3. Zbornik Sveučilišta U Dubrovniku

ISSN 1849-630X

SVEUČILIŠTE U UNIVERSITY OF DUBROVNIKU DUBROVNIK

3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Dubrovnik, 2016. Izdavač/Published by SVEUČILIŠTE U DUBROVNIKU/UNIVERSITY OF DUBROVNIKU ~ ~ ~ Glavna i odgovorna urednica/Editor-in-Chief prof. dr. sc. Vesna Vrtiprah ~ ~ ~ Urednički odbor/Editorial Board prof. dr. sc. Ivo Ban, predsjednik Uredničkog odbora izv. prof. dr. sc. Mato Brautović izv. prof. dr. sc. Željko Kurtela prof. dr. sc. Vladimir Lipovac prof. dr. sc. Mateo Milković izv. prof. dr. sc. Ivona Vrdoljak Raguž prof. dr. sc. Vesna Vrtiprah ~ ~ ~ Lektor/Language Editor dr. sc. Antun Česko ~ ~ ~ Prijevodi i korektura na engleskom/ Translation and proof-reading into English mr. sc. Nives Vidak, prof. ~ ~ ~ Klasifikacija članaka/Classification of articles Jelena Lučić, dipl. knjiž. ~ ~ ~ Grafičko oblikovanje/Graphic design Katarina Banović, mag. oec. Davorka Turčinović, mag. oec. ~ ~ ~ Adresa izdavača/Publisher's address Sveučilište u Dubrovniku Branitelja Dubrovnika 29, 20000 Dubrovnik Telefon/Telephone: +385 (0) 20/445-708 E-mail: [email protected] ~ ~ ~ Zbornik izlazi jedanput godišnje./Journal is issued once a year. ~ ~ ~ Tisak/Printing Tiskara Zelina ~ ~ ~ Naklada/Edition 150 primjeraka/copies SADRŽAJ

SADRŽAJ

1. UTJECAJ KONCENTRACIJE IBA NA KVALITETU OŽILJAVANJA REZNICA ODABRANIH AUTOHTONIH SORATA MASLINA DUBROVAČKOG PODRUČJA...... 1 Marina Barnjak Vukas, mag. ing. kem. ~ dr. sc. Mara Marić, dipl. ing. agr. ~ Marija Marinović-Peričević, dipl. ing. agr.

2. ISPITIVANJE STAVOVA PREMA UČENJU ENGLESKOGA, NJEMAČKOGA I ŠPANJOLSKOG JEZIKA KAO STRANOG JEZIKA I JEZIKA STRUKE...... 11 mr. sc. Sandra Didović Baranac, prof. ~ Daniela Falkoni-Mjehović, prof. ~ mr. sc. Nives Vidak, prof.

3. ANALIZA KVALITETE RADNIH ŽIVOTOPISA S OBZIROM NA FORMU, SADRŽAJ I JEZIČNU ISPRAVNOST...... 31 Vicko Krampus, prof. ~ dr. sc. Irena Miljković Krečar ~ dr. sc. Ozana Ramljak

4. POSLOVNO-OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE, INDUSTRIJSKA I GOSPODARSKA ŠPIJUNAŽA U MEĐUNARODNOJ EKONOMIJI...... 49 dr. sc. Zdravko Bazdan

5. KONCEPTUALNA METAFORA U POLITIČKOM GOVORU...... 73 dr. sc. Nikolina Borčić ~ dr. sc. Igor Kanižaj ~ Svea Kršul, prof.

6. VIŠEJEZIČNOST U NAUTIČKOM TURIZMU...... 95 Martina Hrnić, univ. spec. ~ Ariana Violić-Koprivec, prof.

7. KONTROLING U JAVNOM SEKTORU - PREDUVJETI ZA USPJEŠNU IMPLEMENTACIJU...... 105 Maša Malić, mag. nov.

8. PRIMJENA KONCEPTA NOVOGA JAVNOG MENADŽMENTA U FUNKCIJI POVEĆANJA EFIKASNOSTI JAVNE UPRAVE U REPUBLICI HRVATSKOJ...... 117 dr. sc. Željko Mateljak ~ mr. sc. Srđan Gjurković

9. MARKETING U NAKLADNIŠTVU – NAVIKE ČITANJA I KUPNJE KNJIGA SVEUČILIŠNE STUDENTSKE POPULACIJE...... 135 dr. sc. Zoran Mihanović ~ Ivana Markotić, mag. oec. 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

10. POVEZANOST PROTESTANTIZMA I KAPITALIZMA U NJEMAČKOJ...... 159 Marko Šarić, univ. spec. oec. ~ prof. Petra Kovačec

11. EDWARD BERNAYS – PSIHOLOGIJA MASA I ODNOSI S JAVNOŠĆU...... 175 Sunčana Tuksar Radumilo, mag. educ. philol. angl.

12. SKLADNOST, KAO POVIJESNA BAŠTINA GRADA DUBROVNIKA...... 193 dr. sc. Lucijana Leoni

13. MOGUĆNOSTI PRIMJENE INTEGRIRANE MULTITROFIČKE AKVAKULTURE (IMTA) U REPUBLICI HRVATSKOJ...... 207 Bruno Šverko ~ prof. dr. sc. Ivan Katavić

14. O KNJIŽEVNIM DJELIMA MILOVANA MIKOVIĆA...... 223 dr. sc. Sanja Vulić CONTENTS

CONTENTS

1. THE IMPACT OF IBA CONCENTRATION ONTO ROOTING CUTTINGS OF SELECTED AUTOCHTHONOUS OLIVE PLANTS IN DUBROVNIK AREA...... 1 Marina Barnjak Vukas, MChem ~ Mara Marić, PhD, AGE ~ Marija Marinović-Peričević, AGE

2. BELIEFS AND ATTITUDES OF CROATIAN LEARNERS ABOUT LEARNING ENGLISH, GERMAN AND SPANISH FOR SPECIFIC PURPOSES...... 11 Sandra Didović Baranac, MSc ~ Daniela Falkoni-Mjehović, prof. ~ Nives Vidak, MSc

3. ANALYSIS OF THE RESUMES QUALITY CONSIDERING THEIR FORM, CONTENT AND ACCURACY...... 31 Vicko Krampus, MA ~ Irena Miljković Krečar, PhD ~ Ozana Ramljak, PhD

4. BUSINESS INTELLIGENCE, INDUSTRIAL AND ECONOMIC ESPIONAGE IN INTERNATIONAL ECONOMY...... 49 Zdravko Bazdan, PhD

5. CONCEPTUAL METAPHOR IN POLITICAL COMMUNICATION...... 73 Nikolina Borčić, PhD ~ Igor Kanižaj, PhD ~ Svea Kršul, BA

6. MULTILINGUALISM IN NAUTICAL TOURISM...... 95 Martina Hrnić, univ. spec. philol. ~ Ariana Violić-Koprivec, prof.

7. CONTROLLING IN PUBLIC SECTOR – PREREQUISITES FOR SUCCESSFUL IMPLEMENTATION...... 105 Maša Malić, MJ

8. IMPLEMENTATION OF THE CONCEPT OF NEW PUBLIC MANAGEMENT IN ORDER TO INCREASE PUBLIC ADMINISTRATION EFFICACY IN THE REPUBLIC OF CROATIA...... 117 Željko Mateljak, PhD ~ Srđan Gjurković, MSc

9. MARKETING IN PUBLISHING - THE STUDY OF THE BOOK BUYING AND READING HABITS AMONG UNIVERSITY STUDENTS...... 135 Zoran Mihanović, PhD ~ Ivana Markotić, mag. oec. 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

10. THE CONNECTION BETWEEN PROTESTANTISM AND CAPITALISM IN GERMANY...... 159 Marko Šarić, univ. spec. oec. ~ Petra Kovačec, BA

11. EDWARD BERNAYS – THE PSYCHOLOGY OF THE MASSES AND PUBLIC RELATIONS...... 175 Sunčana Tuksar Radumilo, mag educ. philol. angl.

12. SKLADNOST - COMPOSTEZZA ED ARMONIA, COME PATRIMONIO STORICO DELLA CITTÀ DI DUBROVNIK...... 193 dr. sc. Lucijana Leoni

13. POSSIBILITIES OF APPLICATION OF INTEGRATED MULTI-TROPHIC AQUACULTURE (IMTA) IN CROATIA...... 207 Bruno Šverko ~ Ivan Katavić, PhD

14. ON LITERARY WORKS OF MILOVAN MIKOVIĆ...... 223 Sanja Vulić, PhD Marina Barnjak Vukas, mag. ing. kem. Zavod za mediteranske kulture Sveučilište u Dubrovniku E-mail: [email protected]

Dr. sc. Mara Marić, dipl. ing. agr. Zavod za mediteranske kulture Sveučilište u Dubrovniku E-mail: [email protected]

Marija Marinović-Peričević, dipl. ing. agr. Zavod za mediteranske kulture Sveučilište u Dubrovniku E-mail: [email protected]

UTJECAJ KONCENTRACIJE IBA NA KVALITETU OŽILJAVANJA REZNICA ODABRANIH AUTOHTONIH SORATA MASLINA DUBROVAČKOG PODRUČJA

UDK / UDC: 634.63(497.584) JEL klasifikacija / JEL classification: Q16 Izvorni znanstveni rad / Original scientific paper Primljeno / Received: 31. ožujka 2016. / March 31, 2016 Prihvaćeno za tisak / Accepted for publishing: 12. listopada 2016. / October 12, 2016.

Sažetak U radu su prikazani rezultati jednogodišnjeg proučavanja utjecaja različitih koncentracija fitohormona IBA (2 000, 3 000, 4 000 i 5 000 ppm) na ožiljavanje reznica dubrovačkih sorta maslina: Velika sitnjaka, Sitnica, Kalamata i Uljarica. Sva su istraživanja obavljena u stakleniku Zavoda za mediteranske kulture Sveučilišta u Dubrovniku, i dio su projekta ‘’Identifikacija i gospodarenje gen-fondom masline na području Dubrovačko-neretvanske županije’’, za koje je planirano trajanje od tri godine. Rezultati istraživanja pokazuju da je sorta masline Sitnica imala najveći uspjeh ukorijenjenjih reznica (44,44 %), dok je sorta Velika sitnjaka pokazala najmanju uspješnost (6,67 %) prema ukupnom broju reznica s po četiri koncentracije IBA hormona. Ključne riječi: maslina, reznica, ukorjenjivanje, fitohormon, koncentracija.

1 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

1. UVOD Maslina je uz vinovu lozu jedna od temeljnih kultura na području čitave Dubrovačko-neretvanske županije (dalje u tekstu DNŽ) jer su njome u 19. i početkom 20. stoljeća bile oplemenjene gotovo sve poljoprivredne površine na terasama brdskih prisojnih padina. Danas se mnoge od tih površina ponovno privode proizvodnji. Bogatstvo maslinarstva DNŽ leži u činjenici da na njezinu prostoru ima više od 30-ak kultivara strogo lokalnog karaktera. Zavod za mediteranske kulture Sveučilišta u Dubrovniku, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Zajednica maslinara DNŽ pokrenuli su 2015. godine projekt ‘’Identifikacija i gospodarenje gen-fondom masline na području Dubrovačko-neretvanske županije’’. Glavni su ciljevi projekta za odabrane kultivare ispitati fizikalno- kemijska i senzorska svojstva maslinova ulja, proizvesti dostatan broj sadnica svakoga od potvrđenih autohtonih kultivara potreban za formiranje kolekcijskog nasada, tj. matičnjaka, i stvoriti preduvjete za zaštitu sortnoga i zemljopisnog podrijetla maslinova ulja autohtonih sorata maslina DNŽ. U Hrvatskoj se u novije vrijeme sve veće značenje pridaje kvaliteti ekstradjevičanskih maslinovih ulja što, između ostalog, ovisi o: pedoklimatskim čimbenicima, načinu ekstrakcije, primijenjenoj agrotehnici, ali i o karakteristikama sorte od koje se ulje dobiva. Sve su učestaliji maslinici koji se podižu s autohtonim i udomaćenim sortimentom, iz čega proizilazi i gospodarska vrijednost u kvaliteti ekstradjevičanskog ulja. „Neke regije u Hrvatskoj poznate su po izvrsnoj kakvoći maslinova ulja, a poseban pečat toj kakvoći daju udomaćene sorte“ (Benčić i Grgantov, 2010.). U nastojanju da se dobiva što kvalitetnije maslinovo ulje, podižu se novi nasadi maslina sadnicama udomaćenih sorata. U ovom radu donosimo dio rezultata koji se odnose na praćenje postupka proizvodnje sadnica odabranih sorata maslina s područja DNŽ. Cilj je istraživanja utvrditi kvalitetu ukorjenjivanja reznica sorta Velika sitnjaka, Sitnica, Kalamata i Uljarica, uzorkovanih u privatnim maslinicima na području Konavala, Dubrovačkog primorja i otoka Koločepa. Pritom se reznice tretiraju s koncentracijama fitohormona indol-3-maslačne kiseline (dalje u tekstu IBA) od 2 000, 3 000, 4 000 i 5 000 ppm. Vrijeme je trajanja pokusa 90 dana, a primijenjena se metodologija u ovom radu oslanja na metodu ukorjenjivanja zrelih i zelenih reznica koju je prvi opisao Hartman davne 1946. godine (Hartman, 1946.). Njome se koristio Benčić u svojem istraživanju u kolovozu 2005. (Benčić i Grgantov, 2010.). Autor je ispitivao utjecaj koncentracije IBA na kvalitetu ukorjenjivanja reznica na istarskim sortama maslina Rosulja i Istarska bjelica. Reznice je tretirao s IBA u različitim koncentracijama: 2 000, 3 000, 4 000, 5 000 ppm. Rezultati istraživanja pokazali su najveći postotak ukorijenjenih reznica obiju sorata pri koncentraciji IBA od 5 000 ppm, a najmanji za kontrolnu varijantu (bez tetiranja hormonom). Sorta Istarska bjelica je uz koncentraciju od 5 000 ppm imala niži postotak ukorijenjenih reznica od Rosulje (Benčić i Grgantov, 2010.).

2 Barnjak Vukas, M., Marić, M., Marinović-Peričević, M.: Utjecaj koncentracije...

Najstariji i najpoznatiji način vegetativnog razmnožavanja masline je s pomoću korijenskih izdanaka i izdanaka iz debla (Jacoboni, 1991.; Mladar i sur., 2000.). Drugi je način razmnožavanja s pomoću specifičnih tvorevina – guka iz kojih se pojavljuju izdanci; oni se odcjepljuju i presađuju. Ovaj način karakterizira dugi juvenilni stadij. S druge strane, vegetativno razmnožavanje ukorjenjivanjem reznica s roditelja se na potomstvo prenose sve osobine bez pojave dugoga juvenilnog stadija (Benčić i Grgantov, 2010.). Razmnožavanje masline reznicama u svijetu je poznato kao ‘’mist propagation’’ tehnologija (Hartman, 1946.). Utjecaj različitih uzgojnih područja matičnoga stabla i vremena uzimanja reznica, na procese rizogeneze sorte Frangivento istraživali su mnogi znanstvenici (Hartman, 1946.; Vlašić, 1964.; Vlašić, 1977.). Proces rizogeneze 24 talijanske sorte maslina istraživao je Cimato 1979. (Cimato, 1979.). Autor je reznice tretirao fitohormonom IBA u koncentraciji od 4 000 ppm. Temperatura supstrata – perlita je bila 22 – 26 °C, relativna vlaga prostora 85 %, a proces je ukorjenjivanja trajao 90 dana. Najveći uspjeh pokazala je sorta Pendolino s 100 %-tnim uspjehom, a najslabiji je bio Siracusan s 10 %. U Hrvatskoj je prve rezultate primjene ove tehnologije objavio Vlašić 1964. (Vlašić, 1964.). Istraživanje je bilo usmjereno na ukorjenjivanje sorata Lastovka, Oblica, Levantinka i Grozdača. Temperatura supstrata bila je između 12 i 25 °C a reznice su tretirane IBA u koncentraciji od 3 500 ppm. Zaključak je da je glavni čimbenik u procesu rizogeneze sorta masline; najveći potencijal pokazala je sorta Lastovka. Istraživanja su nastavili Vlašić (1977.) i Strikić (1994.). Ova su istraživanja obuhvatila mnoge čimbenike koji znatno utječu na procese ukorjenjivanja a provedena su na manjem broju sorata (Oblica, Lastovka, Dužica i Levantinka) i određenom broju introduciranih sorata (Leccino, Pendolino, Ascolana Tenera i dr.). Među brojnim primijenjenim fitohormonima, najbolji su rezultati postignuti tretiranjem IBA koncentracijom od 2 500 ppm, a za introducirane sorte uz primjenu IBA od 5 000 ppm (Vlašić, 1977.). Utjecaj tretiranja različitim fitohormonima (IBA i NAA) na ukorjenjivanje reznica sorte Žutice ispitivan je u Baru u Crnoj Gori 2010. i 2011. (Popović i sur., 2012.). Najveći postotak ukorjenjivanja (69,80 %) dobiven je za reznice tretirane tekućom suspenzijom IBA u koncentraciji od 5 000 ppm, a najmanji za one tretirane NAA – 0,5 %-tnim (61,30 %). Vrijeme uzorkovanja reznica veoma je bitan čimbenik koji ima velik utjecaj na proces ukorjenjivanja. Optimalno vrijeme uzimanja reznica doba je intenzivne vegetacije, tj. mjeseci rujan i listopad (Vlašić, 1977.). Rezultati istraživanja koja su provedena 2006. godine u Splitu (Institut za jadranske kulture i melioraciju krša) također se podudaraju s prethodnom konstatacijom o optimalnom vremenu za ukorjenjivanje. Strikić i suradnici upravo su u mjesecu rujnu postigli najveći uspjeh ukorjenjivanja (33,44 %) (Strikić i sur., 2006.). Velika sitnjaka najviše se uzgaja na središnjem dijelu Donje strane Konavala. Pojedinačna su stabla i u maslinicima istočnog dijela Župe dubrovačke. Ova se sorta ističe i potvrđuje redovitom i visokom rodnošću, a istodobno se smatra

3 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU dobrim oprašivačem Oblice i drugih sorata koje se uzgajaju u Konavlima. Maslinari je visoko cijene zbog nešto veće otpornosti na bolesti i štetnike, te dobre kakvoće ulja (Bakarić, 2005.). Sitnica se najviše uzgaja u maslinicima jugoistočnog i južnog dijela Konavala, od Vitaljine, Molunta do Cavtata (Bakarić, 2005.). U maslinicima toga područja čini oko 15 % ukupnih stabala. Sadila se i uzgajala jer se smatrala dobrim oprašivačem Oblice, ali i drugih sorata u masliniku. U Konavlima se kaže: ‹›Gdje ima Sitnice, ima i ploda Oblice.›› Rađa dosta redovito i obilato. Ulje ove sorte dobre je kakvoće. Najviše se rabilo za mješavine s uljem drugih sorata. Zbog uspravnog rasta debla i grana, ispod njezinih krošanja u prošlosti je bilo moguće napasivati stoku i uzgajati povrtlarsko-ratarske kulture (Bakarić, 2005.). Sorta Kalamata može se smatrati autohtonom sortom na otoku Koločepu jer se ne uzgaja na ostalim Elafitima. Nije isključeno da ju je na Koločep donio neki moreplovac kao zavjet, dar crkvi, jer su dva najstarija stabla na crkvenom zemljištu u neposrednoj blizini stolne crkve u Donjem Čelu (Bakarić, 2007.). Rasprostranjena je samo na otoku Koločepu, s vrlo skromnim brojem stabala. Maslinari je cijene zbog redovite i obilate rodnosti, te pretpostavke da je dobar oprašivač Oblice. Njezina bi stabla trebalo sačuvati od sječe i nestanka, iako se u ovom trenutku ne znaju sva njezina svojstva, što ne znači da ona možda ne krije nešto što je poželjno u suvremenom maslinarstvu (Bakarić, 2007.). Uljarica je po broju stabala u sortimentu dubrovačkog područja zastupljena s oko 12 %, i to najviše u maslinicima Brsečina, gdje čini više od 50 % stabala, a nalazi se još i u priobalnim maslinicima od Slanoga do Zatona. Njezino značenje se ogleda u obilju kvalitetnoga finog ulja i u redovitoj plodnosti. Plod dugo ostaje u krošnji. U blagim zimama zadrži se i do kraja ožujka. Ta je sorta prenijela glas visoke kakvoće ulja iz Dubrovačkog primorja (Bakarić, 2002.).

2. MATERIJAL I METODE RADA Za istraživanje se koristilo zrelim reznicama maslina sorata Velika sitnjaka, Sitnica, Kalamata i Uljarica uzimanih sa stabala iz maslinika na lokaciji: Komaji, Vitaljina (Konavle), otok Koločep i Brsečine (Dubrovačko primorje). Zrela reznica dio je dobro odrvenjelog ljetorasta koji se skida s matične biljke. Zelene se reznice ne upotrebjavaju u praksi jer je njihovo ukorjenjivanje slabo. Reznice su uzorkovane u mjesecu rujnu 2015. godine., i to sve u privatnim maslinicima gdje se provode sve agrotehničke mjere. Analiza temperaturnih prilika za ovaj dio godine pokazuje da su srednje mjesečne temperature zraka u rujnu 2015. godine bile većinom iznad višegodišnjeg prosjeka (Grafikoni 2.1. i 2.2.). U prvoj i drugoj dekadi rujna temperature su bile vrlo visoke (24 – 31 °C), a količina oborina u skladu s prosjekom (Izvor: www.meteo- info.hr).

4 Barnjak Vukas, M., Marić, M., Marinović-Peričević, M.: Utjecaj koncentracije...

Grafikon 2.1. Maksimalne temperature zraka u području DNŽ u rujnu 2015. godine (°C). Izvor: www.meteo-info.hr (24.03.2016.)

Grafikon 2.2. Količina oborina tijekom rujna 2015. godine u području DNŽ (mm/m2). Izvor: www.meteo-info.hr (24. 3. 2016.)

Eksperimentalni dio ovog istraživanja obavljen je u množarniku za vegetativno umnožavanje, gdje je smješteno sedam toplih stolova duljine od 6 m, širokih 1 m, iznad kojih se nalazi automatiziran sustav za orošavanje. U stolovima za ukorjenjivanje smješten je sustav cijevi za podno grijanje toplom vodom s razmakom cijevi od 10 cm. Supstrat za ukorjenjivanje bio je agriperlit granulacije 3 – 5 mm u sloju debljine od 20 cm (slika 2.1.).

5 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Slika 2.1. Ožiljavanje autohtonih sorata maslina u množarniku Zavoda za mediteranske kulture Sveučilišta u Dubrovniku

U razdoblju od 24. do 30. rujna 2015. s odabranih stabala uzimani su prošlogodišnji izboji duljine od 50 – 70 cm, promjera 6 – 8 mm, zatim su vezivani u snopove i omotani vlažnom tkaninom radi očuvanja vlage. Svaki je snop označen etiketom s imenom sorte i dopremljen je u množarnik i izrezan u reznice koje su isti dan postavljene u supstrat. Reznice su se uzimale iz središnjeg dijela izboja pa su od svakog izboja dobivene 2 – 3 reznice. Rez na gornjem dijelu reznice bio je ukošen suprotno strani pupa. Bazalni dio reznice ostao je ravan. Rezovi su napravljeni iznad i ispod nodija. Reznice su tretirane fungicidima aktivne tvari karbadazina radi preventivne zaštite od gljivičnih bolesti koje se pojavljuju tijekom procesa ukorjenjivanja masline. Poslije su tretirane fitohormonom za ožiljavanje u trajanju od 3 do 4 sekunde po duljini reznice od 1,5 cm. Fitohormon IBA pripremljen je u obliku alkoholne otopine, i to u četiri koncentracije (2 000, 3 000, 4 000 i 5 000 ppm). Reznice su svih istraživanih sorata tretirane sa sve četiri koncentracije hormona, i to je u svakom tretmanu bilo 20 – 50 reznica (tablica 2.1.). Poradi održavanja povoljnih uvjeta temperature i vlage zraka, stol s reznicama bio je zatvoren PVC folijom. Temperatura je supstrata održavana na 21 – 25 °C i prostora 23 – 28 °C, a relativna je vlažnost zraka u prosjeku bila 92 %-tna. Svi podatci bilježeni su digitalnim uređajima za mjerenje temperature i vlage zraka i temperature supstrata proizvođača Testo. Nakon

6 Barnjak Vukas, M., Marić, M., Marinović-Peričević, M.: Utjecaj koncentracije... procesa ukorjenjivanja prebrojen je broj ukorjenjenih reznica pa je utvrđen broj korjenčića po ukorijenjenoj reznici i odvajanje ukorijenjenih od neukorijenjenih reznica.

3. REZULTATI RADA I RASPRAVA UTJECAJ KONCENTRACIJE HORMONA NA USPJEH UKORJENJIVANJA Najbolji rezultati ukorjenjivanja postignuti su pri koncentracijama IBA od 2 000 ppm i 4 000 ppm, ovisno o sorti. Tako su Velika sitnjaka i Uljarica pri koncentraciji IBA od 2 000 ppm imale: 20,00 % prva i 23,00 % druga, ukorijenjenih reznica, dok su najmanje ukorijenjenih ove sorte imale pri visokim koncentracijama (4 000 ppm i 5 000 ppm). Suprotno tome, sorta Sitnica najveći je postotak ukorjenjivanja pokazala upravo pri koncentraciji hormona od 4 000 ppm (65,00 %), a najniži postotak uz koncentraciju IBA od 2 000 ppm. Kalamati je najveći uspjeh ukorjenjivanja bio pri koncentraciji fithormona od 3 000 ppm, a najlošiji pri 5 000 ppm. Uočljivo je kako sorte Velika sitnjaka i Uljarica pokazale su rezultat od 0 % ukorjenjivanja pri koncentraciji IBA 4 000 ppm za prvu i 5 000 ppm za drugu. Iz rezultata je vidljivo da Sitnica ima veći potencijal u procesu rizogeneze pri svim koncentracijama IBA. Različito vrijeme uzimanja reznica pokazuje različit uspjeh ukorjenjivanja. U istraživanju provedenome 2006. godine pri Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša zabilježeno je kako je najbolje ukorjenjivanje reznica maslina u rujnu; upravo u vrijeme kada su uzorkovane reznice za ovo istraživanje (Gugić i sur., 2007.). U istom se istraživanju naznačuje kao optimalna koncentracija fitohormona od 2 000 ppm. U istraživanju provedenomu na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, Benčić je najbolje rezultate postigao pri najvišoj koncentraciji IBA (5 000 ppm) (Benčić i Grgatov, 2010.). Rezultati istraživanja u Crnoj Gori najbolje ožiljavanje sorte Žutica pokazuju također s pomoću otopine hormona IBA koncentracije 5 000 ppm (Popović i sur., 2012.). Ovako različiti podatci mogu biti rezultat različitog podneblja, godišnjeg tretiranja maslinika (kao što je, primjerice, postojanje sustava natapanja u masliniku), klimatoloških prilika u godini u kojoj su uzimane reznice (dugotrajni razdoblja suše ne pogoduju uzorkovanju) i osobine pojedine sorte. Zajedničko je ovim istraživanim sortama u dubrovačkom području, izuzev Sitnice, da su pri koncentraciji hormona od 5 000 ppm pokazale veoma loše ukorjenjivanje. Razlog može biti visoka koncentracija otopine hormona, pri kojoj se stvara kontraefekt, dakle znatno opadanje uspješnosti ukorjenjivanja. Vidljivo je da većini ovdje ispitivanih sorata pogoduju blaže, manje koncentrirane hormonske otopine.

7 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Tablica 3.1. Broj reznica za ukorjenjavanje i postotak njegove uspješnosti

Koncentracija IBA Broj % Sorta Broj reznica (ppm) ukorijenjenih uspješnosti 2 000 30 6 20,00 Velika sitnjaka 3 000 30 1 3,33 4 000 30 0 0,00 5 000 30 1 3,33 Ukupno 120 8 6,67 2 000 20 5 25,00 Sitnica 3 000 20 9 45,00 4 000 20 13 65,00 5 000 21 9 42,86 Ukupno 81 36 44,44 2 000 26 6 23,00 Uljarica 3 000 26 1 3,85 4 000 26 1 3,85 5 000 26 0 0,00 Ukupno 104 8 7,69 2 000 50 5 10,00 3 000 50 8 16,00 Kalamata 4 000 50 7 14,00 5 000 49 1 2,04 Ukupno 199 21 10,55

Prikazan je udio broja ukorijenjenih reznica u ukupnom broju reznica po sortama s po četiri različite koncentracije IBA hormona. Prikupljen je relativno malen broj reznica u ovom istraživanju zbog malog broja stabala dubrovačkih sorata maslina koji nam je bio dostupan.

ZAKLJUČAK Ožiljavanje reznica masline u zaštićenom prostoru (stakleniku) i u odgovarajućem supstratu, uz uporabu određenog hormona i održavanje optimalnih uvjeta temperature i vlage zraka i supstrata – stimulativno djeluju na aktiviranje endogenih hormona i na veći učinak primijenjenih eksogenih sintetskih stimulatora ožiljavanja koji utječu na uspjeh i dinamiku ožiljavanja. Rezultati ovog istraživanja pokazali su znatne razlike u uspješnosti ožiljavanja reznica sorata Velika sitnjaka, Sitnica, Uljarica i Kalamata. Sorta masline Sitnica imala je viši postotak ukorijenjenjih reznica pri svim koncentrcijama IBA u usporedbi s ostalim sortama, koje su pokazale zadovoljavajuće ukorjenjivanje uz IBA u koncentracijama od 2 000 do 5 000 ppm. Zanimljivo je da su sorte Velika sitnjaka i Uljarica pokazale rezultate ukorjenjivanja od 0 % pri koncentraciji IBA 4 000 ppm za prvu i 5 000 ppm za drugu.

8 Barnjak Vukas, M., Marić, M., Marinović-Peričević, M.: Utjecaj koncentracije...

U daljnjim istraživanjima potrebno je razmotriti kako se različito vrijeme uzimanja reznica odražava na uspjeh ukorjenjivanja i utvrditi koje koncentracije hormona najbolje pogoduju ožiljavanju reznica pojedinih sorata maslina.

LITERATURA Bakarić, P. 2002. Sorte maslina Dubrovačkog primorja. Alfa 2. Dubrovnik. Bakarić, P. 2005. Stare konavoske sorte maslina. Alfa 2. Dubrovnik. Bakarić, P. 2007. Autohtone sorte maslina Elafita. Alfa 2. Dubrovnik. Benčić, Đ.; Grgantov, S. 2010. Utjecaj koncentracije IBA na kvalitetu ukorjenjivanja reznica sorti maslina (Olea europaea L.) Rosulja i Istarska bjelica na otoku Krku. Sjemenarstvo. 27. 155-164. Cimato, A. 1979. La moltoplicazione dell’ olivo in nebulizzazione: Attitudine alla radicazione di 24 cultivar di olivo (Olea europeae L.) coltivate nell’ meridionale. Scienza e Tecnica Agraria. 5-6. Gugić, J.; Strikić, F.; Perica, S.; Čmelik, Z.; Jukić, Lj. 2007. Proizvodnja sadnog materijala masline u Republici Hrvatskoj. Pomologia Croatica. 13(4). 229-250. Hartman, H. T. 1946., The use of root-promoting substance in the propagation of olive by soft-wood cuttings. Proc. Am. Soc. Hort. Sci. 48. 303-308. Jacoboni, N. 1991. Propagation. Oliova. 25. Mladar, N.; Strikić, F.; Rošin, J. 2000. Obnova starih maslinika. Zbornik sažetaka Znanstvenog skupa ‘’Unapređenje poljoprivrede i šumarstva na kršu’’. Institut za jadraske kulture. Split. Popović, R.; Čizmović, M.; Kulina, M.; Popović, G.; Orlandić, V. 2012. Utjecaj tretiranja različitim fitohormonima na ožiljavanje reznica masline cv. Žutica. 2. Konferencija “Održavanje 2012” .10.-13. Juni 2012. Zenica. Strikić, F. 1994. Proizvodnja sadnog materijala masline metodom mist. Znanstveni skup “100. obljetnica znanstveno-istraživačkog rada poljodjelsko- prehrambenog sustava i šumarstva meditrana RH”. Institut za jadranske kulture. Split. Strikić, F.; Čmelik, Z.; Pecina, M.; Poljak, M. 2006. Fiziološka faza matičnog stabla kao čimbenik rizogeneze masline. Pomologia Croatica. 12(6). 127-144. Vlašić, A. 1964. Ukorjenjivanje reznica metodom mist-utjecaj supstrata. Agr. glasnik 6. Vlašić, A. 1977. Razmnožavanje masline ukorjenjivanjem reznica. Jug. Voćarstvo. 39-40. Čačak. www.meteo-info.hr (24. 3. 2016.)

9 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Marina Barnjak Vukas, MChem Institute for Mediterranean Plants University of Dubrovnik E-mail: [email protected]

Mara Marić, PhD, AGE Institute for Mediterranean Plants University of Dubrovnik E-mail: [email protected]

Marija Marinović-Peričević, AGE Institute for Mediterranean Plants University of Dubrovnik E-mail: [email protected]

THE IMPACT OF IBA CONCENTRATION ONTO ROOTING CUTTINGS OF SELECTED AUTOCHTHONOUS OLIVE PLANTS IN DUBROVNIK AREA

Abstract This paper submits results of the one-year study on the impact of different concentrations of phytohormone IBA (2000, 3000, 4000 and 5000 ppm.) on rooting cuttings of varieties of olives from Dubrovnik area (Velika sitnjaka, Sitnica, Kalamata and Uljarica). The research work was carried out in hothouse of the Institute for Mediterranean Plants, University of Dubrovnik, as part of the project “Identification and management of gene-fund olives in the area of Dubrovnik-Neretva County‘’, estimated to last three years. The research results show that the olive Sitnica had the highest percentage of rooted cuttings in all concentrations of IBA compared to the olive Velika sitnjaka that had the lowest results of rooting cuttings (6,67%) in the total number of rooting cuttings with four concentrations of IBA. Key words: olive, cutting, rooting, phytohormone, concentration JEL classification: Q16

10 Mr. sc. Sandra Didović Baranac, prof. Sveučilište u Dubrovniku E-mail: [email protected]

Daniela Falkoni-Mjehović, prof. Sveučilište u Dubrovniku E-mail: [email protected]

Mr. sc. Nives Vidak, prof. Sveučilište u Dubrovniku E-mail: [email protected]

ISPITIVANJE STAVOVA PREMA UČENJU ENGLESKOGA, NJEMAČKOGA I ŠPANJOLSKOG JEZIKA KAO STRANOG JEZIKA I JEZIKA STRUKE

UDK / UDC: 316.644:81’243 JEL klasifikacija / JEL classification: I21, J24 Izvorni znanstveni rad / Original scientific paper Primljeno / Received: 28. travnja 2016. / April 28, 2016 Prihvaćeno za tisak / Accepted for publishing: 12. listopada 2016. / October 12, 2016

Sažetak U ovom radu istražuju se stavovi i uvjerenja prema učenju tri strana jezika kao jezika struke u formalnome obrazovnom kontekstu. Cilj rada bio je istražiti razlike u stavovima učenika prema jeziku koji uče s obzirom na spol i dob. U uvodnom dijelu dan je uvid u važnost stavova i uvjerenja kao bitnih individualnih faktora u procesu ovladavanja stranim jezicima, a u nastavku je opisano istraživanje provedeno među učenicima srednje strukovne škole (N = 321) koji uče engleski, njemački i španjolski kao strani jezik. Podaci su prikupljeni s pomoću upitnika BALLI (Beliefs About Language Learning Inventory) autorice Horwitz (1987.) a za potrebe ovog istraživanja preuzet je hrvatski prijevod upitnika autorice Mihaljević Djigunović (1998.). Analiza podataka provedena je metodom deskriptivne i inferencijalne statistike koristeći se programskim paketom SPSS. Dobiveni rezultati upućuju na važnost afektivnih faktora u procesu učenja stranih jezika, pa mogu imati i praktične implikacije u nastavi. Ključne riječi: stavovi i uvjerenja, engleski, njemački i španjolski jezik.

11 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

1. UVOD U kontekstu globalizacije modernog društva 21. stoljeća, u kojem posebnu ulogu ima jezik kao sredstvo komunikacije, te u kontekstu ostvarivanja članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji, ističe se značaj učenja i poznavanja stranih jezika. Također, Hrvatska je jedna od vodećih europskih turističkih zemalja s turizmom kao najrazvijenijom gospodarskom granom, pa je time važnost stranih jezika i dodatno naglašena. Brojna istraživanja u području usvajanja stranog jezika pokazala su da socioedukacijska sredina određene zajednice znatno utječe na proces učenja jezika. U novije doba fokus istraživanja stavlja se na pojedinca i njegove individualne karakteristike. Prema socioedukacijskom modelu usvajanja drugog jezika (Gardner i MacIntyre, 1993.) individualni faktori dijele se na kognitivne i afektivne. U ovom radu posebno se istražuju afektivne karakteristike pojedinca; preciznije, stavovi i uvjerenja prema učenju tri strana jezika: engleskoga, njemačkoga i španjolskog jezika u formalnome obrazovnom kontekstu. Stavovi se definiraju kao stečeni i relativno trajni odnosi prema ljudima i predmetima s kojima čovjek dolazi u dodir (Mihaljević Djigunović, 1998.). U kontekstu ovladavanja stranim jezikom stavovi su učenička opća uvjerenja o njima kao učenicima, o čimbenicima koji utječu na učenje i o prirodi učenja i poučavanja (Victori i Lockheart, 1995: 224.). Cilj rada bio je istražiti razlike u stavovima učenika koji uče tri strana jezika s obzirom na spol i dob, kao najvažnijim biološkim čimbenicima koji se često uzimaju u obzir pri istraživanju procesa učenja stranog jezika. U glotodidaktičkim istraživanjima često se razmatraju razlike prema spolu, međutim malo je istraživanja što proučavaju povezanost spola i stavova prema učenju stranih jezika. Bacon i Finnemann (1992.) proveli su istraživanje na uzorku od 938 studenata koji uče španjolski jezik na dva američka sveučilišta. Zastupljenost spolova bila je podjednaka. Rezultati njihova istraživanja pokazali su da studentice u nekoliko aspekata pokazuju pozitivnije stavove od svojih muških kolega, a posebice u aspektu društvene interakcije na ispitivanom jeziku (španjolski). Siebert (2003.) u svojem istraživanju na uzorku od 156 studenata engleskog jezika pripadnika 22 nacionalne skupine na jednome od američkih sveučilišta otkriva više bitnih razlika u stavovima između studentica i studenata. Ovo istraživanje jedan je od prvih pokušaja da se utvrdi povezanost uvjerenja i stabilnih individualnih faktora poput spola. U tom istraživanju koristilo se upitnikom BALLI autorice Horwitz (1987. u Mihaljević Djigunović 1998.) pa su utvrđene razlike u osam tvrdnji. Studenti su više vjerovali u vlastite sposobnosti učenja, smatrali su da u kraćem vremenu mogu ovladati određenom razinom učenja i pridavali veću važnost poučavanju gramatike. Bernat i Lloyd (2007) provele su istraživanje na jednome australskom sveučilištu s 262 ispitanika iz 19 različitih zemalja koji su učili engleski kao strani jezik. U istraživanju je rabljen upitnik BALLI, i autorice su dobile gotovo identične rezultate za ispitivane studentice i studente. Njihova početna hipoteza da se oni međusobno razlikuju u stavovima i uvjerenjima prema učenju jezika, potvrđena je samo za dvije tvrdnje: studentice

12 Didović Baranac, S., Falkoni-Mjehović, D., Vidak, N.: Ispitivanje stavova... više vjeruju da je inteligencija izravno povezana s uspjehom u učenju stranog jezika, dok je stav studenata prema korištenju stranim jezikom u komunikaciji s izvornim govornicima bio pozitivniji od stava studentica. Nasuprot tomu, u istraživanjima što su ih proveli Politzer (1983.) na uzorku od 90 studenata koji su učili francuski, španjolski i njemački jezik, te Oxford i Nyikos (1989.) na uzorku od 1 200 studenata jednog američkog sveučilišta koji su pohađali nastavu francuskoga, španjolskoga, njemačkoga i talijanskog jezika, dobiveni su upravo suprotni rezultati s obzirom na spol. Naime, utvrđeno je da su studentice sklonije socijalnoj interakciji od studenata. U europskom socioedukacijskom kontekstu Rieger (2008.) provodi istraživanje na srednjoškolcima u Mađarskoj koji uče engleski i njemački jezik. Rezultati su pokazali da postoje razlike u stavovima s obzirom na spol, te da osobito učenice imaju pozitivniji stav prema uporabi autentičnih nastavnih materijala nego učenici. Ista autorica (Rieger, 2009.) istraživala je studente koji uče dva jezika, engleski i njemački, na mađarskom sveučilištu i pronašla je statistički značajne razlike s obzirom na spol samo u jednoj komponenti. Studentice su izrazile viši stupanj slaganja s uvjerenjem o važnosti pristupa učenju jezika. Rieger je u svojem radu istražila i razlike u stavovima s obzirom na strani jezik koji se uči, i ustanovila statistički značajne razlike između njemačkoga i engleskoga kao prvog stranog jezika. Studenti njemačkoga vjeruju da su slušanje i govor na njemačkom teži, dok su studenti engleskoga izrazili niži stupanj slaganja s tom tvrdnjom za engleski jezik. Nadalje, studenti njemačkoga više se slažu da je važna gramatika, prijevod i učenje vokabulara, dok su za istu tvrdnju studenti engleskoga izrazili niži stupanj slaganja. U skladu s takvim spoznajama, i ovaj se rad bavi poredbenim istraživanjem stavova o učenju triju stranih jezika u hrvatskome obrazovnom kontekstu. Sustavnija znanstvena istraživanja uloge dobi u ovladavanju stranim jezikom započela su 1960-ih godina. U tom razdoblju uvedena je teorija o kritičnom razdoblju (engl. critical period hypothesis) u usvajanju stranog jezika (Penfield i Roberts, 1959.); termin osjetljivo razdoblje (engl. sensitive period) uvodi se 1990-ih godina (Medved Krajnović, 2010.). Recentna glotodidaktička istraživanja usmjeravaju se na proučavanje odnosa između dobi i uspješnosti učenja stranog jezika u kontekstu međudjelovanja različitih jezičnih i nejezičnih čimbenika, a među njima i stavova. Pritom, različita su mišljenja o optimalnoj dobi za učenje stranih jezika, dok je Stern 1976. (u Johnston, 2002.) ustvrdio da svako doba ima svoje prednosti. Osim toga, budući da postoji velik broj faza u životnom procesu od najranijih dana do starosti, nije moguće precizno odrediti što je to rano, a što kasno učenje (Johnston, 2002.). Johnston naglašava da je vrijeme koje se odvaja za učenje i kontinuitet u učenju bitni preduvjeti za uspjeh. Mihaljević Djigunović i Bagarić (2007.) u poredbenome istraživanju provedenom na uzorku učenika osmih razreda osnovne škole (14 godina) i četvrtih razreda srednje škole (18 godina) koji uče engleski i njemački jezik ustanovile su statistički značajne razlike u stavovima i motivaciji ovisno o dobi. Učenici njemačkog jezika pokazali su negativni trend, tj. učenici četvrtih razreda srednje škole bilježe niže rezultate i za motivaciju i za stavove prema učenju

13 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU njemačkoga nego učenici osmog razreda osnovne škole. Također, učenici koji uče njemački jezik bilježe niže vrijednosti i motivacije i stavova od učenika koji uče engleski jezik. Rad (2010) proveo je istraživanje u Iranu na uzorku od 100 studenata engleskog jezika od 18 do 25 godina. Rezultati korelacijske analize tog istraživanja pokazali su da nema statistički značajnih razlika u stavovima studenata prema učenju engleskog jezika s obzirom na dob.

2. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA Prije početka istraživanja pribavljene su suglasnosti ravnatelja, nastavnika i učenika. Sudionici su upoznati sa znanstvenom svrhom istraživanja i zajamčena im je anonimnost. Istraživanje je provedeno na uzorku od 321 učenika (N = 321) srednje strukovne škole u Dubrovniku za vrijeme redovite nastave engleskoga, njemačkoga i španjolskog jezika. U tablicama 1., 2. i 3. prikazan je broj učenika stranog jezika, njihov spol i dob.

Tablica 1. Broj učenika s obzirom na strani jezik koji uče

Broj učenika Postotak Engleski jezik 104 32,40 Njemački jezik 107 33,33 Španjolski jezik 110 34,27 UKUPNO 321 100

Tablica 2. Broj učenika s obzirom na jezik i spol

Jezik Učenice Učenici Engleski jezik 73 31 Njemački jezik 67 40 Španjolski jezik 79 31 UKUPNO 219 102

Tablica 3. Broj učenika s obzirom na razred koji se pohađa

Broj učenika Postotak Prvi razred 90 28,0 Drugi razred 73 22,7 Treći razred 86 26,8 Četvrti razred 72 22,4 UKUPNO 321 100,0

U ovom istraživanju poslužilo se upitnikom BALLI (Beliefs About Language Learning Inventory) autorice Horwitz (1987., u Mihaljević Djigunović

14 Didović Baranac, S., Falkoni-Mjehović, D., Vidak, N.: Ispitivanje stavova...

1998.), koji je za potrebe istraživanja u Hrvatskoj prevela Mihaljević Djigunović (1998.). Upitnik se sastoji od dva dijela. U prvome su prikupljeni demografski podaci o sudionicima. Drugi dio sadržava 34 tvrdnje i prilagođen je potrebama ovoga komparativnog istraživanja triju jezika. U tvrdnjama koje se odnose na pojedini jezik označava se engleski jezik, za stavove prema njemačkome njemački jezik, a za stavove prema španjolskome španjolski jezik. Na taj način dobivena su tri različita upitnika za tri jezika (prilog 1., prilog 2. i prilog 3.). Sudionici su izražavali svoj stupanj slaganja s određenom tvrdnjom zaokružujući odgovore na 5-stupanjskoj Likertovoj skali (1 = sasvim se slažem, 5 = uopće se ne slažem). Od prikupljenih podataka izdvojeno je 12 tvrdnja u kojima se naznačuje jezik na koji se one odnose (engleski, njemački, španjolski), te su rezultati obrađeni deskriptivnom i inferencijalnom statistikom s pomoću programskog paketa SPSS. Statistički značajne razlike u stavovima prema učenju stranog jezika s obzirom na spol utvrđene su primjenom t-testa, dok su razlike s obzirom na dob utvrđene primjenom Levenova i Brown-Forsythova testa (p < 0.05).

3. REZULTATI Kako bi se utvrdile razlike između jezika, odabrane su tvrdnje: 3., 9., 12., 13., 14., 20., 24., 28., 29., 31., 32. i 34. Obradom je ustanovljena da nema statistički značajnih razlika u stavovima prema učenju engleskog jezika s obzirom na spol (tablica 4.).

Tablica 4. T-test razlike u stavovima prema učenju engleskog jezika s obzirom na spol

SPOL N M SD t Sig. Tv. 3. učenici 31 3,84 ,820 1.681 .097 Engleski jezik težak je za učenje. učenice 73 3,52 1,015 Tv. 9. učenici 31 3,81 1,138 -.296 .768 Dok ne znaš kako se nešto točno kaže na engleskome, ne bi trebao govoriti engleski. učenice 73 3,88 1,092 Tv. 12. učenici 31 1,58 ,992 -.565 .574 Najbolje se engleski nauči boraveći u zemlji gdje se govori engleskim. učenice 73 1,70 ,967 Tv. 13. učenici 31 1,90 1,012 -.062 .951 Volim razgovarati na engleskome sa strancima. učenice 73 1,92 1,140 Tv. 14. učenici 31 2,13 ,922 -.623 .535 Kad ne znaš neku riječ na engleskome, najbolje je pokušati pogoditi njezino učenice 73 2,25 ,863 značenje iz konteksta. Tv. 20. učenici 31 1,55 ,925 .400 .690 U našoj se zemlji smatra da je važno znati engleski jezik. učenice 73 1,48 ,747

15 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Tv. 24. učenici 31 3,39 ,989 1.752 .083 Želim znati engleski jer želim bolje upoznati Engleze, Amerikance itd. učenice 73 2,95 1,246 Tv. 28. učenici 31 2,52 1,061 -.710 .479 Najvažnije u učenju engleskoga je znati prevoditi s hrvatskoga na engleski. učenice 73 2,67 1,001 Tv. 29. učenici 31 1,55 ,995 .316 .753 Ako naučim dobro engleski, imat ću veće mogućnosti za dobar posao. učenice 73 1,49 ,729 Tv. 31. učenici 31 1,45 ,961 .227 .821 Želim dobro naučiti govoriti engleski. učenice 73 1,41 ,779 Tv. 32. učenici 31 1,84 1,036 .624 .534 Volio bih imati prijatelje strance koji govore engleski. učenice 73 1,71 ,905 Tv. 34. učenici 31 3,48 1,363 .420 .677 Lakše je čitati i pisati na engleskom jeziku nego govoriti i razumjeti. učenice 73 3,37 1,007 *p < 0,05

U stavovima prema učenju njemačkog jezika prema spolu pokazale su se statistički značajne razlike u tvrdnjama 3., 12., 20. i 24. Učenice su izrazile viši stupanj slaganja s tvrdnjama 3. i 12., dok su učenici izrazili viši stupanj slaganja s tvrdnjama 20. i 24. (tablica 5.).

Tablica 5. T-test razlike u stavovima prema učenju njemačkog jezika s obzirom na spol

Spol N M SD t Sig.

Tv. 3. učenici 40 2,88 1,042 2.813 .006* Njemački jezik je težak za učenje. učenice 67 2,31 ,972 učenici 40 3,83 1,238 -.117 .907 Tv. 9. Dok ne znaš kako se nešto točno kaže na njemačkome, ne bi trebao govoriti njemački. učenice 67 3,85 1,019

Tv. 12. učenici 40 2,08 1,228 2.516 .015* Najbolje se njemački nauči boraveći u zemlji gdje se govori njemačkim. učenice 67 1,52 ,841 Tv. 13. učenici 40 3,15 1,210 -.685 .495 Volim razgovarati na njemačkome sa strancima. učenice 67 3,31 1,183 Tv. 14. učenici 40 2,28 ,933 .036 .972 Kad ne znaš neku riječ na njemačkome, najbolje je pokušati pogoditi njezino učenice 67 2,27 ,863 značenje iz konteksta.

