lidija vukčević Kiši li neprekidno nad Kotorom? Lidija Vukčević Kiši li neprekidno nad Kotorom? PB 1 lidija vukčević Kiši li neprekidno nad Kotorom? PB 1 lidija vukčević Kiši li neprekidno nad Kotorom? Za pisanje ovoga romana autorica je dobila potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske Zagreb, 2012. 2 3 I dio Onamo, onamo gdje je noć sagorjela dan 4 5 I. JUNIJ 1. Lipanjski mirisi Prijeđe li se u dubrovački suton granica na Debelom Brijegu, ubrzo se uliježe u sjene Bokeljskoga zaljeva, jedinstvenog jadranskog fjorda. Svete sjene Boke… Svježe sjene večeri, sjetne sjene večeri padaju na nas dok klizimo ce- stom prema Jugu. Čekamo trajekt. Promatram bokore oleandara. Visoki su i bujni. Nadsvođuju u ružičastim i bijelim lukovima zavojite ceste Zaljeva, uz more koje miriše na opojni mirluh. Sažimaju se u jedinstven buket mirisi ulja i ribe, ruzmarina i soli, olen- dara i pinija. Nesravnjivi mirisi Zaljeva i zavičaja. Udišem ih kao neku ariju eternu. O leandri, božanski leandri, uz koje me vežu sjene mladosti i naše male ljetne kamene vile uz sutomorsku obalu. Otac i ja ih posadismo u tro- strukim parovima na terasi i za kućom, u znak naše trojedine male obitelji. Sad me umnoženi i uvećani prate putem kojim se nakon de- setljeća izbivanja vraćam kući kroz čudesnu tamnu zemlju Boku u ko- joj sunce kasno izlazi i rano zalazi. Nakon par kilometara, nameće se krajoliku Novi sa svojim utvrda- ma i žalima, lječilištima i crkvama. On je velika poluzatvorena školj- ka, optočena tisućama skalina što pamte jednako hercegbosanske vladare i srpske kneževe, crnogorske vladike i jezuitske grozniča- ve propovijedi. Tek prolaznici mi..kaže Lamartine, jer svijet je brod bez luke, a vrijeme val bez žala, tek prolaznici mi...U sebi ponavljam ove stihove.Ubrzo se penjemo preko Cetinja u Nahiju. Već smo kod Barutane. Već mi srce lupa starim damarima. I drhte mi ruke kojima pozdravljam ukućane u vratima očinskoga doma, izloženog Jezeru i njegovoj vječnoj arhajskoj ljepoti. Sad dobro vidim da se velika zelena ploha jezera reflektira u mome duhu i očima mojih bližnjih, očima predaka, očima njihovih očeva... -Kakva je žega, Božja voljo, uzdiše moj stric antičkoga imena Đorđija. Jednako se izlažem vijorenju vjetra koji s mora donosi miris soli i 6 7 ruzmarina. I uzduh se puni nepojmljivom milošću. Kao kad ste zalju- Turistkinja u vlastitom zavičaju. Strankinja u svojoj domovini. bljeni pa ne razlikujete jutro od večeri, podne od ponoći. Da, pravi je razlog njenog boravka na simpoziju bila očeva mladost. Časak poslije reže se crvenkasta pogača. Glavna proročica čini to ri- Je li radio duže na Pošti ili u Ministarstvu trgovine? Kako se dosjetio tualnom gestom, prema sebi. Toči se vino i iznose grude slanog, šu- da zarađuje za početak studija? Očev život poslije mature, te dvije go- pljikavog sira. dine koje su joj nedostajale u njegovoj biografiji. Kako će to istražiti U slici visi nježan zvuk crkvenog zvona dok poziva na večernju. I ja- sad, kad nema više živih svjedoka? gnjeći meket uokviruje zadano u božanski prizor kojemu se ne može Manje su je zanemali referati, diskusije, inozemni kolege… odoljeti. Sonorna ćutnja, šum glagoljive tišine može započeti, kao mi- Ionako svuda znanstveni skupovi liče jedni drugima: voce del povr- sterij u manastiru... ce, kruške se izmiješaju sa smokvama ili