Hrvati I Njihovi Potomci Na Stranim Poštanskim Markama

HRVATSKA – HRVATI I NJIHOVI POTOMCI NA STRANIM POŠTANSKIM MARKAMA

Tragom jednog napisa

ao dugogodišnji ﬁ latelist, tek sam se skih maraka za Boliviju, ustanovih da Bolivija Kotrag nekoliko godina po þeo baviti nije izdala marku o Bjelovu þiüu. Tada sam po- jednom posebnom, ali meni jako privla þnom þeo tražiti njegovu biogra ﬁ ju po enciklopedi- temom : Hrvatska – Hrvati i njihovi potomci jama, leksikonima i internetskim stranicama i na stranim poštanskim markama. Povod je bio saznao puno o tom izvanrednom i zanimljivom þlanak : “Znameniti našijenci ovjekovje þeni u þovjeku. ýim sam saznao da je ro ÿen u Limi, malom formatu “, objavljen u “MATICI”, þa- vidjeh u katalogu da je marku izdao Peru, a ne sopisu Hrvatske matice iseljenika od studenoga Bolivija. Marku sam nabavio u relativno krat- 2003. (stranice 18 – 21), u kojem Pjero Barano- kom vremenu i evo najvažnijih podataka o njoj: vi ü piše o prigodnoj izložbi poštanskih maraka izdana je 16. rujna 1937. povodom održavanja s likovima slavnih Hrvata, prire ÿenoj u Splitu Me ÿuameriþke konferencije za zraþnu tehniku, o 50. obljetnici tamošnje podružnice Hrvatske a u spomen na prvi zrakoplovni let u Peruu, koji matice iseljenika. Od tog þasa u meni se pobu- je izveo baš Ivan Bjelovuþiü 14. sije þnja 1911. dila želja sakupljati marke na tu temu. u Limi. Prva je u nizu od þetiri marke za zraþ- nu poštu, ljubi þaste boje, veli þine 31x31mm, zupþenje linijsko 12, nominalne vrijednosti 10 cts (centavos) i naklade od 500.000 primjera-

