Hodočasničko Mjesto Kao Prostor Međureligijskoga Dijaloga – Marijansko Svetište U Olovu
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
Filozofski fakultet Zvonko Martić HODOČASNIČKO MJESTO KAO PROSTOR MEĐURELIGIJSKOGA DIJALOGA – MARIJANSKO SVETIŠTE U OLOVU DOKTORSKI RAD Zagreb, 2016. Filozofski fakultet Zvonko Martić HODOČASNIČKO MJESTO KAO PROSTOR MEĐURELIGIJSKOGA DIJALOGA – MARIJANSKO SVETIŠTE U OLOVU DOKTORSKI RAD Mentor: Dr. sc. Marijana Belaj Zagreb, 2016. 2 Faculty of Humanities and Social Sciences Zvonko Martić A PILGRIMAGE SITE AS A SPACE OF INTERRELIGIOUS DIALOGUE – THE MARIAN SHRINE IN OLOVO DOCTORAL THESIS Supervisor: Marijana Belaj, Phd. Zagreb, 2016. 3 Informacije o mentoru Dr. sc. Marijana Belaj izvanredna je profesorica u Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu Sveuĉilišta u Zagrebu. Na istom je Fakultetu diplomirala 1994. godine etnologiju i informatologiju. Doktorirala je 2006. godine na Sveuĉilištu u Zagrebu u podruĉju humanisitĉkih znanosti, polje etnologija i antropologija, s temom Sveci zaštitnici u hrvatskoj pučkoj poboţnosti. Zaposlena je pri Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju od 2000. godine. Od 2001. godine ukljuĉena je u izvoĊenje nastave pri Odsjeku. Trenutno je nositeljica i izvoĊaĉica ukupno pet kolegija na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini studija etnologije i kulturne antropologije, jednoga na diplomskom studiju antropologije, te je izvoĊaĉica dijela jednog kolegija na poslijediplomskom studiju etnologije i kulturne antropologije. Šest kolegija od navedenih tiĉu se religijskih tema. Kao predavaĉ je gostovala u izvoĊenju nastave pri ljubljanskom Oddelku za antropologiju in kulturno antropologiju. Sudjelovala je u znanstveno-istraţivaĉkim projektima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Uništena tradicijska kultura zapadne Slavonije (2000.–2002.), Identitet i etnogeneza primorskih Bunjevaca (2002.–2005.), Etnološka baza podataka kao izvor znanja o etniĉkim i nacionalnim identitetima (2006.–2007.), te 2004. godine u istraţivaĉkom projektu Political Places in Change Odsjeka za kulturalne studije i povijest umjetnosti Sveuĉilišta u Bergenu. Od 2006.–2012. godine vodila je institucionalni nezavisni znanstveno-istraţivaĉki projekta Hodoĉašća i konstrukcija hodoĉasniĉkoga mjesta. Godine 2015. sudjelovala je u provedbi dionice EU projekta CreArt Od drţavne umjetnosti do kreativnih industrija – transformacija rodnih, politiĉkih i religijskih narativa (nositelj HDLU). Trenutno je pri matiĉnom Odsjeku koordinatorica projekta UsklaĊivanje studijskih programa u podruĉju društvenih i humanistiĉkih znanosti s potrebama trţišta rada (voditelj: doc. dr. sc. Dragan Bagić, nositelj: Filozofski fakultet, potpora: Europski socijalni fond). Od 2003. godine ĉlanica je uredništva i od 2013.–2015. godine glavna urednica znanstvenog ĉasopisa Studia ethnologica Croatica te ĉlanica meĊunarodnog izdavaĉkog savjeta znanstveno-struĉnog ĉasopisa Cris i znanstvenog ĉasopisa Etnoantropološki problemi (Sveuĉilište u Beogradu). Od 2011. godine ĉlanica je Upravnog odbora Hrvatskog etnološkog društva. Od 2012. ĉlanica je Etiĉkog povjerenstva Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju.Ĉlanica je udruga HED, SIEF, Hrvatskog hagiografskog društvo “Hagiotheca” te Centra za eksperimentalnu arheologiju. Znanstveni interesi kreću joj se u širokom rasponu tema i kulturnoantropoloških pogleda u podruĉju religije i religioznosti, posebice u podruĉju suvremenih hodoĉašća, religijskog pluraliteta i pluralizma te dinamike meĊureligijskih odnosa i dijaloga. Uz brojne znanstvene radove i izlaganja na znanstvenim skupovima, objavila je knjigu Milijuni na putu. Antropologija hodočašća i sveto tlo MeĎugorja (Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2012.). 4 Sažetak Tema ovoga rada je izvaninstitucionalni meĊureligijski dijalog u katoliĉkom marijanskom svetištu u Olovu, srednjobosanskom gradiću, koje dijele pripadnici dviju religijskih tradicija, katoliĉke i islamske. Polazište ovoga rada su teorije o dijeljenju hodoĉasniĉkog mjesta u okviru antropologije hodoĉašća i antropologije religije, poddiscipline etnologije odnosno kulturne antropologije. Rad poĉiva na konceptu interreligijskog svetišta i u njemu ostvarenog meĊureligijskog dijaloga. Dijeljenje svetišta podrazumijeva da razliĉite religijske zajednice dijele i neke zajedniĉke ideale. Zajedniĉki ideal katolika i muslimana u Olovu, i na tom idealu graĊen meĊureligijski dijalog, poĉiva na zajedniĉkoj ideji da je sveto locirano u mjestu (Belaj M.). U marijanskom svetištu sveto je poosobljeno u liku Djevice Marije, imenovane prema mjestu Gospa Olovska. Posjetitelji svetišta, koji mu pristupaju kao svetom mjestu, prilaze s razliĉitih pozicija i u njega unose vlastite diskurse. Sveto mjesto se promatra kao prostor koji ne teţi unificiranju, već moţe uzvratiti pluralnost diskursa, iz