao sam da niko ne treba da zna za moj prethodni boravak u ovim kra- ČETVRTAK 22.11.2007. u 16 sati jevima. To je bila moja tajna koja se nije ticala nikog drugog. Za nekoliko minuta sam obišao mjestašce i otišao u svoje odaje. Nisam imao šta da radim, bilo je Okrugli stol: Mlada crnogorska književnost hladno, prodavnica nije bilo a tokom šetnje nisam baš Gosti: Marinko Vorgić (književni kritičar), Balša Brković (književnik), Jovanka Uljarević osjetio dobrodošlicu mještana. Otvorio sam bocu i počeo da pijem. Vrijeme je prolazilo a alkohol je pre- (književnica) uzimao kontrolu nada mnom. Pred očima mi se ma- glilo, noge su mi klecale a kapci se zatvarali. Zaspao sam, mrtav pijan! Probudio sam se sa gadnom glavoboljom, usta su ČETVRTAK 22.11.2007. u 20 sati mi bila suva a mučnina u stomaku me gonila da se ispovraćam u kupatilu. Osje}ao sam se potpuno ne- moćan, ponovo sam zaspao, ovaj put nad klozetskom Književna večer: Jelena Nelević Martinović, Vladimir Đurišić i Jovanka Uljarević šoljom. Povrativši svijest, uvidio sam da nemam šta

cmyk 28 IX/218, 15. studenoga 2,,7. crnogorska književnost

Za moju babu bijah đavolje dijete

Jovanka Uljarević Bila sam kod psihijatra Bila je “ona” i nije me zvala imenom Bila sam mala I ona me popela na prozor svoje sobe Da bi mi pokazala gnijezdo golubova Dopalo mi se koliko je bilo ružno Za moju babu bijah đavolje dijete Rekla sam joj da je lijepo Odlično je pamtim Meso sam narcisa I taj njen izraz kad mi govori da sam normalna Žutog – Mislim da smo se razumjele Kao užasno pristojna haljinica Navučena bezvoljnoj djevojčici Da izgleda šesno A njoj je strašno loše u njoj – Zinuta rana Slikar Na nekad nježnom koljenu stižu i zamišljam da sam slikar Kako samo pecka – deveta deseta trinaesta Krv sam u repu morskog konjića učauren u vjerovanju da realnost moje boje prihvata I divno mi je hoćeš li da sa mnom i da tvome tijelu život podarujem Da otplivaš do jutra Kao da ponovo gutam ogromni komad udisaja postajem nesnošljivo spontan Dok me potežu neki veliki ljudi u bijelom sve što na platno stavim I smiješe se – neko će već značenje dobiti Kome kad bih se osmjelio pretpostaviti kuda će me sve to odvesti Mirno kao na pogrebu zastao bih na samoglasnicima ubjeđen da ćeš me čuti strugali smo ježeve za zimnicu prstima od soli pomilovati satima Paralelistička ljubav i za samo jednu riječ zamijeniti da nas je iko upitao onda Jedem iz tvog tanjira kako smo život proveli Znam da stvari ne pripadaju nama zagrmjeli bi Ali opet imam osjećaj da me ti hraniš – strugajući ježeve Tvoja ruka je prisutna Muzej tame Tu su ti i usta koja si primicao manje bi upućivali ka izmišljenim skrovištima stižu ti Zamjenjena mojim nadajući se idućem ljetu druga četvrta peta sedma Pred ogledalom hrane i njihovom nagonu za preživljavanjem Oči i oči hoćeš li izabrati neku Tanjir je nepomična tačka zaranjali smo dublje od svjetlosti vrata tame da ti otvori Našeg susreta u neosjetljivost za nadzemno Jednaka onoj kada zamislimo koja oduvijek ispod nas kipi Beskonačan produžetak paralelnih linija ne zatežu krevete kao ja Sapfine učenice I njihov presjek dosta puta jedva smo uspjeli svikle širiti svoje vazduh ugurati u pluća namjere toliko ga je nestalo da smo povjerovali da kraj već je stigao Putovanje hoćeš li uzeti neku i bilo nam je mrsko što on nije bjelina na trepavicama da ti vijori nepregledna omama Nijesam ovdje gdje me vidite ne pletu verige od misli A nijesam ni tamo gdje me znaju ujutro sam te pronašla uporne epigonke Tamo mi je ovdje na terasi kako se njišeš strukovima ti Ovdje mi je daleko rekao si mi da ja više ne spavam namiguju nego ronim To vam je kao kad vam u ludnici varam te s ježevima Ludi kažu da ste ludi hoćeš li pozvati neku muza da ti bude I vi ih zovete ludima imam oči pune valova Pitajući se jesu li zbilja mogli otkriti vašu ludost koji noću zapjene sobom Ili je to samo nenormalnost koju suprotstavljaju svojoj ne mijenjaju korake kao ja đakonijima vične po tvojoj koži djevičanstvom te I nama su dali ime odomaćivale su se bodlje Da bi mogli da nas zovu bez značenja napadaju ovanka Uljarević rođena je 1979. u Kotoru. Diplomirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu u pričekali smo da okrene na buru Beogradu. Piše poeziju, prozu, eseje. Objavila je zbirke poezije: Prije muva (Podgorica, 2000.), Maskenbal i vratim te u more proteza (Podgorica, 2003.). U pripremi je knjiga V sandalah od smole (Ljubljana), U sandalama od smole (Podgorica). Poeziju i prozu objavljuje u časopisima za umjetnost: Muse Apprentice Guild – USA; Gangway – Australija; Kartki, Portret – Poljska; Ars, Plima plus, MMArt, Crnogorski književni list, Ovdje, Mostovi – Crna Gora; Lipar, Severni bunker, Treći trg, Sent, Urbis, Metafora (www.meta-fora.org), Poluostrvo, Povelja – Srbija; Diwan, Kolaps, Album, Život, Putevi – BiH; BalCanis, Sodobnost, Apokalipsa – Slovenija; Zarez, Knjigomat (www. knjigomat.com), Poezija, Ka/Os – Hrvatska. Objavljuje u zbornicima: Rukopisi 28 (Pančevo, 2005); Što vidiš?, Savremena crnogorska poezija (Zagreb, 2005); Najkraća priča 2003 (Beograd, 2004); Rukopisi 26 (Pančevo, 2003); te antologijama: Fluid (Podgorica, Ulcinj, 2006.), Na trećem trgu (Beograd, 2006.), Kćeri i sinovi: pogled u suvremenu crnogorsku poeziju (Zagreb, Ulcinj, 2006.) Radovi su joj prevođeni na engleski, poljski, slovenački i makedonski jezik. Članica je redakcije časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars, koordinator i kourednik za Crnu Goru Literarnog konzorcija (www.litkon.org) i stalni saradnik web magazina za poeziju www.meta-fora.com. Sa Goranom Pajkićem osnovala je i vodi Cyber Art Centar u Beogradu. cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 29 vizualna kultura

“Naganjati” stil, i odustati od toga RADNIK, 1932. ulje na platnu

Ivana Mance umjetnički rad i mogao odvijati u pe- prihvatljive portretistike koju je teško rifernoj dubrovačkoj sredini. Posredno, probiti, Rajčevićeve slike u cjelini preko Strajnića i Dobrovića, dobio je odlikuje hipertrofirani kolorit – velike i usvojio stilske natuknice o fovizmu i površine čistih boja, postavljene u Rajčević izgrađuje dubrovačkim ekspresionizmu, slikarskim poetikama jasnim i odrješitim, često komple- lokalpatriotizmom nabijenu stilsku koje su, gledamo li povijest umjetnosti mentarnim kontrastima, uglavnom linearno i evolucijski, tada već odavno na očekivanim, crtežom predviđenim normu izraslu na kompromisu odrađeni fenomeni, ali koje na lokalnoj mjestima, primjerice mjestu susreta mimetičke prepoznatljivosti, razini dubrovačke, pa i šire nacionalne lica i odjeće, ili figure i pozadine. sredine, predstavljaju kulturološki i Osim u tom, uvjetno rečeno, kolori- hipertrofiranog kolorizma i naglašeno ideološki održiv horizont umjetničke stičkom pretjerivanju, ekspresionisti- tom spektakularnošću i dramatičnošću empatičnog odnosa prema slikanom djelatnosti, izgrađujući lokalpatrioti- čki stilski elementi čitljivi su i u nizu slikarske eksplikacije motiva, na izložbi zmom nabijenu stilsku normu izraslu drugih poetičkih postupaka: u više je suprotstavljen drugi dio opusa koji motivu na kompromisu mimetičke prepozna- ili manje karikaturalnoj deformaciji okuplja posljednje tri godine autorovog tljivosti, hipertrofiranog kolorizma i lika odnosno fizionomije, koja pak na stvaralaštva te crteže i studije nasta- Izložba Gabre Rajčevića Slike i crteži naglašeno empatičnog odnosa prema značenjskoj razini nerijetko dobiva jale tijekom čitavoga radnog vijeka. slikanom motivu. socijalno-kritički naboj – što je, opet, U odnosu na prvu, zgusnutu cjelinu, 1914.-1943., Muzej za umjetnost i obrt, Sve te mogućnosti Gabro Rajčević linija koju je Rajčević mogao primiti u djela u ovoj cjelini odlikuje ekstremna Zagreb, od 9. listopada do 9. studenoga usvojio je i iskoristio do maksimuma, nasljeđe tijekom studija; zatim, u vidlji- introvertiranost kao nužni pol kojim 2007. i upravo u tome treba tražiti nesvodi- voj, nerijetko gruboj strukturi poteza, Rajčevićev opus dobiva kratku, ali sna- vost svakog pojedinačnog opusa: kon- nonšalantnom smještanju figure u žnu binarnu protutežu. Kako je forma tekstom vlastitog nastanka djelo nije format, pridavanju pažnje pozadini lika crtačke studije primarno rezultat pro- pasivno određeno ili njime ograničeno, koja ponekad postaje važan semantički cesa analize motiva, a manje ekspresije ada povijesno-umjetnički, kriti- nego ga aktivno izgrađuje, kao neo- čimbenik u eksteriorizaciji nevidlji- doživljaja, crteži koje na izložbi može- čki diskurs pristupa nekom po- phodnu stvarnost u kojoj se slobodno i vih sadržaja slike, itd. Na portretima mo vidjeti u rasponu od studija aktova jedinačnom umjetničkom opusu, suvereno samoostvaruje. i ostalim slikama anonimnih ljudskih do intimističkih portreta ukućana i figura, dolaze do izražaja i druge stilske kućnog okruženja, funkcioniraju kao toj metafizičkoj sprezi autora i pripa- Tipske ljudske figure dajućeg mu djela, uobičajeno poseže sastavnice, poput kubokonstruktivi- paralelna dionica u Rajčevićevom opu- za lancem kontekstualizacija, vođen karikaturalne fizionomije stičkih rješenja u građenju prostora i su. Potkraj života se i njegovo slikarstvo predodžbom da manji skup postavlja u U slučaju Gabre Rajčevića, upra- forme ili stiliziranja organičke forme u mijenja – Rajčević kao da prestaje veći, i tako redom, logikom babuški: po- vo taj odnos teksta i konteksta, djela plošne, ornamentalno shvaćene oblike “naganjati” stil, koncentrirajući se pri- jedinačan opus tako je moguće smjestiti i okolnosti u koje se nužno upisuje, – što sve, dakako, ne izlazi iz okvira marno na ugođajni i tematski pomak: u umjetnikov život, društvenu sredinu u može se promatrati ne kao odnos puke prilagodbe ekstremnijih stilskih inačica motive iz okoliša – portrete sugrađana i kojoj je radio, stilske tendencije koje su pripadnosti, nego strastvene konzuma- mimetičkoj normi, no upravo pokušaj mjesnog stanovništva, te prikaze grada do nje dopirale, i tako redom, izvodeći cije vlastitih, povijesnih i individualnih da se ona proširi do krajnjih granica, i okolnog pejzaža, zamjenjuju prizori iz deduktivne, deterministički zasnovane mogućnosti (ili nemogućnosti), bez ostavlja dojam napregnutosti indivi- intimnog registra i interijera, uglavnom zaključke prema kojima pojedinačni ostatka. Iz te perspektive, svaka lamen- dualnog izraza. Drugi motiv koji se mrtve prirode i aktovi; paleta postaje ulog obično malo što ima za dodati tacija nad opusom prerano umrlog, ostvaruje u okviru sličnih stilskih mo- bitno zagašenija, deformacija forme općenitim, širim kategorijama biografi- nedoškolovanog slikara, obilježenom gućnosti su pejzaži te vedute i prizori kao sredstvo ekspresije nestaje, formati je, povijesnih okolnosti ili stila, ostvaru- tobože diskontinuitetom interesa, osci- grada Dubrovnika: karakteristične vi- postaju manji, ulje na platnu sve češće jući pravo tek na dopuštenu individual- lacijama u kvaliteti i stilskim traženji- zure potisnute u drugi plan pred nekim zamjenjuje diskretnija tehnika pastela nu diferencijaciju koja neće promijeniti ma, postaje suvišna, a upravo je to i po- sporednim predimenzioniranim moti- ili akvarela. sliku cjeline, nego se tek u nju uklo- lazište izložbe koja ga u Zagrebu ovom vom poput barki u prvom, ili pogledi Takve i slične promjene slikarskog piti ili je nadopuniti. U slučaju Gabre prilikom predstavlja. U svojih je, dakle, na grad i more iz atipičnih zračnih izričaja i prakse previše se predvidljivo Rajčevića, dubrovačkog slikara iz prve svega desetak godina umjetničkog rada, perspektiva, rezultiraju istom deforma- i jednostavno smještaju u kontekst polovine 20. stoljeća, kontekstualne Rajčević pružio upadljivo samostalan, cijom referentnog prizora, dobivajući Rajčevićevog privatnog života priti- mogućnosti koje stoje na raspolaganju samouvjeren, voluntarizmom prožet ponekad magičan, nadrealan, simboli- snutog teškom bolešću te okolnostima su relativno skromne: rođen početkom slikarski iskaz. Na temelju izloženih čki pregnantan prizvuk. ratnih godina, no i u ovoj situaciji treba djela, njegovo slikarstvo ostavlja dojam tek promijeniti epistemološku premisu: stoljeća u građanskoj obitelji u Dobroti, Tonus slikarstva spregnut sa većinu života proveo je u Dubrovniku, izrazite ekstrovertiranosti: otvoreno naraciju prema kojoj Rajčevićevo ne- s iznimkom studija na Akademiji u pristupajući motivu, ne skrivajući stil- životnom energijom kad energično slikarstvo žalosno gubi Zagrebu početkom tridesetih koji je ska eksperimentiranja, polazišta i uzo- Ovom, dominantnom dijelu tonus uslijed životnih nedaća, treba tek napustio nakon tri godine ne dovršiv- re, Rajčević se gledatelju obraća izravno Rajčevićevog opusa obilježenom izrazi- zamijeniti naracijom prema kojoj djelo ši ga, umrijevši relativno mlad, u 31. i neposredno. Što se pod time podra- traži i uspostavlja vlastiti kontekstu- godini od sušice, ratne 1943. Tijekom zumijeva, ponajbolje se može zaklju- alni okvir u kojem se može suvereno života i rada u Dubrovniku pripadao je čiti na temelju portreta i anonimnih, realizirati. Promjene u Rajčevićevom krugu dubrovačkih slikara okupljenom tipskih ljudskih figura koje sačinjavaju opusu ista su gesta voluntarističke kon- oko Koste Strajnića, kritičara i glavnog veći dio njegova opusa. zumacije izražajnih mogućnosti, samo arbitra lokalnog umjetničkog života Premda je ostao u okvirima ton- što se ovaj put intenzitet te volje ne – jedinom okružju u kojem se njegov ske modelacije kao norme građanski odražava u jakim bojama i nabusitim potezima, nego defenzivnim likovnim postupcima: boju zamjenjuje ne-boja, abro Rajčević, rođen u Dobroti u Boki kotorskoj 1925., kao napadački pristup motivu – distanciran trinaestogodišnjak dolazi u Dubrovnik i trajno se nastanjuje u njemu. U pogled koji više skriva negoli otkriva, Gradu koji je unatoč svojoj ljepoti i dignitetnoj povijesti tada kulturna zaustavljajući se na površini predmeta i duhovna periferija, slikari su daleko od izvorišta suvremenih događanja i prizora, udaljavajući vlastiti slikarski u umjetnosti, lišeni moralne i materijalne potpore sredine. U to vrijeme u subjekt od promatranog motiva, kao da Dubrovniku se nastanjuje Kosta Strajnić – povjesničar umjetnosti, kritičar, ga promatra polusklopljenih očiju. Ako konzervator i ponajprije kulturni aktivator, koji je oko sebe okupljao ne samo je određena doza biografizma neizbje- dubrovačke slikare: uz Rajčevića bili su tu Ivan Ettore, Božidar Rašica, Antun žna, onda se bez ustručavanja može Masle, Zinaida Bandur, poslije su se pojavili i Đuro Pulitika, Ivo Dulčić... Osa- STUDIJA OCA, 1940. – 1943. ugljen na papiru reći da je Rajčević promjenom slikar- mnaestogodišnjega Gabru Rajčevića, čiji je talent ubrzo prepoznat, Kosta skog stila potkraj života otvorio put za Strajnić, preko svojeg prijatelja, tadašnjeg rektora Ivana Meštrovića, upisuje na nestajanje vlastitog pogleda. Umjetničku akademiju u Zagrebu. Nesklon školskoj disciplini, Rajčević dolazi u sukob s profesorima i već nakon tri godine vraća se u Dubrovnik, gdje nastavlja Emitirano u emisiji Triptih III. programa slikati do svoje prerane smrti u 31. godini. Hrvatskoga radija

