MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMual- limovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMual- limovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMual- limovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMual- limovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMual- limovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMual- limovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMual- limovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMual- limovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMual- limovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMual- limovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMual- limovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMual- limovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMualli- movforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMu- allimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- † MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMual- forum limovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMual- limovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMual- limovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMual- limovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforum- MuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimov- forumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMualli- movforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMuallimovforumMu- † MUALLIMOV FORUM
NAŠE RASPRAVE
Dr. Samir BEGLEROVIĆ
Pokušat ćemo se osvrnuti na karakter, cegovine, tzv. zaodijevanje vulgarnih izraza u kvalitet i svrhovitost naših rasprava. Pod navodno šerijatski prihvatljiv oblik, najzornji je pojmom „naše rasprave” podrazumijevamo pokazatelj naše duhovne stagnacije, jer je jedina tretiranje problema unutar Islamske zajednice razlika između najprostijeg uličnog vrijeđanja i te problema direktno ili nedirektno vezanih uvreda koje upućuju visokoobrazovani islamski za Islamsku zajednicu. Kako je riječ o tekstu teolozi neistomišljenicima tek u izrazu, formi. koji bi, nadamo se, trebao pridonijeti plodnim Bît, ono unutarnje, samo po sebi ne treba raspravama na forumu „Novog Muallima”, izvanjsko artikuliranje, iskazivanje. Ono je samo od velikoga broja aspekata koje bi ozbiljna potrebno kad se temeljna skrivena stvarnost želi studija o naznačenome problemu trebala preko našeg izvanjskog svijeta povezati s nekom sadržati, koncentrirat ćemo se na tri, samo ih drugom skrivenom stvarnošću ili kad je se naznačivši, koliko nam to prostor dozvoljava: želi naprosto artikulirati, iskazati, u izvanjsko, dostojanstvenost, relevatnost (opravdanost) i pojavno (R. Gueneon). Ovo je, shodno otvorenost. tradicionalnome nauku, osnovna svrha riječi, U prošlome broju „Novoga Muallima”, odnosno jezika, i fundamentalnih simbola. između ostalih, objavljen je tekst koji je ponu- Podsjetivši se na kur’ansko kazivanje o Ademu dio pregled „znanstvenih rasprava” objavljenih pejgamberu, alejhis-selam, upravo zahvaljujući u jednim od naših najstarijih i nama najdražih spoznaji skrivenih biti, hazreti Adem, alejhis- novina. Pretpostavljajući da je autor teksta imao selam, bio je u mogućnosti njima pridodati i ozbiljne i opravdane namjere, akcent bismo odgovarajuće pojmove, njihova imena. Stoga su stavili na stvarnu znanstvenu vrijednost tih egzistencije jezika i simbola posebno sveti budući materijala objavljenih u tim novinama. Naime, da su osnovni modeli artikuliranja i podučavanja pitanje je koliko se uopće može nazvati znanst- o svetome. Iz ovoga razloga gotovo je nemoguće venim rad koji obiluje uvredama, izrugivanjem razumjeti, a sasvim je nemoguće opravdati, da ličnosti neistomišljenika, čak i psovkama „zaod- musliman, ma o kome god se radilo, sveti dar jevenim” u izraze koji se nameću kao prihvatljivi jezika kao takvog, mogućnosti komuniciranja u savremenome vjerniku. Upravo ova postratna bilo kom obliku, obojenog stalnom prisutnošću tendencija među muslimanima Bosne i Her-
4 novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. MUALLIMOV FORUM †
Duha, odbaci, a prisvoji njegov „klon”, imitaciju uspjeli su, između ostaloga, doslovno usaditi u originala, obojenu prisutnošću niskoga ega i muslimane princip niveliranja, razmišljanja da đavolskim inspiracijama. Jezik, kako se to često je svako kompetentan raspravljati sa svakim i o ističe u tradicionalim duhovnim traktatima svačemu (N. Attas). Ovo nikako ne znači da ak- islama, tumač je stanja srca, a obaveza je tuelna pitanja muslimana trebaju rješavati samo vjernika čak i kad govori s nečistim srcem oni koje bismo, u tome slučaju, oslovili „klerom”. paziti na sadržaj riječi, shodno hadisu hazreti Naprotiv, univerzalnost islama podrazumijeva Muhammeda, alejhis-selam: „Ako nemaš stida, doprinos svakoga pojedinca općoj islamskoj radi što god hoćeš”. Na ovaj način, svetost jezika kulturi, ali, ono što treba apostrofirati, samo u i simbola te stid, koji je, shodno sunnetu, dio konkretnoj oblasti koju ta individua poznaje, vjere, osnovne su smjernice u komunikaciji onoj zbog koje će, na kraju, i odgovarati na Sud- muslimana, naročito onih odraslijih, onih koji njem danu. Otuda i Pejgamberova, alejhis-se- bi trebali biti „učitelji vjere”. lam, preporuka da je jedan od segmenata vjere Jedna od ključnih karakteristika ovoga muslimana „nebavljenje onim što ga se ne tiče”. problema je to što naša vjerska glasila uopće Zato je začudno i veoma nezrelo da gotovo sva- pristaju objaviti sadržaje pogrdnog karaktera, ko osjeća kompetentnost, pozvanost, da govori makar oni bili „umotani” u naizgled pristojnu o baš svakome problemu, da ulazi ili ocjenjuje formu. Svaka kritika podržana argumentima rasprave učenijih, da svaki prolaznik, naprimjer, treba biti objavljena, ali se pri tome mora voditi već pri prvome susretu s nekim imamom sas- računa o pristojnosti. U svakodnevnome životu vim slobodno ukazuje na neispravnosti koje je, česti su pogrdni izrazi, i aluzije, slobodno bismo možda i opravdano, uočio, ni nerazmišljajući je rekli đavolski klonovi fundamentalnih simbola, li pozvan o tome razgovarati u takvim okolnos- ali bi govor vjernika morao biti potpuno drukčiji tima. Neshvatljivo je i da prosječno obrazovan makar, kako nas to uči časni Kur’an, ma bili i imam zanemari probleme u vlastitome džematu „impresionirani mnoštvom lošega” oko nas. radi kojih će pred dragim Bogom odgovorati, a Često to zaboravljamo, ali svaka napisana a posveti se usmjeravanju džemata „za” ili „pro- potom objavljena riječ ima uticaj na čitaoce, a, tiv” rasprava koje vode mnogo kompetentniji. shodno prethodno rečenome, zainteresiranima Upravo ovo posljednje je sve češći problem bismo trebali prenositi duh svetosti, a ne vlastitu koji dodatno stvara odbojnost džematlija te frustriranost. Iz ovoga razloga u svim religijama pišem o tome sasvim otvoreno uz nadu da će kao osnovna karakteristika duhovnoga učitelja me imami ispravno shvatiti, a veliki broj ih ističe se da njegove riječi oplemenjuju, búde kod i sâm lično poznajem. Nerijetko se događa zainteresiranih pozitivno raspoloženje i nadu. da sadržaj hutbi, kad niko od prisutnih ne Onda je sasvim logično, pri razmišljanju smije progovoriti, bude u funkciji instruiranja o objavljivanju, u bilo kom vidu, stavova neke slušalaca na „za” ili „protiv” neke rasprave koja osobe, razmisliti o njihovoj opravdanosti, ali ne se vodi unutar Zajednice ili nekog aktuelnog samo na način da su valjano obrazloženi, već, društvenog pitanja (naprimjer, izbora), o prije svega, voditi računa o pozvanosti konkret- čemu kompetentni ljudi u Zajednici nemaju ne osobe da reagira na konkretan problem, na jedinstven stav. Na ovaj način se džemat dodatno stav drugoga. Modernistički trendovi u islamu dijeli, a vrijeme i snaga troše na nametanje u
novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. 5 † MUALLIMOV FORUM
samom začetku pogrešno postavljenih stvari, Ovo nas uvodi u posljednji dio ovoga umjesto na poduku osnovnim vrijednostima teksta, pitanje otvorenosti ljudi na odgovornim vjere: od njenih temelja do analize savremenih mjestima za drukčija mišljenja. Nije tajna da, izazova koji se stavljaju pred vjernika našega s jedne strane, uslijed nedostatka većega broja vremena. Jedan dio imama ne shvata da bosanskohercegovačkih religijskih medija, te, mnoga razilaženja o pojedinim pitanjima nisu s druge strane, odabirom nekih uredništva da razilaženja o ključnim pitanjima vjere, već „pošto-poto” brane stavove uglavnom ljudi samo projekcija ideologijskih opredjeljenja i na poziciji u vjerskim zajednicama/crkvama, nezasitosti ega modernoga čovjeka (Z. Sardar). teolozi i znanstvenici koji drukčije misle Najbolji primjer ovoga o čemu govorimo je doslovno nemaju gdje objaviti svoje stavove, nedavno iskorištavanje studenta koji je pristao argumentirano potkrijepljene kritike. Zato je govoriti na hutbi protiv vlastitoga profesora sve češći slučaj da se, u nedostatku toga, teolozi (da podsjetimo, hazreti Alija u svojoj „Stazi sve više otvaraju za medije koji inače općenito rječitosti“ kaže: „Ko me nauči jednome slovu, nemaju blagonaklon stav prema religiji, ali koje, rob sam mu cijeli život“), a sadržaj hutbe su usljed aktuelnih informacija koje nude, velik već prekosutra prenijele najtiražnije dnevne broj građana svakodnevno konsultira. Naravno, novine u Bosni i Hercegovini („Dnevni avaz, dolazi do dvostrukoga pristupa tretiranim 1. mart 2009., str. 9). Odgovorni za ovu strašnu problemima: s jedne strane, uistinu se daje zloupotrebu hutbe kao svetoga čina sigurno mogućnost za izlaganje “opozicionih” stavova, su, pored kršenja svetosti, najmanje mislili na ali se, s druge strane, iznesene kritike ponašanja intelektualnu i duhovnu budućnost naivnog službenika crkava i vjerskih zajednica koriste za učenika. daljnje oblikovanje negativnoga imidža religije Na ovome tragu, treba istaći i da su u društvu. tri možda ključne kategorije današnjeg Na kraju, koncentrirajući se na slučaj bosanskohercegovačkog društva shodno vlasti- u našoj zajednici, ističemo kako je nužno toj neodgovornosti jasan znak opće društvene da, prije svega, ljudi na poziciji shvate kako nezrelosti: političari, vjerske vođe i mediji. njihov pristup problemima ne mora biti Zahvaljujući društvenoj poziciji i instrumen- jedini ispravan te da kritike njihovih stavova tima koji su im na raspolaganju, a koji bi trebali i zatvorenosti prema drukčijem mišljenju ne služiti za dobrobit društva a ne za manipuliranje znače istodobno i kritiku konkretne religijske društvom, vlastite, često neopravdane, stavove u tradicije. Barem što se islama tiče, dogovor, ali stanju su veoma brzo popularizirati, istodobno podvlačimo kompetentnih ljudi (šura) ono je u dobroj mjeri onemogućiti onima koji drukčije što nekome stavu daje legimitet, a nikako tek misle bilo kakvu vrstu prigovora. Zabrinjavajuće mišljenje pojedinca na visokome položaju ili je da ne postoje vlastiti, unutrašnji, mehanizmi, grupe nedovoljno kompetentnih osoba. I, treba mehanizmi svakog odgovornog ponaosob, koji naglasiti, ovo se ne odnosi samo na sami vrh bi probudili kod njih svijest da je nepošteno, Zajednice, već i na sve njene upravne organe nemoralno, na ovaj način zloupotrebljavati pov- i institucije, od džemata, preko medžlisa i jerenu im funkciju. muftijstava do medresa i fakulteta.
6 novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. MUALLIMOV FORUM †
OUR DEBATES ΎϨΗΎθϗΎϨϣ
Samir Beglerović ζΘϴϓϭήϴϠϐΑ ήϣΎγ
Under the term „our debates“ the aut- ϞϛΎθϤϟ ΔΠϟΎόϣ "ΎϨΗΎθϗΎϨϣ" ϡϮϬϔϤΑ ΐΗΎϜϟ ΪμϘϳ hor implies dealing with the issues within the ΔϘϠόΘϤϟ ϞϛΎθϤϟ Ϛϟάϛϭ ˬΔϴϣϼγϹ ΔΨϴθϤϟ ϞΧΩ Islamic Community and issues directly or indi- rectly connected to the Islamic Community. As άϫ .ΔϴϣϼγϹ ΔΨϴθϤϟΎΑ ήηΎΒϣ ήϴϏ ϭ ήηΎΒϣ ϞϜθΑ this is the text intended for our column “Forum Ϧϣϭ ˬ" ΪϳΪΠϟ ϢϠόϤϟ" ϯΪΘϨϣ ΏΎΒϟ κμΨϣ ϝΎϘϤϟ of Novi Muallim“, the author concentrated on ϱ ΎϬϨϤπΘΗ ϥ ϲϐΒϨϳ ϲΘϟ ΐϧϮΠϟ Ϧϣ ήϴΒϛ ΩΪϋ ϦϴΑ three aspects from great number of aspects whi- ϰϠϋ ΐΗΎϜϟ ΰϛέ ΪϘϓ ˬΔΣϭήτϤϟ Δϟ΄δϤϠϟ ΔϳΪΟ ΔγέΩ ch should be contained within a serious study of ϪΑ Ϥδϳ ϱάϟ έΪϘϟΎΑ ΎϬϴϟ· ήϴθϣ ˬΐϧϮΟ ΔΛϼΛ this issue. He only indicated them as allowed by ˬωϮοϮϤϟΎΑ ΔϠμϟ ΔϗΎΛϭ ˬΔϣήϜϟ : ˬϝΎΠϤϟϲϫϭ the space: dignity, relevance (justification) and ϰϠϋ ϝΎϘϤϟ άϫ ϲϓ ΐΗΎϜϟ Ν˷ήϋ Ϊϗϭ .ΔΣήμϟϭ openness. In this text, the author examined the . ΎϬΗέήΒϣϭ ΎϬΗΩϮΟϭ "ΎϨΗΎθϗΎϨϣ" ΔόϴΒσ character, quality and purpose of „our debates“.
novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. 7 † MUALLIMOV FORUM
O ČEMU NE GOVORIMO U NAŠIM HUTBAMA
Mustafa SUŠIĆ
Prije izvjesnog vremena, u „Preporodu“ bilo kojeg hatiba. Teoretski, hutba je jedina nit sam se osvrnuo na naše hutbe koje svakog petka koja nas, u pravno-šerijatskom smislu, veže za govorimo i slušamo u našim džamijama. To hilafet kao simbol jedinstva ummeta. Mi sva- sam učinio zato što sam tada smatrao da smo u kodnevno volimo pričati o nužnosti jedinstva tom segmentu islamskog djelovanja poprilično ummeta i to s pravom žudno priželjkujemo. u zaostatku za vremenom u kome živimo i Međutim, kako stvari sada stoje, to jedinstvo džematlijama kojima se obraćamo. Tada sam ummeta ostat će još dugo samo naša pusta želja, pozvao da se oglase sve koji mogu o tome nešto o kojoj maštamo i o kojoj budni sanjamo. Zato korisno reći. Čini mi se da se na taj apel niko nam se i nameće kao najozbiljnija obaveza da nije odazvao. Zbog te „glasne“ šutnje pozvanih sačuvamo bar ono što već imamo, a što je veza- i prozvanih, moj zaključak tada je bio: Ja sam no za ummet. Nikad nam ne smije biti svejedno samo usamljeno zanovijetalo koji traži dlaku ko je hatib i šta on priča sa minbere. u jajetu, jer sve stvari koje se tiču hutbe teku u b. Postoji fikhsko pravilo da hatib može najboljem smjeru. Ali, pošto se i dalje nalazim biti samo ono lice koje ima ovlaštenje samoga među slušaocioma, pa čujem i vidim njihove halife. Taj dokument zove se murasela i on reakcije na hatibska obraćanja, stvari mi ne daje šerijatski legitimitet hatibu i obavezuje izgledaju baš tako ružičasto. Zato sada, preko ga da vjerske propise tumači sa stanovišta „Muallima“, ponovno želim nešto kazati na tu ehli-sunnetskog, u ‘akaidskim, a sa stanovišta temu, sa željom da se o tome otvori konstruktivna hanefijskog mezheba, u fikhskim pitanjima. polemika unutar Islamske zajednice. To se posebno odnosi na oblast ‘ibadeta, jer se Kad govorimo, bilo šta o hutbi i hatabetu, ‘ibadet realizuje kroz praksu svakog pojedinca. moramo poći od dvije temeljne pretpostavke. Ta praksa mora biti jednoobrazna, jer je ta a. Hutba je javno dobro i o njoj imaju, jednobraznost jedina garancija očuvanja ne samo pravo nego i obavezu, govoriti svi koji jedinstva ove malobrojne zajednice muslimana. posjeduju stručno znanje.To nije osobna stvar Ostale segmente šerijata primjenjuju šerijatsko-
8 novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. MUALLIMOV FORUM † pravni stručnjaci, pa nema velike opasnosti 1. Izbor teme. od podjela u narodu. Ako dotični hatib ne Pri biranju teme za hutbu nužno je postupa shodno tom principu, njegova hutba ocijeniti šta je to najaktuelnije u tom momentu gubi šerijatski legitimitet. Halifa je, u osmansko i u toj sredini, gdje bi hutba mogla pomoći doba, svoje vjerske prerogative prenio na šejhu- pri rješavanju nekoga pitanja u toj lokalnoj l-islama, a on je te iste prerogative prenio na zajednici. Ne treba preko hutbe tretirati globalna našeg reisu-l-ulemu, i to u momentu kad je pitanja na koje se ne može uticati. Ali, zato ima Bosna i Hercegovina prestala biti dio Osmanske dosta stvari u našoj okolini na koje se može i, imperije. Šejhul-l-islam je, isto tako, vjerske konačno, na koje treba uticati, pa ih zato treba prerogative prenio i na muftije Crne Gore i tretirati. Nisam čuo da neki hatib govori o i Srbije, kad su ove dvije pokrajine dobile problemu ekologije, iako se često sa minbera samostalnost u odnosu na Osmansko carsvo. mogu čuti hadisi koji se odnose baš na tu temu. Islamske zajednice koje se sada formalno još Oni se obično citiraju u drugom kontekstu. Kod nalaze u sastavu Islamske zajednice u BiH, muslimana je postalo pravilo da ih izvanavlijske nisu u tom položaju, pa je, sa šerijatskog stvari ne interesiraju. Tako, svakodnevno stanovišta, upitna svaka hutba, sa tih prostora možemo vidjeti, pa i u neposrednoj blizini čiji hatib nema muraselu reisu-l-uleme Islamske naših džamija, gomile smeća, a da to sami hatibi zajednice u Bosni i Hercegovini. Naš Reisu- „ne primijete“. U isto vrijeme, on će vrlo često l-ulema, ako za tim ima potrebe, može svoje gromoglasno pozivati džematlije da protestiraju prerogative iz vjerske oblasti prenijeti na svoje protiv izjava ove ili one javne ličnosti ili protiv potčinjene u Hrvatskoj, Sandžaku i Sloveniji. ove ili one pojave u dalekim svjetovima koje Koliko ja znam, do sada se to nije dogodilo. Sve su usmjerene protiv muslimana. Dobro, treba dok se to ne dogodi, stvari stoje tako kako stoje. i tome govoriti, ali nije li naša prva zadaća Mora postojati vertikala koja određuje onoga da rješavamo svoje probleme prije nego što ko je iznad hatiba i ona koja definira one kojima počnemo rješavati tuđe u dalekim prostorima? se on obraća. Ovo govorim zato što se olahko Ako naše probleme ne rješavamo prvenstveno na naše minbere penju kojekakve osobe koje ne u samom džematu, teško da ćemo riješiti one na spadaju u one koji imaju hatibska ovlaštenja niti nivou ummeta. Nema ummeta bez džemata. Zar osjećaju bilo kakvu odgovornost po tom pitanju. imam, kao predvodnik džemata, i to ne samo To nije dobro. Posljedice toga vidjet ćemo malo u namazu, nije, prije svih drugih, pozvan da kasnije, možda kad već bude prekasno. pokreće inicijative i akcije na lokalnom nivou? Samo iz ovoga primjera vidi se da Često čujemo kritike na račun naše omladine muslimani općenito nemaju osjećaj za izgradnju koja sjedi u kafićima i ništa ne radi. To jest tačno, i očuvanje svojih institucija. Mi razmišljamo ali sama konstatacija ništa ne rješava. Njih treba po principu: to se podrazumijeva. Ništa se ne pokrenuti i izvesti iz tih kafića i njihovu suvišnu podrazumijeva. Vlastita normativa se poštuje ili energiju iskoristiti na koristan način. Nisu li ne poštuje. Ovo drugo direkno vodi u haos. nam brda ogoljena, livade i voćnjaci zapušteni Prilikom formuliranja hutbe i njenog i nekultivirani. Mi i dalje pričamo o tome kako sadržaja, valja voditi računa o sljedećem: je Poslanik, a.s., radio i djelovao te kako su se
novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. 9 † MUALLIMOV FORUM
ponašali ashabi itd. Njih više nema i mi moramo smo političku opciju od onih koje nam se sami svoje probleme rješavati. Korisnije je i nude i time je naš posao završen. Politiziranje islamskije posaditi makar samo jedno drvo, na hutbe je ne samo nekorisno nego je i najčešće bilo kome mjestu u našoj okolini, nego danima kontraproduktivno. Svim našim političarima teoretizirati kako islam sve rješava. Naravno da valja jednom otvoreno reći: Svoje političko islam rješava sve, ali sami muslimani malo toga djelovanje izmjestite izvan infrastruktura rješavaju, osim na nivou teorije ili, bolje reći, Islamske zajednice i udaljite se od zaposlenih u teoretiziranja. Islamskoj zajednici. Što se tiče nas zaposlenih u Niko ne govori o našim mezaristanima. Islamskoj zajednici, nama treba također jednom Oni su oduvijek bili živi svjedoci o generacijama zauvijek prestati biti posebna čast i sreća ako iz vremena u kojima su nastajali, o njenim se nađemo u blizini naših političara, da bi nas ukusima i osjećaju za svoju tradiciju i ljepotu, „ogrijala“ njihova blizina. Neka svako radi svoj a tako će biti i u budućnosti. Kako stvari posao. Ne može se sa minbera komentirati kod nas sada stoje, mi za buduće generacije „Dnevnik“, i to smatrati hutbom, kritizirajući ostavljamo poprilično tužnu priču o nama, neke političare, a u isto vrijeme hvaliti neke našim nebrigama, našim ne(ukusima). Treba druge. Mi znamo da u našim safovima sjede samo pogledati sve naše nadgrobne spomenike ljudi koji podržavaju sve te političke opcije, koji su izgrađeni nakon posljednje agresije na a oni su svi naše džematlije. Sa minbere se ne našu zemlju i, ako se iz toga izuzmu šehidski smiju slati signali netrpeljivosti prema onima nišani, vidjet ćemo čuda svakojaka. Tu je kič koji, u političkom smislu, ne misle kao mi. izdignut na nivo principa. Iako postoje naučni Političari za svoj rad odgovaraju samo svom radovi na tu temu, posebno rad rahmetli biračkom tijelu, a hatibi odgovaraju, prije svega, profesora Mehmeda Mujezinovića („Islamska Svevišnjem, a onda, nakon toga, muraselskom epigrafika u BiH“), ali to niko i ne spominje, niti poslanju i svom pozivu. To je tako, svidjelo se to sugerira majstorima kamenorescima da moraju nama ili ne. Svi između nas koji se žele iskazati više voditi računa o našoj tradiciji. Niko ih i ne na političkom polju, neka se priključe nekoj od upućuje na tu literaturu iz te oblasti. Osim te političkih stranaka i neka tamo djeluju, ako već literature, naši mezaristani koji su nastali prije misle da sadašnji političari ne obavljaju svoj dvadesetog stoljeća, u tom smislu su otvorene posao onako kako bi trebalo. Ako na izborima knjige koje govore o izoštrenom osjećaju za dobiju povjerenje od biračkog tijela, neka im lijepo naših predaka, ali te „knjige“ niko ne čita, sretno bude. niti na njih ukazuje. Siguran sam da bi to imalo Vrlo rijeko se sa minbera može čuti efekta. Potrebno je samo malo više miješanja u koja riječ o imenima koja se daju nedužnoj svoje poslanje, kako bi rekao jedan moj kolega. novorođenčadi. Našim mladim majkama uzor Hutbu treba jednom zasvagda osloboditi za davanje imena svojoj djeci su TV-sapunice. dnevne politike. Za tretiranje političkih tema Nisu im više atraktivna imena naših predaka. sa minbere, nema više nikakvog opravdanja, Da bi se ti nakaradni ukusi izmijenili, valja o jer postoje političke stranke čiji je to posao. tome neprestano govoriti i govoriti i ne prestajati Mi svojim glasanjem iskazujemo za koju sve dok se situacija ne poboljša. Sadašnja,
10 novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. MUALLIMOV FORUM † novodavana imena, ne samo da nisu islamska sve koji rade unutar struktura IZ-e da u svome nego su to novokovanice koje nemaju nikakvo domenu poštuju i primjenju šerijatske norme. značenje, niti na jednom jeziku na svijetu. Šta Ni o tome se ne govori sa naših minbera. znači, recimo, Mirela, Sanela, Almir, Fatmir, Ovo su samo neke teme koje se rijetko Belmir, Elvis, Lajla, Azalea...? Nije li svako čuju od naših hatiba, a tih tema o kojima se ne ljudsko biće zaslužilo bar toliko poštovanja da govori a trebalo bi, zaista ih ima mnogo. zna šta mu ime znači, bar na bilo kojem jeziku Sa minbera ne treba govoriti o stvarima svijeta? Govoriti o tome u komunizmu tretirano vjere koje sami ne primjenjujemo u svojoj je kao miješanje u tuđe, privatne stvari. Govoriti praksi, jer je to krajnje licemjerno. sada o tome znači, prije svega, vršiti svoju misiju. Za dobru hutbu hatib već u srijedu To govorim zbog onih naših džematlija koji jesu treba izabrati temu o kojoj će u petak govoriti, muslimani, ali nisu svjesni šta to rade vlastitoj kao i islamsku argumentaciju kojom će tom djeci prilikom potkrijepiti svoje stavove. Tu, prije Kod ukopa umrlih ravnodušno se gleda svega, mislim na odabir kur’anskih ajeta i na novotarije. O tome se ne govori sa naših hadisa, što je vrlo teška i odgovorna stvar. Da minbera. Svaki imam morao bi znati da je on bi se baratalo kura’nskim ajetima, potrebno je jedini odgovoran za očuvanje islamske tradicije minimum znanja o njima, kao što je sebebi- pri ispraćaju umrlih na bolji svijet. Nije tačno nuzul za navedene ajete, kontekst objave u da se tu ništa ne može uraditi. Džematlija može kojima su objavljeni i kojoj kategoriji ajeta odlučivati samo o tome hoće li on islamski obred pripadaju. Jesu li ‘akaidskog određenja, jesu ili neće. Kad se izjasni da hoće, onda je na imamu li u njima sadržane etičke poruke ili se, pak, da slijedi šerijatske propise iz te oblasti. Može tu radi o ajetima zakonodavne naravi? Tek ih tada biti, u prvi mah, problema. Ali, ako se o tome možemo citirati bez opasnosti da zapadnemo u stalno govori na hutbama, onda će biti lakše to nevolju. Još je teže pri korištenju hadiskog blaga, realizirati u praksi. Ovdje se mora konstatirati s obzirom na njihovu raznolikost po osnovu da ako je išta lijepo odaslano iz Bosne u islamski predaje. Kod ‘akaidskih i fikhskih tema koristiti svijet onda su to oni tabuti za naše šehide i žrtve se mogu samo oni hadisi koji imaju sigurnu rata. Tako su jednostavni, a tako lijepi u svojoj predaju. U etičkim stavarima mogu se koristiti jednostavnosti. Ne mogu a da se ne osvrnem i predaje sa slabijim rivajetima ako su na liniji na jednu nedavno klanjanu dženazu (decembar islamskog određenja općenito. 2008.) jednoj našoj poznatoj ličnosti. Dženazi je U četvrtak hutba treba imati konkretne prisustvovalo tridesetak ljudi pod ahmedijama, obrise. Ako hatib u petak osvane bez priprem- a čovjek je spušten na konopcima kao da se ljene hutbe, on će, odmah nakon prve izgov- radi o vreći krompira, a ne o insanu. Zar se orene hutbanske rečenice, pažljivim slušaocima, insan ne spušta na rukama i to trebaju uraditi odaslati signal da hutbu nije pripremo na valjan njegovi najbliži? Za ovakvo „sahranjivanje“ način. ne postoji nikakvo opravdanje, ali bi trebala Za osmišljenu i kratku hutbu nije dovoljno postojati sankcija za neodgovornost i nemar u čak ni natprosječno islamsko obrazovanje ako svom poslu. Ustav Islamske zajednice obavezuje za njenu pripremu nema dovoljno vremena.
novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. 11 † MUALLIMOV FORUM
U konstrukciji same hutbe tema treba biti Treba podsjetiti na još neke pojedinosti: jasno i precizno određena. Zatim, hutba mora Hutba ne smije biti (zlo)upotrebljavana imati uvodni dio, što ne znači obavezno isticanje kao sredstvo obračuna sa svojim oponentima naslovne teme o kojoj će biti govora. Uvodni dio u džematu. Sa svima onima sa kojima se ne besjede treba definirati konkretnu negativnu slažemo ili se oni ne slažu sa nama, dijaloge valja pojavu u društvu, sa što preciznijim određenjem voditi onda kad i oni nama mogu replicirati. To tih negativnosti. U središnjem dijelu hutbe daju njihovo pravo je uskraćeno u toku hutbe, jer se islamski odgovori na tu pojavu, uz citiranje repliciranje u toku hutbe nije moguće. konkretnih ajeta, a potom i hadisa kojima će se ta tvrdnja potkrijepiti. Smatram da nije potrebno citirati više ajeta i hadisa na istu temu, jer su oni, svaki pojedinačno, iste snage argumentiranosti. To samo nepotrebno oduljuje hutbu. Posebno je neukusno navoditi „najbolje“ ajete i „najbolje“ hadise ili kazati „ovaj mi se ajet ili hadis najviše sviđa“. Ne postoje bolji i gori ajeti, niti bolji i gori hadisi, niti mi tu možemo iskazivati svoje ukuse. Oni su svi najbolji, jer se radi o Božijim riječima ili Poslanikovim iskazima. Tu nema nijansiranja. Pri citiranju hadisa mora se voditi računa da se ne citiraju hadisi koji nisu bili podloga već definiranom šerijatskom propisu, jer to onda izaziva nedoumice slušalaca. Kao primjer nesretnog citiranja hadisa spominjem slučajeve kad se navode hadisi koji govore o tome kako je bolje te i te noći klanjati nafilu nego praktikovati svakodnevni ibadet u dužem vremenskom periodu. Pri tom se ne naglašava da se to odnosi na nafilanski dugogodišnji ‘ibadet, a ne redovni farz-’ibadet. Ako se to ne naznači, onda se slušaoci lahko dovode u zabludu. Nakon što se iznesu islamski argumenti na zadanu hutbansku temu, daje se kratak zaključak. Govorni dio hutbe ne smije trajati duže od sedam-osam minuta. Najbolje je hutbu završiti onda kad je najveća pažnja slušalaca. Tada ima nade da će oni rado očekivati i našu sljedeću hutbu.
