Izazov Moderne: Zagreb – Bec Oko 1900

IZAZOV MODERNE: ZAGREB – BEC OKO 1900.

Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebaCke i beCke secesije Gustav Klimt, Idila, 1884., Alegorije i amblemi, sv. I, list 75, Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb

Impresum izložbe g eneralni pokrovitelj izložbe: Izložba Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije Galerija Klovićevi dvori, Jezuitski trg 4, Zagreb 9. veljače – 7. svibnja 2017.

Izložba se održava pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Republike Austrije Alexandera van der Bellena.

Autorska koncepcija izložbe: Irena Kraševac, Petra Vugrinec, Darija Alujević, Marina Bagarić Medijski pokrovitelji izložbe: Kustosice izložbe: Petra Vugrinec, Iva Sudec Andreis

Kustosica pripravnica: Valentina Galović

Fotografije: Goran Vranić, Srećko Budek, Vedran Benović Galerija Klovićevi dvori zahvaljuje sljedećim ustanovama i privatnim vlasnicima na Vizualni identitet: Bachrach & Krištofić posudbi umjetnina i ostale građe:

Likovni postav: Sanja Bachrach-Krištofić i Petra Vugrinec Belvedere, Beč Prijevod na engleski: Nikolina Jovanović Arhiv za likovne umjetnosti HAZU / Državni arhiv u Zagrebu Administracija izložbe: Ana Fistanić / Galerija umjetnina, Split / Gliptoteka hazu / Grad Zagreb / Gradski muzej Nova Gradiška / Gradski muzej Vukovar / Hrvatski Odnosi s javnošću: Goga Bralić i institut za povijest / Hrvatski muzej arhitekture, hazu / Hrvatski Pedagoški program: Liljana Velkovski povijesni muzej, Zagreb / Institut za povijest umjetnosti / Kabinet grafike, hazu / Klimt-Foundation, Beč / Knjižnice grada Zagreba Restauratorski radovi: Petra Kursar, Marija Kalmeta, / Kolekcija Vugrinec / Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Petra Rihter Uprava za zaštitu kulturne baštine / Moderna galerija, Zagreb / Muzej grada Koprivnice, Zbirka V. Malančeca / Muzej grada Tehnička organizacija: Dragutin Matas Zagreba / Muzej likovnih umjetnosti, Osijek / Muzej za umjetnost Tehnička realizacija: Tomislav Antolić, Damir Babić, i obrt, Zagreb / Muzeji Ivana Meštrovića, Split, Zagreb / Muzeji i Davor Markotić, Tomo Šetek galerije Konavala, Kuća Bukovac, Cavtat / Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu / Österreichische Nationalbibliothek, Prijevoz izložbe: Galerija Klovićevi dvori, Kunsttrans Bildarchiv / Peter Infeld Privatstiftung, Beč / Samoborski muzej, Samobor / Strossmayerova galerija starih majstora, hazu / Wien Osiguranje izložbe: Museum, Beč / Wienerroither & Kohlbacher, Beč / Zavičajni muzej Našice / Zbirka Flögel-Mršić, Zagreb / Zbirka Kovačić – Mihočinec, Zagreb / Boris Anišić / Teo Bulaić / Josip Juraj Gašparac / Marijan Hanžeković /Ružica Iveković / Janka Doranić / Juraj Kralj / Asim Kurjak / Mimi Rakočević / Gioia-Ana Ulrich / i ostalim privatnim vlasnicima. Izložba je ostvarena zahvaljujući novčanoj potpori Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog Galerija Klovićevi dvori najtoplije zahvaljuje Ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba pojedincima koji su doprinijeli uspješnoj te sredstvima Galerije Klovićevi dvori i sponzora realizaciji izložbe:

Dr. Alfred Weidinger, Dr. Arnika Schmidt, Belvedere, Beč / Susanne Ranetzky, Georg Christian Lack, Austrijski kulturni forum, Zagreb / Miroslav Gašparović i stručno osoblje, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb SADRŽAJ

9 Anto nio Picukarić Uvodna riječ

11 Viktor Žmegač Duh bečke moderne

23 Irena Kraševac Izazov moderne: Zagreb i Beč oko 1900.

47 Alfred Weidinger Gustav Klimt — karakterizacija umjetnika

57 Petra Vugrinec Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900.

125 Darija Alujević Beč kao mjesto formiranja umjetnica hrvatske moderne i njihov udio u likovnom životu Zagreba

149 Petra Vugrinec Reformirana haljina Kolomana Mosera i Bele Csikosa Sesije

153 Darija Alujević Hrvatski kipari u Beču od 1898. do 1913. godine

175 Irena Kraševac “Umjetnosti njezina sloboda”: Gustav Klimt i Ivan Meštrović, slikarski i kiparski odgovor na secesiju

195 Irena Kraševac Moderna umjetnost i naručitelji: Kuća Wittgenstein ispunjena ‘Mestrowitz-Statuama’

203 Marina Bagarić Lokalna tradicija i uvozna secesija: zagrebačka arhitektura između 1898. i 1918.

235 Programatski tekstovi

269 Biografije

284 Hrv atski umjetnici na školovanju u Beču

289 Hrv atski umjetnici na izložbama u Beču

292 Katalog

312 Bibliografija 8

“Vremenu njegova umjetnost — umjetnosti njezina sloboda”

Antono Picukarić Uvodna riječ i zahvale Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Antonio Picukarić 9

UVODNA RIJEČ

Umjetnost briše razlike između centra i periferije

Izložba Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. aktualizira višestoljetne veze dvaju gradova upravo na području gdje su one rezultirale najvidljivijim manifestacijama — na širokom polju vizualne kulture. Kroz arhitekturu, skulpturu i slikarstvo preplitanje bečke kulture sa zagrebačkom ostvarilo je rječite primjere na koje smo danas posebno ponosni i prema kojima se odnosimo s posebnim pijetetom. Bečka kultura na prijelazu stoljeća, posebno na području likovnih umjetnosti, ali i na svim ostalim planovima, meritum je gradovima Srednje Europe. Brojne izložbe na temu odnosa s Bečom održane diljem Europe svjedoče o važnosti utjecaja nekadašnje austrougarske prijestolnice na kulturu gradova poput Pariza, Berlina ili Budimpešte. Zagrebački umjetnici, vrativši se sa školovanja na bečkim visokim školama i akademijama, ostvarili su pravi likovni procvat, a umjetnost koju su pod okriljem bečke kulture ostvarili prepoznata je kao zagrebačka šarena škola. Umjetnike Beča i Zagreba na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće okupirale su iste teme: zagrebački se umjetnici poput bečkih bore za slobodu umjetničkog izražavanja kao i za pro- fesionalizaciju vlastita poziva. Grade se umjetnički atelijeri, formiraju profesionalna društva, osnivaju programatski časopisi, otvaraju galerije i umjetničke škole, a to jedinstveno razdoblje umjetničkog poleta odvija se usporedno u Beču i Zagrebu. Na izložbi ćemo prvi put povezati djela velikana hrvatskog i austrijskog slikarstva i kiparstva, arhitekture i primijenjene umjetnosti, Gustava Klimta, Kolomana Mosera, Josefa Hoffmanna, Vlahe Bukovca, Roberta Auera, Ivana Meštrovića, Antonije Krasnik i drugih važnih protagonista toga umjetnički poticajnog doba.

Izložba u Galeriji Klovićevi dvori pokazat će snažne veze, dosad neprimjetne podudarnosti, razriješit će dileme međusobnih utjecaja te, kao što to i priliči velikim projektima poput ovoga, skrenuti pozornost na vrijednosti hrvatske likovne baštine u kontekstu europske kulture. U godini kada obilježavamo prijateljstvo Republike Austrije i Republike Hrvatske, izložbeni program Galerije Klovićevi dvori bit će aktivnim sudionikom. Zahvaljujem našim osnivačima, Ministarstvu kulture Republike Hrvatske i Gradu Zagrebu, na svesrdnoj podršci projektu. Zahvalu izražavam svim muzejskim i galerijskim ustanovama koje su se uključile u ovaj projekt posudbom djela i dragocjenom kolegijalnom suradnjom, posebice Muzejima Ivana Meštrovića, Muzeju za umjetnost i obrt te Modernoj galeriji iz kojih dolazi najveći broj eksponata. Posebnu zahvalnost želim izraziti upravi Österreichische Galerie Belvedere na povjerenju koje nam je iskazala posudivši nam neka od svojih najvrednijih djela. Iskrenu zahvalu dugujem i svim ostalim institucijama i pojedincima Hrvatske i Austrije koji su se na tri mjeseca lišili svojih djela kako bi prezentaciju naše izložbe učinili što cjelovitijom.

Vjerujem da ćemo izložbom opravdati ukazano povjerenje te da će izbor autorskog tima izložbe na najbolji mogući način predstaviti svu raskoš likovne produkcije u sinergiji dviju kultura s prijelaza stoljeća — bečke i zagrebačke.

Antonio Picukarić, ravnatelj Galerije Klovićevi dvori IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

P anorama Beča oko 1900., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Viktor Žmegač

DUH BEČKE MODERNE

Prenesimo se stotinjak godina unazad i zamislimo zemljovid na kojem nisu ucrtani samo geografski sadržaji nego i kulturni fenomeni. Primjerice europske metropole s obzirom na njihovo značenje u kulturnoj tradiciji. Smotra našeg imaginarnog pregleda pokazuje nekoliko gradova u kojima se na osobit način očituje dinamika razdoblja oko prijeloma stoljeća. Ako pretpostavimo još i natjecateljski odnos, najozbiljniji će konkurenti biti Pariz, Beč, Berlin, Sankt Peterburg i London.

Usporedba između tih središta potvrđuje srodnost prvih dvaju gradova. Metropole s dugom kulturnom i političkom tradicijom, Beč i Pariz, bile su centri u pravom smislu, upravni, umjet- nički, znanstveni, gospodarski. Na neke druge zemlje s velikom kulturnom prošlošću, poput IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Vijećnica, Beč, oko 1907., S veučilište, Beč, oko 1910., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

Italije i Njemačke, pojam centralizacije nije primjenjiv. Austrijsko i francusko središte srodna su, nadalje, i po tome što su, napose u 19. stoljeću, postala stjecišta različitih narodnosti i mjesta interkulturalnih procesa, u kojima su se prepoznavali tragovi imperijalne povijesti. Zanimljivo je da su oba grada svoj reprezentativan izgled u duhu predodžbe o velesili stekla tek u razdoblju kad je imperijalna epoha bila na izmaku. I Beč i Pariz prednjačili su u drugoj polovini 19. stoljeća u težnji da se baštinjena slika grada preobrazi prema urbanističkim zamislima civilizacijske modernosti. Načelo reprezentacije našlo se u tu svrhu u sprezi s načelom prometne komunikacije. Otprilike u isto doba, austrijski i francuski graditelji počeli su u svojim gradovima sustavno uklanjati onaj dio urbane baštine koju su smatrali smetnjom u razvijanju zamisli o napretku. U Beču je Ringstraße svojom širinom i svojim monumentalnim zgradama izraz te ideje, dok je u Parizu urbanistička reforma prefekta Haussmanna također oproštaj od mnogih osobina stare gradske jezgre.

Danas nije teško prepoznati dvostruko lice te arhitekture. Ona je historicistička i anti- historicistička u isti mah. Svakako se u njoj očituje izrazit paradoks — proturječje koje je svojstveno, kao što ćemo vidjeti, i nekim drugim obilježjima novije kulturne povijesti Beča, a donekle i Pariza. Uklanjanje srednjovjekovne urbane tradicije posvema odgovara putevima civilizacijske moderne u eri tehnike i ubrzana tempa života. Ali djelomično brisanje povijesti provodilo se upravo po uzoru na povijest. Velebne zgrade u arhitekturi Prstena poput Dvorske opere, Gradske vijećnice, Parlamenta, velikih muzeja i Sveučilišta, simboli su državne samosvijesti koja teži za novim oblicima očitovanja. No stil tih zgrada okrenut je prošlosti. Historicistička arhitektura prostorno je inovativna i stilski restaurativna u isti mah. Reprezentativne zgrade toga razdoblja, u Beču, Parizu, Berlinu, Sankt Peterburgu i drugim gradovima, u određenu smislu nalik su na krinke, na kamene maske u muzeju povijesnog sjećanja.

Nije to, rekli smo, jedini paradoks Beča. Pada nam odmah na um da, do danas, postoji udomaćena slika o gradu na Dunavu (koju održavaju, na primjer, neki elementi popularnih

Viktor Žmegač Duh bečke moderne Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

P arlament, Beč, oko 1902., P ovijesnoumjetnički muzej, Beč, 1912., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

novogodišnjih koncerata). Taj je grad, prema stereotipima, mjesto manje ili više suptilne hedonističke kulture u kojoj se, opet srodno Francuskoj, očituje uživalačko umijeće življe- nja. Valcer Na lijepom plavom Dunavu bio bi prema toj predodžbi emblem bečke estetske svijesti. U tome ne bi bilo protuslovlja da Beč, osobito na pragu i na početku 20. stoljeća, nije pokazivao i posve oprečno lice.

Nijedan svjetski grad nije bio u tom razdoblju nabijen, ponekad iza oficijelnih kulisa, tolikom inovacijskom odlučnošću kao Beč, koji je za mnoge posjetitelje slovio kao jamac lagodne tradicije. U tom su pogledu za austrijskom metropolom donekle zaostajali i toliko dinamični gradovi poput Berlina i Pariza. Nigdje se, naime, radikalizam moderne misli i umjetnosti nije očitovao tako dosljedno kao u gradu Sigmunda Freuda, Karla Krausa, Ar- nolda Schönberga, Antona Weberna, Albana Berga, Egona Schielea, Oskara Kokoschke, Adolfa Loosa i Ludwiga Wittgensteina.

Prijelom se zbio u posljednjem desetljeću 19. stoljeća. Godine 1888. završena je zgrada novog Burgtheatra koja je jedna od posljednjih svjedočanstava historicizma. Nastupom novog na- raštaja arhitekata i likovnih umjetnika prošlo je doba neogotike, neorenesanse i neobaroka. Otto Wagner i njegovi učenici zakoračili su prema arhitekturi koja je težila za tim da spoji funkcionalizam s modernom ornamentikom, drugim riječima: da bude inovativna, a ne repetitivna. Oponašanje prošlosti bilo je za antitradicionaliste besmisleno iz više razloga, a o glavnom progovorili su, nezavisno jedan od drugoga, i Wagner i Loos, na samom pragu novog stoljeća. Obojica su se služila istom usporedbom da izraze svoj prezir prema zgradama čija je reprezentativnost lažna. To je arhitektura Potemkinovih sela, ustvrđuju Wagner i Loos, aludirajući na prividne zgrade kojima je u Rusiji u 18. stoljeću general Potemkin, prema usmenoj predaji, želio obmanuti svoju caricu. U suvremenim Potemkinovim gradovima povijesni stilovi svojevrsne su kulise koje žele proizvesti dojam autentičnosti, premda je u njima sve krivotvorina: i građevni dekorativni materijal, i arhitektonska misao. Stambene zgrade skamenile su se u feudalnoj pozi iza koje kriju svoju unutarnju nefunkcionalnost.

Duh bečke moderne Viktor Žmegač IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

O pera, Beč, 1913., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

Nećemo pretjerati ako tvrdimo kako je borba protiv potemkinskog privida središnja misao bečke moderne — tako da je grad sibarita (kako su neki nazivali Bečane) u tom razdoblju postao poprište nesmiljene oštrine i prodornosti u kritici društvenih laži koje su se op- ravdavale u ime uskogrudnog i u isti mah površnog tradicionalizma. U tom smislu treba shvatiti riječi najvećeg i najosebujnijega bečkog skladatelja između Brucknera i Schönberga, Gustava Mahlera, da je tradicija borniran nemar — Tradition ist Schlamperei.

Svjetsko značenje bečke moderne ne može se međutim svesti samo na kritiku udomaćenih navika i stereotipa. Golem utjecaj što su ga bečki teoretičari i umjetnici izvršili na znatan dio kulture 20. stoljeća sadrži bar pet velikih iskoraka koji se mogu opisati kao radikalni pokušaji preobrazbe ili čak ukidanje nekih uvriježenih uzoraka u svjetonazoru, umjetničkom stvaralaštvu i društvenom ponašanju. Težišta te problematike mogu se odrediti kao prodoran pogled iza stvarnih i metaforičkih fasada, dakle kao oblik kritičke dijagnostike — i, s druge strane, kao ukidanje baštinjenih u svijetu predmeta i mentalnih predodžbi o hijerarhijama.

Spomenut ćemo na prvom mjestu psihoanalizu jer su u Freudovoj teoriji sadržana oba aspekta. Freudove analize u pravom su smislu riječi dijagnostika, dakle pogled koji prolazi kroz površinu ljudske svijesti, u potrazi za skrivenim silnicama. Određene analogije nije teško prepoznati. I psihoanaliza je pokušaj da spoznajno oko prodre iza Potemkinovih fasada duše — da osvijetli predjele koji se kriju pred naslagama konvencija i drugih oblika društvenog dekora.

Ali pogled na psihički život kao “daleku zemlju”, još neistraženu (po naslovu Schnitzlerove tragikomedije), nije samo praksa velikoga bečkog psihijatra. Njezin teorijski okvir vodi u

Viktor Žmegač Duh bečke moderne Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

15 širi, kulturnopovijesni način razmatranja. Godine 1925. Freud je u jednom članku koji se i danas začudo vrlo rijetko spominje, pokušao razjasniti otpore protiv psihoanalize (Die Widerstände gegen die Psychoanalyse). Kao glavni motiv otpora on navodi teškoće u čovje- kovoj spremnosti da prihvati spoznaje koje ga tobože ugrožavaju. Prva od triju spoznaja koje su potresle ljudsku samosvijest vezana je uz Kopernikovo ime: spoznaja da čovjek nije u središtu svemira prouzročila je duboku traumu. Upozoren u 19. stoljeću da ne može biti antropologije bez bioloških i povijesnih odrednica, čovjek je doživio drugi šok. I naposljetku, psihoanaliza je pokazala da ljudska svijest nije posve autonomna i da njezina regulativna snaga ima jasne granice. Uvid u regije podsvijesti uzdrmale su, eto, i samu svijest. Freud tada, dakako, nije mogao slutiti koliko će njegov izazov konvencionalnom samorazumijevanju biti dalekosežan.

Ozbiljnosti njegovih spoznaja svakako nije mogla nauditi jetka doskočica Karla Krausa, drugog prodornoga bečkog analitičara — doskočica na Freudov račun, po kojoj je psihoanaliza ono oboljenje protiv kojeg ona želi biti terapija.

Dvostruko motrište Freudova nauka kojeg zanimaju pojedini pacijent koliko i ukupno iskustvo čovjekovo, karakteristično je za univerzalnost mnogih misaonih i estetskih poticaja bečke moderne. Freud je poslije, potkraj života, u svojoj raspravi Nelagoda u kulturi povukao kulturnopovijesne zaključke iz svojih teorija. U tim je zaključcima srž njegova shvaćanja kulture uopće. Civilizacija nije samo napredak nego u isti mah i težak teret koji je čovjek sebi nametnuo, jer obuzdavanje nagona zahtijeva stalno odricanje koje ponekad može biti izvor ozbiljnih poremećaja. No Freudova poruka nije anarhičan panseksualizam. Naprotiv, nijedan oblik civilizacijske kulture nije zamisliv bez određenog odricanja i samoprijegora. Apsolutna sloboda nije kulturna vrijednost, strog je zaključak Freudov. Tko smatra da je osnivač psihoanalize bio zagovornik seksualne anarhije, pokazuje samo da ga nije čitao. Thomas Mann u svojim je esejima o Freudu svoga suvremenika točno portretirao, utvr- divši da je psihoanaliza zapravo prosvjetiteljski čin: podsvijest treba osvijetliti i učiniti je pristupačnom spoznaji, usprkos pritiscima konvencionalnih predrasuda koje navodno brane kulturu, a zapravo podupiru laži. Mann savršeno pogađa bit bečke poruke: istinska kultura ne smije se osnivati na predrasudama i na jednostranom, restriktivnom shvaćanju ljudskog totaliteta.

Nije teško prepoznati da se ta problematika dodiruje s neposrednim književnim pojavama. U godini objavljivanja prve presudne Freudove knjige Tumačenje snova (1900.), Schnitzler je objavio neobičan prozni tekst koji čitatelja suočava s osjećajima i mislima čovjeka koji je zaokupljen mišlju na skoru smrt, na samoubojstvo koje želi izvršiti za nekoliko sati. Naslov zvuči posve bezazleno, Poručnik Gustl, no tekst obilježava datum u povijesti književnosti. Nikada prije nije napisan toliko dosljedan, oštar i pronicljiv psihogram čovjeka koji je gotovo od prve do posljednje rečenice sâm sa svojom svijesti, mogli bismo reći: zatočen u njoj. Literarno oblikovanje “struje svijesti” otvorilo je novo poglavlje u književnosti 20. stoljeća. Ako kao vrijednosne kriterije uzmemo korjenitost i psihološku dubinu, prvi markantni lik u dugom nizu književnih likova koje promatramo, tako reći, rendgenskim očima, upravo je Leutnant Gustl — a bečka je moderna pružila uvjerljiv model za razvoj svojevrsne psihoanalize u književnosti.

Duh bečke moderne Viktor Žmegač IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Jedan drugi tekst iz istih godina, nazvan Pismo lorda Chandosa (u originalu Pismo — Ein Brief, 1902.), iskazuje problematiku koja se, više nego igdje drugdje u ono doba, očitovala u senzibilnosti i misaonosti bečkih autora. Fiktivno pismo engleskog plemića 17. stoljeća jedno je od doista neobičnih djela opće moderne. U sprezi eseja, psihološke studije i novelističke skice Hofmannsthal je očito pogodio bitnu temu epohe u kojoj su novi oblici komunikacije zaoštravali pitanje jezične autentičnosti. Shvaćamo danas zašto su taj tekst i neki drugi eseji bečkih pisaca i filozofa (od Mauthnera do Krausa i Wittgensteina) među najviše citiranim svjedočanstvima kritičke misli stoljeća. Radikalizam u bečkoj kritici jezika, njegove naravi i uporabe, anticipira današnja, postmoderna iskustva. Hofmannsthalova i Krausova esejistika produbile su spoznaju da riječi mogu biti sredstvo neograničene manipulacije, prije svega ideoloških obmana, jer moderno doba sve više sužava moguć- nost iskustvene provjere jezičnih iskaza. Hofmannsthal govori čak o zamislivim krajnjim konzekvencijama u povijesnom razdoblju koje spoznaje da se riječi-označitelji udaljuju od autentičnih pojava i predmeta, postojeći na svoj sablastan, neovisan način. Jedna je od konzekvencija prezir prema manipulativnom jeziku uopće — prezir prožet čežnjom za iskrenim, neposrednim govorom tijela.

Neka vrsta straha pred zlouporabom umjetnosti u svrhu manipulativnih poruka očituje se u nekim posebnim stilskim sklonostima likovnog izraza bečke moderne. Jednu od mo- gućnosti neopterećena izraza umjetnici su vidjeli u razvijanju likovnosti koja sve više teži apstrakciji: nesputanoj igri boja, ploha i krivulja. Premda bečki slikari secesije tu težnju dijele s mnogim europskim umjetnicima epohe, ipak se slikari poput Gustava Klimta, a donekle i Schielea i Kokoschke, osobito ističu po virtuoznom sjedinjavanju mimetičkih i apstraktno-ornamentalnih sastavnica likovne kompozicije — osobito u kasnoj stvaralačkoj fazi, kad je put prema potpunoj apstrakciji samo još kratak. München, s Plavim jahačem i Beč u sutonu secesije, bili su gradovi duhovnog zajedništva.

Posljednje je područje ovih razmatranja glazbeno stvaralaštvo — što, dakako, ne znači da je glazba bila manje važna. Naprotiv, poznato je da je supremacija Beča na tom polju tada već imala dugu tradiciju i da se to vodstvo potvrdilo i na početku 20. stoljeća na osobito daleko- sežan način. I na glazbenom polju očitovalo se, uostalom, ono neobično dvojstvo o kojem je već bilo govora. Sa šireg motrišta, Beč je bio tlo velike klasične predaje, vrhunskih svjetskih vrijednosti kojima nimalo nije naudila okolnost da su granice prema pučkoj glazbi bile vrlo popustljive. Zbog prividne nesklonosti eksperimentima, u predodžbu o tom gradu ušli su i vidljivi elementi uživalačkog odnosa. Međutim, paradoks je u tome što se upravo na tlu stvarnih i metaforičkih mekih zvukova poslije godine 1900. pojavio najžešći glazbeni radikalizam što ga je ikad čula novovjekovna Europa. Skladbe Arnolda Schönberga i njegovih učenika nisu prekidale s tradicijom ako je riječ o kompozicijskoj tehnici, ali one su korjenito uklonile shvaćanje o razlikama između tonova i suzvučja. To je izjednačavanje ukinulo i stoljetno uvjerenje da valja obuzdati disonancu u korist konsonance. U godinama oko 1910. začula su se u Beču glazbena djela u kojima su ukinuće tonske hijerarhije i oslobođenje disonance proizveli silovite zvukove, nečuvene — u dvostrukom smislu nečuvene — u povijesti glazbe. Taj pridjev izražava sav izazov sadržan u glazbi Druge bečke škole, kako je nazvan krug oko Schönberga. Složen stilski idiom te skupine nije stekao, izuzmemo li neka rana djela,

Viktor Žmegač Duh bečke moderne Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

THEODOR ZASCHE, KORZO NA RINGSTRASSE, OKO 1900. (GUSTAV MAHLER DRUGI ZDESNA), Ferdinand princ Auersperg i ©ÖSTERREICHISCHE NATIONALBIBLIOTHEK, BILDARCHIV grofica Drašković, Beč, oko 1912., Imagno Brandstätter Images

naklonost koncertne publike. Proročanska snaga te glazbe koja nesmiljenim disonancama progovara o užasima epohe, ostala je umjetnički šok koji je dalek od opuštena uživljavanja. Pitamo li, međutim, skladatelje 20. stoljeća, gotovo ni jedan neće poreći da bez poticaja toga kruga ne možemo zamisliti znatan dio suvremene glazbe.

Da zaključimo: psihoanaliza, prodorna analiza jezične komunikacije, inovacijska arhitektura, fascinantno slikarstvo, glazba bez kompromisa, ali i čarobni univerzum Mahlerovih partitura koje na jedinstven način spajaju popularno s ezoteričnim — sve te pojave jamče trajnost konstatacija da je Beč tad bio duhovna metropola Europe.

Duh bečke moderne Viktor Žmegač IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Franjo Josip I. i njegov portretist Vlaho Bukovac

Franjo Josip I. (1830. – 1916.) najdugovječniji je habsburški vladar koji je na prijestolju proveo 68 godina, od Revolucije 1848. do Velikog rata 1916. godine. Premda su početak i kraj njegove vladavine obilježile katastrofe, njegovo je vrijeme u velikoj mjeri pridonijelo političkim, kulturnim i umjetnič- kim preobrazbama na cjelokupnom prostoru Monarhije, a u puku je nerijetko zapamćen kao monarh koji brine o svom narodu, čemu je pridonijela i promidžba koja ga je prikazivala kao pravednog i dobrodušnog oca Monarhije i karizmatičnog vladara.

Brojni oficijelni portreti Franje Josipa I. nastali su za repre- zentaciju cara i kralja u službenim ustanovama i uglavnom su rađeni prema postojećim predlošcima. Vlaho Bukovac predstavljen je caru za vrijeme njegova posjeta Zagrebu u listopadu 1895. kada je upriličena prigodna izložba hrvatskih umjetnika u prostoru Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ulici kbr. 10. U siječnju 1896. godine Bukovac je pozvan u Beč da portretira Franju Josipa I., te je dobio iznimnu privilegiju da boravi na dvoru u blizini cara i skicira prema živom modelu. U svega četiri jednosatne seanse naslikao je Studiju glave, odličnu psihološku interpretaciju te nekoliko skica odore prema kojima je naslikao dva službena portreta u prirodnoj veličini: u generalskoj uniformi za Hrvatski i u carskom ornatu Reda zlatnog runa za Dalmatinski sabor. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Vlaho Bukovac, Car Franjo Josip I., Beč – Zagreb, 1896., Vlaho Bukovac, Kralj Franjo Josip I., Beč – Zagreb, 1896., Narodni muzej, Zadar Hrvatski povijesni muzej, zagreb

Duh bečke moderne Viktor Žmegač IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Vlaho Bukovac SLIKAM U HOFBURGU FRANJU JOSIPA I.

U Beču, meni posve tuđem gradu, bio sam kao izgubljen, pa sam nastojao što prije završiti svoj posao i otići kući. Stvar, međutim, nije išla kako treba.

Kralj me je vrlo ljubazno primio i, kao što je to obično s Dalmatincima radio, odmah sa mnom počeo govoriti na jeziku talijanskom, kojeg je dobro poznavao. On je, u stvari, bio posljednji Habsburgovac, odgojen u duhu carskog njemačko-talijanskog vladalačkog doma, prema tradicijama koje dopiru čak u doba carice Marije Terezije.

Kralju sam predstavljen još ranije u Zagrebu prigodom otvorenja Hrvatskog kazališta. Sjećam se, da sam mu onda protumačio smisao moga zastora na francuskom jeziku. On se na to začudio, misleći da sam tuđinac, ali kad mu odvratih da nisam Francuz, nego Dalmatinac, rodom iz Cavtata, kralj mi na to hitro odvrati: “Ali onda morate znati talijanski!”. Ovaj put pri audijenciji mislio je kralj, da sam njegov portret već napola izradio po fotografiji. On je na to navikao s bečkim umjetnicima. Rekoh mu da ću ga slikati iz prirode. On me na to očajno pogleda, kao da veli sam sebi: “Oh nesretniče, u čije si ruke upao!” — Prepatio on dosta od svojih domaćih umjetnika, a sad mu je još falio ovaj divlji — Cro- ato! — Ja sam kralja, uvjerio, da će sve dobro biti, ako bude malo strpljiv. Napokon je pristao na sve i zakazao mi dan prve seance. — Već ujutro toga dana nađoh se u Dvoru i pripravih, sve što je od potrebe bilo. Izabrah dvoranu Stephanie, pa u fraku i bijelim rukavicama sačekah kralja.

Točno u jedanaest sati rastvoriše se vrata, a u dvoranu stupi mlađahni starac i uputi se bodar i vesela lica k meni.

Nakon običnog poklona s moje strane, kralj će mi reći: “Buon giorno! Come sta?” (Dobro jutro! Kako ste?), pa onda: “Posso seder mi?” (Mogu li sjesti?) i na kraju: “Posso fumare? Non le disturba ili lavoro?” (Mogu li pušiti? Ne smeta li vas to u radu?). Odgovorih mu, da mi to ništa ne smeta, već da ga jedino molim da mi dopusti skinuti rukavice. Na to će kralj: “Pa razumije se; nije to posao koji se radi u rukavicama”. — Zatim uze se zapitkivati gdje sam učio i što mislim raditi ubuduće. Sve tako u razgovoru nabacio sam, do podne u glavnim obrisima sliku i, naravno, nastojao sam se opošteniti.

Kralj je veselo skočio, pa kad je vidio koliko je toga već na platnu, bijaše u čudu i da me još više osokoli reče: “Stupendo! Molto presto, molto presto lei lavora!” (Sjajno! Vi radite vrlo hitro, vrlo hitro!).

Na rastanku zakazao mi novu sjednicu — od nedjelju dana.

Ukratko, morao sam se zadržati u Beču dvadeset i dva dana, a kralj mi za to vrijeme u svemu sjedio svega četiri puta po jedan sat.

Mnogi dvorjanici i ministri pohvališe uvelike moju studiju. — S tim nacrtom vratih se u Zagreb, i tu izradih veliki portret za “tisućljetnu izložbu” u Pešti.

Vlaho Bukovac, Slikam u Hofburgu Franju Josipa I., u: Vlaho Bukovac, Moj život, za štampu priredio Božo Lovrić, Književni jug, Zagreb, 1918., 142 – 144. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Vlaho Bukovac, Živio kralj, Zagreb, 1896., Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Duh bečke moderne Viktor Žmegač IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

NACRT GRADA ZAGREBA, 1911., MUZEJ ZA UMJETNOST I OBRT, ZAGREB

Antono Picukarić Uvodna riječ i zahvale Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Irena Kraševac 23 IZAZOV MODERNE: ZAGREB – BEČ OKO 1900.

Grad kao poligon modernizacije

Fascinacija bečkim fin de siècleom neiscrpna je tema brojnih kulturoloških projekata koji postavljaju pitanje kako to da je jedan grad, unatoč političkim i ekonomskim krizama, tradicionalnom i konzervativnom društvenom okviru, postao mjesto rođenja moderne i pozornica jednog od najoriginalnijih i najinventivnijih razdoblja na području umjetnosti i arhitekture, glazbe i književnosti, psihologije i filozofije.

“Beč oko 1900.” proizašao je upravo iz paradoksa snažnog zamaha moderne na umjetničkom planu i ‘antimodernoga’ društvenog konteksta Monarhije. Odgovore na pitanje kako to da 1. Usp. werner telesko, “Zentrum” und je u tom konzervativnom i tradicionalnom svijetu krize liberalizma formirana toliko snažna “Pheripherie” in der österreichischen Kunst umjetnička i intelektualna kreativnost, ponudili su kulturni povjesničari čije su teze postale des 19. Jahrhunderts — zur Bedeutung der “Kunstpolitik” der österreichischer Kronländer općeprihvaćene. Carl Schorske u krizi liberalizma i političke dezorijentacije građanstva zu Wien, u: Brno Vídni, Vídeň Brnu. Zem- pronalazi razlog tomu da je kultura postala mjesto i cilj prebjega od prijeteće stvarnosti na ské metropole a centrum řiše v 19. století / Brünn — Wien, Wien — Brünn. Landesme- političkom planu. Za Jacquesa Le Ridera kreativni potencijal Beča oko 1900. nastao je na tropolen und Zentrum des Reiches im 19. osnovi traženja identiteta intelektualne elite židovskog podrijetla u antisemitskom okru- Jahrhundert, (ur.) Lukáš Fasora, Jiří Hanuš, Jiří Malír, Matice moravská, Brno, 2008., ženju, dok Moritz Csáky razlog nalazi upravo u kulturalnom pluralizmu srednjoeuropskog 253 – 266, 254. područja jer velik broj umjetnika i intelektualaca koji djeluju u Beču oko 1900. potječe iz drugih krajeva multietničke Monarhije. repoznavanju2. P bečke kulture i umjetnosti kao svojevrsnih posrednika u razvoju hrvatske arhitektonske i umjetničke scene tije- Prijelaz iz 19. u 20. stoljeće u Austro-Ugarskoj Monarhiji doba je velikih izazova na gospo- kom 19. i početkom 20. stoljeća pridonijela su istraživanja Lelje Dobronić, Olge Maru- darskom i kulturnom planu koji su nastojali ubrzati cjelokupni civilizacijski razvoj zemlje ševski, Žarka Domljana, Snješke Knežević, dostižući zapadnoeuropsku razinu. Dok se Beč već početkom 18. stoljeća formirao kao Željke Čorak, Aleksandra Lasla, Jasne Ga- ljer, Marine Bagarić, Dragana Damjanovića značajno europsko kulturno središte, gradovi zemalja unutar Monarhije svoj zamah dobi- i drugih. Germanist Viktor Žmegač autor vaju tek u drugoj polovini 19. stoljeća poticani općom modernizacijom, pri čemu su bečka je knjige koja se bavi isključivo bečkom kulturom moderne, Duh bečke moderne gradogradnja, kultura i umjetnost postale svojevrstan uzor i orijentir. Kontakti manjih sre- (1997.), a knjige ključnih tumača kultur- dišta s bečkom kulturom, njezina imitacija, ali i konfrontacija u odnosu na nju, te pozicija ne povijesti fin de sièclea, C. Schorskea, J. Le Ridera i dr., prevedene su na hrvatski između centralističkog i autonomnog upravljanja obilježja su cjelokupne francjozefinske jezik. Poznavanju kulturno-umjetničkih epohe.1 Ambivalentnim odnosom Zagreba i Beča bavila se i hrvatska povijest umjetnosti u poveznica s Bečom pridonijeli su i zapaženi izložbeni projekti Muzeja za umjetnost i brojnim radovima, a prepoznavanju bečke kulture i umjetnosti kao svojevrsnog posrednika obrt u Zagrebu: Secesija u Hrvatskoj (1977.), u razvoju hrvatske arhitektonske i umjetničke scene tijekom 19. i početkom 20. stoljeća Bidermajer u Hrvatskoj (1997.), Historicizam u Hrvatskoj (2002.) i Secesija u Hrvatskoj 2 pridonijela su istraživanja brojnih hrvatskih povjesničara umjetnosti. (2003.). Vidi: Bibliografija. IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Od faza odmicanja od “dekadentne” bečke kulture neposredno nakon Prvoga svjetskog rata, do njezina prepoznavanja kao generatora umjetničkih previranja oko 1900. koja su krčila put modernoj i avangardnoj umjetnosti prošlog stoljeća, hrvatski je udio u zajednič- koj Monarhiji ostao nedovoljno prepoznat što ovom izložbom nastojimo popraviti. Dok je u Zagrebu bečka kultura prijeloma stoljeća prilično dobro poznata, ostaje činjenica da hrvatski umjetnici fin de sièclea ne predstavljaju nikakav pojam u današnjem Beču, mjestu njihova školovanja i prvih uspjeha. Nakon razdoblja približavanja, potom distanciranja, pa ponovnog otkrivanja, sazrelo je vrijeme da bečku i zagrebačku (hrvatsku) modernu sagledamo usporedno i bez predrasuda provincijalnosti jer je riječ o jednom od najsjajni- jih razdoblja nacionalne kulture i umjetnosti, a kao vremenski okvir uzimamo razdoblje između 1895., kada su uz carevu nazočnost u Zagrebu otvorene za javnost novopodignute zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta, Školskog foruma i obnovljenoga Glazbenog zavoda, te početak Prvoga svjetskog rata koji je označio raspad svijeta koji je obilježio i hrvatsku kulturu kao jednu od njegovih sastavnica.

Kulturno-povijesni okvir

Franjo Josip I. stupa na habsburško prijestolje kao mlad monarh 2. listopada 1848. godine pod geslom Viribus unitis kojim je trebao osvijestiti zajedništvo i pomirbu višenacionalne i multikonfesionalne Monarhije. Nacionalno osvještavanje, karakteristično za razdoblje 19. stoljeća, tu će krilaticu dovesti u pitanje raznim međunacionalnim sporovima i sukobima, a pokušaj njezina zaživljavanja nastupio je dogovorom o jednakopravnosti, Ausgleichu ugarskog i austrijskog dijela ozakonjenog Nagodbom potvrđenom 1. prosinca 1867., nakon koje je Habsburška Monarhija konstitucionalizirana kao Austro-Ugarska Monarhija, k. u. k. Monarchie, Kakanija (R. Musil), personalna unija s Franjom Josipom I. kao austrijskim carem i ugarskim kraljem, komplicirana državna tvorevina unutar koje su zemlje pod Krunom svetog Stjepana pripale ugarskom (Translajtanija), a ostale krunske zemlje austrij- 3. michaela vocelka, karl vocelka, skom dijelu (Cislajtanija).3 S ciljem odupiranja centralizaciji, svaka “polovica” bira svoga Franz Joseph I. Kaiser von Österreich und König von Ungarn 1830 – 1916. Eine Biograp- premijera, ministarstva i parlament, Budimpešta izrasta u drugo administrativno sjedište, hie, München, 2015., poglavlje: Der Weg zum Ausgleich und die Entstehung der k. u. ali Beč i dalje ostaje kulturno i intelektualno središte. k. Monarchie, 179 – 195.

Državno-pravni okvir “nagodbenog doba” znatno je utjecao na hrvatsku politiku koja je regulirala svoj status na osnovi Hrvatsko-ugarske nagodbe, prihvaćene u Hrvatskom saboru 24. rujna 1868., te se Trojedna Kraljevina unutar Dvojne Monarhije rascijepila tako da je Dalmacija de facto pripala austrijskom dijelu, a de jure ostala u sastavu Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, dok su Hrvatska i Slavonija pripojene ugarskom dijelu. Nacionalni preporodni pokret (ilirski, potom hrvatski narodni preporod) koji je započeo u prvoj polovini 19. stoljeća, kulturnim je poveznicama nastojao spajati politički razjedinjenu zemlju, 4. Zahvaljujući Nagodbi, samostalno se a relativna samostalnost na polju kulture i prosvjete dobivena Nagodbom,4 zamjetno je ustrojila zemaljska vlada, zakonodavstvo, pravosuđe, te bogoštovlje i nastava, dok su zaživjela u Zagrebu koji se nakon ujedinjenja gradskih općina 1850. godine formira kao zajednički regulirani troškovi održavanja kraljevsko-carskog dvora, obrana i vojna kulturno i političko središte. obveza, financije i porezni sustav, državni proračun, te poslovi vezani uz trgovinu, carinu, poštu, željeznice i lučki promet. Monarhija nije bila samo složen mehanizam administrativne birokracije i kontrole nego također šarolik konglomerat najrazličitijih etničkih i kulturnih tradicija mozaično

Irena Kraševac Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

25 sastavljen od 17 krunskih zemalja, a solidan okvir njegova funkcioniranja predstavljali su dobro uređeno sudstvo, prosvjeta i uprava.5 Multicentričnost se nastojala postići jačanjem 5. john W. boyer, Vom absolutistischen zum kontitutionelllen Staat. Das politische System, regionalnih središta — Praga, Zagreba, Ljubljane, Trsta, Brna, Krakova i Lavova, u kojima u: Franz Joseph 1830 – 1916, katalog izložbe, (ur.) Karl Vocelka, Martin Mutschlechner, se pojavljuje liberalno više građanstvo kao pokretač kulture i znanosti. Poticanjem obra- Brandstätter — Schloß Schönbrunn — Kunsthistorisches Museum, Wien, 2016., zovanja srednje klase kroz gimnazijske programe (matura), otvaranjem ženskih stručnih 34 – 37, 36. škola i liceja, te aktivnog participiranja u kulturnom životu praćenjem kazališta, glazbene umjetnosti, izložbi i ostalih kulturnih događanja, školovana se elita afirmira kao uzor široj društvenoj zajednici što je pridonijelo, unatoč multinacionalnoj šarolikosti, širenju slične intelektualne klime diljem Monarhije, a čije je živo središte bio Beč.

Vladavina Franje Josipa I. obilježena je pojavom liberalizma koji će 1867. dobiti i zakono- davni okvir koji je omogućio određene temeljne slobode koje su pogodovale političkom i društvenom razvoju. Jedna od njih jest pravo slobodnog kretanja unutar Monarhije koje je pokrenulo snažan priljev stanovništva u glavni grad Beč. Došljaci iz Češke, Slovačke, Moravske, Mađarske, Galicije i Bukovine, Hrvatske i Dalmacije pridonosili su bečkoj multi- kulturalnosti, a naročit je bio priljev Židova iz istočne Europe koji dobivaju prava austrijskih državljana.6 Stanovništvo Beča tijekom 19. stoljeća višestruko se povećalo, te je grad oko 6. Ringstrasse. Ein jüdischer Boulevard, (ur.) Gabriela Kohlbauer-Fritz, Jüdisches Mu- 1900. dosegao oko dva milijuna stanovnika; prosperitetna gospodarska klima omogućila seum Wien, Wien, 2015., 9. je razvoj novih poduzetnika koji od Beča stvaraju ekonomski snažan centar, a svoju moć i položaj u društvu pokazuju izgradnjom palača na Ringstraße, koje interpoliraju između reprezentativnih ustanova javne namjene — Sveučilišta, Gradske vijećnice, Parlamenta, Burgtheatra, Carskih muzeja, Opere, zelene zone gradskog parka zaključno do Muzeja i škole umjetničkog obrta.

Ubrzani razvoj gradova prema kraju stoljeća prati strategija tzv. utemeljiteljskog doba koja se preslikava i na primjeru Zagreba. Beč kao epicentar nameće se kao apsolutni uzor svim gradovima Monarhije koji u svoju sredinu nastoje prenijeti njegovu monumentalnu izgradnju u ponešto smanjenom mjerilu, te se na širem prostoru formiraju manji gradovi kao minijaturna izdanja kozmopolitske metropole,7 a postizanju sličnosti pridonosi i tra- 7. jace k purchla, Wien, Krakau und Lem- berg auf ihrem Weg in die Moderne, u: Mythos dicija bečkog školovanja arhitekata.8 Do Prvoga svjetskog rata Zagreb se uspio približiti Galizien, Wien, 2015., 137 – 143, 142. Brojne gradove u Monarhiji resio je epitet “mali bečkom uzoru izgradnjom reprezentativnog Ringa zahvaljujući originalnom urbanističkom Beč” koji je opisivao i Zagreb 19. stoljeća. planiranju Zelene potkove, na čijem se parkovnom parteru također nižu reprezentativne ustanove javnoga prosvjetnog i kulturnog sadržaja — Akademija znanosti i umjetnosti, 8. dragan damjanović, Bečka Akademija likovnih umjetnosti i hrvatska arhitektura Kemijski laboratorij, Umjetnički paviljon, Botanički vrt, Sveučilišna knjižnica, Sokolski historicizma. Hrvatski učenici Friedricha von Schmidta, Hrvatska akademija znanosti dom, Hrvatsko narodno kazalište, Obrtna škola i Muzej za umjetnost i obrt, zaključno s i umjetnosti, Gliptoteka, Zagreb, 2011.; marco pozzetto, La scuola di Wagner rektoratom Sveučilišta, omeđene privatnim palačama na čijim fasadama pratimo skladan 1894 – 1912. Idee — premi — concorsi, Co- prijelaz iz historicizma prema secesiji. Unutar granica Monarhije, Zagreb je spadao u manje mune di Trieste, Trieste, 1979. gradove, po broju stanovnika oko 1890. mogao se mjeriti s Krakovom i Bratislavom koji su dosezali oko 60 000.

U sklop carske reprezentacije i snaženja moći spadali su i protokolarni posjeti u okviru vanjske i unutarnje politike, te je Franjo Josip I. poduzimao brojna putovanja po svojim krunskim zemljama. Četiri godine nakon krunidbe za cara Habsburške Monarhije, u listopadu 1852. godine, Franjo Josip I. prvi je put boravio u Zagrebu, a kroničar je zabilježio da je stigao kočijom preko Varaždina. Kod Jurjavesi (Maksimira) dočekao ga je ban Josip

Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Irena Kraševac IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Zagreb 1895., foto: Ivan Standl, Muzej grada Zagreba

9. franjo bučar, O posjeti Franje Josipa I. go- Jelačić i dopratio do banskih dvora gdje je odsjeo. Treći je dan razgledao grad koji je bilo dine 1852. u Zagrebu, Narodna starina, knj. 9, sv. 23 (1930.), 323 – 325; Zagreb u doba Franje moguće propješačiti od Južnog do Sjevernog šetališta, te vidjeti njegove znamenitosti, Josipa I. Uz stotu obljetnicu smrti Njegovog crkve sv. Marka i sv. Katarine, gornjogradsko kazalište i katedralu na Kaptolu. U Hrvatskoj Carskog i Kraljevskog Apostolskog Veličan- stva, deplijan uz izložbu, autorica: Katarina je boravio kako bi podupro novouspostavljeni apsolutistički sustav, a Zagreb mu je bio tek Horvat, Državni arhiv u Zagrebu, 16. lipnja 2016. – 27. siječnja 2017. usputna stanica na putovanju prema Rijeci i Lombardiji.9

U listopadu 1895. Franju Josipa I. dočekao je ban Dragutin (Károly) Khuen-Héderváry, a povod carskom posjetu bio je otvaranje kulturnih i prosvjetnih ustanova podignutih u posljednjem desetljeću 19. stoljeća na (novo)urbaniziranom rasteru Donjeg grada, pri čemu je ceremonijalni posjet narodu trebao osnažiti važnost vladara iz Beča i pridonijeti njegovoj slici podupiratelja umjetnosti i kulture. Grad je u tih četrdesetak godina od prvog posjeta doživio snažan rast i hvatao korak s općom modernizacijom, pa je car stigao vlakom na Glavni kolodvor odakle je krenula povorka istočnim perivojem prema Gornjem gradu.

Definirana i prepoznatljiva unutarnja kulturna politika u kojoj je došlo do snažnijega institucionalnog razvitka školstva, znanosti i općenito kulture u Zagrebu i Hrvatskoj, zasluga je pak Ise Kršnjavoga, predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade “nagodbenog doba”. Ban Khuen-Héderváry i odjelni predstojnik Kršnjavi u protokolarnoj su pratnji tijekom trodnevnoga carskog posjeta, a politička pozadina i događaji s tim povezani, paljenje mađarske trobojnice podno spomenika banu Jelačiću na glavnom gradskom 10. filip šimetin šegvić, Patriotizam i bunt. trgu kao studentski protest na mađarsku politiku, ušli su u hrvatsku historiografiju kao Franjo Josip I. u Zagrebu 1895. godine, Srednja Europa, Zagreb, 2014. U knjizi demonstracija koja predskazuje katastrofu raspada Monarhije.10 Carski je posjet imao je kritički rekapituliran carev posjet na osnovi arhivskog gradiva i dosadašnje dvojako djelovanje na hrvatsku kulturu. S jedne strane, otvaranje kulturnih i prosvjetnih literature o toj temi, s fokusom na poli- tičku situaciju 1890-ih godina i paljenje ustanova, upoznavanje s umjetnicima i predstavljanje njihovih djela na posebno priređe- mađarske trobojnice kao studentskog protesta protiv mađarizacije. noj izložbi u prostoru Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ulici 10, dalo je poticaj

Irena Kraševac Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Hrvatsko zemaljsko kazalište, 1905., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

Šk olski forum, 1906., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

O brtna škola, 1890., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Car Franjo Josip I. na svečanosti otvorenja Školskog foruma u Zagrebu, 14. listopada 1895., Zavičajni muzej Našice, Ostavština Izidora Kršnjavoga Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

A rtúr Lajos, Počasna povorka djece pred carem u povodu polaganja zaglavnog kamena nove gimnazijske zgrade u Zagrebu, 1895., ©ÖSTERREICHISCHE Nationalbibliothek, Bildarchiv

domaćoj sredini i pokazalo carevu kulturnu i prosvjetnu politiku kroz važnost podizanja državnih institucija u manjim centrima,11 dok je s druge strane, izbacivanje studenata sa 11. Već je Ludwig Hevesi 1903. zabilježio: “Unter Kaiser Franz Josef I. aber trat die zagrebačkog Sveučilišta koje je nosilo carevo ime i njihov primorani odlazak na studij u Kunst in die Reihe der saaterhaltenden, ja staatbildenden Kräfte. Indem sie ihr ewi- Beč i Prag, mobilizirao i internacionalizirao mladu generaciju koja je pokrenula hrvatsku ges, unveräußerliches Kunstrecht siegreich betonte, wurde sie zugleich eine sittliche, modernu oko 1900. godine. politische, volkswirtschaftliche Macht.” Vidi: werner telesco, Franz Joseph als “Medien-Kaiser”. Der Herrschermythos und das Nachleben, u: Franz Joseph 1830 – 1916, Hrvati su, dakako, i prije toga događaja odlazili na studij u Beč koji se, rečeno današnjim katalog izložbe, (ur.) Karl Vocelka, Martin Mutschlechner, Brandstätter — Schloß riječima, u razdoblju 19. stoljeća razvio u sveučilišni centar izvrsnosti, te je prije osnutka Schönbrunn — Kunsthistorisches Muse- um, Wien, 2016., 128 – 287, citat na str. 131. zagrebačkog Sveučilišta 1866. većina Hrvata, podjednako iz Dalmacije i sjevernih krajeva, tamo studirala pravo, medicinu, filologiju, politehniku, arhitekturu, veterinu, agronomiju i dr.12 Za hrvatsku kulturnu povijest kao zoran primjer “bečkog đaka” spominjemo neizostav- 12. is kra iveljić, Kroatische Studenten und Professoren in Wien (1790 – 1918), u: The nog Isu Kršnjavoga (1845. – 1927.) koji je na bečkom Sveučilištu studirao povijest, filozofiju Entangled Histories of Vienna, Zagreb and Budapest (18th-20th Century), (ur.) i povijest umjetnosti kod Rudolfa Eitelbergera, te je po povratku u domovinu s doktoratom Iskra Iveljić, Faculty of Humanities and Social Sciences, Zagreb, 2015., 291 – 387. bečkog Sveučilišta utemeljio katedru za povijest umjetnosti i arheologiju pri Mudroslovnom U prilogu članaka donose se popisi pro- moviranih pravnika i doktora medicine fakultetu u Zagrebu (1878.), a po uzoru na bečki Künstlerhaus pokrenuo osnutak Društva hrvatskog podrijetla na bečkom Sveuči- lištu. lovorka magaš bilandžić, The umjetnosti (1868., 1879). Kršnjavi kroz Društvo umjetnosti pokreće osnivanje Muzeja za Vienna Kunstgewerbeschule and Croatian art in the first decades of the 20th century, umjetnost i obrt (1880.) i Obrtnu školu (1882.), također poznajući bečki model znamenite u istoj publikaciji, 379 – 432, također s po- pisom polaznika Kunstgewerbeschule čije Kunstgewerbeschule i pripadajućeg joj Muzeja za umjetnosti i industriju, zahvaljujući kose mjesto rođenja poklapa s teritorijem današnje Hrvatske, sastavljenim na osnovi jima se otvorila mogućnost sustavnoga umjetničkog obrazovanja u Zagrebu i Hrvatskoj. matičnih knjiga. O usponu i apsurdnom padu njegova djelovanja govori podatak da je 1884. odlikovan viteškim križem Reda Franje Josipa I. za zasluge oko otvaranja Obrtne škole u Zagrebu, a 1896. morao je odstupiti s mjesta odjelnog predstojnika za bogoštovlje i nastavu zbog

Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Irena Kraševac IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

S večana dekoracija istočnog perivoja u čast posjeta Franje Josipa I. Zagrebu u listopadu 1895., Muzej grada Zagreba Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Franjo Josip I. simboličnim čekićem otvara Hrvatsko zemaljsko kazalište u Zagrebu, 14. listopada 1895., foto: Mosinger & Breyer, Muzej grada Zagreba IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Zgrada Secesije, Beč, oko 1900., Muzej za umjetnost i Obrt, Zagreb

studentskih prosvjeda u vrijeme careva posjeta Zagrebu. Liberalistički duh i široki obrazovni 13. Za poznavanje Kršnjavoga neizostavna su horizonti te iznimna pokretačka energija i angažman Kršnjavoga kojima je Zagreb nastojao literatura članci i knjige Olge Maruševski (vidi: Bibliografija). Školovanje Kršnjavoga uvesti u tokove srednjoeuropskih standarda, priskrbili su mu epitet velikog utemeljitelja u Beču istražila je Libuše Jirsak u doktor- skoj disertaciji Die Rezeption de Wiener hrvatskih kulturnih, umjetničkih i prosvjetnih ustanova. On je osobno često boravio u Schule in der Kroatischen Kunstgeschichte. Izidor Kršnjavi, der erste kroatische Kun- Beču i zbog obiteljskih veza, njegova je supruga sestra bečkog slikara Carla Fröschla, a stgeschichtsprofessor und seine Tätigkeit 1870 – 1890, Dissertation, Universität hrvatsku je javnost redovito izvještavao o tamošnjim kulturnim i izložbenim događanjima. Wien, Wien, 2007. Vidi i: Iso Kršnjavi — veliki utemeljitelj. Zbornik znanstvenog skupa, Zahvaljujući njegovu poznavanju umjetničkih prilika u Beču i potporama — stipendijama Zagreb, Zlatna dvorana Hrvatskog instituta za povijest, 21. – 23. studenoga 2012., (ur.) Zemaljske vlade, prva je generacija hrvatskih umjetnika odlazila na školovanje na bečku Ivana Mance, Zlatko Matijević, Institut 13 za povijest umjetnosti — Hrvatski institut Kunstgewerbeschule i Akademiju likovnih umjetnosti. za povijest, Zagreb, 2015.

Znamenita bečka škola povijesti umjetnosti koja se također razvila na prijelazu stoljeća predstavlja ishodište cjelokupne hrvatske povijesti umjetnosti i konzervatorske struke što 14. radovan ivančević, Bečka škola povijesti se nastavilo i nakon Kršnjavoga.14 umjetnosti i Hrvatska: utjecaji i kontinuitet, u: Bečka škola povijesti umjetnosti, (ur.) Damir Grubiša, Barbat, Zagreb, 1999., 405 – 433. Pso većeno proljeće umjetničkog stvaralaštva

Nakon razdoblja pozitivističkog razvoja znanosti i društva u drugoj polovini 19. stoljeća, oko 1900. nastupa kritički i polemički odnos prema tradiciji, misaona slojevitost i umjetnička raznorodnost, kao svjesno oponiranje historizmu. Moderna je značila progledati i osvijestiti suvremeni trenutak i pokušati odgovoriti na izazov novog, proklamiranog jedinstva umjetnosti i života, a događanja u Beču, kao kulturnoj i civilizacijska matrici Srednje Europe na prijelazu stoljeća, nedvojbeno su utjecala i na formiranje hrvatske, odnosno zagrebačke moderne. Za razliku od bečkih secesionista koji su se isključivo pojavljivali na

Irena Kraševac Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

CAR FRANJO JOSIP I. NA OTVORENJU AKADEMIJE LIKOVNIH UMJETNOSTI U BEČU, 3. TRAVNJA 1877., ©ÖSTERREICHISCHE NATIONALBIBLIOTHEK, BILDARCHIV

Ulaz u zgradu Secesije s natpisom Der Zeit ihre Kunst, Car Franjo Josip I. u posjetu prve izložbe der Kunst ihre Freiheit (L. Hevesi), Ver Sacrum, 1/1899., SECESIJE, grafika prema slici Rudolfa Bachera, Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb ©ÖSTERREICHISCHE Nationalbibliothek, Bildarchiv

Gustav Klimt, Tezej i Minotaur, 1898., rješenje Gustav Klimt, Tezej i Minotaur, naslovnica časopisa za plakat I. izložbe Secesije (cenzurirana Ver Sacrum, 5 – 6/1898., Knjižnica Muzeja za verzija), Ver Sacrum, 2/1898., Knjižnica Muzeja umjetnost i obrt, Zagreb za umjetnost i obrt, Zagreb IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

I. izložba bečke Secesije, 1898. ©ÖSTERREICHISCHE XIII. izložba bečke Secesije, 1902., postav: Koloman Moser, Nationalbibliothek, Bildarchiv ©ÖSTERREICHISCHE Nationalbibliothek, Bildarchiv

XIV . izložba bečke Secesije, 1902., Max Klinger, Beethoven, XIV . izložba bečke Secesije, 1902., u pozadini Beethovenov u pozadini freska/mozaik Noć koja se spušta Alfreda friz Gustava Klimta, ©ÖSTERREICHISCHE Rollera, ©ÖSTERREICHISCHE Nationalbibliothek, Nationalbibliothek, Bildarchiv Bildarchiv Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Grupna fotografija bečkih secesionista, 1902., foto: Moritz Nähr, ©ÖSTERREICHISCHE Nationalbibliothek, Bildarchiv. Slijeva na desno: Anton Stark, Gustav Klimt (sjedi), Koloman Moser (sa šeširom), Carl Moll, Maximilian Lenz (leži), Ernst Stöhr, Wilhelm List, Emil Orlik (sjedi), Maximilian Kurzweil (s kapom), Leopold Stolba, Adolf Böhm, Rudolf Bacher IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Umjetnička kolonija u dvorcu Gornje Oroslavje, rujan 1898. Slijeva na desno: Bela Csikos Sesia, Olga Vranyczany, Oton Iveković, Lujo Vranyczany, Robert Auer, Robert Frangeš Mihanović, Oskar Artur ALEXANDER, Josip Bauer, Vlaho Bukovac, privatno vlasništvo, Zagreb

izložbama u svom gradu, hrvatski su umjetnici premijerni nastup imali na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896., a polučena slava, zahvaljujući pozitivnim kritikama, između ostalih i 15. M ilenijska izložba u Budimpešti 1896. de- Ludwiga Hevesija,15 osnažila je i njihovu želju za secesioniranjem od Društva umjetnosti monstrirala je austrougarsku utemeljitelj- sku epohu na njezinu zalasku, a ujedno je i osnivanjem Društva hrvatskih umjetnika, 7. rujna 1897., s ključnim pokretačem Vlahom postala i ključno mjesto uspješnog nastupa hrvatskih umjetnika u zasebnom paviljonu. Bukovcem, što se u kronologiji događanja poklapa sa secesijom u bečkom Künstlerhausu Kroničar bečke secesije Ludwig Hevesi napisao je kako je hrvatski paviljon “naj- i formiranjem Udruženja likovnih umjetnika Austrije — Secesija (Vereinigung bildender privlačnija epizoda u tom Orbis pictusu krune sv. Stjepana”. Künstler Österreichs — Secession), prevođene Gustavom Klimtom. Secesija bečkih umjetnika dogodila se 3. travnja 1897., a skupštinu su organizirali 21. srpnja 1897. godine i na njoj zacrtali svoje prioritete: gradnja zgrade Udruženja u kojoj će priređivati izložbe i izdavanje glasila, časopisa Ver Sacrum.

Izložbena djelatnost bečkih secesionista započela je prvom izložbom u proljeće 1898. godine u prostoru Gartenbaugesellschafta, da bi već s drugom izložbom ušli “pod krov” pozlaćene kugle Olbrichove zgrade Secesije. Hrvatski umjetnici priređuju Hrvatski salon u prosincu 16. H rvatski salon 1898. 100 godina Umjetnič- kog paviljona, katalog izložbe, (ur.) Lea 1898., najveću nacionalnu umjetničku izložbu dotad viđenu u Zagrebu, u prostoru Umjet- Ukrainčik, Umjetnički paviljon, Zagreb, 15. prosinca 1998. – 28. veljače 1999. ničkog paviljona za koji su se izborili nakon Milenijske izložbe u Budimpešti.16

Izložbeni prostor bečke Secesije svečano je otvoren 12. studenoga 1898., a vrata zagrebačko- ga Umjetničkog paviljona otvorena su 15. prosinca iste godine. Premda arhitektonski dvije različite zgrade, povezuje ih dekorativni program temeljen na antičkim i klasicizirajućim 17. darija alujević, Antički motivi i odjeci antike u kiparstvu hrvatske moderne, u: motivima kojima su demonstrirali svoju umjetničku modernost temeljenu na klasičnim Alegorija i Arkadija. Antički motivi u 17 umjetnosti hrvatske moderne, katalog zasadama. Povišen, dostojanstven ulaz u hramove umjetnosti naglašen je stubama, a izložbe, (ur.) Petra Vugrinec, Galerija Klo- vićevi dvori, Zagreb, 26. rujna – 8. prosinca izložbeni prostor prekriven je transparentnim staklenim krovom, konstruktivnom inovaci- 2012., 37 – 48; mladen perušić, Obnova Umjetničkog paviljona 2006. – 2013., u: jom moderne arhitekture. Pozivanje na antiku prisutno u vizualnim materijalima hrvatskih Umjetnički paviljon — europska poveznica. Obnova i modernizacija zgrade secesionista — memorandumu Društva hrvatskih umjetnika, pozivnici za otvorenje izložbe 2001 – 2013., katalog izložbe, (ur.) Rado- van Vuković, Umjetnički paviljon, Zagreb, Hrvatskog salona 1898., i naslovnici Albuma — priključuju hrvatsku modernu internacio- 13. lipnja – 7. srpnja 2013., 32 – 49. nalnom stilu koji je nastao u okviru münchenske i bečke secesije, a koje za svoju zaštitnicu

Irena Kraševac Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Umjetnički paviljon, Zagreb oko 1900., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

P rvi hrvatski salon 1898./99., Izložba Društva hrvatskih umjetnika, Muzej grada Zagreba IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

N aslovnica časopisa Život, 1/1900. (detalj s motivom čovjeka ispruženih ruku Roberta Frangeša Mihanovića), Knjižnica Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb

18. irena kraševac, Recepcija antike u sli- uzimaju Atenu Paladu. Brojne varijacije poznate su s izložbenih plakata i slika Franza von karstvu hrvatske moderne, u: Metamorfoze mita. Mitologija u umjetnosti od srednjeg Stucka i Gustava Klimta, a hrvatsku Atenu Paladu naslikao je Robert Auer.18 vijeka do moderne. Zbornik Dana Cvita Fiskovića, (ur.) Dino Milinović, Joško Be- lamarić, Zagreb, 2012., 135 – 148, 143 – 144. Slika Roberta Auera Atena Palada, 1913., Iza bečke Secesije stajali su moćni financijeri, među kojima s najvećim iznosom Karl Witt- nalazi se u nekadašnjoj profesorskoj čita- onici Nacionalne i sveučilišne knjižnice, genstein, dok je grad Beč dao na raspolaganje zemljište jer je procijenjeno da je projekt danas Hrvatskoga državnog arhiva. od javnog interesa. Umjetnički paviljon u Zagrebu podignut je zahvaljujući inicijativi i čvrstoj volji Vlahe Bukovaca i umjetnika okupljenih oko njega, a privolu je dao ban Dra- gutin Khuen-Héderváry koji je odredio i njegovu lokaciju. Ista godina, 1898., upisana je u povijest Beča i Zagreba kao početak izložbenog djelovanja umjetničke moderne koju okupljaju Gustav Klimt i Vlaho Bukovac, čiji entuzijazam i organizatorske sposobnosti pokreću kruženje energije među umjetnicima. Istodobno se javljaju i glasila obaju secesijskih udruženja. Prvi broj Ver Sacruma objavljen je u siječnju 1898. godine, a istodobno je u Beču izašao i prvi časopis iz kruga naše moderne, Mladost. Ubrzo potom, Društvo hrvatskih umjetnika pokrenulo je časopis Život u Zagrebu 1900. godine. Premda su ti časopisi bili kratkog daha — Ver Sacrum prestaje s izlaženjem 1903., Mladost je objavljena u svega šest brojeva, a Život kroz tri godišta broji 18 svezaka — njihovo je značenje preraslo vremen- ske granice i oni su amblematski primjer moderno oblikovanih i sadržajno koncipiranih umjetničko-književnih revija koje bez cenzure objavljuju kritička mišljenja i progovaraju u ime modernih umjetnika i njihovih istomišljenika.

Hrvatska moderna rađa se na relaciji Beč — Zagreb zahvaljujući mladoj generaciji hrvatskih intelektualaca koji su tada studirali ili boravili u Beču, a to su Milivoj Dežman, Ante Tresić Pavičić, Ivo Pilar, Guido Jeny, Dušan Plavšić, Milan Begović, Stjepan Miletić, Božo Lovrić, Vladimir Lunaček i Josip Kosor, od kojih su se neki profilirali i kao književnici i

Irena Kraševac Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Izložbeni postav hrvatskih umjetnika na Svjetskoj izložbi u Parizu, 1900., Državni arhiv u Zagrebu

likovni kritičari. U hrvatskoj se povijesnoumjetničkoj historiografiji moderne Dežman uspoređuje s Hermannom Bahrom, a Lunaček s Ludwigom Hevesijem. Prevlast bečkih poticaja uvjetovala je da se iz hrvatske perspektive moderna percipira kao bečki kultur- 19. ni kola batušić, zoran kravar, nopovijesni fenomen koji je prihvaćen u hrvatskoj književnoj historiografiji koja varijantu vi ktor žmegač, Književni protusvjetovi. Poglavlja iz hrvatske moderne, Matica hr- pojma moderne književnosti oko godine 1900. naziva “bečkom”.19 vatska, Zagreb, 2001., 7.

Uz njih, hrvatski slikari i kipari prve generacije modernista koji se nalaze na školovanju u Beču u posljednjem desetljeću 19. i prvom 20. stoljeća — Ferdo Kovačević, Robert Auer, Ivan Tišov, Bela Csikos Sesia, Artur Oskar Alexander, Oton Iveković, Menci Clement Crnčić, Robert Frangeš, Rudolf Valdec, Ivo Kerdić, Tomislav Krizman i Ivan Meštrović, sa zanimanjem su pratili tamošnja događanja i sudjelovali na prestižnim izložbama novih 20. O sudjelovanju hrvatskih umjetnika na izložbama u Beču vidi prilog: Hrvatski “modernih” umjetničkih udruženja, Secesije i Hagenbunda.20 Oko oba umjetnička udruženja umjetnici na izložbama u Beču.

okupljaju se liberalni aristokrati i više građanstvo kao mecene, naručitelji i kupci djela na 21. tobias G. natter, Die Welt von Klimt, Schiele und Kokoschka. Sammler und Mä- izložbama, čime se stvorila poticajna klima i (samo)održivost novog tipa umjetnika, tzv. zene, DuMont, Köln, 2003. Za situaciju u Hrvatskoj usp. marina bagarić (ur.), 21 samostalnog umjetnika. Veličanstveni Vranyczanyjevi. Umjetnički, povijesni i politički život jedne plemićke obitelji, Muzej za umjetnosti i obrt — Matica Bečki i zagrebački umjetnici imali su zapažen nastup na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. hrvatska, Zagreb, 2016. 22 22. Paris 1900, u: Gustav Klimt, Josef Hoff- godine. Josef Hoffmann i Gustav Klimt radili su postav austrijske izložbe, dok su hrvatski mann. Pioniere der Moderne, (ur.) Agnes Husslein-Arco, Alfred Weidinger, Belve- umjetnici dobili prostor unutar ugarskog paviljona u kojem su smjestili dobro aranžiranu dere, Wien, 25. listopada 2011. – 4. ožujka izložbu. Pokazana djela, od kojih su neka danas izgubljena, činila su stilski skladnu cjelinu 2012., 276 – 277. predvođenu Bukovcem, Csikosem, Auerom i ostalima, te je ta izložba po kvaliteti izloženih 23. Isto. irena kraševac, željka tonković, Umjetničko umrežavanje putem izložaba djela jedan od vrhunaca hrvatske moderne, afirmativno ocijenjena kod francuskih kritičara u razdoblju rane moderne: sudjelovanje hrvatskih umjetnika na međunarodnim kao “zagrebačka škola”.23 izložbama od 1891. do 1900. godine, Ra- dovi Instituta za povijest umjetnosti, 40 (2016.), 207 – 221, s citatom pariškog kri- tičara objavljenim u Le proges artistique.

Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Irena Kraševac IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

V er Sacrum, 1/1898., naslovnica: Alfred Roller, V er Sacrum, 3/1898., naslovnica: Gustav Klimt, Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb

V er Sacrum, 1/1899., naslovnica: Joseph Maria Olbrich, V er Sacrum, 4/1899., naslovnica: Koloman Moser, Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

24. “Formalno ne moramo prihvatiti secesiju kao diskontinuitet u postojanju društva, XXVI. izložba bečke Secesije, Beč, 1906., Postav Meštrovićevih djela, Muzeji Ivana Meštrovića, nego kao neosporno zdrav i potreban Atelijer Meštrović, Zagreb međučin. Povratak u Društvo uslijedilo je po svim pravnim formalnostima 1903. godine.” Citirano prema: olga maru- ševs ki, Iso Kršnjavi kao graditelj, Institut za povijest umjetnosti, 2009., poglavlje: Društvo umjetnosti, 150 – 159, 158. Nakon podjele na “stiliste” i “naturaliste” koja je nastupila nakon čuvene “Beethovenove izložbe” 1902., konačni raskol bečkih secesionista nastupio je 14. lipnja 1905. kada Klimt 25. O nadahnutom vremenu rađanja hrvatske moderne i umjetničkom zanosu i početnoj i sedamnaestorica “stilista” istupaju iz Secesije. Prva hrvatska moderna gasi se odlaskom slozi vidi: zdenka marković, Frangeš Mi- hanović. Biografija kao kulturno-historijska Vlahe Bukovca iz Zagreba već 1903. godine, navodno zbog neslaganja s Kršnjavim, te se slika jedne epohe hrvatske likovne moderne, jazu, Zagreb, 1954., poglavlja: vii. Predve- ostatak umjetnika vraća u matično udruženje koje od tada djeluje pod imenom Hrvatsko čerje uoči rađanja naše “moderne”, 70 – 83; 24 viii. Izložba Prvog hrvatskog salona — afir- društvo umjetnosti, i to s Kršnjavim na čelu do 1918. godine. Klasično razdoblje bečke macija naše “moderne”, 84 – 99. i zagrebačke moderne obuhvaća vrijeme posljednjeg desetljeća 19. i prvih godina prije Prvoga svjetskog rata 1914., a nakon toga više nije bilo moguće potaknuti sličnu poticajnu 26. 100 Jahre Österreichische Galerie Belvedere 1903 – 2003. Das Museum — Spiegel und kolektivnu umjetničku klimu.25 Među najveće zasade posrednih djelovanja bečkih i zagre- Motor kulturpolitischer Visionen. Konfe- renzband zum gleichnamigen Symposi- bačkih secesionista upisat će se osnutak modernih galerija koje se osnivaju zahvaljujući um, Wien, 16. bis 19. Oktober 2003, (ur.) Hadwig Kräutler, Gerbert Frodl, wuv- osvještavanju javnosti o vrijednosti i važnosti muzealiziranja djela onodobne suvremene Univ.-Verl., Wien, 2004.; jelena usko- k ović, Prvih osamdeset godina Moderne umjetnosti. Moderne Galerie, prethodnica današnje bečke galerije Belvedere, osniva se galerije u Zagrebu, u: Moderna galerija Zagreb. Povijest palače, ustanove, obnove, 1903., a samo dvije godine potom, 1905. godine, Hrvatsko društvo umjetnosti u Zagrebu (ur.) Igor Zidić, Zagreb, 2005., 127 – 156. pokreće Modernu galeriju.26 27. D. N. P. [dušan nikolajev plavšić], Vla- ho Bukovac, “Kunst“, “Secesija“, Gustav Vijesti o likovnim događanjima u Beču pristizale su u Zagreb zahvaljujući stalnoj prisutnosti Klimt, Antonieta Krasnikova, Krizman i Meštrović, Nada, Sarajevo, 24 (1903.), 336. hrvatskih pisaca, kritičara i umjetnika koji su ažurno pratili tamošnju scenu. O recentnim zbivanjima u 1903., u kojima se isprepliću informacije o Bukovčevoj samostalnoj izložbi u 28. Pismo Tomislava Krizmana Dušanu Plav- šiću, Hrvatski državni arhiv, hr-hda-757, Beču i prilogu o umjetniku u časopisu Die Kunst, o Klimtovoj izložbi na Secesiji i mladim Obitelj Plavšić, kut. 17, korespondencija sa slikarima, pismo je bez datuma, ali se na hrvatskim umjetnicima Ivanu Meštroviću, Tomislavu Krizmanu i Antoniji Krasnik, pisao osnovi sadržaja može datirati u 1903. go- 27 dinu, citiramo: “U jesen ovdje kolektivna je Dušan Plavšić u časopisu Nada. Krizman je sa zanimanjem iščekivao Klimtovu izložbu izložba u ‘künstlehausu’. Za koji dan otva- 28 29 ra se ovdje ‘Klimt’ izložba. Inače nije više koju spominje u pismu Plavšiću, a Milan Begović s Klimtom je razgovarao o Meštroviću. ovdje za opstati, ovo carsko vreme, svaki predmet dapače šunke u izlogu imadu sliku njegovog veličanstva na sebi.” Vlaho Bukovac kao jedini je hrvatski umjetnik sudjelovao na prvoj izložbi Udruženja likovnih umjetnika Austrije — Secesija, a u Salonu Eugena Artina na Stephansplatzu imao 29. milan begović, Kipar Meštrović, Obzor, 30. svibnja 1904.; milan begović, Ese- je samostalnu izložbu 1903. tijekom koje uglavnom i boravi u Beču. Tada se upoznaje i s ji, kritike, polemike, miscelanea, intervjui. Sabrana djela, (ur.) Andrea Sapunar, Ti- mladim kiparom Ivanom Meštrovićem koji je od svih hrvatskih umjetnika postigao najveći homil Maštrović, Naklada Ljevak — hazu, Zagreb, 2005. U razgovoru s Begovićem uspjeh na bečkoj umjetničkoj sceni upisavši se među redovite članove Secesije. Njegovi su Klimt je opetovao: “Ein genialer Bub, Ihr Landsmann!” Vidi: dalibor prančević, umjetnički počeci nezamislivi bez poticajnog okruženja u kojem je stasao, Klimtovih djela, Djela Ivana Meštrovića inspirirana Dante- ovim Paklom, Radovi Instituta za povijest Wagnerove arhitektura, kritike Berte Zuckerkandl i Wittgensteinove potpore. Secesija mu umjetnosti, 27 (2003.), 241 – 254, 249.

Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Irena Kraševac IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

XXXV . izložba bečke Secesije, Beč, 1910., Postav Meštrovićevih djela, Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer Meštrović, Zagreb

Irena Kraševac Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Katalog XXXV. izložbe bečke Secesije, Beč, Katalog izložbe Meštrović–Rački, 1910., Muzeji Ivana Meštrovića, Umjetnički paviljon, Zagreb, 1910., Atelijer Meštrović, Zagreb Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer Meštrović, Zagreb

je 1910. upriličila veliku izložbu, a neposredno nakon toga uspješnoga izložbenog nastupa s još jednim umjetnikom formiranim u bečkom krugu, Mirkom Račkim, priređuje zajedničku izložbu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu na poziv i u organizaciji Društva hrvatskih knji- ževnika.30 Na toj je izložbi Meštrović u Zagrebu pokazao svoje rano remek-djelo iz bečkog 30. O izložbi Meštrović-Rački vidi: sandi bulimbašić, Društvo hrvatskih umjetnika razdoblja, Zdenac života, kojeg je već 1906. uspješno izložio na Secesiji. Djelo je otkupio “Medulić”, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 2016., 165 – 183. Grad Zagreb s nakanom da ga postavi kao javni spomenik, a umjetnik ga je dao lijevati u bronci kod svoga bečkog ljevača Srpeka. Tako je Meštrovićev Zdenac života simbolički i doslovno povezao bečku i zagrebačku modernu.

Prateći materijali, katalog i plakat izložbe Meštrović–Rački, svojim su oblikovanjem slijedili prethodnu Meštrovićevu bečku izložbu, pa je i plakat otisnut u Beču. Dekorativnost, plošnost, korištenje zlatne boje, secesijska stilizacija i odabir motiva svjedoče preuzimanje secesijskog stila bečke provenijencije, a na pozivnici je otisnuta fotografija izložbenog postava na bečkoj Secesiji, kolonada karijatida sa sfingom u pozadini. Ovom uspješnom izložbom Meštrović se definitivno afirmirao i u zagrebačkoj sredini i nagovijestio “drugu” secesiju unutar hrvatske likovne scene, ali i s njom zamjetne političke konotacije koje su se fokusirale na okupljanje južnoslavenskih umjetnika i njihova djelovanja kroz Društvo hrvatskih umjetnika Medulić i raspad “jedinstvene kulture” druge polovine 19. stoljeća koja postaje iluzija.

Za afirmaciju moderne umjetnosti bečkog ishodišta, od velike je važnosti bilo pojavljivanje na međunarodnim izložbama, što je potvrdio i nastup na Međunarodnoj izložbi u Rimu

Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Irena Kraševac IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Ivan Meštrović, Zdenac života, 1910., brončani odljev bečke ljevaonice Srpek postavljen u Zagrebu 1912. prema projektu Ignjata Fischera. Foto: Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb, snimio: Milan Drmić

1911. godine, na kojoj su austrijski umjetnici predstavljeni u paviljonu podignutom prema nacrtu Josefa Hoffmanna, dok će se dio hrvatskih umjetnika prikloniti srpskom dijelu i time 31 31. Rom 1911, u: Gustav Klimt, Josef Hoff- prouzročiti još jedan snažan raskol na hrvatskoj umjetničkoj sceni. Međutim, ta nam je mann. Pioniere der Moderne, (ur.) Agnes Husslein-Arco, Alfred Weidinger, Belve- izložba važna i po prvonagrađenim umjetnicima, Austrijancu Gustavu Klimtu za slikarstvo dere, Wien, 25. listopada 2011. – 4. ožujka 2012., 2011., 284 – 285; katja miksovsky, i Hrvatu Ivanu Meštroviću za kiparstvo, dvjema snažnim umjetničkim osobnostima koje su Die Ausstellung als Gesamtkunstwerk. Der österreichische Pavillon an der Internati- uspjele kreirati vlastiti stil i prenijeti ga u svjetsku umjetničku baštinu, a čiji su se umjetnički onalen Kunstausstellung 1911 in Rom, u: Belvedere. Zeitschrift für bildende Kunst, svjetovi i poetike doticali kroz bečku Secesiju na samom početku stoljeća. 1 (2000.), 64 – 75; sandi bulimbašić (bilj. 30), poglavlje: Međunarodna izložba u Rimu 1911., 227 – 259. Umjetnički nadahnuto i inovativno razdoblje fin de sièclea predstavlja kreativni vrhunac dosegnut zahvaljujući kulturno-povijesnim okolnostima zamjetnim kroz cijelo 19. stoljeće koje je pridavalo pozornost široj umjetničkoj naobrazbi otvaranjem umjetničkih škola i likovnih akademija, stvaralo umjetničku scenu zahvaljujući živim izložbenim prostorima, razvijanjem tržišta umjetnina, ali i državnim subvencioniranjem kulture koje je proisteklo iz kulturne politike Austro-Ugarske Monarhije. Beč je kao kulturno i civilizacijsko središte na prijelazu stoljeća nedvojbeno utjecao na formiranje hrvatske, odnosno zagrebačke mo-

* Istraživanje za ovaj rad sufinancirala je Hr- derne u svom kritičkom i polemičkom odnosu prema tradiciji i premda se u maloj sredini vatska zaklada za znanost projektom Artnet — Modern and Contemporary Artists Practices nije do kraja očitovala sva umjetnička raznorodnost i slojevitost karakteristična za bečku of the 20th and 21st Century. / This work sredinu, zagrebačke je umjetnike ponio izazov moderne umjetnosti, istodobno kad i bečke has been supported by Croatian Science Fo- undation’s funding Artnet — Modern and secesioniste, a vremenski kratko trajanje od svega nekoliko godina oko 1900. ostavilo je Contemporary Artists Practices of the 20th and 21st Century. dalekosežne posljedice i dalo umjetničke smjernice narednim generacijama.

Irena Kraševac Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

N aslovnica časopisa Život, 3/1901. (detalj s motivom Atene i Psihe Bele Csikosa Sesije), Knjižnica Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb

Uvodna riječ i zahvale Antono Picukarić IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

G Ustav KLIMT, LJUBAVNICI (POLJUBAC), 1908./09., ULJE, ZLATNI LISTIĆI, ZLATNA BOJA, SREBRO, PLATINA I MESING NA PLATNU, 180 × 180 CM, ©BELVEDERE, BEČ Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Alfred Weidinger 47 GUSTAV KLIMT — KARAKTERIZACIJA UMJETNIKA

Gustav Klimt. Već i sam spomen ovoga umjetnika rođenog 1862. godine budi asocijacije: Beč, Jugendstil. Zlato. Beethoven. Poljubac. Judith. Žene. Skandali. I da, nažalost, i antise- mitizam, i povrat umjetnina. Zlatna Adela.

Da bi se sve ovo znalo, nije potrebno iznimno poznavanje umjetnosti. Naime, u nedavnoj se prošlosti toliko mnogo moglo pročitati i čuti o Klimtu da je njegova popularnost danas veća nego ikada. Jedan su od razloga i pravni sporovi o vlasništvu nad Klimtovim remek-djelom Adele Bloch-Bauer iz zlatnog razdoblja njegova stvaralaštva te restitucija koja je nakon toga uslijedila. Astronomske cijene njegovih slika pri prodaji i na aukcijama. Izložbe-blockbusteri u zemlji i inozemstvu koje su postavljane unatoč relativno malom broju djela te restriktivnoj politici posudbe njihovih vlasnika. Već sama Klimtova slika kao motiv izložbenog plakata često jamči uspjeh izložbe, pa i u financijskom smislu. Jer, iako se čini da se faza postera s Klimtovim Poljupcem na zidu djevojačkih soba polako bliži kraju, u galeriju Belvedere još uvijek godišnje hrli 1,4 milijuna posjetitelja, a — nemojmo se zavaravati — većina tih ljudi dolazi zbog Klimta.

1,4 milijuna posjetitelja! Ta brojka ne može biti rezultat samo marketinški učinkovitih novinskih vijesti, skandala i prodajnih uspjeha na tržištu umjetnina. Na čemu se temelji ova velika privlačnost? Svakako ne na Klimtovim umilnim karakternim osobinama. Kao čovjek, Klimt nikada nije bio, niti je danas, osoba koja bi u svakom trenutku privlačila simpatije. Kao zavodnik, kao otac bezbrojne izvanbračne djece te sa svojom sklonošću prema seansama u atelijeru punim seksualnog naboja, Klimt za žene u građanskom Beču oko 1900. nije bio tip idealnog muškarca, a za emancipirane je žene sve do danas ostao osobom punom proturječja. Da je uz to bio i izbirljiv s obzirom na tip žene koja mu je mogla biti modelom te da je crtanje akta preferirao kao uvertiru, nimalo ne pomaže njegovu ugledu. O čemu je onda riječ? Zadovoljavaju li njegovi portreti dama iz bečkoga visokog društva neke voajerističke strasti? Ni ovo polazište ne funkcionira jer je Klimt vrlo rijetko sudjelovao u društvenom životu. Posve suprotno od, primjerice, Hansa Makarta koji je svojom fizičkom prisutnošću vladao razdobljem historicizma u Beču te ga kao Malerfürst IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

— umjetnički vojvoda — i obilježio. O tome pripovijedaju Makartove slike, ali plahi Klimt koji se tijekom života sve više povlačio u sebe, u tom pogledu nije ostavio ništa zanimljivo. Je li, dakle, moguće da ova privlačnost ne proizlazi iz Klimta kao osobe, nego jedino i samo iz njegove umjetnosti? A ona je uistinu nešto osobito jer Klimtova umjetnička djela odišu magičnom čarolijom. Čarolijom koja počiva na kvaliteti, koja je uvijek snažna i prisutna te ocrtava dug, težak, često bolan put kojim je Klimt kao umjetnik morao ići i na kojem je dosljedno ustrajao.