16 Didović Baranac, S., Falkoni-Mjehović, D., Vidak, N.: Ispitivanje stavova...

Tv. 20. učenici 40 2,78 ,974 -2.325 .022* U našoj se zemlji smatra da je važno znati njemački jezik. učenice 67 3,19 ,857 Tv. 24. učenici 40 3,00 1,219 -2.147 .034* Želim znati njemački jer želim bolje upoznati Nijemce, Austrijance itd. učenice 67 3,54 1,271 Tv. 28. učenici 40 2,48 ,960 -.403 .688 Najvažnije u učenju njemačkoga je znati prevoditi s hrvatskoga na njemački. učenice 67 2,55 ,958 Tv. 29. učenici 40 1,78 1,121 -.503 .616 Ako naučim dobro njemački, imat ću veće mogućnosti za dobar posao. učenice 67 1,88 1,008 Tv. 31. učenici 40 1,73 1,062 -.172 .864 Želim dobro naučiti govoriti njemački. učenice 67 1,76 1,046 Tv. 32. učenici 40 2,18 1,217 .584 .560 Volio bih imati prijatelje strance koji govore njemački. učenice 67 2,04 1,051 Tv. 34. učenici 40 3,13 1,285 1.569 .120 Lakše je čitati i pisati na njemačkom jeziku nego govoriti i razumjeti. učenice 67 2,73 1,238 *p < 0,05

Za španjolski jezik utvrđeno je da se učenice više slažu s tvrdnjama 13., 31. i 32., a učenici s 3. i 34. (tablica 6.).

Tablica 6. T-test razlike u stavovima prema učenju španjolskog jezika s obzirom na spol

Spol N M SD t Sig. Tv. 3. učenici 31 2,84 1,036 -3.978 .000* Španjolski jezik je težak za učenje. učenice 79 3,62 ,881 Tv. 9. učenici 31 3,71 1,131 -.908 .366 Dok ne znaš kako se nešto točno kaže učenice 79 3,91 1,015 na španjolskome, ne bi trebao govoriti španjolski. Tv. 12. učenici 31 1,74 1,125 .233 .816 Najbolje se španjolski nauči boraveći u učenice 79 1,70 ,837 zemlji gdje se govori španjolskim. Tv. 13. učenici 31 3,32 1,301 3.320 .001* Volim razgovarati na španjolskome sa učenice 79 2,48 1,153 strancima. Tv. 14. učenici 31 2,19 1,078 .271 .787 Kad ne znaš neku riječ na španjolskome, učenice 79 2,14 ,888 najbolje je pokušati pogoditi njezino značenje iz konteksta.

17 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Tv. 20. učenici 31 3,35 1,142 1.058 .292 U našoj se zemlji smatra da je važno znati učenice 79 3,13 ,966 španjolski jezik. Tv. 24. učenici 31 3,32 1,249 1.380 .170 Želim znati španjolski jer želim bolje učenice 79 2,97 1,165 upoznati Španjolce, Argentince itd. Tv. 28. učenici 31 2,77 ,920 .386 .700 Najvažnije u učenju španjolskoga je znati učenice 79 2,70 ,965 prevoditi s hrvatskoga na španjolski. Tv. 29. učenici 31 1,97 1,140 .280 .780 Ako naučim dobro španjolski, imat ću veće učenice 79 1,91 ,865 mogućnosti za dobar posao. Tv. 31. učenici 31 2,00 1,065 2.548 .012* Želim dobro naučiti govoriti španjolski. učenice 79 1,48 ,918 Tv. 32. učenici 31 2,58 1,259 2.892 .006* Volio bih imati prijatelje strance koji govore španjolski. učenice 79 1,85 1,014 Tv. 34. učenici 31 2,39 1,256 -2.300 .023* Lakše je čitati i pisati na španjolskom učenice 79 2,96 1,149 jeziku nego govoriti i razumjeti. *p < 0,05

S obzirom na dob (odnosno razred) pokazalo se da za engleski jezik nema statistički značajnih razlika (tablica 7.).

Tablica 7. Engleski jezik – razlike u odnosu na dob (razred)

Levene Tests of Homogeneity of Variances Statistica df1 df2 Sig. Tv. 3. ,627 3 103 ,599 Tv. 9. ,564 3 103 ,640 Tv. 12. 1,663 3 103 ,180 Tv. 13. 1,569 3 103 ,201 Tv. 14. 2,797 3 103 ,044 Tv. 20. 1,063 3 103 ,368 Tv. 24. 1,804 3 103 ,151 Tv. 28. 1,036 3 103 ,380 Tv. 29. 6,355 3 103 ,001 Tv. 31. 1,850 3 103 ,143 Tv. 32. 2,748 3 103 ,047 Tv. 34. 1,101 3 103 ,352 *p < 0,05 Za njemački jezik (tablica 8.) utvrđeno je da postoje statistički značajne

18 Didović Baranac, S., Falkoni-Mjehović, D., Vidak, N.: Ispitivanje stavova... razlike u tvrdnjama 3., 14., 28., 29., 31. i 32., a za španjolski jezik (tablica 9.) u tvrdnjama 14., 20., 28. i 29.

Tablica 8. Njemački jezik – razlike u odnosu na dob (razred)

Robust Brown-Forsythe Tests of Equality of Means Statistica df1 df2 Sig. Tv. 3. 3,187 3 102,904 ,027* Tv. 9. ,788 3 98,799 ,504 Tv. 12. ,577 3 82,576 ,632 Tv. 13. 1,685 3 98,406 ,175 Tv. 14. 2,889 3 71,863 ,041* Tv. 20. ,275 3 97,207 ,843 Tv. 24 ,061 3 101,841 ,980 Tv. 28. 2,848 3 96,827 ,042* Tv. 29. 4,155 3 61,977 ,010* Tv. 31. 2,934 3 78,241 ,039* Tv. 32. 4,593 3 90,090 ,005* Tv. 34. ,498 3 97,030 ,685 *p < 0.05

Tablica 9. Španjolski jezik – razlike u odnosu na dob (razred)

Robust Brown-Forsythe Tests of Equality of Means Statistica df1 df2 Sig. Tv. 3. ,958 3 101,921 ,416 Tv. 9. 1,025 3 102,358 ,385 Tv. 12. 1,870 3 98,021 ,140 Tv. 13. ,332 3 104,828 ,802 Tv. 14. 4,314 3 98,485 ,007* Tv. 20. 5,947 3 105,059 ,001* Tv. 24. 2,388 3 102,290 ,073 Tv. 28. 3,404 3 95,496 ,021* Tv. 29. 2,938 3 95,631 ,037* Tv. 31. ,241 3 93,118 ,867 Tv. 32. ,472 3 91,662 ,703 Tv. 34. 1,583 3 99,878 ,198 *p < 0.05

4. RASPRAVA Rezultati ovog istraživanja pokazali su da nema statistički značajnih razlika u stavovima prema učenju engleskog jezika s obzirom na spol. Dobiveni rezultati u suprotnosti su s nekoliko većih istraživanja (Bacon i Finnemann,

19 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

1992.; Bernat i Lloyd, 2007.; Rieger, 2008.) provedenih u Europi, Americi i Australiji. Jedan je od mogućih razloga zbog kojega u ovom istraživanju nisu utvđene statistički značajne razlike u stavovima između učenika i učenica možda u činjenici da je izloženost utjecaju engleskoga ne samo u školi, nego i izvan škole kao i kod kuće (filmovi, internet, glazba, itd.) podjednaka neovisno o spolu. Ako uzmemo u obzir globalizaciju i aspekte socioedukacijske sredine, moglo bi se reći da se engleski percipira kao jezik kojim treba vladati odmah iza materinskoga. Statistički značajne razlike pokazale su se u stavovima učenica prema učenju njemačkog jezika. One su pokazale viši stupanj slaganja u tvrdnji 3. Njemački jezik je težak za učenje i tvrdnji 12. Najbolje se njemački nauči boraveći u zemlji gdje se govori njemački. Moglo bi se zaključiti da su učenice veću pozornost obratile na aspekt težina učenja njemačkog jezika, a možda imaju i viša očekivanja povezana s vlastitim uspjehom u učenju. Nadalje, čini se da su učenice svjesnije činjenice da boravak u okruženju izvornih govornika može pridonijeti uspjehu u učenju jezika. S druge strane, učenici su se više složili s tvrdnjom 20. U našoj se zemlji smatra da je važno znati njemački jezik i tvrdnjom 24. Želim znati njemački jer želim bolje upoznati Nijemce, Austrijance itd. Obje tvrdnje Horwitz (1987., u Mihaljević Djigunović 1998.) svrstava u motivacijski aspekt učenja, pa bi se stoga moglo zaključiti da je motivacija za učenje njemačkog jezika ovih srednjoškolaca izraženija kod učenika. Oni su izrazili veću želju za integracijom u šire društveno okruženje gdje se koristi njemačkim jezikom. Za španjolski jezik rezultati upućuju da su učenice izrazile viši stupanj slaganja s tvrdnjom 13. Volim razgovarati na španjolskome sa strancima, tvrdnju 31. Želim dobro naučiti govoriti španjolski i tvrdnju 32. Volio bih imati prijatelje strance koji govore španjolski. Viša procjena slaganja s komunikacijskim strategijama (tvrdnja 13.) mogla bi se objasniti većom spremnošću učenica da razgovaraju na jeziku koji povezuju s brojnim televizijskim serijama na španjolskome koje se prikazuju u Hrvatskoj. Tvrdnja 31. u skladu je s rezultatima dobivenima za tvrdnju 13. Tvrdnja 32. pokazuje visok stupanj zainteresiranosti učenica da ostvare društvenu interakciju s izvornim govornicima. S druge strane, učenici se više slažu s tvrdnjom 3. Španjolski jezik je težak za učenje i tvrdnjom 34. Lakše je čitati i pisati na španjolskom jeziku nego govoriti i razumjeti. Zanimljivo je usporediti ove rezultate s rezultatima za njemački jezik, gdje su se s tvrdnjom 3. više učenice slagale od učenika. Moguće objašnjenje za tvrdnju 3. i 34. bilo bi da su naši učenici manje izloženi kontaktu sa španjolskim od učenica jer više gledaju popularne sapunice (Ahmed, 2012.), te iz tog razloga oni španjolski jezik procjenjuju težim od svojih kolegica. Daljnjom obradom rezultata utvrđeno je da nema statistički značajne razlike u stavovima prema učenju engleskog jezika s obzirom na dob (razred). Takav rezultat mogao bi se tumačiti u kontekstu dugogodišnjega kontinuiranog učenja engleskog jezika. Naime, sudionici u ovom istraživanju pripadaju učeničkoj generaciji koja engleski uči od prvog razreda osnovne škole. Zbog

20 Didović Baranac, S., Falkoni-Mjehović, D., Vidak, N.: Ispitivanje stavova... toga bi se moglo pretpostaviti da srednjoškolci već imaju formirane i stabilne stavove o učenju engleskog jezika. Razlike u stavovima prema učenju njemačkog jezika s obzirom na dob pokazale su se u tvrdnji 3. Njemački jezik je težak za učenje, tvrdnji 14. Kad ne znaš neku riječ na njemačkome, najbolje je pokušati pogoditi njezino značenje iz konteksta, tvrdnji 28. Najvažnije u učenju njemačkoga je znati prevoditi s hrvatskog na njemački, tvrdnji 29. Ako naučim dobro njemački, imat ću veće mogućnosti za dobar posao, tvrdnji 31. Želim dobro naučiti govoriti njemački i tvrdnji 32. Volio bih imati prijatelje strance koji govore njemački. Moglo bi se zaključiti da se razlike u stavovima prema učenju njemačkoga s obzirom na dob najčešće pojavljuju u motivacijskom aspektu. Naime, motivacija se učenicima od prvoga do drugog razreda smanjuje, a zatim u trećemu i četvrtom razredu postupno raste. Moguće je da se u višim razredima pojavljuje nešto izraženija svijest o važnosti jezika za struku i mogućnost zaposlenja (turizam i hotelijerstvo), pa time i veća motivacija. Stavovi prema učenju španjolskog jezika razlikuju se u tvrdnji 14. Kad ne znaš neku riječ na španjolskom, najbolje je pokušati pogoditi njezino značenje iz konteksta, tvrdnji 20. U našoj se zemlji smatra da je važno znati španjolski jezik, tvrdnji 28. Najvažnije u učenju španjolskog je znati prevoditi s hrvatskog na španjolski i tvrdnji 29. Ako naučim dobro španjolski, imat ću veće mogućnosti za dobar posao. Razlike u stavovima većinom se odnose na motivacijski aspekt učenja španjolskoga, slično kao i za njemački jezik jer su u višim razredima dobivene više vrijednosti povezane s motivacijom za učenje. Također, moguće je da se i za ovaj jezik radi o nešto izraženijoj svijesti o važnosti učenja jezika kod učenika koji se približavaju završetku svojega strukovnog srednjoškolskog obrazovanja u području turizma i hotelijerstva.

5. ZAKLJUČAK Rezultati ovog istraživanja uputili su na statistički značajne razlike u stavovima i uvjerenjima prema učenju njemačkoga i španjolskog jezika s obzirom na spol i dob, dok značajne razlike u stavovima prema učenju engleskog jezika nisu utvrđene. Za njemački i španjolski jezik pokazale su se razlike u stavovima samo u određenim tvrdnjama, koje se najviše odnose na motivacijske aspekte učenja i težinu učenja jezika. Učenice izražavaju viši stupanj uvjerenja da je njemački jezik težak za učenje, te da boravak u zemlji njemačkoga govornog područja može pomoći u boljem savladavanju jezika. S druge strane, učenici iskazuju nešto viši stupanj uvjerenja o važnosti njemačkog jezika u našoj zemlji. Oni izražavaju viši stupanj vjerovanja da je španjolski jezik težak za učenje od učenica. Učenicima koji uče njemački jezik izraženija je želja za interakcijom s izvornim govornicima njemačkog jezika. Želja za interakcijom s izvornim govornicima španjolskog jezika zastupljenija je kod učenica. U prvom i četvrtom razredu srednje škole učenici pokazuju visok stupanj slaganja sa stavovima koji

21 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU odražavaju motivacijski aspekt učenja. Dobivene rezultate možda bi se moglo protumačiti u kontekstu razumijevanja važnosti uloge stranih jezika za odabir struke (turizam i hotelijerstvo), te u kontekstu globalizacijskih procesa. Zbog globalizacije izloženost utjecaju engleskoga u hrvatskom socioedukacijskom kontekstu značajna je u školskom i svakodnevnom okruženju bez obzira na spol i dob. Činjenica da je Hrvatska postala atraktivna turistička destinacija znatno pridonosi razvijanju učeničke svijesti o potrebi ovladavanja ne samo engleskim, već i drugim jezicima, kao što su njemački i španjolski. U ovom istraživanju ustanovljeno je da motivacijski aspekt stavova prema učenju njemačkog i španjolskog jezika raste s dobi, i najviši je pred završetak srednjoškolskog obrazovanja, kada se učenici pripremaju za nastavak obrazovanja u struci ili za zaposlenje u struci. U budućim istraživanjima o stavovima i uvjerenjima prema učenju stranih jezika moglo bi se ispitati i one strane jezike koji nisu obuhvaćeni u ovom istraživanju, npr. talijanski, francuski, itd., te kombinirati više kvantitativnih i kvalitativnih istraživačkih metoda. Nadalje, ispitivanje stavova i uvjerenja nastavnika stranih jezika pridonijelo bi boljem i sveobuhvatnijem razumijevanju ove problematike.

LITERATURA Ahmed, A. 2012. Women and Soap-Operas Popularity, Portrayal and Perception. Preuzeto 28. travnja 2016.; http://www.ijsrp.org/research_paper_ jun2012/ijsrp-June-2012-47.pdf Bacon, S. M. C. i Finnemann, M. D. 1992. Sex differences in self- reported beliefs about language learning and authentic oral and written input. Language Learning 42(4) 471-495. Bernat, E.; Lloyd, M. 2007. Exploring the gender effect on EFL learners’ beliefs about language learning. Australian Journal of Educational and Developmental Psychology 7. 79-91. Cenoz, J. 2003. The influence of age on the acquisition of English: General proficiency, attitudes and code mixing, Age and the acquisition of English as a FL uredili García Mayo, M. i García Lecumberri, M. Clevedon: Multilingual Matters 77-93. Rad, N. F. 2010. Evaluation of English Students’ Beliefs about Learning English as Foreign Language: A Case of Kerman Azad University. International Conference ICT for Language Learning 3rd Edition. Preuzeto 10. veljače 2015., http://conference.pixel-online.net/ICT4LL2010/common/download/Proceedings _pdf/SLA25-Fatehi_Rad.pdf Gardner, R. C.; MacIntyre, P. D. 1993. A student’s contribution to second-

22 Didović Baranac, S., Falkoni-Mjehović, D., Vidak, N.: Ispitivanje stavova... language learning. Part II: Affective Variables. Language Teaching 26. 1-11. Johnstone, R. 2002. Addressing “The Age Factor”: Some Implications for Languages Policy /on line/ Preuzeto 10. veljače 2015.; https://www. strath.ac.uk/media/faculties/hass/scilt/publications/SCILT_2002_Johnstone_ AddressingAgeFactor.pdf. Medved Krajnović, M. 2010. Od jednojezičnosti do višejezičnosti: Uvod u istraživanja procesa ovladavanja inim jezikom. Leykam international d.o.o. Zagreb. Mihaljević Djigunović, J. 1998. Uloga afektivnih faktora u učenju stranoga jezika. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. Mihaljević Djigunović, J.; Bagarić, V. 2007. A Comparative Study of Attitudes and Motivation of Croatian Learners of English and German. SRAZ LII. 259-281. Oxford, R. L.; Nyikos, M. 1989. Variables affecting choice of language learning strategies by university students. The Modern Language Journal 73. 291-300. Penfield, W.; Roberts, J. 1959. Speech and brain mechanisms. Princeton. NJ. Princeton University Press. Politzer, R. 1983. An exploratory study of self-reported language learning behaviors and their relationship to achievement. Studies in Second Language Acquisition. 6. 54-65. Rieger, B. 2008. Exploring Gender and Target Language Effect in Hungarian Efl Learners’ Beliefs About Language Learning /on line/ Preuzeto 2. veljače 2015.; http://mek.oszk.hu/07500/07558/07558.pdf. Rieger, B. 2009. Hungarian University Students’ Beliefs about Language Learning: A Questionnaire Study. WoPaLP 3. 97-113. Siebert, L. L. 2003. Student and teacher beliefs about language learning. The ORTESOL Journal 21. 7-39. Victori, M.; Lockhart, W. 1995. Enhancing metacognition in self- directed language learning. System 23(2). 223-234.

23 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

PRILOZI Prilog 1. Upitnik za ispitivanje stavova prema učenju stranog jezika – Engleski jezik

Upitnik za ispitivanje stavova prema učenju stranog jezika ( BALLI ) – Horwitz (1987., u Mihaljević Djigunović, 1998.) Odredite u kojoj mjeri se slažete s tvrdnjom koju ste pročitali. Zaokružite odgovarajući broj prema ovoj legendi: 1 = sasvim se slažem 2 = slažem se 3 = niti se slažem niti se ne slažem 4 = ne slažem se 5 = uopće se ne slažem

ENGLESKI JEZIK

1. Djeca lakše uče strani jezik od odraslih. 1 2 3 4 5 Neki ljudi imaju više sklonosti za učenje stranih jezika od 2. 1 2 3 4 5 drugih. 3. Engleski jezik je težak za učenje. 1 2 3 4 5 4. Neki strani jezici lakše se uče od drugih. 1 2 3 4 5 5. Vjerujem da ću dobro svladati engleski jezik. 1 2 3 4 5 6. Naši ljudi lako uče strane jezike. 1 2 3 4 5 7. Odličan izgovor vrlo je važan. 1 2 3 4 5 Za uspješno korištenje engleskog jezika potrebno je 8. 1 2 3 4 5 poznavati i pripadajuću kulturu. Dok ne znaš kako se nešto točno kaže na engleskome, ne 9. 1 2 3 4 5 bi trebao govoriti engleski. Lakše je naučiti strani jezik onome koji već poznaje jedan 10. 1 2 3 4 5 strani jezik. Oni koji su dobri u matematici najčešće nisu uspješni u 11. 1 2 3 4 5 učenju stranoga jezika. Najbolje se engleski nauči boraveći u zemlji gdje se 12. 1 2 3 4 5 govori engleskim. 13. Volim razgovarati na engleskome sa strancima. 1 2 3 4 5 Kad ne znaš neku riječ na engleskome, najbolje je 14. 1 2 3 4 5 pokušati pogoditi njezino značenje iz konteksta. 15. Kad bi netko učio strani jezik 1 sat dnevno, koliko bi mu 1 2 3 4 5 vremena trebalo da ga dobro nauči? 1. manje od 1 godine 2. 1 - 2 godine 3. 3 - 5 godina 4. 5 - 10 godina 5. ne može se naučiti jezik ako se uči 1 sat dnevno

24 Didović Baranac, S., Falkoni-Mjehović, D., Vidak, N.: Ispitivanje stavova...

1 = sasvim se slažem 2 = slažem se 3 = niti se slažem niti se ne slažem 4 = ne slažem se 5 = uopće se ne slažem

16. Ja sam posebno nadaren za učenje stranih jezika. 1 2 3 4 5 17. Najvažnije u učenju stranog jezika je učenje riječi. 1 2 3 4 5 18. Važno je ponavljati i mnogo vježbati. 1 2 3 4 5 19. Žene su bolje u stranim jezicima od muškaraca. 1 2 3 4 5 20. U našoj se zemlji smatra da je važno znati engleski jezik. 1 2 3 4 5 Neugodno mi je razgovarati na engleskome s drugim 21. 1 2 3 4 5 ljudima. Ako se u početku učenja ne ispravljaju pogreške, kasnije 22. 1 2 3 4 5 je teško naučiti govoriti pravilno. 23. U učenju stranog jezika najvažnija je gramatika. 1 2 3 4 5 Želim znati engleski jer želim bolje upoznati Engleze, 24. 1 2 3 4 5 Amerikance itd. 25. Lakše je govoriti strani jezik nego ga razumjeti. 1 2 3 4 5 Strani jezik treba učiti s pomoću audio-vizualnih 26. 1 2 3 4 5 materijala (CD, DVD, internet). Učenje stranog jezika razlikuje se od učenja bilo kojeg 27. 1 2 3 4 5 drugog predmeta. Najvažnije u učenju engleskoga je znati prevoditi s 28. 1 2 3 4 5 hrvatskoga na engleski. Ako naučim dobro engleski, imat ću veće mogućnosti za 29. 1 2 3 4 5 dobar posao. Ljudi koji govore više od jednog stranog jezika vrlo su 30. 1 2 3 4 5 inteligentni. 31. Želim dobro naučiti govoriti engleski. 1 2 3 4 5 32. Volio bih imati prijatelje strance koji govore engleski. 1 2 3 4 5 33. Svatko može naučiti govoriti strani jezik. 1 2 3 4 5 Lakše je čitati i pisati na engleskom jeziku nego govoriti 34. 1 2 3 4 5 i razumjeti.

25 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Prilog 2. Upitnik za ispitivanje stavova prema učenju stranog jezika – Njemački jezik

1 = sasvim se slažem 2 = slažem se 3 = niti se slažem niti se ne slažem 4 = ne slažem se 5 = uopće se ne slažem

NJEMAČKI JEZIK

1. Djeca lakše uče strani jezik od odraslih. 1 2 3 4 5 Neki ljudi imaju više sklonosti za učenje stranih jezika od 2. 1 2 3 4 5 drugih. 3. Njemački jezik je težak za učenje. 1 2 3 4 5 4. Neki strani jezici lakše se uče od drugih. 1 2 3 4 5 5. Vjerujem da ću dobro svladati njemački jezik. 1 2 3 4 5 6. Naši ljudi lako uče strane jezike. 1 2 3 4 5 7. Odličan izgovor vrlo je važan. 1 2 3 4 5 Za uspješno korištenje njemačkog jezika potrebno je 8. 1 2 3 4 5 poznavati i pripadajuću kulturu. Dok ne znaš kako se nešto točno kaže na njemačkome, ne 9. 1 2 3 4 5 bi trebao govoriti njemački. Lakše je naučiti strani jezik onome koji već poznaje jedan 10. 1 2 3 4 5 strani jezik. Oni koji su dobri u matematici najčešće nisu uspješni u 11. 1 2 3 4 5 učenju stranoga jezika. Najbolje se njemački nauči boraveći u zemlji gdje se govori 12. 1 2 3 4 5 njemačkim. 13. Volim razgovarati na njemačkome sa strancima. 1 2 3 4 5 Kad ne znaš neku riječ na njemačkome, najbolje je pokušati 14. 1 2 3 4 5 pogoditi njezino značenje iz konteksta. 15. Kad bi netko učio strani jezik 1 sat dnevno, koliko bi mu 1 2 3 4 5 vremena trebalo da ga dobro nauči? manje od 1 godine 1. 1 - 2 godine 2. 3 - 5 godina 3. 5 - 10 godina 4. ne može se naučiti jezik ako se uči 1 sat dnevno

26 Didović Baranac, S., Falkoni-Mjehović, D., Vidak, N.: Ispitivanje stavova...

1 = sasvim se slažem 2 = slažem se 3 = niti se slažem niti se ne slažem 4 = ne slažem se 5 = uopće se ne slažem

16. Ja sam posebno nadaren za učenje stranih jezika. 1 2 3 4 5 17. Najvažnije u učenju stranog jezika je učenje riječi. 1 2 3 4 5 18. Važno je ponavljati i mnogo vježbati. 1 2 3 4 5 19. Žene su bolje u stranim jezicima od muškaraca. 1 2 3 4 5 20. U našoj se zemlji smatra da je važno znati njemački jezik. 1 2 3 4 5 Neugodno mi je razgovarati na njemačkom s drugim 21. 1 2 3 4 5 ljudima. Ako se u početku učenja ne ispravljaju pogreške, kasnije 22. 1 2 3 4 5 je teško naučiti govoriti pravilno. 23. U učenju stranog jezika najvažnija je gramatika. 1 2 3 4 5 Želim znati njemački jer želim bolje upoznati Nijemce, 24. 1 2 3 4 5 Austrijance itd. 25. Lakše je govoriti strani jezik nego ga razumjeti. 1 2 3 4 5 Strani jezik treba učiti pomoću audio-vizualnih materijala 26. 1 2 3 4 5 (CD, DVD, Internet). Učenje stranog jezika razlikuje se od učenja bilo kojeg 27. 1 2 3 4 5 drugog predmeta. Najvažnije u učenju njemačkoga je znati prevoditi s 28. 1 2 3 4 5 hrvatskog na njemački. Ako naučim dobro njemački, imat ću veće mogućnosti za 29. 1 2 3 4 5 dobar posao. Ljudi koji govore više od jednog stranog jezika vrlo su 30. 1 2 3 4 5 inteligentni. 31. Želim dobro naučiti govoriti njemački. 1 2 3 4 5 32. Volio bih imati prijatelje strance koji govore njemački. 1 2 3 4 5 33. Svatko može naučiti govoriti strani jezik. 1 2 3 4 5 Lakše je čitati i pisati na njemačkom jeziku nego govoriti 34. 1 2 3 4 5 i razumjeti.

27 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Prilog 3. Upitnik za ispitivanje stavova prema učenju stranog jezika – Španjolski jezik

1 = sasvim se slažem 2 = slažem se 3 = niti se slažem niti se ne slažem 4 = ne slažem se 5 = uopće se ne slažem

ŠPANJOLSKI JEZIK 1. Djeca lakše uče strani jezik od odraslih. 1 2 3 4 5 Neki ljudi imaju više sklonosti za učenje stranih jezika 2. 1 2 3 4 5 od drugih. 3. Španjolski jezik je težak za učenje. 1 2 3 4 5 4. Neki strani jezici lakše se uče od drugih. 1 2 3 4 5 5. Vjerujem da ću dobro svladati španjolski jezik. 1 2 3 4 5 6. Naši ljudi lako uče strane jezike. 1 2 3 4 5 7. Odličan izgovor vrlo je važan. 1 2 3 4 5 Za uspješno korištenje španjolskog jezika potrebno je 8. 1 2 3 4 5 poznavati i pripadajuću kulturu. Dok ne znaš kako se nešto točno kaže na španjolskome, 9. 1 2 3 4 5 ne bi trebao govoriti španjolski. Lakše je naučiti strani jezik onome koji već poznaje 10. 1 2 3 4 5 jedan strani jezik. Oni koji su dobri u matematici najčešće nisu uspješni u 11. 1 2 3 4 5 učenju stranoga jezika. Najbolje se španjolski nauči boraveći u zemlji gdje se 12. 1 2 3 4 5 govori španjolskim. 13. Volim razgovarati na španjolskome sa strancima. 1 2 3 4 5 Kad ne znaš neku riječ na španjolskome, najbolje je 14. 1 2 3 4 5 pokušati pogoditi njezino značenje iz konteksta. 15. Kad bi netko učio strani jezik 1 sat dnevno, koliko bi mu 1 2 3 4 5 vremena trebalo da ga dobro nauči? manje od 1 godine 1. 1 - 2 godine 2. 3 - 5 godina 3. 5 - 10 godina 4. ne može se naučiti jezik ako se uči 1 sat dnevno

28 Didović Baranac, S., Falkoni-Mjehović, D., Vidak, N.: Ispitivanje stavova...

1 = sasvim se slažem 2 = slažem se 3 = niti se slažem niti se ne slažem 4 = ne slažem se 5 = uopće se ne slažem

16. Ja sam posebno nadaren za učenje stranih jezika. 1 2 3 4 5 17. Najvažnije u učenju stranog jezika je učenje riječi. 1 2 3 4 5 18. Važno je ponavljati i mnogo vježbati. 1 2 3 4 5 19. Žene su bolje u stranim jezicima od muškaraca. 1 2 3 4 5 U našoj se zemlji smatra da je važno znati španjolski 20. 1 2 3 4 5 jezik. Neugodno mi je razgovarati na španjolskome s drugim 21. 1 2 3 4 5 ljudima. Ako se u početku učenja ne ispravljaju pogreške, kasnije 22. 1 2 3 4 5 je teško naučiti govoriti pravilno. 23. U učenju stranog jezika najvažnija je gramatika. 1 2 3 4 5 Želim znati španjolski jer želim bolje upoznati Španjolce, 24. 1 2 3 4 5 Argentince itd. 25. Lakše je govoriti strani jezik nego ga razumjeti. 1 2 3 4 5 Strani jezik treba učiti pomoću audio-vizualnih materijala 26. 1 2 3 4 5 (CD, DVD, internet). Učenje stranog jezika razlikuje se od učenja bilo kojeg 27. 1 2 3 4 5 drugog predmeta. Najvažnije u učenju španjolskoga je znati prevoditi s 28. 1 2 3 4 5 hrvatskog na španjolski. Ako naučim dobro španjolski, imat ću veće mogućnosti 29. 1 2 3 4 5 za dobar posao. Ljudi koji govore više od jednog stranog jezika vrlo su 30. 1 2 3 4 5 inteligentni. 31. Želim dobro naučiti govoriti španjolski. 1 2 3 4 5 32. Volio bih imati prijatelje strance koji govore španjolski. 1 2 3 4 5 33. Svatko može naučiti govoriti strani jezik. 1 2 3 4 5 Lakše je čitati i pisati na španjolskom jeziku nego 34. 1 2 3 4 5 govoriti i razumjeti.

29 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Sandra Didović Baranac, MSc Senior Lecturer University of Dubrovnik E-mail: [email protected]

Daniela Falkoni-Mjehović, prof. Lecturer University of Dubrovnik E-mail: [email protected]

Nives Vidak, MSc Senior Lecturer University of Dubrovnik E-mail: [email protected]

BELIEFS AND ATTITUDES OF CROATIAN LEARNERS ABOUT LEARNING ENGLISH, GERMAN AND SPANISH FOR SPECIFIC PURPOSES Abstract The paper focuses on foreign language learners’ beliefs and attitudes about learning three languages in a formal socio-educational context. The aim of the study was to ascertain gender and age related differences in language beliefs of the students learning English, German and Spanish for specific purposes. Gender and age are the most important biological factors that are often taken into consideration in second language acquisition. For the purpose of this study a research was carried out among secondary school students in Dubrovnik (N=321) learning English (N1=104), German (N2=107) and

Spanish (N3=110). The research instrument employed in the study was a questionnaire developed by Horwitz in 1987 – Beliefs About Language Learning Inventory (BALLI), containing 34 statements. The Croatian version of the questionnaire (Mihaljević Djigunović 1998) was adapted and administered in the study, resulting in three different questionnaires. The data was collected during regular classes of English, German or Spanish and analysed using the Statistical Package for the Social Sciences (SPSS). The identification of learners’ beliefs and attitudes towards foreign language learning in a specific social-educational context gives a better insight into the learning and teaching process. In order to obtain more comprehensive data future research could incorporate more languages, a larger sample of participants and different research methods. Assessment of language teachers’ beliefs and attitudes would also make a significant contribution in this field. Key words: beliefs and attitudes, English, German, Spanish JEL classification: I21, J24

30 Vicko Krampus, prof. Veleučilište Vern, Zagreb E-mail: [email protected]

Dr. sc. Irena Miljković Krečar Veleučilište Vern, Zagreb E-mail: [email protected]

Dr. sc. Ozana Ramljak Veleučilište Vern, Zagreb E-mail: [email protected]

ANALIZA KVALITETE RADNIH ŽIVOTOPISA S OBZIROM NA FORMU, SADRŽAJ I JEZIČNU ISPRAVNOST

UDK / UDC: 929:81 JEL klasifikacija / JEL classification: J24 Izvorni znanstveni rad / Original scientific paper Primljeno / Received: 25. travnja 2016. / April 25, 2016 Prihvaćeno za tisak / Accepted for publishing: 12. listopada 2016. / October 12, 2016

Sažetak Biografija, radni životopis, lat. curriculum vitae, pismeno je službeno obraćanje koje se prilaže uz molbu za posao. Piše se administrativno- poslovnim funkcionalnim stilom hrvatskoga standardnog jezika. Kako je životopis prvi kontakt s osobama koje odlučuju o zapošljavanju, potrebno je obratiti posebnu pozornost na njegov sadržaj i formu. Glavni je cilj ovog istraživanja steći uvid u tipičan sadržaj, formu i jezične kompetencije radnih životopisa kandidata za različite poslove. Na slučajnom uzorku životopisa (N = 181) provedena je kvalitativna i kvantitativna analiza sadržaja, s posebnim naglaskom na samoprezentacijske opise autora, njihovu jezičnu kompetenciju, funkcionalnu pismenost i kulturu pismenog predstavljanja. Utvrđena je i povezanost naznačenih aspekata sa sociodemografskim obilježjima autora. Analiza pokazuje da u životopisima prevladavaju sadržaji objektivne prirode, no većina autora navodi i socijalno poželjna obilježja ličnosti. Muškarci više podastiru svoje profesionalne ambicije,

31 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU a stariji ispitanici informacije privatne prirode. U većini životopisa pronađene su pravopisne, gramatičke i leksičke pogreške te zatipci. Ključne riječi: životopis, analiza sadržaja, samoprezentacijske strategije, jezična kompetencija, kultura pismenog predstavljanja.

32 Krampus, V., Miljković Krečar, I., Ramljak, O.: Analiza forme, sadržaja...

1. UVOD „Životopis se najčešće šalje nekoj instituciji pa se time ubraja u tekstne vrste institucionalne sfere i polujavne komunikacije s asimetričnim tipom odnosa među sudionicima“ (Ivanetić 2003: 142). On je uvijek odgovor na zahtjeve nekoga natječaja, naime autori životopisa pokušavaju uvjeriti primatelja kako baš oni zadovoljavaju propisano, tj. svrhu. „U njemu se stoga uvijek naglašavaju one kompetencije i aktivnosti koje su povezane s djelatnošću adresata, jer emitent anticipira adresatova očekivanja i stavove“ (Ivanetić 2003: 142). Ustaljeni oblici, dakle, oblici koji se ponavljaju u sastavljanju životopisa, bilo da je riječ o kompoziciji ili stereotipnome jezičnom izrazu, stvorili su ono što se naziva stilom neke tekstne vrste, što je za naš aspekt formulacijski obrazac pisanja životopisa. On se, naravno, mijenja tijekom vremena pa se tako uobičajni oblik pisanja životopisa zamijenio tabličnim oblikom, što je uvelike potpomognuto razvojem računalne tehnologije. Tablični oblik pisanja životopisa nalazimo preporučen i u Hrvatskom pravopisu Matice hrvatske u dijelu Pismeno službeno obraćanje (Baduruna, Marković i Mićanović 2007: 659). Autori ga nazivaju europskim uzorkom životopisa, a isti oblik nalazimo i na internetskoj stranici Europassa te usput (Frančić, Hudeček i Mihaljević 2005:260) u poglavlju o administrativno- poslovnom stilu u dijelu u kojemu se govori o životopisu. Sadržava 14 ulomaka a počinje, uobičajeno, osobnim podatcima, nakon čega slijedi radno iskustvo, izobrazba i stručno usavršavanje, osobne vještine i usavršavanja, materinski jezik, ostali jezici, pa zatim socijalne, organizacijske, tehničke, umjetničke i ostale vještine i znanja, vozačka dozvola, dodatni podatci i dodatci. Ispod svakoga su naslova ulomka obrazloženja prema kojima ne bi trebalo samo nabrajati moguće činjenice, nego ih je potrebno i konkretizirati, npr. opisati vještine i znanja, te gdje su stečena uz objašnjenje što se podrazumijeva pod određenom vještinom (npr. socijalne vještine: život i rad s drugim ljudima, u multikulturološkim okruženjima, na mjestima na kojima je komunikacija važna i u situacijama gdje je timski rad ključan, kao primjerice kultura i sport, i sl. (Badurina i sur. 2007.). Sadržajno-stilske osobitosti ovakvih tekstnih vrsta su: emocionalna neutralnost, tj. nema osjećajnosti koja je primjerena književnoumjetničkim tekstovima, sadržaj je jasan, kratak i logičan, dakle mora biti u skladu sa značajkama administrativno-poslovnog stila (Silić, 2006). Leksičko-semantičke osobitosti nalažu uporabu riječi u skladu s jezičnom normom, bez npr. arhaizama, stilski obilježenih riječi, prenesenoga značenja, dakle traže se precizni i nedvosmisleni izrazi. Što se tiče sintakse, očekuje se da rečenice budu kratke, razumljive i jezično ispravne (Krampus i Zrinjan 2007: 9). „Izražavati se jezikom znači pisati ili govoriti. Između ostaloga čovjeka prepoznajemo po načinu kako se izražava, dakle kako govori ili piše. Želi li se procijeniti nečija jezična kompetencija utvrđuju se sljedeći čimbenici: a) poznavanje gramatičke, pravogovorne, pravopisne, leksičke i stilističke jezične norme; b) izražavanje

33 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU riječima i načinom koji su u skladu sa situacijom, temom, sadržajem; c) umijeće da se u pravom trenutku iskoriste sva jezičnoizražajna sredstva, učini pravilan i svrhovit jezični izbor te u punoj mjeri primjeni stilistička raznolikost; d) sposobnost odabira primjerenoga jezičnog idioma, odnosno donošenje odluke o tome kada će se, gdje i s kim u komunikaciji rabiti razina standardnoga (službenoga) jezika, a kada je primjereno i dopušteno izražavanje na zavičajnom, razgovornome ili kojem drugom idiomu“ (Pavličević-Franić 2005: 87). Lingvistička, sociolingvistička i psiholingvistička istraživanja upućuju na: Dell Hymes (1984.) „za stupanj usvojenosti jezika, mogućnost njegove diskurzalne primjene u jezičnoj praksi i sposobnost govornika da od više jezičnih sustava (podsustava) u komunikacijskoj situaciji izabere najprimjereniji izraz za komunikacijsku kompetenciju (communicative competence). Lingvisti o kompetenciji različito promišljaju; tako Noam Chomsky (1966.) kompetencijom (engl. competence) označava samo lingvističku kompetenciju, dakle poznavanje gramatike, razlikujući je od perfomativnoga govora (engl. perfomance) koji predstavlja uporabnu, izvedbenu razinu govorne osobe. Suvremen, pak, sociolingvistička i psiholingvistička istraživanja priznaju promjene u svakome individualnom diskursu bez obzira na inicijalne elemente koji ih u komunikaciji uvjetuju (Škiljan, 1980.; Hymes, 1984.; Čudina-Obradović, 1995.; Spolsky, 1998.; Widdowson, 2000.; Pavličević-Franić, 2003.). Jasno se ističu dvije razine stručnosti pa se „uvodi razlika između lingvističke (gramatičke stručnosti) i komunikacijske kompetencije (pragmatičke osposobljenosti)“ (Pavličević-Franić 2005: 82). Brojna istraživanja unatrag 40-ak godina, ispitivala su vezu između vrste informacija prezentiranih u životopisima i percipirane poželjnosti kandidata. Cole, Feild, Giles i Harris, (2004.) zapažaju da se najveća težina u ocjeni podobnosti kandidata daje prijašnjemu radnom iskustvu. Kandidati koji pritom imaju i relevantna akademska postignuća stječu najveću šansu za poziv na usmeno predstavljanje. Ostale popisane aktivnosti, poput hobija, mogu ostaviti pozitivan dojam na poslodavca. No, težina koja se pridaje pojedinoj kvalifikaciji ovisi o vrsti posla za koji kandidat aplicira i o tome jesu li to osobe s iskustvom ili su bez njega. Primjerice, kad se radi o pripravnicima, najveća težina pridaje se akademskom postignuću, pri čemu pozitivniji dojam ostavljaju oni s boljim prosjekom ocjena, te s popisanom listom relevantnih kolegija i postignuća (Cole i sur., 2004.). Što se tiče preferirane forme životopisa, istraživanje Thomsa, McMastersa, Robertsa i Dombkowskog (1999.) pokazalo je da poslodavci preferiraju kraći pred dužima CV (jedna stranica prema dvije ili više). Također, preferiraju se specifične i objektivne izjave o sebi nad općim i subjektivnim izjavama. Temeljem podataka prikazanih u životopisima poslodavci ne donose sliku samo o formalnim kvalifikacijama i mjeri u kojoj ih kandidati imaju, već donose i implicitne zaključke o njihovim ostalim karakteristikama. U studiji Cole i sur. (2004.), pokazalo se kako poslodavci na temelju životopisa procjenjuju kandidata i kako su procjene kandidatove savjesnosti i ekstraverzije povezane s preporukom

34 Krampus, V., Miljković Krečar, I., Ramljak, O.: Analiza forme, sadržaja... koje dobiva za daljnji postupak. No čak i sociodemografske karakteristike utječu na vrednovanje životopisa, što je već diskriminacija pri zapošljavanju. Primjerice, istraživanja sugeriraju da životopisi oženjenih/udanih kandidata/kandidatkinja imaju prednost nad životopisima slobodnih osoba (Oliphant i Alexander, 1982, prema Thoms, 1999.). Drugim riječima, čak niti savršeno napisan životopis ne može mimoići pristranosti u socijalnoj percepciji procjenjivača, dakle njihove stavove, predrasude, stereotipe, prethodna iskustva, trenutno raspoloženje, osobnu jednadžbu (individualni stupanj blagosti/strogosti pri procjenjivanju ljudi) i ostalo (Miljković Krečar, Kolega, 2013.). U ovome radu istraživala se pragmatička osposobljenost kandidata, njihova vještina predstavljanja na materinskom jeziku, ispravno korištenje jezičnim resursima naučenim tijekom institucionalnog učenja jezika, tj. pravopisna, gramatička i leksička norma te broj zatipaka/tipfelera što pokazuje njihovu jezičnu kulturu, pa i poslovni bonton. Također, analizirani su sadržajni aspekti samoprezentacije, s posebnim naglaskom na opise ličnosti.

2. METODOLOGIJA 2.1. Cilj i problemi istraživanja Glavni je cilj ovoga istraživanja utvrditi u kojoj mjeri radni životopisi odgovaraju standardima u procijeni njihova sadržaja i forme, te jezične i komunikacijske kompetencije. Podciljevi su: 1. Utvrditi najčešću vrstu, opseg i format životopisa. 2. Provesti kvalitativnu i kvantitativnu analizu sadržaja životopisa, s posebnim naglaskom na opise i karakterizacije vlastite osobe. 3. Provesti kvalitativnu i kvantitativnu jezičnu analizu životopisa. 4. Utvrditi ima li povezanosti između sociodemografskih karakteristika ispitanika (dob, spol, obrazovanje, radno iskustvo) i tendencije opširnijega ili sažetijeg davanja određenih vrsta podataka (opisi ličnosti, ambicije, hobiji, detalji u opisu obrazovanja i radnog iskustva) te jezične ispravnosti životopisa.

2.2. Postupak Za potrebe ovog istraživanja analiziran je slučajan uzorak od 181 radnog životopisa. Oni su dobavljeni u tiskanoj formi iz jednoga domaćeg portala za posredovanje pri zapošljavanju. Radi zaštite privatnosti podataka, sa svih su životopisa unaprijed uklonjeni identifikacijski i kontaktni podatci o njihovim autorima (ime i prezime, adresa, telefonski brojevi i e-mail adrese). Na

35 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

životopisima je potom provedena analiza sadržaja, koja je uključivala kvalitativnu i kvantitativnu obradu različitih vrsta podataka. Kvantitativno su analizirani: podatci o broju stranica i obliku životopisa (Europass, narativni oblik, životopisi u kojima su slobodno određene kategorije itd.), prilaganje fotografije, grafičko oblikovanje teksta, navođenju privatnih podataka (npr. obiteljska situacija, vjera, nacionalnost), kategorije podataka unutar životopisa (npr. opći podaci, obrazovanje, radno iskustvo). Usto ide i količina detalja u opisu obrazovanja i radnog iskustva (navođenje teme diplomskog rada i nazivi kolegija na studiju, popis konkretnih poslova na radnome mjestu..), količina informacija povezanih s hobijima, ambicije, očekivanja od novog poslodavca, količini informacija vezanih uz opise vlastite ličnosti, te pravopis, leksik, gramatika i zatipci. Posljednje dvije skupine podataka analizirane su i kvalitativno. Prikupljeni su i opći podatci o ispitaniku - dob, spol, obrazovanje, radni staž.

2.3. Sudionici Od ukupno 181 ispitanika 88 je muških (48,6 %) i 93 ženskih (51,4 %) osoba. Dob je u rasponu od 21 do 62 godine, s prosječnom vrijednošću M = 35 godina (σ = 7,93). Najviše ih je (N = 106, 58,6 %) s visokom i višom stručnom spremom, a u uzorku su i 72 osobe sa završenom srednjom školom (39,8 %), i tri (1,7 %) njih sa znanstvenim magisterijem i doktoratom. Većina, ili 136 ispitanika, (75,1 %) je iz Zagreba, a ostatak su iz ostalih krajeva RH, uglavnom iz mjesta unutar Zagrebačke županije. Najveći ih broj ima od jedne do pet godina staža (N = 58; 32 %), potom su oni s više od 15 godina radnog iskustva (N = 35; 19,3 %), osobe s iskustvom samo na honorarnim poslovima (N = 31; 17,1 %), zatim s pet do deset godina staža (N = 26; 14,4 %), pa od deset do 15 godina iskustva (N = 14; 7,7 %). Preostalih su deset ispitanici za koje ovaj podatak nije bilo moguće rekonstruirati iz životopisa jer nedostaju numerički podatci.

3. REZULTATI U nastavku teksta prikazani su glavni rezultati analize oblika i sadržaja odabranih životopisa. Najprije su prikazani oni povezani s oblikom životopisa, potom sadržajna analiza, pa jezična. U zadnjem potpoglavlju analizirane su interkorelacije različitih sociodemografskih podataka sa sadržajem i jezičnom ispravnošću životopisa.

3.1. Oblik i kategorije sadržaja životopisa Budući da su analizirani životopisi bili u tiskanom obliku, prosječan broj stranica procijenjen je okvirno (bez brojenja znakova po stranici), tj. definiran je kao broj tiskanih stranica. Taj se broj na analiziranom uzorku kreće u rasponu od 0,5 do 4 stranice, s prosječnom vrijednošću M = 1,79 (σ = 0,7). Pritom, u najkraćem životopisu od pola stranice, nema niti jedne godine ili konkretnoga podatka. U najdužem CV-u kandidat detaljno opisuje vrste poslova, odgovornosti i radno okruženje.

36 Krampus, V., Miljković Krečar, I., Ramljak, O.: Analiza forme, sadržaja...

Od 181 ispitanika, njih 25 (13,8 %) priložilo je fotografiju, a 156 nije (86,2 %). Većina fotografija uobičajenog je formata, veličine kao na osobnim ispravama, uz iznimku jednog portreta koji zauzima ¼ stranice. Što se tiče oblika životopisa, njih 165 (91 %) tablične je strukture, a 16 (9 %) narativne. Na sintaktičkoj razini u 30 životopisa (16,5 %) nalaze se cjelovite rečenice, a u 151 životopisu (83,5 %) kandidati pišu u natuknicama. Pritom, najveći broj ispitanika N = 136 (75,1 %) ima slobodan oblik životopisa, s izdvojenim glavnim kategorijama (najčešće su kategorije: opći podatci, obrazovanje, znanja i vještine, radno iskustvo), ispod kojih su u natuknicama naznačeni podaci. U ovoj skupini životopisa ima i drugih, manje uobičajenih kategorija, poput umjetničke vještine (pod kojom je popisano rječitost, ples, pisanje i smisao za humor) ili kategorije zdravlje (upisano je odlično, nepušač). Unutar kategorije znanja i vještine najčešće je: poznavanje rada na računalu, vozačka dozvola i znanje stranih jezika, no ima i mnogih neuobičajenih, poput, internetsko bankarstvo, znam izračunati hi-kvadrat u SPSS-u, razumijem se u tehniku – cd player i kućno kino i kratko da. Drugi najčešći oblici životopisa su Europass (N = 17; 9,4 %) i esej (N = 11; 6,1 %). I dok su u Europassovu životopisu kategorije podataka zadane i većina ispitanika ne uvodi nove (iako se neke, poput poslovnih vještina, često ispuštaju), narativni životopisi slobodnijeg su stila pisanja i sadržaja. U njima ima više informacija osobne prirode (npr. prepričana obiteljska situacija, a u jednome i detaljan opis vlastitih političkih stavova i svjetonazora). Od preostalih 17 životopisa, pet je European curriculum vitae format, dva su na engleskom jeziku, a ostalih deset su kombinacija prethodnih navedenih oblika (npr. narativnog oblika i natuknica). Analizirano je i grafičko oblikovanje teksta. Većina CV-a (N = 120, 65,9 %) pisana je standardnim načinom, dakle standardiziranim parametrima, kao što su raspored elemenata, font (vrsta i veličina), prored, margina i sl. Preostalih 61 (34,1 %) određeni su kao grafički neuređeni tekstovi jer u njima nisu poštovani spomenuti parametri za grafičko oblikovanje, već su slobodno oblikovani i posve su individualizirani. Među njima ima i vrlo neuobičajenih načina uređivanja teksta; primjerice, jedan je životopis napisan velikim tiskanim slovima, a drugi se u svakom pasusu koristi novim fontom.

3.2. Sadržajna analiza životopisa Većina ispitanika ne daje u životopisima informacije privatne prirode (N = 108; 59,7 %), a 60 (33,1 %) njih samo jednu do dvije činjenice (obično bračno stanje i/ ili nacionalnost, za što inače i postoji rubrika u Europassovu formatu). Pritom je jedan ispitanik muškog spola pod bračno stanje napisao neudan. Deset ispitanika (5,5 %) detaljnije se privatno opisalo (npr. imena djece, njihovu dob ili kako su se selili u životu). Konačno, tri osobe (1,7 %) vrlo su iscrpno, s puno detalja opisali svoje životne priče.

