19 [2011] 2[42] A SCHOLARLYJOURNALOFARCHITECTUREANDURBAN PLANNING ZNANSTVENI ÈASOPISZAARHITEKTURUIURBANIZAM 7-12 [2011] 281-542 19 [2011]2[42] UDK | CODEN PORREV ISSN 1330-0652 OF FACULTY OF ZAGREB, UNIVERSITY FAKULTET ARHITEKTONSKI U ZAGREBU, SVEUÈILIŠTE UDC 71/72 PROSTOR POSEBNI OTISAK/ SEPARAT 466-477 Znanstveni prilozi Aleksandar Kadijeviæ

Scientific Papers UDK 72.036(497.11 Beograd)”19” Pregledni znanstvenièlanak Beograda u20.stoljeæu Hrvatski arhitektiuizgradnji

OFFPRINT Architecture inBelgrade UDC 72.036(497.11 Beograd)”19” Subject Reviews Croatian Architectsin20 th Century Century Sl. 1. L. Horvat: Zavod za osiguranje radnika (dovršio Petar Gaèiæ), Nemanjina 2, 1929.-1931., prvobitni izgled (fotografija iz 1940.) Fig. 1 L. Horvat: Workers’ Insurance Office (complete by Petar Gaèiæ), 2 Nemanjina Street, 1929-31, original state (photo from 1940) Znanstveni prilozi | Scientific Papers 19[2011] 2[42] PROSTOR 467

Aleksandar Kadijeviæ

Filozofski fakultet Faculty of Philosophy Odeljenje za istoriju umetnosti Department of Art History Srbija - 11000 Beograd, Èika Ljubina 18-20 Srbija - 11000 Beograd, Èika Ljubina 18-20

Pregledni znanstveni èlanak Subject Review UDK 72.036(497.11 Beograd)”19” UDC 72.036(497.11 Beograd)”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture 2.01.04 - History and Theory of Architecture i zaštita graditeljskog naslijeða and Preservation of the Built Heritage Èlanak primljen / prihvaæen: 12. 10. 2011. / 5. 12. 2011. Article Received / Accepted: 12. 10. 2011. / 5. 12. 2011.

Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeæu Croatian Architects in 20th Century Architecture in

Beograd Belgrade hrvatski arhitekti Croatian architects 20. stoljeæe 20th century

Meðu stranim arhitektima koji su tijekom 20. stoljeæa obogatili arhitekturu Among foreign architects who enriched the built heritage of Belgrade in the Beograda, uz ruske emigrante i èeške graditelje, s oko pet stotina zgrada pred- 20th century, the most numerous were those from Croatia, who conducted njaèili su projektanti iz Hrvatske. Istaknuli su se ponajprije u arhitekturi in- around five hundred building projects. They gained prominence in designing terpoliranih poslovno-stambenih zgrada, kao i u projektiranju administrativ- interpolated residential and commercial, and individual administrative and nih, ugostiteljskih, stambenih i rezidencijalnih zgrada. Izgradili su i tri kato- residential buildings, as well as hotels and restaurant facilities. They built lièke crkve i èetiri memorijalne cjeline. Aktivno su sudjelovali na natjeèajima za three Catholic churches and four memorial complexes. They also participated prestižne javne zgrade, èesto dobivajuæi nagrade s pravom na izvedbu. in architectural design competitions for prestigious public buildings. 468 PROSTOR 2[42] 19[2011] 466-477 A. KADIJEVIÆ Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeæu Znanstveni prilozi | Scientific Papers

UVOD u Kraljevu Bla ža Katušiæa, stambena trokat- nica u Nišu (1940.) predsjednika Kraljevske INTRODUCTION vlade Dra giše Cvetkoviæa (pripisana Dragi Ibleru i Dragi Galiæu), Vijeænica (1960.-1965.) u Panèevu Kazimira Ostrogoviæa, Dom kultu- re (1970.) u Èaèku Luje Schwerera, Muzej re- volucije (1959.-1970.) Ivana Vitiæa i Spomen- -zbirka Pavla Beljanskog (1961.) Ive Kurtoviæa u Novom Sadu.5 Zahvaljujuæi malobrojnim povjesnièarima, naj- znaèajnije su tekovine hrvatskih arhitekata u Beogradu i Zemunu6 evidentirane, datirane i atribuirane. Buduæi da je sveobuhvatno au- torsko atribuiranje graditeljskog fonda na širem beogradskom teritoriju nepotpuno pro- vedeno,7 ne èudi što je znatan broj zgrada koje su podigli hrvatski arhitekti ostao izvan opsega provedenih istraživanja. Nakon inicijalnoga preglednog èlanka Z. Ma- neviæa o hrvatsko-srpskim arhitektonskim sponama od 1912. do 1941. godine i izložba- ma jugoslavenske suvremene arhitekture,8 srpski povjesnièari nisu podrobnije analizirali dinamiku tih veza, veæ su obraæali pozornost na pojedine izvedbe i sporne atribucije. Bu- duæi da se Zavod za zaštitu spomenika kultu- re grada Beograda brine o manjem broju najznamenitijih zgrada hrvatskih arhitekata, rasporeðenih u zaštiæenim središnjim pred- jelima (Knez Mihailovoj ulici, Kopitarevoj gra- ao glavni grad Kraljevine Srbije (1882.- K dini i staroj jezgri Zemuna), kao i o jednom 1918.), Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca / koji je proglašen nepokretnim kulturnim do- Jugoslavije (1918.-1941.) i SFRJ (1945.-1991.), brom (Weissmannov Novinarski dom),9 pot- Beograd je tijekom 20. stoljeæa višestruko 1 punije osvjetljavanje njihova rada usmjerilo poveæao svoj graditeljski fond. Njegovi krup- bi pozornost konzervatora na preostali dio ni arhitektonsko-urbanistièki pothvati, podr- tih znaèajnih ostvarenja. žani domaæim i stranim kapitalom, privlaèili su graditelje iz razlièitih sredina. Uz svestra- ne ruske emigrante i produktivne èeške gra- 1 Bojoviæ, 2002.-2003.; Bogunoviæ, 2005. ditelje,2 kvalitetom realizacija prednjaèili su 2 Ðurðeviæ, Kadijeviæ, 2001.; Kadijeviæ, 2002.-2003.; Damljanoviæ, 2004. projektanti iz Hrvatske.3 Istaknuli su se po- 3 U tu skupinu pripadaju arhitekti hrvatske i srpske na- najprije u arhitekturi inter poliranih poslovno- cionalnosti (ukljuèujuæi i one iz mješovitih brakova), roðeni -stambenih zgrada, kao i u projektiranju ad- ili školovani u Hrvatskoj. ministrativnih, ugostiteljskih, stambenih i re- 4 Da bi se zaokružila slika o broju, rasporedu i arhitek- zidencijalnih zgrada. Izgradili su i tri katolièke tonsko-urbanistièkom znaèenju beogradskih djela hrvat- skih arhitekata, potrebno je pregledati graðu (tehnièku, crkve te èetiri memorijalne cjeline. Aktivno su pravnu i fotodokumentacijsku, autografe i memoarske sudjelovali na natjeèajima za prestižne javne bilješke, konzervatorske elaborate, novinske i povijesne zgrade, èesto dobivajuæi otkupe i nagrade s priloge) pohranjenu u veæem broju ustanova: Arhivu Srbi- pravom na realizaciju. je, Arhivu Jugoslavije, Istorijskom arhivu Beograda, Arhivu SANU, Muzeju grada Beograda, Muzeju Srpske pravoslav- Iako su se hrvatski arhitekti tijekom èitavog ne crkve, Muzeju nauke i tehnike, Muzeju primenjene umetnosti, Zavodu za zaštitu spomenika kulture grada 20. stoljeæa produktivno angažirali, popis Beograda, Republièkom zavodu za zaštitu spomenika kul- njihovih beogradskih ostvarenja nije do kraja ture, Narodnoj i Univerzitetskoj biblioteci, na Arhitekton- istražen, a ni cjelovito zaokružen. Na os novi skom i Filozofskom fakultetu, u Institutu za arhitekturu i dosadašnjeg uvida i utemeljenih pretpostav- urbanizam Srbije, Savezu arhitekata Srbije, Urbanistièkom zavodu Beograda, Arhitektonskoj sekciji ULUPUDS-a, he- ki može se govoriti o približno pet stotina merotekama dnevnih listova i planotekama arhitektonskih zgrada, od kojih je tridesetak izgraðeno prije biroa. Uz arhitektonsko-graðevinsku („Tehnièki list”, „Ar- 1914., tri stotine u meðuratnom razdob lju, a hitektura”, „Graðevinski vjesnik”, „Inženjer”, „Beograd- 4 ske opštinske novine”) i književno-umjetnièku periodiku ostatak nakon Drugoga svjetskog rata. Meðu („Srpski književni glasnik”, „Venac”, „XX vek”, „Umetnièki ostvarenjima hrvatskih arhitekata iz graðenim pregled”), stanje u meðuratnoj arhitekturi Beograda opisi- izvan Beograda, uz stari ja Bolléova, Iveko- vano je u dnevnom i tjednom tisku (listovi „Politika”, „Vre- viæeva i Jenèova djela u Srijemu, izdvajaju se me”, „Pravda”, „Štampa”, „Novosti”, „Život i rad”, „Jav- nost”, „Samouprava”, „Nedeljne ilustracije”). Korisno je i crkve Srca Isusova (1931.-1932.) u Šidu Frana provjeriti popise odobrenih planova objavljene u „Opštin- Funtaka i sv. Ar kanðela Mikaela (1931.-1933.) skim novinama” (1928.-1941.), na kojima su precizno na- Znanstveni prilozi | Scientific Papers Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeæu A. KADIJEVIÆ 466-477 19[2011] 2[42] PROSTOR 469