Kao sin gravera Klimt je već u ranoj dobi pomagao ocu u radionici. Ta će okolnost imati pozitivan učinak tijekom njegova školovanje na Školi za umjetnički obrt u Beču jer je rano naučio kako plemeniti materijali djeluju te je znao prepoznati različite legure i površine plemenitih metala. I doista, njegova se kasnija slava nemalo temelji upravo na tome da slikarsku izobrazbu nije stekao na Akademiji likovnih umjetnosti, nego je izučio umjet- nički obrt — i to ne bilo gdje, nego na kulminacijskoj točki repertoara oblika i boja u cijeloj Dunavskoj Monarhiji. Mnoga je svoja djela Klimt ukrasio obojenim mozaik-kamenčićima, bjelokošću, sedefom, poludragim kamenjem, zlatnim i srebrnim limom, pri čemu mu je sigurno jako dosta išla u prilog vizija Gesamtkunstwerka koja se tada budila i koju je i sam žestoko promicao.

Iako su neki važni Klimtovi pokrovitelji umrli još prije završetka njegova školovanja, on se nije odlučio za sigurnu službu učitelja, nego je odabrao karijeru umjetnika i s njom povezanu vrlo izvjesnu borbu za profesionalni opstanak. No, od samog početka mnogi su mu profesori sa Škole za umjetnički obrt pronalazili poslove slikanja dekoracija. Bilo je to vrijeme procvata, vrijeme nastanka bečkog Ringa; narudžbi je bilo mnogo pa je Klimt zajedno s mlađim bratom Ernstom i njihovim školskim kolegom Franzom Matschom osnovao takozvanu Künstler-Compagnie. Njih su trojica uskoro slikala brojne dekoracije, među ostalim, između 1882. i 1886. godine, i za kazališna zdanja koja je u krunskim zemljama projektirao arhitektonski atelijer Fellner i Helmer (Reichenberg – Liberec, Karlsbad – Karlovy Vary, Rijeka), a opremili su i rumunjski kraljevski dvor u Karpatima (1883./84.). Nakon toga su slijedile narudžbe kod kuće, u Beču, primjerice oslikavanje svoda Burgtheatra (1890./91.) te površina iznad lukova kao i polja između stupova na stubištu Muzeja povijesti umjetnosti (1886. – 1888.). Godine 1888. Kompaniju je car Franjo Josip odlikovao Zlatnim križem za zasluge. Kakav uspjeh!

Uspjeh koji ovoj trojici umjetnika, nažalost, nije bio zadugo suđen. Već četiri godine kasnije, 1892., Gustava su Klimta snašla čak dva dramatična gubitka. Kratko vrijeme jedan nakon drugoga, nenadano su mu umrli najprije otac, a potom i brat Ernst. Klimt je pao u dugogo- dišnju duboku depresiju koja je vrlo negativno utjecala na umjetnikov život i stvaranje. Franz Matsch nije mu mogao nadomjestiti taj gubitak. Na kraju su se dvojica prijatelja posvadila, što je značilo i kraj njihove suradnje kao Künstler-Compagnie. U stvaralačkoj fazi koja je nakon toga uslijedila Klimt počinje slikati portrete i graditi alternativnu egzistencijalnu osnovu. Proučavao je umjetnost prerafaelita, primjerice radove Edwarda Burne-Jonesa, Dantea Gabriela Rossettija, Frederica Leightona, ali i rad francuskog erotičara Williama Adolphea Bouguereaua. Na koncu je s Fernandom Khnopffom u belgijskom simbolizmu pronašao inspiraciju kako da svoj osjećaj za estetiku umjetnički pretoči u portret, ali i u

Alfred Weidinger Gustav Klimt — karakterizacija umjetnika Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

49 svoje prve pejzaže. Portret Sonje Knips izniman je primjer njegove portretne umjetnosti u kojem dolaze do izražaja utjecaji i prerafaelita, i belgijskih simbolista. Uskoro ga je uočio Carl Moll koji je smatrao da je u Klimtu otkrio skrivenoga genija te ga je uključio u skupinu osnivača Bečke secesije. Godine 1897. Klimt je unaprijeđen u njezina predsjednika. To je za njega bila velika prilika da se iznova pozicionira u Beču. Naime, iako je u odboru Secesije bio popriličan broj ljudi, pretpostavlja se da su bitne inicijative dolazile od njezina predsjednika i Carla Molla.

Mollovo zauzimanje za Klimta po pitanju Secesije Klimtu nije samo otvorilo nove puteve nego je Moll ispunio i prazninu u Klimtovu životu nastalu bratovom smrću i završetkom suradnje s Franzom Matschom. Klimt je u Mollu dobio novog menadžera, pa se mogao usredotočiti na umjetnički rad. Ali po čemu je Moll tako rano prepoznao potencijal Gustava Klimta? Izuzev dviju dekorativnih slikarija ponad vrata u glazbenom salonu palače mecene Nikolausa Dumbe te nekoliko ne baš uzbudljivih portreta, Klimtova stvaralačka faza između 1896. i 1897. godine nije bila osobito plodna. Doduše, s jednom iznimkom: Klimt je u tom razdoblju radio na narudžbi koju su on i Franz Matsch dobili još 1894. godine, a riječ je bila o stropnoj dekoraciji u velikoj svečanoj dvorani Sveučilišta u Beču. Carl Moll vjerojatno je vidio prve skice, a Klimt je zasigurno s njim o tome i razgovarao. Na fakultetskim slikama Klimt je definitivno umjetnički sazrio, a Moll je bio prvi i vjerojatno jedini koji je prepoznao da se tu u potaji najavljuje velik talent.

Ocjena naručitelja bila je, međutim, dijametralno suprotna Mollovoj, a javna rasprava koja se rasplamsala oko Klimtova viđenja Medicine, Filozofije i Justicije bila je puna kritika i neprihvaćanja. Budući da se na osnovi javnih narudžbi koje je Klimt dotad izveo ništa slično nije moglo naslutiti, razočaranje profesorskoga kolegija bilo je posve razumljivo. Povrh toga, oni su već prije bili kritizirali Klimtove nacrte koji su bili kudikamo bezazleniji od krajnjeg proizvoda. Općenito se očekivalo da će alegorije različitih fakulteta biti predstav- ljene s poštovanjem i kao idealizirani simboli. Matsch je na svojoj slici Teologija isporučio upravo to i svima se svidio. No, Klimt se nije htio upustiti u zahtijevanu akademsku viziju. Alegorije fakulteta nije reducirao na idealizirana, aseksualna bića šablonskih proporcija i dražesne aure, nego posve suprotno. Klimtove slike prikazuju naga tijela odlutala u kozmos. One prikazuju ljude svih dobnih skupina: djevojke, žene, muškarce i djecu. Kao previše provokativni, odbijeni su osobito prikazi trudnica i uvelih žena obilježenih starošću. Ova- kav način osobnog suočavanja preko umjetničkog djela recipijentima je bio potpuno nov. Gledano iz toga kuta, profesorima se ne može ništa prigovoriti iako je za umjetnika bilo bolno što se gotovo cijeli profesorski kolegij okrenuo protiv duhovne koncepcije njegovih radova. No, unatoč kritici i velikom skandalu, fakultetske su slike bile avangarda ne samo u Beču nego i na cjelokupnoj međunarodnoj umjetničkoj sceni. U travnju 1905. Klimt je na kraju otkupio svoje fakultetske slike i time okončao dugogodišnju svađu. Pritom je još i odlučio da će ubuduće kategorički odbiti sve narudžbe grada Beča.

U Secesiji, osnovanoj s težnjom da se odupre svemu konzervativnom, Klimt nije našao samo umjetničke istomišljenike nego je i jako dobro znao iskoristiti svoj položaj predsjednika Udruženja. Klimt, koji je nerado putovao, ali istodobno bio i vrlo zainteresiran za internacionalne trendove razvoja umjetnosti, svojim je koncepcijama izložbi cijeli svijet

Gustav Klimt — karakterizacija umjetnika Alfred Weidinger IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

G Ustav KLIMT, SONJA KNIPS, 1898., ULJE NA PLATNU, 145 × 146 CM, ©BELVEDERE, BEČ Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

G Ustav KLIMT, FRANZISKA (FRITZA) RIEDLER, 1905., ULJE, ZLATO I SREBRO NA PLATNU, 153 × 133 CM, ©BELVEDERE, BEČ IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

jednostavno doveo u Beč. Posljedice su već poslije samo nekoliko mjeseci bile vidljive u austrijskoj, pa tako i u Klimtovoj umjetnosti.

I kao umjetnik Klimt je znao igrati na pozornici koju mu je ponudila Secesija. Jedan je od njegovih najznačajnijih radova nastao za vrijeme njegova predsjednikovanja — Beethovenov friz. Riječ je o monumentalnom frizu dugom više od 34 metra koji je 1901. godine, kao privremeno djelo za sljedeće godine planiranu izložbu Secesije posvećenu Beethovenu, naslikao preko tri zida. Na njemu je Klimt pokazao dvije stvari: svoju simboličnu viziju umjetnosti i svoju ljubav prema umjetničkom obrtu.

No, već 1905. godine Klimt se, zajedno s nekoliko prijatelja, oprostio od Secesije. Istupanje iz Udruženja umjetnika bio je protest protiv njegova „naturalističkog krila“ čiji se ciljevi nisu poklapali s ciljevima skupine oko Klimta. Za njega, međutim, to nipošto nije značilo odricanje od organiziranja umjetničkih izložbi. Već 1908. godine Klimt zajedno s Josefom Hoffmannom prema modelu svjetskih izložbi organizira novu velebnu izložbu na koju izložbeni odbor poziva dvjestotinjak umjetnika iz gotovo svih austrougarskih krunskih zemalja. Bio je to velik kulturni događaj koji je donio dva značajna pomaka: prvi su put na zajedničkoj izložbi u Beču predstavljena najbolja djela mlađe generacije austrijskih umjetnika i cjelokupni umjetnički potencijal Monarhije. I prvi su put, sa 71 umjetnicom, ženske pozicije bile zastupljene kao nikada prije. U Klimtovu je čast za njegove radove uređena posebna velika dvorana u kojoj je izložio šesnaest svojih najznačajnijih djela, među njima i Ljubavni par (Poljubac), Tri životna doba žene kao i portrete Fritze Riedler i Alme Bloch-Bauer te Danaju i Suncokret. Klimt i njegovi prijatelji na ovoj su izložbi uspjeli predstaviti gotovo cjelokupan inventar svoje vizije života koji je u svim fasetama bio prožet cjelovitom umjetničkom idejom.

Sljedeće su godine Klimt i Hoffmann ponovno dobili priliku ovo privremeno „umjetničko selo“ upotrijebiti za novu veliku izložbu. Toga su puta organizirali međunarodnu izložbu s glavnim djelima Vincenta van Gogha, Paula Gauguina, Henrija Matissea, Pierra Bonnarda, Édouarda Vuillarda, Felixa Vallotona, Mauricea Denisa — da spomenemo samo neke. Bilo je to kao da se Beč nakon višedesetljetnog sna probudio začuđen inspirativnom snagom predstavljenih mu djela. Time završava dekada unutarnje migracije austrijskih umjetnika koja je, doduše, bila idealno plodno tlo za do danas najznačajnije razdoblje austrijske umjetnosti s internacionalnim odjekom, no s Francuzima se sve promijenilo. To vrijedi i za Klimta, u čijim radovima nakon ove izložbe prevladavaju francuski utjecaji. Ponajviše traga kod njega su ostavili Vincent van Gogh i Henri Matisse — u njegovu sada mnogo laganijem duktusu te u očito proširenoj paleti boja.

Sada je Gustav Klimt imao uspjeha i na izložbama u Italiji. Talijanska je publika bila odu- ševljena njegovim nastupom na Venecijanskom bijenalu 1910. godine, a i Venecija mu je potom iskazala svoju zahvalnost otkupivši Salomu, njegovo glavno izloženo djelo. Godine 1911. grad Rim prigodom međunarodne izložbe otkupljuje Tri životna doba žene, sliku koja se još 1905. mogla vidjeti u Berlinu, a tri godine kasnije i na Kunstschauu u Beču. U tom je razdoblju Klimt intenzivno radio na dovršetku friza za blagovaonicu u palači Stoclet u Bruxellesu. To je za umjetnika poput njega, za kojeg je umjetnički obrt igrao tako veliku

Alfred Weidinger Gustav Klimt — karakterizacija umjetnika Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

53 ulogu, bila narudžba iz snova. Naručitelj mu je dao potpunu slobodu, a nije postavio nikakva ograničenja ni u pogledu izvedbe ni u pogledu troškova. Klimt se odlučio protiv klasične zidne slike i protiv oslikanog platna, a umjesto toga zamislio je izvedbu od skupocjenih materijala. Stoclet-friz omogućio mu je umjetničku kreativnost za kakvu dotad nije imao prilike. Doduše, i u djelima iz svoje zlatne faze (Judith, Zaljubljeni par, Adele Bloch-Bauer i dr.) kao i u pojedinim portretima žena (primjerice Fritza Riedler) Klimt se koristio plemenitim materijalima i skupocjenim ukrasima te im na taj način dao obilježje umjetničkog obrta. Ali na sveukupno gotovo 32 kvadratna metra Stoclet-friza sve je nepatvoreno. Friz se, naime, u potpunosti sastoji od mnoštva skupocjenih materijala kao što su zlatni i srebrni limovi, mozaik-kamenčići, kristali, poludrago kamenje, sedef i keramika, a čak mu je i pozadina od skupocjenoga talijanskog mramora.

O izbijanju Prvoga svjetskog rata u srpnju 1914. godine Gustav Klimt, koji se nalazio na odmoru u svojoj ljetnoj rezidenciji na jezeru Atter, doznaje iz novina. Klimt se već petna- est godina svakog ljeta tamo povlačio na dva mjeseca kako bi se ničim opterećen i u miru posvetio svojim pejzažima — do kraja života nastalo je pedesetak slika jezera i njegove okolice. Svjetski se rat i na selu i u svakodnevici glavnoga grada 1914. godine jedva osjećao, izuzevši izvješća u novinama i propagandu. Širenjem rata i sve većim gubicima u narednim godinama izostaju i narudžbe. Pretpostavlja se da je od oko 35 slika nastalih u ratnim godinama bilo samo sedam naručenih portreta. Unatoč izostanku narudžbi, Klimt se i dalje strogo pridržavao svoga ustaljena dnevnog rasporeda te je preko tjedna svakodnevno, a sve češće i vikendom i praznicima, odlazio u svoj atelijer. Tamo je oko sebe okupljao modele te slikao i crtao po svom nahođenju. U njegova posljednja monumentalna djela ubraja se slika Mladenka i beba koja je zajedno sa slikama Djevica i smrt te Smrt i život mogla činiti životni ciklus. Iz ovih se slika očitava želja za vlastitom obitelji koja je Klimtu ostala uskra- ćena. Gustav Klimt nije se nikad ženio niti je ikada bio u trajnoj vezi. Sa svoje dvije sestre i majkom do kraja je života živio u običnom stanu.

Bečka moderna nezamisliva je bez Klimta. Bez njega kao vrlo inovativna i produktivna umjetnika koji je beskompromisno išao svojim putem, bez njega kao zagovornika i neumorna propagatora ideja i vizija bečke moderne, bez njega kao predsjednika i pokretačke snage Secesije umjetnost u Beču oko 1900. godine ne bi se bila razvila na ovakav način. Ondašnji i današnji Beč mogu mnogo toga zahvaliti Klimtu. Ondašnjim i današnjim umjetnicima Klimt je bio i ostao uzor.

Gustav Klimt — karakterizacija umjetnika Alfred Weidinger IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

G Ustav KLIMT, TRI ŽIVOTNA DOBA, 1905., ULJE, ZLATO I SREBRO NA PLATNU, 180 × 180 CM, ©GALLERIA NAZIONALE D’ ARTE MODERNA E CONTEMPORANEA, RIM Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

G Ustav KLIMT, NEVJESTA (NEDOVRŠENO), 1917., ULJE NA PLATNU, 165 × 191 CM, ©KLIMT-FOUNDATION, BEČ (NA TRAJNOJ POSUDBI U GALERIJI BELVEDERE, BEČ) IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

J ozo Kljaković, Robinjice, 1911., privatno vlasništvo Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Petra Vugrinec 57

HRVATSKI SALON I BEČKA SECESIJA: SLIKARSTVO U ZAGREBU I BEČU OKO 1900.

Razdoblje dvaju desetljeća na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće vrijeme je utemeljenja onih zasada na kojima se baziraju umjetničke autonomije što su rezultirale modernim i kasnije avangardnim tijekovima umjetničkog razvoja. Upravo na području slikarstva u razdoblju koje uvjetno opisujemo stilskim oznakama secesije i duhovnim ozračjem simbolizma, umjetnost je postala područjem promišljanja smisla čovjekova postojanja. Slika postaje refleksivno polje značenja usko vezano uz osobnost umjetnika i njegov unutarnji život, a naslikano na metaforičkoj razini odražava umjetnikovo poimanje svijeta, stanje duše i raspoloženje. Dekorativni segment umjetničkog djela, njegova funkcija kao uresa svakodnevice ne biva time potisnuta nego, dapače, uzdignuta na jednu višu apstraktnu razinu. Ornament i dekorativni oblici kao elementi stila postaju tako metajezikom epohe. Prepoznata u cjelini kao jedinstveno razdoblje duhovne klime u sinergiji s umjetničkim djelovanjem, bečka je moderna s kraja 19. stoljeća i početka 20. uvelike odredila put europskih tijekova te specifičnost zapadnoeuropskog odnosa prema vizualnim umjetnostima. Upravo suglasje duhovne i umjetničke klime te njihova koordinacija na pitanjima slobode, svrhe i razloga umjetničkog djela, statusa umjetnika pa sve do smisla ljudskog postojanja iznjedrila je tako likovna djela bezvremenske univerzalnosti. Iz svega navedenoga jasno je da se u sagledavanje razdoblja mora uključiti sav spektar zbivanja na područjima politike, filozofije, književnosti te likovnih umjetnosti. Fenomenološka obrada likovnih zbivanja na području slikarstva bez prethodnih znanja o cjelini razdoblja nije moguća, što vrijedi jednako za Zagreb, kao i za Beč.

Zbivanja na političkoj sceni izravno su utjecala na razvoj umjetnosti. Istodobna aktivnost na različitim područjima kulture rezultirala je jedinstvenim razdobljem u povijesnoumjetničkom slijedu obaju gradova, pri čemu obje sredine intenziviranje razvoja na području likovnih umjetnosti zahvaljuju ponajviše jednom protagonistu koji postaje subjekt zbivanja i time predmetom ili objektom naše posebne pozornosti. Gustav Klimt (Beč, 14. srpnja 1862. – 6. veljače 1918.) suvremenik je Vlahe Bukovca (Cavtat, 4. lipnja 1855. – Prag, 23. travnja 1922.). Njihovi su opusi stilski teško usporedivi, tek jedno djelo jasno pokazuje Bukovčevo poznavanje opusa bečkog slikara (Vilma Babić Gjalski, 1895.), međutim, u kronologiji likovnog djelovanja obaju umjetnika naići ćemo na vrlo slične podudarnosti: oba su umjetnika najprije Gustav Klimt, Nuda Veritas, 1899., ©Österreichisches ostvarila zavidnu karijeru te bila prihvaćena od istih koji su ih poslije, kada su postali vođe Theatermuseum, Beč IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Gustav Klimt, 1902., ©Österreichische Vlaho Bukovac, Autoportret u bijeloj Nationalbibliothek, Bildarchiv košulji, 1897., Zagreb, privatno vlasništvo

odcijepljenih društava, kritički odbacili. Bukovac, afirmiran u Parizu, zatim prihvaćen i zadržan u Zagrebu od nadležnih arbitara kulture i aristokracije, u jeku priprema za nastu- pajuću izložbu Hrvatskog salona rezigniran napušta Zagreb i povlači se iz javnog života, a ubrzo i iz domovine. Klimt pak, kao vodeći slikar u palačama bečkog Ringa, kao slavljeni član Künstler-Compagnie koju uz njega čine brat Ernst i prijatelj Franz Matsch, preuzima najvažnije narudžbe poput oslika reprezentativnih stubišta Kunsthistorisches Museuma i Burgtheatra za koje biva ovjenčan najvišim priznanjima. Kada nije ispunio očekivanja vezana uz narudžbu alegorijskih slika fakultetā za svod aule bečkog Sveučilišta, a koje su trebale biti kruna njegova djelovanja, povlači se iz javnosti te ubrzo napušta Secesiju (1905.) koju

1. II . Esposizione Internazionale d’Arte della je samo nekoliko godina ranije pokrenuo (1897.). Oba umjetnika izlažu na venecijanskom Città di Venezia, Venecija, travanj – listo- 1 pad 1897.; III. Esposizione Internazionale bijenalu, Bukovac na ii. izložbi 1897., a Klimt na iii. izložbi 1899. Oba bivaju prepoznata d’Arte della Città di Venezia, Venecija, 2 travanj – listopad 1899. Bukovac izlaže na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. Klimt za sliku Filozofija dobiva Médaille d’honneur, a u austrijskom paviljonu, a u komisiji je 3 Mihály Munkácsy. Uz njega izlažu, među Bukovac za svoj nastup srebrnu medalju. Oba su umjetnika cijenjena u službenim kru- ostalima, Josef Engelhart, Ivana Kobilca i Johann Victor Krämer. govima, među privrednom elitom i aristokracijom, što im nije smetalo da im se prikloni

2. Exposition Universelle de 1900 a Paris, Pa- mlađa generacija umjetnika. Kao predsjednici odcijepljenih društava — Klimt Udruženja riz, travanj – listopad 1900. likovnih umjetnika Austrije — Secesija (Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession), 3. Vlaho Bukovac, Die Drau, Osijek, 97 a Bukovac Društva hrvatskih umjetnika — ostavili su neizbrisiv trag među sljedbenicima te (1900.), 5. svojim opusima postavili teško nadmašive kriterije unutar svoje sredine. Ni jedan ni drugi 4. Akademiju likovnih umjetnosti u Beču u posljednjem desetljeću 19. stoljeća po- nisu postali profesorima akademije likovnih umjetnosti u svojim matičnim sredinama. hađali su Menci Clement Crnčić, Oton Iveković, Bela Csikos Sesia, Robert Auer i Oskar Artur Alexander. U prvom desetlje- ću 20. stoljeća na njoj su studirali Tomislav Slikari hrvatske moderne formirani su uglavnom na zasadama bečke umjetničke sredine, Krizman, Mirko Rački, Gabrijel Jurkić i Marko Rašica. Umjetničko-obrtnu školu zahvaljujući školovanju na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti i/ili Kunstgewerbeschule4 pohađaju Dragan Melkus, Ivan Tišov, Ro- bert Auer, Artur Oskar Alexander, Ferdo kretali su se na istim mjestima u krugu kavana, soareja, kabarea, upijali formalno obrazo- Kovačević i Tomislav Krizman. Vidi prilog: Hrvatski umjetnici na školovanju u Beču. vanje i neformalno kroz duh epohe i kulturu koja ih je okruživala.

Petra Vugrinec Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

59 Likovni umjetnici i književnici ujedinjuju se na idejnoj razini, a motivi književnosti postaju inspiracijom za slikarske teme. Književnici postaju glasnogovornici “nijemog” slikarstva. Književnost umjetničkog kruga Mladi Beč unutar kojeg se kreću Hermann Bahr, Arthur Schnitzler, Richard Beer-Hofmann, Felix Salten i Hugo von Hofmannsthal višestruko je isprepletena sa slikarstvom bečke moderne, napose secesionista. Hrvatsko akademsko društvo Zvonimir u Beču objedinjuje književnike koji su oblikovali duhovnu klimu Hrvat- skog salona, tzv. naše secesije. Djelovanje članova spomenutog društva Milivoja Dežma- na, Guida Jenyja ili Dušana Plavšića na području književnosti i kulture općenito bilo je višestruko isprepleteno s djelovanjem likovnih umjetnika. Milivoj Dežman pristao je uz pokret mladih kao duhovni vođa i autor dvaju ključnih programatskih tekstova u kojima proklamira modernu:

“Moderni pokret je borba individua za slobodu. Moderni umjetnik ne pripada nijednoj školi. Moderna mrzi epigonstvo — ona hoće da ljudi živu u sadašnjosti, R obert Auer, Vinjeta društva Zvonimir u Beču, 1897. da se oslone na svoju dušu, da svojim djelima dadu pečat svoje osobe. Svaki neka živi svojim životom. Realizam je nedvojbeno utro tom shvaćanju puteve, on nas je naučio gledati svijet, i što više, on je dao pravi temelj umjetničkoj tehnici. No realizam htio je da zatre svaki osjećaj za nešto nadnaravno. A duši ljudskoj ne dadu se zatomiti transcendentni porivi. Moderna nas je oslobodila te ograničenosti. Otvorila nam je sav svijet, otkrila nove vidike. Moderna nastoji obuhvatiti cijelog čovjeka, ona teži za sintezom idealizma i realizma, ona hoće da nagje sredstvo, kojim bi čovjek najbolje i najljepše mogao izraziti svoje biće i zadovoljiti svojem pozivu. Ona ne otklanja nijedan osjećaj, nijednu misao, jer se bori za prava pojedinca, kao što i zahtjeva od pojedinca: da bude svoj. To je glavno načelo moderne — po mom shvaćanju — a sve što se naziva simbolizmom, dekadentizmom, diabolizmom itd. — to je samo želja svjetskih registratora da strpaju pojedine individue u stanovite etiketirane pretince …” [ivanov, Naše težnje, u: Album Hrvatski salon, Zagreb, 1898., 8 – 9]

“U svakomu od nas, a i u dubini duše čitavog ljudstva jest neka težnja, da sanjarenjem zaboravimo na brige i boli. U tihom kutiću duše naše jest nevidljivo vrelo, što tajanstveno žubori, šapučući nam o tajnama duše naše i svemira vječnog. Mi hoćemo da zatomimo taj šapat, no ipak, čim prevlada šutnja — evo opet sjetnih želja, tihe čežnje za nečim, što nije prolazno kô ljudski život. Uzalud je ljudstvo nastojalo da ušutka taj glas borbom, očajno se prihvativ realnosti. Izmučeno ljudstvo uvijek i uvijek se vraća tom vrutku, koje ga plaši i privlači, koje ga napunja strahom i daje mu nove nade. Vijekovi su prohujili a ljudstvo u pjesmi i zbilji očajno se bori za daleku, nevidljivu sreću. Nagomilano je znanje, duh ljudski visoko krili, no u srcu je nezadovoljstvo. Bilo je epoha, kad se ljudstvo snažnom rukom prihvatilo borbe u nadi, da je na koncu svojih patnja — dok se opet nije sve survalo u prah. Dalje se ne može na tom putu: svi su to vidjeli i očaj je zavladao duhovima; svi su grozniča- vo pošli da traže nove staze — nove iluzije. Zabacimo staro, jer nam nije donijelo isčekivanu sreću, tražimo nove vidike, ne bi li zagledali žugjeni raj. Evo nas u takoj dobi. Ozlojegjeni, izmučeni, uzrujano tražimo. Kruti realizam umjesto da nas je izbavio dvojbe, još nas je više ogorčio i još smo više zamrzili na svijet. Preplašili

Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Menci Clement Crnčić, Iz Bela Csikos Sesia, KIŠA NA GRABENU U BEČU, Beč, 1895., kavane, Beč, 1895. – 1897., Zbirka Spomen zbirka Bele Csikosa Sesije, Strossmayerova Kovačić – Mihočinec, Zagreb galerija starih majstora HAZU, Zagreb

smo se krute zbilje i utičemo se snatrenju, uvlačimo se u tajno skrovište duše naše.” [Mladost. Smotra za modernu književnost i umjetnost, 1. siječnja 1898.]

Književne teme postaju, dakle, vrela likovnim inspiracijama, a književne vrste postaju svojevrsni formati koje će postupno preuzimati slikarstvo. Kratke iskričave forme feljtona ili crtice aktualni u Beču krajem 19. stoljeća pandani su živim impresijama ili krokijima koji nastaju kao plod zahvata u trenutačni doživljaj zbilje, npr. Crnčićevi crteži tušem ili olovkom nastali u bečki kavanama, Csikoseve zabilješke s bečkih ulica i trgova u sepiji, a ugođajne kratke lirske pjesme usporedive su s impresijama nastalim u malim formatima direktno pred motivom kada slikar nastoji zahvatiti svu silinu osjetilnih podražaja u prirodi, mogu se usporediti s Medovićevim, Crnčićevim ili Kovačevićevim slikarskim impresijama. Prozne vrste afirmiraju teme poniranja u sebe, prijelaznih stanja između budnosti i sna, stvarnosti i mašte, pa je tako Csikoseva Mrtva straža iz 1896. inspirirana novelom Rikarda Jorgovanića — Fliedera Ljubav na odru nastalom u isto vrijeme. Postoji pak nekoliko sasvim zajedničkih preokupacija koje prožimaju sve književne i likovne vrste, a to su tema žene, krajolika i egzistencijalne teme prolaznosti života koje su zajedničke objema sredinama.

Bečka se secesija, a time i simbolizam, ne mogu dakle promatrati izdvojeno od čimbenika koji su joj prethodili jednako kao što ona za razliku od ekspresionizma koji nakon nje slijedi još uvijek duboko ponire u tradiciju, polemizira s njom, tražeći upravo u prošlosti uporište za borbu protiv iščeznuća od kojeg strahuje kao i podlogu za novo rađanje. Osnivanjem Udruženja likovnih umjetnika Austrije — Secesija, 1897., te istupanjem iz starog Društva umjetnosti, bečki umjetnici traže nove slobode, prekidaju s uvjetovanim historicizmom tražeći autonomiju umjetničke kreativnosti umjesto kopiranja historijskih uzoraka, buneći

Petra Vugrinec Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

R obert Auer, Ilustracija za Koloman Moser, Ilustracija za Ver Bela Csikos Sesia, Ilustracija KALENDAR (mjesec rujan), Sacrum, 1898., ©MAK – ÖSTERREICHISCHES za Vijenac, 1898. 1902. – 1904. MUSEUM FÜR ANGEWANDTE KUNST, BEČ

se protiv reprezentacijske uloge umjetnosti.5 Izražavaju nezadovoljstvo izložbenom politi- 5. “Bečka dekadencija traži kao i romantizam povratak u unutrašnjost ‘k sebi’, ali ne kroz kom tako da su odcjepljenjem iz tradicionalnog društva pokušali stvoriti veću mogućnost duh, ili kroz osjećaj, već kroz nerve, koji će je ispisati” (Hermann Bahr). Usp. Wien izlaganja, drugačije uvjete, ali i pripustiti inozemne umjetnike kako bi publiku upoznali s 1900 — Kunst und Kultur, (ur.) Christian Brandstätter, Wien, 2005. razvojem umjetnosti u drugim zemljama. U Beču izlažu Fernand Khnopff, Max Klinger, Anders Zorn, Franz von Stuck, Auguste Rodin, Jan Toorop, Ferdinand Hodler, Edvard Munch, Georg Minne i dr., a do izlaska Klimtove grupe 1905. godine održane su 23 izložbe. Klimtov utjecaj evidentan je u svim bivšim zemljama Austro-Ugarske Monarhije i nepri- jeporan među slikarima prve faze zagrebačke moderne koji su redom boravili u Beču u “zlatno doba Secesije” i koji su poput Dragana Melkusa, Roberta Auera, Mencija Clementa Crnčića ili Ivana Tišova, Ferde Kovačevića te poslije Tomislava Krizmana, Mirka Račkoga i Joze Kljakovića itekako poznavali motive ovoga najznamenitijeg među bečkim slikarima.

Stilski je utjecaj secesije najrazvidniji na vinjetama i grafičkoj opremi ključnih časopisa hrvatske moderne — Vijenac, Mladost i Život, te na oblikovanju knjiga i plakata. Moserovi crteži, posebice oni iz predsecesijske faze za časopis Für die Jugend des Volkes, istovjetni su crtežima i akvarelima Roberta Auera iz razdoblja oko 1900. godine. Moserovi i Klimtovi grafički predlošci za izdavačku kuću Gerlach & Schenk u publikaciji Allegorien, Neue Folge 1895. te plakati secesijskih izložbi (npr. za V. izložbu Secesije od 15. rujna 1899. do 1. veljače 1900.) direktno su utjecali na izvedbu plakata Roberta Auera za ii. izložbu Društva hrvatskih umjetnika. Kalendar za Ver Sacrum koji su 1901. izradili umjetnici bečke Secesije inspirirao je Auerove crteže za kalendar za reviju The Munsey koje je radio za boravka u Americi 1902. godine. Csikosev je obol domaćoj secesiji i simbolizmu također razvidan u ranom opusu. Ilustracija za naslovnicu Mladosti6 i plakat iz 1898. (litografija u boji, Kabinet grafike hazu, 6. Mladost, 6 (1898.). inv. br. 8-ii) nježnija je varijanta Moserove ilustracije također mladoga ženskog lika u profilu ostvarenog u jednakoj smeđoj gami boja kao i za Ver Sacrum (1898., br. 1, str. 11). Oprema časopisa Vienac, uskršnjeg broja od 9. travnja 1898., vinjetama Bele Csikosa Sesije, Roberta Auera, Artura Oskara Alexandera, Vlahe Bukovca, Slave Raškaj i Ferde Kovačevića te Josipa Bauera stilski je prispodobiva dizajnu ranih brojeva Ver Sacruma.

Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Bela Csikos Sesia, Bela Csikos Sesia, Pred Venerom J osip Bauer, Vinjeta, Vijenac, 1898. Ilustracija za Život, 1900. Kapitolskom, Mladost, 1898.

Pjesništvo i proza Gjalskoga, Hranilovića, Nikolića u suglasju su s likovnom opremom. Sa- 7. Vienac, god. xxx, br. 15 (9. travnja 1898.), držajno, riječ je o broju sasvim lirski intoniranom. Pjesme Proljeće7 (opremljena Csikosevom 10. vinjetom) te Iz proljetnih jutara8 (također Csikos) Jovana Hranilovića već svojim nazivljem 8. Isto, 14. prizivaju usporedbu s bečkim pandanom. Čak su i lirične vinjete potpisane stiliziranim inicijalima u duhu bečkih umjetnika. Ugođajne sličice malih isječaka iz prirode najsuptilnije su u vinjetama Slave Raškaj, vitičasti ornamentalni pristup u vinjeti Josipa Bauera evidentno je bečke inspiracije, dok su Auerovi motivi usporedivi s predsecesijskim Moserom. Bela Csikos Sesia ostvario je upravo u ovom broju najuspješnije posvajanje simbolističkog jezika. Daleko od pretenzija velikoga slikarskog formata nastao je svojevrstan almanah rane secesije naših umjetnika, sudionika Hrvatskog salona. Čak je i Ferdo Kovačević opremio 9. Isto, 11. Borothinu pripovijest Sreća rijetkom figuralnom kompozicijom u duhu razdoblja.9 I smotra Život spoj je književnosti i likovnih umjetnosti. U vinjetama koje opremaju književne tekstove Bela Csikos Sesia otišao je još dalje u reduciranju narativnih elemenata u korist sugestivnih grafičkih postupaka radi što snažnijeg postizanja dojma — ugođaja. Posebno je lijepa vinjeta za Pastoralu (Pastourelle) Xeresa de la Maraje (pseudonim Milana Bego- vića) ili pak sutonski pejzaž s vrbama i riječnim rukavcem ostvaren kao litografija u dvije boje. Stilski je slična i Csikoseva oprema Knjige života Mihovila Nikolića i Srđana Tucića objavljene 1899. godine. Posljednji i najreprezentativniji, 6. svezak časopisa Mladost, a prvi 10. Očekivan od svojih pretplatnika i čitatelja tematski, posvećen je književniku Ksaveru Šandoru Gjalskom i slikaru Vlahi Bukovcu.10 s velikim zanimanjem, do njih nije dospio: uništen je u Dioničkoj tiskari. Spašeno je Pripovijetku Pred Venerom Kapitolskom Gjalskoga ilustrirao je Csikos, pri čemu motivi gole samo nekoliko primjeraka. Venere i glazbenica s harfom, te vinjeta s dvije ženske glave na kraju teksta (finis) nose karakteristična obilježja epohe: grafizam kose, nježne obrise krhkih ženskih tijela te antičku inspiraciju prizora karakterističnu za ranu secesiju.

11. U kavani Zum Blauen Freihaus sastajali su se članovi Hagengesellschafta Rudolf Ba cher, Adolf Böhm, Josef Engelhart, Jo- Vlaho Bukovac — afirmacija u Beču i Zagrebu oko 1900. hann Victor Krämer, Friedrich König, Ernst Nowak, Alfred Roller, Ernst Stöhr, dok su se u Cafëu Sperl okupljali članovi Kluba 7: Max Kurzweil, Leo Kainradl, Dok su se bečki umjetnici sastajali u kavanama Zum blauen Freihaus i Café Sperl,11 naši su Adolf Karpellus, Kolo Moser, Josef Hoff- mann i Joseph Maria Olbrich. U Café se umjetnici zajedno s književnicima najčešće okupljali u Kavani Bauer u Frankopanskoj Griensteidl dolazili su književnici Arthur Schnitzler i Hugo von Hofmannsthal. 2 u Zagrebu. O druženju u kavani Zagreb pisao je Vlaho Bukovac u svojim memoarima.

Petra Vugrinec Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

In terijer Bukovčeva atelijera u Zagrebu, 1897. – 1898., J osef Löwy, Atelijer slikara Hansa Makarta, 1870., Muzeji i galerije Konavala, Kuća Bukovac, Cavtat ©Österreichische Nationalbibliothek, Bildarchiv

Osim kavana, prostor umjetničkih rasprava postaju i atelijeri. Prilikom uređenja svoga atelijera u Zagrebu na Tomislavovu trgu Bukovac je zasigurno imao na umu značenje Makartova atelijera u Beču.12 Makartov je atelijer bio mjestom hodočašća bečke publike. 12. Hans Makart (1840. – 1884.), bečki slikar epohe historicizma. Podaci o Makarto- Mjesto egzotike, raskoši i živog kolorita, raznorodnih rekvizita od suhog cvijeća, gipsanih vu atelijeru u katalozima izložbi: Maler der Sinne, Belvedere, Wien, 2011. i Ein odljeva, pseudoorijentalnog namještaja i draperija gdje su pozirali modeli odjeveni u ra- Künstler regiert die Stadt, Künstlerhaus, Wien, 2011. skošne haljine ili nagi. Kultni status umjetnika kakav je imao Hans Makart u vrijeme bečkog historicizma u jednom je kratkom razdoblju mogao imati tek Bukovac u našoj sredini, ali ne zadugo. Jer dok je raskošna palača na Tomislavovu trgu kbr. 18 (nekad Trg Franje Josipa 16) upozorila na nov status umjetnika u našoj sredini, ipak je svojom raskoši isprovocirala autoritete. “Gradnja Bukovčeve kuće bila je neka demonstracija, ali ujedno štetna pogreška ne samo za vlasnika nego i za našu mladu umjetnost. Ne samo pojedini ljudi nego i narodi imaju u nenavidnika… Tadašnji ministar predsjednik barun Banffy zamjerao je banu grofu Khuenu Hederváryu, što dozvoljava da se toliko čini za kulturu i umjetnost u Hrvatskoj… Bukovčeva kuća sa svojim pretencioznim pročeljem izgledala je kao vidljiv spomenik rasipnosti vladina odjela za bogoštovlje i nastavu mojega doba.”13 Egzotika interijera 13. izidor kršnjavi, Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba, Hrvatsko kolo, Bukovčeva atelijera s orijentalnim lukovima izrezbarenim maurskom ornamentikom te Zagreb, 1 (1905.), 277. dekorativnim frizom ispunjenim maurskim alfabetom i alegorijama četiriju slikarstva (modernog, mističnog, alegorijskog i historijskog) što su trebale ukrašavati prostor iznad četiriju vrata atelijera, pa i sam ulazak u atelijer kroz umjetnu ruinu sa špiljom i vodoskokom, usporedivi su s teatralnošću Makartova atelijera.14 Intenzivan život u krugu umjetničkih 14. O unutrašnjosti Bukovčeva atelijera vidi: ch [josip chvala], Kuća g. Vlahe Bukovca atelijera odvijao se i u novosagrađenim prostorima za umjetnike na Prilazu kbr. 38 iz kojih u Zagrebu, Viesti društva inžinira i arhitekata, Zagreb, 4 (1898.), 51. se poslije razvila Akademija likovnih umjetnosti. Mladi su umjetnici Csikos, Iveković, Ti- šov, Valdec i Frangeš uz Bukovca i Medovića 1895. dobili prostore za rad i razmjenu ideja.15 15. Više o temi: petra vugrinec, Slikari u atelijeru. Međusobno portretiranje Vlahe O njihovu prijateljstvu rječito govore međusobni portreti: Csikosev Bukovca u atelijeru Bukovca i Bele Csikosa Sesije i umjetnička djela nastala u njihovim prvim zagrebačkim Akademijine palače dok slika figuru pjesničke inspiracije za kompoziciju Gundulićev san i atelijerima, Peristil, 58 (2015.), 121 – 134.

Bukovčev Csikosa dok slika Kirku za Milenijsku izložbu u Budimpešti. Iveković slika vlastiti 16. Slika je bila izložena na Hrvatskom salonu 1898. i objavljena u reviji Hrvatskog salona 16 atelijer na Prilazu s damom koja mu pozira za portret. Fascinacija novoosvojenim radnim na str. 41.

Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Vlaho Bukovac, Bela Csikos Sesia u atelijeru dok slika Kirku, 1896., Kolekcija Vugrinec Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

65 prostorom očigledna je. Akvarel koji prikazuje kipara Rudolfa Valdeca pri radu na svojem remek-djelu Sapeti genije djelo je iste tematske cjeline umjetnika pri radu u atelijeru na Prilazu. Školovanje domaćih umjetnika na visokoškolskim institucijama, njihovo usavrša- vanje u glavnom gradu monarhije te njihov angažman na opremanju novih javnih prostora u izgradnji grada rezultirali su profesionalizacijom likovnog života u Zagrebu oko 1900. Tomu je pridonijela i pojava novoga građanstva spremnog prepoznati i podržati domaću umjetnost, a u svim je navedenim segmentima Beč bio uzorom.

Snagom svoje ličnosti i magnetskom privlačnošću svojeg opusa Bukovac je uskovitlao kreativnu energiju umjetnika koji su se okupili oko njega. Iako školovanjem pripada drugoj matici — Parizu, Bukovčev je rad sporadično vezan i uz Beč. Već 1894. godine nastupa na iii. međunarodnoj izložbi u Künstlerhausu.17 Prigodom dolaska Franje Josipa I. u Zagreb, u listopadu 1895. godine, Bukovac je osobno predstavljen caru. U opširnom izvještaju Bela Csikos Sesia, Vlaho koji donosi Prosvjeta stoji kako se car osobito zadržao pred Bukovčevom slikom Gundulić Bukovac u atelijeru dok zamišlja Osmana.18 U siječnju 1896. godine Bukovac je pozvan u Beč da portretira cara slika alegorijsku figuru za Gundulićev san, 1894., Moderna Franju Josipa I. koji mu je pozirao u četiri seanse tijekom kojih je Bukovac izradio studiju galerija, Zagreb glave. Prema toj studiji nastala su dva portreta u prirodnoj veličini, u generalskoj uniformi za Hrvatski sabor i u carskom ornatu za Dalmatinski sabor. Iznimka od ostalih carskih portretista bila je ta da je Bukovac portretirao cara uživo, a ne prema fotografiji kao što 17. Illustrierter Katalog der iii. Internationa- je bilo uvriježeno. Iz Bukovčevih zapisa doznajemo da je vladar bio oduševljen brzinom i len Kunst-Ausstellung im Künstlerhause, Wien, 6. März 1894., Kat. Nr. 37. bukovar 19 kvalitetom njegova rada. vlatko (sic!), in Paris, geb. Ragusa 1855, Porträt, Oelgem. Na istoj je izložbi Klimt zastupljen dvama portretima, a između ostalih izlažu Alma Tadema, Frederic Kao predsjednik Društva hrvatskih umjetnika, Bukovac je jedini hrvatski umjetnik pozvan Leighton i Jean-Léon Gérôme. 20 na I. izložbu Secesije, za koju odabire djela Autoportret u bijeloj košulji te Klytiju. Kada 18. Kralj u Zagrebu, Prosvjeta, list za zabavu se razočaran (ne)prilikama u Zagrebu Bukovac povlači u rodni Cavtat, a čekajući mjesto znanost i umjetnost, III (1895.), 632. profesora na Akademiji u Pragu, s obitelji odlazi u Beč 14. listopada 1902. godine. Tamo 19. vl aho bukovac, Slikam u Hofburgu Fra- nju Josipa I, u: vlaho bukovac, Moj život, unajmljuje veliki atelijer i počinje pripremati samostalnu izložbu. O tome razdoblju Vera Zagreb, 1918., 142 – 144. Kružić-Uchytil piše: “Cehovski zatvoreni bečki slikari odmah su u njemu osjetili jaku 20. K atalog der I. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs, Wien, 1898., konkurenciju, pa pri traženju pogodnog prostora za svoju izložbu Bukovac nije naišao Vlaho Bukovac, Kat. Nr. 314. Klytia, 315. Portrait. U katalogu izložbe sveukupno su na razumijevanje ni u ‘Hagenbundu’, ni u ‘Künstlerhausu’, niti u ‘Secesion’, pa čak ni u zbilježena 534 djela; Gustav Klimt bio je zastupljen s pet slika, a osim njega izlagali ‘Salonu Pisko’ i zato se ogorčeno tuži Frangešu kako stranac veoma teško prodire među su svi secesionisti: Rudolf Bacher, Max Kurzweil, Carl Moll, Eugen Jettel, Josef 21 bečke ‘umjetničke klike’.” O Bukovčevim dojmovima u Beču ponajbolje svjedoče pisma Engelhart, Ernst Stöhr, Rudolf Jettmar i Emil Orlik, a od zvučnijih imena s upućena kolegi i prijatelju Robertu Frangešu Mihanoviću. “U Beču više vole ‘viršle i šmuk’, međunarodne scene izdvajamo Arnol- 22 da Böcklina, Augustea Rodina, Puvisa a za umjetnost ne mare.” de Chavannesa, Fernanda Khnopffa, Alphonsa Muchu, Franza von Stucka i Giovannija Segantinija.

Ipak, Bukovac već u veljači 1903. otvara veliku izložbu u Salonu Eugena Artina na Ste- 21. vera kružić-uchytil, Vlaho Bukovac. phansplatzu, koji se već afirmirao kao mjesto izlaganja modernih umjetnika.23 Izložba je Život i djelo, Zagreb, 2005., 122. 22. P ismo Vlahe Bukovca Robertu Frangešu, trajala od 28. veljače do 15. travnja, a Eugen Artin najavio ju je štampi prilikom oglašavanja Beč, 23. 12. 1902., citirano prema: vera izložbe ovim tekstom: 24 kćruži -uchytil (bilj. 21), 314. 23. Godine 1902. u Salonu Eugena Artina “Štovano uredništvo, izlagao je i Menci Clement Crnčić. Molim najusrdnije da mi dopustite usmjeriti Vašu pozornost na slijedeću umjet- 24. Wiener Montagspost, 528 (1903.), 2 – 3. Citirano prema: slavica žura vrkić, ničku stvar. Prije dvije godine, na Međunarodnoj izložbi u Veneciji zamijetio sam Vlaho Bukovac u salonu Eugena Artina 1903. godine. Tragom kritičkih napisa o djela meni potpuno nepoznatog austrijskog slikara — Dubrovnik, domovinu tog Bukovčevoj samostalnoj izložbi u Artinovu salonu u Beču 1903. godine, Dubrovnik, 4 umjetnika, vjerojatno možemo smatrati i našom vlastitom. Vidio sam, dakle (2001.), 304 – 313.

Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

slikara čija me kvaliteta iznenadila, a ništa me više nije iznenadilo od činjenice da je njegovo ime, Vlaho Bukovac, u Beču moglo biti tako nepoznato. Toliko sam se obradovao kad sam nedavno čuo da će se taj, u inozemstvu višestruko i u velikoj mjeri cijenjeni slikar, a kod kuće toliko odlikovani umjetnik, uskoro doseliti u Beč s namjerom da svoju umjetnost austrijskoj metropoli predstavi na kolektivnoj izložbi. Moglo bi se pretpostaviti da će takav umjetnik, koji je austrijsko ime posvuda proslavio, naići u Beču na širom otvorena vrata. Nipošto! On je posvuda nailazio na prepreke, a to je okolnost koja je barem za mene bila dobrodošla jer me dopao časni zadatak, da sa svojim skromnim snagama zastupam Bukovčevu stvar, stvar koja bi propala ako biste mi uskratili Vašu tako vrijednu i do sad tako čestu potporu …”

U nastavku je riječ o Bukovčevoj monografiji i nizu zanimljivih podataka iz umjetnikova života te su istaknuta djela Siesta, Tržnica u Dubrovniku, U svibnju, Na terasi, Magdalena, Dante u paklu, Dante u čistilištu, Dante u raju i Lotos. Bečke su novine popratile Bukovčevu izložbu, dapače, stupci listova austrougarske prijestolnice vrvjeli su pohvalama na Bu- kovčev račun. Bila je to možda najuspješnija izložba koja je uvelike odredila umjetnikov daljnji put. Nesklon bečkoj publici, naviknut na temperament toplijega mediteranskog podneblja, Bukovac se ipak prevario u dojmu o gradu odviše rafinirane kulture i kritike. Publika je prepoznala izniman Bukovčev talent. “Slikar neobičnog znanja” koji je stvo- 25. K. ST., Vlaho Bukovac, Illustriertes Wiener rio “vlastitu školu a da nije zalutao u secesionistička pretjerivanja”,25 a uspoređuju ga i s Extrablatt, Wien, 59 (1903.), 16. Franzom von Lenbachom.26 Kritičari zapažaju Bukovčevu vještinu, alegoričnost njegovih 26. P . A., Wiener Sonn- und Montags-Zeitung, 10 (9. ožujka 1903.), 5, citirano prema: djela, osobitu pozornost pobuđuje triptih inspiriran Danteovim spjevom. “Povorka mu- slavica žura vrkić (bilj. 24), 305 – 306. čenika koji kao bijeli lanac prelaze pokraj Dantea pokazuje pojave s tako silnim izrazom da ih čovjek ne može tako lako zaboraviti”, napisat će o Čistilištu čuveni bečki kritičar 27. S. [franz von servaes], Vlaho Bukovac, Neue Freie Presse, Wien, 13833 (1903.), 11. Franz von Servaes.27

Za poznavanje umjetničkih veza Beča i Zagreba ipak je najvažniji Hevesijev osvrt u 28. H . [ludwig hevesi], Vlaho Bukovac. Fremdenblattu.28 Hevesi o Bukovcu piše kao o iznimnoj umjetničkoj osobnosti, a poznaje Kunstsalon Artin, Fremdenblatt, Wien, 61 (1903.), 9. ga s Milenijske izložbe u Budimpešti i Biennala u Veneciji. Bukovčevu tehniku nanošenja mrlja smatra virtuoznom, što inkarnat čini živim i pahuljastim. “Njegovi ženski aktovi, čiji ton postiže miješanjem ružičastih i zelenkastih mrljica, djeluju briljantno.” Hvali posebno Ikara i Danteov ciklus. Portreti su posebnost Bukovčeve vještine i prave studije uživo. Ističe kako je studija glave cara Franje Josipa zasigurno jedan od najautentičnijih prikaza monarha slikarskom rukom. I glava umjetnikova autoportreta ima tu prednost. Izložbom u Salonu Eugena Artina Bukovac je iznimno dobro predstavljen u Beču, zaključuje Hevesi, gorljiv zagovornik Secesije, autor gesla koje su umjetnici predstavili na pročelju svoje zgrade: “Vremenu njegova umjetnost, umjetnosti njezina sloboda”. Bukovčevu su 29. S njim ga je nesumnjivo povezao Ljudevit Vranyczany, zagrebački Bukovčev mece- izložbu posjetili mnogi uglednici od Carla Fröschla, poznatoga bečkog umjetnika, inače na. Portret koji mu je Bukovac načinio ostao nam je sačuvan samo na arhivskoj brata žene I. Kršnjavoga, do nadvojvode Salvatora u pratnji ađutanta.29 Hevesi spominje fotografiji Bukovčeva bečkog atelijera. stanovitog dr. Müllera iz Ministarstva, princezu von Lichtenstein te grofa Hanaha i druge 30. Ugledne je goste dočekivao noseći ordenje Sv. Save koje mu je dodijelio kralj Alek- bečke uglednike. O Bukovcu se govori kao o umjetniku romansirane biografije; “njego- sandar prilikom portretiranja kraljevskog para Obrenović 18. rujna 1901. ve grudi diči najviše ordenje najmanjih balkanskih država”,30 donosi Wiener Sonn- und 31. P . A., Bukovac-Ausstellung, Wiener Sonn- Montags-Zeitung31 izražavajući unaprijed stečenu predodžbu o možebitnom barbarskom und Montags-Zeitung, 10 (9. ožujka 1903.), 6. neobuzdanom geniju ili kakvom slikarskom varalici. Predrasude je razbila izložba koja

Petra Vugrinec Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Vlaho Bukovac, Portret Stjepana Miletića, 1894., Vlaho Bukovac, Portret Božene Miletić, 1899., Hrvatski povijesni muzej, Zagreb Hrvatski povijesni muzej, Zagreb

odaje izvrsnog slikara odgojenog u najboljoj francuskoj tradiciji koje kritičar uspoređuje 32. Dušan Plavšić navodi četiri portreta te kompozicije Ikar, Gundulićev san, Dub- s češkim slikarom Vojtĕchom Hynaisom, Bukovčevim prijateljem iz pariških dana. ravka, Dante, Magdalena, Sv. Ivan, Studija za Abela. Vidi: D. N. P. [dušan nikolajev plavšić], Vlaho Bukovac, “Kunst”, “Sece- sija”, Gustav Klimt, Antonieta Krasnikova, U Artinovu salonu bila su izložena djela iz zagrebačke faze, portreti bračnog para Miletić, Krizman i Meštrović, Nada, Sarajevo, 24 (1903.), 336. Kulmera, Ive Mallina, sugestivan Adio na kojem Jelica Bukovac pozira nijemo zauvijek se 33. O kupnji izvještavaju Narodne novine, opraštajući od domovine, Danteova trilogija i Ikar i Dedal. Bukovca su uz Ludwiga Hevesija 69/123 (30. svibnja 1903.), 4. Reichswehr javlja da je Bukovčevu sliku kupio austrij- i Franza von Servaesa zapazili i arhitekt Adolf Loos te publicist Peter Altenberg, izdavači ski ministar za bogoštovlje i nastavu pl. Hartel iz državnih sredstava. Elisabeth bečko-berlinskog mjesečnika Die Kunst. U tom je časopisu predstavljeno 15 reprodukcija Hülmbauer, Kunst des 19. Jahrhunderts, Österreichische Galerie, Wien, 1992., 134, Bukovečvih djela u segmentu Künstler — Monographien.32 Jedno je Bukovčevo platno navodi da je djelo nabavljeno 1909. od bečkog trgovca umjetninama. Sredina ljeta / Hochsommer otkupljeno za bečku Modernu galeriju i nalazi se u fundusu bečke 34. Zanimljivo je da je Bukovčeva Sredina galerije Belvedere,33 a svoje premijerno izlaganje u Hrvatskoj ima u prigodi ove izložbe.34 ljeta / Hochsommer iz fundusa galerije Belvedere izlagana na izložbama Gustav Klimt und das Frauenbild in Wien um 1900, Hyogo Prefectural Museum Kobe, Japan, Bukovac zajedno s bruxelleskim umjetnikom Henryjem Luytenom izlaže u Künstlerhausu 2003., i L’Anima dell’Acqua, Palazzo Reale, Milano, 2009. u prosincu 1903. godine. Neue Freie Presse izvještava o senzibilnom, delikatnom i ozbiljnom 35. Herbstausstellung in Künstlerhaus, Neue umjetniku. Bukovac je izložio slike Moje gnijezdo i Malu mamu.35 Freie Presse, Wien, 14110 (7. prosinca 1903.), 2.

Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Vlaho Bukovac, Sredina ljeta, 1903., ©Belvedere, Beč Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Vlaho Bukovac, Moje gnijezdo, 1897., Moderna galerija, Zagreb

U vrijeme Bukovčeva boravka u Beču, u jeku je xviii. izložba Secesije koja je predstavila 36. Klimtova izložba održala se u studenome i prosincu 1903. opus Gustava Klimta.36 Predgovor katalogu napisao je Ernst Stöhr, dok su postav oblikovali Kolo Moser i Josef Hoffmann. Klimtu je posvećen i poseban broj Ver Sacruma.

Tada već nastupa nova generacija mladih hrvatskih umjetnika: Antonija Krasnik, Tomislav Krizman i Ivan Meštrović kojeg tom prigodom upoznaje.

Bukovčev bečki opus

U Beču nastaju djela sužene game tamnijih tonaliteta, česti su i uspravni uski formati kao na slici Adio ili Portretu Marice Perović. Često upotrebljava usporedno smeđe i sive boje u pastelnim nijansama. Općenito uzevši, daleko o sunčanih obala rodnog kraja, Bukovac suspreže raskošnu paletu, a stišavanje registra na tamnije tonove dovršit će u Pragu. U Beču se razvija i granulacija boje što će također postati ključnom odlikom praškog razdoblja. Zanimljivo, Bukovac doista ne upija ništa od plošnosti i apstrakcije tzv. stilista Klimtova

Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Vlaho Bukovac, Portret Bu kovčeva obitelj u bečkom atelijeru s portretiranom gošćom Marice Perović, 1903., Maricom Perović i portretom lijevo dolje. U drugom planu vidljiv Gradski muzej Vukovar je portret nadvojvode Leopolda SALVATORA, 1903., Muzeji i galerije Konavala, Kuća Bukovac, Cavtat

kruga umjetnika (Felician von Myrbach, Josef Hoffmann, Alfred Roller, Kolo Moser), nego bi ga se prije moglo uključiti u stilski raznolikiju skupinu naturalista, primjerice Josefa Engelharta. Ostaje i dalje vjeran francuskoj matici postimpresionističkih slikara čiju poen- tilističku tehniku primjenjuje na vibrantnu površinu slike. Svoja ranija djela, poput kultne 37. Nažalost, nije nam poznat vlasnik vari- Magdalene izložene na Hrvatskom salonu 1898., prerađuje na nov način divizionizma.37 jante slike Magdalene iz 1903. godine, dok sam svježu fotografiju uspjela pribaviti od Bukovčevi bečki portreti odlikuju se posebnim rafinmanom poput portreta obitelji Von posrednika umjetninama. Berks u pleneru, te dječaka iz iste obitelji u raskošno opremljenom interijeru s delikatnim detaljem vaze i lepeze iz orijentalnog Bukovčeva repertoara. Odlike Bukovčeva kista na bečkim su slikama dovedene do vrhunca. Njegova vještina u podražavanju materijala te magija svakodnevnih predmeta koji, materijalizirani, lakoćom zrače neku sasvim drugu vrijednost od one u stvarnosti, odlike su bečkih slika. U tom duhu nastala je možda najbolja slika bečkog razdoblja Portret Laure Urpany, sva titrava u paučinastoj kopreni nestvarnog susreta kičice i platna. Lijevo uz lik Bukovac ponavlja opet vazu i lepezu, u skladu s ljubavi prema egzotičnoj istočnjačkoj umjetnosti karakterističnoj za epohu.

38. Polemičko predavanje o Klimtu koje je U jeku rasprava o fakultetskim slikama Gustava Klimta — O ružnom u umjetnosti38 — Bu- pod tim naslovom u Filozofskom društvu održao Franz Wickhoff, bečki povjesničar kovčev opus ostaje gotovo netaknut pričama iz bečkih kavana te bi se, kada govorimo o umjetnosti. Wickhoff je uputio na to da ideja ružnoga ima svoje duboke bioso- Hevesijevu geslu koji, pod okriljem zlatne kupole od lovora na zgradi Secesije, umjetnosti cijalne korijene koji još uvijek djeluju na Klimtove protivnike. Predavanje je koja nastaje u određenom vremenu garantira slobodu, Bukovčevo bi se slikarstvo radije reakcija na pobunu 78 profesora bečkog Sveučilišta protiv Klimtove Filozofije. U okitilo Bahrovim motom: Umjetnik treba pokazati svoj svijet / ljepotu koja je rođena s njim bečkom Neue Freie Presse proklamirali su: “Ne borimo se mi protiv golotinje u / koja nije nikada prije postojala / te postojati nikada više neće. Za sve, i stiliste i naturaliste, umjetnosti, ni protiv slobode umjetnosti, nego protiv ružne umjetnosti.” secesioniste i impresioniste, ima mjesta pod zajedničkim nazivnikom moderne što se odvijala usporedno u Beču i ostalim gradovima Monarhije. Raznolikost stilova odlika je secesije, ono zajedničko jest da svaki način vodi istom cilju — jedinstvenosti i neponovlji- vosti umjetničkog čina kojima je bečka, pa ako je s njome usporediva, i zagrebačka, dionica umjetničke povijesti uvelike otvorila vrata.

Petra Vugrinec Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Vlaho Bukovac, Portret Huga von Berksa, Schloss Fotografija Bukovca u bečkom Reiffenstein, 1904., privatno vlasništvo atelijeru pri posjetu Huga von Berksa, 1903., Muzeji i galerije Konavala, Kuća Bukovac, Cavtat

S likari hrvatske moderne i njihovi doticaji s Bečom

Beč je za umjetnike hrvatske moderne bio grad velikih očekivanja. Tamo nakon pelješke osame odlazi Mato Celestin Medović između 1912. i 1914. godine ne bi li u ovom kulturno-umjetničkom središtu našao nove poticaje. Stvara u atelijeru u potkrovlju zgrade u Singerovoj ulici, bez prirodnog svjetla prerađujući ranije nastale studije u prirodi u velike

Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

narudžbe kako bi ispunio očekivanja bečkih naručilaca i trgovca umjetninama. Zanimljivo, Medović u Beču spaja u stvarnosti nespojive elemente smještajući svoj samostan Delorita 39. Inače smješten u Kuni u središtu Pelješca. uz more,39 ili more ispod terase s pergolom u rodnoj Kuni. Radi i replike uspješnih slika ne bi li se one našle u ponudi za bečku klijentelu, te iako boravak u Beču nije proizveo željeni kreativni impuls, Medović potaknut snažnom konkurencijom stvara iznimno atraktivna 40. U Popisu slika Celestina Medovića koji je platna mahom izložena na samostalnoj izložbi u Salonu Pisko,40 na izložbi Adria41 i na izložbi postumno izradio njegov kroničar Ne- deljko Subotić zavedene su dvije slike kao u Opatiji 1914. godine koja je doživjela neviđen komercijalni uspjeh. Slike bečkog razdoblja vlasništvo E. Piska (Rijeka Dubrovačka, ulje, 60 × 45 cm; Pogled na Lopud, ulje, (Mjesečina i Krajolik sa smiljem ili raskošne Mrtve prirode) odlikuju se monumentalnošću, 60 × 45 cm). bogatim koloritom te uglačanom formom i dopadljivošću nesvojstvenima ranijem vremenu. 41. Adria Ausstellung Dalmatinischer bildender Künstler, Beč, lipanj – listopad 1913., Medović je i u vrijeme prije boravka u Beču prodavao svoja platna trgovcima u prijestolnici, Ragusa Palast. Izlaže: Jugo, Rimljanka, Vrijes, Mjesečina, Pogled na Dubrovnik, pa se njegova djela pojavljuju u Beču još i danas. Pelješko-korčulanski kanal i dr., oko 30-ak slika. Dvije je slike otkupilo Ministarstvo nastave u Beču (podatak iz Subotićeva kataloga): Pogled na Dubrovnik sa Sv. Ja- Mnogi su hrvatski slikari školovani na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Chri- kova i Pelješki krajolik s vrijesom. Postojeće vlasništvo i lokacije slika su nepoznati. stiana Griepenkerla koji 1874. postaje profesor i vodi tečaj historijskog slikarstva, a njegova

42. Valorizacija domaćih priloga umjetnosti specijalnost bile su alegorijske teme iz klasične mitologije i portreti. Odgojio je čitavu antičke inspiracije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće načinjena je izložbom Alegorija generaciju secesijskih umjetnika: Carla Molla, Alfreda Rollera, Maxa Kurzweila, Carla i Arkadija — antički motivi u umjetnosti Otta Czeschku te Richarda Gerstla i Egona Schielea. Od naših umjetnika njegovu su klasu hrvatske moderne, katalog izložbe, Gale- rija Klovićevi dvori, Zagreb, 26. rujna – 8. pohađali Menci Clement Crnčić (1882. – 1883.), Oton Iveković (1887. – 1888.), Bela Csikos prosinca 2013., autorice: Irena Kraševac, Petra Vugrinec i Darija Alujević. Sesia (1887. – 1888.), Robert Auer (1890. – 1891) i Oskar Artur Alexander (1893. – 1894.) te stoga ne čudi trend tema iz klasične prošlosti koji se pojavljuje odmah po dolasku upravo navedenih umjetnika sa studija iz Beča u Zagreb.42

Menci Clement Crnčić školovao se i na Specijalnoj školi za grafiku kod Williama Ungera. Godine 1894. Unger i Crnčić odlaze u Lovran kod slikarova brata Alberta zbog profesorovih problema s plućima. Ondje će ga Unger upoznati s umjetnicima koji su imali svoju koloniju u Opatiji te pobuđuje u njemu interes za more. S Ungerom je Crnčić prijateljevao sve do smrti, jer ga je stari profesor nadživio, dočekavši smrt u malom pansionu u Innsbrucku 1932. godine. O prijateljstvu dvaju umjetnika koje je započelo davne 1894. kada Unger s Mencijem odlazi u Lovran kod njegova brata Alberta da bi izliječio plućnu bolest, svjedoči dopisnica iz Crnčićeve ostavštine iz 1929. Unger piše Crnčiću:

“Dragi stari prijatelju, Vi ste mi Vašim pismom učinili vrlo veliku radost za koju Vam od srca zahvaljujem, vrlo bi me veselilo da mi pošaljete otiske svojih zadnjih radova. Ja sam tu i tamo vidjeo i veselilo me je kako ste se vi izvanredno razvili. Zadnjih tjedana bavio sam se samo akvareliranjem. To su bili listovi većih formata, rado bih Vam ih pokazao. Sad sam potpuno vezan za svoju sobu i rad mi pravi poteškoće. Kako bi me samo razveselilo da Vas mogu jednom vidjeti. Srdačni pozdravi, W. U.”

Zahvaljujući Ungeru i njegovu društvu koje je dolazilo u Opatiju i na Kvarner slikati u pleneru, Crnčić se razvio u prvoga našeg pejzažista. Isti štimung kao na ranim uljima može se uočiti i na prvim Crnčićevim bakropisima koji se odlikuju posebnim osjećajem za svjetlo i tonske prijelaze te iznimnom vještinom. Pomna obrada detalja koji sudjeluju u dočarava- nju cjeline karakteristična je za bakropis Nedjelja u Lovranu, studentski rad za koji je dobio Fügerovu zlatnu medalju 1896. godine.

Petra Vugrinec Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

73 Crnčić je zaslužan za odlazak Tomislava Krizmana i Ljube Babića k Ungeru na školovanje. U pismu upućenom njegovu prijatelju Antunu Ulrichu od 21. veljače 1914. Crnčić daje detaljne upute Ulrichu i Mihovilu Krušlinu koji se spremaju u Beč na studijsko putovanje. Upućuje 43. Prepiska Antuna Ulricha i Mencija Cle- ih najprije u muzeje, Modernu galeriju, Kunstmuseum, Hofmuseum, Akademiegalerie, Alber- menta Crnčića čuva se u Arhivu za likovne umjetnosti hazu, a spomenuto pismo tinu, navodi precizno crkve koje treba razgledati (Sv. Petra, Karlskirche), zatim obavezan nosi datum 21. veljače 1914., u vrijeme kada se Crnčić nalazi u vili u Novom posjet Dvorskoj operi. Potom potanko opisuje kavane i zalogajnice čak i kabaree na kraju.43 Vinodolskom.

Bela Csikos Sesia u Beču je od 1887. do 1892. godine. Primljen je u opću slikarsku klasu Juliusa Bergera (1850. – 1902.). Tijek školovanja na Akademiji išao je klasičnim sukcesivnim putem od kopiranja antičkih sadrenih glava do slikanja prema živom modelu. Studij je obu- hvaćao vježbe besprijekornog slikanja anatomije tijela, realističnog prikazivanja draperija i anatomije te fotografski vjernog prikazivanja ljudskog lica. U kasnijim godinama studija prelazilo se na složene figuralne kompozicije i historijske teme. Od prve je godine učio praktične vježbe iz perspektive, stilove, kostimografiju, mitologiju, kao i povijest umjetnosti. Kako se relativno kasno upisao na studij, morao je nadoknaditi manjkavo predznanje, stoga uporno i marljivo radi. Već je na drugoj godini njegov rad nagrađen Fügerovom srebrnom medaljom (Gradnja piramida, 1889.), dok na četvrtoj godini osvaja zlatnu Fügerovu medalju (Opći potop, 1891.). Posljednju godinu kao darovit student provodi u specijalnoj školi za povijesno slikarstvo kod profesora Leopolda Karla Müllera (1834. – 1892.). Tijekom studija u Beču Csikos slika prizore s ulica i s tržnice. Posebno je uspjela kompozicija Kiša na Grabenu u Beču, svjež gradski prizor elegantnog stanovništva slikan poput kakvog feljtona u duhu Krausovih ili Altenbergovih iskričavih zapisa.

Ivan Tišov i Ferdo Kovačević sa stipendijom Kraljevske zemaljske vlade odlaze na studij u Beč na Kunstgewerbeschule u razdoblju od 1890. do 1893. Kovačevićevi profesori bili su Carl Karger44 i Rudolf Rössler, dok je Tišovu uz Rösslera predavao Friedrich Sturm. Tišov 44. Carl Karger bio je bečki slikar uspješne karijere. Oslikao je zidove Muzeja za je pohađao i tečaj crtanja akta kod Wilhelma i Andreasa Grolla. Po završetku školovanja umjetnost i industriju te antički odjel Kunsthistorisches Museuma. ovjenčan je prvom nagradom koju mu je uručio nadvojvoda Rainer na završnoj proslavi prilikom obilježavanja 25. obljetnice osnutka škole. Bilo je to baš u vrijeme prijelaznog razdoblja kada Felician Freiherr von Myrbach postaje direktor Kunstgewerbeschule. Myr- bach prekida s historicističkom tradicijom škole te kao profesore dovodi svježe umjetničke individualnosti: Hoffmanna, Mosera, Rollera i Strassera. U vrijeme kada Tišov i Kovačević pohađaju Kunstgewerbeschule školovanje je bilo usmjereno na odgoj nastavnika crtanja i slikanja ili obrtnika, a eklekticizam stilova podrazumijevao se u epohi historicizma.

Već Robert Auer koji na školu dolazi 1892. godine te boravi do 1895., te Oskar Artur Alexan- der (1894. – 1896.) u klasi Franza von Matscha, usvajaju novu dekorativnost približivši se secesiji. Tomislav Krizman pak u Myrbachovoj klasi pohađa specijalku za dekorativno slikarstvo i grafiku (Fachschule für dekorative Malerei und graphische Kunst, 1902. – 1903.) i usvaja sasvim aktualne stilske karakteristike novog stila.

Generacija hrvatskih umjetnika rođena krajem sedamdesetih i u osamdesetim godinama 19. stoljeća — Mirko Rački, Tomislav Krizman te Jozo Kljaković i Jerolim Miše — u prvom desetljeću 20. stoljeća usvojit će posljednje izdanke kulture na izdisaju u sutonu Austro-Ugarskog Carstva prije samog početka Prvoga svjetskog rata. Kljaković, privučen

Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Tomislav Krizman, Kain i Abel, 1904., Tomislav Krizman, Jesen, 1904., Kabinet grafike HAZU, Zagreb Kabinet grafike HAZU, Zagreb

djelima Gustava Klimta čije je reprodukcije mogao vidjeti u Bukovčevu atelijeru, 1909. odlazi na školovanje u Beč i doslovno kuca na Klimtova vrata, a djela iz toga razdoblja pod snažnim su utjecajem Klimtova slikarstva, njegove morfologije i ikonologije. Mirko se Rački s popudbinom mecene baruna Ljudevita Vranyczanyja, nažalost, nije uspio upisati na bečku Akademiju početkom prošlog stoljeća, pa odlazi naukovati kod Bukovca u Prag 1903. godine. Njegovo iskustvo Beča snažno se osjeća na velikim slikarskim metaforama u diptihu Dobra i Zla žena te Triptihonu gdje prikazuje alegorije Religije, Života i Države. Cijeli njegov angažman na oslikavanju Danteove Božanstvene komedije ima snažan pečat bečke dekadanse. Vinjete Mirka Račkoga u knjizi Zofke Kveder Jelovšek nastale u Pragu 1905., te Krizmanova naslovnica knjige Ljubezen iste autorice tiskane u Pragu 1901., sasvim su u duhu bečke secesije i simbolizma. Kljakovićeve ilustracije za Izabrane pjesme S. S. Kranjčevića (1918.) ili za Mažuranićev spjev Smrt Smail-age Čengijića (1922.) najzrelija su umjetnikova djela na putu prema posvajanju secesijske ornamentalizacije, no to se već događa izvan okvira razdoblja koje obrađujemo.

Tomislav Krizman od 1902. do 1905. na studiju je kod Myrbacha, a razdoblje od 1905. do 1907. provodi u grafičkoj klasi Williama Ungera. Uz savladavanje metiera on je također usvojio postulate secesijskog dizajna i koncepta Gesamtkunstwerka kao životnog principa. Doprinos temi međusobnog prožimanja bečke i zagrebačke kulture na području slikarstva i grafike očituje se u sasvim čitkim secesijskim radovima Jesen, Kain i Abel te poglavito 45. O demonskoj figuri pjevačice Fledermaus portretima Alzašanke Marye Delvard, zvijezde Fledermaus kabarea.45 Krizman će u Beču kabarea, grobno drhtavog i antipatično promuklog glasa, koju Krizman radi u izlagati u Hagenbundu na xi. (1904.) i xii. izložbi (1905. – 1906.) te samostalno 1908. i 1909. nekoliko varijanti, pisat će Matoš: “On već pozira. Sa svojom vječnom Delvard godine. Izlagat će u Beču zajedno s Meštrovićem u njihovu atelijeru u Beatrixgasse 1904. već nas gnjavi. Ako je taj apokaliptični lik njegov, ne mora biti naš demon”. — A. godine. Krizmanova oprema Novela Branimira Livadića iz 1910. godine najraniji je primjer G. matoš, Dojmovi s umjetničke izložbe, Hrvatska smotra, 9 – 10 (1909.), 274 – 277. posvajanja secesijskog stila uvrštavanjem motiva s folklornim i nacionalnim elementima.

Petra Vugrinec Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

75 Egzistencijalne teme psihološkog čovjeka kroz radove posljednje trojice nagovještavaju promjene stilskog idioma prema ekspresionizmu, a time i napuštanje bečke matice kod hrvatskih umjetnika kada nove generacije kreću putevima stilskih pravaca 20. stoljeća.

Teme i stilski elementi hrvatskog slikarstva na prijelazu stoljeća s utjecajem bečke moderne

Bečkom i hrvatskom slikarstvu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće zajednički je stilski pluralizam u rasponu od realizma i impresionizma do secesije, ako pod posljednjim pojmom podrazumijevamo kontinuiranje sinusoidnom linijom te specifičnu sekundarnu paletu boja i ornamentalizaciju kao oblikovno načelo. Kada govorimo o simbolizmu znakovitom za bečko i zagrebačko slikarstvo toga razdoblja, on ionako ne podrazumijeva jedinstveni stilski obrazac nego u specifičan tematski sloj uvrštava raznorodne stilske postupke radi jačeg postizanja dojma. Bečki se umjetnici dijele na stiliste i naturaliste. I dok je stilistima ključan način na koji donose temu, naturalistima je važnija tema. Od slikara u stiliste možemo ubrojiti tek Klimta koji sugestivnošću isključivo slikarskih postupaka dolazi do željenog dojma: slika je idealan svijet u kojem vladaju zakoni umjetnosti i kroz taj se jezik jedino može tumačiti sadržaj naslikanoga, umjetnikova poruka. Umjetnost nas vodi u kraljevstvo ideala gdje sami nalazimo čisto zadovoljstvo, čistu ljubav, čistu sreću. Sukus Klimtove ideologije jest Beethovenov friz, velika slikarska parafraza Schillerove Ode radosti — Radost, lijepa iskra bogova, poljubac za cijeli svijet! Ostali slikari Klimtova razdoblja kreću se u jednakom rasponu tema kroz neke ključne tematske odrednice poput portreta, ženskih aktova ili krajolika te su zaista na svim razinama usporedivi s domaćim slikarima.

Razdoblje krize racionalne građanske kulture ali i estetske aristokratske tradicije iznjedrilo je neke zajedničke teme svojstvene objema sredinama. Prije svega, to su refleksivne teme o životu i smrti te svrsi čovjekova bivanja na zemlji. Smrt je sveprisutna tema čovjeka u raskolu između eshatološke koncepcije i znanstvene projekcije života. Sloboda postaje relativan pojam nove intelektualne generacije povezan sa žudnjom i strahom. Ambiva- lentnost osvojene slobode ogleda se u specifičnoj prirodi teme žene u slikarstvu. Ona je inspiracija ali i novi protagonist razdoblja. Velika roditeljica, ishodište života, kao i život sam. Umjetnica čija kreativna energija kreće put ravnopravne participacije u javnosti. Tu je naposljetku i tema seksualnosti i erotike opet najčešće kroz doživljaj žene kao femme fatale i femme fragile. Žena je trajni objekt umjetnikova pogleda ali i subjekt vlastitog propitivanja.

Ljudi s prijelaza stoljeća vole se portretirati. Portreti prestaju biti dio isključivo ceremonijalne aristokratske tradicije. U razdoblju moderne čitljivi su psihogrami društva. Umjetnik portre- tiranjem vanjštine nastoji prodrijeti u unutrašnjost modela, u oku skrivene elemente duše. Internalizacija kroz otkrivanje unutrašnjih nagona ima svoju eksternalizaciju u krajoliku. Krajolik pak odražava unutarnje stanje umjetnika. Njegov najčešće sutonski pesimizam u razdoblju gdje je slutnja kraja ili pak cezure bila jača no ikada u povijesti. Polemičan odnos prema tradiciji, kako ga Schorske naziva “edipovski”,46 u zbacivanju očinskog naslijeđa, 46. carl E. schorske, Beč krajem stoljeća, Zagreb, 1997. a opet s dubokom sjetom pri pogledu unatrag, urodio je novim pristupom tradicionalnim temama krajolika i portreta. U našoj je tradiciji sve ovo, dakako, prisutno, u nekih umjetnika

Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

R obert Auer, Kompozicija J ozo Kljaković, Saloma, 1911., (Alegorija medicine), 1914., Arhiv za LIKOVNE UMJETNOSTI Moderna galerija, Zagreb HAZU, zagreb (reprodukcija)

tek latentno kao preuzeta moda ili trend (Auer primjerice); neki preuzimaju tek formalne obrasce apliciravši ih bez razumijevanja (rani Kljakovićev opus primjerice — Saloma iz 1911.), dok neki sasvim intuitivno spoznaju duh epohe te su njihovi opusi tek izdvojen bljesak koji svjedoči o jednoj višoj duhovnoj povezanosti, poput predivnih Melkusovih krajolika u redukciji oblikovnih elemenata te ugođajem (štimungom) sasvim u duhu Klimtovih ranih pejzaža. Ima i takvih koji na tematskoj i formalnoj razini pripadaju fin de siècleovskoj kulturi poput Alexanderovih ranih radova, Bukovčeve Vilme Babić Gjalski i još ponekog djela ili Krizmanovih grafičkih ostvarenja. Sadržajno-formalno jedinstvo ostvario je i Rački ciklusom nastalim na osnovi Božanstvene komedije (Pred vratima smrti, Paolo i Franceska, Grad Dis i Dolina kraljeva). Ako bečko slikarstvo promatramo isključivo kroz Klimtov opus, morat ćemo znatno ublažiti kriterije sličnosti i prispodobivosti; međutim, širi pogled na slikarstvo u cjelini dopušta primjećivanje sličnosti na tematskim razinama i u njihovoj stilskoj obradi. U kontekstu društvenih zbivanja na području likovnosti naći ćemo, dakako, najviše paralela. Organiziranje umjetnika u staleško društvo, manifestan karakter odcjepljenja, borba za autonomiju umjetničkog čina, profesionalizacija umjetnič- kog djelovanja, internacionalizacija te širenje umjetnosti na sva područja ljudskog života zajedničke su objema modernama.

Petra Vugrinec Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Vlaho Bukovac, Ksaver Šandor Gjalski, Zagreb, 1894., privatno vlasništvo

L judi s prijelaza stoljeća — portreti

Kada bismo u cjelini pogledali likovni opus portreta nastalih u razdoblju proučavanja, dobili bismo društveni panoptikum koji indicira promjene u socijalnoj strukturi. Građan- stvo postaje aktivan sudionik javnog života, inicijator kulturnih zbivanja: dame poziraju u elegantnoj odjeći, muškarci galantnim pozama samosvjesno proklamiraju blagostanje. Vještina umjetnika i pronicljivost njegova oka, posebna vrsta inteligencije u procjeni onoga koji pozira garantiraju portretu višak značenja. Takvi su Bukovčevi portreti Stjepana i Božene Miletić koji uza svu raskoš dekora u sebi najčešće skrivaju rebus koji intrigira oko da zađe iza pojavnosti. Ta naoko nonšalantna gesta usporediva je s portretima bečkih slikara, ta kozerska kretnja, ugoda ambijenta. Sve nam se to uvijek nekako čini kao scenografija za početak drame, prizor velikog iščekivanja kada se upale svjetla pozornice. To je tako kada su portreti uspjeli. Velika se pozornost pridaje svemu okolnome, dekoru, tepisima, suknu, svili, brokatu, perju, zlatu i biserima. Kinezerija ili japanizam također su prisutni kao sveopća ornamentalizacija ljudske pojavnosti ali i odraz svojevrsne narcisoidnosti društva Straussova valcera i Schnitzlerova Kola, balova, soareja, promenada i parada.

Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

J osef Engelhart, U vrtnom restoranu, 1893., ©Belvedere, Beč Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

J osef Engelhart, Autoportret s cilindrom, 1892., ©Belvedere, Beč IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

G Ustav KLIMT, PORTRET ŽENE, 1894., ©BELVEDERE, BEČ, Vlaho Bukovac, Portret Vilme Babić Gjalski, 1895., PRIVATNO VLASNIŠTVO NA TRAJNOJ POSUDBI Zagreb, privatno vlasništvo Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

J oso Bužan, Portret dame (Slava Sollar), 1903., privatno vlasništvo

Kada bismo ipak potražili sličnosti našega i bečkoga najvećeg portretista društva, našli bismo ga zasigurno u jednoj maloj, ali za našu temu najznačajnijoj slici — Portretu Vilme Babić Gjalski, supruge slikareva prijatelja književnika Ksavera Šandora Gjalskoga. Bukovčevo djelo nastalo je 1895., tek godinu kasnije no prvi poznati Klimtov portret žene (Damenbildnis, oko 1894.). Sličnost dviju slika jest frapantna. Crna je haljina našla svoj hrvatski pandan, s možda malom preradom u području dekoltea. Frizura obiju žena slična je, kao i nijansa boje kose, uzdignute tapiranjem na tjemenu, skupljene na zatiljku. Artificijelni puf rukavi, crnina kroz koju se nazire Klimtovo oplošnjavanje, kod Bukovca je sasvim plošno tretirana. Čak su prsten i narukvica austrougarske provenijencije specifičnog sjaja starog zlata. Put je hladno sjenčana, kod Bukovca do začudnosti, kod Klimta do porculanske glatkoće. I dok kod Klimta još imamo rudimente dekora (chaise longue, sag na zidu), na Bukovčevu se platnu iza modela nalazi samo neutralni oker. Rezanjem figure oštrim kadriranjem u koljenima postiže se amblematski učinak. Lik žene djeluje poput grafičkog znaka. Samo je lice trodimenzionalna iluzija. Svjedočanstvo ove slike neizmjerno je. Bukovac je prijatelju na dar, pokloniku novih promjena što su inicirali mladi, poklonio upravo klimtovski portret koji proklamira moto Gjalskoga (i Hevesija) na kraju predgovora Hrvatskom salonu: “… na stranu sa školama, svatko neka sa svojim načinom daje!”