cmyk 30 IX/218, 15. studenoga 2,,7. vizualna kultura

Ravnodušno i kaotično spajanje niza sukobljenih identiteta

Ana Dević tek naznačen ili sakriven. Snažna auto- vačkih devedesetih i sadašnjeg trenutka rova prisutnost u realizaciji radova naj- te one dalje, slavne prošlosti grada, vidljivija je čestim involviranjem vlasti- razdoblja Dubrovačke Republike. tog tijela, osobito tokom performansa. Središnji dio izložbe Patriot transpo- Zahvaćajući u probleme označavanja Takva vrsta umjetničkog izričaja nosi zicija je postojeće memorijalne sobe iz memorije mjesta i erozije javnog i svojevrsnu nelagodu, ona je uvijek i palače Sponza u podrum Galerije Nova pokušaj izražavanja, imenovanja trau- u Zagrebu. Sponza je jedna od najre- prostora u kojem se politika identiteta me. Izvorište traume locira se prostor- prezentativnijih dubrovačkih palača i na dramatičan i apsurdan način spaja no i povijesno. Dakako, to je Grad, koji simbolično mjesto identiteta, povijesti je ujedno i mjera kojom se stvarnost i grada i njegove memorije. Za vrijeme s konzumerizmom i spektaklom, identitet interpretiraju, izbjegavaju ili Dubrovačke Republike Sponza je bila izložba pokreće niz pitanja vezanih uz suočavaju. Kroz temu grada pokušava carinarnica i mjesto trgovine, a danas je Rezignirani pogledi se istražiti čitav niz kompleksnih i flu- u njoj smješten Državni arhiv, koji čuva autentičnost nametnutih vrijednosti, ktuirajućih, tek na marginama zamje- ključne povijesne dokumente. U jeku poginulih ljudi s ponajprije pitanja rodoljublja tnih veza između socijalnog, političkog, poslijeratne rekuperacije u Sponzi je povijesnog, ekonomskog i kulturnog postavljena memorijalna soba u kojoj se fotografija, uzetih artikuliranog iz nekoliko perspektiva: habitusa grada. Uz niz osobnih doži- nalaze fotografije 139 muškaraca i mla- relacije dubrovačkih devedesetih vljaja grada, umjetnikovi radovi uvijek dića poginulih u obrani Dubrovnika. mahom s njihovih vuku jasne paralele s napetim odnosi- Fotografije poginulih branitelja u pro- i sadašnjeg trenutka te one dalje, ma grad – nacija – država. Grad pritom storu galerije ne transponiraju samo osobnih dokumenata, slavne prošlosti grada, razdoblja postaje sinegdoha u kojoj se širi druš- izvornu memorijalnu sobu, nego i postaju metafora za Dubrovačke Republike tveni odnosi zaoštravaju, radikaliziraju, njezin nedjeljiv kontekst koji umjetni- sudaraju. kov rad zapravo tematizira. Nasuprot nemoć kojom stanovnici Slavenov odnos prema Dubrovniku memorijalne sobe, u Sponzi se nalazi Izložba Slavena Tolja Patriot, Galerija određen je ambivalentnim doživlja- i jedna od tipičnih kičastih suvenir- Grada “promatraju” Nova, Zagreb, od 25. listopada do 1. jima; iskustvima devedesetih koja nica koje su u jeku komercijalizacije su dramatično transformirale grad i preplavile Dubrovnik. Prostor atrija spektakularne društvene prosinca 2007. njegove stanovnike, ali i rapidnom Sponze svakodnevno se iznajmljuje tranzicijskom preobrazbom koja je taj za razna događanja: svadbene večere, promjene koje ubrzano fragmentirani prostor revitalizirala na kongrese, marketinške evente, modne najgori mogući način, pretvorivši ga revije, festivalske programe... Sponza i nepovratno mijenjaju laven Tolj (rođen 1964. u u zasićeni konzumerističko-turistički je svojevrsno paradigmatsko mjesto u njihov životni prostor Dubrovniku) od kraja osam- rezervat, u kojem je erozija javnog kojem se ravnodušno i kaotično spaja desetih intenzivno se bavi vi- prostora i socijalnih relacija poprimila niz sukobljenih identiteta. Rezignirani zualnom umjetnošću (performansi, devastirajuće i nepovratne razmjere. pogledi poginulih ljudi s fotografija ambijenti, fotografija, akcije). Također Prekinute igre (1993.) paradigmatski su uzetih mahom s njihovih osobnih do- je od 1988. voditelj Art radionice autorov rad koji definira odnos spram kumenata postaju metafora za nemoć jepe ulice jedne države/nacije. Izvorište Lazareti u Dubrovniku. Premda je devedesetih i imenuje specifične teme kojom stanovnici Grada “promatraju” te priče smješteno je u grad koji povi- jedan od međunarodno priznatijih koje iz njih proizlaze. Prekinute igre spektakularne društvene promjene koje jesno svoj identitet već stoljećima gradi domaćih umjetnika, koji je sudjelovao primjenjuju i neke specifične umjetni- ubrzano i nepovratno mijenjaju njihov na specifičnoj vrsti rodoljublja, temelje- na brojnim uglednim grupnim izložba- čke postupke koje će obilježiti budući životni prostor, a koji se urušava do nog na ponosu i posvećenosti mjestu i ma poput Documente X, Kunsthalle rad. Otkrivanje (percipiranje) neke neprepoznatljivosti. Kako je istaknuo lokalnom načinu života za koji njegovi Fridericianum u Kasselu, 1997.; na postojeće, zatečene situacije u urbanom Jens Haaning, danski umjetnik koji je stanovnici vjeruju da je najbolji mogu- Bijenalu V, Cetinje – Dubrovnik tkivu grada i njezino izmještanje u nedavno boravio u Dubrovniku u sklo- ći. U kontekstu potpunog iscrpljivanja – Tirana, 2004.; Interrupted games, kontekst umjetnosti, te specifična pu programa Art radionice Lazareti: toga, u osnovi defenzivnog koncepta Galerie für Zeitgenössische Kunst, poetičnost kojom umjetnik određene “Sve dok se nisam suočio s pogledima grada i rodoljublja Patriot ukazuje na Leipzig, 2004.; Serial Cases_1Acquain- lokalne probleme transcendira na opću ljudi s fotografija u memorijalnoj sobi bolne posljedice koje daljnje inzistira- tance, Cake and Coffee, Faculty for Art razinu fragilnosti ljudskog postoja- nisam mogao detektirati tko su oni, nje na tom modelu donosi: zatvorena and Design, Ústí nad Labem, Češka, nja – provlače se i izložbom Patriot u zapravo, lokalni stanovnici Grada, u zamci vlastita identiteta, ideja Grada 2006.; Arteast Collection 2000+23, Galeriji Nova. Dok su proteklih godina kako oni izgledaju”. Galeriju transpo- kao posebnog, specifičnog i javnog Moderna galerija Ljubljana, 2006.; reference na devedesete bile manje niranu u memorijalnu sobu umjetnik mjesta neumitno je potonula u pra- History Started Playing With My Life, prisutne i diskretnije istaknute, izložba minimalno, ali scenično upotpunjuje gmatičnim interesima kapitala, igrama Israeli Center for Digital Art, Holon Patriot vraća se upravo tamo, na mjesto svjetlosnim efektima nalik onima u moći i vulgarnim reprezentacijama. itd., relativno rijetko izlaže svoje rado- kolektivne traume, u hrvatske deve- noćnom klubu. Sličan paralelizam pro- ve, osobito u Hrvatskoj. desete, koje u sadašnjem trenutku, u vlači između crno-bijelih portreta bra- Tekst je preuzet iz neobjavljenog kojem esencijalna uloga nacije tek pri- nitelja i njima kontrastiranih preuzetih kataloga izložbe. Grad – nacija – država vidno pada u drugi plan, problematizira motiva televizijskih najava reklama – u Temporalan, procesualan i nerepre- kao još uvijek nezavršenu dekadu koja kojima nad prepoznatljivim šarenim zentativni karakter njegovih radova trasira sadašnjost i falsificira prošlost, dubrovačkim vedutama nadrealno le- i emotivne napetosti koje generira određujući našu budućnost. Izložba bde predimenzionirani ljudi. posljedica su intenzivnog bavljenja Patriot sastoji se od nekoliko međuso- performansom i neokonceptualnom bno povezanih recentnih radova (video, Defenzivni koncept grada umjetničkom praksom. Rodni grad performans, instalacija) koji tvore izlo- Patriot funkcionira kao svojevrsni Dubrovnik, u kojemu Slaven živi žbenu cjelinu. memento mori i metafora nemoći i fru- i umjetnički djeluje, igra središnju stracije, no izložbu treba shvatiti i kao ulogu u njegovu radu. Za autora, čin Simbolično mjesto identiteta umjetničku intervenciju u područje izlaganja performativne je prirode, to i povijesti grada reprezentacije povijesti. Svi dijelovi in- je pokušaj uspostavljanja intenzivne Zahvaćajući u probleme označava- stalacije su preuzeti sadržaji, simultano i radikalne komunikacije koja inicira nja memorije mjesta i erozije javnog prikazani segmenti društvene realnosti, dijalog s mjestom, vremenom, samim prostora u kojem se politika identiteta dok performans koji je umjetnik izveo sobom, publikom. Opsesivno temati- na dramatičan i apsurdan način spaja s na otvorenju izložbe lokalnu posttrau- ziranje lokalnih društvenih problema konzumerizmom i spektaklom, izložba matsku priču pokušava smjestiti u širi suočava se s nizom osobnih, intimnih pokreće niz pitanja vezanih uz auten- povijesni kontekst nacije. Upisujući se preokupacija i dilema. U umjetnikovim tičnost nametnutih vrijednosti, ponaj- u područje konfliktne politike sjećanja radovima prisutan je jak osoban naboj, prije pitanja rodoljublja artikuliranog umjetnički čin resemantizira vizije tzv. ponekad eksplicitno izražen, no češće iz nekoliko perspektiva: relacije dubro- pozitivne i negativne prošlosti kao sli- cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 31 glazba Snaga unutarnjeg ekspresiviteta Pod vodstvom svoga stalno- ga gosta-dirigenta Leonarda Kraljevski koncert Slatkina, ansambl u sljedećem djelu, Šostakovičevom Prvom koncertu za violončelo i orkestar, Trpimir Matasović Londona, ansambl koji se za- nije pristao na ulogu solistu grebačkoj publici predstavio 11. podređene pratnje, pa je tako studenog 2007. u Koncertnoj ostvaren dinamičan dijalog s dvorani Vatroslava Lisinskog. njemačko-japanskim čelistom Muziciranje Kraljevske Već su u prvim taktovima Danjulom Ishizakom. Ovaj filharmonije maksimalno Weberove uvertire operi Oberon mladi umjetnik razborito je do punog izražaja došle sve shvatio da ne treba ni pokušava- je transparentno, ali kvalitete ovog uistinu svjetskog ti doseći monumentalnost tona jednog Mstislava Rostropoviča, orkestra. Ponajprije se to odno- istovremeno i kompaktno, kojem je ovo djelo posvećeno. si na topao zvuk rogova, koje je Umjesto toga, on snagu svoje s velikim dinamičkim Weber smatrao “dušom orke- interpretacije crpi iz unutar- rasponom, ali bez opasnosti stra”. Pritom su osobito lijepo njeg ekspresiviteta, ingeniozno za prelaženjem granice zazvučala sola prvog kornista, suglasnog Šostakovičevom koji je i u ostatku programa glazbenom mikrokozmosu. dobrog ukusa u forte bio natprosječno uposlen, ali je Osobito je dojmljivo Ishizakino odsjecima uvijek ostvarivao jednako upe- posve prirodno fraziranje, u čatljiv učinak. No, ne treba se kojem se čini kao da instrument zaustaviti samo na ovoj sekciji diše zajedno sa svojim sviračem. Koncert Kraljevske – gudači londonskih gostiju va na površini partiture, nego je zamku sviračke samodopadno- Uz takav odličan uvod u iščitava i između redaka. Tako sti. Naprotiv, zvuk je, uza sva filharmonije iz Londona, majstorski su uigrani, ali i ne- prvom dijelu, s nestrpljenjem se pronalazi i značenjske slojeve bogata nijansiranja, bio strogo nametljivi u svom virtuozitetu. iščekivala izvedba Brahmsove Koncertna dvorana Vatroslava koji su možda čak i samom kontroliran i gotovo suspre- Zvuk je pak drvenih puhača Prve simfonije u nastavku kon- Lisinskog, Zagreb, 11. studenog stalno jasno prisutan, te se ni u certa. I ovdje je Slatkin poka- skladatelju prije bili u podsvi- gnut. Puni fortissimo sačuvan 2007. jednom trenutku ne događa da zao sve najbolje odlike svog jesti nego u svijesti, poput na- je tako za efektnu završnicu, čiji ga prekriju limeni puhači, kao dirigentskog stila, koji je uvijek truha valcera u drugom stavku učinak ne bi ni približno bio što je inače i prečesto slučaj, vođen primarno intencijama simfonije. toliko velik da su Slatkinove uzde kojim slučajem prerano čak i u najboljim orkestrima. pojedinog skladatelja. On tako Strogo kontroliran klasifikaciji svjetskih Općenito uzevši, muziciranje odbija uvriježeni stereotip o popustile. Srećom, nisu, pa je orkestara neupitno prvo Kraljevske filharmonije ma- Brahmsu kao Beethovenovom zvuk tako izvedba Brahmsove Prve mjesto, posve zasluženo, ksimalno je transparentno, ali nasljedniku, te ga, umjesto toga, Maestralna svirka Kraljevske simfonije, ali i koncert u cjelini zauzimaju Berlinska i Bečka istovremeno i kompaktno, s prikazuje kao posve autono- filharmonije u takvoj je inter- bio jedan od najboljih koje filharmonija. No, odmah nakon velikim dinamičkim rasponom, mnog autora, čiji introvertan pretaciji mogla zasjati u punom Zagreb pamti posljednjih godi- njih, premda pomalo nepra- ali bez opasnosti za prelaženje svijet ima tek nekoliko dodirnih sjaju. Bila je to prilika koja nije na. Inverzijom uobičajene flo- vedno u njihovoj sjeni, dolazi granice dobrog ukusa u forte točaka s bonskim majstorom. propuštena, iako orkestar ni u skule možemo samo zaključiti i Kraljevska filharmonija iz odsjecima. Slatkin se, međutim, ne zadrža- jednom trenutku nije upao u – ponovilo se!

dnosti novoga, ali je, istovreme- koliko je Schönberg uspješan u no, i iznenađujuće prepoznatljiv. svom vrlo učinkovitom transpo- Jer, koliko god bili novi načini niranju monumentalnog orke- na koji se proizvodi glazba, ona stralnog zvuka u komorni medij, Horvat na vrhu se gotovo uvijek, htio to skla- a, vezano uz ovu konkretnu datelj ili ne, preobrazi u nešto izvedbu, ne možemo ne izraziti što je barem donekle poznato udivljenje nad sugestivnošću in- i prepoznatljivo. Konkretno, u terpretacije Dunje Vejzović, čija Trpimir Matasović tnički voditelj Cantusa Berislav ovoj skladbi autoru vjerojatno izražajna snaga nije popustila niti Šipuš, sve jasnije izlaze na vidjelo nije bila namjera u jednom tre- nakon već niza desetljeća bogate – hrvatski se skladatelji skoro pa nutku postići gotovo arhetipski pjevačke karijere. otimaju da njihova djela izvede folklorni prizvuk – no, upravo Ipak, svakako najznačajniji Sve odlike prepoznatljivog upravo taj sastav, a Cantusovi je to ono što je njegova glazba, element posljednjeg Cantusova Horvatovog stila i jasno su koncerti sve su posjećeniji, i to vjerojatno mimo njegove volje, koncerta bila je praizvedba ciklu- usprkos programima koji su ipak postigla. sa pjesama Silazak na vrh Stanka prisutne i u Silasku na vrh – koncipirani sve samo ne za “širo- glazba. Djelo, naravno, zbunjuje Horvata. Riječ je o posljednjem osjećaj za odabir vrhunskog ke narodne mase”. No, kvaliteta publiku, kojoj možda i nije posve Inovativnost temeljena djelu prije godinu dana premi- glazbovanja i posvećenost povje- pjesničkog predloška (ovdje jasno što se tu zapravo događa (a na tradiciji nulog velikana hrvatske glazbe renju u vrijednost čak i naizgled ovdje je upravo izostanak zbi- Cantus ansambl redovito prošlog stoljeća, čiju je instru- su to stihovi Luke Paljetka), hermetičnih djela jednostavno ne vanja događaj sam po sebi), no, podsjeća i na neke velikane no- mentaciju, prema skladateljevim majstorsko vladanje može ostati nezamijećenom. sudeći po reakcijama, čini se da je vog zvuka glazbe 20. stoljeća, koji skicama, dovršio Berislav Šipuš. Cantus ansambl, koji je i ovaj put su u međuvremenu postali svoje- Treba odmah napomenuti da je dramaturgijom cjeline, te, Iznenađujuća predvodio Berislav Šipuš, uspio u vrsnim klasicima. Jedan od njih Šipuš tom zadatku pristupio vrlo povrh svega, duboko iskrena prepoznatljivost novoga zacrtanoj nakani. je i Arnold Schönberg, ovom odgovorno, maksimalno suspre- Dobro se to moglo čuti i Ostatak programa donio je prilikom predstavljen Pjesmom žući vlastiti glazbeni senzibilitet, i ljudska ekspresivnost vidjeti i na drugom ovosezon- pak djela koja se ipak temelje na šumske golubice iz gargantuan- kako bi se (uspješno!) što više skom pretplatničkom koncertu tonovima. Iako nije baš previše skog oratorija Gurrelieder, i to približio izrazu svog nekadašnjeg Koncert Cantus ansambla, Cantus ansambla, održanom 12. jasno čime je suvremeni talijan- u njegovoj vlastitoj obradi za profesora. Sve odlike prepozna- studenog 2007. u maloj dvorani ski skladatelj Gianpaolo Coral mezzosopran i komorni sastav. tljivog Horvatovog stila i ovdje Koncertna dvorana Vatroslava Lisinski, i to posebno u izvedbi zaslužio da ga ovaj sastav prilično Iako nas od ovog djela dijeli već su jasno prisutne – osjećaj za Lisinskog (mala dvorana), kultne, ne baš nove, ali još uvijek često izvodi, njegova skladba gotovo cijelo stoljeće, upravo je odabir vrhunskog pjesničkog Zagreb, 12. studenog 2007. svježe i intrigantne skladbe 4’33” Notturno donijela je osvježava- fascinantno koliko je Schönberg predloška (ovdje su to stihovi Johna Cagea. Paradoksalno, skla- juće nadahnutu (premda ne i i danas jednako istovremeno Luke Paljetka), majstorsko vla- dba u kojoj ne treba odsvirati niti osobito originalnu) glazbu, koja “konzervativan” i “avangardan” danje dramaturgijom cjeline, jednu jedinu notu (naslov, naime, kvalitetom bitno odmiče od nje- kao i u svoje vrijeme – njegov te, povrh svega, duboko iskrena označava trajanje trostavačne govih djela koja je Cantus izvo- je paradoks da je, bez obzira na i ljudska ekspresivnost. Cantus antus ansambl višegodi- tišine) izniman je izazov za izvo- dio u nekim ranijim prigodama. svoje intenzivno pozivanje na ansambl i (još i više) odlična šnjim se upornim, često đače. Naime, nije dovoljno tek S druge strane, Ich vergesse Dich tradiciju (ili upravo zbog njega), mezzosopranistica Martina i previše samozatajnim izaći na podij i na njemu u tišini nicht Srđana Dedića neupitno je često daleko smioniji, znatiželj- Gojčeta-Silić pokazali su se radom, isprofilirao kao daleko sjediti četiri i pol minute, nego vrhunsko djelo. Ovaj autor već niji i, posljedično, inovativniji od dostojnim tumačima Horvatove najrelevantniji hrvatski sastav to tek uvjetno rečeno “nemuzici- se niz godina bavi korištenjem mnogih današnjih skladatelja, posljednje skladbe, koja uistinu specijaliziran za glazbu 20., ali i ranje” treba predstaviti na način računalnih algoritama pri pripre- koji kao da su se već pomalo zaslužuje još izvedbi, i to upravo 21. stoljeća. No, plodovi tog rada, koji će zorno pokazati Cageovu mi svojih skladbi, stvarajući zvuk umorili od glazbe (a i glazba od ovako vrhunskih kao što je bila i za koje je najzaslužniji umje- ideju kako i tišina može biti i jest koji nesporno ima element začu- njih). Jednako je fascinantno i ova praizvedba.

cmyk 32 IX/218, 15. studenoga 2,,7. glazba

Frizirani elektronički je napravljeno začuđujuće soli- Klišeizirano i korektno pop dno. Tako je dobiven relativno Ostaje konačno osvrnuti se Nakon kratke kvazi sociolo- zanimljiv trip-hop/alternative na koncertni nastup. Možda je ško-glazbene analize pređimo dance-rock album. Da povučem zanimljivo navesti da je nastup Drum and bass koncert na grupu o kojoj je ovdje riječ, paralelu koja mi prva pada na Kosheena u Beogradu, koji je to jest na koncert Kosheena u um, poneke skladbe, npr. Overkill trebao biti održan dan ranije Aquariusu u nedjelju, 4. stude- i Damage me podsjećaju na Get – 3. studenoga – otkazan jer je noga 2007. Kosheen je skupina Ready New Ordera. Naravno, organizator naumio da se kon- Jerko Bakotin Plastikmana. unatoč mogućim predrasuda- Uzevši sve to u obzir, usu- osnovana 1998. u (a gdje bi cert održi na Starom Sajmištu. drugdje) Bristolu, a osnovu su ma moram napomenuti da u Naime, na navedenoj je lokaciji dio bih se na osnovi površnog toj usporedbi Kosheen prolazi promatranja-sa-sudjelovanjem sačinjavali Darren Decoder i tijekom Drugog svjetskog rata Markee Substance. No pravi poprilično gore. Album je sa bilo stratište Srba, Židova, Roma Dojam koji je koncert ustvrditi da postoji i zamjetna svojih 80 minuta poprilično im se uspjeh nasmiješio onda i antifašista. Najavljeni nastup razlika u društvenom profilu dug i ponekad zvuči dosadno, Kosheena ostavio otprilike kada su u grupu doveli Velšanku podigao je poprilično buke, a da partijanera koji odlaze na npr. poneke skladbe tu preočito služe Sian Evans. Naime, Evans je se cijela priča skrati sama skupina odgovara posljednjem d’n’b partije i hardcore techno samo za popunjavanje prostora. njihovim kompozicijama dodala je naposljetku odustala od nastu- partijanera. Sve to navodim Za razliku od prvog albuma, albumu – na momente svoj markantan, duboki vokal, pa ne želeći vezivati uz sebe takve kako bih istaknuo zanimljivu Evansin vokal je ovdje uvijek u te je time postignuta dobitna kontroverze. Epilog se sastoji u zanimljivo i svakako činjenicu “subkulturne kre- pop-maniri, također, glazba je kombinacija. Prvi album, Resist, tome da je Federacija Židovskih energično, no nekako pomalo olizacije” koja se događa u vjerojatno najtočnije opisana kao zabilježio je popriličan uspjeh, zajednica Srbije i Crne Gore Aquariusu. Naime, ovaj klub frizirani elektronički pop. Tu se blijedo i već viđeno je već odavno mjesto za ljubi- pogotovo hitovi Suicide, Hide U i grupi poslala pismo zahvale koji krije i određeni problem. Naime, je ova objavila na svom sajtu. telje hip-hopa i rapa; svima su Catch. Album se generalno nala- pop o kojem je riječ jednostavno poznate Blackout večeri. Osim zio negdje između d’n’b-a i više No, vratimo se temi. Početak Koncert skupine Kosheen, nije dovoljno friziran, dovoljno zagrebačkog koncerta bio je toga, tu je i Kontrapunkt pro- klasične “pop” klupske glazbe. nabrijan. Skladbe poput Guilty, Aquarius, Zagreb, 4. studenoga gram acid i nu-jazza te odneda- Osim toga, Evans je tvrđim d’n’b najavljen za 21 sat, no zapravo Wish you were here i Same ground je počeo u 23. Kao predgrupa je 2007. vno ponovo pokrenuta electro kompozicijama uspjela dati pop- again posjeduju samplove koji nastupala curka imenom Susie večer Soba 23. No, odnedavno auru svojim glasom a da skladba na momente zvuče zanimljivo Ledge koja je svirala akustičnu su se u Aquarius iz KSET-a ne izgubi išta od svoje siline i te vjerojatno dovoljno snažan gitaru i uz to lagano pjevušila. preselili jedni od pionira d’n’b- prodornosti. Također, po skla- ritam, no nešto tu nedostaje. Nije djelovala obećavajuće; nai- quarius se sve više eta- a u Zagrebu – Bass Invaders. dbama se razasuti nalaze brojni Pogotovo tome treba dodati me, dojam je bio – da navedemo blira kao središte doga- Kad tome dodamo pojavljivanje house i synth-pop loopovi, što poprilično patetične tekstove. karikiranu usporedbu – kao da đanja na glazbenoj sceni novog programa intrigantnog sve zajedno priječi jednostavnu Sami tekstovi zapravo i nisu “inteligentne” elektronike. Pod imena Sicko Disco, jasno je da klasifikaciju. U svakom slučaju, nešto što se u pop-glazbi može prije nastupa Prodigyja nastupa time ne podrazumijevam žanr dolazi do širenja spektra popu- Resist je Kosheenu donio status naročito kritizirati, no trivijalni Jacques Brel. Unatoč tome publi- poznat kao IDM (Intelligent lacije koja dolazi na jarunsku hit-atrakcije. Godine 2003. tekstovi i pomalo soul – ljigav ka – okupljenih oko tisuću ljudi Dance Music), nego sve češće obalu. Sve u svemu, poprili- izlazi Kokopelli koji je ocijenjen vokal zahtijevaju snažan glazbeni –bila je poprilično strpljiva (nije nastupe d’n’b, electro i sličnih čno pohvalno za Aquarius. relativno slabo. Pomak prema aranžman koji bi im kontrirao bilo gađanja i sl.), iako se vidjela izvođača. Pri tome pridjev “in- Naravno, pritom po inerciji dark-intoniranim gitarama i i tako stvorio zanimljivu kom- blaga nervoza. Pred kraj njezi- teligentna” koristim s velikim stvari na nova događanja dolazi generalno prema rocku rezultirao binaciju. Ovako, sve studijske na nastupa – oko šest pjesama oprezom jer, zaista, može se dosta “autohtonije” Blackout i je neprepoznatljivom i blijedom virtuoznosti kojima album vrvi – kantautorici se na minimalnoj vrlo uvjerljivo argumentirati da Kontrapunkt populacije koja slikom. Ove godine izlazi i treći ne mogu spriječiti sljedeći do- pozornici priključila Evans, što u mainstream d’n’b-u i nema je više “posh”. Njima se sada album, Damage, i upravo u sklo- jam: riječ je o balansiranju izme- je izazvalo buru oduševljenja. neke pretjerane inteligencije pridružuje vojska novih klinaca pu njegove promocije se odvio i đu potencijalno interesantnog Nakon još nekoliko trenutaka ili uvjerljivosti. Danas, desetak i starih “non-tech” elektro-alter- zagrebački nastup. ostvarenja i površne klišeizirane konačno je počeo nastup, za čije godina nakon njegove pojave, nativaca. Rezultat je zanimljivo Damage se zapravo doima dance glazbe. S time da dojam je slušanje cijena iznosila 170 popularna drumba je najobičnija izmiksana masa poklonika “mu- kao pokušaj da se sintetiziraju prema kraju albuma sve više klizi kuna. manufaktura i teško je pronaći zike na struju”. iskustva s prva dva albuma, što prema ovom drugom. Koncert je otvoren s skladba- nešto zaista osvježavajuće. S ma Damage i Overkill s poslje- druge strane, d’n’b, breakbeat, dnjeg albuma, sredinu su obilje- electro i slični ‘non-tech’ žan- žile stvari poput Suicide i Hide U, rovi su, kako se čini, uspostavili dok je koncert zaključen s bisom određenu auru “izdignutosti” i neizostavnim hitom Catch. Iz iznad sirovosti i jednoličnosti nekog nepoznatog razloga platno “primitivnog” techna. na kojem su se odvijale (navodno Naime, navedeni žanrovi su impresivne) projekcije bilo je to- češće bili otvoreniji za komu- liko maleno da ga većina publike nikaciju i pretapanje s drugim zapravo nije mogla ni vidjeti. Na pravcima, npr. industrialom ili nastupima u sklopu ove turneje trip-hopom; osim toga, pristu- Kosheen nastupa u peteročlanoj pačnijima i komunikativnijima postavi, no “srce i duša” nastupa je ih je učinila i činjenica da često naravno Evans. Snažna pjevačica posjeduju vokalne dionice. To dominira cijelom izvedbom, i to im omogućuje da od u principu još mnogo više nego npr. Gahan sirovo elektroničko-plesnih koncertom Depeche Moda. Sve kompozicija rade zapravo pop- skupa, dojam koji je koncert skladbe. Spomenimo, na pri- ostavio otprilike odgovara po- mjer, u okvirima electra poznatu sljednjem albumu – na momente Peaches (za koju bi možda zanimljivo i svakako energično, pravi izraz, nimalo negativno no nekako pomalo blijedo i već konotirano, zapravo bio electro- viđeno. Pritom mi je bilo pose- trash) ili kultnog Nijemca T. bno zanimljivo da se nalazim na Raumschmiera, ili pzycho-pop d’n’b koncertu – glazba kao na atrakciju Pzychobitch. Naravno, partiju, ali svi su okrenuti prema nekima od ovih izvođača pri- pozornici i skakuću isključivo u pisuje se i etiketa eksperimen- njezinom smjeru. talnog techna, i time techno Publika – u kojoj je bilo za- vs. non-tech distinkcija pada stupljeno podosta mlađe genera- u vodu. No to nam zapravo cije –nastupom je bila relativno govori dvije stvari. Prva je da je oduševljena: sve je bilo na mjestu imenovanje glazbenih žanrova – bis, we want more, itd. No to danas u doba criss-crossa svega nije bilo oduševljenje koje bi i svačega pomalo nezahvalan pratilo nastup nekog zaista veli- zadatak. Drugi je taj da se kod kog. Naprotiv, bilo je klišeizirano nas pod “technom” često po- i korektno. Kosheen definitivno drazumijeva isključivo glazba nisu one-hit atrakcija, ali ako žele kakva se čuje na nastupima prestati biti pomalo napuhana i Lauranta Garniera, Jeffa Millsa pomalo prosječna skupina morat i Davea Clarkea, a nikako npr. će se još poprilično potruditi. cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 33 kazalište

