Dies Historiae 5
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
ZBORNIK RADOVA PRILOZI IZ HRVATSKE HISTORIOGRAFIJE Sveučilište u Zagrebu – University of Zagreb Hrvatski studiji – Center for Croatian Studies Biblioteka DIES HISTORIAE Knjiga 5 Nakladnik • Publishing Establishment Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu Izdavač • Publisher Društvo studenata povijesti »Ivan Lučić-Lucius« Urednik • Editor Zrinko Novosel ([email protected]) PRILOZI IZ HRVATSKE HISTORIOGRAFIJE Zbornik radova sa znanstvenih kolokvija 2009. – 2011. Zagreb, prosinac 2012. SADRŽAJ • CONTENTS Riječ urednika – Editorial foreword STEREOTIPI I PREDRASUDE KROZ POVIJEST Stereotypes and Prejudices through History Goran Budeč, Ugri i Reich. Pogani u IX. i X. stoljeću u očima kršćanskih ljetopisaca 11 Hungarians and Reich. Pagans of 9th and 10th Centuries in the Eyes of Christian Chronicles 25 Kosana Jovanović, Predrasude i zablude vezane uz upotrebu efigija pri kraljevskim pogrebima i njihova veza s predstavljanjem besmrtnosti kraljevskog dostojanstva 27 Prejudice and Misconceptions Regarding the Usage of the Effigies in the Royal Funeral Ceremonies and their Connection with the Representation of the Royal Dignity 44 Zoran Ladić, Komune i stanovnici Istre i Dalmacije u očima stranih hodočasnika u kasnom srednjem vijeku s posebnim obzirom na moguće predrasude i nerazumijevanja 45 Communes and Inhabitants of Istria and Dalmatia in the Eyes of Foreign Pilgrims with Special Attention to Possible Prejudices and Misunderstandings 69 IDENTITETI KROZ POVIJEST I IDENTITETI DANAS Identities through History and Identities Today Vladimir Geiger, O Nijemcima u Hrvatskoj 73 Ethnic Germans in Croatia 105 Jadranka Grbić Jakopović, Identitet i identifikacijski procesi: suvremene antropološke teorijske orijentacije, strategije i prakse 107 Identities and Identificational Processes: Contemporary Anthropological Theoretical Orientations, Strategies and Practices 148 Ivana Jukić, Saborska skupina u tkanju hrvatskih identiteta: ranonovovjekovni doprinosi Snaga hrvatske „kockice“: zahvaljujući komu? 151 The Ruling Clique in Sabor and The Making of Croatian Identity: contributions to Early Modern Croatian identities 169 Anamarija Kurilić, Natione Liburnus – identitet naroda i pojedinca 171 Natione Liburnus – Identity of the People and Identity of an Individual 181 DOMOVINSKI RAT – ISTRAŽENOST I KONTROVERZE The Homeland War – Research and Controversies Vesna Girardi Jurkić , Prilog za sintezu o uništenoj kulturno-povijesnoj baštini tijekom agresije na Hrvatsku, 1991. - 1995. 185 5 Contribution to a Synthesis of the Devastated Cultural and Historical Heritage during the Aggression on Croatia, 1991 – 1995 241 Davor Marijan, Bitka za Vukovar 1991. 