Tema žene

“U struku ustegnuta poput ose u korzet od tvrde riblje kosti, donji dio tijela skriven u suknji nalik na divovsko zvono, gornji dio tijela pokriven sve do same brade, noge zastrte tako da se jedva mogu vidjeti nožni prsti, kosa u bezbrojnim uvojcima, punđama i pletenicama

Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Menci Clement Crnčić, Nina, 1905., Oton Iveković, Portret supruge privatno vlasništvo Ljube, 1897., privatno vlasništvo

pod čudovištem od šešira, koji se veličanstveno njiše, ruke i za najveće ljetne žege zakrite rukavicama, to danas već odavno u povijest utonulo biće zvano ‘dama’, usprkos parfemu što se širio u njezinoj širini, usprkos nakitu kojim je bila pretrpana i skupocjenim čipkama, naborima i privjescima, doima se kao nesretno stvorenje vrijedno žaljenja u svojoj bes- pomoćnosti. (…) Taj besmisao imao je međutim svoj pritajeni smisao”, zaključuje Stefan 47. stefan zweig, Jučerašnji svijet, Zagreb, 1999., 69. Zweig u Jučerašnjem svijetu.47

Hrvatsko slikarstvo obiluje portretima supruga slikara. Ljuba Iveković, Leopoldina Auer Schmidt, Terezija Tišov, Justina Csikos a ponajviše Jelica Bukovac najčešće su inspiracije svojim supruzima. One su dame odjevene prema najnovijim brojevima Wiener Mode:

Petra Vugrinec Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

R obert Auer, Portret gospođe A. (Leopoldina Schmidt Auer), 1902., privatno vlasništvo IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Gustav Klimt, Portret Serene Lederer, Bela Csikos Sesia, Portret fotografija, 1899., ©Österreichische djevojke u bijelom, oko 1900., Nationalbibliothek, Bildarchiv privatno vlasništvo

ručicama utopljenim mufom, na glavama šeširi širokih oboda, haljine uskog struka ste- gnute korzetom. Leopoldina ljupko pozira na jednom od Auerovih najboljih radova koje su zapazili Lunaček i Kršnjavi. Leopoldina i Justina pretvaraju se po potrebi u klasične junakinje Sapfo (Justina Csikos) ili lirske pojave žena u bijelim antičkim peplosima (Leo- poldina Auer Schmidt za sliku Prijateljice). Terezija Tišov zaustavljena je u Ilici pozirajući poput modela u tamnom kaputu s bijelim krznom ispred snježne vedute Zagreba. Ljuba Iveković u izduženom formatu sjetne poze nesvjesna je suprugova pogleda. Justina Csikos pretvara se u snenu Penelopu ili Kirku, zlu čarobnicu koja je svojim čarima zatravila Odi- seja i njegove drugove. Jelica Bukovac kreposna je Bukovčeva muza. Njezina ljepota zrači netaknutom nevinošću. Ona je utočište Bukovčevu urođenom nomadstvu (Zidić), njegov smiraj i njegovo gnijezdo.

Petra Vugrinec Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Gustav Klimt, Prijateljice I. (Sestre), 1907., ©Klimt-Foundation, Beč IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Ivan Tišov, Supruga Terezija i ja u Ilici, 1907., privatno vlasništvo Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Ivan Tišov, Portret Svetoslava Gaja, Ivan Tišov, Portret Ane Gaj, 1907. – 1908., privatno vlasništvo 1907. – 1908., privatno vlasništvo IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Oton Iveković, Ljuba s Tomislavom i Marijom na stepenicama Klanječke kuće, 1900., privatno vlasništvo

Ivan Tišov, Autoportret sa suprugom, 1907., privatno vlasništvo Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Vlaho Bukovac, Portret dječaka von Berksa, 1903., privatno vlasništvo IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Max Kurzweil, Bettina Bauer, 1907., Max Kurzweil, Mira Bauer, 1907., ©Belvedere, Beč ©Belvedere, Beč

J osef Engelhart, Michel, 1908., Ferdinand Andri, Elizabeth Steindl, ©Belvedere, Beč oko 1903., ©belvedere, Beč Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

LJERKA PL. ŠRAM, U: PROSVJETA, Mato Celestin Medović, Žena na prijestolju BR. 4, 23. 1. 1914., STR. 81 (pozira Ljerka Šram), oko 1905., Zagreb, privatno vlasništvo

Obitelj je okosnica građanskog društva. Djeca i žene uživatelji su novoosvojene dokolice. Portrete djece ne naručuje više samo aristokracija. Djeca su nezahvalni motivi, nestalne prirode, teško uhvatljivog pogleda. Ponekad neko dijete u sebi nosi slutnju i svojevrsnu težinu, primjerice Bukovčev Dječak von Berks ili Kurzweilove djevojčice Mira i Bettina Bauer. Poput porculanskih eksponata, poziraju u raskoši interijera. Ima neke sjete i svjesne tuge u tim naoko vedrim pogledima.

Medović kao svećenik nije imao suprugu, ali mu je za Pompejanku pozirala slikarica An- tonija Krasnik, dok je jedan od njegovih modela bila i Ljerka Šram. Crvenokosa ljepotica u prednjem planu Krunjenja Ladislava Napuljskog upravo je Ljerka pl. Šram, doznajemo iz jednog članka objavljenog u Prosvjeti 1914. u povodu jubileja neprežaljene, prerano umrle ljubimice zagrebačke kazališne publike. Cijeli ju je život obožavao Milivoj Dežman, nestor

hrvatske moderne.48 Ovo je malo otkriće razriješilo dilemu oko identifikacije lika kraljice 48. Ljerka pl. Šram, Prosvjeta, 4 (1914.), 81.

za koju se često mislilo da je drugi Medovićev model — Klotilda Guthard. Ljerka pl. Šram 49. O svemu iscrpno u: vinko zlamalik, Bela Čikoš Sesija, začetnik simbolizma u 49 inspirirala je i Csikosev ciklus Inocencija o nesretnoj ljubavi, životu, nevinosti i smrti. Hrvatskoj, Zagreb, 1984.

Patnja Csikoseva intimnog prijatelja Milivoja Dežmana zbog nesretne ljubavi prema glumici opisana je u spomenutom ciklusu. U stvarnosti, kada je napokon došlo do mogućnosti realizacije njihove ljubavi, ona umire u antituberkuloznom sanatoriju Brestovac koji je Milivoj Dežman ustanovio upravo zbog glumice i svoje opsesivne posvete njezinu izlječenju. Dežmanov sugovornik u tom jadu bio je Csikos. Njemu se povjeravao ovaj glasnogovornik hrvatske moderne. “Preplašili smo se krute zbilje, utičemo se snatrenju, uvlačimo u tajno

Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Bela Csikos Sesia, Djevojka golih grudi, 1896., Eduard Veith, Kraljeva kći, do 1902., Moderna galerija, Zagreb ©Belvedere, Beč Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

R obert Auer, Žena s leđa, 1909., Moderna GALERIJA, Zagreb

skrovište duše”, piše Dežman u predgovoru Mladosti 1898. godine projicirajući vlastito 50. josip horvat, Hrvatski panoptikum, Stvar- nost, Zagreb, 1965. U eseju o Milivoju De- duševno stanje na cijelo umjetničko razdoblje.50 Csikosev ciklus Inocencija51 sasvim je u žmanu opisuje odnos dvaju protagonista interpretirajući kompletno Dežmanovo duhu fin de siècleovskog shvaćanja žene i njezine vrhunaravne vrline — nevinosti. Alegorija profesionalno djelovanje kroz motiva- cijsku ljubav prema glumici. o gubitku nevinosti ispričana kroz deset međusobno povezanih epizoda (Svečanost ljiljana / 51. Otkupila Tatjana Dourdina iz Petrograda Dolazak neznanca / Ljubavno očitovanje / Trijumf nevinosti / Maštanje o zagrljaju / Uslišana na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900., prema podatku vinka zlamalika (bilj. 49), 160. ljubav / Ostavljena / Požar dvorca / Spaljeni dvorac / Smrt nevinosti) sukus je simbolizma Današnja je ubikacija nepoznata. čije strujanje dolazi iz bečke sredine. Možda je potrebno napomenuti da je u Dežmanovoj tragediji Csikos ipak zrcalio i svoju osobnu bliskost s “Ofelijom hrvatskoga slikarstva”, kako je naziva Zlamalik,52 slikaricom što se razvijala pod Csikosevim mentorstvom, Slavom Raškaj. 52. vinko zlamalik (bilj. 49), 164.

Žena kao motiv u razdoblju prije Prvoga svjetskog rata iz pasivnog objekta što služi umjet- nikovu estetskom uživljavanju postaje metafora prolaznosti, zla, požude, pa sve do bolesti i smrti. Iz nestvarne vizije ona postaje tijelo od krvi i mesa. Ljepota biva zaustavljena kao trenutak (kao kod Auera gdje atributi pupoljaka ili ruža u punom cvatu uz ženski akt sim- boliziraju njezinu prolaznost), uobličena u prijeteću demonsku viziju (Kljaković, Salome). Ženska privlačnost postaje poprištem moralne erozije društva (Rački, Dobra i Zla žena).

Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Gustav Klimt, Ženska glava s crvenom pozadinom, 1897./98., ©Klimt-Foundation, Beč Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Oskar Artur Alexander, Portret Olge Kundlich, 1911., Samoborski muzej, Samobor IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Mirko Rački, Zla žena (Zbilja), 1905., Galerija umjetnina, Split Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Ferdo Kovačević, Put sv. Žavera, 1901., privatno vlasništvo

Pj e zaž kao odraz unutarnjeg raspoloženja umjetnika

Velika dionica hrvatskog slikarstva jest krajolik čiji se razvoj upravo u razdoblju koje opisujemo intenzivira utirući ključne smjernice za daljnji razvitak. Za razliku od klasičnih podjela na kontinentalni i obalni, na Kovačevića i Ivekovića, te Medovića i Crnčića (kada govorimo isključivo o umjetnicima vezanima uz razdoblje zagrebačke šarene škole kojoj je i Medović djelomice pripadao u vrijeme svoga boravka u Zagrebu), ima nešto što te rane pejzaže povezuje na tematskoj razini. Bilo da su u pitanju vlažne šume, riječni rukavci, uz- burkano more ili rascvale obale u pejzažima prvog desetljeća 20. stoljeća, prisutna je neka sjetna melankolija. Ne bih to nazvala sutonskim pesimizmom, jer nije uvijek naslikan taj stadij prelaska dana u noći. Krajolici bez ljudi svojim ugođajem odražavaju raspoloženje umjetnika, njegovu zatravljenost ljepotom prirode pa onda i strah od prolaznosti. Klimt se u svojim pejzažima, nastalima na jezeru Attersee od 1900. do 1906., odmara od bečke urbane svakodnevice. U jeku skandala i kraha doživljenog snažnom reakcijom na Fakultetske slike,

Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

karl Mediz, Krajolik sa stijenama, 1905., ©Belvedere, Beč

Mato Celestin Medović, Krajolik krošnjatih pinija / Ružičasti pejzaž, Kuna, 1894., privatno vlasništvo Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Ferdo Kovačević, Vrbik na Savi, 1905., Muzej likovnih umjetnosti, Osijek IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

100

Max Kurzweil, morski pejzaž na mjesečini, oko 1900., ©Belvedere, Beč

on nalazi smiraj u ljepoti krajolika. Svojim tzv. hvatačem pogleda nalazi izoliranu česticu vidokruga pretvarajući je u vlastitu Arkadiju, zemlju zaborava i meditacije. Taj meditativni karakter pejzaža zajednički je objema grupama: zagrebačkoj i bečkoj. Dubina krajolika biva transponirana u plošnost, složenost svijeta svedena na dvodimenzionalnu jednostavnost slikarske površine. Zrcaljenje u vodi jezera posebna je tema. Velika metafora iluzije svijeta. Dakako, rijetko ćemo taj metajezik naći na platnima naših umjetnika; postoji tek slučajna meditativna sinestezija Kovačevićeva Zatišja, Crnčićeve Bonazze ili Medovićeva sutona nad Pelješkim kanalom. Ipak, jedan je umjetnik nepoznati Klimtov dvojnik na duhovnoj razini kada je riječ o pejzažu. Radi se o nevelikom i potpuno zanemarenom opusu umjetnika koji je svojom intuicijom uspio prodrijeti kroz nepravedne slojeve prošlosti. Melkusovi pasteli, njegovi pejzaži nastali u krajnjoj nestašici sredstva odjekuju ranim Klimtovim krajolicima duše, pri čemu krhko brezino stablo postaje rječit simbol nježnosti čovjekove egzistencije na zemlji. Linija života od korijena do neba i natrag, i svjetlost koja se tu i tamo probije kroz tminu krošanja. Melkus bi trebao, ako to već nije, postati veliko ime naše pripadnosti bečkoj duhovnoj klimi. Klimi dubokoga egzistencijalnog promišljanja što prožima sve elemente čovjekova života na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

Petra Vugrinec Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

101

Mato Celestin Medović, Mjesečina, Beč, 1912. – 1914., privatno vlasništvo IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

102

Ferdo Kovačević, Zimski suton, 1905., privatno vlasništvo Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

103

Oton Iveković, LOVAC SA PSOM, 1901., Samoborski muzej, Samobor IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

104

Oton Iveković, Pejzaž, 1905., privatno vlasništvo

C arl Moll, Figura u pejzažu, 1909., ©Belvedere, Beč Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

105

Slava Raškaj, Lopoči III, 1898., Strossmayerova galerija starih majstora HAZU (vl. Klinika za psihijatriju Vrapče) IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

106

Koloman Moser, BOROVA ŠUMA ZIMI, oko 1908., ©Belvedere, Beč Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

107

Dragan Melkus, Zimski pejzaž, Dragan Melkus, Motiv sa Save, oko 1905., Zbirka Flögel-Mršić oko 1905., Zbirka Flögel-Mršić

Dragan Melkus, Breze uz vodu, DRAGAN MELKUS, PEJZAŽ, OKO 1905., oko 1905., Zbirka Flögel-Mršić ZBIRKA FLÖGEL-MRŠIĆ IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

108

C arl Moll, HELDENPLATZ S JORGOVANOM, oko 1900./03., ©Belvedere, Beč

Fra nz Jaschke, Dolina Dunava ljeti, 1903., ©Belvedere, Beč (legat Marianne Gerstenberger, Graz) Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

109

Tomislav Krizman, Pejzaž u predvečerje, 1911., Zbirka V. Malančeca, Muzej grada Koprivnice IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

110

Teme o smislu ljudskog postojanja

Propitivanje čovjekove egzistencije na zemlji, prolaznosti njegova života čest je sadržaj slika razdoblja koje obrađujemo. Specifične teme kruženja od rođenja do smrti prikazanog kroz različite stadije djetinjstva, mladosti, zrelosti i starosti pojavljuju se u kiparstvu i slikarstvu bečke i zagrebačke moderne. Upravo na velikim alegorijama Filozofije(1900.) i Medicine (1901.), Klimt postaje rodonačelnikom teme naslikavši razne stadije ljudske patnje u vječitom kruženju mladih i starih tijela, djece i odraslih, žena i muškaraca.53 Na jednom malom Auerovu crtežu iz blokova crteža nastalih u Beču sačuvao se isti motiv, oči- gledno inspiriran Klimtovim slikama. Auerova alegorija Medicine u akvarelu i ulju velikih dimenzija, iz doduše 1914. (Moderna galerija, Zagreb i privatno vlasništvo), direktne su Koloman Moser, Alegorijska parafraze Klimtovih Fakultetskih slika. I mnoga njegova djela interpretiraju lanac života figura / Mladić (Goethe) s raširenim rukama, 1915., ©Peter (Ljubav, 1912., Vrijeme, 1926.). Auer ipak preuzima samo kompozicijsko načelo isprepletenih Infeld Privatstiftung, Beč tijela, ne tražeći posebne simbolike. Za razliku od Klimtove pesimistične vizije, Auerov krug života potpuno je optimističan. O Fakultetskim slikama piše i Dušan Plavšić54 kada su sve tri izložene na Klimtovoj samostalnoj izložbi 1903. godine.

53. Kao inspiracija Klimtovu lancu života vje- Međutim, osim kod Auera koji je kroz cijeli svoj opus provlačio tek stilske elemente bečke rojatno je poslužila freska Hansa Canona Krug života iz 1884. – 1885. u Naturhistori- secesije, u ranoj moderni nećemo naći ozbiljan pristup egzistencijalnom promišljanju, poput sches Museumu što je samo znak da ova tema u umjetnost dolazi iz prirodnoznan- Klimtovih velikih metafora. Tek česti prikazi groblja (Medović, Kovačević) ili osamljenika stvenih resursa novih otkrića. na obali (Crnčić) asociraju neko dublje značenje od prikazanoga. Iskorak u onostrano opet 54. D. N. P. [dušan nikolajev plavšić] (bilj. 32), 336. je načinio Bukovac dvama velikim djelima svoga opusa od kojih je jedno izgubljeno. Fanta-

55. Da je Bukovac sam po sebi bio neprijemčiv zija / Glave obitelji (Kuća Bukovac, Cavtat, 1906.) i Ormar buduće slave (1906., izgubljeno) za simbolizam svjedoči i njegova izjava: 55 “Mnogi vole da slikaju dušu koju ne vide, nastali su doduše u Pragu, ali nose pečat tjeskobe bečke provenijencije. a ne znaju naslikati ni glavu koju vide”. milao n p krajčić, Sjećanje na pok. Vlahu Bukovca, Jugoslavenski list, Sarajevo, 106 (1926.), 2. Upravo je Kršnjavi zadavanjem tema iz klasične literature kao motiva koje će slikati naši slikari inicijator pojave ove tematske cjeline. Csikos je na preporuku Kršnjavoga slikao teme iz Goetheova Fausta (Walpurgina noć) za sobu predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu, a Rački je bio angažiran na oslikavanju Božanstvene komedije za prijevod I. Kršnjavoga pa su se teme o ljudskoj egzistenciji i ovom autoru nametnule iz literarnog repertoara. Pred vratima smrti tako je vrlo uspješna trodijelna drama ulaska u zagrobni svijet. Napajao se secesijom ili jugendstilom, a vjerojatno i slikarima iz inozemstva koje je secesija predstavila na svojim brojnim izložbama: Böcklinom, Klingerom, Khnopffom, Ropsom, Segantinijem, De Chavannesom. Mlađe generacije — Kljaković i Miše — repliciraju Klimtova demonska stvorenja dajući im lice vlastite tjeskobe (Kljaković, Anđeo, oko 1918., Galerija umjetnina, Split) ili Mišeova Strast, oko 1914. (Galerija umjetnina, Split), rano djelo simbolističkog naboja bečke inspiracije. Druga naša secesija, ona medulićevska, geografski izvan okvira obuhvaćenog izložbom, posvaja tjeskobu dajući joj autohtoni arhetipski repertoar (Me- štrović, Krizman, Kljaković, Rački i Babić) progovorivši o davnim junacima nejunačkom vremenu u prkos.

Petra Vugrinec Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

111

Jerolim Miše, Strast, 1914., Galerija umjetnina Split IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

112

J ozo Kljaković, Anđeli, 1918., Galerija umjetnina Split Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

113

Marko Rašica, Melankolija, Moderna galerija, Zagreb IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

114

Ernst Stöhr, Noć, 1901. – 1912., Muzej likovnih umjetnosti, Osijek Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

115

ernst Stöhr, Noć, 1913., Muzej likovnih umjetnosti, Osijek IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

116

R obert Auer, Alegorija, 1902., privatno vlasništvo Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

117

Menci clement Crnčić, Osamljena, 1899., privatno vlasništvo

Menci clement Crnčić, Zadnji potomak (Posljednji roda svoga), 1898., privatno vlasništvo IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

118

mato celestin medović, ECCE ANCILLA DOMINI, 1900./01., diptih, privatno vlasništvo Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

119 IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

120

Alma Mahler i Ljerka Šram

Dvije su dame obilježile svoje vrijeme i postale ikone bečkog i zagrebačkog fin de sièclea: Alma Mahler (1879. – 1964.) i Ljerka Šram (1874. – 1913.). Obje su bile umjetnički nadarene, Alma kao pijanistica i kompozitorica, a Ljerka kao glumica. Svojom su naočitom pojavom plijenile pozornost i slovile kao umjetničke muze, a skončale su u skladu s vremenom u kojem su živjele, u egzilu odnosno preranom smrću.

Alma Mahler, kći znamenitoga bečkog Stimmungsimpressionista Emila Jakoba Schindlera s kojim je kao djevojčica proputovala Dalmaciju i boravila u Dubrovniku zimi 1887./88., slovila je kao najljepša Bečanka, a udajom za Gustava Mahlera, intendanta bečke Opere, ušla je u najviše društvene krugove u kojima je bila omiljena sugovornica. U salonu njezine vile na Hohe Warte skupljala se bečka intelektualna i umjetnička elita, skladatelji Hans Pfitzner i Arnold Schönberg, Helene i Alban Berg, slikari Kolo Moser i Gustav Klimt, književnici Arthur Schnitzler, Hugo von Hofmannsthal, te brojni znameniti ljudi koji su obilježili Beč oko 1900. Nakon braka s arhitektom Walterom Gropiusom i burne veze s Oskarom Kokoschkom, udaje se za književnika Franza Werfela, s kojim u vrijeme nacizma napušta Beč i Austriju i ostatak života provodi u Sjedinjenim Američkim Državama.

Ljerka Šram započela je glumačku karijeru u zagrebačkom kazalištu u kojem je odigrala brojne uloge, a publika ju je doslovce obožavala. Pojavila se i na svečanom otvorenju nove zgrade Hrvatskoga zemaljskog kazališta 14. listopada 1895. kada je prema scenariju intendanta Stjepana Miletića izveden scenski prolog u tri slike Slava umjetnosti. Šramica, kako su je Zagrepčani zvali, neostvarena je ljubav Milivoja Dežmana, liječnika čija je vokacija bila književnost i njoj je posvetio svoj literarni tekst Inocencija prema kojem je Bela Csikos Sesia naslikao istoimeni ciklus. Najuspješniju sliku iz ciklusa izložio je na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. i nakon toga joj se gubi trag. Mlada je glumica bolovala od tuberkuloze što je navelo Dežmana da u zelenilu i miru Zagrebačke gore izgradi lječilište Brestovac.

Petra Vugrinec Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

121

Alma Mahler, 1909., © Österreichische Ljerka Šram, oko 1900., Muzej grada Zagreba Nationalbibliothek, Bildarchiv

Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

122

Bela Csikos Sesia, Inocencija, reprodukcija iz časopisa Život, 1/1900. SLIKA JE IZLOŽENA na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. Današnja je lokacija nepoznata.

Petra Vugrinec Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

123

R obert Auer, Prijateljice, reprodukcija iz časopisa Život, 6/1900. SLIKA JE IZLOŽENA na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. Današnja je lokacija nepoznata.

Hrvatski salon i bečka Secesija: slikarstvo u Zagrebu i Beču oko 1900. Petra Vugrinec IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

124

MENCI CLEMENT CRNČIĆ I BELA CSIKOS SESIA S UČENICAMA SLIKARSKE ŠKOLE, OKO 1903. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Darija Alujević 125

BEČ KAO MJESTO FORMIRANJA UMJETNICA HRVATSKE MODERNE I NJIHOV UDIO U LIKOVNOM ŽIVOTU ZAGREBA

Žensko bavljenje umjetnošću u drugoj polovini 19. stoljeća najčešće se povezivalo uz dva pojma: “aristokratski diletantizam” i “intelektualna inferiornost”.1 Crtanje i slikanje, uz 1. megan brandow faller, An art of their own: reinventing “Frauenkunst” in the female ručni rad, glazbu i ples bile su poželjne vještine u odgoju djevojaka iz aristokratskih obitelji, academies and artist leagues of late-imperial and first republic Austria, 1900 – 1930., dok- kao i onih iz viših građanskih slojeva, pa tako u Zagrebu, kao i u ostatku Europe, umjetnice torska disertacija, Georgetown University, Washington, dc, 2010., 15. nalazimo gotovo ekskluzivno u tim društvenim slojevima još od 18. stoljeća. Stoga ne čudi da se žensko bavljenje umjetnošću percipira kao hobi, a profesionalno bavljenje gotovo je nezamislivo. Tezu o intelektualnoj inferiornosti žena početkom 20. stoljeća zastupao je naročito njemački estetičar i kritičar Karl Scheffler u svom vrlo popularnom djelu Žena i umjetnost iz 1908.,2 nadahnut djelom austrijskog filozofa Otta Weiningera (1880. – 1903.) Spol 2. U Hrvatskoj se na Schefflerovu teoriju naročito oslanja kritičar Kosta Strajnić, i karakter, smatrajući kako žena nije sposobna za kreativan umjetnički čin nego isključivo nerijetko se u svojim tekstovima baveći tematikom žena u umjetnosti i iznoseći za reprodukciju što će prilično utjecati na opći stav o ženama u umjetnosti. svoj negativan stav i o činjenici da se u Zagrebu ženama dopustio ravnopravan upis na Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt. To potvrđuje i činjenica da su u to vrijeme za žene bili prihvatljivi i preporučljivi tzv. niži slikarski žanrovi, pretežno reproduktivnog karaktera, kao što su pejzaž, cvijeće, mrtva priroda ili eventualno portret. Žene se uglavnom usmjeravaju na bavljenje primijenjenom umjetnošću, odnosno vještinama koje će im biti od koristi i u praktičnom životu te su tako i postavljene ženske stručne škole. U “visokoj umjetnosti” žena je trebala služiti samo kao inspiracija i nadahnuće umjetnicima, a ne kao aktivan sudionik likovnog života, što će se u razdoblju moderne promijeniti. Nije zanemariva ni činjenica da na velikom broju europskih likovnih akademija, kao primjerice u Beču, ženama nije bio dopušten upis sve do 1919. godine što je uz ostale restrikcije sigurno rezultiralo znatno manjim brojem umjetnica.

Bez obzira na ograničenja, u Beču će djelovati samosvjesne i angažirane umjetnice koje će se baviti i pedagoškim radom kao Tina Blau ili kao Olga Wisinger Florian biti osobito aktivne u borbi za emancipaciju umjetnica. Umjetnice će sudjelovati i na izložbama Secesije i Hagenbunda te se s vremenom organizirati i u vlastita udruženja. IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

126

Olga Wisinger Florian, Aleja u Weiheru, 1906., ©Belvedere, Beč

Mogućnosti umjetničkog školovanja Zagreb – Beč

Posljednja dva desetljeća 19. stoljeća u Zagrebu obilježilo je intenzivnije i sustavnije orga- 3. To se prije svega odnosi na osnivanje niziranje umjetničkog života,3 a od velikog značenja bilo je osnivanje Kraljevskoga obrtnog Društva umjetnosti 1868. koje će postati djelatno 1879., a koje će utjecati na razvoj muzeja 1880. i Kraljevske zemaljske obrtne škole 1882. godine. Zagrebačka Obrtna škola, građanskog društva te će svojim izložbama formirati građanski ukus te usustaviti i iako nastala po uzoru na bečku Kunstgewerbeschule des k. k. Österreichen Museums für Kunst tržište umjetnina. Više u: olga marušev- ski , Društvo umjetnosti 1868. – 1879. – 1941., und Industrie, od svojih je početaka bila isključivo muška škola, a mogućnost obrazovanja Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, 4 Zagreb, 2004. na ovoj školi žene dobivaju 1884. otvaranjem keramičkog tečaja tzv. Keramijske škole, koja je obuhvaćala “lončariju i keramijsko slikanje”.5 Na incijativu I. Kršnjavoga 1885. u školi je “osnovana lončarija i pećarija” koja će postojati sve do 1892. kada je umjesto toga 4. “Visokim otpisom od 28. siječnja 1884. broj 919 ustrojava se na obrtnoj školi keramički uspostavljen graditeljski tečaj. Nakon toga, tek 1904. godine odlukom Odjela za bogoštovlje i drvorezbarski tečaj. Stručnim učiteljem na prvom imenovan je Josip Bauer, a i nastavu Visoke kraljevske zemaljske vlade, otvoren je pokusno i ženski odjel “u kojem na drugome Ivan Hartig.” — O osnutku i razvitku Kr. zem. obrtne škole u Zagrebu, će se odrasle djevojke vježbati i usavršavati u crtanju, osnivanju i izradbi umjetno obrtnih u: Izvještaj Kraljevske zemaljske obrtne 6 škole i s njom spojene Građevno-stručne predmeta”. Osnutkom Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt (danas Akade- škole i Muzeja za umjetnost i obrt koncem 1899 – 1900., Kraljevska zemaljska tiskara, mija likovnih umjetnosti) 1907. ovaj se odjel ukida, jer je ženama otvaranjem ove škole Zagreb, 1900., 14. omogućen ravnopravan upis. Od 1892. godine u Zagrebu djeluje i Kraljevska zemaljska 5. Profesor na ovom tečaju bio je austrijski slikar Josip Bauer koji je prošao i obuku ženska stručna škola kojoj je svrha bila osposobiti žene za samostalan rad, ali i pripremiti keramičkih tehnika u Beču, a poučavao za obiteljski život; osim odjela za kućanstvo i trgovinu, u školi je postojao i umjetno-obrtni je dekorativno slikarstvo i tehniku emajla. Njegov dolazak iz Beča pri formiranju no- dio, a uključivao je uz kitničarstvo, vez i čipku, slikanje i risanje. vog odjela inicirao je I. Kršnjavi poznajući ga iz studentskih dana kako u Beču tako i u Münchenu. Povratkom u Zagreb generacije umjetnika školovanih na akademijama u Beču ili Münchenu 6. Izvještaj Kraljevske zemaljske obrtne škole i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu koncem otvorit će se i nekoliko privatnih slikarskih i crtačkih tečajeva i škola koji će prije osnutka 1904/05., Kraljevska zemaljska tiskara, Zagreb, 1905. zagrebačke likovne akademije omogućiti djevojkama i ženama kvalitetnu umjetničku pouku. Jedan od prvih privatnih slikarskih tečajeva u tom razdoblju bio je onaj Roberta

Darija Alujević Beč kao mjesto formiranja umjetnica hrvatske moderne i njihov udio u likovnom životu Zagreba Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

127

Ba el CsikOS Sesia i učenice slikarske škole oko 1905., fotografija, Arhiv Akademije likovnih umjetnosti hazu, Zagreb

Auera koji je držao zajedno sa suprugom Leopoldinom Auer Schmidt 1898. u svom atelijeru na Pantovčaku; nakon toga su uslijedili slikarski tečajevi Otona Ivekovića, Celestina Medovića te onaj najpoznatiji slikara Bele Csikosa Sesije i Mencija Clementa Crnčića 1903. iz kojeg će se postupno razviti i Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt, preteča Akademije likovnih umjetnosti, otvorena 1907. godine. Ovakve tečajeve i škole njihovi su osnivači zamislili kao pouku za diletante, odnosno hobiste, ali jednako tako kao pripremu za buduće polaznike umjetničkih akademija, no činjenica je da su ti tečajevi/škole bili osobito popularni među ženskom populacijom.

No, najveći broj umjetnica prisutnih u likovnom životu i izložbenim događanjima u Zagrebu oko 1900. školovao se uglavnom u Beču, tek manji dio u Münchenu i Pragu. Odlazak u Beč bilo na ekskluzivno žensku školu Kunstschule für Frauen und Mädchen ili na Kunst- gewerbeschule, školu koja će od početaka ravnopravno primati i ženske polaznike, značio je kvalitetno obrazovanje koje je naravno bilo privilegija za djevojke iz dobrostojećih obitelji. Kunstgewerbeschule osnovana 1867. zajedno sa svojom sestrinskom institucijom Muzejom za umjetnost i industriju, osnovanim 1864., bila je među rijetkim institucijama gdje su se

mogle upisati i ženski polaznici i njihov je broj s godinama sve više rastao. Iako su u školu 7. Nastava akta, odnosno crtanje prema ži- vom modelu još od kraja 16. stoljeća bilo mogle biti upisane, za žene još uvijek postoje ograničenja, a to se prije svega odnosi na je osnova umjetničkog obrazovanja na službenim umjetničkim akademijama, a pohađanje pripremnog tečaja crtanja koji je uključivao crtanje po modelu, odnosno akta, model je gotovo sve do 20. stoljeća uglavnom bio muškarac. Ženski modeli mogli su što je bio ključan dio naobrazbe svakog slikara i kipara čime im je pohađanje ovih smje- se naći samo u privatnim školama. Više u: 7 nicolaus pevsner, Academies of Art Past rova bilo otežano. Prisustvovanje nastavi crtanja akta za žene se smatralo amoralnim i and Present, Da Capo Press, New York, 1973. nepoćudnim te su se pretežno usmjeravale na područja kao što su dekorativno slikarstvo, oslikavanje porculana, emajl te naročito tradicionalni ženski smjerovi kao što je ručni rad, vezenje ili tekstil. Ova će škola za vrijeme ravnatelja Feliciana von Myrbach-Rheinfelda,

Beč kao mjesto formiranja umjetnica hrvatske moderne i njihov udio u likovnom životu Zagreba Darija Alujević IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

128

nakon što će oko 1900. na njoj kao profesori biti zaposleni neki od glavnih protagonista bečke secesije Josef Hoffmann, Kolomon Moser, Carl Otto Czeschka i drugi, postati centar iz kojeg će se regrutirati brojne djevojke zaposlene u Wiener Werkstätte. Ženski udio u razvoju bečkog dizajna i primijenjene umjetnosti bit će od velike važnosti. A reformom koju donosi Myrbach žene će konačno moći ravnopravno pohađati pripremne tečajeve crtanja, iako posebno pripremljenih za žene.

Druga škola, Kunstschule für Frauen und Mädchen, osnovana je 1897. s ciljem da polaznicama pruži umjetničku naobrazbu kako iz lijepih umjetnosti tako i primijenjenih umjetnosti. Unatoč ograničenjima i neravnopravnosti, na umjetničkim izložbama krajem 19. i početkom 20. stoljeća te unutar Društva umjetnosti i kasnijega secesionističkog Društva hrvatskih umjetnika, nalazimo i desetak umjetnica o kojima se, osim tek nekoliko iznimaka, danas vrlo malo zna — njihovi opusi još uvijek čekaju valorizaciju, a neke su gotovo zaboravljene.

U usporedbi s austrijskim umjetnicama koje se udružuju 1910. u Vereinigung bildender Künstlerinnen Österreichs (vbkö) (Austrijsko udruženje likovnih umjetnica), hrvatske se umjetnice u Klub likovnih umjetnica u Zagrebu udružuju relativno kasno, tek 1927., i tada ih kritika kroz godišnje izložbe znatno intenzivnije percipira, ne baš uvijek s pozitivnim predznakom. Jedna od glavnih osnivačica kluba uz slikaricu Linu Crnčić Virant, suprugu slikara Mencija Clementa Crnčića, bila je bečka studentica Nasta Rojc, a na izložbama kluba sudjeluju i ostale umjetnice školovane u Beču: Leopoldina Auer Schmidt, Vjera Bojničić, Zoe Borelli Vranska Alačević i Ivka Orešković.

Umjetnice školovane u Beču u likovnom životu Zagreba oko 1900.

U percepciji likovnih događanja u Zagrebu druge polovine 19. stoljeća najčešće se is- pušta iz vida da na izložbama, iako u malom broju, sudjeluju i umjetnice. Već na prvim izložbama u čijoj organizaciji Društvo za umjetnost i umjetni obrt sudjeluje te ima svoj umjetničko-obrtnički odjel, kao što je primjerice Gospodarsko-šumarska jubilarna izložba održana 1891., među brojnim izlagačima nalazimo i nekoliko umjetnica o kojima danas ne nalazimo nikakvih podataka: Olga Paulić, Matilda Meštrović i druge. Na Milenijskoj izložbi održanoj u Budimpešti 1896. u sekciji slikarstva i kiparstva Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije sudjeluju dvije slikarice: barunica Anka Löwenthal Maroičić koja živi u Beču i 8. U katalogu Milenijske izložbe navodi se po- danas gotovo sasvim nepoznata slikarica barunica Hermina Schmigoz.8 datak da se školovala u Beču te da izlaže četiri djela: dvije slike poljskog cvijeća, jedan krajolik i akvarel. Osim toga, Hermina Schmigoz izlagala je i na izložbi Društva Broj umjetnica s godinama se sve više povećavao, a njihova prisutnost na izložbama in- za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu 1891. I to su nam jedini zasad dostupni tenzivira se osnutkom novoga secesionističkog Društva hrvatskih umjetnika 1897. na čelu podaci o njoj. sa slikarom Vlahom Bukovcem. Prvom izložbom Društva hrvatskih umjetnika nazvanom Hrvatski salon svečano je otvoren i Umjetnički paviljon prenesen s budimpeštanske Milenij- ske izložbe u Zagreb, s kojim će se, kao prvim namjenski izgrađenim paviljonom, izložbene aktivnosti u Zagrebu podići na znatno profesionalniju razinu. Na Hrvatskom salonu sudjeluje i nekoliko umjetnica koje tada žive u Beču ili su u njemu školovane: Anka Löwenthal Maro- ičić, Zora pl. Preradović, ali i Jelka Struppi, tada u Münchenu, te Leopoldina Auer Schmidt.

129

Anka Löwenthal Maroičić, Portret Anka Löwenthal Maroičić, Portret Franje Josipa I., oko 1896. biskupa Josipa Jurja Strossmayera, 1902., ulje na platnu, Moderna galerija, Zagreb

Iako ćemo rijetko u povijesnoumjetničkim pregledima pronaći umjetnice koje djeluju u Zagrebu oko 1900., osim onih koje su svojom sudbinom i opusom postale paradigmatske, kao primjerice Slava Raškaj ili Nasta Rojc, i tek kraći spomen o onima koje su manje poznate, njihova imena i djela poznati su nam prije svega zahvaljujući kolekciji Josipa Kovačića9 koji 9. Dr. Josip Kovačić (1935.) fokusirao se na kolekcioniranje djela umjetnica rođenih u je svoju zbirku hrvatskih slikarica plemkinja poklonio Gradu Zagrebu, a od osamdesetih 19. stoljeću te je tako nastala zbirka naslov- ljena Hrvatske slikarice rođene u 19. stoljeću godina prošlog stoljeća djela ove zbirke izlagana su na brojnim izložbama. koja je darovana Gradu Zagrebu 1988. godine. Zbirku je tada činilo 1045 umjetnina s djelima trideset i triju slikarica.

Privatna pouka

Prva i najstarija skupina umjetnica čije je školovanje, ali i umjetničko djelovanje vezano uz Beč nije pohađala umjetničke škole nego su se uglavnom obrazovale privatno, odnosno, budući da je riječ o dvije umjetnice oštećena sluha — Slavi Raškaj i Jelki Struppi, pohađale su bečki Taubstummeninstitut, zavod za osobe oštećena sluha.

Jedna od prvih umjetnica s “bečkom biografijom” i generacijski najstarija umjetnica koja će aktivno sudjelovati na izložbama Hrvatskog društva umjetnosti bila je barunica Anka Löwenthal, rođena Maroičić (de Madonna del Monte) (1853. – 1935.). Barunica je bila kći artiljerijskog generala, baruna Maroičića, koji je godinama bio zapovjednik Beča, a majka joj je bila potomak poznate plemićke obitelji Vranyczany-Dobrinović. Rođena je u Ogulinu, no gotovo cijeli život provela je u Austriji. Gimnaziju je pohađala u Grazu, a s osamnaest godina udala se za baruna Arthura von Löwenthala. Prekretnica u njezinu životu bila je smrt četrnaestogodišnje kćeri, nakon čega se okrenula umjetnosti kao utjesi. Slikarstvo

130

Jelka Struppi Wolkensperg, Čovjek s helebardom, 1897.

uči privatno kod Karla von Blaasa, profesora na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti, i slikara Juliusa von Payera. Obiteljska tragedija usmjerila ju je i prema religiji, pa tako vrlo velik dio njezina opusa čine oltarne slike i slike sakralne tematike: za jubilej pape izradila je sliku Salvator Mundi, za tadašnju katedralu u Banjoj Luci naslikala je oltarnu sliku Krist na Maslinovoj gori, a za crkvu Gospe od Mora u Puli, nekadašnju Marinekirche, naslikala je 1903. oltarnu sliku Ave Maria-Stella. Na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. sudjeluje 10. Eine Kroatische Malerin, Agramer Zeitu- ng, 32 (8. veljače 1896.), 2; Baronin Anka s oltarnom slikom Mater Immaculata izrađenom za katoličku kapelu na Plitvicama10 te s Löwenthal, geb. Baronin Maroicic, Frauen- leben, 7 (1. listopada 1897.), 50. nekoliko portreta od kojih je jedan portret oca bruna Maroičića, autoportret i Charakterkopf.

Osim slika sakralne tematike, u njezinu opusu dominirali su portreti hrvatskih uglednika i to u tehnici ulja na platnu, ali i u grafičkim tehnikama. Löwenthal Maroičić, iako ne živi u Zagrebu, aktivno sudjeluje na izložbama Društva hrvatskih umjetnika, odnosno Društva umjetnosti čija je članica i 1898. na Hrvatskom salonu izlaže radirunge od kojih je jedan 11. Album Hrvatski salon, 1898. portret njezina učitelja J. von Payera11 o čijoj je kvaliteti teško objektivno suditi na osnovi loše reprodukcije, dok je na izložbi Društva umjetnosti 1902. između ostalog izložen bakropis, portret Franje Josipa I. i ministra Hartla. Iz danas vrlo malog broja poznatih djela možemo zaključiti da je dobro vladala grafičkom tehnikom i tehnikom ulja na platnu o čemu prije svega svjedoče bakropis, portret cara Franje Josipa te vrlo uspjeli portret Josipa Jurja Strossmayera koji se danas čuva u Modernoj galeriji gdje se nalazi još nekoliko uljenih portreta. Portreti su akademski korektno izvedenih; treba izdvojiti portret biskupa kojim se udaljava od akademske manire i u načinu slikanja približava zagrebačkoj šarenoj školi. Umrla je 1935. u mjestu Traunkirche u Austriji.

131

Slava Raškaj, Autopotret 1898., MODERNA GALERIJA, ZAGREB

Još jedna u nizu manje poznatih umjetnica čiji je slikarski opus u novije vrijeme mono- grafski izlagan u Zagrebu i rodnim Križevcima jest Jelka Struppi, udana Wolkensperg (1872. – 1946.).12 Kao i pet godina mlađa Slava Raškaj, bila je oštećena sluha, no njihove 12. z oRAN hoMEN, Jelka Struppi, katalog izložbe, Križevci, 2004. se životne sudbine u potpunosti razlikuju iako obje prolaze osnovno školovanje u Beču na Zavodu za osobe oštećenog sluha gdje je već uočen Jelkin talent. Jelka Struppi nakon toga neko vrijeme s roditeljima živi u Grazu, a potom od 1893. živi u Zagrebu gdje je njezin otac liječnik dobio posao kao vrhovni liječnik pri Zemaljskoj vladi. Za vrijeme boravka u Zagrebu kratko je poučava slikar Ivan Tišov, no sustavnije likovno obrazovanje započinje u Münchenu za što dobiva i stipendiju Zemaljske vlade. U Münchenu studira slikarstvo na Frauen Akademie kod Ludwiga Hetericha i Ludwiga Schmida Reuttea. Za vrijeme boravka u Münchenu izlaže i na izložbi Društva hrvatskih umjetnika 1898., nakon čega vjerojatno vrlo brzo s majkom seli u Beč. U Beču nastavlja slikarsko školovanje kod Davida Kohna, a ovdje se afirmira kao uspješna portretistica i u palači Equitable na Grabenu uređuje atelijer te se kod nje portretiraju brojni ugledni stanovnici Beča, ali i drugih europskih gradova. Jednako tako i u domovini portretira brojne uglednike. Dok živi u Beču, redovito izlaže na izložbama Društva hrvatskih umjetnika i Društva umjetnosti, već od 1898. Priznanje dobiva i na izložbama u Beču, pa tako 1902. na izložbi akvarela u Künstlerhausu dobiva 200 kruna za Portret starca s kojim sudjeluje na izložbi. Radi u tehnici ulja na platnu, ali nerijetko portrete radi crvenom olovkom. Osim portreta, velik dio njezina opusa čine i mrtve prirode, najčešće s prikazima voća. Jedno od njezinih najuspjelijih djela je Čovjek s helebardom. U Beču je živjela sve do 1918. kada dolazi u Zagreb gdje će ostati do smrti 1946. godine. Osim u Zagrebu, njezini se slikarski radovi čuvaju i u rodnim Križevcima.

132

Iznimna pojava među slikaricama prijelaza stoljeća bila je slikarica Slava Raškaj (1877. – 1906.). Oštećenog sluha od rođenja, Slava Raškaj u Beču provodi osam godina od 1885. do 1893. pohađajući Zavod za osobe oštećenog sluha gdje između ostalog dobiva i kvalitetnu pouku iz crtanja, o čemu svjedoči i nekoliko crteža koji već upućuju na istinski talent. Nakon Beča vratila se u rodni Ozalj, no 1896. godine dolazi u Zagreb, upravo u vrijeme kad je zagrebački likovni život pokrenut dolaskom Vlahe Bukovca kao predvodnika nove mlade generacije. Dolazak u Zagreb 1896. značio je veliku prekretnicu u njezinu životu, stanuje u tadašnjem Zavodu za gluhonijeme u Ilici te dobiva prostor za rad u mrtvačnici nekadašnje bolnice u čijem su dvorištu izgrađeni umjetnički atelijeri koji će biti nukleus buduće akademije te privatno uči slikarstvo kod Bele Csikosa Sesije. S tehnikom akvarela susrela se kod svoga učitelja Bele Csikosa Sesije, ali je isto tako 1896./97. pohađala i tečaj za risanje ili umjetno-obrtno slikanje u Kraljevskoj zemaljskoj ženskoj stručnoj školi gdje su se između ostalog radile i “studije po naravi izrađene aquarell tehnikom; slikanje aquarell bojama na drvu, aquarell na svili”.13 I dok će u ranim zagrebački radovima, mrtvim prirodama, još dominirati tamnija podloga, s godinama će se njezin opus pod utjecajem Bukovca rasvijetliti što će kulminirati u snježnim pejzažima kod kojih dominira bjelina. Upravo ti impresionistički pejzaži rađeni u plein-airu nastaju nakon njezina povratka u Ozalj 1900. Akvareli iznimne fluidnost i prozračnost, remek-djela su kod kojih je ovladavala savršenim omjerom vode i pigmenta, koristeći maksimalno bjelinu samog papira.

Kod motiva lopoča približava se, i stilski i motivski, secesiji naglašeno vertikalnim formatom i plošnošću. Secesiji se osobito približila ilustracijama za uskršnji broj časopis Vienac objavljen 9. travnja 1898. u čijoj je opremi sudjelovala skupina umjetnika članova novoosnovanoga Hrvatskog društva umjetnosti (Auer, Bukovac, Iveković i drugi). Njezini su prilozi, od motiva do samih crteža, naglašeno vertikalnog formata s florealnim motivima, stilizirane linearnost, ali i, kako dobro primjećuje Jelena Uskoković, s odjecima japanske umjetnosti.14

Slava Raškaj, Slava Raškaj, Ilustracija Ilustracija Pišući o životu i sudbini slikarice Slave Raškaj, nemoguće je izbjeći pridjev tragičan; teško za Vienac, 9. za Vienac, 9. je podnosila svoju čulnu izoliranost te se okrenula prirodi kao utjesi, mjestu gdje je mogla u travnja 1898. travnja 1898. samoći potpuno osloboditi svoj talent, jer upravo taj urođeni talent i izniman senzibilitet bili su pretpostavka za doista rijetko dosegnutu vještinu u tehnici akvarela. “Svojom skladnošću i svojim kvalitetom, iako ih je izvela gotovo nevješta ruka, spadaju među najbolje primjerke te 13. bRANKA stergar, Slava Raškaj, katalog vrste kod nas.”15 — ovako je o akvarelima Slave Raškaj pisao slikar Lj. Babić u knjizi Umjetnost izložbe, Klovićevi dvori, Zagreb, 2008., 23. kod Hrvata 1943. uvrstivši je uz Nastu Rojc kao jedinu umjetnicu u jedan od prvih pregleda 14. j elena uSKOKOvić, Slava Raškaj i secesija, 15 dana, 8 (1977.), 6 – 8. nacionalne umjetnosti. Koliko je cijenio njezinu umjetnost govori i podatak da je njezine 15. lbićjubo ba , Umjetnost kod Hrvata, Za- radove 1934. godine uvrstio u ciklus retrospektivnih izložbi hrvatske umjetnosti u povodu greb, 1943., 149. jubileja Strossmayerove galerije. Njezin su talent prepoznavali i njezini suvremenici, pa je među šest žena koje izlažu na Hrvatskom salonu bila i Slava Raškaj, a jedna od njezinih slika lopoča bila je i na pariškoj izložbi 1900. Osim iznimnih akvarela, radila je i u tehnici pastela, te je oslikavala i predmete primijenjene umjetnosti, namještaj te lepeze od kojih je onu sa žutim perunikama poklonila Csikosevoj supruzi. Nakon povratka u Ozalj 1900. počinje pokazivati znakove depresije i duševne poremećenosti te je posljednjih nekoliko godina života provela hospitalizirana u Kraljevskoj duševnoj bolnici Stenjevec gdje je umrla od tuberkuloze sa samo dvadeset i devet godina.

133

Slava Raškaj, Perunike (dijelovi paravana), oko 1900. IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

134

Slava Raškaj, Lepeza, 1900., MUZEJ ZA UMJETNOST I OBRT, ZAGREB

Kunstgewerbeschule des k. k. Österreichen Museums für Kunst und Industrie

Muzej za umjetnost i industriju ustanovljen je po uzoru na nekadašnji South Kensington Museum (danas Victoria & Albert Museum) 1864., a prvi ravnatelj muzeja bio je povjesni- čar umjetnosti profesor Rudolf von Eitelberger. Tri godine kasnije osnovana je, a 1868. započela je s radom, i Kunstgewerbeschule, koja je od samih početaka bila otvorena i za ženske polaznike. Iako i žene pohađaju tečajeve kiparstva i slikarstva, nije im bilo dopu- šteno prisustvovati crtanju akta, što im je otežavalo ravnopravno uključivanje u specijalne škole. Program škole bio je podijeljen na pripremne tečajeve Vorbereitung kojima su se studenti osposobljavali za vještinu crtanja što je bio nužan preduvjet za napredne tečajeve, specijalne škole Fachschule koje su obuhvaćale kiparstvo, crtanje i slikanje te arhitekturu. Kiparski je tečaj obuhvaćao i zlatarstvo, keramiku, metal, staklo, a slikarski dekorativno i ornamentalno slikanje, zidno slikarstvo, oslikavanje porculana i stakla, te treći tečaj, onaj arhitektonski, obuhvaćao je graditeljstvo te unutrašnju dekoraciju. Uz to, postojali su i tzv. specijalni atelijeri primijenjenih umjetnosti krasopis, heraldika, knjigoveštvo, a za žene su oformljeni specijalni atelijeri za oslikavanje keramike i porculan (Spezialatelier für keramische Dekoration und Emailarbeiten) 1877. i atelijer za izradu čipke (Spezialatelier 16. megan brandow faller (bilj. 1), 130. für Spitzenzeichnen) 1879.16 Uz brojne hrvatske slikare i kipare svoje umjetničke početke imale su i umjetnice; među brojnim zapisima u knjigama upisanih polaznika sačuvanim u arhivu nekadašnje Kunstgewerbeschule, danas Universität für angewandte Künst, uz brojna poznata imena studenata koji su postali afirmirani likovni umjetnici i profesori na zagre- bačkoj akademiji, kao Robert Frangeš Mihanović, Robert Auer i drugi, nalazi se i velik broj onih prema čijem prezimenu ili mjestu rođenja tek možemo zaključiti da su bili s područja današnje Hrvatske. Jednako tako tu se nalaze i imena desetaka umjetnica čiji je skroman

135

Šatefan Klaić Hribar, Vrt, 1905., ZBIRKA DR. JOSIPA KOVAČIĆA

trag ostao zapamćen i sačuvan do danas. Unatoč činjenici da su neke od umjetnica, kao što je primjerice Antonija Krasnik, bile priznate i zapažene u svom vremenu, neka od imena revalorizaciju opusa tek čekaju.

Među prvim polaznicama Kunstgewerbeschule, s područja današnje Hrvatske nalazimo Štefanu Klaić, udanu Hribar (1863. – 1941.), iz Zagreba, majku u hrvatskoj povijest umjetnosti znatno poznatijeg sina, arhitekta Stjepana Hribara (1889. – 1965.). U školu je upisana 1878. te pohađa tečaj figurativnog i ornamentalnog crtanja te modeliranje kod prof. Kühnea, a u posljednjoj školskoj godini 1880./81. pohađa i specijalnu školu za arhitekturu kod profesora Oskara Beyera. Njezino ime nalazimo i među izlagačima na izložbi Društva za umjetnost i umjetni obrt 1891. u Zagrebu, kada kao Štefana Hribar izlaže sliku Cvijeće i voće. Danas nam je poznato tek nekoliko njezinih djela među kojima i mali impresionistički pejzaž, ulje na platnu Vrt koji nam pokazuje da je bila riječ o talentiranoj slikarici.

Kći poznatog hrvatskog pjesnika Petra Preradovića Zora pl. Preradović (1867. – 1927.) imala je samo pet godina kada joj je umro otac, a kako joj je majka bila Bečanka, formativne godine provest će u Beču. Na Kunstgewerbeschule bila je najdulje od svih hrvatskih umjetnica, čak deset godina od 1885. do 1895. godine. Pohađala je razne tečajeve: figurativno i ornamentalno crtanje, specijalni tečaj za dekoraciju keramike i emajla kod Hansa Machta te posljednjih nekoliko godina specijalnu slikarsku školu kod profesora Rudolfa Ribarza, a školovanje je upotpunila ljetnim boravcima u umjetničkoj koloniji u Dachauu. Svojim je opusom utjelovila ono što se uglavnom pejorativno smatralo ženskim slikarstvom kod

136

Zora pl. Preradović, Cvijeće, oko 1900.

kojeg su dominirale teme cvijeća, mrtve prirode i pejzaža koji su sudeći prema njezinim izložbama u Zagrebu očito uživali veliku popularnost. Svojim se plenerističkim krajolicima stilski i tematski uklopila u krug hrvatskih modernista. Izlagati je počela još u bečkom Künstlerhausu, a zatim od 1898. i sudjelovanja na Hrvatskom salonu redovito sudjeluje na izložbama Hrvatskog društva umjetnosti, odnosno kasnijeg Društva hrvatskih umjetnika. Od 1918. živi u Zagrebu te redovito izlaže, a uz to se bavila i pedagoškim radom privatno poučavajući slikanje i crtanje.

Leopoldina (Leopoldine) Auer Schmidt (1871. – 1963.), rođena Bečanka, postala je dijelom hrvatske povijesti umjetnosti udajom za slikara Roberta Auera i dolaskom u Zagreb gdje će ostati sve do smrti. Upoznaju se na Kunstgewerbeschule koju oboje počinju pohađati 1892. godine i oboje su u specijalnoj slikarskoj školi Franza von Matscha. Na samom početku školovanja polazi tečaj slikarstva kod tada asistenta Rösslera radeći i prema živom modelu 17. Koncept svjedodžbe pohranjen u arhivu i mrtve prirode te je, kako stoji u svjedodžbi, sve zadatke obavljala s odličnim uspjehom.17 nekadašnje Kunstgewerbeschule, danas Archiv der Universität für angewandte Na završnoj svjedodžbi u opisnoj ocjeni njezina uspjeha stoji da njezini radovi pokazuju Kunst, Beč. nesvakidašnji talent. Neosporni crtački talent vidljiv je već iz školskih skizzenbuchova i ranih crteža kao što je ženski portret koji svjedoči o sjajno svladanoj tehnici. Svoju pripadnost krugu modernista potvrđuje intimističkim portretom djevojčice izloženim na Hrvatskom salonu 1898. u čijoj svijetloj paleti i potezima kista prepoznajemo utjecaj Vlahe Bukovca. 18. Slikarska škola Auer, Obzor, 267 (19. stu- Po dolasku u Zagreb, zajedno sa suprugom poučava u njihovoj privatnoj slikarskoj školi18 te denoga 1898.), 4. se isto tako aktivno uključuje u likovni život Zagreba sudjelujući i na izložbama Hrvatskog

137

Lleopo dina Auer Schmidt, Ženski portret, 1894.

Lleopo dina Auer Schmidt, Portret djevojčice, oko 1898. IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

138

Antonija Krasnik, Češljić, reprodukcija u: Kunst und Kunsthandwerk, Wien, 1903.

društva umjetnosti 1909., 1911. i 1913. Na izložbi 1913. Zemaljska vlada otkupila je njezinu sliku Crna koprena te ju je darovala Strossmayerovoj galeriji, a ova se slika kao i nekoliko mrtvih priroda i pejzaža čuva u Modernoj galeriji u Zagrebu. Krajem dvadesetih godina 20. stoljeća uz još nekoliko umjetnica školovanih u Beču priključuje se Klubu likovnih umjetnica te aktivno izlaže na svim izložbama.

Antonija (Antoinette) Krasnik, udana Sommaruga (1874. – 1956.), jedan je od rijetkih primjera hrvatske umjetnice koja je svoju punu afirmaciju ostvarila u Beču u samom vrhuncu secesije, i to upravo na polju primijenjene umjetnosti odnosno dizajna. Upravo primijenjena umjetnost svoje vrhunce proživljava zahvaljujući znamenitoj Kunstgewerbeschule i to u razdoblju kad će na školu kao nastavnici doći glavni protagonisti bečke secesije Koloman Moser i Josef Hoffmann. Ideja i važnost praktičnog rada i proizvodnje koju će propagirati i zastupati Moser i Hoffmann realizirat će se 1903. osnivanjem radionica Wiener Werkstätte prema engleskom modelu radionica Williama Morrisa. Među prvim generacijama studentica koje su na Kunstgewerbeschule pohađale tečaj kod J. Hoffmanna i K. Mosera, uz Giselu Falke i Else Unger (kćer grafičara Williama Ungera) upisane 1895., tri godine kasnije, 1898., upisuje se Antonija Krasnik, a tečaj završava 1903. Još za vrijeme studija 1902. sudjeluje na XV. izložbi Secesije, a svoje radove izlaže i na izložbi Društva umjetnosti u Umjetničkom paviljonu pokazujući i zagrebačkoj publici svu širinu i raspon svoga talenta izlažući nekoliko slikarskih radova i gotovo tridesetak predmeta primijenjene umjetnosti (vaza, posuda za cvijeće, svijećnjaka i dr.). Vrlo brzo nakon školovanja otvara svoj vlastiti atelijer u Beču na Stubenringu, Rosenbursenstrasse 8, u kojem je svaki detalj osmislila sama te je već sam atelijer predstavljao svojevrsnu bečku atrakciju, kako to apostrofira 19. Theater, Musik und Literatur, Sport & Sa- časopis Sport und Salon iz 1904.19 Na kolektivnoj izložbi u Salonu Pisko 1903. održana je lon, 6. kolovoza 1904., 13 – 14. izložba Moserovih učenika, a uz šest umjetnika jedna od soba pripala je Antoniji Krasnik kao jedinoj umjetnici. Fotografija koju je objavio časopis The Studio prikazuje cjelokupni ambijent kojim dominira drveni crno-bijeli polirani namještaj, a prostor je opremljen

139

Katalog skupne izložbe u Salonu Pisko, 1903., Arhiv za likovne umjetnosti HAZU

Izložbena soba Antonije Krasnik na izložbi u Salonu Pisko 1903., reprodukcija, Studio International 1904. IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

140

ANTONIJA KRASNIK, VAZA, OKO 1901. I VAZA, 1902. – 1905., MUZEJ ZA UMJETNOST I OBRT, ZAGREB

Antonija Krasnik, Posuda Antonija Krasnik, Vaza, 1901., MUZEJ za cvijeće, oko 1903., MUZEJ ZA ZA UMJETNOST I OBRT, ZAGREB UMJETNOST I OBRT, ZAGREB

Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

141 predmetima primijenjene umjetnosti od jastuka do predmeta u staklu (čaše, vaze) koji su izrađeni prema njezinim nacrtima u staklarskoj radionici J. & L. Lobmeyr. Na izložbi su bili srebrna stolna svjetiljka, pisaći pribor, tintarnica, te nekoliko primjera staklenih vaza sa srebrnim umetcima izrađenih u radionici Bakalowits & Söhne prema njezinim nacrtima, kao i predmeti od bakra (držači za cvijeće, žardinjere) te animalističke figure izrađene u bronci (riba, majmun, šišmiš, patka). Na zidovima su njezini slikarski portreti djece. Nje- zine predmete primijenjene umjetnosti karakterizira naglašena stilizacije i linearnost te za secesiju karakteristični animalistički motivi. Takav primjer predmeta sa stiliziranim animalističkim motivom jesu češljić za kosu i tabakera nastali još tijekom školovanja. Dio njezine umjetničke ostavštine čuva se u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Koliko je njezin rad bio prepoznat govori i činjenica da je uvrštena među austrougarske umjetnice u knjizi Die Bildenden Künstlerinnen der Neuzeit20 iz 1905. autora Antona Hirscha, ravnatelja 20. anton hirsch, Die Bildenden Künstle- rinnen der Neuzeit, Stuttgart, 1905., 81 – 83. Kunstgewerbeschule u Luksemburgu.

Godine 1907. udala se za baruna Rudolfa Sommarugu i nakon udaje njezina umjetnička 21. Opusom Antonije Krasnik godinama se bavi dr. sc. Jasna Galjer i u skorije vrijeme aktivnost slabi. Unatoč kvaliteti djela i afirmaciji koju je doživjela u Beču, i njezin je opus očekuje se izdavanje monografije. Vidi: romina peritz, Prva hrvatska dizajne- gotovo pao u zaborav sve do u novije vrijeme.21 Umrla je u Zagrebu kamo se vratila nakon rica s čuvenom svjetskom karijerom, Svijet, svibanj 2014. smrti supruga, no pokopana je u obiteljskoj grobnici Sommaruga u Beču.

Osim slikarica i dizajnerice Antonije Krasnik, među umjetnicama koje svojim djelovanjem spajaju dvije umjetničke sredine Beč i Zagreb moramo spomenuti i dvije kiparice, iako nisu zastupljene na izložbi: Renée (Irene) Vranyczany-Dobrinović (1879. – 1958.) i Lona (Helene) de Zamboni von Lorberfeld (1876. – 1945). Renée Vranyczany-Dobrinović primjer je sudbine umjetnice koja je danas u hrvatskoj ali i europskoj povijesti umjetnosti gotovo sasvim zaboravljena, no prvih desetljeća 20. stoljeća bila je dobro poznata u zagrebačkim umjetničkim i kritičarskim krugovima. Kiparstvo je studirala na Kunstgewerbeschule u klasi Arthura Strassera do 1905., usavršavajući se u Parizu od 1909. do 1912. R. Vranyczany stvorila je zanimljiv kiparski opus koji se kreće od akademskih početaka s naglašeno realističkom modelacijom u kojoj dominiraju portreti do druge faze oko 1912. u kojoj se osobito ističu skulpture plesačica nastale u Parizu pod utjecajem Art Nouveaua i nadahnute ruskim baletom. Odmah po završetku školovanja u Beču, prisutna je na izložbama u Zagrebu kao jedna od rijetkih onodobnih kiparica; svoja djela izlaže na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti 1906., a potom 1908. na Trećoj jugoslavenskoj izložbi saveza Lada i posljednji put u Zagrebu izlaže 1910. kao članica Društva Medulić sudjelujući na prvoj zagrebačkoj izložbi Nejunačkom vremenu u prkos Društva Medulić. U Hrvatskoj su sačuvana tek dva njezina djela iz ranog razdoblja: vrlo tipska kamena skulptura Krista koji raširenih ruku blagosliv- lja, iz 1904., smještena pred evangeličkom Kristovom crkvom u Opatiji, te sadreni Portret muški iz 1910. pohranjen u Gliptoteci hazu u Zagrebu. Većina njezinih radova, nažalost, poznata nam je tek prema fotografiji ili reprodukciji; sakrivene od očiju javnosti nalaze se u privatnom vlasništvu diljem svijeta.

Lona (Helene) de Zamboni von Lorberfeld (1877. – 1945.) nije nepoznato ime u austrijskoj povijesti umjetnosti, no kako joj je majka bila hrvatskog podrijetla iz plemenitaške obitelji Oršić, njezini umjetnički počeci vezani su uz Zagreb. Godine 1901. nalazimo je u Zagrebu zajedno s majkom groficom Bertom Oršić Zamboni u slikarskoj školi M. C. Medovića, a već

142

1902. u Beču kao redovita polaznica upisuje Kunstgewerbeschule u klasi jednog od najzna- čajnijih predstavnika bečke secesije slikara Carla Otta Czeschke. Školske godine 1903./04. uz slikarstvo pohađa i modeliranje kod Franza Metznera, što je vjerojatno presudilo da se u kasnijem razdoblju posveti uglavnom kiparstvu. Prvi nastup na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti ima na jubilarnoj izložbi 1905., a zatim i sljedeće godine, 1906., gdje izlaže šest plaketa različite tematike i dva portreta. Godine 1907. o njoj članak donosi i poznati časopis The Studio22 govoreći o njezinim plaketama kao djelima talentirane autorice rafiniranog ukusa i naglašene ekspresivnosti. Sudjeluje i na Kunstschauu 1908., a iste godine studijski boravi u Rimu. Za vrijeme boravka u Rimu izradila je reljefni portret pape Pija X. u prirodnoj veličini; taj je portret bio izložen na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti 1909. godine u Umjetničkom paviljonu. Bila je članica Austrijskog udruženja likovnih umjetnica, a bavila se i keramikom. Bila je vrlo aktivna kao kiparica za vrijeme Prvoga svjetskog rata; njezini radovi još su jednom izloženi u Zagrebu na izložbi Umjetnička izložba carskih i kraljevskih T ina BlAU, ©Österreichische Nationalbibliothek, konaka ratne štampe 1916. gdje se predstavlja portretnom bistom generala Boroevića. Bildarchiv, Beč

22. The Studio, vol. 42 (1907.), 241. Kunstschule für Frauen und Mädchen

Škola je osnovana privatnom inicijativom po uzoru na takvu münchensku školu i sve do 1919. predstavljala je svojevrstan ekvivalent ekskluzivno muškoj bečkoj akademiji likovnih umjetnosti; u njoj su zapošljavani nastavnici iz glavnih institucija akademije, Kunstgewerbes- chule ali i Secesije. Cilj i svrha osnivanja ovakve škole koju osnivaju Friedrich Jodl, Maria- nne Hainisch i Rosa Mayreder jest da žene dobiju naobrazbu jednaku onoj kakvu su imali muški polaznici na akademiji. Program, iako baziran na klasičnim akademskim zasadama, klasicizmu i historicizmu, dopuštao je veću slobodu i individualizam. Specifičnost na ovoj školi, za razliku od ostalih privatnih škola, bila je ta da su polaznice u programu imale akt, crtanje živog modela kako muškoga tako i ženskoga. Na hrvatske umjetnice, osobito na Nastu Rojc, velik je trag ostavila slikarica Tina Blau Lang koja je vodila tečaj pejzaža i mrtve prirode, poučavajući ih plein-airu pri šetnjama po Prateru. Velika se pozornost polagala na grafičku umjetnost koju predaju Ludwig Michalek, a zatim i Friedrich König i Georg Klimt.

Nasta Rojc (1883. – 1964.), potomak ugledne građanske obitelji, koja unatoč protivljenju svojih roditelja ustraje u ideji da se bavi umjetnošću, a upravo u razdoblju kada je njezin otac Milan Rojc predstojnik Zemaljskog odjela za bogoštovlje i nastavu, 1907. osnovana je u Zagrebu Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt, preteča današnje Akade- mije likovnih umjetnosti. Nakon prve umjetničke pouke koju dobiva kao privatna učenica Otona Ivekovića kod kojeg provodi dva mjeseca, Nasta Rojc školovanje će nastaviti u Beču i Münchenu. U Beču u dva navrata pohađa Kunstschule für Frauen und Mädchen polazeći razne tečajeve, stoga ne čudi širok dijapazon njezina umjetničkog djelovanja koji je uz slikarstvo obuhvaćao i grafičku umjetnost te kiparstvo. Ključnu ulogu u njezinu formiranju dosadašnji tumači njezina opusa vidjeli su upravo u slikaru Hansu Tichyju, članu Secesije, kojeg i sama izdvaja: “Najviše sam volila profesore Tihya i njegov način. On bi prošao kraj mog rada pogledao, stao i primijetio: ‘Uzmite krpu, najbolje oveću ponjavu pa sve izbrišite i počnite na novo’. Kod zadnje učenice bi stao, okrenuo se prema svima i počo govoriti o umjetnosti, završujući ‘umjetnost nije zamazano platno, zamazani kozlić,

143

N aSTA Rojc, Portret bečke modelke u žutoj haljini, 1904., ZBIRKA KOVAČIĆ – MIHOČINEC, ZAGREB

ruke i pregača’.”23 Svoje umjetničko iskustvo, prema vlastitim riječima, duguje i svojoj 23. nastao r jc, 50-a godišnjica Naste Rojc, Ženski list, 10 (1933.), 32. profesorici Tini Blau: “Profesorica Tina Blau stara iskusna slikarica na glasu dozvolila mi je u njezinom kursu ispravljati drugima, postavljati modele, te dolaziti i odlaziti kad mi se prohtije, a nedjeljom posjećivala sam je u njezinom atelieru u Prateru te sam tako mnogo novih iskustava kroz nju stekla.”24 Plenerizam i impresionistički prikazi pejzaža zasigurno 24. Isto, 33. su baštinjeni i od pouke Tine Blau. Grafičko umijeće i crtanje uči kod profesora Michaleka. Najveći broj njezinih djela iz bečkog razdoblja jesu portreti, uglavnom kolegica te ovdje izloženi Portret bečke modelke. Svojim portretima uklapa se u čestu temu kraja stoljeća — prikaz sjetne i zamišljene žene. I po povratku u Zagreb vještom psihološkom opservacijom izradit će brojne portrete pripadnika bogatoga građanskog sloja te protagonista političke

144

N aSTA Rojc, Autoportret u lovačkom odijelu 1914., Moderna galerija, Zagreb Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

145

N aSTA Rojc, Moj anđeo grobar, 1912., N aSTA Rojc, Putnik, 1911., ZBIRKA KOVAČIĆ – MIHOČINEC, ZAGREB MODERNA GALERIJA, ZAGREB

i društvene elite. Važnu temu u njezinu opusu čine autoportreti u kojima uvijek koketira s androginim prikazom sebe same. Autoportret u lovačkom odijelu utjelovljuje jednu sasvim novu sliku žene, oslobođenu od uobičajenog prikaza zavodnice i muze, ona je samosvojna, drugačija, otvarajući put prema novom dobu, kao što i u svojoj umjetnosti gradi vlastiti stil neovisno od utjecaja i stilova.

Posljednjih godina boravka u Beču započinje ciklus fantastičnih i nadrealnih grafičkih crteža, bakropisa koji će predstavljati iskorak prema modernizmu s tada vrlo raširenom temom fin de sièclea, temom smrti: Moj anđeo grobar intiman je ciklus fantazmagoričnih prikaza. Školovanje završava 1911. kada se vraća u Zagreb. Od 1910. do 1920. nastala su neka od njezinih antologijskih djela kao što je Putnik (1911.), antologijsko djelo hrvatskog simbolizma koje je bilo izloženo već na Izložbi Hrvatskog društva umjetnosti 1911. u Zagrebu, o kojem u svojim autobiografskim zapisima kaže: “Dok je moje nebo bilo tamno kao ovdje 25. i vaNKA rEBERSKI, Nasta Rojc između tra- dicijskog kontinuiteta, realističke impresije na toj slici, dok sam prolazila životom punim aveti kao ovaj, ali čovjek, koji se upro protiv i modernističkih iskoraka, u: Nasta Rojc, kritička retrospektiva, katalog izložbe, vjetru i polazi naprijed tamnim poljem (...) Dok mi je pomisao na smrt bila utješna.”25 Umjetnički paviljon, Zagreb, 2014., 27.

U bečkom likovnom životu nastavlja sudjelovati i nakon povratka u Zagreb te na jesensku godišnju izložbu u Künstlerhausu 1913. šalje sliku Iz starog Zagreba; slika je prihvaćena, a tu istu uljenu sliku između ostalih radova izlaže i na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti 1913. u Zagrebu. Na poziv Austrijskog udruženja likovnih umjetnica izlaže u njihovu sjedištu u Beču u ožujku 1914. zajedno s kiparicom Milom Wod (Ludmila Wodsedalek). Nasta Rojc zajedno će s Linom Crnčić Virant odigrati ključnu ulogu u osnivanju i radu Kluba likovnih umjetnica u Zagrebu 1927.

Vjera Bojničić Kninska (1883. – 1963.) zasigurno je jedna od umjetnica čiji opus zaslužuje detaljniju studiju i obradu. Kći Ivana Bojničića, dugogodišnjeg ravnatelja Kraljevskoga zemaljskog arhiva, na Kunstschule für Frauen und Mädchen boravi od 1902. do 1908. te studira slikarstvo i grafiku. Bila je članica bečkoga grafičkog kluba umjetnica Radierklub

146

Vjera Bojničić Kninska, Pejzaž s rijekom i vrbom u kasnu jesen, oko 1905.

Wiener Künstlerinnen kojeg su 1903. osnovale prve polaznice koje su pohađale i grafiku, a godišnje su izdavale grafičku mapu s radovima svojih članica. Po povratku u Zagreb pohađa privatnu Krizmanovu školu te usavršava grafičke tehnike — bakropis i drvorez, nastavljajući Crnčićevu i Krizmanovu tradiciju veduta u bakropisu. Njezina se djela danas čuvaju u Kabinetu grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te u Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Kao i Zora Preradović, i Vjera Bojničić privatno poučava slikanje i crtanje.

Zadranka Zoe Borelli Vranska Alačević (1888. – 1980.) najmlađa je od desetak umjetnica koje su u razdoblju od prijelaza stoljeća pa do početka Prvoga svjetskog rata boravile i umjetnički se obrazovale u Beču. Školovanje započinje u Zagrebu, i to glazbeno i slikarsko; slikarstvo uči u privatnoj školi M. C. Crnčića i B. Csikosa te su njezini radovi u Zagrebu prvi put izloženi na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti 1906. godine u sklopu koje su predstavljeni radovi đaka ove privatne škole. Nakon toga, prepoznavši njezin talent, profesori joj sugeriraju nastavak školovanja u Beču kamo odlazi 1908. na Kunstschule für Frauen und Mädchen, kod Tine Blau, Ludwiga Michaleka i Hansa Tichyja, boraveći tamo u isto vrijeme kada i Nasta Rojc, o čemu svjedoči i sama N. Rojc: “U Bečkoj akademiji moja zemljakinja Zoe Borelli takodjer je radila brzo, pa smo mi dvije imale uvijek mnogo slobodnog vremena u kojem je ona crtala izražajne karikature, a ja svakojake kompozicije uz razgovor, kojeg su naše polagane marljive kolegice srdite zbog smetnje, nazvale ‘der Kroatische Wasser- 26. nasta rojc, U duševnom svijetu jedne fall’.”26 U travnju 1909., sa samo 20 godina, svoje karikature izlaže u bečkoj Galeriji Miethke. umjetnice, Ženski list, 4 (1935.), 25. Riječ je o seriji karikatura (Dobre želje, Čitatelj i dr.) izrađenih vodenim bojama i olovkom u boji. Njezin je talent prepoznala i kritika, pa je osvrt na izložbu izašao i u časopisu The

147

Zoe Borelli Vranska Alačević, KOLEGICE u klasi Zoe BorellI Vranska Alačević, umjetničke škole, karikatura, olovka, Karikatura, tuš, oko 1908., 1906., privatno vlasništvo privatno vlasništvo

Studio.27 A o bečkoj izložbi i njezinim karikaturama piše i Suvremenik: “Njezini su radovi 27. The Studio, vol. 48 (1910.). puni kretnje, života, duhovitosti. Ona ima shvaćanja za liniju, a u koloritu je otmjena i istančana, kao da su za njom duge godine rada i iskustva.”28 Rani bečki crteži i karikature 28. božo lovrić, Naši umjetnici u Beču, Sa- vremenik, 5 (1909.), 283. u privatnom su vlasništvu te nažalost nisu dostupni. Nakon Beča odlazi u Pariz, a potom u Italiju. S Društvom Medulić izlaže na zagrebačkoj izložbi 1910., u Rimu 1911. te na Četvrtoj jugoslavenskoj umjetničkoj izložbi u Beogradu 1912. Kasnijih godina sa sestrom Malvinom Borelli-Korolijom, keramičarkom, proučava i crta narodne nošenje Dalmacije za potrebe Etnografskog muzeja u Splitu. Izlaže i na izložbama Kluba likovnih umjetnica.

I na kraju, treba spomenuti i slikaricu Ivku Orešković (1887. – 1969.) koja u Beč na Kunst- schule für Frauen und Mädchen dolazi nakon završene zagrebačke Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt koju je pohađala od 1908. do 1913. U Beč provodi godinu dana usavršavajući se u grafici kao i ostale hrvatske umjetnice kod Ludwiga Michaleka. Sačuvani crteži svjedoče njezin talent. Po povratku u Hrvatsku ponajviše se bavila pedagoškim radom.

Desetak umjetnica koje su svojim školovanjem i životom povezale Zagreb i Beč pokazuju nam onu drugu, iz muške povijesti umjetnosti, najčešće zaboravljenu sliku. Iako brojčano malen, njihov doprinos, kao i svijest o njihovu postojanju i djelovanju, upotpunjuje sliku zagrebačkog ali i bečkoga likovnog života i njihovih protagonista na prijelazu stoljeća. Raznorodnost njihovih stilova kao i područja djelovanja — od slikarstva, kiparstva do primijenjene umjetnosti i dizajna — upućuju na potencijal koji je ponekad zbog društvenih predrasuda ili osobnih izbora bio prekinut, a potom i zaboravljen.

148

G USTAV KLIMT I EMILIE FLÖGE, 1901., ©ÖSTERREICHISCHE NATIONALBIBLIOTHEK, BILDARCHIV

Viktor Žmegač Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Petra Vugrinec 149

REFORMIRANA HALJINA KOLOMANA MOSERA I BELE CSIKOSA SESIJE

Sredinom 19. stoljeća javlja se težnja za političkim i ekonomskim slobodama koje se u slučaju položaja žene u društvu manifestiraju među ostalima u oslobađanju od fizičkih i mentalnih ograničenja koje je ženama nametala moda. U posljednjem desetljeću 19. stoljeća engleski su intelektualci poticali tip reformirane haljine bazirane na odjeći kakvu su nosile žene na slikama prerafaelitskog bratstva, ležernih nabora kao reminiscencija na srednjovjekovne odore. Takve su haljine smatrane prirodnijima i estetski prihvatljivima nego usko strukirane haljine tada u modi.

Bečki su intelektualci također tražili alternativu restriktivnoj modi fin de sièclea. Članci poput Hoffmannova Das individuelle Kleid, 1898., ili Rollerova Gedanken über Frauenkleidung, 1902., bili su upravljeni protiv prevladavajuće restriktivne mode. Bečke su žene uživale internacionalnu reputaciju elegancije i ukusa. Odjeća koju su nosile dizajnirana je kako bi na najbolji mogući način istaknula osobine zdravlja i spremnosti na majčinstvo te privukla budućeg partnera. Nekada su ukrasi na haljini bili toliko teški da su otežavali kretanje tijela. Dugi rukavi, usko stegnuti prsluk i korzet onemogućavali su disanje dame, a haljina je katkad težila i do sedam kilograma. Grupa višega srednjeg staleža žena i feministica, bliskih umjetnicima Secesije, podržavala je modnu reformu.

Arhitekt Adolf Loos, osim što se zalagao za čistoću arhitekture, odbacivao je lažno ukraša- vanje i u sferi mode. Forma odijevanja trebala je slijediti funkciju. Ženska bi haljina trebala pristajati figuri i aktivnostima žene koja je nosi. Moderna sportska odjeća koja omogućava atletičaru da se slobodno kreće često je citiran uzor.

Gustav Klimt bio je poticatelj reforme odijevanja, pod utjecajem životne partnerice Emi- lie Flöge (1874. – 1952.), uspješne modne dizajnerice i poslovne žene, koja je sa sestrama pokrenula i vodila vrlo uspješan i ekskluzivan modni salon u Casa piccola na Mariahilfer- strasse 1a. Svaki je odjevni predmet bio dizajniran komplementarno osobi koja ga je nosila, a s Gustavom Klimtom osmislila je tzv. reformiranu haljinu (Reformkleid) kao originalno IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

150

umjetničko djelo. Osim brojnih fotografija na kojima je snimljena u raznim varijantama reformirane haljine, poznat je i Klimtov portret Emilie Flöge iz 1902. (Wien Museum) također u reformiranoj, pažljivo ornamentiranoj haljini. Gustav Klimt i Emilie Flöge diza- jnirali su razne varijante reformirane haljine pod utjecajem japanskog kimona, radničke bluze i kaftana. Posljednja varijanta kaftana imala je uspjeha jer su je naručivali muškarci i žene, poput pisca Hermanna Bahra (1863. – 1934.) i kipara Antona Hanaka (1875. – 1934.). Reformirane haljine nosile su i Anna, supruga Carla Molla (očuha Alme Mahler-Werfel), kao i novinarka Berta Zuckerkandl (1864. – 1945.).

Koncept Gesamtkunstwerka proizašao iz Bečkih radionica (Wiener Werkstätte) također je uz dizajn interijera i predmeta svakodnevice uključivao i pomno dizajniranu te nadasve funkcionalnu odjeću. Arhitekt Josef Hoffmann za obitelj Primavesi nije dizajnirao samo znamenitu vilu nego i odjeću.

Ipak, generalno prihvaćanje reformirane odjeće nije se dogodilo iz umjetničkih, zdravstvenih ili intelektualnih razloga nego iz političkih, ekonomskih i socijalnih uzroka što ih je prouzročio Prvi svjetski rat. Žene radnice primorane su napustiti uske i neudobne haljine, a korzet je napokon izašao iz uporabe.

U Muzeju grada Beča, u zbirci mode, čuvaju se četiri reformirane haljine, od kojih je tri dizajnirao jedan od osnivača Secesije i Wiener Werkstätte Koloman Moser. Haljina nami- jenjena njegovoj supruzi Diti izložena je na ovoj izložbi.

Prava je rijetkost reformirana haljina što se čuva u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, a koju je dizajnirao slikar Bela Csikos Sesia posvojivši suvremeni kroj kako bi na njega aplicirao domaće motive, inspirirane posavskom narodnom nošnjom (J. Ivoš), izrađena u zagrebačkoj Industriji Berger. Csikos je svojim slikarskim opusom i simbolističkim ozračjem glasnik bečke moderne, a haljina u kojoj su pozirali Csikosevi modeli još je jedna lijepa potvrda aktualnosti naše umjetničke sredine u odnosu na bečku.

Petra Vugrinec Reformirana haljina Kolomana Mosera i Bele Csikosa Sesije Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

151

HALJINA, HRVATSKA, 1905. – 1910., OBLIKOVANJE: BELA HALJINA (REFORMKLEID), 1905., OBLIKOVANJE: KOLOMAN CSIKOS SESIA, MUZEJ ZA UMJETNOST I OBRT, ZAGREB MOSER, ©WIEN MUSEUM, BEČ (REPLIKA) IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

152

TOMISLAV KRIZMAN I IVAN MEŠTROVIĆ s grupom ljudi, Beč, oko 1904., Arhiv za likovne umjetnosti HAZU, Zagreb

Darija Alujević Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Darija Alujević 153

HRVATSKI KIPARI U BEČU OD 1889. DO 1913. GODINE

Zagreb kraja 19. stoljeća grad je u kojem su mogućnosti likovno-umjetničke naobrazbe bile prilično ograničene i svedene tek na Kraljevsku mušku obrtnu školu otvorenu 1882. po uzoru na bečku Kunstgewerbeschule, na kojoj su polaznici stjecali obrtničku izobrazbu u rangu srednjoškolskog obrazovanja. Za talentirane đake Obrtne škole, željne daljnjeg na- ukovanja i profesionalnog bavljenja umjetnošću, sve do 1907. kada je u Zagrebu osnovana Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt (danas Akademija likovnih umjetnosti), jedina mogućnost bio je odlazak na neku od europskih likovnih akademija. U tom razdoblju najčešći izbor bio je najbliži Beč, sjedište Monarhije, ili München, a poslije Pariz, Prag, Berlin i dr. U skladu s ovim ograničenjima ali i zbog činjenice da je za kiparstvo uvijek vladao manji interes nego za slikarstvo, do dolaska Ivana Rendića u Zagrebu gotovo da i nema domaćih akademski školovanih kipara. Spomeničku plastiku izvode po narudžbi strani kipari, prije svega Anton Dominik Fernkorn, a Ivan Rendić (1849. – 1932.), prvi domaći školovani kipar, đak venecijanske akademije, u Zagrebu djeluje od 1877. do 1880. realiziravši nekoliko javnih spomenika koji su kao i Fernkornovi i danas markacije najužeg centra grada.