ZASTUPLJENOST HRVATSKIH ARHITEKATA U BEOGRADSKOJ ARHITEKTURI PRESENCE OF CROATIAN ARCHITECTS IN THE ARCHITECTURE OF BELGRADE

Sudjelovanje hrvatskih arhitekata u beograd- skoj arhitekturi, izraženo u razlièitim vido- vima struènog angažiranja (studiranje, no- strificiranje akademskih dokumenata, pro- jektira nje, graðenje, natjeèajno nadmetanje, izlaganje, urbanizam, fakultetska i srednjo- školska nastava, sudjelovanje u natjeèajnim ocjenjvaèkim sudovima, rukovoðenje ustano- vama, publicistika itd.), obilje žile su tri više ili manje povezane stvaralaèke skupine. Prvu, povijesno najuèinkovitiju grupu obu- hvaæaju arhitekti iz Hrvatske trajnije nasta- njeni u Beogradu, koji su mu mnoštvom ostvarenja i kontinuiranom struènom aktiv- nošæu utisnuli znaèajniji osobni trag. Drugu skupinu èine arhitekti koji su u Beogradu bo- ravili privremeno, u razdoblju od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, upotpunjujuæi njegove ambijente i urbanistièke poteze. Tre- znatnim dijelom karijere vezani za Beograd, Sl. 2. D. Sunko: Prva Hrvatska štedionica, originalni æu, najbrojniju skupinu, obuhva æaju arhitekti pripadnici te sku pine u svijesti suvremenika izgled, Knez Mihailova ulica 42, 1921.-1922. zainteresirani za povremenu suradnju s Beo- Fig. 2 D. Sunko: The First Croatian Savings Bank, primarno su upamæeni kao ugledni jugosla- original state, 42 , 1921-22 gradom putem izložaba, na tjeèaja i rijetkih venski, a po tom i beogradski arhitekti, a to izvedaba, uglavnom praæenih iz Hrvatske. su prihvatili i njihovi malobrojni biografi. Po- Sl. 3. D. Sunko: Prva Hrvatska štedionica (danas duzetni i ambiciozni, Dragutin Inchiostri, „Muzej Cepter”), Knez Mihailova ulica 42, 1921.-1922. Pripadnici prve skupine u Beogradu su krei- Fig. 3 D. Sunko: The First Croatian Savings Bank rali znaèajna djela, bu duæi da su posjedovali Franjo Jenè, Blaž Katušiæ, Dujam Graniæ, (present Cepter Museum), 42 Knez Mihailova Street, ovlašæeni projektant ski biro ili bili suradnici u Stanko Kliska, Mate Baylon, Ðorðe Krekiæ, 1921-22 privatnim i državnim atelijerima, radeæi i kao Branko Bon, Vido Vrba niæ, Ivo Kurtoviæ i Eva sveuèilišni i srednjoškolski nastavnici, ruko- Vaništa-Lazareviæ, odr žali su se desetljeæima voditelji struè nih ustanova, urbanisti i publi- na graditeljskoj sceni Beograda, nesmetano cisti. Školovani i afirmirani u Hrvatskoj, a razraðujuæi ideje i pro jekte. Uz njih, važno je meðu arhitektima hrvatske i srpske nacional- nosti roðenim u Hr vatskoj, ali školovanim i vedeni svi relevantni podatci o izgraðenim zgradama. Za podrobnije upoznavanje s djelatnošæu hrvatskih arhiteka- afirmiranim u Beogradu, spomenuti Ðuru ta od 1945. do 2000. god., osim komentara u najtiražnijim Borošiæa, Branka Petrièiæa, Svetislava Lièinu, dnevnim novinama („Politici”, „Borbi”’, „Veèernjim novo- Nikolu Gavrilo viæa, Branka Aleksiæa, Darka stima”, „Ekspres Politici”, „Blicu”, „Glasu javnosti”, „Vje- 10 sniku”, „Jutarnjem listu” i dr.), potrebno je pregledati i Marušiæa i Sanjina Grbiæa. priloge objavljivane u periodiènim èasopisima, kao što su Druga znaèajna skupina hrvatskih arhitekata „Arhitektura”, „Oko” i „ÈiP” (Zagreb), „Jugoslavija”, „Teh- nika”, „Zbornik Arhitektonskog fakulteta”, „Arhitektura svoje je veze s nekada glavnim jugoslaven- urbanizam”, „Urbanizam Beograda”, „Izgradnja”, „IT No- skim gradom zasnivala na èestim posjetima, vine”, „Mozaik”, „Saopštenja IAUS”, „Nova”, „Forum” i pa i višegodišnjim boravcima, motiviranim „Arhitektura” (Beograd). izvedbom nekoga prihvaæenog projekta ili 5 Jovanoviæ, 1988.; Markoviæ, 1992: 12, 149; Krašnjak, 2004.; Škoriæ, 2002.; Damjanoviæ, 2008.; Kekoviæ-Èe- suradnjom s lokalnim arhitektima. U nju pri- merikiæ, 2006: 26-27, 179, 181, 235; Živkov, 2007.; Tura- padaju Dionis Sunko, Hugo Ehrlich, Ivan Me- to, 2008.; Ðokiæ, 2009: 322-331; Mitroviæ, 2010: 260- štroviæ, Lavoslav Horvat, Ernest Weissmann, 261, 395; Brdar, 2006. Josip Seissel, Marijan Ivaciæ, Kazimir Os- 6 Opæina danas je jedna od 17 beogradskih opæina. trogoviæ, Milan Grakaliæ i Grujo Golijanin. Dok 7 Kadijeviæ, 2010. je veæina ostalih arhitekata zainteresiranih za 8 Maneviæ, 1983.; Maneviæ, 1980. suradnju s Beogradom uglavnom iz Zagreba 9 O statusu Sunkove Prve hrvatske štedionice unutar (ili srednje Europe) pratila natjeèajne rezul- zaštiæene zone Knez Mihailove ulice, kuæe Petra Palavicci- tate i izvoðenje svojih djela, Sunko i Horvat nija arh. Muršeca na Kopitarevoj gradini i Weissmannova nadgledali su te procese osobno. Weissmann Novinarskog doma u Resavskoj ulici, kao i zgrada Janka Holjca, Franje Jenèa i Huga Ehrlicha u staroj jezgri Zemuna, i Neidhardt krajem tridesetih godina i služ- vidjeti u elektronskim katalozima Zavoda za zaštitu spo- beno su se preselili u Beograd, prijavivši se menika kulture grada Beograda: Dabižiæ, A. (2006.), na adresama u središtu grada, nadajuæi se Spomenièko nasleðe starog jezgra Zemuna; *** (2010.), Katalog nepokretnih kulturnih dobara na podruèju grada veæoj moguænosti rada, ali su se razmjerno Beograda [ur. Grozdaniæ, M.]. brzo uputili k drugim odredištima. Ivaciæ je 10 Maneviæ, 2008: 1-2, 47, 83, 225-230, 266, 316. istodobno djelovao u Splitu i Beogradu, sura- 470 PROSTOR 2[42] 19[2011] 466-477 A. KADIJEVIÆ Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeæu Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Zlatko Neumann, Juraj Neidhardt, Stjepan Planiæ, Egon Steinmann, Anton Ulrich, Zdenko Strižiæ, Josip Pièman, Slavko Löwy, Vladimir Potoènjak, Milovan Kovaèeviæ, Franjo Baho- vec, Drago Galiæ, Jovan Korka, Ðorðe Kive- rov, Mijo Heæimoviæ, Marijan Haberle, Stanko Rohrman, Hinko Bauer, Pavio Penè, Amadeo Carnelutti, Vladimir Turina, Hinko Gotvald, Neven Šegviæ, Miro Marasoviæ, Vuko Bom- bardelli, Božidar Tušek, Anton Bahovec, Dra- gica Perak, Dragan Boltar, Vjenceslav Rich- ter, Grozdan Kneževiæ, Milan Èankoviæ, Ljubo Pe riæ, Emil Seršiæ, Ivan i Nada Vitiæ, Boris Katunariæ, Mirko Kipèiæ, Vinko Peneziæ, Bran- ko Silaðin, Krešimir Rogina, Berislav Iskra, Zlatko Juriæ, Vesna Rogiæ, Andrija Rusan i dr. u Beogradu nisu duže boravili, niti su razvi- jali plodniju projektantsku suradnju sa srp- skim kolegama.