12 novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. MUALLIMOV FORUM †
TOPICS NOT ADDRESSED IN OUR KHUTBAS ΓΪϴϘϤϟ ΔτϠδϟϭ ΓΪϴϘϤϟ ήϴϏ ΔτϠδϟ
Mustafa Susic ζΘϴϫΎΒγ ϰϔτμϣ The text examines institutional and communicational importance of the Khutba. ωϮϧ ξόΑ ϢϴψϨΗϭ ˬΔτϠδϟ ϝΎϜη ϝΎϘϤϟ νήόϳ The author emphasizes two crucially impor- ΔϳήΣ ΕΎϴϧΎϜϣ·ϭ ΩϭΪΣ Ϛϟάϛϭ ˬΎϬϠϤϋ Δϴϔϴϛϭ ΔτϠδϟ tant characteristics of the Khutba; Khutba is a ϲϓ ϱΪϘϨϟ ϱήϟϭ ϲσήϘϤϳΪϟ ΐσΎΨΘϟ ΔϴϨϠϋϭ public good and Khatib can only speak publicly ΓΪϴϘϤϟ ΔτϠδϟ ϰϠϋ ΔϤΎϘϟ ΔϴϋΎϤΘΟϻ ΔϤψϧϷ if authorized by the highest religious authority. Ϧϣ ϱΪϘϨϟ ϱήϟ ϥϮϜΘϳ . ΓΪϴϘϤϟ ήϴϏ ΔτϠδϟϭ Text points to various abuses of Khutba for daily ϪϤϬϓϭ ϊϗϮϟ ϰϠϋ ϢϜΤϟ ϦϜϤϳϭ .ΩΎϘΘϧϻϭ Ϟϳϭ΄Θϟ political purposes and as means for getting even ϞΎγϭϭ ϦϴϔϘΜϤϟ ϥ· .ϦϴΘϘϳήτϟ ϦϴΗΎϫ ϡΪΨΘγΎΑ with persons of different views. ΕΎϛήΤϤϟ ϲϫ ϲϧΪϤϟ ϊϤΘΠϤϟ ΕΎϤψϨϣϭ ϡϼϋϹ ΕΎόϤΘΠϤϟ ϲϓ αέΎϤΗ ϲΘϟ Δϴδϴήϟ ΕΎδγΆϤϟϭ The paper refers to examples of various Ϧϣ ˷Ϊ Τ Η ϭ ΔτϠδϟ ΔΒϗήϣ ΔϤϬϣ ΔΜϳΪΤϟ ΔϴσήϘϤϳΪϟ topics which are not addressed in our Khutbas ϥ· .ϥΎϴϐτϟϭ ΔϴϟϭΆδϣϼϟϭ ΩΪΒΘγϻ ϮΤϧ ΎϬϗϻΰϧ and offers unique structure of the contents and length of the Khutba itself. This paper offers ΓέΩϹϭ ϢϜΤϠϟ ϲϋήθϟ ϲϣϼγϹ ϞϜθϟ ϲϓ ΔτϠδϟ suggestions for Khatibs to take more scholarly ϯέϮθϟ ΪΒϣ Ϧ˷ϜϤϳ ΚϴΣ .ϯέϮθϟ ΪΒϤΑ ΓΪϴϘϣ ϥϮϜΗ and serious approach in making reference to ΔϴγΎϴδϟ ΓΩΎϴϘϟ ΔϴϟϭΆδϣ ϢγΎϘΘϳ ϥ Ϧϣ ϢϛΎΤϟ the Ayat and Hadith as an authentication of the ΔδγΆϣ ϥ ΎϤϛ ˬϦϴΒΨΘϨϣϭ ϦϴϠϫΆϣ ΏϮϧ ϊϣ ΓέΩϹϭ positions presented in the Khutba as well as to ϦϳΪηήϟϭ ˯ϼϘόϟ ϊϴϤΟ ϡΎϣ ϝΎΠϤϟ δϔΗ ϯέϮθϟ consider the motives of revelation of Ayat and ΕΫ ΎϳΎπϘϟ ΔθϗΎϨϣ ϲϓ ϮϛέΎθϴϟ ΔϣϷ ˯ΎϨΑ Ϧϣ the particular topic of the Khutba. Furthermo- ϻ Ϫϧ ϝΎϘϤϟ άϫ ΐΗΎϛ ϯήϳϭ .ΔϛήΘθϤϟ ΔϴϤϫϷ re, author emphasizes significance of a greater ϲϋϮϟ έϮμϗ ΏΎΒγ Ϧϋ ΚΤΒϧ ϥ ΎϨϟ ϲϐΒϨϳ institutional care and supervision over imple- ϥϷ ˬϡϼγϹ έΩΎμϣ ϲϓ ˬϦϴϤϠδϤϟ ΪϨϋ ϲγΎϴδϟ mentation of the institution of Khutba-giving, ΔϴϟϭΆδϤϟ ϡΎΗ ΡϮοϮΑ ΩΪΤΗ έΩΎμϤϟ ϚϠΗ calling upon those who are considered compe- . ΓέϮθϤϟϭ tent to present their opinion on the topic pre- sented in the title of this paper.
novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. 13 † MUALLIMOV FORUM
Riječ na svečanosti u Gazi Husrev-begovoj medresi 8. januara 2009.
MEDRESA
Dr. Hilmo NEIMARLIJA
Kolege i prijatelji! sudbina bila je sudbina organa koji živi izvan Znam da nemam pravo donositi sud tijela; odvojena od svoje izvorne misije i izmje- o tome je li je moj doprinos afirmaciji Gazi štena iz svoje životne sredine, živjela je mimo Husrev-begove medrese vrijedan počasti koja organizma vlastite tradicije i izvan prostora mi se danas ukazuje. Međutim, ako sam zaslužio društvenog priznanja. današnje priznanje, pretpostavljam da sam Na kapiji Medrese tada su se razilazila ga mogao zaslužiti u vremenima kad je među vremena i stilovi povijesti. U Medresi je pogled nama, polaznicima Medrese, bilo rašireno bio upravljen u prošlost, u vrijeme bez vremena, mišljenje da ličnim potvrđivanjem dokazujemo u bivše povijesti kao izvorišta smisla i obrasce vrijednost naše škole. življenja. To su donedavna vremena revolucionarne Napolju se događala sadašnjost sa živim vlasti u kojima je vjera bila potisnuta iz ljudima i reprezentativnim manifestacijama po- područja javnosti i iz procesa u kojima se vijesnog života u političkim, privrednim, sport- oblikovao život društva, a vjerske škole bile skim, kulturnim i pseudokulturnim zbivanjima isključene iz oficijelnog sistema obrazovanja. i njihovim medijskim predstavljanjima. Gazi Husrev-begova medresa tada je bila jedina Nama učenicima, ili barem duhovno islamska odgojnoobrazovna ustanova u Bosna najnemirnijim i najosjetljivijim među nama, i Hercegovini i opstojala je sa ograničenim to je značilo kretanje u razdvojenosti vlastitih pravom na vlastito ime, prošlost i budućnost, poimanja i doživljaja, u neskladu između kao potreba Islamske zajednice i kao sjećanje unutarnje i vanjske zajednice života. bošnjačkoga naroda. U Medresi smo se predavali svijetu riječi Kao vjerska škola općeobrazovnog karak- i značenja; napolju smo bili izloženi svijetu tera, pretvorena je u strukovnu školu za obrazo- događaja i predstava. Trpjeli smo tu neravnotežu vanje vjerskih službenika, dok je kao višestoljet- i pripremali se za buduće tumače istina vjere, za na institucija općeg dobra zakonski svedena na poziv ili zanimanje ljudi kojima je riječ sredstvo privatnu ustanovu bez opće važnosti. Njezina i način djelovanja.
14 novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. MUALLIMOV FORUM †
I obično nam nije trebalo mnogo – jedan da su pjesnici između nas, napose dvojica preko ramazanski boravak u nekom džemaatu bez kojih poezija izdašno manifestira svoju bit, pri- imama – pa da umislimo da znamo unutarnji bavili našem govorenju vrijednost trajne pohva- svijet vjere, da riječi možemo koristiti bez le Medresi time što su ga iznijeli do razvijenog bojazni, da je naše pravo ili čak obaveza da oblika uzvika, do pjesme. A onda je krenulo budemo shvaćeni u vanjskom svijetu, koji propadanje komunizma u Evropi, pa i u južno- nas je privlačio, suzbijao i zanemarivao ono slavenskoj političkoj zajednici. Sa opadanjem što je nama bilo važno. Vjerovali smo da će njegove političke moći, raspala se i njegova ide- se taj manjkavi svijet promijeniti ako čuje naš ologija. Jednopartijski sistem vlasti zamijenjen govor o vjeri i vjerovali smo da će neshvaćeni je političkim višestranačjem, materijalističkom svijet vjere zasjati punim sjajem ako ga mi učenju je oduzet monopol na javno zaštićeni osvijetlimo vanjskim svjetlima savremenosti. svjetonazor, vjeri je vraćen duhovni i društveni Zato smo rano počinjali govoriti i najčešće smo dignitet. naučili držati govore prije nego što smo naučili Nažalost, promjena sistema vlasti u metodično učiti i razborito misliti. Vodili smo južnoslavenskoj političkoj zajednici nije imala računa o vanjskim granicama slobode govora, mirnu realizaciju kao u drugim evropskim koje su postavljali zakon, politika i policija, i državama. Došlo je do raspada južnoslavenske zanemarivali unutarnje granice svoje slobode u državne zajednice i, sa njezinim raspadom i govoru, koje su nametale naše lične mogućnosti. međunarodnim priznanjem neovisnosti Bosne Oglušivali smo se o svoju uskraćenost za i Hercegovine, na našu zemlju je izvršena konkretnu i kompleksnu stvarnost vjere, jezika, brutalna i višestrana agresija. života, do koje se ne dospijeva pomoću samoga Cilj agresije bila je podjela Bosne i znanja i koja je dostupna preko proživljenih Hercegovine i uništenje najmnogoljudnijeg stanja i postupnih duševnih usvajanja, pa smo od tri njezina konstitutivna naroda. Tada je i govorili apstrakcije o apstraktnim stvarima. Medresa izložena velikodržavnom pokušaju Nismo umjeli da se izravno obraćamo uništenja Bosne i Bošnjaka i razaranja svega vršnjacima i živim ljudima oko sebe, pa smo bosanskog i muslimanskog, ali i odbranjena svoje opće sudove upućivali islamskom ummetu u bosanskohercegovačkom i bošnjačkom i čovječanstvu. suprotstavljanju silama zla, nepravde i Ali, govorili smo, vazili, pisali, objavljiva- poniženja. Na kapiji Medrese tada su se prestale li – prepuštali se verbalnom pretjerivanju gdje sukobljavati i razilaziti vjerska i društvena god smo mogli. To je bio način našeg oslobađa- imaginacija, u životu Medrese stopili su se tinta nja, našeg potvrđivanja vlastite važnosti, našeg učenika i krv šehida. izmaštavanja i osmišljavanja misli o reprezen- Sada je drugo vrijeme vjere i Medrese. tativnom sudjelovanju vjere u životu društva i Vjeru u Bosni i Hercegovini više ne ugrožava dokrajčenju društvenog zanemarivanja vjere. političko poricanje i društveno prešućivanje, već Zato među nama, učenicima Medrese iz tih vre- političko predstavljanje i neumjereno društveno mena, ima neodgovornih govornika, umišljenih isticanje. intelektualaca i nedoučenih sastavljača svega i A nama, učenicima Medrese, prošlo je svačega, ali i ozbiljnih naučnika, kompetentnih vrijeme u kojem smo imali pravo na verbalna vjerskih autora, vjerodostojnih pjesnika. I mož- pretjerivanja, kad nismo morali znati koliko su
novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. 15 † MUALLIMOV FORUM
riječi opasno dobro i koliko je važno da ih se težnju duše za prostranijim životom, osjetljivost koristi obazrivo i odgovorno. i smisao za uzvišeno, a uzvišeno nije isto što i Danas se problematizira pretjerana grandiozno. Vjera koju se pretvara u instituciju prisutnost islama, katoličanstva, pravoslavlja što se širi po političkoj površini života gubi svoju i općenito religije u javnosti, u političkom i metafizičku uzvišenost i duhovna prostranstva društvenom životu u Bosni i Hercegovini. Ima svoje slobode. onih kojima to smeta i koji žale za vremenom Samoograničavanje, samokontrola je komunizma i za vanjskim ograničenjima temeljni cilj i najviša mogućnost čovjeka koji je vjernika i oni bi rado sve manifestacije religije stekao vanjsku slobodu. I to je, ujedno, put njezina vratili u privatnost kao rezervat. Ali, ima i neprekidnog potvrđivanja i vrednovanja. Danas onih koji izlaganje vjere javnim predstavama, mi, učenici Medrese, bivši i sadašnji, nemamo medijskim pompeznostima i populističkim vanjskih ograničenja. Na nama je odgovornost spektaklima doživljavaju kao iznevjeravanje za svjedočenje vjere u slobodi i odgovornosti, njezina izvornog poziva, kao narušavanje njezine za predstavljanje islama koje oslobađa i uvećava intimne svečanosti. Jer, vjera je odgovor na odgovornost.