Ni sljedeća generacija kipara neće biti brojna, no na školovanje odlaze pomoću stipendija Kraljevske zemaljske vlade. Ključnu ulogu u pokretanju i formiranju umjetničkog života u to vrijeme imat će Iso Kršnjavi, osobito u trenutku kad je 1891. godine postao predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu. Njegovom zaslugom stipendirani su brojni đaci te su još za školovanja dobili angažman na velikom projektu uređenja novog sjedišta vladina Odjela za bogoštovlje i nastavu u nekadašnjoj palači obitelji Paravić u Opatičkoj ulici 10. U prvoj skupini hrvatskih stipendista koji po završetku zagrebačke Obrtne škole 1889. godine odlaze na školovanje u Beč, uz slikare Ivana Tišova i Ferdinanda Kovačevića, jesu i dva kipara: Rudolf Valdec i Robert Frangeš. Ta će generacija umjetnika biti utemeljiteljska generacija profesora zagrebačke akademije; jednako kao i kipari sljedeće generacije koji će također postati profesori na istoj akademiji. Beč je bio grad njihova školovanja i umjetničkih po- četaka, a svoja će znanja usaditi u osnivanje zagrebačke likovne akademije 1907. godine. Valdec i Frangeš napustit će Beč prije pojave Secesije, te će se tek sljedeća generacija kipara na čelu s Ivanom Meštrovićem naći u središtu dinamičnih umjetničkih zbivanja Beča na prijelazu stoljeća. Uz Meštrovića se u isto vrijeme, ali na sasvim drugačijem umjetničkom putu, u Beču nalazio i kipar/medaljer Ivo Kerdić, a zahvaljujući Meštroviću u Beč na kratko dolazi i kipar Toma Rosandić. IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

154

Vrijeme druge polovine 19. stoljeća doba je krize kiparstva koje nakon svojih neoklasicistič- kih vrhunaca polako stagnira do pojave Augustea Rodina koji će dati novi zamah i postati uzorom generacijama mladih kipara. Iako Beč fin de sièclea postaje jedno od najvažnijih kulturnih središta, kiparstvo koje se poučava na institucijama u Beču na prijelazu stoljeća još uvijek je vrlo tradicionalno i klasično; bečka Akademija likovnih umjetnosti nije bila središte avangarde i napretka nego tradicionalna institucija utemeljena na zasadama i 1.a iren kraševac, Ivan Meštrović i secesija. vrijednostima klasične umjetnosti.1 Kunstgewerbeschule bit će avangardnija, ali ponajviše Beč – München – Prag, 1900. – 1910., Zagreb, 2002., 21. u primijenjenoj umjetnosti kad će na njoj oko 1900. kao profesori biti zaposleni neki od glavnih protagonista bečke secesije. Već je prva generacija hrvatskih kipara školovanih u Beču, iako školovana na tradicionalnim zasadama, po povratku u Zagreb u hrvatsko kiparstvo unijela duh novog vremena razbijajući dotadašnju prevlast akademskog realizma u skulpturi. Razdoblje moderne obilježit će egzistencijalističke teme te pluralizam stilova od impresionizma, naturalizma do simbolizma.

Robert Frangeš Mihanović i Rudolf Valdec

2. vladimir lunaček, Frangeš Mihanović, “Na Frangešu i na Valdecu počivaju temelji moderne hrvatske plastike.”2 Zagreb, 1920. Svoj put umjetničkog školovanja vršnjaci Rudolf Valdec i Robert Frangeš započinju zajedno već kao dječaci, đaci zagrebačke Obrtne škole, a ta će njihova usporednost puteva trajati gotovo čitav njihov život jer će obojica radni vijek provesti kao profesori na zagrebačkoj likovnoj akademiji. Po završetku Obrtne škole, i Frangeš i Valdec ostaju još godinu dana, od 1888. do 1889., školujući se za drvo i kameno-kiparski obrt gdje uz ostale đake različitih struka kao završni zadatak dobivaju izradu ornamenata za pročelje, između ostalog i za stupove koji flankiraju ulazna vrata na tada dovršenoj novoj zgradi Obrtne škole, danas Muzeju za umjetnost i obrt. Frangeš je izradio desni, a Valdec lijevi stup, i to su prvi njihovi potpisani radovi, a kako navodi Z. Marković u svojoj knjizi o kiparu Frangešu, upravo su sadreni modeli ovih ornamenata i Valdecu i Frangešu otvorili put u Beč jer su bili poslani 3. zdenka marković, Frangeš Mihanović — “da posvjedoče o njihovim talentima”.3 U jesen 1889. Frangešu, Valdecu te slikarima, ta- biografija kao kulturno-historijska slika jedne epohe hrvatske likovne umjetnosti, Zagreb, kođer školskim kolegama Ferdinandu Kovačeviću i Ivanu Tišovu odobrena je stipendija 1954., 26. Odjela za bogoštovlje i nastavu za nastavak školovanja u Beču. Valdec i Frangeš upisuju se na Kunstgewerbeschule na pripremni tečaj modeliranja kod kipara Augusta Kühnea. Kühne je ostavio trag na Frangeša ne samo kao kipar nego kao osoba: “Bio je to čovjek duševan, fin psiholog, a filozof po naravi, koji je očinski toplo prigrlio svoga mladog učenika Hrvata (...) Profesor ga je snabdijevao vrijednim knjigama, koje su u njemu ostavile dubok trag, 4. Isto, 27. upućivao ga na rad u biblioteci, a i sam je često s njim vodio duge razgovore”.4 Nakon dvije godine pripremnog tečaja, Frangeš prelazi 1892. u specijalnu kiparsku školu Otta Königa. Upravo u to vrijeme dobiva svoju prvu narudžbu: I. Kršnjavi angažira ga na uređenju palače Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ulici. Frangeš je u zadatak dobio izraditi četiri reljefa za supraporte u svečanoj dvorani s prikazima četiriju fakulteta tadašnjeg Sveučilišta: Medicina, Teologija, Filozofija i Justicija (Pravosuđe). Ove će narudžbe, alegorijski prikazi u kojima je osobito u prva dva — u Teologiji i Medicini — u kompoziciji i čistoći vidljiv utjecaj 5. Kod reljefa Justicija već se u modelaciji vidi klasične antičke umjetnosti, biti prvi radovi kojima će se predstavljati i na izložbama.5 Tri su veća dinamika u prikazu što će kulminirati u posljednjem reljefu, simbolističkoj kom- reljefa nastala, a u nedostatku ljevaonice u Zagrebu, i lijevana su u Beču. Prvi od četiri reljefa poziciji Filozofija kod koje razbija klasičan okvir, a skulpture prodiru u prostor. Teologija (1893.) donijet će studentu Frangešu priznanje i u Beču gdje na izložbi u povodu 25.

Darija Alujević Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

155

R oBERT Frangeš Mihanović, Teologija, Priznanje Kunstgewerbeschule 1893., bronca, Hrvatski institut dodijeljeno Robertu Frangešu za povijest, Zagreb na jubilarnoj izložbi povodom 25. obljetnice škole, 1893., fotografija, Arhiv za likovne umjetnosti HAZU, Zagreb

obljetnice Kunstgewerbeschule dobiva drugu nagradu, te će već ovim prvim djelom izazvati interes javnosti. Na istoj izložbi slikar Ivan Tišov dobio je prvu nagradu za sliku Bogoštovlje, također naručenu za vladinu palaču u Opatičkoj ulici, a kritika je vrlo povoljno ocijenila radove hrvatskih đaka.6 Inicijativom Društva za umjetnost i obrt u prosincu 1893. nakon 6. Kroatische Kunstjünger in Wien, Agramer Zeitung, 235 (13. listopada 1893.), 5. što je odliven u bronci,7 prvi je Frangešov reljef zajedno s Tišovljevim radovima izložen 7. Reljef je odliven kod bečkog ljevača Turbe- u palači Jugoslavenske (danas Hrvatske) akademije, prije nego su oba djela smještena u ina. zdenka marković (bilj. 3), 33. svečanu dvoranu Odjela za bogoštovlje i nastavu. Ubrzo nakon ovoga uspješnog reljefa Frangeš je izradio bistu Rimljanin,8 a kuriozitetan je podatak da mu je kao model poslužio 8. N a ilustraciji je jedna od verzija ove skulpture, a nalazi se u Kolekciji Vugrinec. djed podvornika bečke Kunstgewerbeschule. Ovaj je portret izlagan i otkupljen na Milenijskoj izložbi u Budimpešti, a značajan je u povijesti hrvatskog kiparstva kao prvi psihološki portret, kod kojeg nema idealizacije nego je lice starca prikazano naturalistički. Nakon pet godina, 31. srpnja 1894., Frangeš završava školovanje na Kunstgewerbeschule s odličnim uspjehom, a na svjedodžbi9 koju su potpisali ravnatelj Alfred Roller te profesori August Kühne i Otto 9. Završna svjedodžba (Abgangzeugnis), Archiv der Universität für angewandte König, stoji kako je pokazao izvanredne sposobnosti za umjetničko-obrtnu i figuralnu Kunst, Beč. plastiku te da je bio jedan od najboljih đaka. Po završetku Kunstgewerbeschule, Frangeš odmah 1894./95. nastavlja školovanje na Akademie der bildenden Künste na specijalnom tečaju kod Karla Kundmanna, a o svojim impresijama piše i I. Kršnjavomu: “Profesor Kundmann me vrlo savjesno upozoruje na proporcije, zašto sam mu se zgodom u tram- vaju zahvalio; on drži da svi Königovi đaci tu pogrešku imadu, jer to kod njega nisu mogli naučiti. Ja sam uopće vrlo rado ovdje u školi, jer imadem njekoliko starijih kolega, koji su za izložbu izvrsnih stvari načinili ...”10 Godine 1894. nastao je drugi, još uvijek vrlo klasični 10. zdenka marković (bilj. 3), 42 – 43. reljef Medicina, a u Beču nastaju i njegove skulpture Savijač željeza / Atleta te Sv. Dominik, djela koja su krajem godine 1894. izlagana u Zagrebu na Hrvatskoj narodnoj umjetničkoj izložbi, a s kojima će nastupiti i na Milenijskoj izložbi u Budimpešti. Nakon toga je izradio i treći reljef Justicija kod kojeg se u tretmanu likova već vidi nova dinamika površine i odmak prema impresionizmu. Ova će četiri reljefa na vrlo ilustrativan način predočiti Frangešove stilske mijene i raspon koji se kretao od neoklasicizma do simbolizma u posljednjem re-

Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Darija Alujević IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

156

R oBERT Frangeš Mihanović, Rimljanin, 1893., mramor, Kolekcija Vugrinec

R oBERT Frangeš Mihanović, Skica za reljef Justicija (fragment), objavljena u časopisu Život, 1/1900., str. 13 Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

157

R oBERT Frangeš Mihanović, Čekić, 1895., Muzej grada Zagreba, Zagreb

ljefu Filozofija kojeg radi po povratku u Zagreb. Posljednja važna narudžba koju Frangeš dobiva od I. Kršnjavoga još za boravka u Beču bila je izrada čekića/kladivca kojim je car Franjo Josipa I. otvorio Hrvatsko zemaljsko kazalište u Zagrebu. Zanimljivo je da je čekić naručen samo jedanaest dana prije dolaska Franje Josipa I. te je u tom roku nastao i bio dopremljen u Zagreb, prema ideji koju je Frangeš Kršnjavomu predočio odmah prilikom narudžbe. Srebrni čekić gotovo je filigranski rad s drškom ukrašenom lovorom i dragim kamenjem, s alegorijskim prikazom četiriju muza koje personificiraju dramu, tragediju, operu i komediju, a u središnjem je dijelu medaljon s prikazom vladara kojeg okružuju alegorije umjetnost i znanost, ženska i muška figura. Čekićem je car simbolično udario u zaglavni kamen novog kazališta i gimnazijske zgrade.11 11. Isto, 46.

Vrijeme Frangešova školovanja jest vrijeme koje je prethodilo početku Secesije; kiparstvo koje uči osobito na bečkoj akademiji temeljeno je na klasičnoj grčkoj i rimskoj umjetnosti — “Ono što je mogao usvojiti u Beču, to je općenita klima nove likovne senzibilnosti koja se polako bistrila.”12 U Zagreb se vraća u vrijeme kada se grade umjetnički atelijeri, ali i u 12. ive šIMAT banov, Robert Frangeš Mihano- vić — prilog povijesti modernoga hrvatskoga vrijeme kada sazrijeva ideja o secesiji mlađih hrvatskih umjetnika predvođenih Vlahom kiparstva, Zagreb, 2005., 143. Bukovcem. U novooformljeno Hrvatsko društvo umjetnika aktivno je uključen te je na poziciji tajnika i sudjeluje na izložbama društva. Da će svojim opusom u hrvatsko kiparstvo unijeti novi modernistički smjer i raskinuti s klasičnom tradicijom naročito je očito u njegovu Spomeniku palim vojnicima 78. Šokčevićeve pukovnije u Osijeku iz 1897. Dramatičan prizor

Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Darija Alujević IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

158

R oBERT Frangeš Mihanović, Stidljivost (Kontemplacija), 1899., Moderna galerija, Zagreb Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

159

R oBERT Frangeš Mihanović, Filozof, 1897., Gliptoteka HAZU, Zagreb IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

160

R oBERT Frangeš Mihanović, Spomenik palim vojnicima 78. Šokčevićeve pukovnije, 1897., sadreni model, fotografija, Arhiv za likovne umjetnosti HAZU, Zagreb

Irena Kraševac “Umjetnosti njezina sloboda”: Gustav Klimt i Ivan Meštrović, slikarski i kiparski odgovor na secesiju Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

161

R oBERT Frangeš Mihanović, Nadgrobni spomenik obitelji Leitner, 1909., bronca, Gliptoteka HAZU, Zagreb

ranjenog vojnika koji uz krik pada s podignutom puškom u ruci u danom je vremenu bio velik iskorak i novost u do tada vrlo klasičnoj spomeničkoj plastici, kako zbog ekspresivnosti i dinamičnosti samog prikaza tako i zbog naglašeno impresionističkog načina obrade površine. Skicu za ovaj spomenik izložio je 1898. na Hrvatskom salonu.

Važan trenutak za Frangeša bio je i odlazak u Pariz koji će ostaviti traga na njegovu kiparstvu. Već Ljubo Babić dobro upućuje na činjenicu da je Frangešov opus teško podijeliti u razvojne faze jer se u svomu opusu koji seže od sitne plastike, medalja, plaketa do javnih spomenika, nerijetko vraća klasičnom akademskom realizmu, kao i impresionističkoj modelaciji i simbolizmu.

U modelaciji se približio i bečkoj secesiji osobito u sitnoj plastici, plaketama iz 1903. koje prikazuju četiri godišnja doba Proljeće, Ljeto, Jesen i Zima, “svaka s florealnim simbolima u kosi i s plošnom, dekorativnom obradom.” 13 Zasebnu dionicu u Frangešovu opusu čine 13. grgo gamulin, Hrvatsko kiparstvo xix. i xx. stoljeća, Zagreb, 1999., 95. nadgrobni spomenici kod kojih smrti pristupa alegorijskim prikazima naglašene liričnosti i poetičnosti. Među njima treba izdvojiti alegorijsku kompoziciju za Spomenik obitelji Leitner (1906.) koju će G. Gamulin okarakterizirati kao “remek djelo naše secesije i sepulkralne skulpture uopće”.14 Drugi nadgrobni spomenik, reljef Pjesnikova muza iz 1909., izađen za 14. Isto, 96. grob pjesnika J. E. Tomića, prikaz je kojim dominira lik mlade djevojke s lirom u ruci koja izranja iz lišća, a čiji plasticitet doseže gotovo punu plastiku. A. G. Matoš opisao ju je kao vilu koja lebdi iznad groba, s vječnom melankolijom gracioznog pogleda kao da traži pjesnika:

“… cjelina se čini kao jedna melodija, koja se riješila težine materije”.15 Poetičan je prizor, a 15. zdenka marković (bilj. 3), 193. 16 ideja smrti kod Frangeša ima meditativne, a ne uznemirujuće biljege. 16. ive šimat banov (bilj. 12), 53.

Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Darija Alujević IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

162

R oBERT Frangeš Mihanović, Proljeće, R oBERT Frangeš Mihanović, Ljeto, 1903., 1903., Gliptoteka HAZU, Zagreb Gliptoteka HAZU, Zagreb

R oBERT Frangeš Mihanović, Jesen, 1903., R oBERT Frangeš Mihanović, Zima, 1903. Gliptoteka HAZU, Zagreb Gliptoteka HAZU, Zagreb

Frangeš će se već od povratka u Zagreb krajem 1895. početi baviti pedagoškim radom kao nastavnik na Obrtnoj školi, a potom će biti jedan od važnih sudionika osnivanja Privreme- ne više škole za umjetnost i umjetni obrt 1907. te cjelokupnoga likovnog života u Zagrebu prve polovine 20. stoljeća.

Rudolf Valdec u Beču će provesti samo dvije školske godine pohađajući, jednako kao i R. Frangeš, opći, pripremni kiparski tečaj kod Augusta Kühnea od 1889. godine. Prema svje- dodžbi iz školske godine 1890./91. koja je pohranjena u Valdecovoj ostavštini u Arhivu za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, vidi se da je na pripremnom tečaju slušao ornamentalno crtanje kod Karla Hrachowine te modeliranje, anatomiju i crtanje akta (Aktzeichen) kod Andreasa Grolla. Nakon dvije godine, 1892. Valdec se od- lučuje nastaviti školovanje na münchenskoj akademiji te traži od Kraljevske zemaljske vlade stipendiju za nastavak studija u Münchenu i u siječnju 1893. financijska je potpora i 17. Dokument se čuva u Ostavštini Valdec u odobrena.17 Valdec akademiju završava 1896. godine i vraća se u Zagreb te će biti angažiran Arhivu za likovne umjetnosti hazu. na izradi dekoracije za palaču u Opatičkoj 10; za pročelje će izraditi klasične portretne biste Platona i Aristotela (1898.).

Darija Alujević Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

163

Rudolf Valdec, Ljubav sestra smrti, Rudolf Valdec, Nadgrobni 1898., Gliptoteka HAZU, Zagreb spomenik Stjepana Miletića — Mors Liberatrix, 1906., Groblje Mirogoj-arkade, Zagreb

Duhu vremena kraja stoljeća u ranim se radovima približava karakterističnim egzistencijali- stičkim temama kao što su smrt i prolaznost te ćemo temu smrti naći na dva njegova reljefa izlagana na izložbi Hrvatskog salona 1898. u Umjetničkom paviljonu. Ljubav, sestra smrti (1898.) simbolistički je reljef u kojem u jednom liku stapa ljubav i smrt odnosno mladost i smrt. Prikaz je to mlade žene kojoj se polovica lica mekih i senzualnih crta iznad usana pretvara u kostur praznih očnih i nosne duplje, kose obavijene velom i okrunjene trnovom krunom, a u središtu prikaza jest kalež kojeg drži ruka smrti. Alegorija je to prolaznosti ži- vota i ljubavi. Temu smrti, odnosno prolaznosti ljudskog života obrađuje i u drugom reljefu koji nosi naziv Memento mori (1898.); reljef horizontalnog formata prikazuje lik muškarca s kapom lude koji u ruci drži mrtvačku glavu s krunom. Prikazani su iz profila, a kritičar Dušan Plavšić u liku muškarca prepoznao je Valdecove crte lica.18 Prikaz je to iz kojeg kao da 18. D. P. nikolajev, Rudolf Valdec, Obzor, 9. rujna 1899., 3. progovara: nije li luda taj koji misli pobijediti smrt? U skupinu ovih radova treba pridružiti i nešto kasniji reljef za grobnicu Stjepana Miletića, prvog intendanta Hrvatskoga narodnog kazališta, s prikazom Mors Liberatrix iz 1909., smještenu u Malu arkadu na groblju Mirogoj. Smrt osloboditeljicu Valdec je prikazao sasvim naturalistički kao kostur s dugačkim krilima obavijen u gustu draperiju oštrih linija s velom na glavi. Smrt je ponovno ženski lik, no od ljudskog obličja ovdje je ostao samo kostur. U lijevoj ruci drži lance s okovima, zemaljske okove od kojih donosi oslobođenje, a u desnoj je ruci veliko raspelo čiji vrh obavija zmija Uroboros koja grize vlastiti rep, stvarajući krug kao simbol vječnosti. U vrijeme kada je

Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Darija Alujević IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

164

Rudolf Valdec, Genij (Sputan genij), N epoznATI autor, Portret Rudolfa 1898., fotografija, Arhiv za likovne Valdeca pri izradi kipa Sputani genij, umjetnosti HAZU, Zagreb 1898., Kabinet grafike HAZU, Zagreb Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

165

Rudolf Valdec, Vladimir Rudolf Valdec, Portret grofice Lunaček, 1905., Moderna Margite Khuen-Héderváry, 1902., galerija, Zagreb Moderna galerija, Zagreb

nastao, ali i poslije, ovaj je reljef izazvao brojne kritike koje su tek malo ublažene činjenicom 19. “Neukusnu simboliku Miletićeva spomenika nije skrivio Valdec, već je to privatna da je reljef nastao po zamisli samog pokojnika.19 zasluga Miletića koji je oporučno dikti- rao one nemogućnosti.” — ljubo babić, Umjetnosti kod Hrvata, Zagreb, 1943., 159. Još jedna Valdecova simbolistička skulptura koja je nažalost uništena jest Genij (Sputani genij) izložena na Hrvatskom salonu 1898.; osim fotografija, sačuvana je tek skica/slika zasad nepoznatog autora koja prikazuje Valdeca kako modelira ovu skulpturu. Lik genija raširenih krila, svijenih leđa te ruku i nogu vezanih o deblo, simbolički je prikaz umjetničke neslobode i sputanosti u kojoj se prepoznao i pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević te mu je skulpturu Valdec poklonio.20 Nakon Kranjčevićeve smrti 1908., Valdec je izradio nadgrobni spomenik 20. “Kad je Valdec načinio kip ‘Sputani genij’, sviđalo se to Kranjčeviću, jer je osjećao ponavljajući u reljefu ovaj isti motiv. Ovom vrlo plodnom razdoblju Valdecova stvaralaš- sebe u ovoj simbolici, pa mu je Valdec ovaj kip poklonio. Kranjčević ga je imao tva pripada i sadreni reljef Magdalena (1898.) koji je također bio izložen na Salonu 1898.; do smrti u svojoj sobi.” — antonija tkal čić kOŠčević, Sjećanje na prve ge- naturalistički je to prikaz nage žene koju tek aureola i križ definiraju kao posrnulu sveticu. neracije Umjetničke akademije u Zagrebu, Zagreb, 2007., 22.

Valdec je u ovom razdoblju izradio i niz portreta najznačajnijih predstavnika kulturno-um- jetničkog i političkog života koje izlaže na izložbama Društva umjetnosti. Lj. Babić povlači paralelu s Vlahom Bukovcem u slikarstvu iako svakako primat u virtuoznosti daje Bukovcu: “... što je za naše društvo bio Bukovac kao portretist u slikarstvu, to je donekle u kiparstvu u isto vrieme Valdec”.21 Jedan od najuspjelijih i najpoznatijih Valdecovih portreta jest portret 21. ljubo babić (bilj. 19), 157. kritičara Vladimira Lunačeka, također bečkog studenta.

Valdec će kao i R. Frangeš Mihanović biti dugogodišnji profesor na zagrebačkoj likovnoj akademiji počevši od 1908.

Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Darija Alujević IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

166

Ivo Kerdić i Ivan Meštrović

Drugu generaciju hrvatskih kipara, desetljeće mlađu od svojih prethodnika, činili su Ivo Kerdić i Ivan Meštrović koji u Beč odlaze upravo u samom jeku secesije. Nešto kasnije 1908. kod Meštrovića u Beč dolazi i kipar Toma Rosandić.

Ivo Kerdić krenuo je, kao i njegovi stariji kolege Valdec i Frangeš, od zagrebačke Obrtne škole koju završava 1899. usmjerivši se na bravarski obrt kod profesora Burića i V. Rimaya, a nakon čega započinje kao bravarski pomoćnik kod poznatoga zagrebačkog majstora Devidea u Ilici. Započevši kao bravar, Kerdić nije kao Valdec i Frangeš mogao uživati skrb Zemaljske vlade i samog Ise Kršnjavoga, nego nakon Pariza gdje pomaže kod nastupa na Svjetskoj izložbi 1900. ostaje raditi u Parizu u ljevaonici umjetnina nakon čega odlazi u Beč bez ikakve financijske potpore te se sam bori za vlastitu egzistenciju radeći pritom različite fizičke poslove kao primjerice gradnju mostova. O svom je životu ostavio dragocjeni ruko- 22. Neobjavljeni rukopis naslovljen Moj život pisni zapis22 iz kojeg, između ostalog, vrlo detaljno saznajemo podatke o njegovu boravku i uspomene koji Kerdić započinje pisati 1944. godine, a zapisan je u tri bilježnice s i naukovanju u Beču. nekoliko dodataka, pohranjen je u Arhivu za likovne umjetnosti hazu. “Taj lijepi grad kako kažu Ljubavi Glazbe i umjetnosti. Barokno doba dalo mu je obilježje sa svojim dvorovima i crkvama. Prostire se stisnut u podnožju gorskim vijencem prema jugu, a prema sjeveru skliznuo se je prema plavom Dunavu, žili kucavici cijelog Austro-ugarskog reicha. Njemu se plešu valceri na plavom Dunavu, a on je mutan samo ne plav. Po njemu plove [nečitko, op. a.] i pune robe od Crnoga mora do skrajne granice prostranog carstva. To je carski Beč dje svako jutro se šeće preko Mariahilfe od Schonbrunna u Burg carskom kočijom i [nečitko, op. a.] Njegovo veličanstvo po milosti božjoj car i kralj Franjo Josef ili ti Franzel kako bi ga od mila zvali Bečani te kada bi zasvirala [nečitko, op. a.] i Deuchmeisteri promarširali većega milja nije trebalo Bečankama, tim veselim plavušama koje se podaju muziki i ljubavi. Tu dje je vrhovna vlast Parlament, carevinsko vijeće tu su se krojili zakoni i svađali političari sviju ujedinjenih naroda velike carevine koje podpisivao car Austriski Ugarski Češki Poljski Hrvatski i td. sa punim naci- onalnom vladom. Tu su se bunili svi narodi osim Beča. Beč se nije trebao buniti milijunski zalud hranjen porezima i hranom upočinjenih naroda carevine živio je dobro i sin radnika. Oko carskog dvora sjatila se je vojska i visoko plemstvo, kler i činovnici dvora, ministri koja je prozvana Dvorska Kamarila i koja je imala u rukama upliv na dvoru u rješavanju odluka na dvoru. Princi i lakeji vezani sa uličnim životom svijeta dali su Beču po koji škandal na njihovu razonodu, sve po 23. ivo kerdić, Moj život i uspomene, neo- carskom španjolskom strogom ceremonijalu.”23 bjavljeni rukopis, bilježnica I.

U Beču prvo usavršava zanat radeći u uglednoj bravarskoj tvrtki Kunstschlosserei Valerian Gillar gdje se polako, osim u kovačkom, usavršava i u cizelerskom poslu jer je tvrtka imala i cizelereski odjel. Upravo će mu uspješni cizelerski poslovi otvoriti put do profesora Stefana Schwartza, poznatog cizelera i medaljera, koji je od 1876. na Kunstgewerbeschule. Kerdić je uspješno sudjelovao u izradi četiri metara visoke bakrene figure Fortune, kipara Rudolfa Mayera, koja je bila smještena kao zaglavak na kupoli na jednoj novogradnji na Kärntner- strasse. Figura je zbog statike morala biti izbijena iz bakra, a ne lijevana u bronci, pa je bila

Darija Alujević Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

167 sastavljena i varena iz više dijelova. Uspješno obavljenim poslom stekao je povjerenje kod profesora Mayera koji ga je preporučio svom kolegi Stefanu Schwartzu na Kunstgewerbeschule.

“... kako nije bilo praznog mjesta uzeo me je za svog privatnog učenika te sam u njegovom atelieru radeć uz toga dobrog majstora naučio cizelerski zanat (...) Majstor Schwartz uveo me je u cizelirsko majstorstvo koje je on savršeno znao, on je treći po redu od mojih učitelja majstorstva koji me od željeza i teški traverza uvodi u novu spoznaju bakra, srebra i zlata u priče čudesnog stvaranja medalja. plaketa te izbijenih nakita (...) Kroz dvije godine sjedeći kraj njega od 7 – 9 na ve- čer moja sposobnost razvila se je tako da mi je povjerio izbiti i po koju slobodnu stvarcu. Dvije godine bilo je dosta da sam ušao u sve faze cizelerskog zanata od galvanizovanog ornamenta baroka, pa do izbijanja malog privjeska u zlatu. Tako se je moje znanje upopunilo od kovača željeza do kovača srebra i zlata.”24 24. Isto.

Tijekom svoga boravka u Beču, družeći se sa slovenskim i hrvatskim umjetnicima, postao je i član slovensko-hrvatskog umjetničkog Društva Vesna.25 Društvo su 1903. u Beču osno- 25. betirov že c, Vesna ob izviru umetnosti, u: Potlačena umetnost: zbornik, (ur.) vali slovenski i hrvatski umjetnici, a postoji do 1906. godine. Svrha društva bila je njego- Barbara Borčić, Jure Mikuž, Ljubljana, 1999., 55 – 77. vati hrvatsku i slovensku narodnu umjetnost te širiti svijest o nužnosti očuvanja narodne umjetnosti. Cilj je naime bio stvoriti organizaciju svih hrvatskih i slovenskih studenata (primijenjene) umjetnosti, a svrha organizacije bila je proučavati narodni stil na osnovi ornamenta, veza, arhitekture, keramike koji se javljaju u hrvatskom i slovenskom narodu. Član društva mogao je biti svaki student umjetnosti nastanjen u Beču. Kako su se hrvatski studenti, osim Kerdića, povukli iz društva i prije nekih konkretnijih događaja, društvo će ostati zabilježeno kao slovensko. Društvo nije imalo neki svoj umjetnički, formalni program i više je funkcioniralo kao organizacija koja se zalaže za poboljšanje razvoja likovne umjetnosti u Sloveniji te očuvanje narodne umjetnosti.26 Njihova je težnja bila i organizirati 26. Djaško umetniško društvo na Dunaju, Dom in svet, god. 16, br. 10 (1903.), 631. izložbu Vesne u Ljubljani ili u samom Beču, no do toga nikad nije došlo. Iako su od osnutka u društvu prisutni i hrvatski umjetnici — kipar Ivan Meštrović i slikar Marko Rašica, interes Hrvata za društvo bio je znatno manji nego onaj Slovenaca te ih se na sjednicama opominje da se premalo angažiraju i da slabo agitiraju u Hrvatskoj da nađu članove podupiratelje. Meštrović je, prema zapisnicima, očito vrlo brzo došao u sukob s ostalim članovima te je iz društva istupio vjerojatno već 1904.27 Iz napisa u slovenskom tisku vidljivo je da 1904. 27. beti žerovc (bilj. 25), 57. Kerdić čak ima funkciju nadzornika u odboru društva.28 Iste godine Kerdić kao član Društva 28. Z Dunaja, Slovenski narod, god. XXXVII, br. 58 (11. ožujka 1904.), 2. Vesna nastupa zajedno sa slovenskim umjetnicima na Prvoj jugoslovenskoj umetničkoj izložbi u Beogradu gdje prvi put članovi Društva Vesna zajedno izlažu. Kerdić izlaže dvije brončane plakete, radove nastale u Beču: Portret Ivana Meštrovića, Portret gđe. Kren i Ivica. Istodobno, Meštrović izlaže u hrvatskoj sekciji, a među četiri djela jest i portret profesora Königa.

Godine 1906. Kerdić započinje svoje pravo akademsko obrazovanje u specijalnoj graver- sko- medaljerskoj školi K. u. k. Graveur- und Medailleurschule profesora Rudolfa Marschalla, upravo u vrijeme tzv. afere Marschall.29 29. ivan mirnik, Rudolf Marschall i Ivo Ker- dić, Peristil, 57 (2014.), 171 – 184.

“No, kako ja ne mogu u životu ništa imati bez peripetija nije i ovaj put išlo gladko nešto pod konac semestra bude umirovljen prof. Tautenhayn po volji cesara austrijskog i bez senata Akademije, a na njegovo mjesto imenovan bude prof.

Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Darija Alujević IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

168

Marschall bez izbora senata sa dekretom od Njegovog veličanstva Kralja i cara Franje Josipa ii. Ovaj dekret onemogući prof. Marschallu vijeće na Akademiji jer senat Akademije ospori mu pravo i afera Marschall zavitla dugo vrijeme burnih manji i veći afera. Zbog tog slučaja stupe u štrajk đaci i profesori i škola bude za dugo vrijeme zatvorena. Ministar prosvjete Hartel imao je tešku muku dok je tu njemu samome a i Cesaru još više tu aferu skinuo sa dnevnog reda jer Cesarov dekret nije mogao povući a Senat je čvrsto stao na svoje autonomno pravo te je Ministar prosvjete Hartel učinio da bude vuk sit i koza cijela. Premjestio Specialnu školu za gravere i medaljere sa Akademije te istu povjerio profesoru Marschallu, da ju izvan Akademije vodi kao samostalno akademsko tijelo što je bilo bolje, jer 30.o iv kerdić (bilj. 23), bilježnica ii. na Akademiji nije bilo za izdržati.”30

Unatoč tomu, ispite je morao polagati na Akademiji što mu uz rad i činjenicu da pohađa školu kod prof. Marschalla nije bilo nimalo lako.

“Kroz sve godine mojih studija ja sam napredovao koliko je to bilo moguće uz moje teške prilike, popodne radio sam u radioni, a prije podne na Akademiji. Navečer sam se pripravljao za ispite koje sam morao napraviti te godine na Akademiji da budem upisan kao redoviti student u Specialnu školu. To su svi ispiti počam od intelligenzprüfunga pa sve teoretske predmete: Historija umjetnosti, oblici, Histo- riju, Anatomiju, Stillehre, perspektivu i dr. Uz to moje znanje njemačkog jezika nije bilo podpuno te sam muku mučio dok sam sve to skroz tu godinu prošao. Sve te ispite sam polagao pred komisijom na Akademiji lijepih umjetnosti pa si možete misliti moj položaj kao studenta prof. Marschalla i još k tomu Hrvata koji je za tu njemačku gospodu bio trn u oku. Uz sve te peripetije na ispitima sam se dobro držao i prošao pokoji put i pohvalno. Sve to vrijeme živio sam ja od zaslužbe što sam jednom pogrebnom društvu posmrtne maske uzimao. To je jedno vrijeme bila nova profesija u Beču i dobro unosna. Od toga posla plaćao sam školarinu, a hranio sam se bijedno, kroz cijele noći nisam spavao, učio sam za ispite, tako da 31. Isto. su mi živci klonuli, a ja sam podpuno iscrpljen.”31

Po završetku školske godine 1906./07. održana je prva izložba školski radova Graveur- und 32. T heater, Kunst und Musik, Reichspost, Medailleurschule i upravo te godine nagradu za ukupan uspjeh na studiju, tzv. studienpreis,32 god. XIV, br. 176 (3. kolovoza 1907.), 11. dobiva Kerdić, tada đak prve godine. Na izložbi su sljedeći njegovi radovi: Otmica nevjeste u Bosni (skica za nadgrobni spomenik), reljef portret Jurja Biankinija, arhitekta Ehrilcha, Ivana Meštrovića i prijateljice Vide Kavčič. Danas nam je od njih poznat tek portret arhitekta Ehrlicha. Godine 1909. izradio je svoju prvu punu plastiku, skulpturu Poljubac za koju mu je kao model poslužio dobar prijatelj Bugarin Cenof: “Cenof bijaše vanredno lijep mladić, pa mi je on služio za model studiji za Poljubac, a njegova prijateljica bila je žrtva njegovim poljupcima. Mada ta skulptura nije važna sama po sebi, ali to je moj prvenac plastičnog 33. Theater, Kunst und Musik, (Neuigkeits) izražaja.” Tu će skulpturu izložiti i na školskoj izložbi 1909. godine.33 Skulptura Poljubac Welt Blatt, 140 (23. lipnja 1909.), 18. djelo je sasvim u duhu secesije, mekih linija, vrlo senzualno, a zasigurno je Kerdić poznavao i Rodinov ali i Klimtov Poljubac. Iste godine sudjeluje s tri plakete i na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti u Zagrebu.

Darija Alujević Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

169

Ićvo Kerdi , Poljubac, 1909., Moderna galerija, Zagreb IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

170

Ićvo Kerdi , Ples Hrvata u Beču, 1912., Ićvo Kerdi , Pribor za pisanje, oko 1911., Moderna galerija, Zagreb Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

Specijalnu školu kod prof. Marschalla završava 1911., a nakon toga radi u radionicama Wiener Werkstätte: “Za vrijeme moga rada u Wienner Werkstate postizavam uz moje već stečeno umjetničko znanje vještinu majstorstva koje mi i te kako dobro dolazi u mojem budućem radu u crkvenoj umjetnosti kao kovač srebra. No uz sav rad u radionici uz dosta malu plaću moj rad 34.vo i kerdić (bilj. 23). u Kovnici nisam napuštao što više ja sam marljivo posjećivao određene satove.”34 Iste godine u Zagrebu se održavao 2. svesokolski slet te je od Kerdića naručena prigodna medalja, te dolazi u Zagreb i tom ga prigodom Robert Frangeš poziva da dođe kao profesor na Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt kako bi predavao medaljerstvo te vodio ljevaonicu. Taj će poziv prihvatiti, ali tek nakon što je odradio praksu u kovnici, pa u Zagreb dolazi 1913. godine, a njegovim odlaskom iz Beča završit će boravak ove generacije u tom gradu.

Godinu prije odlaska izradio je i medalju za ples Hrvata u Beču: “Ples je vrlo dobro uspio. Ja sam za spomenicu napravio medalju Ples Hrvata u Beču prikazavši fragment od tri figure iz kompozicije kolo koje sam još u Davoru škicirao. To je prva moja medalja s kojom stupam u javnost, a koja upada Mađarima u oči te ju proglasiše trijalistička medalja i bude reproducirana u mnogim peštanskim novinama sa komentarom na taj naš Ples Hrvata u 35. Isto. Beču, a kroz čiju svrhu postadoh poznat u javnosti Mađarske i Austrije.”35

Posljednje Kerdićevo djelo nastalo u Beču skulptura je Majka i dijete (Madona) koja će zbog nagosti majke/Bogorodice izazvati burne reakcije u zagrebačkim crkvenim krugovima. “Ovo je bio zadnji rad u Beču, prije nego sam nastupio mjesto stručnog učitelja na Obrtnoj školi i dodijeljen na rad na Školu za umjetni obrt u Zagrebu. Nagovorom prof. Frangeša primio sam ovo mjesto da njemu olakšam trud oko organizacije ljevaonice koja je u to doba 36. Isto. bila osnovana.”36 Za skulpturu mu je kao model poslužila tada buduća supruga, Bečanka Katarina Stark. Iz bečkog su razdoblja i predmeti primijenjene umjetnosti kao što je pribor za pisanje i okvir za fotografiju na kojima su tipični secesijski ornamenti.

Darija Alujević Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

171 Ivo Kerdić do svoje će smrti raditi na zagrebačkoj likovnoj akademiji vodeći godinama ljevaonicu te predajući svoja dragocjena iskustva sa školovanja u Beču brojnim kiparima zagrebačkim đacima.

Ivan Meštrović u Beču je, čak i bez formalne naobrazbe kojom bi mogao uopće pristupiti pohađanju akademije, svojim talentom premostio i tu prepreku i nakon priprema kod kipara O. Königa upisao likovnu akademiju. Vrlo brzo ostvario je u Beču velik uspjeh i afirmirao se od samih početaka. Od 1903. aktivno izlaže s Udruženjem likovnih umjetnika Austrije — Secesija i Hagenbundom, postigavši slavu, te ga i kritika proglašava najvećim kiparom Secesije.37 Upravo zbog toga i na ovoj izložbi zauzima posebno mjesto te je obrađen kao 37.a iren kraševac (bilj. 1), 11. zasebna tematska cjelina.

Meštrovićev boravak u Beču istodoban je s Kerdićevim, te se u svojim sjećanjima osvrće i na svoga prijatelja iz bečkih dana i njegove početke, pa ovdje donosimo neke od crtica iz Kerdićevih uspomena.

“U isto vrijeme na Kunstgewerbeschule kod prof. Königa bio je kao privatni učenik mladi samouki kipar Meštrović kojeg je brat profesora Königa doveo u Beč na nauke pa je prof. König uzeo dužnost da se za prve godine u kiparstvu brine za Meštrovića. On se i kašnje zauzima za njega i podupire ga i materijalno. (...) Sastali smo se kod prof. Königa pukim slučajem i od toga vrijemena bili smo ne- razdruživi cijelo vrijeme našeg studentskog života i sa njim proživljujem spoznaju proživljavanja plastičkih forma. On je prvi bio koji je meni ulio ljubav za kiparstvo, gledajući njega kada radi i kako brzo ovladava materiju bila je to za mene velika škola u kiparstvu.”38 38. ivo kerdić (bilj. 23).

Nakon toga Meštrović upisuje Akademiju likovnih umjetnosti te od 1902. pohađa opću kiparsku školu Edmunda Hellmera, a od 1903. kod Hansa Bitterlicha: “Veliki talent toga mlada Dalmatinca traži svoj uspon te nije čudo da je iste godine bio primljen na Akade- miju lijepih umjetnosti u Beču, kod prof. Biterlicha.”39 Godine 1904. upisuje i specijalni 39. Isto. arhitektonski tečaj kod profesora Friedricha Ohmanna.

Tijekom boravka u Beču Meštrović se intenzivno druži i s Tomislavom Krizmanom s kojim dijeli atelijer u Beatrixgasse 14a u kojem 1904. priređuju zajedničku izložbu, a iz toga razdoblja datira i Meštrovićev Portret Tomislava Krizmana.

“Meštrović u to doba bio je kao i Krizman napadno obučen upadao je svima u oči svojim širokim klobukom i dugom kosom, te vezane kravate ispod vrata, svi su ih poznavali u Beču kao neke reklame. Krizman je kašnje čisto Bidermajerski izgledao, pa mi je upravo neugodno s njime se na cesti pojavljivati.”

Meštrović u Beču ostaje do 1908. godine kada odlazi u Pariz, a svoj će najveći bečki uspjeh 40. V iše o Ivanu Meštroviću vidi u člancima Irene Kraševac u ovoj publikaciji. doživjeti 1910. samostalnom izložbom u Secesiji.40

Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Darija Alujević IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

172

Ivan Meštrović, Portret Tomislava Krizmana, 1905., MUZEJI IVANA MEŠTROVIĆA, ATELIJER MEŠTROVIĆ, ZAGREB Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

173

Ivan Meštrović, Portret Vlahe Bukovca, 1908., MUZEJI IVANA MEŠTROVIĆA, GALERIJA IVANA MEŠTROVIĆA, SPLIT

Na kraju treba spomenuti i kipara Tomu Rosandića koji je od rane mladosti radio i učio klesarski zanat u klesarskoj radionici Pavla Bilinića u Splitu, nakon čega je boravio u Italiji, a potom pismeno moli Ivana Meštrovića da ga primi u Beču. U Beč dolazi 1908. godine i radi na Meštrovićevim mramornim skulpturama, a nakon Meštrovićeva odlaska u Pariz radi samostalno. Rosandić se pokušao upisati te je prošao na Akademiji u Beču, no profesor Bitterlich ga odbija s obrazloženjem da već ima znanja i izgrađen vlastiti stil. Tijekom boravka u Beču izložit će 1909. godine na xxxiii. izložbi Secesije dvije skulpture: Glavu jednog pjesnika i Starca.41 Kao što u svom osvrtu kaže Božo Lovrić, Rosandić nije impresi- 41. bo žo lOVRIĆ, Naši umjetnici u Beču — Toma Rosandić, Savremenik, god. iv, br. onist, vjeran je monumentalnoj formi i realističnoj dovršenosti. Rosandić će za vrijeme 5 (1909.), 284 – 285. Prvoga svjetskog rata završiti u Srbiji te će ostatak života, do pred smrt, provesti uglavnom u Beogradu gdje je i danas u njegovu atelijeru koji je darovao gradu, Muzej Tome Rosandića.

Za hrvatske kipare Beč i bečka Akademija likovnih umjetnosti kao i Kunstgewerbeschule značit će temelj i polazište na kojem će se graditi njihovo profesionalno bavljenje kiparstvom, a u slučaju Ivana Meštrovića i mjesto strelovite afirmacije i slave. I starija generacija — Frangeš i Valdec — kao utemeljiteljska generacija, kao i mlađi Kerdić i Meštrović, bit će profesori na zagrebačkoj akademiji. Beč kao glavni grad Europe na prijelazu stoljeća neće biti samo mjesto obrazovanja i stjecanja kiparskih i medaljerskih vještina nego će biti i duhovno ishodište i ishodište tema.

Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Darija Alujević IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

174

RŽ U A, PETAR I IVAN MEŠTROVIĆ U BEČKOM ATELIJERU, BEČ, 1906., MUZEJI IVANA MEŠTROVIĆA, ATELIJER MEŠTROVIĆ, ZAGREB

Irena Kraševac Moderna umjetnost i naručitelji: kuća Wittgenstein ispunjena ‘Mestrowitz-Statuama’ Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Irena Kraševac 175

“UMJETNOSTI NJEZINA SLOBODA”: GUSTAV KLIMT I IVAN MEŠTROVIĆ, SLIKARSKI I KIPARSKI ODGOVOR NA SECESIJU

Umjetnički potencijal mladog Ivana Meštrovića oslobodio se dolaskom u Beč 1900. godine te je u samo nekoliko mjeseci prevladao krizu identiteta i od neukog ali darovitog mladića iz dalmatinskog zaleđa postao umjetnik prema bečkim mjerilima s početka stoljeća. Me- štrović se vrlo rano priključio Secesiji i njezinu proklamiranom stremljenju umjetničkoj slobodi, a njegove rane skulpture i crteži tematski i slobodom obrade ulaze među najviše zasade secesijskog razdoblja. Podvlačeći pak zajednički nazivnik u umjetnosti razdoblja secesije, možemo zaključiti da je on zastupljeniji u tematskom nego u stilskom pogledu. Slikarstvo i skulptura oko 1900. streme bizarnim temama — san, bolest, život i smrt — toliko zastupljene u Meštrovićevim ranim radovima, povezuju ga izravno s bečkom secesijom i njezinim najistaknutijim predstavnikom Gustavom Klimtom.

Kao student bečke Akademije likovnih umjetnosti na Schillerplatzu, u neposrednoj blizini Secesije, Meštrović je zasigurno bio upoznat s burnim reakcijama u umjetničkim krugovima i u javnosti koje su izazvale Klimtove Fakultetske slike. Prvu alegorijsku sliku, Filozofija, Klimt je pokazao na vii. izložbi Secesije u proljeće 1900. godine. Na X. izložbi 1901. izložena je Medicina, a studije aktova za tu monumentalnu kompoziciju objavljene su u časopisu Ver Sacrum, izazvavši skandal velikih razmjera te je čak državno odvjetništvo kanilo uništiti cijelu ediciju, što je sud odbio s obrazloženjem “da je časopis namijenjen samo umjetnicima”. Izoštrena polarizacija mišljenja oko Klimtovih slika izazvala je dotad neviđen broj posjetitelja na izložbi. U međuvremenu je nastala i Justicija, 1903. godine, a sve tri slike izložene su na xviii. izložbi Secesije u postavu Kolomana Mosera. Izložba je trajala od 14. listopada 1903. do 6. siječnja 1904., a na njoj su bila pokazana najznačajnija Klimtova djela nastala do 1903., uz brojne studije i crteže. Da je izložba pobudila zanimanje i naših umjetnika, svjedoče činjenice da je Tomislav Krizman spominje u pismu Dušanu Plavšiću, a u Meštrovićevoj ostavštini nalazi se katalog te izložbe, kao jedna od popudbina koje je ponio iz Beča i zadržao među osobnim stvarima. Recepciju Klimtova djela nalazimo podjednako u Krizmanovoj stilizaciji i dekorativnosti kao i u Meštrovićevu naturalizmu koji ne preza pred prikazivanjem razgolićene ljudske stvarnosti.

“Umjetnosti njezina sloboda”: Gustav Klimt i Ivan Meštrović, slikarski i kiparski odgovor na secesiju Irena Kraševac IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

176

G ustAV Klimt, Filozofija, 1899., ©ÖSTERREICHISCHE Nationalbibliothek, Bildarchiv (slika je izgorjela u svibnju 1945. u dvorcu Immendorf) Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

177

G ustAV Klimt, Medicina, 1900., ©ÖSTERREICHISCHE Nationalbibliothek, Bildarchiv (slika je izgorjela u svibnju 1945. u dvorcu Immendorf) IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

178

G ustAV Klimt, Justicija, 1903. ©ÖSTERREICHISCHE Nationalbibliothek, Bildarchiv (slika je izgorjela u svibnju 1945. u dvorcu Immendorf) Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

179

Klimtova izložba u Secesiji, 1903., postav: Koloman Moser, ©ÖSTERREICHISCHE Nationalbibliothek, Bildarchiv

Od svih kipara koji se pojavljuju na secesijskim izložbama, Meštrović je jedini kojeg možemo smatrati kiparskim pandanom slikarstvu Gustava Klimta jer je dosegnuo originalnost i visoku umjetničku kvalitetu u svom metieru što je naglašeno u ranom razdoblju upravo izborom bizarnih tema simbolističkog sadržaja te naglašenog naturalizma, posebice u ekspresivnoj gestici i pozama ženskih aktova, te prikazivanju ljudskih figura u svim životnim razdobljima, od djetinjstva do starosti. Klimt i Meštrović na nekoliko svojih djela tematiziraju ljudsku prolaznost kroz proces starenja. Klimtova Tri razdoblja u životu žene, 1905., svoj “kiparski” odraz imaju u Meštrovićevim skulpturama Nevinost i Starica, a životni krug ponajbolje te- matizira i prikazuje Zdenac života, također iz 1905. godine. Klimtovi likovi starca u profilu kojeg obavijaju zmijoliki krakovi polipa na slici Justicija i frontalno postavljenog očajnika koji rukama zakriva lice na slici Filozofija, pojavljuju se na Meštrovićevu crtežu Četiri filozofa (Četiri naga starca), 1906., na kojem je prikazao muške figure pognutih glava, koštunjavih tijela obješene kože, s lubanjom i zmijom u podnožju. Skulptura Na grobu mrtvih ideala, 1903., portret je prijatelja, slikara Mirka Račkoga prikazanog kao klimtovskog očajnika koji rezignirano podržava pognutu glavu, a sličan motiv ponavlja na skulpturama Grizodušje, 1907., i Pjesnik, 1906., koju poznajemo prema fotografijama iz umjetnikova bečkog atelijera.

Prisutnost i povezanost erosa i smrti bilo je ishodište tema i motiva mnogim umjetnicima koji su stvarali oko 1900. godine, a dominirat će u Klimtovim djelima iz razdoblja bavljenja Fakultetskim slikama. Meštrovićeva recepcija zamjetna je i na drugim djelima u kojima klimtovske teme i motive prevodi u svoj medij, skulpturu. Kao primjere Meštrovićevih alegorijskih figura, transponiranih u mistične i bizarne sadržaje, navodimo skulpture nastale

180

G ustAV Klimt, Varljive svjetlosti, 1903., Privatno vlasništvo Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

181

Ivan Meštrović, Četiri filozofa (Četiri naga starca), Beč, 1906., Kabinet grafike HAZU, Zagreb

Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Darija Alujević IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

182

G ustAV Klimt, Studija za Poeziju na Beethovenovom G ustAV Klimt, Veritas (Studija za Fakultetsku frizu, 1901., Strobl, WVZ Nr. 830, Vl. sliku Justicija), 1903., Strobl, WVZ Nr. 924, Vl. W & K – WIENERROITHER & KOHLBACHER, Beč W & K – WIENERROITHER & KOHLBACHER, Beč Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

183

G ustAV Klimt, Požuda (Ležeći akt) Studija za Beethovenov friz, 1901., Strobl, WVZ Nr. 815, Vl. W & K - WIENERROITHER & KOHLBACHER, Beč

G ustAV Klimt, Ležeći akt, Studija za Juditu II, oko 1908., Strobl, WVZ Nr. 3604, Vl. W & K – WIENERROITHER & KOHLBACHER, Beč IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

184

Ivan Meštrović, Grad Dis, Beč, 1905., Ivan Meštrović, Ljubavnici s krilatom Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija zmijom, Beč, 1905., Muzeji Ivana Meštrovića, Ivana Meštrovića, Split Galerija Ivana Meštrovića, Split

u Beču, Bolesnica, 1902., Poljubac smrti, 1904., Očaj, 1904., Strast, 1904., Žrtva nevinosti, 1903. – 1904., te velike kompozicije Timor Dei, 1904., Zdenac života, 1905., i Vrelo života, 1907.

U Meštrovićevu opusu posebno mjesto zauzimaju rani crteži nastali u Beču 1904. – 1905. godine, a koji se kao skice ne referiraju na skulpture nego se odlikuju samostalnom slikov- nom kvalitetom. Riječ je o četiri crteža inspirirana Paklom iz spjeva Božanstvena komedija Dantea Alighierija, koje je Dalibor Prančević povezao s motivima Francesce i Paola, te Pred Minosom, Vanni Fucci i Fortuna. Temu mu je sugerirao Iso Kršnjavi koji se u razdoblju od 1904. do 1906. godine bavio prijevodom u prozi Danteova spjeva te ga u nastavcima objavljivao u zagrebačkim Narodnim novinama. Meštrović i Kršnjavi upoznali su se u Beču 1904. i tom ga je prigodom Meštrović portretirao. Kontakt će nastaviti dopisivanjem na relaciji Zagreb — Beč, a iz pisama doznajemo brojne pojedinosti Meštrovićeva promišljanja teme. U arhivskom fondu Ise Kršnjavoga u Hrvatskom državnom arhivu sačuvana su pisma mladog Meštrovića poslana iz Beča, dok pisma I. Kršnjavoga upućena kiparu nažalost nisu sačuvana.

Motivi iz Danteova spjeva povezani su s umjetnicima hrvatske moderne, dapače, inspiracija tom temom rezultirala je nekim od ponajboljih djela u opusu Bele Csikosa Sesije, te Vlahe Bukovca i Mirka Račkoga s kojima se Meštrović druži u Beču. Bukovac na samostalnoj izložbi u Salonu Eugena Artina 1903. izlaže Trilogiju iz Dantea, a slike Čistilište i Pakao dovršene su i signirane u Beču 1902. godine. Rački na osnovi narudžbe Ise Kršnjavoga od 1904. godine radi na ilustracijama Božanstvene komedije, a u Beču 1906. dovršava Grad Dis, jednu od najboljih slika hrvatskog simbolizma. U isto se vrijeme Bela Csikos Sesia nakon slike Dante pred vratima čistilišta, 1898., namijenjene Odjelu za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ulici 10, ponovno vraća danteovskim temama.

Meštrovićevi crteži s motivima prema Danteovu spjevu najviše su se približili Klimtovoj likovnoj morfologiji koju je razradio na Fakultetskim slikama. Vertikalnu neuravnoteženu kompoziciju, u kojoj jedna strana slike dominira mnoštvom likova dok je drugi dio gotovo

185

Ivan Meštrović, Pred Minosom, Ivan Meštrović, Francesca i Paolo, Beč, 1905., Muzeji Ivana Meštrovića, Beč, 1905., Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana Meštrovića, Split Galerija Ivana Meštrovića, Split

prazan, te “paklene” klaustrofobije poznate s Filozofije i Medicine, Meštrović ponavlja u crtežu Pred Minosom. Sputani Vanni Fucci fantomski izranja iz tamne pozadine proparane bljeskom munje, a takve prijeteće atmosferske pozadine također su poznate s Klimtovih alegorijskih slika. Izmučena ljudska tijela, memento mori razasutih lubanja i kostura i zmije koje plaze po njima također spadaju u Klimtov repertoar, kao i bestežinski likovi Francesce i Paola. Istom motivskom krugu, inspiriranom Danteom i Klimtovim Fakultetskim slikama, pripadaju brojne skulpture i reljefi nastali u Beču između 1903. i 1907. godine. Posljednji poljubac vertikalno je komponiran od dviju glava, mlade žene bezizražajnoga umirućeg pogleda i nad njom pognutoga muškog lika koji se grčevito drži za njezinu kosu. Žrtva nevinosti ležeći je akt krhkog tijela, isturenih kostiju zdjelice i rebara, “izmučeni polumrtvac” (A. Milčinović), koja desnom rukom štipa vlastitu kožu, kao bizaran i rijedak kiparski detalj kojim oživljava blijeda sadra skulpture. Majčina briga druga je verzija iste teme koja prikazuje zabrinutu majku koja čvrsto prigrljuje bolesno dijete. Meštrović ju je izlagao 1905. na Jubilarnoj izložbi Hrvatskog društva umjetnosti u Umjetničkom paviljonu, a potom 1906. godine na xxvi. izložbi bečke Secesije. Svojim formalnim i stilskim značajkama ova djela najavljuju kiparevo remek-djelo ranog razdoblja, znameniti Zdenac života, na kojem je sumirana galerija likova koji su se dotada pojedinačno javljali u njegovim djelima, ljubavne parove, odbačeno dijete, rezigniranog starca, u kojima se ogledaju čežnje i žudnje slabog čovječanstva, težnja za ljudskom solidarnošću i rasap u osvitu moderne civilizacije. Sece- sijska simbolika Zdenca života u prikazivanju alegorija čežnje, nade, žudnje — u sukobu s neprijateljskim moćima, prolaznošću i ljudskom slabošću — povezuju ga s Klimtovim djelima iz faze Fakultetskih slika i Beethovenova friza.

Na dvije izložbe bečke Secesije Klimtova i Meštrovićeva djela izložena su s ostalim secesionistima; Meštrovićev je premijerni nastup bio na xvii. izložbi održanoj od ožujka do svibnja 1903. s djelom Bolesnica koju povezujemo s Klimtovim ženskim likovima sklopljenih ruku, zatvorenih očiju, beživotnoga melankoličnog izraza, kakvi se pojavljuju na Fakultet- skim slikama. Na istoj izložbi Klimt je prvi put pokazao svoju novu sliku Varljive svjetlosti

186

Ivan Meštrović, Tri prizora s aktovima i ženska glava (Vrtlog bludnika), Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana Meštrovića, Split

Ivan Meštrović, Vanni Fucci, Beč, 1905., Muzeji Ivana Ivan Meštrović, Vrlog bludnika (detalj) Meštrovića, Galerija Ivana Meštrovića, Split Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

187

Ivan Meštrović, Žrtva nevinosti, Beč, Ivan Meštrović, Žrtva 1903./04., Muzeji Ivana Meštrovića, nevinosti (detalj) ATELIJER MEŠTROVIĆ, Zagreb

(Irrlichter) koja je pak odabrana za njegov premijerni nastup u Zagrebu na ovoj izložbi. Na xx. izložbi Secesije u proljeće 1904., Meštrović je zastupljen dvama recentnim djelima u sadri, spomenutom ležećom ženskom figurom, Žrtva nevinosti, i ljubavnim parom sjedinjenim u skulpturi Život, a Klimt je na istoj izložbi pokazao Vodene zmije (Wasserschlangen). “Ein genialer Bub, Ihr Landsmann!”, Klimtov je sud o Meštroviću, kojeg je prenio Milan Begović (M. Begović, Kipar Meštrović, Obzor, Zagreb, 30. svibnja 1904.).

Oba su umjetnika u javnosti branila svoje umjetničke stavove i zastupala svoja djela. Klimt je slikom Nuda Veritas poručio da je “loše dopadati se mnogima”, a Meštrović je svoj rani tekst zaključio riječima: “… mi [umjetnici, op. a.] ne možemo na masu reflektirati, ne, i kad bismo htjeli, jer mi nikako masi ne pripadamo” (Ivan Meštrović, Jezuitska sućut i vienčeva posmrtica, Pokret, Zagreb, god. I, br. 21 (4. rujna 1904.), 2 – 3, 3).

Ivan Meštrović poprimio je u Beču duhovni sadržaj secesije, a to je ponajprije umjetnička sloboda koju su proklamirali bečki secesionisti. Njegov rani opus do 1908. godine, pripada secesijskom razdoblju po svojoj oslobođenoj estetici i tematskim preokupacijama, a njegov kiparski razvoj pratimo od pokretljivih površina ranih sadra i njihove organičke dinamike na primjeru Zdenca života, 1905., do formalnog stiliziranja napetih uglađenih površina u korist statičke tektonike skulpture, koja se javlja na Vrelu života, 1907.

U razdoblju od 1903. do 1910. godine Meštrović je sudjelovao na deset izložbi Udruženja likovnih umjetnika Austrije — Secesija u znamenitom Olbrichovu secesijskom paviljonu u kojem se upoznao s djelima najvećih onodobnih umjetnika, Augustea Rodina i Gustava Klimta, čiji su formalni jezik i tematski motivi ostavili snažan trag u njegovu ranom opusu. Kao kiparska zvijezda bečke secesije, potvrdio se na xxvi. izložbi 1906. godine na kojoj je Zdencem života zauzeo središnje mjesto u centralnoj dvorani, a vrhunac umjetnikova bečkog razdoblja samostalna je izložba priređena u Secesiji 1910., postav koje je radio u suradnji s arhitektom Robertom Oerleyjem. Na samom ulazu u izložbeni prostor postavljene su dvije predimenzionirane skulpture, obojene u crveno i srebrno, koje su naznačile da se

188

Ivan Meštrović, Ženska glava (Portret Ruže Meštrović), Beč, 1906., privatno vlasništvo, Zagreb

Darija Alujević Hrvatski kipari u Beču od 1889. do 1913. godine Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

189

XXXV. izložba bečke Secesije, 1910., postav Meštrovićevih djela, Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer Meštrović, Zagreb IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

190

Ivan Meštrović, Posljednji poljubac, Beč, 1904., Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer Meštrović, Zagreb Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

191

Ivan Meštrović, Majčina briga, Beč, 1904., Szépművészeti múzeum, Budimpešta

odvija neobična izložba u samoj zgradi, u kojoj je insceniran hram do kojeg vodi kolonada karijatida. Izložba je pobudila veliko zanimanje javnosti i kritičara i polučila izvanredan uspjeh, ali to je ujedno bio i Meštrovićev oproštaj od Beča.

Ivan Meštrović jedini je od hrvatskih umjetnika bio redoviti član Udruženja likovnih umjetnika Austrije — Secesija, u razdoblju od 1906. do 1914. godine, i gostujući umjetnik Hagenbunda. Zahvaljujući umjetničkim kritičarima koji su pratili secesijske izložbe — Berti Zuckerkandl, Karlu M. Kuzmanyju, Ludwigu Abelsu, Arthuru Roessleru, Ludwigu Hevesiju i Josefu Strzygowskom — započeo je i medijski proboj mladog umjetnika kroz afirmativne osvrte i reproduciranje djela u časopisima njemačkih i austrijskih nakladnika, npr. Die Kunst, Die Kunst für Alle, Erdgeist, te u katalozima izložbi bečke Secesije.

Kao izniman mladi umjetnik ponajprije se afirmirao u Beču, a kontakt sa Zagrebom uspo- stavio je zahvaljujući osvrtima u bečkim novinama koje je prenosila zagrebačka štampa. Iso Kršnjavi među prvima je stupio u vezu s Meštrovićem i pozvao ga na Jubilarnu izložbu Društva umjetnosti u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1905. godine. Na toj je izložbi otkupljena kompozicija Timor Dei kao prvo kiparsko djelo za novoosnovanu Modernu galeriju u Zagrebu, a skulpturu Majčina briga odabrala je banica Lila Pejačević za carsku

192

Ivan Meštrović, Studija za Zdenac života, Beč, 1904./05., Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana Meštrovića, Split Album Meštrovićevih djela nastalih u Beču (1902. – 1908.)

Ivan Meštrović, Zdenac života, Beč, 1905., Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana Meštrovića, Split Album Meštrovićevih djela nastalih u Beču (1902. – 1908.) Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

193 zbirku iz koje je dospjela u Muzej lijepih umjetnosti u Budimpeštu i nakon više od stotinu godina imamo je priliku vidjeti u Zagrebu u sklopu ove izložbe. Uslijedila je narudžba trgovca Poppovića za reljefnu arhitektonsku dekoraciju secesijske uglovnice na Jelačićevu trgu, podignute prema projektu Aladara Baranyaija 1907. godine.

Godina 1910. u znaku je Meštrovića u Beču i Zagrebu. Nakon samostalnog nastupa na XXXV. izložbi Secesije, u Zagrebu sudjeluje na dvije izložbe u Umjetničkom paviljonu: Meštrović– Rački i Nejunačkom vremenu u prkos. Na izložbi Meštrović–Rački realiziran je otkup Zdenca života premijerno pokazanog u Beču 1906. te njegovo postavljanje ispred Kazališta prema projektnoj zamisli arhitekta Ignjata Fischera, 1912. Brončani odljev izvela je bečka ljevaonica Srpek te je to djelo jedna od ponajboljih poveznica dvaju gradova u ozračju secesijskog doba.

Literatura:

—a iren kraševac, Ivan Meštrović i secesija. Beč – München — Prag, 1900. – 1910., Institut za povijest umjetnosti — Fundacija Ivana Meštrovića, Zagreb, 2002. —r d alibo prančević, Djela Ivana Meštrovića inspirirana Danteovim Paklom, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 27 (2003.), 241 – 254. —a ljiljan čerina, Ivan Meštrović, likovi i prizori Danteova Pakla: ilustracije i interpretacije, katalog izložbe, Fundacija Ivana Meštrovića — Gliptoteka hazu, Zagreb, 2007. — alfred weidinger (ur.), Gustav Klimt, Prestel, München – Berlin – New York, 2007. — marian bisanz-prakken, Gustav Klimt. Die Zeichnungen, Albertina, Wien, 2012.

194

IVAN MEŠTROVIĆ, STUDIJA ZA VRELO ŽIVOTA, BEČ, 1906. (NARUDŽBA KARLA WITTGENSTEINA), MUZEJI IVANA MEŠTROVIĆA, GALERIJA IVANA MEŠTROVIĆA, SPLIT

Irena Kraševac 195

MODERNA UMJETNOST I NARUČITELJI: KUĆA WITTGENSTEIN ISPUNJENA ‘MESTROWITZ-STATUAMA’

Beč je oduvijek bio umjetnički bogat grad. Pripadnici aristokratskih obitelji slijedili su primjer carskog dvora koji je pružao veliku potporu umjetničkom stvaralaštvu brojim na- rudžbama i sakupljanjem umjetničkih djela za carske zbirke. Tijekom 19. stoljeća stvara se nova gospodarska i obrazovana građanska elita koja svoju potvrdu traži u kulturnim i umjetničkim krugovima, a njezin moderan senzibilitet odgovara novim umjetničkim pojavama koje nastupaju u krugu secesionista predvođenih Gustavom Klimtom. Prijelaz iz Ringstrasse stila prema modernom umjetničkom stvaralaštvu dogodio se zahvaljujući agilnosti umjetničkog udruženja Sesecija koje je postalo mjesto kreiranja i prezentacije najnovijih umjetničkih trendova i živo mjesto na kojem će se polemizirati o značenju i ulozi umjetnosti u suvremenom društvu.

Za novu gospodarsku elitu vile projektira Josef Hoffmann, dame portretira Gustav Klimt, a a svoje prostore opremaju umjetničkim predmetima iz bečkih radionica, Wiener Werkstätte. Uz Wittgensteine, to su još obitelji Wärendorf, Primavesi, Rotschild, Gutmann, Lederer i dr.

Premda je umjetničkim ukusom pripadao prethodnoj eri, bečki industrijalac Karl Wittgen- stein (1847. – 1913.) jedan je do najzaslužnijih mecena secesijskog udruženja umjetnika. Zahvaljujući njegovoj potpori podignuta je zgrada Secesije u samo nekoliko mjeseci, a njegovu naklonost uživali su brojni umjetnici koje je financijski podupirao i kupovao njihova djela za svoju zbirku. Arhitekt Josef Hoffmann gradi mu ladanjsku kuću izvan Beča koja je svojim uređenjem bila “modernija” od gradske palače, a dojam cjelovitoga umjetničkog djela upotpunjuje i memorandum papir za pismo na kojem je otisnut ovalni medaljon sa stiliziranim inicijalima vlasnika i jelenom kao simbolom lovačke kuće Hochreit.

Ivan Meštrović zadobio je Wittgensteinovu naklonost zahvaljujući svojim uspješnim nastu- pima na izložbama bečke Secesije i pohvalnim prikazima bečkih likovnih kritičara, što mu je donijelo brojne narudžbe za palaču Wittgensteinovih u nekadašnjoj Alleegasse kbr. 16, u neposrednoj blizini Karlove crkve i Secesije. Riječ je o dekorativnim postamentima i vazama, skulpturama Adama i Eve, portretima supruge Leopoldine Wittgenstein, te najpoznatijem djelu, monumentalnom zidnom reljefu, Vrelo života, 1907. Wittgensteinova materijalna IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

196

potpora omogućila mu je odlazak u Pariz na dvije godine, 1908. – 1910., u kojem je izradio većinu skulptura po njegovoj narudžbi i slao mu fotografije svojih djela snimljenih u pariškom Fotoatelijeru Procédé Druet, a koje je Wittgenstein potom u uzvratnim pismima komentirao.

O narudžbama i odnosu mecene i umjetnika svjedoči 16 sačuvanih pisma iz ostavštine Ivana Meštrovića koja se danas čuvaju u arhivu Muzeja Ivana Meštrovića, Atelijeru Meštrović u Zagrebu, a koja otkrivaju mnogo zanimljivih pojedinosti o odnosu Wittgensteina prema mladom Meštroviću. U Wittgensteinovu pismu Meštroviću poslanom iz Beča u Pariz 11. kolovoza 1909. nalazimo i potvrdu njegova mecenatstva: “Prije godinu i pol obvezao sam se pomagati Vas tijekom dvije godine. Te dvije godine ističu, koliko je meni poznato, početkom sljedeće godine; tada Vas prepuštam Vašoj sudbini. Moja je želja da do tada budete dovoljno napredovali i da ćete se sam pobrinuti za narudžbe, a ne spasti na nekog potpomagatelja. Moje je mišljenje, da biste dosegli taj cilj i napravili si ime, morate raditi mnogo i jeftino. (…) Ovaj moj savjet ne odnosi se i na mene. Ono što sam od Vas kupio nisam smatrao preskupim (…). Od Vas sam preuzeo ograničen broj radova, jer svoju kuću nisam mogao ispuniti isključivo ‘Mestrowitz-Statuama’ …”

Portretni je žanr doživio svoje zlatno doba u Beču na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće zahvalju- jući narudžbama bogate klijentele kolekcionara i mecena iz redova novih liberalnih boga- taša koji su se identificirali s umjetničkom avangardom koja se stvarala pod pozlaćenom lovorovom kuglom bečke Secesije. Gustav Klimt portretirao je Karlovu kćer Margarethe Stonborough Wittgenstein, a portret se danas nalazi u stalnom postavu Nove pinakoteke u Münchenu. Mladom Meštroviću povjerena je izrada dvaju portreta supruge Leopoldine, u drvu (navedena kao Drvena maska na XXXIII. izložbi Secesije, 1909.) i u granitu, koja je dospjela u fundus galerije Belvedere i prvi je put imamo priliku vidjeti u Zagrebu (Ženska polufigura / Weibliche Halbfigur, 1908.).

Portret Leopoldine Wittgenstein spominje se u pismu Karla Wittgensteina Meštroviću u Pariz, datiranom 5. lipnja 1908., u kojem mu za izvedbu preporučuje tamni kamen, savjetuje mu “da ne treba žuriti s izvedbom jer je portret majke namijenio djeci, pa je svejedno hoće li će biti gotov mjesec dana prije ili poslije”. Filozof Ludwig Wittgenstein opisao je svoju majku kao osobu koja nije imala mnogo vlastite volje i mišljenja koje, uz patrijarhalnog i samouvjerenog oca, nije ni mogla očitovati, ali je imala istančan glazbeni senzibilitet i bila je odlična pijanistica, a u njihovu su se salonu okupljali znameniti glazbenici Johannes Brahms, Gustav Mahler i dr. Meštrović ju je prikazao pomalo odsutnu i zamišljenu, pomno obrađenog lica s urezanim čeonim borama i podočnjacima, rukama položenim na krilu. Široki, puni, obli ovratnik i reveri njezina ogrtača sugeriraju da je riječ o krznenom kaputu kojim je ogrnuta krhka ženska figura. Meštrović se s tim portretom htio predstaviti na Me- đunarodnoj izložbi münchenske Secesije 1911. za koju mu je Wittgenstein dopustio izlaganje “njegovih” skulptura, Pastira i Vaze, ali gospođa Leopoldina nije se složila i s posudbom svoga portreta.

Osim vaza i dekorativnih postamenata u terakoti i bronci, dva su djela za Wittgensteina klesana u tamnom belgijskom kamenu i rađena po narudžbi za prostor palače. Meštro- vićevo Vrelo života i portretom ovjekovječena supruga mecene svjedoče kojim je marom

197

MEŠTROVIĆEVO VRELO ŽIVOTA U ATRIJU PALAČE WITTGENSTEIN U BEČU, GRADSKI MUZEJ DRNIŠ, FOTOTEKA GMD

Moderna umjetnost i naručitelji: kuća Wittgenstein ispunjena ‘Mestrowitz-Statuama’ Irena Kraševac IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

198

Ivan Meštrović, Dekorativni postament, Beč, 1907., MUZEJI IVANA MEŠTROVIĆA, GALERIJA IVANA MEŠTROVIĆA, SPLIT

naručitelj odabrao umjetnika koji je zadobio njegovo povjerenje. Nažalost, daljnja sudbina Wittgensteinove obitelji i zbirke razasula je djela na razne strane.

O bogatoj opremi palače Wittgenstein, osim nekoliko sačuvanih fotografija, svjedoče i sjećanja sina, filozofa Ludwiga Wittgensteina i kćeri Hermine, koji spominju djetinjstvo provedeno u okruženju umjetničkih djela Gustava Klimta, Maxa Klingera, Kolomana Mosera, Puvisa de Chavannesa, Augustea Rodina i Ivana Meštrovića. Obiteljska saga Wittgensteinovih inspirirala je nekoliko biografskih knjiga iz kojih doznajemo o sudbini protagonista, od oca obitelji, Karla, koji je stekao veliko bogatstvo trgovinom čelika i akcijama, te se u dobi od pedeset godina povukao u privatni život i posvetio mecenatstvu umjetnosti. Kći Margarethe, ovjekovječena na Klimtovu portretu, udala se za Amerikanca Jeromea Stonborougha i izgradila modernu kuću u Beču prema projektu svoga brata Ludwiga, inače školovanog inženjera, i Paula Engelmanna, učenika Adolfa Loosa. Posjedovala je i Vilu Toscanu također bogatu opremljenu umjetninama. Brat Paul bio je priznati pijanist koji je u Prvom svjetskom ratu izgubio ruku, te je nastavio s karijerom kao jednoruki pijanist, a nastupio je 1930. i u Zagrebu. Ludwig Wittgenstein ubraja se među najutjecajnije filozofe

199

Ivan Meštrović, Ženska polufigura (Portret Leopoldine Wittgenstein), Pariz, 1908., ©BELVEDERE, Beč

20. stoljeća. Bio je profesor na Cambridgeu i živio je izrazito skromno, odričući se svih izvanjskih simbola svoj buržujskog podrijetla. U korist braće odrekao se očeva nasljedstva.

Pedesetih se godina prošlog stoljeća rušila ratnim bombardiranjima oštećena Wittgenstei- nova palača, a nasljednici su rasprodavali dio umjetnina. Tako je Meštrovićevo Vrelo života dospjelo na dražbu kod nekoga bečkog antikvara, a vijest o tome Meštrovićev je poznanik Rudolf Sieber javio umjetniku u Sjedinjene Američke Države. Nakon niza dogovora i pregovora oko sudbine reljefa koji je, uzidan u zid predvorja palače, bio pošteđen ratnih devastacija, Meštrović ga je odlučio otkupiti u vlastitom trošku za 2000 dolara i pokloniti zavičajnom Drnišu, uz uvjet da općina Drniš materijalno potpomaže njegova sina Tvrtka. Vrelo života svečano je otkriveno u Drnišu 25. kolovoza 1957. kao javni spomenik.

Nekoliko radova u sadri koji su ostali u Meštrovićevoj ostavštini, prema kojima su lijevane skulpture i postamenti za Wittgensteina, kiparevom su darovnicom dospjeli u fundus Atelijera Meštrović u Zagrebu, a dio iz obiteljske ostavštine akvizicijom je 2010. godine ušao u sastav Meštrovićevih muzeja. Jedan sadreni postament, dio nikad izvedenoga

200

P ISMO KARLA WITTGENSTEINA IVANU MEŠTROVIĆU, BEČ, 11. KOLOVOZA 1909., MUZEJI IVANA MEŠTROVIĆA, ATELIJER MEŠTROVIĆ, ZAGREB, PISMO BR. 923A10 Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

201

IVAN MEŠTROVIĆ, DEKORATIVNI POSTAMENTI, BEČ, 1907. (NARUDŽBA KARLA WITTGENSTEINA), ALBUM MEŠTROVIĆEVH DJELA NASTALIH U BEČU (1904. – 1907.), MUZEJI IVANA MEŠTROVIĆA, GALERIJA IVANA MEŠTROVIĆA, SPLIT

dekorativnog okvira za Vrelo života u palači Wittgenstein, u fundusu je Galerije umjetnina u Splitu, a kasniji brončani odljev u stalnom je postavu Galerije Meštrović u Splitu. Za ostala Meštrovićeva djela koja su se nalazila u zbirci Wittgenstein, danas nisu poznate lokacije.

Izvori i literatura:

— Pisma Karla Wittgensteina Ivanu Meštroviću, vlasništvo dr. Mate Meštrovića, Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer Meštrović u Zagrebu — K atalog der XXX. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs-Secession, Wien, März-Juni 1908. [Kat. Nr. 9. Säulentorso mit Vase. Marmor, 19. Säulenträger. Holz, 45. Säulenträger. Marmor, 69. Säulenträger. Marmor, 72. Quelle des Lebens. Brunnen. Marmor] — Katalog der XXXIII. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs-Secession, Frührjahr 1909. [Holzmaske] — Ivan Meštrović. A Monograph, London, 1919. [No. 63. 1907., Vienna, Portrait of Mme. Wittgenstein, No. 73, 1908. Paris, Another Portrait of Mme. Wittgenstein] — Allan Janik, Stephan Toulmin, Wittgenstein’s Vienna, New York, 1973. — Vesna Barbić, Radovi Ivana Meštrovića u zbirci Karla Wittgensteina u Beču, Muzeologija, 39 (1999.), 104 – 110. — Irena Kraševac, Ivan Meštrović i secesija. Beč – München – Prag, 1900. – 1910., Institut za povijest umjetnosti – Fundacija Ivana Meštrovića, Zagreb, 2002., poglavlje: Meštrovićev bečki mecena Karl Wittgenstein, 161 – 173. — T obias G. Natter, Die Welt von Klimt, Schiele und Kokoschka. Sammler und Mäzene, DuMont, Köln, 2003. — Ir ena Kraševac, Ivan Meštrović und sein Wiener Mäzen Karl Wittgenstein, u: Übergänge und Verflechtungen. Kulturelle Transfer in Europa, (ur.) Gregor Kokorz, Helga Mittelbauer, Peter Lang Verlag, Bern, 2004., 129 – 145.

— Antonia Tomić, Vrelo života Ivana Meštrovića od vremena nastanka do danas, Anali Galerije Antuna Augustinčića, 32 – 33/34 – 35 (2012. – 2015.), Zbornik radova simpozija Problem spomenika: spomenik danas, Klanjec, 2015., 221 – 240.

202

Ignjat Fischer, poliklinika Sanatorij — interijer (čekaonica u prizemlju), Zbirka T. Stahuljak – J. J. Gašparac, Zagreb

Marina Bagarić Lokalna tradicija i uvozna secesija: zagrebačka arhitektura između 1898. i 1918. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Marina Bagarić 203

LOKALNA TRADICIJA I UVOZNA SECESIJA: ZAGREBAČKA ARHITEKTURA IZMEĐU 1898. I 1918.

Atelijer Fischer & Hrubý, stambena zgrada Otto Wagner, trgovačko-stambena Rado, Strossmayerov trg 7, Zagreb, 1897. – 1898., zgrada u Universitätstrasse 12, Beč, Privatna zbirka, Zagreb 1888., Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb

U trenutku svečanog otvaranja prve izložbe “hrvatske secesije” — Društva hrvatskih umjetnika u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu u prosincu 1898., već je bila podignuta prva zgrada koja se svojim stilom također odcijepila od tada uobičajenoga historicističkog izričaja. Kuća dr. Eugena Rada, smještena točno preko puta Umjetničkog paviljona, dovršena je nekoliko mjeseci ranije, prema projektu zagrebačkog atelijera Fischer & Hrubý. Kompaktni korpus uglovnice ukrašen je na način “slobodne renesanse” Otta Wagnera, odnosno po uzoru na njegova bečka ostvarenja s kraja 1880-ih i početka 1890-ih, u kojima je na fasadi, pod dubokom strehom, slobodno apliciran raskošni reljefni ukras.1 Tretirajući fasadu kao 1. zdravko poznić, Arhitektura secesije u Hr- vatskoj, Čovjek i prostor, 295 – 296 (1977.), slikarsko platno, arhitekt joj daje sekundarnu ulogu; primat ima prostor koji se nalazi iza nje. 12 – 14; aleksander laslo, Lica moderniteta 1898. – 1918. Zagrebačka arhitektura Takav protofunkcionalistički pristup označava istinski početak, nultu godinu zagrebačkoga secesijske epohe, u: Secesija u Hrvatskoj, (ur.) Miroslav Gašparović, Anđelka Galić, Mu- arhitektonskog modernizma. Na ovom mjestu treba registrirati da na spomenutoj izložbi zej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2003., 25; marina bagarić, Arhitekt Ignjat Fischer, hrvatskih secesionista sudjeluje i budući važan protagonist modernističkih strujanja: mladi Muzej za umjetnost i obrt — Meandarme- dia, Zagreb, 2011., 56 – 62. Viktor Kovačić, student Otta Wagnera na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti. On je dizajnirao okvir za Bukovčev portret baruna Ljudevita Vranyczany-Dobrinovića, velikog 2. D. H. U. katalog, Dionička tiskara u Zagre- 2 mecene i člana utemeljitelja Društva hrvatskih umjetnika. bu, Zagreb, 1898., 6, 8. IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

204

Uz ove je uvodne konstatacije o podudarnostima i povezanostima mjesta, vremena i osobnosti potrebno naglasiti i nekoliko činjenica vezanih uz Radovu zgradu koje će se pokazati upravo znakovitima za temu odnosa Beča i Zagreba na polju arhitektonskog modernizma. Prvo, autori su projekta Ignjat Fischer i Antonín Hrubý koji su arhitekturu studirali na praškoj politehnici. Najodaniji pristaše trendova što ih u prvim godinama 20. stoljeća diktiraju bečke škole arhitekture bit će u Zagrebu upravo oni arhitekti i graditelji koji formalno obrazovanje nisu stjecali u Beču. Drugo, zgrada koja u gradsku arhitekturu donosi novi oblikovni govor izgrađena je na Zelenoj potkovi, zagrebačkom ekvivalentu bečkom Ringu, mjestu gdje je utemeljiteljsko razdoblje smjestilo svoje najvažnije institucije: Akademiju znanosti i umjetnosti, Sudbenu palaču, narodno kazalište, Sveučilište... Kuća Rado nagovijestila je tako da će secesija kao novi bečki stil na zagrebačku arhitektonsku pozornicu ući na velika vrata: do 1907. u samom su centru grada, na glavnom gradskom trgu, podignute čak tri zgrade čija je inspiracija bečkim secesijom neprijeporna. Treća se značajna činjenica odnosi na ličnost investitora: dr. Eugen Rado bio je zubar, ali i iznimno uspješan poslovni čovjek, tipičan predstavnik nove financijske elite sastavljene od liječnika, ljekarnika i veletrgovaca, koja će secesiju prihvatiti i promovirati kao stil svoje društvene klase.

Utjecaji Otta Wagnera i njegova kruga

Godinu dana nakon dovršetka wagnerovske “slobodnorenesansne” kuće Rado, 1899. nastaje projekt kojem pripada atribut prve “prave” secesijske zgrade u Zagrebu. Trgo- vačko-stambenu zgradu ljekarnika Josipa Pečića u zagrebačkoj je Ilici 1899. projektirao 3. aleksander laslo, Ocijeni valjano ali ne arhitekt Vjekoslav Bastl (Přibram, Češka, 1872. – Zagreb, 1947.).3 Bastl je u Zagrebu završio strančari: prilog nagađanjima o Alojzu-Vjeko- slavu Bastlu, Čovjek i prostor, 1 – 2 (1995.), 22. Graditeljsku školu, a potom je bio zaposlen u produktivnom i modernom atelijeru Hönigs- berg & Deutsch. I školska biblioteka i ona arhitektonskog ureda nisu oskudijevale u bečkim stručnim časopisima i publikacijama, pa je Bastl dobro poznavao recentne radove Otta Wagnera i njegove škole. Kuća ljekarnika Pečića upravo je uzoran primjer wagnerovskoga projektantskog i oblikovnog postupka: prizemlje u kojem je ljekarna rastvoreno je velikim staklenim plohama, bogata secesijska reljefna dekoracija koncentrirana je u višim zonama pročelja, a pod središnjim je dijelom atike reljef Svetog Trojstva, čije boje i pozlatu štiti tipični wagnerovski latičasti stakleni krov. Crteži kuće Pečić publicirani su u respektabilnoj 4. Apotheke zur heiligen Dreifaltigkeit und Fa- bečkoj reviji Der Architekt 1900. godine.4 milien-Wohnhaus des Herrn Josip v. Pečić in Agram, Der Architekt, 6 (1900.), 28, T. 52. Za epohu, ali i za samog Bastla karakterističan je izravan, nametljiv način kojim arhitektura komunicira s promatračem: cijelom širinom pročelja, između etaža teku natpisi K sv. trojstvu / ljekarna / apoteka / ilica br. 43, odnosno ljekarna / jos. pečić / apotheke. Naziv ljekarne ponavlja šareni reljef, a cijelu kompoziciju pročelja zaključuju apotekarske vaze omotane zmijama i izvedene kao akroteriji u punoj plastici. Na taj je način o djelatnosti vlasnika sve rečeno.