POVIJESNI PREDUVJETI ANGAŽIRANJA HRVATSKIH ARHITEKATA I NJIHOVA ULOGA U BEOGRADSKOJ ARHITEKTURI

Sl. 4. D. Sunko: Stambeno-poslovna zgrada Dimitrija ðujuæi s Ratomirom Bogojeviæem i baveæi se THE ROLE OF CROATIAN ARCHITECTS Petroviæa, Kosovska 51, 1921.-1922. publicistikom. Poslije Drugoga svjetskog rata Fig. 4 D. Sunko: Dimitrije Petroviæ Residential and IN BELGRADE’S ARCHITECTURE AND THE Commercial Building, 51 Kosovska Street, 1921-22 grupa perspektivnih hrvatskih arhitekata od- HISTORICAL PREREQUISITES FOR THEIR lukom je države privremeno prebaèena u EMPLOYMENT Sl. 5. D. Sunko: Zemaljska banka, Sremska 6, 1922.- Beograd kako bi ubrzali njegovu obnovu i 1923. Fig. 5 D. Sunko: The National Bank, 6 Sremska Street, plansku izgradnju. Meðu njima posebno se Proglašenjem nezavisne Kraljevine Srbije 1922-23 istaknuo Kazimir Ostrogoviæ, suraðujuæi od (1882.) i osnivanjem Arhitektonskog odjela 1945. do 1951. sa suprugom Božicom i dru- Tehnièkoga fakulteta u Beogradu (1898.) gim kolegama. poveæan je broj domaæih, srpskih arhiteka- Prihvaæena kao primjerna i dobrodošla, djela ta, u kojoj su do tada prevladavali gostujuæi arhitekata iz ove skupine pospješila su ne- europski struènjaci. Kulturno-poli tièka preori- jentacija srpskog društva, pokrenuta 1903. zaustavljivu modernizaciju beogradske arhi- od nove dinastije Karaðor ðeviæ, potaknula je tekture i afirmirala najsuvremenije metode jaèanje veza s Rusijom, ali i s juž noslaven- iz vedbi. Pritom su Sunko, Bastl, Ehrlich i skim narodima iz zapadnih krajeva tadaš- Weissmann ostvarili antologijske interpola- nje Austrougarske Monarhije. Homogenizi- cije unutar središnjih gradskih blokova, dok ranjem politièkih programa i organiziranjem je Horvat plastièki obogatio terazijski i novo- jugoslavenskih umjetnièkih manifestacija za- beogradski eksterijer. Osim toga, povijesno poèela je suradnja srpskih i hrvatskih arhi- potvrðena prijateljstva koja su pripadnici tekata. Pobjeda Viktora Kova èiæa na natje- prve dvije skupine razvijali s uglednim beo- èaju za terazijsku palaèu „Foscia Rossia” gradskim kolegama, od kojih su mnoga vo- Sl. 6. V. Muršec i J. Prhal: Kuæa s atelijerom Petra (1905.), poslije pretvorenu u hotel „Moskva”, Palaviccinija, Jelene Æetkoviæ 6, 1928. dila i zajednièkim projektantskim pothvati- imala je velik struèni odjek, ali je u povije- Fig. 6 V. Muršec and J. Prhal: Petar Palaviccini’s ma, svjedoèe o njihovim tijesnim uzajamnim snom smislu rezultirala i blagim rivalitetom house and studio, 6 Jelena Æetkoviæ Street, 1928 vezama.11 izmeðu Zagreba i Beograda, koji se povre- Treæa skupina hrvatskih arhitekata, najmanje meno pojaèavao tijekom sljedeæih de set-lje- utjecajna i fizièki prisutna, ali ne i povijesno æa. Èinjenica da Kovaèiæev pobjednièki pro- irelevantna, svoje veze s Beogradom temelji- jekt, podržan od autoritativnog èlana žirija la je na kratkotrajnim posjetima, planski us- mjerenim na odreðenu realizaciju, natjeèaj, 11 Na osnovi dokumenata koji svjedoèe o prijateljstvu i žiriranje, promociju ili izložbu. Za razliku od plodnoj suradnji hrvatskih i beogradskih arhitekata u 20. arhitekata iz prve dvije grupe, pripadnici tre- stoljeæu (kroz povremene natjeèajne radove i realizacije - pripremane u zajednièkom atelijeru), važno je istaknuti æe skupine Julije Deutsch, Leo Hönigsberg, suradnju Vjekoslava Muršeca i Jaroslava Prhala, Marijana Æiril Ivekoviæ, Janko Holjac, Ignjat Fisher, Ru- Ivaciæa s Ratomirom Bogojeviæem i Ivanom Savkoviæem, dolf Lubynski, Vjekoslav Bastl, Viktor Kovaèiæ, Ernesta Weissmanna i Branka Maksimoviæa, Dujma Stjepan Podhorsky, Edo Šen, Marko Vida- Graniæa s Dragomirom Tadiæem i Josifom Bukavcem, Branka Bona i Milana Grakaliæa s Miladinom Prljeviæem koviæ, Vladimir Šterk, Ivan Zemljak, Drago (do nesporazuma oko autorstva palaèe „Albanija”), Vlade Ibler, Alfred Albini, Juraj Denzler, Mladen Maksimoviæa s Brankom Bonom i Vidom Vrbaniæem, Stan- Kauzlariæ, Stjepan Hribar, Vjekoslav Muršec, ka Kliske i Milana Zlokoviæa, Bona i Mihajla Mitroviæa. Znanstveni prilozi | Scientific Papers Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeæu A. KADIJEVIÆ 466-477 19[2011] 2[42] PROSTOR 471