37 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Informacije o prethodnom obrazovanju najčešće uključuju ime ustanove i godine školovanja (N = 135; 74,6 %), no 39 (21,5 %) ih s više detalja opisuje ovu stavku (npr. tema diplomskog rada, neki kolegiji), te pet ispitanika (2,8 %) vrlo detaljno popisuje što su sve naučili, koje su predmete imali, imena profesora i što im se više ili manje svidjelo tijekom školovanja. Jedan ispitanik opravdava se zbog nezavršavanja fakulteta riječima odudarao od generacijskog trenda, te nisam inzistirao na diplomiranju. U uzorku su i dva ispitanika (1,1 %) koja nisu ništa napisali o svojem školovanju, čak niti stupanj stručne spreme. Zanimljivo je da su oba životopisa u Europassovu obliku, što pokazuje koliko je slobodna interpretacija njegovih zadanih kategorija. Sljedeću kategoriju analize čine detalji u opisu radnog iskustva. Većina ili 71 ispitanik (39,2 %) daje poneke detalje o nekima od popisanih radnih mjesta (npr. koje su točno poslove obavljali), slijede 63 ispitanika (N = 34,8) koji naznačuje samo ime tvrtke i/ili radnog mjesta i 38 ispitanika s vrlo detaljnim opisom svojih poslova i zaduženja. Preostalih devet osoba je bez ikakvih podataka o radnom iskustvu. Nadalje je analizirana količina i vrsta samoopisa u životopisima, temeljno opisa ličnosti. Od 181 ispitanika, njih 75 (40,9 %) ne daje nikakav podatak. Od preostalih 106 njih 49 ih iznosi ukratko do pet svojih osobina, a 48 poneku od njih i detaljnije obrazlaže u rečenici do dvije. Preostalih devet ispitanika (5 %) vrlo detaljno (u više od nekoliko rečenica) opisuje i argumentira svoje osobine (uglavnom vrline). Među njima je podjednak broj muškaraca i žena (četiri žene i pet muškaraca). Na slici 1. prikazane su frekvencije ispitanika s obzirom na ovaj kriterij.

Slika 1. Frekvencija životopisa s obzirom na broj popisanih karakterizacija ličnosti

Na slici 2. prikazani su najčešći opisi ličnosti koje daju ispitanici. Najviše ih (N = 76) spominje komunikativnost, timski rad (N = 59), pa odgovornost (N = 46) i usvajanje novih znanja i vještina (N = 44).

38 Krampus, V., Miljković Krečar, I., Ramljak, O.: Analiza forme, sadržaja...

Slika 2. Prikaz frekvencija najčešćih opisa ličnosti ispitanika (N = 106)

Uz popisane najčešće spominjane osobine ima i više jedinstvenih opisa, poput pristojno ponašanje; ličnost; jako sam nezadovoljan ako ne uspijem završiti neki zadatak; imam preporuku od izuzetno zadovoljne klijentice; svojom upornošću stekla sam više znanja nego što se i očekivalo. Jedna kandidatkinja ističe i kako je jako temperamentna i direktna, i jedina opisuje i svoje mane. Također, jedna kandidatkinja svoj tjelesni izgled izražava riječima dobro izgledajuća. Konačno, jednoj je osobi to što je nepušač toliko važan opis da ga je stavila velikim slovima, na početak životopisa, prije imena. Sljedeća analizirana kategorija podataka uključuje ambicije. Većina ispitanika (N = 118; 65,2 %) nema popisanu ni jednu ambiciju, 52 (28,7 %) ukratko ih bilježi (do jedne rečenice). Najčešće su iskazane ambicije za daljnje napredovanje, stručni razvoj, usavršavanje svojih znanja i vještina, a ima i neobično formuliranih ambicija, poput tražim područja u kojima mogu izraziti svoju intelektualnu i duhovnu kreativnost. Devet ispitanika (5 %) malo detaljnije, s više rečenica, opisuje svoje profesionalne planove i ambicije, a jedan preostali iznimno detaljno iznosi i svoje profesionalne i privatne planove (odseliti se od roditelja), uz kritički osvrt na situaciju u RH. Sljedeća analizirana kategorija uključuje hobije. Većina ispitanika ne navodi ništa (N = 90; 49,7 %), a njih 71 (39,2 %) samo popisuje nekoliko svojih slobodnih aktivnosti. U uzorku je i troje onih koji se neobično puno hvale svojim slobodnim aktivnostima, ističu trofeje koje su dobili i sl., iako to nema veze s njihovom strukom, a vjerojatno ni s radnim mjestom za koje konkuriraju. Većina popisanih hobija uključuje sport ili umjetnost, no ima i neobično iskazanih hobija, poput imena web-stranica koje se pretražuju na internetu (npr. youtube i thefreedictionary) i rješavanja križaljka. Analizirana je i frekvencija očekivanja od novoga poslodavca. Većina ili 151 osoba (83 %) nema nikakvih očekivanja, a podjednak je broj onih (15, ili 8,3 % i 14, ili 7,7 %), koji ili naznačuju ukratko, do dvijema rečenicama što očekuju

39 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU na novom poslu ili izražavaju vrlo specifične detalje, poput plaće, vrste posla, vrste tima u kojemu žele raditi, vrste napredovanja i sl. Jedna osoba neizravno upisuje svoja očekivanja ističući da je na oba radna mjesta dala otkaz jer nije bila zadovoljna plaćom.

3.3. Jezična analiza životopisa Svi su životopisi (osim dva na engleskom jeziku) lektorirani, a određen je i točan broj pravopisnih, gramatičkih i leksičkih pogrešaka te zatipaka. U tablici 1. vidljivo je da ispitanici rade najviše pravopisnih pogrešaka; u prosjeku 8,9 po životopisu. Pritom je u jednom životopisu pronađeno čak 49 pravopisnih pogrešaka. Najčešće uočene su: pogreške pri pisanju velikoga i malog slova, izostavljanje točke iza rednih brojeva, pisanje zareza ispred sastavnih veznika (kada to nije potrebno), pogrešno sklanjanje pokrata i kratica, neuspostavljanje razlike između spojnice i crtice, pogreške u pisanju glasova č i ć te pogreške u pisanju refleksa jata, glasovne promjene (tvrtci, točci…), pogreške u sastavljenom i rastavljenom riječi, nepravilno korištenje bjelinom (razmaka) i uvođenje stranih riječi, osobito imena i naziva u sustav hrvatskog jezika. Gramatičkih pogrešaka znatno je manje, u prosjeku jedna po životopisu (M = 0,96), a leksičkih još manje (M = 0,23). Pritom je najviše gramatičkih pogrešaka povezano s pisanjem naveska uz prijedlog s, uporabom prijedlogâ putem i kroz (npr. kroz rad, putem telefona), pleonazme (npr. vremensko razdoblje, no međutim, čak štoviše), neprimjerenom uporabom pasiva (npr. odlučeno od strane povjerenstva), što je rezultat utjecaja engleskoga jezika; zatim je nepravilan red riječi u rečenici (zanaglasnice i prednaglasnice). Leksičke su pogreške uglavnom nekritičko preuzimanje engleskih izraza. Uočeno je i više pogrešaka semantičke prirode. Najmanje u prosjeku ima zatipaka (M = 0,15). Mjere distribucije prikazane u tablici 1. (asimetrija i spljoštenost) pokazuju da je za te četiri varijable narušena pretpostavka normalne distribucije.

Tablica 1. Deskriptivna statistika za varijable pravopis, gramatika, leksik i zatipci

N Min. Maks. M σ Asimetrija Spljoštenost pravopis 179 0 49 8,93 7,97 1,85 4,89 gramatika 179 0 9 0,96 1,58 2,5 7,01 leksik 179 0 7 0,23 0,74 5,42 40,46 zatipci 179 0 3 0,15 0,44 3,44 13,6

3.4. Povezanost sociodemografskih varijabli sa sadržajem i jezičnim kompetencijama u pisanju životopisa Kako bi se odgovorilo na četvrti postavljeni problem, analizirane su interkorelacije između sociodemografskih varijabla (dob, spol, radno iskustvo, obrazovanje) i sadržaja životopisa (detalji u opisu obrazovanja, detalji radnom

40 Krampus, V., Miljković Krečar, I., Ramljak, O.: Analiza forme, sadržaja... iskustvu, količina opisa ličnosti, broj popisanih hobija, iznos popisanih ambicija, količina privatnih podataka), te njegove pravopisne ispravnosti (pravopis, gramatika, leksik, zatipci). U tablici 2. prikazane su sve interkorelacije (Spearmanov koeficijent korelacije), pri čemu su masno otisnute one značajne. Varijabla spol, značajno je povezana s varijablom ambicije (r = -0,17), pri čemu negativan predznak označava da muškarci više ističu svoje ambicije u životopisu od žena. Također, žene manje čine gramatičke pogreške (r = -0,16). Dob je značajno povezana s količinom navođenja privatnih podataka (r = -0,18) i količinom pravopisnih pogrešaka (r = -0,21), a kako je dob varijabla prezentirana godinom rođenja, negativan predznak tih korelacija označava da stariji ispitanici više daju privatne podatke i imaju više pravopisnih pogrešaka. Također, dob je značajno povezana s iskustvom (r = -0,69), pri čemu, naravno, stariji ispitanici imaju više radnog iskustva. Varijabla obrazovanje značajno je povezana s varijablama broj stranica životopisa (r = 0,24), količina informacija o obrazovanju (r = 0,35) i brojnost podataka o radnom iskustvu (r = 0,2). Drugim riječima, obrazovaniji ispitanici pišu dulje životopise, te daju više podataka/detalja o obrazovanju i radnom iskustvu. Osobe s dužim radnim stažem pružaju i više detalja o svojem radnom iskustvu (r = 0,16), ali i čine više pravopisnih pogrešaka (r = 0,25.) Značajne su i neke preostale veze koje nisu bile u primarnom fokusu ovoga istraživanja. U tablici 2. vidljivo je da ispitanici koji više iznose svoje opise ličnosti više ističu i svoje ambicije, ali ujedno čine i veći leksičkih pogrešaka. Također, oni s većim brojem pravopisnih pogrešaka, imaju više i gramatičkih i leksičkih pogrešaka. Naravno, u dužim životopisima ima i više osobnih podataka, češće sadržavaju slike, više je podataka o obrazovanju i radnom iskustvu, više opisa ličnosti i hobija, te pravopisnih, gramatičkih i leksičkih pogrešaka.

Tablica 2. Korelacijska matrica između sociodemografskih varijabli, stupnja pisanja različitih sadržaja i pravopisne ispravnosti

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 1. spol 1,00 ,04 -,05 ,10 ,08 ,01 ,09 -,04 ,07 -,17* -,01 ,03 -,08 -,16* ,05 ,01 -,02 2. dob 1,00 -,05 ,04 -,18* ,03 -,69** -,15 -,05 ,07 -,01 ,12 -,21** -,08 -,03 -,09 ,01 3. broj stranica 1,00 ,15* ,24** ,25** ,12 ,36** ,24** ,082 ,18* -,11 ,36** ,22** ,24** -,00 ,24** 4. fotografija 1,00 ,25** ,12 ,00 ,19* ,12 ,03 ,05 ,06 ,08 ,20** ,20** ,04 -,04 5. osobni pod. 1,00 ,09 ,13 ,16* ,15* -,04 ,13 -,08 ,12 ,15* ,19** ,15* -,01 6. obraz. detalji 1,00 -,04 ,13 ,06 ,03 ,11 ,08 ,03 ,02 ,06 ,03 ,35** 7. iskustvo 1,00 ,16* -,02 -,03 -,03 -,03 ,25** ,06 ,14 ,03 -,10 8. iskust. detalji 1,00 ,15 -,01 ,00 ,04 ,19* ,25** ,22** ,09 ,20** 9. ličnost 1,00 ,22** ,03 ,10 ,20** ,12 ,17* ,09 -,03 10. ambicije 1,00 -,00 ,06 ,08 ,01 ,01 -,01 ,00 11. hobiji 1,00 ,04 -,02 -,03 ,17* ,010 ,04 12. očekivanja 1,00 ,01 ,03 -,09 -,08 -,15 13. pravopis 1,00 ,11* ,18* ,09 ,09 14. gramatika 1,00 ,15* ,09 ,08 15. leksik ,15* 1,00 ,00 ,01 16. zatipci 1,00 ,09 17. obrazovanje 1,00

*p < 0,05; **p < 0,01

41 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

4. RASPRAVA Analiziran je uzorak od 181 životopis osoba različite dobi i obrazovanja, te podjednake spolne zastupljenosti. Unatoč sve većoj poznatosti Europassove forme životopisa, koje je obrazac preporučen i na web-stranici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (http://burzarada.hzz.hr/Pomoc.aspx) u ovom uzorku dominira slobodan oblik životopisa s izdvojenim glavnim kategorijama (opći podatci, obrazovanje, znanja i vještine, radno iskustvo), ispod kojih su u natuknicama i podatci. Većina životopisa standardno je grafički oblikovana, prosječne duljine je 1,79 stranice, te nema priloženu fotografiju. Sadržajna analiza životopisa upućuje da su kandidati većinom neskloni iznositi informacije osobne prirode, hobije, profesionalne ambicije i očekivanja od budućeg poslodavca. Dakle, u analiziranom uzorku životopisa dominiraju objektivni i provjerljive informacije. Pritom se većina tih podataka odnosi na detalje o obrazovanju (najčešće razdoblje i ime ustanove) i detalje o prethodnome radnom iskustvu (razdoblje, tvrtka i popis konkretnih radnih zadataka). Većina stručnjaka s područja upravljanja ljudskim potencijalima slaže se kako su upravo te dvije kategorije - obrazovanje i radno iskustvo, najvažniji dijelovi životopisa (Knouse, 1994.). Pritom je najpoželjnije da obje kategorije sadržavaju kompetencije relevantne za radno mjesto. U Knouseovoj studiji (1994.) pokazalo se da se irelevantna edukacija može kompenzirati relevantnim radnim iskustvom, no ne vrijedi i obratno. Također, životopisi u kojima se upravlja dojmom pokazali su se poželjnijima od onih bez takvih elemenata. Pritom, upravljanje dojmom u spomenutoj studiji podrazumijeva samoopise poput - bio pozvan na sudjelovanje u projektu tijekom studija, na kojem je dobio visoku ocjenu; dobio pohvalu od klijenata na bivšem radnom mjestu; dobio pohvalu od poslodavaca za inovativnost u radu; interesira se za područja koja mu pomažu u osobnom i profersionalnom razvoju. Ipak, ni takva tendencija ne može kompenzirati irelevantno iskustvo ili irelevantno obrazovanje. Schütz (1998.) daje taksonomiju samoprezentacijskih strategija, te razlikuje četiri glavne kategorije s obzirom na to jesu li strategije više pasivne ili aktivne, te je li im primarni cilj da kandidat ostavi bolji dojam, ili to da ne ostavi loš dojam. U selekcijskoj situaciji najviše su zastupljene tzv. asertivne strategije, podvrste aktivnih strategija za ostavljanje što boljeg dojma. Tu spadaju, primjerice, samopromocija (isticanje vlastitih kvaliteta i prijašnjih postignuća), identifikacija (isticanje svoje povezanosti s drugim uspješnim pojedincima ili grupama - npr. članstva u određenim grupama, savezima, organizacijama), dodvoravanje (podilaženje komplimentima - posebice vidljivo u popratnim molbama za posao) i demonstriranje moći (isticanje svoje posebnosti - npr. neke posebne pohvale, rezultati u školovanju ili radni rezultati). Većina takvih strategija vidljiva je i analiziranom uzorku životopisa. U većini (N = 106) je prisutna samopromocija, i to tako da se iznose pozitivni opisi vlastite ličnosti. Pritom dominira ili jednostavno nabrajanje do pet takvih opisa ili kraće pojašnjenje

42 Krampus, V., Miljković Krečar, I., Ramljak, O.: Analiza forme, sadržaja... svojih osobina u jednoj do dvije rečenice. Kao najčešći samoopisi pojavljuju se - komunikativnost, sklonost timskom radu, odgovornost i sklonost usvajanju novih znanja i vještina. Iste te karakteristike učestalo se ističu kao poželjne u natječajima za radna mjesta, pa ne iznenađuje sklonost kandidata da ih i sami ističu. U uzorku je i devetero kandidata koji vrlo detaljno i u obliku (ponegdje pretjerane) samohvale, opisuju svoje osobine. Koliko je to poželjna, a koliko nepoželjna praksa, ovisit će o preferencijama poslodavca. No neka istraživanja upućuju da pretjerana samohvala može imati negativne efekte na percepciju poželjnosti kandidata. Varirajući sadržaj životopisa i molba za posao, od posve neutralnih i objektivnih do onih s različitim oblicima samopromocije, Knouse, Giacalone, Pollard, Hinda (1988.) nalaze kako poslodavci negativnije ocjenjuju životopise u kojima se koristi terminima poput ekstremno, prestižno, jako, iznimno uz vlastita postignuća pa i one gdje su ti termini u funkciji dodvoravanja poslodavcu, opisujuću njegovu tvrtku (npr. vaša izvrsna, progresivna tvrtka.). Takvi će životopisi, u usporedbi s onima s bazičnim, provjerljivim informacijama, biti procijenjeni manje poželjnima, a kandidati (iako više samopouzdanima), manje iskrenima, prikladnima i zaposlivima. Za neke kandidate, posebice one atraktivnog izgleda prilaganje fotografije može se smatrati njihovom prezentacijskom strategijom. Istraživanja primjerice pokazuju (Thoms i sur., 1999.) da će atraktivne žene (koje su priložile fotografiju) biti procijenjene poželjnijima. U ovom istraživanju svega 13% kandidata priložilo je fotografiju, pri čemu valja napomenuti kako je to standardni element Europassova životopisa, te kako i neki poslodavci inzistiraju na tome. Drugim riječima, teško je reći radi li se o svjesnom samopromocijskom postupku ili o zadanoj normi. Nadalje, analiza povezanosti sociodemografskih karakteristika s formom i sadržajem životopisa, pokazala je neke zanimljive obrasce. Primjerice, utvrđena je niska, ali značajna korelacija između spola i količine popisanih ambicija u životopisu. Takav je nalaz u skladu i s prethodnim istraživanjima na području spolnih razlika u radnom ponašanju, koja pokazuju da su muškarci skloniji očekivanju uspjeha, dakle aktivnijoj samopromociji u poslovnom kontekstu (Bowles, Babcock i Lai, 2007.). Pretpostavljeni ishod jezične raščlambe životopisa, da će u životopisima biti uočene sve četiri zadane kategorije jezične kompetencije i da će uočene pogreške biti većinom pravopisne naravi, a da će najmanje biti zastupljeni zatipci, u ovom je radu potvrđen. Polazište za provjeru jezičnih kompetencija temeljilo se na sljedećim parametrima: opći jezični status prosječnoga govornika hrvatskog jezika, pri čemu se prosječnim govornikom hrvatskog jezika smatra osoba kojoj je hrvatski jezik materinski i koja ima minimalno srednjoškolsku obrazovnu razinu; pisanje u natuknicama koje smanjuje mogućnost sintaktičkih pogrešaka; mogućnost softverske provjere jezične ispravnosti i činjenica da su autori imali otvorenu mogućnost lektoriranja prije konačnog slanja životopisa potencijalnom poslodavcu. Pritom treba naglasiti da, usko gledajući, zatipci

43 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU izlaze iz prostora jezične kompetencije i pripadaju komunikacijskoj kulturi koja više pokazuje lingvistički stav nego poznavanje materije (Desforges 2001: 97-98; usp i Mihaljević-Djigunović 1995: 104-113). No s obzirom na utvrđen malen prosječan broj zatipaka po životopisu (M = 0,17), nameće se zaključak kako je većina kandidata ipak svjesna važnosti ovog aspekta u upravljanju dojmom. Pravopisne su pogreške, za razliku od gramatičkih, vidljive neovisno o obliku u kojemu je životopis pisan. Zbog toga je i frekvencija tih pogrešaka bila veća. Gramatičku vidljivost pogrešaka bitno je smanjila činjenica da je čak 165 (91 %) životopisa tablične strukture, dok je narativnih samo 16 (9 %). Leksičke su pogreške uglavnom povezane s nepotrebnom i nekritičkom uporabom anglizama, što je očekivano jer na takav leksički uzorak upućuju obrasci koji su poslužili kao predložak za pisanje životopisa, ali i opća jezična situacija kad se na svim razinama zamjećuje utjecaj i prodor engleskog jezika. Analiza interkorelacija između različitih elemenata pri analizi životopisa pokazuje da, što više podataka pojedinci iznose (što je duži životopis), to je i veći broj pravopisnih, gramatičkih i leksičkih pogrešaka. Time se može objasniti i značajna korelacija između dobi i broja pravopisnih pogrešaka. Naime, budući da stariji ispitanici našega uzorka nisu ujedno i manje obrazovani, pretpostavka je da veći broj pogrešaka koji čine proizlazi iz činjenice da pišu i veći broj informacija (i to privatnih, što je također značajna korelacija). Jezične kompetencije koje se pokazuju u ovim životopisima potvrđuju nisku razinu pismenosti u hrvatskome javnom životu i uklapaju se u opću sliku nebrige kad je u pitanju institucionalno, pa i permanentno (cjeloživotno) učenje vlastita jezika i zapostavljanje toga segmenta samoobrazovanja. Ono što je, međutim, pomalo iznenađujuće jest da u njima nema veće jezične i grafičke uređenosti s obzirom na to da bi pri pisanju morali biti svijesni da je životopis prvi kontakt sa zainteresiranima i da je prvi korak u vlastitom predstavljanju. Budući da svaki životopis pokazuje, između ostaloga, jezične, komunikacijske sposobnosti i znanja kandidata te njihovu pragmatičku osposobljenost za služenje materinskim jezikom, rezultati raščlambe ne daju dobru sliku o kandidatima. Thoms i sur. (1999.) naznačuju kako prijašnja istraživanja nedvojbeno potvrđuju važnost pravopisa i gramatike pri stvaranju dojma o kandidatu. S druge strane, može se pretpostaviti i da se jezična kompetencija poslodavaca, dakle osoba uključenih u selekcijski proces ne razlikuje znatno od one kandidata za posao. Takav zaključak temelji se na činjenici da je većina analiziranih životopisa (58 %) od osoba s visokom stručnom spremom, ali i na podatku da ovdje nije pronađena značajna korelacija između stupnja obrazovanja i količine pravopisnih i gramatičkih pogrešaka. Drugim riječima, upitno je: a) koja je vrsta pogrešaka uopće uočljiva u životopisima i b) koliku težinu u ocjeni kandidatovih kompetencija ima pojedina vrsta pogrešaka. Moguće je pretpostaviti da su zatipci vidljiviji ili vidljivi i onom čitatelju životopisa koji nema visoku razinu jezične kompetencije. Utoliko i sami kandidati takve pogreške lako uočavaju i ispravljaju tijekom pisanja životopisa.

44 Krampus, V., Miljković Krečar, I., Ramljak, O.: Analiza forme, sadržaja...

5. ZAKLJUČAK Provedenim istraživanjem oblika i sadržaja 181 radnog životopisa odgovoreno je na četiri zadana podcilja: 1. Utvrditi najčešću vrstu, opseg i format životopisa. Većina životopisa slijedi tabličnu strukturu, dakle slobodno odabrane kategorije podataka, unutar kojih se u natuknicama navode konkretni podatci, dominantno objektivne prirode. Pritom su najčešće kategorije: opći podatci, obrazovanje, znanja i vještine, radno iskustvo. Prosječan životopis dugačak je 1,79 stranicu i nema priloženu fotografiju. Većina CV-a pisana je standardnim načinom uz standardizirane parametre, kao što su raspored elemenata, font (vrsta i veličina), prored, margina i sl. 2. Provesti kvalitativnu i kvantitativnu analizu sadržaja životopisa, s posebnim naglaskom na opise i karakterizacije vlastite osobe. Sadržaji u životopisima dominantno su objektivne prirode i povezani su s profesionalnim i obrazovnim tijekom. Trećina ispitanika daje i poneku informaciju privatne prirode (bračno stanje, broj djece, nacionalnost i sl.). Informacije o prethodnom obrazovanju najčešće uključuju tek ime ustanove i godine školovanja. Informacije o prethodnom radnom iskustvu najčešće uključuju ime poslodavca, trajanje zaposlenja i kraći opis radnog mjesta i radnih zaduženja. Većina ispitanika opisuje i svoju ličnost, pri čemu dominiraju opisi poput komunikativnost, timski rad, odgovornost i usvajanje novih znanja i vještina. Profesionalne ambicije, hobiji i očekivanja od budućeg poslodavca zatječu se u manjem broju ispitanika. 3. Provesti kvalitativnu i kvantitativnu jezičnu analizu životopisa. U životopisima (osim u dvama na engleskom jeziku) utvrđene su pravopisne, gramatičke i leksičke pogreške te zatipci. Najčešće pravopisne pogreške su: pri pisanju velikoga i malog slova, izostavljanje točke iza rednih brojeva, pisanje zareza ispred sastavnih veznika (kada to nije potrebno), pogrešno sklanjanje pokrata i kratica, neuspostavljanje razlike između spojnice i crtice, pogrešno pisanje glasova č i ć i refleksa jata, glasovnih promjena, pogrešno sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi, nepravilno korištenje bjelinama (razmacima) te uvođenje stranih riječi, osobito imena i naziva, u sustav hrvatskog jezika. Gramatičke su pogreške: najčešće u pisanju naveska uz prijedlog s, uporaba prijedloga putem i kroz, pleonazmi, neprimjerena uporaba pasiva (što je rezultat utjecaja engleskoga jezika), nepravilan red riječi u rečenici (zanaglasnice i prednaglasnice). Leksičke su pogreške uglavnom u uporabi internacionalizama u jezičnim situacijama u kojima postoji hrvatska inačica i nekritičko preuzimanje engleskih izraza. Uočen je i više pogrešaka semantičke prirode.

45 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Pravopisnih je pogrešaka u prosjeku 8,9 po životopisu, gramatičkih znatno manje, prosječno 1, a leksičkih 0,23. Najmanje u prosjeku ima zatipaka. 4. Utvrditi postoji li povezanost između sociodemografskih karakteristika ispitanika (dob, spol, radno iskustvo i obrazovanje) i tendencije opširnijeg ili sažetijeg pružanja određenih vrsta podataka (opisi ličnosti, ambicije, hobiji, detalji u opisu obrazovanja i radnog iskustva), te jezične ispravnosti životopisa. Muškarci više naznačuju svoje profesionalne ambicije. Stariji ispitanici češće daju informacije privatne prirode i više (što je pretpostavljena posljedica) čine pravopisne pogreške. Osobe s dužim radnim stažem iznose i više detalja o svojem radnom iskustvu. Redovito, oni imaju duže životopise i više i griješe, pri čemu su sve tri vrste pogrešaka u pozitivnim i značajnim korelacijama; oni koji čine više pravopisnih, čine i više leksičkih i gramatičkih pogrešaka. Zanimljivo je i da takav podatak nije povezan s obrazovanjem ispitanika. Vještina pisanja životopisa važna je cijeloj radnoj populaciji, a posebice onima koji prvi put traže posao. Iako će preferencija pojedine vrste sadržaja i forme CV-a varirati od poslodavca do poslodavca, prijašnja istraživanja iskristalizirala su neke temeljne smjernice. S obzirom na to da kandidati ne znaju tko će čitati i procjenjivati njihov CV, on bi trebao biti konstruiran tako da zadovoljava većinu. U ovom istraživanju nedostaje podatak o tome koji su od analiziranih vlasnika životopisa doista dobili priliku za usmeno predstavljanje, što bi upotpunilo sliku učinkovitosti odabrane forme i sadržaja, pa time i različitih samoprezentacijskih strategija. Također, bilo bi korisno istražiti koliko su poslodavci svjesni pravopisnih, gramatičkih i leksičkih pogrešaka uočenih u ovom istraživanju, te koliko to utječe na percepciju poželjnosti kandidata. Činjenica je da je samo za izrazito specificirana zanimanja jezična kompetencija i sposobnost (pragmatičnost) uvjet za dobivanje radnog mjesta, no istovremeno je pretpostavka da pri izboru kandidata jezična uređenost apliciranih dokumenata ima određenu ulogu. Kolika je ta uloga i kako naši poslodavci vrednuju i ostale aspekte radnih životopisa, ostaju otvorena pitanja za daljnja istraživanja.

LITERATURA Badurina, L.; Marković, I.; Mićanović, K. 2007. Hrvatski pravopis. MH. Zagreb. Cole, M. S.; Feild, H. S.; Giles, W. F.; Harris, S. G. 2004. Job Type and Recruiters’ Inferences of Applicant Personality Drawn from Resume Biodata: Their Relationships with Hiring Recommendations, International Journal of Selection and Assessment, 12, 363-367. doi: 10.1111/j.0965-075X.2004.00291.x Desforges, Ch. 2001. Uspješno učenje i poučavanje, Educa. Zagreb. Frančić, A.; Hudeček, L.; Mihaljević, M. 2005. Normativnost i

46 Krampus, V., Miljković Krečar, I., Ramljak, O.: Analiza forme, sadržaja... višefunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku. Hrvatska sveučilišna naknada. Zagreb. Ivanetić, N. 2003. Uporabni tekstovi. Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. Knouse, S. B.; Giacalone, R. A. & Pollard, Hinda. 1988. Impression management in the resume and its cover letter. Journal of Business and Psychology. 3. 242-249. doi: 10.1007/BF01014492 Knouse, S. B. 1994. Impressions Of The Resume: The Effects Of Applicant Education, Experience, And Impression Management. Journal Of Business And Psychology. 9. 33-45. doi: 10.1007/BF02230985 Krampus, V.; Zrinjan, S. 2007. Poslovni hrvatski jezik. VERN`. Zagreb. Mihaljević-Djigunović, J. 1995. Istraživanje stavova i motivacija jučer i danas. Strani jezici. 3-4, 104-113. Bowles, H. R.; Babcock, L.; Lai, L. 2007. Social incentives for gender differences in the propensity to initiate negotiations: Sometimes it does hurt to ask. Organizational Behavior and Human Decision Processes. 103. 84–103. doi:10.1016/j.obhdp.2006.09.001 Miljković Krečar, I.; Kolega, M. 2013. Psihologija u poslovnom okruženju, udžbenik. Grupa VERN d.o.o. Zagreb. Pavličević-Franić, D. 2005. Komunikacijom do gramatike. Alfa. Zagreb. Schütz, A. 1998. Assertive, Offensive, Protective and Defensive Styles of Self-Presentation: A Taxonomy. The Journal of Psychology. 132. 611-628. doi: 10.1080/00223989809599293 Silić, J. 2006. Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika. Disput. Zagreb. Singer, M. S. i Bruhns, C. 1991. Relative effect of applicant work experience and academic qualification on selection interview decisions: A study of between-sample generalizability. Journal of Applied Psychology. 76. 550–559. Dostupno na http://dx.doi.org/10.1037//0021-9010.76.4.550. Thoms, P.; McMasters, R.; Roberts, M. R.; Dombkowski, D. A. 1999. Resume characteristics as predictors of an invitation to interview. Journal of Business and Psychology. 13. 339-356. doi: 10.1023/A:1022974232557.

47 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Vicko Krampus, MA University of Applied Sciences Vern’ Zagreb E- mail: [email protected]

Irena Miljković Krečar, PhD University of Applied Sciences Vern’ Zagreb E-mail: [email protected]

Ozana Ramljak, PhD University of Applied Sciences Vern’, Zagreb E-mail: [email protected]

ANALYSIS OF THE RESUMES QUALITY CONSIDERING THEIR FORM, CONTENT AND ACCURACY

Abstract A biography, resume, lat. curriculum vitae is an official written document submitted with a job application. It is written in an administrative business functional style in standard Croatian language. As a resume is the first contact with potential employers it is important to pay attention to its content and form. The main goal of this paper was to gain insight into typical content, form and language competencies found in resumes of various applicants. Qualitative and quantitative content analysis has been conducted on a random sample (N=181) of resumes, with special emphasis on self-presentation attributes, language competencies, functional literacy and skills in written presentation. A correlation of these aspects with some socio-demographic characteristics has also been tested. The analysis has shown that objective information prevails in resumes, but most authors quote their socially desirable traits. Men quote their professional ambitions more often while older applicants quote private life information. In most of resumes spelling, grammatical and lexical mistakes have been found. Key words: resume, content analysis, self-presentation strategies, language competence, skills in written presentation

JEL classification:J24

48 Dr. sc. Zdravko Bazdan E-mail: [email protected]

POSLOVNO-OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE, INDUSTRIJSKA I GOSPODARSKA ŠPIJUNAŽA U MEĐUNARODNOJ EKONOMIJI

UDK / UDC: 355.40:339.9 JEL klasifikacija / JEL classification: F50, F53, D83 Pregledni rad / Review Primljeno / Received: 6. travnja 2016. / April 6, 2016 Prihvaćeno za tisak / Accepted for publishing: 12. listopada 2016. / October 12, 2016

Sažetak U ovome se radu elaboriraju tri fenomena današnjice a to su poslovno- obavještajne službe, industrijska i gospodarska špijunaža. U uvodnom dijelu objašnjavaju se suvremeni međunarodni odnosi i navode se neka od glavnih tijela OUN-a koja imaju zadatak - uz poštovanje ljudskih prava - stvoriti uvjete za globalni gospodarski rast i društveni razvoj. U drugom dijelu, Subjekti poslovno-obavještajne službe, industrijske i gospodarske špijunaže definiraju se pojmovi uz napomenu da se posebno naznačava razlika između industrijske i gospodarske špijunaže. U trećem dijelu, Metode poslovno-obavještajne službe, industrijske i gospodarske špijunaže, iznose se klasične i suvremene metode kojima se koristi u istraživanju svakoga od spoemnutih fenomena. Zapravo, odnos prema izvorima informacija određuje je li u pitanju legalan ili ilegalan postupak. Zanimljivo je da se nakon disolucije SSSR-a sve razvijene države intenzivno koriste svojim obavještajnim službama kako bi špijunirale konkurente svojih kompanija što su penetrirale u njihove zemlje. Jer, prikupljene informacije im stavljaju na raspolaganje. U Zaključku se rezimira tema, svodeći je na zadaće koje bi u naznačenom kontekstu trebala imati naša politička elita. Ključne riječi: CIA, KGB, seks i „medena klopka“, ekonomika, politika, ljudska prava.

49 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

1. UVOD Od 193 zemlje članice OUN-a, prema kriteriju DBP-a, u 2014. gospodarski najmoćnijih deset država bile su: SAD, NR Kina, Japan, Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Brazil, Italija, Indija i Ruska Federacija. Njemačka je dugo bila najveća izvoznica na svijetu. U 2014. prema izvoznom kriteriju, prvi deset država bile su: NR Kina, SAD, Njemačka, Japan, Južna Koreja, Francuska, Nizozemska, Hong Kong, Ruska Federacija i Velika Britanija. Važno je znati da je kineski iznadprosječni gospodarski rast bio razlogom povećanju BDP-a, pa je ovaj novi gospodarski kolos u drugom kvartalu 2010. potisnuo Japan na treće mjesto. Tako je NR Kina postala druga navjeća ekonomija na svijetu i našla se odmah iza SAD-a. Ali, ako bi ona nastavila takvim tempom, eksperti predviđaju da bi mogla biti prva ekonomija svijeta za sljedećih trideset godina.1 Glavne odlike suvremenog razdoblja međunarodne ekonomije su: globalizacija, informatička revolucija i gospodarske integracije. Globalizaciji daju glavni ton transnacionalne korporacije i sedamnaest specijaliziranih agencija OUN-a osnovanih da bi se poboljšalo stanje u nerazvijenim zemljama i razvila međunarodna suradnja temeljena na razmjeni robe i usluga. Sve je to usmjereno na povećanje gospodarskog rasta i društvenog razvoja, uz napomenu da je poštovanje ljudskih prava - neovisno o: rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnome ili socijalnom podrijetlu - glavni lajtmotiv OUN-a. U tom nizu ističe se Svjetska trgovinska organizacija (WTO) s ukupno 162 države članice, što čini više od 95 posto svjetske trgovine. Dakako, nezaobilazne su i: Međunarodna organizacija rada (ILO), Međunarodni monetarni fond (IMF), Skupina Svjetske banke (WBG) s pet afilijacija, Organizacija UN za prosvjetu, znanost i kulturu (UNESCO), Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO), ali i Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO). Skupa s ostalim specijaliziranim organizacijama i glavnim tijelom OUN-a za područje gospodarskoga i društvenog razvoja, tj. Gospodarskim i socijalnim vijećem (ECOSOC). Uz pomoć svih tih instituacija vodi se politika tzv. odgovorne globalizacije. Naravno da je ta njihova neoliberalistička politika osmišljena i da je vode najrazvijenije, tzv. prve zemlje Skupine Svjetske banke; a službeno su to: SAD, Japan, Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Kralježnicom međunarodne ekonomije nazivaju se 34 države članice Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD). Sve ovo što je naznačeno odnosi se na ono vidljivo na površini. No, ono što se ne vidi i nije na površini jest žestoki obavještajni rat najrazvijenijih među sobom. To je rat za poslovne informacije2 i pri tome identična ideološka i politička stajalištima ništa ne znače. Ovaj rat, ponekad na granici političkog incidenta i zategnutih diplomatskih odnosa, posebno se vodi između SAD-a, Japana, NR Kine, Francuske, Velike Britanije, Njemačke i Ruske Federacije. Neke od tih

1 Falletti, S. 2010. Comment la Chine s’est imposée au monde en 30 ans. Le figaro. 17 aoút. 22. 2 Prvu poduku o toj temi dao je argentinski profesor međunarodne ekonomije Raúl Prebisch (prvi direktor UNCTAD-a) na predavanjima koja smo slušali u Centru za gospodarski i društveni razvoj zemalja Trećega svijeta (CEESTEM) u Ciudad de Méxicu u proljeće 1982.

50 Bazdan, Z.: Poslovno-obavještajne službe, industrijska i gospodarska.. zemalja češće su u ofenzivi, a neke, poput Njemačke, češće u defenzivi. Ali, jedno je sigurno: najveća su meta SAD, gdje sve gospodarski najmoćnije države svijeta imaju svoje špijune3 koji za potrebe tih zemalja, ali i njihovih poslovnih subjekata, žele doći do strogo povjerljivih podataka. No, ni SAD ne ostaje dužan U tom smislu ima na raspolaganju najmoćniji obavještajni i kontraobavještajni aparat na svijetu. S druge strane, Japan je s vremenom izgradio sofisticiranu obavještajnu infrastrukturu i u zemlji i u inozemstvu, posebno u SAD-u. NR Kina, koje su se preci u povijesti prvi sustavno koristili obavještajnom službom, ima najbrojniju obavještajnu mrežu na svijetu. Procjenjuje se da su se infiltrirali u sve države visoke tehnologije, posebice u SAD, te da je i to jedan od razloga visoke stope gospodarskog rasta NR Kine.4 Francuska još od Luja XIV. koristi se mehanizmom obavještajne službe i danas je lider i uzor za gospodarsku diplomaciju – u kojoj obavještajna zajednica jedne zemlje ima krucijalnu ulogu. Velika Britanija, skupa sa SAD-om i s još tri razvijene države, Australijom, Kanadom i Novim Zelandom, raspolaže najmoćnijim globalnim špijunskim sustavom na svijetu; one ne ostaju dužne nikomu, a najmanje Francuzima, s kojima tradicionalno zbog toga imaju problema. Njemačka se do sada pokazala suzdržanom u besprizornom i zabranjenom postupku dolaženja do poslovnih informacija i svojim protuobavještajnim sustavom spriječava upade drugih zemalja i njihovih poslovno-obavještajnih služba (Business Intelligence) u sustave svojih kompanija. Doduše, uvijek postoji iznimka koja potvrđuje pravilo. Riječ je o primjeru Jose Ignazio Lopez v. General Motors, kad je 1993. J. I. Lopez – kao direktor nabavnog odjela General Motorsa – prebjegao zrakoplovom što ga je unajmio Volkswagen A. G. iz Detroita u Wolfsburg. Tom je prilikom ponio sa sobom dragocjenu tehničku dokumentaciju – što je bio eklatantan primjer industrijske špijunaže. Konačno, u tom je krugu i Ruska Federacija; ona u toj sferi izuzetno agresivno nastupa prema SAD-u, ali i drugim zemljama s visokom tehnologijom. No, Ruska Federacija zbog svojega prethodno već zaustavljenoga tehnološkog razvoja, barem zasad nije od većeg interesa za druge. S druge strane, tradicionalno jaka i iznimno obučena protuobavještajna služba, izgrađena još za vrijeme SSSR-a, evidentan je čimbenik odvraćanja. U posebnu skupinu agresivnih ubrajaju se DNR Koreja, tj. Sjeverna Koreja, i tzv. Islamska Država Iraka i Sirije (ISIS); jedni i drugi svim sredstvima koja im stoje na raspolaganju žele doći do političkih, vojnih i poslovnih podataka. Sjeverna Koreja to radi kako bi napakostila „bastionu imperijalizma“ ubrzanim razvojem svojih vojnih kapaciteta, baziranih na nuklearnom oružju i interkontinentalnim raketama. ISIS to radi prvenstveno kako bi vojno napao SAD u njegovim državnim granicama, ali i na svim točkama u svijetu na kojima se nalaze američki vojnici i civili, te američke instalacije. No, na meti su i njihovi saveznici: Velika Britanija, Francuska, Belgija. Najvažnije informacije do kojih žele doći odnose se na sve vrste sofisticiranih oružja, posebno nuklearnoga i kemijskog, koja bi im omogućila 3 Unutar obavještajnih zajednica nazivaju se „agentima“ ili „obavještajcima“. A oni koji ne rade za novac, već zbog ideala, nazivaju se „izvidnicima“. 4 Storelli, C. 2015. US Econonomy at Bay. International Herald Triubine. December 21. 3. Paris.

51 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU sabotaže i kaos. A vrijeme totalne informatizacije Zapada ISIS-u ide u prilog. I ne samo njima, već i svima onima koji – posebno preko interneta – pokušavaju doći do podataka o onome što ih iz inferiornog može dovesti u potencijalno superioran položaj. Svima su njima na raspolaganju etični, legalni i legitimni tzv. otvoreni izvori. Nadalje, tu su oni neetični, a legalni izvori, tzv. poluotvoreni izvori. I na kraju, oni koji žele riskirati kazneni progon, uključujući i višegodišnje kazne zatvora, imaju dostupnima i tzv. zatvorene izvore. Ali, organizirano i skriveno od javnosti, u tajnosti njih čeka stotine tisuća, milijuni stručnjaka, znanstvenika, operativaca, doušnika, „krtica“, „spavača“, kako bi ih onemogućili u nakani. No, u isto vrijeme, jednako tako organizirani i skriveni od javnosti, spremaju za napad u podjednakom broju i jednake stručnosti – oni koji nastoje doći do tajnih informacija. A neki od njih upravo su sada u akciji. Ta interakcija, ti permanentni napadi i obrane sektora istraživanja i razvoja (R & D) javnih i privatnih poslovnih subjekata u najrazvijenijim zemljama - četvrta je dimenzija suvremene međunarodne ekonomije. Riječ je o obavještajnoj i protuobavještajnoj revoluciji, koju vode tzv. prednji odredi i na jednoj i drugoj strani. Važno je naglasiti da je ta revolucija, kao uostalom i sve industrijske revolucije, u prvi plan izbacila neke zemlje, ali i kompanije koje su osnovane poslije svojih najizravnijih konkurenata na svjetskom tržištu, a danas su lideri u svojoj grani. Zašto? Zato što su potukli svoje konkurente i zbog toga što su njihove države i njihovi menadžmenti shvatili navrijeme da bez gospodarske obavještajne službe te gospodarske i industrijske špijunaže ne mogu ostati na vrhu u međunarodnoj ekonomiji. A zemlje poput naše? I one moraju potaknuti ustroj centara za gospodarsku obavještajnu službu u njihovim glavnim poslovnim subjektima i osnovati takve centre u nekima od svojih ministarstava, posebno vanjskih poslova i gospodarstva. Uostalom, u novije doba sve više vrijedi staro pravilo: „Dobra obrana je dobar napad.“

2. SUBJEKTI POSLOVNO-OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE, INDUSTRIJSKA I GOSPODARSKA ŠPIJUNAŽA (1) Poslovno-obavještajna služba ima funkciju radara – kako je to običavao reći profesor Stevan Dedijer, jedan od osnivača poslovno-obavještajne službe u svjetskim razmjerima. On je još 1972. počeo zastupati tezu da u vojnu i političku dimenziju obavještajne službe treba uključiti i ekonomski aspekt. Tvrdio je da bez snažne ekonomske baze niti jedna država – pa ni SAD - nema kapacitet optimalnoga vojnoga i političkoga obavještajnog djelovanja. Izuzeće su, dakako, diktature. Tvrdio je da će gospodarska špijunaža biti velika tema 21. stoljeća i da će napredovati samo one države kojima elite to navrijeme shvate.5 Odavno je jasno kako se s pomoću nje dolazi do informacija o intelektualnom vlasništvu konkurenta, dakle o njegovim: autorskim pravima, patentima, industrijskom 5 Razgovor s profesorom S. Dedijerom u Dubrovniku 1. 4. 1997. U svijetu je nazvan: «osnivačem gospodarsko- obavještajne službe». Organizirani su simpoziji i objavljene knjige u inozemstvu profesoru S. Dedijeru u počast 1983., 1987. i 1992.

52 Bazdan, Z.: Poslovno-obavještajne službe, industrijska i gospodarska.. dizajnu i poslovnim tajnama, postupcima, tehnologiji i inovacijama. Informacije se prikupljaju iz javnih, tzv. legalnih izvora. A kada ih dijelimo prema izvorima, razlikujemo primarne i sekundarne informacije. Primarni izvori informacija odnose se na sve one čelne ljude koji rukovode određenim poslovnim subjektom čije je poslovanje meta analize. Njihovi nastupi, govori i intervjui posebno se analiziraju. Dakako, zanimljivi su i svi oni koji su na nižim razinama rukovođenja, pa i njihovi nastupi, intervjui i govori podliježu analizi. U skupinu primarnih izvora informacija ubrajaju se i javno dostupna analitička izvješća, ona s redovitih, ali posebno s izvanrednih skupština dioničara. Sekundarni izvori informacija su: internet, on line i digitalne baze podataka, monografije, članci u novinama i magazinima, TV i radijske emisije i sl. Do informacija ovoga tipa može se doći i prateći sajmove, burze (turističke i sl.) i stručne skupove na kojima nastupaju predstavnici određenoga gospodarskog subjekta koji je predmet pozornosti i analize obavještajne službe. Smatra se da legalni izvori čine oko 90 posto traženih informacija. Dakle, da se tolik postotak podataka može naći na takav način. Nakon klasifikacije informacija, prelazi se na njihovu obradu, gdje se eliminiraju nevažne. Poslije toga slijedi najteža faza a to je analiza informacija i oblikovanje finalnog proizvoda, koji se stavlja na raspolaganje zaduženima za proces donošenja odluka (Decission Making Process). (2) Industrijskom špijunažom (Industrial Espionage) dolazi se do informacija koristeći se nelegalnim i neetičnim postupcima. Njome se štede milijarde dolara koje bi inače bilo potrebno uložiti u vlastito istraživanje i razvoj, što je neizvjesno i dugoročno. Inače, špijunaža per se može se promatrati s dva aspekta. Prvi je politički, a drugi pravni. U prvome radi se o postupku prikupljanja podataka koje netko skriva. U drugome špijunaža se definira kao postupak što je u nacionalnoj legislativi označen - kažnjivim djelom špijunaže. Špijunažom se koristi kao sredstvom kako bi se ilegalno „napali“ zatvoreni izvori na koje se odnosi dva do tri posto traženih informacija. Dakle, riječ je o kažnjivom djelu špijunaže – konspirativno se služeći ljudima. To je veoma riskantan biznis jer ako se na djelu uhvate krivci za industrijsku špijunažu i ako im se u pravomoćnome sudskom postupku dokaže krivnja, završavaju na višegodišnjim zatvorskim kaznama. Zakonom o gospodarskoj špijunaži SAD- a6 iz 1996., koji su pripremili senatori Herb Kohl i Arlen Specter, posebno je definiran institut poslovne tajne. A paragraf koji se odnosi na to glasi: „Poslovna tajna je svaki oblik i svaka vrsta financijskih, poslovnih, znanstvenih, tehničkih, gospodarskih ili tehnoloških informacija, uključujući obrasce, planove, procedure, programe, ili kodove, vidljive ili nevidljive, bez obzira kako su spremljeni, organizirani ili sačuvani, elektronički, grafički, na fotografijama ili napisani – ako je: (1) vlasnik poduzeo odgovarajuće mjere za očuvanje njihove tajnosti i (2) ako informacije predstavljaju neovisnu ekonomsku vrijednost, aktualnu ili potencijalnu, odnosno ako nisu opće poznate i nisu bile prisutne u javnosti na bilo 6 Economic Espionage Act (1996), 18 U. S. C., paragraphs: 1831-1839. , Washington, 3.

53 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU koji način.“7 Zakonom određene su i nelegalne i neetične obavještajne aktivnosti: -- nelegalni upadi u tuđe informatičke mreže, -- prisluškivanje telefonskih razgovora, -- lažno predstavljanje ili prikrivanje poradi dolaženja u posjed tajnih informacija, -- nuđenje mita, kompenzacija ili protežiranje neke kompanije u zamjenu za tajne informacije. Mora se naglasiti da je ovaj zakon donesen prvenstveno zbog stranih vlada pa je špijunažu ovoga tipa podigao na razinu državnoga kaznenog djela. Zbog toga osoba koja prikuplja tajne gospodarske informacije u javnim i privatnim gospodarskim kapacitetima u SAD-u u korist inozemne vlade, može se kazniti „novčanom kaznom do deset milijuna dolara ili zatvorskom kaznom do 15 godina“. A kad je u pitanju industrijska špijunaža, kazna iznosi „pet milijuna dolara i/ili zatvorsku kaznu od deset godina“. Prvi koji je 2001. osuđen u SAD-u na temelju ovoga zakona zbog industrijske špijunaže, bio je kineski inženjer Pen Yen Yang. A što se tiče naše zemlje, materija o ovoj temi nalazi se u članku 262. Kaznenog zakona Republike Hrvatske: „Odavanje i neovlašteno pribavljanje poslovne tajne“: „(1) Tko neovlašteno drugome priopći, preda ili na drugi način učini pristupačnim podatke koji su poslovna tajna, kao i tko pribavlja takve podatke s ciljem da ih preda neovlaštenoj osobi, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. (2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovog članka počinitelj sebi i drugome pribavio znatnu imovinsku korist ili je prouzročio znatnu štetu, kazniti će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.“8 (3) Ako su definirani pojmovi „poslovno-obavještajna služba“ i „industrijska špijunaža“, ključno je tko sve i kada nastupa kao subjekt. U tom smislu valja razlikovati makro i mikrorazinu aktivnosti. Makrorazina se odnosi na državu koja prikuplja gospodarske informacije na području druge države, bili pritom razlozi političke, vojne ili gospodarske sigurnosti, ili su motivi obavještajni ili protuobavještajni hoće li se te informacije staviti na raspolaganje državnim ustanovama ili se proslijediti nekome od poslovnih subjekata. Razdjelnica je izvor. Naime, ako se to radi uz pomoć zatvorenih izvora, tada je riječ o gospodarskoj špijunaži (Economic Espionage). Od početka 1990-ih godina u međunarodnim odnosima je na djelu novi trend. Temelji su mu nastali nakon rušenja Berlinskog u studenomu 1989., kada je ujedinjena Njemačka.9 I posebno nakon listopada 1991. kada je u SSSR-u prvo demontiran moćni Komitet državne sigurnosti, tj. KGB. Potom se 26. prosinca 1991. raspao SSSR pa je globalna obavještajna revolucije krenula nesmiljenom žestinom.