Premda je kuća Pečić školski primjer bečke secesije wagnerovskog smjera, Vjekoslav Bastl njezin projekt izrađuje vjerojatno neposredno prije upisa na Wagnerovu Meisterschule 1899. Do 1902. kad završava bečko školovanje Bastlovi su studentski radovi redovito objavljivani i u časopisu Der Architekt i u njegovu suplementu Aus der Wagnerschule. U njima se Bastl

205

Vjekoslav Bastl (u atelijeru Hönigsberg & Deutsch), ljekarna i kuća Pečić, Ilica 43, Zagreb, 1899., Reprodukcija u časopisu Der Architekt, Beč, 1900., Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb

otkriva kao autor avangardnih projektantskih rješenja: za primjer, već na početku studija projektira vilu na čijem ravnom krovu (!) smješta vrt.5 Za završni rad, u kojem profesor 5. marco pozzetto, La scuola di Wagner 1894 – 1912. Idee – premi – concorsi, Comu- Wagner u svojim studentima želi “upaliti božansku iskru mašte”, Bastl, u skladu s aktivne di Trieste, Trieste, 1979., 36 – 37. nim zanimanjem za ezoteriju, kreira kompleksnu i fantastičnu Palaču znanstvene udruge za okultizam u Parizu, za koju dobiva i nagradu Gundel.6 6. Isto , 94 – 95; otto antonia graf, Die vergessene Wagnerschule, Verlag Jugend & Volk, Wien, 1969., 19, 32. U prvim je godinama poslije povratka u Zagreb arhitekt Vjekoslav Bastl, zahvaljujući liberalnim, nekonvencionalnim investitorima nove generacije i dobrohotnim poslodav- cima u atelijeru Hönigsberg & Deutsch, imao priliku mnogo raditi. Sa snažnim pečatom Wagnerove škole Bastlov velik talent i živa imaginacija vidljivi su najbolje na projektima izvedenima na Trgu bana Jelačića: trgovačko-stambenoj uglovnici ljekarnika Eugena Viktora Fellera (1905. – 1906.) i još jednoj trgovačko-stambenoj četverokatnici dr. Euge- na Rada (1904. – 1905.). Obje su zgrade, kao i Pečićeva ljekarna, opremljene simbolima profesije svojih vlasnika: na uglu Fellerove zgrade u visini dva kata smještena je reklamna boca pripravka Elsa-fluid, a na krovu Radove zgrade velike su figure Asklepija i Higije te dviju fantastičnih životinja iskešenih zuba. No, pravi je Bastlov hommage Ottu Wagneru trgovačko-stambena zgrada vlasnika tvornice keramike Gustava Kalline (1903. – 1904.) čiji 7. mar ina bagarić, Od fasade do kamina: keramika za arhitekturu, u: Secesija u Hr- je fasadni plašt, istovjetno bečkoj Majolikahaus, u punoj visini i širini obložen keramičkim vatskoj, (ur.) Miroslav Gašparović, Anđelka Galić, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, pločicama. Posebnost zagrebačke zgrade u odnosu na bečku nalazi se u činjenici da su 2003., 86. njezine pločice proizvod tvornice Kallina i kao takve savršena reklama vlasniku, dok su 8. Za Gustava Kallinu arhitekt Bastl projektirao je 1905. – 1906. i vilu na Ksaveru, na Wagnerovoj zgradi uvozne pločice mađarske tvornice Zsolnay.7 Motivi naslikani na plo- nadahnutu engleskim Arts & Crafts pokretom. aleksander laslo (bilj. 3), 25. čicama — ruže, listovi lopoča, šišmiši — morali bi imati, s obzirom na Bastlov misticizam, nina gazivoda, Vila Frangeš. Geneza izgradnje i prepoznavanje značenja, Pop&Pop, 8 složeno simboličko značenje. Zagreb, 2008., 304.

Lokalna tradicija i uvozna secesija: zagrebačka arhitektura između 1898. i 1918. Marina Bagarić IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

206

Vjekoslav Bastl, trgovačko-stambena zgrada Kallina, Gundulićeva Vjekoslav Bastl, trgovačko- 20, Zagreb, 1903. – 1904., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb stambena zgrada Kallina, detalj pročelja, Recentna fotografija

Vjekoslav Bastl, trgovačko-stambena zgrada Feller, Trg bana J. Vjekoslav Bastl, trgovačko- Jelačića / Jurišićeva 2, Zagreb, 1905. – 1906., Muzej grada Zagreba stambena zgrada Rado, Trg bana J. Jelačića 5, Zagreb, 1904. – 1905., Privatna zbirka, Zagreb

Otto Wagner, trgovačko-stambena zgrada Majolikahaus, Linke Wienzeile 40, Beč, 1898. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

207

Vi ktor Kovačić, carski ljetnikovac Orianda na Krimu, nacrt glavnoga pročelja, Beč, 1899., Diplomski rad u klasi Otta Wagnera, Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture rh

Poslije ovih je projekata Vjekoslav Bastl počeo samostalnu projektantsku djelatnost, a u oblikovanju eksterijera priklonio se — kao i bečki wagnerovci — klasicizirajućem izričaju.

Od 1896. do 1899. student Otta Wagnera bio je i arhitekt Viktor Kovačić (Ločendol, Slovenija, 1874. – Zagreb, 1924.). Utjecaj učitelja podrazumijeva se na Kovačićevim studentskim radovima; Wagner je svojim dubokim štovanjem Schinkelova naslijeđa nesumnjivo utjecao i na Kovačićevu temu završnog rada — carsku ljetnu rezidenciju Orianda na Krimu. Wagnerov je kod Kovačića i stav o “božanskoj” arhitekturi i arhitektu-umjetniku, koji mladi arhitekt 9 9. Wagner u Moderne Architektur u poglavlju demonstrira svojim članstvom i aktivnostima u Društvu hrvatskih umjetnika 1898. To će posvećenom profesiji arhitekta piše o arhitekturi kao o “najvišem izrazu ljudske Društvo u zajednici s književnicima pokrenuti 1900. reviju “za književnost i umjetnost” sposobnosti da se približi božanskom”. otto wagner, Moderne Architektur, Život, koju će decentnim rukopisom dizajnirati upravo Kovačić. U prvom je broju revije on Verlag Anton Schroll, Wien, 1902., 17 – 46.

objavio i “programatski” tekst Moderna arhitektura koji zapravo sažima Wagnerove stavove 10. darja radović mahečić, aleksander laslo, Život i djelo Viktora Kovačića, u: o arhitekturi i njegov inauguracijski govor na Akademiji likovnih umjetnosti iz 1894. godi- Arhitekt Viktor Kovačić. Život i djelo, 10 zbornik radova znanstvenog skupa, (ur.) ne. Stolice koje je oko 1902. dizajnirao Otto Wagner, a proizvodila bečka tvrtka Jacob & Miroslav Begović, hazu — Hrvatski mu- Josef Kohn vide se na fotografijama Kovačićeve svečane dekoracije dvorane Društva Kolo u zej arhitekture, Zagreb, 2003., 100 – 102. Zagrebu 1907. godine.11 Ipak, Kovačićev je najvažniji duhovni učitelj i soulmate Adolf Loos, 11. Fotografije u: Ostavština Viktora Kovačića, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Mini- pa će o toj relaciji biti riječi u posebnom poglavlju. starstvo kulture rh. giovanni renzi, Il mobile moderno, Gebrüder Thonet Vienna, Jacob & Josef Kohn, Silvana Editoriale, Milano, 2008., 96 – 97. Rano djelo Aladara Vladimira Baranyaija (Szászvár, Mađarska, 1879. – Zagreb, 1936.), vila slikara Ivana Tišova (1900. – 1901.) na Pantovčaku, ilustrira uvodnu tvrdnju o većoj prijemčivosti za bečke uzore onih arhitekata koji se u Beču nisu školovali. Baranyai je u Zagrebu 1899. završio Graditeljsku školu (odjel) pri Obrtnoj školi. Dokaze o njegovim izravnim kontaktima s bečkim umjetnicima ili tragove o školovanju na bečkim akademijama i visokim školama istraživači arhitektova opusa nisu našli.12 Baranyaiju je očito bilo 12. aleksander laslo, Aladar Baranyai i građanski ideal, Arhitektura, 186 – 188 dovoljno, kao i njegovu kolegi Bastlu, pažljivo studirati crteže Otta Wagnera i njegovih (1983. – 1984.), 64 – 73; andreja der hazar ijan-vukić, Arhitektura Aladara studenata i suradnika objavljivane u bečkoj periodici. Stoga je u vilu Tišov i u mnoge svoje Baranyaia u Zagrebu, Život umjetnosti, 56 – 57 (1995.), 28 – 43; jasna galjer, skice vila i kuća iz istog vremena ugradio elemente bečke secesije. Konkretno, vili Tišov Aladar Vladimir Baranyai. Arhitektura i dizajn 1899. – 1936., Muzej za umjetnost slične kompozicije pročelja s povišenim srednjim dijelom i plošno ukrašenim gotovo cijelim i obrt, Zagreb, 1999.

208

Aladar Baranyai, vila i atelijer Tišov, nacrt glavnoga pročelja, Pantovčak 54, Zagreb, 1900. – 1901., Privatna zbirka, Zagreb

Otto Wagner, Galerija djela suvremene umjetnosti, nacrt glavnoga pročelja, Beč, 1900., ©WIEN MUSEUM, beč Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

209

Aladar Baranyai, vila — Fantasie, Wunibald Deininger, vila s dućanom, studija crtež, 1902., Privatna zbirka, Zagreb objavljena u časopisu Der Architekt, Beč, 1901., Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb

površinama glavne fasade nalazimo u suvremenim radovima Wagnerovim (npr. stanica 13. otto wagner, Einige Skizzen, Projecte u. ausgeführte Bauwerke, Verlag von An- podzemne željeznice na Karlsplatzu ili neizvedeni projekt Galerije djela suvremene umjet- ton Schroll & Co, Wien, 1899., Band iii, Heft I & ii. nosti).13 Također, Wagnerovi su studenti u projektnom zadatku “kuća za umjetnika / dom 14. Crteži “kuće za umjetnika” studenata za umjetničko udruženje” na isti način rješavali pročelja, na kojima je zapravo nezaobilazan Wagnerove klase iz 1900. godine repro- ducirani su na istoj stranici u citiranoj element bila zidna slika ili reljef — ponovno velik oglas za “djelatnost” vlasnika kuće.14 knjizi Marca Pozzetta (bilj. 5, str. 95 – 96).

Aladar Baranyai bio je od 1900. do 1905. zaposlen u zagrebačkom arhitektonskom atelijeru i građevinskom poduzetništvu Pilar, Mally & Bauda. S očito razvijenim senzibilitetom za duh vremena, i Baranyaijevi su poslodavci, kao i Bastlovi, svojem mladom zaposleniku dopustili veliku stvaralačku slobodu. Tako su brojne najamne stambene zgrade koje je u Donjem gradu Baranyai projektirao u prvim godinama 20. stoljeća prave “stilske vježbe na temu secesije”,15 i to one Wagnerova kruga, poglavito Olbricha i Schönthala. 15. jasna galjer (bilj. 12), 30.

Od 1905. godine Aladar Baranyai djelovao je u zajednici sa Slavkom Benedikom koji je studij arhitekture završio na Tehničkoj visokoj školi u Karlsruheu. S dvjestotinjak realiziranih zgrada do 1931., atelijer Benedik & Baranyai bit će jedan od najproduktivnijih u svojem vremenu, a prva velika njihova realizacija bila je kuća Gjure i Fedora Poppovića (1906. – 1908.). Trgovačko-stambena zgrada bogate stare trgovačke obitelji zauzela je krajnju parcelu na sjevernom dijelu zagrebačkoga glavnog trga, odnosno ugao s kratkim potezom Splavnice i ulice Pod zidom, tako da ima čak tri pročelja kojima komunicira s okolinom, dok dvoriš- nim pročeljem graniči s Bastlovom kućom Eugena Rada. U prizemlju zgrade smješteno je nekoliko dućana, a na katovima su stanovi. Posebnu pozornost zaslužuje luksuzni stan na prvom katu, organiziran oko nadstandardno prostranog predsoblja. Na mansardi je bio uređen i stan-atelijer slikara, grafičara i dizajnera Tomislava Krizmana, bečkog studenta, čiji će se likovni senzibilitet u velikoj mjeri podudarati s Baranyaijevim. Plohe triju uličnih

210

Aladar Baranyai (atelijer Benedik & Baranyai), trgovačko-stambena zgrada Poppović, Trg bana J. Jelačića 4, Zagreb, 1906. – 1908., Zbirka T. Stahuljak – J. J. Gašparac, Zagreb Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

211

Ivan Meštrović, Alegorijski reljef na Otto Wagner, Poštanska pročelju kuće Poppović, 1906. – 1907., štedionica, Georg-Coch- Recentna fotografija Platz 2, Beč, natječajni projekt — detalj središnjega rizalita, 1903., ©WIEN MUSEUM, beč

pročelja komponirane su različito, s balkonima i erkerima, čime je postignuta izvanredna dinamika. Metalni dekorativni elementi aplicirani na fasadu i strehu ponovno odaju bečke uzore, a kamene oplate spojene metalnim zakovicama neodoljivo podsjećaju na fasadu Wagnerove Poštanske štedionice.16 Elegantne balkonske ograde od tamno obojenoga kova- 16. U purifikaciji pročelja kuće Poppović uklonjene su kamene oplate i metalni nog željeza korespondiraju s onima na susjednoj Bastlovoj kući Rado. Jedinstveni element ukrasi. U nedavnoj obnovi pročelje je prežbukano u neadekvatnu naranča- pročelja kuće Poppović jest keramički reljef smješten na uglu prema Jelačićevu trgu u visini stu boju. trećeg kata. Višebojno ocakljeni reljef predstavlja muške i ženske figure — alegorije trgovine sjemenjem, četkama i bojama, kojom su se vlasnici bavili, a proizveden je najvjerojatnije u zagrebačkoj tvornici Kallina.17 Autor reljefa je Ivan Meštrović, a reproduciran je zajedno 17. Novi Meštrovićevi reljefi, Obzor, 26. listopada 1907.; marina bagarić (bilj. 7), 87. s nekoliko drugih kiparevih radova u časopisu Der Architekt 1912. godine.

Kao i Vjekoslav Bastl, i Aladar Baranyai oko 1906. polagano prestaje projektirati u duhu wagnerovsko-olbrichovske secesije i odabire estetiku Josefa Hoffmanna i Bečkih radionica (Wiener Werkstätte).

Hoffmannovci u Zagrebu

Bez obzira na brojne stambene i poslovne zgrade koje je projektirao, Aladar Baranyai puninu je svoga talenta pokazao na temi individualnog stanovanja, u brojnim projektima za zagrebačke četvrti vila. Nekoć mjesta za ladanjski boravak, Tuškanac i Josipovac, uklju- čujući i prostor napuštenog Rokova groblja, na početku 20. stoljeća postaju mjesta stalnog 18. chrtn is ia witt-dörring, Überwindung des Historismus. Ein moderner Stil oder ein rezidiranja. Naručitelji obiteljskih kuća i vila pripadnici su nove društvene i financijske moderner Mensch?, u: Wege der Moderne. Josef Hoffmann, Adolf Loos und die Fol- elite, imućni građani koji se, kao i u Beču, izborom i posvajanjem novog stila distanciraju gen, (ur.) Christoph Thun-Hohenstein, Matthias Boeckl, Christian Witt-Dörring, 18 od prethodne historicističke kulture aristokratskih krugova. Njima je duhovno bliža mak-Birkhäuser, Wien, 2015., 102.

212

P ogled na Mošinskijevu (danas Nazorovu) ulicu i Rokov perivoj, razglednica oko 1910., Zbirka T. Stahuljak – J. J. Gašparac, Zagreb

kultura bidermajera s njezinom ljubavlju prema interijeru, dok se oblikovanje samoga životnog prostora nalazi pod utjecajem engleskog Arts & Crafts pokreta i općenito cottage style arhitekture. Privlačan i umjetnički uvjerljiv amalgam bidermajerske tradicije i Arts & Crafts / Glasgow Four estetike, kakav je u Beču stvorio Josef Hoffmann, prihvatljiv je i za zagrebačku sredinu, a njegov je najodaniji sljedbenik upravo Baranyai.

Kronološki, prva kuća koju Baranyai projektira u novoj rezidencijalnoj četvrti jest najamna dvokatnica vlasnice Karoline Harnisch (Josipovačka cesta, danas Nazorova 17, 1908.). Arhitekt kreira kompaktan volumen čiji fasadni plašt plošno ukrašava koristeći tipične hoffmannovske crno-bijele keramičke trake. Kako je riječ o kući za iznajmljivanje, na tri etaže smješteni su jednaki jednostavni dvosobni stanovi. Bez većih je artističkih pretenzija i obližnja prizemna kuća Popović (1908. – 1909.). Na utoku Josipovačke ceste u Tuškanac poslovno orijentirani atelijer Benedik & Baranyai posjedovao je više parcela na kojima je od 1909. do 1926. prema Baranyaijevu projektu izgrađeno čak četrnaest vila. Njihovi su investitori većinom bili pripadnici više građanske klase koji su društveni status stekli vlastitim radom, npr. dr. David Segen, matematičar, sveučilišni profesor, Milivoj Hajdinjak, gradski vijećnik, dr. Peroslav Paskijević-Čikara, pravnik i predsjednik Trgovačke komore.

Oblikovane dijelom po uzoru na vile Josefa Hoffmanna, a dijelom nadahnute klasiciziraju- ćom, bidermajerskom tradicijom, ove su vile esencija zagrebačke secesijske epohe. Među njima posebnu pozornost zaslužuju obiteljske vile samih arhitekata Aladara Baranyaija i Slavka Benedika, izgrađene na susjednim parcelama između 1909. i 1911. godine. Baranya- ijeva je vila prizmatična jednokatnica s mansardnim krovom, bočno adiranim “prekritim ulazom” i masivnim erkerom. Jednostavni eksterijer oplemenjuju tek decentne crno-bijele keramičke trake koje obrubljuju bridove kuće i prozorske otvore na prvom katu. Plošnu artikulaciju fasada donekle su razigrali i različito oblikovani prozorski šprljci: usitnjeni raster u prizemlju i dijelu prozora na katu alternira s tipičnim hoffmannovskim koncen- tričnim ovalima. Vilu okružuje uređeni perivoj, s bijelo lakiranim vrtnim namještajem, pergolom i sjenicom u kojoj su sjenilo svjetiljke i stolnjak od jednake crno-bijele prugaste tkanine. Sačuvane su svega dvije fotografije interijera, no one uvjerljivo ilustriraju da je Aladar Baranyai i od svoga privatnog prostora kreirao besprijekorni Gesamtkunstwerk u maniri Josefa Hoffmanna. Naime, obje fotografije prikazuju isti dio stana — dio predsoblja s inglenookom — tradicionalnim detaljem engleskih interijera, koji je u sklopu opće

213

Aladar Baranyai, vila Baranyai (vila arhitekta), Tuškanac 18, Zagreb, 1909. – 1910., Zbirka T. Stahuljak – J. J. Gašparac, Zagreb

anglomanije oko 1900. postao popularan element i kod bečkih arhitekata. U Baranyaijevu domu kamin i otvorenu vatru zamjenjuje radijator s rešetkastim metalnim vratima-maskom, a umjesto uobičajenih neocakljenih crvenih opeka, arhitekt koristi tamne pločice visokog sjaja kojima su kontrastne bijele fuge. Na plohi iznad radijatora i u maloj niši mogu se prepoznati ukrasni proizvodi Bečkih radionica (Wiener Werkstätte) i Bečke keramike (Wiener Keramik): perforirane metalne košare, Krinolinenfigure, crno-bijele vaze.

Vila Slavka Benedika koncipirana je također po ondašnjoj bečkoj modi, no — očito zbog drukčijeg vlasnikova ukusa — sasvim različito od Baranyaijeve vile. Umjesto kompaktne prizme projektirana je složena kompozicija u cottage stilu propuštenom kroz bečku retortu. Zahvaljujući dobroj očuvanosti ključnih dijelova interijera, možemo posvjedočiti da obitelj Benedik crno-bijelom svijetu Baranyaijevih pretpostavlja boje: za zidne su oplate korištene različite vrste drva, pa su sve zajedničke prostorije u prizemlju u toplim nijansama sme- đe. Radijator u dnevnoj sobi i njegovu raskošnu pozlaćenu masku uokviruju keramičke pločice prevučene efektnom tirkiznom eozinskom ocaklinom, na podu blagovaonice jest

214

Aladar Baranyai, vila Baranyai — detalj interijera, fotografija oko 1910., Privatna zbirka, Zagreb

J osef Hoffmann, vila Moll 2, Wollergasse 10, Aladar Baranyai, vila Baranyai Beč, 1907., ©MAK — ÖSTERREICHISCHES MUSEUM FÜR — sjenica, fotografija oko 1912., ANGEWANDTE KUNST/GEGENWARTSKUNST, BEČ Privatna zbirka, Zagreb Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

215

Slavko Benedik i Aladar Baranyai, O tto Schönthal, vila u Badenu, vila Benedik (vila arhitekta), studija objavljena u časopisu Der Tuškanac 14, Zagreb, 1909. – 1911., Architekt, Beč, 1907., Knjižnica Muzeja Recentna fotografija za umjetnost i obrt, Zagreb

šareni perzijski tepih, a u kredencima se na fotografiji iz vremena nazire neostilsko srebrno posuđe. Zanimljivo, hodnik do servisnih prostorija oblikovan je opet u crno-bijelom hoffmannovskom stilu.

Među ostalim se tuškanačkim vilama atelijera Benedik & Baranyai rješenjem interijera

izdvajaju vila dr. Peroslava Paskijević-Čikare (1910.) sa svojim dvoetažnim hallom, te 19. Mirko Ilić (izvorno prezime Israel; Kutina, 1873. — logor Jasenovac, vjerojatno 1942.) eksterijer vile Grete Lorković (1911.) s dva naglašeno plastična polukružna erkera između bio je veletrgovac drvom i vlasnik agenci- kojih je također polukružni trijem. je za promet nekretninama. Posjedovao je tvrtku Drvinje d. d. čiji je član ravna- teljstva bio arhitekt Baranyai ali i neki Baranyaijevi klijenti (Ivan Leon, Benko Na samom izmaku epohe, između 1918. i 1922., atelijer je realizirao, također na Tuškancu, Kell). Prije selidbe u novu vilu, stanovao je u kući Rubetić-Gollner u Mihanoviće- najluksuzniju vilu u karijeri — dom obitelji Mirka Ilića.19 U projektu te vile pokazao je voj 18, koju je također projektirao Aladar Baranyai. Zanimljivo je da će Ilić 1930. Aladar Baranyai sav svoj dizajnerski talent, kreiravši uzorno cjelovito umjetničko djelo u otkupiti Baranyaijevu vlastitu vilu na Tuš- kancu 18 za svoju pokćerku Maju, a svoju maniri Bečkih radionica, zbog čega se vilu Ilić uobičajilo uspoređivati s Hoffmannovom će raskošnu vilu 1932. prodati Gustavu Deutsch-Maceljskom, članu poznate obi- bruxelleskom Palais Stoclet (1905. – 1911.). Ipak, po načinu rješenja složene arhitektonske telji trgovaca i industrijalaca za koju je Baranyai u Zagrebu projektirao pet zgrada. kompozicije i već prisutnim naznakama artdécoovske stilizacije, vila Ilić srodnija je vre- vladimir pavlaković, Industrija Jugo- slavije, Zagreb, 1922., 16; jasna galjer menski bližoj, također Hoffmannovoj vili Skywa-Primavesi u Beču (1913. – 1915.). (bilj. 12), 41, 53.

216

Slavko Benedik i Aladar Baranyai, vila Benedik Slavko Benedik i Aladar Baranyai, — blagovaonica, fotografija oko 1912., vila Benedik — detalj interijera, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb Recentna fotografija

Osim Aladara Baranyaija i zagrebački arhitekt Ignjat Fischer (Zagreb, 1870. – 1948.) u ure- đenju je unutrašnjosti svojih zgrada nastalih između 1908. i 1911. iskazao jasne afinitete 20. Svi podaci o Fischerovim zgradama u prema djelu Josefa Hoffmanna i Bečkih radionica.20 Za kulturnu je povijest grada značajno, ovom tekstu iz: marina bagarić (bilj. 1), 124 – 143. međutim, da je Fischer hoffmannovske interijere realizirao u zgradama javne namjene, izgrađenima, doduše, privatnim kapitalom. Kronološki, riječ je o privatnoj poliklinici smještenoj uz rub gradskog središta, o prvom gradskom kino-kazalištu i o zgradi masonske lože. Sve tri zgrade karakterizira specifičan, wagnerovski protofunkcionalistički pristup u oblikovanju prostora kojem je fasadni plašt tek suzdržano urešeni “sekundarni ovitak”. Uz izgradnju i uređenje svih triju zgrada veže se i angažman Tomislava Krizmana.

Privatna poliklinika Sanatorij izgrađena je sredstvima istoimenoga dioničkog društva čiji su članovi bili liječnici, ljekarnici i zubari, ali i — u većem broju — industrijalci, banke, trgovci, 21. M eđu članovima utemeljiteljima bio je i poduzetnici.21 Bio je namijenjen liječenju različitih bolesti, osim “duševnih i akutno infek- dr. Eugen Rado. marina bagarić (bilj. 1), 124. cioznih”. Smještaj na skučenoj parceli u gradskoj ulici odredio je oblik solitera Sanatorija: zbog maksimalne insolacije bolesničkih soba krila zgrade su zakošena, a komunikacije su organizirane oko centralno projektiranog cilindra s foyerom-čekaonicom u prizemlju i salonom-predsobljem na katu. Prema pravilima bolničke arhitekture, operacijske su dvorane smještene na sjevernoj strani zgrade, imaju nadsvjetlo, a vanjski im zidovi, sasvim originalno, završavaju trostranom ostakljenom stijenom. Funkcije lječilišnog prostora tako su decidirano i najdosljednije odredile formu prostora. Kao polazište u uređenju interijera arhitektu Fischeru očito je poslužio sanatorij Josefa Hoffmanna u bečkom Purkersdorfu, 22. Fischer je kao autor kompletnog projekta izgrađen tek nekoliko godina ranije i, suprotno zagrebačkom, namijenjen liječenju isklju- Sanatorija — “osnove za samu zgradu i njezino uređenje” — naveden u tekstu čivo psihičkih bolesti.22 Ne znamo jesu li i Fischer i utemeljitelji Sanatorija, kao Josef Hoff- Gradnja zagrebačkog Sanatorija u listu Ustavnost (Zagreb, 26. ožujka 1908.). mann, bili pobornici teorije psihijatra dr. Richarda von Krafft-Ebinga o utjecaju okoline na

217

Aladar Baranyai (atelijer Benedik & Baranyai), vila Ilić, Paunovac 7, Zagreb, 1919. – 1922., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

Aladar Baranyai (atelijer Benedik & Baranyai), vila Ilić — blagovaonica, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

Aladar Baranyai (atelijer Benedik & Baranyai), vila Ilić — kupaonica, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

218

Ignjat Fischer, poliklinika Sanatorij, Klaićeva 18, Zagreb, 1908. – 1909., Privatna zbirka, Zagreb

23. leslie topp, An Architecture for Modern zdravlje čovjeka,23 no sasvim je sigurno da je zagrebačko lječilište u kojem su najsuvremeni- Nerves: Josef Hoffmann’s Purkersdorf Sana- torium, Journal of the Society of Archite- jim metodama liječeni dobrostojeći pacijenti, moralo biti uređeno moderno i aktualno. I u ctural Historians, 56 (1997.), 416. zagrebačkom je Sanatoriju dominantna boja bijela, namještaj je dijelom uvezen iz tvornica Jacob & Josef Kohn i Thonet, a dijelom je izveden u Zagrebu, vjerojatno prema Fischerovim nacrtima, i također je inspiriran Hoffmann–Moserovim formama. Zanimljivo je i to da je o bečkom sanatoriju afirmativno pisao likovni kritičar Ludwig Hevesi, a o zagrebačkom 24. Isto , 422. emilij laszowski, Sanatorij u Zagrebu, Prosvjeta, 17 (1909.), 709 – 711. zahvalni pacijent Emil pl. Laszowsky, povjesničar i arhivist.24

Neke elemente Hoffmannovih dizajnerskih rješenja interijera nalazimo i u zgradi masonske lože Ljubav bližnjega, izgrađene 1911. – 1912. godine: decentni geometrijski reljefni ukras bijelih zidova u kombinaciji je s tamnim podovima i tamno obojenim drvenim stubištem. No, najbolji primjer originalne interpretacije bečkih poticaja svakako je zgrada kino-kazališta Apollo (1911. – 1912.) što je Fischer gradi u jednom iličkom dvorištu. Inicijativu za gradnju kino-kazališta dao je zagrebački fotograf Rudolf Mosinger koji je 1896. organizirao u Zagrebu prvu javnu kino-projekciju, svega deset mjeseci poslije prve svjetske filmske projekcije braće Lumiere. Za realizaciju ideje zaslužno je bilo dioničko društvo, među čijim su članovima bili i ključni promotori umjetničkog moderniteta: dr. Dušan Plavšić, dr. Milivoj Dežman, nezaobilazni poduzetni dr. Eugen Rado... Kino-kazalište bilo je, dakako, namijenjeno održavanju filmskih projekcija “ozbiljnog i poučnog sadržaja”, te dobrotvornih predstava

219

Ignjat Fischer, poliklinika Sanatorij — interijer Ignjat Fischer, poliklinika Sanatorij, (prvi kat), Zbirka T. Stahuljak – J. J. Gašparac, Zagreb tlocrt drugoga kata, Muzej grada Zagreba

J osef Hoffmann, sanatorij Westend — interijer, Wiener Strasse 64 – 66, Purkersdorf, 1904., ©MAK — ÖSTERREICHISCHES MUSEUM FÜR ANGEWANDTE KUNST/GEGENWARTSKUNST, BEČ IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

220

Ignjat Fischer, sjedište slobodnozidarske Ignjat Fischer, kino-kazalište Apollo, lože Ljubav bližnjega — interijer (stubište), Ilica 31/1, Zagreb, 1911. – 1912., Nazorova 24, Zagreb, 1910. – 1911., Muzej grada Zagreba Privatna zbirka, Zagreb

i koncerata. Nakon dovršetka gradnje, u listopadu 1912. nova je uprava Apolla najavila da će “nastojati da zavede sistematski prikazivanje, po mogućnosti za pojedine slojeve s pre- davanjem poput bečke ‘Uranie’. Tako će ovaj kinematograf, ako naidje na prijazan odziv publike moći svladati s tim spojene velike troškove, te postati s vremenom jedna važna 25. Iz Apolo-kino kazališta u Zagrebu, Narod- ustanova ne samo u zabavnom pogledu, nego i u širenju i populariziranju pučke prosvjete”.25 ne novine, 5. listopada 1912. Podsjetimo, bečka je Urania, kao društvo za pučku prosvjetu, utemeljena 1897., a njezina je nova zgrada prema projektu Wagnerova učenika Maxa Fabianija podignuta 1909. – 1910. godine. No, u samom projektu kinematografa Fischer je bliži rješenjima drugih Wagnerovih učenika, konkretno Marcelu Kammereru, koji nedvojbeno posredovanjem svojeg učitelja slijedi Semperove teze. Prema Semperu, u arhitekturi kazališta poželjno je oblikovanjem eksterijera jasno izraziti različitost namjena pojedinih kazališnih prostorija. Tako i Fischer ogoljuje kino-kazalište, oris zgrade jasno otkriva prostorni raspored — foyer, poteze stubišta, 26. Projekt kazališta u Fokschanu objavljen je u Der Architektu 1909. (T. 25), a projekt servisne prostorije. Na isti je način Kammerer projektirao kazališta u rumunjskom Focşani kazališta u Brüxu u istom časopisu 1910. (str. 15, T. 11). (Fokschan) 1909. i češkom Mostu (Brüx) 1908.26

Kino-kazalište Apollo u svojoj je povijesti doživjelo brojne adaptacije, te nam stoga samo nacrt njegova uzdužnog presjeka iz urudžbenog projekta i opisi iz dnevnih novina dijelom nagovještavaju kako je bila uređena unutrašnjost kazališta. Na nacrtu presjeka vidimo ornamente sasvim usporedive s onima Hoffmannovima na njegovu nacrtu interijera kazališta u Kapfenbergu (1910.) — vitice, plitke ovale u gornjim zonama zida, romboidne ukrase na 27. Projekt je reproduciran u časopisu Der 27 Architekt 1911. (T. 1). vratima. Iz dnevnih novina doznajemo da su u konačnici zidovi oslikani prema zamisli

221

Ignjat Fischer, kino-kazalište Apollo, Marcel Kammerer, kazalište, Focşani (Fokschan), tlocrt, 1911., Državni arhiv u Zagrebu Rumunjska, Studija objavljena u časopisu Der Architekt, Beč, 1909., Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb

Ignjat Fischer, kino-kazalište Apollo, J osef Hoffmann, kazalište — interijer, Kapfenberg, nacrt presjeka, 1911., Državni arhiv projekt iz 1910., objavljen u časopisu Der Architekt u Zagrebu 1911., Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

222

Tomislav Krizman, servis za kavu, J osef Hoffmann, servis za piće, oslikan u Zagrebu, 1911., Muzej za staklana Lobmeyr, model iz 1912. umjetnost i obrt, Zagreb

slikara i grafičara Tomislava Krizmana. Pomagali su mu polaznici njegove škole, a korište- 28. Otvorenje Apollo-kina, Narodne novine, ne su bile boje “koje ne odrazuju svjetlo”.28 Kao i Ignjat Fischer, i Krizman je bio privržen 5. travnja 1912. stilskom izričaju Josefa Hoffmanna i Bečkih radionica: u Beču je od 1903. do 1907. pohađao Školu za umjetnički obrt i Akademiju likovnih umjetnosti (William Unger), te je sudjelovao na izložbama Secesije i Hagenbunda 1904. i 1906. Tijekom studija Krizman se iz prve ruke uputio u mogućnosti suradnje umjetnika — on sam oduševljeno je svjedočio afirmaciji Bečkih radionica, otvorenju kabarea Fledermaus u kojem nastupa njegova dugogodišnja muza Marya Delvard, “našao se kod kavanskog stola moderne: Altenberg, Friedel, Loos, 29. olga maruševski, Tomislav Krizman za Moser, Klimt, Roller, Lehar”.29 Poslije dovršetka školovanja Krizman se vraća u Zagreb naš umjetnički obrt, Bulletin jazu, 2(53) (1982.), 14. i useljava u Baranyaijevu kuću Poppović na glavnom trgu. U gradu tada djeluje Škola za umjetnost i umjetni obrt, u kojoj dekorativno-ornamentalni odjel vodi slikar Robert Auer. Kako piše likovni kritičar Kosta Strajnić: “Slikar Auer vrijedio je još do nedavna kao jedini dekorativni slikar i zastupnik našeg umjetničkog obrta, iako dosada nije načinio ni jedno 30. kosta strajnić, Tomislav Krizman i djelo te struke.”30 Konkretno, i učitelju i učenicima nedostajali su konkretni predmeti na njegovo djelovanje, Gutenberg, 11 – 12 (1911.), 124. koje bi mogli aplicirati svoje nacrte dekorativnih motiva. Stoga Tomislav Krizman osniva 1911. u svom stanu-atelijeru privatnu školu za slikanje, crtanje i umjetnički obrt i nastoji u zagrebačku sredinu prenijeti bečki model — uspostaviti suradnju između umjetnika, 31. olga maruševski (bilj. 29), 28 – 29; mari- obrtnika i tvornica.31 Prvi rezultat suradnje predstavljen je na božićnoj izložbi Krizmana i na bagarić, Hrvatski umjetnici i keramika — prilog poznavanju veza Zagreba i Beča na njegove škole u Salonu Ulrich 1912.: u realizaciji predmeta umjetničkog obrta sudjelovale prijelazu stoljeća, u: Secesija u Hrvatskoj, (ur.) Miroslav Gašparović, Anđelka Galić, su Tvornica peći Zagorka iz Bedekovčine, stolar Schiffer, bravar Anton Mesić, Kartonaža Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2003., 196 – 198. Schmidt & Hudetz. Istovjetno bečkim umjetnicima i Krizman nabavlja porculansko posuđe, proizvedeno u češkim i njemačkim tvornicama porculana prema nacrtima Bečkih radionica, i oslikava ih vlastitim dekorativnim motivima. Ipak, do ozbiljnije i trajnije suradnje s domaćom industrijom nije došlo. Stoga je vrijedan pozornosti angažman Krizmanov vezan uz Fischerovu arhitekturu: osim oslika zidova u kinu Apollo, Krizman je za zgradu masonske lože dizajnirao vitraj na glavnom stubištu, a u povodu otvorenja Sanatorija u rujnu 1909. izradio je spomen-značku.

223 A dolf Loos, Viktor Kovačić i Hugo Ehrlich

Pišući 1903. godine o aktualnim izložbama i o afirmaciji hrvatskih likovnih umjetnika u 32. D . N. P. [dušan nikolajev plavšić], Vla- ho Bukovac, “Kunst”, “Secesija”, Gustav Beču, njihov mecena i promotor, bankar Dušan Plavšić spominje i Adolfa Loosa i njegov Klimt, Antonieta Krasnikova, Krizman i Meštrović, Nada, Sarajevo, 24 (1903.), 336. časopis Das Andere.32 Arhitekt Loos jest “predstavnik moderne amerikanske kulture i njen 33. hugo ehrlich, Mi o Loosu, Arhitektura, zagovornik. On svoj dio [časopisa] naziva listom ‘da se uvede zapadna kultura u Austriju’. 11 (1933.), 174.

Loos izašao je na glas god. 1898., kada je prigodom jubilarne izložbe u Beču napisao niz vrlo 34. Kovačić je na inicijativu mnogo puta spominjanog dr. Eugena Rada izradio instruktivnih prikaza u ‘Neue Freie Presse’, u kojima se je glavno bavio raznim amerikanskim 1909. plan uređenja bivšeg Rokova groblja s kolonijom vila koje bi gradio Radov kulturnim stečevinama, u koliko su se pojavile na toj izložbi. Istim zanimljivim i duhovitim konzorcij. Projekt je predviđao uređenje vidikovaca, perivoja i cesta koje bi spajale načinom piše on i u svoj list, u kojem govori o svim pojavama javnoga i privatnoga života, područje s centrom grada na istočnoj i s Pejačevićevim (danas Britanskim) trgom počevši od odijela pa do državnih uredaba. Ujedno stupa sa svojim čitateljima u direktan na zapadnoj strani. Sljedeće godine Ehr- saobraćaj, odgovarajući im na pitanja — jednomu kako da se odijeva, drugome kako da lich je izradio novi projekt regulacije Ro- kovca kojim se predviđala gušća izgradnja namjesti stan, trećemu kako da se ponaša prama damama na ulici itd”. i drukčiji raspored komunikacija. snješka knežević, Kovačićeve vizije uređenja za- grebačkih trgova i perivoja 1905. – 1909., u: Arhitekt Viktor Kovačić. Život i djelo, “Zanimljiv i duhovit način” kojim Loos piše u dnevniku Neue Freie Presse i diskutira u bečkim zbornik radova znanstvenog skupa, (ur.) Miroslav Begović, hazu — Hrvatski mu- kavanama privlačio je mnoge, pa tako i zagrebačke studente arhitekture — Viktora Kovačića zej arhitekture, Zagreb, 2003., 147 – 150. koji uči na Likovnoj akademiji kod Wagnera i Huga Ehrlicha koji je kod Karla Königa na Visokoj tehničkoj školi. Tih se dana povodom Loosove smrti prisjetio Ehrlich: “Kovačić i ja ‘kibicirali’ smo gotovo prvi Loosovim atakama na eklekticizam i secesiju po njegovim uređajima kavane Kapua, Malog Sachersaala i gradnje kuće na Michaelerplatzu, pa bara u Kärtnerdurchgangu, Federsteinera i Knižeova dućana na Grabenu”.33

Zagrebački loosovci Ehrlich i Kovačić poslije povratka iz Beča samostalno su ili u zajedničkom

atelijeru projektirali vile i obiteljske kuće južno od Benedik–Baranyaijeve kolonije vila — na 35. abeatriz colomina, The Split Wall: 34 Domestic Voyeurism, u: Adolf Loos & Le Rokovcu i u njegovoj neposrednoj okolini. Kuće Auerovih, vile Frangeš, Vrbanić, Bauer, Corbusier: Raumplan versus Plan Libre, (ur.) Max Risselada, Nai010 Publishers, Breyer, Rado originalne su interpretacije Loosovih teza o projektiranju stambenih prostora Rotterdam, 2013., 32 – 39.

za metropolitanske klijente. Kuće su, smatra Loos, kao i odjeća — trebaju štititi individuu, 36. adolph loos, Aus der Wagner-Schule, biti skrojene po mjeri i ne isticati se “slikovitošću”.35 Eksterijer treba biti jednostavan, dok Neue Freie Presse, 31. srpnja 1898., 12. se u interijeru otkriva bogatstvo — materijalno i duhovno. Ehrlichove i Kovačićeve kuće oblikovane su prema potrebama stanara, sasvim su jednostavnih fasada, ali još uvijek bez beskompromisnog modernizma u isto vrijeme građenih Loosovih bečkih vila. No, kad je u

pitanju uređenje interijera, Loosove su pouke nasljedovane s bitno većom vjernošću. Stoga 37. tihomil stahuljak, Ein Klatsch über den Architekten Adolf Loos, Peristil, 34 im u ovom tekstu posvećujemo najveću pozornost. (1991.), 115 – 119; hugo ehrlich (bilj. 33), 175; Zbirka Tihomila Stahuljaka, vl. J . J. Gašparac, Zagreb. Službeno, poznanstvo Adolfa Loosa i Viktora Kovačića datira najvjerojatnije od ljeta 1898. 38. Povjesničarka arhitekture Iris Meder kad Loos afirmativno spominje Kovačićev studentski projekt u svojem osvrtu na radove svrstava Loosove učenike i sljedbenike u tri grupe. U prvoj su grupi oni koji su Wagnerove škole.36 Prema sačuvanim dokumentima sudeći, Kovačić i svega četiri godine pohađali Loosovu privatnu Bauschule utemeljenu 1912. (među njima je npr. stariji Loos druže se u prvim godinama 20. stoljeća u Beču i Zagrebu: oko 1905. Kovačić Zlatko Neumann). U drugoj su grupi oni arhitekti koji nisu bili Loosovi učenici fotografira Loosa u Beču, Loos ga upoznaje s Peterom Altenbergom, o čemu svjedoči pje- nego su bili angažirani u njegovu atelijeru kao suradnici i voditelji gradnji (među snikovo pismo upućeno u Zagreb, uvodi ga u salon Eugenije Schwarzwald. Godine 1912. njima je npr. Hugo Ehrlich). Treću grupu čine arhitekti koje je Loos poznavao i koji Loos svraća u Zagreb “na povratku iz primorja”, a ratnih je godina Kovačić često u Beču su se sami legitimirali kao Loosovi sljed- benici ili su ih kritičari svrstali u Loosov kamo ga šalju kao suradnika Zemaljskog odbora kraljevina Hrvatske i Slavonije za skrb oko krug. Toj bi grupi pripadao Kovačić. iris meder, “In der Kärtnerbar, in Cabarets ratničkih grobova.37 Premda se relaciju Kovačića i Loosa promatra kao prijateljstvo dvojice und Nachtlokalen”. Loos, Strnad, Frank, Hoffmann und ihre Schüler, u: Leben mit ravnopravnih arhitekata, iz cijele je Kovačićeve arhitektonske i životne ostavštine razvidno Loos, (ur.) Inge Podbrecky, Rainald Franz, Böhlau Verlag, Wien – Köln – Weimar, 38 da je on, kao i brojni drugi arhitekti, bio zapravo Loosov odani sljedbenik i obožavatelj. 2008., 213 – 214.

224

Vi ktor Kovačić, vila Frangeš, Rokov Vi ktor Kovačić, Adolf Loos, Beč, 1905., perivoj 2, Zagreb, 1910., Muzej za Zbirka T. Stahuljak – J. J. Gašparac, Zagreb umjetnost i obrt, Zagreb

Slijedeći danas poznate crtice iz Kovačićeva života, možemo zaključiti da on upravo do detalja živi Loosov nauk: od odijevanja po engleskoj modi do inzistiranja na vožnji fijakerom 39. Iz sjećanja Terezije Arhanić, Kovačićeve umjesto automobilom.39 Preko Loosa Kovačić upoznaje američku suvremenu arhitekturu supruge; zabilježio Tihomil Stahuljak, Zbirka Tihomila Stahuljaka, vl. J. J. Gašpa- i engleski antikni namještaj, zahvaljujući Loosu on odustaje od secesijske ornamentike rac, Zagreb. Wagnerove škole. No, kad je samo projektiranje u pitanju, oba Kovačićeva učitelja — i Wa- gner i Loos — na istoj su poziciji: “nužda je jedina gospodarica umjetnosti”, funkcija, svrha je ta koja određuje arhitektonsku formu. Kovačić od Wagnera i Loosa također prihvaća uvažavajući odnos prema lokalnoj tradiciji. S takvih polazišta nastaje njegov originalni umjetnički izričaj i projektantski prosede.

Arhitekt Hugo Ehrlich (Zagreb, 1879. – 1936.) ima bitno drukčiji background od Kovačića: 40. Podaci o Königovoj školi: christopher long, An Alternative Path to Moderni- potječe iz imućne građanske obitelji poduzetnika i graditelja, a u Beču upisuje 1897. Teh- sm: Carl König and Architectural Educa- tion at the Vienna Technische Hochschule, ničku visoku školu kod Karla Königa. Premda je Tehnička visoka škola u to vrijeme bila 1890 – 1913., Journal of Architectural Education, 55 (2001.), 21 – 30. etablirana kao jedno od vodećih arhitektonskih učilišta Europe, sam König slovio je kao antimodernist, najžešći oponent Wagnera i secesije.40 Jednako je kritičan bio prema Loosu, zabranivši svojim studentima pohađanje njegove privatne škole. Dva su težišta Königova učenja — poznavanje klasične tradicije i svladavanje tehničkih aspekata arhitekture, odnosno “majstorstva umjetnosti građenja”. Hugo Ehrlich perfektno je usvojio temelje Königove škole, a zatim im dodao vlastitom senzibilitetu bliske Loosove.

Poslije završetka studija 1903. godine Ehrlich je ostao u Beču i zaposlio se u atelijeru Hum- berta Walchera von Moltheina, gdje je radio na projektu obnove dvorca Kreuzenstein kod Korneuburga u Donjoj Austriji. Prema nekim izvorima, u to je vrijeme samostalno projektirao 41. žarko domljan, Hugo Ehrlich, Zagreb, 1979., 27, 267. uređenja privatnih interijera.41 Posredovanjem Walchera upoznao je bečke aristokratske

225

As dolf Loo – Hugo Ehrlich, vila Karma, Clarens, Švicarska, 1904. – 1912., Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb

krugove, a sam se kretao i u umjetničkim, kazališnim krugovima.42 S Adolfom Loosom, kako 42. ivan kerdić, Moj život i uspomene, rukopis, Zagreb, 1953., 77 – 78. je sam pisao, upoznao ga je u Beču oko 1908. Viktor Kovačić. Možda je poznanstvo s Loosom, možda preporuka Walchera koji je poznavao dr. Theodora Beera, a možda prijedlog Maxa Fabianija kojeg je kao Königova asistenta poznavao još od studentskih dana, utjecalo na izbor Huga Ehrlicha kao Loosova nastavljača gradnje Beerove vile Karma u Clarensu na Ženevskom jezeru.43 Prema podacima u Ehrlichovoj monografiji objavljenoj 1932. u beč- 43. žarko domljan (bilj. 41), 29. vera J. behal, Die Villa Karma und ihre Ar- ko-berlinskoj ediciji Neues Bauen und Wohnen, vilu Karma (La Maladaire) u vlasništvu bečkog chitekten Lavanchy/Loos/Ehrlich, u: Adolf Loos, (ur.) Burkhardt Rukschcio, fiziologa i prirodoslovca dr. Theodora Beera počeo je adaptirati Adolf Loos 1904. godine, Graphische Sammlung Albertina, Wien, 1989., 153 – 154. a nakon četverogodišnje pauze radove nastavlja Ehrlich. On je do 1912. dovršio eksterijer “koristeći Loosovu nadogradnju i pregradnju”, a također izvodi “uređenje parka, ogradne zidove i pretežan dio unutarnjeg uređenja”.44 Kompleksno pitanje preciznog razgraničenja 44. hugo ehrlich, Neues Bauen und Wohnen, Verlag für Architektur und Raumkunst Loosova i Ehrlichova autorskog udjela u izgradnji vile Karma nije predmet ovog teksta, no Ing. Gustav Ew. Konrad, Wien – Berlin, 1932., vi, 30 – 32. kad se usporede i rezimiraju redom izjava samog Ehrlicha u pismu Henri-Robertu Von der

226

As dolf Loo – Hugo Ehrlich, vila Karma, perspektivni prikaz, crtež Huga Ehrlicha iz 1909., Hrvatski muzej arhitekture hazu, Zagreb

As dolf Loo – Hugo Ehrlich, vila Karma — blagovaonica, ©ALBERTINA, BEČ

As dolf Loo – Hugo Ehrlich, vila Karma, nacrti atrija, Hrvatski muzej arhitekture hazu, Zagreb

As dolf Loo – Hugo Ehrlich, vila Karma, nacrt As dolf Loo – Hugo Ehrlich, vila Karma detalja glazbenoga salona, Hrvatski muzej — glazbeni salon, ©ALBERTINA, BEČ arhitekture hazu, Zagreb Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

227

Hugo Ehrlich i Viktor Kovačić (atelijer Ehrlich & Kovačić), vila Vrbanić — interijer, Ivana Gorana Kovačića 2, Zagreb, 1910. – 1911., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

Mühllu, jednom od osnivača ciam-a 1928., stotine nacrta sačuvanih u Ehrlichovu arhivu te zaključci istraživača vile Karma — Vere Behalove, Gillesa Barbeyja, Jacquesa Gublera i 45. jacques gubler, gilles barbey, Loos’s villa Karma, The Architectural Review, Žarka Domljana, proizlazi da Ehrlichov doprinos nipošto nije zanemariv.45 Ehrlich je, očito 865 (1969.), 215 – 216; žarko domljan (bilj. 41), 40; vera J. behal (bilj. 43), uspješno ekvilibrirajući između Loosovih zamisli i Beerovih sugestija i želja, dovršio ekste- 155 – 156. rijer zatvaranjem galerija zidom, staklom ili rešetkama, izvedbom ravnog krova i pergola na njegova tri ugla, prigradnjom portika s dorskim stupovima. U interijeru je minucioznom 46. Vilu Vrbanić uobičajilo se pripisivati isključivo Viktoru Kovačiću. Na izložbi pozornošću, slijedeći Loosove pouke, izveo uređenje ulaznog hala, blagovaonice, velike Hrvatskog društva umjetnosti u Zagrebu 1912. vila Vrbanić izložena je, uz još neke crne kupaonice, manje bijele kupaonice, glazbenog salona, atelijera/laboratorija dr. Beera, radove, kao zajedničko djelo atelijera Ehrlich & Kovačić. Kao svoje samostal- stubišta s garderobom, “hrastove sobe” , “balkonske sobe”, blagovaonice posluge. ne radove na istoj izložbi Ehrlich izlaže, među ostalima, vilu Karmu, osnovu za izgradnju Strossmayerova šetališta u Za- grebu, osnovu za vladinu palaču u Zagre- Hugo Ehrlich vratio se u Zagreb 1909. godine, a od 1910. do 1915. vodio je zajednički atelijer bu, dok Kovačić samostalno izlaže osnove za regulaciju Kaptola i Starčevićeva trga, s Viktorom Kovačićem. U zagrebačkom su atelijeru nastajali nacrti Karme, istodobno s vile Frangeš, Perok, Auer i Plavšić, crkvu sv. Blaža i svoj natječajni rad za vladinu drugim projektima tandema Kovačić–Ehrlich, što omogućava nove i zanimljive poveznice. palaču u Zagrebu. Sličnosti u detaljima opreme interijera vile Karme i vile Vr- Nemoguće je, tako, ne uočiti sličnosti detalja interijera Kovačić–Ehrlichove vile Vrbanić banić također govore u prilog činjenici da je zagrebačka vila koautorsko djelo. 46 (1910. – 1911.) i vile Karma: masivne tordirane stupove u glazbenom salonu švicarske vile Izložba Hrvatskoga društva umjetnosti u Zagrebu, Zagreb, 1913., kat. 381 – 403, kat. i u Denu (malom salonu) zagrebačke vile. Isti su i mali tordirani stupovi koji se gotovo kao 404 – 421, kat. 425 – 440.

228

Hugo Ehrlich i Viktor Kovačić (atelijer Ehrlich & Kovačić), stan baruna Turkovića — spavaća soba, 1912., Zbirka T. Stahuljak – J. J. Gašparac, Zagreb

lajtmotiv pojavljuju u “balkonskoj” i “hrastovoj sobi”, na verandi i uz kamin na galeriji Karme, a u isto vrijeme i nad kaminom Dena vile Vrbanić. U malom salonu Vrbanićevih u niši je prozorčić od raznobojnih stakalaca istovjetan prozorima u blagovaonici i na katu ulaznog hala vile dr. Beera. Slično su oblikovane i drvene oplate zidova.

47. Izložba Hrvatskoga društva umjetnosti u Za- Hommage Loosu kreiraju Ehrlich i Kovačić i u uređenju stana baruna Turkovića (1912.).47 grebu, Zagreb, 1913., kat. 418 – 420. Foto- grafije stana u zagrebačkoj privatnoj zbirci U prostorijama sa starim svodovima projektiraju ugrađeni namještaj: otvorene police za i u ostavštini Viktora Kovačića u Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva knjige, garderobne ormare sa zrcalom, ormare koji svojim jednostavnim vratima podsje- kulture rh. Nacrti u ostavštini Huga Ehr- licha u Hrvatskom muzeju arhitekture u ćaju na zidne oplate. Na crtežima zidova prekrivenih ugrađenim namještajem zanimljivi Zagrebu (hma aek96/9A1 – 9A23). su nam loosovski zastori preko vrata. Na sačuvanim fotografijama vidimo i svjetiljke sa “suknjicama” kakve je Loos često koristio. Najintrigantnija nam je svakako fotografija spa- vaće sobe barunice Turković, koja s malim odstupanjima ponavlja antologijsku Loosovu spavaću sobu njegove supruge Line Loos Obertimpfler, publiciranu 1903. u Loosovu i Al- tenbergovu časopisu Die Kunst. Soba Loosove devetnaestogodišnje supruge kreirana je kao utočište “eterične djevojke”, idealne femme fragile, obloženo u potpunosti bijelim krznom

229

A dolf Loos, stan arhitekta — spavaća soba Vi ktor Kovačić, crteži u bilježnicama arhitekta, Line Loos, 1903., Privatna zbirka, Zagreb Zbirka T. Stahuljak – J. J. Gašparac, Zagreb

i batistom. Nadahnuće za takav aranžman, tumače povjesničari arhitekture, Loos nalazi 48. Interpretaciju sobe Line Loos donosi: anne-katrin rossberg, Loos’ Frau- u priči o Tristanu i Izoldi kako je daje Richard Wagner, ali i sasvim konkretno, u uređenju enzimmer, u: Leben mit Loos, (ur.) Inge Podbrecky, Rainald Franz, Böhlau Verlag, privatnih prostorija carice Elizabete (Sisi) na jahti Miramare.48 Je li i barunica Turković bila Wien – Köln – Weimar, 2008., 149 – 160. femme fragile i zašto se arhitekti ili naručitelji odlučuju upravo za takvo uređenje njezine sobe, tek će se istražiti.

Loos, dakle, javno pokazuje sasvim intimni dio vlastitog stana, a potom ga i replicira u stanu dr. T.-a u bečkoj Wickenburggasse,49 naglašavajući tako jedan od svojih ključnih stavova: 49. adol f loos, Wohnungswanderungen, Wien, 1907. traženje i stvaranje novog rješenja, ako već postoji jedno zadovoljavajuće, potpuni je gubitak novca i kreativnih snaga.50 Takav pristup preuzima očito i Viktor Kovačić, kreirajući za svoje zagrebačke klijente interijere opremljene replikama engleskoga antiknog namještaja, koje kombinira s “domaćim” bidermajerom i barokom te s orijentalnim stolićima. Bezbrojni su 50. christian witt-dörring (bilj. 18), 104. crteži namještaja, lustera i uopće detalja interijerske opreme u Kovačićevim bilježnicama nastali za vrijeme njegovih boravaka u Beču. Iz bilježnica, također, doznajemo da je arhitekt u Beču risao stolice, stolove i svjetiljke u kavanama Museum i Capua, koje je dizajnirao Adolf 51. Zbirka Tihomila Stahuljaka, vl. J. J. Gašpa- Loos, nabavljao knjige o arhitekturi, engleskim interijerima i namještaju, bilježio cijene.51 rac, Zagreb.

Slijedeći Loosa, Kovačić u zagrebačkim stanovima zidove oblaže tapetama ili drvom do određene visine, na podove stavlja šarene orijentalne sagove, a ponegdje koristi i gotovi Loosov dizajn. Tako ukrasne metalne zavjese ispred radijatora, koje Loos koristi pri ure- đenju bečkih stanova obitelji Turnowski, Kraus, Schwarzwald i Bellak, Kovačić također nabavlja za vlastiti stan te za salon vile Vrbanić. Luster sa sjenilom od bambusa i tekstila, kakav Loos koristi u stanovima Rosenfeld i Goldman te u kući Steiner, Kovačić postavlja u blagovaonicu vile Frangeš, a poznatu svjetiljku-poliedar od mesinga i stakla smješta na

230

A dolf Loos, stan Löwenbach — dnevna soba, Reischachstrasse 3 / Schallautzerstrasse 4, Beč, 1913., ©ALBERTINA, BEČ

Hugo Ehrlich i Viktor Kovačić (atelijer Ehrlich & Kovačić), vila Vrbanić — interijer, Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb

Vi ktor Kovačić, stan arhitekta, Masarykova 21 – 23, Zagreb, 1906. – 1907., uređenje kasnije. Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

231

Vi ktor Kovačić, crtež interijera — blagovaonica A dolf Loos, stan Schwarzwald — blagovaonica, u stanu ing. Milana Čalogovića, 1913., Uprava za Josefstädter Strasse 68, Beč, 1905. i 1909., zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture rh ©ALBERTINA, BEČ

ulazima u stubišta kuće dr. Franka. Neka tipična Loosova rješenja Kovačić varira, npr. plitke staklene lustere koji vise na tri lanca i lustere s dugačkim resama.

Sačuvane narudžbe namještaja, skica i dijelovi namještaja iz stana jednoga od Kovačićevih suradnika, inženjera Milana Čalogovića, svjedoče o načinu na koji je Kovačić kombinirao pokućstvo: neki su komadi izvedeni u različitim stilovima prema priloženim skicama, neki prema “starome modelu”, a Loosov slavni Elefantenrüssel-Tisch trebao je biti izrađen prema fotografiji.52 Sav namještaj naručen je 1913. u bečkom “atelijeru za uređaj stanova” 52. Ostavština Viktora Kovačića, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Ministarstvo O. Föhra. U sačuvanim Kovačićevim bilježnicama nalazimo da je arhitekt surađivao i s kulture rh; Zbirka namještaja, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb. drugim bečkim stolarima, uključujući i Loosova omiljenog Josefa Veillicha. Sama pak blagovaonička garnitura kod Čalogovića, izrađena prema Kovačićevim nacrtima a u stilu Queen Anne, ima pomoćni stol za serviranje sa zavjesicom, kakav je Kovačić mogao vidjeti u blagovaonici obitelji Schwarzwald, kamo ga je Loos vodio.

Raskošni Loosov stan bečkog tvorničara — urara Juliusa Bellaka (1907.), uređen komadima baroknog namještaja, svoj zagrebački pandan ima u stanu pravnika i političara, bivšeg bana dr. Nikole pl. Tomašića (1912. – 1913.). Kod Tomašića je, kako pokazuje fotografija, mjesto našao čak i sasvim sličan veliki podni sat koji je, međutim, u stanu Bellak imao svoje simboličko značenje.

Zaključno, interesantno bi bilo u osnovnim crtama usporediti profile klijenata zagrebačkih arhitekata koji su gradili u secesijskoj epohi, slijedeći svaki svoje bečke uzore. Atelijer Benedik & Baranyai projektirao je za novu imućnu građansku klasu koja se i stilom svojih domova željela razlikovati od ljudi prošlih vremena. Angažiran na kreiranju i izgradnji onih objekata

232

Vi ktor Kovačić, palača Tomašić — interijer, A dolf Loos, stan Bellak — dnevna soba, Hebrangova 17 – 19, Zagreb, 1912. – 1913., Zbirka T. Kohlmessergasse 8, Beč, 1907., ©ALBERTINA, BEČ Stahuljak – J. J. Gašparac, Zagreb

53. jos ip horvat, Hrvatski panoptikum, Stvar- koji su gradu priskrbljivali status moderne metropole, arhitekt Ignjat Fischer također se nost, Zagreb, 1965., 58 – 63. priklanjao suvremenom secesijskom stilu. No, atelijer Huga Ehrlicha i Viktora Kovačića 54. V iktor Kovačić projektirao je 1903. kuću Ferdinanda i Amalije Auer u Nazorovoj radio je za naručitelje koji su svojim načinom života željeli oponašati aristokraciju te za 10, a između 1904. i 1906. nastaje vila s atelijerom za Roberta i Leopoldinu Auer investitore koji su s njima bili poslovno i obiteljski povezani. Oni su projektirali i uredili u Rokovoj 9. Druga vila Roberta i Leo- poldine Auer na adresi Rokov perivoj 1, domove novih baruna Turkovića i njihovih rođaka Vrbanića i Winklera. Za Nikolu pl. To- izgrađena 1910. godine, atribuirana je, uz rezervu, atelijeru Benedik & Baranyai mašića uredio je Kovačić “gospodski dom” u današnjoj Hebrangovoj ulici, a za Tomašićeva te Vladimiru Aueru. Nacrti vile nalaze se međutim u ostavštini Huga Ehrlicha prijatelja i odvjetnika Društva hrvatskih umjetnika dr. Edu Franka izgradio je quattrocentom i nose njegov paraf. Projektantski ruko- 53 pis i crtački rukopis na samim nacrtima inspiriranu uglovnicu na kraju iste ulice. Umjetnici kojima je Kovačić (i Ehrlich) projek- govore također u prilog atelijeru Ehrlich & Kovačić kao autorima ove kuće. De- tirao i uređivao domove — obitelji Auer i Frangeš Mihanović — bili su prijatelji i “suborci” korativne detalje (mozaik, ulazna vrata) 54 mogao je vrlo lako dizajnirati i sam Robert arhitekta iz dana osnutka “hrvatske secesije”. Imali su slične senzibilitete: i Robert Auer Auer. Potpis Slavka Benedika na urudžbe- nom projektu vile upućuje na izvođača cijenio je englesku umjetnost, a, za razliku od Kovačića koji do Amerike nikad nije dospio, radova. Ostavština Huga Ehrlicha, Hr- vatski muzej arhitekture u Zagrebu (hma slikar je dvije godine proveo u New Yorku. Frangeš je s Kovačićem dijelio istinski afinitet aek96/24A1 – 24A12 ); jasna galjer (bilj. 12), 44; aleksander laslo (bilj. 1), 27; prema starinama. K tomu, i Aueri i Frangeš Mihanovići nisu bili ljudi bez pedigrea — Fer- nina gazivoda (bilj. 8), 294. dinand Auer potječe iz bavarske plemićke obitelji, a Frangešova je baka češka barunica.55 55. Biografski podaci iz: irena kraše- Za razliku od Adolfa Loosa koji je u Beču svojim kućama i interijerima kreirao neovisni vac, petra senjanović, Robert Auer (1873. – 1952.). Slikar zagrebačke secesije. identitet jedne nove društvene grupe,56 u zagrebačkoj je sredini njegov dizajnerski pristup Retrospektiva, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2010.; nina gazivoda (bilj. 8), povezan sa sasvim drukčijom, pasatistički raspoloženom skupinom klijenata. 34, 36 – 37.

56. elana shapira, Tailored Authorship: Adolf Loos and the Ethos of Men’s Fashi- Promptna asimilacija bečkih arhitektonskih škola i stilova nije, dakle, u Zagrebu podra- on, u: Leben mit Loos, (ur.) Inge Pod- brecky, Rainald Franz, Böhlau Verlag, zumijevala i njihovu istovjetnu uporabu. No, upravo u slobodnoj interpretaciji spojenoj s Wien – Köln – Weimar, 2008., 59 – 67. lokalnom tradicijom leže vrijednost i šarm zagrebačke arhitekture secesijske epohe.

233

Programatski tekstovi Biografije Hrvatski umjetnici na školovanju u Beču Hrvatski umjetnici na izložbama u Beču Katalog Bibliografija

Programatski tekstovi Mladost IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

234

Mladost Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Programatski tekstovi 235

ver sacrum

Kada je u starom Rimu napetost zbog gospodarskih nesuglasica dosegla vrhunac, dio naroda bi se preselio na Mons sacer, Aventin ili Janiculum i zaprijetio da će pred nosom časnim gradskim ocima osnovati drugi Rim ako mu se ne ispune njegove želje. To se zvalo Sece- ssio plebis. Gradski su oci bili mudri ljudi koji su tada secesionistima poslali pregovarača, mnogo obećavali, a malo ispunili i Secessio plebis je završio.

Kada je pak domovini zaprijetila opasnost, cijeli je narod sve živo što je donijelo novo pro- ljeće posvetio bogovima kao sveti proljetni dar — ver sacrum. Kad su rođeni u svetom proljeću odrasli, to je jato mladih, i samo sveto proljeće, odselilo iz domovine u tuđinu kako bi vlastitim snagama i s vlastitim ciljem osnovalo neko novo društvo.

Jato umjetnika željelo se osloboditi starih prilika i osnovati u Beču novo društvo. No nije napustilo staro udruženje jer je tražilo neke ekonomske olakšice, ne sa svrhom da zaprijeti konkurencijom ili dobije povlastice i dade se nagovoriti od nekoga modernog Agripe. Ono imenom “Secesija” nije željelo podsjećati na uzroke, ciljeve i ishod nekadašnjih Secessi- onum plebis.

Oni nisu usmjereni na osobne interese nego su uvidjeli da je ugrožena sveta stvar — umjetnost — i spremni su za nju preuzeti svaku žrtvu. Ne žele ništa, nego vlastitim snagama ostvariti vlastite ciljeve. Zato su odabrali ime ver sacrum. Povezao ih je proljetni duh mladosti, duh mladosti koji sadašnjost pretvara u “modernu”, koji predstavlja stvaralačku snagu u umjetnosti. Zbog njega se i ovaj list mora zvati ver sacrum. ver sacrum posvećeno proljeće dobar je znak pod kojim se rađa novo umjetničko udruženje: rađanje novog Rima, grada umjetnosti, to je ver sacrum.

max burchkard

Max Burckhard, Ver Sacrum, Ver Sacrum, god. I, br. 1, Beč, 1898., 1 – 3. IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

236

Mladost Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

237 zašto izdajemo časopis?

Na čitavom frontu već godinama bijesni veseo rat, od Londona do Münchena, od Pariza do Sankt Peterburga. Samo je Beč obavijen spokojem i “otmjenom” tišinom i ne čuje se ni dašak. Proljetna oluja posvuda kao dubok udah pročišćava duh, u duševno raspoloženje unosi plodnu kišu, njezine munje donose nadahnuće, a gromovi navještenje, ona posvuda obuzima umjetnost, život, kretanje, donosi nadanje, želju za stvaranjem i ushićenost; samo je u Beču nema, samo je tu sve mirno.

No ipak ni tu nije grobna tišina. I tu postoje duboke čežnje, slutnja nadolazećih događaja. Umjetnici i književnici koji su se usudili pogledati dalje od sredine u kojoj žive pronijeli su glas o nečem drugačijem, novom, suvremenom i ubrzo se počelo šaputati: možda ipak postoji nešto i s druge strane Kahlenberga, možda i moderna umjetnost!

O onome što je tada uslijedilo poput potmulog pritiska koji kvari raspoloženje i konačno dovelo do odlučujućeg koraka u umjetnosti, o tome ovdje nećemo govoriti. No izdavanje ovog časopisa ipak zahtijeva obrazloženje. Pokušat ćemo ga obrazložiti ako se neko umjet- ničko djelovanje uopće može izraziti riječima.

Sramotna činjenica da Austrija nema ilustrirani umjetnički list koji odgovara njezinim potrebama dosad je onemogućavala umjetnicima proširiti svoje ideje. Ovaj će im časopis to omogućiti. On će prvi put predstaviti austrijsku umjetnost kao samostalni umjetnički čimbenik i neće se prema njoj odnositi maćehinski, kao što je to bilo dosad. Ovaj časopis, kao sredstvo Udruženja likovnih umjetnika Austrije, treba kod građanstva probuditi osjetljivost za umjetnost te potaknuti i proširiti umjetnički život i umjetničku samostalnost.

Želimo objaviti rat neradu, krutom bizantinizmu i neukusu, a u tome računamo na energičnu potporu svih onih koji umjetnost shvaćaju kao visoku kulturnu misiju i koji su spoznali da je ona jedna od najvećih odgojnih mjera civiliziranih naroda.

No, ne želimo naširoko obrazlagati naš program. Ne u ovom uvodu. Problemi o kojima se mora detaljno razgovarati rješavat će se na za to prikladnom mjestu. Govorilo se i zaključilo već mnogo. Sad se kreće na djela.

Za to su nam u prvom redu potrebne snage za uništenje i razaranje, jer na trulom tlu ne može se graditi, novo se vino ne može točiti u stare mješine. Tek kad tlo bude spremno, izorano i iskrčeno, trebat ćemo snagu blagoslovljenog sunca, snagu rada, stvaranja i održanja. I tom poslu, kao svakom drugom, mora prethoditi uklanjanje smetnji. No besmisleno je tvrditi da je današnja umjetnost destruktivna, da negira formu i boju, da ne poštuje prošlost i zagovara uništenje svega što je dosad postojalo. Umjetnost ne želi propovijedati. Ona želi stvarati. Svaka umjetnost sama po sebi želi stvarati, a ne uništavati. Pravi umjetnici poštuju i cijene velike stare majstore, vole ih sa strahopoštovanjem poput djeteta, klanjaju im se i istinski dive.

Programatski tekstovi Ver Sacrum IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

238

Tko se ugleda samo na staro, taj je naivčina. Naivčine su oduvijek odlučivale o važnim stvarima. To čine i danas — kao što dvorske lude plešu pred kraljem ili ga slijede. Kad junaci jašu u boj, štitonoše zveckaju kopljima. No, čim vitez priđe bojnom polju, svaka galama prestaje i počinje rad. Štitonoše se više ne vide.

svako vrijeme ima svoje shvaćanje. Naš je cilj probuditi, potaknuti i proširiti umjetničko osjećanje našeg vremena. To je glavni razlog zašto izdajemo časopis. Želimo pružiti ruku svima koji teže istom cilju, čak i ako idu nekim drugim putem.

Želimo umjetnost koja se neće nikom dodvoravati, ali koja se neće nikog bojati i nikog mrziti. Strana umjetnost nas može pokrenuti, potaknuti nas da razmislimo sami o sebi; mi je želimo prihvatiti, diviti joj se ako vrijedi, ali ne želimo je oponašati. Stranu umjetnost ne želimo dovesti u Beč samo zbog umjetnika, učenjaka i kolekcionara, nego zbog širokih krugova u kojima se treba probuditi pritajeni nagon za ljepotom i slobodom mišljenja i osjećanja koji počiva u svakom čovjeku.

Zato se obraćamo svima vama, bez obzira na stalež i imetak. Mi ne želimo razdvajati “visoku umjetnost” i “malu umjetnost”, umjetnost za bogate i umjetnost za siromašne. Umjetnost je opće dobro.

Želimo dokinuti staru navadu austrijskih umjetnika koji se tuže da je publika nezainteresi- rana, a sami joj ne nude ništa novo. Želimo glasno reći da umjetnost nije samo draž, samo parfem našem životu, nego da je ona potreba jednoga inteligentnog naroda, jasna i nužna poput jezika ili običaja. Molimo vas za mrvicu vremena koja pada sa stola vašeg života, često raskošnoga, a opet jadnoga. Ako nam date samo mrvicu vremena, samo mali prst, mi ćemo te kratke minute ispuniti takvim užitkom i divotom da će vam se vaš dosadašnji život učiniti bezličnim. Tada želimo vašu cijelu ruku, vaše srce, vas!

Ako netko od vas upita: “Što će mi umjetnik? Ja ne volim slike”, mi ćemo mu odgovoriti: “Ako ne voliš slike, tada ćemo tvoje zidove ukrasiti lijepim tapetama; možda voliš piti vino iz umjetnički oblikovanih čaša: dođi k nama, reći ćemo ti koji oblik čaše je dostojan finoga pića. Želiš li supruzi ili voljenoj pokloniti ukusan nakit ili neobičnu tkaninu? Reci, samo pokušaj i mi ćemo ti pomoći da upoznaš čitav novi svijet, da shvatiš i upoznaš stvari čiju ljepotu ne možeš ni naslutiti, čiju slast još nikada nisi kušao!”

Umjetničko djelovanje ne smije biti skriveno u magli i glavama zanesenjaka, nego mora postati sastavnim dijelom života sa svim njegovim usponima, divotama, ali i grozotama, mora biti duboko ukorijenjeno u vrtlog života. Želimo vas naučiti da zajedno s nama po- stanete snažni poput brončane kule, da spoznate, naučite, razumijete, da budete upućeni u tajne umjetnosti i da ovladate duhovima! To je naša misija.

Svako ima moć djelovati u svom krugu i pridobiti prijatelje, ne za vlastitu korist, nego za viši cilj kojem ne težimo samo mi nego i tisuće drugih. Među vama ima mnogo onih koji su za nas, a da toga nisu ni svjesni. Svi vi koji pripadate ogromnoj vojsci mučenika i patnika — i oni bogati kojima zavide i oni siromašni — svi ste vi žedni okrepljujućeg napitka iz vrela

Ver Sacrum Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

239 vječne ljepote i istine. Svi ste vi naši saveznici u velikoj borbi koju smo započeli. Mi vas moramo voditi. Morate vjerovati u nas, jer smo se svom snagom i budućnošću, sa svime što jesmo, prepustili “Svetom proljeću”.

Weshalb wir eine Zeitschrift herausgeben, Ver Sacrum, god. I, br. 1, Beč, 1898., 5 – 7.

Programatski tekstovi Ver Sacrum IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

240

Mladost Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

241 Udruženje likovnih umjetnika Austrije — secesija

Zauvijek ću pamtiti ovaj prizor. Prošlo je pet godina otkad sam u Deutsche Zeitungu pisao i jadao se o bijedi naše umjetnosti. Imao sam podršku, no većina ljudi još nije tako razmiš- ljala. Jednog dana netko mi je pozvonio na vrata, otvorio sam i ugledao nestrpljivog časnika kojeg nisam poznavao. Satnik, snažan čovjek, strog i s prijetećim kretnjama ušao je u moj stan i napao me oštrim tonom. Tada sam vidio da je to Theodor von Hörmann, naš hrabri Hörmann kojeg otad nismo vidjeli. Sjeo je do mene i počeo promuklim glasom ljutito grditi Udruženje lamatajući svojim velikim rukama. Promatrao sam ga: nešto je divlje i agresivno u tom ponašanju, nešto što ne pristaje njegovim dobrim i srdačnim očima. Njegov izraz lica odavao je neopisiv umor i tugu. Ustao je, hodao amo-tamo po sobi prepričavajući sve žešće što sve mora prolaziti, kako ga mrze oni u “umjetničkoj kući” koji će sve poduzeti kako bi ga izgnjavili i uvrijedili. Sažalio sam se nad tim tužnim čovjekom. Konačno sam ga upitao: “Što ste učinili tim ljudima da Vas toliko mrze?” Tada se cinično nasmijao i povikao: “Učinio? Ja njima? Ha-ha! Želio sam biti umjetnik — da, tako sam zao! A oni to nikomu ne praštaju. Na Vas će poslati bijesne pse!” To neću nikada zaboraviti. Još čujem njegov tragičan glas, vidim ga ljutita pred sobom. Bio je poput izopćenog proroka. Tada sam osjetio njegovu skoru smrt. Na sebe je navukao previše bijesa i morao je pasti. Umro je zbog podlosti svojih neprijatelja.

Tada sam shvatio koja je zadaća naših mladih slikara u Beču i da je njihova “secesija” bitno drugačija od one u Münchenu ili u Parizu.

Smisao secesije u Münchenu i Parizu bio je uz “staru” stvoriti “novu” umjetnost. To je bila borba za bolju formu. Mladi se više nisu željeli zadovoljiti tradicijom, željeli su uvesti nešto novo, nešto svoje, željeli su svijet gledati vlastitim očima i u svojim djelima progovarati o vlastitim osjećajima. Starima se to nije svidjelo, nisu dopuštali nove tehnike i postali su zli. No u umjetnosti je oduvijek bilo prepirki. Obje strane željele su isto, služiti ljepoti. Samo su sredstva kojima su to ostvarivali bila različita. Svi su govorili o umjetnosti, no svatko drugačijim riječima, svatko svojim jezikom. Umjetnici su ustali protiv umjetnika: bila je to borba između škola, doktrina i temperamenata, ili kako god to želimo nazvati. Tomu kod nas nije tako.

Kod nas je drugačije. Kod nas se ne raspravlja o tradiciji, jer mi je ni nemamo. Ne prepire se o staroj umjetnosti, jer je kod nas nema, i novoj umjetnosti. Ne raspravlja se o razvoju ili promjenama u umjetnosti, nego se raspravlja o umjetnosti samoj, o pravu na umjetničko djelovanje. To je to. Naša secesija nije borba mladih umjetnika protiv starih, nego je pobuna umjetnika protiv trgovaca i pokućaraca koji se predstavljaju kao umjetnici i širenje umjetnosti im nije u interesu. “Udruženje” ne predbacuje “Zadruzi”: vi ste za “staro”, i ne tjera ih: budite “moderni”! Ne, samo govori: vi ste “tvorničari”, a mi želimo biti slikari! To je naša razmirica: trgovina ili umjetnost. To je pitanje naše secesije. Hoće li bečki slikari biti osuđeni na to da budu industrijalci ili mogu pokušati postati umjetnicima? Onaj tko misli da su slike roba poput hlača ili čarapa što se rade po narudžbi kupca, taj je za “Zadrugu”. Onaj

Programatski tekstovi Ver Sacrum IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

242

tko slikajući ili crtajući želi podijeliti tajne svoje duše i svoje osjećaje, taj je za “Udruženje”. Ovdje nije riječ o estetici, nego o dva svjetonazora: hoće li prevladati trgovačko shvaćanje ili će konačno biti dopušteno živjeti prema umjetničkim uvjerenjima. “Udruženje” se želi izboriti za to pravo umjetnika — za pravo da budu umjetnici.

Naša je secesija, dakle, agitatorsko udruženje i zato se mora ugledati na agitatore koji su kod nas nešto uspjeli ostvariti. Ako bolje pogledate, vidjet ćete da kod njih vrijede tri osnovna pravila. Prvo jest: tko u Beču želi nešto provesti, ne smije se bojati da će ispasti smiješan. Svi ljudi koji su na kraju trijumfirali i sve stvari koje su kod nas prevladale bile su godinama smiješne. Čini se da u Beču ne ide drugačije. Drugo je pravilo: morate biti spremni na to da ćete biti omraženi. Bečanin ima poštovanja samo prema ljudima koji su mu zapravo mrski. Kod nas se samo mržnjom dolazi do vlasti. Treće je: ne smijete popuštati. Bečanin ima običaj da, kada ga nešto zamolite, on da polovicu. Ako ste zadovoljni dobivenim, on će vam nakon nekog vremena i to oduzeti. Ako ste pak prkosni i ne popuštate, Bečaninu će biti neugodno i dat će vam više nego ste tražili. Sve ili ništa, to mora biti vaš moto.

Bečki će slikari morati dokazati jesu li sposobni biti agitatori i to je smisao naše secesije. Ako jesu, tada im ništa neće nedostajati. Onda ih čekaju lijepa vremena, vrijeme mira i čiste umjetnosti koje i ne treba agitatore. To je naš velik cilj.

hermann bahr

Hermann Bahr, Vereinigung bildender Künstler Österreichs — secession, Ver Sacrum, god. I, br. 1, Beč, 1898., 8 – 13.

Ver Sacrum Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

243

Programatski tekstovi Mladost IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

244

Mladost Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

245 secesiji

Pismo Hermanna Bahra

Dragi prijatelji!

Imate pravo biti ponosni. Napravili ste čudo u našoj domovini. Ovakvu izložbu još nismo imali prilike vidjeti. Izložbu na kojoj nema loše slike! Izložbu u Beču koja daje rezime modernog slikarstva! Izložbu koja pokazuje da mi, mi jadni Bečani, imamo ljude koji mogu stati uz bok i mjeriti se s najboljima u Europi! Tko bi to mogao sanjati? Možete biti ponosni. Ali, prijatelji, nemojte se ljutiti: u toj velikoj sreći hvata me tjeskoba.

Želim vam reći zašto sam zabrinut. Bojim se da ste se prebrzo zadovoljili. Zaboga, to ne smijete činiti. Ne smijete stati, ne smijete se dati umiriti. Ne smijete misliti da je sada sve gotovo. Ne smijete se odmarati. Nije sve gotovo, nego tek počinje! Ovim prvim činom dali ste nam obećanje. Ispunite ga! Ovaj prvi uspjeh vas obvezuje. Budite časni, ispunite ga!

Ovom prvom izložbom još ništa nije učinjeno, sve tek počinje! Ova je izložba za publiku bio velik test. Godinama su vam lagali da naša publika ne želi umjetnost. Vi ste je ovom izlož- bom pitali: želite li umjetnost, da ili ne? I ona je rekla: da!, vikala je: da, želimo umjetnost! Ona sada juri k vama, kliče vam, sva je u zanosu. Ona želi umjetnost, ona želi vas, želi vas! Sad je na vama red da joj umjetnost i date.

Dati umjetnost više je nego što ijedna izložba modernih slika može. Vi morate biti čarobnjaci. Vi nam linijama i bojama morate prenijeti sve ono što mi Bečani osjećamo u našim dušama — radost, iskrene želje i nemirne nade. Morate stvoriti ono što još ne postoji: morate stvoriti austrijsku umjetnost. Ako to ne možete, onda je bolje da nas ostavite na miru. Probudili ste našu čežnju. Sada je ispunite!

Austrijska umjetnost! Sigurno svi znate na što mislim. Kad prolazite našim starim ulicama, a sunce obasjava ogradu Volksgartena, kada mirišu jorgovani, a male Bečanke skaču preko užeta ili kada u prolazu iz nekog dvorišta začujete zvuk valcera, osjećate se neobično i nitko ne može reći zašto mu je tako pri srcu, nego se samo nasmije: To je Beč! Vi morate naslikati to što nama Beč predstavlja. Moderna umjetnost dala vam je neograničena sredstva; uzmite ih i izrazite njima dušu naše domovine. Morate naslikati slike koje će i ljudima koji o nama ne znaju ništa prenijeti te osjećaje. Slike koje će biti poput uvertire Don Juana ili himne.

I još više. Slikarstvom još nije ništa učinjeno. Imat ćemo austrijsku umjetnost tek onda kad ona prodre u sve sfere našeg života. Pogledajte! Dok ovo pišem, gledam preko pisaćeg stola kroz prozor prema Lichtensteingartenu. Tu počiva siva elegantna palača. Iza nje se pruža zeleni Kahlenberg. To je ljepota kakve nema nigdje na svijetu. Tako sam sretan. A onda pogledam stol na kojem pišem i taj me pogled razljuti. Taj je stol mogao nastati i u nekoj berlinskoj radionici. Ja želim imati stol koji pripada mojem Lichtensteingartenu i mojem

Programatski tekstovi Ver Sacrum IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

246

Kahlenbergu, stol koji je bečki kao što je bečki vrt i kao što je bečki park. Tako bečki mora biti moj stol, moja lampa, moja stolica. Razumijete li što želim reći? Želim živjeti okružen bečkom umjetnošću, umjetnošću koja će nositi vaše linije i vaše boje i koja će mi znati reći što osjećam u blaženim satima bečkog proljeća. To nam morate dati, ne meni, ne ovomu ili onomu znalcu, nego čitavu narodu. Ogrnite naš narod pravom austrijskom ljepotom! Prije nego što to ostvarite, nema odmora. Učinili ste mnogo, ali još više stoji pred vama. Sve tek počinje. Ne oklijevajte! Naprijed!

An die Secession. Ein Brief von Hermann Bahr, Ver Sacrum, god. I, br. 5 – 6, Beč, 1898., 5.

Ver Sacrum Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

247 klimt ova “filozofija” I protest profesora

“U našoj kulturi recipijent je uvjeren da bez ikakva predznanja zna i razumije sve što genij stvara, čak i više od toga.” Lichtwark vii. izložba Udruženja pokazala je Klimtovu “Filozofiju”, prvu od tri stropne slike što ih je država naručila za aulu Sveučilišta. Dijelu sveučilišnih profesora to je bio povod za prosvjed protiv smještanja slike na predviđeno mjesto koji je upućen i ministarstvu. Razmi- rice među pristašama i protivnicima punile su čak i novinske stupce, a pojedini profesori davali su intervjue i objavljivali tekstove u ne posve doličnu tonu.

Slika se trenutačno nalazi u Parizu. Ovi redci trebali bi objasniti koje je stajalište Udruženja u tome cijelom slučaju.

Na primjedbu pojedinih profesora da njihov prosvjed nije usmjeren prema Udruženju moram odgovoriti da članovi ne mogu pristupiti Udruženju samo na vlastitu želju, nego se imenuju na glavnoj skupštini. Prihvaćanje članstva nekog umjetnika iskazuje i stav cijelog Udruženja prema njegovoj sposobnosti i njegovu djelovanju. Isto tako i djela za izložbu ne bira samo povjerenstvo od pet-šest članova. Svi članovi u Beču odlučuju o izboru djela. Dosadašnje izložbe dokazuju da pritom ne prevladava jednostrano mišljenje, nego se odlučuje prema pravilniku:

“Članovi žirija moraju se kod odlučivanja za određeno djelo ili protiv njega voditi isključivo njegovom umjetničkom vrijednošću i mogu prihvatiti djela svih umjetničkih vrsta ako ona zadovoljavaju ranije spomenuti kriterij ...”