16 novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. MUALLIMOV FORUM †
SPEECH ON THE OCCASION OF CELEBRATION OF THE ΔγέΪϣ ϲϓ ϝΎϔΘΣϻ ΔΒγΎϨϤΑ ΔϤϠϛ GHAZI HUSREV- BEY’S MADRASAH ON 8 JANUARY ΔϴϣϼγϹ ΔϳϮϧΎΜϟ ϚϴΑ ϭήδΧ ϱίΎϐϟ 2009 2009 ήϳΎϨϳ Ϧϣ 8 ϲϓ
Hilmo Neimarlija ΎϴϟέΎϤϴϧ ϮϤϠϴΣ
This text represents the address of Prof ΔΒγΎϨϤΑ ΔϤϠϜϟ ϩάϫ ΎϴϟέΎϤϴϧ ϮϤϠϴΣ έϮΘϛΪϟ ΫΎΘγϷ ϰϘϟ Hilmo Neimarlija on the occasion of award ϚϴΑ ϭήδΧ ϱίΎϐϟ ΔγέΪϣ ϝΎϔΘΣ ϲϓ ΰϮΠϟ ϊϳίϮΗ ceremony in the Ghazi Husrev-bey’s Madrasah ϡΪϗϭ .2009 ήϳΎϨϳ Ϧϣ 8 ϲϓ Ϣϴϗ ϱάϟ ΔϴϣϼγϹ ΔϳϮϧΎΜϟ on 8 January 2009. The text compares and cri- ϦϴΘϴϋΎϤΘΟ ϦϴΘΌϴΒϟ ΎϳΩΎϘΘϧ ΎϤϜΣϭ ΔϧέΎϘϣ ϩάϫ ϪΘϤϠϛ ϲϓ tically examines two different social and histo- ΖϧΎϛ .ΎϫάϴϣϼΗϭ ΔγέΪϤϟ ΎϬϴϓ ΖϠϤϋ ˬϦϴΘϴΨϳέΎΗϭ rical surroundings in which Ghazi’ Madrasah ΎϬΘΌϴΑ ΝέΎΧ ϞϤόΗ ΪΣϮϟ ΏΰΤϟ ϊϤΘΠϣ ϲϓ ΔγέΪϤϟ and its students acted. In one-party society, the ϚϠΗ Ϧϣ ϦϴΟήΨΘϤϠϟ ϲϨϠόϟ ϞϤόϟ ϥΎϛϭ ˬΔϴϋΎϤΘΟϻ Madrasah acted outside its social environment ΔϳήΤϟ ΔϴΟέΎΧ ΩϭΪΣ ΩϮΟϮΑ ϢϬϛέΩΈΑ ΎϏϮΒμϣ ΔγέΪϤϟ and the actions of the Madrasah’ graduates in ΔγέΪϤϟ ϩάϫ Ϧϣ ϦϴΟήΨΘϤϟ ϥ ΙΪΤΘϤϟ ϯήϳϭ .ήϴΒόΘϟ the public were marked by the awareness of the ϮϠϤϫ Ϊϗ – ΓΪ͉ϴϘϤϟ ΔϴΟέΎΨϟ ΔϳήΤϟ ϑϭήχ ϲϓ – outer limits of the freedom of speech. Author . ήϴΒόΘϟ ΔϳήΤϟ ΔϴϠΧΪϟ ΩϭΪΤϟ of this address finds that the Madrasah’ gradu- ϦϳΪϟ Ϧϋ ΚϳΪΤϟ ϥΈϓ ˬΏΰΣϷ ΩΪόΘϤϟ ϊϤΘΠϤϟ ϲϓ Ύϣ ates neglected internal limits of the freedom of Ϧϣ ϯήΧ ϝΎϜη ϡΎϣ ϥΎϔϘϳ ˬϦϳΪϟ ϰϟ· ΓϮϋΪϟϭ speech in such conditions of limited external ˬήσΎΨϤϟϭ Ε˯ϼΘΑϻ ϚϠΗ Ϧϣϭ .ήσΎΨϤϟϭ Ε˯ϼΘΑϻ freedom. ήΧΎϔΘϟϭ ϲϣϼϋϹ ϲϫΎΒΘϟ ΓήϫΎχ ΙΪΤΘϤϟ ήϛάϳ ϰϟ· ϮϋΪϳ ΙΪΤΘϤϟ ϥ· .ϡϼγϹ νήϋ ϲϓ ϱήϴϫΎϤΠϟ In multi-party system, discussion and ϑϭήψϟ ϲϓ ΎϬΑΎδΘϛ ϢΗ ϲΘϟ ΔϴΟέΎΨϟ ΔϳήΤϟ ϒϴχϮΗ representation of the faith, is placed before other ΪϴϴϘΘϟ ϱ ˬΔϴϠΧΪϟ ΔϳήΤϟ ϕΎϓ Θϔϟ ˬΓΪϳΪΠϟ ΔϴϋΎϤΘΟϻ aspects of the trials and dangers. Author defines . ϡϼγϹ νήϋ ϲϓ ΔϴϟϭΆδϤϟϭ ϲΗάϟ some of those as incidence of media pomposi- ty and populist spectacles in representation of Islam. The author is committed to conquering space of internal freedom by acquiring external freedom in newly arisen social circumstances. Under this he implies self-limitation and res- ponsibility in representing Islam.
novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. 17 † MUALLIMOV FORUM
NEOGRANIČENA I OGRANIČENA VLAST
Mustafa SPAHIĆ
„Vi, koji vjerujete! Strpite se i istrajte, one, objedinjene, zajedno vode ka ostvarenju budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte najviše ideje ili ideje općeg dobra. Unutar i Allaha se bojte, da time uspjeh i ono što želite političke filozofije, za nemali broj teoretičara, postignete.“ (3: 200) povijest svijeta, Evrope posebno, jest historija borbe: prvo, za vjersko-religijska prava i slobode; Prema mišljenju velikog broja mudraca drugo, za moralno-etička prava i slobode (da i učenjaka, ključne tekovine i obilježja svih čovjek bude čovjek, a ne rob, kmet, sluga ili dosadašnjih civilizacija su: država, pismo, objekt izrabljivanja, sveden samo na golu radnu poluga, papir, prvo motorno vozilo, radio, snagu ili robu koja se preko novca razmjenjuje TV, rendgen, vakcina i aspirin. Doista, otkako poput svake druge robe); treće, za kulturna je Aristokle Platon prije dvije hiljade i četiri prava i slobode ili, kako Ginzberg primjećuje: stotine godina napisao svoju nadaleko poznatu „Granice slobode su granice tradicije“; i, četvrto, „Državu ili O pravičnosti“, ne prestaju rasprave, za politička prava i slobode. Za stare Grke ili mišljenja, teorije i učenja o izvoru, korijenu i antički svijet biti čovjek znači biti slobodan, a konstituiranju države, njezinu funkcioniranju, biti slobodan znači imati mogućnost, kapacitet svrsi i cilju, te karakteru i granicama vlasti. i pravo baviti se politikom. Ne može se po Veliki umovi i mislioci u povijesti svijeta: Platon, automatizmu svako kome na um padne i ko se Aristotel, Augustin, Firdusi, Omer Hajjam, želi baviti politikom, jer za Aristotela, politika Nizamul-Mulk, El-Farabi, Ibn Haldun, Hasan je najviša nauka i, kao takva, umna praksa, Kafija Pruščak, Hobbes, Machiavelli, Rousseau, dok je za Hegela ona umnost zbiljske volje. Jon Lok, Monteskje pišu o društvu, zajednici, Dosljedno definiciji čovjeka, antički svijet državi, suverenitetu, politici i ustavnom redu definira: polis. Naime, polis - grad, država za i poretku. Gotovo da nema u Evropi učenika antički svijet je teritorijalno-politička zajednica srednje škole, pogotovo studenta na fakultetu, umnih i slobodnih ljudi koji se bave politikom a da ne zna da je Platon napisao „Državu“, a radi ostvarenja općeg dobra, donošenja sreće, Aristotel „Politiku“. Ne samo to, oni po pravilu rješavanja problema, reguliranja i realizacije i gotovo bez izuzetka znaju da su pet osnovnih interesa najvećeg broja ljudi na politički ideja za koje se Platon zalaže u „Državi“: pravda, (umno-zajednički - javni) način bez sukoba i umjerenost, hrabrost, razboritost i mudrost. Sve prolijevanja krvi. Ni prema nebeskim, ni prema
18 novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. MUALLIMOV FORUM †
šerijatskim, ni prema univerzalno-ljudskim, ni postiže snobizmom – ne želim biti ono što prema pozitivno-pravnim, ni prema moralno- jesam i po cijenu života želim biti ono što nisam, etičkim zakonima, ništa se ne može riješiti u kičem – lažnom kulturom ili subkulturom i javnom, općem, društvenom, zajedničkom, šundom/smećem. Krah u političkoj filozofiji, političkom i državnom životu dok se javno ne teoriji i kulturi jedne zajednice ili društva vodi imenuje, ne okvalificira i ne definira. Kako je njene ljude, koji su sve manje građani, a sve više jedna od bitnih odlika čovjeka – Alleme Ademel- podanici, u izolaciju, segregaciju, staklene perle, Esmae Kulleha – nauka i poduka imenima: geto, soveto, separaciju, elitizaciju unutar sebe, „I On (Allah) pouči i osposobi Adema za sve posesivnost i autarhatičnost (samozadovoljstvo stvari“ (2:31), to svaka stvar, biće, zvanje i ime, i zatvaranje od svijeta), iracionalni strah od ako je riječ o istini a ne laži, mora imati svoj drugog i drukčijeg koji se iznutra manifestira sadržaj, značenje, diferenciju specifika i ono po kao kompleks niže vrijednosti sa podaničkim i čemu jest to što jest. Nomen est omen – „Ime ropskim mentalitetom, a izvana kao kompleks je znak“, kažu Latini. U protivnom, radi se o više vrijednosti kroz nacionalizam i šovinizam, sistemskoj varki, obmani, lažnom imenovanju, sve do rasne diskriminacije prema drugim krivom predstavljanju i iznosi se nešto što je narodima. U tom i takvom ambijentu, rastu i tačno, ali istrgnuto iz cjeline i konteksta i u biti, razvijaju se: poslušni, ponizni, prizemni, servilni, po sadržaju, značenju, smislu i cilju neistinito. automatski, uslužni, fanatično-amoralni, ropski, U politici se sistemska varka, obmana i krivo sluganski i vjerno odani poltroni pognutih glava predstavljanje postiže parolama, propagandom, prema nadređenima, a pompezni, drski, oholi, pamfletima, političkom frazeologijom, pričama, nadmeni, gordi, osioni, umišljeni prema svim paušalnim ocjenama i procjenama o tuđim drugim ljudima. Ovakva vrsta ljudi na dvostruk radovima koji ni viđeni nisu, projekcijama, način je iščašene i iskrivljene svijesti; iznutra, partikularijama i konstrukcijama koje se u odnosu prema nadređenim i, izvana, prema zaokružuju u ideologiju koja je, kao Bushova, drugim ljudima. Prema nadređenima njihovo u nekim detaljima tačna, a u cjelini neistinita. ponašanje ide u samonegaciju i samodestrukciju, U nauci i teoriji se sistemska varka, obmana i a prema drugim ljudima ona se manifestira kao krivo predstavljanje postiže golom, suhom, negacija i destrukcija. U oba slučaja, riječ je o dosadnom i podmuklom deskripcijom koja otuđenom otuđenju. je bez stava, suda, srca i duše, da se nikom U prvom slučaju, o unutrašnjem, a u ne bi zamjerilo, kompilacijom, apologijom, drugom o vanjskom otuđenju. Svijest takvih drskom i bezgraničnom citatologijom, ljudi formira se na tekstovima desktriptvine, kojom se prikriva ili svoj stav ili neznanje, dekadentne, reciklične, regresivne, restaura- eklekticizmom, sinkretizmom, panegiricima, torske, retroaktivne, retrogardne, rekonstruk- i golim prijevodima izvan konteksta vremena, tivne, regenerativne, epigonske i samo unazad prostora, i uvjeta u kojima ljudi žive i nikad se dinamične i aktivne vrste. Bilo koja teorija koja ne doseže do otvorene, jasne, javne, konkretne, se zasniva na kompilaciji, eklekticizmu, cita- angažirane, razgovjetne i smisleno povezane tologiji nezamjeranja i ravnodušnosti, suhoj slike svijeta. U kulturi se sistemska varka, deskripciji, sinkretizmu, panegiricima, pam- obmana i krivo predstavljanje koje ljude vodi fletima, ponavljajanju i umnožavanju istog u opake i opasne bolesti pod odorom kulture kroz umanjenu vrijednost, apologiji, golim pri-
novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. 19 † MUALLIMOV FORUM
jevodima, izvan konteksta vremena, prostora i potpuno budnih svih pet osjetila, razumom i uvjeta u kojima ljudi žive ne doseže do tokova, umom: “Reci i kaži: ‘Ovo je moj put, ja pozivam sadržaja, procesa i značenja života. Kao što kiša Allahu otvorenom teorijom i jasnim dokazima, ne koristi kamenu, asfaltu i pustinji, da na njima ja i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen i u njoj raste trava, tako ni ovakvo umrtvljena, Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim“ okamenjena, balzamirana i preparirana teorija (Kur’an, 12:108). Na istini koja slijedi iz vjere ne dodiruje život ljudi, a kamoli da daje okvir za počiva kultura i komunikacija. Kao što je rješavanje problema, izazova i dilema. religija, prema Schpengleru, duša i arhetip svake Svaki pojedinac na razini etike mora se kulture, tako na istini počiva komunikacija (a individualno i personalno suočiti sa vlastitim civilizacija je komunikacija) govor, razgovor, izazovima i tokovima života: „Kazuj i reci istinu, dijalog među ljudima. Komunikacija kao i makar bila i gorka“, kaže Poslanik, i: „Uči Kur'an upoznavanje, približavanje, prilagođavanje, kao da se tebi objavljuje“ (Ikbal). Na pologu udruživanje, integracija i akulturacija, a ne objave, sveukupne poslaničko-vjerovjesničke asimilacija ljudi u povijesnom svijetu – temelj vjeroprakse, ortoprakse ili sunneta i neupit- je društvenog i društvenosti čija je kur’anska nih pozitivnih iskustava čovječanstva kroz vri- deviza: „Litearefu veteavenu alel birri vettakva“ jeme i prostor, svaka generacija ljudskog roda – upoznavanje i potpomaganje u dobru i pojedinačno mora se suočiti licem u lice sa iza- kulturi (bogobojaznosti). Najkraće, za politički zovima, fundamentalnim tokovima, procesima, zajednicu neminovna je politička javnost, za pitanjima i nedoumicana svog vremena. „Taj društvenu zajednicu neminovna je društvena narod (svaki prije nas) bio je i nestao, njega javnost, za vjersku zajednicu neminovna je čeka ono što je zaslužio, a i vas čeka šta zaslužite vjerska javnost, za intelektualnu zajednicu i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili neminovna je intelektualna javnost i za državnu “(Kur'an 2:134).“Ko od vas vidi općemoralno zajednicu neminovna je državna javnost. i općespoznato zlo (munker), neka ga spriječi Vođeni Poslanikom da se istina mora i otkloni ukoliko može vlašću i zakonom; uko- kazivati makar izgledala i gorka, Budhinom liko ne može, onda riječima i savjetom, a ako izrekom da nikad ništa ne ostaje isto do kad ne može ni tako, onda preziranjem u srcu, ali je se o njemu šuti i kad se i njemu nešto kaže ili to najslabiji vid i oblik imana i vjerovanja“, kaže napiše, riječima književnika da je dobro da Poslanik. ništa ne ostane nekazano i latinskom izrekom Izuzetno važno je naglasiti da nijedna clara et distinct – jasnom i razgovjetnom generacija koja dolazi ne može riješiti i otkloniti govoru pozivamo i ohrabrujemo ljude na probleme i izazove generacije koja dolazi. javan, direktan, jasan, razgovijetan, otvoren, Conditio sine qua non – istina je preduvjet svih iskren, sadržajan, smislen i nedvosmislen uvjeta svakog čovjeka i svake generacije da se govor koji nije prazan, šupalj, dvosmislen ili suoči sa izazovima svoga vremena, sadržajima višesmislen, parola, etiketa, mumljanje, kitijast i značenjima života u kapacitetima svojih i frazeološki govor. Taj i takav govor je oznaka mogućnosti iznutra: „Nema većeg napora, i sadržaj kritičkog mišljenja. Unutar kritičkog angažmana i borbe na Božijem putu od kazivanja mišljenja, a svako mišljenje ukoliko je svoje, a istine pred vladarom silnikom“, kaže Poslanik, a ne posuđeno mišljenje, jest kritičko mišljenje, izvana kroz život ići potpuno otvorenih očiju, hermeneutikum iznutra, postiže se umijeće