Otta Wagnera, nije i realiziran,12 bacila je ne- tu, posebno je izdvojila radove Sunka, Lubyn- Sl. 7. V. Bastl: Èinovnièka zadruga, Ulica Kralja gativnu sjenu na graðenje tog velebnoga se- skog i Fishera. Jaèanju arhitektonskih veza, Milana 16, 1923. 13 Fig. 7 V. Bastl: Office Workers Cooperative, 16 Kralja cesijskog zdanja, odvraæajuæi hrvatske arhi- oèito prožetih ideologijom ranoga integral- Milana Street, 1923 tekte od ‘nepouz dane’ suradnje s Beogra- nog jugoslavenstva, pridonijeli su i svjetski dom. No da je u tom razdoblju bilo i uspješnih priznati Meštroviæevi uspjesi (postav i izgled Sl. 8. H. Erhlich: Jugoslavenska udružena banka, Ulica kralja Petra 21, 1930. zbližavanja, svje doèi djelatnost Dragutina Paviljona Srbije na izložbi u Rimu i projekt Fig. 8 H. Erhlich: Yugoslav Joint-Stock Bank, 21 Kralja (Karla) Inchiostrija (1866.-1942.),14 koji se Vidovdanskog hrama 1911.), kao i njegov Petra Street, 1930 nakon usavršavanja u Italiji i plodnog raz- izbor u dopisnog èlana Srpske kraljevske 16 Sl. 9. H. Erhlich: Jugoslavenska udružena banka, doblja u Hrvatskoj 1905. godine preselio u akademije (1912.). izgled iz Rajiæeve ulice 19, 1930. Beograd, pridonijevši, uz Meštroviæa (koji se Nakon èetiri godine ratnih razaranja Beograd Fig. 9 H. Erhlich: Yugoslav Joint-Stock Bank, view kratkotrajno preselio 1911.), njegovu podiza- from 19 Rajiæeva Street, 1930 se pomoæu stranog kapitala 1919. poèeo ob- nju na mapi tadašnjih umjetnièkih središta. navljati i postupno proširivati. Sa željom da Proces hrvatsko-srpskoga arhitektonskog pri- upravnom središtu novoosnovane Kraljevine bližavanja ubrzale su i Jugoslavenske umjet- SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca) utisnu vlastit nièke izložbe, prireðivane od 1904. do 1927. stvaralaèki trag, arhitekti iz Hrvatske ravno- godine. Masovniji odaziv arhitekata zabilje- pravno su sudjelovali na prestižnim arhitek- žen je na Èetvrtoj izložbi u Beogradu (1912.).15 tonskim natjeèajima.17 Uz moæne državne, i Osim èlanova Udruženja srpskih inženjera i zahtjevni privatni naruèitelji (inozemne i arhitekata, na smotri su sudjelovali i projek- domaæe banke, štedionice, osi guravajuæa tanti iz Zagreba, Splita, Ljubljane i Sofije. Od društva i fondovi, bogati industrijalci, trgovci Zagrepèana su nastupili: Julije Deutsch, Leo i dr.) željeli su uni katni izgled svojih repre- Hönigsberg, Rudolf Lubynski, Stjepan Pod- zentativnih sjedišta, realiziranih na visokoj Sl. 8. L. Horvat: Zavod za osiguranje radnika (dovršio horsky, Ignjat Fisher, Svetomir Šimunec i Dio- zanatskoj razini, a to su im u doba smjene ge- Petar Gaèiæ), Nemanjina 2, 1929.-1931. (danas bolnica neracija u srpskom graditeljstvu jedino mogli „Sveti Sava”) nis Sunko, dok je Æiril Ivekoviæ neoèekivano Fig. 8 L. Horvat: Workers’ Insurance Office (complete izlagao u sklopu Srpskog odjela za arhitektu- omoguæiti svestrani projektanti iz Hrvatske i by Petar Gaèiæ), 2 Nemanjina Street, 1929-31 (present ru. Beogradska umjetnièka kritika, puna sim- najiskusniji pridošli ruski graditelji. Sveti Sava Hospital) patija prema zajednièkom kulturnom pothva- Afirmirani na zapadu zemlje i u srednjoj Euro- pi, hrvatski su arhitekti zasluživali poštovanje 12 Naruèitelj je prednost dao drugonagraðenom nacrtu beogradskih prosvijeæenih naruèitelja, željnih Jovana Ilkiæa, koji je naknadno doraðen u Sankt Peter- dijaloga s arhitektima visoke kulture i širokih burgu. kompetencija. U odnosu na konzervativne 13 Šen, 1927: 7, 41; Radoviæ Maheèiæ, Laslo, 2003: 103; Maskareli, 2006.; Mihajlov, 2009. metode emigrantskih ruskih i veæine srpskih 14 Vuleševiæ, 1998. arhitekata ponudili su modernija prostorna 15 Tošiæ, 1983: 81, 117-119; Ignjatoviæ, 2010: 14-15 rješenja, obrtnièki rafiniranije izvedbe i stu- 16 Ignjatoviæ, 2007: 43-72 dioznije interpolacije, potvrðene na gradi- 18 17 Kojiæ, 1978: 199-258; Ignjatoviæ, 2009. lištima Zagreba. Ako su se tijekom dvadese- 18 Premerl, 1990.; Laslo, 1999: 186-195, 258-259, 266; tih godina Sunko, Bastl i Muršec istaknuli Laslo, 2001: 24-37, 66-69; Premerl. 2003. nadahnutim postsecesijskim i ranomoder- 472 PROSTOR 2[42] 19[2011] 466-477 A. KADIJEVIÆ Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeæu Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Sl. 11. E. Weissmann: Novinarski dom, Resavska 28, nistièkim sklopovima (Prva Hrvatska šte- braze ambijente administrativnih državnih 1935., originalni izgled proèelja (fotografija iz 1935.) dionica, Zemaljska banka, Èinovnièka zadru- središta. No, o tome da su hrvatski arhitekti Fig. 11 E. Weissmann: Journalist House, 28 Resavska 19 Street, 1935, original façade (photo from 1935) ga, kuæa Petra Pallaviccinija), tijekom tride- meðu domaæim centrima prednost ipak dava- setih afirmirali su se Horvat, Ehrlich, Pièman i li Beogradu, svjedoèi i katalog izložbe Pola Sl. 12. E. Weissmann: Novinarski dom, Resavska 28, Weissmann èistijim neornamentalnim rješe- vijeka hrvatske umjetnosti (1938.), u kojem 1935., dvorišno proèelje je, poslije Zagreba, najveæi broj djela prika- Fig. 12 E. Weissmann: Journalist House, 28 Resavska njima, znalaèki uklopljenim u osjetljive toèke Street, 1935, courtyard façade beogradskog prostora (Zavod za osiguranje zan s teritorija glavnoga jugoslavenskog gra- radnika, Jugoslavenska udružena banka, da. Suradnjom vodeæih beogradskih moder- Sl. 13. E. Weissmann, Novinarski dom, Resavska 28, kuæa Nikiæa, Glavna pošta i Novinarski dom).20 nista u Planiæevoj knjizi Problemi savremene 1935., kolonada u prizemlju proèelja arhitekture (1932.), kao i njihovim nastupom Fig. 13 E. Weissmann: Journalist House, 28 Resavska Heæimoviæ, Korka, Kiferov, Krekiæ, Horvat i Street, 1935, ground floor colonnade, façade Planiæ takoðer su ostvarili zapažene moder- s hrvatskim kolegama u utjecajnom èasopisu nistièke projekte (Glavna pošta, Terazijska L’Architecture d’aujourd’hui u travnju 1933. terasa, Državna štamparija, Etnografski mu- godine,25 potvrðene su perspektive homo- zej),21 dok je Bon zajedno s Prljeviæem i genizirajuæih programa. Grakaliæem projektirao palaèu „Albanija” u Hrvatski arhitekti imali su važnu ulogu i u kul- duhu modernistièkog monumentalizma, s turnoj promociji Jugoslavije, uoblièavajuæi elementima art decoa.22 Iako tim djelima nisu njene reprezentativne paviljone na velikim izazvali izravan racionalistièki zaokret u svi- svjetskim izložbama prireðivanim u prestiž- jesti srpskih arhitekata, nespremnih za brzu nim inozemnim središtima - Parizu (S. Hribar, primjenu dosljednih funkcionalistiè kih po- 1925. i J. Seissel, 1937.) i New Yorku (E. Weiss- stavki,23 hrvatski su projektanti po taknuli man, 1939.).26 Osmišljeni u režiji beogradskih postupno usvajanje ekonomiènijih konstruk- ministarstava kao pokazatelji civilizacijskog Sl. 14. I. Meštroviæ: Spomenik Neznanom junaku, tivnih metoda. U sklopu zakasnjelih roman- uspona višenacionalne države, paviljoni su Avala kod Beograda, 1937. tièarskih i postsecesijskih težnja, us mjerenih svojom arhitekturom potvrðivali programsku Fig. 14 I. Meštroviæ: Monument to the Unknown Hero, na stvaranje jedinstvenoga državnog stila, Avala near Belgrade, 1937 vo deæu je ulogu imao svestrani Ivan Meštro- 19 Miletiæ Abramoviæ, 2002: 66-67; Markoviæ, 2004.; viæ, dugogodišnji suradnik vladajuæe dina- Bogunoviæ, 2005: 533 stije, graditelj avalskoga spomenika Nezna- 20 Mutnjakoviæ, 1971: 82; Martinoviæ, 1973: 45; Dom- nom junaku.24 ljan, 1979: 156-169; Maneviæ, 1979: 220; Markoviæ, 2006.; Paladino, 2006: 169; Drljeviæ, 2009.; Mihajlov, Organiziranje izložaba Jugoslavenske suvre- Mišiæ, 2009.; Kadijeviæ, 2011. mene arhitekture 1931. i 1933. godine, uz 21 Maneviæ, 1979: 221; Premerl, 1990: 73, 182-184; ideološki suglasnu publicistièku aktivnost u Radoviæ Maheèiæ, 2003-2004: 44; Hanièar, 2003-2004: 93; Paladino, 2006: 173 ljubljanskom èasopisu „Arhitektura”, prido- 22 Premerl Ceraniæ Miloševiæ nijelo je unapreðenju struènih kontakata u , 1990: 72; , 2005.; , 2011. 23 Maneviæ, 1979: 211 doba kraljeve diktature, kada su poticana 24 Ignjatoviæ, 2010: 624-651 zajednièka umjetnièka istupanja. Presjek 25 Radoviæ Maheèiæ, 2007: 50 ideja iznesenih u spomenutom èasopisu po- 26 Jojiæ, 1939.; Èorak, i sur., 1990.; Popoviæ, 1997.; kazuje istorodnost gledišta jugoslavenskih Ignjatoviæ, 2008. modernista, opredijeljenih da radikalno preo- 27 *** 1925. Znanstveni prilozi | Scientific Papers Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeæu A. KADIJEVIÆ 466-477 19[2011] 2[42] PROSTOR 473