Ako se na ovakav način ocrni umjetnik ili njegovo djelo, a ovdje se osuđuje i jedno i drugo, tada nije napadnut samo on nego je napad usmjeren i na poštenje svih članova. Udruženje se stoga opravdano brani.

Jednog su profesora, pristašu protivničke struje, upitali za mišljenje kako bi filozofiju trebalo slikarski dostojno prikazati. Odgovorio je: “Portretima slavnih filozofa svih vremena.” Ta nam je konstatacija vrlo korisna. Predočimo si takvu “Filozofiju”. U nekoj idealnoj arhitekturi ili pejzažu hodaju, stoje ili sjede gospoda u povijesnim kostimima; neki čitaju, neki pišu ili razgovaraju, većina ne radi ništa. To može biti realistično ili stilizirano, može biti dobro ili loše naslikano, to može biti umjetnost. Ali s filozofijom to nema nikakve veze. Tek ako promatrač zna kako je izgledao Kant i prepozna ga u jednoj od prikazanih figura ili ako na pločici pored lika pročita “Platon” ili “Giordano Bruno”, moći će si predočiti da je riječ o filozofiji, jer je povezuje s navedenim imenima; tada će pomisliti: “Filozofija”. No takvo razmišljanje nema veze s umjetnošću. Ali profesor će biti zadovoljan. On i ne traži umjetnost, nego želi da netko likovnim sredstvima dočara njegovu literarnu predodžbu.

Programatski tekstovi Ver Sacrum IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

248

Veličina poput Klimta za to je predragocjena, tu želju mogao bi mu ispuniti i neki sposobniji pismoslikar jednostavnim preslikavanjem određenog imena.

Ako na stropu svečane dvorane želimo pravu umjetnost, onda odabranom umjetniku ne smijemo onemogućavati rad.

“Tko stalno upotrebljava fraze poput — od umjetnika tražim, umjetnik mora, umjetnik treba — taj samo dokazuje da uopće ne razumije kako umjetničko djelo nastaje. Takvi zahtjevi vrijede za obrt i robu koja mora odgovarati nečijim potrebama. Nijedan čovjek na svijetu ne može osjetiti potrebu za umjetnošću genija prije no što ona nastane osim onoga koji je stvara.” (Lichtwark).

Velika državna narudžba danas je gotovo jedina prilika da se stvori ovakvo monumentalno umjetničko djelo. To se rijetko događa. Pravo je čudo da još ima umjetnika koji su dovoljno naivni da se prihvate takva zadatka. Ali i sreća. Trebamo li ih zaista mučiti svojim željama kad to nema ni najmanje veze s njihovom glavnom zadaćom, a to je stvaranje umjetnosti?

Jer: “Jezik je sredstvo za međusobno razumijevanje. Toj ulozi umjetnosti uopće ne teže. Čim umjetnik mora misliti na poruku, na rezultat koji želi postići, njegova snaga slabi. Što radi dijete kad na ploči nacrta svoje dojmove svijeta koji ga okružuje? Nacrta čovjeka, kuću — ne da bi majka i otac to pohvalili ili da to imponira njegovoj braći i prijateljima, nego da izrazi svoj unutarnji poriv. Dijete je umjetnik. Veliki umjetnik pred štafelajem, pjesnik u borbi s ritmom i riječima, glazbenik čija se duša kreće u bujnoj melodiji, arhitekt u čijoj se mašti iz mnoštva mogućnosti rađa novi spomenik — svi oni moraju stvarati sami. Osamljeni i bez razmišljanja hoće li ljudi to prihvatiti i osjetiti ono što su i oni sami osjetili, umjetnici osjećaju najveću slast u duši, osjećaju svu snagu stvaranja. Briga o poruci koju neko djelo donosi i kako utječe na promatrača nije dio umjetničkog stvaranja. Čim se ona pojavi, božanski je trenutak nestao. A tko od nje polazi, njemu taj trenutak nikad neće ni doći.” (Lichtwark).

“Savjetovanje sa znanstvenicima” u ovom bi slučaju, dakle, bilo ne samo suvišno nego i pogubno. Nitko umjetniku ne može pomoći u umjetničkom stvaranju. Glavna i jedina namjera naručioca, države, mora biti umjetnost.

Što reći na činjenicu da “napadači” umjetniku žele pomoći ne samo “izumiti” djelo nego ga i poučiti kako da to učini? Koliko jasno ili nejasno mora biti, koliko plave ili crvene! Ne bi li bilo bolje razmisliti o tome “što mi možemo naučiti od umjetnika? Što ćemo učiniti mi da stvari učinimo lijepima, ugodnima, poželjnima kad one to nisu? A one to same po sebi nikad nisu! Moramo učiti od umjetnika koji neprestano streme novim stvarima i djelima. Odmaknuti se od stvari toliko da ih više ne vidimo i da moramo dobro promotriti da bismo ih vidjeli — ili gledati stvari poput isječaka — ili ih postaviti tako da je dio iskrivljen i stvara se samo perspektivni pogled — ili ih promatrati kroz obojeno staklo ili kroz rumenilo zalaska sunca — ili ih staviti pod površinu koja nije transparentna …” (Nietzsche).

Razmislimo o ovome: posjetitelj na izložbi stoji pred nekim djelom 10 do 15 minuta i vraća se svojim svakodnevnim poslovima. Umjetnik koji je to djelo naslikao stajao je pred njim

Ver Sacrum Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

249 10 do 15 tjedana ili mjeseci, svaki je lik i svaki ton tisuće i tisuće puta usporedio s prirodom, a čitav je život radio na sigurnom i ispravnom “gledanju”. Što promatrač zapravo želi reći time kada nakon kratka promatranja djela zaključi da u crtežu ima pogrešaka ili u slici nekih nemogućih boja? Time ili umjetniku osporava talent i uopće normalnu ljudsku sposobnost gledanja i razuma ili ga želi proglasiti varalicom koji se pravi važan bestidnim lažima. Je li zaista potrebno u današnjem civiliziranom društvu tako sumnjičiti umjetnike?

Promatrajući cijeli događaj, moram zaključiti da je on za nas vrlo važan. Ružan osjećaj što su ga profesori prosvjedom prouzročili u svima nama ipak je popravila protureakcija.

Događaj je važan, jer je na svjetlo izišla istina koju stalno iznova ponavljamo: inteligencija nije put do umjetnosti. Znanost se može shvatiti, a umjetnost osjetiti i samo tako pojmiti. Sposobnost shvaćanja osjećaja ponekad je, ali rijetko, prirodna i urođena. Uglavnom se mora učiti i dugo stjecati. “No, put obrazovanja kojim prolazi naše moderno društvo nigdje ne dotiče likovnu umjetnost. U najboljem slučaju neka stazica izgubi se u šumi nastave povijesti umjetnosti.” (Lichtwark).

Ne zaboravimo odakle dolazimo! Početkom stoljeća “posvuda su se uzdizali niži slojevi. Sredstvo njihova promaknuća bio je razum; i često — ako ne i uvijek — velika, ali jednostrana i ograničena inteligencija. Oni nisu shvaćali kulturu i nisu je mogli usvojiti tako brzo kao znanje… Između čiste inteligencije i bogata prostranstva umjetnosti samo je uzak prostor.” (Lichtwark). Što nam to stanje stvari bude jasnije, to ćemo prije shvatiti da umjetnička djela ne možemo promatrati čistim razumom.

Tada će se lako riješiti pitanje prosudbe. Dosad je bilo uvriježeno “donositi zaključke o novim djelima na osnovi iskustva i pravila koja smo naučili iz nekih starijih poznatih umjetničkih djela. Pogrešan sud donosi se zato što se od novoga očekuje da ponavlja staro.” (Lichtwark). To, naravno, uzrokuje ogorčenje i otežava razumijevanje. Mi umjetnici moramo “sa smiješkom koračati ovim svijetom u kojem svatko iznosi nevjerojatno mnogo mišljenja” i moramo se potruditi “u mladima koji tek stasaju pronaći srodne duše koje će nas razumjeti”.

Ovih se dana postavlja podrugljivo pitanje stvara li onda umjetnik samo za umjetnike. Mi mirno odgovaramo: “Da!”, ali umjetnicima ne smatramo samo one koji se služe paletom, dlijetom ili šestarom, nego svakoga tko umjetnost osjeća, i živimo u uvjerenju da njihov broj raste.

V. S. V. S., Die “Philosophie” von Klimt und der Protest der Professoren, Ver Sacrum, god. iii, br. 10, Beč, 1900., 151 – 166, 151 – 152.

Programatski tekstovi Ver Sacrum IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

250

O stropnoj slici “medicina” gustava klimta

Ovo iznimno djelo na našoj trenutačnoj izložbi snažno privlači publiku. Bio bi to dobar znak kad bi slika kao takva, kao umjetničko djelo, privlačila ljude. No, nažalost, privlači ih senzacija i znatiželja. Potaknuti javnim raspravama, pohvalama i prigovorima na račun slike, svi žele vidjeti djelo, ali ne promatraju ga ozbiljno i mirno kako bi ocijenili rad ovoga umjetnika koji je nizom velikih djela dokazao da ga moramo ozbiljno shvatiti.

Prigovori o Klimtovoj slici bili su različiti. Jedni su govorili da to nije dostojan prikaz “Me- dicine”, što znači da osporavaju smisao ovoga ozbiljnog rada. Osporavaju mu, međutim, i dekorativnu vrijednost i smatraju neprikladnim da resi strop sveučilišne aule.

Kako bismo pobili prvu tvrdnju, možemo interpretirati sliku na ovaj način: između nastanka i nestanka događa se život, a život od rođenja do smrti prolazi kroz patnje koje ublažava i liječi čudotvorna kći Eskulapova, Higija. Slika se može tumačiti u tom smislu i u tom tumačenju “Medicine” možemo pronaći nešto ozbiljno, dostojanstveno i lijepo.

Što se tiče njezine pojavnosti, moram opet naglasiti da je slika izvučena iz konteksta i da je ona samo dio cjeline. Strop ima velik središnji dio i četiri manja polja u uglovima. U tim bi bočnim poljima trebali biti prikazi četiriju fakulteta. Podjela polja na dva dijela u kojoj je jedno polje ispunjeno ljudskim figurama provedena je na svim slikama. To će postati jasno tek kad slika bude postavljena na strop. Tada će se vidjeti njezin ritam. Čvrsto sam uvjeren da će slike u dekorativnom smislu sasvim ispuniti svoju svrhu i svojom skladno- šću doći do izražaja. Dobro će se vidjeti, jer je visina stropa samo 16 metara, dok je sada smještena na udaljenosti od 20 metara. Šteta je ne vidjeti fine detalje zbog slabije rasvjete. Svaka čast umjetniku koji u svojem rješenju nije bio lakomislen, nego je u djelo unio sve svoje znanje i osjećaje.

Draž je slike čisto slikarske prirode. Svatko koga uveseljava neka boja i može uživati u njoj i svatko tko može sa zanosom promatrati neki cvijet ili obrise arhitektonske forme — svi oni mogu ispravno procijeniti sliku. Oni će se radovati neobičnim siluetama ljudi, oslobođe- nu, a ipak vezanu ženskom liku, bojama, svjetlu i znati da dobra i suptilna raspodjela čini likovno mogućom proizvoljnu skupinu ljudskih tijela. Tko traga za finoćom što nehotice izlazi iz tih odnosa, osjetit će užitak koji im pomaže razumjeti.

ernst stöhr

Ernst Stöhr, Über das Deckengemälde “Die Medizin” von Gustav Klimt, Ver Sacrum, god. iv, br. 9, Beč, 1901., 158 – 164.

Ver Sacrum Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

251

mladost

1. siječnja 1898.

U svakomu od nas, a i u dubini duše čitavog ljudstva jest neka težnja, da sanjarenjem zaboravimo na brige i boli. U tihom kutiću duše naše jest nevidljivo vrelo, što tajanstveno žubori, šapučući nam o tajnama duše naše i svemira vječnog. Mi hoćemo da zatomimo taj šapat, no ipak, čim prevlada šutnja — evo opet sjetnih želja, tihe čežnje za nečim, što nije prolazno kô ljudski život. Uzalud je ljudstvo nastojalo da ušutka taj glas borbom, očajno se prihvativ realnosti. Izmučeno ljudstvo uvijek i uvijek se vraća tom vrutku, koje ga plaši i privlači, koje ga napunja strahom i daje mu nove nade. Vijekovi su prohujili a ljudstvo u pjesmi i zbilji očajno se bori za daleku, nevidljivu sreću. Nagomilano je znanje, duh ljudski visoko krili, no u srcu je nezadovoljstvo. Bilo je epoha, kad se ljudstvo snažnom rukom prihvatilo borbe u nadi, da je na koncu svojih patnja — dok se opet nije sve survalo u prah. Dalje se ne može na tom putu: svi su to vidjeli i očaj je zavladao duhovima; svi su grozničavo pošli da traže nove staze — nove iluzije. Zabacimo staro, jer nam nije donijelo isčekivanu sreću, tražimo nove vidike, ne bi li zagledali žugjeni raj.

Evo nas u takoj dobi. Ozlojegjeni, izmučeni, uzrujano tražimo. Kruti realizam umjesto da nas je izbavio dvojbe, još nas je više ogorčio i još smo više zamrzili na svijet. Preplašili smo se krute zbilje i utičemo se snatrenju, uvlačimo se u tajno skrovište duše naše.

Pojavila se legenda, vizionarna, mystična. Kao da Swedenborg obilazi zemljom.

I mi prisluškujemo toj legendi — mi djeca sa staračkim licem. Sve patnje i kušnje ostavile su trag, sve boli i nade prijašnjih generacija sastale su se u nama. U zalud se opiremo. Tajne veze vežu nas sa sjenama otaca naših. — A duša naša šapće.

U toj živčanoj trzavici, usred patnja i nade digla se nova umjetnost. Nije to stanoviti pravac teoretički konstruiran — ne, nego je to odraz duševne borbe nove generacije. Borba protiv materijalizma u umjetnosti je deviza. Još tapka po tmini, tek ovdje — ondje sine koja zraka novog sunca. Zvali se moderni: symbolisti, dekadenti, impresionisti, itd. jedno im je za- jedničko: traže nove ciljeve, idu neutrtim stazama; bježe svijet. Gube se u tihoj čežnji za novim idealima. Sensitivni, sjetni, gotovo mystici! Na oko čini se slabi, kraj snažnih pojava naturalističkog smjera, no zavirimo li im dublje u dušu, vidimo, da to nije propadanje, nego da su to preteče nove snažne erupcije. Toliko puta je kušalo ljudstvo u titanskom prkosu da juriša svemir, da ga osvoji, i uvijek je pobijegjeno klonulo zemlji. I opet se diže da prodre u otajnost, da osvoji sreću postigav — vječnu ljepotu. IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

252

Hrvatski salon 1898.

Pozvan od prijatelja, da vam za vaš izložbeni list k izložbi vašoj upravim pismo, ja radosno uzimam pero u ruke, da vas prvo svega pozdravim iz svega srca i da dadem izraza velikoj svojoj radosti, što je imam, gledajući vaš rad, vaše nastojanje, i vidim unapred vaš uspjeh kod izložbe, što ju spremate.

Moram da odmah kažem te nije to tek radost, kakovu bi n. pr. imao kakav učitelj kakve akademijske škole, videći kako vi to liepo i dobro umijete, jedni kistom — drugi dlietom, vršiti zahtjeve, što vriede u carstvu linije. Mene poglavito i najviše veseli, što vidim da ste moderni i razumijete svoju dobu —, pak vašu hrvatsku umjetnost po tom stavljate u isti red s umjetnošću vascielog naprednog svieta. I po tom ne samo da najbolje služite umjetnosti samoj, već i najsigurnije koristite svojoj domovini, svome narodu i njegovom kulturnom nastojanju.

Prestala su vremena i za naš narod i za našu umjetnost, kad je već dobro bilo, da se što stvorilo prema zahtjevima škole, potvrdjenim po propisima kakvog ministarstva za nastavu, i kad se je moglo držati, da je umjetno djelo izvrsno, ako koristi izravnim utjecajem i direktnom rieči narodnom našem nastojanju za očuvanje naše narodnosti. Ta vremena su prošla i sve više prolaze. Danas — ako hoćemo, da nam bude koristila umjetnost, i to vas- ciela umjetnost — kako umjetnost u užem smislu tako i književnost — u našem narodnom nastojanju, treba da stojimo s njom na istom temelju i idemo istom putinom, na kojem stoji i kojom ide liepa knjiga i umjetnost velikog vanjskog svieta. I naš bo narodni sviet nije više odieljen od naprednih i novih struja kulturnog svieta, i on osjeća njihovu potrebu, i on hoće i ište, da mu se ovi novi vidici pružaju, bilo u njegovom jeziku bilo u rukotvornoj umjetnosti, izrasloj na njegovoj grudi —. Pak neće li nalaziti kod kuće tako što, — e — onda će sezati ondje, gdje nadje, — u tudjini, a sve domaće nastojanje neće ga se ticati. Eto — u tom je po sam narodni život najsigurnija korist modernoga pravca u našoj umjetnosti.

A i taj moderni pravac — takav je, da mu se svak misaon čovjek i čovjek istančena ukusa, i čovjek bogato razvijenih živaca i osjećaja, mora radovati i polagati u nj’ najveće nade. Moderna struja u umjetnosti proširila je na daleko i široko svoje polje, zahvatila daleko preko dosadanjih medja, obogatila po tom umjetnost i novim motivima i novim pogledima i novim sredstvima.

Ja ju pojimam tako, da joj se ne čini usputno sustavljati se kod liepih linija grčke umjetnosti i renesanse, već da joj valja dalje ići, jer su i ljepota i život i misao beskrajni, kao što je sve vječno beskrajno, pak se nadju i u sferama harmonije, kakve se javljaju u mirnim linijama staroegipatskog umjetnika, u finoj dražesti risarija kineskog rukotvorca i u zlatnim sanjama, što ih japanski umjetnik lieva na svoj lak, — zatim u prirodi samoj, kakva se ljudskom oku u hiljade i hiljade oblika javlja i pokazuje, a najviše u modernom čovjeku, koji je teleskopom i spektroskopom znao dosegnuti najdalje tajne neba, koji je mikroskopom otkrio u jedva

Mladost Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

253 vidljivim točkama ogromne, nedogledne strane života, koji ulovljenom munjom postizava silu i brzinu, poznatu tek u samom krilu prirode, koji je po tom i svoje misli i svoja čuvstva silno obogatio i proširio — i sebe učinio neizrečno više istančenim i individualnijim bićem od svojih predaka.

Nije li dakle naravno i opravdano, da veliki uspjesi ljudske misli na polju znanosti, ne mogoše pustiti umjetnika netaknutim? I on je morao zaželiti, da mu carstvo dalje segne, i da se ne drži tek medja, nadjenih od Homera, Phidiasa, Sofokla, Vergila, Dante-a i tako dalje, sve ljudi, koji su živjeli u doba, kad se je mislilo, da se sve — i sunce — i zviezde — kreću oko središta, koje čini naša mala zemlja. Da se umjetnik drži tih medja, nastala bi stagnacija, a to je smrt i misli i umjetnosti. Napokon — stari Egipat, Indija, Kina i naš Bizant ubili su i umjetnost, jer su postali stereotipni i kobno se zaletili u uvjerenje, da umjetnost mora ići i kretati se uviek istim i istim stazama.

Moderna struja to uvidja i s toga joj se mora radovati svatko, kome je stalo do neprekidnog razvijanja ljudske duše i ljudske kulture.

I baš za to, jer moderna struja nastoji sve zahvatiti i jer se otima tome, da pojedini individij padne u apsolutizam jedne odabrane škole, baš za to, ja joj se radujem i nadam se od nje i za naše narodne umjetne elemente. Ova struja ih dopušta, ne odbija ih kao kakova aka- demijska škola. U toj će struji naći ovi narodni elementi razumievanja, uporišta i oslona. Za to se još i kao nacionalista veselim njoj.

A na koncu želim da vam još kažem, da čuvajte i ljubite uviek kao najveću svetinju slobodu, — slobodu svoga uvjerenja, svoje misli i svoga ukusa. Ne obazirajte se ni na kakove zahtjeve, što su izvan sfera vaše umjetnosti, ne primajte nikakovih opomena i prosvjeda sa strana, koje su prisiljene po svojoj naturi, da se kreću samo jednom putinom. Svak pojedinac neka si čuva svoju umjetničku individualnost, svoju sopstvenu slobodu. Samo tako bit će moguće, da će uviek stvoriti ono, što mu duša najbolje i najljepše može iznieti. I u tom vas potpomaže moderna struja, koja veli: “na stranu sa školama, svatko neka sa svojim načinom daje!” gredice, mjeseca novembra 1898. Ksaver Šandor Gjalski, u: Hrvatski salon, Zagreb, 1898., 1 – 2.

Naše težnje

Zamuknule su ilirske davorije, ne čuju se više plameni govori. Stari su borci zamuknuli, a ravnodušnost je kao mora sjela na grudi naše. Nezadovoljni trošili smo svoje sile u sitnim prepirkama. Velike, zvučne riječi narodne borbe još su uvijek odzvanjale no narodne svijesti je nestajalo.

Kad smo stupili u život, zamijetili smo taj beznadni očaj, obuzela nas strava. Ogorčeni, nezadovoljni htjeli smo da izagjemo iz tmine, da razorimo te zidove. Nema tome dugo, kad

Programatski tekstovi Mladost IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

254

su prvi put izbili na javu znaci nezadovoljstva. Mi nijesmo znali kuda ćemo, nu duboko smo ćutili, da ovim putovima idemo do potpunog zastoja i ravnodušja. I mi smo sudjelovali kod svake prilike, stvarali stranačke manifestacije, oduševljavali se slijepo. Svi smo bili sinovi svojih otaca a kao individui — ništice. Utrtim stazama, opetujući riječi, koje smo naučili, pristajući uz nazore koje smo čuli, pošli smo, na oko oduševljeni, u borbu. No u duši našoj bio je vječni nemir, ćutili smo protuslovlje. Oduševljavali smo se za nazore, u koje nijesmo vjerovali. A nitko nam nije htio pomoći, nitko nas savjetovati, premostiti onaj jaz, koji je vladao izmegju naših duševnih potreba i tradicijonalnih forma. Na našu želju, da izrazi- mo naše misli, naše dvojbe, da shvatimo narodne potrebe i da iskreno udesimo svoj rad, odgovorili su sa navalom. Još nijesmo ni pravo izrekli što hoćemo a već su nas potvorili, da hoćemo sve dosadanje javno djelovanje zabaciti. Proglasili su nas odmetnicima, rekli nam da potkupljeni radimo samo na svoju korist. Naša iskrenost smatrala se drzovitošću, naša želja za napretkom revolucijonarnošću, naša borba protiv zatajivanja svemogućih mana nemoralom. Istina jest, mi se nijesmo slagali u svem sa našim starijima.

Gesla i riječi prijašnjih decenija nijesu mogla ovladati našim dušama. Duh vremena je silio naprijed, samo mi da prisižemo na stare formule? Mi smo ih se odrekli, ne iz obijesti, nego iz nužde, prvo jer se ne možemo zagrijavati i žrtvovati svoj život za prošlost, gdje mislimo na budućnost, svijestni smo sadašnjosti, drugo jer vidimo svi — ne samo mi mladi — da s onim starim formulama nema pobjede za narod. Davorijama i romantično-idealnim glorifikacijama nikog ne ćemo potaći na rad.

Na prvi naš poklik, doviknuli su nama baš oni od kojih smo se najmanje nadali — da smo izdajnici.

Izdajnici, jer hoćemo da srušimo sve, jer ne štujemo stare borce, jer napuštamo i narod i moral. Oni, koji bi se morali veseliti, da mladež ne bježi kao nijemi čopor za vodičem, oni su protiv nas. A mi radimo napokon isto što su oni radili. — Odakle su Iliri donijeli svoje ideje, odakle romantici 70 godina, odakle realisti 80 godina? Zar to nije bio val općeg pokreta, koji je zanio i naše domoljube? Ako mi sad tražimo ne samo u narodu nego i izvan domovine uzore, zar smo za to izdajnici? Pita se, da li je koristno ili štetno? Zar nijesu i naši pregji, učiniv novi korak, morali pogaziti barem djelomice tradicije. Jedno je ostalo u svim epokama stalno — a to je ljubav prama domovini — a tko nam tu smije poreći?

Zar nijesu realiste 80 godina prekinuli sa tradicijom i donijeli većinom iz Francuske i Rusije novi duh u hrv. književnost? A mi ako sad ne prihvaćamo sve nazore naših starih, to je za to, jer držimo, da su, sa promijenjenim životom, promijenjene i potrebe, da ona sredstva, koja su vrijedila prije, ne vrijede danas. Današnja borba iziskuje druga sredstva i drugi način. No tim što ne pristajemo u svem uz njih, ne znači da njih ne štujemo, da ne priznajemo njihovim djelima dolično mjesto u razvoju hrv. kulture. Sve u svoje vrijeme. A mi držimo, da je vrijeme romanticizma, idealizma, naturalizma i svih ostalih škola prošlo. Bilo je ljudi koji su nas, ne poznavajući moderni pokret, proglasili naturalistima, nas, koji smo baš protivnici naturalističke škole, te najveće neprijateljice modernog individualizma. Moderna nije stanovita škola i stanoviti styl u umjetnosti.

Mladost Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

255 Moderni pokret je borba individua za slobodu. Moderni umjetnik ne pripada nijednoj školi. Moderna mrzi epigonstvo — ona hoće da ljudi živu u sadašnjosti, da se oslone na svoju dušu, da svojim djelima dadu pečat svoje osobe. Svaki neka živi svojim životom. Realizam je nedvojbeno utro tom shvaćanju puteve, on nas je naučio gledati svijet, i što više, on je dao pravi temelj umjetničkoj tehnici. No realizam htio je da zatre svaki osjećaj za nešto nadnaravno. A duši ljudskoj ne dadu se zatomiti transcendentni porivi. Moderna nas je oslobodila te ograničenosti. Otvorila nam je sav svijet, otkrila nove vidike. Moderna nastoji obuhvatiti cijelog čovjeka, ona teži za sintezom idealizma i realizma, ona hoće da nagje sredstvo, kojim bi čovjek najbolje i najljepše mogao izraziti svoje biće i zadovoljiti svojem pozivu. Ona ne otklanja nijedan osjećaj, nijednu misao, jer se bori za prava pojedinca, kao što i zahtjeva od pojedinca: da bude svoj. To je glavno načelo moderne — po mom shvaća- nju — a sve što se naziva simbolizmom, dekadentizmom, diabolizmom itd. — to je samo želja svjetskih registratora da strpaju pojedine individue u stanovite etiketirane pretince.

Megju tim simbolistima itd. ima speculanata i psyhopata i genija, no onaj koji slijedi njihovu maniru nije moderni umjetnik, jer kao takav, ima smo svojom dušom živiti. Nama nije do toga, da donesemo ovamo posudjenje ideje kojeg modernog pisca, nama je da izvojštimo sebi pravo, misliti svojom glavom, makar i zlo, izraziti svoje osjećaje, reći svoje nazore o svemu, ako su i krivi. Slobode nam se hoće; hoćemo da živimo u sadašnjosti, da prisluškujemo duhu vremena i da sami gradimo a ne da čuvamo samo stražu pred starim tvrgjavama. To nam ne može dozvoliti ni koja škola ni tradicija već po svojem bivstvu. A ipak, ta sloboda je nužna za Hrvatsku.

Nama treba ljudi iskrenih i tvrdih, koji s dubokim uvjerenjem ostaju kod svoga načela, Hrvatskoj ne treba ljudi, koji će opetovati samo naučene riječi, koji će živjeti od tugjih ideja, tih klica neiskrenosti i nestalnosti. Takog može svatko predobiti. Mi trebamo razvitih individua koji živu životom svog naroda, koji pojme sadanje narodne potrebe; ljudi slobodnih u duši svojoj. Mi bi htjeli da naši mladi umjetnici i književnici budu takvi, za to tražimo za njih slobodu, neka žive i kažu sve što osjećaju — ako su umjetnici u duši bit će im djela umjetnine — i kao takove koristiti će narodu. Narodu se ne koristi po nikakvim pravilima, receptu, šabloni, nego tim da mu se posveti sav rad. Sad kad su na početku svog života i rada, sad im dajmo čim više slobode — i djela njihova neka govore za njih.

Ivanov [Milivoj Dežman], Naše težnje, u: Hrvatski salon, Zagreb, 1898., 8 – 9.

Programatski tekstovi Mladost IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

256 Otto Wagner

Inauguracijski govor na Akademiji likovnih umjetnosti

Možda ste čuli ili sami zaključili da sam pristaša određena praktičnog trenda, tim riječima obratio se govornik nakon nekoliko uvodnih riječi. Možda će vam se isprva moja izjava činiti hladnom ili ćete pomisliti da time govorim protiv škole ili želim obeshrabriti vaše mladenačke ideale, ali to nije točno. Ako me pažljivo saslušate, vjerujem da ću vam u nekoliko riječi uspjeti dokazati upravo suprotno.

Gotovo sve fasade modernih građevina, manje ili više uspješno izvedene, žele oponašati stilske trendove. Dobre kopije, iako je i na njima mnogo žrtvovano, nazivaju se stilski čistima i postaju mjerilo vrijednosti po kojem se ocjenjuju ostale građevine. U gradnji zgrada za određene namjene prevladavaju određeni stilovi i publika, a, nažalost, i mnogo umjetnika misli da to tako mora biti. Stvar je otišla tako daleko da se arhitektonski stilovi mijenjaju poput mode, a umjetnička djela rade se tako da djeluju staro, kao da potječu iz nekih prošlih vremena. Forma i stil zapravo se zloupotrebljavaju i, da nije tužno, bila bi to svojevrsna arhitektonska komedija. Nepotrebno je objašnjavati da to ne smije biti ispravan put.

Prisjetimo se kako se to radilo u prošlim stoljećima. Od antike do renesanse — čak do empirea u našem stoljeću — uvijek je umjetničko djelo bilo odrazom vremena.

U tome je tajna. Umjetnost i umjetnici moraju predstavljati svoje vrijeme. Budućnost nije u gomilanju svih stilskih pravaca, čemu svjedočimo posljednjih desetljeća. Sve elemente koji su nam poznati iz prošlih vremena, bilo da je riječ o potpornjima, tornjevima, vijencima ili nekim površinskim elementima, možemo vješto iskoristiti i unaprijediti: no, polazište za svako umjetničko djelo mora biti potreba, sposobnost, sredstvo i postignuća našeg vremena.

“Artis sola domina necessitas”. (Umjetnost ima samo jednoga gospodara — potrebu.)

Uvijek kad počinjete rješavati neki zadatak, upitajte se stoga kako će to rješenje utjecati na suvremenog čovjeka, na zadaću koju ima, na genius loci, na klimatske uvjete, materijale koje imamo na raspolaganju i na financije. Samo se tako možete nadati da ćete uspjeti i da će arhitektura koja u današnje vrijeme izaziva nesporazume, ili čak bojazan, postati svima jasna, originalna i popularna.

Naše životne prilike kao i način konstruiranja moraju u potpunosti doći do izražaja ne želimo li arhitekturu pretvoriti u karikaturu. Realizam našeg doba mora prožeti umjetničko djelo koje stvaramo. On mu neće štetiti niti će unazaditi umjetnost nego će, naprotiv, formama Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

257 udahnuti nov život i s vremenom ovladati novim područjima s kojima umjetnost danas još nije dovoljno povezana, na primjer s inženjerstvom. Samo tako možemo govoriti o pravom napretku umjetnosti. Tvrdim da svi moramo upregnuti svoje snage i stvoriti vlastiti stil koji će biti karakterističan za naše vrijeme.

Vidite i sami da vas, polazeći od takvih stajališta, nikako ne želim odvratiti od vaših ciljeva nego, naprotiv, smatram da je moja zadaća odgojiti vas da svatko od vas postane dijete vremena, kakvim se smatram i sam.

To je, takoreći, moj svjetonazor.

Govoreći o samoj školi, moram vam reći da sam obuzet željom da vas nešto naučim i uvjeren sam da i vi gorite od entuzijazma za to zanimanje. Kraj našeg stoljeća, nažalost, traži brzu zaradu, a ta je činjenica u velikoj oprečnosti s vremenom koje je potrebno za obrazovanje arhitekta. Morat ćete dakle po završetku studija još mnogo godina boraviti u nekom atelijeru i sami se obrazovati na putovanjima prije nego što ćete biti sposobni suočiti se s poslom.

Naš je životni put težak i trnovit, ali je i najljepši. Netko je prije mene rekao da arhitekt u sretnom spoju idealizma i realizma predstavlja krunu modernog društva: dodajem da ga njegova stvaralačka priroda uzdiže daleko iznad razine svakodnevnoga.

Postoje dvije stvari koje vam moraju biti urođene: ukus i mašta. Da biste postali arhitekti kakve naše vrijeme treba, tomu se moraju pridružiti vrijedno studiranje i iskustvo. Trudit ću se da zajedno postignemo taj cilj, ali nemojte očekivati da ću svakoga od vas učiniti arhitektom. Potrebno je umijeće, predznanje iz dosadašnjeg školovanja, snažna volja, određena samostalnost i iskustvo koje ćete stjecati cijeli život kako bi posijano sjeme urodilo plodom.

Za razliku od svojih prethodnika, smatram da bi se na ovoj školi trebalo školovati malo stvarno nadarenih arhitekata. Od arhitektonskih “hermafrodita” ne možete očekivati da će biti osobito žarko zaneseni arhitekturom. I ja kao profesor imam zadatak svakom pokazati njegov pravi put i nadam se da ću tako u našoj struci smanjiti određen broj potpunih promašaja. Ne smatrajte me strogim kada učinim konačan izbor među studentima, nego budite uvjereni da radim u interesu škole, posla i umjetnosti.

I sad konačno počinjemo s našom zadaćom.

Prema našim pravilima, studenti arhitekture studiraju tri godine. I držat ću se toga te sam pripremio sljedeći program:

Studenti prve godine rješavat će problem koji će vjerojatno biti njihov prvi zadatak kad krenu u svoj profesionalni život, a to je jednostavna bečka stambena zgrada. Namjeravam vas poučiti prije svega konstrukciji i prepoznavanju suvremenih potreba. Ako nam ostane vremena, prijeći ćemo na rješavanje problema “obiteljske kuće”, jer će javni prijevoz pitanje stanovanja dovesti u prvi plan, o njemu će ovisiti i način života.

Programatski tekstovi Otto Wagner — Inauguracijski govor na Akademiji likovnih umjetnosti IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

258

Studentima druge godine preporučujem planiranje javne zgrade sa svim pripadajućim složenim unutarnjim konstrukcijama i karakterističnom fasadom. Predložit ću im da kao polazište uzmu zgradu budućeg ministarstva trgovine.

Studentima treće godine predlažem rješavanje zadatka s kojim se vjerojatno nikada u životu neće susresti, ali će im biti korisno da razviju maštu i rasplamsaju iskru koja u njima tinja. U Parizu na École des Beaux-Arts studenti se svake godine okušavaju u takvim egzotičnim zadacima što u njihovu sazrijevanju služi kao vježba za maštu.

Iz vlastita iskustva mogu vam reći da sam se često bavio time i da je rezultat uvijek koristan. Želim još dodati da smatram korisnim raspravljati s onom gospodom koja se odvaže na rješavanje takvih zadataka i da ću vama samima prepustiti da odaberete ono viđenje koje najviše odgovara vašoj prirodi i talentu. Također smatram da je primjereno do konačnog rješenja doći brzim skicama, jer bi i samo definiranje zadatka trebalo biti plod vaše mašte.

To sam vam želio reći i molim vas da moje riječi imate na umu.

Otto Wagner, Baukünstlerisches Lehrprogramm, Deutsche Bauzeitung, 27. listopada 1894., 529 – 531.

Otto Wagner — Inauguracijski govor na Akademiji likovnih umjetnosti Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

259 Adolf Loos

građevni materijali

(28. kolovoza 1898.)

Što je vrjednije, kilogram kamena ili kilogram zlata?

Pitanje se na prvi pogled čini smiješnim, ali samo trgovcu. Umjetnik će odgovoriti: za mene su svi materijali jednako vrijedni. Milska Venera bila bi jednako vrijedna i da je izrađena od zlata. Sikstinska Madona ne bi bila ništa vrjednija da je Rafael u boju umiješao zlato. Samo trgovac koji bi dao rastopiti zlatnu Veneru ili ostrugati Sikstinsku Madonu mogao bi razmišljati drugačije. Umjetnik ima samo jedan cilj — ovladati materijalom tako da je rezultat odnosno njegov rad neovisan o sirovini od koje radi. Naši se arhitekti pak ne vode za tim ciljem. Za njih je kvadratni metar zida od granita vrjedniji od onoga ožbukanoga. Granit je zapravo sam po sebi bezvrijedan. Nalazi se svuda oko nas i svakom je dostupan. Čini čitava gorja i masive i samo ga treba iskopati. Njime se popločuju ulice i gradovi. To je kamen koji se najviše upotrebljava, najobičniji materijal. No ipak postoje ljudi koji ga smatraju najvrjednijim građevnim materijalom.

Ti ljudi kažu materijal, a zapravo misle na rad — na ljudsku radnu snagu, spretnost i umjetnost. Jer mnogo je muke potrebno da bi se granit iskopao, prevezao na neko određeno mjesto, mnogo je rada potrebno da bi se oblikovao, izbrusio, ispolirao. S velikim straho- poštovanjem gledamo u neki polirani granitni zid. U materijal? Ne, nego u djelo ljudskih ruku. Zašto je onda granit bolji od žbuke? Time još nismo rekli sve. Zid sa štukaturama koje je izradio Michelangelo zasjenit će i najbolje ulašteni granit. Na vrijednost predmeta ne utječe samo količina nego i kakvoća, odnosno uloženi trud. Živimo u vremenu u kojem količina ima prednost nad kakvoćom. Nju se može kontrolirati, svi je lako uočavaju i ne traži izvježbani pogled ili znanje. Kod količine nema zabune. Toliko radnika radilo je toliko sati za toliko novca. To svatko može izračunati. Svima želimo približiti vrijednost stvari koje nas okružuju. Inače one nemaju smisla. Prema tom su shvaćanju materijali koji zahtijevaju više posla više cijenjeni. To nije bilo uvijek tako. Gradilo se od materijala koji su bili najdostupniji. Negdje je to bila opeka, drugdje kamen, negdje se rabila i žbuka. Bi li oni koji su gradili ciglom trebali biti manje vrijedni od onih koji su gradili kamenom? I zašto? O tome nitko ne razmišlja. Da su graditelji u blizini imali kamenolome, gradili bi od kamena. Ali dopremati kamen izdaleka bilo je više pitanje novca nego pitanje umjetnosti. Prije su umjetnost i umjetnički rad značili više nego danas. Fischeru von Erlachu nije trebao granit. Od gline, vapnenca i pijeska napravio je djela kojima se divimo kao najboljim ostvarenjima u nekom zahtjevnijem materijalu. Njegov umjetnički duh i sposobnost daju značenje i najprostijem materijalu. On je mogao i običnoj prašini dati uzvišenost. Kralj u zemlji materijala.

Programatski tekstovi IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

260

U današnje vrijeme više nije u prvom planu umjetnik, nego nadničar, ne kreativna misao, nego radno vrijeme. No s vremenom i nadničari gube na važnosti jer se radni učinak koli- činski može i poboljšati — upotrebom strojeva.

Svako radno vrijeme — bilo stroja ili nadničara — ima cijenu. Ali što kad nema novca? Tada se počinje oponašati materijal. Strah pred količinom posla najveći je neprijatelj koji dovodi do oponašanja. Imitacije su demoralizirale velik dio našeg obrta. Iz njega je nestao sav ponos i duh. “Tiskaru, što ti možeš?” — “Mogu tiskati tako da će izgledati kao litografija.” “Litografe, što ti možeš?” — “Ja mogu izraditi litografije kao da su tisak.” — “Stolaru, što možeš ti?” — “Mogu izraditi ornamente koji izgledaju tako dobro kao da ih je radio štukater.” — “Štukateru, što možeš ti?” — “Ja oponašam vijence i ukrase tako da izgledaju kao najbolji klesarski rad.” — “To mogu i ja!” — ponosno odgovara limar. “Kad pogledate i opipate moje ornamente, nikad nećete pomisliti da su od lima.” — Žalosno društvo!

Naš je obrt ponižen i nitko se ne čudi što obrtnicima ne ide dobro. Njima i ne treba biti dobro. Stolaru, budi ponosan što si stolar! Štukateru, radi svoje ornamente! Bez zavisti i nezainteresirano ćete proći pored njih. A, ti, štukateru, što te se tiče klesar? Klesar spaja kamenje, mora ih nažalost spajati, jer je manje kamenje jeftinije od većega. Budi sretan da se ne moraš baviti rezbarenjem stupova i ornamenata, budi ponosan na svoj posao i budi sretan što nisi klesar! Uzalud ja govorim. Publika ne želi ponosnog obrtnika. Što je netko bolji u oponašanju, to ga publika više cijeni. Strahopoštovanje pred skupim materijalima najbolji je pokazatelj društva skorojevića u kojem živimo. Skorojevići smatraju poniženjem ako nisi okićen dijamantima, ne nosiš krzno, ne živiš u palači, jer su dijamanti, krzno i kamene palače skupi. Njima je nepoznato da dijamanti, krzno i kamene fasade ne znače otmjenost. Ako mu ponestane novca za originale, skorojević će posegnuti za surogatom. Smiješan pothvat. Jer ostale skorojeviće koji imaju za dijamante, krzno i kamene fasade to ne može zavarati. Njima su takvi pokušaji smiješni. A za ostale, koji su u društvenoj hijerarhiji ispod njih, takvi su pokušaji ionako nebitni.

Posljednjih je desetljeća oponašanje zavladalo graditeljstvom. Tapete su od papira, ali to se ne smije vidjeti. One moraju imati uzorak damasta, goblena ili tepiha. Vrata i prozori su od laganog drva. Ali, budući da je masivno drvo skuplje, oni moraju biti obojeni kao da su od skupog drva. Željezo mora oponašati broncu i bakar. Pred cementom, izumom ovoga stoljeća, potpuno smo bespomoćni. S obzirom na to da je cement sam po sebi krasan materijal, ljudi su imali samo jednu misao — koju imamo pred svakim novim materijalom — što se njime može oponašati?

Počeo se upotrebljavati kao zamjena za kamen. A budući da je jeftin, počeo se obilno upotrebljavati. Stoljeće je poharala prava cementna groznica. “Ah, dragi gospodine arhitekte, možete li mi na fasadu dodati još malo?”, upita naručitelj. I arhitekt je dodao koliko se od njega tražilo, ponekad čak i više. Danas se cement rabi i za štukature.

Značajno je za naše bečke prilike da su mene, koji sam protiv oponašanja i protiv “silo- vanja” materijala, nazvali materijalistom. Pogledajte samo sofizam: tako su me nazvali ljudi koji materijalu daju toliku važnost da se ne libe čak posegnuti i za surogatom i ne

Adolf Loos — Građevni materijal Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

261 smeta im što taj proizvod nema karaktera. Englezi su nam donijeli tapete. Nisu nam, na- žalost, mogli donijeti i cijele kuće, no već po tapetama možemo vidjeti njihov stil. To su tapete koje ne skrivaju da su od papira. A zašto i bi? Postoje zidne obloge koje su skuplje od tapeta, no Englezi nisu snobovi. U njihovim domovima nećete imati dojam da im je ponestalo novca. Njihova je odjeća od vune i oni to s ponosom pokazuju. Kad bi Bečani diktirali modu u odijevanju, vuna bi morala izgledati kao samt ili atlas. Engleske tkanine nikad ne pokazuju ono bečko: “Htio bih, ali ne mogu”. I tako dolazimo do poglavlja koje u arhitekturi ima najvažniju ulogu, do načela koji je abeceda svakom arhitektu — načelo “odijevanja”. Objasnit ću taj princip u sljedećem poglavlju.

Dom

Novinari su nas posljednjih godina pokušavali naviknuti na neukus modernih umjetnika. Ja ću vas pokušati suočiti s vašim vlastitim neukusom. Tko želi naučiti mačevati, mora u ruke uzeti mač. Od gledanja neće naučiti. A tko želi sagraditi kuću, mora sve urediti sam. Inače neće naučiti nikada. Naravno da će biti mnogo grešaka. Ali bit će to vaše vlastite greške. Ako ste disciplinirani i niste tašti, ubrzo ćete spoznati gdje ste pogriješili. I moći ćete promijeniti i popraviti. Ne bojte se da će vam dom izgledati neukusno. O ukusima se da raspravljati.

Tko može reći da je u pravu?

Za Vaš dom uvijek ste Vi u pravu. Nitko drugi.

Zagovornici modernih umjetnika govore da oni sve domove uređuju individualno, prema vlasniku. To je laž. Umjetnik može stan urediti samo prema svom ukusu. Ima, doduše, ljudi koji tako nešto pokušavaju, kao što ima i onih koji umoče kist u boju i naslikaju sliku prema želji kupca. No takve ljude ne nazivamo umjetnicima.

Vaš stan možete urediti samo Vi sami. Jer tek tim činom to postaje Vaš dom. Ako to učini netko drugi, bio on slikar ili tapetar, to nije Vaš stan. To je niz hotelskih soba. Ili karikatura doma.

Kad uđem u takav dom, uvijek žalim jadne ljude koji u njemu žive. To je, dakle, mjesto koje su si ljudi stvorili za male radosti i velike tragedije svojega postojanja?!! To?

Ah, ti stanovi izgledaju kao kostim Pierrota iz posudionice maski! To je hvalisanje skriveno pod krinkom “primijenjenih umjetnosti”. Zamislite kako se u nekoj Olbrichovoj sobi do- gađaju život ili smrt, bolni vapaj stradalog sina, smrtni hropac umiruće majke, posljednje misli kćeri koja će uskoro umrijeti.

Nametnut će vam se samo jedna slika: mlada djevojka koja će umrijeti. Ispružena leži na podu. Jedna ruka još grčevito drži revolver. Na stolu je pismo. Oproštajno pismo. Je li prostorija u kojoj se to odvija ukusna? Tko će to pitati? Koga je to briga? To je soba i točka.

Programatski tekstovi Adolf Loos — Građevni materijal IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

262

A što ako je tu sobu dizajnirao Van de Velde? Onda to nije soba.

Onda je to… Što je to onda? Blasfemija nad smrću? Tko želi naučiti mačevati, mora uzeti mač!

Tko želi naučiti mačevati, treba i učitelja mačevanja. Ja želim biti vaš učitelj stanovanja. Vaš stan prepun je grešaka. Morate nešto tu promijeniti. Netko me pita i ja dajem odgovor. Na ovom listu moram odgovoriti na sva pitanja koja se tiču vašeg doma.

Želite pretapecirati sobu, ali niste sigurni u boju? Želite u novom stanu obojiti prozore i vrata? Želite znati kako najbolje smjestiti stari namještaj u novi stan? Može li se u dnevni boravak staviti fotelja od pruća? I koja?

Pošaljite uzorke boja, tkanina i tapeta, pošaljite tlocrte i nacrte. Ako želite njihov povrat, priložite i marke. Odgovorit ću vam potpuno i iskreno.

keramika (uvodni dio)

1904.

Čovjeku koji prati današnju kulturu najviše se sviđaju uporabni predmeti od stakla, porculana, majolike i kamenine koji nisu dekorirani. Želim piti iz čaše za piće. Za vodu ili vino, pivo ili rakiju, čaša mora biti tako napravljena da mi piće prija. To je najvažnije. I zbog toga razloga rado žrtvujem sve staronjemačke izreke ili secesijske ornamente. Sigurno postoje sredstva kojima se obrađuje staklo kako bi boja napitka bila ljepša. Ista voda iz jedne čaše može izgledati bez sjaja i bljutavo, a iz druge svježe kao iz izvora. To se može postići dobrim materijalom ili dobrom obradom. Prilikom kupnje čaša treba ih napuniti vodom i odabrati najbolje. Tada se ukrašene čaše koje izgledaju kao da u njima plivaju zelene pijavice sigurno neće prodati. A napitak ne bi trebao samo lijepo izgledati, nego bi se trebao lijepo i piti. Čaše koje se proizvode posljednja tri stoljeća uvijek ispunjavaju te uvjete. U današnje vrijeme — ne. Naši su umjetnici osim neukusnih ukrasa izmislili i oblike čaša iz kojih se ne može piti. Postoje čaše za vodu iz kojih vam se voda izlijeva lijevo i desno u kutu usana. Postoje čaše za liker koje se mogu ispiti samo do polovice.

Stoga treba biti oprezan kod novih oblika i radije birati one stare. Tako je i s tanjurima. Osjećamo se bolje od čovjeka renesanse koji je svoje meso rezao na tanjurima s mitološ- kim scenama. Osjećamo se bolje od čovjeka rokokoa koji se nije uzrujavao što mu je juha zbog plavog uzorka poprimila neukusnu zeleno-sivu boju. Mi najviše volimo jesti iz bijelih tanjura. Mi. Umjetnici misle drugačije.*

Adolf Loos — Građevni materijal Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

263 *Holanđani, ljubitelji žestice, pronašli su klasičnu formu čaša za liker zvonolikog oblika. Tako gusta tekućina lakše istječe. Stoga se podrazumijevalo da se bečka secesija odluči za obrnuti princip čaša za liker: u obliku mandarine. Samo zmijoliki ljudi, koji se mogu tako saviti da glavom dotiču tlo, mogu ispiti takvu čašu.

Adolf Loos, Die Baumaterialien, u: Sämtliche Schriften in zwei Bänden, 1. Bd., (ur.) Franz Gluck, Verlag Herold, Wien – München, 1962., 99 – 104.

Programatski tekstovi Adolf Loos — Građevni materijal IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

264

Mladost Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

265 Viktor Kovačić

M oderna arhitektura

Kad je na početku devetnaestog stoljeća barokni stil po malo izumirao — a empire-stil u svom razvitku bio naglo zapriječen — počelo se tražiti u prijašnjim epohama i stilovima, ne bi li se kako iz raznih elemenata na novo oživio interes za umjetničko shvaćanje.

Tako vidimo, da su u prvoj polovini stoljeća redomice bili svi stilovi od antiknog do empira na dnevnom redu. schinkel je uveo antiku. Kad se razmahala ideja nacionaliteta, a tim i u svim umjetnostima prevladjivala romantika — vraćali su se graditelji na romanski, a kasnije na gotski stil.

Već se u tom vidi — da se arhitektura nije nužnom i logičnom evolucijom razvijala — nego da je izvana unesen stil — i primijenjen arhitekturi. Kad je u slikarstvu i književnosti prevladjivala antika, nicale su iz zemlje antikne gradjevine. Kad je preoteo mah gotski stil — gradilo se sve gotskim, bila to crkva ili palača. gottfried semper, koji je barem u teoriji prvi inaugurirao moderno shvaćanje u arhitekturi — opet je podigao sa svojom školom renaissancu, a iza toga, javljao se opet barokni stil, pa rococo, a na posljetku opet empire.

Tako vidimo neko traženje, neku nestalnost. Arhitekti ili bolje nearhitekti, proglasili su ovaj ili onaj stil modernim i onda se gradilo u tom stilu ne pitajući da li je to logično. Naročito u Austriji i u Njemačkoj bila je arhitektura bez ikakvog stalnog temelja i odre- djenih ciljeva. Zato nam je razumljivo, što mi još danas na svakom koraku vidimo, kako je koja kuća gradjena u baroku ili renaissanci, a da se ne zna zašto — da je stubište radi materijala i konstrukcije u kojem drugom stilu — a udjemo li u stanove — naći ćemo jednu sobu altdeutsch, drugu empire, a k svemu tomu moderne ljude — koji se nikako ne mogu snaći na onim stolicama u rococo-stilu i.t.d. Arhitekti su moguće bili posljednji, koji su spoznali, da je svaki stil produkt svog vremena, da se moderni život ne može kretati medju antiknim gradjevinama.

Medju tim se u Francuskoj arhitektura konsekventnije razvijala. Tradicije Ljudevita xiii. i xiv. pomno su se čuvale — i iz njih se razvijala postepeno arhitektura. Na école des beaux arts i na akademiji u Rimu strogo se pazilo na razvitak, tako te nisu bili mogući oni bezrazložni skokovi. Naravno, naglašujući previše tradiciju, priječio se slobodan razvoj i tim se više približavalo arheološkoj studiji nego slobodnoj umjetnosti. Zato i današnja Francuska ima svu silu vrsnih arhitekata, a malo umjetnika te struke, koji bi bili protagonisti svog vremena.

Zanimljiv je pokret moderne arhitekture u Engleskoj. john ruskin, koji je po razvoj čitavog umjetničkog shvaćanja od eminentne važnosti, bio je prvi, koji je svom snagom IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

266

naglašivao istinu u izražaju. Novogotski stil morao je uzmaknuti pred snažnim pokretom modernog duha. Naravnost i istina bila je lozinka u umjetnosti. Što to znači u arhitekturi? Stanovi, kuće u opće sve zgrade moraju biti gradjene prama našim potrebama. Pošto mi imamo sasvim drugi materijal — naravno je, da to mora uplivati i na stil. — Drugo je graditi željeznom konstrukcijom. I zato ne valja, da nam kuće izgledaju kao da su mra- morne palače, a kad tamo, one su kućetine sa stotinu siromašnih stanovnika gradjene ciglom i željezom.

Sve one lažne façade, ona imitacija svih mogućih stilova ne valja. Moderna arhitektura zahtijeva logičnost i praktičnost. Logično, da gradjevina bude prema materijalu i konstrukciji komponirana — a praktično, da zaista odgovara potrebama, radi kojih je gradjena, u ilileu-u. Na primjer: Parlament gradjen u antikom stilu. Moderna to ne prihvaća, jer nema razloga. Parlamenat, koj je gradjen tobože u antiknom stilu — u istinu nije antikan. Bit će façada sa stupovima — quadrige itd. a unutrašnjost bit će moderna, jer to naš život zahtijeva. Dakle je taj antikni stil samo na izliku. — Ako još uz to stoji u blizini javna zgrada u gotskom stilu, a na drugoj strani u renaissanci — dok su neke kuće u baroknom stilu, to je svakako više arheološki museum, po gotovo, kad oko njih i u njima buči moderni život. Isto tako kao da su Grci na akropoli zidali piramide. Zato je Engleska pravo učinila što je napustila antiku i sredovječnost i stvarala gradjevine prema potrebama i u duhu svog vremena. Isto kao u Engleskoj no sasma samostalno, razvijala se arhitektura i u Belgiji, i predstavnici kao horta, crespin, van de velde su protagoniste moderne arhitekture. — Tako se sve više širilo moderno shvaćanje. — U novije doba počeli su se i u Francuskoj oslobadjati škole i arhitekti kao bonnier, plumet, guimard daleko su izvan granica svoje domovine poznati.

Najodlučniji, a i po moderni pokret najvažniji jest otto wagner. On je svojim djelovanjem najviše doprinio da se danas općenito priznaje potreba preloma sa oponašanjem prijašnjih stilova.

Arhitektura je umjetnost, i kao takova mora da bude individualna i savremena — a to nije niša nove, ali u doba epigona se i te kako na to zaboravilo. Za cijelo su michelangelo, fischer v. erlach, bili ljudi samonikli i ljudi svog vremena. Time se naravno ne izriče, da valja prekinuti sa svim dojakošnjim radom. Ta zakon evolucije nas upućuje upravo na to, da upotrebimo i izradjujemo baštinu naših otaca. I moderni život nije počeo sa tabulom rasom — i on se po malo razvijao sa prilikama. Pa tako i arhitektura. No ona ne smije ostati niti kod antike, niti kod renaissance, dok život svakim časom juri napred. Novo oruđe, novi materijal, drugi način života upućuje nas — da se i forma gradjevine mora mijenjati. Tim se ne zabacuju naprečac svi stilovi — dapače elementi pojedinih stilova, u koliko se dadu organički upotrebiti, za cijelo će naći u kompoziciji mjesta. Ta samog Wagnera su prekorili — da radi u empire-stilu — jer je gdjekoje elemente upotriebio. No što ga najviše razlikuje od prijašnjih stilista? Wagner naglašuje u svojim radovima u prvom redu praktičnost, udob- nost. U njegovim gradjevinama prevladjuje sama ploha i crta — jer ponajviše odgovara materijalu, s kojim radi. Uporaba željeza od velikoj je upliva u modernu arhitekturu. U njegovim gradjevinama jasno se razabire konstrukcija i materijal, kojim je radio. Tu nema laži. Njegove gradjevine ne pokazuju više nego što jesu, a ipak uza sve to nije pustio s vida i

Viktor Kovačić — Moderna arhitektura Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

267 umjetničku stranu. Usprkos praktičnog stanovišta — vidi se jasno umjetnička konsekvencija jedne misli — a u izvedbi nam svaki detail pokazuje kako je organički svezan sa cjelinom. Ta tendencija: umjetničke ciljeve spojiti sa praktičnošću, mora da prevladjuje kod modernog arhitekte. I to od najmanje sitnije, od zapora na vratima, od stolca do osnove za kaku palaču — sve je to polje za arhitekta — i on mora u svakoj sitnici kao i u osnovi imati na umu suvremeni život i njegove zahtjeve.

Viktor Kovačić, Moderna arhitektura, Život, knj. I, sv. 1, 1900., 26 – 28.

Programatski tekstovi Viktor Kovačić — Moderna arhitektura IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

268

sl ijeva na desno: Robert Auer, Marko Rašica, Mato Celestin Medović, ferdo kovačević, Leopoldina Auer Schmidt, Nasta Rojc, Slava raškaj, Oton Iveković, Vlaho Bukovac, Aladar Vladimir Baranyai, Bela Csikos Sesia, Menci clement Crnčić, Antonija Krasnik, Tomislav Krizman, Ivan Meštrović, Gabrijel Jurkić, Jozo Kljaković, Ignjat Fischer, Viktor Kovačić

Mladost Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Biografije 269

Hrvatski umjetnici i arhitekti

—A lexander, Artur Oskar (Zagreb, 1876. – Samobor, 1953.). Od 1893. do 1894. pohađao je Akademiju likovnih umjetnosti u Beču. Od 1894. do 1896. studira na Kunstgewerbeschule u Beču te povremeno odlazi na Académie Julian (1894. – 1896.) u Parizu. U Beču je živio od 1905. do 1938. godine. Od 1908. godine član je austrijske grupe umjetnika Hagenbund. Moderna galerija u Beču 1911. godine otkupila je njegovo djelo Zemljoradnici / Feldarbaiter (1911.) koje se danas nalazi u fundusu galerije Belvedere (inv. br. 1235). Zbog umjetničkih zasluga i širenja hrvatske kulture u svijetu, Zemaljska vlada u Zagrebu imenovala ga je 1912. godine profesorom likovne umjetnosti. Utjecaji bečke moderne vidljivi su tijekom cijelog Alexanderova ranog opusa. P.V.

— Auer, Robert (Zagreb, 1873. – 1952.). Školuje se u Obrtnoj školi u Zagrebu, zatim odlazi na studij u Beč (Akademija likovnih umjetnosti 1890. – 1891.; Kunstgewerbeschule 1892. – 1895.) i München (Akademija likovnih umjetnosti, 1895.). Kao jedini hrvatski slikar izlagao je na izložbi münchenske Secesije 1896. godine. Sa suprugom, slikaricom Leopoldinom Auer Schmidt, osnovao je privatnu umjetničku školu u Zagrebu (1897.). Od 1905. godine bio je nastavnik na Obrtnoj školi, a od 1918. profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Osim slikarstvom bavio se i primijenjenom umjetnošću. Rani opus Roberta Auera obiluje reminiscencijama na bečku modernu i prevladavajući simbolizam, a utjecaji stila posebno su vidljivi na predmetima primijenjene umjetnosti. P.V.

— Auer Schmidt, Leopoldina (Leopoldine) (Beč, 1871. – Zagreb, 1963.). Rođena Be- čanka postala je dijelom hrvatske povijesti umjetnosti udajom za slikara Roberta Auera s kojim je živjela u Zagrebu. U Beču je pohađala specijalnu slikarsku školu Franza von Matscha na Kunstgewerbeschule od 1892. do 1896. Talentirana slikarica po dolasku u Zagreb zajedno sa suprugom 1898. vodi jednu od prvih privatnih slikarskih škola. Sudjelovala je na izložbama Hrvatskog društva umjetnosti s portretima i studijama. Bila je članica Kluba likovnih umjetnica te je aktivno sudjelovala na njihovim izložbama. D.A.

—B aranyai, Aladar Vladimir (Szászvár, Mađarska, 1879. – Zagreb, 1936.). U Zagrebu je 1899. završio školovanje na Graditeljskoj školi. Od 1902. do 1905. bio je zaposlen u atelijeru Pilar, Mally & Bauda, a od 1906. do 1931. djelovao je u zajednici s arhitektom Slavkom Be- nedikom. Osim arhitekturom, bavio se i oblikovanjem interijera i uporabnih predmeta. M.B.

— Bastl, Vjekoslav (Příbram/Pribram, Češka, 1872. – Zagreb, 1947.). U Zagrebu je završio Graditeljsku školu 1896., a potom je do 1899. zaposlen u atelijeru Hönigsberg & Deutsch. Od 1899. do 1902. studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču (Otto Wagner), a za svoj je završni rad — Palaču okultnih znanosti u Parizu — bio nagrađen Gundelovom IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

270

nagradom. Poslije studija vratio se u Zagreb i ponovno zaposlio u atelijeru Hönigsberg & Deutsch. Od 1908. vodio je vlastiti atelijer. Bio je jedan od utemeljitelja Kluba hrvatskih arhitekata te eksterni učitelj/profesor na Graditeljskoj školi u Zagrebu. M.B.

— Benedik, Slavko (Vojni Križ, 1880. – Zagreb, 1954.). U Zagrebu se školovao na Graditelj- skoj školi, a potom je studirao na Tehničkoj visokoj školi u Karlsruheu. Poslije povratka sa studija djelovao je samostalno, a od 1906. do 1931. u zajednici s Aladarom Baranyaijem.M.B.

—B ojničić Kninska, Vjera (Zagreb, 1883. – 1963). Kći Ivana Bojničića, dugogodišnjeg ravnatelja Kraljevskoga zemaljskog arhiva u Zagrebu, na Kunstschule für Frauen und Mädchen boravi od 1902. do 1908. te pohađala odjele za slikarstvo i grafiku. Bila je članica bečkoga grafičkog kluba umjetnica Radierklub Wiener Künstlerinnen osnovanog 1903. godine. Po povratku u Zagreb pohađala je privatnu Krizmanovu školu te usavršavala grafičke tehnike — bakropis i drvorez. Privatno je poučava slikanje i crtanje. D.A.

—B orelli Vranska Alačević, Zoe (Zadar, 1888. – Firenca, 1980.). Školovanje je za- počela u Zagrebu i to glazbeno i slikarsko; slikarstvo uči u privatnoj školi M. C. Crnčića i B. Csikosa, a u Beč odlazi 1908. na Kunstschule für Frauen und Mädchen te studira kod T. Blau, L. Michaleka i H. Tichyja, zajedno s N. Rojc. Već kao dvadesetogodišnjakinja 1909. godine samostalno izlaže karikature u bečkoj Galeriji Miethke. Nakon Beča odlazi u Pariz i Rim, a nakon Prvoga svjetskog rata i udaje živi u Italiji. Izlagala s Društvom Medulić. Sudjelovala je na izložbama Kluba likovnih umjetnica u Zagrebu. Sa sestrom Malvinom Borelli-Korolijom proučavala ornamentiku dalmatinskih narodnih nošnji za potrebe splitskoga Etnografskog muzeja. Njezina najzanimljivija djela iz ranoga bečkog razdoblja danas su u privatnom vlasništvu. D.A.

— Bukovac, Vlaho (pravo ime Faggioni, Biagio, Blaise) (Cavtat, 1855. – Prag, 1922.). Do 1880. studirao na École des Beaux-Arts u klasi A. Cabanela. Od 1880. imao vlastiti atelijer u Parizu. Radio (pod pseudonimom Paul Andrez) portrete pripadnika visokog društva za trgovce umjetninama (Vicars Brothers u Londonu) i sliku Isus prijatelj malenih (Mention honorable na Salonu 1888.) za engleskog industrijalca i kolekcionara Samsona Foxa. Godine 1882. i 1883. boravio je na dvoru u Beogradu i u Cetinju gdje portretira članove kraljevske obitelji i članove obitelji kneza Nikole. Godine 1893. nastanjuje se u Zagrebu gdje postaje središnjom ličnošću umjetničkog života. Njegovim zalaganjem izgrađeni su umjetnički atelijeri iz kojih se poslije razvila likovna akademija te je podignut Umjetnički paviljon. Godine 1897. gradi vlastitu kuću i atelijer na Tomislavovu trgu 18 (nekad Trg Franje Jo- sipa I.) želeći se trajno nastaniti u Zagrebu. Zbog razilaženja u umjetničkim pogledima dolazi u sukob s Izidorom Kršnjavim, pa s mladim umjetnicima osniva secesijsko Društvo hrvatskih umjetnika. Razočaran polemikama oko izložbe Hrvatski salon koju je Društvo priredilo 1898., Bukovac se povukao u Cavtat. Godine 1902. odlazi s obitelji u Beč, a 1903. imenovan je izvanrednim te 1910. redovitim profesorom na Akademiji likovnih umjetnosti u Pragu gdje djeluje do smrti. Kao predsjednik Društva hrvatskih umjetnika pozvan je da izlaže na I. izložbi Secesije, za koju odabire djela Autoportret u bijeloj košulji te Klytiju. U Salonu Eugena Artina u Beču doživljava velik uspjeh samostalnom izložbom 1903. godine na kojoj izlaže djela iz zagrebačke faze. Iste godine u prosincu izlaže tri djela

Hrvatski umjetnici i arhitekti Biografije Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

271 u Künstlerhausu. U fundusu galerije Belvedere nalazi se Bukovčeva slika Sredina ljeta, 1903. (Hochsommer, inv. br. 567 k). P.V.

— Bužan, Jozo (Sisak, 1873. – Zagreb, 1936.). Pohađao slikarski odjel Obrtne škole u Zagrebu. Godine 1894. nastavlja školovanje privatno, kod prof. Streblea u Beču. Oslikao vestibul Odjela za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu (1891. – 1892.). U Vinkovcima djelovao od 1898. godine slikajući portrete i žanr-slike. Nakon boravka u Rimu, Berlinu i Münchenu, vraća se u Zagreb gdje ostaje do kraja života. Bavio se i fotografiranjem. Sudjelovao je na izložbama Hrvatskog društva umjetnosti i Saveza Lada. P.V.

— Crnčić, Menci Clement (Bruck an der Mur, 1865. – Zagreb, 1930.). Od 1882. do 1885. studirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. Od 1886. do 1887. izučavao dekorativno slikarstvo te izvodio kazališne dekoracije za Landestheater u Coburgu u Bavarskoj. Od 1889. do 1892. studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu (profesor Nikolaus Gysis). Zahvaljujući stipendiji Odjela za bogoštovlje i nastavu odlazi u Beč kod Williama Ungera na Sonderkurs Spezial Atelier Radierkunst pri Kunstgewerbe- schule (1893. – 1894.) i Spezial Schule für Kupfterstreicherei na Akademiji likovnih umjetnosti (1895. – 1897.). Godine 1896. dobiva Fügerovu zlatnu medalju za najbolji rad na godini za bakropis Nedjelja u Lovranu., dok 1897. osvaja specijalnu nagradu Akademije u Beču. Zajedno s umjetničkom kolonijom slikara iz Beča organizirao u Opatiji izložbu koja je doživjela velik komercijalni uspjeh. U prosincu 1902. izlaže samostalno u Salonu Eugena Artina u Beču o čemu izvještavaju tamošnje novine. Godine 1903. sa slikarom Belom Csikosem Sesijom osniva prvu slikarsku školu koja će 1907. činiti jezgru Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt, poslije Akademije likovnih umjetnosti. P.V.

—C sikos Sesia, Bela (Osijek, 1864. – Zagreb, 1931.). Vojnu karijeru prekida 1887. godine kada upisuje studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču (profesori: Christian Griepenkerl, Julius Viktor Berger i Karl Müller — Specijalna škola za povijesno slikarstvo). Na četvrtoj godini studija osvaja zlatnu Fügerovu medalju za rad Opći potop. Oslikao je “pompejansku sobu” Odjela za bogoštovlje i nastavu, nakon čega ga Izidor Kršnjavi šalje na putovanje u Veneciju i doškolovanje u München. Godine 1893. u Zagreb dolazi Vlaho Bukovac i Csikos se priključuje njegovu krugu. Sudjeluje na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. na kojoj mu je otkupljeno djelo Kirka za Nacionalnu galeriju. Godine 1903. otvara s Mencijem Clementom Crnčićem prvu privatnu likovnu školu koja 1907. postaje Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt, poslije Akademija likovnih umjetnosti. Teme Csikoseva opusa usko su vezane uz bečku modernu i prevladavajući simbolizam. U početku su djela izvedena na način akademskog slikarstva, a poslije razvija slikarsku tehniku u smjeru divizionizma i titrave atmosfere. Pod utjecajem Bukovčeve palete u razdoblju njihova intenzivnog druženja slika svjetlijim registrom boje. Svojom je erudicijom i intelektom utjecao na mnoge suvremenike. P.V.

— Ehrlich, Hugo (Zagreb, 1879. – 1936.). Studirao je od 1897. do 1903. u Beču na Tehničkoj visokoj školi (Karl König). Poslije studija bio je zaposlen u bečkom atelijeru Humberta Walchera von Moltheina. U Zagreb se vratio 1909., a od 1910. do 1915. vodio je zajednič- ki atelijer s Viktorom Kovačićem. Godine 1908. preuzeo je od Adolfa Loosa nadzor nad

Biografije Hrvatski umjetnici i arhitekti IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

272

dovršetkom gradnje i oblikovanje dijelova interijera i parkovnog uređenja vile Karma na Ženevskom jezeru. Od 1919. do smrti vodio je vlastiti arhitektonski atelijer. Bio je profesor na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu i član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. M.B.

— Fischer, Ignjat (Zagreb, 1870. – 1948.). Pohađao je Realnu gimnaziju u Zagrebu, a od 1890. studirao je na Njemačkoj visokoj tehničkoj školi u Pragu (Deutsche Technische Hochschule in Prag). U Zagrebu je tijekom 1897. i 1898. djelovao u zajednici s arhitektom Antonínom Hrubýjem, a potom samostalno i kao vanjski suradnik Građevnog odsjeka Zemaljske vlade. M.B.

— Frangeš Mihanović, Robert (Srijemska Mitrovica, 1872. – Zagreb, 1940.). Nakon Kraljevske muške obrtne škole u Zagrebu, stipendijom Kraljevske zemaljske vlade 1889. odlazi u Beč. Na Kunstgewerbeschule pohađao pripremni tečaj modeliranja kod kipara A. Kühnea, a od 1892. do 1894. u specijalnoj je kiparskoj školi O. Königa. Na jubilarnoj izložbi u povodu 25. obljetnice Kunstgewerbeschule dobiva drugu nagradu za reljef Teologija. Od 1894. nastavlja školovanje na Akademie der bildenden Künste kod K. Kundmanna. Jedan je od utemeljitelja i prvih profesora Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt, preteče današnje Akademije likovnih umjetnosti. Njegov opus obuhvaćaju djela u rasponu od sitne plastike, medalja do javnih spomenika. D.A.

— Goldscheider, Otto (Opava/Troppau, Češka, 1880. – Zagreb, 1934.). Studirao je od 1898. do 1903. na Tehničkoj visokoj školi u Beču (Karl König). Od 1904. djelovao je u Zagrebu u atelijeru Hönigsberg & Deutsch. Od 1921. vodio je vlastiti atelijer. M.B.

— Iveković, Oton (Klanjec, 1869. – 1939.). Školovao se u Zagrebu kod Clausena, Hafnera i Quiquereza, a zatim uz pomoć Izidora Kršnjavoga dobiva stipendiju za studij u Beču (1887. – 1888.) i Münchenu (1892.). Nakon završene specijalizacije u Karlsruheu, vraća se u Zagreb gdje radi kao nastavnik slikanja na Realnoj gimnaziji, zatim postaje nastavnik slikanja na Obrtnoj školi. U Zagrebu je sudjelovao u dekoriranju zgrade Odjela za bogoštovlje i nastavu te Kraljevske sveučilišne knjižnice. Od 1908. godine predaje na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt (poslije 1921. Akademija likovnih umjetnosti). U Prvom svjetskom ratu djelovao je kao vojni slikar. Objavljivao je putopise i stručne tekstove. Uz teme iz hrvatske povijesti po kojima je poznat široj javnosti, Iveković je izniman pejzažista. P.V.

— Jurkić, Gabriel (Livno, Bosna i Hercegovina, 1886. – 1974.). Privatno pohađao tečaj slikarstva kod Bele Csikosa Sesije i Mencija Clementa Crnčića (1906./07.). Godine 1907. postao je učenikom Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, a zatim se upisuje na Akademiju likovnih umjetnosti u Beču (1908./09.) te na Spezial Schule für Malerei (1909. – 1912.) kod profesora Kazimira Pochwalskog. Akademiju likovnih umjetnosti završava u Sarajevu gdje održava niz uspješnih izložbi. Posljednjih dvadeset godina života povlači se u Livno sa suprugom gdje i dalje stvara u okrilju franjevačkog samostana Gorica kojem je oporučno ostavio svoje brojne slike. P.V.

— Kalda, Lav (Bílovec/Wagstadt, Češka, 1880. – Zagreb, 1956.). Višu državnu obrtnu školu završio je u Brnu. U Zagrebu je bio zaposlen u atelijeru Pilar, Mally & Bauda. Od 1903.

Hrvatski umjetnici i arhitekti Biografije Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

273 do 1906. studirao je u Beču na Akademiji likovnih umjetnosti (Viktor Luntz, Friedrich Ohmann) i bio nagrađen Fügerovom zlatnom medaljom te Specijalnom nagradom škole za završni rad. U Zagrebu je 1908. osnovao atelijer i poduzetništvo u zajednici s Ivanom Štefanom, a od 1922. djelovao je samostalno. M.B.

— Kerdić, Ivan (Ivo) (Davor, 1881. – Zagreb, 1953.). Na Kraljevskoj muškoj obrtnoj školi u Zagrebu školovao se za bravara završivši školovanje 1899. godine. U Beču usavršava zanat u bravarskoj tvrtki Kunstschlosserei Valerian Gillar gdje uči i cizelerski posao. Uspješni cizelerski poslovi u ovoj tvrtki dovode ga do kipara S. Schwartza koji ga privatno poučava. Od 1906. do 1911. pohađa K. u k. Graveur- und Medailleurschule profesora Rudolfa Marschalla, nakon čega radi u radionicama Wiener Werkstätte. Bio je član Vesne, društva slovenskih i hrvatskih studenata umjetnosti u Beču. U Zagrebu je od 1913., zaposlen kao profesor medaljerstva na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt (Akademija likovnih umjetnosti) te vodi ljevaonicu pri akademiji. Jedan je od najznačajnijih hrvatskih medaljera. D.A.

—K laić, Štefana, udana Hribar (Garčin kraj Slavonskog Broda, 1863. – Zagreb, 1941.). Majka je, u hrvatskoj povijest umjetnosti znatno poznatijeg sina arhitekta, Stjepana Hri- bara (1889. – 1965.). Jedna je od prvih hrvatskih polaznica upisanih na bečku Kunstgewer- beschule. Godine 1878. pohađala figurativno i ornamentalno crtanje te modeliranje kod prof. Kühnea, a u posljednjoj školskoj godini 1880./81. i specijalnu školu za arhitekturu kod profesora Oskara Beyera. Danas je gotovo potpuno zaboravljena, a sačuvano je tek nekoliko njezini radova u Zbirci Josipa Kovačića. D.A.

— Kljaković, Jozo (Solin, 1889. – Zagreb, 1969.). Učio slikarstvo kod Vlahe Bukovca u Pragu. Tamo se, prema očevoj želji, upisao na Visoku tehničku školu, odjel arhitekture. Školovanje je nastavio u Beču gdje posjećuje slikara Gustava Klimta čijim se djelima odu- ševio vidjevši reprodukcije u Bukovčevu atelijeru. Prebacuje se na studij bečke tehnike. Školuje se privatno u Ženevi kod slikara Ferdinanda Hodlera te na Istituto di Belle Arti u Rimu. Od 1910. godine član je Društva Medulić s kojim izlaže na izložbi Nejunačkom vremenu u prkos u Umjetničkom paviljonu. Od 1923. bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1921. – 1943.). Oslikao je unutrašnjost crkve sv. Marka u Zagrebu (1923. – 1940.) te je izveo freske i murale za brojne javne zgrade i crkve u Hrvatskoj. U Rimu je načinio tri mozaika na pročelju Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima. Napisao je knjigu memoara U suvremenom kaosu, 1952. godine. Svoju kuću i brojna djela darovao je Gradu Zagrebu 1969. godine. P.V.

— Kovačević, Ferdo (Zagreb, 1870. – 1927.). Završio je Obrtnu školu u Zagrebu 1888. godine. Od 1889. do 1893. pohađa Kunstgewerbeschule u Beču u klasi profesora Carla Kargera i Rudolfa Rösslera. Bio je profesor Obrtne škole od 1905. i Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1917. godine. Suosnivač je Društva hrvatskih umjetnika (1897.). Bio je dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas hazu). U Za- grebu je sudjelovao u dekoriranju zgrade Odjela za bogoštovlje i nastavu te Kraljevske sveučilišne knjižnice. S Bukovčevim krugom izlagao je 1894. i 1898. godine na Hrvatskom salonu. Sudjelovao je na izložbama Lade i Hrvatskog društva umjetnosti. P.V.

Biografije Hrvatski umjetnici i arhitekti IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

274

— Kovačić, Viktor (Ločka Vas, Slovenija, 1874. – Zagreb, 1924.). Od 1889. do 1891. pohađao je Obrtnu školu u Grazu, a od 1891. do 1896. radio u atelijerima Hermana Bolléa, Gjure Car- neluttija i Kune Waidmanna u Zagrebu. Od 1896. do 1899. studirao je u Beču na Akademiji likovnih umjetnosti (Otto Wagner). U Zagrebu je do 1910. djelovao samostalno, a potom do 1915. u zajednici s arhitektom Hugom Ehrlichom. Jedan je od utemeljitelja Kluba hrvatskih arhitekata. Od 1920. do smrti bio je profesor na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu. M.B.

—K rasnik, Antonija (Antoinette), udana Sommaruga (Lovinac, 1874. – Zagreb, 1956.). Od 1898. do 1903. pohađa bečku Kunstgewerbeschule, specijalni tečaj kod K. Mosera i R. Ribarza i na Académie Julian u Parizu. Jedna je od rijetkih hrvatskih umjetnica koja se kao primijenjena umjetnica i dizajnerica afirmirala u Beču u samom jeku secesije; izlaže 1902. na xv. izložbi secesije. Vrlo brzo nakon školovanja otvara svoj vlastiti atelijer u Beču na Stubenringu, Rosenbursenstrasse 8. Sudjelovala je na izložbama Društva umjetnosti u Zagrebu 1901. i 1902., te zajedno s bečkim umjetnicima u Moravskom obrtnom muzeju u Brnu 1903. i iste godine s Moserovim učenicima u Salonu Pisko u Beču. Prema njezinim nacrtima izrađivani su predmeti u bečkoj staklarskoj radionici J. i L. Lobmeyr te u radionici Bakalowits & Söhne. Osim primijenjenom umjetnošću i dizajnom, bavila se i slikarstvom. M.B., D.A.

— Krizman, Tomislav (Orlovac kod Karlovca, 1882. – Zagreb, 1955.). U Zagrebu je slikarstvo učio kod Bele Csikosa Sesije i Mencija Clementa Crnčića. Od 1903. do 1907. pohađao je u Beču Kunstgewerbeschule, Fachschule für dekorative Malerei und graphische Kunst u klasi Feliciana Freiherra von Myrbach-Rheinfelda i Akademiju likovnih umjetnosti (William Unger). U Zagrebu je 1912. bio zaposlen kao strukovni učitelj Obrtne škole i kao scenograf Hrvatskoga narodnog kazališta, a vodio je i vlastitu školu za slikanje, crtanje i umjetnički obrt. Od 1922. radio je kao profesor na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu (poslije Akademija likovnih umjetnosti). Sudjelovao je na izložbama Društva umjetnosti u Zagrebu i Beogradu 1902. i 1903., te na izložbama u Beču (Hagenbund, Jung- bund, Künstlerhaus, Secesija) i Parizu (Proljetni i Jesenji salon, Société des graveurs). Jedan je od osnivača Društva Medulić, Proljetnog salona i Djela — udruženja i zadruge umjetnika za promicanje umjetničkog obrta. Opremao je i ilustrirao knjige i časopise, radio nacrte za kataloge, plakate i prospekte. Bavio se kostimografijom i scenografijom. M.B.

—L öwenthal, Anka, rođena Maroičić (de Madonna del Monte) (Ogulin, 1853. – Tra- unkirche, 1935.). Gimnaziju završava u Grazu. Slikarstvo učila privatno u Beču kod Karla von Blaasa, profesora na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti, i slikara Juliusa von Payera. Život je provela u Austriji, no aktivno sudjeluje u zagrebačkom likovnom životu na izlož- bama Društva umjetnosti. U njezinu opusu dominiraju portreti u akademskoj maniri te djela sakralne tematike. Izradila je niz oltarnih slika kao primjerice Immaculata za crkvu Sacré Coeur (Sv. Srca) u Beču, sliku Krist na Maslinovoj gori za Marinekirche, danas crkvu Gospe od Mora u Puli, i druge. D.A.

—M edović, Mato Celestin (Kuna na Pelješcu, 1857. – Sarajevo, 1920.). Kao dječak ulazi u franjevački samostan Delorita u Kuni, te 1874. polaže zavjete i uzima ime Celestin. U Rimu studirao kod Lodovica Seitza i Francesca Grandija. Godine 1887. u Dubrovniku susreće bečkog slikara Emila Jakoba Schindlera te na njegovu sugestiju odlazi na studij

Hrvatski umjetnici i arhitekti Biografije Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

275 slikarstva u München (1888. – 1893.). Nakon kraćeg boravka u Dubrovniku i zatražene sekularizacije, 1895. odlazi u Zagreb i pridružuje se slikarskom krugu Vlahe Bukovca. Pod njegovim utjecajem naslikao je velike povijesne kompozicije u zgradi Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 10 u Zagrebu. Godine 1896. sudjeluje na Milenijskoj izložbi u Budimpešti gdje mu je otkupljeno djelo Srijemski mučenici, danas u fundusu Szépművészeti Múzeuma u Budimpešti. Godine 1912. odlazi u Beč gdje boravi do izbijanja Prvoga svjetskog rata kada se vraća na Pelješac. U Beču 1913. izlaže na Adria Ausstellung te u Salonu Pisko. Tijekom bečkog razdoblja stvara djela uglačane fakture i snažnog kolorita, a skice nastale u pelješkoj sredini prerađuje u velike atelijerske formate. P.V.

— Melkus, Dragan (Bektež kraj Požege, 1860. – Osijek, 1917.). Pohađao je Kunstgewerbe- schule u Beču (1876. – 1878.), a zatim je studirao na Kraljevskoj bavarskoj akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu (1880. – 1884.). Za vrijeme studija boravio je u Düsseldorfu i Parizu. Godine 1892. vraća se u Hrvatsku, postaje gimnazijski profesor u Srijemskoj Mitrovici, Vukovaru i Osijeku. Osim slikarstvom i zvanjem profesora crtanja, bavio se i književnim radom i publicistikom: pisao je feljtone i eseje s područja likovne umjetnosti. Uređivao je mitrovički satirički list Knut. P.V.

— Meštrović, Ivan (Vrpolje, Slavonija, 1883. – South Bend, Indiana, sad). U djetinjstvu je zapažen kao kiparski talent i upućen na školovanje u Beč 1900. godine, prvo na pripremni tečaj kod Otta Königa, potom na Akademiju likovnih umjetnosti kod E. Hellmera i H. Bitterlicha. Pohađao je dvije godine i arhitekturu kod F. Ohmanna. Izlagao je na deset izložbi bečke Secesije i tri izložbe Hagenbunda. Zahvaljujući financijskoj potpori Karla Wi- ttgensteina od 1908. do 1910. studijski boravi u Parizu. U Wittgensteinovoj zbirci nalazilo se više Meštrovićevih djela, među kojima i monumentalni zidni reljef Vrelo života, 1907. U bečkom razdoblju tematski je i formalno pod utjecajem Gustava Klimta i Augustea Rodina. Na Međunarodnoj izložbi u Rimu 1911. dobiva prvu nagradu za kiparstvo. Nakon života u Rimu, Švicarskoj i Velikoj Britaniji, 1919. dolazi u Zagreb gdje ostaje do 1942. godine; rektor je Akademije likovnih umjetnosti i kipar angažiran na brojnim narudžbama za spomenike u zemlji i inozemstvu. Tijekom Drugoga svjetskog rata pridružuje se velikom broju europskih umjetnika i intelektualaca koji emigriraju u Sjedinjene Američke Države. Godine 1947. samostalno izlaže u Metropolitan muzeju u New Yorku. Radio je kao profesor kiparstva na Sveučilištu Syracuse, potom na Notre Dame Sveučilištu u Indiani, gdje umire 1962. godine. Godine 1952. darovnicom je svoje kuće i atelijere u Zagrebu i Splitu te obiteljsku grobnicu — kapelu Presvetog Otkupitelja u zavičajnim Otavicama i brojna umjetnička djela ostavio hrvatskom narodu, te se ubraja među najveće hrvatske donatore. I.K.