243 The Battle of Vukovar, 1991 292 Dražen Živić, Hrvatski Domovinski rat u zrcalu demografije 294 The Croatian Homeland War: a Demographic Perspective 317 6 Riječ urednika Dragi čitatelji, pred Vama je peta po redu knjiga Biblioteke Dies historiae koju, u suradnji s Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, izdaje Društvo sudenata povijesti »Ivan Lučić - Lucius«. Ovim izdanjem obuhvaćena su tri znanstvena kolokvija održana 2009., 2010. i 2011. godine, pa je i sama knjiga tematski podi- jeljena na tri dijela. Prvi dio nosi naslov Stereotipi i predrasude kroz povijest, a sastoji se od tri rada u kojima su prikazane sred- njovjekovne i ranonovovjekovne prakse koje odražavaju načine na koji se u tom razdoblju doživljavalo „drugoga“. U drugoj cjelini Identiteti kroz povijest i identiteti danas, koja se sastoji od četiri rada, razmatra se pitanje identiteta kroz kulturno-povijesne primjere i iznose novi, interdisciplinarni pristupi problematici. Posljednja cjelina sastoji se od tri rada i nosi naslov Domovinski rat – istraženost i kontroverze. Tematika Domovinskog rata ovdje je obrađena iz vojno-povijesnog i kulturno-povijesnog aspekta, a jedan rad donosi demografsko istraživanje posljedica rata. Vezano uz posljednju cjelinu, izlaganje je 2011. godine održala nedavno preminula prof. dr. sc. Vesna Girardi Jurkić (Zagreb, 15. siječnja 1944. – Pula, 25. kolovoza 2012.). Objavu rada naše drage profesorice omogućili su njezina kći Kristina Džin i suprug Mirko Jurkić, koji su nam isti proslijedili. Ovim putem im zahvaljujem. Također, zahvaljujem svim izlagačima koji su svojim sudjelo- vanjem omogućili održavanje znanstvenih kolokvija Dies histo- riae, vodstvu Hrvatskih studija koje već dugi niz godina podržava rad DSP-a »Ivan Lučić - Lucius« te, dakako, mojim kolegama, 7 studentima, koji su sudjelovali u radu Društva. Vjerujem da ovo izdanje Biblioteke predstavlja samo jedan korak u izgradnji dobre i duge tradicije rada studenata Hrvatskih studija na komunikaciji među povjesničarima i promociji historiografije. Zrinko Novosel 8 STEREOTIPI I PREDRASUDE KROZ POVIJEST Stereotypes and prejudices through history Goran Budeč UGRI I REICH. POGANI U IX. I X. STOLJEĆU U OČIMA KRŠĆANSKIH LJETOPISACA UVOD Unatoč činjenici kako se Mađari početkom IX. stoljeća oslo- bađaju od kazarske vlasti, zbog pritiska Pečenega oni napuštaju svoj životni prostor Etelköz1 i sele na zapad, točnije u središnji europski prostor. Zbog nomadskog načina života, korištenja hitre konjice i strijelaca, kršćanske suvremenike oni neodoljivo pod- sjećaju na Hune. Od sukoba Árpádovih sinova s lombardskim kraljem Berengarom 899. godine počinje aktivnija kampanja u kršćanskim ljetopisima koji, poput primjerice kroničara Otona Freisinškog, opisuju Ugre kao ljude odvratnog izgleda, niskog stasa i duboko usađenih očiju za koje se govori kako ljudima cijede krv. Kršćanski ljetopisci su uglavnom, opisujući doseljenje pojedinih naroda u njihove nove postojbine, nastavili s praksom povremenog opisa Ugara kao krvožednog i poganskog naroda sve do XIII. stoljeća, unatoč činjenici kako su Ugri već od bitke kod Augsburga 955. godine završili s prodorima prema zapadu i nedugo kasnije prihvatili kršćanstvo. 1 Etelköz se spominje kao Etelküzü i u djelu bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio, a nalazio se zapadno od dotadašnjeg teritorija na kome su obitavali Mađari. Etelköz je prvo poznato mađarsko gos- podstvo utemeljeno 830. g. i smješteno oko rijeka Dnjepra, Južnog Buga, Dnje- stra, Pruta i Sireta. 