7 Anderson, P. (2009), Economic Espionage in The World, Chicago, 56. 8 Kazneni zakon Republike Hrvatske stupio je na snagu u svibnju 2015. Izvor: http://www.zakon.hr/z/98/Kazneni- zakon 9 Instruktivan je tekst: „Kohl je od Gorbačova za 15 milijardi kupio ujedinjenje Njemačke“ (2010.), Jutarnji list, 15. listopada, 12.

54 Bazdan, Z.: Poslovno-obavještajne službe, industrijska i gospodarska..

Zapad je smatrao kako je s političke scene nestala glavna prijetnja svjetskom miru – „Opaki imperij“ (Evil Empire), kako je SSSR nazvao Ronald Reagan. Stoga su najrazvijenije države prebacile dio ljudskih i materijalnih potencijala iz sektora političke i vojne špijunaže u gospodarsku špijunažu. Kako bi opravdali taj novi trend, ubrzo nakon toga u SAD-u, teoretičari međunarodnih odnosa forsirali su stav kako u suvremenom procesu globalizacije tržišta više nisu u mogućnosti emitirati informacije koje su krucijalne za investitore i njihova ulaganja u kratkoročno, srednjoročno, a posebno u dugoročno razdoblje. Jednostavno, u situaciji kada zemlje štite svoj nacionalni prostor svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima pa svoje nedaće žele prebaciti na drugoga (Spillover Effects), tržište ne može signalizirati ono što je drukčije od merkantilizma. Zbog toga je Laura D’Andrea, potom pročelnica Nacionalnoga gospodarskog savjeta (NEC) u kabinetu Billa Clintona, još 1990. predložila vladi SAD-a da zamijeni filozofiju trgovinske politike i da od koncepta slobodne trgovine prijeđe na sofisticiranu intervenciju korištenjem instrumenata obavještajnih služba. Istaknula je da SAD mora biti spreman onemogućiti konkurente američkih kompanija kad se one bore na tržištu podmićivanjem (Bribery Attempts) i tako iz igre izbacuju američke kompanije.10 Nije napisala, ali je sigurno mislila prije svega na gospodarsku špijunažu, kao popularno sredstvo u podržavanju američkih kompanija u međunarodnoj ekonomiji. Zapravo, špijunirati konkurente nacionalnih kompanija te finalni obavještajni proizvod dostavljati njihovu menadžmentu – postaje jedna od glavnih zadaća čitave obavještajne zajednice SAD-a, sa šesnaest vladinih agencija, od kojih je najpoznatija CIA. No, s tim su se trendom uskladile i ostale najrazvijenije zemalje. A još je 1981. Pierre Marion, direktor francuske obavještajne službe, tj. Glavne uprave vanjske sigurnosti (Direction Générale de la Sécurité Extérieure – DGSE) doviknuo Amerikancima: „Kad dođe do biznisa – počinje rat!“ Moto da je špijunaža drugi oblik diplomacije, baš kao što je to i rat – uveo je svijet u novu, sadašnju fazu obavještajne revolucije.11 Svaka zemlja s inteligentnom vladom trebala bi razraditi gospodarsku strategiju nacionalne sigurnosti12 u dva podsustava. Prvi je egzogene, a drugi endogene provenijencije. U pogledu egzogenog podsustava riječ je o sedam čimbenika koji se odnose na zemlju penetracije kapitala, što je prikazano na shemi 1. To su: korupcija, inflacija, nezaposlenost, insolventnost i nelikvidnost, bijeg kapitala, nepravedna raspodjela dohotka te bijeda, očaj i ksenofobija. Zapravo, svi su ti čimbenici su gospodarsko-socijalni indikatori stanja u zemlji penetracije. Ako se oni približavaju pragu tolerancije, nakon čega može doći do političke nestabilnosti, obveza je nacionalne obavještajne zajednice alarmirati o tome involvirane nacionalne poslovne subjekte koji su uložili kroz inozemne izravne investicije (FDI).

10 Anderson, Ibid., 59. 11 Prvu obavještajnu službu na svijetu formirala je 1301. Dubrovačka Republika. Druga je bila ona Venecije, osnovana 1340. Izvor: S. Dedijer, Ragusa Intelligence and Security 1301.-1806 A Model for the Twenty-First Century? ,„International Journal of Intelligence and Counter Intelligence, sv. 15, br. 1, ljeto 2002., 109. 12 Vlada Republike Hrvatske je na svojoj sjednici od 26. 6. 2003. donijela odluku o pokretanju projekta „Hrvatska u 21. stoljeću“. U organizacionoj shemi od 18 ključnih razvojnih područja, izostalo je područje strategije nacionalne gospodarske sigurnosti.

55 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Jer zemlje kojih su poslovni subjekti penetrirali kapitalom i tehnologijom u takva nestabilna područja – nacionalnu gospodarsku sigurnost štite upravo na tim točkama u inozemstvu. Naime, ako dođe do promjene na političkoj sceni u zemlji penetracije - krajnja mjera nove vlasti može biti i višekratna nacionalizacija.13 A to je za gospodarske subjekte i njihove vlasnike, od kojih su mali dioničari najbrojniji, katastrofa s nepredvidivim posljedicama. To se upravo proporcionalno odražava i na makroekonomiju zemlje podrijekla izravnih investicija. Doduše, šteta nastaje kada dolazi do poremećaja i kod inozemnih neizravnih investicija (FII), tj. kada se masovno i u velikim količinama nezaustavljivo gubi novac na burzama u inozemstvu. I jedno i drugo se, dakako, negativno odražava na zemlju investicija tako što dolazi do opadanja kupovne moći i potražnje za dobrima široke potrošnje i usluga, a nakon toga i do opadanja potražnje za dobrima realne akumulacije. Sve to dovodi do hiperprodukcije, poslije koje nastupa stagnacija, a ako ona potraje - i recesija. A u konačnici vreba - kriza. Doduše, gospodarski poremećaj u jednoj zemlji može nastati i zbog eksternih čimbenika, kada opada potražnja za robama i uslugama širih razmjera. Uz spomenuto, nacionalna obavještajna zajednica ima još i zadaću da stalno prati stanja u zemljama koje su matičnoj državi bitni trgovinski partneri. I ako se ocijeni da dolazi vrijeme gubljena tržišta zbog turbulentnih političkih događaja, budući da se stanje pogoršava korupcijom, inflacijom, nezaposlenošću, insolventnošću i nelikvidnošću, bijegom kapitala, nepravednom raspodjelom dohotka i bijedom, očajem i ksenofobijom – imaju zadaću po svojoj procjeni navrijeme izvijestiti upravu nacionalnih poslovnih subjekata koji posluju u tim zemljama.

Shema 1*. Sedam čimbenika egzogene strategije nacionalne gospodarske sigurnosti zemlje penetracije kapitala

* Dizajn D. Turčinović

13 Upravo se to dogodilo 1. 5. 2010. u Boliviji Eva Moralesa. Vidi: Power grab – Another Bolivian nationalization, (2010), The Economist, May 8th – 14th, 50.

56 Bazdan, Z.: Poslovno-obavještajne službe, industrijska i gospodarska..

Mikrorazina pritom se odnosi na gospodarske subjekte koji samostalno prikupljaju informacije zbog svojih ofenzivnih i/ili defanzivnih potreba. U tom kontekstu bitno je istaknuti da će oni - ako im nacionalna obavještajna zajednica dostavi svoju procjenu o mogućem gubljenju tržišta zbog političkih promjena u određenoj zemlji – samostalno donijeti odluku. No, uvijek su im na raspolaganju samo dvije solucije. Ipak, važno je naglasiti da svi veliki poslovni subjekti u razvijenim zemljama imaju svoju poslovno-obavještajnu službu, koja prati sve što se događa u najmanje osam područja. Riječ je, zapravo, o čimbenicima ofenzivne strategije inteligentnoga poslovnog subjekta – što je prikazano na shemi 2. To su: konkurenti, inovacije i nove tehnologije, upravljanje ljudskim resursima, istraživanje tržišta, tržište inputa i autputa, burze domaće i inozemne, zakonodavstvo domaće i inozemno14 te korporativno planiranje ex-ante i ex-post. Nakon te inicijalne faze prikupljanja podataka, oni se, tj. sirove informacije, obrađuju u centru za poslovno-obavještajnu službu. Nakon finalne analize oblikuje se obavještajni proizvod i on se dostavlja menadžmentu. Pri donošenju odluka on ima dva moguća rješenja. Prvo, ostati na tom tržištu i, drugo, dezinvestirati, tj. povući se i penetrirati u treću zemlju.

Shema 2.* Osam čimbenika ofenzivne strategije inteligentnoga poslovnog subjekta

* Dizajn D. Turčinović

I dakle, ako se prikupljaju informacije iz otvorenih izvora, tada se, zapravo, radi o poslovno-obavještajnoj službi supsidijarne jedinice ili o centru poslovno-obavještajne službe lociranom u matičnoj korporaciji. No, ako se podatci prikupljaju iz zatvorenih izvora (kako je već spomenuto), tada se radi o industrijskoj špijunaži. Pritom treba biti fleksibilan, jer ovaj postupak kojim se 14 Inozemno zakonodavstvo ponekad je također predmetom pozornosti nacionalnih obavještajnih zajednica.

57 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU dolazi do tajnih informacija ne odnosi se samo na dva prva sektora gospodarstva, nego i na tercijarni sektor, tj. na bankarsku industriju i osiguranje, pa i na industriju razonode, tj. turizam. Odnosi se, dakako, i na kvartarni sektor, a to su suvremeni transport i suvremene telekomunikacije. Ali, posebno je učinkovit na kvintarnom sektoru, tj. na području istraživanja i razvoja. Potrebno je naglasiti da je najviše na meti četvrti i peti sektor SAD-a. FBI je još 1992. procijenio da su zbog industrijske špijunaže američke kompanije pretrpjele štetu izgubljenih prihoda u iznosu višemu od 100 milijarda dolara. FBI je 1999. procijenio da je zbog špijunaže Amerika 1997. izgubila oko 300 milijarda dolara vrijedno intelektualno vlasništvo. Najagresivniji industrijski špijuni im dolaze iz: NR Kine, Francuske, Izraela, Japana, Ruske Federacije, Irana i Kube. Inače, njihova najpoželjnija meta u SAD-u je Silicon Valley, ali i gradovi: Detroit, Dallas, Boston, Washington D. C., Pennsylvania i New Jersey, gdje su proizvođači vrhunske informatičke i komunikacijske tehnologije (ICTs): Cisco Systems, Microsoft, IBM, Hewlett Packard Company, Compuware, Intel, Oracle, Dun & Bradstreet Corporation i sl. Na meti su, dakako, i industrija senzora, aeronautika, naoružanje i energetski materijali. A u tim sektorima zaposleno je više od 40 posto doktora znanosti koji nisu rođeni u SAD-u. I unatoč zaštiti protuobavještajnim mehanizmima, ipak podaci iz SAD-a cure na sve strane i zbog te činjenice; naravno, brojni od stranih zaposlenika postaju industrijski (tehnološki) špijuni, stimulirani prije svega golemim novčanim bonusima. Vrbuju se svugdje pa i u trećim zemljama, posebno u njihovim domovinama kada dođu obići roditelje i rodbinu. No, na prvoj crti napada je i Njemačka. Federalni ured za zaštitu ustava (Bundesamt für Verfassungsschutz – BfV), glavna njemačka obavještajna agencija, 2009. je procijenio da njihove kompanije zbog industrijske i gospodarske špijunaže godišnje gube 87 milijarda dolara i 30.000 radnih mjesta.15 Uz otvorene izvore informacija u tzv. bijelim zonama i zatvorenih izvora u tzv. crnim zonama, postoje i tzv. poluotvoreni izvori informacija u tzv. sivoj zoni.16 Naime, to je područje gdje se dolazi do informacija na neetičan, ali legalan način. Smatra se da na poluotvorene izvore dolazi sedam do osam posto traženih informacija. No, veoma je tanka crta što razdvaja sivu od crne zone. Do donošenja spomenutog Zakona o gospodarskoj špijunaži, u SAD-u ta je crta bila fleksibilnija i neki postupci prikupljanja podataka su se kvalificirali neetičnima, ali legalnima. Primjer: sovjetski inženjeri su 1974. – u okviru službene kulturno- tehničke suradnje SSSR-a i SAD-a - posjetili Boeing u Seattleu, u saveznoj državi Washingtonu. Cipelama kojima su đonovi bili premazanim posebnim ljepilom donesenim za tu priliku iz SSSR-a i kamufliranim u kutijama kreme za obuću, sovjetski su inženjeri nehajno hodali među kompjutoriziranim i robotiziranim strojevima. A zapravo, prikupljali su metalne strugotine specijalnih legura iz kojih su se izrađivali zrakoplovi i svemirske letjelice. �� Behind close doors – A hard struggle to shed some light on a legal grey area, (2010), The Economist, February 28th – March 6th, 62. �� Ibid., 63.

58 Bazdan, Z.: Poslovno-obavještajne službe, industrijska i gospodarska..

Danas se u svim zemljama takvi postupci smatraju ilegalnima i kažnjavaju se zatvorskim kaznama. A ako su krivci diplomati – osramoćuju se i protjeruju. Godine 1974. završilo je samo diplomatskom protestnom notom koju je State Department uputio Ministarstvu znanosti SSSR-a. I to nakon što su sovjetski inženjeri završili s posjetom SAD-u.

3. METODE POSLOVNO-OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE, INDUSTRIJSKE I GOSPODARSKE ŠPIJUNAŽE 3.1. Metode poslovno-obavještajne službe Metode se baziraju na isprepletenosti empirijskog istraživanja i teorije. Svrha je pronaći ekonomski odnos koji je primaran, prepoznaje trend i utječe na sve ostale relacije. Temelj je prikupiti informacije u postupku „detaljističkog slaganja podataka“ i „stvaranja mozaika“. Pri tome se potrebno služiti metodom za smišljen i standardiziran način obavljanja poslovno-obavještajne djelatnosti, a na raspolaganju su dvije vrste sredstava. Prva su personalna, a druga tehnička sredstva. Personalnima se drže eksperti za pojedina područja, i to za: prikupljanje, provjeravanje i analiziranje te za utvrđivanje vrijednosti i vjerodostojnosti prikupljenih informacija i odvajanja bitnih od nebitnih podataka. Poslovno- obavještajne službe posebice se koriste brojnim tzv. klasičnim metodama, koje se primjenjuju u pojedinim fazama. U prikupljanju informacija to su: -- analiza podataka, -- skladištenje podataka, -- određivanje kvalitete podataka, -- tzv. rudarenje podataka, -- analitičko obrađivanje. Kako je ovakva aktivnost postala investicijom, a ne troškom jer se uvidjelo da je bez nje nemoguće opstati na svjetskom tržištu, prvi su kadrovi bili umirovljeni obavještajci centralnih obavještajnih služba. Na početku su na najvišoj cijeni bili oni iz: SIS-a, CIA-e i FBI-ja, Mossada, prebjezi iz KGB-a itd. Inače, već dugo je najbolji časopis na svijetu iz ovoga područja onaj Udruženja profesionalaca kompetitivne obavještajne službe (Society of Competitive Intelligence Professionals - SCIP) iz Alexandrije, u Virginiji; počeo je 1986. izlaziti u Washingtonu. Prvi im je naslov bio Competitive Intelligence Review, a zatim sadašnji Journal of Competitive Inteligence and Management. Znači krucijalno štivo za sve one koji se bave poslovno-obavještajnom službom. Spomenuto udruženje se nametnulo i Etičkim kodeksom za profesionalce konkurentske obavještajne službe, koji ima sedam točaka. Inzistira se samo na aktivnostima u bijeloj zoni. Prvo visoko učilište za ove kadrove otvorio je u Parizu 1997. jedan general i dvojica eksperata za ovo područje kao Školu za gospodarsko ratovanje

59 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

(L’Ecole de Guerre Economique). Obučavaju o „metodama napada i obrane s kojima se suočavaju kompanije u svjetskoj gospodarskoj utakmici“. Posebnim se metodama „sirove“ informacije podvrgavaju znanstvenoj analizi, kao najtežoj i najdelikatnijoj zadaći svake poslovno-obavještajne službe. Iza toga slijede faze, od kojih je zadnja: uviđanje razvoja budućih događaja. U toj fazi, zapravo znanstvenoj analizi fenomena koji je u fokusu, prognozira se trend kretanja budućih događaja za koje je zainteresiran menadžment. Što se tiče tehničkih sredstava kojima se koristi, to je sofisticirana obavještajna tehnika i suvremena informatička tehnologija.17 Prikazat ćemo tri metode kojima se koristi nakon što je formiran obavještajni proizvod. Prvo, riječ je o analizi scenarija (Scenario Analysis), metodi koja se počela primjenjivati tijekom Drugoga svjetskog rata. Zapravo, osnovna koncepcija povezana je s teorijom ratnih igara (War Gaming) i razvila se u vojsci kako bi se predvidjeli budući događaji u vezi s atomskom bombom. U fokusu je analiza vjerojatnog scenarija.18 Nakon toga, koncepciju je počela primjenjivati uprava američkih transnacionalnih korporacija. Svrha joj je da se procijeni koliko je vjerojatno da će se neželjeni događaj ipak dogoditi. Sredstvo je ranog upozorenja (Early Warning). Drugo, riječ je o Delfi tehnici (Delphy Techniques) . Važno je napomenuti da je u pitanju metoda odlučivanja kojom se u relativno dužem postupku uskladbe stajališta nalazi optimalno rješenje, i to konsenzusom analitičara centra poslovno- obavještajne službe. Naime, rukovoditelj tima koji treba donijeti odluku, finalizira obavještajni proizvod tako da traži od svakog člana pismeni prijedlog rješenja određenoga poslovnog problema. Od sakupljenoga analitičkog materijala pravi se sažetak koji se kopira i prosljeđuje svakom članu tima kako bi svatko sačinio svoj preinačeni prijedlog. Postupak se ponavlja sve dok se postigne konsenzus kojim se želi naći optimalno rješenje. Na taj se način uklanja mogući sukob među analitičarima centra poslovno-obavještajne službe. Treće se tiče sustavnog vrednovanja (Benchmarking). U pitanju je metoda kojom se procjenjuje vlastita pozicija na lokalnome, nacionalnome, regionalnome i svjetskom tržištu vis-à-vis konkurenciji, posebice u odnosu prema najjačem suparniku. To je, zapravo, postupak određivanja temeljnog standarda proizvoda, ali u usporedbi s najboljim proizvodom konkurenta. Proučava se tako suparnik u nastojanju „da se zaustavi“, što je, zapravo, condicio sine qua non svakoga poslovnog nadmetanja. Prvi je to korak u poduzimanju akcije. U fazi analize razmatraju se prednosti koje suparnik ima i posebice ljudski resursi i materijalni elementi, rezultati fundamentalnih i aplikacijskih istraživanja što su suparniku omogućili prednost u tržišnoj utakmici.

17 Mattinet, B., Marti, Y-M. (1995), L’intelligence Économique – Les yeux et les oreilles de l’enterprise, Paris, 12. 18 Donovan, J., W. (1976), Call for a Central Intelligence Agency, The Anals of America, sv. 16., 1940-1949, Washington, 393-4.

60 Bazdan, Z.: Poslovno-obavještajne službe, industrijska i gospodarska..

3.2. Metode industrijske špijunaže Metodama ove vrste drže se svi oni načini i postupci kojima se koristi subjekt industrijske špijunaže da bi, pod svaku cijenu, došao do željenih podataka. U tom smislu metode se mogu podijeliti na klasične i suvremene. Klasične metodama su postupci povezani s prisluškivanjem i fotografiranjem. Inače, špijuni koji su zaduženi za prisluškivanje, u žargonu CIA-e popularno se nazivaju „muzičarima“. Dakle, radi se o: -- prisluškivanju koristeći se „bubama“, tj. specijalnim mikrofonima koji nisu veći od zrna graška. Taj sićušni predajnik koji troši dva do tri milivata energije, pri čemu je za emisijski signal dostatan jedan milivat. Sastoji se od tri visokofrekventna i dva nisko-frekventna tonska stupnja. Ima raznih tehničkih varijanata koje uvijek obvezno uključuju minijaturni mikrofon i tonsko pojačalo. Može biti u funkciji oko 100 sati s baterijom od 8,4 volta. Ima osjetljivost na šapat do pet metara, a domet do 500 m. Prijem se može ostvariti i na običnom tranzistoru. Ugrađuje se i u automobil, a priključak upaljača za cigarete može biti izvor napajanja. U ovoj skupini je i: -- mikrofon s pneumatskim pričvršćivačem koji se lijepi na zidove i vrata kako bi se mogli slušati razgovori u susjednoj sobi, -- cjevasti mikrofon koji ulazi u otvor u zidu ili vratima, promjera manjega od milimetra, -- snajper-mikrofonom može se slušati razgovor na udaljenosti i do 500 m. Zapravo, riječ je o relativno malenom uređaju koji se nosi preko ramena, sa slušalicama u ušima i mikrofonom u ljevkastom usmjerivaču koji se drži u ruci i usmjerava na „ciljanu osobu“.19 Također, riječ je o: -- nalivperu, a zapravo ultrakratkom predajniku s ugrađenom antenom dometa od 150 m koji je u funkciji 15 sati, dimenzija 135 x 0,12 mm, težine 25 g s baterijom od 3 x 1,5 volta. Za prijeme se služe i mikrofoni u maslinama zabodenima na sticku u koktelima, posebno popularnome kao Martini dray cocktail. Ima i mikrofona koji se nalaze u iglama za kravatu. Također, tu je i: -- bešumna minijaturna fotokamera u obliku upaljača za cigarete, veličine 10 cm. U „upaljaču“ je špijunska kamera s velikim vidnim poljem i ekspozicijom od pola do tisućitog dijela sekunde; objektiv omogućuje snimanje s udaljenosti od samo 20 cm. Usto ima i: -- tajnoga fotografiranja kamerama što se mogu sakriti čak i ispod košulje, s objektivom postavljenim u iglu kravate, -- tzv. tihe kamere što snima kroz rupicu u zidu ili vratima od samo jednog milimetra, -- tridesetpetmilimetarskih kamera od kojih su najviše na cijeni: Exacta,

19 Općeprihvaćen termin je i „ciljani objekt“. To je objekt prema kojemu je usmjerena obavještajna djelatnost, kao što je npr. sektor istraživanja i razvoja.

61 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Leica, Pentax, Nikon, i Canon. Kositreni Minox prije je za agente bio najpopularniji. Konačno, je tu i: -- „mikrofilmiranje“, pri čemu kamera s malim kasetnim uloškom koja može snimati stranice npr. formata A4 na filmu ne većemu od točke na slovu „i“. Te su klasične metode i dalje popularne, ali one koje se baziraju na informatičkoj tehnologiji postaju sve važnijima. U tom smislu, industrijska špijunaža posebno se služi tehnikom koja se skupno naziva kompjutorski kriminal (Computer Crime) ili kompjutorska špijunaža (Computer Espionage). Pripada najsuvremenijim oblicima elektroničke špijunaže. Ti se špijuni koriste kompjutorima koji su prijenos podataka doveli do savršenstva. Poznato je da je kompjutorom sve moguće pa čak i prenijeti velike sume novca s jednoga na drugi račun.20 Pojavni oblici kompjutorske špijunaže su: otkrivanje poslovne tajne, ilegalni transfer tehnologija, softversko gusarstvo i softverska krađa, tj. hacking. A ovo zadnje odnosi se na neovlašteno prodiranje u kompjutorski sustav kako bi se pribavili ekskluzivni dokumenti i podatci. Važno je znati da kompjutor, kad se priključi na internet bez adekvatne zaštite, hakeri mogu „provaliti“ u roku od 40 min. Uz to, kad su u pitanju patološke metode bazirane na informatičkoj tehnologiji, potrebno je spomenuti i metodu ilegalnog transfera tehnologija. Inače, softverska, tj. kompjutorska špijunaža vanjski je uspješna provala u računarske uređaje prisvajanjem intelektualne svojine kopiranjem programa koji imaju svoju licencu, te njihovu predaju konkurenciji ili neovlaštenim osobama. U tim kažnjivim postupcima špijuni prisluškuju, prijemom ili prekidom prijenosa na komunikacijskoj mreži. Procjenjuje se da su 2009. „zločinci širom svijeta načinili ukupne štete od oko 400 milijarda dolara.“21 No, još jedna krađa postaje sve popularnijom. I pogubnijom za korporacije. To je krađa laptopa (Laptop Theft), posebno u zračnim lukama. Naime, prate se „ciljane osobe“ (direktori uprava „ciljanih“ korporacija, direktori sektora za istraživanje i razvoj „ciljnih“ korporacija itd.) i vrebaju njihovi laptopi.

3.3. Metode gospodarske špijunaže Metode ove treće svi su oni nezakoniti načini i postupci kojima se služe zemlje kako bi došle do željenih podataka. Pri tome zastupljeni su najsuvremeniji postupci i alati. Metode su sofisticirane i alati savršeni. Mogu se podijeliti na klasične i suvremene metode. Prvima se podrazumijevaju oni postupci što se svrstavaju u tzv. tajne operacije (Covert Operation) – konspirativnom uporabom ljudi. Ova se metoda prikupljanja tajnih informacija zato i naziva ljudskom obavještajnom službom (Human Intelligence – HUMINT). Ti ljudski izvori su: razni profesionalci, informanti, suradnici, tajni agenti, prebjezi, ratni zarobljenici

�� Kompjutorski je 1997. izvedena prva velika pljačka banke. Izveo ju je James McRifkin iz American Software Co. u iznosu od 10,2 milijuna dolara. To „njegova“ banka nije bila primijetila. Upozorio ju je na to FBI. (Izvor: Benett, J. (2013), Our Fate, Our Ciber Crime, The New Yorker, October 26, 32.) 21 Makkoff, J., Barboza, D. (2010), Researches Spy on Computer Spies, Tracing Dana Theft to China, The New York Times, April 6, A 1.

62 Bazdan, Z.: Poslovno-obavještajne službe, industrijska i gospodarska.. i općenito, „špijuni“. Tu su i prikriveni informatori, koji još od Watergate skandala iz 1973. nose kodni naziv „duboko grlo“. U ovoj skupini su i specijalisti za „poslove s crnom torbom“, a to su oni što najbolje znaju voditi razgovore u podmićivanju, tj. plaćanju tajnih podataka. U špijunskom žargonu mjesto gdje agent isporučuje mito naziva se „trgovački punkt“. Inače, u žargonu, rezultat špijuniranja je „ulov“ ili „lovina“. Subjekti ove treće skupine su: vrhunski profesionalni obavještajni stručnjaci, agenti, znanstvenici, analitičari, operativci, doušnici i „krtice“. Pritom, ovakva služba ima učilišta za obuka agenata i održavanje veze s agenturom. U pitanju je obrazovanje – među ostalim, i iz područja: -- kriptografije22, osobnih kontakata, radio-prometa, tehnike ostavljanja poruka na tajnim „javkama“ i tzv. živome tajnom mjestu, -- služenja dezinformacijama i tzv. dvostrukim poigravanjima, uključujući dvostruke agente, dezertere i sl., -- obučavanja za davanje natrij-pentanola, seruma istine posebno za ispitivanje prebjega, -- uporaba termalnih infracrvena kamera za noćno promatranje i sl., -- korištenja „gluhim sobama“ za povjerljive poslovne razgovore kao mogućim sredstvom da se onemogućai primjena prislušnih uređaja. One se uglavnom nalaze u sredini objekta. Nemaju prozore kako bi se onemogućilo da se na daljinu (npr. iz susjedne zgrade), preko vibracije prozorskih stakala, prisluškuje razgovor laserskim mikrofonima (Laser Surveillance System). 23 Naime, odbijajući se od prozorskog stakla sobe u kojoj se „ciljana osoba“ s jednim ili više sugovornika, laseaski zraka registrira vibracije stakla, a sustav ih prevodi u riječi. Zapravo, sve ono što se može pročitati u knjigama Iana Fleminga - koji je bio i sam špijun tijekom Drugoga svjetskog rata – događa se i u naše vrijeme. Britanski agent s kodnim imenom „007“ - James Bond, i danas je inspiracija za brojne članove timova koji djeluju kao gospodarski špijuni iza kojih stoji kompletna obavještajna zajednica jedne zemlje. A i o njima je bilo riječi u prvom romanu I. Fleminga iz 1953. pod naslovom Casino Royal. Što se tiče njihova obučavanja, potrebno je istaknuti da se na spomenutim učilištima podučavaju i iz discipline koja nosi naziv – „medene klopke“ (Honey Trap), što je drugo ime za „nagovaranje i šaputanje u postelji“. U tom je smislu državna obavještajna služba Njemačke Demokratske Republike - tj. Glavna obavještajna uprava,24 nekoć nadaleko poznata kao STASI, pod jurisdikcijom Ministarstva državne sigurnosti (Ministerium für Staatssicherheit - MfS)25 - tu metodu dovela do perfekcije. Službu je 1953. utemeljio Markus Wolf – „Misha“, jedan od najtalentiranijih špijuna u hladnom ratu, čelnik državne obavještajne 22 Vidi zadnji odjeljak glave s naslovom Kriptologija. 23 O tome više naprijed u okviru mini teme: „suvremeni komunikacijski prijenos“. 24 U svome sastavu je imala i Znanstveno-tehnološki obavještajni sektor, koji se bavio i gospodarskom špijunažom. STASI je, dakako, imao i protuobavještajnu službu. 25 Uz ovo ministarstvo postojalo je i Ministarstvo unutarnjih poslova.

63 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU službe Njemačke Demokratske Republike. Na njezinu čelu se nalazio 34 godine. Tijekom toga razdoblja obučio je brojne „Romeo“-agente. U svojoj karijeri M. Wolf je infiltrirao u NATO oko 4 000 špijuna. Njegov je agent bio iGünter Guillaume, u Zapadnu Njemačku poslan 1956. Postao je pomoćnik njemačkog kancelara Willyja Brandta, a kada se 1974. to doznalo, W. Brandt je morao dati ostavku. U obavještajnoj akademiji odvajani su najzgodniji i najljepše građeni pitomci. Po posebnom programu, koji je trajao još četiri semestra, morali su ovladati svim finesama u zavođenju. To je pretpostavljalo: poznavanje bon- tona, usavršavanje socijalnog komuniciranja, učenje o gastronomiji, enologiji, pripravljanju kratkih i dugih koktela, te poznavanje klasične literature i glazbe. No, to i nije bilo najvažnije. Najbitnije je bilo poznavati najširi repertoar seksualnih tehnika koje su se učile i iz Kảme sŭtra. A da bi bili u što boljoj fizičkoj kondiciji, svakodnevno su vježbali u teretanama i plivali u bazenima. Tako neodoljivi, na meti su im bile sekretarice, posebno one srednjih godina, zaposlenice u NATO-u koje su dolazile u kontakt s dokumentima s oznakom „Cosmic“ ili „Top Secret“. Na meti su, također, bile tajnice u njemačkim državnim ustanovama i privatnim kompanijama. M. Wolf je znao reći: „Stvar je u tome da su tajnice ministara ili generala uglavnom žene i da kroz njihove ruke prolaze podaci kakvima najčešće ne raspolažu državni tajnici ili članovi vlade. One su bile naši najbolji donosioci državnih tajna.“26 Dakako, i danas su u uporabi metode „medene klopke“. Na meti gospodarske špijunaže su zbog dragocjenih insajderskih informacija posebno poslovne tajnice državnih ustanova i korporacija. Ipak, za razliku od STASI modela, danas su u ovaj „posao“ više uključene žene. Vraćajući se u povijest, naveli bismo glasovitu Matu Hari, nizozemsku plesačicu, kurtizanu i špijunku koja se pročula prije Prvoga svjetskog rata kao plesačica erotskih plesova po prijestolnicama Europe. A kad je počeo Veliki rat, počela je odvlačiti u postelju francuske generale kako bi doznala francuske vojne, političke i gospodarske tajne To ju je koštalo glave pa je 1917. u Parizu strijeljana kao njemačka špijunka. U špijunskom žargonu – žena zavodnica koja treba navesti muškarca u „medenu klopku“ naziva se – „Lastavica“. A „lastavičje gnijezdo“ je, zapravo, stan opremljen kamerama i videoopremom kako bi se žrtva kompromitirala, ucijenila i prisilila na „kooperativnost“.27 Jedan primjer: afera koja je 1963. potresla Veliku Britaniju bila je povezana sa špijunskom aferom u kojoj je krivac bio John Profumo, ministar obrane u konzervativnoj vladi Harolda Macmillana. „Lastavica“ je bila Christine Keeler, lijepa ruska špijunka. Kad je afera postala javnom, pala je vlada Harolda Macmillana i došlo je do prijevremenih parlamentarnih izbora. Za poslove špijuniranja koristi se, dakako, i muškarcima homoseksualcima. U istom žargonu, homoseksualac koji namamljuje u homoseksualnu „medenu klopku“ radi ucjene, ima kodno ime – „Tihi“. Suvremene metode zahtijevaju najsuvremenije alate. Kad se špijunažom dolazi do tajnih informacija uporabom tehničkih sredstava, radi se o tehničkoj �� Obituary: Markus Wolf, (2006), The Economist, November 18th - 24th, 86. 27 U žargonu KGB-a ti prostori su imali kodno ime „Malina“.

64 Bazdan, Z.: Poslovno-obavještajne službe, industrijska i gospodarska.. obavještajnoj službi (Technical Intelligence – TECHINT). Te su metode napredovale divovskim koracima, posebno uz pomoć satelita. Dakle, tajne informacije prikupljaju se tehničkim sredstvima u procesu nadzora neprijateljskih sredstva veze. Pa ipak, ljudski su izvori i dalje krucijalni izvor. M. Wolf tvrdi: „Mislim, ipak da rad s ljudskim izvorima – tako dugo dok te službe postoje – nikad neće biti moguće u potpunosti nadomjestiti. Tehničkim sredstvima samo se približno može ustanoviti trenutačno stanje na prostoru što ga se nadzire. Tajni planovi, opcije, i odluke ostaju skriveni i za najrazvijenije satelite.“28 A kad je u pitanju tehnička obavještajna služba, nekoliko je njezinih segmenata, od kojih ćemo objasniti tri. 29 To su: -- Obavještajna služba veze (Signal Intelligence – SIGINT). Definira se kao ustrojbena jedinica sa zadaćom prikupljanja obavještajnih podataka presretanjem elektroničkih signala koji su rezultat komunikacije među ljudima. U tim okolnostima radi se o komunikacijskoj obavještajnoj službi (Communications Intelligence – COMINT). -- Ako je riječ o obavještajnim podatcima sakupljenima presretanjem elektroničkih signala koji nisu izravno korišteni u komunikaciji među ljudima – tada je to elektronička obavještajna služba (Electronic Intelligence – ELINT). No, obavještajna služba veze može biti kombinacija i jedne i druge službe. A kako je riječ o osjetljivim i povjerljivim informacijama koje su obično kriptografirane, tada obavještajna služba veze uključuje dekriptažu. Zbog toga će se zadnji segment ovog poglavlja odnositi na dvije teme. Prva je obavještajna služba veze na primjerima, a druga kriptologija. 30 (i) Za obavještajnu službu veze važno je naglasiti kako je danas na djelu državna elektronička špijunaža. Imaju je razvijene države, ali i neke koje to nisu. Primjer je Kuba. Naime, u Lurdesu, mjestu nedaleko od Havane, do 1992. bila je smještena najveća sovjetska prislušna i špijunska instalacija izvan granica SSSR-a. Nakon toga, preuzeli su je Kubanci. Izvana, to je poljoprivredna farma u kojoj radi 2 000 tehničara. Instalacije se sastoje od: goleme antene, velikih satelitskih prijamnih terminala u obliku tanjura, mikrovalnih releja sustava goleme brzine i 50 zgrada s opremom koja služi za praćenje, obradu i analizu podataka. Na meti je posebno SAD, koji je samo 90 milja (140 km) udaljen od Kube. Danas se suvremeni komunikacijski prijenos obavlja u jednomu integriranom sustavu. Karakterizira ga kombinacija žičanoga, tj. kabelskog, i bežičnoga, tj. zračnog ili kozmičkog prijenosa. Dostatno je prisluškivati samo jedan telefonski broj da bi bili prisluškivani i svi ostali koji telefonom komuniciraju s „ciljanom osobom“. Satelitska i mobilna telefonija pruža i te mogućnosti, ali može locirati ta kretanja skupa s naziranom osobom. Nadalje, �� Wolf, M. (2004.), Čovjek bez lica, Zagreb, 310. 29 Akronimi ostalih su: GEOINT, FISINT, MASINT i IMINT. �� Grč. krýptō – skrivam, pokrivam i lat. lógos – riječ, govor.

65 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU prisluškivani se prisluškuje i kada mu telefon nije uključen. Suvremena tehnika omogućava da se iz službe koja prisluškuje nazove broj mobilnog telefona „ciljane osobe“ te da se, prije nego se pritisne zadnji pozivni broj, ubaci posebna šifra za uključivanje mikrofona mobilnog telefona te osobe. Tako mobilni telefon postaje „buba“ i prenosi sve zvukove u radijusu od 15 m. Ta vrsta prisluškivanja mogla se onemogućiti vađenjem baterije iz mobilnog telefona. Međutim, u Velikoj Britaniji razvijen je tzv. digitalni System X koji prati i prisluškuje i isključene mobilne telefone. Mogu se pratiti ujedno i svi razgovori u okruženju „ciljane osobe“. Navedenom se tehnikom prati na stotine milijuna ljudi i mobilnih i satelitskih telefonskih razgovora njihovih korisnika. Uz to, baza podataka digitalnog Systema X čuva informacije i do šest mjeseci. Uzgred rečeno, na traženje Ruske Federacije, a potom NR Kine, sustav je prvo bio prodat njihovim tajnim službama. U upotrebi su još uređaji za prisluškivanje mobilnih telefona CAS – 800. Automatski se uključuju na zadani broj ili zadanu riječ. Mogu i grafički locirati mjesto na kojemu je telefon s kojeg se razgovara. Također, u njemu se nalazi i tzv. periferna oprema GCOM – 4510 LSS (naprijed spomenuti Laser Surveillance System)31 koji ispušta laserski zrak dometa 300 do 400 m. Njime se prate razgovori koji vodi „ciljana osoba“. Dat će se nekoliko primjera kozmičke špijunaže. -- ECHELON je najveći globalni multinacionalni špijunski sustav takva kodnog imena. Utemeljen je tajnim ugovorom iz 1948. između SAD-a i Velike Britanije kao UKUSA, kako bi se kontrolirao SSSR. Poslije je dobio i druge zadaće, pa ih ima i danas. Obuhvaća čitavu Zemlju i seže u svemir. Sastoji se od 120 špijunskih satelita i pet prislušnih centara na teritorijima zemalja članica, te od četiri tisuće prijamnih stanica postavljenih na svih sedam kontinenata. Američka Nacionalna agencija za sigurnost (NSA) upravlja ECHELON-om iz Fort Meada u Marylandu. -- „FRENCHELON“ je kolokvijalno ime za francuske kapacitete Signal intelligencea. Najveći su poslije ECHELON-a. Ovaj sustav elektroničke špijunaže raspolaže drugom najrasporostranjenijom mrežom izviđačkih baza na svijetu. Najveća se postaja nalazi u francuskom gradu Domme, u blizini Surlata u Périgordu. Imaju i supertajni centar Mutzig, nazivan Centar za elektroničko ratovanje (CGE). -- WATSON32 SYSTEM američki je moćni suvremeni programski softver. Analitički je sustav za elektroničku špijunažu, dekodiranje i analizu svih vrsta komunikacija digitalne i mobilne telefonije. Početkom listopada 2001. ustupljen je Republici Hrvatskoj radi regionalne kontrole komunikacijskih sustava središnjeg i južnog dijela Europe. 31 Makedonska vladajuća stranka VMRO-DPMNE je 1998. dobila na dar četiri ovakva uređaja od naše Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP). SZUP je prethodnica naše današnje središnje Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). 32 Nazvan je po prezimenu pomoćnika Sherlocka Holmesa.

66 Bazdan, Z.: Poslovno-obavještajne službe, industrijska i gospodarska..

-- GALILEO je satelitski sustav Europske unije i Europske agencije za svemirska istraživanja. Nastao je kao reakcija na spoznaju o ECHELON-u i način je oslobađanja pozicije korisnika američke tehnologije i želje za uspostavom stvarnog suvereniteta nad europskim prostorom. Prva raketa koja je ponijela u svemir prvi satelit sustava GALILEO (GSTB-V1), lansirana je 2004.33 I kao što je naznačeno u uvodu, danas svi špijuniraju svakoga. Evo samo četiri primjera: -- I Britanci se žale na Amerikance. Pa iako su 1948. oni skupa osnovali ECHELON, sustavom se u proteklom razdoblju više puta koristilo za špijuniranje i britanskih kompanija. Independent of Sundy je u srpnju 1994. izvijestio da je administracija Billa Clintona u razdoblju od siječnja 1993. - kada je stupio na dužnost - do lipnja 1994. prikupila informacije o dodjeli međunarodnih ugovora vrijednih 30 milijarda dolara, te o inozemnim pretendentima na te ugovore koji su se odnosili na poslove iz aeronautike, telekomunikacija i energetike. Te informacije bile su dane američkim kompanijama. -- Boeing 767-300 proizveden je bio za kineskog predsjednika Jiang Zemina i isporučen je 2000. Poslije se otkrilo da su u Boeing Amerikanci ugradili 27 prislušnih uređaja koji emitiraju signale prema satelitima. -- Krajem iste, 2000., zbog mobilne je špijunske afere došlo do poremećaja diplomatskih odnosa između Francuske i Velike Britanije. Naime, MI5 je pokrenula istragu o francuskome gospodarskom špijuniranju najvećih britanskih kompanija. Radilo se o britanskoj kompaniji za mobilnu telefoniju Orange, koju je za 31 milijardu funta iste godine kupio France–Telekom. Zapravo, francuska obavještajna služba, tj. Glavna uprava vanjske sigurnosti, za vrijeme pregovaranja o prodaji kompanije Orange – osigurala je tajne podatke na osnovi kojih je France–Telekom ostvario prednost nad američkim kupcem, pa je tako preuzeo britansku mrežu mobilne telefonije. -- U srpnju 2009. kineske vlasti su u Shanghaiu uhapsile četveročlanu upravu supsidijarne jedinice australijske transnacionalne korporacije Rio Tinto Group, optuživši ih za potkupljivanje i industrijsku špijunažu. Prvooptuženi Australijanac bio je podrijetlom Kinez, a ostali su bili kineski državljani. Optuženi su i za „krađu komercijalnih tajna“. Prvooptuženi je u ožujku 2010. osuđen na deset godina zatvora. Zapravo, ovim se primjerom željelo upozoriti na činjenicu kako ni jedna zemlja nije lišena toga da bude metom industrijske i/ili gospodarske špijunaže. Tako ni NR Kina, za koju se procjenjuje da u svijetu ima oko milijun aktivnih špijuna, uključujući i „spavače“.34

33 Anderson, P. Ibid., 59. 34 Russel, T. (2010), Russia had only hundreds of thousands of agents, compared with China’s 1 million, The Washington Times, February 15, 4.

67 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

(ii) Kriptologija je znanstvena disciplina o prikrivanju informacija u porukama. Dijeli se na dva podsustava: kriptografiju i kriptoanalizu. Kriptografija je znanost i vještina u zaštićivanju podataka. Prvo se informacija pretvara u oblik koji je čini neupotrebljivom. To je faza šifriranja ili enkripcije (kriptaže). U ovlasti je obrade šifranata. Potom se ponovno vraća u izvornu informaciju, tj. u otvoreni tekst (Plaintext). To je faza dešifriranja ili dekripcije (dektiptaže), kada se nastoji „probiti šifra“. Proizvod kriptografije je kriptogram. Drugi podsustav je kriptoanaliza. To je znanost kojom se proučavaju metode za otkrivanje izvorne informacije u kriptogramu, a da se ne poznaje ključ, tj. kôd. Inače, kriptogram je tajno pismo u kojemu se sustavno razmještaju ili zamjenjuju grafički znakovi kako bi tekst postao nerazumljiv za „neprijatelja“. Radi se o zamjeni, tj. šifriranju slova, slogova ili riječi, a ponekad i čitavih rečenica. Zamjena se provodi po nekom pravilu uz pomoć različitih znakova, slova, riječi, izraza i sl. Tekst se može pročitati, tj. može se svesti na izvorni, otvoreni tekst samo uz primjenou kôda, tj. ključa ili baze šifriranja. Za šifriranje i dešifriranje služe posebni rječnici, tj. kodeksi. Zbog toga već dugo vojni štabovi, ministarstva vanjskih poslova, ministarstva gospodarstva, diplomatska i druga predstavništva, a već duže i poslovno-obavještajne službe u sastavu svojih stručnih služba – imaju „odsjeke za šifru“ i kriptografske stručnjake. Inače, među njima su najbrojniji matematičari, elektroničari i lingvisti. Ti se stručnjaci nazivaju kriptolozima ili šifrerima. Dakle, njihova je zadaća šifrirati i dešifrirati poruke. Inače, digitalni kompjutor za potrebe dešifriranja neprijateljevih poruka izumio je 1944. Howard Aiken, profesor s Harvarda. Nazvao ga je Marc 1. U ovom području na svijetu je najjača već spomenuta američka Nacionalna agencija za sigurnost, koja ima tri centra: Upravu za istraživanje i razvoj, najvažniju za kriptoanalizu, Upravu za tajnost komunikacija i Upravu za istraživanje, razvoj i usavršavanje sustava za prijenos informacija u komunikacijskim sustavima. Inače, iz matematike i fizike kriptoanaliza uzima teorijske osnove za svoju izgradnju pa se na kompjutorima simulira rad novodizajniranih šifara. One koje zadovoljavaju kriterije zaštite tajnosti, iz istraživačke faze prelaze u razvojno- proizvodnu. Tada se određuju norme za šifriranje i dešifriranje koje se moraju zadovoljiti. Nakon toga se oblikuje proizvod i plasira se na tržište. Koliko u njemu ima „stražnjih vrata“ (Backdoor, Trapdoor)35 – ostavlja se korisnicima da ih otklone i nađu ako to mogu. Kako bi se olakšao postupak šifriranja, čitanja i kriptoanalize, na tržištu se danas mogu nabaviti elektronički kriptografski uređaji za šifriranje i dešifriranje. U tom pogledu poznat je sustav Crypto AG Helvetica; njega su preuzeli Siemens i Motorola. Uz ove transnacionalne korporacije takve sustave danas proizvode Transvertex iz Švedske i Nokia iz Finske. Ipak, cijela svjetska industrija naprednih softvera i dogradnja „stražnjim vratima“ danas se nalazi pod kontrolom Nacionalne agencije za sigurnost. SAD odbija mogućnost da inozemnim partnerima interneta dopusti prodaju kriptografskih sustava s ključem koji prelazi 56 bita. Tako su svi – posebno Europa – primorani ulagati u

35 Proizvođač namjerno ugrađuje tajni pristup sustavu zbog mogućnosti upada i potrebe nadzora.

68 Bazdan, Z.: Poslovno-obavještajne službe, industrijska i gospodarska.. vlastiti razvoj kriptografskih sustava. Kao posljedica toga, Institut za društvena istraživanja i veze (IRCS) u Torinu, koji se bavi internetskim-komunikacijama, razvio je svoj poznati sustav za zaštitu dokumenata ERMES. Inače, smatra se da je industrija kompjutorske zaštite (cyber-security industry) jedna od najkonjunkturnijih industrija današnjice. „Bank of America Merrill Lynch (najveća je transnacionalna bankarska korporacija na svijetu – Z. B.) u svojemu nedavnom izvješću procjenjuje da današnje tržište kompjutorske zaštite iznosi godišnje 75 milijarda dolara, a da će iznositi 170 milijarda dolara do 2020.“36

4. ZAKLJUČAK Na kraju Uvoda bilo je naglašeno da je obavještajna revolucija, „kao uostalom i sve industrijske revolucije, u prvi plan izbacila neke zemlje i kompanije koje su na svjetskom tržištu osnovane poslije svojih najizravnijih konkurenata, ali koje su danas lideri u svojoj grani“. Zato se postavlja pitanje zašto je to tako kad oni prvi redovito i imaju prednost. Odgovor glasi: Zato što su njihovi menadžmenti rano shvatili da bez poslovno-obavještajne službe te gospodarske i industrijske špijunaže ne mogu opstati u sukobu sa žestokom konkurencijom na međunarodnoj poslovnoj areni. U liderskim zemljama, kao što su prije svega: SAD, Japan, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Kanada, Izrael, Nizozemska, Danska, Finska, Norveška i Švedska, dolazi do rapidnih promjena u poslovnoj filozofiji, pa tako i u strukturi proizvodnje. Shvatilo se da više nije dostatno proizvoditi što više i jeftinije jer se time povećavaju troškovi skladištenja. Danas se optimalna strategija bazira na racionalnoj proizvodnji gdje menadžment stalno prosuđuje potrebe tržišta, tragajući za određenom skupinom potrošača (Niche Marketing), na čije zahtjeve promptno reagira. U isto vrijeme prate se postupci konkurenata i razvoj njihove proizvodnje, ponude inputa i usluga. Upravljanje kadrovima i znanje postaju najvažnijima. Jer, danas i najveća kompanija može opstati ako joj se promijeni vlasnička struktura kapitala. No, ukoliko se zaustavi, ili kolabira središnji informatički sustav – atrofira čitava kompanija. Promjena načela organizacije je dokaz da u tehnološki najrazvijenijim zemljama prelaze iz klasičnog kapitalizma u ekonomiju znanja. Osnovni čimbenici ekonomije znanja su povezanost motivacije, ljudske kreativnosti i znanja i, kao rezultat toga, razvoj mrežne industrije (Network Industries). Tu je informatička i komunikacijska tehnologija dostupna svima,37 uz umreženost i povezanost u sustav radi jeftinije i brže razmjene informacija i znanja. Globalno tržište i outsourcing, inspirativno poslovno okruženje, laka dostupnost kapitala i mobilnost rada baziranoga na znanju, gdje su troškovi umnožavanja proizvodnje nešto viši od nule, a gdje na usluge, u okviru realne ekonomije, otpada sve veći dio GDP-ja – glavne su odlike te nove potentne ekonomije.

36 Cyber-securitu: The cost of immunity (2016), The Economist, November 7th-13th, 59. 37 Pretpostavlja se da će ovaj sektor do 2018. stvoriti 6,8 milijuna novih radnih mjesta u svijetu, a u iduće četiri godine da će se registrirati novih 75 000 IT kompanija. Izvor: Lynch, S. (2015).Turn off – drop out, New York Post, May 3, 28.