— Miše, Jerolim (Split, 1893. – 1970.). Od 1910. godine polazi Višu školu za umjetnost i obrt u Zagrebu, a već od 1911. odlazi u Rim na Regio Istituto di Belle Arti gdje upoznaje kipara Ivana Meštrovića čiji će opus, osobito onaj bečki simbolistički, znatno utjecati na Mišu. Od 1913. nastavlja studij na Accademia Internazionale u Firenci. Tijekom svoga likovnog djelovanja izlaže na Proljetnom salonu, s Grupom nezavisnih, a 1930. zajedno s Ljubom Babićem i Vladimirom Becićem osniva Grupu trojice. Svojim je slikarstvom obilježio hrvatsku umjetnost prve polovine 20. stoljeća, dok su neki njegovi portreti, dalmatinski pejzaži kao i sugestivne mrtve prirode amblematski primjeri stilskog razvoja domaće

Biografije Hrvatski umjetnici i arhitekti IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

276

umjetnosti. Iako nije formalno školovan u Beču, na njegov rani opus utjecala je secesijsko-simbolistička motivika Gustava Klimta posredno preuzeta kroz djelo Ivana Meštrovića.

— Podhorsky, Stjepan (Zagreb, 1875. – 1945.). Završio je Graditeljsku školu u Zagrebu 1896., a potom bio zaposlen u atelijeru Hermana Bolléa. Od 1902. do 1905. studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču (Viktor Luntz), gdje je bio nagrađen Fügerovom i Hansenovom nagradom. U Zagrebu samostalno djeluje od 1905. Jedan od osnivača Kluba hrvatskih arhitekata. Bio je profesor na zagrebačkoj Obrtnoj školi. M.B.

—P reradović, Zora pl. (Arad, Rumunjska, 1867. – Zagreb, 1927.). Kći je poznatoga hrvatskog pjesnika Petra Preradovića. Školuje se u Beču na Kunstgewerbeschule od 1885. do 1895. godine. Pohađala je razne tečajeve: figurativno i ornamentalno crtanje, specijalni tečaj za dekoraciju keramike i emajla kod Hansa Machta te specijalnu slikarsku školu kod profesora Rudolfa Ri- barza. Školovanje je upotpunila ljetnim boravcima u umjetničkoj koloniji u Dachauu. Izlagati je počela još u bečkom Künstlerhausu; 1909. sudjeluje na izložbi 8 Künstlerinnen und ihre Gäste u Kunstsalonu Pisko. Od 1898. sudjeluje na Hrvatskom salonu, te redovito izlaže na izložbama Društva umjetnosti. Svojim se plenerističkim krajolicima stilski i tematski uklopila u krug hrvatskih modernista. Od 1918. živi u Zagrebu te privatno poučava crtanje i slikanje. D.A.

— Rački, Mirko (Novi Marof, 1879. – Split, 1982.). Poslije završene Učiteljske škole u Zagrebu (1898.), pohađao je privatnu umjetničku školu Heinricha Strehblowa u Beču (1901. – 1903.), a zatim Akademiju likovnih umjetnosti u Pragu kod Vlahe Bukovca (1903. – 1905.) te u Beču kod Williama Ungera (1905. – 1906.). Živio je u Münchenu (1907. – 1914.), Rimu (1914.) i Ženevi (1915. – 1920.). Od 1920. živi u Zagrebu, a od 1980. godine u Splitu. Bio je istaknuti član Društva Medulić. Od 1921. član je Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas hazu). Tijekom prvog desetljeća 20. stoljeća na temu Danteove Božanstvene komedije stvara snažne simbolističke slike. P.V.

— Rašica, Marko (Dubrovnik, 1883. – Koločep, 1963.). Školuje se na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti (1903. – 1907.) gdje prvi put izlaže na godišnjoj izložbi Hagenbunda 1905. godine. Do 1917. živio je u Ljubljani, Münchenu, Pragu, Parizu i u Nizozemskoj, a potom dolazi u Zagreb i postaje profesor na Obrtnoj školi (1917. – 1932.). Predavao je i na Višoj stručnoj školi (1936. – 1945.). Napisao je nekoliko književnih djela, bavio se re- stauracijom umjetnina te primijenjenom umjetnošću. Bio je član Vesne, Medulića, Lade i Djela. U razdoblju prvog desetljeća 20. stoljeća izrazit je utjecaj bečke secesije na Rašičin slikarski, grafički i umjetničko-obrtni opus.P .V.

— Raškaj, Slava (Ozalj, 1877. – Stenjevec kraj Zagreba, 1906.). Školovala se u Beču na Zavodu za osobe oštećenog sluha (Taubstummeninstitut). U Zagreb dolazi 1896. te privatno uči slikarstvo kod B. Csikosa Sesije i istodobno pohađa tečaj za risanje ili umjetno-obrtno slikanje na Kraljevskoj zemaljskoj ženskoj stručnoj školi gdje su se, između ostalog, učile i tehnike akvarela na drvu i svili. U hrvatskoj povijesti umjetnosti upamćena je kao jedna od najvećih akvarelistica; njezini su akvareli iznimne fluidnost i prozračnost. Sudjelovala je na Hrvatskom salonu 1898. i na izložbama Društva umjetnosti u Zagrebu. Njezin tragičan kraj prometnuo ju je u jednu od ikona hrvatske moderne. D.A.

Hrvatski umjetnici i arhitekti Biografije Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

277 — Rojc, Nasta (Bjelovar, 1883. – Zagreb, 1964.). Prvu slikarsku pouku dobiva kod slikara O. Ivekovića, a školovanje nastavlja u Beču i Münchenu. U Beču u dva navrata pohađala Kunstschule für Frauen und Mädchen i polazila razne tečajeve te njezin opus, uz slikarstvo, obuhvaća i grafičku umjetnost te kiparstvo, a nastavnici su joj T. Blau, L. Michalek i F. Tichy. Po povratku u Zagreb izradila je brojne portrete pripadnika bogatoga građanskog sloja te protagonista političke i društvene elite, ali i niz autoportreta. U bečkom likovnom životu sudjelovala je i nakon povratka u Zagreb: 1913. izlaže na jesenskoj godišnjoj izložbi u Künstlerhausu, a 1914. zajedno s kiparicom Milom Wod (Ludmila Wodsedalek) izlaže u Austrijskom udruženju likovnih umjetnica. Zajedno s Linom Crnčić Virant odigrala je ključnu ulogu u osnivanju i radu Kluba likovnih umjetnica u Zagrebu 1927. D.A.

— Schön (Šen), Edvard (Zagreb, 1877. – 1949). Studirao je u Beču od 1894. do 1900. na Tehničkoj visokoj školi (Karl König). Poslije studija, godinu je dana bio zaposlen u atelijeru Maxa Fabianija u Beču. U Zagrebu je od 1902. do 1908. bio zaposlen u Gradskom građevnom uredu, a od 1908. vodio je vlastiti atelijer. Jedan je od osnivača Kluba hrvatskih arhitekata. Bio je dugi niz godina predavač/profesor na Tehničkoj visokoj školi na odjelu graditeljstva u Zagrebu. M.B.

—S truppi, Jelka, udana Wolkensperg (Križevci, 1872. – Zagreb, 1946.). U Münchenu je studirala slikarstvo na Frauen Akademie kod Ludwiga Hertericha i Ludwiga Schmida Reuttea, nakon čega u Beču nastavlja slikarsko školovanje, privatno kod Davida Kohna. Afirmirala se kao uspješna portretistica i u palači Equitable na Grabenu uređuje atelijer por- tretirajući brojne ugledne stanovnike Beča ali i drugih europskih gradova. Redovito izlaže na izložbama Društva umjetnosti u Zagrebu, a od 1918. do smrti živjela je u Zagrebu. D.A.

— Tišov, Ivan (Viškovci kraj Đakova, 1870. – Zagreb, 1928.). U okruženju osječke slikarske škole rano je otkriven njegov slikarski talent. Godine 1889. nastavlja školovanje na Obrtnoj školi u Zagrebu, kao jedan od istaknutih učenika, te dobiva stipendiju za nastavak studija u Beču. Nakon Beča (Kunstgewerbeschule, 1890. – 1893., Fachklasse für Malerei, Rudolf Rössler, Friedrich Sturm, te crtanje akta kod Wilhelma i Andreasa Grolla), odlazi na Aka- demiju likovnih umjetnosti u Münchenu. Po povratku u Zagreb, radio je na Obrtnoj školi. Godine 1913./14. boravio je u Parizu na Académie Julian kod J.-P. Laurensa. Godine 1896. na Milenijskoj izložbi u Budimpešti dobio je brončanu medalju, a 1900. zlatnu medalju na Svjetskoj izložbi u Parizu. P.V.

— Valdec, Rudolf (Krapina, 1872. – Zagreb, 1930.). Kao i R. Frangeš Mihanović, završio je Kraljevsku mušku obrtnu školu u Zagrebu i dobio 1889. stipendiju za nastavak školo- vanja u Beču. Na Kunstgewerbeschule proveo je dvije školske godine i pohađao pripremni tečaj modeliranja kod A. Kühnea nakon čega odlazi na Akademiju likovnih umjetnosti u München kod S. Eberlea. Od prvih godina osnutka do svoje smrti bio je profesor kiparstva na zagrebačkoj likovnoj akademiji osnovanoj 1907. pod nazivom Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. U njegovim medaljama i reljefima ranog razdoblja vidljiv je utjecaj secesije. D.A.

Biografije Hrvatski umjetnici i arhitekti IZAZOVIZAZOV MODERNE: MODERNE: ZAGREB ZAGREB−BEČ − BEČ OKOOKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

278

J osef Hoffmann, Koloman Moser, Alfred Roller, Carl Moll, Adolf Loos, Otto Wagner, Ernst Stöhr, Gustav Klimt

Mladost Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

Biografije 279

A ustrijski umjetnici i arhitekti

— Andri, Ferdinand (Waidhofen an der Ybbs, 1871. – Beč, 1956.). Član je utemeljitelj Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija (Vereinigung bildender Künstler Öster- reichs – Secession) i predsjednik 1899./1900. i 1905./06. godine. Školovanje je započeo kao drvorezbar i oltarist u Tirolu, a 1887. dolazi na Akademiju likovnih umjetnosti u Beč kod Julijusa Bergera i Eduarda von Lichtensteina. U vrijeme Velikog rata angažiran je kao slikar s bojišnice. Andri se okušao kao grafičar, slikar i kipar; radio je ilustracije za Ver Sacrum. I.K.

— Engelhart, Josef (Beč, 1864. – 1941.). Član je utemeljitelj Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija i predsjednik 1899./1900. i 1910./11. godine. Pohađao je Višu tehničku školu u Beču i Akademiju likovnih umjetnosti u Münchenu u klasi Ludwiga Löfftza i C. J. Hertericha. Od 1890. do 1893. studijski boravio u Parizu. Premda je kao secesionist bio jedan od najvažnijih organizatora Udruženja, slikarstvo mu je konzervativnije, s likovima i motivima iz bečke svakodnevice. Od 1903. okušao se uspješno i u kiparstvu. I.K.

— Hoffmann, Josef (Brtnice/Pirnitz bei Iglau, Češka, 1870. – Beč, 1956.). Član je utemeljitelj Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija. U Brnu je pohađao Državnu obrtnu školu, a u Beču Akademiju likovnih umjetnosti (Carl von Hasenauer, Otto Wagner) gdje je za završni rad dobio Rimsku nagradu. U atelijeru Otta Wagnera surađivao je tijekom 1897. na projektu gradske željeznice. Od 1898. djelovao je kao samostalni arhitekt i dizajner. Od 1899. do 1936. bio je profesor na Kunstgewerbeschule i jedan je od utemeljitelja i glavnih autora u Bečkim radionicama (Wiener Werkstätte) s čijim je suradnicima realizirao svoja najpoznatija djela – sanatorij Westend u Purkersdorfu (1904. – 1906.) i palaču Stoclet u Bruxellesu (1906. – 1911.). M.B.

— Jaschke, Franz (Beč, 1862. – 1910.). Nakon studija na Akademiji likovnih umjetnosti i Kunstgewerbeschule u Beču, 1901. postaje član Udruženja likovnih umjetnika Austri- je – Secesija. Svoje slikarstvo razvija pod francuskim utjecajem u svijetlim tonovima neoimpresionizma do poentilističkog rastakanja boje. U opusu dominiraju urbani pejzaži Beča i portreti djece. I.K.

— KLIMT, GEORG (Beč, 1867. – 1931.). Školovan za cizelira i kipara na bečkoj Kunstgewerbe- schule, sudjelovao je na izložbama Muzeja za umjetnost i industriju. Od 1910. predavao je na Umjetničkoj ženskoj školi (Freuenkunstschule). Radio je u metalu prema predlošcima brata Gustava i Carla Otta Czeschke, a najpoznatije su mu djelo ulazne vratnice izložbenog paviljona Secesije prema nacrtu J. M. Olbricha. I.K. IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

280

— Klimt, Gustav (Beč, 1862. – 1918.). Pokretač je i član utemeljitelj Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija 1897., prvi predsjednik do 1899. i najznačajnija umjetnička osobnost Secesije. Pohađao je od 1876. do 1883. bečku Kunstgewerbeschule. S bratom Ernstom i Franzom Matschom osnovao je Maler-Compagnie koja je djelovala do 1892. i bavila se pretežno kazališnim oslicima, između ostalog i kazališta u Rijeci u kojem se nalaze tri Klimtove alegorijske slike s prikazom glazbene i kazališne umjetnosti. Smatran nasljednikom Hansa Makarta, najznačajnija djela ranog razdoblja jesu oslici svečanog stubišta bečkog Burgtheatra i Kunsthistorisches muzeja. Nakon skandala kojeg su izva- le Fakultetske slike za aulu bečkog Sveučilišta (alegorije Filozofija, Medicina i Justicija, 1900. – 1903.) povlači se i posvećuje portretnom i pejzažnom slikarstvu. Godine 1902. dovršio Beethovenov friz u izložbenom paviljonu Secesije. Klimtovo je djelovanje snažno obilježilo umjetničko udruženje Secesija iz kojeg istupa 1905., ali ostaje sinonimom za cijelo razdoblje i stilski pravac. I.K.

— Kurzweil, Maximilian (Bzenec/Bisenz, Češka, 1867. – Beč, 1916.). Član je utemeljitelj Secesije. Nakon studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču kod Christiana Grie- penkerla (od 1886.), studijski boravi u Parizu (Académie Julian) i Bretanji. Godine 1909. proputovao je Dalmaciju. Francusko je slikarstvo obilježilo njegove slike kojima dominiraju svijetli suzdržani tonovi pejzaža. Portretirani su mu likovi naglašene psihologizacije, a “secesijski stil” dominira u grafičkom opusu. Od 1911. do 1914. predaje na Umjetničkoj školi za žene i djevojke (Kunstschule für Frauen und Mädchen). I.K.

— Loos, Adolf (Brno/Brünn, 1870. – Kalksburg kod Beča, 1933.). Pohađao je Državnu obrtnu školu u Liberecu i Brnu te Tehničku visoku školu u Dresdenu. Od 1893. do 1896. boravio je u Sjedinjenim Američkim Državama. Od 1896. živio je u Beču gdje je godinu dana radio u atelijeru Karla Mayredera, a od 1898. kao samostalni arhitekt. U prvim se godinama djelatnosti većinom bavio uređenjem interijera. Vlastitu školu arhitekture utemeljio je 1912. godine. Loos je 1898. počeo objavljivati tekstove u Neue Freie Presse, sabrani i objavljeni 1921. u Parizu pod naslovom Ins Leere gesprochen, dva je članka objavio u Ver Sacrumu (1898.), a sam je objavio dva broja časopisa Das Andere (1903.). Najpoznatiji je njegov kritički spis Ornament und Verbrechen (1908.). Od 1922. do 1927. boravio je u Parizu gdje je predavao na Sorbonnei. M.B.

— Matsch, Franz (Beč, 1861. – 1942.). Polazio je Kunstgewerbeschule zajedno s braćom Klimt, s kojima osniva Maler-Compagnie koja se specijalizirala za dekorativne oslike, uglavnom kazališnih interijera. Tri alegorijske slike s prikazima kazališne umjetnosti iz 1884./85. nalaze se u Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci. Za narudžbu bečkog Sveučilišta, izveo je alegorijske kompozicije Teologija i Trijumf svjetla nad tamom, ali slike nikad nisu postavljene zbog neprihvaćanja Klimtovih slika. Nakon razilaženja s Klimtom, od 1893. do 1901. voditelj je odjela za slikarstvo na bečkoj Kunstgewerbeschule, koju pohađa i Robert Auer. Uz slikarstvo, bavio se i skulpturom, i premda je u njegovu radu prisutan secesijski utjecaj, Matsch nije bio član Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija niti je sudjelovao na njihovim izložbama. I.K.

Austrijski umjetnici i arhitekti Biografije Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

281 — Mediz, Karl (Beč, 1868. – Dresden, 1945.). Studirao je kod C. Griepenkerla na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Studijski je boravio u Münchenu kod P. Wagnera i A. D. Goltza i na Académie Julian u Parizu. Zajedno sa suprugom, slikaricom Emilie Pelikan, posvetio se pejzažnom slikarstvu pri čemu je karakteristično dekorativno stiliziranje motiva iz prirode. U Medizovu slikarstvu zamjetan je utjecaj F. Hodlera i G. Segantinija. Putovao je Dalmacijom i boravio u Dubrovniku gdje je nastala inspiracija za monumentalnu kompoziciju Nosači kamena u Dubrovniku, 1898., u fundusu galerije Belvedere u Beču (inv. br. 7243). I.K.

— Moll, Carl (Beč, 1861. – 1945.). Član je utemeljitelj Udruženja likovnih umjetnika Au- strije – Secesija i predsjednik 1900./01. godine. Učenik je i sljedbenik najznačajnijega austrijskog Stimmungsimpressionista Emila Jakoba Schindlera, te nastavlja njegov su- bjektivan odnos prema pejzažu. Sa Schindlerom je putovao Dalmacijom i dulje boravio u Dubrovniku, 1887./88. Njegovom zaslugom organizirane su brojne izložbe u Secesiji, posebno stranih umjetnika i umjetničkih grupa, a istupa zajedno s Klimtovom grupom 1905. Često je slikao motive vlastite vile na Hohe Warte, podignute prema projektu Josefa Hoffmanna, te bečke vrtove i parkove. I.K.

— Moser, Koloman (Beč, 1868. – 1918.). Član je utemeljitelj Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija. Studirao je od 1886. do 1892. na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti (Christian Griepenkerl, Franz Rumpler, Joseph Matthias von Trenkwald), a od 1892. do 1895. na Kunstgewerbeschule (Franz von Matsch). Bavio se slikarstvom, scenografijom, kostimografijom, grafičkim dizajnom i primijenjenom umjetnošću. S Josefom Hoffmannom utemeljio je Bečke radionice (Wiener Werkstätte) iz kojih se povukao 1907. Od 1899. predavao je na Kunstgewerbeschule. Za zgradu Secesije dizajnirao je vitraj Umjetnost i ukrase na pročeljima, a u Wagnerovoj crkvi Am Steinhof oblikovao je glavni oltar i vitraje. M.B.

— Ohmann, Friedrich (Lemberg, danas Lavov (L’viv), Ukrajina, 1858. – Beč, 1927.). U Beču je studirao na Tehničkoj visokoj školi (Heinrich von Ferstel, Karl König) i na Akademiji likovnih umjetnosti (Friedrich von Schmidt). Poslije studija posvetio se, uz projektantsku praksu, proučavanju arhitekture baroka, rokokoa i empirea. Od 1888. do 1898. bio je predavač/profesor na Kunstgewerbeschule i na Umjetničkoj akademiji u Pragu. Od 1898. ponovno je djelatan u Beču, između ostalog kao umjetnički voditelj dogradnji Hofburga, te kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Bio je redoviti član Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija. Prema projektu Ohmanna i Augusta Kirsteina, izgrađen je Arheološki muzej u Splitu (1912. – 1914.). M.B.

—O lbrich, Josef Maria (Opava/Troppau, Češka, 1867. – Düsseldorf, 1908.). Član je utemeljitelj Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija. Pohađao je u Beču Držav- nu obrtnu školu i Akademiju likovnih umjetnosti (Carl von Hasenauer). Nagrađivan je tijekom studija, za završni je rad dobio prestižnu Rimsku nagradu. Od 1893. do 1898. bio je zaposlen u atelijeru Otta Wagnera na projektu gradske željeznice. Prema Olbrichovu je projektu 1898. izgrađena izložbena zgrada Secesije. Na poziv nadvojvode Ernsta Ludwi- ga od Hessena 1899. odlazi u Darmstadt gdje je projektirao građevni sklop umjetničke kolonije Mathildenhöhe. M.B.

Biografije Austrijski umjetnici i arhitekti IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

282

—P eche, Dagobert (St. Michael kod Salzburga, 1887. – Mödling kod Beča, 1923.). Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti (Friedrich Ohmann) i na Tehničkoj visokoj školi (Karl König, Ferstel, Simony) u Beču. Od 1915. do smrti bio je vodeći suradnik Bečkih radionica (tijekom 1917. i 1918. bio je voditelj podružnice u Zürichu). M.B.

— Powolny, Michael (Judenburg, 1871. – Beč, 1954.) Pohađao je Stručnu školu za keramičku industriju u Znojmu (njem. Znaim, Moravska), a potom je studirao na Kun- stgewerbeschule u Beču. S Bertholdom Löfflerom vodio je od 1905. umjetničku radionicu Wiener Keramik čije su proizvode prodavale Bečke radionice. Od 1909. predavao je na Kunstgewerbeschule u Beču. Powolny je oblikovao dekorativnu i arhitektonsku keramiku. U suradnji s Josefom Hoffmannom opremio je keramikom prostore bečkog kabarea Fledermaus, kupalište Diana, bečke dječje vrtiće i vilu Skywa-Primavesi te slavnu palaču Stoclet u Bruxellesu. M.B.

— Roller, Alfred (Brno, 1864. – Beč, 1935.). Član je utemeljitelj Udruženja likovnih umjetnika Austrije – Secesija i predsjednik 1902. godine. Studirao je na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti kod C. Griepenkerla, a od 1899. profesor je na Kunstgewerbeschule, od 1909. i direktor. Oblikovao je naslovnicu prvog broja Ver Sacruma, 1898., i radio je ilustracije i vinjete za taj časopis, te plakate i postave iv., xiv. (Beethoven-Ausstellung) i xvi. izložbe Secesije. U vrijeme Gustava Mahlera, radio je scenografiju za bečku Operu. I.K.

— Stöhr, Ernst (St. Pölten, 1860. – 1917.). Član je utemeljitelj Secesije. Nakon studija na Kunstgewerbeschule i Akademiji likovnih umjetnosti u Beču djeluje kao učitelj violine. Okušao se kao slikar, grafičar, glazbenik i pjesnik; br. 12 časopisa Ver Sacrum posvećen je u cijelosti njegovim raznovrsnim talentima. Za njegov slikarski opus karakteristične su lirske slike pejzaža sutona ili mjesečine plavičastih nijansi, te simbolističke slike fatalnih žena. Pet Stöhrovih slika iz secesijsko-simbolističkog razdoblja nalazile su se u kolekciji osječkog industrijalca Rudolfa Povischila, a danas su u fundusu Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku. I.K.

— Veith, Eduard (Nový Jičín, Češka, 1856. – Beč, 1925.). Pohađao je bečku Kunstgewer- beschule kod F. Laufbergera, nakon čega odlazi u Pariz, Tunis i Italiju. Specijalizirao je fresco-slikarstvo te je izveo slike u Novom Hofburgu (TheresiensaaI), kupalištu Diana, Varijeteu Ronacher i Volkstheatru. Nakon faze historicističkog slikarstva, približio se ukusu i stilu vremena oko 1900. godine. Slovio je kao vrstan portretist, osobito ženskih likova. I.K.

— Wagner, Otto (Beč, 1841. – 1918.). Studirao je na bečkoj Politehnici, Graditeljskoj akademiji u Berlinu te na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču (August Sicard von Si- cardsburg, Eduard van der Nüll). Od 1862. radio je u atelijeru Heinricha von Förstera, a od 1864. kao samostalni arhitekt. Od 1894. do 1912. bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Uz intenzivnu projektantsku djelatnost koja je uključivala i opsežne radove na bečkoj gradskoj infrastrukturi, Wagner je pisao o arhitekturi i obnašao niz društvenih dužnosti. Bio je član Secesije od 1899. do 1905. M.B.

Austrijski umjetnici i arhitekti Biografije Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

283 — Wisinger-Florian, Olga (Beč, 1844. – Grafenegg, 1926.). Školovala se za pijanisticu na bečkom konzervatoriju, ali je odustala zbog zdravstvenih razloga. Privatne satove slikarstva uzima kod Melchiora Fritscha i Augusta Schaeffera von Wienwalda. Godine 1880. ulazi u krug učenika oko Emila Jakoba Schindlera pod čijim se utjecajem formira u vrsnu pejzažisticu. Redovito izlaže u bečkom Künstlerhausu, poslije u Secesiji i Hagenbundu, te na međunarodnim izložbama. Aktivna je u ženskom pokretu zajedno s bečkim intelek- tualkama Berthom von Suttner, Marie von Ebner-Eschenbach i dr. S Marie Egner 1900. godine pokreće udruženje Osam umjetnica (Acht Künstlerinnen), a 1910. osnutak Umjet- ničkog udruženja austrijskih umjetnica (Vereinigung bildender Künstlerinnen Österreichs). Boravila je i u Opatiji gdje je slikala s Leom von Littrow. I.K.

— Wiener Werkstätte / Bečke radionice. Umjetničko udruženje koje su osnovali u Beču 1903. Koloman Moser, Josef Hoffmann i industrijalac Fritz Wärndorfer. Utemeljitelji i brojni suradnici radionica oblikovali su uporabne predmete visoke umjetničke vrijednosti i tehnički perfektne izvedbe. Svoje su podružnice Radionice imale u Karlovym Varyma i mjestu Mariánske Lázně te u Zürichu, New Yorku i Berlinu. Zbog financijskih poteškoća izazvanih ekonomskom krizom, Radionice su prestale raditi 1932. godine. M.B.

Autorice:

D.A. Darija Alujević M.B. Marina Bagarić I.K. Irena Kraševac P.V. Petra Vugrinec

Biografije Austrijski umjetnici i arhitekti IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

284

Hrvatski umjetnici na školovanju u Beču

K. K. Kunstgewerbeschule

IME I PREZIME GODINA I MJESTO INSTITUCIJA GODINA SMJER/TEČAJ PROFESOR ROĐENJA I SMRTI

Dragan Melkus Bektež, 1860. – Osijek, 1917. K. K. Kunstgewerbeschule 1876./77. Pripremni tečaj Michael figurativnog crtanja Rieser (Vorbereitung Figurales Zeichnen)

Štefana Klaić Garčin, 1863. – Zagreb, 1941. K. K. Kunstgewerbeschule 1878./79. Pripremni tečaj Ludwig Hribar figurativnog i Minnigerode ornamentalnog crtanja i modeliranje

(Vorbereitung Figural/ Karl Hrachowina Ornamental/ Modelliren) August Kühne

1880./81. Specijalna arhitektonska Oskar Beyer škola (Fachklasse für Architektur)

Zora Preradović Arad, 1867. – Zagreb, 1927. K. K. Kunstgewerbeschule 1885./86. Pripremni tečaj Ludwig figurativnog crtanja Minnigerode (Vorbereitung Figurales Zeichnen)

1886./87. Pripremni tečaj Karl Hrachowina ornamentalnog crtanja (Vorbereitung Ornamentales Zeichnen)

Hans Macht 1888./93. Specijalni tečaj keramičke dekoracije i slikanja na emajlu (Spezial Atelier Keramische Dekoration und Emailmalerei)

Rudolf Ribarz 1892./95. Specijalna slikarska škola (Fachklasse für Malerei)

Mladost Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

285

Ferdo Zagreb, 1870. – 1927. K. K. Kunstgewerbeschule 1889./93. Specijalna slikarska škola Carl Karger (Ferdinand) (Fachklasse für Malerei) Rudolf Rössler Kovačević

1889./91. Pripremni tečaj — crtanje Andreas Groll akta (Vorbereitung Wilhelm Groll Aktzeichen)

Rudolf Valdec Krapina, 1872. – Zagreb, 1929. K. K. Kunstgewerbeschule 1889./90. Pripremni kiparski tečaj August Kühne (Vorbereitung Modellieren)

1890./92. Opći kiparski tečaj (Allgemeine Abteilung Modellieren)

1891./92. Crtanje akta (Aktzeichen) Andreas Groll

Robert Frangeš Mitrovica, 1872. – Zagreb, 1940. K. K. Kunstgewerbeschule 1889./90. Pripremni kiparski tečaj August Kühne Mihanović (Vorbereitung Modellieren)

1891./94. Crtanje akta (Aktzeichen) Andreas Groll Otto König

1890./92. Opći kiparski tečaj (Allgemeine Abteilung Modellieren)

1892./94. Specijalna kiparska škola (Fachklasse fur Bildhauerei)

Ivan Tišov Viškovci, 1870. – Zagreb, 1928. K. K. Kunstgewerbeschule 1890./93. Specijalna slikarska škola Rudolf Rössler (Fachklasse für Malerei) Friedrich Sturm

1890./93. Crtanje akta (Aktzeichnen) Wilhelm Groll Andreas Groll

Leopoldina Beč, 1871. – Zagreb, 1963. K. K. Kunstgewerbeschule 1892./96. Specijalna slikarska škola Rudolf Rössler (Leopoldine) (Fachklasse für Malerei) Auer Schmidt Franz von Matsch Rudolf Ribarz

Programatski tekstovi Mladost IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

286

Robert Auer Zagreb, 1873. – 1952. K. K. Kunstgewerbeschule 1892./95. Specijalna slikarska škola Rudolf Ribarz (Fachklasse für Malerei) Franz von Matsch

1892./95. Crtanje akta (Aktzeichnen) Andreas Groll

Menci Clement Bruck an der Mur, K. K. Kunstgewerbeschule 1893./94. Specijalni grafički tečaj William Unger Crnčić 1865. – Zagreb, 1930. (Sonderkurs Spezial Atelier Radierkunst)

Artur Oskar Zagreb, 1876. – Samobor, 1965. K. K. Kunstgewerbeschule 1894./96. Specijalna slikarska škola Franz von Matsch Alexander (Fachklasse für Malerei)

Andreas Groll 1894./95. Crtanje akta (Aktzeichnen)

Antonija Lovinac, 1877. – Zagreb, 1956. K. K. Kunstgewerbeschule 1898./99. Tehničko crtanje Julius Kajetan (Antoinette) Krasnik 1899./1903. Specijalna škola Koloman Moser (Fachschule)

1899./1903. Stil u arhitekturi i učenje o Adolf Ginzel oblicima (Architektonische Stil und Formenlehre)

1899./1901. Anatomija Hermann Vinzenz von Heller

Tomislav Orlovac, Karlovac, K. K. Kunstgewerbeschule 1902./03. Specijalna škola za Felician Freiherr Krizman 1882. – Zagreb, 1955. dekorativno slikarstvo i von Myrbach- grafiku (Fachschule für Rheinfeld dekorative Malerei und graphische Künste)

Pismo, Heraldika Rudolf von (Schrift, Heraldik) Larisch

1902./03. Anatomija Hermann Vinzenz von Heller 1902./03. Specijalna slikarska škola (Fachklasse für Malerei)

1903./04. Specijalna škola za crtanje Felician Freiherr i slikanje von Myrbach- Rheinfeld Carl Otto 1904./05. (Fachschule für Zeichnen Czeschka und Malen)

Mladost Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

287 Akademie der bildenden künste

IME I PREZIME GODINA I MJESTO INSTITUCIJA GODINA SMJER PROFESOR ROĐENJA I SMRTI

Menci Clement Bruck an der Mur, 1865. Akademie der 1882./83. Opća slikarska škola Christian Crnčić – Zagreb, 1930. bildenden Künste Griepenkerl Algemeine Malerei Schule

Menci Clement Bruck an der Mur, 1865. Akademie der 1894./95. Specijalna grafička škola William Unger Crnčić – Zagreb, 1930. bildenden Künste Spezial Schule für Kupfterstreicherei

Oton Iveković Klanjec, 1869. – 1939. Akademie der 1887./88. Opća slikarska škola Christian bildenden Künste Griepenkerl Algemeine Malerei Schule

Bela Csikos Osijek, 1864. Akademie der 1887./88. Opća slikarska škola Christian Sesia (Adalbert – Zagreb, 1931. bildenden Künste Griepenkerl Algemeine Malerei Schule Csikos)

Robert Auer Zagreb, 1873. – 1952. Akademie der 1890. Opća slikarska škola Christian bildenden Künste (1 semestar) Griepenkerl Algemeine Malerei Schule

Artur Oskar Zagreb, 1876. Akademie der 1893./94. Opća slikarska škola Christian Alexander – Samobor, 1965. bildenden Künste Griepenkerl Algemeine Malerei Schule

Robert Frangeš Mitrovica, 1872. Akademie der 1894./95. Specijalna kiparska škola Carl Kundmann Mihanović – Zagreb, 1940. bildenden Künste Spezial Schule für Hoher Bildhauerei

Viktor Kovačić Ločka Vas, Slovenija, Akademie der 1896./99. Specijalna Otto Wagner 1874. – Zagreb, 1924. bildenden Künste arhitektonska škola

Spezial Schule für Architektur

Vjekoslav Bastl Přibram, Češka, Akademie der 1899./1902. Specijalna Otto Wagner 1872. – Zagreb, 1947. bildenden Künste arhitektonska škola

Spezial Schule für Architektur

Stjepan Zagreb, 1875. – 1945. Akademie der 1902./05. Specijalna Viktor Luntz Podhorsky bildenden Künste arhitektonska škola

Spezial Schule für Architektur

Lav Kalda Wagstadt/Bílovec, Akademie der 1903./06. Specijalna Viktor Luntz Češka, 1880. – Zagreb, bildenden Künste arhitektonska škola Friedrich Ohmann 1956 Spezial Schule für Architektur

Marko Rašica Dubrovnik, 1883. Akademie der 1903./07. Opća slikarska škola Christian – Koločep, 1963. bildenden Künste Griepenkerl Algemeine Malerei Schule

Ivan Meštrović Vrpolje, 1883. – South Akademie der 1901. Opća kiparska škola Edmund Hellmer Band, SAD, 1962. bildenden Künste 1902./03. Algemeine Bildhauer Schule Hans Bitterlich

1903./04.

Programatski tekstovi Mladost IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

288

Ivan Meštrović Vrpolje, 1883. – South Akademie der 1904./05. Specijalna Friedrich Ohmann Band, SAD, 1962. bildenden Künste arhitektonska škola

Spezial Schule für Architektur

Mirko Rački Novi Marof, 1879. Akademie der 1906. Specijalna grafička škola William Unger – Split, 1982. bildenden Künste (1 semestar) Spezial Schule für graphische Künste

Tomislav Orlovac, Karlovac, Akademie der 1905. Specijalna grafička škola William Unger Krizman 1882. – Zagreb, 1955. bildenden Künste Spezial Schule für graphische Künste

1905./07. Majstorska grafička škola

Meisterschule für kupferstecherei

K . u. k. Graveur- und Medailleurschule

Ivo Kerdić Davor, 1881. – Zagreb, 1953. K. u. k. Graveur- und Medailleurschule 1906. – 1911. Rudolf Marschall

Technische Hochschule

Edvard Schön Zagreb, 1877. – 1949. Technische Hochschule 1894. – 1900. Karl König

Hugo Ehrlich Zagreb, 1879. – 1936. Technische Hochschule 1897. – 1903. Karl König

Otto Opava, 1880. – Zagreb, 1934. Technische Hochschule 1898. – 1903. Karl König Goldscheider

N a osnovi matičnih knjiga Kunstgewerbeschule pohranjenih u ARHIVU SVEUČILIŠTA ZA PRIMIJENJENU UMJETNOST (ARCHIV DER UNIVERSITÄT FÜR ANGEWANDTE KUNST) i matičnih knjiga u arhivu Akademije likovnih umjetnosti (Universitätsarchiv der Akademie der bildenden künste) I TEKSTA L. MAGAŠ BILANDŽIĆ, THE VIENNA KUNSTGEWERBESCHULE AND CROATIAN ART IN THE FIRST DECADES OF THE 20th CENTURY u: The Entangled Histories of Vienna, Zagreb and Budapest (18th – 20th Century), Zagreb, 2015. u Beču sastavila Darija Alujević.

Mladost Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

289 Hrvatski umjetnici na izložbama u Beču

— artur oskar alexander • xxv. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen – Kaiser Huldigungs Ausstellung, Hagenbund, 1908. • xxvii. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Hagenbund, 1908./09. • xxix. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Hagenbund, 1909. Weihnachts Ausstellung, Hagenbund, 1909./10. • 32. Frühjahrs-Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Hagenbund, 1910. • 35. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Hagenbund, 1912.

— zoe borelli vranska alačević • Zoe Borelli, Galerija Miethke, 1909.

— vlaho bukovac • iii. internationale Kunst-Ausstellung im Künstlerhause, Künstlerhaus, 1894. • Er ste Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs, Künstlerhaus, 1898. • Vlaho Bukovac, Salon Eugena Artina, 28. 2. – 15. 4. 1903. • xxx i. Jahresausstellung im Künstlerhause, Künstlerhaus, 1904. • xxxii. Jahres-Ausstellung im Künstlerhause, Künstlerhaus, 1905. • A dria Ausstellung – Ausstellung Dalmatinischer bildender Künstler, Ragusa Palast, Wien, 1. 6. – 4. 10. 1913.

— menci clement crnčić • G raphische Ausstellung, Künstlerhaus, 1895. • x ii. Ausstellung der Aquarellisten Club, 1898. • M enci Clement Crnčić, Salon Eugena Artina, 1902. • A dria Ausstellung – Ausstellung Dalmatinischer bildender Künstler, Ragusa Palast, Wien, 1. 6. – 4. 10. 1913. • xxxviii. Jahres-Ausstellung im Künstlerhause, Künstlerhaus, 1913.

— ant onija krasnik • xv. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, 1902. • Kollektiv ausstellung (Benirschke – Emmel – Hartman – Hofner – Krasnik – Loeffler – Schuffinsky), Salon Pisko, 1903. • Ö sterr. Jubiläums Kunstausstellung Genossenschaft der Bildenden Künstler Wien, Künstlerhaus, 1908.

Programatski tekstovi Mladost IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

290 — tomislav krizman • 11. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Hagenbund, 1904. • 12. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Zedlitzhalle, Hagenbund, 1904. • 17. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Zedlitzhalle, Hagenbund, 1904./05. • Ivan Meštrović - Tomislav Krizman, Künstler-Atelier, Beatrixgasse 14a, Wien, 4. – 15. 5. 1905. • xxvi. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, Ordentliche Mitglider und jüngere Wiener Künstler, Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, 1906. • Jubiläumsausstellung Genossenschaft der Bildenden Künstler Wien, Künstlerhaus, 1911.

— mato celestin medović • Kunst-Ausstellung im Künstlerhause, Künstlerhaus Wien, 1893. • Mato Celestin Medović, Salon Pisko, 1912. • Adria Ausstellung – Ausstellung Dalmatinischer bildender Künstler, Ragusa Palast, Wien, 1. 6. – 4. 10. 1913.

— ivan meštrović • xvii. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, 1903. • xx. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, Österreichische Künstler, Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, 1904. • 12. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Zedlitzhalle, Hagenbund, 1904. • 13. Ausstellung des Künstlerbundes Hagen, Zedlitzhalle, Hagenbund, 1904./05 • xxxii. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, “Plastik Ausstellung”, Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, 1905. • xxiii. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, Ordentliche Mitglieder, Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, 1905. • I van Meštrović – Tomislav Krizman, Künstler-Atelier, Beatrixgasse 14a, Wien, 4. – 15. 5. 1905. • xxvi. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, Ordentiliche Mitglider und jüngere Wiener Künstler, Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, 1906. • x xvii. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, Mitglieder und ausländische Künstler, Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, 1906. • xxix. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, Ordentliche Mitglieder, Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, 1907. • xxx . Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, Österreichische Künstler, Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, 1908.

Mladost Programatski tekstovi Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

291 • xxxiii. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, Österreichische Künstler, Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, 1909. • xxxv. Ausstellung der Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, Ivan Meštrović; Dachauer Maler, Vereinigung bildender Künstler Österreichs – Secession, 1910.

— zora preradović • 8 Künstlerinnen und ihre Gäste – 5. Ausstellung, Kunstsalon Pisko, 1909.

— nasta rojc • Jahresausstellung im Künstlerhause, Künstlerhaus, 1913. • Nasta Rojc – Mila Wod (Ludmila Wodsedalek), Vereinigung bildender Künstlerinnen Österreichs (vbkö), 1914.

— jelka struppi wolkensperg • Österreichischer Künstlerbund, Salon Pisko, 1, 1911./12. • Österreichischer Künstlerbund, Kunstsalon Pisko, 1913./14.

Popis je sastavljen na osnovi dostupnih izvora i obuhvaća samo umjetnike zastupljene na izložbi.

Sastavile: Darija Alujević i Irena Kraševac

Programatski tekstovi Mladost IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

292 Katalog slikarstvo, grafika, crteži

— ferdinand andri • oznake l. gore: Gew. Zeichen • mg-6853 • Elisabeth Steindl, oko 1903. Modellierschule; d. gore: Semester • S14 • ulje na platnu, 90 × 90 cm Schattenconstruction; l. dolje: Wien am 11. • sign. d. donji k.: F Andri Jun 1890; d. dolje: Auer Robert — vjera bojničić KNINSKA • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • Privatno vlasništvo • S7 • Pinije, 1914. – 1942. • 6244 • drv orez, papir, prikaz: 21,3 × 20,8 cm; list: • S1 • Studija antičke biste, 1890. 34 × 26,5 cm • ugljen na papiru — oskar artur alexander • oznak e l. gore: Gew. Zeichen • Kabinet grafike hazu, Zagreb • 6672 • Portret Olge Kundlich, 1911. Modellierschule; d. dolje: Wien, am 18. • S15 • ulje na platnu, 100 × 100 cm jun 1890.; ispod: Auer Robert • s ign. d. donji k.: Oskar Artur Alexander • Privatno vlasništvo • Pejzaž s rijekom i vrbom u kasnu 1911. • S8 jesen, s. a. • Samoborski muzej, Samobor • Vinjeta društva “Zvonimir”, • bakropis, prikaz: 21 × 33,8 cm; list: • sm-0867 20. veljače 1897. 36 × 46 cm • S2 • litografija • sign. d. dolje: Vjera Bojničić • sign. l. dolje: R. Auer 20. veljače 1897. • Privatno vlasništvo — leopoldina auer schmidt • Privatno vlasništvo • S16 • Nacrt za tanjur, oko 1893. • S9 • akvarel / tinta u boji (kružna bordura), — vlaho bukovac 43 × 38,3 cm • Pla kat za ii. izložbu Društva hrvatskih • Portret Ksavera Šandora Gjalskog, • sign. l. donji k.: L. Schmidt umjetnika, 1900. 1894. • Privatno vlasništvo • lit ografija (žuta, plava, zlatna), • ulje na platnu, 46,6 × 38 cm • S3 62,7 × 95 cm • sign. l. dolje s posvetom: Gospodinu • sign. l. donji k.: R. A. Ksaveru Šandoru Gjalskom. prijateljska • Polka-Mazur, oko 1893. • Kabinet grafike hazu uspomena, Vlaho Bukovac, Zagreb, 1894. • tuš / akvarel / gvaš, 37,5 × 25 cm • kg 87-ii • Privatno vlasništvo • sign. l. donji k.: leopoldine schmidt • S10 • S17 • Privatno vlasništvo • S4 • Portret slikareve supruge s mufom • Portret Stjepana pl. Miletića, 1894. (Leopoldina Schmidt Auer), 1902. • ulje na platnu, 110 × 84 cm • Portret žene, 1894. • ulje na platnu, 100 × 60 cm • s ign. l. donji k.: Vlaho Bukovac, • ugljen, 52 × 37,2 cm • sign. l. donji k.: R. Auer, 1902. Zagreb, 1894. • sign. d. dolje: monogram ls ‘94 • Privatno vlasništvo • Hrvatski povijesni muzej, Zagreb • Privatno vlasništvo • S11 • hpm-33316 • S5 • Alegorija, 1902. • S18 • Crtaći blokovi s • ulje na platnu, 93 × 33 cm • Živio kralj, 1895. Kunstgewerbeschule 1892. – 1895. • Privatno vlasništvo • ulje na platnu, 300 × 215 cm • papir, olovka • S12 • s ign. l. donji k.: Vlaho Bukovac, • Privatno vlasništvo Zagreb, 1896. • S6 • Žena s leđa, 1909. • ulje na platnu, 68,4 × 45,4 cm • Hrvatski institut za povijest, Zagreb • Portret djevojčice (Dora Auer), 1898. • sign. d. donji k.: R. Auer 09 • S19 • ulje na platnu, 44,7 x 35,5 cm • Moderna galerija, Zagreb • Portret Vilme Babić Gjalski, 1895. • privatno vlasništvo • mg-366 • ulje na platnu, 46, 56 × 26 cm • S6a • S13 • s ign. l. dolje s posvetom: prijatelju Gjalskom Vlaho Bukovac, Zagreb, 1895. — robert auer • Kompozicija (Alegorija medicine), 1914. • pastel na papiru, 48,2 × 22,5 cm • Privatno vlasništvo • Vježba / Studija sjena, 1890. • sign. d. dolje: R.A. 1914. • S20 • tuš i akvarel na papiru, 39,6 × 55,4 cm • Moderna galerija, Zagreb Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

293

• Franjo Josip I., 1896. • Portret Mare von Berks, Beč, 1904. • Zadnji potomak • ulje na platnu, 241 × 138 cm • ulje na platnu, 85 × 63 cm (Posljednji roda svoga), 1898. • sign. d. desno: Vlaho Bukovac, • s ign. d. dolje na zidiću: Vlaho Bukovac, • bakropis, papir, 34,6 × 62,3 cm Beč – Zagreb, 1896. Schloss Reiffenstein, 1904. / 62,8 × 89,4 cm • Hrvatski povijesni muzej, Zagreb • Privatno vlasništvo • sign. d. donji k. olov.: Menci Cl Crnčić • hpm/pmh-2677 • S29 • Privatno vlasništvo • S21 • S36 • Portret Marice Perović, 1903. • Franjo Josip I., 1896. • ulje na platnu, 100 × 50,5 cm • Osamljena, 1899. • ulje na platnu, 180 × 121 cm • s ign. s posvetom l. dolje: Gospođi Marici • bakropis, papir, 34 × 63,8 cm / 40 × 68,5 / • sign. s posvetom d. d.: Slavnoj Perović prijateljska uspomena, Vlaho 47,8 × 75,2 cm Jugoslavenskoj akademiji znanosti i Bukovac, Beč, 1903. • sign. d. donji k. olov.: M Cl Crnčić umjetnosti, Vlaho Bukovac, Zagreb, 1897. • Gradski muzej Vukovar • Privatno vlasnitšvo • Moderna galerija Zagreb • zb-11 • S37 • mg-298 • S30 • S22 • Nina, 1905. • Portret Ivana Meštrovića, 1908. • bakropis u boji, papir, 62,2 × 39 cm • Autoportret u bijeloj košulji, 1897. • ulje na platnu, 66 × 49 cm • sign. sred. dolj.: Nina / d. donji k.: • ulje na platnu, 66 × 50 cm • s ign. s dedikacijom dolje sred.: Na Eau forte / ispo.: Menci Cl. Crnčić • sign. l. dolje: Vlaho Bukovac 97 prijateljski spomen Ivanu Meštroviću • Privatno vlasništvo • Privatno vlasništvo Bukovac Praha 1908 • S38 • S23 • Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana Meštrovića, Split — bela csikos sesia • Moje gnijezdo, 1897. • gms-995 • Naschmarkt u Beču, 1888. • ulje na platnu, 93 × 130 cm • S31 • sign. s posvetom l. dolje: Gnijezdo moje • tuš/sepija na papiru, 23,5 × 30,5 cm ti si drago srcu mome svako blago, Vlaho • Portret Bele Csikosa • sign. d. donji k.: Csikos Bukovac, Zagreb, 1897. u atelijeru, 1896. • Spomen zbirka Bele Csikosa Sesije • Moderna galerija, Zagreb • ulje na platnu, 72 x 55,5 cm • Strossmayerova galerija starih majstora • mg-3890 • Kolekcija Vugrinec, Zagreb hazu, Zagreb • S24 • S31a • cs-22 • S39 • Portret Božene pl. — jozo bužan Miletić r. Katkić, 1899. • Gradnja piramida, 1889. • ulje na platnu, 110 × 84 cm • Portret Slave Sollar, 1903. • sepija na papiru, 31,9 × 51,7 cm • sign. l. donji k.: Vlaho Bukovac, • ulje na platnu • sign. d. donji k.: Csikos, 1889. Zagreb, 1899. • sign. l. donji k.: Joso Bužan, 1903. • Spomen zbirka Bele Cikosa Sesije • Hrvatski povijesni muzej, Zagreb • Privatno vlasništvo • Strossmayerova galerija starih majstora • hpm-33937 • S32 hazu, Zagreb • S25 • cs-118 — menci clement crnčić • S40 • Sredina ljeta, 1903. • Iz kavane V, Beč, 1895. – 1897. • ulje na platnu, 68,5 × 54 cm • Vlaho Bukovac u atelijeru • tinta perom na papiru, 22,5 × 17,5 cm dok slika alegorijsku figuru • sign. d. donji k.: Vlaho Bukovac W 1903. • bez sign. • Österreichische Galerie Belvedere, Beč za “Gundulićev san”, 1894. • Zbirka Kovačić – Mihočinec, Zagreb • ulje na platnu, 31,5 × 22,5 cm • 567k • S33 • S26 • l. donji k.: Csikos – Sesia Z-1894 • Iz kavane I, Beč, 1895. – 1897. • Moderna galerija, Zagreb • Portret dječaka von Berksa, 1903. • tinta perom na papiru, 17,5 × 22,5 cm • mg-514 • ulje na platnu, 165 × 85,5 cm • bez sign. • S41 • sign. desno sa strane na paravanu: • Zbirka Kovačić – Mihočinec, Zagreb • Djevojka golih grudi, 1896. Gospodinu Hugu von Berks prijateljska • S34 uspomena Vlaho Bukovac, Beč, 1903. • ulje na platnu, 46,5 × 37 cm • Privatno vlasništvo • Nedjelja u Lovranu, 1896. • sign. l. donji k.: Csikos Z. 1895 • S27 • bakropis, tanki podlijepljeni papir, • Moderna galerija, Zagreb 47,4 × 57,5 cm / 62,9 × 71 cm • mg-517 • Portret Huga von Berksa, Beč, 1904. • sign. d. donji k. olov.: M Cl Crnčić • S42 • ulje na platnu, 85 × 63 cm • Kabinet grafike hazu, Zagreb • sign. d. dolje na zidiću: Vlaho Bukovac, • Kiša na Grabenu u Beču, 1895. • 2051 • sepija na papiru, 13,8 × 20,3 cm Schloss Reiffenstein, 1904. • S35 • Privatno vlasništvo • Spomen zbirka Bele Csikosa Sesije • S28 IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

294

• Strossmayerova galerija starih majstora • Vl. Ružica Iveković • sign. d. dolje: Gustav Klimt hazu, Zagreb • S51 • Peter Infeld Privatstiftung, Beč • cs-41 • S60 • S43 • Ljuba s Tomislavom i Marijom na stepenicama klanječke kuće, 1900. • Studija za Poeziju na • Mladost, Zagreb, 1898. • ulje na platnu, 67 × 87 cm Beethovenovu frizu, 1901. • litografija u boji, 85,4 × 65,7 cm • sign. l. dolje: Oton Iveković • crna kreda na papiru, 43,9 × 32,7 cm • Kabinet grafike hazu, Zagreb • Vl. Ružica Iveković • sign. d. dolje: R. • 8-ll • S52 • Strobl, wvz Nr. 830 • S44 • Vl. W & K — wienerroither & • Lovac sa psom, 1901. kohlbacher, Beč • Portret djevojke u bijelom, oko 1900. • ulje na platnu • S61 • ulje na platnu, 86 × 36 cm • Samoborski muzej, Samobor • sign. l. donji k.: C.S. • sm-1385 • Ležeći akt, Studija za Juditu ii, • Vl. dr. Asim Kurjak • S53 oko 1908. • S45 • olovka na papiru, 373 × 559 mm • Pejzaž, 1905. • pečat d. dolje • Djevojka (ilustracija iz časopisa Život), • ulje na platnu, 40 × 50 cm • verso: olovkom 66 1900. • sign. d. donji k.: O. Iveković 1905. • Strobl, wvz Nr. 3604 • litografija u boji, 20,3 × 13,9 cm • Privatno vlasništvo • Vl. W & K — wienerroither & • sign. d. donji k.: C.S. • S54 kohlbacher, Beč • Privatno vlasništvo • S62 • S46 — franz jaschke • Požuda (Ležeći akt), Studija za • Pejzaž (ilustracija iz časopisa Život), • Dolina Dunava ljeti, 1903. • ulje na platnu, 83,5 × 114 cm Beethovenov friz, 1901. 1900. • crna kreda na papiru, 44,7 × 31,2 mm • litografija u boji • sign. d. dolje: F Jaschke 1903. • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • sign. l. dolje: R. • sign. d. donji k.: C.S. • Strobl, wvz Nr. 815 • Privatno vlasništvo • 9887 • S55 • Vl. W & K — wienerroither & • S47 kohlbacher, Beč • S63 — josef engelhart — štefana klaić hribar • Michel, 1908. • Vrt, 1905. • Veritas (Studija za Fakultetsku • ulje na kartonu, 102 × 74 cm • ulje, platno na ljepenci; 22 × 16,5 cm sliku Justicija), 1903. • sign. l. donji k.: Engelhart; l. gore: • bez sign. • crna kreda na velin papiru, Der Michel Attersee 1908 • Zbirka dr. Josip Kovačić, Zagreb 44,6 × 31,1 mm • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • S56 • verso: oznaka potvrde o ostavštini: • 1037 Georg Klimt • S48 — gustav klimt • Strobl, wvz Nr. 924 • Glava žene na crvenoj pozadini, • Vl. W & K — wienerroither & • U vrtu restorana, 1893. 1897./98. kohlbacher, Beč • ulje na drvu, 28 × 26 cm • ulje na platnu, 30 × 19,5 cm • S64 • sign. d. dolje: Engelhart 1893; • sign. d. donji k.: Gustav Klimt • Mladost (alegorija), 1882. l. dolje posveta: Herrn Koch zur • Klimt-Foundation, Beč freundlichen Errinerung • Allegorien und Embleme, (izd.) Martin • inv. br. 1 Gerlach, Verlag von Gerlach & Schenk, • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • S57 • 5212 Wien, 1884. sv. I, list 8 • S49 • Varljive svjetlosti, 1903. • Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, • ulje na platnu, 52 × 60 cm Zagreb • Autoportret s cilindrom, 1892. • Privatno vlasništvo • sign. ix-A-8b, inv. br. 746 • ulje na drvu, 61 × 46,5 cm • S58 • S65 • sign. d. dolje: Engelhart Paris • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • Prijateljice 1 (Sestre), 1907. • Doba dana (alegorija), 1882. • 5867 • ulje na platnu, 125 × 42 cm • Allegorien und Embleme, (izd.) Martin • S50 • sign. l. donji k.: Gustav Klimt Gerlach, Verlag von Gerlach & Schenk, • Klimt-Foundation, Beč Wien, 1884. sv. I, list 26 — oton iveković • inv. br. 3 • Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, • S59 Zagreb • Portret supruge Ljube, 1897. • sign. ix-A-8b, inv. br. 746 • ulje na platnu, 101 × 32 cm • Studija za sliku dame • S66 • sign. l. dolje: Oton Iveković, 1907. • olovka na pakpapiru, 46 × 32,8 cm Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

295

• Bogatstvo prirode (alegorija), 1882. • Anđeli, oko 1918. Dalmatien, Bosnien, Kroatisch Zagorien • Allegorien und Embleme, (izd.) Martin • ulje na platnu, 128, 5 × 71,5 cm und Wien” Gerlach, Verlag von Gerlach & Schenk, • sign. d. donji k.: Kljaković • bakropis u boji, 13,1 × 33,1 / 39,3 × 49,5 cm Wien, 1884. sv. I, list 39 • Galerija umjetnina, Split • sign. ispod otiska desno dolje: • Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, • 209 Tomislav Krizman Zagreb • S74 • Privatno vlasništvo • sign. ix-A-8b, inv. br. 746 • S81 • S67 — ferdo kovačević • Marya Delvard, 1907. • Opera (alegorija), 1882. • Put sv. Žavera, 1901. • litografija u boji, 126,4 × 95,3 cm • Allegorien und Embleme, (izd.) Martin • ulje na platnu, 50 × 70 cm • faksimil Gerlach, Verlag von Gerlach & Schenk, • sign. l. donji k.: F. Kovačević 1901. • Kabinet grafike hazu, Zagreb Wien, 1884. sv. I, list 64a • Privatno vlasništvo • S82 • Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, • S75 Zagreb • Pejzaž u predvečerje, 1911. • Zimski suton, 1905. • ulje na platnu, 100 × 140,5 cm • sign. ix-A-8b, inv. br. 746 • ulje na platnu, 80 × 180 cm • S68 • sign. d. donji k.: Tomislav Krizman 911 • sign. l. donji k.: F. Kovačević • Zbirka V. Malančeca, Muzej Grada • Bajka (alegorija), 1884. • Privatno vlasništvo Koprivnice • Allegorien und Embleme, (izd.) Martin • S76 • S83 Gerlach, Verlag von Gerlach & Schenk, • Vrbik na Savi, 1905. Wien, 1884. sv. I, list 74 • ulje na platnu, 77 × 110 cm — max kurzweil • Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, • sign. l. donji k.: F. Kovačević 1905 • Morski pejzaž na mjesečini, oko 1900. Zagreb • Muzej likovnih umjetnosti Osijek • ulje na platnu, 25,5 × 37 cm • sign. ix-A-8b, inv. br. 746 • S77 • bez sign. • S69 • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • Idila (alegorija), 1884. — tomislav krizman • 5532 • Allegorien und Embleme, (izd.) Martin • Na kanalu u Beču, 1903. • S84 Gerlach, Verlag von Gerlach & Schenk, • litografija, litografski papir, 25,8 × 35,9 • Mira Bauer, 1907. Wien, 1884. sv. I, list 74 / 31,8 × 48,4 cm • ulje i crna kreda na platnu, • Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, • sign. u prikazu d. l. k. monogram (tisak): 66,3 × 52,5 cm Zagreb tk, ispod prikaza olovkom d. d. k.: • sign. l. dolje: Kurzweil 1907 • sign. ix-A-8b, inv. br. 746 Tomislav Krizman 1903. • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • S70 • Kabinet grafike hazu, Zagreb • 6515 • kg hazu 3195 • S85 • Basna (alegorija), 1884. • S78 • Allegorien und Embleme, (izd.) Martin • Bettina Bauer, 1907. Gerlach, Verlag von Gerlach & Schenk, • Kain i Abel, 1904. • ulje i crna kreda na platnu, 66 × 52 cm Wien, 1884. sv. I, list 75a • lit ografija, litografski papir, 34,9 × 25,6 • sign. d. dolje: Kurzweil 1907 • Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, / 51,4 × 33,5 cm • Österreichische Galerie Belvedere, Beč Zagreb • s ign. u prikazu d. d. k. monogram (tisak): • 6516 • sign. ix-A-8b, inv. br. 746 tk, ispod prikaza olovkom d. donji k.: • S86 • S71 Tomislav Krizman 1904. • Kabinet grafike hazu, Zagreb — anka löwenthal maroičić • Tragedija (alegorija), 1897. • kg hazu 2324 • Allegorien, Serie: 1, (izd.) Martin Gerlach, • S79 • Franjo Josip I., oko 1902. Wien, Gerlach & Schenk, list 66 • bakropis, 16,9 × 22,7 cm • Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, • Jesen, 1904. • sign. natpis: Original Radirung von Anka Zagreb • litografija, litografski papir, 275 × 295 Baronin Löwenthal Maroičić • sign. V-D-1, inv. br. 737 / 370 × 488 mm • Zbirka dr. Josip Kovačić, Zagreb • S72 • sign. u prikazu d. d. k. monogram (tisak): • 935 tk, ispod prikaza olovkom d. donji k.: • S87 — jozo kljaković Tomislav Krizman 1904. • Robinjice, oko 1911. • Kabinet grafike hazu, Zagreb — franz von matsch • akvarel na papiru, 48 × 45 cm • kg hazu 2322 • Hilda i Franzi von Matsch, • l. donji k.: Kljaković • S8 umjetnikova djeca, 1901. • Privatno vlasništvo • Čistači snijega na dunavskom • ulje na platnu, 120 × 105 cm • S73 kanalu, 1907. • sign. na okviru: Hilda und • Iz mape “Skizzen und Eindrücke aus Franzi – Matsch – 1901 IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

296

• Österreichische Galerie Belvedere, Beč • Jesen na putu, 1905. • Cvijeće, s. a. • 6205 • pastel na ljepenci, 76 × 54,7 cm • akvarel, papir, 47,4, × 59, 8 cm • S88 • bez sign. • sign. d. dolje: Zora Preradović • Zbirka Flögel-Mršić • Moderna galerija, Zagreb — mato celestin medović • S96 • mg-2027 • S104 • Portret žene, 1895. – 1900. • Breze uz vodu, oko 1905. • ulje na platnu, 46,5 × 38 cm • pastel na ljepenci, 71,2 × 49,1 cm — marko rašica • sign. l. donji k.: mc Medović • bez sign. • Galerija umjetnina, Split • Zbirka Flögel-Mršić • Melankolija, 1906. • 714 • S97 • ulje na ljepenci, 34,6 × 34,3 cm • S89 • sign d. gornji k.: Rašica 906 — jer olim miše • Moderna galerija, Zagreb • Navještenje / Ecce Ancilla Domini, • mg-6807 diptih, oko 1900. • Strast, 1915. • S105 • ulje na platnu, 44,2 × 35,8 cm i • ulje na platnu, 201 × 119 cm 44,8 × 37 cm • sign. l. donj k.: Miše 15 — mirko rački • sign. d. donji k.: cm • Galerija umjetnina, Split • Privatno vlasništvo • 217 • Dobra žena (Pjesma), dio diptiha, 1905. • S90 • S98 • ulje na platnu, 175,7 × 125,8 cm • sign. l. donji k.: Rački • Žena na prijestolju (pozira Ljerka — carl moll • Galerija umjetnina, Split Šram), 1905. • 356 i 357 • ulje na platnu, 72,9 × 54,3 cm • Heldenplatz s jorgovanima, • S106 • sign. l. donji k.: mc Medović oko 1900./03. • Privatno vlasništvo • ulje na platnu, 60 × 60 cm — slava raškaj • S91 • sign. d. donji k.: C Moll • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • Lopoči iii, 1893. • Mjesečina, Beč, 1912. – 1914. • 5099 • akvarel, 51,5 × 31,3 cm • ulje na platnu, 80 × 110 cm • S99 • sign d. donji k: Meinen Eltern zur silbernen • sign. l. donji k.: mc Medović Hochzeit-Slava • Privatno vlasništvo • Figura u pejzažu, 1909. • Psihijatrijska bolnica Vrapče, pohrana • S92 • ulje na platnu na kartonu, 18 × 27,5 cm • Strossmayerova galerija starih majstora • sign. d. donji k.: cm / 909 hazu, Zagreb • Krajolik krošnjatih pinija • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • S107 (Ružičasti pejzaž), 1894. • 5928 • ulje na pltanu, 39 x 63,3 cm • S100 • Autoportret, 1898. • sign. L. Donji k.: MC Medović • akvarel, 22,2 × 15,8 cm • privatno vlasništvo — k oloman moser • sign. d. donji k.: 1898. • S92a • Moderna galerija Zagreb • Borova šuma zimi, oko 1908. • mg 2275 • ulje na platnu, 55,5 × 45,5 cm • S108 — karl mediz • bez sign. • Pejzaž sa stijenama, 1905. • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • Lepeza, Zagreb, 1900. • ulje na platnu, 40 × 50 cm • 4633 • drvo oslikano temperom, 29 × 42 cm • bez sign. • S101 • sign.: Slava Raškaj, 23. xii 900. • Österreichische Galerie Belvedere • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • 7244 • Alegorijska figura / Mladić • muo 14227 • S93 (Goethe) s raširenim rukama, 1915. • Lepeza je pripadala slikaru Beli Csikosu • ulje na platnu, 33,4 × 27,5 cm Sesiji. — dragan melkus • sign. l. dolje: monogram: km • S109 • Peter Infeld Privatstiftung, Beč • Zimski pejzaž, oko 1905. • S102 • Perunike, oko 1900. • pastel na ljepenci, 63 × 51,8 cm • dijelovi paravana • bez sign. — zora pl. preradović • ulje na platnu, 114,5 × 40 cm • Zbirka Flögel-Mršić • bez sign. • S94 • Cvijeće (pejzaž) oko 1900. • ulje na ljepenci, 20,7 × 35,7 cm • Privatno vlasništvo • Motiv sa Save, oko 1905. • sign. l. donji k.: Zora Preradović • S110 • pastel na ljepenci, 65,9 × 47,2 cm • Privatno vlasništvo • bez sign. • S103 — al cide robaudi • Zbirka Flögel-Mršić • Portret Antonije Krasnik, 1907. • S95 • ulje na platnu, 195 × 97 cm Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

297

• bez sign. • sign l. gore: E. Veith • zima, 1903. • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • bronca, 12,3 × 12,3 cm • muo 11901 • 508 • Gliptoteka hazu, Zagreb • S111 • S119 • nz-7 • K7 — nasta rojc — olga wisinger florian • Portret bečke modelke u žutoj • Aleja u Weiheru, 1906. — ivo kerdić haljini, 1904. • ulje na kartonu, 37,5 × 52 cm • poljubac, 1909. • ulje na platnu, 47,7 × 38,8, cm • sign. d. donji k.: O. Wisinger – Florian • bronca, visina 55 cm • sign. d. dolje (u monogramu): nr • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • natpis: V ljubavi V dvbravi malo tko • Zbirka Kovačić – Mihočinec, Zagreb • 5497 od ljudi V njoj ne zablvdi • S112 • S120 • Moderna galerija, Zagreb • mg 2302 • Ilica, oko 1910. • K8 • ulje na platnu, 76 × 56 cm • sign. l. dolje: Nasta Rojc • ples hrvata U beču, 1912. • Muzej grada Zagreba kiparstvo • bronca, promjer 20 cm • mgz-03661 • sign. d. d.: kerdić • S113 • Moderna galerija, Zagreb • Putnik, 1911. • mg2892-43 • K9 • ulje na platnu, 83, 3 × 98,9 cm — robert frangeš mihanović • sign. l. donji k.: Nasta Rojc 1911. • čekić, 1895. • vera pilar, 1912. • Moderna galerija, Zagreb • srebro, 30 × 30 cm • bronca, 18 × 15 cm, okvir: 26,3 × 17,5 cm • mg-0545 • sign.: R. franges • Gradski muzej Nova Gradiška • S114 • C. waschman • gmng G-0151 • Muzej grada Zagreba • K10 • Moj anđeo grobar, oko 1912. • mgz-01766 • bakropis, list: 23,9 × 30,6; prikaz: • K1 — georg klimt 12 × 19,8 cm • glava djevojke U profilu, oko 1900. • sign. ispod prikaza d. dolje: Nasta Rojc • filozof, 1897. • bakar, posrebreno, 22,5 × 33 cm • Zbirka Kovačić – Mihočinec, Zagreb • sadra, patinirana, visina 46 cm • Klimt-Foundation, Beč • S115 • Gliptoteka hazu, Zagreb • 111/1 • mzp-666 • K11 — ernst stöhr • K2 • Noć, 1901. – 1912. • glava žene U profilu, oko 1900. • stidljivost, 1899. • ulje na platnu, 81 × 81 cm • bakar, posrebreno, 22,5 × 33 cm • bronca, visina 22 cm • bez sign. • Klimt-Foundation, Beč • sign. d. otraga: R. Frangeš • Muzej likovnih umjetnosti, Osijek • 111/2 • Moderna galerija, Zagreb • mlu-S-126 • K12 • mg 0618 • S116 • K3 • sviračica, oko 1903. • Noć, 1913. • bakar, 28,5 × 28,5 cm • proljeće, 1903. • ulje na platnu, 244 × 166 cm • Klimt-Foundation, Beč • bronca, 12,3 × 12,3 cm • bez sign. • 110/1 • Gliptoteka hazu, Zagreb • Muzej likovnih umjetnosti, Osijek • K13 • nz-6 • mlu-S-422 • K4 • S117 • vitez, oko 1903. • bakar, 28,5 × 28,5 cm • ljeto, 1903. • Klimt-Foundation, Beč — jelka struppi wolkensperg • bronca, 12,3 × 12,3 cm • 110/2 • Gliptoteka hazu, Zagreb • Čovjek s helebardom, 1897. • K14 • ulje na platnu, 119,5x70,0 cm • nz-5 • K5 • sign. l. donji k.: Struppi// 8./3.97 — ivan meštrović • Zbirka Kovačić Mihočinec, Zagreb • S118 • jesen, 1903. • posljednji cjelov, Beč, 1903. • bronca, 12,3 × 12,3 cm • bronca, 83 × 29 × 45 cm — eduard veith • Gliptoteka hazu, Zagreb • Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer • nz-4 Meštrović, Zagreb • Kraljeva kći, oko 1902. • K6 • amz-222 • ulje na platnu, 74 × 49 cm • K15 IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

298

• žrtva nevinosti, Beč, 1903. – 1904. • gms-229 • ghazu-mz-694 • gips, 40 × 122 × 58,5 cm • K23 • K31 • Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer Meštrović, Zagreb • pred minosom, Beč, 1905. • magdalena, 1898. bronca, 91 × 66,5 cm • amz-329 • tuš na papiru, 32,7 × 20,2 cm • sign. l. d.: valdec • K16 • Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana • Meštrovića, Split • Gliptoteka hazu, Zagreb • tomislav krizman, Beč, 1904. • gms-246a • ghazu-mz-702 • smeđe patinirani gips • K24 • K32 • 91 × 60 × 51,5 cm grofica margita khuen-héderváry, • Muzeji Ivana Meštrovića, • tri prizora S aktovima I ženska • Atelijer Meštrović, Zagreb glava / vrtlog bludnika, Beč, 1905. 1902. bronca, 56 × 23 × 50 cm • amz-324 • tuš na papiru, 14,8 – 15,1 × 7,5 – 8 cm • Moderna galerija, Zagreb • K17 (32,8 × 46,8 cm) • • Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana • mg-623 • majčina briga (majka I dijete), Meštrovića, Split • K33 Beč, 1905. • gms-253a vladimir lunaček, 1905. • mramor, 70 × 60 × 60 cm • K25 • bronca, visina 60 cm • Szépművészeti Múzeum, Budimpešta • sign. l.: V.R.; natpis: • 5240U • francesca I paolo, Beč, 1905. • cave criticum • K18 • tuš i crni akvarel na papiru, 30,8 × 26,2 cm • Moderna galerija, Zagreb • Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana • mg 4306 • ženska glava (portret ruže Meštrovića, Split • K34 meštrović), Beč, 1906. • gms-250a • sadra, 91 × 35 × 51,5 cm • K26 • Nepoznati autor, portret R. valdeca • Privatno vlasništvo, Zagreb pri radu na sputanom geniju (izrada • K19 • vanni fucci, Beč, 1905. spomenika), 1898. (iz serije 76 listova • crni pastel i tuš na papiru, 47 × 30,8 cm skica spomenika, pojedinačnih plastika i • dekorativni postament, • Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana dekorativnih ukrasa) Beč, 1907. (narudžba Karla Meštrovića, Split • akvarel, papir, 26 × 17 cm Wittgensteina) • gms-252a • Kabinet grafike hazu, Zagreb • bronca, 126 × 59,5 × 48 cm • K27 • 5345-2 (lijevano 1969.) • K35 • Muzeji Ivana Meštrovića, • odlazak U nepovrat, Beč, 1905./06. Galerija Ivana Meštrovića, Split • tuš na papiru, 15,5 × 25,8 cm • gms-169 • Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana • K20 Meštrovića, Split • gms-231 arhitektura • portret gospođe wittgenstein • K28 (ženska polufigura), Pariz, 1908. (narudžba Karla Wittgensteina) • studija za vrelo života, Beč, 1906. • crni kamen, visina 107 cm (narudžba Karla Wittgensteina) • Österreichische Galerie Belvedere, Beč • olovka, crveni i crni tuš na papiru, — aladar baranyai 21 × 13,7 cm • 7270 • Vila i atelijer Tišov • K21 • Muzeji Ivana Meštrovića, Galerija Ivana Meštrovića, Split • Pantovčak 54, Zagreb • vlaho bukovac, Prag, 1908. • gms-222 • 1900. – 1901. • gips, 59,5 × 25 × 26,5 cm • K29 • nacrt glavnog pročelja • sign. na lijevoj bočnoj strani: milom • tuš i akvarel na kartonu bukovcu meštrović praha 1908 • četiri filozofa (četiri naga starca), • Privatno vlasništvo, Zagreb • Muzeji Ivana Meštrovića, Beč, 1906. • A1 Galerija Ivana Meštrovića, Split • ugljen, olovka, kreda, zlatna i crvena boja • gms-32 na kartonu, 178,5 × 97,2 cm — aladar baranyai • K22 • Kabinet grafike hazu • Vila – Fantasie • 2991 • Zagreb (vjerojatno), 1902. — ivan meštrović — crteži • K30 • crtež, tuš • Privatno vlasništvo, Zagreb • ljubavnici S krilatom zmijom, — rudolf valdec Beč, 1905. • A2 • crni pastel i tuš na papiru, 24,7 × 29,4 cm • ljubav, sestra smrti, 1897. • Muzeji Ivana Meštrovića, • bronca, 65,5 × 46,5 × 9 cm Galerija Ivana Meštrovića, Split • Gliptoteka hazu, Zagreb

Slikarstvo, grafika, crteži Katalog Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

299

— aladar baranyai • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, — vjekoslav (alois) bastl (Atelijer Benedik & Baranyai) Zbirka arhitekture • Trgovačko-stambena zgrada Rado • Trgovačko-stambena zgrada Poppović • A7 • Trg bana J. Jelačića 5, Zagreb • Trg bana J. Jelačića 4, Zagreb • 1904. – 1905. • 1906. – 1908. — vjekoslav (alois) bastl • nacrt detalja pročelja; fotografija • fotografija, razglednice; fotografija reljefa (u Atelijeru Hönigsberg & Deutsch) • tuš na paus-papiru iz časopisa Der Architekt, Beč, 1912. • Ljekarna i kuća Pečić • Ministarstvo kulture rh, Uprava za • Zbirka T. Stahuljaka, vl. J. J. Gašparac, • Ilica 43, Zagreb zaštitu kulturne baštine, Ostavština Zagreb; Muzej za umjetnost i obrt, • 1899. Hönigsberg & Deutsch, inv. br. 1830, sign. Zagreb, Zbirka starije fotografije i • iz časopisa Der Architekt, rzz 93/728A1; privatna zbirka, Zagreb Knjižnica Beč, 1900.; fotografije • A13 • A3 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Knjižnica i Zbirka starije fotografije — vjekoslav (alois) bastl — aladar baranyai • A8 (Atelijer Benedik & Baranyai) • Trgovačko-stambena zgrada Kallina • Gundulićeva 20, Zagreb • Lječilište Brestovac — vjekoslav (alois) bastl • 1903. – 1904. • Zagreb, Sljeme • Trgovačko-stambena zgrada • razglednica; detalji pročelja • 1906. – 1908. s fotoatelijerom • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • razglednica • Beč, 1901. starije fotografije; recentne fotografije • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, • studentski rad u klasi Otta Wagnera • A14 Zbirka starije fotografije • iz časopisa Der Architekt, Beč, 1901. • A4 • Muzej za umjetnost i obrt, — vjekoslav bastl, ivan štefan I Zagreb, Knjižnica otto goldscheider U atelijeru — aladar baranyai • A9 hönigsberg & deutsch (Atelijer Benedik & Baranyai) • Hrvatsko-slavonska centralna štedionica — vjekoslav (alois) bastl • Vila Baranyai (vila arhitekta) i kavana Corso — perspektivni prikaz • Tuškanac 18, Zagreb • Najamna zgrada • Zagreb, Ilica 25 • 1909. – 1910. • Beč, 1900. • karton, tuš, akvarel; fotografije • tlocrti, nacrt pročelja; fotografije • studentski rad u klasi Otta Wagnera • sign. d. d.: Bastl • tuš i olovka u boji na svilenom • iz časopisa Der Architekt — Aus der • Grad Zagreb; Muzej za umjetnost crtaćem papiru Wagnerschule, Beč, 1900. i obrt, Zagreb, Zbirka starije • Državni arhiv u Zagrebu, Zbirka • Muzej za umjetnost i obrt, fotografije i Knjižnica građevinske dokumentacije Zagreb, Knjižnica • A15 • A10 • Zbirka T. Stahuljaka, vl. J. J. Gašparac, — adolf loos – hugo ehrlich Zagreb; privatno vlasništvo, Zagreb • A5 — vjekoslav (alois) bastl • Vila Karma • Promatračnica • Clarens, Švicarska — aladar baranyai I slavko benedik • Beč, 1901. • 1904. – 1912. (Atelijer Benedik & Baranyai) • studentski rad u klasi Otta Wagnera • nacrti; fotografije interijera • iz časopisa Der Architekt — Aus der • tuš na paus-papiru; tuš, papir, kolorirano • Vila Benedik (vila arhitekta) Wagnerschule, Beč, 1901. • Hrvatski muzej arhitekture hazu, Arhiva • Tuškanac 14, Zagreb • Muzej za umjetnost i obrt, Huga Ehrlicha, ake96/45A; Zbirka T. • 1909. – 1911. Zagreb, Knjižnica Stahuljaka, vl. J. J. Gašparac, Zagreb; • nacrti pročelja; fotografije; recentne • A11 Albertina, Beč, inv. br. ala 2263 i ala fotografije 2244 • tuš na svilenom crtaćem papiru — vjekoslav (alois) bastl • A16 • Državni arhiv u Zagrebu, Zbirka građevinske dokumentacije; Muzej • Trgovačko-stambena zgrada Feller — hugo ehrlich I viktor kovačić za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • Trg bana J. Jelačića / Jurišićeva 2, Zagreb (Atelijer Ehrlich & Kovačić) arhitekture • 1905. – 1906. • A6 • nacrti pročelja; razglednice • Vila Vrbanić — interijer • tuš na svilenom crtaćem papiru • I. G. Kovačića 2, Zagreb — aladar baranyai • Državni arhiv u Zagrebu, Zbirka • 1910. – 1911. (Atelijer Benedik & Baranyai) građevinske dokumentacije; Muzej grada • fotografije Zagreba, Zbirka fotografije; Muzej • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, • Vila Ilić za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka arhitekture i Knjižnica • Paunovac 7, Zagreb Zbirka starije fotografije • A17 • 1919. – 1922. • A12 • fotografije

Katalog Slikarstvo, grafika, crteži IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

300 — hugo ehrlich I viktor kovačić • Beč, 1904. • 1906. – 1907., uređenje kasnije (Atelijer Ehrlich & Kovačić) • studentski rad u klasi • fotografije Friedricha Ohmanna • Muzej za umjetnost i obrt, • Stan baruna Turkovića • kolorirani crtež Zagreb, Knjižnica — spavaća soba • sign. uz donji rub, desno: Kalda • A28 • Zagreb, 1912. • Privatno vlasništvo, Zagreb • fotografija [obitelj Kalda] — viktor kovačić • Zbirka T. Stahuljaka, • A23 vl. J. J. Gašparac, Zagreb • Palača Tomašić — interijer • A18 • Hebrangova 17 – 19, Zagreb — viktor kovačić • 1912. – 1913. — ignjat fischer I antonín hrubý • Hotel na Wienzeile, Beč • fotografija (Atelijer Fischer & Hrubý) • Beč, 1898. • Zbirka T. Stahuljaka, • studentski rad u klasi Otta Wagnera vl. J. J. Gašparac, Zagreb • Stambena zgrada Rado • iz časopisa Der Architekt • A29 • Strossmayerov trg 7, Zagreb — Aus der Wagnerschule, Beč, 1901. • 1897. – 1898. • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, • Indeks arhitekta Viktora Kovačića • razglednica oko 1900. Knjižnica • Akademija likovnih umjetnosti u Beču, • Muzej grada Zagreba, • A24 1896. Zbirka fotografije • karton, papir; tuš, tisak; šivanje • A19 — viktor kovačić • 9,8 × 14,5 cm • Zbirka T. Stahuljaka, • Carski ljetnikovac Orianda na Krimu — ignjat fischer vl. J. J. Gašparac, Zagreb • Beč, 1899. • A30 • Poliklinika Sanatorij • diplomski rad u klasi Otta Wagnera • Klaićeva 18, Zagreb • nacrt glavnog pročelja i tlocrt • Bilježnice arhitekta Viktora Kovačića • 1908. – 1909. • kolorirani crtež na kartonskoj podlozi • Zagreb, Beč • nacrti; fotografije • sign. d. d.: Wien, 1899/Victor Kovačić • 1909. – 1917. • tuš na svilenom crtaćem papiru, • 28 × 80 cm (pročelje); • papir, šivanje tuš na kartonu 50,5 × 45,5 cm (tlocrt) • 17 × 11 cm • Državni arhiv u Zagrebu, Zbirka • Ministarstvo kulture rh, Uprava za • Zbirka T. Stahuljaka, građevinske dokumentacije; Muzej zaštitu kulturne baštine, Ostavština vl. J. J. Gašparac, Zagreb grada Zagreba, Zbirka arhitektonske Viktora Kovačića • A31 dokumentacije; privatna zbirka, Zagreb • 803 mk-uzkb-ovk/gz i • A20 802 mk-uzkb-ovk/gz • Pismo Petra Altenberga Viktoru Kovačiću • A25 • Beč, 1905. — ignjat fischer • papir, tuš • Sjedište slobodnozidarske lože — viktor kovačić • 22,5 × 29 cm Ljubav bližnjega • Crtež interijera — blagovaonica • Zbirka T. Stahuljaka, • Nazorova 24, Zagreb u stanu ing. Milana Čalogovića vl. J. J. Gašparac, Zagreb • 1910. – 1911. • Zagreb, 1913. • A32 • fotografija interijera (stubište) • tuš na paus-papiru • Razglednica Adolfa Loosa Viktoru • Privatna zbirka, Zagreb • Ministarstvo kulture rh, Uprava za Kovačiću • A21 zaštitu kulturne baštine, Ostavština • Würzburg, rujan 1905. ili 1906. Viktora Kovačića • karton, fotografija, olovka — ignjat fischer • 542-iii-85 • 14 × 9 cm • Kino-kazalište Apollo • A26 • Zbirka T. Stahuljaka, • Ilica 31/1, Zagreb vl. J. J. Gašparac, Zagreb • 1911. – 1912. — viktor kovačić • A33 • nacrti; fotografija • Vila Frangeš • tuš na svilenom crtaćem papiru • Rokov perivoj 2, Zagreb • Pismo Adolfa Loosa i Eugenije • Državni arhiv u Zagrebu, Zbirka • 1910. Schwarzwald Viktoru Kovačiću građevinske dokumentacije; • fotografija • Beč, 6. listopada 1917. Muzej grada Zagreba, • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, • papir, tuš Zbirka fotografije Zbirka arhitekture • 15 × 19 cm • A22 • A27 • Zbirka T. Stahuljaka, vl. J. J. Gašparac, Zagreb — lav kalda — viktor kovačić • A34 • Parkovna kompozicija • Stan arhitekta • Razglednica Huga i Carle Ehrlich Viktoru — perspektivni prikaz • Masarykova 21 – 23, Zagreb Kovačiću iz kavane Capua

Slikarstvo, grafika, crteži Katalog Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

301 • Beč, 12. prosinca 1913. — adolf loos — otto schönthal • karton, fotografija, tuš • Kavana Museum • Vila u Badenu • 14 × 9 cm • Operngasse / Friedrichstrasse, Beč • studija objavljena u časopisu • Zbirka T. Stahuljaka, vl. J. J. Gašparac, • 1899. Der Architekt, Beč, 1907. Zagreb • fotografije iz časopisa Kunst und • Muzej za umjetnost i obrt, • A35 Handwerk, 1899. – 1900. Zagreb, Knjižnica • Muzej za umjetnost i obrt, • A47 Bečki arhitekti Zagreb, Knjižnica • A41 — otto wagner — wunibald deininger • Trgovačko-stambena zgrada — adolf loos • Vila s dućanom • Universitätstrasse 12, Beč • Stan arhitekta — spavaća soba supruge • studija objavljena u časopisu • 1888. Line Loos Der Architekt, Beč, 1901. • fotografija • Bösendorferstrasse (Giselastrasse) 3, Beč • Muzej za umjetnost i obrt, • Muzej za umjetnost i obrt, • 1903. Zagreb, Knjižnica Zagreb, Knjižnica • fotografija objavljena u časopisu • A36 • A48 Kunst 1903. • Knjižnica Muzeja za umjetnost i obrt, — josef hoffmann — otto wagner Zagreb • Trgovačko-stambena zgrada • Sanatorij Westend • A42 • Wiener Strasse 64 – 66, Purkersdorf Majolikahaus • Linke Wienzeile 40, Beč • 1904. — adolf loos • fotografija interijera • 1898. • Stan Schwarzwald — blagovaonica • mak — Österreichisches Museum • recentna fotografija • Josefstädter Straße 68, Beč für angewandte Kunst / • A49 • 1905. i 1909. Gegenwartskunst, Beč • fotografija • wwf 102-84-1 — otto wagner • Albertina, Beč • A37 • Galerija djela suvremene umjetnosti ala 3137 • • Beč, 1900. • A43 — josef hoffmann • nacrt glavnog pročelja — neizvedeni projekt • Vila Moll 2 — adolf loos • Wollergasse 10, Beč • tuš i akvarel na kartonu • Stan Bellak — dnevna soba • 1907. • Wien Museum, Beč • Kohlmessergasse 8, Beč • fotografija • hmw 146208 • 1907. • mak — Österreichisches Museum • A50 • fotografija für angewandte Kunst / • Albertina, Beč Gegenwartskunst, Beč — otto wagner • ala 2045 • wwf 104-214-1 • Poštanska štedionica • A44 • A38 • Georg-Coch-Platz 2, Beč • 1903. — adolf loos — josef hoffmann • nacrt detalja središnjeg rizalita • Stan Löwenbach — dnevna soba • Kazalište — interijer — natječajni projekt • Reischachstraße 3 / Schallautzerstraße • Kapfenberg • tuš i akvarel na kartonu 4, Beč • projekt iz 1910., objavljen u časopisu • Wien Museum, • 1913. Der Architekt 1911. • hmw 096017 • fotografija • Muzej za umjetnost i obrt, • A51 • Albertina, Beč Zagreb, Knjižnica • ala 3125 • A39 • A45 — marcel kammerer — friedrich ohmann • Kazalište (s Hansom Bitterlichom) • Focşani (Fokschan), Rumunjska • studija objavljena u časopisu • Spomenik carici Elizabeti Der Architekt, Beč, 1909. • Volksgarten, Beč • Muzej za umjetnost i obrt, • 1901. – 1902. Zagreb, Knjižnica • recentna fotografija • A40 • A46

Katalog Slikarstvo, grafika, crteži IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

302 primijenjena umjetnost

h rvatski autori — viktor kovačić • obojeno staklo, irizirano; • stol za serviranje I naslonjač — aplicirano srebro, visina 7,6 cm • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb — robert auer dijelovi blagovaoničke garniture • Beč, 1913. • muo 806 • šalica I tanjurić • oblikovanje: Viktor Kovačić • pu9 • Ostrov (Schlackenwerth) – Zagreb, 1910. • izvedba: Tvornica namještaja O. Föhr • oslikao Robert Auer 1912. • vaza • furnir mahagonija, mramor, tekstil, • Beč, 1902. – 1905. • Tvornica Pfeiffer & Löwenstein mjed, koža • porculan, slikani ukras, pozlata • oblikovanje: Antonija Krasnik • stol: 104 × 205 × 56 cm; naslonjač: 99 × • izvedba: staklana Bakalowits • visina šalice 6 cm; promjer tanjurića 50 × 54 cm und Söhne, Wien 15,2 cm • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • obojeno staklo, irizirano visina 8,5 cm • sign. zelena: oko krune imperial / pls • muo 12871/3,8 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb / calais, u sredini lica tanjurića i u dnu • pu5 • muo 9927 šalice crna na ocaklini: ra (Robert Auer • pu10 • Privatno vlasništvo, Zagreb — antonija krasnik [Eva Auer-Sedak] • posuda za cvijeće • vaza • pu1 • Beč, oko 1903. • Beč, 1902. – 1905. • oblikovanje: Antonija Krasnik • oblikovanje: Antonija Krasnik • šalica I tanjurić • izvedba: staklana Bakalowits • Ostrov (Schlackenwerth) – Zagreb, 1910. • mjed, lijevana, posrebrena • visina 21,2 cm; promjer kugle 13 cm und Söhne, Wien • oslikao Robert Auer 1912. • obojeno staklo, listrirano, puhano • Tvornica Pfeiffer & Löwenstein • sign.: antoinette krasnik • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb u kalup, visina 13,6 cm • porculan, slikani ukras, pozlata • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • visina šalice 6 cm; promjer tanjurića • muo 9929 • pu6 • muo 9928 15,2 cm • pu11 • sign. zelena: oko krune imperial / pls • vaza / calais, u sredini lica tanjurića i u dnu • Beč, oko 1901. — tomislav krizman šalice crna na ocaklini: ra (Robert Auer • oblikovanje: Antonija Krasnik • Privatno vlasništvo, Zagreb • značka • izvedba: staklana Bakalowits • oko 1908. [Eva Auer-Sedak] und Söhne, Wien • pu2 • oblikovanje: Tomislav Krizman • obojeno staklo, irizirano; • bakrena legura, posrebrena, emajl aplicirano srebro, visina 18 cm — ivo kerdić • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • 5,5 × 3,5 cm • pribor za pisanje • muo 807 • bez žigova • Beč, oko 1911. • pu7 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • oblikovanje i izvedba: Ivo Kerdić • vaza • uo 9231 • bakar, iskucani; kamen • pu12 • tintarnica 5,5 × 25 × 16 cm; posušilo 7 × 15 • Beč, 1901. × 8,5 cm; pritiskivač za papir 3,5 × 17 × 7,5 • oblikovanje: Antonija Krasnik • svijećnjak cm; visina svijećnjaka 20 cm • izvedba: staklana E. Bakalowits • Zagreb, 1912. • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb und Söhne, Wien • oblikovanje: Tomislav Krizman; • muo 11945/1-5 • obojeno staklo, irizirano; izvedba: Antun Mesić • pu3 aplicirano srebro, visina 12,6 cm • mjed, tiještena, posrebrena • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • visina 35,5 cm; promjer baze 20,5 cm • okvir za fotografiju • muo 808 • žig: 9 tk 12 • Zagreb, 1916. • pu8 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • oblikovanje i izvedba: Ivo Kerdić • vaza • muo 11775 • mjed, iskucana, patinirana • pu13 • 23,5 × 23,5 cm • Beč, oko 1902. • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • oblikovanje: Antonija Krasnik • servis za crnu kavu • muo 34951 • izvedba: staklana Bakalowits • Ostrov (Schlackenwerth) – Zagreb, 1910. • pu4 und Söhne, Wien • oslikao Tomislav Krizman 1911.