Anonimnost i slava Don Quijotea

Ante Armanini Ogledalo viteštva, kao i jasnim pitanjem: stav koji s ratom i pravim „Zašto taj čudan svat, Don Quijote, oružjem nema nikakve obožava vitezove?“. Don Quijote se u veze, osim one simbolične. ovoj sceni ne najavljuje komunikaci- Kod Bulgakova, Sancho Možda je Don Quijote spomenik jom s brijačem, nego sa zamišljenim je posve ravnopravan Don svima koje je povijest prešutjela, Bernardom del Carpiem, o kojem samo Quijoteu, pa se upravo čitatelj romana zna da je to ubojica sla- pred Sanchom događa a izginuli su u uzaludnim bitkama, vnog viteza, a ne pravi vitez. Situacijski metamorfoza poštenog svima koji su izgorjeli u tajnim se u Bulgakova povezuju brijač i “ubo- manchanskog plemića jica vitezova” u naizgled slučajnom i Alonsa Quijana u viteza vatrama i potonuli u tajnim ćelijama, imaginarnom kontekstu. Don Quijotea od Manche. ne samo u Rusiji? Pojava posve skrivenog, ali aluzivnog Upravo Sancho jedini za- imenovanja “ubojice vitezova” nazna- paža Don Quijoteovu tugu cijske države, kao države “čarobnjaka” i čuje temeljnu dramaturgijsku crvenu i imenuje ga Vitezom Tužna Lica. moralnih monstruma. Dramaturške bilješke u povodu nit cijele Bulgakovljeve dramatizacije. Krčma – dvorac. Uporno Don I na kraju pitanje: tko je Don premijere Von Lamot od Mača Mihaila Temeljna dramaturška opozicija je: vite- Quijoteovo brkanje krčme s dvorcima Quijote? Možda je to neznani junak Bulgakova (HNK u Varaždinu, režija ški moral – zločinački nemoral. još je jedna Cervantesova maniristička svih vremena, luda svih luda, istina svih Drugo lice s kojim se susreće Don dosjetka: ako se krčma našem Bistrom istina? Možda je Don Quijote spome- Želimir Mesarić) Quijote je posve u znaku Bulgakova, vitezu od Manche čini kao pravi dvorac, nik svima koje je povijest prešutjela, a a posve s onu stranu Cervantesovih onda se u zdravorazumskoj perspektivi izginuli su u uzaludnim bitkama, svima rješenja. To je Aldonsa ili imaginarna onog vremena “dvorce” moglo posve koji su izgorjeli u tajnim vatrama i poto- Dulcineja, koja predstavlja melodramski politički i ekonomski tumačiti kao nuli u tajnim ćelijama, ne samo u Rusiji? ulgakov je napisao svoju više sloj dramatizacije. Aldonsa ili imaginar- obična krčma. Ovo nije jedini takav Spomenik poginulima za najčasnije nego autorsku dramatizaciju na Dulcineja dolazi kao obična seljanka, ciničan pronalazak velikog Cervantesa, ciljeve, ali posve anonimnim, kao što Cervantesova romana krajem koja gazdarici nosi “usoljenu svinjetinu”, jer i ideja da Sancho može biti nositelj je anonimna svaka prava ljudska žrtva. dvadesetih godina, a pisao ju je naslu- pa se ovime konceptualni plan melo- nominalnih titula “markiza” ili “grofa”, Znamo da su neznani junaci skloni ra- ćujući prave “zle divove” i “gorostase” drame istodobno uspostavlja i ironizira. da može biti posve mudar upravitelj dikalnim odlukama upravo u stvarima svog vremena i režima u kojem je imao Ali, time nimalo nije narušena početna „otoka“ ili „kraljevina“, nije samo knjiška njihova života, a ne u stvarima njihovih nesreću, a ne čast, živjeti. Riječ režim paradigma: viteški moral – zločinački metafora, nego i moralan sud: „markizi“ računa, da njihove odluke često pate od sama je po sebi nesreća, o bilo kojem je nemoral, jer unatoč svim realističkim i „grofovi“, kad je riječ o upravljanju, radikalnosti njihovih dubokih osjeća- režimu riječ, onom vodenom ili onom predznacima pojava Aldonse uopće ne nisu ništa bolji ili dostojniji tog mjesta ja, od radikalnosti njihovih moralnih kopnenom, posebice kada se zna da i narušava temeljnu temu Don Quijotea: od najobičnijeg sluge. To je Cervantesov odluka, koje su posve lude, pa je jasno vode mogu biti otrovne, a ne samo pića. viteštvo i njegov moralni poredak, pa maniristički patent glede “markiza” i da su ne samo slabe ili nestabilne nego Čini se da je Bulgakov napisao ovu dra- Aldonsa mora slušati Don Quijoteova “grofova”, dok Bulgakov Cervantesova i jako ponosne, uzvišene i energične matizaciju pod utjecajem Dostojevskog. buncanja o divu Karakuliambru, višeslojnog i lukavog Sancha posve “re- duše, obuzete nekom moralnom vrto- Pomalo emfatično, Dostojevski piše ove zapovjedniku otoka Mamendrain. habilitira”, jer u njegovoj dramatizaciji glavicom, sklone baciti se u prvi ponor rečenice o Don Quijoteu: “Sada je došlo Imaginarni plan o kojem govori Don Sancho posve gubi svaki služinjski ton, koji se otvara pred njima. Zar to nije i vrijeme da Don Quijote ne izgleda smi- Quijote Aldonsi ili Dulcineji zapravo postaje posve ravnopravan Bistrom vi- definicija ne samo ludog Don Quijotea, ješan nego zastrašujući. On je shvatio je imaginarni plan koji daje ovoj poče- tezu od Manche, postaje posve dramski nego i donkihotizma samog? I danas svoju ulogu u Europi i više se neće boriti tnoj sceni pravu boju: i divovi i sama koncipirano lice, koje zajedno s Don se tema Don Quijotea opire zaboravu, protiv vjetrenjača. Ali on ostaje i nadalje Dulcineja postoje samo kao imaginarni Quijoteom sudjeluje u drami obračuna zato što je ta “legenda” utoliko življa što pošten vitez i oni /vladajući/ zbog toga divovi i kao imaginarna Dulcineja. Ali, sa svijetom zločina, sa svijetom lede- je starija, zato jer je možda stara i važna su u strahu”. Idealizam, samo idealizam onaj koji imaginira ujedno je i onaj koji nih i niskih računica. Suborac, to je za zapadnu kulturu kao i sama Biblija, može zamišljati nekog na vlasti kako kaže Dulcineji da želi pobijediti zle Bulgakovljeva formula za Sancha. i zato je prevedena na sve važnije jezike drhti od Don Quijotea, ako se Don divove i prisiliti ih da se bace na koljena svijeta, i uvijek se nanovo čita, da bi Quijote čita samo kao ludo lice. Ali ako pred njom, pred Dulcinejom. Poetičnost Cervantesova pohvala se uvijek nanovo otkrila nova i svježa je Don Quijote jedno od lica koja brane ove velike namjere Don Quijotea dekonstrukciji značenja, kao što ih je otkrio Bulgakov. svoj moral, svoj osobni stav, po cijenu i naznačena je citiranjem stihova o Polemika s viteškim romanom. Ako Riječ je o prvom romanu zapada, pr- najvećih žrtava, evo još jednog lica koje, “Apolonu” i “zlatotronoj Aurori”. Cervantes polemizira s viteškim roma- vom u povijesti zapadnih naroda, koji kao i Hamlet, ukazuje na moralnu pu- nom, on nikako ne polemizira s viteš- definira moralne dileme i moralne stinju u državi Danskoj. Don Quijote, Sanchov lik suborca tvom, s viteškim motivima koji pokreću drame tih naroda, možda modernije i očito, ludilu svog vremena suprotstavlja Treće lice koje se pojavljuje na sceni romane zvane “viteškima”. Cervantes dublje od svake teologije. Bulgakov nas posve drukčije, posve osobno, izabrano je Sancho Panza, koji je u Cervantesa ne polemizira s moralom nego s pisme- je podsjetio da roman o Don Quijoteu ludilo, po cijenu života i smrti. zapravo zbroj mnogih lica, kao što su nošću tih romana, jer misli da su kon- znači i zrači tako dramski jer razumi- seljak, egoist, prozaična duša, materija- vencionalni, monotoni, loše napisani, jeva i ovo: da se znanjem, spoznajom, Viteški moral i zločinački list, ali i neki drugi manje uočljivi, posve neduhoviti, dakle da pripadaju mrtva- ponavljanjem, poučavanjem, nikako ne nemoral plemeniti i razboriti Sancho, na kojeg čkoj književnosti onog doba. U dubin- mogu izvući na sunce sve konzekvence Čini se da su jedini prokušani ro- se Bulgakov oslonio u svojoj dramatiza- skom smislu, roman o Don Quijoteu napisanog. Jer napisano, reći će Jaques maneskni prosedei u romanu o Don ciji, pa je taj mudri i plemeniti Sancho piše ipak sudionik Bitke kod Lepanta, Derrida, ne iskazuje se samo čitanjem, Quijoteu melodrama i parodija. Ali ova posve zasjenio onog poznatijeg i banal- u kojoj Cervantes gubi lijevu ruku “na nego prije svega pisanjem i dramatizi- dva iskušana sredstva romanesknih svje- nijeg Sancha, kakav se inače pojavljuje čast desnoj ruci”, kao što sam komentira ranjem svega već napisanog. Nikad nije tova ne bi dala ovakav neočekivani plod u Cervantesovu romanu. Cervantesov zgodu iz svoje biografije. Parodija vite- moguće do kraja iscrpiti neki tekst, ni kao što je Don Quijote. Upravo na ovo Sancho je parodijski dramski sugovor- škog romana nikako se ne proteže na posve ovladati nekom teksturom, opet aludira Bulgakov od početka svoje dra- nik dičnog Viteza od Manche, kada ga parodiju samog viteštva kao moralnog ćemo reći na tragu Bulgakova i Derride. matizacije. Jer dramatizaciju Bulgakov hvata u doslovnostima svojim zdravo- izbora između časnih, viteških ili ple- Čini se da je upravo Cervantes dao prvi pravi kao posve autorsko djelo u kojem razumskim prosudbama. Bulgakovljev menitih ideala i motiva, koji pripadaju i najdublji prilog “dekonstrukciji” kao se on slobodno kreće unutar osnovnih Sancho je mudar, pametan i plemenit. niskim, neviteškim sferama. Bulgakov višku smisla, koji se nikada do kraja ne dramaturških situacija. Dramatizaciju On posve odustaje od parodije viteških naglašava ovu dubinsku dramu: upravo može odčitati, pa ne pokazuje svojim Bulgakov počinje bez seoskog župnika, ideala svoga gospodara; kod Bulgakova viteški moral je jedini koji nas spašava romanom o Don Quijoteu da doslovno koji za ondašnju situaciju u komunarnoj su Sancho i Don Quijote dva ratna u neviteškim ili zločinačkim uvjetima “destruira” viteški roman, nego da ga Rusiji ionako nema nikakvo značenje. druga koji stradaju od istih strahota policijske države. Samo pravog viteza “dekonstruira” tako da ga otkriva kao Stoga, umjesto dvojca seoski župnik i osuđeni su dijeliti isti kruh ratnih neće nikad slomiti nekakav policijski matricu vlastita pisanja, koje je, prema – seoski brijač, prva scena počinje ili viteških vremena. Kao da je jedan štakor ili državni žbir, kao da sugerira Borgesu, ujedno i pisanje posljednjega samo s brijačem Nicolasom, njegovim rat, onaj Prvi svjetski, posve izmijenio Bulgakov u svojoj dramatizaciji. Samo najboljeg viteškog romana i prvog i njuškanjem po Don Quijoteovoj sobi, Bulgakovljevu optiku na ratna viteštva: pravi vitez nosi u svojoj ruci odgovore najboljeg psihološkog romana zapadne pretraživanjem, čitanjem viteške knjige viteštvo postaje interiorizirani moralni na sve zamke i prisile i ponude poli- književnosti.

cmyk 34 IX/218, 15. studenoga 2,,7. kazalište

na aktualne klišeje privlačnog izgleda. Štoviše, mnoga seksološka istraživanja pokazuju da su i muškarcima i ženama često zavodljivi ljudi koji ispadaju iz svih “standarda” klasične ljepote. Što se poglavito Čehova tiče, izvjesno je da je u Ujaku Vanji pisao o privlačnosti umor- nog i latentno deprimiranog doktora Gavella od sapunice & balončići nagrada Astrova, utemeljenoj prvenstveno na protagonistovoj unutarnjoj sposobno- sti da povjeruje u nešto neiskvarivo u ljudima, zbog čega se u njega zagledaju čak dvije protagonistice ovog komada. Nataša Govedić jednu klasičnu institucionalnu predstavu onda više ne gledamo Čehova, pa ni kao U režiji Mateje Koležnik, situacija je Bobe Jelčića i Nataše Rajković: S druge camp verziju, nego gledamo soft porn upravo obrnuta: doktor u izvedbi Elvisa strane, udobno smještenu na ZeKaeM- bulevarsko kazalište najnižeg ranga. Bošnjaka zapravo je kršni, alkoholom ov repertoar. Ispalo je da upravo pred- Naravno da je srednjoškolska publika otupljeni te pomalo nespretni mladi Sudeći po pobjedničkoj predstavi na stave koje su nagrađivane i zapažene zdušno zapljeskala ovakvoj inscenaciji: momak u zapećku priče, dok scenom ovogodišnjim Gavellinim večerima, izvan Hrvatske kao trag domaćeg živog pa to je doista najsličnije pubertetskom hara razmaženi komad u svilenkastom kazališta, kao i predstave koje pokazuju poimanju “drame” kao pseudoseksual- kućnom ogrtaču i papučama “na tufnu”. Branko Gavella danas i ovdje izniman glumački i redateljski angažman nog obreda, ali problem je u tome što Ujak Vanja (kao zagrižljivog autsajdera nikako ne funkcionira kao složena (da ne govorimo o interesima za suvre- žiri Gavellinih večeri čine i lica od kojih koji stalno prigovara i gladi svoje tjeme mene fenomene), na smotri “Gavellinih” bi se doista očekivalo da glumca te po- igra ga Trpimir Jurkić) gotovo se ne “redateljska poetika”, nego kao večeri imaju status ekscesnih iznimaka! sebno glumicu vrednuju izvan kategorija primjećuje: dramaturginja Lada Kaštelan isprazna etiketa domaće kazališne One su svrstane pod rubriku kuriozum, “dopadljivog izgleda”. Ili je možda i ova postigla je da Vanja nestane iz dramskog dok je ostatak manifestacije imao poka- prilika dokazala da kazališna struka tre- fokusa. površnosti i zadrtosti, zatvorenosti zati sav sjaj doličnosti domaćeg teatra. tira glumice na isti šovinistički način na već i samoj ideji intelektualne koji to čini lokalni nogometni klub: kao Pismo Branku Gavelli Nagrađena sapunica odgovornosti. Pritom njegovo ime erotsku maskotu, ali ne i kao lica koja Pobrinula se i da “Čehovljeva drama” Vrijedi reći koju o tom uzornom, pače imaju za reći išta izvan dijapazona seksi postane “zbrzani” operetni šlager na zaziva tko hoće i kako god hoće nagrađenom teatru koji promoviraju poza, popravljanja donjeg veša, uzdaha i temu starijih mužjaka koji se zaljubljuju Gavelline večeri. Žiri u sastavu Neve stenjanja. u mladu ženku, uzaludno i patetično, Rošić, Tanje Lacko, Marija Kovača, dakle degradirana je i sama žudnja, jer Uz manifestaciju poznatu pod imenom Helene Braut i Lade Martinac Kralj Zavedenost i zavodljivost su joj oduzete sve one dimenzije koje 22. Gavelline večeri i glavnu nagradu dodijelio je glavnu nagradu cijele mani- Posebno je pitanje i zašto Nataša imaju veze s intimnošću, a ne samo dodijeljenu predstavi Ujak Vanja u festacije tehnički, glumački, redateljski Janjić kao lijepa Jelena pristaje na ulo- izvanjskom dopadljivošću. Pred takvom dramatizaciji Lade Kaštelan te izvedbi i teatrologijski nepismenoj, površnoj i gu dežurne barbike? Gdje je nestala pozornicom, kritičaru katkad preostaje isto toliko “navijački” senzacionalisti- njezina pobuna? Zašto koristi lažno jedino indignacija. Ili zamišljeno pismo splitskog HNK. Režija: Mateja Koležnik čkoj predstavi: Ujaku Vanji u izvedbi sentimentalni ton glasa i suzice u očima Branku Gavelli: Poštovani gospodine, ne ansambla splitskog Hrvatskog narodnog u kombinaciji s prikladno zavodnički znam jeste li u mogućnosti pratiti kazalište kazališta i redateljice Mateje Koležnik. raskopčanom kućnom haljinom; zašto se koje se poziva na Vašu poetiku, ali situacija Zašto je potrebno posegnuti za toliko njezini “gegovi” sastoje u tome da osam je toliko apsurdna da se čini kao da upravo sklopu ovogodišnjih Gavellinih oštrim riječima kad govorimo o “strate- puta zaredom prebacuje deku preko svog Vaše ime legitimira svakoga tko za njim večeri, najavljivanih od izbornice gijama” privlačenja pozornosti publike scenskog supruga (Serebrjakova igra posegne. Sudeći po “Ujaku Vanji”, Vaša festivala Željke Turčinović, kao koje rabi splitska predstava? Zato jer smrknuti Ante Čedo Martinić) kome scenska ostavština danas i ovdje nikako ne spoj “novih redateljskih poetika i jakih se čini da zaista nema granica “sapu- taj predmet svaki put iznova sklizne s funkcionira kao složena “redateljska poeti- glumačkih osobnosti”, predstave su bile nizacije” ni Gavellinih predstava (sada ramena? Glumica od formata ne mora (i ka”, još manje kao osobita reprezentacijska podijeljene na navodno legitimni dram- govorim o repertoaru DK Gavella), niti ne smije) pristati na svu tu farsičnu, kon- etika. Umjesto toga, ona se rabi kao ispra- ski teatar ili “onaj koji nastaje na temelju se naziru granice kiča koji se poziva na zumeristički dizajniranu “ženstvenost”. zna etiketa zalijepljena preko površnosti i dramskog predloška” (premda je još “umjetnost” unutar kulturnog kruga koji Kao što ni Dijana Vidušin koja igra zadrtosti domaćeg glumišta, kao i njegove Jean-Louis Barrault dojmljivo zapisao: uspostavljaju Gavelline večeri kao festi- Sonju ne mora igrati “ružnu curu”, vuku- uporne zatvorenosti već i samoj ideji teatra Činim, dakle drama sam – želeći naglasiti valska manifestacija. Ako je Ujak Vanja, ći noge po pozornici i zgureno raznoseći kao intelektualne odgovornosti. Nije izvje- tekstualnost same izvedbe) te na nešto kao što hoće Koležnikova, drama se- šalice i tanjure. Općenito bi možda bilo sno koliko ćemo to lažno “gavellijanstvo” nazvano hrvatski off (off) program. U ksualne frustracije u kojoj svi muškarci korisno teatrom proširiti novost da se još dugo morati trpjeti, ali izvjesno je ovoj drugoj kategoriji našle su se pred- stenju i uzdišu za tijelom (lijepe, ah kako svijet ne sastoji od ljepotica nasuprot da je s ovakvim festivalima dr. Branko stave čiji se “predložak” teže nazire traži- samo lijepe) Jelene, na sceni odjevene u gabora – većina ljudskih stvorenja u sebi Gavella uistinu prešao u off-off stanje mo li ga na način devetnaestostoljetnog haltere i druge rekvizite Playboy mašte sadrži potencijale privlačnosti i odboj- nepostojanja, nerelevantnosti i neprepo- poimanja dramskog zapisa, ali nalazi se (plesanje na stolu uključeno u cijenu), nosti koji se nikako ne mogu reducirati znatljivosti. Adieu. veoma lako ako pristanemo uz dvade- setostoljetnu činjenicu da je izvedbeni tekst (uključujući u tu kategoriju i niz proslavljenih citata) u teatrologiji odavno dobio status drame. Prekidači za uključivanje i isključivanje Pa premda su se domaći konzervati- vni mediji čudom čudili što je program festivala kao što su Gavelline večeri (valjda po logici činjenice da je Branko Gavella tobože simbol nekog “minulog” vremena, okončanog njegovom fizičkom smrću, i to bez pripadajućeg dramskog predloška) uopće uvršteni autori koje izbornica Turčinović određuje kao off- off ili “dvostruku alternativu”, ostatak javnosti mogla bi zaprepastiti već i sama opreka “uključenog” (on) i “isključenog” (off ) teatra. Ne samo zato jer nismo Broadway, pa ne pravimo razliku između “komercijalnog” nasuprot “nekomerci- jalnom” glumištu (nijedno naše kazalište ne živi od publike – sva su vezana za državno i gradsko financiranje), nego i zato što popis off-off predstava uklju- čuje Anočićev Smisao života gospodina Lojtrice, Frljićevu Gospođicu Rice te au- torski projekt Ivice Boban i Teatra EXIT Kako misliš mene nema!?, te na kraju i cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 35 kazalište