69 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Na kraju ove teme postavlja se ključno teorijsko, ali i praktičnopolitičko pitanje a što je sa zemljama poput naše. Kako se one snalaze i kako da krenu naprijed? Odgovor treba tražiti u činjenici da i one trebaju prilagoditi strategiju razvoja uz pomoć ekonomije znanja. U toj novoj strategiji mjesta mora biti za ustroj centara gospodarsko-obavještajne službe na makro i mikrorazini. Odgovor treba tražiti i u tuđim pozitivnim primjerima, kakvi su japanski,38 južnokorejski i francuski. U tim je zemljama još prije više desetljeća u poslovnu filozofiju ugrađena maksima prema kojoj ulaganje u poslovno-obavještajnu službu nije trošak – nego investicija. No, zaokružena moderna strategija gospodarskog rasta i društvenog razvoja mora sadržavati još jednu ključnu kariku, a ta karika već je spomenuta gospodarska diplomacija. Danas je jasno da nam nema gospodarskog rasta bez gospodarske diplomacije, u kojoj naša obavještajna zajednica mora imati fundamentalnu ulogu. Izvršnu ulogu u tome trebaju imati naši najistaknutiji političari na čelu s Predsjednicom Republike. Oni moraju postati naši glavni poklisari u međunarodnoj ekonomiji – ne oklijevajući da na svjetskom tržištu u svakoj prilici zastupaju interese naših poslovnih subjekata, prethodno brifirani od vodstva naše obavještajne zajednice.39 Moraju se ugledati u bivšeg predsjednika Francuske Republike Jacquesa Chiraca, koji je 1997. utemeljio matricu ponašanja najviših političkih dužnosnika svake zemlja, kada je izjavio: „Kad putujem u inozemstvo nemam nikakvih predrasuda. Idem prodavati francuske proizvode!“40 Dakako, prethodno u suglasju s vodstvom francuske obavještajne zajednice.

LITERATURA Anderson, P. 2009. Economic Espionage in The Worl. Chicago. Behind close doors – A hard struggle to shed some light on a legal grey area. 2010. The Economist. February 28th – March 6th. Benett, J. 2013. Our Fate, Our Ciber Crime. The New Yorker. October 26. Cyber-securitu: The cost of immunity. 2016. The Economist. November 7th-13th. Dedijer, S. 2002. Ragusa Intelligence and Security 1301.-1806 A Model for the Twenty-First Century?. International Journal of Intelligence and Counter Intelligence, sv. 15, br. 1, ljeto 2002. Donovan, J. W. 1976. Call for a Central Intelligence Agency. The Anals of America. sv. 16., 1940-1949. Washington. Economic Espionage Act. 1996. 18 U. S. C., paragraphs: 1831-1839. Washington.

38 U godini završetka Korejskog rata, tj. 1953., Jugoslaveni su imali veći nacionalni dohodak per capita od Japanaca. �� Kod nas postoje objektivne zapreke, a to je nastavni kadar. Izvor: B. Javorović, N. Bilandžić, Poslovne informacije i business intelligence, Zagreb, 2007., str. 288. Radi se o prvom najboljem djelu na ovu temu. Recenzirali su ga: M. Tuđman i Z. Bazdan. 40 Sidibé, D. i Saner, R. 2012.The Intersection Between the Roles oft he State and of Multinationals, u: Business, Society and Politics: Multinationals in Emerging Markets. Ur. A. Hadjikhani, U. Elg, P. Ghauri, Bingley, 330-1.

70 Bazdan, Z.: Poslovno-obavještajne službe, industrijska i gospodarska..

Falletti, S. 2010. Comment la Chine s’est imposée au monde en 30 ans. Le figaro. 17 aoút. Kohl je od Gorbačova za 15 milijardi kupio ujedinjenje Njemačke. 2010. Jutarnji list 15. listopada. Lynch, S. 2015. Turn off – drop out. New York Post. May 3. Javorović, B., Bilandžić N. 2007. Poslovne informacije i business intelligence. Golden marketing. Zagreb. Makkoff, J.; Barboza, D. 2010. Researches Spy on Computer Spies, Tracing Dana Theft to China. The New York Times, April 6. Mattinet, B., Marti, Y-M. 1995. L’intelligence Économique – Les yeux et les oreilles de l’enterprise. Paris. Power grab – Another Bolivian nationalization. 2010. The Economist. May 8th – 14th. Obituary: Markus Wolf. 2006. The Economist. November 18th - 24th. Sidibé, D.; Saner, R. 2012. The Intersection Between the Roles oft he State and of Multinationals. U: Business, Society and Politics: Multinationals in Emerging Markets. Ur. A. Hadjikhani, U. Elg, P. Ghauri. Bingley. Russel, T. 2010. Russia had only hundreds of thousands of agents, compared with China’s 1 million. The Washington Times. February 15. Storelli, C. 2015. US Econonomy at Bay. International Herald Tribune. December 21. Paris. Wolf, M. 2004. Čovjek bez lica. Zagreb. http://www.zakon.hr/z/98/Kazneni-zakon (preuzeto 7. 3. 2016.)

71 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Zdravko Bazdan, PhD E-mail: [email protected]

BUSINESS INTELLIGENCE, INDUSTRIAL AND ECONOMIC ESPIONAGE IN INTERNATIONAL ECONOMY

Abstract This work elaborates three phenomena: business intelligence, industrial and economic espionage. The introduction begins with an elaboration of the contemporary international relations. Some of the most important elements of the UN which have the task of creating conditions for global economic growth and social development with human rights approach are also addressed. In the second part, under the title Subjects of business intelligence, industrial and economic espionage, terms are defined. The difference between industrial and economic espionage is evaluated. In the third part, under the title Methods of business intelligence, industrial and economic espionage, classical and contemporary methods used in investigation of the mentioned phenomena are elaborated. It is important to note that after the USSR dissolution, all developed countries used their secret intelligences to spy on competitors. Gathered information was of great benefit to them. In conclusion, the topic of secret intelligence is summarized, leading to the tasks which our political elites would need to attain in the mentioned context. Key words: CIA, KGB, sex and „honey trap“, economics, politics, human rights JEL classification:F50, F53, D83

72 Nikolina Borčić, PhD University of Applied Sciences VERN’ Zagreb E-mail: [email protected]

Igor Kanižaj, PhD Faculty of Political Science University of Zagreb E-mail. [email protected]

Svea Kršul, BA University of Applied Sciences VERN’ Zagreb E-mail: [email protected]

CONCEPTUAL METAPHOR IN POLITICAL COMMUNICATION

UDK / UDC: 808.5:32 JEL klasifikacija / JEL classification: D72 Pregledni rad / Review Primljeno / Received: 30. travnja 2016. / April 30, 2016 Prihvaćeno za tisak / Accepted for publishing: 12. listopada 2016. / October 12, 2016

Abstract Conceptual metaphors are considered as effective linguistic formulas for achieving the persuasive language function. This paper approaches the subject of conceptual metaphor and political argumentation through the prism of synergies of the political topic, affirmative or negative communication of main ideas related to the topic, the use of conceptual metaphor as a persuasive rhetorical strategy and the type of argumentative claim. Research was conducted on the sample of 13.338 words from two political interviews with Ivo Josipović in a weekly talk show Nedjeljom u dva (Sundays at two) broadcast on Croatian Radio Television Channel 1 (HTV 1) in 2009 and 2012. The research results show that the most frequently used conceptual metaphors in analysed corpora are the linguistic realizations of metaphors from the source domains of personification, reification and journey. These linguistic metaphors are mostly identified in the claims of value. The analysis also indicates that these claims are predominantly affirmative. Key words: political language, political metaphor, conceptual metaphor

73 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

1. INTRODUCTION Politics is power and one of the basic instruments with which politicians express power is precisely the language they use and the way language supports their views. Today, the majority of public administrations have special consultants and media and PR specialists with the primary task to write speeches. Metaphors are present in almost every speech given by the highest officials (Charteris-Black, 2005; Cox, 2012; Koller and Semino, 2009; Lakoff, 1991, 2002, 2004, 2008). Obviously not just because the public speakers are fond of them, but also because at a specific moment they were advised that conceptual metaphors can help them to be easier to understand and “closer” to the public. According to recent literature (Ahrens, 2009; Borčić, 2010, 2012; Budaev, 2006, 2007; Charteris-Black, 2004, 2005; Chilton, 2004; Cox, 2012; Lakoff, 1991, 2002, 2004, 2008; Lesz, 2011; Mio, 1996; Musolff, 2004; Sušac, 2007, etc.) conceptual metaphors are considered as effective linguistic formulas because they are linked to the conceptual frames such as war, disease, sport, journey and others. Through these conceptual frames recipients perceive many abstract and complicated social, economic and political events, activities and phenomena. In this way political messages become more persuasive because they evoke things that are already known or at least familiar (Charteris-Black, 2004, 2005; Chilton, 2004; Cox, 2012; Lakoff, 1991, 2002, 2004, 2008; Lesz, 2011; Mio, 1996; Musolff, 2004; Sušac, 2007, Westen, 2007, etc.). The paper consists of four sections. Introduction covers the aim of the research and the methodology. The theoretical part of the paper includes the explanation of basic terms related to the language policy, persuasion, argumentation and the thematic area of conceptual metaphors within the initial cognitive linguistic theory. The central part of the paper describes the empirical research, ranging from detailed methodological explanations to the presentation of research results and the discussion of the results. The final section, the conclusion, presents a generalized view of the theory and results and the guidelines for further research.

1.1. The aim of the research and hypotheses The aim of the study is to analyse the conceptual metaphor through the prism of a synergic effect of the topic of the statement, the affirmative and negative approach to the topic in the political argumentation and the type of claim used to express the main idea. The purpose of this research is to examine any differences that might appear in the conceptualization of political ideas before and after gaining one of the highest political positions in the Republic of Croatia. The examined sample consists of transcripts of two interviews with Ivo Josipović in a show of Croatian Radio Television „Nedjeljom u dva“ - Sundays at two from 20091 and 20122, consisting of 13,338 words altogether, without the interviewer’s questions. This sample examines whether the realization of the conceptual metaphors differs in an interview before 1 Sundays at two, February 22, 2009., HRT 1, http://www.hrt.hr/enz/nedjeljom-u-dva/(12.06.2015) 2 Sundays at two , March 18, 2012., HRT 1, http://www.hrt.hr/enz/nedjeljom-u-dva/(12.06.2015)

74 Borčić, N., Kanižaj, I., Kršul, S.: Conceptual Metaphor in Political.. and after his presidential inauguration. Based on the conceptual metaphor theory by Lakoff and Johnson (1980/2004) in Metaphors We Live By our research is aimed at examining the frequency of the use of the specified conceptual metaphor in relation to the topic of the speech, an affirmative or a negative approach to the topic and the thematic area of argumentation, for the purpose of testing its persuasion. Prior to the sample analysis implementation, the following research questions have been set: 1. Which topics (political, social or economic) are followed with most conceptual metaphors? 2. Is the analysed political discourse dominated by value judgements in the theses in which the conceptual metaphors are realized as well? 3. Are the realized metaphors more common in the theses which speak affirmatively about the topic or in those that state disagreement? The research will show what the topics before and during his presidential term are. The hypotheses to start from are as follows: H1: The linguistic realization of conceptual metaphors (personification, reification and movement) is more common in the general political issues to which the speaker has an assertive attitude. H2: The linguistic realization of conceptual metaphors (personification, reification and movement) is the most common in value judgments.

1.2. The model of the synergetic matrix This paper approaches the topic of conceptual metaphors and thematic areas of argumentation through the prism of political synergies of topic statements, affirmative or negative argument claims, the use of conceptual metaphors of movement as well as a linguistic vehicle for achieving persuasion and the thematic areas of argumentation. The model of the synergy matrix (Borčić, 2012) provides the methodological basis, as shown in Figure 1.

Figure1 Model of the synergy matrix

75 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

The model is presented here as a two-dimensional image of the pyramid / triangle that shows the principle of bottom-up hierarchical sequence of variables in the research approach. The assumption is that the theme of the statement directs the speaker to a special selection mode argument (factual assertion, causal argument, or a value judgment, i.e. the focus of the argument is to explain the consequences for the future). At the same time, the subject states affirmative (positive), negative or vague personal attitude towards the topic. The realization of conceptual metaphor is at the top of the model because the use of certain metaphors is generally not directly related to the topic of the statement. A quantitative and qualitative content analysis of the political interviews was performed. The research unit is a statement of a politician or the answer to the question. The analysis of the sample according to the model of synergy matrix was carried out by using the analytical matrix (see Appendix), which consists of a series of sub-variables/indicators relating to the three main variables of the model shown in Figure 1. The first part of the analytical matrix, variables 1-3, refers to the general information about the interview. The second part of the matrix, variables 4 to 21, refers to the analysis of the indicators of identification of linguistic metaphors in the text. This is followed by the identification of conceptual metaphors and the classification of the central thoughts / claims according to the thematic area of argumentation. Finally, the statements are analysed regarding whether a politician speaks affirmatively or negatively about the topic. The results related to the linguistic metaphor, the source domain of the conceptual metaphors, expressing a value judgment, the use of emotion or subjectivity of expression, and the identification of positive, negative or neutral thematic concept in the evaluated statement of the speaker are all explained according to Synergistic matrix model.

2. THEORETICAL BACKGROUND 2.1. Political communication and political interview The essence of politics is communication (Lakoff, 1991, 2002, 2004, 2008). Even though political communication has its roots in the earliest classical studies of Aristotle and Plato, political communication today can be seen as a cross-disciplinary field of study, drawing on concepts from communication, political science, journalism, sociology, psychology, history, rhetoric, linguistics and other fields (Kaid, 2004, xiii). According to Nimmo and Sanders (1981, 12) at the beginning the term political communication described an intervening process by which “political institutions and citizens interact with each other and political influences are mobilized and transmitted (Kaid, 2004, 69). “Political communication today is a

76 Borčić, N., Kanižaj, I., Kršul, S.: Conceptual Metaphor in Political.. broad term, it has been used to describe the communication involved in elections, governing a state, reporting on politicians’ activity, gathering and determining public opinion (Trent and Friedensberg, 2000, 15). Political communication can be verbal or nonverbal, formal or informal but it is always persuasive, forcing other persons to interpret, to evaluate and to act (Trent and Friedensberg, 2000; Kopperschmidt, 1986; Perloff, 2003; Luntz, 2007). The framework of this paper consists of the analysis of political communication that is carried out using political interviews. Political communication, expressed through the mass media, aims at gaining support of (potential) voters (Balabanić and Mustapić, 2008, 662). Grbeša argues that ‘the television imposed new rules of coverage and forged a new presentation style that favoured visible personalities over abstract and complex issues, so the public discourse became more personalized’. (Grbeša, 2004, 57; Swanson and Mancini, 1996, 252). At the same time it is difficult to imagine political communication without political interviews. They are a hierarchically structured sequence of speech acts (Borčić, 2010, 2012; Girnth, 2002). Giving interviews and statements to the mass media is an important means of action for politicians and since the mass media make political statements available to the masses, the language of politicians is more influential. Politicians speak from political positions but do so with a help of a private language, which then ’personalizes’ the discourse“(Grbeša, 2005, 58). These are actually the main reasons why our sample consists of the interviews of former Croatian President Ivo Josipović. The analysis includes his interview as a presidential candidate and later on as the elected president. The reason for choosing this specific politician is mainly that during his entire presidential campaign and presidential term, various surveys and opinion polls showed high popularity3. By using certain words presidents shape and present the way in which they see themselves and the world around them (Smith, 1994, 26). Nevertheless, the language is not only a vehicle for expressing ideas. “Within all types of political system, from the autocratic, through oligarchic to democratic, leaders have relied on the spoken word to convince others of the benefits that arise from their leadership. The more democratic societies become, the greater the onus on leaders to convince potential followers that they and their policies can be trusted“’ (Charteris-Black, 2005, 1). Therefore, the basic language function fulfilled in the political communication is an informative and persuasive language function (Girnth, 2002; Charteris-Black, 2004, 2005; Budaev, 2006, 2007; Kopperschmidt, 1986; Chilton, 2004; Goatly, 2007; Koller and Semino, 2009; Borčić, 2010, 2012). Politicians give us information, but at the same time, they want to gain our support for their policies, so they could be (re)elected.

3 More about the methodology and research results at http://www.promocija-plus.com/javno_mnijenje/index_ javno_mnijenje.htm (12.06.2016)

77 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

2.2. Political argumentation Political communication is based primarily on the argument attitudes of the politician, program policy and general worldview. Talking about specific topics politicians argue more or less convincingly their positions, thus expressing their arguments. Škarić (2011, 9-13; Škarić, 2003) describes an argument or an explanation as a process of recovery based on rational reasoning or evidence and an argument is defined as an evidence or reasoning, which is based on facts to prove or disprove a certain claim. Furthermore, Škarić (2011, 46) states that the argument is textual, be it a written or a spoken text, where the text is created in order to solicit someone to give an opinion. The argumentation is developed around central claims. A claim is an opinion that should be presented or explained to become reasonably acceptable and belongs to a wider range of central thoughts (Škarić, 2011, 23, Fahnestock and Secor, 2004). In democratic political argumentation an argumentative and informative claim that is at the same time persuasive has to be a debatable thesis, about which other people could have differing opinions. Depending on how somebody wants to present a topic, he or she speaks focusing on one particular aspect of the topic. Within the empirical research of this paper, the types of claims are also analysed because according to the studies of political communication, value judgments are dominant - the judgments to which our politicians ‘lure’ us, invoking in their attitudes values close to target voters (Lakoff 2004, 2008). Škarić (2011; Fahnestock and Secor, 2004.) divides claims into four types: claims of fact or definition, claims of cause and effect, claims about value, and claims about consequences for the future. Fahnestock and Secor (2004, 267) call claims about consequences for the future political claims consisting of three parts (more in Ibid.). In this paper individual responses are classified as factual, value, causal or claim relating solely to the consequences for the future. A claim of fact or a definition answers the question of what something is, the nature of the thematic concept is argued (Škarić, 2011, 54-58). A claim about value expresses how things, people, events and processes are judged and looked at according to our set of values (Škarić, 2011, 66), and anything that somebody looks at or thinks of is always done in relation to himself/herself (Ibid. 65). Moreover, the claim that may answer the question of why something is can be additionally argued and that argument points to the cause, particularly what leads to what. This statement is called the claim of cause and effect and answers the question of why something is (Škarić, 2011, 59- 65). Furthermore, Škarić (Ibid. 71) highlights the fourth type of claim, the claim about consequences for the future that is based on the argument proposed solutions for the future and / or analysis of the possible consequences in the future (Škarić, 2011, 71). A politically persuasive statement can be made in an affirmative or negative way. Therefore, this paper includes this aspect in the analysis of the political

78 Borčić, N., Kanižaj, I., Kršul, S.: Conceptual Metaphor in Political.. communication persuasiveness as well. In line with research (Ito et. al., 1998, 887), negative information tends to influence evaluations more strongly than comparably extreme positive information. Pratto and John (1991) argue that humans possess a mechanism which effortlessly directs attention to negative stimuli, according to Ito et. al., (1998, 898). Therefore, a political statement is mainly focused on speaking positively about the personal or partisan attitudes and the criticism of political opponents, which is understandable since politicians speak primarily to their target voters. If this is applied to political communication, a conclusion can be made that the public will memorize negative information better and by talking negatively about their opponents the politicians reinforce the positive impression of themselves.

2.3. Political metaphors Ever since the ancient times metaphor has been a point of interest for many linguists, writers and philosophers. Since the conceptual metaphor is the topic of this paper, the theoretical framework of the paper included only the theory concerning conceptual metaphors in cognitive linguistics. In doing so, only the part of theory the research is based on is explained. The conceptual metaphor has been researched by cognitive linguistics since 1980. It was then that the original model of George Lakoff and Mark Johnson came into existence, and their book Metaphors We Live by (1980/2004) is seen as its starting point. The research in this paper is based on this original theory of the conceptual metaphor within cognitive linguistics developed in the 1980s. Lakoff and Johnson (Lakoff and Johnson, 2004, 11) introduced the knowledge of how daily life is interwoven with metaphorical expressions and that metaphorisation is actually fundamental for the understanding of a language. According to them, conceptual metaphors are pervasive in everyday life, not just in language, but in thoughts and actions (Lakoff and Johnson, 2004, 11). In the last 20 years (conceptual) metaphors have become both a trend and a challenge for speechwriters. In recent political discourse politicians throughout the world use metaphors in order to enrich their discourse but also to send their messages to the public and/or voters (Mio, 1996, Ahrens et al., 2009,). The political argument is primarily focused on getting the recipient’s partiality in relation to the statement of the issuer. Successful politicians have to be informative but at the same time persuasive. Their language has to be influential because they probably want their messages to be remembered. Lakoff (1991, 2002, 2004, 2008) believes that politicians, using metaphors in political issues, set the framework in which voters then think about certain issues. The scope of this paper does not permit a detailed presentation of the theory and divisions related to the conceptual metaphor. The essence of metaphor is understanding and experiencing one kind of thing or phenomenon in terms of another (Lakoff and Johnson, 2004, 3-5; Kövecses, 2002, 4-6; Lakoff and Johnson, 2004, 7-14; Stanojević, 2009, 341; Kövecses, 2002, 4). By using

79 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU metaphorical expressions drawn from the source domain, the target domain is understood better and the correspondence between these two domains is referred to as mapping (Stanojević, 2013, 37-82; Kövecses, 2002). Metaphors within these theories are based on the physical experience, perceptions and schemes. At the level of language use, metaphorical expressions drawn from the source domain are called linguistic metaphors. Lakoff and Johnson (2004, 15-46) divide conceptual metaphors according to their cognitive role into three main groups: structural, ontological and orientational. In structural metaphors, one concept is realized with the help of the other, and the examples of such metaphors are LIFE IS A JOURNEY or TIME IS MONEY. In orientational metaphors, the entire system of terms is organised in relation to the other, such as in the examples HEALTH AND LIFE ARE UP, DISEASE AND DEATH ARE DOWN. Orientational metaphors are based on our physical and cultural experience. Experiences with concrete physical objects, and especially the body, lay a foundation to create an ontological metaphor, which is the third type of metaphors. Ontological metaphors are created either by reification or personification (Charteris-Black, 2005, 15). By using the reification, or the concretization of the abstract event, the actions and emotions become shaped entities or physical objects. Lakoff and Johnson (2004, 36-38) mention THE INFLATION IS THE ENTITY or THE SOUL IS A FRAGILE OBJECT as examples of an ontological metaphor based on reification. Personification is further considered to be the most common ontological metaphor. Appearances, associations, social movements etc. are explained with the help of categories common to people, based on our motivation, goals, activities and characteristics (Lakoff and Johnson, 2004, 44-45; Čulić, 2003, 81-92; Kanižaj, 2010) Personification is an ontological metaphor, which, according to Kövesces (2002, 35) “uses for the source domain one of the best, ourselves”. This metaphor is common in the political discourse. It is used to give human characteristics to political parties, institutions or certain events, which influences the development of positive or negative associations in recipients. The conscious use of certain conceptual metaphors can affect people’s view on what is being talked about (Stanojević, 2013, 122). According to recent literature on political metaphors (Lakoff, 2002, 2004, 2008; Charteris- Black, 2004; Santa Anna, 2002; Budaev, 2006, 2007; Chilton, 2004; Goatly, 2007; Koller and Semino, 2009; Westen, 2007; Kanižaj, 2010) most frequent underlying conceptual metaphors in political discourse are POLITICAL TOPIC IS REIFICATION, POLITICS/ POLITICAL TOPIC IS PERSON AND POLITICAL TOPIC IS JOURNEY / DESTINATION. The preliminary interview analysis performed on the interviews in this paper shows that the above mentioned metaphors are dominant.

80 Borčić, N., Kanižaj, I., Kršul, S.: Conceptual Metaphor in Political..

3. EMPIRICAL ANALYSIS 3.1. Introduction The sample consists of interviews of former Croatian President Ivo Josipović4. He was elected at the presidential elections in 2010, after the end of the second term of former Croatian President Stjepan Mesić. Ivo Josipović holds a doctorate degree in law and is a university professor, a composer and a politician. He also served as a representative in the sixth convocation of the Croatian Parliament. In 2003 he became a representative of SDP in the Croatian Parliament. He was elected a presidential candidate at the SDP convention in July 2009 and after that he started his presidential campaign. According to Grbeša (2012, 94) ‘his media image preceding the election was unpretentious but favourable: he was widely esteemed for his legal expertise and his public reputation was overall positive’.

3.2. The identification of data In this paper the Pragglejaz metaphor identification process was used (Pragglejaz Group, 2007, 1-39) which was created within Pragglejaz project. Steen (1999, 27) argues that the establishment of the framework of the procedure of metaphor identification makes it easier for researchers to identify linguistic metaphor: «MIP [metaphor identification process.], as a reliable procedure for identifying linguistic metaphor, prevents the researcher from seeing concrete manifestations of conceptual metaphors everywhere. “So identified linguistic metaphors allow the analysis of the mapping between the domains: An advantage of the bottom-up analysis of MIP is that refraining from presuming conceptual metaphors, as suggested by Lakoff and Johnson (1980) reduces bias towards finding precisely those linguistic expressions that match the preconceived mapping” (Crisp, 2002, 7). The theme of each statement is determined by using the analytical matrix. On the basis of the semantic-grammatical analysis of the main claim according to the variables 8-12, the central assertion is classified according to the thematic area of argumentation as a factual claim, cause-and-effect, a value argument5 or an assertion about the consequences in the future, as stated by Škarić (2011, 51-77). An affirmative or a negative approach to the topic as a modality is understood here as a relationship between politics and the way in which politicians perceive and present a topic (Borčić, 2012). Variables 13-21 from the matrix analysis are used as indicators in determining and quantifying the implicit or explicit value judgments, positively or negatively evaluated topic, and lexical peculiarities related to subjectivity and objectivity in the presentation. The same indicators helped in the identification of thematic areas of claims (fact, value, cause and effect, consequences for the future).

4 http://www.predsjednik.hr/Zivotopis (12.06.2014) 5 The term argument is used within the rhetorical notion of a central thought or claims (Škarić 2011, 13)

81 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

3.3. Data analysis Content analysis of the interview relates to the identification of topics in each response in the interview, the identification of linguistic metaphors in the text, the identification of conceptual metaphors, the classification of types of claims, and the identification of whether a politician speaks affirmatively or negatively on a particular topic. The analysis connects the use of a source domain to a target domain. Target domains are then categorized into political issues, social issues, and economic issues. The representation of all themes in the statements was made in order to determine which topics are dominant. Based on the results, shown in table 1, it is evident that in the show where Ivo Josipović made his guest appearance as a presidential candidate political themes were dominant in 62% of the statements, immediately followed by private topics (23%). The reason for this is that at that time Josipović needed to present himself to the public since the majority of the public was not too familiar with his life and work. In the show, broadcast in 2012, Ivo Josipović speaks mostly about social issues (52% of statements) and political issues (37% of statements), in accordance with the authority of the president of the Republic. Table 1 makes it clear that there is a significant difference in the results between 2009 and 2012. The reasons that led to such differences are not explained in this study, but metaphors are dealt with within different topics.

Table 1 The representation of topics in the statements

SAMPLE: SUM OF SUM OF SUM OF SUM OF SUNDAYS AT TWO, STATEMENTS/ STATEMENTS STATEMENTS STATEMENTS IVO JOSIPOVIĆ ANSWERS ABOUT / ANSWERS / ANSWERS / ANSWERS POLITICAL TOPICS ABOUT ABOUT SOCIAL ABOUT PRIVATE ECONOMIC ISSUES TOPICS TOPICS 2009 SUM OF 75/122 (62%) 14/122 (11%) 5/122 (4%) 28/122 (23%) RESPONSES / STATEMENTS: 122 2012 SUM OF 30/81 (37%) 5/81 (6%) 42/81 (52%) 4/81 (5%) RESPONSES / STATEMENTS:81

As already stated, according to the preliminary analysis of the sample, the dominant source domains are movement / travel, personification and reification. Therefore, the presentation of the results of the survey is based precisely on the presentation of these domains. The following text displays the analysis of the results for the theses in which the source domain of the personification, reification and / or movement / journey was identified. The analysis at the same time does not cover central theses

82 Borčić, N., Kanižaj, I., Kršul, S.: Conceptual Metaphor in Political.. of answers about private issues since what is analysed here is the persuasion of the conceptual metaphors related to topics that are primary in the public political discourse, rather than issues related to personal and private life of the speaker. It is important to stress that presented results and conclusions are symptomatic and are only valid for the analysed sample.

3.3.1. Ontological metaphors: personification Personification as a kind of ontological metaphor is extremely common in political discourse (Chilton, 2004; Charteris-Black, 2005; Lakoff 1991, 2004, 2008). The characteristics of people, conditions people encounter in everyday life or political topics are attached to political issues. People have certain values, lifestyles, go through experience of diseases, are strong or weak. All of these traits, attitudes, values, activities, etc. could cause positive or negative associations in everyone because they are an integral part of everyday life. The positive or negative aspects of human life are copied by using the personification of political issues. In this way, a politician, consciously or unconsciously, directly or indirectly, determines the value of something and / or someone, and then transfers to the recipient his evaluation or belief. Mio (1996, 127) declared that the function of metaphors is also seen in the intention of politicians to characterize their political opponents. The source domain of personification was identified in total of 41 claims with the target domains, i.e. political, social and economic issues in 2009, tied to a specific target domain in a political, social or economic topic. In the statements in which Ivo Josipović speaks as a presidential candidate, personification is the most dominant in political themes. In 60% of central theses in which he argues some of his political positions he speaks positively about the subject, and in 40% of the statements he criticises implicitly or explicitly. Speaking, for example, affirmatively about the political topic of SDP as in (1) by using the conceptual metaphor A PARTY IS A PERSON, he expresses his opinion through an affirmative value judgment. This was at that time expected, since as a member of SDP he wanted to point out the advantages of this party and its leaders. (1) HR Predsjednik Milanović je apsolutno mlad, talentiran, sposoban političar, uostalom SDP je pod njim, pod njegovim vodstvom ostvario najbolji izborni rezultat. ENG President Milanovic is absolutely a young, talented, capable politician, after all, under his leadership SDP achieved the best election result. (IJ, Nedjeljom u dva/ Sundays at two, 22.02.2009) In an interview from 2012 39 central theses were identified in which linguistic metaphors from the source domain personifications were realized. The largest number of them is with social issues (59%), followed by the target domain related to political topics. As in 2009, personification is mostly associated with the topics Ivo Josipović speaks about affirmatively, 59% of them. Likewise, the

83 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU value judgment is dominant as a way of presenting arguments, as for example when he speaks affirmatively about the government as in (2). (2) HR Kao prvo, ono što sam i u slučaju prošle Vlade govorio, Vlada je meni partner poslovni pa prema tome, radimo na zajedničkom zadatku, to je danas najvažniji zadatak je gospodarski oporavak, Vlada je u ovih stotinjak dana po mom sudu postavila jedan dobar temelj, smanjila je proračun, otvorila je neke procese reorganizacije u samoj Vladi, otvorila je prostor za pomake. ENG Firstly, as I used to say for the previous government, the government is my business partner and we are working on a common task, and today’s most important task is the economic recovery. In my opinion the government has, in these last hundred days, laid a good foundation, reduced the budget, opened some reorganization processes of the Government itself and has made room for improvements. (IJ, Nedjeljom u dva / Sundays at two, 18.03.2012) To conclude the use of personification, it can be stated that Ivo Josipović often values positively and negatively the work of a party as a presidential candidate as in (1) while as the president the topics he relates to are of the state or government bodies, as in (2). He commonly assigns characteristics inherent in a man to more or less abstract themes in the statements of a “presidential candidate,” as well as in the statements of the “president”.

3.3.2. Ontological metaphors: reification The experiences of a man with concrete physical objects and his own body create a basis for the formation of ontological metaphors with reification, or the realization of the abstract (Lakoff, 2004, 35-43). Ivo Josipović as a presidential candidate in the interview given in 2009 uses reification in a total of 24 theses as the original domain., In relation to the target domain, the reification is dominant in responses to political issues (58% of the analysed theses), as well as in in responses to economic issues (33% of the analysed theses) and social issues (9% of the analysed theses). He speaks more often negatively (58% of the analysed theses) than positively (42%), but still dominantly presenting value judgments (79% of the analysed theses). For example in (3) Josipović expresses negatively his value judgment about the consequences of transformation and privatization in Croatia. (3) HR Pa sasvim sigurno, pretvorba i privatizacija jesu namjerno krenule, one su na kraju krajeva i bile potrebne hrvatskom društvu, samo osobno, ne na ovaj način, nisam siguran da li je mogao i da li je znao i da li je predviđao sve posljedice svega toga, ali rezultati nisu dobri. ENG Well certainly, the transformation and privatization were deliberately started, they were ultimately what Croatian society needed,

84 Borčić, N., Kanižaj, I., Kršul, S.: Conceptual Metaphor in Political..

but personally, not in this way, I’m not sure if he could, and if he knew or foresaw all the consequences but the results are not good. (IJ, Nedjeljom u dva / Sundays at two, 22.02.2009) Ivo Josipović as the president of the Republic uses reification in 12 theses, dominantly with political and social issues. The emphasis is on the argumentation of affirmative attitude related to the topic, and the attitude is stated in the dominant number of statements through the value judgment. The example (4) shows that as the president he uses the reification in more general subjects, indicating in this case the harmfulness for the Croatian society. (4) HR To je optimistično, ali i inače, ajde idemo malo o optimizmu, mislim da je to vrlo važno, nema društva koje napreduje, a da nema optimizam u sebi, da nema određenu dozu samopouzdanja, nažalost, kroz jedno dulje vrijeme mislim da mi tonemo u jednu depresiju koja nije dobra, nije dobra. ENG It is optimistic, but as usual, let’s talk a little bit about optimism, I think this is very important, there is no society that is progressing without having optimism in itself, without having a certain amount of confidence. Unfortunately I think we have been sinking into depression for some time and that is not good, not good. (IJ, Nedjeljom u dva / Sundays at two, 18.03.2012) To conclude it can be said that the dominant themes (the target domains) in 2009 are concrete actions, praised or criticized, associated with a particular party. Positive attitude is mainly related to SDP (Social Democratic Party) and negative to HDZ (Croatian Democratic Union) and the HDZ government at the time, as in (3) when the transformation and the privatization process is associated with HDZ and Franjo Tuđman. In 2012, when Ivo Josipović speaks as the president, the prevailing themes are various political activities of the president because he then speaks from a perspective of the party-wise neutral person. Consequently, in his public appearances he consciously or unconsciously emphasizes the statements that “invoke” more or less positive or negative associations in citizens (whose support he wants), and are related to the issues of the state and governmental bodies as in (4). This is to confirm further the theoretical assumptions of persuasion conceptual metaphor (Lakoff 1991, 2004, 2005, 2008, Charteris-Black, 2004, 2005, et. al.) since the analysed people speak more subjectively and emotionally, especially about the issues with which they exercise directly their political activities.

3.3.3. Metaphor of movement / journey The metaphor of MOVEMENT /JORNEY is common in a political discourse because journey is a domain which most people are familiar with. According to a survey conducted by Charteris-Black (2005, 200) the linguistic realization of these metaphors is most common in the discourse of the leading

85 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Anglo-American politicians (Churchill, Thatcher, Blair, King, Clinton, Bush, the father and son). According to a survey by Lesz (2011, 55-77; Cox, 2012) metaphors of movement are the second most commonly used in the discourse of President Barack Obama. The researches of Musollf (2004) and Semino and Masci (1996) show how common these metaphors are in the discourse of Chinese, German and Italian politicians. The metaphor of movement is a link between more or less abstract theme and man’s experiences of movement. By using it politicians can focus the attention of the recipient on the content part of the theme, depending on their own intent. The metaphors of movement enhance persuasion because they conceptualize any political activity so that it is referred to as a journey with positively evaluated destination (Koller and Semino, 2009: 12). The attitude argumentation through affirmative discussion about the topic is dominant in both interviews, while at the same time expressing his attitude towards value judgement, as in the example (5). This is particularly persuasive if one takes into account that according to Charteris-Black (2005, 76) those metaphors are associated with patience, perseverance and caution over hasty decisions and short-term successes. (5) HR Ali ako dozvolite, vratio bih se na ono što sam obećao u kampanji, drugo važno obećanje je na neki način vezano za sigurnost, to je pitanje pravednosti, mislim da je napravljen jedan važan korak koji sam ja forsirao još iz vremena dok sam bio zastupnik, …..mislim da je to ogromni korak, važan korak za ovu ideju pravednosti. ENG But if I may, I’d like to return to what I promised in the campaign, the second most important promise which is somehow related to security; it is an issue of fairness, I think an important step was made which I pushed ahead in the times when I was a representative, …. I think that’s a huge step, important step for this idea of justice. (IJ, Nedjeljom u dva / Sundays at two, 18.03.2012) Metaphors MOVEMENT/ TRAVEL suggest to recipients that politicians are aware of where the party, the state or they themselves really want to go. Recipients are also aware that it is sometimes necessary to exercise patience and overcome obstacles which come in their way. So it is not surprising that this source domain is frequent in political discourse (Charteris Black, 2005; Lesz, 2011, et. al.).

4. CONCLUSION This paper approaches the topic of conceptual metaphor and political communication from a textual-linguistic, semantic, cognitive-linguistic and argumentative perspective. The manner of implementation of conceptual metaphors in the analysed sample is in direct relationship to the text form of a

86 Borčić, N., Kanižaj, I., Kršul, S.: Conceptual Metaphor in Political.. political interview. The basic language, or textual function of a political interview is the informative-persuasive function. Political communication presents a form of interaction, i.e. public communication which develops through available linguistic knowledge in the area of political activity. The persuasive effect of political interviews builds on the original feature of rhetoric as the power of persuasion in truthfulness and correctness of what is being said. Issuers, i.e. politicians want to challenge the recipients’ own interpretation through the offered conceptual statements. Scientists who deal with language policy and conceptual metaphors in a language find the subtle expression of emotions through the use of metaphor one of the essential characteristics of a successful persuasive political communication. Conceptual metaphors in that way shape the themes of a certain society and also affect social reality by emphasizing certain parts of the theme or approach to the theme. Use of conceptual metaphors makes it possible to point out that part of the target domain to which one wants to direct the attention of the recipient. Leading politicians should know how the nation “breathes” and the language should match the powers that they have and their positions. This paper analyses the linguistic use of conceptual metaphors of movement, personification and reification in conjunction with an affirmative and negative way of speaking about the topic and the topic area of argumentation through which a particular thesis is expressed. The research on the basis of the model of synergy matrix presented in this paper shows that the original domains of personifications, reification and movement dominate in the analysed sample. They are more common in political and social issues than economic ones, as was to be expected in accordance with the authority of the president. As the presidential candidate Josipović’s affirmative and negative public speaking primarily concerns the thematic concepts associated with the party which he was a member of and the opposing party and their activities and viewpoints. As the president his affirmative and negative way of speaking in the interviews primarily relates to the statements concerning political activities in the country, regardless of the party, and the activities of certain government bodies, but also for example the media as an important pillar of a democratic society. Prior to the research it was assumed and the research would confirm that the discourse is dominated by value judgments as a way of expressing attitude. This is dominant in the political communication because it is precisely by displaying or criticizing certain segments of a topic that the support of (potential) voters is encouraged or lost. In conclusion, it can be said that the purpose of this study was primarily to show the model analysis of language within which the sentence features and elements that contribute to the persuasion of political discourse are analysed. The results on which the conclusions are drawn are only symptomatic of this sample, but may serve as an incentive for further research.

87 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

REFERENCES Ahrens, K. (ed) (2009), Politics, Gender and Conceptual Metaphors, Basingstoke: Palgrave Macmillan. Balabanić, I, Mustapić, M. (2008), Medijska retorika u predizbornom razdoblju 2007. Analiza dnevnog tiska, Društvena istraživanja, 17(4-5), 647-669. Borčić, N. (2009), Kontrastivna analiza tekstne vrste politički intervju s obzirom na rodne osobitosti, Magistarski rad, Zadar: Sveučilište u Zadru. Borčić, N. (2010), Konceptualne metafore u političkim intervjuima. Medijske studije, 136-157. Borčić, N. (2012), Konceptualna metafora i semantička polja u tekstnoj vrsti politički intervju u odnosu na rodne osobitosti, neobjavljeni doktorski rad, Zadar: Sveučilište u Zadru. Budaev, È. (2006), Metaforičeskaâ model’ s ishodnoj ponâtijnoj sferoj «monarhiâ» v rossijskoj i britanskoj presse, Vestnik UGTU–UPI, Filologiâ. 3 (74/1), 171-195. Budaev, E. (2007), Metafora i soznanie v kontekste sovremennoj gumanitarnoj nauki, Vseros. nauč.-prakt. konf., 141-149. Charteris-Black, J. (2004), Sample Approaches to Critical Metaphor Analysis, Basingstoke: Palgrave Macmillan. Charteris-Black, J. (2005), Politicians and Rhetoric, Basingstoke: Palgrave Macmillan. Chilton, P. (2004), Analysing Political Discourse, London and New York: Routledge. Crisp, P. (2002), Metaphorical propositions: A Rationale, Language and Literature 11(7), 7-16. Cox, J. (2012), Politics in Motion: Barac Obama’s Use of Movement Metaphors, American Communication Journal, 14(2), 1-13. Čulić, Z. (2003), Čovjek, metafora, spoznaja, Split: Književni krug. Fahnestock, J., Secor, M. (2004), A Rhetoric of Argument, Boston: McGraw Hill. Girnth, H. (2002), Sprache und Sprachverwendung in der Politik. Eine Einführung in die linguistische Analyse öffentlich-politischer Kommunikation, Tübingen: Max Niemeyer Verlag. Goatly, A. (2007), Washing the Brain: Metaphor and Hidden Ideology, Amsterdam: Benjamins. Grbeša, M. (2004), Personalization in Croatian Presidental Election

88 Borčić, N., Kanižaj, I., Kršul, S.: Conceptual Metaphor in Political.. in 2000: How Personal Did the Candidates Go and What Did the Press Cover Politička misao, XLI(5), 52-73. Grbeša, M. (2005), Suvremene izborne kampanje i kako one utječu na demokratski proces, Politička misao, XLII(1), 49-59. Grbeša, M. (2012), Framing of the president: Newspaper Coverage of Milan Bandić and Ivo Josipović in the Presidental Election in Croatia in 2010, Politička misao, 49(5), 89-113. Ito,T., Larsen, J., Smith,N., and Cacioppo,J. (1998), Negative Information Weighs More Heavily on the Brain:The Negativity Bias in Evaluative Categorizations, Journal of Personality and Social Psychology, 75(4), 887-900. Kaid, L. (ed) (2004), Handbook of Political Communication Research, Mahwah: Lawrence Erlbaum Associates. Kanižaj, I. (2010), Proizvodnja vijesti u hrvatskim dnevnicima (novinsko izvještavanje u kampanjama za parlamentarne izbore 2003. i 2007. godine), Doktorska disertacija, Zagreb: Fakultet političkih znanosti. Koller, V., and Semino, E. (2009), Metaphor, Politics and Gender: a Case Study from Germany, Ahrens, K. (ed.) Politics, Gender and Conceptual Metaphors. Basingstoke: Palgrave Macmillan, 9-35. Kopperschmidt, J. (1986), Allgemeine Rhetorik: Einführung in die Theorie der Persuasiven Kommunikation, Stuttgart: Kohlhammer. Kövecses, Z. (2002), Metaphor: A Practical Introduction, Oxford: Oxford University Press. Lakoff, G., Johnson, M. (1980), Metaphors We Live By, Chicago: Chicago University Press. Lakoff, G., Johnson, M. (2004), Leben in Metaphern, Heidelberg : Carl- Auer Systeme. Lakoff, G. (1991), The Metaphor System Used to Justify War in the Gulf. Journal of Urban and Cultural Studies 2(1), 59-72. Lakoff, G. (2002), Moral Politics. How Liberals and Conservatives Think, Chicago, London: University of Chicago Press. Lakoff, G. (2004), Don’t think of an elephant: know your values and frame the debate: the essential guide for progressives, White River Junction: Chelsea Green Publishing Company. Lakoff, G. (2008), The Political Mind: Why You Cant Understand 21st- Century American Politics with an 18th-Century Brain, New York: Penguin Group. Lesz, B. (2011), To shape the world for the better: an analysis of metaphor in the Speeches of Barack Obama, Magistarski rad, Våren: Fakultet for humaniora,

89 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU samfunnsvitenskap og lærerutdanning. Luntz, F. (2007), Words that work: it’s not what you say, it’s what people hear, New York: Hyperion Books. Mio, J. (1996), Metaphor, Politics and Persuasion. Mio, J. (ed.), Katz, A. (ed.) Metaphor: Implications and Applications, Mahwah: Lawrence Erlbaum Associates, 127–147. Musolff, A. (2004), Metaphor and Political Discourse: Analogical Reasoning in Debates about Europe, Basingstoke: Palgrave Macmillan. Nimmo, D. and Sanders, K. R. (ed.), (1981), Handbook of Political Communication, Beverly Hills, CA: SAGE Publications. Perloff, R. (2003), The Dynamics of Persuasion. Communication and Attitudes in the 21st Century, Mahwah, New Jersey, London: Lawrence Erlbaum Associates Publishers. Pragglejaz. (2007), MIP: Method for Identifying Metaphorically Used Words in Discourse, Metaphor and Symbol 22(1), 1-39. Pratto, E, and John, O. P. (1991), Automatic vigilance: The attention grabbing power of negative social information, Journal of Personality and Social Psychology, 61, 380-391. Santa Ana, O. (2002), Brown Tide Rising. Metaphors of Latinos in Contemporary American Public Discourse, Austin: University of Texas Press. Semino, E., & Masci, M. (1996), Politics is Football: Metaphor in the Discourse of Silvio Berlusconi in Italy, Discourse and Society 72, 243-269. Smith, K. (1994), The White House Speaks: Presidential Leadership as Persuasion, Westport: Praeger Publishers. Stanojević, M. (2009), Konceptualna metafora u kognitivnoj lingvistici: pregled pojmova, Suvremena lingvistika (68), 339-369. Stanojević, M. (2013), Konceptualna metafora. Temeljni pojmovi, teorijski pristupi i metode, Zagreb: srednja europa. Steen, G. (1999), From Linguistic to Conceptual Metaphor in Five Steps, Gubbs, R. and Steen, G., Metaphor in Cognitive Linguistics, Amsterdam, Philadelphia: John Benjamins B.V., 57-77. Sušac, V. (2007), Konceptualna metafora u političkom govoru, Doktorska disertacija. Zadar: Sveučilište u Zadru. Swanson, D. and Mancini, P.(ed.), (1996), Politics and Democracy,Westport, Connecticut, London: Praeger Series. Škarić, I. (2003), Temeljci suvremenoga govorništva, Zagreb: Školska knjiga.

90 Borčić, N., Kanižaj, I., Kršul, S.: Conceptual Metaphor in Political..

Škarić, I. (2011), Argumentacija, Zagreb: Nakladni zavod Globus. Trent J. and Friedensberg, R, (2000), Political Campaign Communication: Principles and Practieces, Westport: Prager Place of Publication. Westen, D. (2007), The Political Brain. The Role of Emotion in Deciding the Fate of The Nation, New York: PublicAffairs. Nedjeljom u dva: Ivo Josipović, 22.02.2009, http://www.hrt.hr/enz/ nedjeljom-u-dva/ (12.6.2016) Nedjeljom u dva: Ivo Josipović, 18.03.2012, http://www.hrt.hr/enz/ nedjeljom-u-dva/ (12.6.2016)

91 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Appendix: ANALYTICAL MATRIX

PART A: GENERAL INFORMATION

Variable 1: Interview, date of broadcast: Variable 2: The length of the interview (no. of questions asked by journalists) in words 0000 …………………… Variable 3: Identification number of statement / response (00):

PART B: ANALYSIS OF INDIVIDUAL RESPONSES IN THE INTERVIEW

Variable 4: The identified linguistic metaphors in the interview refer to the source domain of MOVEMENT/JOURNEY, PERSONIFICATION, REIFICATION OR OTHERS 1. YES 2. NO 3. CANNOT BE DETERMINED

Variable 5: If answer 4 is YES, how many linguistic metaphors are there: 00 Variable 6: If answer 4 is YES, specify linguistic metaphors: Variable 7: If answer 4 is YES, specify source domain: Variable 8: If answer 4 is YES, this sentence has been identified as a central idea/claim of the answer: 1. YES 2. NO 3. CANNOT BE DETERMINED Variable 9: The central idea/claim has been identified as a statement of the facts of things 1. YES 2. NO 3. CANNOT BE DETERMINED Variable 10: The central idea/claim has been identified as a value judgment 1. YES 2. NO 3. CANNOT BE DETERMINED Variable 11: The central idea/claim has been identified as claim of cause and effect 1. YES 2. NO 3. CANNOT BE DETERMINED Variable 12: The central idea/claim has been identified as a statement that talks about future consequences 1. YES

92 Borčić, N., Kanižaj, I., Kršul, S.: Conceptual Metaphor in Political..

2. NO 3. CANNOT BE DETERMINED VARIABLE 13: Person talks affirmatively about a topic 1. YES 2. NO 3. CANNOT BE DETERMINED VARIABLE 14: If 13 is YES, specify sentence and highlight how it is communicated: Variable 15: Person talks negatively about a topic 1. YES 2. NO 3. CANNOT BE DETERMINED VARIABLE 16: If 15 is YES, specify sentence and highlight how it is communicated: Variable 17: Person uses a modal verb to emphasize subjective (affirmative or negative) / “value” talking about a topic 1. YES 2. NO 3. CANNOT BE DETERMINED VARIABLE 18: Person uses conditional structures to emphasize subjective (affirmative or negative) / “value” talking about a topic 1. YES 2. NO 3. CANNOT BE DETERMINED VARIABLE 19: Person uses modal particles to emphasize subjective (affirmative or negative) / “value” talking about a topic 1. YES 2. NO 3. CANNOT BE DETERMINED VARIABLE 20: Person uses adjectives to emphasize subjective (affirmative or negative) / “value” talking about a topic 1. YES 2. NO 3. CANNOT BE DETERMINED VARIABLE 21: Person uses adverbs of manner to emphasize subjective (affirmative or non-affirmative) / “value” talking about a topic 1. YES 2. NO 3. CANNOT BE DETERMINED

93 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Dr. sc. Nikolina Borčić Veleučilište VERN E-mail: [email protected]

Dr. sc. Igor Kanižaj Fakultet političkih znanosti Sveučilište u Zagreb E-mail: [email protected]

Svea Kršul, prof. Veleučilište VERN E-mail: [email protected]

KONCEPTUALNA METAFORA U POLITIČKOM GOVORU

Sažetak Konceptualne metafore smatraju se učinkovitim lingvističkim oblicima kojima se postiže uvjerljivost u upotrebi jezika. U ovom radu konceptualna metafora i politička argumentacija promatraju se kroz prizmu sinergije političke teme, afirmativne ili negativne komunikacije glavnih ideja povezanih s temom, upotrebu konceptualne metafore kao uvjerljive retoričke strategije i vrstu postavljenog argumenta. Istraživanje je provedeno na uzorku od 13 338 riječi iz dva politička intervjua s gosp. Ivom Josipovićem, 2009. i 2012. godine, u emisiji Nedjeljom u dva, koja se emitira jednom tjedno na prvom programu Hrvatske radiotelevizije (HTV 1). Rezultati istraživanja pokazuju da su konceptualne metafore kojima se u istraženom uzorku najčešće koriste lingvističke realizacije metafora iz domenâ personifikacije, reifikacije i putovanja. Ove lingvističke metafore većinom se upotrebljavaju kad se govori o vrijednostima. Istraživanje također pokazuje da su te metafore većinom afirmativne. Ključne riječi: politički jezik, politička metafora, konceptualna metafora. JEL klasifikacija: D72

94 Martina Hrnić, univ. spec. Predavačica Sveučilište u Dubrovniku E-mail: [email protected]

Ariana Violić-Koprivec, prof. Viša predavačica Sveučilište u Dubrovniku E-mail: [email protected]

VIŠEJEZIČNOST U NAUTIČKOM TURIZMU

UDK / UDC: [338.48:797.1]:81’246 JEL klasifikacija / JEL classification: I20, I21, Z31 Pregledni rad / Review Primljeno / Received: 14. ožujka 2016. / March 14, 2016 Prihvaćeno za tisak / Accepted for publishing: 12. listopada 2016. / October 12, 2016

Sažetak Na europskoj je razini prepoznata važnost poznavanja barem dva strana jezika. Sve je više spoznaja da uspjeh u bilo kojoj struci, pogotovo akademski obrazovanoga kadra, podrazumijeva aktivnu uporabu stranih jezika. Uzevši u obzir geografski položaj i činjenicu da je turizam dominantna gospodarska grana u Hrvatskoj, komunikacija s govornicima različitih govornih područja sastavni je dio gotovo svakog posla. Iako se engleski jezik danas smatra lingua franca i dominira nad drugim jezicima, komunikacija s govornicima nekoga drugog stranog jezika naša je svakodnevica. Na smjeru Pomorske tehnologije jahta i marina Sveučilišta u Dubrovniku provedeno je istraživanje kako bi se poboljšala ponuda učenja stranih jezika. Istraživanjem se ispitalo s koliko se stranih jezika studenti služe i koji su to jezici, smatraju li vladanje stranim jezicima bitnim za svoju profesionalnu karijeru i koje bi strane jezike željeli učiti. U radu se također istražio status stranih jezika na pomorskim studijima u europskom okruženju. Ključne riječi: jezična raznolikost, višejezičnost, učenje stranih jezika, pomorski studiji.