Ivan Bjelovuþiü

Najprije sam, uz odreÿene poteškoüe, nabavio sve marke prikazane u spomenutom lan- þ Poštanska marka Perua iz 1937. izdana u ku i polako po þeo istraživati i proširivati svoje spomen na prvi zrakoplovni let u Peruu, kojeg znanje i svoju zbirku na istu temu. je izveo Ivan Bjelovuþiü Od svih znamenitih Hrvata koji su spome- nuti u þasopisu “MATICA” najviše me privuklo ime Ivana Bjelovuþiüa, zato što o njemu nisam ništa znao, niti ikada za njega þuo, a o njemu autor þlanka jedino govori kako neke marke s likovima naših ljudi nismo mogli vidjeti jer ih je gotovo nemoguüe nabaviti – poput marke Bolivije, iz tridesetih godina prošlog stolje üa posve üene našem sunarodnjaku, zrakoplovcu Dio marke na kojem se spominje Bjelovuþiü Ivanu Bjelovuþiüu. Pretraživši katalog poštan- 13 ka. Tiskana je kod AMERICAN BANK NOTE Ivan Bjelovuþiü (Juan Bielovucic) COMPANY u New Yorku, a prikazuje Bjelo- (Lima, 30. 7. 1889. – Pariz, 14. 1. 1949.) vu þiüev let iznad Lime. Na donjem dijelu slike piše : “PRIMER VUELO EN EL PERU POR Ivanov djed, koji se je isto zvao Ivan, imao EL AVIADOR JUAN BIELOVUCIC, LIMA, je sa svojom ženom Gjivom petero djece (þetiri ENERO 14 DE 1911”. küerke i jednoga sina), ro ÿeni su ovim redom: Njema þki katalog MICHEL donosi marku Cattarina (6. 6. 1842.), udala se za Matu Grgu- pod Peru broj 383, a francuski katalog YVERT reviüa ; Maria (10. 3. 1845.), udala se za Lovru ET TELLIER pod Pérou (Aériens) broj 45. ûurlicu ; Miho (27. 9. 1850.), Amalija (1. 10. 1852.) udala se za Antuna Ucovi a, i Dalmati- Kratka povijest obitelji Bjelovu i ü þ ü na (20. 2. 1857.), udala se za Marinoviüa. Predci Ivana Bjelovuþiüa bili su pomorci i Ivanov otac Miho bio je dakle jedini sin u brodovlasnici, a doselili su se iz Bijelog Vira svojih roditelja i postao je pomorski kapetan. kod Metkoviüa na Pelješac u Popovu Luku ve ü ýetiri godine nakon o þeve smrti otplovio je u XVII. stolje üu. Iz te obitelji je poteklo tride- za Peru u grad Callao kamo je stigao 2. lipnja setak pomorskih kapetana koji su se bavili tr- 1885. i tamo se nastanio. govinom ploveüi mnogim morima, sve do da- Ivan je ro ÿen u ulici Las Nazarenas u glav- leke Amerike. nom gradu Perua, kao prvo dijete Hrvata Mihe Neki od njih su bili sindici (naþelnici) u Ja- Bjelovu þiüa (Juana Miguela Bielovucica) i njini i osnovali prvu osnovnu školu za dje þake Francuskinje Adrienne ro ÿene Cavalié (Le Bi- 1828. a kasnije i za djevoj þice. Sagradili su u han), imao je sestru Ivanku (Janette) tri godine Janjini župnu crkvu sv. Vlaha (1876. – 1878.) i mlaÿu, koja je pri udaji dobila prezime La Cha- u janjinskoj luci Dra þe pristanište. Bili su po- pelle. Kad je Ivanu bilo tri godine, otac mu se kretaþi gradnje pošte i carinskog ureda, uvo ÿe- teško razbolio, pa cijela obitelj seli u Hrvatsku, nja brzojava, a jedan od njih, kapetan Stjepan u Dubrovnik, radi klime i boljeg lije þenja, ali (1847. – 1901.), bio je zastupnik u Dalmatin- se 1894. ponovo vraüaju u Limu, gdje otac iste skom saboru. godine umire. Nakon toga majka s djecom seli Rodoslovlje Ivana Bjelovu þiüa po muškoj u Francusku, bliže svojoj obitelji. lozi išlo bi ovako: Ivan Bjelovu þiü je cijelo svoje školova- – Matko Bjelovu þiü, spominje se 1570., ro- nje prošao u pariškoj gimnaziji Janson de Sa- ÿen kod Metkoviüa; illy (106, rue de la Pompe), koja je danas naj- – Anto Matkov Bjelovu þiü, spominje se ve üi školski centar u Parizu. Godine 1905. u tu 1644. u Janjini; gimnaziju dolazi iz Marseillea Roland Garros – Antun Bjelovu þiü (1670.–1748.); (Saint-Denis, Reunion, 6. 10. 1888. – Saint- – Miho Antunov Bjelovu þiü (1712.–1806.); Morel, Francuska, 5. 10. 1918.) i izme ÿu dvoji- – Nikola Bjelovu þiü (1751.–1834.); ce buduüih zrakoplovaca od samog se po þetka – Miho Bjelovu þiü (1782.–1844.); razvija veliko prijateljstvo. Za vrijeme školo- – Ivan Mihov–Baro Bjelovu þiü (Janjina, 19. vanja Ivan postaje sveuþilišni prvak u bicikliz- 2. 1810. – Mokošica, 12. 3. 1881.), bio je mu, a maturom 1908. stje þe diplomu iz knji- pomorski kapetan i sindik Janjine, prese- ževnosti i ﬁ lozo ﬁ je. lio se u Mokošicu 1840. i u njoj se oženio s Iste godine upisuje zrakoplovnu školu bra- Gjivom Pehovac, 10. veljaþe 1842.; üe Voisin (Gabriel i Charles), prvih francuskih – Miho (Juan Miguel) Bjelovu þiü (Mokoši- industrijskih proizvo ÿaþa aviona. Pilotski is- ca, 27. 9. 1850. – Lima, 29. 7. 1894. otac je pit polaže u Mourmelon-u (jugoisto þno od Re- zrakoplovca Ivana.; ims-a) na zrakoplovu H Farman i postaje 87. pi- – Adrienne Cavalié (Le Bihan)*– Bielovucic lot sa steþenom diplomom, izdanom 10. lipnja (Lima, 2. 10. 1865. – Evreux, 11. 4. 1949.), 1910. od francuskog Aero-Cluba. Na dan izda- majka Ivanova. vanja diplome bio je u Budimpešti na prvom 14 aero-mitingu u tom gradu, koji se je održavao þetiri etape preletio udaljenost od 540 km Pa- od 1. do 15. lipnja 1910. Zanimljivo je da se riz– Bordeaux za ukupno 6 sati i 15 minuta. na tom mitingu natjecao pod svojim hrvatskim imenom i prezimenom.U kolovozu iste godine Nastavlja se je obletio Eiffelov toranj s dvoplošnjakom (ae- roplanom) Voisin, a od 1. do 3. rujna, prvi je u Mauricij Frka Petešiü