Slikarstvo, grafika, crteži Katalog Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

303 • Tvornica Pfeiffer & Löwenstein • kutija • 24,6 × 21,5 cm • porculan, crni slikani ukras na ocaklini • Zagreb, 1911. • sign. utisnuta u ovalu: J. kallina / • pladanj 46,7 × 33,2 cm; visina kantice 15 • oblikovanje: Tomislav Krizman tvornica peći / zagreb / 5 cm; visina šećernice 8 cm; visina šalice • ljepenka, papir; litografija • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 4,8 cm; promjer tanjurića 11 cm • 24,5 × 18 × 16,2 cm • muo 11442 • sign. zelena: imperial, kruna, pls, • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • pu24 calais; crna na ocaklini, u ligaturi tk 11 • muo 9229 (Tomislav Krizman, 1911.) • pu19 • pećnjak • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • Zagreb, 1904./05. • muo 13095/1-5,10,11 • igle za šešir • Tvornica Josipa Kalline • pu14 • Zagreb, 1912. • šamot, bijela ocaklina, reljefni ukras • oblikovanje: Tomislav Krizman 23,5 × 20,7 cm • servis za kavu I čaj • drvo, metal • sign. utisnuta u ovalu: J. kallina / • Ostrov (Schlackenwerth) – Zagreb, 1910 • dužina 33,4 cm i 31 cm tvornica peći / zagreb • oslikao Tomislav Krizman 1911. • sign.: tk 1912 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • Tvornica Pfeiffer & Löwenstein • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • muo 34369/1 • porculan, crni slikani ukras na ocaklini • muo 11772/1,2 • pu25 • visine vrčića 21 cm i 18,6 cm; visina • pu20 šećernice 12,5 cm; visina šalice 6 cm; • crijep promjer tanjurića 15,5 cm • igla • Zagreb, 1904./05. • sign. zelena: imperial, kruna, pls, • Zagreb, 1912. • Tvornica Josipa Kalline calais; crna na ocaklini, u ligaturi • oblikovanje: Tomislav Krizman • žućkasti keramički crijep, ocaklina tk (Tomislav Krizman) • izvedba: vjerojatno Antun Mesić • 28,5 × 14,5 cm • Vl. Gioia-Ana Ulrich, Zagreb • mjed, posrebrena • sign. utisnuta: J. kallina / tvornica • pu15 • promjer 5,2 cm; visina 2,5 cm; dužina igle peći / zagreb 30,5 cm • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • vaza • žig: 9tk12 • muo 45393/1,2 • Hrvatska (?) • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • pu26 • oslikao u Zagrebu Tomislav Krizman • muo 11772/3 1912. • pu21 • posuda za cvijeće • kamenina, slikani ukras na ocaklini • Zagreb, oko 1912. • visina 22 cm • igla • Prva hrvatska pećarska zadruga • sign. crna na ocaklini, u ligaturi: tk • Zagreb, 1912. • bijeli keramički crijep, reljefni ukras, (Tomislav Krizman) • oblikovanje: Tomislav Krizman višebojne ocakline • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • izvedba: vjerojatno Antun Mesić • 33 × 19 × 18 cm • muo 26076 • mjed, posrebrena • sign. utisnuta: I. hrv. pećarska. / • pu16 • promjer 2,9 cm; visina 6 cm; dužina igle zadruga / zagreb 34,7 cm • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • vaza • žig: 9tk12 • muo 7528 • Hrvatska (?) • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • pu27 • oslikao u Zagrebu Tomislav Krizman • muo 11772/4 1912. • pu22 • stolac • kamenina, slikani ukras na ocaklini; • Zagreb, oko 1921. pozlaćena bronca — slava raškaj (replika prema starijem originalu) • visina 18,5 cm • izvedba: Obrtna škola • lepeza • smeđe ulašteno drvo, tokareno, tkanina • sign. crna na ocaklini, u ligaturi: tk. 912 • Zagreb, 1900. (Tomislav Krizman, 1912.) • visina 95 cm; sjedalo 50 × 50 cm • drvo oslikano temperom • Muzej grada Zagreba, Stan arhitekta • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • 29 × 42 cm • muo 20360 Viktora Kovačića • sign.: Slava Raškaj, 23. xii 900. • pu28 • pu17 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • kutija • muo 14227 • haljina za šetnju • Zagreb, 1911. • Lepeza je pripadala slikaru • Zagreb, oko 1905. • oblikovanje: Tomislav Krizman Beli Csikosu Sesiji • crno-bijelo prugasto platno • intarzija furnira javora i palisandra, • pu23 • dužina bluze 54 cm; dužina suknje unutrašnjost: mahagonijev furnir 104 cm • 25 × 20 × 19 cm — industrija I obrt • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • pećnjak • muo 18267/1,2 • muo 12971 • Zagreb, oko 1904. • pu29 • pu18 • Tvornica Josipa Kalline • šamot, višebojne ocakline, reljefni ukras

Katalog Slikarstvo, grafika, crteži IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

304 • haljina • 76,5 × 62 × 62 cm — michael powolny • Hrvatska, 1905. – 1910. • sign: papirnata naljepnica na unutarnjoj • figura jahač na pužu • oblikovanje: Bela Csikos Sesia strani sjedala: Jacob & Josef Kohn Wien; • Beč, model oko 1907. • izvedba: Industria Berger utisnuta na unutarnjoj strani ruba sjedala: • oblikovanje: Michael Powolny • raznobojno vezivo na bijeloj lanenoj J.&J. Kohn / Teschen • izvedba: Tvrtka Wiener Keramik tkanini, dužina 175 cm • Vl. obitelj Bulaić, Zagreb • sivkasti crijep, ocaklina • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • pu35 • visina 19 cm • muo 16926 • sign. utisnuta wk s točkicama ispod • pu30 • stolić za serviranje • Beč, 1905./06. (Wiener Keramik); crno: mp, 13.; utisnuto • oblikovanje: Josef Maria Olbrich 81 (broj modela) bečki autori • izvedba: Tvornica Gebrüder Thonet • Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević] • bukovina, savijena, močena na boju • pu41 — josef hoffmann mahagonija; mjed, pozlaćena; ukrasni • par vaza • košarica željezni čavlići • Klàšterský Mlýn (Klostermühle), 1914. • Beč, oko 1905. • 86 × 81 × 40 cm • oblikovanje: Michael Powolny • oblikovanje: Josef Hoffmann • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • izvedba: staklana Loetz Witwe • izvedba: Wiener Werkstätte • muo 15699 • obojeno staklo • željezni lim, obojen • pu36 • visina 18,5 i 18,8 cm • 17,5 × 26,5 × 14,5 cm • Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević] • žig: wiener / werk / stätte — adolf loos • pu42 • Privatno vlasništvo, Zagreb • stol — elefantenrüsseltisch • pu31 • Beč, model oko 1900. • čaša S kalendarom • oblikovanje: Adolf Loos • Beč, oko 1918. • broš • mahagonij, mjed • oblikovanje: Michael Powolny • Beč, oko 1905. • visina 65 cm, promjer 94 cm • izvedba: staklana Lobmeyr Wien • bakar, emajl • Privatno vlasništvo, Zagreb [Marijan • Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević] • oblikovanje: Josef Hoffmann Hanžeković] • pu43 • izvedba: Johann Souval za Wiener • pu37 Werkstätte — ostali autori, obrt, industrija • sign. žig: ww — koloman moser • figura zima • Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević] • Beč, oko 1912. • pu32 • vaza • Klàšterský Mlýn (Klostermühle), 1900. • oblikovanje: Johanna Meier Michel • okvir za plesni red • oblikovanje: Koloman Moser • izvedba: Wiener kunstkeramische • Beč, 1909. • izvedba: staklana Loetz Witwe Werkstätte Busch & Ludescher • oblikovanje: Josef Hoffmann • obojeno staklo • bijeli crijep, ocakljen, djelomično oslikan • mesing, papir • visina 18,5 cm crno • 14,3 × 11,2 cm • Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević] • visina 25 cm • Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević] • pu38 • sign. urezana: u trokutu wkkw (Wiener • pu33 kunstkeramische Werkstätte), austria • vaza 1373/324/3 • naslonjač • Klàšterský Mlýn (Klostermühle), 1900. • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • Beč, oko 1906. • oblikovanje: Koloman Moser • muo 14743 • oblikovanje: Josef Hoffmann (atribucija) • izvedba: staklana Loetz Witwe • pu44 • izvedba: Tvornica Jacob & Josef Kohn, • obojeno staklo Teschen • visina 24,7 cm • figura krinolina • crno ulašteno drvo, djelomično savijeno, • Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević] • Gmunden, 1910. – 1912. djelomično tokareno, sjedalo: šperploča s • pu39 • oblikovanje: Fritz Dietl reljefno utisnutim uzorkom • izvedba: Gmundner Keramik Austria • 72 × 57 × 49 cm • haljina (Reformkleid) • bijeli crijep, bijela ocaklina, djelomično • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • Beč, suvremena replika prema originalu obojen • muo 12058/1 iz 1905. • visina 25,3 cm • pu34 • oblikovanje: Koloman Moser • sign. crna: gmundner keramik • pamuk, satenske vrpce, svileni taft; austria, utisnuto C 72, originalna • naslonjač otisnuti ukras naljepnica: Vereinigte Wiener u. • Beč, oko 1901. • dužina 154 cm Gmundner Keramik / Gmunden — • oblikovanje: Josef Hoffmann (atribucija) • Wien Museum, Beč Austria, No. 1072/1 • izvedba: Tvornica Jacob & Josef Kohn • M 23142 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • crno obojeno drvo (nekoliko naknadnih • pu40 • muo 33323 slojeva); umjetna koža novijeg datuma • pu45

Slikarstvo, grafika, crteži Katalog Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

305 • figura djevojka S cvijećem Kartografska zbirka starije fotografije • Beč, model oko 1910. • hpm/pmh 79965 • muo-008745/0303 • oblikovanje: Hugo Franz Kirsch • da1 • da8 • bijeli crijep, ocakline • sign. utisnuta: H.F.kirsch • plan proširenja grada beča, 1860. • beč — prirodoslovni muzej • Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević] • K. k. Hof- und Staatsdruckerei in Wien • Beč, oko 1912. • pu46 • (reprodukcija) • L. M. W. ix. • da2 • razglednica, karton / fotografija; tisak; • figurica ljeto 9 × 13,8 cm • Steyr, oko 1912. • nacrt grada zagreba, 1911. • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • oblikovanje: Franz Schleiss (vjerojatno) • Izdanje Svjetlotiskarskog zavoda R. starije fotografije • izvedba: Tvrtka Sommerhuber Mosinger d. d., Zagreb • muo-037798 • crveni crijep, ocakljen tamnosmeđe • papir, litografija • da9 • visina 14 cm • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • sign. urezana: S., Steyr, sf (u ligaturi) arhitekture • beč — opera • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • da3 • Beč, 1913. • muo 12213 • Kilophot, Wien • pu47 — fotografije I razglednice • razglednica, karton / fotografija; tisak; • panorama beča 9 × 14,1 cm • vazice • Beč, oko 1900. • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • Beč, oko 1907. • Schmutterer & Co. Wien starije fotografije • Tvrtka Argentor-Werke Rust & Hetzel • razglednica, karton / tisak; 9,4 × 42,2 cm • muo-034550 • mijed, posrebrena; staklo • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • da10 • visina 17 cm starije fotografije • žig: argentor as • beč — neue hofburg na burgringu • muo-008745/0001 • Beč, oko 1904. • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • da4 • muo 12985/1,2 • C. Ledermann jr., Wien • pu48 • beč — vijećnica, Beč, oko 1907. • razglednica, karton / fotografija; • Hans Nachbargauer, Wien svjetlotisak; 9 × 14 cm • košarica S visokom ručkom • razglednica, karton / fotografija; • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • Beč, oko 1907. svjetlotisak; 8,8 × 13,7 cm starije fotografije • Tvrtka Argentor-Werke Rust & Hetzel • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • muo-008745/0045 • posrebrena alpaka starije fotografije • da11 • žig: argentor as • muo-008745/0138 • beč — kursalon • Privatna zbirka, Zagreb [M. Rakočević] • da5 • pu49 • Beč, oko 1913. • beč — sveučilište, Beč, oko 1910. • W. D. W. I. • vješalica • Sperlings Postkartenverlag, Wien • razglednica, karton / fotografija; • Beč, 1907. • razglednica, karton / fotografija; tisak; svjetlotisak; 9 × 13,9 cm • industrijski proizvedeni mjedeni elementi 9 × 14 cm • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • 204 × 52 × 52 cm • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka starije fotografije • Grad Zagreb, inv. br. 10233 starije fotografije • muo-033976 • pu50 • muo-032346 • da12 • da6 • beč — zgrada secesije • beč — parlament • Beč, oko 1900. • Beč, oko 1902. • razglednica, karton / fotografija; dokumentarna I • C. Ledermann jr., Wien svjetlotisak; 9 × 14 cm • razglednica, karton / fotografija; tisak; • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka arhivska građa 9 × 14 cm starije fotografije • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • muo-008745/0266 starije fotografije • da13 • muo-032362 • zrinjevac, Zagreb, oko 1900. • da7 • fotografija, fotograf Julius (?) Hühn — karte • beč — muzej povijesti umjetnosti • Muzej grada Zagreba • lehnerova politička karta austro- • Beč, 1912. • mgz-57424 ugarske monarhije • P. Ledermann, Wien • da14 • R. Lechner (Wilh. Müller) k.u.k. Hof-u. • razglednica, karton / fotografija; • U šetnji zrinjevcem, 1908., Zagreb Universitäts- Buchhandlung, Wien, 1913. svjetlotisak; 8,8 × 13,7 cm • fotografija/razglednica, tisak Robert • Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka Ferdinand Auer

Katalog Slikarstvo, grafika, crteži IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

306 • Muzej grada Zagreba • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • slavoluk U ilici na početku • mgz-fot-20551 starije fotografije mesničke ulice • da15 • muo-032442 • Svečana dekoracija izvedena u čast • da22 vladarskog posjeta Franje Josipa I. • zagreb — akademički (zrinjski) trg 1895. godine • Zagreb, oko 1901. • obrtna škola I muzej za umjetnost • Zagreb, 1895. • Svjetlotiskarski zavod R. Mosinger, I obrt • fotografija, fotograf Ivan Standl tiskara, Zagreb • Zagreb, 1895. • Muzej grada Zagreba • razglednica, karton / fotografija; tisak; • fotografija, fotograf Ivan Standl • mgz-fot-11388 9 × 14 cm • Muzej grada Zagreba • da29 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • mgz-5055/12 starije fotografije • da23 • slavoluk na početku akademičkog • muo-032490 trga kod zgrade akademije • da16 • zagreb — donjogradska gimnazija • Svečana dekoracija izvedena u čast • Leipzig, 1906. vladarskog posjeta Franje Josipa I. • zrinjevac — sjeverna strana • Dr. Trenkler Co., Leipzig 1895. godine • Zagreb, 1895. • razglednica, karton / fotografija; tisak; • Zagreb, 1895. • fotografija, fotograf Ivan Standl 9 × 14 cm • fotografija, fotograf Ivan Standl • Muzej grada Zagreba • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • Muzej grada Zagreba • mgz-5055/1 starije fotografije • mgz-fot-11391 • da17 • muo-032500 • da30 • da24 • zgrada akademije znanosti • svečana dekoracija izvedena U I umjetnosti • sveučilišna knjižnica čast vladarskog posjeta franje • Zagreb, 1895. • Zagreb, oko 1920. josipa I. 1895. • fotografija, fotograf Ivan Standl • E. Marton • Svečana vrata na Sveučilišnom trgu • Muzej grada Zagreba • razglednica, karton / fotografija; tisak; na ulazu u Frankopansku ulicu • mgz-5055/13 9 × 14 cm • Zagreb, 1895. • da18 • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • fotografija, fotograf Ivan Standl starije fotografije • Muzej grada Zagreb • umjetnički paviljon U zagrebu • muo-032438 • Dresden, oko 1900. • mgz-fot-11389 • da25 • da31 • Römmler & Jonas, Dresden • razglednica, karton / kolorirano; • zagreb — botanički vrt oko 1907. • car franjo josip I. na svečanosti fotografija; tisak; 9,2 × 14 cm • razglednica, karton / fotografija; tisak; otvorenja školskog foruma • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka 13,9 × 9 cm • Zagreb, 14. listopada 1895. • starije fotografije • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zbirka • fotografija • muo-027813 starije fotografije • Za vičajni muzej Našice, • da19 • muo-044676 Ostavština Izidora Kršnjavog • da26 • hrvatsko zemaljsko kazalište • zmn kpo 228-381a U zagrebu • hrvatsko-slavonska zemaljska • da32 • Zagreb, 1895. centralna štedionica, 1916. • car franjo josip I. na svečanosti • fotografija, fotograf Ivan Standl • Ilica 25 kod Gundulićeve otvorenja školskog foruma • Muzej grada Zagreba • Kavana Corso, Zagreb, 1916. • Zagr eb, 14. listopada 1895. • mgz-5055/8 • fotografija/razglednica • fotografija • da20 • Stjepan Kugli; nakladnik • Za vičajni muzej Našice, Ostavština Lavoslav Hartman Izidora Kršnjavog • hrvatsko zemaljsko kazalište • Muzej grada Zagreba U zagrebu • zmn kpo 228-382a • mgz-fot-13602 • da33 • Zagreb, 1895. • da27 • fotografija, fotograf Ivan Standl • d ječja limena glazba na svečanosti • Muzej grada Zagreba • kavana corso, unutrašnjost, otvorenja školskog foruma • mgz-5055/9 oko 1905., Zagreb • Zagr eb, 14. listopada 1895. • da21 • fotografija/razglednica, nakladnik • fotografija Svjetlotiskarski zavod Rudolf Mosinger • Za vičajni muzej Našice, Ostavština • hrvatsko zemaljsko kazalište • Muzej grada Zagreba U zagrebu Izidora Kršnjavog • mgz-fot-12060 • zmn kpo 228-380a • Zagreb, 1905. • da28 • Naklada A. Brusine u Zagrebu • da34 • razglednica, karton / fotografija; tisak; 9 × 14 cm

Slikarstvo, grafika, crteži Katalog Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

307 • franjo josip I. simboličnim čekićem • mgz-fot-14076 • nasta rojc, Autoportret u lovačkom otvara hrvatsko zemaljsko • da42 odijelu, 1914. kazalište U zagrebu • Moderna galerija, Zagreb • Otvorenje Hrvatskoga zemaljskog • prvi hrvatski salon 1898. – 1899. • mg-544 kazališta • Izložba Društva hrvatskih umjetnika • (recentna fotografija djela) • Zagreb, 14. listopada 1895 • nakladnik Antun Brusina; Edgar Schmidt • da52 • Fotografija, fotograf Mosinger & Breyer • 1899., Zagreb; Dresden – Budapest • Muzej grada Zagreba • Muzej grada Zagreba • robert frangeš mihanović, • mgz-fot-8399 • mgz-fot-14077 Teologija, 1893. • da35 • da43 • bronca, Hrvatski institut za povijest, Zagreb • dragutin (károly) • izložbeni postav hrvatskih • (recentna fotografija djela) khuen-héderváry umjetnika na svjetskoj izložbi • da53 • Hrvatski ban od 1883. do 1903. U parizu, 1900. • fotoportret: Koller Károly, Budapest • fotografija • priznanje kunstgewerbeschule • Zavičajni muzej Našice, Ostavština • hr-daz, fond 135, Sig. 22966, tabla 30 dodijeljeno robertu frangešu na Izidora Kršnjavog • du43a jubilarnoj izložbi povodom 25. obljetnice, 1893. • zmn kpo 228-324a • ljerka šram, oko 1900. • da36 • fotografija oko 1950. • fotografija, fotograf nepoznat, Zagreb • Arhiv za likovne umjetnosti • izidor kršnjavi • Muzej grada Zagreba hazu, Zagreb • Predstojnik Odjela za bogoštovlje i • mgz-fot-13861 • da54 nastavu od 1891. do 1896. • da44 • robert frangeš mihanović, • fotoportret: Mihajlo Merćep, Zagreb • slava raškaj, Ilustracija • Muzej grada Zagreba Rimljanin, 1893. • reprodukcija • mramor, Kolekcija Vugrinec • mgz-fot-21798 • Vienac, 9. travnja 1898. • da37 • (recentna fotografija djela) • da45 • da55 • adolf mošinski • slava raškaj, Ilustracija • robert frangeš mihanović, • gradonačelnik Zagreba • reprodukcija • fotoportret: Foto Mosinger, Zagreb Skica za reljef Justicija (fragment) • Vienac, 9. travanj 1898. • reprodukcija • Knjižnice grada Zagreba • da46 • Zagrabiensia • Život, 1/1900., s. 13. • da38 • anka löwenthal maroičić, Portret • da56 biskupa Josipa Jurja Strossmayera, 1902. • umjetnička kolonija U dvorcu • robert frangeš mihanović, • ulje na platnu, Moderna galerija Zagreb Spomeniku palim vojnicima 78. gornje oroslavje • mg-558 • fotografija, rujan 1898. Šokčevićeve pukovnije, 1897. • (recentna fotografija djela) • sadreni model • Privatno vlasništvo, Zagreb • da47 • da39 • fotografija • izložbena soba antonije krasnik • Arhiv za likovne umjetnosti • prvi hrvatski salon 1898. – 1899. na izložbi U salonu pisko 1903. hazu, Zagreb • Izložba Društva hrvatskih umjetnika • reprodukcija • da57 • nakladnik Antun Brusina; Edgar Schmidt • Studio International, 1904. • robert frangeš mihanović, • 1899., Zagreb; Dresden – Budapest • da48 • Muzej grada Zagreba Nadgrobni spomenik • mgz-fot-14071 • antonija krasnik, Češljić obitelji Leitner, 1909. • da40 • reprodukcija • bronca, Gliptoteka hazu, Zagreb • Kunst und Kunsthandwerk, Beč, 1903. • (recentna fotografija djela) • prvi hrvatski salon 1898. – 1899. • da49 • da58 • Izložba Društva hrvatskih umjetnika • nakladnik Antun Brusina; Edgar Schmidt • zoe borelli vranska alačević, • rudolf valdec, Genij • 1899., Zagreb; Dresden – Budapest Karikatura (Sputani genij), 1898. • Muzej grada Zagreba • tuš, oko 1908., privatno vlasništvo • fotografija • mgz-fot-14072 (recentna fotografija djela) • Arhiv za likovne umjetnosti • da41 • da50 hazu, Zagreb • F/373-40 • prvi hrvatski salon 1898. – 1899. • zoe borelli vranska alačević, • da59 • Izložba Društva hrvatskih umjetnika Kolegice u klasi umjetničke škole, • nakladnik Antun Brusina; Edgar Schmidt • karikatura; tuš, oko 1908., privatno • tomislav krizman I ivan meštrović • 1899., Zagreb; Dresden – Budapest vlasništvo (recentna fotografija djela) S grupom ljudi, oko 1904. • Muzej grada Zagreba • da51 • fotografija

Katalog Slikarstvo, grafika, crteži IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

308 • Arhiv za likovne umjetnosti, Zagreb • fgm-1177/18 — österreichische • F/196-7 • da66 nationalbibliothek, bildarchiv • da60 • postav meštrovićevih djela na xxvi. • artúr lajos, počasna povorka • menci clement crnčić I bela csikos izložbi bečke secesije, 1906. djece pred carem U povodu sesia S učenicama slikarske škole, • fotografija polaganja zaglavnog kamena oko 1903. • Muzeji Ivana Meštrovića, nove gimnazijske zgrade • fotografija Atelijer Meštrović, Zagreb U zagrebu, 1895. • Akademija likovnih umjetnosti, • da66a • Österreichische Nationalbibliothek, Zagreb, Arhiv Bildarchiv • da61 • ivan meštrović • Pk 353_207 • Dekorativni postament, Beč, 1907. • da 73 • bela csikos sesia I učenice slikarske (narudžba Karla Wittgensteina) škole, Zagreb, oko 1905. • fotografija • car franjo josip I. na otvorenju • fotografija • Muzeji Ivana Meštrovića, akademije likovnih umjetnosti • Akademija likovnih umjetnosti, Galerija Ivana Meštrovića, Split U beču, 3. travnja 1877. Zagreb, Arhiv • Album Meštrovićevih djela • akvarel Rudolfa von Alta • da62 nastalih u Beču (1904. – 1907.) • Österreichische Nationalbibliothek, • fgm – 1176/01 Bildarchiv • ivan meštrović U klasi prof. • da67 • 134.142 A (B) ohmanna • da73A • Beč, 1905. • ivan meštrović • fotografija • Figurativni postament (žena s djecom), • car franjo josip I. na otvorenju 25. • Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer Beč, 1907. (narudžba Karla godišnje izložbe U künstlerhausu, Meštrović, Zagreb Wittgensteina) • Beč, 24. ožujka 1897. • Fond pisama Ivana Meštrovića — pismo • fotografija • otisak prema crtežu Thea Zaschea Skrivanek, vlasništvo Mate Meštrovića • Muzeji Ivana Meštrovića, • Österreichische Nationalbibliothek, • da63 Galerija Ivana Meštrovića, Split Bildarchiv • Album Meštrovićevih djela nastalih • 281.244-B • ivan meštrović, ruža I petar u Beču (1904. – 1907.) • da74 meštrović U meštrovićevu bečkom • fgm – 1176/03 atelijeru, Beč, 1906. • da68 • car franjo josip I. U posjetu • fotografija prvoj izložbi secesije U prostoru • posveta Meštrovićevim rukopisom: • ivan meštrović, vrelo života U gartenbaugelände, 1898. Milim prijateljima, Ruža i Ivan Meštrović palači wittgenstein U beču, 1907. • otisak prema slici Rudolfa Bachera 1906. 17/V.; na poleđini pečat fotografa: • fotografija, foto: A. Bayer, Beč • Österreichische Nationalbibliothek, Rhotographisches Atelier Carl Thiess • Gradski muzej Drniš, Fototeka gmd Bildarchiv Wien, V. Schönbrunnerstr. 44 • da69 • 213.217 B • Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer • da75 Meštrović, Zagreb • xxxv. izložba bečke secesije, • Arhivski fond Milčinović beč, 1910. • prva izložba bečke secesije, 1898. • da64 • fotografija postava Meštrovićevih djela • Österreichische Nationalbibliothek, • Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer Bildarchiv • ivan meštrović Meštrović, Zagreb • Pk 2539_4 • Zdenac života — sadreni odljev, Beč, 1905. • Arhivski fond Čurćin • da75a • fotografija • da70 • Muzeji Ivana Meštrovića, • theodor zasche, Galerija Ivana Meštrovića, Split • xxxv. izložba bečke secesije, 1910. Korzo na Ringstraße, oko 1900. • Album Meštrovićevih djela nastalih • fotografija postava Meštrovićevih djela • akvarel na kartonu, reprodukcija u Beču (1902. – 1908.) • Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer • Österreichische Nationalbibliothek, • fgm-1177/17 Meštrović, Zagreb Bildarchiv • da65 • Arhivski fond Čurćin • Pb 236197D249 • da71 • da76 • ivan meštrović • Zdenac života — studija / sadreni odljev, • ivan meštrović • xiii. izložba bečke secesije, 1902. Beč, 1904./05. • Zdenac života, brončani odljev iz 1910. • izložbeni postav: Koloman Moser • fotografija, foto: Carl Thiess, Wien • postav: Ignjat Fischer, 1912. • Österreichische Nationalbibliothek, • Muzeji Ivana Meštrovića, • foto: Milan Drmić, 2002. Bildarchiv Galerija Ivana Meštrovića, Split • Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, • Pk 2539,95 • Album Meštrovićevih djela nastalih Fototeka • da77 u Beču (1902. – 1908.) • da72

Slikarstvo, grafika, crteži Katalog Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

309 • grupna fotografija članova (slika je izgorjela u svibnju 1945. • alma mahler, 1909. udruženja likovnih umjetnika u dvorcu Immendorf) • Österreichische Nationalbibliothek, austrije — secesija prije otvorenja • Österreichische Nationalbibliothek, Bildarchiv xiv. “beethovenove” izložbe Bildarchiv • B10278974T13769 • Beč, 1902. • 94903 E • da93 • foto: Moritz Nähr • da84 • Österreichische Nationalbibliothek, • kabaret fledermaus, oko 1910. Bildarchiv • gustav klimt, medicina, 1901. • fotografija • Pf 31931 D 3 • fotoreprodukcija: Moritz Nähr • Österreichische Nationalbibliothek, • da78 (slika je izgorjela u svibnju 1945. Bildarchiv u dvorcu Immendorf) • B 1968755 T 878157 • xiv. izložba bečke secesije • Österreichische Nationalbibliothek, • da94 (središnja dvorana sa skulpturom Bildarchiv Beethovena Maxa Klingera) • 94902 E publikacije • Beč, 1902. • da85 • izložbeni postav: Alfred Roller (časopisi, knjige, katalozi) • Österreichische Nationalbibliothek, • gustav klimt, justicija, 1903. • fotoreprodukcija: Moritz Nähr (slika Bildarchiv — časopisi I knjige • Pk 2539,97 je izgorjela u svibnju 1945. u dvorcu • da79 Immendorf) • ver sacrum, Zeitschrift der Vereinigung • Österreichische Nationalbibliothek, bildender Künstler Österreichs, Leipzig, • xiv. izložba bečke secesije Bildarchiv E. A. Seeman, god. I, br. 1, 1898. (lijeva dvorana s Beethovenovim • 94902 E • naslovnica: Alfred Roller frizom Gustava Klimta) • da86 • Muzej za umjetnost i obrt, • Beč, 1902. Zagreb, Knjižnica • fotografija, autor: Moritz Nähr • gustav klimt I emilie flöge • sign. iii-C-4; inv. br. 1813 • Österreichische Nationalbibliothek, • Österreichische Nationalbibliothek, • da95 Bildarchiv Bildarchiv • Pk 2539,128 • Pf 31931 E (2) • ver sacrum, Zeitschrift der Vereinigung • da80 • da87 bildender Künstler Österreichs, Leipzig, E. A. Seeman, god. I, br. 2, 1898. • gustav klimt, Beč, 1902. • josef hoffmann • naslovnica: Gustav Klimt • fotografija • Österreichische Nationalbibliothek, • Muzej za umjetnost i obrt, • Österreichische Nationalbibliothek, Bildarchiv Zagreb, Knjižnica Bildarchiv • 95.172 – B • sign. iii-C-4; inv. br. 1813 • Pf31931 D (3a) • da88 • da96 • da81 • carl moll • ver sacrum, Zeitschrift der Vereinigung • izložba gustava klimta U • Österreichische Nationalbibliothek, bildender Künstler Österreichs, Leipzig, paviljonu secesije Bildarchiv E. A. Seeman, god. I, br. 5 – 6, 1898. • Beč, 1903. • Pf 7740 C (0) • naslovnica: Gustav Klimt • fotografija • da89 • Muzej za umjetnost i obrt, • izložbeni postav: Koloman Moser • koloman moser Zagreb, Knjižnica i Josef Hoffmann • Österreichische Nationalbibliothek, • sign. iii-C-4; inv. br. 1813 • Österreichische Nationalbibliothek, Bildarchiv • da97 Bildarchiv • 213 509 B • ver sacrum, Zeitschrift der Vereinigung • Pk 2539,129 • da90 • da82 bildender Künstler Österreichs, Leipzig, • otto wagner E. A. Seeman, god. ii, br. 1, 1899. • gustav klimt, portret dame U • Österreichische Nationalbibliothek, • naslovnica: Joseph Maria Olbrich bijeloj haljini (serena lederer) Bildarchiv • Muzej za umjetnost i obrt, • fotografija • lw 75136-B Zagreb, Knjižnica • Österreichische Nationalbibliothek, • da91 • sign. iii-C-4; inv. br. 1813 Bildarchiv • da98 • D 3.937 – C • tina blau • da83 • Österreichische Nationalbibliothek, • ver sacrum, Zeitschrift der Vereinigung Bildarchiv bildender Künstler Österreichs, Leipzig, • prva izvedba fakultetske slike • Pf 955 : C (4) E. A. Seeman, god. ii, br. 4, 1899. filozofija gustava klimta, 1900. • da92 • naslovnica: Koloman Moser • fotoreprodukcija: Moritz Nähr • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Knjižnica

Katalog Slikarstvo, grafika, crteži IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

310 • sign. iii-C-4; inv. br. 1813 • Muzeji Ivana Meštrovića, • inv. broj. 1615 • da99 Atelijer Meštrović, Zagreb • da114 • da107 • ludwig hevesi, Acht Jahre • erste kunstausstellung der Sezession (März 1897 – Jun 1905): • die kunst für alle, xxiv. Jahrgang, vereinigung bildender künstler Kritik – Polemik – Chronik, Beč, 1906. Heft 12, München, 15. März 1909. österreichs • likovna oprema: Josef Hoffmann • Ostavština Ivana Meštrovića • Beč, 1898., katalog izložbe • Institut za povijest umjetnosti, • Muzeji Ivana Meštrovića, • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, Zagreb, Knjižnica Atelijer Meštrović, Zagreb Zagreb • sign. R 7.036.072; inv. br. 3231 • da108 • inv. br. 1617 • (knjiga potječe iz otkupljene biblioteke • da115 Koste Strajnića) • otto wagner • da100 • einige skizzen, projekte u. • KOLLEKTIV-ausstellung, ausgeführte bauwerke v., iv. band, kunstsalon pisko • ivo pilar, Secesija, 1898. I., ii. u. iii. heft, verlag von anton • Beč, 1903., katalog izložbe • Nacionalna i sveučilišna knjižnica, schroll & co., Beč, 1910. • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, Zagreb • [S posvetom Otta Wagnera Ivanu Zagreb • sign. zf7.03 pil s; inv. br. 77961 Meštroviću: Dem Meister Ivan Mestrovic, • inv. br. 22392 • da101 dem treuen Mitkämpfer, in aufrichtiger • da116 Wertschätzung, der Autor] • život, Časopis Društva hrvatskih • Ostavština Ivana Meštrovića • xviii. ausstellung der umjetnika, 1900. • Muzeji Ivana Meštrovića, vereinigung bildender künstler • knj. ii, sv. ii Atelijer Meštrović, Zagreb ÖSTERREICHS – secession, kollektiv- • Institut za povijest umjetnosti, • da109 ausstelung gustav klimt, Beč, 1903. Zagreb, Knjižnica • katalog izložbe, Ostavština Ivana • inv. br. S-5585 • deutsche kunst und dekoration, Meštrovića • da102 ix. 1., Darmstadt, 1910. • Muzeji Ivana Meštrovića, • Ostavština Ivana Meštrovića Atelijer Meštrović, Zagreb • život, Časopis Društva hrvatskih • Muzeji Ivana Meštrovića, • da117 umjetnika, 1900. Atelijer Meštrović, Zagreb • knj. ii, sv. iii • da110 • xx. ausstellung der • Institut za povijest umjetnosti, vereinigung BILDENDER künstler Zagreb, Knjižnica • vienac zabavi I pouci, Prilog “Obzoru” österreichs – secession, Beč, 1904. • inv. br. S-5586 br. 142, god. I, Zagreb, svibanj 1910. • katalog izložbe • (časopisi “Život” potječu iz donirane • Ostavština Ivana Meštrovića • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, biblioteke Roberta Auera) • Muzeji Ivana Meštrovića, Zagreb • da103 Atelijer Meštrović, Zagreb • inv. br. 1618 • da111 • da118 • die kunst, br. 8, 1904. • (ur.) Adolf Loos • almanach der wiener werkstätte, • xxxi. ausstellung der • [broj posvećen Meštroviću] wien – leipzig, 1911. genossenschaft der bildender • Gradski muzej Drniš, Arhiv gmd • likovna oprema: Josef Hoffmann künstler wiens • da104 • Ostavština Ivana Meštrovića • Beč, 1904. • Muzeji Ivana Meštrovića, • katalog izložbe, Zbirka kataloga • die kunst für alle, xxi. Jahrgang, Heft Atelijer Meštrović, Zagreb • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, 17, München, 1. Juni 1906. • da112 Zagreb • Ostavština Ivana Meštrovića • bildende künstler, Monatsschrift • inv. br. 1620 • Muzeji Ivana Meštrovića, • da119 Atelijer Meštrović, Zagreb für Künstler und Kunstfreunde, • da105 • izdavač: Arthur Roessler, • 12. ausstellung hagenbund, Beč, Wien – Leipzig, sv. 1, 1911. 1904. • erdgeist, Jahrgang iii, Heft I, Beč, 1908. • Ostavština Ivana Meštrovića • katalog izložbe, Zbirka kataloga • [Plein air, Ein dalmatinischer Künstler. Das • Muzeji Ivana Meštrovića, • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, Werk des Bildhauers Ivan Meštrović] Atelijer Meštrović, Zagreb Zagreb • Ostavština Ivana Meštrovića • da113 • inv. br. 1619 • Muzeji Ivana Meštrovića, • da120 Atelijer Meštrović, Zagreb — katalozi izložbi I pozivnice • da106 • aquarellisten club wien • 17. ausstellung hagenbund, Beč, • Beč, 1898., katalog izložbe 1905. • die kunst für alle, xxiii. Jahrgang, • katalog izložbe, Zbirka kataloga Heft 17, München, 1. Juni 1908. • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, Zagreb • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, • Ostavština Ivana Meštrovića Zagreb

Slikarstvo, grafika, crteži Katalog Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

311 • inv. br. 1621 • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, kut. ii • da121 Zagreb • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, • K-824/xvi Zagreb • xxx. ausstellung der vereinigung • da129 • da136 bildender künstler österreichs – secession, Beč, 1908. • tomislav krizman antunu ullrichu, • ples hrvata U beču, 1912. • katalog izložbe, Muzeji Ivana Meštrovića, Beč, oko 1904. • letak, Ostavština Ive Kerdića Atelijer Meštrović, Zagreb • pismo, Zbirka korespondencije • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, • Biblioteka am – 1039/2007. • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, Zagreb • da122 Zagreb • da137 • K-378/ix • xxxv. ausstellung der • da130 vereinigung bildender künstler Autori kataloških jedinica: österreichs – secession, Beč, 1910. • robert frangeš mihanović • katalog izložbe, I robert auer rudolfu valdecu, Ostavština Ivana Meštrovića • Beč, 30. 7. 1908., razglednica, • Arhiv za likovne umjetnosti hazu • Muzeji Ivana Meštrovića, • Ostavština Rudolfa Valdeca / Darija Alujević Atelijer Meštrović, Zagreb • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, • da123 Zagreb • Kabinet grafike hazu • da131 / Ružica Pepelko • nejunačkom vremenu U prkos, Zagreb, 1910. • karl wittgenstein ivanu • Ministarstvo kulture rh, Uprava • katalog izložbe, meštroviću Beč, 11. 8. 1909. za zaštitu kulturne baštine, Ostavština Ivana Meštrovića • pismo, Muzeji Ivana Meštrovića, Ostavština Viktora Kovačića • Muzeji Ivana Meštrovića, Atelijer Meštrović, Zagreb / Krešimir Galović Atelijer Meštrović, Zagreb • Fond pisama Ivana Meštrovića, vlasništvo • Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb • da124 Mate Meštrovića Metal / Arijana Koprčina • 923A10 Namještaj / Vanja Brdar Mustapić • izložba meštrović – rački, • da132 Zagreb, 1910., Staklo / Sandra Kandučar • katalog izložbe, Muzeji Ivana Meštrovića, • menci clement crnčić antunu Moda i modni pribor / Jelena Ivoš Atelijer Meštrović, Zagreb ullrichu, Kraljevica, 23. 2. 1914. Arhitektura; Keramika / Marina Bagarić • Biblioteka am – 1558/2014. • pismo, Zbirka korespondencije, Zbirka starije fotografije / Dunja Nekić • da125 • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, • Muzej grada Zagreba Zagreb • nasta rojc – mila wod, Beč, 1914. Zbirka — stan Viktora Kovačića • K-81/iii / Nada Premerl • katalog izložbe, Zbirka kataloga • da133 • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, Zbirka fotografija i razglednica Zagreb — dokumenti / Dubravka Zaninović Stančec • inv. br. 61 • da126 • program svečanog otvorenja • Muzeji Ivana Meštrovića hrvatskoga zemaljskog kazališta Atelijer Meštrović, Zagreb • nasta rojc – mila wod, U zagrebu 14. listopada 1895. / Ljiljana Čerina Beč, 1914. • Hrvatski povijesni muzej, Dokumentarna Galerija Ivana Meštrovića, Split • pozivnica za izložbu zbirka / Zorana Jurić Šabić • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, • hpm/pmh 5317 Zagreb • da134 • Privatno vlasništvo — slikarstvo • da127 / Petra Vugrinec • rudolf valdec, — korespondencija Zeugniss der Allgemeinen Abtheilung – Kunstgewerbeschule • ivan meštrović I grubišić paulu • Beč, 30. 7. 1890. endlicheru, Beč, 31. 12. 1901. • svjedodžba, Ostavština Rudolfa Valdeca, • dopisnica, Zbirka korespondencije kut. ii • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, • Arhiv za likovne umjetnosti hazu, Zagreb Zagreb • K-823/xvi • da135 • da128 • rudolf valdec, Prüfungs Zeugniss • ivan meštrović i drugi irmi Kunstgewerbeschule endlicher, Beč, 20. 10. 1903. • Beč, 25. 7. 1890. • razglednica, Zbirka korespondencije • svjedodžba, Ostavština Rudolfa Valdeca,

Katalog Slikarstvo, grafika, crteži IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

312 života jedne plemićke obitelji, Muzej za umjet- politika, Društvo povjesničara umjetnosti bibliografija nosti i obrt — Matica hrvatska, Zagreb, 2016. Hrvatske, Zagreb, 2016. — b arbarić, damir (ur.), Fin de siècle, Za- — clegg, elizabeth, Meštrović and the Mo- arhivski greb – Beč, Školska knjiga, Zagreb, 1997. derne Galerie: “Remembering the Future”, u: fondovi 100 Jahre Österreichische Galerie Belvede- — b arbarić, damir; benedikt, michael (ur.), re 1903 – 2003. Das Museum — Spiegel und internetski Ambivalenz des Fin de siècle: Wien – Zagreb, Motor kulturpolitischer Visionen. Konfe- Wien – Köln – Weimar, Böhlau, 1998. renzband zum gleichnamigen Symposium, izvori Wien, 16. bis 19. Oktober 2003, (ur.) Hadwig — batušić, nikola; kravar, zoran; žmegač, Kräutler, Gerbert Frodl, wuv-Univ.-Verl., v iktor, Književni protusvjetovi. Poglavlja iz Wien, 2004., 107 – 120. hrvatske moderne, Matica hrvatska, Zagreb, 2001. — clegg, elizabeth, Art, Design & Architecture —a ab ffy, mirna, Secescijska oprema periodike u in Central Europe 1890 – 1920, Yale University Hrvatskoj, magistarski rad, Filozofski fakultet — behal, vera J., Die Villa Karma und ihre Press, New Haven, Conn., 2006. Sveučilišta u Zagrebu, 1985. Architekten Lavanchy/Loos/Ehrlich, u: Adolf Loos, (ur.) Burkhardt Rukschcio, Graphische — clegg, elizabeth; natter, tobias G., Gu- — adamec, ana, Rudolf Valdec, A. G. Matoš, Sammlung Albertina, Wien, 1989., 135 – 158. stav Klimt. Painting, Design and Modern Life, Samobor, 2001. Tate, Liverpool, 2008. — b isanz-prakken, marian, Heiliger Frühling. — alujević, darija, Antički motivi i odjeci anti- Gustav Klimt und die Anfänge der Wiener Se- — colomina, beatriz, The Split Wall: Domestic ke u kiparstvu hrvatske moderne, u: Alegorija i cession 1895 – 1905, Christian Brandstätter Voyeurism, u: Adolf Loos & Le Corbusier: Ra- Arkadija. Antički motivi u umjetnosti hrvatske Verlag, Wien – München, 1999. umplan versus Plan Libre, (ur.) Max Risselada, moderne, katalog izložbe, (ur.) Petra Vugrinec, Nai010 Publishers, Rotterdam, 2013., 32 – 51. Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 26. rujna – 8. — bisanz-prakken, marian, Gustav Klimt. Die prosinca 2012., 37 – 48. Zeichnungen, Albertina – Hirmer, Wien, 2012. — csáky, moritz, Das Gedächnis der Städte. Kul- turelles Verflechtungen — Wien und die urbanen — al ujević, darija, Kiparica Renée Vrany- — brandow faller, megan, An art of their Milieus in Zentraleuropa, Wien – Köln – We- czany-Dobrinović, Peristil, 57 (2014.), 159 – 169. own: reinventing “Frauenkunst” in the female imar, 2010. academies and artist leagues of late-imperial —b ba ić, ljubo, Umjetnost kod Hrvata, Naklada and first republic Austria, 1900 – 1930., dok- — čerina, ljiljana, Meštrović i “Meštrović”. A. Velzek, Zagreb, 1943. torska disertacija, Georgetown University, Izvorno, originalno, legalno, nelegalno i ko- Washington D. C., 2010. pirano djelo Ivana Meštrovića, Informatica — b agarić, marina, Od fasade do kamina: museologica, 36/1 – 2 (2005.), 58 – 78. keramika za arhitekturu, u: Secesija u Hr- — brandstätter, christian, Design der Wie- vatskoj, katalog izložbe, (ur.) Anđelka Galić, ner Werkstätte 1903-1932, Verlag Christian — čer ina, ljiljana, Ivan Meštrović. Likovi i pri- Miroslav Gašparović, Muzej za umjetnost i Brandstätter, Wien, 2003. zori Danteova pakla: ilustracije i interpretacije, obrt, Zagreb, 2003., 84 – 91. katalog izložbe, Fundacija Ivana Meštrovića, — b randstätter, christian (ur.), Wien 1900. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti — — bagarić, marina, Hrvatski umjetnici i kera- Kunst und Kultur. Fokus der europäischen Mo- Gliptoteka, Zagreb, 2007. mika — prilog poznavanju veza Zagreba i Beča dern, Christian Brandstätter Verlag, Wien, na prijelazu stoljeća, u: Secesija u Hrvatskoj, 2005. — čorak, željka, Obris nakita ili tlocrt crkve? katalog izložbe, (ur.) Anđelka Galić, Miro- Bečka arhitektura oko 1900., Telegram, Za- slav Gašparović, Muzej za umjetnost i obrt, —r b ix, emil, The structure of the Artistic Dialoge greb, ix/455 (17. siječnja 1969.), 18. Zagreb, 2003., 196 – 198, 544 – 563. Between Vienna and other urban Centres in the Habsburg Monarchy around 1900, u: Art aro- — č orak, željka, Grafički dizajn u hrvatskoj sece- — b agarić, marina, Arhitekt Ignjat Fischer, und 1900 in Central Europe: art centres and siji, Život umjetnosti, 29 – 30 (1980.), 174 – 179. Meandarmedia — Muzej za umjetnosti i obrt, provinces; international conference, 20-24 Zagreb, 2011. October 1994, International Cultural Centre, — čorak, željka, Arhitektura 20. stoljeća. Se- Cracow, 1999. cesija, u: Hrvatska umjetnost. Povijest i spo- — bagarić, marina, Arhitekt Otto Hofer i ple- menici, (ur.) Milan Pelc, Institut za povijest mićka obitelj Vranyczany-Dobrinović, Radovi —r b ix, emil, The Role of Culture in the Decline of umjetnosti — Školska knjiga, Zagreb, 2010., Instituta za povijest umjetnosti, 37 (2013.), European Empires, u: The decline of Empires, 516 – 522. 145 – 158. Wien – München, 2001., 9 – 20. — D. N. P. [Dušan Nikolajev Plavšić], Vlaho Bu- — bagarić, marina (ur.), Veličanstveni Vrany- — bulimbašić, sandi, Društvo hrvatskih umjet- kovac, “Kunst”, “Secesija”, Gustav Klimt, Anto- czanyjevi. Umjetnički, povijesni i politički okvir nika “Medulić” (1908. – 1919.): umjetnost i nieta Krasnikova, Krizman i Meštrović, Nada, Sarajevo, 24 (1903.), 336.

Slikarstvo, grafika, crteži Katalog Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

313 — damjanović, dragan, Bečka Akademija — gazivoda, nina, Vila Frangeš na Rokovu — hu sslein-arco, agnes; weidinger, likovnih umjetnosti i hrvatska arhitektura perivoju u Zagrebu. Geneza izgradnje i prepo- al fred (ur.), Dekadenz. Positionen des österre- historicizma. Hrvatski učenici Friedricha von znavanje značenja, Pop & Pop, Zagreb, 2008. ichischen Sybolismus, Belvedere, Wien, 20. Schmidta, Hrvatska akademija znanosti i lipnja – 13. listopada 2013. umjetnosti — Gliptoteka, Zagreb, prosinac — g raf, otto antonia, Die vergessene Wag- 2011. – siječanj 2012. nerschule, Verlag Jugend & Volk, Wien, 1969. — iveljić, iskra (ur.), The Entangled Histories of Vienna, Zagreb and Budapest (18th – 20th — damjanović, dragan, Zagreb — Arhitekton- — gubler, jacques, Loos, Ehrlich und die Villa Century), Faculty of Humanities and Social ski atlas, agm, Zagreb, 2014. Karma, Archilhèse, 1 (1971.), 46 – 49. Sciences, Zagreb, 2015.

— de wal, edmund, Zec jantarnih očiju, Mozaik — g ubler, jacques; barbey, gilles, Loos’s — Izložba slika i skulptura prvoupisanih studenata knjiga, Zagreb, 2012. villa Karma, The Architectural Review, 865 Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu — u (1969.), 215 – 220. listopadu 1907., Galerija Ulrich, Zagreb, stu- —r de -hazarijan vukić, andreja, Arhi- deni – prosinac 2007. (koncepcija izložbe Josip tektura Aladara Baranyaia u Zagrebu, Život —o h fmann, werner, “Ja, das Leben ist ein Kovačić i Boris Vrga) umjetnosti, 56 – 57 (1995.), 28 – 43. Weib”, Gustav Klimt und das Frauenbild der Ja- hrhundertwende, Belvedere, 2 (2001.), 66 – 77. — iveljić, iskra, Očevi i sinovi. Privredna elita — domljan, žarko, Hugo Ehrlich, Društvo po- Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća, Leykam vjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1979. — h omen, zoran, Slikarica Jelka Struppi international, Zagreb, 2007. (1872. – 1946.) i njezini radovi u rodnim Križev- — dulibić, frano, Majstor secesijske vinjete: cima, Gradski muzej Križevci, studeni 2004. — janik, allan; toulmin, stephen, Wittgen- ilustracije, karikature i grafičko oblikovanje stein’s Vienna, New York, Simon & Schuster, Dragana Melkusa, Radovi Instituta za povijest — horvat, josip, Hrvatski panoptikum, Stvar- 1973. (njemački prijevod: Wittgensteins Wien, umjetnosti, 36 (2012.), 211 – 218. nost, Zagreb, 1965. Piper, München – Zürich, 1987.)

— ehrl ich, hugo, Mi o Loosu, Arhitektura, 11 — hu sslein-arco agnes; kallir, jane; wei- — jirsak, libuše, Die Rezeption de Wiener Schule (1933.), 173 – 176. dinger, alfred, (ur.), Klimt/Schiele/Kokos- in der Kroatischen Kunstgeschichte. Izidor Krš- chka und die Frauen, Prestel, München, 2015. njavi, der erste kroatische Kunstgeschichtsprofes- — F acing the Modern. The Portrait in Vienna sor und seine Tätigkeit 1870 – 1890, doktorska 1900, National Gallery, London, 9. listopada — husslein-arco, agnes (ur.), Wien – Paris. disertacija, Universität Wien, Wien, 2007. 1913. – 12. siječnja 1914. Van Gogh, Cézanne und Österreichs Moderne 1880 – 1960, Belvedere, Wien, 2008., 3. li- — johnson, julie M., The Memory Factory: The — fliedel, gottfried, Gustav Klimt, 1862 – 1918, stopada 2007. – 13. siječnja 2008. Forgotten Women Artists of Vienna 1900, Pur- The World in Female Form, Taschen, Köln, due University Press, West Lafayette, 2012. 1994. — husslein-arco, agnes i dr. (ur.), Wien – Ber- lin. Kunst zweier Metropolen. Von Schiele bis — J ohnston, W. M., The Austrian Mind. An — fliedel, gottfried, Kunst und Lehre am Grosz, katalog izložbe, Belvedere, Wien, 14. Intellectual and Social History 1848 – 1938., Beginn der Moderne: die Wiener Kunstgewer- veljače 2013. – 27. siječnja 2014. University of California Press, Berkeley–Los beschule, 1868 – 1918, Wien, 1986. Angeles – London, 1972. (njemački prijevod: — husslein-arco, agnes (ur.), Hagenbund, Österreichische Kultur- und Geistesgeschihichte. — galić, anđelka; gašparović, miroslav, Belvedere, Wien, 2014. Gesellschaft und Ideen im Donauraum 1848 (ur.), Secesija u Hrvatskoj, katalog izložbe, Mu- bis 1938, Böhlau, Wien – Köln–Graz, 1974.; zej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2003. — husslein-arco, agnes; fellinger, mar- hrvatski prijevod: Austrijski duh. Intelektu- cus (ur.), Max Kurzweil. Licht und Schatten, alna i društvena povijest 1848–1938, Globus, — gal jer, jasna, Aladar Vladimir Baranyai. katalog izložbe, Belvedere, Wien, 11. svib- Zagreb, 1993.) Arhitektura i dizajn 1899. – 1936., Muzej za nja – 4. rujna 2016. umjetnost i obrt, Zagreb, 1999. — karan, ksenija, Jelka Struppi iz Zbirke dr. — hu sslein-arco, agnes; weidinger, Josipa Kovačića, katalog izložbe, Galerija — gamulin, grgo, Hrvatsko slikarstvo na pri- alfred (ur.), Gustav Klimt, Josef Hoffmann, Ulrich, 2004. jelazu xix. u xx. stoljeće, Naklada Naprijed, Pioniere der Moderne, (ur.) Agnes Husslein-Ar- Zagreb, 1995. co, Alfred Weidinger, Belvedere, Wien, 25. — k avurić, lada, Hrvatski plakat do 1940., listopada 2011. – 4. ožujka 2012. Institut za povijest umjetnosti — Nacionalna — gamulin, grgo, Hrvatsko kiparstvo xix. i i sveučilišna knjižnica — Horetzky, Zagreb, xx. stoljeća, Naklada Naprijed, Zagreb, 1999. — hu sslein-arco, agnes; weidinger, 1999. al fred (ur.), Gustav Klimt 150 Jahre. Jubi- —j garel ić, tatijana, Ivo Kerdić — 130. obljet- läumsausstellung “150 Jahre Gustav Klimt”, — kerdić, ivan, Moj život i uspomene, rukopis, nica rođenja, katalog izložbe, Moderna gale- Belvedere, Wien, 13. srpnja 2012. – 6. siječnja Zagreb, 1953. (Arhiv za likovne umjetnosti rija, 19. svibnja – 26. lipnja 2011. 2013. hazu)

Katalog Slikarstvo, grafika, crteži IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

314 — knežević, snješka, Zagrebačka zelena pot- Klovićevi dvori, Zagreb, 26. rujna – 8. prosinca — loos, adolf, Ornament i zločin, Meandar, kova, Školska knjiga, Zagreb, 1996. 2012., 9 – 14. Zagreb, 2003.

— knežević, snješka (prir.), Bečka škola povi- — kraševac, irena, Alegorijske slike Franza — l unaček, vladimir, Frangeš Mihanović, jesti umjetnosti, Barbat, Zagreb, 1999. Matscha u riječkom kazalištu, Radovi Instituta Zagreb, 1920. za povijest umjetnosti, 37 (2013.), 156 – 166. — knežević, snješka, Kovačićeve vizije uređenja — marković, zdenka, Frangeš Mihanović. Bi- zagrebačkih trgova i perivoja 1905. – 1909., u: — kraševac, irena; prelog, petar; koleš- ografija kao kulturno-historijska slika jedne Arhitekt Viktor Kovačić. Život i djelo, zbor- nj ik, l iljana, Akademija likovnih umjetnosti epohe hrvatske likovne umjetnosti, Izdavački nik radova znanstvenog skupa, (ur.) Miroslav u Münchenu i hrvatsko slikarstvo, Institut za zavod Jugoslavenske akademije, Zagreb, 1954. Begović, hazu — Hrvatski muzej arhitekture, povijest umjetnosti, Zagreb, 2008. Zagreb, 2003., 133 – 160. — maruševski, olga, Počeci moderne u likovnoj — kristan, markus, Die Villenkolonie Hohe opremi nekih zagrebačkih časopisa, Vijesti mu- — kohlbauer -fritz gabriela (ur.), Ringstra- Warte von Josef Hoffmann, in: Belvedere, 10 zealaca i konzervatora Hrvatske, 3 – 4 (1972.), sse. Ein jüdischer Boulevard, Jüdisches Muse- (2004.), 24 – 41, 88 – 96. 92 – 104. um Wien, Wien, 2015. — k ružić-uchytil, vera, Vlaho Bukovac, Glo- — maruševski, olga, Tomislav Krizman za naš — kolešnik, ljiljana, Croatian Secession: The bus, Zagreb, 2005. umjetnički obrt, Bulletin Razreda za likovne Unsucessful Quest for Modernity at the Edge of umjetnosti jazu, 2 (1982.), 11 – 38. the Empire, Centropa, New York, xi/1 (2011.), — kružić-uchytil, vera, Ferdo Kovačević. 134 – 157. Počeci modernog hrvatskog pejzažnog slikarstva, — m aruševski, olga, Beč – Zagreb: uz malu beč- dpuh, Zagreb, 1896. ku izložbu djela Josefa Hoffmanna 1987. godine, — kolešnik, ljiljana; prelog, petar (ur.), Čovjek i prostor, 12 (1987.), 28 – 29. Moderna umjetnost u Hrvatskoj 1898. – 1975., — kružić-uchytil, vera, Mato Celestin Me- e-knjiga, Institut za povijest umjetnosti, Za- dović, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1978. — maruševski, olga, Arhitektonsko-urbani- greb, 2012. stičke veze Zagreba i Beča na prijelomu stolje- — la slo, aleksander, Aladar Baranyai i građan- ća, u: Fin de siècle, Zagreb – Beč, (ur.) Damir — kraševac, Irena, Ivan Meštrović i secesija. ski ideal, Arhitektura, 186 – 188 (1983. – 1984.), Barbarić, Zagreb, 1997., 197 – 228. Beč – München – Prag, 1900. – 1910., Institut 64 – 73. za povijest umjetnosti – Fundacija Ivana Me- — maruševski, olga, Hrvatska likovna moder- štrovića, Zagreb, 2002. — laslo, aleksander, Ocijeni valjano ali ne na i Beč, u: Fin de siècle, Zagreb – Beč, (ur.) strančari: prilog nagađanjima o Alojzu-Vje- Damir Barbarić, Zagreb, 1997., 257 – 280. — kra ševac, irena, Zagrebačke teme Olge Ma- koslavu Bastlu, Čovjek i prostor, 1 – 2 (1995.), ruševski, u: maruševski, olga, Iz zagrebačke 22 – 25. — maruševski, olga, Architektonisch-urbani- spomeničke baštine, (prir.) Irena Kraševac, stische Verbindung zwischen Zagreb und Wien, Matica hrvatska, Zagreb, 2006., 9 – 10. — laslo, aleksander, Moderne Architektur u: Ambivalenz des Fin de siècle: Wien – Za- und Städtebau in Zagreb, u: Mythos Gro- greb, (ur.) Damir Barbarić, Michael Benedikt, — kraševac, irena, Auerov svijet od jučer, u: ssstadt: Architektur und Stadtbaukunst in Wien, 1998., 199 – 229. Robert Auer (1873. – 1952.). Slikar zagrebačke Zentraleuropa 1890-1937, (ur.) Eve Blau, Pre- secesije. Retrospektiva, katalog izložbe, (ur.) stel Verlag, München, 1999., 136 – 144. — maruševski, olga, Der Kunstpavillon in Petra Senjanović, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb (1896 – 1898), aeiou: Zeitschrift des Zagreb, 21. rujna – 21. studenoga 2010., 7 – 16. — las lo, aleksander, Lica moderniteta Österreichischen Kulturinstituts Agram, 3 1898. – 1918. Zagrebačka arhitektura secesijske (2000.), 12 – 21. — kraševac, irena, Alegorijske slike Gustava epohe, u: Secesija u Hrvatskoj, katalog izložbe, Klimta u riječkom kazalištu, Radovi Instituta (ur.) Anđelka Galić, Miroslav Gašparović, Mu- — mar uševski, olga, Iz zagrebačke spomeničke za povijest umjetnosti, 36 (2012.), 153 – 166. zej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2003., 23 – 41. baštine, (prir.) Irena Kraševac, Matica hrvatska, Zagreb, 2006. — kraševac, irena, Recepcija antike u slikar- —e l rider, jacques, Modernité viennoise et stvu hrvatske moderne, u: Metamorfoze mita. crisis de l’identité, Presses Universitaires de — meder, iris, “In der Kärtnerbar, in Caba- Mitologija u umjetnosti od srednjeg vijeka France, Paris 1990. (njemački prijevod: Das rets und Nachtlokalen”. Loos, Strnad, Frank, do moderne. Zbornik Dana Cvita Fiskovića, Ende der Illusion. Die Wiener Moderne und die Hoffmann und ihre Schüler, u: Leben mit (ur.) Dino Milinović, Joško Belamarić, Zagreb, Krisen der Identität, öbv, Wien, 1990.) Loos, (ur.) Inge Podbrecky, Rainald Franz, 2012., 135 – 148. Böhlau Verlag, Wien – Köln – Weimar, 2008., — loos, adolf, Aus der Wagner-Schule, Neue 213 – 243. — kraševac, irena, Antički žanr u umjetnosti Freie Presse, 31. srpnja 1898., 12. 19. stoljeća, u: Alegorija i Arkadija. Antički —s mete i deronjić, željka, Polemika o secesiji motivi u umjetnosti hrvatske moderne, ka- — lo os, adolf, Wohnungswanderungen, Wien, u Hrvatskoj: Franjo Ksaver Kuhač i Ivo Pilar, talog izložbe, (ur.) Petra Vugrinec, Galerija 1907. Cris, xi (2009.), 229 – 237.

Slikarstvo, grafika, crteži Katalog Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

315 — miksovsky, katja, Die Ausstellung als Ge- — p oklečki stošić, jasminka (ur.) Slava Raš- umjetnosti — Školska knjiga, Zagreb, 2010., samtkunstwerk. Der österreichische Pavillon kaj — retrospektiva, Galerija Klovićevi dvori, 596 – 601. an der Internationalen Kunstausstellung 1911 Zagreb, svibanj – kolovoz 2008. in Rom, Belvedere. Zeitschrift für bildende —z ren i, giovanni (ur.), Il mobile moderno: Ge- Kunst, 1 (2000.), 64 – 75. — poklečki stošić, jasminka (ur.) Nasta Rojc brüder Thonet Vienna, Jacob & Josef Kohn, Si- — kritička retrospektiva, Umjetnički paviljon, lvana Editoriale, Milano, 2008. — miller, manu von, Sonja Knips und die Wie- Zagreb, travanj – lipanj 2014. ner Moderne. Gustav Klimt, Josef Hoffmann und — r iegl alois, Die Stimmung als Inhalt der die Wiener Werkstätte gestalten eine Lebenswelt, — poznić, zdravko, Arhitektura secesije u Hr- modernen Kunst, Graphische Künste, XXII Verlag Christian Brandstätter, Wien, 2004. vatskoj, Čovjek i prostor, 295 – 296 (1977.), (1899.), 47 i d. 12 – 14. — mirnik, ivan, Rudolf Marschall i Ivo Kerdić, — roje-depolo, lida; mažuran-subotić, Peristil, 57 (2014.), 171 – 184. — p ozzetto, marco, La scuola di Wagner vesna Ivo Kerdić — retrospektivna izložba, 1894 – 1912. Idee – premi – concorsi, Comune Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i — montani, miroslav, Ivo Kerdić, Jugoslaven- di Trieste, Trieste, 1979. umjetnosti, Zagreb, prosinac 1993. – siječanj ska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1994. 1958. — prančević, dalibor, Djela Ivana Meštrovića inspirirana Danteovim Paklom, Radovi Institu- — r ossberg, anne-katrin, Loos’ Frauen- — natter, tobias G., Die Welt von Klimt, Sc- ta za povijest umjetnost, 27 (2003.), 241 – 254. zim mer, u: Leben mit Loos, (ur.) Inge Po- hiele und Kokoschka. Sammler und Mäzene, dbrecky, Rainald Franz, Böhlau Verlag, DuMont, Köln, 2003. — prančević, dalibor, Crteži Ivana Meštro- Wien – Köln – Weimar, 2008., 149 – 160. vića iz fundusa Galerije Ivana Meštrovića, ka- — natter, tobias G. (ur.), Gustav Klimt und talog izložbe, Fundacija Ivana Meštrovića, — s candiani, giuseppe (ur.), Au temps de das Frauenbild um 1900, katalog izložbe, Zagreb, 2004. Klimt. La Sécession à Vienne, katalog izložbe, Kobe – Nagoya, Japan, 2003. Pinacoteque de Paris, Paris, 12. veljače – 21. — pran čević, dalibor, Suprotstavljanja i impe- lipnja 2015. — natter, tobias G.; frodl, G. (ur.), Klimt und rativi Ivana Meštrovića. Fragmentarni pogled na die Frauen, Österreichische Galerie Belvedere, kiparstvo prve polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj, — schmid, wieland (ur.), Bildende Kunst in Wien — DuMont Buchverlag, Köln, 2000. 114 – 157, poglavlje: Brza asimilacija urbaniteta Österreich. Bd. V: 20. Jahrhundert, Prestel, — Meštrović vs Klimt, 117 – 126, u: kolešnik, München – London – New York, 2002. — peham, helga, Die Salonièren und die Salon ljiljana; prelog, petar (ur.), Moderna sin Wien. 200 Jahre Geschichte einer besondern umjetnost u Hrvatskoj 1898. – 1975., e-knjiga, — schorske, carl E., Beč krajem stoljeća. Poli- Institution, Styria Premium, Wien – Graz – Kla- Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2012. tika i kultura, (prev.) Nikica Petrak, Antibar- genfurt, 2013. barus, Zagreb, 1997. — prančević, dalibor, Nelagoda tijela [tenzije —e p ić, matko, Slava Raškaj, Kosmos, Beo- u prikazu: starost, erotizirani pathos, drugačija — schubert, peter, Unbekannter Jugendstil in grad, 1957. spolnost, neposredna putenost], u: Skulptura i Wien, Kral-Verlag, Berndorf, 2015. nagost. Tjelesnost i erotika u djelima Ivana — pepelko, ružica, Tomislav Krizman, iz fun- Meštrovića, katalog izložbe, Gliptoteka hazu, — s chulte, michael, Berta Zuckerkandl. Salo- dusa Kabineta grafike hazu, katalog izložbe, 26. siječnja – 26. veljače 2016., 1 – 28. niere, Journalistin, Geheimdiplomatin, Atrium Zagreb, Kabinet grafike hazu, Zagreb, stu- Verlag, Zürich, 2006. deni – prosinac 2007. — prokop, ursula, Margaret Stonborough-Wi- ttgenstein. Bauherrin, Intelektuelle, Mäzenin, — Secession — Permanenz einer Idee, Vereinigung — petravić klaić, đurđa, Nasta Rojc — retro- Böhlau Verlag, Wien – Köln – Weimar, 2003. bildender Künstler Wiener Secession, Hatje spektivna izložba, Umjetnički paviljon, Zagreb, Verlag, Ostfildern-Ruit, 1997. 1996. – 1997. —u q ien, enes, Kipar Rudolf Valdec — život i djelo (1872. – 1929.), Akademija likovnih um- — sekler, eduard F., Josef Hoffmann. Das ar- — p etschar, hans, Der ewige Kaiser. Franz jetnosti u Zagrebu, Zagreb, 2015. chitektonische Werk, Residenz Verlag, Salz- Joseph I. 1830 – 1916, katalog izložbe, Österre- burg – Wien, 1982. ichische Nationalbibliothek, 11. ožujka – 17. —v rado ić mahečić, darja; laslo, alek- studenoga 2016. sander, Život i djelo Viktora Kovačića, u: — senjanović, petra (ur.), Jozo Kljaković — Arhitekt Viktor Kovačić. Život i djelo, zbor- retrospektiva: 1889. – 1969., katalog izložbe, — pevsner, nicolaus, Academies of Art Past nik radova znanstvenog skupa, (ur.) Miroslav Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2009. and Present, Da Capo Press, New York, 1973. Begović, hazu — Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb, 2003., 91 – 132. — senj anović, petra, Robert Auer — život i — plakolm forsthuber, sabine, Künstlerin- djelo, u: Robert Auer (1873. – 1952.). Slikar nen in Österreich 1897 – 1938. Malerei. Plastik. — reberski, ivanka, Secesija i Hrvatski salon zagrebačke secesije. Retrospektiva, katalog Architektur, Picus Verlag, Wien, 1994. 1898., u: Hrvatska umjetnost. Povijest i spo- izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 21. menici, (ur.) Milan Pelc, Institut za povijest rujna – 21. studenoga 2010., 19 – 51.

Katalog Slikarstvo, grafika, crteži IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

316 — shapira, elana, Tailored Authorship: Adolf — urmann, martin, Dekadenz, Oberfläche und — wagner, otto, Einige Skizzen, Projekte u. au- Loos and the Ethos of Men’s Fashion, u: Leben Tiefe in der Kunst um 1900, Turia + Kant Ver- sgeführte Bauwerke, Verlag von Anton Schroll mit Loos, (ur.) Inge Podbrecky, Rainald Franz, lag, Wien – Berlin, 2016. & Co, Wien, 1899., Band iii, Heft I & ii. Böhlau Verlag, Wien – Köln – Weimar, 2008., 53 – 72. — uskoković, jelena, Slava Raškaj i secesija, — wagner, otto, Moderne Architektur, Verlag 15 dana, 8 (1977.), 6 – 8. Anton Schroll, Wien, 1902. — stahuljak,tihomil, Ein Klatsch über den Architekten Adolf Loos, Peristil, 34 (1991.), —a vl isavljević, dajana, Ruža Klein Meštro- — w augh, alexander, Kuća Wittgenstein. 115 – 126. vić — nepoznata umjetnica, katalog izložbe, Obitelj u ratu, (prev.) Maja Šoljan, Vuković & Moderna galerija, Studio “Josip Račić”, Za- Runjić, Zagreb, 2014. — stekl, hannes, Wiener Mäzen im 19. Jahr- greb, 2009. hundert, in: Bürgerkultur und Mäzenatentum — weidinger, alfred (ur.), Gustav Klimt. Kom- im 19. Jahrhundert, (ur.) Jürgen Kocka, Ma- — ver go, peter, Art in Vienna 1898-1918, Pha- mentiertes Gesamtverzeichnis des malerischen nuel Frey, Berlin, 1998., 164 – 191. idon Press inc., London, 2015. Werkes, Prestel, München, 2007.

— strajnić, kosta, Tomislav Krizman i njegovo — vocelka, karl; mutschlechner, martin — weidinger, alfred, Klimts Frauenbilder: djelovanje, Gutenberg, 11 – 12 (1911.), 123 – 126. (ur.), Franz Joseph 1830 – 1916, Brandstätter, das Weib, das Ornament, das Sexualobjekt, Art Schloß Schönbrunn, Kunsthistorisches Mu- Identity, München, 2016. — strobl, alice, Die Fakultätsbilder “Medi- seum, Wien, 2016. zin” und “Philosophie”, u: Gustav Klimt, (ur.) — w eidinger, alfred; husslein-arco, Alfred Weidinger, Prestel, München, 2007., — vocelka, karl; vocelka, michaela, Franz agnes (ur.), Klimt – nel segno di Hoffmann 41 – 53. Joseph I., Kaiser von Österreich und König von e delle secessione, Museo Corer, Venezia, 24. Ungarn 1830 – 1916. Eine Biographie, C. H. Beck, ožujka – 8. srpnja 2012. — šeparović, ana, Jerolim Miše. Između slike i München, 2015. riječi, Skaner Studio — Plejada, Zagreb, 2016. — w eidinger, alfred; kallir, jane, Gustav — vu grinec, petra, Antički motivi u slikarstvu Klimt. Auf der Suche nach dem Gesamtkun- — šimat banov, ive, Robert Frangeš Mihanović, hrvatske moderne, u: Alegorija i Arkadija. An- stwerk, Hangarm Art Museum, Seoul Ars retrospektiva 1872. – 1940., katalog izložbe, tički motivi u umjetnosti hrvatske moderne, Center, Seoul, 2009. Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 29. svib- katalog izložbe, (ur.) Petra Vugrinec, Galerija nja – 8. srpnja 2007. Klovićevi dvori, Zagreb, 26. rujna do 8. pro- — W infried Tonner und die Künstlertradition der sinca 2012., 17 – 35. Familie Roller, Museum Ostdeutsche Galerie, — šimat banov, ive, Robert Frangeš Mihanović. Regensburg, 1999. Prilog povijesti modernog hrvatskog kiparstva, — vugrinec, petra, Slikari u atelijeru. Me- Art studio Azinović, Zagreb, 2005. đusobno portretiranje Vlahe Bukovca i Bele — witt-dörring, christian, Überwindung Csikosa Sesije i umjetnička djela u njihovim des Historismus. Ein moderner Stil oder ein — š imetin šegvić, filip, Patriotizam i bunt. prvim zagrebačkim atelijerima, Peristil, 58 moderner Mensch?, u: Wege der Moderne. Franjo Josip I. u Zagrebu 1895. godine, Srednja (2015.), 121 – 134. Josef Hoffmann, Adolf Loos und die Folgen, Europa, Zagreb, 2014. (ur.) Christoph Thun-Hohenstein, Matthias — vu grinec, petra, Menci Clement Crn- Boeckl, Christian Witt-Dörring, mak-Bir- — tkalčić koščević, antonija, Sjećanje na čić, 1865. – 1930., u: Menci Clement Crnčić khäuser, Wien, 2015., 102 – 105. prve generacije Umjetničke akademije u Zagrebu, (1865. – 1930.), retrospektiva, katalog izložbe, Arhiv za likovne umjetnosti hazu, Zagreb, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 16. velja- — zec, daniel, Slikarstvo i skulptura austrij- 2007. če – 8. svibnja 2016., 7 – 45. skog simbolizma u kolekciji Rudolfa Povischila, u: zec, daniel, Josip Leović (1885. – 1963.), — tomić, antonia, Vrelo života Ivana Meštro- — vugrinec, petra, Obitelj Vranyczany – mece- osječki slikar, grafičar i kipar, Galerija likovnih vića od vremena nastanka do danas, Anali ne i kolekcionari hrvatske moderne umjetnosti, umjetnosti, Osijek, 2013., 133 – 173. Galerije Antuna Augustinčića, 32 – 33/34 – 35 u: Veličanstveni Vranyczanyjevi, (ur.) Marina (2012. – 2015.), Zbornik radova simpozija Pro- Bagarić, Muzej za umjetnost i obrt — Matica — zlamalik, vinko, Bela Csikos Sesia, jazu — blem spomenika: spomenik danas, Klanjec, hrvatska, Zagreb, 2016., 174 – 199. dpuh, Zagreb, 1984. 2015., 221 – 240. — vuj ić, žarka, Hrvatske slikarice plemkinje iz — Zeit des Aufbruchs. Budapest und Wien zwis- — topp, leslie, An Architecture for Modern Zbirke dr. Josipa Kovačića, Muzej za umjet- chen Historismus und Avantgarde, katalog Nerves: Josef Hoffmann’s Purkersdorf Sanato- nost i obrt, Zagreb, 17. prosinca 2002. – 13. izložbe, Kunsthistorisches Museum, Wien, rium, Journal of the Society of Architectural siječnja 2003. 10. veljače – 22. travnja 2003. Historians, 56 (1997.), 414 – 437. — wagener, maryl, Fashion and feminism in — Das Zeitalter Kaiser Franz Josephs. Von der — ukra inčik, lea (ur.), Hrvatski salon, Zagreb fin de siècle Vienna, Woman’s Art Journal, Vol. Revolution zur Gründerzeit 1848-1880, kata- 1898. 100 godina Umjetničkog paviljona, kata- 10, No. 2 (1989. – 1990.), 29 – 33. log izložbe, sv. 1 i 2, Niederösterreichische log izložbe, Zagreb, 1998. Landesausstellung, Schloss Grafenegg, 19. svibnja – 28. listopada 1984.

Slikarstvo, grafika, crteži Katalog Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije IZAZOV MODERNE: ZAGREB − BEČ OKO 1900.

317 — Das Zeitalter Kaiser Franz Josephs. Glanz und Elend 1880-1916, sv. 1 i 2, Niederösterreichis- che Landesausstellung, Schloss Grafenegg, 9. svibnja – 26. listopada 1987.

— žaja vrbica, sanja, Marko Rašica, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 2014.

— žerovc, beti, Vesna ob izviru umetnosti, u: Potlačena umetnost, Ljubljana, 1999., 55 – 77.

— žmegač, viktor, Bečka moderna. Portret jedne kulture, Matica hrvatska, Zagreb, 1998.; 2., prošireno izd., 2012.

— žura vrkić, slavica, Vlaho Bukovac u salonu Eugena Artina 1903. godine, Dubrovnik, 7 (2001.), 204 – 313.

Arhivi i dokumentacija

— Arhiv za likovne umjetnosti hazu, Zagreb — Institut za povijest umjetnosti, Zagreb — Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb — Künstlerhaus Archiv, Beč — Research Centre Belvedere, Beč — Universitätsarchiv der Akademie der bildenden Künste Wien — Universität für angewandte Kunst Wien – Kunstsammlung und Archiv

INTERNETSKI IZVORI

— www.dizbi.hazu.hr — www.muo.hr/partage-plus/ — www.hagenbund.at — www.kakanien.ac.at — www.onb.ac.at

Katalog Slikarstvo, grafika, crteži

Impresum kataloga

Izložba Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. Slikarstvo, kiparstvo i arhitektura zagrebačke i bečke secesije

Galerija Klovićevi dvori, Jezuitski trg 4, Zagreb

Za nakladnika: Antonio Picukarić

Urednice: Irena Kraševac, Petra Vugrinec

Autori tekstova: Darija Alujević, Marina Bagarić, Irena Kraševac, Petra Vugrinec, Alfred Weidinger, Viktor Žmegač

Recenzenti: Tonko Maroević, Petar Prelog

Lektura I korektura: Ivana Majer

Prijevod s njemačkog: Sanja Mihelić Goglia, Iva Sudec Andreis

Prijevod na engleski: Nikolina Jovanović

Grafičko oblikovanje: Bachrach & Krištofić (Sanja Bachrach-Krištofić, Tessa Bachrach-Krištofić)

Fotografije: Goran Vranić, Srećko Budek, Vedran Benović

Asistent fotografa: Jura Jazbec

Obrada fotografija: Bachrach & Krištofić

Ustupanje fotografija: Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb / Arhiv za likovne umjetnosti HAZU / Državni arhiv u Zagrebu / Galerija umjetnina Split / Hrvatski povijesni muzej, Zagreb / Kabinet grafike HAZU, Moderna galerija Zagreb / Muzej grada Zagreba / Muzej likovnih umjetnosti, Osijek / Muzej za umjetnost i obrt (Srećko Budek i Vedran Benović), Muzeji Ivana Meštrovića (Boris Cvjetanović)

Tisak: Intergrafika-TTŽ d.o.o.

Naklada: 1000

ISBN 978-953-271-101-1

CIP zapis dostupan je u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000954607.