nekonzistentnost državnih ideologa u traže- laèom „Albanija”. No, usprkos svim tim inci- nju odgovarajuæeg modela integralne jugo- dentima, hrvatski arhitekti nisu prekidali su- slavenske kulture. radnju s Beogradom, oslanjajuæi se na podr- šku veæine naruèitelja i struènjaka.31 U meðuratnom je razdoblju zabilježeno i neko- liko dogaðaja koji su usporavali razgranatu Hrvatski su arhitekti s iskrenim entuzijazmom beogradsku aktivnost hrvatskih arhitekata. sudjelovali u izgradnji poslijeratnog Beogra- Privremeno pritajen, predratni konkurentski da, upotpunjujuæi njegov monumentalni eks- rivalitet izmeðu beogradske i zagre baèke terijer na lijevoj obali Save. Dio njih u Beogra- umjetnièke scene u medijima je 1925. godine du se i trajnije nastanio, dok su ostali suraðivali eskalirao kulturnim sporom nazvanim „filadel- kao predstavnici autorskih timova zagrebaèkih, fijski rat naših umjetnika”.27 Iako pre tjerano splitskih, rijeèkih ili osjeèkih projektantskih ispolitiziran, taj koncepcijski spor, završen bi- ustanova. Natjeèajnim rado vima i realizacija- rokratskom blokadom, nije odvratio hrvatske ma dali su velik doprinos uoblièavanju repre- arhitekte od suradnje s beograd skim investi- zentativnih državnih zda nja na Novom Beo- torima. Ni povremeni nepotizmi oèitovani pri gradu (Horvat, Ostrogoviæ, Šegviæ, Potoènjak, osjetljivim natjeèajnim epilozima, koji su iza- Ulrich, Richter, Vitiæ),32 ali i modernizaciji zivali nezadovoljstvo hrvatskih arhitekata,28 središnjih opæina povijesne jezgre. Ostavili su nisu ih odbili od sudjelovanja u ocjenjivaèkim dubok trag u podruèju urbanizma (Vrbaniæ, sudovima. Kritika Meštrovi æevih konjanièkih Bon, Šegviæ, Ostrogoviæ, Baylon) kao aka- skulptura, predvi ðenih da okrune obalne pilo- demski predavaèi, publicisti i rukovoditelji ne Zemunskog mosta (1934.),29 takoðer je struènih ustanova (Krekiæ, Kli ska, Šegviæ, Bay- oživila postojeæi rivalitet i potaknula kseno- lon, Kurtoviæ, Petrièiæ, Maru šiæ, Vaništa-Laza- fobiène istupe domaæih struènjaka. reviæ) ili èlanovi mnogobrojnih na tjeèajnih su- dova (Ibler, Seissel, Kliska, Bon, Baylon, Šeg- Dio je uglednih hrvatskih arhitekata (pretežito viæ, Marušiæ). Za svoj su rad dobili èitav niz predstavnika druge skupine), osim izraža- najviših državnih i struènih priznanja, kao što vanja podrške, od beogradskih naruèitelja je Oktobarska nagrada grada Beograda (Vr- povremeno doživljavao i nekorektne postup- baniæ 1968., Kurtoviæ posthumno 1972., Ma- ke koji su diskreditirali njihov autorski an- rušiæ 1981.) i Velika nagrada Saveza arhiteka- Sl. 15. B. Bon, M. Grakaliæ, M. Prljeviæ: Palaèa gažman. Revoltirani jednostranim potezima ta Srbije (Marušiæ 1993.). Ivan Meštroviæ iza- „Albanija”, Terazije bb, 1938.-1940. (fotografija naruèitelja koji su pod pritiskom izvanstruè- bran je u ožujku 1948. godine za redovnog iz 1940.) Fig. 15 B. Bon, M. Grakaliæ, M. Prljeviæ: Albania nih krugova izmijenili proèelja prvobitno us- èlana Odeljenja likovne i muzièke umetnosti Palace, Terazije Square, 1938-40 (photo from 1940) vojenih projekata za velika javna zdanja - Za- SANU, a za inozemnog u srpnju 1960., dok je voda za osiguranje radnika (dovršio ga Mati Baylonu 1983. dodijeljen poèasni dok- domaæi arhitekt Petar Gaèiæ) i Glavne pošte torat Beograd skog univerziteta. Za pojedine (proèelja izveo ruski emigrant Vasilij Andro- tipove zgrada etablirali su se kao vodeæi sov), Horvat i Pièman su razoèarani napustili struènjaci, poput Kliske u arhitekturi zdrav- Beograd. Sputan ogranièavajuæim normama stvenih zgrada i Baylona u izgradnji školskih i ‘graðevnog redarstva’ i konzervativizmom stambenih zgrada. ‘lokalne graðevne gospoštije’ koja je zahti- Meðu poslijeratnim ostvarenjima arhitekata iz jevala revidiranje prvobitanoga kompozicij- Hrvatske izdvajaju se: (1951.- skog poretka proèelja Jugoslavenske udru- 1957.) Branka Petrièiæa, Bolnica za djeèju pa- žene banke i kuæe Nikiæ,30 Ehrlich je uz Piè- ralizu (1948.-1955.) Stanka Kliske i Milana Zlo- mana i Šena izostavio radove s „Prve izložbe koviæa, palaèa Predsjedništva vlade FNRJ (po- Jugoslavenske suvremene arhitekture”. Bon i slije SIV-a, A. Ulricha, V. Potoè njaka, Z. Neu- Grakaliæ takoðer su doživjeli neugodno isku- manna i D. Perak 1947.-1961. - dovršio je M. stvo u polemiziranju s naruèiteljem i beo- Jankoviæ), hotel „Jugoslavija” (1947.-1961.) i gradskom javnošæu pri pokušaju da dokažu Savezna privredna komora (1959.) Lavoslava Sl. 16. G. Golijanin: Narodna banka Srbije, Nemanjina ravnopravno autorstvo nad terazijskom pa- 17, 1992.-2005. Horvata, paviljoni Student skoga grada Vida Fig. 16 G. Golijanin: Serbian National Bank, Vrbaniæa (1951.-1953.), groblje Oslobodilaca 17 Nemanjina Street, 1992-2005 28 Revoltiran èinjenicom da je arh. Nikola Nestoroviæ, Beograda (1954.) Branka Bona, Savezna gra- kao èlan ocjenjivaèkog suda na natjeèaju za novu palaèu ðevinska komora (1965.) Slavka Löwyja, Za- Ministarstva financija (1924.), glasovao da nagradu dobije tvrtka u kojem je radio njegov sin Bogdan, Edo Šen je de- jednica osiguranja imovine i lica „Dunav” i monstrativno napustio taj žiri. [Maneviæ, 1979: VIII] Narodna biblioteka Srbije (1957.-1972.) Ive 29 Kadijeviæ, 1996. Kurtoviæa, predsjednièka rezidencija „Mir” 30 Domljan, 1979: 156-169 (1978.-1979.) Mirka Kipèiæa, stambeno-po- 31 Esih, 1939: 9; Premerl, 1990: 82, 90; Maneviæ, slovne zgrade i naselja na grad skoj periferiji 1983: 31 Darka Marušiæa (sa suprugom Milenijom),33 a 32 Blagojeviæ, 2007.; Mecanov, 2009. 33 Mitroviæ, 1975.; Stojanoviæ, Martinoviæ, 1978: 118, od reprezentativnih državnih zgrada u ino- 134-138, 144-147, 151-152, 154; Odak, 1986: 33-34; Ra- zemstvu, Jugoslavenski paviljon na svjetskoj doviæ Maheèiæ, 1995: 81, 83; Odak, 1995: 30-33; Radoviæ izložbi u Bruxellesu (1958.) Vjenceslava Rich- Maheèiæ, 1999: 133-135; Vukotiæ Lazar, 2003; Uchytil, 34 2003: 147-148; Bogunoviæ, 2005: 954-957; Brdar, 2011: tera. U jeku postmodernizma, sredinom 124-129, 149-167; Mišiæ, 2011.; Markoviæ, 2011. osamdesetih godina, veze su se uglavnom 34 Galjer, 2009. svele na izložbe, promocije publikacija i prije- 474 PROSTOR 2[42] 19[2011] 466-477 A. KADIJEVIÆ Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeæu Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Sl. 17. L. Horvat: Hotel „Jugoslavija”, Bulevar Nikole nos ideja. Tako je, na primjer, na oblikovanje monografsku analizu, svjedoèe o njihovu na- Tesle 3, Novi Beograd 1947.-1961. arhitektonskog fokusa perspektivnoga Kre- stojanju da se ravnopravno nametnu u novoj Fig. 17 L. Horvat: Yugoslavia Hotel, 3 Nikola Tesla Boulevard, Novi Beograd, 1947-61 šimira Rogine znatno utjecao beogradski pro- sredini, bilo kao samosvojni gostujuæi ili kon- fesor Ranko Radoviæ, nedavno svrstan meðu tekstualno usmjereni autori. Iako reprezenta- Sl. 18. L. Horvat: Savezna privredna komora, Terazije èetiri njegova ‘duhovna oca’.35 Monumentalna 15-23, 1959. tivna ostvarenja arhitekata iz druge i treæe Fig. 18 L. Horvat: Federal Chamber of Economy, i ekspanzivna palaèa Narodne banke Srbije skupine ne odlikuje èvršæa konceptualna 36 15-23 Terazije Square, 1959 (1992.-2005.), izgraðena na Trgu Slavija po veza sa zateèenim slojevima beogradske projektu rijeèkog arhitekta Gruje Golijanina,37 arhitekture, ona nikada nisu tretirana kao na- posljednji je znaèaj niji plod jednostoljetnog metnuto strano ‘tijelo’, veæ su smatrana prilo- utjecaja hrvatskih graditelja. zima najkvalificiranijih jugoslavenskih autori- teta. Poticala su multikulturalna raspolože- ZAKLJUÈAK nja i interes javnosti za progresivne autorske CONCLUSION programe, održavajuæi konstantano poštova- nje prema zagrebaèkoj arhitektonskoj školi, Sva dosad zabilježena djela hrvatskih arhi- iz raženije nego prema bilo kojem drugom tekata u Beogradu, koja zaslužuju potpuniju utjecaju u novije beogradsko graditeljstvo.