20 novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. MUALLIMOV FORUM † razumijevanja, kritikom izvana, ostvaruje se svojim propisima, pravima i dužnostima, šerijat vještina prosuđivanja i razabiranja stvarnosti. pokriva i objedinjuje: vjerski, moralno-etički, Hermeneutika i kritika unutar političke filozofije kulturni, pravni, socijalni i politički plan života. čine komplementrano jedinstvo unutrašnje i Fundamentalno značenje šerijata glasi: „Šerijat vanjske dimenzije, kritičkog mišljenja u kome predstavlja od Boga označeni put čovjeka ka subjektivni pojam, preko objekta, teme ili Bogu“ (Fazlu Rahman). predmeta spoznaje, putem komparacije suda Fikh je islamska pravna znanost ili i zaključka, dolazi do nove vizije, perspektive jurisprudencija. Osnovna intencija i nakana i ideje i spoznaje. Dakle, rješavanju stvari fikha jest razumijevanje (hermeneutika) šerijata prethodi imenovanje i definiranje stvari. i dina kako bi se šerijat i din, kao neizmjenjiva 1.1. RELACIJA IZMEĐU PRAVA I MORALA i nezamjenjiva Božija volja i vjera, u kontekstu neprestano promjenjivih i neponovljivih Nema religije, etike i moralno-etičkog (ireverzibilnih) okolnosti, lakše primjenjivali. učenja bez učenja o dobru i zlu, naredbama i Samo tako živi, izravni, do kraja iskreni kritički zabranama, slobodi i odgovornosti, mogućnosti i angažirani pristup „Uči Kur’an kao da se tebi i dužnosti i pravu i obavezi. U suštini, naređuje objavljuje“, i hermeneutika kao neposredno se ono što je halal (dopušteno, dobro i vrijedno), razumijevanje živog teksta koji se izravno a zabranjuje ono što je haram (nedopušteno, iznova nadaje i razotkriva u svojim značenjima, zlo i bezvrijedno). Jedini Bog stvorio je čovjeka sadržajima i smislovima, može posredovati i ljude u određenim okvirima i granicama, između sadašnjosti koja se dogodila, sadašnjosti koje se na nivou pojedinca zovu ahlak/moral, koja se sada i ovdje događa i sadašnjosti koja a na nivou zajednice, šerijat/vjerozakon. „To će se sutra tamo događati. Pravo je drugo ime su Allahove granice. Onoga ko se pokorava za šerijat, ili šerijat je u islamu uobičajeno Allahu i slijedi Poslanika Njegova, On će uvesti ime za pravo. Naravno, to se odnosi na Božije u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u objavljeno pravo. Standardno se kaže da je kojima će zasvagda boraviti i, eto, uspjeha pravo ono što je u skladu sa idejom pravde, golema. A ko Allaha ne sluša i Poslanika Njegova što je pravo, ispravno i opravdano i odgovara i ko se drzne preko Njegovih granica, u Oganj zahtjevima i uvjetima pravnog poretka, će ga uvesti, da ostane u njemu zasvagda, njega šerijatskoga, pozitivnog ili zakonskog prava. Kao čeka sramna i ponižavajuća patnja“ (4:13-14). sistem normi koji apstraktno regulira odnose Zato se kaže: Pod šerijatom se podrazumijeva među pojedincima i društvenim grupama, Božija volja u formi vjerozakona za zajednicu. pravo te norme kodificira i njihovo izvršenje Šerijat, kao najviši vjerozakon islama, sadrži osigurava zakonskim sankcijama, kažnjavajući u sebi propise koji pokrivaju prava i dužnosti, njihovo kršenje. Norma ili regula je pravilo ili koji reguliraju odnose između ljudi i njihovog zakon ponašanja od Boga objavljena ili od ljudi Stvoritelja, reguliraju međuljudske odnose propisana i nametnuta u funkciji zaštite života. među svim ljudima, reguliraju odnose ljudi Kad se sa stajališta islama sagledava zabrana i prema anorganskom, organskom, biljnom i razumijevanje zabrane, kaže se da je osnovna životinjskom svijetu. težnja i intencija institucije zabrane u odnosima Kad je riječ o šerijatu, radi se o među ljudima da se zaštite prava i vrijednosti cjelokupnosti propisa, prava i dužnosti. U jednih od drugih i da se nečinjenjem i življenjem
novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. 21 † MUALLIMOV FORUM
u svijetu zabranjenog izbjegnu i spriječe loše, i njegove kazne su obostrane, ovosvjetsko/ opake i opasne posljedice po čovjeka i ljude u dunjalučke i onosvjetsko/ahiretske. Na ovom dunjalučkoj i ahiretskoj perspektivi. Zato, sa svijetu šerijat sudi samo za izvanjske, vidljive, dvije vrste ljudi život je nepodnošljiv: sa onima dokazive i provjerljive stvari – nahnu nahkumu koji poriču i ne vjeruju u onosvjetske, ahiretske bizzevahiri, to jest za djela, radnje, čine, i vječne Božije zakone i Sud, i sa onima koji postupke, ponašanje, negativnu praksu, riječi, ignoriraju sve ovosvjetske procedure, dogovore držanje u konkretnoj situaciji i karakter. Ni i propise. Zapravo, pravo se sastoji iz dva moralni, a kamoli šerijatski sud ne vrednuje, ne elementa: spoljašnjeg i unutrašnjeg. Spoljašnji kvalificira i ne ocjenjuje ničiji iman/vjerovanje, element prava je monopol fizičke prisile ili nijjet/namjeru, misao, ideju, osjećaje i unutarnje prinude, a prinuda je norma čije se sankcije htijenje. Kad bi se to pokušalo, to ne bi bilo neizostavno primjenjuju. Po ovom spoljašnjem vrednovanje i ocjenjivanje, nego inkvizicija ili elementu lahko je razlikovati pravo od drugih, prenošenje Božijeg suda sa onog na ovaj svijet i npr. moralnih principa. Unutrašnji element da Božije ingerencije preuzimaju ljudi, koji sebi prava čini njegova religijska, društvena, umišljaju, a drugim ljudima nameću i podmeću državna, socijalna, kulturna i politčka funkcija u oponašaju da Boga. Poštivanje moralnih, normi, održanju i zaštiti neupitnog sistema vrijednosti, vrijednosti i principa u čovjekovom i ljudskom mira, reda, poretka, dobara zajednice i svakog životu, odnosima, postupcima i ponašanju, pojedinca. Neupitne i zaštićene vrijednosti u uvjet je moralne valjanosti čovjekovih djela u šerijatskom pravu su: životu. Ko ne vjeruje, ne poštuje i ne primjenjuje 1. Din – vjera, moralne principe, vrijednosti, načela, krijeposti, 2. Nefs – život, moralne zakone i sudove, njegov život u cjelini 3. Hurijjet – sloboda, i sva djela, radnje, čini, postupci, ponašanje i 4. Akl – um i razum, praksa nemoralni su. Dalje, da bi čovjek i ljudi 5. Ard – čast, dignitet i dostojanstvo, bili, živjeli i opstali u moralnom odnosu prema 6. Mal – imovina, svijetu, životu, ljudima i stvorenjima, mogu 7. Nesl – potomstvo. biti i održati se samo kad u njhovim odnosima i uzajamnim vezama postoje obostrano pri- Kao što je šerijat Božija volja u formi hvaćene naredbe i zabrane, obaveze i prava, vjerozakona za zajednicu, tako je ahlak/moral dužnosti u okviru mogućnosti, estetika u Božija volja u formi vjerozakona za pojedince. okviru etike i odgovornost u okviru slobode. Razlika između ahlaka i šerijata nije ni po izvoru Životinjama, zato što su životinje, ništa se (Bog), ni po sadržaju (Božiji propisi), ni po ne zabranjuje, ali one zato nemaju kulturu. cilju (Božije zadovoljstvo s nama i naše s Njim Ne razlikuje ljude od životinja jedenje, strast –radijallahu anhu veredu anhu), nego po broju i seksualni odnos, već način jedenja (kod ljudi na koje se odnosi i po vrstama kazni. Moral, muslimana, islamska kultura ishrane) i način moralni sud i moralni zakon uvijek se odnosi na seksualnog odnosa (u islamu tom odnosu svakog pojedinca i moralno kazne za počinjeni prethodi nikah ili šerijatsko vjenčanje), a i druge grijeh, uz grižnju savjesti na ovom, samo su na religije imaju propise prije ulaska u brak, dok se onom svijetu/ahiretu, a šerijat se uvijek odnosi životinje po nagonu pare direktno, bez ikakve na zajednicu, društvo i međuljudske odnose procedure.
22 novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. MUALLIMOV FORUM †
Bez učenja o dobru i zlu, naredbama 1.2. OBLICI I PODJELA VLASTI i zabranama, etici i estetici, o slobodi i Najopćenitija podjela vlasti glasi: vlast se odgovornosti, mogućnosti i dužnosti, pravu i dijele na oblike vlasti koji valjaju i oblike vlasti obavezama, moralnim zakonima i sudovima, koji ne valjaju. Svaka vlast koja valja je ograničeni život na ljudski način bio bi nezamisliv. Samo oblik vlasti, a svaka vlast koja ne valja, ona je bez zabrana, ukoliko bi u svakom trenutku neograničeni oblik vlasti. Neograničeni oblici sve ljudima bilo dozvoljeno, život na zemlji vlasti su oblici totalitarizama, apsolutizama i također ne bi bio moguć. Zato neprestano treba despotizma. Opaka je i opasna bilo koja, bilo ponavljati i u svijest ljudi utuvljivati: granice kad i bilo gdje vlast, i uprava koja je izvor, mjera, slobode su granice odgovornosti, granice sadržaj, ogledalo, kontrola, cilj i svrha samoj mogućnosti su granice dužnosti, granice sebi. Niko na svijetu kao faraon nije amanet prava su granice obaveza, granice etike su vlasti, moći, države, zakona i politike iznevjerio, granice estetike i granica dozvoljenog ide do izobličio, zloupotrijebio unakazio i u totalnu granice zabranjenog. Drukčije kazano, sloboda suprotnost tugjan/državni teror i državno se potrvđuje i opravdava – odgovornošću, nasilje preokrenuo. Sve što je država preko mogućnost – dužnošću, pravo – obavezom, državnih institucija i ustanova trebala štititi i estetika – etikom i dozvoljeno – zabranjenim. braniti (vjeru, živote, čast, imovinu, hramove, Zapravo, sloboda, pravo, mogućnost, dozvoljeno um i razum, potomstvo, slobodu, rad, znanje, i etika su nerazlučivi od odgovornosti, dužnosti, obrazovanje, prava i domove ljudi), faraon je obaveze, estetike i zabranjenog. Sloboda bez napadao, ugrožavao i uništvavao, a sve i čega se odgovornosti u politici i državi vodi ljude u i sam trebao oslobađati (oholosti, umišljenosti, anarhiju, najopakiju i najopasniju negaciju i gordosti, nadmenosti, samovolje, nepravde, izobličenje slobode. Kako je unutar usuli-dina nasilja, terora, suludim obogotvorenjem (filozofije prava) ustvrdio, čini se, imami Šafija: svoje personalnosti), on je to proglasio „Gora je i teža po posljedicama godina anarhije državnim razlogom i ciljem. Faraonizam je i od 67 godina diktature“. metafora i simbol i sadržaj i značenje i krajnja Ali, i anarhija i diktatura su izvan okvira granica apoteoze –obogotvorene personalne, ispravnog političkog života. To su krajnjosti koje neograničene vlasti. Za njega se veže des- jedna drugu prizivaju i koje su potrebne jedna potizam/tugjan/faraonizam, neograničena vlast drugoj. Pravo bez obaveza prelazi u samovolju, (ni Božijim zakonima, ni ljudskim propisima privilegije, diskreciju, arbitražu, a dužnost iznad uređena i uokvirena vlast) na neograničeno mogućnosti prerasta u nasilje i teror, estetika vrijeme. Izvor te vlasti – suveren, sadržaj te bez etike prelazi u razvrat i pornografiju, a vlasti, mjera te vlasti, ustav i zakon te vlasti, i dozvoljeno koje prelazi u zabranjeno ima kao nakana, smisao, cilj i teleolos te vlasti samo je rezultat i posljedicu kopile koje se zove grijeh. faraon. On je gospodar srca, duša, misli ideja, Ustvari, nemoguće je govoriti o vjeri bez Objave, tijela, imovine, kuća i hramova. On je sam kako religiji bez vjere, etici i kulturi bez religije, odgoju utjelovljena samovolja i ustav, zakon i regula i bez etike i kulture, slobodi bez odgovornosti, satut i pravilnik i zakonodavna i sudska i izvršna mogućnosti bez dužnosti, pravu bez obaveze i (egzekutivna) vlast. On sam i niko više (sve dok naredbi bez zabrane i estetici bez etike. mu Allah nije poslao Musaa, da mu kaže da nije Bog, da ga pozove na pravi Put i da izbavi
novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. 23 † MUALLIMOV FORUM