Za sljedeću ste festivalsku sezonu najavili koji su u nas rudimentarni ili ne postoje. neke promjene. Jedan od njih je i ples. U susjednim zemlja- – Da, sljedeće godine namjeravamo ka- ma je plesna scena u zamahu pa se nadam tegorizirati festival u četiri kategorije, World njihovoj kadrovskoj i umjetničkoj pomoći. Kazalište mora zadržati MESS, Middle East MESS, Future MESS MESS je pokazao neke od najvećih dometa i Children’ MESS. World MESS bi obuhva- baš u plesu. ćao predstave iz cijelog svijeta, s naglaskom Kako u Sarajevu funkcionira kulturna su- na azijskim, afričkim i američkim produkci- radnja između različitih etničkih zajednica? snagu prevrata jama. Middle East MESS koncentrirao bi se – Ako samo pogledamo tko sve radi u na duhovni i intelektualni prostor središnje festivalu, jasno je da je riječ o ljudima različi- Europe. Mladi redatelji do 30 godina okušali tih nacionalnosti koji se po svojim kulturnim bi se u kategoriji Future MESS, dok bi ova potrebama niti po svom kulturnom identi- posljednja bila rezervirana isključivo za dječji tetu međusobno ne razlikuju. Na toj razini Ivana Slunjski i publika i mediji. Kazalište mora zadržati program. Organizirali bismo i glumačke, komunikacija je besprijekorna, prožima se, snagu prevrata. Ono se, da bi ispunilo svoju redateljske i kritičarske radionice. Festival će nadopunjuje, ima dijalektički odnos koji je društvenu funkciju, mora suprotstaviti etabli- i dalje ostati natjecateljskog karaktera, ali će povijesni i prirodni. Na razini tzv. visoke ili ranoj politici, koja je u Bosni i Hercegovini doći do nekih promjena u načinu valorizaci- konfesionalne kulture dolazi do razmimoi- Sa selektorom sarajevskog MESS-a, izvitoperena i retrogradna. je. Regionalna suradnja nam je značajna jer laženja. Dinom Mustafićem, razgovaramo o Ima li kakvih reakcija na vaš protest iz nas sličan jezik povezuje i određuje. U ino- Ministarstva civilnih poslova? zemne koprodukcije ulazimo više s eksperi- Rurbana kultura scensko-političkim prilikama u Bosni – Ignoriralo nas je. Zasad nije bilo nekih mentalnim, neverbalnim i plesnim formama. Folklorna ili vjerska kultura u izražajnom i Hercegovini. Ujedno najavljujemo posebnih reakcija. smislu je apsolutni kič, dok je u ideološkom Ako vam je Ministarstvo uskratilo očeki- Sarajevo kao ideja smislu najčešće manipulativna i djeluje MESS 2008, podijeljen u četiri vanu podršku, kako ste zatvorili financijsku Širenje festivala na izvaneuropsku produ- homogenizirajuće te stvara monolitne blo- kategorije: World MESS, Middle East konstrukciju? kciju zahtijevalo bi i veću financijsku potporu. kove. Ona je utjecajna u ruralnoj populaciji. – Iskreno, još nismo do toga došli. Još Oslanjate li se na podršku inozemnih fondaci- Nakon demografskih promjena i rata koji MESS, Future MESS i Children’ MESS nismo napravili konačne financijske izvode. ja i alternativna rješenja? su se dogodili gradovi su devastirani tim No, definitivno smo u manjku s obzirom na – Uglavnom već surađujemo sa svim utjecajem ruralnog. U sociološkom smislu izostalu očekivanu državnu potporu. To nije fondacijama, velikim dijelom i onim institu- pojavljuje se nova grupa ljudi, na koju otpada mala suma, riječ je, recimo, o iznosu koji po- cijama koje pomažu ovakve internacionalne veliki dio stanovništva, koja njeguje rurbanu a dan otvorenja 47. MESS-a javno kriva hotelski smještaj gostiju Festivala, kojih organizacije, od onih uobičajenih, Goethe kulturu. To je kultura predgrađa, kultura koja ste istupili pozivajući na odgovornost je ove godine više od pet stotina. Odluka instituta, British Councila, Francuskog kul- ne želi prihvatiti vrijednosti gradskog života i ostavke nositelja određenih političkih Ministarstva o količini sredstava zaskočila turnog instituta, Unesca i slično, pa do nekih i donosi sa sobom agresivne oblike pona- struktura koje, kako ste naveli, imaju obvezu nas je i uzdrmala planiranje festivala jer smo fondova u europskim komisijama. Prvih šanja i neprihvaćanja bilo koje subkulturne podržavanja kulturnih programa, a ne čine tada bili već u fazi kad nismo mogli izmijeni- godina nakon rata veliki je utjecaj imao Soros vrijednosti. ništa da bi tu obvezu ispunili. Kakve je rea- ti dogovorena gostovanja i suradnje. fondacija koja je pomagala razvoj neovisnih Na koji je način tada uopće moguće eliti- kcije polučio vaš prosvjed? Na koji se način tada financirate? medija i ulaganja u nevladin sektor. U me- stičku kulturu nametnuti kvazifolklornom – MESS je festival, a to sam već u više – Bosna i Hercegovina je kompleksan đuvremenu su neke od civilnih organizacija, atavizmu ili, kako ju nazivate, rurbanoj navrata rekao, više od puke smotre prikazi- model vlasti. Na najnižoj razini je općina, a koje su se pokazale funkcionalne, preživjele, kulturi? vanja određenih predstava. Uvijek tvrdim Sarajevo ima pet općina, iz kojih se MESS dok su se druge ugasile. Preživjele su one koje – Kovanica rurbana zapravo se odnosi da je MESS zapravo ideja koja nastoji ne financira. Slijedi gradska razina, koja nam su razvile strategiju i projekciju kako će se na turbo-folk koji od rocka i popa uzima uspostaviti kriterij univerzalnosti po kojoj daje podršku. Zatim je tu kanton Sarajevo razvijati kad ostanu bez jake financijske po- dinamizam u glazbi, sint-elektroničku glazbu kulturu živimo na planetarni način. Budući koji je osnivač festivala, pa federacija koja moći izvana. Sigurno je da je Sarajevo mitski primjenjujući ih u nakaradnoj i nakaznoj da je kultura sama po sebi integrirajuća, je entitetska vlast i na kraju dolazi državna grad koji je na određeni način označio kraj tvorevini. Da bi se nešto promijenilo, trebala tada i MESS kao važan festival preispituje razina. Dakle, riječ je o pet različitih razina. 20. stoljeća i početak 21., stoga prema ovom bi se uvesti reforma obrazovnog sustava. kulturni prostor Bosne i Hercegovine te Svaka razina vlasti ima svoje premijere, vlade, gradu postoji neki pijetet i respekt onoga što Zatim, nužna je kulturna platforma borbe prevrednuje vrijednosti narušene u ratu i svoje ministre, svoje zamjenike, pomoćnike, Sarajevo kao ideja, kao model društvenog i protiv rurbanizacije kulture s rafiniranjem godinama nakon njega. Odjel za kulturu i tako redom, a sve je to zapravo neprodukti- kulturnog života, kao multietnička i multi- civilizacijskih vrijednosti i autohtonosti bo- pri Ministarstvu civilnih poslova inzistira van kadar. To je golemi državni birokratizi- konfesionalna sredina, nosi danas Europi. U sanskoga društva, kojem je u prvom planu na nacionalnom modelu kulture u kojem rani aparat, a oko 60 posto državnih prihoda tom smislu postoji umjetnički interes i odgo- uvijek bilo jedinstvo različitosti. Ne volim se njeguje nacionalni identitet, temeljeći odlazi samo na njegovo održavanje. Iz toga je vornost da se u Sarajevu izgovore replike izraz multikulturalnost, smatram ga previše se na tradiciji i gotovo mitskim obrascima jasno koliko je ova država skupa i nefunkcio- sa scene koje ovdje imaju potpuno drukčiji formalnim i da ne odražava polifonost kul- slijeđenja zadanih okvira i posvemašnjeg nalna, a koliko od prihoda otpada na kultur- kontekst i konotaciju. turnoga ambijenta Bosne i Hercegovine. negiranja bilo kakve internacionalne kulture i ne manifestacije. I mnogo bogatije europske Koji je odnos neovisne produkcije i institu- Ne volim niti riječ tolerancija jer tolerirati povezivanja s drugima. Njihova ovogodišnja države teško bi izdržale ovakvu birokratsku cionalnih kazališta? nekoga ili nešto znači trpjeti nečije nasilje. potpora festivalu je skaredno mala. S druge aparaturu. – Velik je debalans u korist institucio- Umjesto toga, opredijelio bih se za riječ nalnoga kazališta. Bosanskohercegovačko suživot. Zanimljiva su opažanja pojedinih strane, to je ministarstvo financijski blagona- MESS u retrospektivi i klonjeno kulturnoumjetničkim društvima i kazalište još je u tranzicijskome modelu, luta sociologa koji postavljaju pitanje je li u po- sličnim grupacijama. Stoga sam oštro istupio, perspektivi se između nečega što je nekad bilo jasno stratnim i postkonfliktnim društvima, ako je protestirao, apelirao i molio, s nadom da će Ravnatelj ste MESS-a već jedanaest organizirana socijalistička kazališna kultura i nagrižena vrijednost suživota, moguć život se ipak poštivati glas javnosti i značenje koje godina. Koliko je MESS u tom razdoblju pro- toga što nameće nova tržišna logika. Postoje jednih s drugima na civilizirani način. Što je MESS svojim gotovo pedesetogodišnjim mijenio koncept? neke neovisne produkcije koje su pokrenule je opet bolje formulirano od života jednih kazališnim djelovanjem polučio i ima u – U MESS-u sam od 1997. kad je u privatna kazališta, no i dalje je dominantan pokraj drugih, jer život jednih s drugima kulturnom prostoru Sarajeva, ali i cijele Bosni i Hercegovini bilo ratno stanje i kad institucionalni oblik vezivanja, i umjetnika za otvara mogućnost u budućoj perspektivi Bosne i Hercegovine. Ovdje bih skrenuo se zapravo nije mogao održavati. Tada sam kazališne produkcije, a i same te produkcije. suživota, regeneriranja ili rehabilitacije ratom pozornost na naše edukacijske programe zajedno sa suradnicima rekonstruirao ne- Mislim da je u krizi produkcijska crta tih razorenoga. kojima okupljamo akademije iz cijele Bosne kadašnji jugoslavenski festival, sve više ga kazališta jer je novca sve manje, a velik je Ima li naznaka da se stvari kreću u tom i Hercegovine, a ima ih čak četiri, u Banjoj usmjeravajući Europi i međunarodnoj sceni. priljev kadrova, redatelja, dramaturga, glu- smjeru? Luci, Tuzli, Mostaru i Sarajevu. MESS je Prvih nekoliko godina festivala, negdje še- maca, čak toliki da ih kazališta neće moći ni – U razgovoru s mladim, obrazovanim uspostavljao i održavao kulturne odnose sa zdesetih prošlog stoljeća, MESS je bio in- apsorbirati. Siguran sam da je budućnost u ljudima vidi se da se situacija razvija na susjednim zemljama znatno prije ikakvih po- ternacionalan, a zatim se formira kao festival neovisnoj kazališnoj produkciji, jer ona otvara bolje. Izvan gradskih središta već su u pi- litičkih intervencija na tom planu, ukidajući i eksperimentalne scene. S obzirom na to da mogućnost hrabrijeg, istraživačkog, radikal- tanju izolacijski mrakovi. U prvom redu nacionalne i mentalne barijere. Smatram da već sedamdesetih te male eksperimentalne nijeg, više autorskog pristupa kazalištu, svega narušena je demografska struktura, a zatim upravo takva potpora Ministarstva nije slu- forme nisu bile popularne, festival je zadržao onoga što nema u institucionalnom kazalištu i vrijednosti o kojima govorim. U tom smi- čajna, njihov je čin jasna poruka o projekciji ime, koje je zbog podudaranja s engleskim ili se u njemu pojavljuje krajnje rijetko. Za to slu ne vidim da išta ide naprijed. Zapravo, državne kulture, podržavanju etatiziranoga leksikom bilo zanimljivo i asociralo na zbrku, prije svega treba artikulirati kulturnu politi- u političkom smislu ne ide ništa naprijed. kulturnog modela u kojem pravo emanci- nered, a ujedno je i omogućavalo promjenu ku. Kulturna politika bi trebala štititi i čuvati Pojedine nacionalističke stranke više nisu piranja ima samo nacionalna kultura. Tomu koncepta. U devedesetima se ponovo otvorila elitističku kulturu, kulturu koja nije komerci- dominantne, SDS je sad u opoziciji, HDZ nasuprot suprotstavljam i ističem europski mogućnost izlaska prema internacionalnoj jalna, koja svojom kvalitetom nije ništa manje se rasturio na nekoliko opcija s hrvatskim identitet koji se temelji na građanskoj kulturi, sceni. Budući da smo jedini takav festival u značajna od institucionalnog kazališta, ali je predznakom, SDA je izgubila primat, ali su u kazalištu itekako zastupljenoj. Bosni i Hercegovini, htjeli smo zadržati vrlo usmjerena manjem recepcijskom polju. se pojavile neke stranke građanske orijen- otvorenu festivalsku strukturu, da bez obzira Kakvo je stanje s plesom? tacije koje su uzurpirale građanski prostor, Borba za građansku kulturu na scenski iskaz ili scensku formu, dovedemo – Katastrofalno! Katastrofalno. Kad je a zapravo su i dalje ostale u svojoj primarno Upravo je građanska kultura ugrožena u Sarajevo najbolje produkcije iz različitih u pitanju plesna scena, bilo je nekoliko sti- nacionalnoj retorici. Ne vidim nikakvu vezu potezima Ministarstva. Stoga je moj protes- domena scenskoga izražavanja, od predstava dljivih pokušaja, no nakon toga se nije ništa između Nezavisnog saveza socijalnih de- tni govor prvenstveno bio moja građanska koje inzistiraju na dramskoj riječi, čak i pred- dogodilo. Nadam se da ćemo kad otvorimo mokrata Milorada Dodika i socijalne de- dužnost. Reakcije publike na taj istup bile su stave koje imaju konvencionalna redateljska MESS teatar, što je naša intencija, imati mokracije. Između njihove retorike i onoga izvanredno pozitivne. Kulturna javnost na rješenja, do onih koje su istraživačke, a na posebni centar za istraživanje scenskih umje- što je bila retorika SDS-a nema nikakve našoj je strani, plebiscitarno su nas podržali neki način i do alternativnih. tnosti u kojem ćemo se baviti onim oblicima razlike.

cmyk 36 IX/218, 15. studenoga 2,,7. razgovor n s a i i r t s o i B Boris r

K Kristian AAl-Droubil-Droubi KKadinadin Izvedbena ironija o ovoj bljutavoj balkanskoj priči performansu Ritam 20, neke umetničke discipline kao Suzana Marjanić ovaj gospodin koga ne pozna- – Kadin: To je opet krivi što ste ga izveli na ovo- što je ples, po mom mišljenju, jem je nalupetao previše toga. navod. U projektu Ne kao ja no- godišnjim varaždinskim edukacija mora krenuti od Ne želim da trčkaram okolo i ževi su se mijenjali kad bismo Danima hrvatskoga perfor- pete godine. Što se tiče mojih S kazališnim umjetnicama kritikujem kritiku nekog kriti- se uboli, tako da se kontrola tu mansa, na samom početku, prili- ideja i motivacija vezanih za i performerima (jednim iz čara, ali moram da se pobunim nije odnosila na ubod, nego na kom autoreferencijalnoga pred- performans, mogu reći da mi na činjenicu da neko kritikuje nas dvojicu. Mi tu radimo od stavljanja, obojica navodite da je najvažnija stvar koja me i Novoga Sada, a drugim iz nešto što nije video. Pa to je sebe i prema drugom, za razli- se performansom bavite sedam inspiriše na ovakvu vrstu rada Dubrovnika) razgovaramo u sumanuto. Sa druge strane taj ku od Abramovićke koja je to godina. Zbog čega ste se okrenuli mogućnost da ono što me za- gospodin ima određeno znanje izvodila za sebe i prema sebi. baš performansu i kako su izgle- ista muči i ono što osećam da povodu njihova performansa o performansu i da je došao Kontrola je bitna kroz povje- dali vaši počeci u toj izvedbenoj kažem, podelim sa drugima a Ritam 20, što su ga izveli na predstavu, video bi da smo renje prema drugom jer drugi formi? da se sa tim idejama i slikama i mi svesni šta su sve radikal- je ovdje taj koji izvodi rizičnu – Kadin: Početak je vezan drugi ljudi oko mene mogu na ovogodišnjim Danima ni performeri kao Franko B, akciju na tvom tijelu. za Antiteatar Laboratorij u identifikovati u manjoj i većoj hrvatskoga performansa u Marina Abramović i ostali – Al-Droubi: Pa, čudna je Dubrovniku i Rodionove meri. uradili pre nas. Da je gledao ova naša igra. Kad kreneš da radove s trakama. Radeći na Varaždinu, kao i o varijanti predstavu, video bi da je i to igraš nožem pred tuđim prsti- imaginarnoj izložbi tih radova, Kritika bez viđenja navedenoga performansa deo naše igre – deo naše zavi- ma, znaš da što ideš brže i brže, napisao sam neke tekstove koji Kako komentirate komentar sti do njih. Stoga bilo bi lepo na kraju sledi ubod a pošto cilj su postali narativna okosnica Jasena Boke da je predstava Ne izvedenoga kao segment da u cilju razvoja umetnosti nije masakr, trudiš se da čoveka performansa Transmisija pre- kao ja skupine Via Negativa, predstave Ne kao ja skupine kritičari prvo pogledaju neki ne ubodeš, a na kraju ga ipak zentiranih S. koja je izvedena na ovogodi- Via Negativa koja je rad i uklone predrasude pre moraš ubosti. Kontradikcija Performans kao izvedbena šnjem Međunarodnom festivalu gledanja ili da ne pogledaju koja stvara tenziju koja se forma bila je logična s obzirom suvremenoga kazališta Zadar (namjerno ili ne) izazvala neki rad, ali da onda ne pišu uklapa u priču. Setimo se rata na to da su videoradovi koje snova, navodno pokušala strate- pogrešne interpretacije u o tome. i hiljada primera. Kako god to smo snimali bili klasteri onoga gijom šoka osvojiti medijsku po- Zbog čega u navedenom pro- kontrolirao – ubod je nemino- što se događalo na sceni i taj zornost te nadalje da se u odnosu okviru (za neke željenih) jektu Kristian ironizira perfor- van. To zna i onaj što drži nož a je sat izvođenja bilo to vrije- na krvave performanse Franka konotacija međuetničke manse, točnije, body art projekte i onaj što čeka. me u kojemu komuniciramo. B u ovom kontekstu doimate puštanja krvi? Tijelom. Zapravo me fuzija “zaista kao dječja posjekotina i mržnje – Kadin: Zbog toga što je Prikriveni fašizam raznih medija dovela do tog predstava za najmlađi uzrast”? krv keš. Koje ste izvedbene razlike jednog – performansa. Projekt Naime, da podsjetimo, prema – Al-Droubi: Kristian unijeli u performans Ritam 20 Još-ne-komuniciranje propitivao medijskim opisima – Kristian jedino ironizira sebe i svoje na Danima hrvatskoga per- je upravo tu ne/mogućnost da Al-Droubi nakon predstave slabosti. Pošto je tema zavist, a formansa u odnosu na segment se kroz tu izvedbenu formu završio je na hitnoj i pritom mu ne prolij krvi koliko možeš da bi igre noževima u predstavi Ne izvede sve to što sam tada htio je ruka šivana na dva mjesta, a zadivio publiku, onda, ajde, da kao ja, rađenu na temu zavisti reći. Borisu Kadinu je otkinut komad razmislimo ako neko ironizira kao jednog od smrtnoga grijeha, – Al-Droubi: Počeci su mesa sa srednjeg prsta. nešto što je zaista jak rad, to bi a koju će zagrebačka publika izgledali naivno, baš kao i svaki – Kadin: Ne bih komentirao mogla biti ZAVIST. A sa druge imati priliku vidjeti 14. i 15. početak. S obzirom na to da izjavu Jasena Boke. To je svo- strane, činjenica je da ima dosta studenoga u Teatru &ITD. nisam išao ni u jednu školu jevrstan način funkcioniranja dela gde se ljudi seku samo da – Kadin: Razlika je u kon- performing arta, nego baš medija. Ne zanima ih zaista bi se sekli. Via Negativa puno tekstu performera. U Ne kao ja suprotno (škola za saobraćaj sam rad, nego to uokviruju radi na tome da se taj segment on je tanatos, u Ritmu 20 on je – odsek vozač kamiona), moje kako žele i gdje žele, na naslo- izbegne. Nekad je body art bio zoon politikon. On je Kristian. iskustvo i znanje su bili ravni vnicu, recimo, stave “Srbin i više takav (ljudi su se sekli i On je Boris. nuli. Radio sam s ljudima koji Hrvat se sjekli”. Šok. Nevjerica kasapili bez razloga) a danas – Al-Droubi: Taj perfor- su ili znali malo više od mene itd. Gluposti. sve manje i manje. mans je čisto političkog tipa. ili jednako kao ja. To znači da – Al-Droubi: Pa, evo, baš Pun mi je kurac (oprosti na nije bilo baš puno uzora na danas sam nešto mislio o Pogrešni citati psovanju) prikrivenog fašizma koje bih se mogao ugledati. S tome i nekako kao da čekam U povodu navedene predsta- političara koji teraju ljude u druge strane, iako mlad i zelen priliku da progovorim o tome ve Boris Kadin je izjavio kako sukobe zarad profita. I k tome u svemu tome, ne znajući čak javno. Moj prijatelj i koreograf za razliku od segmenta koji narod im i dalje veruje. Dokle? ni ko je Marina Abramović, Katsura Kan (butoh plesač) mi je u Zadru okončao krvavim Užasno je biti svedok stotinu radio sam na tome da sprove- je jednom prilikom rekao kako rukama, na Danima hrvat- mržnji između ova dva naroda. dem svoje ideje, iako je otpor je butoh ples postao tako sna- skoga performansa (17. do 19. Političari to podupiru, ponekad porodice i okoline bio očit. žan i razvijen upravo zahva- kolovoza 2007.) ipak ćete uvesti prikriveno a ponekad ne. Uvek Uopšteno, naša balkanska ljujući kritici koja je tijekom “kontroliranu” igru noževima se iznerviram kad krenu ove okolina je takva da ne dopušta razvoja butoh plesa pratila u dvoje. Međutim, ako se uvede teme jer se istorija ponavlja a ništa novo i samoinicijativno, dešavanja na sceni i zajedno stilizacija u igru noževima, za- narod slabo pamti, a fašizam pa još ako je PERFORMANS sa umetnicima gradila taj državate li se onda u sferi per- nije ono sto je nekad bio. Nema (šta ti je to?), onda moraš baš stil/formu. Ali ono što me u formansa kao žive umjetnosti? kukastih krstova i brčića. da se praktično izboriš za to. ovom slučaju boli jeste činje- – Kadin: To je krivi citat. Pitanje za Kristiana. Kakva Ako me pitaš zbog čega baš nica da taj gospodin NIJE NI Stilizacija se odnosi na cijeli je trenutačno performerska performans, rekao bih da je POGLEDAO PREDSTAVU. performans i na taj obred po- scena u Beogradu i o okviru to forma koja ti dopušta ma- Pa, kako, pobogu, može da ko- litičkoga cirkusa, a ne na samu navedenoga me zanima kakva ksimalnu slobodu izražavanja mentariše nešto što nije video igru noževima. Za publiku živa je sudbina skupine Magnet. i samostalnog kreiranja. Sa svojim očima? Takva situacija umjetnost pak počinje upravo Naime, kod nas se dugo pre- druge strane, da sam, eto, 25 sa kritičarima koji ne gledaju onda kad počne igra noževima. pričavala njihova gerilska godina mlađi, verovatno bih predstave a komentarišu ih se Ujedno, s druge strane, koliko akcija Rekvijem za Srbiju, samoinicijativno krenuo u ško- dešava i ovde, u Novom Sadu je kontrola bitna u takvim rizi- što ju je izveo Nune Popović, lu plesa. Naime, odrastao sam i Srbiji, i potpuno mi je bez čnim performansima? Naime, kada je Miloševiću ispred u klasičnoj – pre rata srednje veze. Šta je to? To je nepošto- među ostalim, nakon zadar- Predsjedništva Srbije na “po- klasnoj porodici a posle rata vanje umetnika i njihov rad ske predstave u Slobodnoj klon” donio zaklanu, žrtvovanu siromašnoj – kojoj je umetnost treba sankcionisati. U životu Dalmaciji Boris Kadin je izja- svinju na kojoj je crnom bojom bila potpuna nepoznanica, i sam imao i loših predstava i vio kako je srž performansa bio ispisao SRBIJA (na ćirilici). zbog samih tih okolnosti nije nije me sramota toga (ako je “da se ne izgubi kontrola, jer to – Al-Droubi: Pa, pravo bilo tog ranog usmerenja. Za loša – loša je i treba to reći), ali znači ubod”. da ti kažem ne znam za tu cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 37 razgovor

si predstave radio u okviru tih blike. Performansi Transmisija projekata? prezentiranih S., Još-ne-komu- – Al-Droubi: Moj prvi niciranje, Os civilizacije... bavili kontakt sa pozorištem bio je u su se pitanjem ludila, shizofre- okviru jednog projekta vezanog nije kao procesa, antidrama- za rad sa decom sa posebnim turgije itd. Zanimala nas je ta potrebama. Pravili smo skečeve granica mentalne tolerancije i performanse za decu izbegli- kod publike, nešto kao čitanje ce, Rome, i sve te marginalne markiza de Sadea, što će se sve grupe gde se nalaze deca željna dogoditi u njihovim mislima pažnje i ljubavi. Svaki dan me i komunikacijskim kanalima bolelo srce dok sam to radio, ali kada svjesno pređemo granicu je to za mene jedno od najvre- i zakoračimo u polje sanatorija. dnijih iskustava koje se urezalo Kao antiteatar tada još nismo duboko u mene. Pozorištem razmišljali o pedagoškim efe- sam počeo da se bavim sponta- ktima projekata. Sada razmi- no (neću reći slučajno) i malo šljamo. U planu je stara/nova po malo, eto, mene u Zadru. suradnja između Rodiona i Čitao sam neke komentare Borisa s obzirom da je on tada o našoj predstavi u Zadru i živio u Rijeci, a Boris u Zadru neki Srbi komentarišu da li te nismo pripadali dubrovačkoj sam ja baš Srbin pošto se pre- sceni koja je uvijek nekako zivam Al-Droubi (dakle, zbog nepostojana, ali fluidna. Nema prezimena se to pitaju). Eto, scena-rija, ali ima filma. nisam više ni Srbin. Trenutačno si u Osijeku gdje Sudjelovao si u projektu radiš na projektu San Danila grupu. Slabo kontaktiram sa performerke, ali se skupina The Festival of Living 2003. Kiša. O kakvom je projektu Beogradom. I ne pratim šta horskih pevača na celu sa in- Human Theatre Group. Naime, riječ? se tamo dešava. A i oni ne spicijentkinjom pobunila i na projekt je zamišljen kao godišnji – Kadin: Projekt je baziran prate šta se napolju dešava jer kraju, eto, ribica je spašena, ali Kristian Al- festival, dakle, festival u tra- na 22 fotografije, 22 teksta- je Srbija izolovana kao virus činjenica je da svaki dan po- janju od 365 dana s namjerom citata, videoradu i instalaciji. ebole i ostaće tako do raspada žderemo toliko mesa da ni novi Droubi: Užasno da se promoviraju različita Projekt je pokrenut kroz Evropske Unije što će se kad- ogranak bilo koje crkve ne bi umjetnička ostvarenja sva- promišljanje prostora. Andrej tad desiti. oprao tu krv. je biti svedok koga dana, u okviru čega ste Mirčev i ja smo to promi- Jesu li se u Srbiji prepri- U povodu navedene predsta- radili i performanse posvećene šljanje počeli prije nekoliko čavale neke gerilske akcije i ve u programskoj knjižici Via stotinu mržnji uspostavljanju komunikacije godina u videoradu Sanatorij performansi koji su možda Negativa performans definira s “običnim” ljudima. Kako ste Panoptikum, prikazanim na istim učinkom bili izvedeni “kao oblik nestrpljivosti suvre- između ova dva realizirali performanse u okvi- 14. danima hrvatskog filma u Hrvatskoj? Koliko mi se mene scenske prakse”. Kako bi naroda. Političari ru navedenoga projekta? u Zagrebu. San Danila Kiša čini, sve do Grubićeva Crnog glasila tvoja definicija perfor- – Al-Droubi: Sve smo je počeo s Andrejevim okom Peristila 1998., što ga je izveo mansa? to podupiru, na tom festivalu sami radili. iza objektiva i mojim tijelom na tridesetu obljetnicu Crvenog – Al-Droubi: Izađi pred Grad i država nam nije ništa u prostoru. Snimali smo na Peristila, u većim medijskim ljude i reci im što imaš – budi ponekad prikriveno, pomogla. U stvari jeste – obe- Židovskom groblju u Osijeku. razmasima umjetnici i umjetni- iskren i pametan. Možda više ćanjima. Realizovali smo ih Fotografije i tekstovi su ozna- ce u Hrvatskoj nisu interveni- pametan nego iskren; mislim ponekad ne. Uvek velikim entuzijazmom koje je čeni s 22 hebrejska slova koja rali što se tiče akcijsko-aktivisti- da je to budućnost performansa graničilo sa ludilom. I na kraju pojedinačno odgovaraju veli- čkoga pitanja od 1991. do 1998. – pamet i kreativnost. se iznerviram kad se sve svede na novac. Koliko kim arkanama u tarotu. Bilo je godine. Kako si počeo suradnju krenu ove teme jer para – toliko umetnosti. Živeo zanimljivo raditi rad u kojemu – Al-Droubi: Ne znam u projektima skupine Via kapitalizam! se isprepliće Danilo Kiš, njego- ništa ni o tome. Jedino mislim Negativa? se istorija ponavlja ve misli i biografija, fotografija da bi braća Hrvati i Srbi tre- – Al-Droubi: Bojan Rad kao kenotaf kao zapis misli oka, obredna bali više sarađivati i ubacivati Jablanovec se dovezao do a narod slabo Pitanje za Borisa. Počeo si svijest nekog palimpsest pro- humora u celu ovu bljutavu Srbije, nije mu trebala viza, i djelovati zajedno s Rodionom u stora, kroz nova značenja i balkansku priču. Trebali bi na INFANT festivalu je igrao pamti, a fašizam okviru Antiteatra Laboratorij. nove komunikacijske kanale. se ugledati na Borisa i mene. svoju predstavu Još – na temu O kakvim je performansi- Naš rad je kenotaf, prazna gro- Mi smo pravi primer. Treba greha o proždrljivosti i posle nije ono što je ma bila riječ i kakva je tada bnica. San je naš san iz kojega nam podići spomenik; jedan u toga je ugovorio sa Simonom bila performerska situacija u smo se prvo probudili u snu, a centru Beograda a drugi pored da uveze malo sveže srpske krvi nekad bio. Nema Dubrovniku? zatim smo se probudili u ma- bana Jelačića. I zvati papu i za svoj projekat. Još da uveze kukastih krstova i – Kadin: Riječ je bila o terijalima na kojima je nastajao vladiku da prisustvuju. malo Makedonaca, Bosanaca multimedijalnim performan- projekt. Sad nas zanima što Postoje li u Srbiji festivali i Kosovara, i kompletni smo. brčića sima u kojima smo propitivali će to probuditi u vama kada posvećeni samo performansu Samo što on ipak nije Tito – al’ mogućnosti i granice komuni- pogledate projekt. I gdje će se kao što je to slučaj s varaždin- je bolji od njega. kacije između performera i pu- probuditi. skim Danima hrvatskoga per- Kojim si projektom sudje- formansa? lovao na manifestaciji EAST – Al-Droubi: Postoji IMAF goes WEST – End of the 20 koji se održava na tri lokacije – Century u Londonu 2001.? u Somboru, Beogradu i Novom – Al-Droubi: Predstava se Sadu, i malog je obima. Sa dru- zvala Kraj 20. veka i radilo se ge strane, evo, već trinaest go- o fizičkom teatru. Inače, to je dina postoji INFANT festival moja prva predstava i moje koji vodi Simon Grabovac iz prvo nago pojavljivanje na Kulturnog centra Novog Sada sceni. i on, između ostalog, posvećuje Surađuješ s nekoliko ekolo- ozbiljnu pažnju performansu. ških organizacija. O kakvim je suradnjama riječ? Želja zlatne ribice – Al-Droubi: Za sada je ta Sudjelovao si u predsta- saradnja prekinuta. Radili smo vi Viva Verdi skupine Via ekokampove sa velikim brojem Negativa na Eurøkazu 2006. polaznika i predavača. Bile su Kakva je trebala biti sudbina tu razne radionice pozorišno- zlatne ribice u navedenoj pred- edukativnog tipa. Boravak u stavi s obzirom da je i srećom prirodi i boravak sa drugima. uprava HNK zabranila smr- tonosno korištenje životinja na Kazalište za djecu s sceni? posebnim potrebama – Al-Droubi: Oh, jadni Radio si predstave s djecom Max. Ta ribica je trebala biti s posebnim potrebama. Kako si zgažena od strane hrvatske se uključio u navedeni rad i koje

