Taekwondo 1 Taekwondo
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
Taekwondo 1 Taekwondo Predloženo je da se u ovaj tekst uklopi tekst sa stranice sa razgovor. Taekwondo je korejska borilačka vještina nastala 40-ih godina dvadesetog stoljeća spajanjem različitih vještina koje su se vježbale u to vrijeme. Njezino ime dolazi iz riječi Tae (태, hanja 跆), što znači udariti nogom, Kwon (권, hanja 拳), što znači udariti rukom i Do (도, hanja 道), što znači put. Taekwondo je udaračka vještina koju odlikuju atraktivne nožne tehnike i brzina. Danas se taekwondo smatra jednom od najpopularnijih borilačkih vještina i sportova, a broj vježbača u svijetu se procjenjuje na više od 100 milijuna. Razbijanje dasaka Povijest Povijest borilačkih vještina u Koreji je vrlo duga. Najstariji dokazi su kipovi i slike pronađeni u grobnici dinastije Muyong Chong (oko 3. stoljeća pr. Kr.) koje prikazuju ratnike u borbenim pozama. U to doba, Koreja je bila podijeljena na tri kraljevstva: Silla, Koguryo i Paekje. Sva tri kraljevstva su imala jake vojske (u Koguryo zvanih "SonBae", u Silla "Hwarang") koje su izučavale vještinu nenaoružane borbe. U to vrijeme, vještina se zvala HwaRang-Sul ili SuBak / SooBakh-Do /. Subak se razvio u vještinu taekkyon ( izgovor: tekjon ), koja se često koristila na vojnim demonstracijama, i na turnirima na kojima su se ratnici mogli dokazati u međusobnom nadmetanju. To posebno dolazi do izražaja za vrijeme dinastije Koryo (918. - 1392. n.e.), koja ujedinjuje tri kraljevstva, i kada se natjecanja u taekkyonu koriste u svrhu pronalaženja talentiranih novih vojnika ili čak promaknuća vojnika u časnike. Kroz stoljeća, taekkyon razvija mnogo specifičnih nožnih tehnika. Za vrijeme dinastije Joseon, konfucijanizam zamjenjuje budizam kao službena religija, i društvo postaje manje fokusirano na ratovanje i viši društveni slojevi počinju se više baviti poezijom i glazbom. Shodno tome, taekkyon postaje zanimacija nižih društvenih slojeva i preživljava kao narodna igra sve do početka 20. stoljeća. Za vrijeme japanske okupacije Koreje, sve borilačke vještine su strogo zabranjene i taekkyon praktički izumire. Mnogo Korejaca putuje u Japan na studij i tamo se upoznaje s vještinama ju-do, karate-do, aikido. Po završetku drugog svjetskog rata i japanske okupacije, vraćaju se u Koreju i otvaraju škole borilačkih vještina, korejski "Moo-Sool" izgovor MuSul = ratnička umjetnost podijeljene na pretežito udaračke Tang-Soo-Do; Soo-Bakh-Do ili više hvatačke YU-DO korejski ĐUDO ili JUDO, odnosno miješane hvatačko-udaračke HAP-KI-DO pod utjecajem AIKIDO-a iz Japana. Ideogram izvorno kineski isti je Wu-Shu ( vu-šu), Moo-Sul ( mu-sul) i Bu-Jutsu ( bu-đucu) za izraz "ratnička umjetnost-umijeće", ili uz dodatak DO ratnički put: BU-DO japanski, MOO-DO korejski i WU-DAO kineski; Kineski sustav danas je WU-SHU s 12 grana ratničkih umjetnosti, prikazanih kao demo-sustav na Olimpijskim igrama u Pekingu ( Beijing ) 2008, te Svjetskim igrama borilačkih sportova i vještina, Peking-Kina 2010. i Petrograd-Rusija 2013. ( GAISF/AGFIS SportAccoerd "World Games Combat Sports" ). Taekwondo 2 Neke od poznatih škola iz ovog razdoblja su Moo-Duk-Kwan, Chung Do Kwan, Oh Do Kwan, Ji Do Kwan ( 9 udaračkih "kwan" -ova ili škola ). Škole nisu bile povezane, a vještina koju su podučavali (uglavnom varijacije okinavljanskog To-De sustava, kasnije nazvan Karate-Do) se nazivala raznim imenima: kong soo do, tang soo do, tae soo do itd. Kroz utjecaj