Israilćane iz njegovog ropstva), tako i javnost valja. Od kolektivnih oblika vlasti koji ne valjaju i mediji. Jedini oblik njegove komunikacije je i koji su se kroz povijest pokazali kao negativni, kroz monolog, monopol, monolit i monizam to su: razni trijumvirati, timokratija, oligarhija, sebe objavljivanja ljudima. Prvi Musa, a.s., partokratija, plutokratija, anarhija, militarizam, sa faraonom razgovara i vodi dijalog. Dakle, nacizam i komunizam. Sve ove oblike vladavine faraoni nikad sa ljudima ne razgovaraju, niti odlikuje želja da vladaju bez ustava i zakona i vode rasprave na temelju sile argumenata nego da njihova vlast (usljed samoproglašenog cilja) im se sam faraon objavljuje argumentima sile. nikim i ničim nije ograničena. U faraonskom sustavu vlasti faraon je preko Svi trijumvirati, Prvi i Drugi, u Rimu, sahiruna/ribara ljudskih duša jedina javnost. ili Brežnjev, Kosigin i Podgorni, u Sovjetskom Hegelovim jezikom, u „Filozofiji povijesti“ savezu, pokazali su se nestabilnim i trajali su kazano, to je dječije doba duha u kretanju kratko. Timokratija je, prema Platonu, vladavina svjetskog duha u kome je slobodan samo najčastoljubivijih. Doista, tako priznaju oni koji pojedinac, tj. faraon. Naravno, on u svemu sebe su bili u vlasti, čast, slast i užitak koji donosi vlast umišlja kao Boga i sebi pripisuje sve njegove i blizina vlasti ne donosi nijedan ovozemaljski atribute. užitak. Vlast je porok od kojeg nema lijeka i Faraonizma/despotizma ili neograničene, odbrane. Jednostavno, vlast je kuga i najveći na faraonovoj samovolji utemeljene, vlasti porok častoljubivim ljudima. Oligarhija je, nema bez dva unutrašnja i dva vanjska sadržaja. prema Aristotelu, vladavina grupe najimućnijih Unutrašnji sadržaji despotizma su širk – ljudi, koji smatraju ili je i narod u to uvjeren da politeizam i sihir – magija, a vanjski – nesloboda su oni sposobni upravljati i vladati u kapacitetu sa nejavnošću i nasilje nad ljudima. koliko su imućni. Partokratija je klasični oblik Drugi oblik blaže i manje neograničene vladavine jedne ili nekoliko političkih stranaka u vlasti ili oblika vlasti koji ne valja jest diktatura. kojima stranački programi imaju veću težinu od Unutar političke filozofije i filozofije prava, ustava i zakona. Plutokratija je oblik vladavine u kaže se da je diktatura neograničena vlast na kome se grupe ljudi prema različitim osnovama ograničeno vrijeme. Njaizrazitiji i najčešći oblik udruže da bi se dočepali vlasti. Glavni motiv diktature jest tiranija ili vladavina pojedinca i cilj koji ih povezuje je dolazak i opstanak tiranina čija je vlast više utemeljena na samovolji na vlasti. Narod i teorija u odnosu na takav nego na zakonu, redu i poretku. U savremenoj oblik vlasti uvijek su zbunjeni i iznenađeni i političkoj teoriji diktatura se najčešće imenuje neprestano ponavljaju kako mogu biti na vlasti, autokratijom i autoritarnim načinom vladanja a nemaju ni programa, ni sadržaja. Narod ne u kome samovolja, diskrecija i usmena arbitraža mora znati, ali teorija ne smije zaboraviti. Oni vladara imaju veću i jaču težinu od propisa i imaju cilj. To je sama vlast. Prema Tejlorovom zakona. Diktaturu ili autokratiju u posebno zakonu, jednom uspostavljena struktura bori kriznim vremenima, u kojima narod gubi se da ojača, da se učvrsti, da se proširi i održi. nadu u ustanove, insitucije i kapacitet ustavnog Kako, ako nema programa i sadržaja rada? Pa, poretka, a sve povjerenje prenosi na vladara kojeg neprestanom kompromitacijom i eliminacijom smatra darom Božije milosti, Max Weber naziva političke alternative ili opozicije. To su dva harizmatskim oblikom vlasti. Ovo su personalni sveta cilja programa i sadržaja – biti na vlasti oblici negativne, neograničene i vlasti koja ne i eliminirati političku alternativu. To su dva
24 novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. MUALLIMOV FORUM † programa onih koji nemaju programa. Onda i valja i koja za vrhovno načelo, ispred ustava i narod u najboljoj namjeri, u prividu, i pričinu zakona, ističe klasni princip ili klasni interes – političkog života, pođe zabrinuto rezonirati: oslobođenje radničke klase kao klase i ukidanje Šta ćeš, kakvi god su, neka ih, nema ko drugi.... svih klasa i klasnog sistema općenito kroz Oni na vlasti slavodobitno, na svaku angažiranu ukidanje pivatnog vlasništva. Komunizam je kritiku, uzviknu: „Šta je alternativa?“ Ovo radikalno protiv države, jer je smatra klasnim je sve tačno, a ništa nije istina. Jedino pravo recidivom i definira je kao organizirano pitanje glasi: Ko je doveo narod u ovu i ovakvu nasilje jedne, to jest vladajuće klase protiv poziciju, on sam, opozicija ili vlast? Naravno, ostalih klasa. Ništa bolje ne prolazi ni pravo, svi pomalo, ali vlast ponajviše. Ovakav oblik jer se svodi i definira kao volja vladajuće klase vlasti u kome nema drugog cilja osim same pretočena u zakon. „Naše rodno tlo nije tlo vlasti, nemoguć je bez relativizacije zakona, prava, nego tlo revolucije“, kaže Marx. Negira se ignoriranja javnosti i banalizacije društvenog i individualna ljudska svijest, savjest pogotovo. života. Anarhija je, prema Platonu i Aristotelu „Ne određuje svijest čovjeka njegovo vlastito i političkoj teoriji, općenito vladavina biće, nego njegovo društveno biće određuje općeg vanzakonskog i vaninsitucionalnog njegovu svijest i čovjek nije ništa drugo nego odlučivanja u kome svaki građanin pokušava ansambl sveukupnih društvenih odnosa“, biti izvor mjera i sadržaj zakona, ili tiranin. tvrdi Marx. Religija, umjetnost, filozofija i To je najkraći i najopakiji oblik vladavine koje sva duhovnost nisu ništa drugo nego oblici, društvo vodi u haos i bezizlaz. Militarizam alijenirane (otuđene) i iluzorne svijesti. Svi ti je oblik vladavine utemeljen na vojnoj hunti, oblici svijesti, prema marksistima, udaljavaju sili, nasilju, diktaturi i stalnim ratovima protiv čovjeka od njegovog generičkog ili rodnog i svog ili drugih naroda. Militaristički poredak autentičnog bića. Njegovo rodno biće čini biće odlikuje prinudna saradanja, vojna hijerarhija, rada, društvene proizvodnje i komplementarne zajednička imovina, ekstenzivna privreda i prakse. U islamu to je biće vjerovanja, slobode, centralizacija cjelokupno proizvodnje. Nacizam rada, morala, prava i zakona, kulture, društva je oblik negativne, neograničene vlasti koja i društvenosti, savjesti, svijesti, uma i razuma, ne valja i koji za vrhovno načelo, ispred vjere, sjećanja i pamćenja, saradnje i solidarnosti morala, zakona i kulture, stavlja rasu nacion, i i zdravog natjecanja u dobru, pravdi, istini i to plavu arijevsku više krvi i višeg reda. Kroz poštenju. Svi oblici neograničene vlasti ili vlasti nacional-socijalni korporativni sistem bori se za koja ne valja u manjoj ili većoj mjeri, a faraonizam Lebensraum/proširenje prostora plave arijevske potpuno, ne trpe i ne podnose vladavinu prava, rase. Naravno, na tom putu se iskorjenjuju niže pravnu državu i pravni poredak, podjelu vlasti nearijevske rase. na zakondavnu, sudsku i izvršnu, ne prihvataju Rasni zakon i rasni problem balans i autonomiju vlasti. Svaki uvid i kontrolu dominira svijetom. Najviši zakon je volja rada vlasti doživljavaju kao nepovjerenje, Nacionalsocijalističke partije, a njeno poniženje, urotu, zavjeru i smrtnu opasnost. Što utjelovljenje je vođa ili Furrer. Osnovne parole je vlast neograničenija, javnost je uskraćenija, nacizma su: jedan vođa, jedna partija, jedna suženija i nepostojanija. Nema dijaloga, nema nacija i jedna država. Komunizam je, također, pitanja, nema informiranja, nego proizvođenje oblik negativne i neograničene vlasti koja ne i projektiranje javnosti. Pitanja ne vode u
novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. 25 † MUALLIMOV FORUM
otvaranje novih horizonata i otkrivanje novih zakonu zato što je monarh/basileus izvor i mjera spoznaja, nego u sumnjičenje same vlasti. zakona. Slično stajališe zastupa Machiavelli o Ovi oblici vlasti isključuju javnost, suverenitetu da je „država volja i djelo vladara, otvorenost, objektivnost, zakonitost i koji je svjestan zadatka i smisla vlasti“. Ovakav transparentnost rada. Njima opozicija, javno oblik monarhističke vlasti u kojoj je vladar, mišjenje, intelektualci i mediji nisu korektiv, umjesto institucija, zalog i garant ustava i nego smrtni neprijatelji vlasti. Ovi oblici vlasti zakona, naziva se provjećeni apsolutizam. u potpunosti otvaraju narod prema sebi u Tradicionalna vlast o kojoj piše Max Weber, svrhu praćenja i uhođenja, a zatvaraju sebe po svemu ustrojstvu i načinu funkcioniranja, prema narodu usljed nezakonitog i neustavnog veoma je slična monarhiji. Taj oblik vlasti počiva rada. Opis, sistematizacija, standardizacija, na tradiciji, usmenim običajnim pravilima, klasifikacija i kvalifikacija radnih mjesta njima povijesnom kontinuitetu, diginitetu i autoritetu su jednačina sa sedam nepoznatih. Po pravilu se kraljevske porodice. To su kraljevske loze i ne objavljuju konkurs i natječaj za radna mjesta. porodice u kojima se dinastičkim principom sa Umjesto toga, na djelu je diskrecija, arbitraža, roditelja na djecu (prinčeve) prenosi kraljevska voluntarizam i samovolja. Tako se, umjesto vlast. Povjerenje, autoritet, običaji i tradicija lojalnosti sistemu, redu, poretku, ustanovama i igraju presudnu ulogu u ovakvim zajednicama. insitucijama, promovira i prakticira servilnost i Ovo su prilično stabilni i dugotrajni oblici odanost ljudima. vlasti. 1.3. OBLICI VLASTI KOJI VALJAJU Aristokratija je, prema Aristotelu, oblik vlasti u kojoj vlada nekolicina najboljih u Prema Platonu i Aristotelu, svaka vlast je svemu po zakonu. To je, ustvari, vladavina elite dobra ukoliko je zakonita, a zakonita je ukoliko (moralne, intelektualne, političke). Da bismo kao sadržaj i cilj ima ideju općeg dobra, ukoliko razumjeli i približili elitu, moramo se pozvati na zastupa, artikulira i realizira interese najvećeg Ortegu Gaseta. Prema njemu, elita su oni ljudi broja ljudi i ukoliko većini donosi, sreću, mir i ili one grupe koje na sebe preuzmu odgovornost blagostanje. Osnovna izvanjska odlika svakog za opću stvar i najviše dobro, a mase u odnosu na oblika vlasti koji valja jest da je ograničen, elitu su oni koji preuzimaju obaveze i poslove. određen i u uokviren ili Božijom normom ili Politeja je, prema Aristotelu, vladavina ljudskom instucionalnom kontrolom ili, što većine prema zakonu. To je Aristotelu samo je najbolje i najsretnije rješenje, istovremeno i željeni, a nigdje u stvarnosti potvrđeni i ostvareni Božijom normom i ljudskom instucionalnom ideal ili oblik vlasti. Ono što je Aristotelu kontrolom. politeja, to je Evropi od Rima Republika ili, Unutar političke filozofije i političke najkraće rečeno, država, uprava, vlast, ustanove teorije, oblici vlasti koji valjaju, a koji se najčešće i institucije su javna stvar i opće dobro naroda. navode i spominju u literaturi su: monarhija, Demokratija je oblik vlasti u kome su tradicionalna vlast, aristokratija, politeja, na prvom mjestu, ispred ustava i zakona, volja republika, demokratija, ustavna demokratija, i glas naroda. Baš zato što demokratija, ispred konstitucionalizam, racionalna vlast, vladavina svega, slijedi volju i glas naroda, i Platon i prava i pravna država. Monarhija je, prema Aristotel su protiv demokratije kao oblika vlasti Aristotelu, vladavina najboljeg u svemu po zato što ona, oslobođena zakona, neminovno