95 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

1. UVOD Vijeće Europe definiralo je jezičnu i kulturnu raznolikost Europske unije kao jednu od njezinih najvećih vrijednosti, ali i glavnih izazova. Brojna priopćenja i strateški dokumenti ističu višejezičnost kao dodatnu vrijednost i zajedničku obvezu.1 Uzevši u obzir geografski položaj i činjenicu da je turizam dominantna gospodarska grana u Hrvatskoj, komunikacija s govornicima različitih govornih područja sastavni je dio gotovo svakog posla. U radu će se osvrnuti na ponudu stranih jezika u programu smjera Pomorske tehnologije jahta i marina Sveučilišta u Dubrovniku i otkriti stajalište studenata toga smjera o važnosti učenja stranih jezika. Istražit će se je li jezična politika koja propagira učenja većeg broja stranih jezika zastupljena na pomorskim studijima diljem Europe.

2. EUROPSKA UNIJA I VIŠEJEZIČNOST Ciljevi koje je Vijeće donijelo u Barceloni 2002. godine smjernica su za politiku višejezičnosti u Europskoj uniji (European Council-Presidency Conclusions, 2002.). Između ostaloga, istaknuta je potreba da se uče barem dva strana jezika od najranije dobi. To je potvrđeno priopćenjem Europske komisije „Višejezičnost: prednost za Europu i zajednička obveza“ i Odlukom Vijeća o Europskoj strategiji višejezičnosti iz 2008. godine (Europska komisija, „Višejezičnost-prednost i obveza“, 2014.). Ti dokumenti naglašavaju važnost definiranja jezične politike jer ona pridonosi drugim politikama Europske unije. „Učenje jezika zauzelo je značajno mjesto u sveobuhvatnoj strategiji Europske unije, „Europa 2020“, kojom se promiče pametan, održiv i uključiv rast. Jezične vještine, kao sredstvo poticanja prekogranične mobilnosti građanina Europske unije, imaju ključnu ulogu u inicijativi „Mladi u pokretu“ i „Programu za nove vještine i nove poslove“ (Ključni podaci o poučavanju jezika u školama u Europi, 2012.). Politikom višejezičnosti u Europskoj se uniji nastoji zaštititi jezična, a samim tim i kulturna raznolikost i promicati učenje stranih jezika. „Vladanje stranim jezicima nužno se promatra i kroz pojam višejezičnosti, jedne od temeljnih europskih vrijednosti koja u svakom smislu pridonosi bogatstvu europske kulture i europskog društva.“ (Rovan, Jelić, 2008: 873) Višejezičnost znači uklanjanje jezičnih barijera i olakšani dijalog između govornika različitih govornih područja. „Znanje stranih jezika omogućuje nam upoznavanje novih ljudi i kultura i pruža nam nove poglede na život. Upoznajući ljude i kulture, više cijenimo svoju, i postajemo tolerantniji i otvoreniji”2 (Palacios, 2002: 180). Kovačić, Kirinić i Divjak (2009: 26) smatraju da poučavanje engleskog jezika (to se jednako tako odnosi i na druge strane jezike na visokoškolskoj razini) treba sagledati u okviru ispunjavanja zahtjeva društvenoga, političkoga, obrazovnoga i gospodarskoga konteksta u Europi, pri čemu je jezična politika 1 Više: Vijeće Europe, Deklaracija europskih ministara obrazovanja o interkulturalnom obrazovanju u novom europskom kontekstu (2003); Vijeće Europe, Odluka o Europskom jezičnom portfoliju (2000); Vijeće Europe, Preporuka br. r(98)6 Odbora ministara državama članicama vezano uz suvremene jezike (1998). 2 S engleskog jezika prevele autorice.

96 Hrnić, M., Violić-Koprivec, A.: Višejezičnost u nautičkom turizmu jedan od najvažnijih integracijskih aspekata u Europskoj uniji. Vladanje stranim jezicima otvara poslovne mogućnosti i olakšava zaposlenje u zajednici 28 zemalja, u kojoj se komunikacija odvija na različitim jezicima. Ono znači pozitivan pomak, jačanje društvenih i emocionalnih vrijednosti, kako na individualnoj razini, tako i na razini institucije u kojoj je pojedinac zaposlen. Promjene na tržištu rada podrazumijevaju stjecanje novih znanja i vještina. Zato obrazovne institucije, nastavnici i studenti trebaju biti svjesni trendova i spremni provoditi aktivnosti kojima se ti trendovi prate. Na visokim učilištima, u skladu s prioritetima Europske unije, velika se važnost pridaje mobilnosti studenata temeljem Bolonjskoga procesa. Mobilnost omogućuje stjecanje znanja, vještima i kompetencija na visokoobrazovnim ustanovama, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Mobilnost, bilo zbog stjecanja prakse ili obrazovanja, potiče jezičnu raznolikost te utječe na privatni i poslovni razvoj pojedinca. Program Europske unije Erasmus + (European Commission: Erasmus+ 2016:14) nastavak je europskih programa koji su se provodili u prethodnom razdoblju u području obrazovanja i osposobljavanja mladih. Temeljen je na suradnji unutar Europe i izvan nje. Programom se podupire mobilnost mladih, i onih koji s njima rade. Također, kreiraju se programi kojima se podupire jačanje sposobnosti i uključivanje mladih i različitih organizacija za mlade u strukturirani dijalog. Erasmus + program pridonosi samostalnosti studenata, kulturnom bogatstvu i osposobljenosti za rad u multikulturalnim i višejezičnim sredinama. „Stvaranje Europskog prostora visokog obrazovanja i Europskog istraživačkog prostora s jedne strane, a s druge strane potražnja na sve više integriranom europskom tržištu rada oslanjaju se na odgovornost sveučilišta da prihvate temeljne vještine studenata, uključujući informatičke vještine, strane jezike, tehnološku kulturu, poduzetništvo i društvene vještine, kao glavne uloge u obrazovnom sustavu“3 (Kovačić, Kirinić, Divjak, 2009: 26). Na Sveučilištu u Dubrovniku program razmjene studenata Erasmus jako je razvijen i aktivan. Studenti odlaze na razmjenu u različite europske zemlje i pritom otkrivaju potrebu poznavanja stranih jezika.

3. STATUS ENGLESKOG JEZIKA U JEZIČNOJ GLOBALIZACIJI U jezičnoj globalizaciji dolazi do promicanja engleskoga kao globalnoga jezika. Pašalić i Marinov (2008.) opravdano postavljaju pitanje hoće li za nekoliko stotina godina engleski postati jedini uporabni jezik i treba li se smanjiti njegov utjecaj na druge jezike. „Ipak, pojam ‘englishization’ ima i nuspojave: sa sobom donosi veliku prtljagu zapadnih predrasuda, načina života i načina spoznaje, koji asimiliraju govornike drugog jezika u model društva koje može biti oprečno njihovoj vlastitoj tradiciji i kulturi”4 (Tochon, 2009: 108). Naime,

3 S engleskoga prevele autorice. 4 S engleskog jezika prevele autorice.

97 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU engleski jezik međunarodne je komunikacije i, kada je u pitanju učenje stranih jezika, on je prijeko potreban. Osim toga, činjenica je da su studenti izloženi engleskom jeziku više nego drugim stranim jezicima i samim tim koriste se njime više u raznovrsnim svakodnevnim situacijama. Ipak, kao što Pašalić i Marinov (2008: 250) naglašavaju, to ne znači da je engleski bolji od ostalih jezika, već da ga uloga što je on trenutno ima u svijetu, čini superiornim nad drugim jezicima. Treba paziti da trend „superiornog“ engleskoga ne dovede do potiskivanja učenja i poučavanja drugih stranih jezika. Upravo se vladanjem više stranih jezika postiže međukulturno razumijevanje i očuvanje jezične i kulturne raznolikosti te omogućava aktivno sudjelovanje građana u postignućima i vrednotama Europske unije. Jezična se kulturna raznolikost naglašavaju kao temeljne vrijednosti Europske unije, kojoj i Hrvatska pripada, pa bi samim tim trebala provoditi sukladnu jezičnu politiku. „Budući da se u stalno rastućoj Europskoj uniji radi o mnogostrukim isprepletanjima, čija je posljedica nužno i jezično isprepletanje, upravo jezična politika itekako dobiva na važnosti. Ona se u mnogim zemljama Europe gotovo identificira s obrazovnom politikom“ (Velički, 2007: 99). Obrazovne ustanove i svi relevantni čimbenici svojim resursima trebaju utjecati na svijest o važnosti učenja stranih jezika uz pomoć strategije i politike učenja stranih jezika. Iako se svi načelno slažu da je upravo to od velike važnosti, u praksi smo svjedoci potpuno drukčije situacije. Na primjer, strani jezici, izuzev engleskoga, sve se manje uče na visokoškolskoj razini. Velički (2007: 99) uočava da je jezična politika u Hrvatskoj na svim razinama još uvijek nedostatno razrađena. Što je tome uzrok, vrlo je složeno pitanje.

4. STRANI JEZICI NA STUDIJU POMORSKE TEHNOLOGIJE JAHTA I MARINA SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU Na ovom smjeru u Dubrovniku engleski je jezik obvezan, a njemački i talijanski jezik izborni su kolegiji (Sveučilište u Dubrovniku, Pomorski odjel, 1999.). Ovaj studij je u brošuri i na službenoj stranici Sveučilišta u Dubrovniku opisan na sljedeći način: “Studij Pomorske tehnologije jahta i marina omogućuje stjecanje znanja i vještina za komercijalno i tehničko upravljanje marinama i flotom jahta i brodica. Namijenjen je obrazovanju studenata koji žele živjeti od mora i uz more. Taj studij ih osposobljava za radna mjesta u menadžmentu marina, uključivši i poslove iznajmljivanja (charteringa) jahta i brodica, te za zvanje skipera.” Može se očekivati da će profil stručnjaka koji će raditi ova zanimanja poznavati strane jezike to više što je turizam dominantna gospodarska grana u Hrvatskoj. Engleski jezik obvezan je kolegij na sve tri godine na preddiplomskom studiju i nosi 4 ECTS boda s dva sata predavanja i dva sata vježbi tjedno u zimskom semestru prve godina studija. Tijekom svih ostalih semestara studenti imaju jedan sat predavanja i dva sata vježbi tjedno Njemački i talijanski jezik izborni su kolegiji

98 Hrnić, M., Violić-Koprivec, A.: Višejezičnost u nautičkom turizmu i poučavaju se na prvoj i drugoj godini studija, i to jedan sat predavanja i jedan sat vježbi tijekom sva četiri semestra. Ovi kolegiji nose 2 ECTS boda (Sveučilište u Dubrovniku, Pomorski odjel, 1999.). Ames (1992: 263) ističe važne smjernice koje se moraju imati na umu pri izradbi studijskih planova i programa, a to je da će se studenti više angažirati ako vide smislene razloge za uključivanje u aktivnost; to podrazumijeva razumijevanje sadržaja, poboljšanje postojećih i stjecanje novih vještina i naglašenost osobnog doprinosa sadržaju aktivnosti. Bernard (2010: 3) ističe da, za razliku od drugih polja poput matematike, učenje jezika nije izolirano od društvenoga i kulturnog okruženja jer je pod utjecajem jezičnih stavova, kulturnih stereotipa i geopolitičkog promišljanja prema stranom jeziku. Premda ovaj rad ne ispituje stavove i motivaciju za učenje određenoga stranog jezika, ipak treba imati na umu čitav niz čimbenika koji na to utječu.5 U svakom slučaju, studijski programi i ponuda stranih jezika trebaju biti usklađeni s potrebama na tržištu rada. Zadaća je nastavniku dati svoj obol u zahtjevnom procesu poučavanja stranog jezika.6 Razvoj Sveučilišta u Dubrovniku iznjedrio je Centar za jezike koji organizira nastavu stranih jezika iz engleskoga, francuskoga, njemačkoga, talijanskoga i španjolskog jezika. Sukladno tome, Centar za jezike u mogućnosti je organizirati nastavu iz tih stranih jezika na svim odjelima Sveučilišta u Dubrovniku. Zbog toga je prvi cilj ovog rada bio istražiti mišljenje i interes studenata povezanh s učenjem stranih jezika na spomenutom studiju kao i o važnosti učenja stranih jezika općenito, a sve kako bi se poboljšala ponuda stranih jezika. U nastojanju da se dobiju relevantni podatci o ovoj problematici, provedeno je istraživanje.

5. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Istraživanje je provedeno tijekom redovite nastave u prvom semestru akademske 2013./2014. i 2014./2015. godine. Anketirano je ukupno 47 studenata studija Pomorske tehnologije jahta i marina - 24 studenta u akademskoj 2013./2014. godini i 23 studenta u akademskoj 2014./2015. godini.7 Anketa je ukupno sadržavala 15 pitanja koja se dotiču više tema, a u radu će se predočiti podaci koji pokazuju s koliko se stranih jezika studenti služe i koji su to jezici,

5 Brojni su se autori bavili istraživanjem motivacije za učenje stranih jezika. Katica Balenović (2011: 193-195) daje pregled autora koji su se u Hrvatskoj bavili tom temom. Ističe Jelenu Mihaljević Djigunović (1998.), koja je istraživala motivaciju za učenje engleskog jezika i naznačila je tri tipa motivacije (uporabno-komunikacijski, afektivni tip i integrativni tip), zatim Miškulin-Čubrić i Vilke Pinter koja definira komunikativnu, kulturalnu, informativnu i profesionalnu orijentaciju. Važan stručnjak u ovom području je i Dornyei (1994: 279), koji je istraživanja o motivaciji provodio u Mađarskoj. Obrazlaže da je najopćenitija razina jezika ona na kojoj se motivacija naslanja na kulturu što je jezik prenosi, na zajednicu u kojoj se govori i na korisnost poznavanja jezika. Ovi opći motivi određuju osnovne ciljeve učenja i odabira jezika. 6 „Učinkovito poučavanje utemeljeno na CLIL pristupu podrazumijeva usvajanje znanja i vještina, interakciju u komunikacijskom kontekstu te interkulturalnu svjesnost i toleranciju. U središtu su toga pristupa stručni sadržaji ukomponirani u akademske, stručne i autentične nastavne materijale u kojima su od primarne važnosti stručna terminologija i frazeologija” (Kordić, Papa, 2014: 74). Clil pristup je „integrirano učenje sadržaja i jezika uključuje učenje nastavnih sadržaja kroz medij stranog jezika i učenje stranog jezika kroz medij nastavnog sadržaja.” (British Council, 2009) 7 Važno je naglasiti da studijski smjer Pomorske tehnologije i jahta i marina ima malu upisnu kvotu. U akademskoj 2013./2014. godini na prvu su godinu upisana 24 studenta, 2014./2015. godini ukupno 20 studenata.

99 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU smatraju li vladanje stranim jezicima bitnim za svoju profesionalnu karijeru i koje bi strane jezike željeli učiti. U akademskoj 2013./2014. godini 88 % studenata prve godine odlučilo je učiti drugi strani jezik. Omjer je za tri studenta veći u korist talijanskog jezika. U akademskoj 2014./2015. godini 65 % studenata prve godine odlučilo je učiti drugi strani jezik. Omjer između talijanskoga i njemačkog gotovo je podjednak - samo je jedan student više upisao talijanski jezik. U akademskoj 2013./2014. godini jednim stranim jezikom vladalo je 67 % studenata. S dva strana jezika koristilo se 25 %, a s tri 8 % studenta. Najveći broj ispitanika vladao je engleskim jezikom, i to njih 92 %. Na drugom mjestu bio je njemački jezik s udjelom od 33 %. Talijanski, španjolski i francuski jezik imali su udio od 4 %. U akademskoj 2014./2015. godini 39 % studenata vladalo je jednim stranim jezikom, 30 % s dva, a 26 % s tri strana jezika. Engleskim jezikom vladao je najveći broj studenata, njih 96 %, njemačkim 43 %, talijanskim 35 %, španjolskim 9 % studenata. Francuski jezik nitko nije poznavao. Studenti su se izjasnili koje jezike smatraju posebno koristima za struku i buduće zanimanje. Engleski jezik smatraju najkorisnijim, i to vrlo uvjerljivo. Talijanski i njemački jezik izmjenjuju se na drugom i trećem mjestu i definirani su kao dosta korisni. Francuski je na četvrtom mjestu kao malo koristan, a španjolski je posljednji kao nimalo koristan strani jezik – prema mišljenju studenata. Nisu predložili druge jezike koje bi željeli učiti. Rezultat pokazuje najveću popularnost engleskoga, talijanskoga i njemačkog jezika, što su ujedno jezici koji su ponuđeni u studijskom programu. Postavlja se pitanje je li upravo studijski program nametnuo ovaj rezultat pa se izvodi zaključak da bi bilo potrebno provesti dodatno istraživanje kako bi se utvrdile stvarne potrebe na tržištu rada. Gotovo svi studenti (92 % i 96 %) smatraju da je znanje više stranih jezika dostatno korisno u njihovoj struci. A ako bi u okviru studijskog programa imali mogućnost učiti još stranih jezika, za to bi se odlučilo 78 % i 74 % ispitanih.

6. STRANI JEZICI NA POMORSKIM STUDIJIMA U EUROPSKOM OKRUŽENJU Drugi cilj ovoga rada bio je dobiti uvid u status stranih jezika na pomorskim studijima u europskom okruženju. Analizirani su oni studijski programi na različitim pomorskim učilištima koji su bili dostupni. Na Katedri za pomorske tehnologije jahta i marina na Pomorskom fakultetu u Splitu (Sveučilište u Splitu, Pomorski fakultet, 2012.) program učenja stranih jezika podudara se s programom poučavanja stranih jezika na smjeru Pomorske tehnologije jahta i marina na Sveučilištu u Dubrovniku. U oba programa engleski je jezik obvezni kolegij i traje šest semestara. Talijanski i njemački izborni su kolegiji i poučavaju se četiri semestra.

100 Hrnić, M., Violić-Koprivec, A.: Višejezičnost u nautičkom turizmu

Pomorski fakultet u Rijeci (Sveučilište u Rijeci, Pomorski fakultet, 2015.) ne nudi studij Pomorske tehnologije jahta i marina, ali na studiju Nautika i tehnologija pomorskog prometa pomorski engleski jezik obvezan je kolegij tijekom sve tri godine preddiplomskog studija. Drugi se jezici ne nude ni kao obvezni niti kao izborni kolegiji. Na Fakultetu za pomorstvo u Kotoru (Univerzitet Crne Gore, Fakultet za pomorstvo Kotor, 1999.) u Crnoj Gori poučava se samo engleski jezik kao obvezni kolegij tijekom prvoga, trećega i petog semestra. Na studiju Maritime Business and Logistics na Sveučilištu u Plymouthu (Plymouth University, Maritime Business and Logistics, 2016.) u Velikoj Britaniji francuski, njemački i mandarinski jezik nude se kao izborni kolegiji na prvoj godini studija. École nationale supérieure maritime (ENSM) u Francuskoj nudi tečajeve za osposobljavanje za rad na jahtama. Od stranih jezika u programu je ponuđen samo engleski jezik (École nationale supérieure maritime, 2015.). Na Odjelu za pomorske studije Sveučilišta u Pireju (University of Piraeus, Department of Maritime Study, 1999.) u Grčkoj nema stranih jezika u nastavnom programu. Na Pomorskom fakultetu Sveučilišta Dokuz Eylül (Dokuz Eylül University, Maritime faculty) u Izmiru u Turskoj poučava se samo pomorski engleski jezik kao obvezni kolegij, a ista je situacija i na pomorskom fakultetu Gdynia (Gdynia Maritime University, Faculty of Navigation, 2004.) u Poljskoj, kao i na Facultat de Nàutica de Barcelona (Universitat Politècnica de Catalunya, Facultat de Nàutica de Barcelona, 2001.) u Španjolskoj. Naznačeni primjeri pokazuju da se poučavanje više stranih jezika njeguje na Pomorskom odjelu Sveučilišta u Dubrovniku, dok drugi spomenuti pomorski fakulteti nude samo engleski kao jezik struke, dok su ostali strani jezici ponuđeni samo na Sveučilištu u Plymouthu.

7. ZAKLJUČAK Rezultati istraživanja su pokazali da studenti smatraju učenje stranih jezika iznimno važnim tijekom svojega akademskog obrazovanja. Strane jezike koji su im ponuđeni u okviru studijskog programa drže korisnijima od ostalih stranih jezika koje nisu u mogućnosti učiti. Međutim, u velikom su broju izrazili želju za učenje i drugih stranih jezika ako bi im se to omogućilo. Zaključuje se da studenti imaju razvijenu svijest o važnosti učenja stranih jezika, imaju želju i volju učiti više stranih jezika. Sveučilište je u Dubrovniku među vodećima po ponudi stranih jezika u usporedbi s drugim srodnim studijima u europskim središtima. Utvrđeno je da je ponuda stranih jezika na sličnim studijima u Europi uglavnom svedena na poučavanje engleskog

101 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU jezika. Zbog toga se može zaključiti da je Sveučilište u Dubrovniku prepoznalo važnost vladanja stranim jezicima za profesionalnu karijeru svojih studenata pa svoju jezičnu politiku kreira sukladno uputama europskih obrazovnih politika.

LITERATURA Ames, C. 1992. Classrooms: goals, structures, and student motivation, Journal of Educational Psychology, Vol. 84, No. 3, 261-271. Balenović, K. 2011. Motivacija odraslih učenika za učenje engleskog jezika u kontekstu globalizacije, Napredak, br. 152, 189-209. Bernard, J. 2010. Motivation in foreign language learning: the relationship between classroom activities, motivation, and outcomes, in a university language-learning environment, Dietrich college of Humanities and Social Sciences. Dornyei, Z. 1994. Motivation and motivating in the foreign language classroom, The modern language journal, Vol. 48, No. 3, 273-284. European Commission: Erasmus + Vodič programa, 2016: 14. Kordić, Lj., Papa, D. 2014. Suradnja među katedrama u svrhu podizanja kvalitete nastave stranih jezika struke – komparativni pristup, Pravni vjesnik, god. 30, br. 1, 73 – 88. Kovačić, A., Kirinić, V., Divjak, B. 2009. Linguistic Competence in Tertiary-Level Instruction in English and Its Relevance for Student Mobility, Journal of Information and Organizational Sciences, Vol. 33, No. 1, 25-37. Palacios, I. M. 2002. Foreign language teaching in tertiary education: a European perspective, CAUCE, No. 25, 165-184. Pašalić, M., Marinov, S. 2008. The english language and globalisation, Školski vjesnik, br. 57, 249 – 258. Rovan, D. & Jelić, A. B. 2010. Motivacijska uvjerenja u učenju materinskoga jezika i stranih jezika, Društvena istraživanja, br. 4-5, 873-894. Tochon, F. V. 2009. The Role of Language in Globalization: Language, Culture, Gender and Institutional Learning, International Journal of Educational Policies, 3(2), 107-124. Velički, D. 2007. Nova višejezičnost i učenje stranih jezika kao dio jezične politike, Metodički ogledi, Vol. 14, Br.1, 93-103. European Council Presidency Conclusions. 2002. Dostupno na: ec.europa.eu/invest-in.../pdf/.../barcelona_european_council.pdf (2. 12. 2015.) Dokuz Eylül University, Maritime faculty. Dostupno na: http://www. deu.edu.tr/DEUWeb/English/Icerik/Icerik.php?KOD=22809 (21. 12. 2015.)

102 Hrnić, M., Violić-Koprivec, A.: Višejezičnost u nautičkom turizmu

Europska komisija, Višejezičnost-prednost i obveza. 2014. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=URISERV%3Aef0003 (10. 1. 2016.) Europska komisija, Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu. 2012. Ključni podaci o poučavanju jezika u školama u Europi. Dostupno na: http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/documents/key_ data_series/143HR.pdf (20. 1. 2016.) Sveučilište u Dubrovniku, Pomorski odjel. 1999. Dostupno na: http://www.unidu.hr/datoteke/131izb/aa-F04-12-Preddiplomski-studij- PTJM-2015-2016.pdf (6. 2. 2016.) British Council, Content and Language Integrated Learning. 2009. Dostupno na: https://www.teachingenglish.org.uk/article/content-language- integrated-learning (12. 2. 2016.) Sveučilište u Rijeci, Pomorski fakultet. 2015. Dostupno na: http://www. pfri.uniri.hr/images/stories/Studijski_programi/Studijski_programi/Nautika_i_ tehnologija_pomorskog_prometa.pdf (25. 2. 2016.) Sveučilište u Splitu, Pomorski fakultet. 2012. Dostupno na: http://www. pfst.unist.hr/hr/component/intranet/?view=sskolegij&id=326 (25. 2. 2016.) Univerzitet Crne Gore, Fakultet za pomorstvo Kotor. 1999. Dostupno na: http://www.fzpkotor.com/joomla/index.php/studije/osnovne/menadzment-u- pomorstvu-kotor/plan-menadzmenta-u-pomorstvu-kotor (25. 2. 2016.) Universitat Politècnica de Catalunya, Facultat de Nàutica de Barcelona. 2001. Dostupno na: http://www.fnb.upc.edu/sites/default/files/GRAU%20 EN%20TECNOLOGIES%20MARINES_0.pdf (26. 2. 2016.) Gdynia Maritime University, Faculty of Navigation. 2004. Dostupno na: http://wn.am.gdynia.pl/wp-content/uploads/2015/09/Nawigacja-1st-I-ROK- stac-2015_16.pdf (26. 2. 2016.) Plymouth University, Maritime Business and Logistics. 2016. Dostupno na: https://www.plymouth.ac.uk/courses/undergraduate/bsc-maritime-business- and-logistics (27. 2. 2016.) École nationale supérieure maritime. 2015. Dostupno na: https://www. supmaritime.fr/en/home/ensm-news/544-ensm-training-courses-cti-approval. html (1. 3. 2016.) University of Piraeus, Department of Maritime Study. 1999. Dostupno na: http://www.maritimeunipi.gr/index.php?option=com_content&view=article &id=22&Itemid=34&lang=en (2. 3. 2016.)

103 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Martina Hrnić, univ. spec. philol. Lecturer University of Dubrovnik E-mail: [email protected]

Ariana Violić-Koprivec, prof. Senior lecturer University of Dubrovnik E-mail: [email protected]

MULTILINGUALISM IN NAUTICAL TOURISM

Abstract The importance of acquisition of at least two foreign languages has been recognised in Europe. There is an increasing awareness of the need for active knowledge of foreign language in any profession, especially with academic degrees. Taking into consideration the geographical position and the fact that tourism is the dominant industry in the Republic of Croatia, communication with users of various languages is unavoidable in almost any business. Although the English language is considered to be lingua franca and dominating all languages, communication with users of other foreign languages cannot be avoided on daily basis. This research was carried out at the University of Dubrovnik, Yacht and Marina Technologies Study, in order to improve foreign language learning. The research aimed to ascertain the number of languages the students use, which languages are used, the importance of acquisition of foreign languages for their professional career in their own opinion, and which foreign languages they would like to learn. The status of foreign languages in maritime studies in Europe was also analyzed. Key words: language diversity, multilingualism, foreign language acquisition, maritime studies JEL classification: I20, I21, Z31

104 Maša Malić, mag. nov. Agencija za poljoprivredno zemljište E-mail: [email protected]

KONTROLING U JAVNOM SEKTORU - PREDUVJETI ZA USPJEŠNU IMPLEMENTACIJU

UDK / UDC: 65.012.43:35 JEL klasifikacija / JEL classification: H83 Pregledni rad / Review Primljeno / Received: 1. svibnja 2016. / May 1, 2016 Prihvaćeno za tisak / Accepted for publishing: 12. listopada 2016. / October 12, 2016

Sažetak Rad se usredotočuje na kontroling kao funkciju menadžmenta u javnom sektoru. Posebna pozornost posvećena je osnovnim preduvjetima za njegovu uspješnu implementaciju poput jasno i nedvojbeno definirane misije i vizije organizacije, operacionaliziranih ciljeva na razini svakog djelatnika, definiranja i kreiranja radnih procesa i kataloga poslova i razvoja informacijskih sustava kako bi se podatci prikupljali i pohranjivali na jednome mjestu, te kako bi kontroling lako i jednostavno dolazio do informacija. Ukratko su opisane razlike između kontrolinga u javnome i privatnom/profitnom sektoru, te je dan pregled razvoja kontrolinga tijekom povijesti. Rad bi trebao poslužiti kao pomoć za eventualna daljnja istraživanja bilo kojeg segmenta kontrolinga u javnom sektoru. Ključne riječi: kontroling, javni sektor, ciljevi, misija i vizija.

105 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

1. UVOD Kontroling u javnom sektoru u Republici Hrvatski tek je u začetcima, no potreba za implementacijom kontrolinga i u području javnog djelovanja svakako je opravdana. Rukovodstvu su, bez obzira na područje rada, potrebne kvalitetne i pouzdane informacije kao temelj za strateško odlučivanje, u čemu kontroling ima bitnu ulogu kao dopuna i stručna podrška menadžmentu u procesima planiranja, upravljanja i odlučivanja. Transparentna, korisnicima orijentirana i učinkovita javna uprava tematski je prioritet regionalne politike Europske unije i sastavni je dio brojnih strateških dokumenata, poput desetogodišnje „Strategije 2020“, „Strategije razvoja javne uprave za razdoblje od 2015. do 2020. godine“ i dr. Strategija razvoja javne uprave za razdoblje od 2015. do 2020. godine (Narodne novine, 2015) temelji postupanje javne uprave na načelima pouzdanosti i predvidljivosti (pravna sigurnost), otvorenosti i transparentnosti, odgovornosti, učinkovitosti i djelotvornosti i koherentnosti, kako bi se pridonijelo gospodarskome i održivom razvoju. Jedan od instrumenata za postizanje zadanih ciljeva i održivog poslovanja, koje je u privatnom sektoru rutina, svakako je i kontroling. Kao svrha ovog istraživanja postavlja se analiza razlika između kontrolinga profitabilnih i neprofitabilnih subjekata. Cilj je istraživanju valorizacija stupnja edukacije zaposlenika javne uprave kao činitelja uspješnog kontrolinga javne uprave. Istraživačka hipoteza kaže da je potrebno podignuti razinu edukacije kontrolera u javnoj upravi kako bi kontroling ispunio svoju osnovnu funkciju – nadzor nad procesima na putu do cilja.

2. POJMOVNO ODREĐENJE I RAZVOJ KONTROLINGA Brojni domaći i inozemni autori bave se sve aktualnijom tematikom kontrolinga i upravljanja učinkovitošću. Brojne su definicije kontrolinga, no sve u fokusu sadržavaju podršku menadžmentu. Osmanagić (1998.) definira kontroling kao „funkciju i podsustav menadžmenta koji pridonosi efikasnosti i efektivnosti u radu menadžmenta čime se povećava sposobnost prilagođavanja poduzeća unutarnjim i vanjskim promjenama, povećava se vitalnost poduzeća i njegova tržišna akceptiranost“. „Kontroling bismo mogli definirati kao skup multidisciplinarnih znanja koja su potrebna kako bi se na temelju bezbrojnih podataka iz poduzeća, ali i izvan njega, prikupio optimalan broj onih koji su nužni menadžerima te svima koji upravljaju poduzećem za kvalitetno odlučivanje“ (Očko i Švigir, 2009.). „On (kontroling – op. aut.) je potpora upravljanju i odlučivanju, tj. stručna podrška u procesu vođenja, tj. aktivnost koja je izravno podređena vrhu poduzeća poradi postignuća usklađene aktivnosti poduzeća i njegovih normiranih strateških i operativnih ciljeva“ (Škrtić, 2006.).

106 Malić, M.: Kontrolling u javnom sektoru...

U svojoj knjizi Kontroling i kontroler Blazek et al. (2014.) ističu kako „kontroler ne kontrolira. To može zvučati kao paradoks, ali kontrolerov je posao pribaviti najbolje moguće informacije i tumačenje tih informacija kako bi se funkcija kontrolinga mogla izvršiti“. Ziegenbein (2008.) ističe kako se „ovdje i danas pod kontrolingom podrazumijevaju ‘upravljanje’ i ‘utjecanje’, ali i ‘držanje pod kontrolom’, tj. obaviještenost o stanju stvari, ovladavanje postupcima i događajima kao i u ulozi ‘partnera vodstva’, davanje preporuka i djelovanje radi ostvarenja vizija i strategije top menadžmenta.“ International Group of Controlling (u daljnjem tekstu: IGC), neprofitna međunarodna platforma koja okuplja institucije i organizacije na području kontrolinga, definira kontroling kao „cjelokupan proces definiranja ciljeva, planiranja i nadzora (u smislu upravljanja i reguliranja) i uključuje sve relevantne financijske i komercijalne aspekte“ (IGC, 2010.). Internationaler Controller Verein (u daljnjem tekstu: ICV), međunarodna udruga kontrolera, definira kontroling kao „uspoređivanje rezultata sa standardima odnosno mjerilima ili reguliranje nečega. Kontroleri razvijaju upravljači proces definiranja ciljeva, planiranje i kontrolu poslovnih procesa i stoga dijele odgovornost za postizanje poduzetničkih ciljeva“ (ICV). IGC misiju kontrolera definira kao: „Kontroleri kao partneri menadžmenta pružaju bitan doprinos održivom uspjehu organizacije. Kontroleri (1) oblikuju i prate menadžerski proces određivanja ciljeva, planiranja i upravljanja, tako da svaki donositelj odluke može djelovati u skladu s usvojenim ciljevima; (2) brinu se za savjestan odnos prema budućnosti, čime se omogućava iskorištavanje prilika i upravljanje rizicima; (3) integriraju pojedinačne organizacijske ciljeve i planove u odgovarajuću cjelinu; (4) razvijaju i održavaju kontroling sustave, osiguravaju kvalitetu podataka i informacije koje su relevantne za odlučivanje; (5) obvezani su da djeluju kao ekonomska savjest za dobrobit cijele organizacije“ (International Group of Controlling, 1996.). Početci kontrolinga sežu u daleku prošlost. On je povezan s poduzetničkim ciljevima i aktivnostima, te se sami početci mogu povezati s trgovcima i začetkom poduzetništva u doba Mezopotamije. „Arheologija je potvrdila da su moderni elementi poduzeća bili prisutni, pa čak i dominantni već u Mezopotamiji u trećem tisućljeću prije Krista, a da je institucionalni kontekst bio pogodan za dugoročan razvoj“ (Landes, 2010.). Kao termin kontroling se prvi put spominje još u 15. stoljeću u Velikoj Britaniji u kontekstu državne uprave. Jackson (1950.), kako je navedeno u radu Bradshaw i Hull (1950.), objašnjava da je u to doba „Countrollour“ na engleskom kraljevskom dvoru bilježio priljev i odljev novca i dobara. Razvoj kontrolinga u Sjedinjenim Američkim Državama počinje u 18. stoljeću također u okrilju upravljanja državom i državnim proračunom.

107 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

„Godine 1778. Kongres je osnovao, u sklopu državne riznice, urede kontrolinga (comptroller), revizora, rizničara i šest knjigovodstvenih povjerenika koji su djelovali unutar Vijeća riznice“ (Chatfield i Vangermeersch, 1996.). Na europskome tlu izrazitiji razvoj kontroling doživljava nakon drugoga svjetskog rata i dolaskom američkom kapitala prvenstveno u njemačkim poduzećima, kćerima američkih koncerna. „Prema istraživanju McKinseyja, na temelju uzorka od 30 tipičnih njemačkih velikih poduzeća s prometom većim od jedne milijarde DEM, 1974. godine već je 90 % poduzeća imalo osamostaljeno mjesto kontrolinga“ (Weber, 1993.; navedeno u Osmanagić Bedenik, 1998.). Od tada do danas razvoj kontrolinga kategorizira se u tri generacije ovisno o specifičnostima razdoblja u poslovanju. Razdoblje kontrolinga kao registratora odnosi se na pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća kada su poduzeća poslovala u okruženju s vrlo malim brojem promjena, i pasivno prilagođavanje bila je zadovoljavajuća poslovna strategija. „U takvim uvjetima relativno statičkog okruženja u poduzećima se prognozira i planira, koriste se relativno jednostavne tehnike rješavanja problema, nastoji se očuvati proizvodni program bez većih promjena“ (Osmanagić Bedenik, 1998.). Sedamdesetih godina, kao posljedica sve veće konkurencije i zasićenja tržišta, kontroling pomaže rukovodstvu u usmjeravanju i upravljanju poduzećima i funkcionira kao navigator. Prije korišteni instrumenti, poput bilanci, kalkulacija i knjigovodstva, evolviraju u naprednije alate, poput kratkotrajnog računa troškova i učinaka, doprinosa pokriću fiksnih troškova, izračuna točke pokriće, kontrolu izvršenja proračuna i dr. U novije vrijeme poduzeća posluju u sve nesigurnijim i kompleksnijim okruženjima u kojima je broj dionika u porastu, od dobavljača, kupaca do novih konkurenata, i potrebna je proaktivna poslovna strategija kako bi se odgovorilo brojnim izazovima. „U tom smislu govori se o kontroleru kao inovatoru koji sudjeluje u procesu rješavanja problema i koji treba uvoditi i razvijati nove instrumente kao pomoć kapetanu broda u magli i nevremenu“ (Osmanagić Bedenik 1998: 26).

3. KONTROLING NEPROFITNOG SEKTORA – SLIČNOSTI I RAZLIKE PRIVATNOG I JAVNOG SEKTORA Glavnom distinkcijom između javnoga i privatnog sektora može se smatrati opći cilj – u privatnom/profitnom sektoru opći cilj kojemu se teži jest ostvarivati dobit, a u javnom sektoru top je rad za opće dobro. Halfar (2010.) razlike kategorizira u pet područja – pravni oblik i poseban porezni položaj, interesne skupine, područje rada, financiranje i društveno određivanje funkcija.

108 Malić, M.: Kontrolling u javnom sektoru...

S gledišta pravnog oblika i posebnoga poreznog položaja neprofitne organizacije nemaju vlasnike udjela, biraju odgovarajuće organizacijske oblike te su specifične u pogledu javnih davanja i zabrane isplate dobiti. U interesnim skupinama, neprofitni sektor ima na raspolaganju veći manevarski prostor za prilagodbe očekivanjima različitih stakeholdera i može samostalno njihove zahtjeve relativizirati ili im dati prednost, što u privatnom sektoru nije tako. U dijelu područja rada teško je naznačiti društvena polja djelovanja koja su prepuštena samo neprofitnom sektoru, pa se smatra da nema ekskluzivnih područja neprofitnih organizacija. S gledišta financiranja glavna je razlika u zabrani isplate dobiti i nepostojanje namjere da se ostvaruje profit, a u pitanju društvenog određivanja funkcija Halfar ističe proizvodnju dobara i usluga koje društvo inače ne može staviti na raspolaganje, tj. za koje tržište ne može stvoriti ponudu.

4. ODREĐIVANJE VIZIJE, MISIJE I CILJEVA U JAVNOM SEKTORU Osnovna svrha postojanja javnog sektora doprinos je društvu u cjelini, pa je misija tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima definirana u velikoj mjeri zakonima i uredbama koje reguliraju njihovo osnivanje. Ashridge-model misije, kako stoji u radu Campbell i Yeung (1991.), model je za kreiranje misije, koji se sastoji od četiri međusobno povezana dijela što utječu jedan na drugoga i trebaju se promatrati zajedno kako bi se stvorila čvrsta misija - svrha, vrijednosti, standardi ponašanja i strategija. Svrha odgovara na pitanja za čiju dobrobit djelujemo i zašto postojimo, vrijednosti su uvjerenja i moralna načela koja se nalaze u korporativnoj kulturi, zatim se standardi ponašanja odnose na jasno artikulirane smjernice o svakodnevnom ponašanju zaposlenika, a strategija definira posao/zadatak kojim se poduzeće treba baviti kako bi ostvarilo kompetitivnu prednost. Promatrajući misije organizacija državnoga i javnog sektora u Republici Hrvatskoj u svjetlu Ashridge-modela misije, ili u kontekstu klasičnog modela strateškog planiranja (Mintzberg et al., 1998.), koji na temelju eksterne i interne analize uvjeta formulira, evaluira i implementira strategiju, misiju i osnovne ciljeve organizacije – vidljivo je da je postojeće misije potrebno revidirati i formulirati na ispravnim temeljima. „Bez jasno formulirane misije u kojoj su povezani zadaća, smisao i ciljevi neprofitne organizacije, nema smislenog kontrolinga“ (Halfar, 2010.). Jasna i nedvojbeno definirana misija i vizija organizacije neizostavni su dio strateškog upravljanja u privatnom i u javnom sektoru, i jednu su uz drugu čvrsto povezane. „Vizija je poduzeća cjelovita, buduća predodžba o svrsi poduzeća i putovima njezina ostvarenja“ (Osmanagić Bedenik 1998: 77). Vizija odgovara na pitanja što želimo postići, kako ćemo to postići, u kojem smjeru ćemo djelovati, gdje ćemo biti za pet do deset godina i dr.

109 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Treći instrument strateškog kontrolinga, određivanje ciljeva, zahtijeva dvosmjernu komunikaciju – uzlaznu, dakle od dna prema vrhu, i silaznu, od vrha prema dnu. Blazek et al. (2014.) takav model formuliranja ciljeva nazivaju Utvrđivanje ciljeva sudjelovanjem koje se koristi informacijama svih internih dionika organizacije kako bi se zajedničkim naporima i sporazumom našlo konačno rješenje. Osmanagić Bedenik (1998.) objašnjava kako su ciljevi krajnje točke prema kojima su usmjerene aktivnosti, početna i završna točka procesa upravljanja: planiranje, kontrola, informiranje, organiziranje i upravljanje ljudskim potencijalima. Objašnjavajući što su ciljevi, Drucker (2008.) ističe „nadređeni mora razumjeti što očekivati od podređenih menadžera. Podređeni s druge strane moraju znati za koje rezultate su odgovorni“. Pri definiranju ciljeva treba se brinuti o metodološkoj ispravnosti njihova artikuliranja koristeći se SMART matricom, dakle treba da ciljevi budu specifični (eng. specific), mjerljivi (eng. measurable), ostvarivi (eng. attainable), realni (eng. realistic) i vremenski ograničeni (eng. time bound). Zaposlenici moraju biti upoznati s operativnim ciljevima, njihovom vezom s misijom i vizijom, načinom na koji će ih ostvariti. Pojednostavljeno, ciljevi moraju biti operacionalizirani - imati jasan sadržaj (npr. povećati broj hektara državnoga poljoprivrednog zemljišta danoga u zakup), opseg (npr. za 15 %), vremenski okvir (npr. do 1. 6. 2017.). „Dok je zadatak upravljanja utvrđivanje ciljeva, zadatak je kontrolinga učiniti ciljeve mjerljivim i jasnim, te koordinirati i usmjeravati sve aktivnosti prema tim ciljevima rabeći razne metode i tehnike koordinacije, planiranja, analize, kontrole i informiranja“ (Avelini Holjevac, 1998.). U kontekstu formuliranja ciljeva Drucker (2008) razvija pristup upravljanja s pomoću ciljeva (management by objectives – MBO). „Svaki član poduzeća pridonosi nečemu različitom, ali svi moraju doprinositi zajedničkom cilju. Svi njihovi napori moraju ići u istom smjeru i njihovi doprinosi moraju zajedno stvoriti cjelinu - bez praznina, bez trenja, bez nepotrebnog dupliciranja napora“ (Drucker, 2008.). Prema takvu pristupu ciljevi se izvode iz strategije za svakoga pojedinog djelatnika, te im se pridružuju kriteriji uspješnosti kako bi se lakše pratilo njihovo postizanje i dobivala povratna informacija. Drucker (2008.) ističe da se radi o mukotrpnom procesu koji zahtijeva posebne tehnike i nailazi na četiri otežavajuća organizacijska čimbenika – specijalizirani posao većine menadžera, hijerarhijsku strukturu upravljanja, razlike u viziji i radu i posljedičnu izolaciju različitih razina upravljanja, te strukturu naknada menadžerima. Kao ilustraciju potencijalne opasnosti uske specijalizacije menadžera Drucker iznosi priču o tri rezača kamena od kojih je jedan svoj posao opisao kao „radim da bih preživio“, drugi je izjavio kako radi na najboljem poslu rezanja kamena u zemlji, a treći da gradi katedralu. Baviti se samo usko specijaliziranim područjem može odvratiti pozornost djelatnika od sveopćega cilja organizacije. U hijerarhijskoj strukturi upravljanja Drucker ističe opasnost promatranja nadređenoga, njegovih primjedaba, navika i sl. kao proračunatih i planiranih, i predlaže premještanje fokusa s nadređenoga na same

110 Malić, M.: Kontrolling u javnom sektoru... zahtjeve posla. Struktura naknade, dakle platni razredi također mogu stvarati poteškoće u implementaciji upravljanja uz pomoć ciljeva jer kompenzacijski sustav određuje mjesto svakoga pojedinca u grupi, pa bi kompenzacije trebale balansirati između priznanja pojedinacu i stabilnosti cijele grupe.

5. UZ POMOĆ RADNIH PROCESA DO KATALOGA POSLOVA I MJERENJA UČINKOVITOSTI Iako se u profitnom sektoru kontroling češće promatra u kontekstu proizvoda, na isti se način mjere i definiraju i usluge. Pri implementaciji kontroling- funkcije u javnom sektoru, uz već spomenuto definiranje misije, vizije i ciljeva potrebno je analizirati sve interne procese, te ih grupirati u poslove i njihove pripadajuće aktivnosti kako bi se racionalizirali postupci i procedura i stvarao katalog poslova. Ziegenbein (2008.) pojedinačnim procesom ili djelomičnim procesom (kratko: procesom) naziva djelatnost (postupak, aktivnost, transakciju) koja organizacijski više nije djeljiva, kojom se resursi (kao input) transformiraju u mjerljive rezultate (kao output). Avelini Holjevac (1998.) bit optimalizacije definira kao minimiziranje korištenja materijalnim i ljudskim resursima, dakle minimiziranje svih utrošaka u određenom vremenu i maksimiziranje rezultata u tom istom razdoblju. Potaknut izostankom aspekta ekonomičnosti kao općeg cilja u neprofitnim organizacijama, Halfar (2010.) predlaže širi Model učinaka neprofitnih organizacija, prema kojemuoutput (usluga), uz kvantitativnu količinu rezultata/učinaka čini osnovu za kvalitativne efekte djelovanja (impact, outcome, effect). Outcome označava društvene učinke i koristi koje imaju dobra ili usluge, effect je neposredan, objektivno vidljiv i dokaziv učinak za pojedine dionike, a impact je subjektivna reakcija, iskaz (ne)zadovoljstva primatelja prema onome što neprofitna organizacija čini. Jasno definiranje usluga u fokus stavlja spomenute outcome i impact, tj. dimenziju korisnika kao glavne ciljane javnosti javnoga sektora. Korisnici usluga mogu se promatrati kao interni i vanjski, pri čemu interne, poput primjerice ljudskih resursa i upravljanja troškovima, ne rezultiraju ispunjenjem ključnih zadataka, ali su potrebne za neometano funkcioniranje organizacije. Drucker (2008.) također sistematizira preduvjete za učinkovito djelovanje javnog sektora: (1) Potrebno je definirati što je i što bi trebao biti posao svake organizacije u javnom sektoru. (2) Moraju se izvesti jasni ciljevi iz njihove definicije misije. (3) Moraju se postaviti prioriteti koji će im omogućiti postavljanje standarda izvedbe, tj. definirati minimalne prihvatljive rezultate, odrediti rokove i odgovornost za rezultate.

111 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

(4) Treba definirati mjerenje izvedbe. (5) Ugraditi self-control by results pristup. (6) Revidirati ciljeve koji više ne služe svrsi ili su se pokazali kao nedostižni, identificirati zastarjele i neproduktivne aktivnosti. Kako bi se ti procesi ubrzali, podatci prikupljali i pohranjivali na jednome mjestu, te kako bi kontroling lako i jednostavno dolazio do informacija, potrebno je i razvijati informacijske sustave. „Osnove workflowa su dokumenti koji se pojavljuju u poslovnom prometu (npr. upiti klijenata, ponude, ugovori, narudžbe, računi, doznake, reklamacije), potrebni su u proizvodnji (konstrukcijski planovi, popisi svih dijelova potrebnih za proizvodnju ili planovi rada), od značenja su za kontroling (kao što su to izvješća, statistike, tablične kalkulacije i grafički prikazi) ili se odnose na ostala funkcionalna područja poduzeća (uključivši obrasce, korespondenciju, elektroničku poštu)“ (Ziegenbein, 2008.). Osnovne su sastavnice takvih sustava u javnom sektoru računovodstveni programi i sustavi za upravljanje dokumentima (DMS – Document Management System), pri čemu pri nadogradnji postojećih sustava ili kupnji novih treba uzeti u obzir specifičnosti koje se moraju poštovati a definirane su posebnim propisima, poput „Uredbe o uredskom poslovanju“ (NN, 7/09.), „Pravilnika o jedinstvenim klasifikacijskim oznakama i brojčanim oznakama stvaralaca i primalaca akata“ (NN, 38/88.) i brojnih drugih koji služe kao okvirni skup pravila i mjera koje je potrebno detaljnije razraditi u skladu s potrebama i specifičnostima pojedine organizacije.