taekkyona, vještina poprima mnoge specifične nožne tehnike, ali se još uvijek podučava pod različitim imenima, s različitim formama, zvanjima koja nisu ujednačena itd. Među osnivačima škola se javlja želja za objedinjavanjem njihovih stilova u jedinstvenu korejsku borilačku udaračku vještinu. Nova vještina se isprva naziva Tang-Soo-Do, pa Tae-Soo-Do; Počinje proces zajedničkog rada udaračkih kwan-ova i osnovano je udruženje Korea Tae-Soo-Do Dae-Han (Association) 1961 kao prva udružena organizacija, koja 1965. mijenja ime u Korea Tae-Kwon-Do Dae-Han (Association), naziv koji nosi i danas, a danas se piše se skupa TaeKwonDo i izgovara TEKVONDO s naglaskom na drugom O. Navodno je ime TaeKwonDo prvi puta predložio jedan suradnik generala Choi-Hong-Hi-ja 1955.g. ali nije tada prihvaćeno, nego tek 1965. kada je general Choi Hong Hi postao predsjednik Korea Tae-Soo-Do Dae-Han i ime odmah promijenio u TaeKwon-Do, te iskoristivši vojnu moć praktično nametnuo svoj stil "Oh-Do-Kwan" i praktički zabranio ostale stilove, koji su "preživjeli" u inozemstvu, najviše u Americi i zanimljivo u Japanu gdje su Korejci najveća nacionalna manjina, pod nazivima Tang-Soo-Do, Han-Moo-Do, Kuk-Sool-Won, Tae-Kuk-Sul, Hapkido i drugi... Svjetske organizacije TaeKwoDo sustava U razdoblju 1945-1955 razvilo se u Koreji više smjerova i interesa za ratničke ili borilačke umjetnosti ( Moo-Sul; musul ), u 4 glavna pravca: 1. YU-DO pretežito hvatački sustav, korejski JUDO ( đudo) s integriranim Goshin-Jutsu i Ju-Jutsu; 2. TANG-SOO-DO / SOO-BAKH-DO ili KONG-SOO-DO pretežno udarački sustav, korejski TAE-SOO-DO KARATE-DO, pod utjecajem japanskih karate-do škola ( ryu); 3. KUM-DO ili KUMDO, derivat japanskog sustava KENDO, mačevanje bambusovim štapovima "shi-nai" u oklopima, te IAIDO vještina mača; 4. HAPKI-DO ili HAPKIDO, umjetnost kooordinirane KI-energije i vrtložnih kretnji, derivat japanskog sustava AIKIDO; ideogram je isti za hapkido i aikido. Razvilo se mnogo hapkido škola. Stil za vojno-policijske potrebe nazvan je "Teuk-Gong MuSul". Kako su u staroj Koreji bili u prošlosti razvijeni sustavi borenja pretežno udarcima nogama, osobito iz skoka i u letu, osnivači svih korejskih udaračkih stilova-škola ( kwan ) preferirali su noge, za razliku od japanskog karate-do sustava ( ryu=stil, škola ) koji je u to vrijeme preferirao pravocrtne udarce rukama; Čak su održani susreti korejskih i japanskih praktikanata u Koreji i Japanu, više u propagandne svrhe, pa i "susret timova" Koreje i Japana u sistemu "karate-do". Korejci su utjecali na japanski karate-do, osobito škola Kyoku-Shin-Kai-Kan-Do koju je osnovao Koreanac Choi-Yeung-Eui i japanizirao ime u Mashutatsu Oyama, a inače je izvorno trenirao Moo-Duk-Kwan Soo-Bakh-Do ( osnivač velemajstor Hwang-Kee ). Najbrojnija nacionalna manjina u Japanu su potomci doseljenika i radnika iz Koreje, MuSul i TaeKwonDo masovniji su nego Karate-Do, jer japanski nacionalni sustav borenja je ipak Ju-Do, koji je obvezan u svim školama kao sustav tjelovježbe i samokontrole. Korea Athletic Association ( Korejsko udruženje za tjelovježbe-atletiku; državno tijelo ) kao zvaničnu organizaciju 1955 registriralo je Korea TangSooDo DaeHan; 1961 do 1965 mijenja ime u Koreaa TaeSooDo DaeHan, a 1965 u Korea TaeKwonDo DaeHan ( Association). Korea Athletic Association i korejsko ministarstvo obrazovanja proglasili su tek 1965. Tae-Kwon-Do korejskom nacionalnom ratničkom vještinom, još bez naznaka sportskih karakteristika. Godinu