cmyk 38 IX/218, 15. studenoga 2,,7. kritika

Pripovijestima su defilirali Ličani u gradovima harmonikaš koji ustaje iz groba, groteskno Boris Postnikov dragovoljcu Domovinskog rata koji se uključuje u šverc heroina iz Albanije, debela djevojka koju ne govoreći pravo, nije ni zaslužila bitno drukčiju sudbinu. Djelo je, međutim, želi niti jedan muškarac U Eskimima Karakaš ambicioznije zapelo za oko Robertu Perišiću, piscu, pa, očajna, kopulira nego prije nastoji ocrtati atmosferu kritičaru i odmetnutom FAK-ovcu koji je zadatak artikulacije i promocije al- sa svinjom, dječak egzistencijalne bezizlaznosti i ternativne književne scene doživljavao beznadnog koprcanja svojih likova kudikamo serioznijim i kompleksnijim kojeg muči golema negoli festivalske mu kolege. Perišić je u okolnostima koje im sakate volju iskoristio poziciju urednika u netom žeđ nepoznatog i za životom. Jezik mu je i dalje pokrenutoj biblioteci Optike Ghetaldus kako bi objavio sljedeći Karakašev tekst neobjašnjivog uzroka, pa škrt, ogoljen, reduciran na nužno i – dogodilo se Kino Lika. Premda je ga roditelji ne uspijevaju i on pokušava negdje između izašla bez velike pompe i značajnije promidžbene potpore, ta je zbirčica đenje on-line dnevnika na internetskim napojiti redaka, u nedovršenim replikama kratkih pripovijesti nakon nedugog stranicama knjižare Moderna vremena i tek naznačenim psihološkim vremena stekla gotovo pa kultni status. i još ponešto. Kako sam ušao u Europu Njezin ogoljen i reduciran izričaj, lišen nije posve nezanimljivo štivo i potvrdilo previranjima likova, uspostaviti to nevještih stilskih pretencioznosti koje je piščev dar za prozno fragmentiranje, ozračje. No knjiga nipošto ne uspijeva su znale kvariti dojam u Kombëtarima, ali i, znatno više, učvrstilo njegov ugled opravdati popularnost i dobar glas ali i potpuna tematska okrenutost Lici i zvijezde domaće off-stream književnosti. Ličanima, dijalozi ispisani većini čitate- koji je, po svemu sudeći, čekaju lja nepoznatim dijalektom te zaoštrena Vječito iščekivanje radikalnost golicavo bizarnih motiva Prava kušnja i provjera opravdanosti pokazali su da forma kratke priče statusa što ga je izborio Kinom Lika sti- nema ničega ratna je priča iz devedesetih Damir Karakaš, Eskimi; Profil, Zagreb, Karakašu leži više negoli prozni tekst gla je, međutim, tek s Eskimima. Ni ova, koja se kronotopski ne uklapa u konce- 2007. “duljeg daha”. Pripovijestima su defi- kao ni prethodne Karakaševe knjige, nije pciju zbirke, a pritom joj ni kvalitetom lirali harmonikaš koji ustaje iz groba, opsežna. Okuplja pet priča na tek stoti- bitno ne pridonosi. groteskno debela djevojka koju ne želi njak stranica. Ključni pomak u odnosu niti jedan muškarac pa, očajna, kopulira na Kino, a koji se primjećuje već i po- Ukočeniji likovi ri predviđanju laureata knjiže- sa svinjom, dječak kojeg muči golema vršnim, neobaveznim prelistavanjem, je U Eskimima Karakaš ambicioznije vnih nagrada za ovu godinu ne žeđ nepoznatog i neobjašnjivog uzroka, toponimske prirode – tek je jedna priča, nego prije nastoji ocrtati atmosferu bi bilo nerazumno kladiti se na pa ga roditelji ne uspijevaju napojiti... naime, smještena u Liku, dok se preo- egzistencijalne bezizlaznosti i bezna- novu zbirku priča Damira Karakaša Taj katalog bizarnosti, kojemu teško da stale četiri odvijaju u većim gradovima. dnog koprcanja svojih likova u okolno- Eskimi. Autor je sve popularniji, knjiga može konkurirati i onaj nešto razvika- Likovi su, međutim, i dalje mahom stima koje im sakate volju za životom. se, nakon što je iza njega prvi put stao niji iz radionice Zorana Ferića, te za- Ličani; oni sada žive u skučenim, za- Jezik mu je i dalje škrt, ogoljen, redu- jedan srednjostrujaški nakladnik, sa- čudno kombiniranje postupaka srodnih puštenim suterenima i garsonijerama, ciran na nužno, i on pokušava negdje svim solidno prodaje, hvale ga viđeniji magičnom realizmu s naturalističkim nezaposleni, izolirani i usamljeni, iscr- između redaka, u nedovršenim replika- intelektualci i ine javne persone sklone prosedeom zacijelo su pridonijeli ugledu pljeni siromaštvom, vječito u iščekivanju ma i tek naznačenim psihološkim pre- vlastiti ugled potkrijepiti upućenošću u knjige više negoli eventualna sigurnost, nekih boljih vremena. Najpregnantnije viranjima likova uspostaviti to ozračje. recentna književna zbivanja, a interes će vještina i suverenost kojima bi Karakaš je to iskazano u naslovu uvodne pripovi- Pismo mu je stoga ovdje nešto tromije, nedvojbeno biti i veći kada u distribuci- vodio pripovjedni tok. Premda nije jetke – Mi nismo odavde. U njoj jedna od “razvodnjenije”, tempo sporiji, sama ju krene film Dalibora Matanića sniman netalentiran pripovjedač i ima nerv za svakodnevnih svađa bračnog para oko događajnost manje zgusnuta – kao da prema njegovoj ranijoj zbirci Kino Lika. dinamiku priče, nezanemarivi su mu odgoja sina jedinca prerasta u muževlje- se sjenka Raymonda Carvera, u kojoj je Karakaš će se, nema sumnje, i tada do- propusti vezani upravo uz one elemente vu lamentaciju o odlasku iz rodnog kraja nastajao značajan dio prominentne do- bro snaći pod svjetlima reflektora – bio koji njegovo pismo čine prepozna- i preseljenju u grad, a potom u maštanje maće prozne produkcije od devedesetih je, uostalom, performer i ulični artist, tljivim, poput crnohumornih obrata, o ljepšem životu za dijete, i to u dalekoj naovamo, dijelom nadvila i nad njega. osebujna je pojava čiji nesvakidašnji cur- nadnaravnih motiva i brojnih karakteri- Švedskoj. Odjednom, međutim, njih Premda mu zakonitosti kratkopričaške riculum vitae bilježi i tri nesvršena stu- stično “pomaknutih” situacija. On ih ne dvoje primjećuju da im je sin nestao i ekonomike nisu strane, Karakaš ipak dija, status branitelja, karijeru novinara umije uvijek ekonomično koristiti niti dok ga, očajni, bezuspješno traže, bačeni nije toliko rafiniran pisac da bi uspio crne kronike, karikaturista, konceptu- uklopiti u tkanje pripovijesti tako da mu su iz nostalgičnih tugovanja i nepre- indirektno plasirati tu atmosferu i često alnog umjetnika te harmonikaša sklo- ne poremete uzorak. Zna mu se dogodi- stanih nadanja natrag, ravno u strahotu zastaje na razini doslovnog značenja. Os nog ličkim folklornim harmonijama. ti da potpiše pravi mali dragulj kao što ogoljene, neuljepšane egzistencije. selo-grad, oko koje se u ovim pričama Ukratko, dovoljno je uvrnut i iščašen da je pripovijest Voda, ali i da cijelu priču Karakaš ovu priču, ujedno i najuspjeliju okreće puno toga, povučena je između bi, ako ničim drugim, pozornost osvojio osloni o lošu doskočicu kao u potpu- u zbirci, okončava vještim, dovitljivim crno-bijelo definiranih polova, pri čemu egzotičnom pojavom. Sada, pred samo no promašenoj i neduhovitoj uvodnoj crnohumornim preokretom. urbanost postaje sinonimna otuđenosti dovršenje njegove inauguracije u main- Kurvi. Fama koja je okružila Kino Liku Nešto slično pokušat će, ali znatno i devijantnosti. Naposljetku, socijalna stream autora, zanimljivo je osvrnuti se i kao nepravedno zapostavljeno remek- manje uspješno, i u priči Kad god tebi problematika, koja tvori značajan sloj u nekoliko poteza ocrtati i neuobičajenu djelce suvremene književnosti, čini se, odgovara, o ljubavi stidljiva mladića poetike Eskima, nije zahvaćena ni ino- Karakaševu spisateljsku karijeru, osobito tek je dijelom opravdana, a drugim, ku- prema susjedi, sestri policijskog oficira. vativno, ni osobito domišljeno. stoga što govorimo o književniku koji je dikamo većim, počiva na zanemarivanju Tu je, međutim, kao što mu se znalo Zaključno, čini se da se Karakašu svojedobno bio odviše off čak i za samo- brojnih slabih stranica te knjige. događati i u ranijim knjigama, poentirao dogodilo slično što i njegovim likovima: proglašene glasnogovornike tuzemne Bilo kako bilo, novo piščevo prozno nemotivirano bizarnim motivom koji ne dok su živjeli u svom zavičaju, nesputani alternativne književnosti okupljene oko uknjiženje nakon toga je očekivano s proizlazi iz logike priče. Svjetlo u kući, i slobodni, i on sam je pisao opuštenije, FAK-a. nemalim zanimanjem. Zbirka zapisa priča o starcu koji živi u gradu, ali i dalje razigranije, hrabrije. Omaške i propusti Kako sam ušao u Europu, nezgrapno i gotovo svakodnevno putuje na selo kako bili su, doduše, češći i uočljiviji, ali su Bizarni likovi neinventivno žanrovski određena kao bi održavao svoju staru kuću, nadajući učestaliji bili i lucidni potezi. Preseljenje Premda generacijski blizak piscima reality-roman, bila je zapravo integralni se da će se u nju vratiti s obitelji, te u veliki grad učinilo je te likove “za- od kojih su neki na sceni već više od dva dio neobičnog multimedijskog artisti- Reći ću ti kad stignemo, o majci koja se kočenijima” i ukočenijima, a pritom je desetljeća, objavljivati je započeo tek čkog koncepta koji je, prije svega, uklju- prostituira kako bi prikupila novac da s ukočen postao i sam pisac. U Eskimima prije osam godina, i to u vlastitoj nakla- čivao Karakaševo sviranje harmonike kćerkom otputuje u inozemstvo, pomno je pretencioznosti žrtvovao ponešto od di. Putopisni zapisi Bosanci su dobri ljudi po ulicama Bordeauxa, ali i ispisivanje su i pripovjedački umješno razvijane, svježine i autentičnosti pripovjednoga ostali su gotovo pa nezamijećeni, a čini- Francuzima nerazumljivih i zbunjujućih ali nedovoljno da bi potpuno nadišle glasa, pa knjiga nipošto ne uspijeva lo se da nešto slično čeka i debitantski poruka vezanih uz hrvatsku kulturu, razinu doslovnosti i izmakle banalnosti. opravdati popularnost i dobar glas koji roman Kombëtari. Pripovijest o bivšem fotografsko bilježenje tih nastupa, vo- Naposljetku, Osvajanje sela iza kojeg je, po svemu sudeći, čekaju. cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 39 kritika

Rat kao performans identiteta

Dinko Delić Nepripadanje plemenu metafizičke (pre)ozbiljnosti. Buhačevi su u Sparti ubijani invalidi, do krstaških Simbolika naslova vodi do fraze “čisti protagonisti (Goran i Sanja, npr.) izda- ratova i terora inkvizicije prema “vje- zrak” koja sugeriše lakoću i zdravlje. A leka podsjećaju na likove stripa Jeremiah šticama” i herezi. Od konkvistadorskog naziv “zračna luka” nije tek sinonim za Hermanna Hupena, ili Modesty Blaise misionarstva prema urođenicima do Ničiji čovjek u sapunici balkanske airport. Miljenko Buhač blagom ironi- Petera O’Donnella, zato što dosljedno prosvjetiteljske nadmoći prema “di- svinjokalipse. Mješavina ratnog jom, asocirajući na “čistilište”, u krajnjoj čuvaju karakter u fizički i moralno de- vljaku”, motor napretka “kultiviranog” instanci, gradi oksimoronsku konstru- vastiranom ambijentu. Iako čitalac lako čovjeka zasnovan je na diskriminaciji. i kulturološkog teksta, odbljesci kciju “čistač zračne luke”, tako da “onaj zaluta u haotičnim retrospektivama, pa Tome časno svjedoče i filozofi različitih špijunskog i akcionog, čine da koji čisti nešto što bi po sebi trebalo biti (s pravom) posumnja kako žitije Gorana epoha i socijalnog konteksta: Rousseau i čisto”, zapravo radi Sizifov posao. Jer, B. nije historijski moguće, Buhačev se Voltaire, Diderot, Kant i Marx, Hannah preplitanje i parodija žanra budu foknerovski rečeno, svetilište/utočište ne estetički fantazam dotiče svakog uče- Arendt, Walter Benjamin, Adorno i vrlina ove proze postoji za zločince, ali ni za žrtve, ma snika u krahu balkanske Atlantide. Jer Foucault, Julija Kristeva, Judith Butler, gdje se našli i šta god da rade. Čistač zračne luke sugeriše divno osjeća- Deleuze i Guattari, Antonio Negri, Smisao za ironiju i grotesku, za pu- nje nepripadanja plemenu, zaboravljenu Giorgio Agamben... Miljenko Buhač, Čistač zračne luke; nokrvni (crni) humor Buhač je transpo- neutralnost čiste ljudskosti koja dozvoli Čini se da je efekat “rata svjetova”, Koncept, Mostar 2007. nirao još iz prve svoje zbirke pripovje- čovjeku da je svoj. Čak i u bjesomučnim reprezentiran u istoimenom roma- daka Glasovi iz propunte (Hercegtisak, podjelama. To je vrijednost: biti na “ni- nu Herberta Georgea Wellsa i filmu Široki Brijeg 2004.), gdje Mitch čijoj zemlji” (kako Kinezi, na primjer, Stevena Spielberga, estetička posljedica Lieblich kao evropeizirani Hercegovac u legendama o ujedinjenju Kine kažu griže savjesti – narcisoidno naličje ljud- Svijet je prekriven ranjenim zajedni- odustaje od potomstva i čini svetogrđe “naša zemlja”). ske kulture. To je “sukob civilizacija” o kojem (sic!) proročki piše Samuel cama, neispunjavajući etnički patrijarhalni “Rat svjetova” koje trpe progon ili koje se sjećaju pa- code. Mitch se “potvrđuje kao dostojan Huntigton na kraju krvavog 20. vijeka. tnje; nasljednik svoga legendarnog pretka Susret s drugim i drukčijim stalna je A “mali zeleni” (Marsovac) zapravo i koje sanjaju o osveti... Chorvata Lieblicha, pastoralnog paci- provokacija likovima (i čitaocima) ovog nije tuđinac, već unutrašnji progonitelj, – Amin Maalouf fiste i pionira politike miroljubive koe- romana. A područje roda i identiteta metonimijski dvojnik, kako – na tragu gzistencije” (Ivan Vukoja). A to je vrlo – kulturalni izazov. Bori se nacija pro- Lacana, Derride i Foucaulta – kaže istač zračne luke priča je o Goranu bliska pozicija “zračnom higijeničaru” tiv nacije, nadmeću se zločinci i žrtve, Diana Fuss. Taj fantomski drugi, emani- B. koji brani vlastitu ljudskost Goranu B. koji je, takođe, mirotvorac muževi nadziru supruge i obrnuto. ran kao vanzemaljski monstrum, ustvari umjesto linije fronta, koji “ratuje” i outsider. U šest priča koje su temat- Dezerter Goran sliči na vanzemaljca je, “mali crveni” (crni ili žuti), zavisno od pod stijegom intime umjesto pod sim- ski i strukturalno povezane, Glasovi iz svim svojim mučiteljima: od ofici- pravca na Zemlji koji pokazuje kompas bolima nacije i vjere. Goran i u ratnom i propunte oblikuju tekst proto-romana i ra JNA do bosanskohercegovačkog Kristofora Kolumba. Prema otkriću u životnom bunilu traga za izgubljenom svojevrsna su prethodnica ovoj knjizi. Guantanama. Ali podržavaju ga i tješe antropologinje Ruth Benedict: “istovje- ljubavi, za “zlatnom pticom mladosti” Kompozicija Čistača zračne luke njegove ljubavnice, općenito – žene: tnost ljudske prirode i vlastitih kultur- koju je prekrio čudovišni traumatični razvijena je sukcesivno u dvanaest Sanja, Marina, Gabbie, sestra Sharon, nih kriterija”, rezultira da mnoge kulture mrak. Naizmjenice, razvijaju se dva poglavlja čiji su naslovi simboličko- frau Gottwald. Nije slučajno što Goran stranca određuju kao ne-ljudsko biće. biva suprotstavljen Sanjinom mužu, toka radnje: prospektivno – ponovni fabularni: od Susreta pod snijegom do Ubojiti identitet susret i zbližavanje s fatalnom Sanjom Lajte kere Jakobsfelda – to je kraj, to je isljedniku Patriku, i u zarobljeništvu i u Kovačević, te retrospektivno – ratna kraj... Miljenko Buhač kroz tekst pluta bračnom krevetu. Patrik Gorana naziva U Čistaču zračne luke kolonijali- i emigrantska golgota Gorana B. od u žanrovima i lebdi u stilu. Čitaocu su bezličnim “gubitnikom”, čovjekom bez zam je metateza bratoubilačkog rata. Mostara do Münchena i Regensburga. predstavljeni detalji ratne priče u bru- “garda”, koji je zalutao u rat. Na polju Miljenko Buhač prikazuje nam sma- Na “križnom putu” devedesetih talnim scenama nalik na Crvenu konjicu ljubavi Goran je, takođe, feminizirani knuće Goranovog prijatelja Sohe kojeg Gorana će ugrožavati zločinci sve tri Isaka Babelja i slične pasuse Josipa outsider prema Patriku, alfa-mužjaku što ubiju sjekirom. Od granate pogine i konstitutivne nacije. On će tri puta biti Mlakića, a onda (kratkim rezovima) nadmoć ostvaruje sofisticiranim nasi- Luburesku, kolega iz JNA. U hercego- zatvoren u različitim bosanskoherce- pažnja se odvede u ljubavni mizanscen s ljem. Tako se, patrijarhalno (epski), rat vačkom vinogradu Malo Ranjeni (Stipe) govačkim logorima, kod sve tri vojske: kulisama tragedije, bilo da gledamo brak i nacija – “muške” stvari – promoviraju mrcvari sina bivšeg partizana. Žrtva u u “srpskom” i “hrvatskom” Mostaru, te s Marinom ili sudbinsku ljubav prema kao “najvažnije na svijetu” (skoro kao bugojanskom logoru biva pogubljena u “bošnjačkom” Bugojnu. Mogao bi se Sanji. Budući da je BH-ratni konflikt fudbal). Za militantno su sebstvo žene i maljem. Goranova žena Marina ubi- titulirati kao “predsjednik kluba profesi- razotkrio šarolik repertoar nacionalnog gubitnici (a gubitnici su žene) uvijek ne- je djecu i sebe pod nastupom ludila. onalnih logoraša”, kako je gorko izjavio zla, nije teško sagledati ni elemente ravnopravni i pokoreni – uvijek plijen. Nesrećni Goran gine u slupanim kolima Sanji u razgovoru. Sa sjekirom “general” kulturološkog romana u Čistaču zračne Iako Buhačev tekst ne svrstavamo u nakon jurnjave s policijom po auto- Grob, nožem naoružani Malo Ranjeni luke. Naročito tamo gdje se propitkuje (post)kolonijalni, naravno, čak ni u žanr putu… Traumatski košmar, nasilje i i Aladin s krivom sabljom – duboko su identitet ethnosa i pojedinca, ili militan- novohistorijskog romana, zbog naglaska smrt eksplicitni su primjeri zlokobne se urezali u Goranovo tijelo i dušu. Te tna falocentričnost raznih koljača i silo- na emancipaciji subjekta nameće se uda- ubilačke prakse. I ubilački krojenih ratne aveti i kreature postat će Goranu vatelja koji u ime “viših ciljeva” šiljkom ljena veza s djelima Daniela Defoea, J. identiteta. Ti uprošćeni identiteti, pro- nadzornici jave i košmarnog sna. penetriraju u meso. Fenimorea Coopera, Rudyarda Kiplinga gramirani “zidanjem razlike naspram A ovaj PTSD junak dijete je hrvat- Roman je pisan kolokvijalnim ruko- i Edgara R. Burroughsa. Ti autori su neželjenog sebe” (N. Ibrahimović), sko-srpskog braka, “mješanac” – kako pisom s naznakama slanga, manirom od 1719. do 1912. godine svojim fanta- nameću trostruku isključivost sunaro- bi u horu rekli “čistokrvni” laboranti medijske lakoće. Humoristički i tragički zmagoričnim pismom najavili eksploziju dnicima: izbor dominantne pripadnosti, inače multikulturalne BiH. Goranov momenti prepliću se klizeći iz jedne književne (kulturalne) potrage za dru- odbacivanje “izdajnika” i eliminaciju otac Anto bio je pobornik znanstve- krajnosti u drugu. Ta postmoderna gim. Tome nisu “odoljeli” ni pisci/redite- “neprijatelja”. Takvo izopačeno viđenje nog marksizma, a djed po majci Miloš, površnost ne donosi razornu patetiku lji negativističkih utopija i science fictiona koje ukida slobodne relacije između Titov partizan. Goran se u bolnici klasične drame, ali ni dekadentnu in- 20. vijeka: Karel Čapek, Aldous Huxley, ljudi proizvodi ubojiti identitet, piše sjeća svinjokolje u djetinjstvu gdje su fantilnost soap opere. Obiteljske veze George Orwell, Isaac Asimov. Sve do Amin Maalouf. životinje bile masakrirane, baš kao Mostaraca s frau Gotwald i višestruke prethodnice naših dana, kad u filmovi- Zato Goran B, nakon čitanja zatočnici u logoru. “Brzo to ide kad ljubavne peripetije prepoznaju se kao ma Alien, E. T. ili Brazil, naprimjer, ne Buhačeve psihodrame, izrasta u arhe- se udruže tri jahača svinjokalipse”, elementi pseudo-hronike, karakteri- bude i komercijalno najavljen odnos sa tipski lik mostarskog Brucea Leeja, u buncao je Goran na uho medicinarki stični baš za tv-sapunicu, recimo, ali drugim kao centralno pitanje (sub)kul- bosanskohercegovačkog kentaura-je- koja sliči na Sharon Stone. No, kad se melange ratnog i kulturološkog teksta, tura 21. vijeka. dnoroga. Jer Goran je nadnacionalni tome BH-trojstvu doda “sudbina” što odbljesci špijunskog i akcionog, čine Zastrašujuće je pratiti kako se, mi- stvor, postdejtonski polučovjek/polubog, u opsadi Staljingrada spaja Goranovog da preplitanje i parodija žanra budu litantno od početka civilizacije, drugi koji – prema grčkoj mitologiji, baš kao djeda Matu i Leopolda Niemetza, brata vrlina ove proze. Miljenko Buhač, označava kao objekat, bilo da je u pita- Herakle, Prometej ili Ahil – ne može frau Gottwald, Goranove gazdarice iz valjda instinktivno određen tekstual- nju pripadnik neke konkurentne kulture biti srećan i preživjeti u banaliziranom Regensburga, onda se pred čitaocem nim codeom hercegovačke anegdote i ili marginalac u okviru domicilnog po- svijetu zbog svoje višestruke pripadno- prostre globalna panorama “vječnog briljantnim stilskim naslijeđem Šimića litičkog projekta (bolesnik, žena, starac, sti. rata” koji nikada ne prestaje i čiji su i Hume, gradi prečišćen i jednostavan dijete, rob): od antičke Grčke gdje su Suprotno Goranovoj metamorfozi, akteri nerazdvojno uvezani. jezik lišen metaforičkog opterećenja i ostali narodi nazvani barbarima i gdje u antropološkom pojmovniku: masakr,