26 novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. MUALLIMOV FORUM † završava u anarhiji. Racionalna vlast je, prema teritorijalno-politička zajednica i društvena Maxu Weberu, spreficikum i izum Zapada. To organizacija utemeljena na ustavu i uređena po nije samo vlast koja počiva na ustavu i zakonu, zakonima. već i na institucionalnoj demokratiji i strogoj Pošto mnogi tvrde da je vlast najveći proceduri. Sve odluke moraju biti donesene u porok i strast, da je kvarna i da kvari ljude i pisanoj formi, utemeljene na zakonu, statutu i da je jedino što je gore od same vlasti, ustvari, pravilniku i da su ih napisali i potpisali nadležni nepostojanje vlasti, ili kad je vlast istovremeno organi. Racionalni tip je antipod tradicionalnom svako i niko, a to je anarhija, pitanje svih pitanja i hrazimatskom obliku vlasti. glasi: Kako vlast na ljudski način kontrolirati? Ustavna demokratija je vladavina, volja Konstitucionalizam kao institucionalna, i glas naroda utemeljen na ustavu, organiziran na ustavu i zakonu utemeljena vlast znači po zakonima i realiziran po demokratskoj ograničenu i kontroliranu vlast. Svaka vlast proceduri. Od Karla Popera prihvaćena je koja valja, bilo kad i bilo gdje, u većoj ili manjoj politička maksima da demokratija nije vladavina mjeri je ograničena vlast, ili Božijom normom ni većine, ni manjine građana, nego politički ili pozitivnim pravom i kontrolom, od samih princip da građani po unaprijed predviđenoj i ljudi, a nekad u kombinaciji sa sva tri navedena utvrđenoj proceduri prije isteka mandata mogu mehanizma. smijeniti jednu vlast, ukoliko je više ne žele, bez Od Monteskijea do danas u Evropi i svijetu prolijevanja krvi i nenasilnim putem, iako su traju rasprave kako kontrolirati i organičiti vlast. prije toga glasali za nju. Monteskje predlaže tri mehanizma: Konstitucionalizam, pravna država i a) Podjelu vlasti na zakonodavnu, sudsku vladavina prava u suštini se svode na isto i i izvršnu, označavaju ustavni ili pravni red i poredak. b) Balans, tj. neprikosnovenu autonomiju Pod ustavnim redom i poretkom u najširem i i ravnotežu između zakonodavne, sudske i nabitnijem smislu podrazumjeva se sadržinski izvršne vlasti. i značenjski pravna država (konstituanta) i Nijedan od oblika vlasti nisu jedan vladavina prava pomoću općih, objektivnih, drugom ni nadređeni, ni podređeni, nego sve bezličnih i za sve građane istih zakona. To znači njih kroz ustav objedinjava isti ustavni ili pravni princip ili sistem u kome vladaju pravo i zakon poredak. (nomokratija), a ne arbitrarnost i diskrecionost c) Uz podjelu i balans vlasti neminovno i u kome osnovna prava čovjeka ne samo da ide i kontrola, uvid i kritički sud o radu vlasti. predstavljaju najvišu vrijednost, već su i na U tom poslu na prvom mjestu je politička odgovarajući institucionalni način zagarantirana opozicija, koja je neprestani politički korektiv i osigurana. Čisto pravnim jezikom kazano, vlasti i kritičko-političko oko građanske javnosti. ustavni poredak je sistem pravnih normi Odmah iza opozicije slijedi, ne bilo koja, nego izveden iz osnovne norme. Norma čije se politička kritička javnost. Javnosti u jednoj važenje ne može izvesti iz neke više norme, a i zemlji nema bez povjerenja vlasti u građane i iz koje se izvode i sa kojom moraju biti saglasne bez zakonitosti rada vlasti. Ova vlast se otvara sve ostale norme, naziva se osnovnom normom. prema narodu da bi imao uvid i kontrolu u njen Na temelju ustavnog poretka, izvodi se pravna rad, a ne otvara narod prema sebi radi uhođenja definicija države. Lapidarno kazano, država je i praćenja usljed nepovjerenja u narod. To je
novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. 27 † MUALLIMOV FORUM
tako u oblicima ograničene vlasti koji valjaju, ustava i zakona organski jedinstvene vlasti (kao a u oblicima vlasti neograničene vlasti koji ne što su državna, federalna, kantonalna, gradska, valjaju – vlast od građana traži povjerenje prema distrikt i općinska vlast). sebi, a sama nema povjerenja prema građanima Kad je riječ o političkim pravima i zato što radi nezakonito. slobodama, nemali broj ljudi koji su živjeli u Za kritičku političku javnost pojedinačno socijalizmu, pa i univerzitetskih profesora, ne najbitniji su intelektualci ili ljudi koji su razlikuje ljudska, građanska i civilna prava. neprestano budni i srcem i dušom i umom i Ljudska, prirodna ili univerzalna prava su razumom i sveukupnim bićem, poput Sokrata, bezuvjetna, Bogom darovana, opća, prirodna, zastupaju ideju općeg dobra i interese naroda. nezastariva i neizbrisiva prava na: vjeru, život, Svaki čovjek koji po znanju, zvanju i obrazovanju slobodu, imovinu, um i razum, čast, potomstvo, ima kapacitet intelektualca a brine samo o sebi i spoznaju, kretanje, obrazovanje, rad, i to su svojim interesima i poslovima, nije intelektualac, zatečena prava. Građanska prava su politička nego idiot. Seljak ili polupismeni radnik nikad ne prava i ona nisu darovana i zatečena, nego su može biti idiot, nego divljak, prostak i primitivac. izborena i dugotrajnom borbom stečena prava. Od intelektualaca presudno zavisi hoće li u Prema tim pravima, svaki punoljetni građanin jednoj državi vodeću i glavnu riječ imati građani je nosilac političkog subjektiviteta i on je izvor ili divljaci. Kao što i John Lok sve stanovnike i nosilac suvereniteta, a ne kralj, pleme, narod, jedne države dijeli na građane (politička bića), nacion, rasa, kao što je nekad bilo. Civilna prava robove i divljake, tako jedan namjesnik Bosne nisu individaulna građanska, komplementarna u izvještaju sultanu sve njene stanovnike dijeli politička, nego grupna ili posebna prava na insane (politička bića), hajvani (robove) i koja se odnose na razne kulturne, etničke i šejtane (divljake). Od intelektualaca ponajprije jezičke grupe. Dakle, civilna prava nikad nisu i od početka kroz razumijevanje, imenovanje individualna i politička, nego posebna, grupna i vještinu prosuđivanja i razabiranja stvari prava za razne likove i oblike života unutar i problema, zavisi ko će stati ispred naroda, građanskog društva kao totaliteta. Događa se građani ili divljaci. Što je u jednoj zemlji u pojedinim zemljamama Zapada da gotovo manje intelektualaca, najmanje je hiljadu puta svi građani, ukoliko prihvate državljanstvo, više robova, sluga, a i glas divljaka ima veću istovremeno participiraju i uživaju i ljudska i težino od građana. Pored intelektualaca, u građanska i civilna prava. ograničavanju i kontroli vlasti koja valja ulogu 1.4. ISLAMSKI OBLIK VLASTI imaju i sve vrste medija: printani, radio i TV. U oblicima vlasti koji valjaju – mediji samo Svaka religija svijeta slaže se, pa, naravno, i inforimiraju, a u oblicima vlasti koji ne valjaju islam, da vlast, vladanje i upravljanje moraju biti – mediji prozivode i projektiraju javnost po ograničeni i kontrolirani. U islamu, na dvostruk želji i potrebi vlasti. Uz medije, u kontroli i način: Božijom neopozivom normom i ljudskim ograničavanju vlasti u građanskom društvu ima uvidom i kontrolom. Dalje, pored sankcije kompletan sektor civilnog društva sa posebnim na ovom za namjerno krivi rad i zloupotrebu planom, programom i potrebama i sve nevladine vlasti, predviđena je kazna i na onom svijetu. S organizacije. U okvirima vlasti koja valja, obzirom da je islam za ograničenu i neprestano postoje i različiti nivoi autonomne, samo preko kontroliranu vlast, većina teoretičara unutar
28 novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. MUALLIMOV FORUM † političke filozofije ubraja i islamsku vlast u Zato je islam u svojoj osnovi uvijek valjani oblik vlasti, s tim da je primjena zakona u za silu prava, zakona i argumenata, a ne za Evropi i u slamu drukčija. U Evropi od Platonove argumente sile, neprava i nezakona. Osnovnim „Države“ do danas u primjeni zakona ide se od političkim principom, šurom, slam nikad ne države preko zajednice do čovjeka, a u islamu dozvoljava vladaru da se izmetne u suverena od sebe preko svoje djece i porodice, roditelja, koji glumi Boga, niti dovodi narod u poziciju najbliže rodbine i prijatelja do ostalih ljudi. „O podanika koji, kao stado, nekritički slijedi i vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite u oponaša suverena. Principom šure, vladar čuva ime i Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu sebe od isključive i jedine odgovornosti. Kroz roditelja i rođaka, bio on imućan ili siromašan, princip šura i ummet se odogovrno uključuje pa Allahovo je da se brine o njima!“(4:135) u raspravu o općim poslovima i interesima. Islam počiva na autoritetu istine/hakka, U trećoj kur’anskoj suri, u 159. ajetu, kaže se: pravde/adla, pravičnosti/kista (nomokratiji), i na „U poslovima se savjetuj s njima“, dok 42. sura izabranim institucijama koje imaju legitimitet, a nosi ime Šura – dogovaranje i savjetovanje. ne samo na autoritetu ogoljene funkcije. U toj suri izričito se kaže: „Ve emruhum šura Kroz pristupnu besjedu Ebu Bekra pri bejnehum – I uređuju svoje poslove i odnose izboru za prvog halifu: “Narode, iako nisam zajedničkim sporazumjevanjem, savjetovanjem najbolji među vama, evo sada vladam nad vama. i dogovaranjem“. Sa sličnim sadržajem mogu Ukoliko budem slijedio pravi put, u tome me se navesti i neki hadisi. Dakle, izvori islama, pomognite. Skrenem li s pravog puta, onda me Kur’an i hadis, ni najmanje nisu krivi što je uopozorite, jer govoriti istinu predstavlja svetu politička svijest muslimana zapuštena, što je kod dužnost svakog građanina, a tajiti je isto što i muslimana današnjice veoma slabo razvijena izdaja. Najslabiji među vama kod mene je najjači politička filozofija, filozofija prava, filozofija kad se radi o zaštiti njegovih prava, a najsilniji povijesti, politička teorija, komparativna kod mene je najmanji kad se radi o zaštiti tuđeg povijest, jasna i otvorena politička svijest i prava i imetka od njega. Budite mi lojalni dotle javnost i što nevjerovatan broj muslimana, pored dok se ja budem pokoravao Allahu i slijedio općih, prirodnih i univerzalnih prava, uopće Njegova Poslanika. Iznevjerim li u tome, ne veže nije svjestan ili nema potrebu za građanskim ni vas dužnost lojalnosti prema meni. Klanjajte i ili političkim i civilnim pravima. Neko je, ipak, molite se Allahu. On će vam biti milostiv“, islamu kriv. Osjećam se kao pojedinac posramljenim i nije strana ni kritična javnost, ni opozicija, ni krivim pred tom činjenicom. provjera mandata, ni izbor, niti je vlast data i Ipak, supstancija islama je istina sadržana predana, nego povjerena i uvjetovana. Zato je u Kur’anu, primijenjena u sunnetu i potvrđena sadržaj vladavine u ummi – šerijat (nomokratija), u povijesti. Forma ili okvir islama su sloboda i a oblik, forma ili način vladavine u ummi je šura. Ukras i ljepota/Kevser islama su muslimani šura – obavezno insitucionalno dogovaranje sa odgojeni na temeljima islama u formi slobode bejatom – zakletvom i slobodom. To Aristotel i šure. Zato su milijardu i po muslimana u naziva politeja, a savremena politička teorija to svim zemljama i na svim kontinentima svijeta isto imenuje kao republika, ustavna demokratija, živi globus jezika, rasa, nacija, etničkih grupa, konstitucionalizam – ograničena i kontrolirana kultura i najdragocjeniji mozaik razlika u vlast, ili oblik vlasti koji valja. jedinstvu i jedinstva u razlikama.
novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. 29 † MUALLIMOV FORUM
UNLIMITED AND LIMITED AUTHORITY ΓΪϴϘϤϟ ΔτϠδϟϭ ΓΪϴϘϤϟ ήϴϏ ΔτϠδϟ Mustafa Spahic ζΘϴϫΎΒγ ϰϔτμϣ The paper presents forms of authority, organization and manner of functioning of the ωϮϧ ξόΑ ϢϴψϨΗϭ ˬΔτϠδϟ ϝΎϜη ϝΎϘϤϟ νήόϳ certain type of authority in society as well as the ΔϳήΣ ΕΎϴϧΎϜϣ·ϭ ΩϭΪΣ Ϛϟάϛϭ ˬΎϬϠϤϋ Δϴϔϴϛϭ ΔτϠδϟ limits and possibility of public, free democra- ϲϓ ϱΪϘϨϟ ϱήϟϭ ϲσήϘϤϳΪϟ ΐσΎΨΘϟ ΔϴϨϠϋϭ tic communication and critical opinion in the ΓΪϴϘϤϟ ΔτϠδϟ ϰϠϋ ΔϤΎϘϟ ΔϴϋΎϤΘΟϻ ΔϤψϧϷ social systems based on unlimited and limited Ϧϣ ϱΪϘϨϟ ϱήϟ ϥϮϜΘϳ . ΓΪϴϘϤϟ ήϴϏ ΔτϠδϟϭ authority. Critical opinion is composed of her- ϪϤϬϓϭ ϊϗϮϟ ϰϠϋ ϢϜΤϟ ϦϜϤϳϭ .ΩΎϘΘϧϻϭ Ϟϳϭ΄Θϟ meneutics and critique. Use of these two met- hods allows for judging and understanding ϞΎγϭϭ ϦϴϔϘΜϤϟ ϥ· .ϦϴΘϘϳήτϟ ϦϴΗΎϫ ϡΪΨΘγΎΑ reality. The main levers and institutions which ΕΎϛήΤϤϟ ϲϫ ϲϧΪϤϟ ϊϤΘΠϤϟ ΕΎϤψϨϣϭ ϡϼϋϹ control and limit the authority’s self-will, irres- ΕΎόϤΘΠϤϟ ϲϓ αέΎϤΗ ϲΘϟ Δϴδϴήϟ ΕΎδγΆϤϟϭ ponsibility and despotism in the contemporary Ϧϣ ˷Ϊ Τ Η ϭ ΔτϠδϟ ΔΒϗήϣ ΔϤϬϣ ΔΜϳΪΤϟ ΔϴσήϘϤϳΪϟ democratic societies, are intellectuals, media ϥ· .ϥΎϴϐτϟϭ ΔϴϟϭΆδϣϼϟϭ ΩΪΒΘγϻ ϮΤϧ ΎϬϗϻΰϧ and civilian society sector. In genuine Islamic ΓέΩϹϭ ϢϜΤϠϟ ϲϋήθϟ ϲϣϼγϹ ϞϜθϟ ϲϓ ΔτϠδϟ form of governing and running, the authority ϯέϮθϟ ΪΒϣ Ϧ˷ϜϤϳ ΚϴΣ .ϯέϮθϟ ΪΒϤΑ ΓΪϴϘϣ ϥϮϜΗ is restricted by the principle of Shura (compul- ΔϴγΎϴδϟ ΓΩΎϴϘϟ ΔϴϟϭΆδϣ ϢγΎϘΘϳ ϥ Ϧϣ ϢϛΎΤϟ sory institutional action). Principle of Shura ΔδγΆϣ ϥ ΎϤϛ ˬϦϴΒΨΘϨϣϭ ϦϴϠϫΆϣ ΏϮϧ ϊϣ ΓέΩϹϭ allows the sovereign to share responsibility of ϦϳΪηήϟϭ ˯ϼϘόϟ ϊϴϤΟ ϡΎϣ ϝΎΠϤϟ δϔΗ ϯέϮθϟ political leadership and running with the com- petent and elected representatives. Institution ΕΫ ΎϳΎπϘϟ ΔθϗΎϨϣ ϲϓ ϮϛέΎθϴϟ ΔϣϷ ˯ΎϨΑ Ϧϣ of Shura allows inclusion of all wise and full-age ϻ Ϫϧ ϝΎϘϤϟ άϫ ΐΗΎϛ ϯήϳϭ .ΔϛήΘθϤϟ ΔϴϤϫϷ members of the Ummah in the discussions of ϲϋϮϟ έϮμϗ ΏΎΒγ Ϧϋ ΚΤΒϧ ϥ ΎϨϟ ϲϐΒϨϳ common interest. In the author’s opinion, the ϥϷ ˬϡϼγϹ έΩΎμϣ ϲϓ ˬϦϴϤϠδϤϟ ΪϨϋ ϲγΎϴδϟ reasons for underdeveloped political awarene- ΔϴϟϭΆδϤϟ ϡΎΗ ΡϮοϮΑ ΩΪΤΗ έΩΎμϤϟ ϚϠΗ ss of the Muslims should not be sought in the . ΓέϮθϤϟϭ sources of Islam that otherwise explicitly stipu- late consulting and advising.