35 Èegec, 2011. 36 Vlašimsky, 2011. 37 Autor ga je oznaèio svojim ‘životnim’ djelom u polu- stoljetnoj projektantskoj karijeri. Znanstveni prilozi | Scientific Papers Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeæu A. KADIJEVIÆ 466-477 19[2011] 2[42] PROSTOR 475

Literatura Bibliography

1. Blagojeviæ, Lj. (2007.), Novi Beograd. Osporeni 22. Ignjatoviæ, A. (2010.), Izmeðu politike i kulture: modernizam, Beograd Jugoslovenstvo i likovna umetnost, „Zbornik se- 2. Bogunoviæ, S. G. (2005.), Arhitektonska enci- minara za studije moderne umetnosti Filozof- klopedija Beograda XIX i XX veka, 1-3, Beograd skog fakulteta”, 6: 7-20, Beograd Jojiæ, M. 3. Bojoviæ, B. (2002.-2003.), Urbanizam Beograda 23. (1939.), Jugoslovenski paviljon na Svet- u XIX i XX veku, „Godišnjak grada Beograda”, skoj izložbi, „Politika”, 11.6.: 7-8, Beograd 49-50: 109-130, Beograd 24. Jovanoviæ, M. (1988.), ‘Boletik’ u Gregetegu, 4. Brdar, V. (2006.), Spomen zbirka Pavla Beljan- „Zbornik za likovne umetnosti Matice srpske”, skog 45 godina kasnije 1961-2006, DaNS, 53: 24: 167-175, 60-63, Novi Sad 25. Kadijeviæ, A. (1996.), Istorija i arhitektura Ze- 5. Brdar, V. (2011.), Ivo Kurtoviæ, Beograd munskog mosta Kralja Aleksandra I Karaðor- ðeviæa, „PINUS Zapisi”, 4: 7-19, Beograd 6. Ceraniæ, M. (2005.), Istorija i arhitekura palate Kadijeviæ, A. Albanija u Beogradu, „Nasleðe”, 6: 147-162, 26. (2002.-2003.), Uloga ruskih emi- Beograd granata u beogradskoj arhitekturi izmeðu dva „Godišnjak grada Beograda”, 49- Èegec, B. svetska rata, 7. (2011.), Arhitektonski fokus Krešimira 50: 131-142, Beograd Rogine, Zagreb 27. Kadijeviæ, A. (2010.), Èorak, Ž.; Davison, R.; Davison, D. O karakteru i zapostavlje- 8. (1990.), nim temama istoriografije novije arhitekture The 1925 Yugoslav Pavilion in Paris, „The Jour- Beograda, u: Oèuvanje graditeljskog nasleða - nal of Decorative and Propaganda Arts”, 17: 36- stvarno i moguæe, zbornik radova [ur. Živkoviæ, 41, Miami N.; Dimitrijeviæ Markoviæ, S.], 57-64, Beograd Damjanoviæ, D. 9. (2008.), Rimokatolièka crkva 28. Kadijeviæ, A. (2011.), Novinarski dom - znaèajno Srca Isusova u Šidu, „Zbornik za likovne umet- ostvarenje hrvatskih arhitekata u Beogradu, nosti Matice srpske”, 36: 225-246, Novi Sad „Nasleðe”, 12: 117-128. Beograd Damljanoviæ, T. 10. (2004.), Èeško-srpske arhitek- 29. Kekoviæ, A.; Èemerikiæ, Z. (2006.), Moderna tonske veze 1918-1941, Beograd Niša 1920-1941, Niš Domljan, Ž. 11. (1979.), Arhitekt Erlich, Zagreb 30. Kojiæ, B. (1978.), Društveni uslovi razvitka arhi- 12. Drljeviæ, M. (2009.), Arhitektura Pošte 1 u Beo- tektonske struke u Beogradu 1920-1940. godi- gradu, „Zbornik za likovne umetnosti Matice ne, Beograd srpske”, 37: 277-296, Novi Sad 31. Krašnjak, I. (2004.), Herman Bolle u Srijemu, 13. Ðokiæ, V. (2009), Urbana tipologija: gradski trg OZ, 27: 181-201, Osijek u Srbiji, Beograd 32. Laslo, A. (1999.), Zagreb 1923-1937, Architec- 14. Ðurðeviæ, M.; Kadijeviæ, A. (2001.), Russian ture of Interwar Zagreb, in: Shaping the Great Emigrant Architects in Yugoslavia (1918-1941), City [ur. Blau, E.; Platzer, M.], Modern Archi- Centropa, 2: 139-148, New York tecture of , 186-195, 258-259, 15. Esih, I. (1939.), Zagreb kao arhitektonsko sre- München-London-New York dište. Arh. I. Zdravkoviæ o zagrebaèkim arhitek- 33. Laslo, A. (2001.), Das Gewicht des Stadtraums, tima, „Jutarnji list”, 9824: 28, Zagreb in: „Werk, Bauen + Wohnen”, 9: 24-37, 66-69, 16. Galjer, J. (2009.), Expo 58 i jugoslavenski pavi- St. Gallen ljon Vjenceslava Richtera, Zagreb 34. Maneviæ, Z. (1979.), Juèerašnje graditeljstvo, 17. Hanièar, I. (2003.-2004.), Popis projekata, u: „Urbanizam Beograd”, 53-54, Prilog 9: I-XXX, Stjepan Planiæ 1900-1980. Iz arhiva arhitekte Beograd [ur. Kozariæ, I.], 88-142, Zagreb 35. Maneviæ, Z. (1979.), Beogradski arhitektonski 18. Ignjatoviæ, A. (2007.), Jugoslovenstvo u arhi- modernizam 1929-1931, „Godišnjak grada Beo- tekturi 1904-1941, Beograd grada”, 26: 209-226, Beograd Maneviæ, Z. 19. Ignjatoviæ, A. (2008.), Peripheral Empire, Inter- 36. (1980.), Izložbe Jugoslovenske sa- nal Colony: Yugoslav National Pavilions at the vremene arhitekture u Beogradu (1931, 1933), Paris International Exhibitions of 1925 and 1937, „Godišnjak grada Beograda”, 27: 271-279, Beo- Centropa, 8: 186-197, New York grad 20. Ignjatoviæ, A. (2009.), Urban Development and 37. Maneviæ, Z. (1983.), Zagreb-Beograd 1912-1941, the Yugoslavization of Belgrade 1918-1941, Cen- „Èovjek i prostor”, 10 (367): 30-31, Zagreb tropa, 9: 110-126, New York 38. Markoviæ, I. R. (2004.), Prva Hrvatska štedionica 21. Ignjatoviæ, A. (2010.), From Constructed Me- arhitekte Dionisa Sunka, „Nasleðe”, 5: 103-118, mory to Imagined National Tradition: Tomb of Beograd the Unknown Yugoslav Hero (1934-1938), „Sla- 39. Markoviæ, I. R. (2006.), Jugoslovenska udru- vonic and East European Review”, 88: 624-651, žena banka arhitekte Hugo Erliha, „Arhitektura i London urbanizam”, 18/19: 127-133, Beograd 476 PROSTOR 2[42] 19[2011] 466-477 A. KADIJEVIÆ Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeæu Znanstveni prilozi | Scientific Papers Izvori Sources