cmyk 40 IX/218, 15. studenoga 2,,7. kritika poraz i pobjeda bazični su rituali rata. paganske rituale pod interkulturalnim Sahrana, kletva (osuda) i jubilej imaju, horizontom globalnih medija. Njihovi dodatno, i obredni karakter. Učestalim naredbodavci poznaju marketinško ponavljanjem u Buhačevom tekstu (i pravilo: stvarnost je percepcija, i medij- u BH-političkom kontekstu) te cere- ski uništavaju bosanskohercegovačku monije simuliraju značenje: herojstva i dramatsku formulu gdje identitet biva kukavičluka, izdaje i žrtvovanja – sim- građen u odnosu na drugog, a ne pro- boliziraju divljenje i mržnju, prezir, tiv njega (N. Ibrahimović). Liferanti ponos i strah. Kao reproduktivne ma- mržnje, ratni planeri i profiteri, krvlju šine, ti rituali kolektivistički uspostave zamagljeni pojam nacije privatizirali su sebstvo kao efekat. Demagoški tekst kao posjed. Jer mržnja prema drugom, Klopka za budale Buhačevih antagonista (Patrika i Malo mržnja je prema sebi, dio vlastitog bića Ranjenog, npr.) prikriva činjenicu da koji se želi zaboraviti (A. Maalouf). I njihov rigidni psihogram nije samosvo- što je taj drugi (susjed i brat) bio bliži Dario Grgić pozadini svojih romana. Henry Miller je, jan – utemeljen u kulturi “krvi i tla”, već i voljeniji, mržnja je veća. Po riječima kao i Ransmayr, bio dovoljno naivan da proizveden. Ali potreba za ponavlja- Michela Foucaulta, identitet nije ni- se u svojoj autopoetici malo i puše, dok je njem uključuje i politički rizik da želje- kakvo otkriće, ni tekovina, već praksa. Powys koji vjerojatno nikad neće u Hrvata ni identitet ne bude realiziran. Zato je Otuda je trud BH-političara, umjesto Ransmayr se ispovijeda, priča o biti relevantno predstavljen ukidao narci- sebstvo strateški performirano i nadzi- “zlatnih kašika”, urodio masovnim svojim snovima, raspreda o svojim stičke uvode i odmah kretao na stvar. Tu rano u svakoj kulturi, a rat najmoćniji grobnicama i analizom DNK. Čistač dvojicu pisaca, Ransmayra i Powysa, ne performans identiteta ( Judith Butler) za zračne luke Miljenka Buhača dragocjena djelima, ukratko, vrlo je konfesionalan povezujem slučajno, obojica su protiv ta- koji historija zna. je knjiga jer nudi protudiskurs “pobune ma koliko se tijekom te svoje kozvanog elitističkog doživljaja književno- U znak neposlušnosti etničkom na papiru” i katarzičku praksu “smijeha sti (da u opisu lektira obavezno spomene- Frankensteinu, autor Buhač karikirao kroz suze” što je blagotvoran incident u “ispovijedi” pravio blesav ili važan, mo Musila ili Kafku, npr.), treba nam čita- je egzekutore, jer oni anahrono čuvaju aktuelnom izdavaštvu BiH. osobito stoga što je ova knjiga nastala ti one knjige koje su u stanju odnijeti nas u drugi svijet, pa makar to bila, kako piše iz građe za novinske razgovore. Powys, Alica u zemlji čudesa. Uglavnom, Junakinja romana A. L. Kennedy, pak, ton kojim Ransmayr diktira stvari u svo- joj Ispovijedi jednog turista ima nešto od veći dio romana pluta po oceanima Powysova šamanizma; velški je pisac, baš pića, s povremenim upadima zraka kao i Austrijanac, na pisanje i čitanje gle- dao kao na potencijalno putovanje, i nije KNJIŽEVNE VEČERI U MOČVARI… svjetlosti, za koje nisi siguran jesu li mu bilo bitno je li autor kojeg čita pod utješni ili zastrašujući utjecajem velikih autora iz prošlosti - ta- kav gard sumnjiv je obojici i radije su za dokaze nego olako iznesene argumente da ČETVRTAK 15. 11. u 20:00 h Cristoph Ransmayr, Ispovijest jednog je Musil (baš na njega se Ransmayr refe- turista; s njemačkoga preveo Mladen rira) ili neki drugi dokazano veliki pisac Udiljak; Sipar, Zagreb, 2007. njihov omiljeni auto, i obojica, naravno, SAMO ZA VAŠE OČI: LOKOTAROV KALIBAR takve stavove iznose pomalo zafrkantski. No unatoč zafrkanciji kojom su protkane stranice Ispovijesti Ransmyr se ograđuje Kruno Lokotar - Lokotarinho, nadaleko poznat&pri- rije dvadesetak godina je u Hrvata od “žurnalistički okupljanih mišljenja” znat urednik, promotor i šarmer, zvijezda domaćeg posljednji put bio objavljen au- u koje svrstava i ovo atributiranje pisaca strijski pisac s adresom u Irskoj, poput Musila koje svaka, po Ransmayru, uredničkog neba, u Močvari će, 15.studenog, u već po- Christoph Ransmayr. Radilo se o romanu spisateljska kotlokrpa rado predikatizira slovičnih 20h predstaviti biblioteku Kalibar i pet novih Posljednji svijet u kojemu je tematiziran vlastitu biću, iako u pismu takvih autora književnih glasova kojima (i bez gledanja u dlan, grah te problem umjetnika u egzilu, što je, na neki nema ni najmanje naznake da su uspješno način, podtema i Ispovijesti jednog turista. provarili tako visoko kalibrirane autore. želuce životinja) predviđa sjajnu književnu budućnost. U naslovu spomenuta ispovijest u ovom Koji pišu naivno, ali im je velika želja da Podsjetimo se, baš su pod njegovom uredničkom pa- je slučaju baš to, Ransmayr se ispovijeda, budu doživljeni ne-naivno. Kao, kužimo priča o svojim snovima, raspreda o svojim mi stvari, nemate pojma koliko, eto, čitali skom zasjale zvijezde Renata Baretića, Vedrane Rudan, djelima, ukratko, vrlo je konfesionalan smo i Musila, stoga, oprezno s nama, da Zorana Lazića, Vlade Bulića... a Kruno tvrdi da netom na- ma koliko se tijekom te svoje “ispovijedi” vas, nimalo muzilovski, ne raspalimo po pravio blesav ili važan. Osobito stoga internetskoj vam njušci! brojene nipošto nisu i posljednje. U ponedjeljak, dakle, što je knjiga nastala iz građe za novinske Ta vrsta kukavičluka Ransmayru je osim blagoglagoljivog Lokotara, nastupit će perjanice razgovore, i to za tiskovine kao što su Der odbojna, po njemu najviše foliranja ge- Spiegel, New York Times, London Times, neriraju čuvari kulture, ljudi koji vlastitu prvog kola biblioteke Kalibar: Zdenko Mesarić (Garaža); Corriere de la Serra i Le Monde. Ransmayr težinu pokušavaju povećati tuđim miši- Marijana Ogresta (Jebanje za kunu, zbirka priča za brzi je zasluženo došao na glas spomenutim ćnim koeficijentom. Posebno nadahnute romanom i onda je od tantijema (kaže li stranice posvetio je književnim kritičari- profit i dugo guštanje); Andrea Pisac (Dok nas smrt ne ra- se to tako?) uspio kupiti kuću u Irskoj, i ma, a temu je obradio u maniri Magnusa stavi ili te prije toga ne ubijem); Zoran Tomić (Nebo su pre- s obzirom na to da je prilično prevođen & Bunkera i njihova Broja Jedan, s nje- krili galebovi - štafeta (ali ne i na hrvatski, sve dosad, a praksu je govom svešicom tuđih grijeha: svi koji su ukinuo Mladen Udiljak, koji je na tržište o Ransmayru negativno pisali, svi koji su priča osviještenog ko- izbacio čak tri Ransmyera; osim Ispovijedi “neobičnu pticu” spremnu na arhiviranje munalca) te uzbudljivi to su Morbus Kithara i Užasi leda i mraka), izmaglice “vlastitog svijeta” (a koji su pri- mogao je skucati novaca za život profi tom to uradili vlastitim jezikom) opisali & neponovljivi Ivan književnika. kao pretencioznog, završili su u njegovoj Vidić (Violator / Ona Srpski pisac apartnog opusa Vladan bilježnici. Da je cijeli Ransmyrov koncept Dobrivojević iznimno cijeni onog klopka za budale on sam demistificira iz govori). Dođite, želite Ransmayra iz Posljednjeg svijeta, koji je stranice u stranicu: Elias Canettti je si- li osjetiti mehki dodir autoru omogućio življenje od pisanja, a gnifikant takvih strategija. Drugo on hoće kako se kod nas uglavnom prevodi svašta reći: ne baratajte oružjem kojim, zapravo, buduće lektire, prije (kao što se i piše svašta), ovako temeljito ne znate rukovati. Rabite rječnike! Ako negoli je to doista i predstavljanje jednog autora bez ikakve nešto niste čitali, primjerice, nekog autora, sumnje je događaj prvoga reda. I to iz ma koliko on bio važan, nemojte o tome postala. U Močvari, više razloga; najvažniji je, možda, što su pisati tekst. Nemojte unaprijed znati je li prije svih najboljih vrlo rijetke knjige u kojima veliki pisci (i zbog čega) nešto krucijalno. I neznanje knjižara i kioska! ispovjedno iznose svoje poetike, obično se, se, naime, vidi, baš kao i znanje. Ne bu- kada pokoja i bude napisana, pisci skriju dite puž balavac! Ransmayra za slinave Pomaže riječju i iza naslova kao što su Knjige mog života tragove s razlogom boli briga: pisac je to djelom: Roman Simić (Henry Miller) ili One Hundred Books koji je potpuno svjestan da svatko ima ( John Cowper Powys). Vjerojatno bi bilo svoju inačicu događaja kao što je čitanje, Bodrožić. zgodno u ovom kontekstu spomenuti i i smiješan mu je militarizam muzilizacije Kunderu, jer se on rado, posebno u svojim književnosti, poglavito stoga što se iste romanima (da ne spominjemo njegove prihvaćaju pavijani ove lijepe umjetnosti Upad: 0 KN esejističke knjige Iznevjerene oporuke i – tko je uistinu jak, znadete to vi i sami, Umjetnost romana), raspisivao o poetskoj ne žudi za starijim bratom, pogotovo ne cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 41 kritika

jednim takvim arhetipskim. Ransmayr para i dok pratite njezino strmoglavlji- je pisac s kojim se trebate družiti, on ima vanje u vertikalni labirint alkohola, kao zarazan kapacitet, ima moć da ovom knji- i dok promatrate kako taj pad djeluje na gom bude vaš drug, vaš brat. Te je, stoga, njenu okolinu. Junakinja nije onaj iritantni nemojte preskočiti. nadmeni tip koji prepotentno kaki okolo naokolo, poznat iz djela mnogobrojnih muških opisivača alkoholiziranih tipusa Spužvasti način sklonih sraćki u ime nadnaravnog IQ-a. Balast tradicije koji stoji iza Raja je pogo- lem, od spomenutih romanopisaca, zatim postojanja pijanaca romantičara pa do Miltona i njegova Izgubljenog raja, ili još dublje u povije- sti, sve do prvih mitova koji svjedoče o A. L. Kennedy, Raj; s engleskoga preveo Goran Edenu, izgubljenom ili nađenom, no ovdje Vujasinović; Disput, Zagreb, 2007. je tradirana storija o ljudskom promašaju prodisala na asfaltu i nitko ne kuka zbog toga što mu je Bog spržio krila, nego prije zbog toga jer se mulja da tih krila uopće jerojatno najpoznatije književno Pijanstava je puno: ima. djelo na temu alkoholizma roman je Uvijek postoji mogućnost uskrsnuća, engleskog pisca Malcolma Lowryja slatko pijanstvo; ono kaže Hannah, neki bar u blizini koji će sve Pod vulkanom. Prema njemu je John dovesti u red. Svijest koju Kennedyjeva Huston snimio odličan film s Albertom je “toplo, podatno i oslikava sva je sastavljena od kratkih, Finneyjem i Jacqueline Bisset u glavnim odrješitih improvizacija: nitko ne počinje ulogama, i preporuča ga se pogledati prijateljsko”. Čokoladno dan prije popodneva, zapisuje na jednom jer je i Huston, poput Lowryja, temu mjestu, i ustajemo rano isključivo za volju poznavao iznutra i znao ju je iznijeti. pijanstvo: kada se tako nekog poslodavca ili neke nefunkcional- Lowryjev je roman parabola u koju je ne ljubavne veze, no ako se prepustimo utkana gomila ezoterijskih znanja, pa je napijete najradije biste vlastitoj prirodi otkrit ćemo “da nam jutra njegov pilac Geoffrey Firmin, osim što pojeli samoga sebe. Biti nisu prijeko potrebna”. Najvažnija stvar svjedoči o paklu ovisnosti, ujedno i meta- je duševni mir, on nema cijenu. Zatim fora za generalni promašaj kakav se može pijan kao duh znači moći humor: ljudi po kućama imaju barove! dogoditi čovjeku koji živi životom u koji Kakve li gluposti: “Ne biste podigli oltar u nije uključena dovoljna količina svjetlosti. vidjeti svašta. Veliko dnevnoj sobi, pa odakle vam ideja da biste Da bi izašao iz žicom ograđenih životnih mogli pokušati s barom?” Ne čita novine: prostora potrebno je znanje, te je Pod vul- pijanstvo, malo pijanstvo, bole je. Njezina junakinja ima propustan kanom ujedno – među brojnim svojim slo- identitet, što objašnjava spužvastim nači- jevima – i apoteoza gnostičkog poimanja požarno pijanstvo. nom postojanja pijanaca, koji im omogu- stvarnosti. Tijelo je zlo, a alkohol je odli- Ovo zadnje u najužem ćava da upijaju stvari, od gesta do načina čan metak za njega. Ili odlično uže, možda govora, i, to je više kao množenje atributa, bi dodala škotska književnica Alison je srodstvu s velikim nego kao krađa tuđe subjektivnosti. Pravi Louise Kennedy. Jednako kao Lowryjev se alkoholičar s time igra – dopisuje Ransmayra za slinave (ili Hustonov) uradak glasovit je The Lost pijanstvom i slijedi dan Kennedyjeva. On samo želi biti “klaun u Weekend Charlesa R. Jacksona (prema Pravom cirkusu svoga srca”. Trezvenjaci tragove s razlogom boli kojemu je, opet, Billy Wilder snimio nakon njega su zanovijetala – lako je primijetiti da je dojmljiv film), s time što je Jackosonov Hannahino ludilo poprilično sistematično briga: pisac je to koji roman lociran na izlaznim vratima tunela – koja se nikada ne pitaju ima li kitova u je potpuno svjestan da u koji čovjek može uletjeti pretjeranom zagrobnom životu, i imaju li oni krila. konzumacijom alkohola. Lowry završava Pijanstava je puno: slatko pijanstvo; svatko ima svoju inačicu apokaliptički, Jackson svome junaku pruža ono je “toplo, podatno i prijateljsko”. novu priliku, a Kennedyjeva je negdje Čokoladno pijanstvo: kada se tako napije- događaja kao što je između toga dvoga – njezina junakinja te najradije biste pojeli samoga sebe. Biti veći dio romana pluta po oceanima pića, s pijan kao duh znači moći vidjeti svašta. čitanje, i smiješan mu je povremenim upadima zraka svjetlosti, za Veliko pijanstvo, malo pijanstvo, požar- koje nisi siguran jesu li utješni ili zastra- no pijanstvo. Ovo zadnje u najužem je militarizam muzilizacije šujući. srodstvu s velikim pijanstvom i slijedi dan Glavna je junakinja Hannah, zgo- nakon njega. Zapravo, veliko pijanstvo književnosti, poglavito dna, neudana, bliža četrdesetima nego svojim velikim plaštem pokriva sve te stoga što se iste tridesetima, radi kojekakve poslove i od lokalne požare – nabrojane podvarijante, sedamnaeste pati od neugasive žeđi. Ima srećom, pokazuju dovoljno osobenosti prihvaćaju pavijani ove labavu vezu s bratom po piću, osrednjim – alkohol na tim našim neuronskim sta- zubarom, a odnosi s roditeljima i mlađim zama i bogazama zbilja znade čuda činiti. lijepe umjetnosti – tko je bratom su, kao što možete i pretposta- Tako vas pješčano pijanstvo tjera da tetu- viti, u blagoj komi. Otac i majka po- rate, iako se može pojaviti i u kombinaciji uistinu jak, znadete to vi meteni su njezinim životnim stilom (to s drugim varijantama oblokanosti kao jest, prema njihovu mišljenju, njegovim gotovo standardizirana popratna pojava. i sami, ne žudi za starijim nedostatkom), dok su brat i njegova Kada se npr. zaključano, podignuto ili bratom, pogotovo supruga, kada bi se slučajno sreli, bili vodeno našišate. Najgore je, svakako, najlakše opisivi kao ljudi koji pritom gluho pijanstvo – tada ne čujemo nikoga ne jednim takvim čepe nosnice. Sve to rezultira pojačava- i postanemo ratoborni. Mnogi na posao njem općenitog osjećaja izgubljenosti u dolaze prozirno pijani – misle da nitko ne arhetipskim odnosu na takozvane normalne ciljeve primjećuje, ali... Pentekostalno se napiti prema kakvima je usmjerena većina znači buncati u transu. No iznad svih je ljudi, što je, ako je za vjerovati pripovje- blagoslovljeno pijanstvo, kada pilac posta- dačici romana Raj, bio inicijalni razlog ne kao dijete, a bližnji se, propušten kroz za bijeg u izmaštane rajeve što ih nude (u ovom iznimnom slučaju) umirujuću alkoholni napitci. prizmu maligana transformira u brata ili Raj je kao naslov Kennedyjeva fa- sestru. Roman je to, ukratko, koji stiže buliranjem postavila tako da čitatelj iz donjih predjela svijesti i sa samog dna na kraju romana nije siguran što on takozvanog života, gdje se, unatoč ovim označava, normalan život ili romanti- klasifikacijama, nište sve razlike, i gdje čarskom tradicijom uvriježeni izraz za postoje samo još sjene ljudi, točnije duhovi “drugi” svijet, kamo se stiže jedino uz što su ih obuzeli i koje su prizvali iz boca, pomoć kemikalija. Taj dojam nesigur- a povremenim enciklopedijskim pasažima nosti, skliskosti, jedan je od ključnih Kennedyjeva se pokazala relevantnim na- elemenata dopadljivosti njezina romana, stavljačem pisaca koji su – rableovski ili ne kao i izbjegavanje crno-bijelog postava, – pisali o ekstremnom pijenju. Ironično, zapravo visoki stupanj stajanja na obje ali kaos izgleda uistinu šarmantno kada je strane, jer, starinski rečeno, srce vam se popisan s ovoliko pomnje.