ĉega proizlazi i njegova univerzalnost (Eade i Sallnow). Cilj ovoga rada bio je prikazati katoliĉko hodoĉasniĉko mjesto i kultno mjesto muslimana kao jedinstveno svetište dugog povijesnog trajanja, ĉija jedinstvenost proizlazi iz njegove vlastite povijesti, rasporeda svetih lokacija i specifiĉnog povijesnog bosanskohercegovaĉkog konteksta u kojemu se odvija interreligijski dijalog. U prikupljanju etnografske graĊe korištene su tehnike sudjelovanja s promatranjem, promatranja i intervjua. Intervjui su okosnica etnografskog dijela ovoga rada, a obavljani su s tri razliĉite skupine: katoliĉki hodoĉasnici, muslimani stanovnici Olova i hijerarhijski sluţbenici (katoliĉki svećenici i olovski imam). Poseban prinos u radu je u autoetnografiji koja objedinjuje trojnu ulogu doktoranda: istraţivaĉa etnologa i kulturnog antropologa, hodoĉasnika i teologa. Analiza graĊe potvrdila je da su interreligijske interakcije u olovskom svetištu dugog povijesnog kontinuiteta te da izvaninstitucionalni meĊureligijski dijalog poĉiva na zajedniĉkim predodţbama o svetom, poboţnim praksama i naracijama kojima pripadnici razliĉitih religijskih tradicija posvećuju isto mjesto. Dijalog se iz svetišta prenosi na druga podruĉja svakodnevnog ţivota i aktualan je i u izvanrednim okolnostima, kakve su one ratne. Ključne riječi Olovo, Gospa, sveto mjesto, meĊureligijski dijalog, katolici, muslimani 5 Summary The theme of this work is non-institutional interreligious dialogue in the Catholic Marian shrine of the central Bosnian town of Olovo, shared by members of two religious traditions, Catholic and Muslim. The premise of this work are theories about the sharing of pilgrimage sites within the anthropology of pilgrimage and anthropology of religion, subdisciplines of ethnology or cultural anthropology. The work is based on the concept of an interreligious shrine and the inter-religious dialogue that takes place inside it. Sharing a shrine implies that different ethnic communities also share some common ideals. The common ideal of Catholics and Muslims in Olovo, as well as the interreligious dialogue built on this ideal, is based on the shared assumption that the sacred is located in a place (Belaj M.). In the Marian shrine the sacred is personalized in the figure of Virgin Mary, named after the locality “Our Lady of Olovo”. Visitors to the shrine, who approach it as a sacred place, come to it from different positions and bring into it their own discourses. The sacred place is considered as a space which does not aspire to unification, but can return a plurality of discourses, from which issues also its universality (Eade and Sallnow). The aim of this work was to show a Catholic pilgrimage site and a Muslim cultic site as a unique sanctuary of long historical duration, whose uniqueness stems from its own history, the position of its sacred locations and the specific Bosnian-Herzegovinian historical context in which the interreligious dialogue takes place. Ethnographic data was collected using the techniques of observation, participant observation, and interview. Interviews are the backbone of the ethnographic part of this work. They were conducted with three different groups: Catholic pilgrims, Muslims residents of Olovo and religious officials (Catholic priests and the imam of Olovo). Data analysis has confirmed that interreligious interactions in the Olovo shrine have a long historical continuity and that the non-institutional interreligious dialogue is founded on shared perceptions about the sacred, on devotional practices and on narratives by means of which members of different religious traditions sanctify the same place. The dialogue is carried over from the shrine to other areas of everyday life and is maintained in extraordinary circumstances, such as war, as well. Keywords Olovo, Our Lady, sacred place, interreligious dialogue, Catholics, Muslims 6 Sadržaj Informacije o mentoru ............................................................................................................. 4 Sažetak ....................................................................................................................................... 5 Summary ................................................................................................................................... 6 PROLOG ................................................................................................................................... 9 1. UVOD .............................................................................................................................12 2. TEORIJSKO UTEMELJENJE PRISTUPA MEĐURELIGIJSKOM DIJALOGU U HODOĈASNIĈKOM MJESTU ........................................................................................21 2.1. Razliĉitost diskursa upisanih u sveta mjesta......................................................................24