grožđem, gvožđe s olovom ili aluminijem, med s pekmezom. Onamo, onamo Tortura kulturom.Toga ima i doma, pomisli sjetno. Bilo je tu i flertova, očijukanja. Prepoznavala je prošlogodišnje parove Tako je započela roman izgnanstva. Prema nekoj pjesmi. koji su se ponovno sljubljivali u čudnim ogriscima što su ostajali na- kon znanstvenih rasprava. Prividno, podizala se prašina iz teške arti- Htjela je dodati: Onamo, onamo gdje je noć sagorjela dan. ljerije akademske akribije. U svečanoj dvorani gdje su zasjedali devet Vidjela je to u jedinoj ulici kraljevske varoši.Tražeći uzalud kamenu blistavih kristalnih lustera visjelo je nad njihovim glavama. Jesu li tre- prizemnicu u kojoj je stanovao njen otac. Dok je pohađao gimnaziju. bali značiti devet nebesa? Ili je ipak bila samo skromna udžerica? Ono što bi slijedilo iza večera u obližnjim hotelu nakon odrezaka u Na zapuštenoj kući s lijepo ugraviranim fugama i s prozorima u koje sufleu ili čorbica od janjetine - je li bilo svijetlog ili crnog runa jagnje su zakucane daske, stajao je umjesto naziva ulice na plavoj sjajnoj ta- što je plivalo u tanjuru, pitala se po stoti puta, kao u babinim supa- bli, ćiriličkim slovima natpis: ma, dok je bila posve mala - bile su najčudesnije kombinacije mlada- Noć je izgorjela dan. Zastala je, kao da ne vjeruje. ca i starica, djedica i djevojčica. Za nuždu i nekako na silu izgovarali bi i onaj drugi slavenski jezik, jezik tzv. Drugoga. O, kako je to ušlo u Prolaznik koji je nailazio shvatio je njenu sumnju. modu na vrata nostalgije. -Da, to vam stoji tu već desetak godina. Što znam ja, neki su umjetni- Možda bolje nego nekim trećim, jezikom diplomatije, franceskim, ili ci to postavili i eto tako stoji tu. svekolike paljbe, ingleškim. Jezik Drugoga kao panaceja pomirenja. Iz kavanice koja je zatvarala ugao dviju paralelnih ulica, dolazila je Raspoznavala je to izjutra po leptirskom salijetanju kojim su kružili klavirska svirka. oko hrane ili koracali orni za doručak i nove rasprave što bi uslijedi- Tiha, nenametljiva. le nakon referata. Pijanist je sjedio povijenih leđa. Preludirao je neki intermezzo. Naizgled zanimljive diskusije: je li citirani disident bio ujedno i dželat Ili improvizirao, svirajući poznatu stvar? Nije se mogla sjetiti ničega. ili tek britanski špijun, je li doista ubijao kako se hvalio ili samo nosio pištolj u dubokom džepu balon ogrtača, je li venecijanski dužd dos- Sparina među Gospojama raznosila joj je pažnju. pio do bliske Boke stvarno ili u snovima… Smisao za nijanse preplavio bi ostatak znatiželje. Krao bi joj pažnju umjesto sadržaja izmitraljiranih riječi kroj usnica Detalj koji to nije, pomisli o natpisu. Svejedno je nastavila cunjati. nekog od govornika kad bi predsjedavala književoj sekciji. Po tome je Istraživala je varošicu popodnevnom šetnjom između dviju sesija. naslućivala nadmorsku visinu s koje bi započinjao tiradu. 