dana kasnije 1966 instruktori iz 11 zemalja osnivaju ITF International TaeKwonDo Federation, koja biva primljena i u CISM ( Međunarodni savjet vojnih sportskih umijeća; Council International Sport Military Arts). U razdoblju 1959-1966 su korejski vojni instruktori pod nazivom taekwondo ( tekvondo ) prikazivali u Taekwondo 3 azijskim zemljama način obuke golorukih umijeća borenja kakav je prakticiran u vojsci Južne Koreje; Prvi promotor tada je bio je Kim Bok Nam, kasnije najvišeg zvanja 11.DAN taekwondo, koji se preselio u USA i odvojio se i od ITF i od WTF. Unatoč nastojanjima prve generacije majstora taekwondo-a koji su probali ujediniti taekwondo u jednu standardiziranu borilačku vještinu, to im nije u potpunosti uspjelo. Tek kad su u Koreji shvatili da treba krenuti u smjeru sporta, odlaskom Choi Hong Hi-ja u Kanadu, počinje nova era i opet se vraća starim kwan-ovima, te se u Koreji osniva edukacijski institut Kuk-Ki-Won ( 1972). Nastaje rascjep u tekvondou, podjela na Kuk-Ki-taekwondo, po KukKiWon institutu, koji je nastavno središte nove organizacije WTF - World TaeKwonDo Federation, osnovana 1973. ( ITF osnovana ranije 1966. ). Kuk-Ki-Won je središnji edukacijski institut za podučavanje i registraciju isnstruktora, majstora, tehničkih zvanja i licenci za natjecanja ( neka vrsta Sportskog Univerziteta ). WTF odmah po osnivanju organizira 1. Svjetsko prvenstvo u Seulu 1973. g. te 2.SP 1975. na koje dolazi i ekipa iz bivše SFRJ. Ekipa Jugoslavije, svi članovi iz Hrvatske bila je 1974. na 1.SP verzije ITF u Kanadi; Nije bilo zaštitne opremme na ruku-nogu; Pravila natjecanja po verziji WTF ( tekvondo klasični način ) u borbama su s zaštitom na tijelu - oklop ili pancir(ka), kao okvir od kože s umetcima od bambusa ili novije poliuretana, te u početku gola šaka i noga, po sistemu punog kontakta udarcima iznad pojasa, a bod je udarac koji izazove pomak iz ravnoteže udarenog borca. Kasnije su dodane meke tanke kožne rukavice za šaku i kožne meke tanke navlake na rist i stopalo ( nanožnice) te zaštita za podlaktice, potkoljenice i kaciga. Revoluciju su unijeli "elektronski" oklopi s dodirnim davačima ( dodirni - taktilni senzori ) u oklopu, te u navlakama za stopalo, koji bežično radiovalovima ( RF RadioFrequency ) signaliziraju pogodak i olakšavaju bodovanje i suđenje. Kako je nakon OI u Ateni taekwondo svrstan u za publiku neatraktivne sportove, u novije vrijeme traži se načine kako povećati zanimljivost za publiku, te uključivanje medija i sponzora-donatora, pa je uveden sustav više bodova za atraktivan udarac nogom u glavu ili iz okreta ili iz skoka, uvedena su tzv. tehnička natjecanja u sastavima-formama, te ekipni ( timski) sustav u 'kyorugy = borbe ( 5+1 u timu ) koji je promoviran na 2.World Games Combat Sports, Petersburg-Russia, u organizaciji SportAccord ( medijsko ime za GAISF-AGFIS ). WTF ima 8 težinskih kategorija, a na Olimpijske igre ide s po dvije spojene kategorije, samo 4 muške i 4 ženske. Iz nepoznatih razloga nije u sustav natjecanja u početku ukomponirano natjecanje u izvođenju borilačkih sastava "Paterns" / Forme-Hyoong, izgovor hjung ili hjong /; ( ili Poomse novi WTF termin; Tull novi ITF termin ). I druge borilačke organizacije ( IF ) imaju svoje grane "Forme" ( Paterns). WTF 1975. postaje IF ( International Sport Federation) član GAISF/ AGFIS Glavna skupština međunarodnih sportskih saveza - General Assembly - Association of International Sports Federation , a od 1980.