30 novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. MUALLIMOV FORUM †
KRITIKA AUDITIVNOSTI I KONCEPT VJERSKE MUZIKE
Mersid RAMIČEVIĆ
Unatrag deceniju, bajni praktikanti umjetničkoj muzici zapadne Evrope. Stoga, parapolitičke upotrebe (ne)kulture, jamče pokušati konfesionalnim ili ma kakvim svrsi posredstvom sredstava masovne komunikacije odanim nomenom posvojiti muziku, moguće i manipulativnih happeninga jeftine ‘bošnjačke’ je jedino u odsutnosti elementarne predstave, emocije, projekciju nepatvorene „islamske odnosno, iskustva muzičke stvarnosnosti, barem muzike“. Ovakvo ordinarno onepamećenje i u ravni podražaja. Ili, da budemo još precizniji, prebiva u ponoru nad kojim se, pak, među iluzija o posvajanju muzike je moguća usljed ostalim, formira i pitagorejski nauk o nepoznavanja prirode nejbenignijih funkcija proporcijama nekih prvih muzičkih intervala. zvuka koji se konstituiše kao muzika. Podsjetimo Sintagma „islamska muzika“ se ne da li se i da po Platonovom Sokratu „muzičar oplakati ni prostom primjedbom kako je u je onaj koji napreduje od čulno primijećenih pitanju pleonazam. Demonstracija ovoga harmonija do nečulnih, inteligibilnih i umišljaja u formacijskom smislu ne izlazi njihovih proporcija“1, nameće se utisak kako čak ni iz okvira onoga što će pop pjevač i sveprisutnim nakaradnim „omuzikaljenjem“ parodičar Antonije Pušić alias Rambo Amadeus Božijeg Imena ili Božijih Atributa, imena nazvati turbofolkom. Dakle, uopšte se ne radi Božijih Poslanika, i tako dalje, vrši profanizacija o Muzici(!), već o temeljnoj emocionalnoj pretpostavljenoga dogmatskoga mnijenja. zapuštenosti vaskolikoga pučanstva. No, o Rijetki su autori u savremenoj ‘umjetničkoj’ etimološkim peripetijama i pojmu muzike u muzici, tipa estonskoga kompozitora Arvo Pärta, svjetlu ontologijske nauke može se a i ne treba koji posežu za muzikom kao konsekvencom govoriti. Zasad, stvar biva još paradoksalnijom eksplicitne duhovnosti. No, Arvo Pärt, čiji je ukoliko se primijeti da ni fantastična tradicija, umjetnički bilans, napose, problematičan, da se primjerice, renesane, a tek baroka, u umjetničkoj objasniti prije trendovskim htijenjem proizašlim muzici ne pretendira da se imenuje, katoličkom iz povodljivosti za preostalim new age-om iliti protestantskom. Na koncu, Crkva je u negoli dostatnim stvaralačkim imperativima. ovom slučaju bivala tek mecenom, posjednicom Sjetimo se i da je zadugo, i dan danas, ime moći, odnosno, materijalnim inspiratorom američkoga avangardnog kompozitora Johna umjetničkoga djelovanja. Uostalom, ono što Cagea figuriralo kao opće mjesto u sveukupnim poznajemo kao sakralnu, a opet folklornu, strujanjima sjevernoameričke, ne samo muzičku građu neće biti jedinim generatorom, 1 F.W.J Schelling: Zur Philosophie der Kunst, Beck Verlag, niti mogućom supstancom u klasičnoj München 1984
novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. 31 † MUALLIMOV FORUM
performativne, već i teorijske scene, te da je John i postulatima suvereno strukturirati tok vlastita Cage svoju stalnost crpio iz zen budizma koji je bića, i to kao redovna orguljaša više od šezdeset važio za njegov duhovni trezor. Ipak, John Cage, godina u pariškoj katedrali Trinite. Messiaen će svojim smjelim izjavama kako je „sve muzika“ biti još jedan u nizu značajnih stvaralaca, skoro i sličnim pokusima odvažno će provocirati jedini u oblasti muzike, koji će pored raznih filozofsku debatu po mnogim pitanjima. Ništa, literata, tragičara, pjesnika i mistika (sjetimo se u tom smislu neće ostati upamćenije od njegove samo Attara), biti strastveni istraživač ptičijega čuvene kompozicije Silent (4 m 33 s), gdje poja. U tom smislu će ostaviti čak sedam tomova muzičar sjedi za instrumentom, tačno četiri transkribiranog samozatajnog ptičijega pjeva. minute i trideset i tri sekunde ne otsviravši S druge strane, poput ptica, njegovi učenici ni tona. Ovo bi u svakom slučaju graničilo će raslojiti i učiniti (delezovski) rizomatičnim intelegibilnom poimanju muzike po slici ili mnoge statusne elemente, iste one kolorističke replici na Sokrata od malo prije, ali o čemu je tradicije iz koje je iznikao i Messiaen. John Cage svojom tišinom pokušao govoriti, No, vratimo se temi iz naslova, kao tema je već decenijama. fenomenu socijalnih aspiracija, onako kako je Možda, ponajbolje o paradoksalnoj već bilo riječi s početka teksta. U svojoj poznatoj zagubljenosti duhovnoga potaknuća u studiji o povijesti muzičke produkcije, „Buka“2, umjetničkom djelu svjedoči primjer francuskoga Jacques Attali već u prvom pasusu konstatuje kompozitora Oliviera Messiaena. Ličnosti, kako bi namjesto što zapadnoevropska koja je u sebi supstituirala posvećena katolika spoznaja dvadeset i pet vijekova pretendira da i klasika muzičke moderne, pasionirana svijet vidi, isti bi trebala da sluša. I, dakako, ornitologa, te pedagoga mnogim od značajnih da mnogi su filozofi, teolozi, mistici i znalci kompozitora dvadesetoga stoljeća. On će po pitanju geometrije i/li kosmogonijskih još kao zatočenik u njemačkom nacističkom ‘doktrina’, uzimali kao primarni model logoru, u egzistencijalističkoj ravni generisanoj naše reprezentacije života, interferencijalnu sigurnim trijumfom volje, napisati svoj dobro sposobnost auditivnog, nauštrb vizuelnom poznati Kvartet za kraj vremena. Posvetu anđelu polju receptujućeg, i čak s onu stranu mišljenja. apokalipse koji upozorava da “više neće biti No, ono što provijava kao problem iz Attalijeve vremena”, djelo bazirano na analognoj upotrebi studije je festilizacija kao osnov mnogih teorija i obratima mističnoga broja sedam, broja dana koje žele dar kao osu kreativnog kružoka. pred smaknuće svijeta, po Ivanovoj Apokalipsi. O svemu tome, kao političkoj logici svijeta, Kako je muzika temporalni fenomen, to se bit svjedoči slika iz XVI vijeka, Borba karnevala iščezavajućeg vremena treba shvatiti u kontekstu i posta, flamanskog slikara Petera Breughela njene eteričnosti, odnosno, same prohodnosti Starijeg, koju Attali detaljno analizira. No, da zvuka, koji već sad u nadzemnim sferama nije formalizujemo stvar, iskustvo umjetničkoga moguć a što je valjda i spominjani Cage pokušao događaja se realizuje „sebepostavljanjem istine sugerisati. No, Messiaen će danas biti prepoznat u djelo“ (a ne dokidanjem istog), što bi rekao i kao rijetka ličnost univerzalističkoga tipa. U Hajdeger, dodajući kako je to moguće, jedino uz svom stvaralačkom radu on će se suvislo baviti „ekspoziciju svijeta“ i „prizvodnju zemlje“.3 starogrčkim tropama, hindu ragama i atipičnim indijskim instrumentarijem, te mnoštvenim 2 Izdanje: Biblioteka XX vek, urednik Ivan Čolović, Beograd, 2007 hindu-perzijskim ritmičkim paternima. 3 Citirano prema, Gianni Vattimo, Kraj moderne, po- Naravno, kao kompozitor, koji će tim primjesama glavlje Istina umjetnosti, Matica Hrvatska, 2000
32 novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. MUALLIMOV FORUM †
Kad smo već kod proizvodnje zemlje na Pitanje morala, odnosno etike u momenat stajemo i uz Jean Jacques Rousseaua, umjetničkoj muzici i poštenoj umjetničkoj i po Klod Levi – Strosu, utemeljitelja nauka o stvaralačkoj praksi je moguće postaviti jedino čovjeku a možda i začetnika etnomuzikologije. u domenu poetički utemeljene umjetničke Jean Jacquesa Rousseaua je usput pokušavao estetike. Dakle, ako je usud umjetničkoga biti i kompozitorom, no to tek ide u prilog djelanja svojevrsna margina na koju se ne ukupnom habitusu njegovoga doživljaja svijeta. dospijeva već se na njoj biva, to će biti zato što Ono, što nas ovdje zanima, jesu Rousseauove svakoj suvisloj umjetničkoj naraciji odgovara teorije (o transu i opsjednutosti) koje se vrte oko dostojan umjetnički legitimitet. dva stožera: moralnoga i fizičkoga djelovanja No, da je gore spomenuti Attali bio u muzike – ili naizmjenično i kombinovano oba. pravu uvjeravajući da je „muzika (poglavito, Rousseau u svojem Rječniku Muzike i njena populistička manifestacija, op.a.) izuzetno Ogledu o porijeklu jezika, postavlja za muziku sredstvo za predviđanje budućnosti ljudskih kako problem „drugoga“, tako i problem odnosa društava i za prevenciju njihovog srljanja u između prirode i kulture/stožer fizičkoga samoubistvo“, znao je još i Konfučije, tvrdeći: djelovanja. U to vrijeme puno se je raspravljalo „Kakva muzika u državi, takva i država“. Ovu, o kurativnim vrijednostima muzike, a s druge maksimu će kasnije rado rabiti u helenskoj o njenom djelovanju u obliku mehaničkih misli a poznati su i brojni drugi primjeri koji vibracija. Nakon perioda u kojem je Rousseau muziku doživljavaju kao ideju „revolucionarne apsolutizovao muzičko nad dušom, on ide svojim društvene promjene“, odnosno, kao mogući razmatranjima i u teoriju partikularizacije i „organizacijski princip države“, kako to semiologije muzičkog, uglavnom na primjerima formuliše Hakim Bay, omiljeni američki te(r) komunikološki popularne te rasprostranjene oretičar anarhizma. muzičke ostavštine. Govoreći o osjećajima u P. S. Mogućnost kritike u islamskom poglavlju „O melodiji“, Rousseau kaže „...oni na miljeu danas graniči sa naučnom fantastikom. nas ne djeluju samo kao osjećaji, nego kao znaci Budući je islam zasnovan na Objavi, Apsolutnom ili slike...“ a dalje u poglavlju koje naslovljava Tekstu koji se glasom prenosi, zapanjujuće „Da naši najživlji osjećaji načešće djeluju preko je nedostatno to kako se muslimani ophode moralnih utisaka“: prema zidu svoga zvučnoga svijeta, istoga „Dokle god zvuk budemo htjeli da onoga koji su sami u svojom totalitarnošću razmatramo samo preko potresa koje pobuđuju uslovili. U tom polju smjenjuju se halabuka u našim živcima, nećemo imati istinska načela i vakum, vrisak i nijemost. Shodno, donekle, muzike i njene moći nad našim srcem...“ pomodnim teorijama tijela po kojima glas važi No, govoriti o moralu u muzici i općenito za produžetak istoga, Ummet je zasigurno sakat, u umjetničkoj ravni, uglavnom je moguće jedino bez obzira na svojoj gorostasni bijes. Što kaže na nivou ideološke procjene – zbog koje su, Hakim Bay: „Znakovito, praksa zikra se sastoji primjerice, svojevremeno u Sovjetskom savezu od ponavljanja riječi. Sam ovaj čin je tekst, i pred doktrinarnim sudovima lenjinističke samo tekst. A, praksa anarho-situacionizam se estetičke farse, gonjeni Sergej Prokofjev i svodi na isto: na tekst, parolu na zidu. Trenutak Dmitri Šostakovič. Obojica neoklasici evropske prosvjetljenja. Pa, to i nije potpuno bezvrijedno umjetničke muzike. No, ovaj prvi, morao svoje – ali što će nakon toga biti drukčije?“ utočište, ipak, potražiti u slobodarskoj Evropi.
novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009. 33 † MUALLIMOV FORUM
CRITIQUE OF AUDITIVE ASPECT AND CONCEPT OF ΔϴϨϳΪϟ ϰϘϴγϮϤϟ ϡϮϬϔϣϭ ϦϴόϤΘδϤϟ έϮϬϤΟ ΩΎϘΘϧ RELIGIOUS MUSIC ζΘϴϔ˶θΘϴϣέ Ϊϴγήϣ Mersid Ramicevic ϦϴόϤΘδϤϟ έϮϬϤΠϟ ΩΎϘΘϧϻ ΏΎϴϏ ϝΎϘϤϟ άϫ ΞϟΎόϳ This article examines lack of critique of ˬϚϟΫ ϰϟ· ΔϓΎο·ϭ . ϦϴϤϠδϤϟ ΪϨϋ ΔϴϓΎϘΜϟ ΔϤψϧϷ ϲϓ auditory aspect in the Muslim cultural systems. Ϧϣ "ΔϴϨϳΪϟ ϰϘϴγϮϤϟ" ΓήϜϓ ΩΎϘΘϧϻΎΑ ϝΎϘϤϟ κΨϳ Additionally, this article criticizes concept of ϥ ϰϟ· ήψϧϭ . ˯ΎϘΒϠϟ ϞΑΎϗ ήϴϏ ΎΌϴη ΎϬϧϮϛ ΚϴΣ “religious music“ as something unsustainable. ϱάϟ ϖϠτϤϟ κϨϟ ϚϟΫ ˬϲΣϮϟ ϰϠϋ ϡϮϘϳ ϡϼγϹ Being that the Islam is based on Revelation and Absolute Text which is transmitted through voi- ϞϣΎόΘϳ ϒϴϛ ϞϫάϤϟ Ϧϣ ϪϧΈϓ ˬΕϮμϟΎΑ ϞϘϨϳ ce, it is astonishingly inadequate how Muslims έΪΠϟ βϔϧ ˬϲΗϮμϟ ϢϬϤϟΎϋ έΪΟ ϊϣ ϥϮϤϠδϤϟ treat the sound world barrier, the same one άϫ ϲϓ ϰϟϮΘϳ .ϢϫΩΪΒΘγΎΑ ϢϬδϔϧ Ϣϫ ϩϮσήΘη ϱάϟ they conditioned by their own totalitariani- ΔΠϴΘϧϭ .ΖϤμϟϭ ΡΎϴμϟϭ ˬύήϔϟϭ ΞϴΠπϟ ϞϘΤϟ sm. Racket and vacuum, scream and muteness ΕϮμϟ ϥ΄Α ϝϮϘΗ ϲΘϟ ˬΔΜϳΪΤϟ ΪδΠϟ ΕΎϳήψϨϟ coincide in that field. Accordingly, to a certain Ϧϣ ϪϧΈϓ ˬΪδΠϟ ϚϟΫ έήϤΘγ ϞΟ Ϧϣ ϱέϭήο degree, Ummah is surely crippled, regardless of ΎϬΒπϏ Ϧϋ ήψϨϟ ξϐΑ ˬΔϗΎόϣ ΔϣϷ ϥ ΪϛΆϤϟ its gigantic rage through fashionable theories of . ϣΎΠϟ body according to which the voice represents an extension of the same.
34 novi †uallim br. 37 • 3. rebiu-l-ahir 1430. / 29. mart 2009.