*Krsno ime joj je: Marie Louise Adrienne CAVALIE. Evo što u op üini grada Evreuxa u mati þnoj knjizi umrlih piše o njoj:“Jedanaestog travnja tisu üu devetsto þetrdeset devete u jedan sat i petnaest minuta je umrla u 62, route Conches, (adresa u Evreuxu, moja napomena) Marie Louise Adrienne Cavalié, s adresom stanovanja u Parizu, 20bis, rue Petrarque, ro ÿena u Limi (Peru) drugog listopada tisu üu osamsto šezdeset pete, bez zanimanja, k üerka Sylvaina Cavaliéa i Louise Lebihan, oboje umrlih - udova Michela Bielovucica. Napisano navedenog dana, u sedamnaest sati i trideset minuta, prema iskazu Georgesa Charlesa Andréa Paulmiera, þetrdesetogodišnjaka, posrednika, s adresom stanovanja 1, boulevard Mo- deste Leroy (u Evreuxu, moja napomena), koji je proþitavši potpisao s nama Dianom Françoisom Mathildom Le Lorgne D’Ideville udanom Lambert, zamjenicom gradonaþelnika Evreuxa, opunomoüenim matiþarom”. (Prezime Lebihan je po- grešno napisano, trebalo je pisati - Le Bihan).

POVRŠNOST, NEBRIGA, NEZNANJE, POLUPISMENOST = SRAMOTA

rvatska pošta izdala je 1. prosinca prospektu/deplijanu uz marku koji je napisao g. H2010., prema svom programu za ovu Vladimir Luliü). godinu, marku posveüenu stotoj obljetnici Hr- vatskog novinarskog društva nominale 3,10 kuna dakle marku za obiþno pismo na teritoriju naše države. Na marki je sve uobiþajeno: naziv države, povod izdanja i nominalna vrijednost, osim jedne “sitnice” - “100-ta obljetnica...”. Odakle onome tko je to tako napisao ta ideja, misao, pravilo, uvjerenost, sigurnost i osnovnoškolska pogrješka - zapravo, nameta- nje nekoga svog “pravopisa!”. Nije to u našem vremenu nikakav šok - to je ve ü ugodana pojava, svakodnevna i toliko þesta da se jednostavno odmahne rukom: do jezika mnogima nije stalo, a kamoli da još misle kako üe neku rije þ, izraz ili re þenicu napisati. Jednostavije: tu brojku sa dva slova valja- lo bi ispraviti. Kako? Nikako! Jer sto tisuüa ta- kvih maraka po üi üe u svijet, na pisma, stizat üe do raznih ljudi - i naša sramota bit üe potpuna! Nedopustiva pravopisna pogrješka Ispravni natpis glasi: 100. obljetnica ..., ili 100- godišnjica..., ili 100 godina... (kako to piše na Ante Murn 15