6. ZAKLJUČAK Kontroling u javnom sektoru sve je češća i aktualnija tema, kako u samim organizacijama, tako i na političkim razinama, no za njegovu implementaciju bit će potrebno osigurati brojne preduvjete. Sustav državne uprave najčešće je trom, s apstraktno definiranim misijama i vizijama organizacija, nejasno ili uopće neformuliranim ciljevima, djelatnici često nisu upoznati s konkretnim zadacima koje moraju ispunjavati niti znaju kako pridonose ispunjenju strateških ciljeva i svrsi postojanja organizacije u kojoj su zaposleni, a izvještavanje se svodi na financijske izvještaje o izvršenju proračuna. Pred kontrolingom su brojni izazovi i zadaće koje je potrebno premostiti kako bi se povećala razina kvalitete javnih usluga, te djelotvornost i učinkovitost javnog sektora. Prema dosadašnjem iskustvu u implementaciji kontrolinga u javnom sektoru, u ovome radu izdvojeno je nekoliko preduvjeta što ih je prije same implementacije kontrolinga potrebno osigurati – jasno razumijevanje i definiranje misije organizacije i smjera u kojemu se u budućnosti želi razvijati, operacionalizacija ciljeva do razine svakoga pojedinog djelatnika s pripadajućim kvalitativnim i kvantitativnim pokazateljima uspješnosti, te oblikovanje i dokumentiranje procesa razvojem moderne informacijske tehnologije. Uz te čimbenike brojna su područja u kojima

112 Malić, M.: Kontrolling u javnom sektoru... kontroling može dati svoj obol, poput uspostave upravljačkog računovodstva koje omogućuje praćenje troškova prema centrima odgovornosti, izradbe kompleta indikatora za određena područja radi lakše usporedivosti organizacija, strateškog planiranja, moderiranja završne faze izradbe proračuna, integracije novih sustava izvještavanja i dr. Istraživanje dokazuje da je potrebno podizati edukaciju zaposlenika u javnoj upravi da bi se učinkovitost menadžmenta javne uprave podigla na zadovoljavajuću razinu.

LITERATURA Avelini Holjevac, I. 1998. Kontroling: Upravljanje poslovnim rezultatom. Sveučilište u Rijeci, Hotelijerski fakultet Opatija. Rijeka. Blazek, A. et al. 2014. Kontroling i kontrole. Kontroling Kognosko d.o.o. Zagreb. Campbell, A. i Yeung, S. 1991. Creating a Sense of Mission. Long Range Planning, Vol. 24, str. 10-20. Chatfield, M.; Vangermeersch, R. 1996. The History of Accounting: An International Encyclopedia. Garland. New York. Drucker, P. F. 2008. Management. Revised Edition. Harper Business. Halfar, B. 2010. Kontroling neprofitnih organizacija usmjeren na učinke: Smjernice za određivanje ciljeva, planiranje i upravljanje u neprofitnim organizacijama. Kontroling Kognosko d.o.o. Zagreb. International Group of Controlling. 2010. Controller-Wörterbuch, 4. izdanje. Schäffer-Poeschel. Stuttgart. Jackson, J. H. 1950. The Growth of the Controllership Function. U Bradshaw, T. F. ; Hull, C. C. 1950. Controllership in Modern Management. Richard D. Irwin Inc. Chicago. Landes, D. S. et al. 2010. The Invention of Enterprise: Entrepreneurship from Ancient Mesopotamia to Modern Times. Princeton University Press. Princeton. Mintzberg, H. et al. 1998. Strategy Safari: A Guided Tour Through the Wilds of Strategic Management. The Free Press. New York. Očko, J.; Švigir A. 2009. Kontroling: upravljanje iz backstagea. Knjiga print d.o.o. Zagreb. Osmanagić Bedenik, N. 1998. Kontroling: abeceda poslovnog uspjeha. Školska knjiga. Zagreb. Škrtić, M. 2006. Osnove poduzetništva i menadžmenta. Katma. Zagreb. Ziegenbein, K. 2008. Kontroling. RRiF-plus d.o.o. za nakladništvo i

113 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU poslovne usluge. Zagreb. Narodne novine. 2015. Strategija razvoja javne uprave za razdoblje od 2015. do 2020. godine. Narodne novine d.d. Zagreb. International Group of Controlling. 1996., Controller mission statement [online], dostupno na: https://www.igc-controlling.org/services/controller- mission-statement.html [preuzeto 24. 4. 2016.] Internationaler Controller Verein. What is controlling? [online], dostupno na https://www.icv-controlling.com/en/association/what-is-controlling. html [preuzeto 27. 4. 2016.]

114 Malić, M.: Kontrolling u javnom sektoru...

Maša Malić, MJ Agricultural Land Agency E-mail: [email protected]

CONTROLLING IN PUBLIC SECTOR – PREREQUISITES FOR SUCCESSFUL IMPLEMENTATION

Abstract The paper focuses on controlling as a function of management in the public sector. Special attention is paid to the main prerequisites for successful implementation of controlling, such as a clearly and unambiguously defined mission and vision of the organisation, operationalisation of goals for each employee, targeting and creating the work processes and work catalogues as well as developing information systems in order to collect and store data at one place, which would enable easy access to information within controlling. Differences between controling in the public and private/profit sector are briefly described, together with an overview of the evolution of controlling over time. The paper could serve as an additional source of information for future research of any segment of controlling in the public sector. Key words: controlling, public sector, goals, mission and vision JEL classification: H83

115

Dr. sc. Željko Mateljak Sveučilište u Splitu Ekonomski fakultet E-mail: [email protected]

Mr. sc. Srđan Gjurković E-mail: [email protected]

PRIMJENA KONCEPTA NOVOGA JAVNOG MENADŽMENTA U FUNKCIJI POVEĆANJA EFIKASNOSTI JAVNE UPRAVE U REPUBLICI HRVATSKOJ

UDK / UDC: 65.012.4:35](497.5) JEL klasifikacija / JEL classification: H83 Pregledni rad / Review Primljeno / Received: 16. travnja 2016. / April 16, 2016 Prihvaćeno za tisak / Accepted for publishing: 12. listopada 2016. / October 12, 2016

Sažetak Javna uprava u Republici Hrvatskoj jedno je od najvažnijih područja u ostvarivanju postavljenih gospodarskih strateških smjernica. Bez obzira na to što je javna uprava po funkciji većinom neprofitna, u vrijeme krize sve su glasniji zahtjevi da se primijene načela i metode poslovnog menadžmenta kako bi se smanjili troškovi i efikasno ostvarili postavljeni ciljevi. Budući da je u neprofitnim organizacijama cilj zadovoljiti zahtjeve građana, sve je češća potreba za primjenom koncepta novoga javnog menadžmenta u javnoj upravi kod većine zemalja diljem svijeta u proteklih dvadeset i pet godina. Koncept novi javni menadžment obuhvaća primjenu temeljnih modela, poput Washingtonskog modela, modela upravljanja temeljem rezultata, strateškog planiranja i decentralizacije. S obzirom na važnost primjene prethodno naznačenih modela unutar koncepta novoga javnog menadžmenta, temeljni je problem ovog rada može li se boljom primjenom koncepta novoga javnog menadžmenta povećati učinkovitost javne uprave u Republici Hrvatskoj. Ključne riječi: koncept novi javni menadžment, javna uprava, organizacija, efikasnost, Republika Hrvatska.

117 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

1. UVOD Koncept novi javni menadžment nova je upravljačka paradigma u sustavu javne uprave kojoj je cilj sustav javne uprave učiniti efikasnim i kvalitetnijim kako bi se u potpunosti ispunili zahtjevi korisnika. Primjena koncepta novoga javnog menadžmenta omogućava organizacijama u javnoj upravi da bolje organiziraju poslovanje, racionalnije posluju, povećaju kvalitetu izvršenja usluga krajnjim korisnicima i nastave provedbu određenih strukturnih reforma. Pri primjeni ovoga koncepta svaka država treba voditi računa o tome da isti koncept uključuje paket modela reforma, a to su: Washingtonski model, model menadžmenta temeljem rezultata, strateško planiranje, decentralizacija, orijentacija na građane, dobro upravljanje i javno-privatno partnerstvo. Da bi koncept novog javnog menadžmenta bio kvalitetno implementiran, potrebno je sve nabrojene modele reforma kvalitetno provesti u sustav javne uprave. Budući da ovaj rad obrađuje primjenu koncepta novoga javnog menadžmenta u javnoj upravi u Republici Hrvatskoj, u nastavku će se dati brojna razmišljanja različitih autora o istoj temi. Već dugo godina javna se uprava u Republici Hrvatskoj nalazi pod povećalom zbog percepcije neorganiziranosti i neplaniranog zapošljavanja što uzrokuje neefikasnost, nefunkcionalnost i sporost u davanju usluge krajnjim korisnicima. Međutim, prema Perko-Šeparović (2006: 11) područje javnog menadžmenta veoma je složeno pitanje koje svakodnevno dobiva na važnosti jer je globalizacija uzrokovala i potaknula velike reforme javnog sektora i menadžmenta. Stoga je između pojma menadžmenta i pojma javne uprave bitno ustanoviti razliku. Prema Bubli (2006: 3) menadžment je proces rada s drugima i uz pomoć drugih na ostvarenju organizacijskih ciljeva u promjenjivoj okolini uz efektivnu i efikasnu uporabu ograničenih resursa. Nadalje, Perko-Šeparović (2006: 11) naglašava da definicije javne uprave ističu više ili manje organizacijsku ili funkcionalnu dimenziju javne uprave, s jedne strane, i javnu upravu kao znanost ili umijeće i pravila kojih se treba držati u ostvarenju određene politike, s druge strane. U tom smislu, javna se uprava definira kao tijelo koje je dobilo političke ovlasti i sredstva potrebna za zadovoljenje općih interesa s krajnjom svrhom općim interesom ili, bolje rečeno, promicanjem općeg dobra. Tako pojam javne uprave nije ograničen na državnu upravu, koja je njezin vrlo važan dio, nego se odnosi i na regionalnu i lokalnu samoupravu, javna poduzeća, djelatnost koncesionara i subvencioniranog privatnika u obavljanju javnih služba. Novi javni menadžment jedan je od najčešćih termina u literaturi o suvremenim reformama javne uprave u različitim zemljama. Riječ je o upravnoj doktrini kojom se naglašava reforma javne uprave po modelu privatnog sektora – dakle kako tehnike i metode funkcioniranja privatnog sektora prenijeti u javni kako bi on postao učinkovitiji i prvenstveno ekonomičniji. Novi javni menadžment naziv je za više reforma javnog sektora koje su se u većini zemalja zapadnog svijeta počele provoditi početkom 1980-ih godina. Novi javni menadžment, kao doktrina, nastao je nakon velike naftne krize 1970-ih godina kada dolazi do krize socijalne države i počinje se govoriti o „neuspjehu države“ i o potrebi mijenjanja

118 Mateljak, Ž., Gjurković, S.: Primjena koncepta novog javnog... klasične državne uprave, ali i čitavoga javnog sektora. Novi javni menadžment se temelji na neoliberalnoj ideologiji i prvo se počeo primjenjivati u anglosaksonskim zemljama (prvenstveno u Velikoj Britaniji i Novom Zelandu), u kojima su 1980- ih godina na vlast došle konzervativne političke stranke. Nakon tih zemalja on se počeo širiti i u ostale razvijene zemlje zapadne Europe, a međunarodne organizacije (MMF, Svjetska banka, OECD) zalagale su se za njegovu primjenu i u tranzicijskim zemljama i zemljama u razvoju. Koncept novi javni menadžment je heterogen tako da obuhvaća više ideja i mjera pa se ne može reći da postoji jedinstven model koncepta novoga javnog menadžmenta, niti su sve države u svojim reformama inspirirane konceptom novog javnog menadžmenta to provele na jednak način. Ipak, kao neke od temeljnih ideja ove doktrine koje se mogu naći u većini njezinih modela (Manojlović: 962-963) odnose se na: -- razbijanje tradicionalne hijerarhijske strukture javnog sektora formiranjem većeg broja organizacija koje su orijentirane na obavljanje samo jednog zadatka uz obvezno razdvajanje policy poslova od izvršnih poslova, -- davanje veće slobode djelovanja i odlučivanje javnim menadžerima, -- orijentaciju na rezultat, a ne na proceduru djelovanja, -- jačanje utakmice unutar javnog sektora, stvaranje internog kvazitržišta koje treba dovesti do veće ekonomičnosti usluga javnog sektora, -- veću disciplinu i štedljivost u upotrebi sredstava („učiniti više s manje“), što se ostvaruje i smanjenjem prava javnih službenika i većom elastičnošću pri zapošljavanju i nagrađivanju, -- orijentaciju na korisnike i na ostvarivanje veće vrijednosti za novac. Uz temeljne ideje, za javnu upravu veoma su važne učinkovitost i moć kojima se pred države postavlja bezuvjetna provedba upravnih reforma. Ranerup i ostali (Ranerup, et. al. 2016: 1) definiraju koncept novi javni menadžment kao tržišno institucionalne reforme koje podrazumijevaju izbor iz brojnih usluge što ih nude u javnom sektoru brojni strani čimbenici na tržišnom načelu. Temeljno obilježje novog javnog menadžmenta u mnogim je zemljama uvođenje i promoviranje tržišnih reforma koje kontroliraju stvaranje i isporuku javnih usluga. Đulabić (2002: 475) naglašava da u reformi upravnog sustava treba voditi računa o tome da takvi pothvati povećavaju ekonomičnost uprave, njezinu djelotvornost, elastičnost na promjene okolnosti i emancipaciju uprave od države. Također ističe da su neke reformske mjere koje su provedene u zapadnim zemljama, u nas posve primjenjive (štedljivost uprave, neke mjere povećanje prilagodljivosti itd.), dok s nekima treba biti oprezan, pa čak i iznimno oprezan (uvođenje menadžerstva u upravu, privatizacija sa svojim negativnim posljedicama, primjerice u Velikoj Britaniji itd.). Naime, Hrvatska treba izabrati svoj put reforma upravnog sustava učeći iz iskustva zapadnoeuropskih zemalja. Nadalje, Brunner (2002: 634-635) naznačuje da osiguranje učinkovitosti javne uprave znači postizanje onoga što se od nje i očekuje, tako da čitav sustav pravilno funkcionira, tj. da bi bio u

119 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU stanju zadovoljiti potrebe građana. Što se tiče moći, to znači da rezultate treba postići što je moguće „učinkovitije“. Učinkovitost pokriva nekoliko aspekata, što se očituje u obavljanju zadataka koje upravi izravno zadaje politika. Upravne funkcije moraju biti u skladu s političkim ciljevima i odlukama, ali i s potrebama građana. Osim toga, postoje i drugi kriteriji, kao što su postupanje po pravilima ili izvršavanje zadaća sa što manjim utroškom sredstava. Javna će uprava biti učinkovita ne samo ako održava postojeći djelokrug poslova, svoju strukturu i organizaciju, već i ako se bavi novim pitanjima i prilagođava svoju organizaciju zahtjevima novih i obveznih zadaća, poput e-upravljanja, i sve to čini poštujući politički i zakonski postavljene granice. Svi ti izazovi zahtijevaju da uprava bude problemski orijentirana i da bude fleksibilna i sposobna da pronalazi nova rješenja. Međutim, učinkovitost i moć uprave često može biti pod utjecajem raznovrsnih otežavajućih čimbenika, poput: nedostatnih sredstava, neprimjerene organizacije upravnih struktura i postupaka, neefikasnog korištenja sredstava, sporosti upravnog mehanizma, birokratizacije, otuđenja od građana i preopterećenja brojem zadataka. Zbog toga se takvi čimbenici mogu podijeliti u tri osnovne skupine: nedostatna sredstva, neprimjerenu organizaciju i preopterećenje brojem zadataka. Ovim otežavajućim čimbenicima manje se ili više učinkovito suprostavljalo instrumentima i postupcima modela kriznog menadžmenta; oni su značili: smanjenje proračuna pojedinim odjelima, povećanje poreznog opterećenja, češće zahtjeve za kreditima, donošenje novih mjera, zabranu zapošljavanja novih djelatnika, podizanje radne svijesti i osjećaja obveze upravnog osoblja, racionalizaciju tijeka rada, nabavu dodatne tehničke opreme, itd. Jaz između nedostataka sredstava i prevelikog broja poslova nije se smanjio, nego je postao veći. Uz to, primjenjivali su se i dodatni instrumenti i postupci, poput preraspodjele proračuna i cost-benefit analize pojedinih projekata koji su ponekad ublažili napetosti između nedostataka sredstava i preopterećenosti zadacima, ali ne trajno i ne u svim prigodama. Istodobno s rastućim poteškoćama da se financijski pokrije izvršavanje postojećih zadataka, rasla je nesposobnost da se reagira na promjene u društvu, tj. nesposobnost da se promijeni djelokrug poslova ili da se potaknu poželjne društvene promjene. Budući da je prilično teško osigurati funkcioniranje i obavljanje poslova, činilo se razumnim kritički se okrenuti k trećoj skupini otežavajućih čimbenika, tj. preopterećenosti količinom poslova. Nadalje, Budak (2011: 7) u studiji koja naglašava deset tema o reformi javne uprave u Hrvatskoj, ističe da moderna javna uprava u provedbi svojih javnih funkcija treba služiti građanima. To osnovno načelo poslužilo je kao temelj reformi javne uprave u europskim zemljama. Riječ je pritom o državama s tradicionalno vrlo razvijenom javnom upravom, koje su, zapravo, zbog postavljanja novih zahtjeva pred funkciju javnog upravljanja poduzele dugotrajne i složene reforme modernizacije javne uprave (primjerice, Velika Britanija). Reforme se provode kako bi se državna uprava transformirala u javnu upravu s konačnim ciljem da služi građanima. Javna uprava u Republici Hrvatskoj ima obilježja državne uprave, strogo centralizirane, birokratizirane

120 Mateljak, Ž., Gjurković, S.: Primjena koncepta novog javnog... vlasti u svojem djelovanju nepovezane s građanima i poduzetnicima. Zbog toga i građani i poduzetnici očekuju da se proračunskim financiranjem osigura pružanje javnih usluga po mjeri poreznih obveznika, što je temelj funkcioniranja moderne javne uprave i javnih služba. U Hrvatskoj je donesena „Strategija reforme državne uprave za razdoblje od 2008. do 2011.“, kojom se jasno naznačuje da je za postizanje dobre poduzetničke klime, boljeg standarda građana i bržeg pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj uniji prijeko potrebno povećati učinkovitost i ekonomičnost u sustavu državne uprave. Planirano je da se reforme odvijaju u pet glavnih smjerova: -- smanjenje državne uprave, povećanje učinkovitosti i ušteda, reorganizacija stručnih služba Vlade, poboljšanje koordinacije, povećanje otvorenosti i participacije građana sporadi postizanja europskih standarda, -- postizanje boljeg pravnog sustava strateškim planiranjem, oblikovanjem programa, procjenom učinka novih propisa i provedbom regulacije, -- postizanje moderne državne službe depolitizacijom i profesionalizacijom, uz sustav razvoja i upravljanja ljudskim potencijalima, borbu protiv korupcije i jačanje etike državnih službenika, nagrađivanje prema rezultatima rada i reformu sustava plaća u javnoj upravi, -- obrazovanje i usavršavanje državnih službenika radi stjecanja znanja, vještina i kompetencija, -- pojednostavljenje i modernizacija upravnog postupanja i postizanje e-uprave. S obzirom na prethodno istaknutu važnost primjene koncepta novog javnog menadžmenta u javnoj upravi, temeljni je problem ovog rada ustanoviti može li se kvalitetnijom primjenom ovoga koncepta povećati učinkovitost javne uprave u Republici Hrvatskoj. Uz postavljeni problem rada, stvoren je preduvjet za definiranje ciljeva rada koji se žele postići, što bi značilo: -- identificirati stupanj primjene Washingtonskog modela u javnoj upravi u Republici Hrvatskoj, -- identificirati stupanj primjene modela menadžmenta na temelju rezultata u javnoj upravi u Republici Hrvatskoj, -- identificirati stupanj primjene modela strateškog planiranja u javnoj upravi u Republici Hrvatskoj, -- identificirati stupanj primjene modela decentralizacije u javnoj upravi u Republici Hrvatskoj. U nastojanju da se dadu odgovori na postavljeni problem i ciljeve rada, u ovom će se radu koristiti metodologijom rada zasnovanom na metodama analize, sinteze, deskripcije, kompilacije, indukcije i dedukcije te komparacije. Na temelju tih metoda, u radu će se naznačiti zaključci o povezanosti između primjene četiriju modela koncepta novoga javnog menadžmenta i učinkovitosti javne uprave u Republici Hrvatskoj.

121 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Zbog toga se ovaj rad sastoji od četiri uzajamno povezane cjeline. U prvoj se daju uvodna razmatranja o pojmu javne uprave, te prikazuju problem, cilj i metodologija rada. U drugom dijelu iznijet će se prethodno provedena istraživanja o primjeni koncepta novog javnog menadžmenta u različitim državama i rezultati njihovih istraživanja. Treći dio objasnit će zaključke autora o primjeni ovoga koncepta u javnoj upravi u Republici Hrvatskoj i njegov doprinos k povećanju učinkovitosti. U četvrtom dijelu zaključna su razmatranja o predmetnoj temi rada.

2. REZULTATI DOSADAŠNJIH ISTRAŽIVANJA Koncept novi javni menadžment podrazumijeva brojne promjene koje treba provesti u radu i organizaciji javne uprave, čime se postiže bolja efikasnost i kvalitetnije pružanje usluge krajnjim korisnicima. U tom cilju primjenom se takva koncepta postupno uvode relevantna načela i reforme kako bi im se djelatnici u javnoj upravi što prije prilagodili. Budući da je primjena ovoga koncepta s aspekta učinkovitosti i kvalitete usluga javne uprave veoma poželjna, u nastavku rada dat će se pregled relevantnih istraživanja u području implementacije novog javnog menadžmenta u pojedinim zemljama. U svojem članku Škarica (Škarica 2012: 365-369) analizira postojeće stanje u javnoj upravi u Albaniji, gdje je analizirao nekoliko aspekata javne uprave, i to: horizontalnu koordinaciju, sustav civilnog sektora, modernizaciju upravljanja ljudskim potencijalima, decentralizaciju, radno pravo u administrativnim procedurama i političko okruženje. Dobiveni rezultati istraživanja pokazali su da su problemi javne uprave u Albaniji jak utjecaj povijesnog nasljeđa, posebno iz komunističkog razdoblja i nestabilnost političkih sustava. Osim toga, istraživanjem su utvrđeni temeljni čimbenici koji utječu na provedbu reforma u javnom sektoru u Albaniji a to su: institucionalni i politički modeli o kojima izravno ovisi brzina procesa pristupanja Europskoj uniji, različiti donorski fondovi iz kojih se financira reforma javne uprave, stabilnost okruženja koje povezuje politički sustav i administraciju te tradicija povijesnog nasljeđa. Nadalje, Perko Šeparović (Perko-Šeparović 2002: 35-41) analizira primjenu koncepta novog javnog menadžmenta u državnoj upravi u Velikoj Britaniji, poznatijega kao „britanski model“. On je specifičan i djelotvorniji nego bilo gdje u zapadnoj Europi pa je obilježen: visokim stupnjem kontinuiteta, povjerenjem u državni sustav, simpatijom prema jakoj državi, općim prihvaćanjem političke klase, snažnom političkom voljom i politikom koja se provodila. Primjenom reforma modela novog javnog menadžmenta u Velikoj Britaniji došlo je do napuštanja tradicionalnog načina imenovanja za koja je do tada 95% bila odgovorna komisija za javnu uslugu (engl., Civil Service Commission). Odgovornost za imenovanje prepušteno je odjelima i agencijama, s tim da je osnovana središnja služba za regrutiranje i ocjene koja će, prema potrebi, pružati pomoć. Uz to, došlo je do rezanja troškova jer je trebalo smanjiti njihov udio u

122 Mateljak, Ž., Gjurković, S.: Primjena koncepta novog javnog...

BDP-u, što je postignuto prvenstveno smanjenjem broja zaposlenih u javnom sektoru, lokalnoj samoupravi, obrazovanju i socijalnim službama. Uz to, došlo je do osnivanja efikasne jedinice (engl., Efficiency Unit) koja je imala cilj timski efikasno proučavati praksu i predlagati reforme, do provedbe privatizacije u javnim poduzećima s višom stopom proizvodnosti, koja su ukupno zapošljavala 650000 zaposlenih, do povećanja broja agencija s 130 na 133, koje su zapošljavale 78 % svih državnih službenika, do osnivanja najrazličitijih organizacija pod zajedničkim nazivom quangos (kvazi autonomne nedržavne organizacije odnosno nedepartmentska javna tijela), do dobro određene odgovornosti za najbolje korištenje sredstvima, do efikasnijeg planiranja i kontroliranja javnih troškova na srednjoročno razdoblje radi potpune kontrole proračunskih rashoda, do uspostavljanja jasne vizije ciljeva svakog ministarstva i sredstava za njihovo postizanje, te do mjerenja outputa gdje god je to moguće i njihova izvođenja. Rosta (Rosta 2011: 9-12) je u svom radu istraživao koji faktori utječu na uspješno uvođenje reformskih modela koncepta novog javnog menadžmenta. U svom radu isti autor naglašava da je za uspješnu provedbu koncepta novog javnog menadžmenta nužno provesti organizacijsko restrukturiranje, postaviti instrumente menadžmenta (orijentaciju prema outputu i efikasnosti), provesti reformu budžeta, omogućiti sudjelovanje građana u radu javne uprave, primijeniti orijentaciju na korisnika i upravljanje kvalitetom te provesti privatizaciju i tržišnu orijentaciju. Autor je u ovom radu također definirao model nazvan „Ekonomija institucija“, koji je podijelio na četiri razine, gdje je u prvoj razini definirao faktore koji utječu na uspješnu primjenu koncepta novog javnog menadžmenta. U te faktore spadaju socijalni standardi, tradicija i običaji koje je nazvao „neformalnim institucijama“. Uz taj tip faktora, autor u radu naglašava i faktore poznate kao „formalne institucije“ u koje spadaju pravna regulativa i pravno uređenje javne uprave. Green Pedersen (Green Pedersen 2002: 276-281) u svom radu istražuje primjenu reforme tržišnog tipa u socijalnim službama u Švedskoj i Danskoj. Autor je došao do zaključka da je Švedska implementirala ovaj oblik reforme novog javnog menadžmenta u većem opsegu od Danske. Točnije, u radu je istraživana primjena reformi tržišnog tipa u četiri socijalna sustava, i to u zdravstvenom sustavu, sustavu njege starijih osoba i sustavu brige o djeci i osnovnim školama. Zdravstveni sustav u obje zemlje je decentraliziran tako da je odgovornost prenesena na županije ili pokrajine. Kada se detaljno analizira primjena reformi tržišnog tipa, razlike su u bolničkom liječenju jer je došlo do povećanja zdravstvenih naknada tijekom 90-ih godina 20. stoljeća kada su županije ili pokrajine preuzele upravljanja bolnicama. Švedska je također uvela reforme tržišnog tipa u primarnom liječenju, dok Danska odavno ima ovaj oblik reforme. Iako primjena reforma u Švedskoj nije značila revoluciju zdravstvenog sustava, njihovo je uvođenje bilo važnije nego u Danskoj. Što se tiče primjene reforma tržišnog tipa u sustavu njege starijih osoba, one su opsežnije razrađene u Švedskoj nego u Danskoj. To ne znači da se dogodila revolucija u Švedskom

123 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU sustavu njege starijih osoba, već da je primjena reforma tržišnog tipa bila prepuštena lokalnim samoupravama, što nije tako u Danskoj. U sustavu skrbi o djeci, reforme su tržišnog tipa više primijenjene u Švedskoj nego u Danskoj. Primjerice, u Danskoj je bilo manje od deset privatnika koji su se skrbili o djeci, dok je u 1999. godini Švedska imala 278 takvih institucija privatnog tipa. Kao i u ostalim područjima usluga, korisnička se naknada u švedskom sustavu skrbi o djeci povećala, što se nije dogodilo u Danskoj. Uspoređujući primjenu reforma tržišnog tipa u osnovnom školstvu u obje zemlje, zaključuje se da je njihovo prihvaćanje puno teže nego u prethodno naznačenim socijalnim sustavima zbog različite polazne točke. Reforme su tržišnog tipa uvedene u švedsko osnovno školstvo uglavnom temeljem konkurencije s privatnim školama, što u Danskoj već dugo godina zastupljeno. U svojem članku Greve (Greve 2003: 278-279) također objašnjava reformu javnog sektora u Danskoj, koja je zasnovana na organizacijskoj transformaciji i evaluaciji. Njome su u Danskoj obuhvaćena ministarstva/odjeli, izvršna tijela vlasti, statutarna tijela (odbori), konstitucionalna tijela i javna poduzeća. Cilj je bio osnivati izvršne agencije, stvarati povjerenje između njih, uz korporatizaciju i privatizaciju javnih poduzeća te uključivanje profitnih i neprofitnih organizacija pri davanju javnih usluga. Autor je došao do rezultata da se uspješna reorganizacija obavila u izvršnim tijelima koja su postala ugovorne agencije, te u javnim poduzećima koja su oblikovana u korporacije i potom su neka privatizirana. Takav tip organizacije povećao je neovisnost, ali je također omogućio transparentnije objavljivanje godišnjih financijskih izvještaja i njihovu detaljnu reviziju neovisnih regulatorskih agencija. Ostali tipovi organizacija bili su također transformirani na različite načine, ali uvelike manje nego izvršna tijela i javna poduzeća. Bitno je naglasiti da organizacijska transformacija nije slijedila određenu sustavnu procjenu koja je upućivala na provođenje strukturnih promjena. Glavni je razlog bio u pojedinim pragmatičnim normama i vrijednostima kulture administracije u Danskoj, ali i u političkim čimbenicima koji su presudni za provedbu i fleksibilnost vladinih inicijativa. Postupak privatizacije u Danskoj od 1980. do 2002. godine, kao jedne od reforma novoga javnog menadžmenta, istražuju Christoffersen i Paldam (Christoffersen i Paldam 2004: 12). Autori u radu naznačuju da je privatizacija provedena u javnom sektoru - točnije u javnim poduzećima, te u lokalnoj samoupravi. U javnom sektoru ukupno je privatizirano 27 javnih poduzeća, od kojih je 12 privatizirano legalno, dok je 15 njih to provelo na sumnjiv način. Kada se uzme u obzir svih 27 privatiziranih javnih poduzeća, zaključuje se da je privatizacija samo jednog poduzeća ostvarila 76 % ukupnih prihoda privatizacijom, dok je njih 16 pridonijelo manje od 1 % prihoda. Ukupno ostvaren prihod nastao privatizacijom zauzimao je 3 % BDP-a od 1980. do 2002. godine, ali je to samo 0,15 % po svakoj godini u tom razdoblju. S druge strane, u lokalnoj samoupravi većina je privatizacijskih procesa primijenjena radi izdvajanje uslužnih djelatnosti, tj. na temelju modela outsourcinga. Uz prethodno istraživanje u Danskoj, Greve (Greve 2007: 165-166) se također bavio reformom danske javne uprave zasnovane na većoj modernizaciji i manjoj marketizaciji. Budući da je to jedna od najuspješnijih zemalja u primjenu reformi

124 Mateljak, Ž., Gjurković, S.: Primjena koncepta novog javnog... novog javnog menadžmenta, javni se sektor sve više vodi načelima menadžmenta zasnovanoga na: performansama, mehanizmima marketinga, sustavima kvalitete, balance scorecardu, orijentaciji na korisnika, e-vladi, performansama povezanima s plaćanjem i ugovorima. Uz to, svaka organizacija danas izrađuje strategije efikasnosti (uslužne strategije u regionalnim samoupravama) kako se ustanovilo kojima se alatima menadžment koristi u organizacijama poradi potpunoga ispunjenja postavljene misije zadane od političkih institucija i građana. Uz prethodna načela i strategije, primjena reforma modela novog javnog menadžmenta obuhvaća decentralizaciju i delegirane odgovornosti te donošenje odluke o stručnosti, marketizaciju (uključuje izbor korisnika), bolju orijentaciju na korisnika i deregulaciju, orijentiranost na menadžment i razvoj zaposlenih te povećanu upotrebu načela e-vlada (nazvanu „novom tehnologijom). Sva prethodna načela primijenjena u javnoj upravi u Danskoj su ostvarena uz istodobnu reformu stavaka državnog proračuna koja se odnose na gornju granicu trošenja proračunskih sredstava pojedinih odjela vlade i na modernizaciju procedura pri sastavljanju budžeta. Za sve prethodno spomenute reforme temeljnu je odgovornost imao danski ministar financija. Hagen i Sitter (Hagen i Sitter 2006: 15-19.) u svojem radu analiziraju povezanost između reforme javnog sektora i ekonomskog rasta u Norveškoj. Autori su se orijentirali na unaprjeđenje infrastrukture za stvaranje tržišne ekonomije, unaprjeđenje efikasnosti u davanju javnih dobara i socijalnih usluga te za reforme u sustavu zdravstva. Unaprjeđenje se infrastrukture prvenstveno odnosi na liberalizaciju telekomunikacijskog tržišta i tržišta električne energije što je vođeno kombinacijom internih odluka i prihvaćanjem liberalizacije koju je preporučila Europska unija. Uz ova dva tržišta, liberalizacija je sporo i manje radikalno primijenjena u sektoru prijevoza. Karakteristika unaprjeđenja efikasnosti u davanju javnih dobara i socijalnih usluga je visoka razina davanja usluga stanovništvu temeljem zakonske regulative i točno propisane administrativne procedure, dok su reforme u zdravstvu i osiguranju dohotka zasnovane na podijeli Norveške u pet zdravstvenih regija, od kojih svaka ima potpunu zakonsku neovisnost, uz postojanje zdravstvenih poduzeća, i orijentaciji na lokalne bolnice. Sustav financiranja bolnica promijenio se iz fiksnog budžeta (ali u praksi se može pregovarati) u mješoviti sustav (temeljen na indikatorima) donacija i (povezan s dijagnozom) plaćanjem po pacijentu. Bitno je spomenuti da u ovako reformiranom zdravstvenom sustavu građani imaju pravo izbora bolnice. Nakon prethodno naznačenih dosadašnjih istraživanja u području novoga javnog menadžmenta, u nastavku rada prikazat će se načini primjene četiri modela novog javnog menadžmenta u javnoj upravi u Republici Hrvatskoj: Washingtonskoga modela, modela upravljanje na temelju rezultata, strateškog planiranja i decentralizacije. Ostala tri modela istog koncepta – orijentacija na građane, dobro upravljanje i javno-privatno partnerstvo – neće biti analizirana u ovom radu jer su takvi modeli u određenoj mjeri već primijenjeni pa se izvode iz primjene četiri prethodno analizirana temeljna modela za koncept novoga javnog menadžment u javnoj upravu u Republici Hrvatskoj.

125 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

3. PRIMJENA MODELA KONCEPT NOVOGA JAVNOG MENADŽMENTA U JAVNOJ UPRAVI U REPUBLICI HRVATSKOJ Koncept novi javni menadžment, kao što je prethodno istaknuto, obuhvaća već prije naznačena četiri temeljna modela. Svaki od njih primjenjiv je u određenom stupnju s obzirom na karakteristike javne uprave u Hrvatskoj. Stoga će se u nastavku rada objasniti stupanj primjene svakoga od tih modela za koncept novoga javnog menadžmenta kako bi se ustanovio njihov doprinos u povećanju učinkovitosti hrvatske javne uprave. Međutim, prije nego što se identificira sam stupanj primjene modelâ, potrebno je provesti kvalitetno dubinsko snimanje (engl. due diligence), koje uključuje analizu financijskoga i pravnog aspekta funkcioniranja javne uprave u Hrvatskoj, i to tako da država detaljno analizira rashodovnu stranu financiranju javne uprave. Točnije, koliko se novaca izdvaja za: plaće, materijalne troškove, intelektualne usluge, razvojne projekte, uz visinu potraživanja i stanje kratkoročnih i dugoročnih obveza. U tom smislu, bitno je utvrditi omjer troškova hladnog pogona (fiksni trošak) i omjer troškova namijenjenih razvojnim projektima u ukupnim troškovima. Što se tiče pravnog dijela pri dubinskom snimanju, bitno je identificirati pravno ustrojstvo i zakonski okvir, pravna područja, što znači, sve zakonske propise koji su bitni za davanje javnih usluga od javne uprave. Cilj je pritom u potpunosti eliminirati preklapanja pravnih propisa između tijela u javnoj upravi, pojednostavniti zakonske propise i precizno odrediti koja su javna tijela odgovorna za provedbu zakonskih propisa kako bih ih službenici mogli sa sigurnošću tumačiti i provoditi. To će pridonijeti sprječavanju da se prebacuje izvršenje aktivnosti građanima između tijela javne uprave te poveća kvaliteta i brzina kojima im se pružaju usluge. Uz to, dubinsko snimanje treba biti prošireno i primjenom dodatnoga menadžerskog alata, kao što je situacijska analiza. Ona uključuje primjenu swot-analize kojom se otkrivaju interne snage i slabosti te eksterne prilike i prijetnje javne uprave. Nadalje, situacijskom analizom treba spoznati koje snage i prilike treba maksimizirati, a koje slabosti i prijetnje u potpunosti otkloniti ili minimizirati. Osim toga, situacijska analiza treba obuhvatiti analizu postojećeg kadrovskog stanja, izvršnih aktivnosti i organizacijskog koncepta. Analiza kadrovskog stanja uključuje: popis zaposlenika, njihov stupanj kvalificiranosti, godine radnog staža na tim poslovima, visinu plaće i ostalih dodataka, opis i popis radnih mjesta uz kvalifikacijsku strukturu radnog mjesta i opis djelokruga odgovornosti (specifikacija posla). Iz tih podataka može se ustanoviti jesu li odgovornosti na radnim mjestima u potpunosti jasne i utvrditi stupanj iskorištenja kvalifikacija koji pokazuje odgovara li kvalifikacijska struktura radnika kvalifikacijskoj strukturi njegova radnog mjesta. Ako je stupanj iskorištenja kvalifikacija manji od jedan, riječ je potkvalificiranoj radnoj snazi što znači da je kvalifikacijska struktura radnika na određenim mjestima manja od ono što je određena za radno mjesto. Ako je stupanj iskorištenja kvalifikacija veći od jedan, riječ je prekvalificiranoj radnoj snazi, pa je kvalifikaciranost radnika na

126 Mateljak, Ž., Gjurković, S.: Primjena koncepta novog javnog... određenim mjestima veća od potrebne za radno mjesto. Ako je stupanj iskorištenja kvalifikacija jednak ili približno jedan, riječ je optimalno raspoređenoj radnoj snazi na radnim mjestima. S druge strane, analiza postojećih izvršnih aktivnosti obuhvaća popis svih aktivnosti koji se obavljaju u odjelima ili službama i prikaz njihova izvršenja na dijagramu toka u kojem će biti glavne temeljne i sporedne aktivnosti. Temeljne su pritom one koje su neophodne u davanju usluga te je moguće samo skratiti njihovo vrijeme trajanja, dok su sporedne aktivnosti one koje ne stvaraju dodanu vrijednost, ali su važne za provedbu temeljnih aktivnosti tijela javne uprave i aktivnosti koje ne stvaraju dodanu vrijednost, a nemaju utjecaja na temeljne aktivnosti tijela javne uprave. Aktivnostima koje ne stvaraju dodanu vrijednost, ali su potrebne za izvođenje temeljnih aktivnosti tijela javne uprave, treba maksimalno skratiti vrijeme njihova izvođenja, dok za aktivnosti što ne stvaraju dodanu vrijednost, a ne utječu na provedbu temeljnih aktivnosti tijela javne uprave – treba u potpunosti eliminirati. Analizom postojećega organizacijskog koncepta identificira se: broj razina na kojima su organizirana, formirana i povezana radna mjesta, koji su tipovi zadataka (složeni ili jednostavni) dodijeljeni tim radnim mjestima, postoji li podudarnost između razine na kojoj je radno mjesto s tipom zadataka (niža razina – jednostavniji zadatak, i obratno), postoji li samo vertikalna ili se koristi vertikalnom i horizontalnom linijom pri donošenju odluka, postoji li jasna definiranost stupnja podređenosti i nadređenosti između izvršiteljâ na radnim mjestima, koliko razina treba proći postupak donošenja odluke ili potrebna dokumentacija do krajnjeg korisnika. Nakon kvalitetno provedenoga dubinskog snimanja i situacijske analize u tijelima javne uprave u Republici Hrvatskoj, može se početi definiranje primjene temeljna četiri modela za koncept novoga javnog menadžmenta kako bi se utvrdilo koji je model i u kojem stupnju primjenjiv s obzirom na karakteristike javne uprave. Stoga će se u nastavku rada objasniti načini potpune ili djelomične implementacije tih četiriju modela. Washingtonski model zasniva se na smanjenju troškova javne uprave temeljeno na minimalnom financiranju od države. Time se podrazumijeva financiranje samo onih aktivnosti u javnoj upravi koje su bitne za kvalitetno davanje usluga građanima, kao što su: komunalne usluge, socijalne usluge, usluge osnovnoga i srednjoškolskog obrazovanja, koncesijske usluge, zdravstvene usluge i dr. na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Ovaj model obuhvaća proces smanjivanja broja zaposlenih, reorganizaciju funkcioniranja odjela/služba javne uprave i primjenu outsourcinga. Međutim, smanjivanje broja zaposlenih moguće je tek nakon analize postojećega kadrovskog stanja, izvršnih aktivnosti i organizacijskog modela. Razlog je u tome što prije takva postupka treba temeljem analiza utvrditi: broj kadrova u javnoj upravi, kakve su kvalifikacijske strukture i kolik je radni staž svakoga od zaposlenika, kakve su postojećem organizacijskom modelu prednosti i nedostaci i kakav je način funkcioniranja izvršnih aktivnosti. Tek nakon toga potrebno je: izraditi novi i funkcionalniji organizacijski koncept i način funkcioniranja izvršnih aktivnosti kako bi se utvrdio optimalan broj zaposlenika u svakoj službi/odjelima, ima li viška ili manjka zaposlenika i koje

127 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU struke, izraditi program preraspodjela zaposlenika uz potrebne prekvalifikacije, utvrditi koliko njih ima uvjete za redovitu i prijevremenu mirovinu. Polazeći od tih podataka odredit će se je li potrebno primijeniti plan zbrinjavanja zaposlenika ili ne. Ako to bude potrebno treba ustanoviti koliko je zaposlenika višak i u kojim uvjetima i kakvom dinamikom će se provoditi plan zbrinjavanja. Uz to, bitno je novi i funkcionalniji organizacijski koncept uskladiti s novim načinom funkcioniranja izvršnih aktivnosti te ostale sporedne aktivnosti kojima se ne stvara dodanu vrijednost, ali ne utječu na izvršenje temeljnih aktivnosti tijela javne uprave, izdvojivši i primijenivši model outsourcinga temeljen na komercijalizaciji i tržišno orijentiranom načelu. U primjeni načela izdvajanja sporednih aktivnosti iz javne uprave na osnovi modela ousourcinga treba voditi računa o važnosti tih aktivnosti za provedbu ovih temeljnih kako ne bi nastupio pad kvalitete u pružanju usluga krajnjim korisnicima. To se prvenstveno odnosi na javne ustanove za zdravstvene usluge jer kvaliteta koja se nudi pacijentima mora biti besprijekorna. Primjerice, u tu se kategoriju ubrajaju bolnice i druge važne zdravstvene ustanove iz kojih nije moguće provesti outsourcing jer bi time opala kvaliteta zdravstvenih usluga pacijentima, zbog lošeg održavanja prostorija; one u bolnicama i općenito zdravstvenim ustanovama zahtijevaju svakodnevno čišćenje, a u nekim situacijama i na dan višekratno (operacijske dvorane). Naime, privatnici koji bi nudili takvu uslugu, ne bi mogli ispuniti takve kriterije jer većinom rade po načelu čišćenja dva do tri puta tjedno, ovisno o dogovoru. Pa čak i kad bi se dogovorila usluga primjenjiva za zdravstvene ustanove, trebalo bi utvrditi troškove i usporediti ih s onima kad ustanova ima svoje zaposlenike za tu svrhu. Međutim, kako se radi o zdravstvenim ustanovama gdje naglasak nije na maksimizaciji dobiti, već na kvaliteti pružene usluge pacijentima, ovu odluku treba donijeti samo ako će se kvaliteta pruženih zdravstvenih usluga minimalno zadržati na istoj razini prije primjene ovog modela. Jedino one zdravstvene ustanove u kojima treba razmotriti potpunu ili djelomičnu primjenu modela outsourcinga je u prostorijama u kojima je smještena uprava i ostale administrativne službe koje ne obavljaju zdravstvene usluge. Primjenom modela upravljanja na temelju rezultata znači da u javnoj upravi u Republici Hrvatskoj treba napustiti postojeći tradicionalni pristup i primijeniti rezultatski usmjeren pristup koji zahtijeva postavljanje ciljeva na svim razinama odlučivanja prema vrijednosnoj i vremenskoj dimenziji. To znači da se iz proračuna neće financirati funkcioniranje javne uprave po postojećem načelu općih potreba, nego po jasno postavljenim ciljevima koje po prioritetima treba postići prema unaprijed definiranoj dinamici što treba biti preduvjet u financiranju javne uprave iz državnog proračuna. Bitno je naglasiti da će se iz proračuna i dalje financirati materijalni troškovi i troškovi zaposlenika vodeći strogo računa o povezanosti troškova s realizacijom postavljenih ciljeva. To se može nazvati tzv. programskim financiranjem, koje uključuje plan, način i trošak ostvarivanja postavljenih ciljeva što odobrava ministarstvo prema kriteriju kvalitete, kvantitete i isplativosti. Ciljeve koje su odobrila ministarstva treba prenijeti i razraditi unutar institucija javne uprave i njihovih odjela/služba koje

128 Mateljak, Ž., Gjurković, S.: Primjena koncepta novog javnog... ih izvršavaju. Vrlo je bitno da se postavljanju ciljeva koristi načelima jasnoće, dinamičnosti, realnosti, vremenske realizacije i specifičnosti. Stoga, u javnoj upravi treba primijeniti kombinaciju pristupa postavljanja ciljeva, i to top-down (odozgo prema dolje) i bottom-up (odozdo prema dolje). U postavljanju strateških ciljeva od općeg interesa, poput reforme javne uprave, postavljanje strateških smjernica, informatizacije poslovanja i dr., treba primijeniti top-down pristup, koji pokreće Ministarstvo uprave u koordinaciji s ostalim ministarstvima, pa se postavljene smjernice prenose na institucije i njihove odjele i službe. Institucijama u javnoj upravi treba omogućiti samoorganizaciju i potpunu fleksibilnost u organizacijskom smislu kako bi se izradio fleksibilniji organizacijski koncept za ostvarivanje postavljenih strateških smjernica. Pritom, strateške smjernice sve institucije trebaju prezentirati mjerodavnim ministarstvima i postaviti dinamiku ostvarenja sa zadanim vrijednostima. Nakon toga, između institucija i ministarstava usuglasiti će se konačna verzija vrijednosti postavljenih strateških ciljeva s dinamikom ostvarenja. Nakon uspostave konačnih ciljeva, mjerodavna ministarstva preuzimaju ulogu kontrolora za ostvarenje strateških ciljeva na minimalno kvartalnoj razini uz obvezu da se podnose godišnji izvještaji. Tijekom takva godišnjeg praćenja moguće su promjene prioriteta s jasnom naznakom razloga. S druge strane, kad institucije u javnoj upravi u Republici Hrvatskoj pri pružanju usluge građanima utvrde poteškoće u provedbi zakonskih propisa ili drugih postupaka, tada se to predočava ministarstvu, koje će, kao kontrolor provedbe strateških smjernica, to razmotriti i eventualno predloženo primijeniti pa time učiniti pružanje usluge bržim i efikasnijim. Ovaj model bi učinio javnu upravu u Hrvatskoj ciljano i rezultatski usmjerenu s mogućnostima prilagodbe strateških smjernica s obzirom na promjenu vanjskog okruženja. Bitno je naglasiti da ministarstva obvezno trebaju postaviti strateške (dugoročne) ciljeve, a taktičke (srednjoročne) ciljeve donose institucije, te operativne (kratkoročne) ciljeve voditelji služba/odjela institucija u javnoj upravi. Uz to, iz strateških (dugoročnih) ciljeva određenih ministarstava trebaju nastati taktički (srednjoročni) ciljevi institucija, a na temelju njih postavljaju se operativni (kratkoročni) ciljevi koje donose voditelji službi/odjela institucija u javnoj upravi. Unutar svake službe/ odjela za svakog zaposlenika treba operativne ciljeve razraditi u obliku radnih planova kako bi se postavljene vrijednosti ciljeva mogle lakše nadzirati i utvrditi njihov podbačaj ili prebačaj. Sukladno ostvarenim ciljevima (podbačaj/prebačaj) obvezno treba uspostaviti sustav motivacije i nagrađivanja zaposlenika prema ostvarenim rezultatima. Ovim modelom spušta se odlučivanje i odgovornost na niže razine, čime se postiže brža protočnost dokumenata između razina, veća fleksibilnost prilikom pružanja usluge građanima, bolja savršenost informacija, veći stupanj decentralizacije i veća brzina u davanju usluga. Treći model koncepta novog javnog menadžmenta, strateško planiranje, treba usredotočiti na određivanje zadataka svake organizacije u javnom sektoru u Republici Hrvatskoj i definirati njihove performanse na kvantitativnoj i kvalitativnoj razini. Prije određivanja zadataka svakoj organizaciji, ministarstvo postavlja strateške smjernice koje obuhvaćaju ciljeve i njihove mjerne instrumente

129 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU za razdoblje od minimalno pet godina. Nakon toga, svako ministarstvo treba od organizacija koje su mu podređene zatražiti da naprave i dostave taktički plan ostvarivanja postavljenih strateških smjernica na razdoblje najmanje do dvije godine s potrebnim prilagođavanjem, promjenama strateških smjernica i državnom proračunu. Kada Vlada Republike Hrvatske donese proračun za sljedeću godinu, svako ministarstvo analizira jesu li se smanjile ili povećale stavke unutar njihova proračuna i kako će dodijeljena sredstva utjecati na izvršenje strateškog plana. Svako ministarstvo obavještava organizacije da trebaju donositi taktičke planove prilagođene dodijeljenim financijskim sredstvima. Isti se postupak primjenjuje i pri rebalansu državnog proračuna. Ako se ne smanje ili povećaju financijski kapaciteti pojedinog ministarstva, tada se nastavljaju provoditi taktički planovi prema definiranoj dinamici izvršenja. Nakon što organizacije definiraju taktičke planove na temelju strateških smjernica, ministarstva izrađuju konačne strateške planove s obveznom vizijom, misijom, ciljevima, zadatcima, načinima izvršavanja zadataka i ostvarivanjem postavljenih ciljeva i budžetima usklađenima s financijskim sredstvima iz državnog proračuna. Ministarstva trebaju po potrebi kvartalno ili polugodišnje, a obvezno godišnje zahtijevati od organizacija da sastave svoj izvještaj o provedenim zadacima s jasno utvrđenim troškovima realizacije kako bi se utvrdilo jesu li i koliko ispunili definirane ciljeve. Ako organizacije nisu ostvarile neke od postavljenih ciljeva, ministarstva trebaju od njih zatražiti da detaljno objasne razloge kako bi se utvrdilo jesu li za neostvarivanje ciljeva uzrok sama organizacije ili su to vanjski čimbenici, poput političkih, ekonomskih, tehnoloških, društvenih. Decentralizacija u javnoj upravi u Republici Hrvatskoj znači premještanje sjedišta organizacija u državnom vlasništvu te njihovih funkcija i ovlasti s države na niže razine. Tako će trgovačka društva i određene agencije i tijela državne vlasti imati sjedište u drugim gradovima, a ne samo u Zagrebu, radi kvalitetnijeg davanja usluga građanima i poticanja razvoja gospodarskog i društvenog života građana u određenom sjedištu. Uz premještaj sjedišta, decentralizacija treba obuhvatiti prenošenje ovlasti i funkcija na regionalnu i lokalnu razinu. To znači da glavnim gradovima (Split, Rijeka, Osijek) treba dati status županije, kao gradu Zagrebu, kako bi imali potpuno upravljanje svojim resursima. Razlog je što tri velika grada, Rijeka, Split i Osijek, trebaju imati odobrenje od županija, primjerice, za davanje koncesije na pomorsko dobro, a uložili su u izgradnju infrastrukture koju namjeravaju dati u koncesiju. Uz to, koncesionar županijama plaća koncesijsku naknadu na godišnjoj razini uvećanu za određeni postotak od ostvarenog prihoda. Nadalje, premještanje sjedišta pojedinih organizacija u javnoj upravi te njihovih funkcija i ovlasti samo je jedan od segmenata modela decentralizacije. Tu je još i porezna decentralizacija, koja se u ovom radu neće obrađivati jer obuhvaća usklađenost državnog proračuna s proračunima jedinica regionalne i lokalne samouprave.