8 9 Na primjer, da je za vrijeme rata bio ministar kulture u tom ili onom za- Mjedi, bakra možda i zlata, bronce i olova, alpake i tko zna čega… raćenom vilajetu ili da je i sam književnik. Ili pak da u engleskoj zemlji Nije li umiješana u tu kovinu i koja zvonolika riječ, pomisli jetko. jednako tako ne razumijevaju naša pitanja. Dolazilo bi joj da podrigne. Revolucija. Borba. Protest. Kao i kod kuće na televiziji smjenjivali su se orangutani i dinosauri. Što je drugo trebala značiti zvonjava nego opomenu vremena. Koje Nije više ničemu ne nalikuje... treba doći. Koracala je praznim i vrelim ulicama ubrzano i lako. Objavljivanje opasnosti? Vremena- nevremena koje je nahrupilo? Nalik monahinjama iz Ćelija. Koje stiže. Koje tek što nije stiglo. Tu je. Za vratima. Nepogovorno. I ti si samo jedna monahinja, pomisli. Drsko. Kao prosjak. Vrijeme zvona koja najavljuju Budućnost. I tebi je bog riječ, a riječ bog. Ona svakako nadolazi s Objavom božjom. A Gospod bog je visoki I ti vjeruješ samo u istinu boli. komesar. Mislila je jednostavno. Ne skanjivajući se. Povjerenik Pokreta. Nosi li kožnu jaknu i zna li rukovati oružjem? Sklonila bi se da zastane među sjene vremešnih lipa. Ili je i tamo Gospod komesar iskaljen od čelika, kakvo je i klatno? Lipa koje je mogao zapamtiti i njen otac. Dok je radio kao poštanski Ovdje, u zemlji koju je zvala Visozemska, zvono ili klatno povijesti ra- službenik ili pisar u Ministarstvu trgovine. Da zašpara za studije. Da zaznavala bi najprije u oblicima oblaka. Dijelilo je rekoh, njenu stvar- se otisne od kuće. nost od stvarnosti većine ostalih ljudi. Mislila je i o tome kako u ovom negdanjem kraljevskom gradu nema U njenoj stvarnosti, ni sada, toliko godina poslije, nije prestajalo ku- Cigana fata-lista, kako su ih zvali u istoimenoj ulici veće varoši njene majke, Cigana smetlara. I tko uopće skuplja lišće, ili iznosi smeće iz cati, kao plaha ptica na dlanu, očevo srce. Rijetko je sanjala jasno oče- ovih prekrcanih kontejnera što su osjećali na kiselo i prezrelo voće, vo lice ili figuru.Na javi bi u svakom danu osjećala blizu sebe, negdje na zagorjelo mlijeko, na dječje pelene… za leđima, očevu pognutu ruševnu priliku. Zastaje li? Ili kaska idući za njom? Zamoren, zasićen gustim uzduhom. Uredno obučen, izbri- Između nje i stvarnosti njihalo se veliko klatno vremena, ogromno jan. S kožom žutom poput voštanog platna. i nalik crkvenim zvonima Stoglave. Vidjela ih je davno u nekom dokumentarcu. Sjena njenog oca. Zelenkasti bakar uzbibanog zvona dijelilo je njenu stvarnost od stvar- Voštanice je kupila u manastiru. nosti ostalih ljudi. -Nisu iste kao one iz grada, reče monah. Preostalih ljudi: znanaca, prijatelja, rođaka, likova, neprijatelja, razno- Dodade tiho, jedva čujno: sača informacija i virusa, stručnjaka, sustručnjaka, fatalista, fundamen- -Ja sam arhitekt u svjetovnom životu. talista, filologa, slavista, mehanicista i mehaničara, pozitivnih mislila- ca, slobodnih zidara. Ili samo bacača kladiva? Ona pomisli, arhitekt vremena ili zvonjave? S neba se između nje i stvarnosti ljuljalo zapleteno uže što ga je vidje- -Kako, zar nisu jednake? la na upravo postavljenoj izložbi slika velikih dimenzija, pariškog sli- -Ne, uzvrati, ove su posvećene. Budete li ih palili nekome ko vam je kara Dada Đurića. značio mnogo, uzmite ih ovdje. U trenu joj se učini da liči nekom prizoru. Zvona Stoglave.. U jed- Uzela je četiri komada. nom trenu… Putem se pokaja. Zašto nije pitala monaha kakva je arhitektura neba. Vidjela ih je, rekoh, u nekom dokumentarcu, izlivena od slitina. Ili kršćanstva. 10 11 Možda bi ipak bilo neprilično. Shvatio bi kao provokaciju. Svojoj majci, Itani, nije dopuštala da ga obilazi niti joj je govorila kako Slično je pitanje trebala postaviti sebi.Kakva je tekstura tvoga života, izgleda.