cmyk 42 IX/218, 15. studenoga 2,,7. esej

Paradoksi slobode Nicholasa Mosleyja

Shiva Rahbaran Mosleyjeva književna karijera može se podijeliti na četiri različite faze u kojima serija romana dramatizira jedan aspekt njegovih nastojanja i otuda vodi u drugu fazu, koja zamjenjuje raniju otvarajući mogućnost pre- Mosleyjeva zaokupljenost smislom ljudskog vladavanja paradoksa slobode na višoj razini i u složeni- postojanja – biti slobodan i odgovoran unutar veće jem okruženju. cjeline – drži ga izvan mode u književnom svijetu... Mogućnosti ostvarivanja slobode Romani Nicholasa Mosleyja mogu se promatrati kao Pedesetih godina prošlog stoljeća, pod utjecajem egzi- stencijalizma, Mosley je uglavnom bio zauzet isticanjem poglavlja romana u kojemu se razvija jedna tema: nemogućnosti ostvarivanja slobode. Njegovi likovi bili su mogućnost ljudske slobode kroz prevladavanje na moralnim raskrižjima i od njih se tražilo da upotrije- be slobodu izbora i odaberu jedan od puteva, gdje je naj- paradoksa slobode bolji mogući izbor bio ili oba ili nijedan od njih. Moralna dilema uvijek bi dolazila u liku dviju žena, prema kojima je glavni junak osjećao jednaku ljubav i obvezu, ali ih nije mogao imati obje a da ne bude moralno i društveno “ udi su zarobljenici svojih osobina. Oni glume vrijedan prezira; tj. da ne bude varalica ili cinik. S druge uloge. Ako to vidite, onda je dio vas donekle strane, izabrati jednu a ne drugu značilo je povrijediti Dok je u svojim ranijim romanima slobodan”. Tim je riječima Nicholas Mosley, u onu neizabranu i tako je ponovo biti vrijedan prezira. To intervjuu s D. J. Taylorom za časopis Independent (koji je je naravno značilo da je jedini mogući izbor – “loš” izbor. Mosley vidio čovjekovu slobodu vidio Mosleya kao “romanopisca koji je otprilike toliko Od glavnih junaka tražilo se da donesu moralnu odluku nepopularan koliko je to moguće biti”), rezimirao svoju tamo gdje ju je bilo nemoguće donijeti. Drugim riječima, u sposobnosti da promatranjem dugu književnu karijeru. Njegovi kritičari, oni koji mu se od njih se tražilo da naprave kjerkegorovsku disjunkciju dive i oni koji ga ne vole, gotovo se jednoglasno slažu da (uzimajući ili ovu ili onu od dviju međusobno isključivih izabere jednu mogućnost umjesto Mosleyjeva “nepopularnost” u Velikoj Britaniji leži upra- mogućnosti) gdje je jedini “dobar” izbor bio logička ne- vo u njegovu nastojanju da dramatizira “Ideju”. mogućnost; to jest napraviti konjunkciju. To je značilo da druge, u sadašnjim romanima on Mosleyjev položaj u suvremenoj britanskoj prozi je jedini “dobar” odabir bio uzeti obje međusobno isklju- vidi čovjekovu slobodu u odabiru dobro je opisao John Naughton u časopisu Listener: S čive opcije. Mosleyjevi glavni junaci, egzistencijalistički obzirom na to da su Britanci skloni odnositi se prema antijunaci, bili su ili predodređeni da ne izaberu nijedan jedne stvarnosti umjesto druge apstraktnom teoretiziranju o položaju čovjeka kao pre- od puteva, što je značilo bijeg u smrt i napuštanje – kao ma nekoj bolesti, gospodin Mosley se mora pomiriti s što je to Iris Murdoch pokazala u djelu Sartre: Romantic optužbom za pretencioznost – taj intelektualni porok Rationalist (1953.) – ili su bili osuđeni da izaberu jednu koji se tolerira kod stranaca ali se prezire kod domaćih. od međusobno isključivih opcija (obično suprugu) i za- Gospodin John Berger morao je živjeti s takvim kriti- padnu u egzistencijalistički “očaj”. kama u svoje vrijeme – možda je to razlog zašto on sada Mosleyjev bijeg od tragične sudbine i egzistencijalisti- sretno živi u Alpama. čkog “očaja” ostvario se tek nakon njegova preobraćenja na anglokatoličku vjeru 1955. i kasnije nakon njegova Romani ideja “ispisivanja” iz “uobičajene prakse organizirane vjere” u U Britaniji se etiketa “roman ideja” često povezuje s prvoj polovici šezdesetih godina prošlog stoljeća. Važno “nečitljivošću”. “Roman ideja” je roman u kojemu su ide- je napomenuti da Mosleyjev bijeg od organizirane vjere je, umjesto glavnih junaka, “pravi” likovi; zato se smatraju nije bio bijeg od vjere nego od dogmatičnog kršćanstva. nezanimljivima i nepristupačnima. Kada Allan Massie Ipak, dogmatično kršćanstvo bilo je ključno za njegovo (u recenziji djela Children of Darkness and Light u časo- razumijevanje paradoksa slobode, jer mu je pokazalo pisu Scotsman), Mosleyjev štovatelj, naziva Mosleyjevu da je odabir moguć samo ako čovjek ima strukture koje glavnu preokupaciju “filozofskom”, on zapravo pridonosi ga ograničavaju – tj. vrijednosti – prema kojima će se Mosleyjevoj nepopularnosti: Mosleyjevi interesi ponaj- ravnati. prije su filozofski... To ne znači da njegovim romanima Tako se Mosley na sedam godina posvetio kršćanskoj nedostaje ono što se uobičajeno naziva “zanimanjem za etici, koja ga je naučila da se pomiri s paradoksom držeći ljudsku sudbinu”. Ljudska sudbina upravo je ono čega se pravila. To je bio, dakako, “negativan” čin – pravila su njegovi romani imaju u izobilju, zato što on uvijek po- uglavnom označavala “odricanje”. Shvatio je da se po- stavlja pitanja kao na primjer, što znači biti čovjek, kakve sredstvom duhovnog kršćanstva paradoks slobode može obveze nam to određuje. prevladati (a ne smo prihvatiti kao što je to slučaj s do- Mosleyjeva zaokupljenost smislom ljudskog postoja- gmatskim kršćanstvom) izvan područja etike – ali samo nja – biti slobodan i odgovoran unutar veće cjeline – drži nakon što je čovjek prošao putevima konvencionalnog, ga izvan mode u književnom svijetu. Možda bi na tome etičkog kršćanstva i izašao na drugu stranu. Nakon što je trebao biti zahvalan, jer riječ “moda” sama po sebi ozna- pročitao Bibliju, Mosley je shvatio da je paradoks središte čava prolaznost i prema tome sporednost. Velika životna kršćanstva: zar nije Crkva – čuvarica vjere – utemeljena pitanja ostaju nepromijenjena: 11. rujna oštro je i bolno na sv. Petru koji je opovrgavao Isusa? Zar nije Isusova uništio Sprachspiel kule jezičnih igara i podignuo veo s smrt bila preduvjet da se sjeme (kršćanskog) života ra- naših dekonstruiranih očiju. Prijeko pitanje na dnevnom sprši i raste, kao što predlaže u svojem djelu Experience redu svijeta poučenog i šokiranog stvarnošću je: što znači and Religion (1967.)? biti ljudsko biće? U takvim vremenima, čitanje Mosleyja postaje pitanje života i smrti. Moralni odabir moguć samo unutar Romani Nicholasa Mosleyja mogu se promatrati estetskoga kao poglavlja romana u kojemu se razvija jedna tema: Jedna od stvari o kojoj kršćani ne žele razmišljati, mogućnost ljudske slobode kroz prevladavanje parado- o kojoj oni odbijaju razmišljati, jest da kada je Isus za- ksa slobode. Paradoks (ili, kako ga Mosley često naziva, snovavši svoju Crkvu na Sv. Petru, rekao: “Ti se Petar- “nemogućnost”) slobode javlja se zbog čovjekove svijesti Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju”. Gotovo o potrebi za ograničavajućim strukturama u postizanju odmah nakon toga on govori: “Ali Petre, ti znaš da ćeš slobode. Svaki izbor i svako djelovanje završilo bi para- me – kada me odvedu – zanijekati”. I Petar tako i učini. lizom kada ne bi bilo struktura koje nas ograničavaju. Isus je znao da će ga on zanijekati, ali je svoju crkvu Drugim riječima, sloboda je moguća samo uz postojanje zasnovao na tom učeniku. To je vrlo neobičan čin... “neslobode”. Zato je pitanje: kako čovjek može ispuniti Zašto je to Isus učinio? To je razumno pitanje. Ali to je u paradoksalan zadatak svladavanja tih struktura s namje- skladu s načinom na koji svijet funkcionira. Svatko mora rom ostvarivanja slobode? naučiti sam za sebe. Nema izravnih odgovora. Mislim, cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 43 esej

što je pravi Isus, Crkva ne može pokazati... Da je crkva Practice načete jednostavnijim i pristupačnijim oblicima. sve točno pogodila, ne bi bilo života! Svi bi znali da U tim romanima mogućnost oslobođenja pojedinca (i Crkva ima pravo i to bi bilo to. Crkva stalno ima krivo i nadajmo se čovječanstva) iz vlastite zamke destrukti- sve moraš sam shvatiti” (iz intervja s autorom, 2000.) vnosti prikazana je na osobnim i društveno-povijesnim Mosley je shvatio da se u kršćanstvu takvi paradoksi razinama. Hopeful Monsters, važan povijesni roman, bavi održavaju na životu i da funkcioniraju u obliku parabola se posebno značenjem znanstvenih, filozofskih, politi- – tj. umjetničkih djela. Ta neortodoksna interpretacija čkih i umjetničkih dostignuća u prvoj polovici 20. stolje- kršćanstva bila je prekretnica u Mosleyjevoj stvaralačkoj ća za oslobođenje i istrebljenje/ opstanak ljudske vrste. karijeri: tada je počeo svoje anti-kjerkegorsko putova- Mosley je nazvao taj roman Hopeful Monsters kao izraz nje u kojemu je moralni odabir moguć samo unutar poštovanja dugo ismijavanom antidarvinistu, njemačkom estetskog, a ne etičkog okvira; okvira u kojem se etička i Židovu i biologu Richardu Goldschmidtu, koji je tvrdio logička nevjerojatnost “ili-ili” na raskrižju može prijeći u da se potpuno nove osobine mogu javiti kroz mutaciju u obliku konjunkcije koja život potvrđuje umjesto disjun- razmjerno kratkom vremenskom razdoblju. kcije koja ga negira. Goldschmidt je “mutante”, koji su preživjeli kako bi “Kontrast između Kierkegaardova pomaka od esteti- potpomogli novu vrstu unatoč malim izgledima za pre- ke prema etici i mojega u suprotnom smjeru nešto je o življavanje, nazvao “sretna čudovišta”: “’Sretna čudovišta’ čemu prije nisam razmišljao; tako sam se borio s mojim su stvorenja rođena možda malo prerano, dok još nije odmakom od ‘konvencionalne’ religije, ali nadom da ću poznato hoće li okolina biti sasvim spremna za njih” ipak ostati u središtu ‘religije’”. (Pismo autora, 1999.). (Hopeful Monsters). Upravo unutar okvira estetike – unutar estetske vizije “Mana” koju je Mosley primijetio u idejama koje je – paradoksi i suprotnosti mogu se držati zajedno i tako primijenio u svojem djelu Catastrophe Practice bila je ne- prebroditi. Ta vizija estetike, pak, oslobađala je čovjeka sklonost da se ta vrsta samooslobađajuće i samoizazvane od paradoksa slobode izbora samo ako ga je bio svjestan samorefleksije sagleda na duhovnoj i mističnoj razini. i tako povezan s Većom Cjelinom: Trenutačna faza Mosleyjeva pisanja rezimira njegova “Kako može postojati estetika (kao suprotnost ‘uku- promatranja paradoksa slobode na mističnoj razini. Bolje su’) ako se ne vjeruje u iskustvo i potvrdu nečega obje- rečeno, dok je u svojim ranijim romanima Mosley vidio ktivnog, što se može nazivati i ‘Bogom’? Mislim da je čovjekovu slobodu u sposobnosti da promatranjem iza- iskustvo ‘obrazaca’ razlog za vjerovanje – povjerenje – u, bere jednu mogućnost umjesto druge, u sadašnjim roma- pa, kako god to zvali. Opasnosti estetizma, kao neupitne nima on vidi čovjekovu slobodu u odabiru jedne stvar- vjere u Boga su, kako vidite, u tome što mogu biti gran- nosti umjesto druge. I dok je taj izbor bio moguć zbog diozna opravdanja osobnih ukusa. Upravo postojanje čovjekove svijesti o vezi između tih mogućnosti unutar – ili ispitivanje postojanja – neke vrste objektivnosti je zahtijevao ‘novi sporazum’ između znanosti i etike; veće mreže, sada je njegov izbor moguć zbog njegove naspram koje ih se može ispitati, može dati (ali ne daje Poppera i njegove ideje o ‘učenju iz pogrešaka’; Batesona svijesti o većoj mreži stvarnosti, o Krajnjoj Stvarnosti uvijek) neku potvrdu” (autorovo pismo, 1999.). i njegove pretpostavke da bi čovjek mogao vidjeti ne – tj. o Bogu. U tom smislu, sadašnji romani proučavaju U tu svrhu morao je napustiti svoj prijašnji “kon- samo obrasce u vanjskome svijetu nego i obrasce načina čovjekovu slobodu na duhovnoj i mističnoj razini. S vencionalno” tragični stil pisanja i pokušati pronaći na koji vidimo te obrasce; Langerine vizije umjetnosti obzirom na zaokupljenost modernim znanstvenim te- formu u kojoj bi takav pothvat bio moguć. To je bio kao ‘vizije samorazmišljanja’, itd. sve su to načini na koje orijama u ranijom stvaralačkoj fazi, njegovo zanimanje početak Mosleyjeve književne karijere “eksperimentali- se pokušavalo izraziti što bi mogla biti ta nova vrsta za mnogostranost i mistiku u trenutačnoj fazi čini se ste”. Mosley je napisao neke od svojih najprihvaćenijih čovjeka koja je bila nužno potrebna” (autorovo pismo, kao mali pomak: kao što kvantna fizika djeluje na razini romana nakon što se oslobodio organiziranog kršćan- 1999.). iznad racionalnosti/ iracionalnosti, oslobođenje čovjeka stva. Njegov roman Accident (1965.), prema kojemu Mosley je, posebice kao sin fašističkog vođe Oswalda može se postići samo iznad ravni znanstvenjačkog obzo- su zajedno snimili film Harold Pinter i Joseph Losey, Mosleyja, bio svjestan opasnih konotacija pojma “nova ra mogućnosti/ determinizma. značio je njegov uspon na panteon avangardnih pisaca ljudska vrsta” – ali oslanjao se na Brechta (“Siguran sam Novi Mosleyjevi romani, kako njihovi naslovi često šezdesetih. Nakon tog romana slijedi vrlo priznati roman da Brecht to nije mislio u političkom smislu”) i koristio naznačuju, odgovor su na trenutačni milenijski osjećaj Impossible Object (1968.) (o kojemu je George Steiner se tim pojmom za označavanje slobodne ljudske vrste zbunjenosti i kaosa: osjećaj završetka i stajanja na pragu u New Yorkeru napisao: “što su poentilističke priče koja će biti jamac održanja i produljenja ljudske vrste potpuno nepoznate budućnosti. Gledanje u nesigurnu Virginije Woolf bile za Bennetovu čvrstu strukturu, to je zarobljene u svoje (samo)destruktivne oblike mišljenja i budućnost čovječanstva i ucrtavanje nepoznatoga uvijek Mosleyjeva umjetnost za Snowovu vještinu. Nedostižni ponašanja. je bilo u području mističnih aktivnosti. Sada Mosleyjevi objekt sav je napravljen od vještičjeg ognja i živog sre- Slično njegovim ranijim romanima u kojima su se romani pokušavaju otkriti kako se čovjek uz “Božju po- bra”). Od tada pa nadalje njegovo je ime bilo uz imena glavni likovi oslobađali obrazaca svojih moralnih dvoj- moć” može osloboditi iz kaosa koji je stvorio – posebno kao što su Robbe-Grillet, Butor, i B. S. Johnson. To mu bi sagledavajući ih u okviru estetike, sada je Mosley u novijoj povijesti – i omogućiti nastavak Života i ljud- je u zemlji kao što je Britanija donijelo više štete nego predložio način oslobađanja od restriktivnih struktura ske vrste. koristi i sprečavalo ga da stvori širi krug čitatelja – usko- uma njihovim promatranjem. Bio je svjestan da ta vrsta ro je postao poznat kao pisac za pisce. samorefleksivnog promatranja može, kao što je mnogo Inventing God njegovih suvremenika, kolega-pisaca i dokazalo, dovesti Inventing God (2003.) novi je roman u Mosleyjevoj Osloboditi se ograničavajućih struktura do solipsizma i povratka prema beskonačnosti i, umjesto trenutačnoj stvaralačkoj fazi. On sam vjeruje da je on uma da pojedinca oslobodi, uvući ga u još samodestruktivniju “vrhunac” te faze pisanja i tako “sažima” ono što je želio Niz njegovih djela pod nazivom Catatstrophe Practice zamku. Mosley je pak i dalje tvrdio da “nepobitna slobo- pokazati nakon prekida s konvencionalnim kršćanstvom. koja je slijedila (Hopeful Monsters, roman koji je dobio da i blagotvornost i izbor” (Catastrophe Practice, 1979.) Mosley počinje roman s dva citata, i oni na neki način Whitebredovu nagradu za knjigu godine 1990, bio je imaju jedino šanse prevladati kroz svjesno promatranje izražavaju poruku romana: posljednji u nizu) samo je potvrdio njegov ugled. U rascjepa između svojega svjesnog ja i onoga ja kojega je “Da Bog ne postoji, bilo bi ga potrebno izmisliti recenziji djela Serpent (1981.) Malcom Bradbury divio svjesno kao ujedinitelja dviju polovica – ili kao jedinstva – Voltaire”; i “Invent (izmisliti) gl. 1. Pronaći, otkriti, se Mosleyju kao “jednoj od najvažnijih britanskih in- podjele. posebno potragom ili nastojanjem. Sada rijetko ili zabo- stancija” koja dokazuje da se eksperimentalno pisanje Kako bi to pokazao, Mosley je primijenio Batesonova ravljeno” – The New Shorter Oxford English Dictionary. “još uvijek može izvrsno raditi”, a da se “ne umanjuje tri stupnja učenja, gdje je svaki stupanj odmak od ranije- Ono što glavni junaci žele učiniti u tom romanu vrijednost [autorova] eksperimenta”. U toj fazi pisanja ga obrasca učenja i njegovo promatranje što omogućuje jest podsjetiti na ono što su Max Ackerman i Eleanor fokus Mosleyjeva istraživanja o mogućnostima dosezanja oslobađanje od njega. Ti stupnjevi kulminiraju na trećem Anders učinili u Sretnim čudovištima. U tom romanu u slobode prevladavanjem njezine paradoksalnosti preselila stupnju učenja, gdje se pojedinac sam može odvojiti od središtu priče bilo je kako su “mutanti” ili “sretna čudo- se s vanjskoga na unutarnji svijet. Bolje rečeno, dok su se obrazaca svoje svjesnosti tako da je svjestan i u dodi- višta” – nakon što su se ponovno stvorili i postali “viša u prijašnjim romanima glavni junaci pokušavali oslobo- ru s većom cjelinom – “krugom krugova” (Catastrophe ljudska bića” – mogli otići i živjeti u stvarnom svijetu diti moralnih dvojbi koje su im određivali običaji i dikta- Practice). Upravo s poprišta te veze s većom cjelinom po- i tako pomoći oslobođenju i opstanku ljudske vrste. ti vanjskog svijeta – kao što su obitelj, društvo, dužnosti jedinac može vidjeti obrasce svojega promatranja i tako Inventing God je, na isti način kao i Hopeful Monsters, itd. – sada su se pokušavali osloboditi ograničavajućih ih se ne samo osloboditi nego i možda utjecati na njih priča o dovršenju jednog putovanja, putovanja glavnih struktura uma. Tako se Mosley više nije bavio moralnim i promijeniti ih. U tom smislu, njegova samorefleksija likova te faze Mosleyjeva pisanja. Kao i Bert, Jason, Lilia dilemama – one su prvenstveno posljedica društvenih neće upasti u zamku solipsizma i tautologije. i Judith u nizu romana Catatstrophe Practice, ti likovi ograničenja – nego se usredotočio na filozofske i znan- također ulaze u “Rajski vrt” drugi put kako bi obavili što stvene koncepte uma. Mosley je sada istražio sumnju da Sretna čudovišta kao nova vrsta se od njih zahtijeva kao od ljudskih bića. je sloboda uma ograničena njegovim vlastitim struktura- Catastrophe Practice, prvi roman u nizu, može se sma- Mi ljudi morali smo prelaziti – to je bilo naše oslo- ma. Mosleyjevi vodiči sada su bili znanstvenici, umjetnici trati “manifestom” te faze Mosleyjeva pisanja. Taj roman, bođenje ili prokletstvo – pustinje i ravnice, u malenim i filozofi koji su se intenzivno bavili funkcioniranjem i na isti način kao i Impossible Object, ima vrlo eksperimen- školjkastim čamcima preko olujnih mora, morali smo evolucijom uma i njegove (samo)promatračke snage: talnu formu: sastoji se od tri drame i jedne priče – odvo- srediti stvari; morali smo umrijeti kako bi stvari oživjele. “Ideja vodilja u pozadini Catastrophe Practice bila je jene i istodobno međusobno povezane četirima esejima (Hopeful Monsters) Brechtova... ‘Ono što je najvažnije jest da bi se trebala koji razjašnjavaju vrlo složene dijelove. Ti eseji tako ot- Ipak, ono što razlikuje te putnike od onih iz niza razviti nova ljudska vrsta i da bi sve zanimanje svijeta krivaju preobilje iz kojega je pisac izvlačio ideje na koji- Catatstrophe Practice njihov je naglašeni osjećaj Boga: trebalo biti usmjereno na njezin razvoj’ – a Brecht opi- ma je taj roman, a i oni napisani nakon njega, zasnovan. toga velikoga drugog izvan njih, koji postane dio njih suje tu moguću vrstu kao glumca koji može glumiti i Rezultat je vrlo teško, ako uopće “razumljivo” i “čitljivo” i čiji oni postanu dio njegovim promatranjem. Oni su istodobno vidjeti sebe kako glumi. Ideja ‘nove ljudske djelo. Romani iz tog niza, kulminirajući Mosleyjevim tako dosegnuli veću svjesnost i na taj su način na “na- vrste’ postoji i kod – Husserla, u njegovu shvaćanju da se vjerojatno najčitanijim romanom, Hopeful Monsters, pri- prednijoj” razini na svojem putovanju nego likovi iz niza ‘umom mogu proučavati fenomeni uma’; Monoda, koji kazuju filozofske i osnovne ideje koje su u Catastrophe Catatstrophe Practice.