11 Goran Budeč DOLAZAK UGARA NA SREDNJOEUROPSKI PROSTOR Ugri su kao nomadski narod ugro-finskog podrijetla od otpri- like VII. stoljeća naseljavali prostor kazarske države u međur- ječju Dona (mađ. Etil) i donjeg toka Dunava koji su nazivali Etelköz.2 Iako su se početkom IX. stoljeća oslobodili kazarske vlasti, Mađari 895. godine, pod pritiskom Pečenega, napuštaju taj prostor i sklanjaju se prema zapadu, točnije u središnju Europu gdje su domicilno stanovništvo podsjećali na Hune zbog sličnog stila života na konju, vojne nadmoći izražene kroz precizno stre- ličarstvo te vrlo slične okrutnosti prema neprijateljima.3 Unatoč činjenici kako su se u tom preriodu nekoliko puta sukobljavali s vojskom bugarskog i bizantskog cara Simeona (893.-927.), te se nerijetko spominju u bizantskim izvorima, Ugri se na zapadnoj i srednjoeuropskoj povijesnoj pozornici pojavljuju početkom druge polovine IX. stoljeća kada se pod vodstvom vrhovnog voj- nog zapovjednika (mađ. gyula) Árpáda sukobljavaju s vojskom Ludovika Njemačkog.4 «NAROD KOJI UŽIVA U SIROVOM MESU, A NAPAJA SE LJUDSKOM KRVLJU» Priče o poganskim pljačkašima na brzim konjima koji protivnika zasipaju strelicama uzrokovale su konsternaciju na kršćanskom zapadu, posebice u Istočnoj Franačkoj koja je bila najizloženija napadima, a milenijarističko malodušje koje je vladalo Europom, kako među elitom tako i među narodom, dodatno je povećavalo strah. Iako se to danas možda tako ne 2 László Kontler, Povijest Mađarske : Tisuću godina u Srednjoj Europi (dalje: Povijest Mađarske), Zagreb 2007., 24. 3 Jacques Le Goff, Srednjovjekovna civilizacija zapadne Europe (dalje: Srednjovjekovna civilizacija), Beograd 1974., 75. 4 Kornél Bakay, Hungary, u: The New Cambridge Medieval History (dalje: Hungary), Vol. III, c. 900-c. 1024, ed. Timothy Reuter, Cambridge 1999., 536. 12 Ugri I Reich. Pogani U IX. I X. stoljećU U očima ... čini, već prve onodobne informacije koje govore o Ugrima kao izvrsnim jahačima koji vješto napadaju lukom i strijelom, kao i poznata uzrečica Sačuvaj nas Bože ugarskih strelica, skrivaju tadašnju elementarnu kršćansku predrasudu prema Mađarima, jer se u razdoblju ranog i razvijenog srednjeg vijeka takva vrsta oružja smatrala neprimjerenom za kršćanskog ratnika, dok je upotreba lukova i samostrela u ratovima između kršćana i formalno zabranjena na II. Lateranskom koncilu 1139. godine.5 Tako, unatoč činjenici kako lukovi i strijele postoje od vremena najstarijih ljudskih zajednica te da prvi pisani dokaz o postojanju i podrijetlu samostrela nalazimo u djelu Epitoma de rei militaris poznatijem pod nazivom De re militari koje je oko 385. g. napi- sao rimski povjesničar Publije Flavije Vegecije Renat, lukovi i strelice su teško prihvaćane među kršćanskim vojskama.6 Odjeci takve crkvene politike su bili prisutni u razmišljanjima sred- njovjekovnih kroničara i običnih ljudi o čemu svjedoče brojni primjeri. Tako je često opisivana smrt Geoffroya IV. Martela, grofa od Anjoua, koji je, putujući na pregovore prilikom bitke kod Candé 1106. godine, ubijen hitcem u glavu od strane samo- streličara ‘’nadahnutog vragom’’.7 Sukob dobra i zla, Boga i Sotone u kontekstu upotrebe strijela je možda najbolje izražen u pojedinim epizodama iz života i smrti engleskog kralja Rikarda I. Naime, Rikard je tokom svog križarskog pohoda često koristio samostreličarske odrede te je i sam navodno bio vičan korištenju tog oružja,