40. Markoviæ, I. R. (2011.), Dom Sindikata u Beo- 58. Premerl, T. (2003.), Zagreb grad moderne arhi- Izvori ilustracija - gradu eksplikacija arhitekture socijalistièkog tekture: stoljeæe zagrebaèke arhitekture, Zagreb Illustration Sources realizma, „Zbornik za likovne umetnosti Matice 59. Radoviæ Maheèiæ, D. (1995.), Slavko Lowy. Hu- srpske”, 39: 271-284, Novi Sad mano mjerilo stanovanja i rada, „Život umjetno- Sl. 1. Zbirka Miloša Jurišiæa, Beograd Markoviæ, S. 41. (1992.), Æiril Metod Ivekoviæ, Za- sti”, 56-57, 72-83, Zagreb Sl. 2. Zbirka Ivana R. Markoviæa, Beograd greb Radoviæ Maheèiæ, D. 60. (1999.), Slavko Lowy: su- Sl. 3. Foto: autor, 2011. 42. Martinoviæ, U. (1973.), Moderna Beograda. stvaratelj hrvatske moderne arhitekture tridese- Sl. 4. Foto: autor, 2011. Arhitektura Srbije izmeðu dva rata, Beograd tih godina, Zagreb Sl. 5. Zbirka Ivana R. Markoviæa, Beograd 43. Maskareli, D. (2006.), Hotel ,Moskva’ u Beo- 61. Radoviæ Maheèiæ, D.; Laslo, A. (2003.), Život i gradu, „DaNS”, 55: 70-71, Novi Sad djelo Viktora Kovaèiæa, u: Viktor Kovaèiæ, zbor- Sl. 6. Foto: autor, 2011. 44. Mecanov, D. (2009.), Arhitektonski konkursi na nik radova, 91-132, Zagreb Sl. 7. Foto: autor, 2011. Novom Beogradu od 1947. do 1970. godine, 62. Radoviæ Maheèiæ, D. (2003.-2004.), Treba zna- Sl. 8. Foto: Tadija Stefanoviæ, 2009. „Nasleðe”, 10: 113-140, Beograd ti... o arhitektu Stjepanu Planiæu, u: Stjepan Sl. 9. Foto: autor, 2011. [ Ko- 45. Mihajlov, S. (2009.), Hotel ‘Moskva’. Spomenik Planiæ 1900-1980. Iz arhiva arhitekte ur. Sl. 10. Foto: Tadija Stefanoviæ, 2011. zariæ, I.], 29-54, Zagreb kulture od velikog znaèaja, Beograd Sl. 11. Zbirka Miloša Jurišiæa, Beograd Mihajlov, S.; Mišiæ. B. 63. Radoviæ Maheèiæ, D. (2007.), Moderna arhitek- 46. (2009.), Palata Glavne Sl. 12. Foto: autor, 2011. Pošte u Beogradu, „Nasleðe”, 9: 239-264, Beo- tura u Hrvatskoj 1930-ih, Zagreb Sl. 13. grad 64. Stojanoviæ, B.; Martinoviæ, U. (1978.), Beo- Foto: autor, 2011. Sl. 14. 47. Miletiæ Abramoviæ, Lj. (2002.), Kopitareva gra- grad 1945-1975, Beograd Zbirka autora dina. Moderna arhitektura 1928-1998, „Arhitek- 65. Šen, E. (1927.), Arhitekt Viktor Kovaèiæ, mapa- Sl. 15. Zbirka Miloša Jurišiæa, Beograd tura i urbanizam”, 11: 65-71, Beograd -monografija, Zagreb Sl. 16. Foto: Tadija Stefanoviæ, 2011. 48. Miloševiæ, P. V. (2011.), ‘Albanija’, simbol Beo- 66. Škoriæ, D. (2002.), Rekonstrukcija severne fa- Sl. 17. Zbirka autora grada, Srbije i Jugoslavije, „Izgradnja”, 64: 601- sade Srpskog doma u Sremskoj Mitrovici, „Na- Sl. 18. Zbirka Ivana R. Markoviæa, Beograd 611, Beograd sleðe”, 4: 171-185, Beograd 49. Mišiæ, B. (2011.), Palata Saveznog Izvršnog Veæa 67. Tošiæ, D. (1983.), Jugoslovenske umetnièke iz- u Novom Beogradu, Beograd ložbe, Beograd 50. Mitroviæ, M. (1975.), Novija arhitektura Beo- 68. Turato, I. (2008.), Narodni odbor (Gradska vi- grada, Beograd jeænica), Panèevo, 1960, u: Kazimir Ostrogoviæ, 51. Mitroviæ, V. (2010.), Arhitektura XX veka u „Arhitektura”, 1 (218): 82-83, Zagreb Vojvodini, 260-261, 395, Novi Sad 69. Uchytil, A. (2003.), Stratificiranje projektant- 52. Mutnjakoviæ, A. (1971.), Arhitekt Josip Pièman, skog opusa arhitekta Nevena Šegviæa, „Pro- „Život umjetnosti”, 14: 73-79, Zagreb stor”, 11 (2): 145-155, Zagreb 53. Odak, T. (1986.), Hrvatska arhitektonska alter- 70. Vlašimsky, I. (2011.), Moja banka je dobro iako nativa 1945-1985, „Arhitektura”, 196-199: 31- je Srbija prezadužena, „Novi list”, 2.1, Rijeka 102, Zagreb 71. Vukotiæ Lazar, M. (2003.), Stanko Kliska (1896- 54. Odak, T. (2002.), Šegviæ and Architecture, „Arhi- 1969), „Arhitektura i urbanizam”, 12-13: 122- tektura”, 211, 45: 60-63, Zagreb 127, Beograd 55. Paladino, Z. (2006.), Arhitekt Lavoslav Horvat i 72. Vuleševiæ, S. (1998.), Dragutin Inkiostri Mede- ‘Udruženje umjetnika Zemlja’, „Prostor”, 14 (2): njak. Pionir jugoslovenskog dizajna, Beograd 166-167, Zagreb 73. Živkov, S. (2007.), Dvije vijeænice Kazimira Os- 56. Popoviæ, B. V. (1997.), Uèešæe Kraljevine SHS trogoviæa u kontekstu njihovog nastanka, u: na meðunarodnoj izložbi modernih primenje- Umetnost, arhitektura, dizajn [ur. Jelenkoviæ, nih i industrijskih umetnosti u Parizu 1925. go- D.], 54-65, Panèevo dine, „Zbornik Narodnog muzeja”, XVI-2: 233- 74. *** (1925.), Filadelfijski rat naših umetnika, „Po- 243, Beograd litika”, 26.12, Beograd 57. Premerl, T. (1990.), Hrvatska moderna arhitek- 75. *** (2008.), Leksikon neimara [ur. Maneviæ, Z.], tura izmeðu dva rata - Nova tradicija, Zagreb Beograd-Podgorica Znanstveni prilozi | Scientific Papers Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeæu A. KADIJEVIÆ 466-477 19[2011] 2[42] PROSTOR 477 Sažetak Summary