cmyk 44 IX/218, 15. studenoga 2,,7. esej

Između znanosti i duhovnosti gdje je sve moguće. “Iskustvo je pokazalo da je unatoč, ili Inventing God nastavak je ideje koja je u pozadini tre- zbog divlje neizvjesnosti sve u redu” (moj kurziv). nutačne faze Mosleyjeva pisanja – tj. ideja viđenja čovje- Mosley se bavi neizvjesnošću u našoj ničeanskoj “dra- kove slobode u svjetlu odnosa između znanosti i duho- mi od sto činova”; ipak, on jasno pokazuje da su kata- vnosti. Tu se, kao i u The Hesperides Tree (2001.), Mosley strofe i nesreće velikih razmjera oduvijek bile sastavni koristi najnovijim znanstvenim otkrićima kako bi izrazio dio ljudske povijesti. Božje glasnike oduvijek su slali da njihovu bespomoćnost u objašnjenju što čovjeka čini poduče ljude “kako da uče iz neuspjeha; čak i katastro- drukčijim od ostalih stvorenja. Drugim riječima, Mosley fa”. Jonina knjiga glavni je motiv tog romana kako bi otkriva nemoć znanosti da o “prijestolju” ljudske slobode se predstavila ta ideja. Bez obzira na to koliko se Jona – o njezinoj promatračkoj snazi – govori uvjerljivo. Kao trudio sakriti se od Boga i izbjeći odgovornost propovi- što to jedan od likova, biolog prof. Andros kaže: Dok jedanja ne-Židovima u gradu Ninivi, nije uspijevao. Na nam ucrtavanje karte ljudskog genoma daje puno moći u kraju se morao pokoriti božjoj volji i mogao je uspješno liječenju i uklanjanju abnormalnosti i bolesti, mogućnost preobratiti građane Ninive. Mosleyjev moderni prorok i za plan koji bi promijenio ili unaprijedio ljudsku prirodu njegovi učenici moraju ispuniti isti zadatak kao i biblijski ostaje samo mašta. Znanstvenici ne mogu otkriti rezulta- proroci. te svojih istraživanja dok ih ne ispitaju; a pojave u mozgu Stanje blaženstva i vanjskom svijetu tako su blisko međusobno povezane da su mogući učinci i popratne pojave gotovo beskona- U tu svrhu moraju ponovno posjetiti ista mjesta čni i ne mogu se predvidjeti. Čini se da će ono što bi se kao i njihovi preteče: “O Jeruzalem. Niniva. U čemu je moglo nazvati unaprjeđivanjem ljudske prirode ostati u razlika?”. Mjesto radnje romana je Bliski istok, gdje je, području slučajnosti i prirodnog odabira. Dakako može- čini se, čovječanstvo od pradavnoga doba bilo na rubu mo tvrditi da ono što znanstvenici nazivaju “slučajnošću” katastrofe. Arapsko-izraelski sukob i građanski rat u može biti podložno istrazi izvan okvira znanosti. Libanonu dobri su primjeri za naoko vječnu zamku u Promatranje – ili, rječnikom (sufijske) mistike, “vo- koju se čovječanstvo dovelo držeći se etiketa i destru- đenje ljubavi” – s onima “drugima” izvan nas čini ideju ktivnih obrazaca uma. Upravo se ovdje likovi susreću s estetike i etike mogućom. I upravo unutar tih područja Mauricom i provode njegova učenja, a sam je Maurice u mi osjećamo svoju slobodu izbora. Zato bi imalo smisla međuvremenu, u maniri proroka, nestao. Ono što je sada reći da to “drugo” jamči našu slobodu. S obzirom na to važno jest njegova poruka “da je sve u redu”. Rođenje da je u našem prosvijetljenom dobu razgovor o stvarnosti Benova i Julijina djeteta u podnožju planine Ararata, još Boga tabu-tema, Mosleyjev roman dolazi kao gotovo je jedna preradba Biblije i simbol nade rođenja nove ljud- “besramno” umjetničko djelo. “Religioznost” glavnih ske vrste, koja sebe može vidjeti u “odnosu prema Bogu” junaka ili njihova svjesnost o Bogu objašnjava razliku duhovni učitelj iz priče, i čini se da ga svi likovi traže, i tako izaći iz destruktivnih suparništava koja su zadesila između forme Hopeful Monsters i Inventing God. Oba izravno se ili neizravno susrećući s onima koji ga traže. njihove pretke. romana, kao što smo već prije spomenuli, obilježavaju Njihova potraga donosi slučajne susrete (susret Hafiza i Može se reći da se Mauriceov/Mosleyjev optimistični vrhunac faze u Mosleyjevu pisanju. Hopeful Monsters Maisie je osobito dobar primjer za to) koji predu mrežu pogled pokazao dosta naivnim s obzirom na katastrofu usredotočuju se samo na dva lika jer se niz, u kojemu je odnosa. 11. rujna. Napadi su se dogodili samo nekoliko dana roman Hopeful Monsters vrhunac, bavio prikazom proce- Na isti način kao i Max Ackerman i Eleanor Anders nakon što je rukopis završen. Za Mosleyja, pak, napadi sa razvoja Batesonovih triju razina učenja. U tom smislu, (i u duhu detektivskih priča), ti su likovi opisani kao su bili upravo u duhu poruke romana – na neki način, Max i Eleanor nadomještaju ostale likove iz niza i tako agenti na neprijateljskom području – ili kao sveci s po- bili su u duhu poruke svih njegovih romana od niza predstavljaju treću i najvišu razinu Batesonova učenja (i slanjem spašavanja ljudi – ljudi koji zbog svojega nezna- Catatstrophe Practice naovamo. Tu je poruku često izra- početak poimanja iznad te razine učenja). nja mogu postati opasni za svoje spasitelje. Nakon što je žavao preko jednog prizora iz Čarobne gore Thomasa Za razliku od Hopeful Monsters, Inventing God nema ponovno napisao Priču Postanka u The Hesperides Tree, Manna: prizora divnog para koji hoda plažom držeći se “junaka” i “junakinju”. Podjednako se usredotočuje na Mosley ponovno izmišlja (ili ponovno otkriva) priču o za ruke dok vještice u hramu komadaju dijete. priče svih likova u trenutačnoj fazi Mosleyjeva pisanja. Božjim glasnicima koji su bili poslani da oslobode ljude Prisvajajući Manna, Mosley vjeruje da se stanje bla- Više nema hijerarhije svjesnosti: svi su likovi dosegnuli iz starih smrtonosnih okova – njihovih destruktivnih ženstva može dosegnuti samo ako čovjek sama sebe najviši stupanj svijesti i sada im je zadatak “postaviti obrazaca razmišljanja. Tu je i guru znanstvenik, Maurice vidi istodobno kao taj par, kao vještice i kao dijete. Na stvari na svoje mjesto”. Inventing God sastoji se od priča Rotblatt. kraju njegova romana “sveta” obitelj na odmoru je na o određenoj skupini ljudi, koji se upoznaju nizom “pri- Crvenome moru i doznaje za napade putem gotovo rodnih” i “čudesnih” slučajnosti i međusobno si pomažu Učiti iz katastrofa kodiranoga telefonskog poziva prijatelja iz Engleske. Još u donošenju ispravne odluke. Roman prikazuje veliku Kao Ben i Julie, koji čine nekonvencionalni urbani bi jednom metafora Thomasa Manna bila vrlo prikla- skrivenu mrežu, koja glavne junake istodobno spaja i par, Rotblatt je nekonvencionalan prorok, mješavina dna: ugođaj je kao na nekoj prekrasnoj bizantinskoj ili razdvaja (poput gravitacije) i može djelovati na živote varalice i znanstvenika, pomalo ženskaroš i pomalo pi- srednjovjekovnoj slici; njezina pozadina je grozna vijest likova kroz njihovu svijest o njoj. janac. Ipak, kao i svi Mosleyjevi junaci, čini se da se tako iz Amerike. Za likove, svijest o tom oksimoronu nešto je ponaša kao dio nekoga eksperimenta, kroz koji se nada što “može promijeniti način na koji ljudi vide stvari”. Likovi-sveci koji spašavaju ljude da će razbiti stare obrasce razmišljanja: obrasce koji su Roman završava prizorom prepoznavanja kao iz sre- Iako je roman pretrpan likovima, čitatelj može pratiti nekad bili oslobađajući, ali se sada pokazuju smrtonosni- dnjovjekovne drame: Lisa, koja putuje s Benovom obi- i njih i njihove odnose. Mosley je jednostavno dodao ma. Na sastanku u ratom poharanom Bejrutu (sličnosti s telji i njihovim novorođenčetom, sreće Hafiza, koji joj je nove likove na osnovi starih likova iz prijašnjih romana Mojsijevim bijesom na skupljanju čarobnjaka, Isusovim jednom spasio život. Skupina promatra njihov zagrljaj i te faze njegova pisanja. Čitateljevo poznavanje starih ponašanjem prema lihvarima, ili Muhamedovim pona- ponovno sjedinjenje sa svečanom radošću. Tu je i osjećaj likova pomaže mu smjestiti nove i tako mu pomaže pre- šanjem na skupštini štovatelja idola u Kaabi očite su) on ničeanskog déjà vua: “velika drama od sto činova rezer- poznati veću mrežu koju oni čine. Tu su Julie i Dječak jednako vrijeđa židove, kršćane i muslimane poručujući virana za Europu u slijedeća dva stoljeća; najstrašnija, (sada nazvan Ben) sa svojim roditeljima Melissom i da “ljudi više ne bi trebali gledati jedni druge kao ži- najupitnija drama, s više nade od svih drugih”. Čini se da Harryjem iz romana The Hesperides Tree. Harry je bilo dove ili muslimane ili kršćane, jer nije u redu roditi se je ta katastrofa označila kraj prvoga dijela – dvadesetog i ime novinara iz djela Children, koji je imao sina Bena da bi čovjek bio gledan na taj način”. Umjesto da sebe stoljeća – i početak drugog dijela te drame. Nada koju sa ženom Melissom. Joshua i Hafiz, Lisa i njezin ujak opisuje u odnosu prema drugim ljudima, čovjek bi sebe ovaj dio – dvadesetprvo stoljeće – nosi u svojim strašnim Nathan, osmišljeni u Journey into the Dark; sedamnae- trebao vidjeti “u odnosu prema Bogu”, taj su pogled svi njedrima jest začetak znanja o stvarnim i tajnim drama- stogodišnju Lisu, anđeoskog lika (koja se jednog dana Mosleyjevi likovi – njegova sretna čudovišta – u toj fazi ma u ljudskom životu – dramama koje su se oduvijek pojavi u životu Bena i Julie i pomaže im pri rođenju njegova pisanja pokušali prihvatiti: to jest, vidjeti sebe odigravale. Ne samo rat između Židova i Arapa, jer to njihova djeteta) također zovu i Gaby; Gaby je bilo i ime u zajednici sa Stvoriteljem. U ovom romanu, također, nikada nije bila tajna: ni rat između kapitalista i antika- dvanaestogodišnjeg vilinskog “vođe bande” u Children Mosley želi pokazati da je takav odnos zapravo skrivena pitalista, jer će on trajati vječno. Nego drama o zlu koje of Darkness and Light, napisanog pet godina prije. Novi tendencija u svim priznatim (i dosad destruktivnim) nije prostorno određeno, nego sveprisutno i o ljudima su likovi naizmjence uvedeni kroz njihove međusobne i organiziranim religijama. Zbog toga, dok je prije nadu zarobljenima u svojim umovima... Nada je u tome da se odnose sa starim likovima. Laura je Melissina najbolja za čovječanstvo nalazio u učenjima redovnika kao što je može pojaviti učenje, ozdravljenje, koje ide amo-tamo prijateljica, prof. Andros stari je Laurin prijatelj i oboža- Eurigen (The Hesperides Tree), tu je vidi u nekonformisti- između unutarnjih i vanjskih svjetova; najveći strah je da vatelj; Maisie, Laurina nećakinja postaje Hafizova dje- čkim vjerovanjima muslimanske sekte Alevi, ili u načinu je sve to iluzija (moj kurziv). vojka, a on je pak najbolji Joshuin prijatelj. Joshua i Hafiz života najstarijih kršćana – Armenaca. To znanje omogućilo bi ljudima da se prestanu sma- učenici su Richarda Kahna iz Bejruta, a on je u vezi s Maurice čak prihvaća metode varalice i razma- trati žrtvama vanjskih i unutarnjih sila – bilo u obliku Leilom, koja je zaljubljena u policajca Leona itd., itd. tra krivotvorenje dokumenta “navodno iz doba kralja neuroze, prirodne katastrofe ili zaraćenih strana – protiv Ovako, kad god se ti likovi sretnu, oni predu još jednu Zedekije, koje bi moglo promijeniti stvari”. U njemu kojih mogu samo lupati glavama ili ravnodušno odustati. nit kompleksnog veza mreže svojih odnosa. se nada reći ljudima da odrastu i počnu “prihvaćati Tako za glavne junake pozitivna strana te katastrofe jest Kako se želio osloboditi “konvencionalnog pisanja”, odgovornost za sve”. Biblijski se dokument doista po- da bi mogla navesti ljude – kao one u Ninivi – da sebe Mosley nikad nije volio ideju “fabule”. U njegovim oči- javljuje u Jeruzalemu, što se drži u tajnosti jer može i počnu promatrati u odnosu prema sili – mreži – mnogo ma, fabula priče često je skretala pozornost čitatelja od biti krivotvorina – kako tvrde vladajuća tijela – i može većoj od njih samih i mnogo većoj od dobra i zla, unutar razumijevanja ideje u pozadini romana. U Inventing God, se samo tvrditi da je krivotvorina, jer potvrđuje “gledišta koje sve ima svoje pravo mjesto i, prema tome – sve će kao i u Hopeful Monsters, fabula je ključna za pokazivanje trenutačnih neprijatelja vladajućih snaga u [Izraelu]” i biti u redu. mreže koju likovi čine svojom povezanošću. Inventing drugim zemljama. Taj iskaz nesigurnosti – ili ovo “ili/ili” God ima intrigantnu fabulu, koja drži mrežu likova na – odražava glavnu ideju Mosleyjeva romana od izlaska S engleskoga prevela Margareta Matijević. okupu. Kao i u Children priča se razvija u obliku dete- niza Catatstrophe Practice: ideju da nada u “višu ljudsku Objavljeno u e-časopisu Context www. ktivske ili špijunske priče. Nestao je Maurice Rotblatt, vrstu” na kraju 20. stoljeća može živjeti samo na rubu, centerforbookculture.org/context/no14/mosley.html cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 45 poezija

U nekoj od mogućih stvarnosti

Slađan Lipovec

neuhvatljiv trenutak svitanja otok slijedeći vodotoke pun mjesec opsjeda me ova dovoljno je rano kad smo hladna hitra voda suzdržan providan mrak da budeš siguran izronili rastaljeno stijenje raymond carver pun mjesec da si na ovoj vodi posve sam pomaljalo se baca bolesno svjetlo iz uskipjela mora rijeka pun mjesec noć kao mješavina tamnih tekućina u mutno popodne a od svjetlosti rastače se u svjetlije nijanse tako je kad čitav je dan pun mjesec na rosu maglu rijeku i oblake otprilike ustvari sumrak nema se kamo uteći započinjao život a njeni virovi pun mjesec neodređeno doba bujaju u vrtloge mijenja stranu i ritam između nas i kao da promuklo grgolji pun mjesec nigdje nikoga otoka koji smo vidi me sad sam ja putuje napuštali bezbrižni opasan element pun mjesec samo se oglasi ptica laki i nežni prekinula sam večeras mi se od rijeke kao vrhovi urala odnose s nebom pun mjesec pljusne riba rasla je gusta i u blatnjavim je ne odvaja stići će me plava razdaljina i lagana bojama moja moć pun mjesec i već je dan buduća sjeta da se u mutno jer rijeka bar donekle smiruje mreškajući dogodine a ni svih popodne dok pun mjesec na površini ostalih godina jesen gaca gnjecavim i mene ćukovi ovdje i bez nas koracima ranoga mraka vjetar povija vrbe ništa neće zavijajući svoje i njihove sjene ćukovi u dupljama promijeniti vrtložne struje drveća opliću svoja u zmijastu traku nevidljiva gnijezda brod je rijeka zadnja ljubavnim krikovima komadaju ravnodušno plužio čuva svijetle noć kao preneražen plijen morem more je fluide dana još jedan susret sa česmičkim to prihvaćalo tijelo i njegov dah polovinom srpnja polijeću još ravnodušnije uviru u maglu kad sam ga ponovo sreo, istrošile su njihovi mladi kao u nijemu se stare baterije ljeta i cvrčci su počeli najprije puštaju ljeskavu vodu zavlačiti, njihove su kretnje i njihovi preplašen pijuk mehanički zvukovi postajali sve otegnu- malo u letu posrću tiji i sve sporiji. zadnji put kad sam ga dok im perje ne prigrle prizor oluje kroz prozor vidio iskrsnuo je pred mene i helenu u prijateljska strujanja pečujskom parku, i učinio mi se nekako noći ovijena oko podnožja grad je otvoren zapamti ovo premalen za tako velikog čovjeka, no crnih borovih šuma kipući lonac kad sam se popeo na postolje kraj njega čiji šiljci urastaju u nad kojim se kovitlaju za nama žmirkaju uvjerio sam se da proporcije odgovaraju, bespregledan mrak odakle dopiru oluje munje premrežuju zadnji semafori a osobito mi se svidjela njegova poviše- njihovi kliktaji i gusti šumovi predvečernje nebo klizimo prema na perspektiva. nazdravili smo tom su- koji ih štite po kojem uzbuđena istoku sretu pivom, i nisam poslije više o njemu jata lastavica slijede mislio, sve dok se opet nije pojavio, sad krivulje električnih tamna naoblaka pretječe se već zvao pannonius i hladnjikava se duboka je noć i od njihovih krikova zmijurina i kupaju se noć mjesečina oko nas umnožavala mate- klikovi miševa u pljusku matičkom progresijom po rosi koja je utišavaju se ljudsko je tijelo točka navirala. ako promijeniš i jezik i ime i nasađena na brze kotače mjesto, ništa se ustvari ne mijenja, rekao i gase se plavičasta svjetla i kao i svakoj sitnoj čestici je. kao u knjigama, oko nas se valjao ekrana nemoguće mu je precizno šum potonulog mora i stoljeća, koji je jugo odrediti stanje toliko prisutan da ga poistovjećujemo brzinu i položaj s tišinom, sateliti su velikim brzinama noć se koleba ali vrijeme je šibali naše slike kroz svemir, i one pu- između zibanja da se gibamo tuju zakrivljenostima prostorvremena, vrijeme čuda u granama i vlastitog pada u ušima struje dok istovremeno u nekoj od mogućih blijedo se tijesto kilometri prostora stvarnosti tonemo svaki u svoju bijelu oko ponoći mjesečine razvlači i buja zapamti mi ovo papirnu noć. kad zgasne javna rasvjeta iza poderotina oblaka nebo zapamti i postupno utišavaju koji bježeći od ludoga ovaj tamni trenutak ptice juga ostavljaju prije nego nas cvrčci u čovjeku znakove pojedu razdaljine na trenutak bolesti i nemira već na ulazu i žabe u sljedeći grad u toplim vodama poprimit ćemo tišina zelena od njihovog sasvim nove usklađenog kreketanja uloge pretvara se u kišu

cmyk 46 IX/218, 15. studenoga 2,,7.

cmyk IX/218, 15. studenoga 2,,7. 47 kolumna

etajući, razgovaraju o budućno- replike bile promišljene (mada u to znate samo ono što se može doznati iz sti knjiga i virtualne stvarnosti. doba još prikazane kao titlovi), da su se novinskog priloga za kompjutere i za- Noga filologa Razgovor je na akademskom igrači kretali poput glumaca, da je film bavu – da se oko igara vrti vrlo ozbiljan nivou. Oba su sugovornika golemi, sniman iz različitih perspektiva. Sve je novac, da su pojedine igre po budžeti- oklopljeni su od glave do pete u dobrih ovo itekako utjecalo na uspostavu vi- ma i publicitetu izjednačene s boljim stotinjak kilograma bioničke plastike, deo-igre kao medija za kinematografiju; holivudskim filmovima. Sadržaji na imaju kacige s vizirima i futuristička “Kamperov dnevnik” inspirirao je čitav machinima.com, pak, čak u usputnom oružja u rukama. Krajolik kojim šeću niz daljnjih tzv. “Quake filmova”. posjetitelju jasno pokazuju da se tu dijelom je napuštena sovjetska čeličana, jedan žanr jako trudi postati respekta- dijelom daleka zatvorenička kolonija; Masivno mnogoigračka bilan – drugim riječima, da svi organi- razgovor dvojice bioničkih divova ometa mrežna role-playing igra zacijski elementi vezani uz pravljenje Machinima povremena paljba drugih takvih divova, Termin machinima smišljen je u sije- filmova (producenti, scenarij, glumci, te razmjena ideja i izlaganje stavova čnju 2000; skovao ga je Hugh Hancock, kamera, montiranje, glazba, festivali) bivaju nakratko prekidani bacanjem gra- pokretač mrežnog portala machinima. vrlo brzo migriraju u virtualni prostor nata ili otkidanjem glave nepozvanom com, u namjeri da odvoji pojam snima- ove “igre unutar igre”. napadaču. nja filmova unutar igara od bilo koje A opet, ono neodoljivo privlačno u specifične igre (kao što su spomenuti vezi s machinimom upravo je činjenica Taj spartanski život Quake ili Doom). Prvi Machinima da i bez svega toga – bez produkcije, Ovako izgleda tipičan intervju in- filmski festival održan je 2002; 2003., festivala, scenarija, producenata, čak i ternetskog talk-showa “Taj spartanski MTV je emitirao prvi machinima gla- bez glumaca – možete napraviti vlastiti život” (“This Spartan Life”, www. zbeni video; ubrzo potom, BBC TV- film, koji pritom izgleda posve uvjer- thisspartanlife.com. Talk-show pripada serija “Komandanti vremena” poslužila ljivo. Tu se budi upravo onaj gerilski, novome video-žanru koji se zove mac- se kompjuterskom igrom “Rome: Total pankerski osjećaj vezan uz kompjutere hinima. Kovanica je nastala spajanjem War” da rekonstruira niz bitaka iz rim- – tu je čitav svijet u koji uskačete kroz machine i cinema, uz dodatnu asocijaciju ske povijesti; dio jedne epizode South ekran i preko tipkovnice – osjećaj na anime (japansku animaciju). U osno- Parka (iz 2006) odigrava se unutar svije- koji je, usprkos Microsoftu i ostatku vi, machinima je snimanje kompjuterski ta “masivno mnogoigračke mrežne role- industrije, u istom okolišu i na istoj Neven Jovanović generiranih filmova “uživo”, unutar pro- playing igre” (neke termini technici ne podlozi iznjedrio svijet otvorenog sof- grama određene igre. Ovo je drugačije znam ni prevesti) “World of Warcraft”. tvera i otvorenog pristupa, Wikipedije filologanoga.blogspot. od profesionalne kompjuterske anima- I tako dalje. i Flickra. com cije, koja se koristi posebnim softverom. Ljudi koriste machinima za razli- Posebno se zanimljivim medijem Machinima je tako primjer upotrebe čite žanrove: za snimanje akrobacija, machinima čini upravo za one koji igre (ili pribora za igru) u nepredviđene za gegove (osobito insider jokes, razu- dobro znaju kako, ali nemaju čime – na Mali izvještaj s prve linije: svrhe, jednako kao i primjer umjetničke mljive poznavateljima pojedine igre), primjer, za profesionalne filmaše (oso- nastanak novog pripovjednog modifikacije kompjuterskih igara. ali i za drame i eksperimente. Jedan je bito hrvatske), koji znaju sve o ritmu i Pretpovijest machinime počinje više- od takvih eksperimenata i “Cirque du kadriranju, ali između dvije prilike za žanra. – Otkidanje glave kao manje 1993, kad je kompjuterska igra Machinima: Cuckoo Clock”, kratki snimanje imaju nepodnošljivo dugu pa- interpunkcija u raspravi. – Može li Doom omogućila igračima da snimaju film za koji je u listopadu ove godine, uzu. Isplati li se takvima savladati jednu svoje prolaze kroz igru. Pojavom igara na machinima festivalu u Leicesteru kompjutersku igru, da bi mogli unutar poznavanje kompjuterskih igara za više igrača (tzv. multiplayer), sku- – posebno je istaknuta “potpuno neho- nje – poput lutkara – pokretati vlastitu biti prečica do snimanja filma? pine, ili klanovi, počinju snimati svoje livudska estetika” filma – nagradu dobio priču? “Na muzičaru je da svira.” To sukobe – pretpostaviti je, da bi kasnije u autor iz Hrvatske po imenu Tom Jantol jest – ako si režiser, a ne možeš snimati – Stotinjak kilograma bioničkog njima uživali. Ovdje još nije bilo priče. (nikakve daljnje biografske podatke film na klasičan način, slobodno prona- oklopa za akademsku raspravu Ona se javlja 26. studenog 1996, kada je nisam uspio otkriti). đi neklasičan; bitno je da radiš. unutar igre Quake, nasljednice Dooma, u napuštenoj čeličani. – Iz klan Rangers snimio “Kamperov dne- Na muzičaru je da svira Predizborna machinima? Hrvatske u virtualni svijet. – Za vnik”, pripovijest o tome kako jedan Fenomen machinime, kao i fenomen Napokon, prisjetimo se akademskog kamper (idiom za igrača koji čeka u kompjuterskih igara, promatram tek s razgovora dvojice bioničkih divova-ra- one koji znaju kako, ali nemaju zasjedi) ubija dvojicu iz protivničkog vrlo udaljene obale (igre sam sebi mo- tnika s početka ovoga teksta. Posebnu čime. – Predizborno sučeljavanje tima, da bi preostala trojica ubila nje- rao zabraniti). Usputno, svejedno, pri- pikantnost cijeloj situaciji daje, naravno, bioničkih ratnika ga. Možda nije Ingmar Bergman, ali mjećujem – primjećujete to vjerojatno nesklad između mjesta zbivanja i sadr- kritičari i povjesničari slažu se da su i vi, čak i da o kompjuterskim igrama žaja razgovora. Taj je nesklad ponajprije groteskan – u stilu Monty Pythona, intelektualci kao interpunkciju svoga razgovora koriste otkidanje glava i ba- canje granata (mada tu, istini za volju, intervjuirani ostaje čedno po strani Ciklus tribina “Grički dijalog” u HDP-u – borbena djelovanja izvodi voditelj intervjua, koji se u serijalu zove Damian Lacedaemion); istovremeno, taj je ne- U četvrtak, 15. 11. 2007. u 19 sati sklad i svojevrstan duhovit komentar u HDP-u, Basaričekova 24, Zagreb teme (divovi-ratnici razgovaraju, sjetimo se, o budućnosti knjige); usto, isti nesklad Jesu li sajmovi doista korisni za knjigu? stvara i efekt očuđenja, spajanja nespoji- Tema - voga, zbog čega na obje začudno spojene sastavnice gledamo novim očima: “Gle! Unutar ubilačko-pucačke video-igre Na tribini će se raspravljati o “vrućim pitanjima” kao što su: moguće je voditi intelektualnu raspra- vu!” – “Gle! Intelektualnu je raspravu - Služi li Interliber nakladnicima za godišnju rasprodaju zaliha? moguće voditi unutar ubilačko-pucačke - Koliko uopće imaju smisla promocije knjiga na Interliberu? video-igre!” - Zašto još nema suvislog nastupa na frankfurtskom sajmu knjigu? Čovjeku odmah padaju na pamet - Čemu služe autistične promocije na hrvatskom štandu u Frankfurtu? varijacije: zamislite predizbornu raspra- - Mozemo li što naučiti o prezentaciji autora od sajma u Leipzigu? vu bioničkih divova-ratnika iz suprot- - Čime su to zapravo bili “očarani” hrvatski posjetitelji beogradskog sajma? stavljenih stranaka – ili, još bolje, predi- - Koja je budućnost sajmova knjiga u doba internetskih knjižara, foruma i on-line prezentacija? zborni susret čitava dva klana; zamislite obranu doktorata unutar virtualnog svijeta takve video-igre (to onda postaje doslovno obrana); zamislite, konačno, O tim i drugim temama razgovarat će moderatorice Jadranka Pintarić i Jagna Pogačnik, te njihovi gosti: zbor radnih ljudi (vijeće zaposlenika?) Milana Vuković Runjić, Mišo Nejašmić, Edo Popović, Ivica Prtenjača i Seid Serdarević. jedne firme održan u takvom miljeu. Da i ne spominjem da kompjuterske igre koje omogućavaju snimanje vlastitih h,d,p, Hrvatsko društvo pisaca * Croatian Writers Society filmova ne moraju nipošto biti isključi- Basaričekova 24, 10000 ZAGREB HRVATSKA vo nasilne, niti u okviru niti u vlastitoj TEL (+385 1) 487 6463 * FAX (+385 1) 487 0186 radnji. [email protected] www.hdpisaca.org Machinima: dali su nam alat. Na nama je da ga iskoristimo u neočekivane svrhe.

cmyk cmyk