Croatian Architects in 20th Century Architecture in Belgrade

As the capital of the Serbian Kingdom in 1882-1918, ous works and continued professional activities left Their competition entries and buildings they de- the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes in 1918- a considerable mark on Belgrade. The second group signed made a great contribution to the formation 1941 and the Federal Republic of Yugoslavia in includes the architects whose stay in Belgrade was of notable public architecture in 1918-1941, Belgrade witnessed a considerable ar- temporary, ranging from several months to several (Novi Beograd), but also to the modernisation of chitectural development and urban growth in the years working on architectural and urban planning urban districts in the historical centre of the city. course of the 20th century. Its large architectural projects. The third, and the smallest, group inclu- They played an important role in urban planning and urban planning projects, supported by local des the architects who were interested in occasio- (Vrbaniæ, Bon, Ostrogoviæ, Baylon) and as univer- and international capital attracted architects from nal cooperation with Belgrade-based professionals sity lecturers, journalists, managers and directors different regions and counties. Alongside buildings through exhibitions, architectural competitions and of professional institutions (Kliska, Baylon, Kurto- built by broadly skilled Russian emigrants the most infrequent execution of architectural designs, most- viæ, Petrièiæ, Marušiæ), or as members of numerous numerous architectural projects in Belgrade were ly overseen from Croatia. competition juries (Seissel, Kliska, Bon, Baylon, carried out by Croatian architects. They were pri- Having earned respect in Central Europe, Croatian Ibler, Marušiæ). Their architectural accomplish- marily prominent in designing residential and com- architects were held in esteem by enlightened in- ments won them a number of most prestigious na- mercial buildings integrated in the previously de- vestors from Belgrade eager to engage in conver- tional professional awards and made them este- fined urban context, as well as administrative and sation with highly cultured and competent archi- emed experts in architecture. Kliska was a re- residential buildings. They built three Catholic tects. Compared to conservative methods of Rus- nowned expert in medical architecture and Baylon churches and four memorial complexes and par- sian emigrant builders and the majority of Serbian in residential architecture. At the peak of postmod- ticipated actively in architectural design competi- architects, Croats offered more modern spatial ernism, in the mid-1980s, the Croato-Serbian archi- tions for prestigious public building often winning concepts, more refined execution of designs and a tectural connections were reduced to exhibitions, first awards at project competitions. more studious approach to interpolation projects. promotions and exchange of ideas. That is illus- The number of buildings by Croatian architects has During the twenties Sunko, Bastl and Muršec cre- trated by the case of Krešimir Rogina whose forma- been determined by the past researches to be ated building of sophisticated post- secessionist tion was considerably influenced by the Belgrade- around five hundred, thirty of which were built be- and early modernist styles (The First Croatian Sav- based professor Ranko Radoviæ, recently pro- fore 1914, three hundred of which were built in the ings Bank, National Bank, Office Workers Coopera- claimed by Rogina to be one out of four of his interwar period and the remaining number of build- tive Petar Pallaviccini House). In the thirties Horvat, ”spiritual fathers”. The monumental palace of the ings was built after the Second World War. Due to a Ehrlich, Pièman and Weissmann gained reputation Serbian National Bank (1992-2005) which was built great effort of historiographers, the most signifi- with their buildings of pure design stripped of ar- in according to the design by the ar- cant accomplishments of Croatian architects in Bel- chitectural decoration, skilfully embedded in the chitect Grujo Golijanin from Rijeka is the last sig- grade and Zemun have been given appropriate urban fabric of the capital (Workers’ Insurance Of- nificant project in the hundred year long engage- recognition, date of origin and architectural attri- fice, Yugoslav Joint-Stock Bank, Cenral Post Office ment of Croatian architect in Belgrade. bution. Following the first review paper by Z. and Journalist House). Heæimoviæ, Korka, Kiferov, The buildings designed and built by Croatian archi- Maneviæ (1983) on Croato-Serbian architectural Krekiæ and Planiæ also contributed with their re- tects in Belgrade hitherto recorded, which deserve links in the period between 1912 and 1941 and exhi- nown designs in modernist fashion (Central Post more thorough analysis, bear witness to the at- bitions on contemporary Yugoslav architecture, Office, Terazije Terrace, State Printing House, Eth- tempts of the architects to participate in an eman- Serbian historiographers have started to pay more nographic Museum), while Branko Bon, in collabo- cipatory manner in a new environment whether by attention to individual buildings and contested at- ration with Miladin Prljeviæ and Milan Grakaliæ de- working on a temporary basis or being constantly tributions than to analysis of the links. signed Albania Palace in the spirit of monumental involved. Although the notable accomplishments Contribution of Croatian architects to the architec- with elements of art deco. The main created by the members of the second and third ture of Belgrade came in different forms of profes- role in romanticist and post- secessionist tenden- groups were not based on a strong conceptual sional activities such as studying, practicing in archi- cies towards formation of a unique national style links with the previous buildings in Belgrade, they tectural design and construction, participating in was played by Ivan Meštroviæ, a versatile artist and were never treated as alien ”bodies”, but were architectural competitions and exhibitions, giving a long-term associate of the ruling dynasty. considered worthy contributions by the most es- lectures at universities and secondary schools, par- The post-war period in Belgrade saw a truthful en- teemed Yugoslavian authorities. They encouraged ticipating in jury panels, managing institutions, en- thusiasm of Croatian architects to participate in the multicultural spirit and attitudes and a public inter- gaging in journalism and historiography. These ac- renovation of the city and thereby contribute to its est for progressive ideas and architectural pro- tivities formed three distinctive groups profession- monumental exterior on the left bank of the Sava grammes. With their everlasting qualities, these ally tied to a greater or lesser extent. The first group, River. Some of them settled down in Belgrade, while works highlighted the respect which was given to which was historically most efficient, includes the others worked as members of teams formed in ar- the Zagreb School of architecture more than any Croatian architects living in , whose numer- chitectural offices in Zagreb, Split, Rijeka or Osijek. other architectural contributions to Belgrade. ALEKSANDAR KADIJEVIÆ

Biografija Biography

Dr.sc. ALEKSANDAR KADIJEVIÆ roðen je u Beogradu ALEKSANDAR KADIJEVIÆ, PhD, graduated from the 1963. Diplomirao je na Odeljenju za istoriju umet- Faculty of Philosophy in Belgrade at the Depart- nosti Filozofskog fakulteta u Beogradu 1987., ma- ment of Art History, where he obtained his MA de- gistrirao 1991. i doktorirao 1995. godine. Za primar- gree in 1991 and a PhD degree in 1995. His scien- no po druèje znanstvenog rada odabrao je povijest tific interest lies in the history of Serbian and Euro- srpske i europske arhitekture novijeg doba. Od pean . Since 2006 he has held 2006. redovni je profesor predmeta Istorija arhi- the position of full professor and taught a course in tekture na matiènom fakultetu. U Srbiji i inozem- architectural history at the Faculty of Philosophy. stvu objavio je oko dvije stotine radova, ukljuèujuæi He has published around 200 papers and 10 books deset knjiga. in Serbia and abroad. 19 [2011] 2[42] A SCHOLARLYJOURNALOFARCHITECTUREANDURBAN PLANNING ZNANSTVENI ÈASOPISZAARHITEKTURUIURBANIZAM OF ARCHITECTURE FACULTY OF ZAGREB, UNIVERSITY FAKULTET ARHITEKTONSKI U ZAGREBU, SVEUÈILIŠTE 7-12 [2011] 281-542 19 [2011]2[42] UDK | CODEN PORREV ISSN 1330-0652 UDC 71/72 PROSTOR POSEBNI OTISAK/ SEPARAT 282-295 Znanstveni prilozi Mladen ObadŠæitaroci Ante Crnèeviæ Zorana SokolGojnik

Scientific Papers UDK 726:26”0/18” Izvorni znanstveni èlanak arhitekture do20.stoljeæa kršæanske liturgijske Utjecaji napreobrazbe

OFFPRINT UDC 726:26”0/18” Original Scientific Paper ture beforethe20 of ChristianLiturgicalArchitec- Influences ontheTransformation th Century