130 Mateljak, Ž., Gjurković, S.: Primjena koncepta novog javnog...

4. ZAKLJUČAK Javna uprava u Republici Hrvatskoj ima obilježja strogo centralizirane državne uprave, uz birokraciju vlasti koja u svom djelovanju nije povezana s građanima i poduzetnicima, koji očekuju da se proračunskim financiranjem osigura pružanje javnih usluga po mjeri poreznih obveznika, što je temelj funkcioniranju moderne javne uprave i javnih služba. Uz to, evidentan je i jaz između nedostataka sredstava, prevelikog broja poslova, neadekvatne kvalifikacijske strukture i učinkovitosti javne uprave. Republika Hrvatska nije dosad izrazitije reagirala na potrebne promjene javne uprave u društvu. Pred njom je dugotrajan i složen proces reforma koje obuhvaćaju modernizaciju javne uprave. Za početak tog procesa prvenstveno je potrebno izraditi analizu postojećeg stanja sustava. Reformu upravnog sustava treba učiti na iskustvima zapadnoeuropskih zemalja temeljenima na dugotrajnoj tradiciji njihove javne uprave, i prilagoditi je po načelima modela usklađenih s hrvatskim uvjetima. Taj proces ima vidljiva ograničenja, prvenstveno u polaznim osnovama, određenim navikama i otporima iz sporoga postojećeg sustava i političkim odlukama demokratskog društva koje ima relativno kratku povijest. Ali je cilj jasan i izvediv, a to je transformirati javnu upravu u efikasnu i učinkovitu, uz transformaciju kao kontinuirani proces u budućnosti koja bi odgovarala izazovu svakog vremena. Uzimajući u razmatranje javnu upravu počevši od lokalne do državne razine, uključujući tvrtke u vlasništvu javnog sektora, primjena koncepta novog javnog menadžmenta s aspekta efikasnosti i kvalitete usluga javne uprave veoma je nužna i s aspekta građana i s aspekta razvoja. Prije kvalitetnije primjene koncepta novog javnog menadžmenta, koji se zasniva se na reformama u javnoj upravi, potrebna je analiza postojećeg stanja proširena s dubinskim snimanjem s financijskog i pravnog aspekta. Nakon kvalitetno provedenog dubinskog snimanja i analize postojećeg stanja u tijelima javne uprave, tek tada se može odrediti na koji je način moguće kvalitetnije primijeniti temeljne modele koncepta novog javnog menadžmenta kako bi se utvrdilo koji je model i u kojem stupnju primjenjiv s obzirom na karakteristike državne javne uprave. Taj posao neće biti kvalitetno proveden bez sudjelovanje struke, javnosti i političkih aktera. Koncept novi javni menadžment podrazumijeva brojne promjene koje se moraju provesti u radu i organizaciji javne uprave, čime bi se postigla bolja efikasnost i kvalitetnije pružanje usluge krajnjim korisnicima, tj. građanima. Koristeći se primijenjenim i istovremeno različitim iskustvima zapadnoeuropskih zemalja, u Republici Hrvatskoj će nakon provedenih analiza biti nešto lakše krenuti u reforme javne uprave i pronaći optimalna rješenja. Donošenje strategije prvi je korak, a temeljite su analize osnova za donošenje odluka i njihovu provedbu. Posebno treba naglasiti da je, uz potrebu provođenja analize, pripreme modela i reforma javne uprave, važno osigurati kontrolne mehanizme, dakle institucije koje neovisno o političkim utjecajima imaju stručnu zadaću provjere efikasnosti

131 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU i učinkovitosti rada javne uprave. Neovisnost takvih institucija je sigurnost za kvalitetnu i efikasnu provedbu predloženih reforma. Primjena koncepta novog javnog menadžmenta omogućila bi javnoj upravi u Republici Hrvatskoj: jasno utvrđivanje mjerila i kriterija mjerenja efikasnosti, jačanje uloge i odgovornosti državne revizije i interne revizije, kontinuirano praćenje i preispitivanje učinkovitosti i transparentnosti u poslovanju, objavljivanje planova ulaganja, programa, strategija, izvještaja o radu, izradbu financijskih izvještaja, općih akata, unutarnjeg ustrojstva te zapisnika i zaključaka sa službenih sjednica, informacije o dodijeljenim donacijama i sponzorstvima, planove javne nabave, pravilnike o provedbi „bagatelne“ nabave, informacije o postupcima javne nabave i dokumentaciju za nadmetanje, registar ugovora o javnoj nabavi i druge informacije kojima se utječe na interese korisnika, prema Zakonu o pravu na pristup informacijama.

LITERATURA Perko Šeparović, I. 2006. Izazovi javnog menadžmenta, Dileme javne uprave, Golden marketing. Tehnička knjiga. Buble, M. 2006. Osnove menadžmenta. Sinergija nakladništvo. Zagreb. Brunner, C. 2002. Novi javni menadžment: suvremene upravne reforme u Austriji. Hrvatska javna uprava. god. 4., br. 3-4, str. 633-650. Zagreb. Budak, J. 2011. Deset tema o reformi javne uprave u Hrvatskoj. Ekonomski institut Zagreb. Zagreb. Christoffersen, H.; Paldam, M. 2004. Privatization in Denmark. 1980- 2002. CESifo Working Paper, br. 1127, str. 1-32 Copenhagen. Đulabić, V. 2002. Modernizacija javne uprave, povijesne odluke, aktualno stanje i razvojne perspektive. Hrvatska javna uprava. god. 4., br. 2, str. 473-484. Zagreb. Green Pedersen, C. 2002. New Public Management Reforms of the Danish and Swedish Welfare States: The Role of Different Social Democratic Responses. An International Journal of Policy, Administration, and Institutions. god. 15., br. 2, str. 271–294. Greve, C. 2007. Public management reform in Denmark. Public Management Review. god. 8., br. 1, str. 161-169. Greve, C. 2003. Public Sector Reform in Denmark: Organizational Transformation and Evaluation. Public Organization Review: A Global Journal, god. 3., br. 1., str. 269–280.

132 Mateljak, Ž., Gjurković, S.: Primjena koncepta novog javnog...

Hagen, K.; Sitter, N. 2006. Public Sector Reform and Economic Success: Nordic lessons to be learnt? The Centre for European and Asian Studies at Norwegian School of Management. Oslo. Manojlović, R. 2010. Danski model novog javnog menadžmenta – može li poslužiti kao uzor Hrvatskoj. Hrvatska javna uprava, god. 10., br. 4, str. 961- 996. Zagreb. Perko Šeparović, I. 2002. Novi javni menadžment-britanski model. Politička misao, god. 39., br. 4, str. 31-43. Zagreb. Ranerup, A., Henriksen, H. Z.; Hedman, J. 2016. An analysis of business models in Public Service Platforms, Goverement Ingormation Quarterly, br. 9, str. 1-9. Rosta, M. 2011. What makes a New Public Management reform successful? An institutional analysis. An introductory essay. Corvinus University of Budapest. Budapest. Škarica, M. 2012. Public Administration Reforms in a Fragile Institutional Framework: The Case of Albania, HKJU – CCPA, god. 12. , br. 2, str. 361–389. Zagreb.

133 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Željko Mateljak, PhD University of Split Faculty of Economics E-mail: [email protected]

Srđan Gjurković, MSc E-mail:[email protected]

IMPLEMENTATION OF THE CONCEPT OF NEW PUBLIC MANAGEMENT IN ORDER TO INCREASE PUBLIC ADMINISTRATION EFFICACY IN THE REPUBLIC OF CROATIA

Abstract Public administration in the Republic of Croatia is one of most important fields in reaching the goals of the economic strategic guidelines. Despite the fact that public administration is prevailingly non-profit, during the crisis there is a growing amount of requests for implementation of principal methods of business management in order to reduce the costs and to reach the set goals. Since in non-profit organizations the goal is to fulfil the citizens’ requests, there is a growing need for implementation of the new public management concept in public administration in most of the countries worldwide within the past twenty five years. The concept of new public management includes implementation of basic models, such as the Washington model, management by results, strategic planning and decentralization. Taking into consideration the importance of implementation of the previously mentioned basic models within the new public management concept, this paper elaborates on the issue whether a better implementation of the new public management concept could increase public administration efficacy in the Republic of Croatia. Key words: new public management concept, public administration, organization, efficacy, Republic of Croatia JEL classification: H83

134 Dr. sc. Zoran Mihanović Ekonomski fakultet Sveučilište u Splitu Split E-mail: [email protected]

Ivana Markotić, mag. oec. Hrvatski zavod za zapošljavanje Vrgorac E-mail: [email protected]

MARKETING U NAKLADNIŠTVU – NAVIKE ČITANJA I KUPNJE KNJIGA SVEUČILIŠNE STUDENTSKE POPULACIJE

UDK / UDC: 339.138:655.4/.5 JEL klasifikacija / JEL classification: M31, Z11 Pregledni rad / Review Primljeno / Received: 30. svibnja 2016. / May 30, 2016. Prihvaćeno za tisak / Accepted for publishing: 12. listopada 2016. / October 12, 2016

Sažetak Nepovoljan položaj knjige na globalnom tržištu iziskuje trenutne reakcije nakladnika. Sve većim rastom i razvojem tržišta, oni su primorani promijeniti strategije kako bi utjecali na rast prodaje uz tretman knjige kao kulturnog proizvoda. Gospodarska kriza čini cijelu situaciju još kompliciranijom. Cilj je ovog rada utvrditi navike čitanja i kupnje knjiga studentske populacije i razlike u tendenciji kupnje knjiga s obzirom na demografske varijable ispitanika. Želi se također ustvrditi koliko marketinški napori imaju utjecaj na odluku o kupnji knjiga. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 250 ispitanika. Podatci potrebni za provedbu istraživanja prikupljeni su opisnim istraživanjem uz pomoć anketnog upitnika. Analizom rezultata utvrđeno je da ispitanici imaju tendenciju čitanja knjiga u slobodno vrijeme, dok razlika s obzirom na demografske varijable nije vidljiva. Utvrđena je povezanost između odluke o kupnji knjiga i preporuka referentnih osoba. Također je ustanovljeno da nema statistički značajne ovisnosti između navika čitanja knjiga u slobodno vrijeme i stupnja obrazovanja roditelja. Utvrđeno je da ispitanici, studenti

135 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Sveučilišta u Splitu, najčešće kupuju knjige koje pripadaju „popularnoj književnosti“, a ne one potrebne za fakultetsko obrazovanje. Nadalje, nema međusobne povezanosti između odluke o kupnji knjiga ispitanika i usluge nakladnika (moderniziranost i opremljenost knjižare, stručnost i educiranost osoblja). Također, većina ispitanika smatra da bi češće kupovali knjige kad bi knjižara uspostavila dobar odnos s kupcima, i smatraju da promotivne aktivnosti zasigurno utječu na odluku o kupnji knjige. Ključne riječi: navike čitanja i kupnje knjiga, marketing u nakladništvu, studenti, Hrvatska.

136 Mihanović, Z., Markotić, I.: Marketing u nakladništvu...

1. UVOD Kultura čitanja mijenja se i razvija tijekom života pod utjecajem brojnih čimbenika, kako okoline, tako i osobina i aktiviteta pojedinca (Stričević, 2009.). Iako je u mnogim zemljama svijeta tzv. bazična nepismenost1 gotovo iskorijenjena, a status knjige i čitanja ističe se kao mjerilo funkcioniranja demokracije u pojedinom društvu, sposobnost tečnog čitanja, shvaćanja onoga što se čita sve više, je u padu i mladi se sve lošije izražavaju te slabo komuniciraju (Stričević, 2009.). Zbog niza problema danas sve veći broj Hrvata čita sve manje knjiga. Nedostatna promocija novih publikacija, visoke cijene književnih uradaka (u vrijeme kada je većina knjiga dostupna u pdf formatu na internetu), malobrojne književne manifestacije u cijeloj Hrvatskoj, uskraćenost ruralnim sredinama programa koji bi na razne načine popularizirali knjige i povećali čitanost u širim slojevima – sve to uvelike utječe na rapidni pad pročitanih i kupljenih knjiga u Hrvatskoj Time se postavlja pitanje što se sve može učiniti da se poveća čitanost i, sukladno tome, prodaja knjiga. Na koji bi se način osmislile akcije poticanja na čitanje i unaprijeđenje kulture čitanja u Hrvatskoj? I konačno, kako to ujediniti s pojmom i konceptom marketinga tako da marketinške aktivnosti unapređuju kulturu čitanja i prodaju knjiga. Temeljni predmet i problem istraživanja ovog rada su navike čitanja i kupnje knjiga u studentskoj populaciji. Razlog zbog kojega se ovo istraživanje provodi je nedostatna istraženost čitalačkih i kupovnih navika mladih, ali i cijele gospodarske grane na koju se ovaj rad odnosi. Glavni cilj istraživanja je utvrditi čitalačke navike mladih, prema uzorku studenata splitskog Sveučilišta, kao i navike kupnje knjiga, kako bi se vidjelo koliko marketinški napori na to utječu te predložilo odgovarajuću strategiju promjene stavova potrošača (ako bude potrebno). Istraženi će uzorak pridonijeti daljnjem kreiranju strategija i identificiranju spoznaja na koji način ‹›probuditi›› tržište knjiga u Hrvatskoj i kako podići navike čitanja na višu razinu.

2. STANJE U NAKLADNIŠTVU I KNJIŽARSTVU U HRVATSKOJ Kulturu čitanja možemo odrediti kao ukupnost očitovanja potreba, navika i interesa za knjigom i čitanjem, a književni interesi čitatelja značajna su činjenica za kulturu čitanja (Krajina Sabolović, 2009.). Razvoj kulture čitanja u Hrvatskoj kao i prodaja knjiga u prošlih nekoliko godina u procesu je stagnacije. Čitatelja i kupaca knjiga iz godine u godinu sve je manje. Razlog tome je nezavidna ekonomska situacija u Hrvatskoj, nedostatak slobodnog vremena, ali i preopterećenost mladih i studenata nastavnim planom i programom. Tome idu u prilog podatci provedenog istraživanja OECD-a za Hrvatsku, koji su zasigurno poražavajući: 27 % učenika nikad ne čita, 57 % ih čita jer mora, a za njih 80

1 Elementarna ili primarna nepismenost: nepoznavanje čitanja i pisanja kao osnovne vještine, Hrvatsko čitateljsko društvo, URL: https://hcdrustvo.wordpress.com/

137 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

% omiljeni hobi nije čitanje.2 Sami mladi najčešće ističu razloge za nečitanje poput nedostatka vremena, motiviranosti ili, jednostavno, sebe ne vide kao čitatelje (Zalar, 1995.). Rezultati istraživanja koje je provela GFK agencija za Knjižni blok i Zajednicu nakladnika pokazuju da su knjige sve manja potreba hrvatskim građanima. U Hrvatskoj oko 40% građana, starijih od 15 godina, mjesečno pročita barem jednu knjigu, te se više od polovice građana izjasnilo da ne postoji razloga zbog kojeg bi kupili knjigu.3 Pojavljuje se i problem zaštite radnih mjesta jer gotovo 13 000 ljudi izravno ili neizravno živi od knjige, a riječ je i o jednoj od najvažnijih kulturnih industrija. Knjižni blok4 navodi kako je, primjerice, Grad Zagreb smanjio sredstva za kupnju novih knjiga gradskim knjižnicama i kako je Ministarstvo kulture to isto učinilo za časopise u 2012. g. u iznosu od 10 %, a potpore za izdavanje knjiga 12 % manje od 2011. godine.5 Brojni kvalitetni projekti promidžbe kulture čitanja što se već godinama provode diljem Republike Hrvatske nisu ujedinjeni i vrednovani, nisu povezani s rezultatima znanstvenih istraživanja o problematici čitanja, niti su detaljnije propitane mogućnosti primjene inozemnih postignuća u nacionalnom kontekstu (Velagić, 2013.). Ministarstvo kulture i Nacionalna i sveučilišna knjižnica prikupile su podatke o programima poticanja čitanja u hrvatskom osnovnim i srednjim školama i knjižnicama. Iz 323 odgojno- obrazovne institucije prijavljeno je 478 programa kojima se potiče čitanje. Iz 140 knjižnica prijavljeno je 367 programa, a Ministarstvo kulture sufinancira još 19 programa.6 Jedan od najvažnijih projekata je zasigurno „Nacionalna strategija poticanja čitanja“. Konačan cilj projektu je izradba nacionalne strategije za promicanje kulture čitanja općenito i poticanje navika čitanja među građanima svake dobi (Velagić, 2013.). Proteklih desetak godina raste potreba za izgradnjom i poboljšanjem čitalačke pismenosti na razini Europske unije. Čitalačka pismenost često se pojavljuje kao tema europske suradnje u području obrazovanja. Unaprjeđenje čitalačke pismenosti jedan je od europskih ciljeva koji je uvršten u radni program „Obrazovanje i usavršavanje do 2020. godine“ (VassilIou, 2011.). Začetnici našega tiskarstva bili su glagoljaši. Oni su u tiskari, u mjestu Kosinju u Lici, 1483. tiskali prvu knjigu na hrvatskome jeziku – Misal po zakonu rimskog dvora (Stipčević, 2006.). Godine 1990. Hrvatska ima svega 400 registriranih nakladnika, a 2003. ih je već više od 4 600. Njihovim porastom raste i broj objavljenih naslova. Godine 1997. objavljeno je 2 778,

2 URL:http://www.poslovni.hr/vijesti/noc-knjige-u-hrvatskoj-je-knjiga-u-nezavidnom-polozaju-202693.aspx Preuzeto 27. 11. 2014. 3 URL: http://interpublic.hr/vijesti/item/325-istra%C5%BEivanje-u-hrvatskoj-se-slabo-%C4%8Dita-ali-knjige-se- prodaju.html Preuzeto 20. 4. 2014. 4 Neprofitna udruga Knjižni blok – Inicijativa za knjigu osnovana je krajem ožujka 2011. godine; osnivači su (po abecedi): Fraktura (Sibila & Seid Serdarević), Izdanja Antibarbarus (Simona Goldstein), Moderna vremena Info (Nenad Bartolčić), Naklada OceanMore (Gordana Farkaš Sfeci), Novi Liber (Sanja Goldstein) i Planetopija (Marina Kralj Vidačak). 5 URL: http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/62690-Hitno-regulirati-trite-knjiga.html, Preuzeto 25. 4. 2014. 6 Prvi korak prema nacionalnoj strategiji poticanja čitanja, 2014., URL: http://www.min kulture.hr/default. aspx?id=10213 Preuzeto 4. 12. 2014.

138 Mihanović, Z., Markotić, I.: Marketing u nakladništvu... a 2003. više od 5000 naslova.7 Poslijeratno razdoblje suočava nakladništvo s nizom promjena koje su uslijedile. Uvodi se stopa PDV-a na knjige stručnog, znanstvenog, umjetničkog, kulturnog i obrazovnog sadržaja, udžbenike za pedagoški odgoj i obrazovanje u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim ustanovama od 22 %, što otežava ionako nezavidnu situaciju hrvatskih nakladnika. Porez podiže cijenu knjige, koja je ionako preskupom. Također, državne su potpore izdvajane samo za izravno izdavaštvo knjiga, a ne i za izgradnju infrastrukture koja je bila potrebna za kvalitetnu mrežu knjižara. Naime, Vlada priznaje djelomično subvencioniranje knjiga, ali se ne skrbi za marketing i distribucijsku mrežu, a izdavači nisu dostatno jaki da sami to organiziraju (Jelušić, 2004.). Rigorozna stopa PDV-a na knjige od 22 % ostaje na snazi sve do 2000. godine. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, nakladnici su primorani pristati na njezine propise, te PDV na ukoričene knjige iznosi 5 % a na elektronske 25 %. Na osnovi podataka prema broju prijavljenih nakladnika za potpore i otkup knjiga u Ministarstvu kulture i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, iz 2014. godine, može se govoriti da se danas nakladništvom u Hrvatskoj bavi stotinjak privatnih poduzeća i stotinjak udruga i ustanova.8 Unatoč velikom broju nakladnika, samo je manji dio onih kojima je izdavanje knjiga jedina primarna djelatnost. Riječ je o devedesetak nakladnika na području Hrvatske.9 Prema istraživanju Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske koje je provedeno 2010. podatci pokazuju da je izdano 7 348 naslova knjiga i brošura. Ako izuzmemo izdane brošure, brojke u Hrvatskoj pokazuju da se godišnje tiska 2 000 do 2 500 knjiga, Ministarstvo kulture surađuje s dvjestotinjak nakladnika, a prijavljenih nakladnika u Hrvatskoj je 9 000, od čega 6 679 pravnih, a 2 321 fizička osoba. Dva društva pisaca okupljaju gotovo 600 članova a u različitim dijelovima izdavačko-knjižarske industrije uključeno je 12 000 ljudi.10 Podatci upućuju na dobro stanje, no nisu stvarna slika hrvatskog nakladništva. Hrvatska je trenutačno u trećoj velikoj krizi izdavaštva. Prva je bila uvođenje PDV-a od 22 %. Nakon nje uslijedila je prodaja knjiga uz novine, te pretrpanost hrvatskog tržišta nekvalitetnim knjigama što je dovelo do pada prodaje u knjižarama. To je samo dodatno produbilo krizu. Treća velika kriza hrvatskog nakladništva traje i danas. Zbog opće ekonomske krize u državi i svijetu cijene knjiga prilagođene su srednjoj klasi pa nakladnici posluju na samoj granici isplativosti. Prodaja knjiga opada iz godine u godinu i zbog pada kupovne moći građana. Kad govorimo o krizi u svijetu, možemo reći da je došlo do pada prodaje fizičkih knjiga, ali znatno raste prodaja elektroničkih, čime se te stvari donekle kompenziraju. Ukupni pad u svijetu iznosi tek 10 %-tan u proteklih nekoliko godina, a u Hrvatskoj više od 40 %.11 Najveću ulogu u razvoju 7 URL: http://proleksis.lzmk.hr/58192/ Preuzeto 12. 12. 2014. 8 URL:www.min-kulture.hr Preuzeto 12. 12. 2014. 9 URL:http://www.matica.hr/vijenac/487/Kriza%20izdava%C5%A1tva%20u%20Hrvatskoj%20i%20u%20svijetu/ Preuzeto 17. 12. 2014. 10 URL: www.nsk.hr. Članak objavljen: 17. 6. 2013., Preuzeto 17. 12. 2014. 11URL:http://www.matica.hr/vijenac/487/Kriza%20izdava%C5%A1tva%20u%20Hrvatskoj%20i%20u%20svijetu/ Preuzeto 17. 12. 2014.

139 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU elektroničkih knjiga imao je internet, kao platforma za oživljavanje elektroničkih knjiga (Živković, 2001.). Do kraja 2012. tržište e-knjiga obuhvaćalo je nekoliko platforma i oko 600 naslova u e-formatu. Potrebno je najmanje 4 000 naslova e-knjiga na hrvatskom jeziku dostupnih na raznim platformama da bi se moglo govoriti o hrvatskom tržištu e-knjiga (Nejašmić, 2013.). S obzirom na to da je tržište tako maleno i ograničeno poreznim propisima, nema interesa za ulaganje u njega. Pritom, bojazan od konkurencije svedena je na minimum jer su cijene čitača e-knjige previsoke za prosječnoga građanina, koji će prednost dati klasičnoj knjizi. Sve naznačeno vodi k destimulaciji e-nakladništva i u kombinaciji s nerazvijenom nacionalnom strategijom poticanja čitanja preko formata e-knjige produbljuje postojeće probleme povezane s razvojem kulture čitanja u Hrvatskoj. Najveći problemi hrvatskog nakladništva ukratko jesu (Bartolčić et. al., 2013.): -- nenaplaćena potraživanja -- preveliki knjižarski rabati -- problemi distribucije -- problemi promocije autora i knjiga -- “komisijski model” prodaje knjiga -- nema naknade autorima za posudbu knjiga -- poteškoće u plasiranju knjiga -- nema financijskih instrumenata za nakladnike, knjižare i distributere -- nema aktivne i učinkovite cehovske institucije koja bi zastupala interese stranke -- nema sustavnog obrazovanja za nakladnike i knjižare, osobito na nižim razinama obrazovanja - nepostojanje srednjoškolskog programa u trgovačkim školama za obrazovanje knjižara, te fakultetskih programa za specijalistička područja u nakladništvu -- problem nerazmjera sustava subvencioniranja i koeficijenta složenosti produkcije pojedinog naslova.12 U Hrvatskoj situacija u izdavačkoj djelatnosti daleko je od idealne, što se vidi u tablici 1. iz 2013.

12 Zlatar Violić., A., Intervju: Nema točke u knjižnom lancu koja nije problematična, 2012. URL: http://www. mvinfo.hr/ Preuzeto sa: www.min-kulture.hr 12. 12. 2014.

140 Mihanović, Z., Markotić, I.: Marketing u nakladništvu...

Tablica 1. Broj poduzetnika i broj zaposlenih te financijski rezultati poslovanja poduzetnika u djelatnosti izdavanja knjiga, periodičnih publikacija i ostale izdavačke djelatnosti u 2013. godini (iznosi u kunama)

Konsolidirani Razred Broj Zaposleni Prihodi Rashodi financijski Investicije djelatnosti poduzetnika rezultat 58.11. Izdavanje 349 1 621 778 196 555 738 660 391 27 085 806 25 044 692 knjiga 58.12 Izdavanje 3 18 5 676 643 5 484 916 - 10.510 0 imenika i popisa korisnič. adresa 58.13. Izdavanje 108 1 610 932 929 343 1 014 596 084 - 82 383 357 9 371 642 novina 58.14. Izdavanje 172 873 643 794 412 730 640 238 -90 875 855 5 735 388 časopisa i period. publik. 58.19. Ostala 83 627 430 611 612 423 952 251 2 700 850 28 866 008 izdavačka djelatnost Ukupno 58.1. 715 4 749 2 791 208 656 2 913 333 880 -143 483 066 69 017 730 Izvor: Financijska agencija - Registar godišnjih financijskih izvještaja; preuzeto: 21. 1. 2015.

Unatoč negativnim rezultatima u djelatnosti izdavanja knjiga, periodičnih publikacija i ostale izdavačke djelatnosti, neki su poduzetnici ostvarili pozitivne rezultate, pa su na vrhu rang-liste prema ostvarenim prihodima; tablica 2.

Tablica 2. Top 10 poduzetnika prema ukupnom prihodu u 2013. godini u skupini djelatnosti - Izdavanje knjiga, periodičnih publikacija i ostale izdavačke djelatnosti

R. Broj Ukupan Dobitak/gubitak Naziv poduzetnika Investicije br. zaposlenih prihod razdoblja 1. Narodne novine d.d. 490 385 497 749 12 229 362 24 749 480 2. 24 sata d.o.o. 158 260 481 564 15 867 934 3 357 014 3. Večernji list d.o.o. 75 201 966 314 3 965 744 2 267 132 4. EPH media d.o.o. 126 178 250 032 -4 918 476 27 209 5. Školska knjiga d.d. 322 170 041 750 6 213 921 19 777 019 6. Slobodna dalmacija d.d. 347 127 615 836 -81 030 954 1 181 339 7. Europapress holding 71 105 601 189 -97 446 692 20 161 8. Novi list d.d. 285 97 148 426 -5 118 857 447 948 9. Profil international d.o.o. 91 67 598 456 1 560 256 0 10. Mozaik knjiga d.o.o. 128 65 585 212 -3 213 282 0 Ukupno 10 rangiranih 2 093 1 659 786 528 -151 891 044 51 827 302 poduzetnika Ukupno svi poduzetnici 58.1. 4 749 2 791 208 565 -143 483 066 69 017 730 Udio 10 poduzetnika u 44,1 % 59,5 % - 75,1% rezultatima svih poduzetnika u skupini 58.1. Izvor: Financijska agencija - Registar godišnjih financijskih izvještaja; preuzeto: 21. 1. 2015.

141 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Nadalje, brojni su problemi u poreznoj politici. Trenutačno su u Hrvatskoj različite stope PDV-a na tiskovine (5 %, 13 % i 25 %) i njih bi u dogledno vrijeme trebalo izjednačiti. Idealna situacija na tržištu veličine Hrvatske je prodaja od oko 4 milijuna knjiga. Godina 2004. i 2005. prodalo se 11 milijuna knjiga (dva milijuna u knjižarama i devet milijuna na kioscima), no od tih godina naklade su pale oko 50 %. U 2009. broj prodanih knjiga u knjižarama bio je 2,5 milijuna, a na kioscima i u trgovačkim lancima oko milijun knjiga. U 2010. i 2011. nastupio je pad od 30 do 40 %. Izdavačke kuće na državnom proračunu u povlaštenijem su položaju, najviše zbog izdavanja školskih udžbenika.13 No i tu ima problema jer se promijenio Zakon o udžbenicima, i oni se smiju mijenjati svake četiri godine (Bartolčić et. al., 2013.). Uz sve probleme na tržištu knjiga, u Hrvatskoj je i trend pojave knjižara u privatnom vlasništvu najvećih izdavača, čime se monopolizira tržište i nastaje zastoj u distribuciji. Posljedično, dolazi do neplaćanja dugova malim izdavačima i propasti nezavisnih knjižara. U Hrvatskoj nema distribucijske mreže, a veliki nakladnici drže 95 % knjižarske mreže.14 Svi ti podatci upućuju na realnu potrebu za hitnim promjenama na hrvatskom knjižnom tržištu.

3. MARKETING U NAKLADNIŠTVU Nakladništvo je istodobno proces stvaranja i distribucije znanja i kulture, ali i poduzetništvo iz kojega proizlazi edukacija, ali i zabava. Ono je, s jedne strane, kulturna i informacijska djelatnost jer objavljene publikacije postaju dijelom kulturnog korpusa nekog naroda i prenoseći znanje obrazuju. S druge strane, kao i ostale komercijalne djelatnosti, nakladništvo je tek utrka za profitom (Kovač, 2004.). Vodeća svjetska poduzeća koja ulaze na tržište knjiga uvelike mijenjaju sadržaj i oblik knjige i zasigurno mijenjaju trendove. Možemo razlikovati neke od sljedećih trendova (Blažević, 2009.): -- trendovi u sadržaju knjige (romani o egzotičnim kulturama, izdanja o aktualnim događajima, priručnici za samopomoć, biografije i autobiografije i instant-znanje) -- trendovi knjige kao materijalnog proizvoda (naslovnica, tehničke karakteristike knjige kao proizvoda). Marketing u kulturi možemo definirati kao poslovnu koncepciju ustanova kulture koja ima za cilj zadovoljiti potrebe korisnika svojim proizvodima kulture, i time ostvariti svoju misiju i općedruštvene ciljeve (Meler, 2006.). Danas marketing u kulturi nije namijenjen samo proizvodima proizvodenima na standardiziran način i masovno se prodaju; naprotiv, on se uspješno primjenjuje i za promoviranje književnih djela, koncerata te institucija poput muzeja i kazališta (Colbert & Nantel, 2001.). Marketing u kulturi, kao i općenito marketing u svojoj primjeni, nailazi na brojne probleme i poteškoće u realizaciji. Problemi u provedbi marketinga kulturnih ustanova mogu biti sljedeći (Scheff & Kotler, 1996.): 13 URL: http://www.forum.tm/clanak/najvise-se-gutaju-starlete-citaju-psiholozi-i-filozofi-38 Preuzeto 17. 12. 2014. 14 URL: http://www.mvinfo.hr/najnovije-vijesti.php?ppar=7854 Preuzeto 17. 12. 2014.

142 Mihanović, Z., Markotić, I.: Marketing u nakladništvu...

-- kulturna ustanova mora pronaći tržište za svoje proizvode/usluge koje nudi. Najčešće je riječ o proizvodima/uslugama za kojima je potražnja mala ili je gotovo nema, pa se kulturna ustanova suočava s izazovom kreiranja potpuno novih potreba na tržištu -- kulturna ustanova mora širiti vlastito tržište, što se može pokazati kao dugotrajan proces -- kulturna ustanova mora činiti velike napore kako bi zadržala postojeće i privukla nove korisnike. Knjiga kao proizvod kulture također nailazi na takve probleme u primjeni marketinga kulturnih ustanova. Knjiga kao izdavački proizvod komunikacijski je medij kojemu je cilj prenijeti čitatelju određene ideje, misli, stavove i autorova uvjerenja. Ona može znatno utjecati na naobrazbu, kulturu i samosvijest čitatelja. Takvo djelovanje može biti i znatno vremenski odgođeno; primjerice, čitajući knjigu napisanu prije nekoliko stoljeća, možemo biti obuzeti autorovim mislima (Meler, 2006.). Suočeni s tako važnom ulogom, autori i izdavačke kuće moraju svakodnevno preispitivati koliko postojeća ponuda knjiga odgovara zahtjevima kupaca i pratiti nove trendove što znatno pridonose privlačenju novih kupaca. Izdavačke kuće trebaju odgovarajućim marketinškim strategijama i primjenom novih multimedijskih alata segmentirati tržište i reorganizirati distribuciju u skladu s kupovnom moći potrošača. Razumijevanje cjelokupnog marketinškog miksa knjige bitno je za podrobnije razumijevanje problematike knjige kao proizvoda kulture (Meler, 2006.). Marketing u nakladništvu danas se temelji na razumijevanju neprestanog razvoja društva, stalnih promjena koje usmjeravaju distribuciju i prodaju prema potrebama korisnika te čitateljskih trendova. Marketinški program u nakladništvu na hrvatskom tržištu kao i u ostalim industrijama, čine brojne odluke o upotrebi marketinških aktivnosti kojima se povećava vrijednost proizvoda, a odnose se na marketinški splet kao skup marketinških alata kojima se poduzeće koristi da bi postiglo svoje ciljeve (Blažević, 2009.). Marketing u nakladništvu ima noviju povijest; revolucija marketinga u nakladništvu se dogodila u proteklih 25 godina. U prošlosti su nakladničke kuće vodili urednici koji su odlučivali o poslovanju unutar svakog segmenta nakladničkog posla. Danas te iste nakladničke kuće marketinški orijentiraju i vode marketeri. Traga se za tržištima sa specifičnim potrebama koja su u mogućnosti platiti ponuđeno i određene resurse s lakoćom mogu pribaviti (Baverstock, 2008.). Koncepcija marketinga u nakladništvu sastoji se od ponude pravog proizvoda pravim ljudima, govoreći prave stvari na pravi način, u pravo vrijeme i na pravome mjestu (Baverstock, 2008.). Marketing se u nakladništvu u prvom redu očituje u podizanju svijesti potrošača/čitatelja, povećanju razine informiranosti, podizanju kulture i poticanju potrošača na kupnju, te samim time i povećavanju profita. Primarna zadaća marketinga je kontinuirano osvajati nova tržišta i zadržavati udjel na postojećima. No, nakladničkoj kući cilj ne bi trebao biti samo privući što više kupaca knjiga, nego i pronaći načine kako pridobiti

143 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU pravu čitalačku publiku koja će biti u stanju komunicirati s knjigom, nakladnikom i autorom (Martinović & Vranešević, 2008.). Jedan od glavnih doprinosa modernog marketinga je pomoć kompanijama da uvide važnost preusmjeravanja usmjerenja svoje organizacije usredotočenja na proizvod na tržište i kupca (Kotler, 2006.). Za marketinški orijentirano nakladničko poduzeće to znači da potrebe kupaca dolaze ispred odluka o razvoju proizvoda ili usluga. Razvoj proizvoda, knjige treba biti rezultat razumijevanja potrošačkih potreba. Pravi je proizvod onaj koji kupci žele kupiti po određenoj cijeni ili će to željeti nakon što saznaju za njegovo postojanje. Kada je riječ o nakladništvu, potrebno je uzeti u obzir format knjige, broj stranica, broj ilustracija u njoj, želje autora i odgovarajuću i stručnu prezentaciju proizvoda tržištu (Kotler, 2006.). Priroda marketinškog poslovanja u nakladništvu u biti se ne razlikuje mnogo od one za ostale proizvode ili usluge na tržištu; jednako vrijede marketinška određena osnovna načela, ali i njihove varijacije. Marketing u nakladništvu započinje sa spoznajom kada i gdje će se knjiga prodavati te uključuje kreiranje marketinškog plana i metoda za privlačenje čitatelja. Marketinški se plan u početku mora sastojati od dvije temeljne kategorije informacija: ciljana publika i prodajna očekivanja. Pritom, treba istražiti različite metode usmjeravanja na ciljnu publiku ali i moguće troškove koji bi nastali. Odjel marketinga i odjel prodaje u tu svrhu moraju djelovati isprepleteno i koordinirano, sa zajedničkim višim ciljem, a to je prodati što više (Cole, 2003.). Ako se proizvodi prodaju postojećim kupcima, marketinški odjel treba neprestano pozicionirati proizvod u svijest potrošača, i informirati ih o novim proizvodima. Prodajni odjel usto mora neprestano raditi na podizanju prihoda od kupnje i poticati potrošače na učestaliju kupnju. Nakladničko poduzeće mora imati jasne odgovore na pitanja kome su proizvodi namijenjeni i u čemu se proizvodi razlikuju od proizvoda ostalih nakladničkih kuća. Pozicioniranje poduzeća jedan je od prvih zadataka koje moramo obaviti ako želimo odrediti potencijalne kupce, zatim ih treba optimizirati, skratiti i time pojeftiniti prodajni proces. Kad nakladničko poduzeće odredi svoju ciljanu skupinu, jednostavnije će doći do zaključka gdje se ona nalazi i kako joj pristupiti. No, cilj ne bi trebao biti samo privući što više kupaca knjiga, nego i pronaći načine kako pridobiti onu pravu čitalačku publiku koja će biti u stanju da komunicira s knjigom, nakladnikom i autorom (Meler, 2008.). U kompleksnoj djelatnosti kao što je nakladništvo, neizostavno treba stalno osluškivati potrebe i zahtjeve tržišta. Kako bi opstalo i razvijalo se, nakladništvo mora pratiti promjene u okruženju i svoje poslovanje prilagoditi tržišnim zahtjevima. Knjiga je konačni proizvod nakladničke djelatnosti nakon što se dovrši proizvodni proces. Knjiga kao proizvod koji donosi profit nakladnicima i ostalim pojedincima uključenima u proizvodnju ne samo da je važan, nego je i neizostavan dio marketinškog spleta u nakladništvu. Upravo je to njegov ključni dio koji se uvelike promijenio. Pritom, osam je značajnih poslovnih

144 Mihanović, Z., Markotić, I.: Marketing u nakladništvu... i ekonomskih trendova koji su od 1945. godine na globalnoj razini utjecali na razvoj knjige kao proizvoda i razvoj nakladništva kao industrije (Greco, 2007.): 1. ubrzani rast i porast broja nakladničkih poduzeća, prodaja obiteljskih obrta ili njihovo spajanje s velikim „igračima“ u nakladničkoj industriji 2. neznatno povećan godišnji indeks potrošačkih cijena 3. razdoblje ekonomskog rasta, nagli porast BDP-a, BNP-a, raspoloživog dohotka i porast broja stanovništva 4. porast broja potrošačkih kredita i povećan osobni dohodak 5. promjene u kanalima distribucije, pojava marketinga u nakladništvu, fenomen bestselera i elektronička distribucija sadržaja 6. cjenovna osjetljivost potrošača na knjige 7. važnost izvoznog tržišta knjiga 8. nestabilnost tržišta 9. Ti poslovni i ekonomski trendovi suočili su knjigu s padom popularnosti, dok je u isto vrijeme porast tehnologije doveo do veće popularnosti ostalih medija, poput interneta, radija i televizije (Stipčević, 2000.). Potrošači sve više postaju osjetljivi na promjene cijena i teško se u nedostatku osnovnih dobara potrebnih za život, odlučuju kupiti knjigu. Usto ne žele bilo kakvu knjigu, nego onu koja im je, korisna, zabavna, informativna i, nadasve, s kojom se mogu povezati. Zadatak marketinških stručnjaka u nakladništvu je odgovoriti na takve izazove i u isto vrijeme promatrati knjigu kao projekt koji mora biti profitno orijentiran. Uspješna knjiga generira dobit za knjižare, izdavače i autore jer neuspješne knjige stvaraju troškove, gomilaju se na skladištu ili, u krajnjemu, uništavaju poduzeće. Dobar sadržaj ono je što može u konačnici zadovoljiti kupce, ali je samo pola uzroka uspješne prodaje. Druga polovica odnosi se na dobar dizajn naslovnice; ona se tako koncipira da privuče čitateljevu pozornost. Tako 30 % kupaca pri odlasku u knjižaru nema na umu određeni naslov, a 26 % cjelokupne prodaje knjiga čini impulsna kupnja. Zato je potrebno neprestano pratiti trendove na knjižnom tržištu, podrobnije razumijevati čimbenike koji utječu na ponašanje potrošača, uz periodično istraživanje njihovih stavova i percepcije (Greco et. al., 2013.).

145 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

4. METODOLOGIJA I REZULTATI EMPIRIJSKOG ISTRAŽIVANJA 4.1. Uzorak istraživanja i prikupljanje primarnih podataka Istraživanje navika čitanja i kupnje knjiga mladih provedeno je na uzorku studenata splitskog Sveučilišta, i to opisnim istraživanjem koristeći se anketnim upitnikom kao instrumentom (online anketiranje i osobno prikupljanje podataka). Kao način izbora jedinice za uzorak odabran je namjerni prigodni uzorak od 250 ispitanika. Istraživanje je provedeno u gradu Splitu tijekom lipnja 2015. godine. Tijekom istraživanja pozornost je usmjerena na što ravnomjerniju zastupljenost ispitanika obaju spolova sa svih vrsta studija i svih akademskih godina te ispitanika različitog mjesta stanovanja.

4.2. Ciljevi i rezultati istraživanja Temeljem uvodno definiranog predmeta i problema istraživanja definirani su i sljedeći ciljevi: 1. Utvrđuje se u kojem opsegu ispitanici u slobodno vrijeme čitaju i kupuju knjige koje nisu povezane s literaturom obveznom za studije na fakultetu (istraživanje navike čitanja ispitanik: koliko studenti čitaju knjige u slobodno vrijeme i čitaju li uopće knjige koje nisu izravno povezane s fakultetskom izobrazbom; zatim koliko ispitanici kupuju knjige potrebne za fakultetsko obrazovanje, kupuju li one koje pripadaju ‘’popularnoj književnosti’’ (beletristika, znanstvena fantastika, chick-lit, romantika, detektivski romani, western i horor). Na temelju istraživanja ustanovljeno je da ispitanici u slobodno vrijeme čitaju knjige koje nisu povezane s literaturom koju im nalažu obveze na fakultetu. Tablica 3. Navike kupnje knjiga Prilikom kupnje knjige najčešće kupujem Frekvencija Postotak (%) Kumulat. post. (%) Knjige potrebne za fakultetsko 91 36,4 36,4 obrazovanje Popularnu književnost (beletristika, 159 63,6 100,0 znanstvena fantastika, chick-lit, romantika, detektivski romani, western, horor) Ukupno 250 100,0

Također, polazeći od rezultata u tablici 3. može se zaključiti da najviše ispitanika najčešće kupuje knjige popularne književnosti, na temelju čega se donosi zaključak da najčešće ne kupuju samo knjige potrebne za studij.

146 Mihanović, Z., Markotić, I.: Marketing u nakladništvu...

2. Istražuje se koliko se pri izboru knjiga ispitanici oslanjaju na preporuke referentnih osoba (način otkrivanja neke knjige i proces usvajanja knjige kao bestsellera zasigurno je još uvijek velika nepoznanica nakladnicima i izdavačima). Najveći utjecaj u cijelom procesu zasigurno ima word of mouth ili usmena predaja. Marketing od usta do usta (engl. Word-of-Mouth Marketing) razlog je potrošačima da pričaju o proizvodima i uslugama kompanije, što omogućuje razvoj takve konverzacije.15 Cjelokupno tržište, pa tako i tržište knjiga, došlo je do točke u kojoj potrošači nemaju povjerenja u medije, u ono što oni oglašavaju. Nedostatno je, naime vremena da se prate sve brojnije informacije, pa se potrošači više nego ikada oslanjaju na usmenu predaju, dakle preporuku prijatelja. U takvim uvjetima marketing dolazi do točke preokreta u kojoj postaje jedino bitno što potrošač kaže drugom potrošaču. Postavlja se pitanje dopiru li recenzije kritičara i napisi medija uopće do suvremenog kupca knjiga. U nastavku je za svaku pojedinu referentnu skupinu istraženo koliko se pri izboru knjiga ispitanici oslanjaju na preporuke svake od njih.

Tablica 4. Referentne skupine - utjecaj obitelji Referentne osobe koje utječu na odliku o izboru knjiga (pri izboru knjiga za čitanje najčešće se oslanjam na preporuke obitelji) Frekvencija Postotak Kumulativni postot. (%) (%) U potpunosti se slažem 84 33,6 33,6 Djelomačno se ne slažem 49 19,6 53,2 Niti se slažem, niti se ne slažem 43 17,2 70,4 Djelomično se slažem 44 17,6 88,0 U potpunosti se slažem 30 12,0 100,0 Ukupno 250 100,0

Tablica 5. Referentne skupine - utjecaj prijatelja Referentne osobe koje utječu na odluku o izboru knjiga (pri izboru knjiga za čitanje najčešće se oslanjam na preporuke prijatelja) Frekvencija Postotak Kumulativni postot. (%) (%) U potpunosti se slažem 23 9,2 9,2 Djelomačno se ne slažem 28 11,2 20,4 Niti se slažem, niti se ne slažem 45 18,0 38,4 Djelomično se slažem 85 34,0 72,4 U potpunosti se slažem 69 27,6 100,0 Ukupno 250 100,0

15 URL: http://www.womma.org/ Preuzeto 14. 4. 2015.

147 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Analogno prethodnim analizama utjecaja obitelji i prijatelja (tablice 4. i 5.) istraživan je i utjecaj: medija, književnih kritičara, prodavača knjiga, književnih foruma i chat room te sajmova knjiga. Na temelju prethodnih tablica i izloženih rezultata te analiza za ostale referentne skupine donosi se zaključak da se pri izboru knjiga većina ispitanika oslanja na preporuke referentnih osoba. Treba naglasiti kako se od svih analiziranih referentnih skupina, najviše ispitanika ipak oslanja na preporuke prijatelja, medija i obitelji, dok je najmanji broj usmjeren na preporuke prodavača knjiga i na one na sajmovima knjiga. 3. Utvrđuje se međusobna povezanost između odluke o kupnji knjiga ispitanika i usluge nakladnika (moderniziranosti i opremljenosti knjižare, stručnost i educiranost njezina osoblja). Consumer Barometer je istraživanje provedeno u suradnji s tvrtkama IAB Europe i TNS Infratest radi pružanja uvida u ponašanje i navike potrošača pri kupnji. Ono je provedeno na više od 2 000 korisnika interneta u Hrvatskoj koji su obavili kupili artikle iz 36 različitih kategorija proizvoda. Istraživanje je pokazalo da se 81 % Hrvata informira o knjigama na internetu, a 28 % ih preko njega i kupi knjigu.16 Naznačeno istraživanje ostavlja dosta prostora za informiranje potencijalnih kupaca i na druge načine uz samostalno nalaženje informacije. Također ostaje dosta prostora za pravilno upravljanje prodajom i oživljavanje ostalih prodajnih kanala uz internet. S obzirom na to da je u novije vrijeme knjižno tržište u Hrvatskoj u padu, potrebno je utvrditi je li jedan od razloga za nastale probleme i nedostatno educirano i osposobljeno osoblje u knjižarama. Trenutno u Hrvatskoj nema sustava obrazovanoga za nakladnike i knjižare (Oberman Peterka et. al., 2013.) što otežava proces u kojem se nastoji u potpunosti udovoljiti kupcu i prodati mu knjigu. Argumenti za postavljanje hipoteze brojne su marketinške knjige (Kesić, 2006.) što upućuju na važnost uređenoga prodajnog prostora (izgled interijera) kao poslovnog alata za privlačenje kupaca, te velika ulaganja poznatih svjetskih knjižara u osuvremenjivanje i neprestan rad na dizajnu svojih prodajnih prostora. Knjižare su opremljene tako da se kupac osjeća kao ‹›kod kuće››, bilo da je riječ o kupnji, razgledavanju ili čitanju knjiga.17 te se nastoji utvrditi povezanost između uspješnog poslovanja knjižara i dobro implementirane marketinške strategije; tablica 6. i 7.

16 URL:http://www.netokracija.com/hrvati-internet-kupovina-57211, Preuzeto 14. 4. 2015. 17 URL:http://flavorwire.com/254434/the-20-most-beautiful-bookstores-in-the-world/

148 Mihanović, Z., Markotić, I.: Marketing u nakladništvu...

Tablica 6. Navike kupnje i čitanja knjiga

(Prilikom kupnje knjiga bitna je moderniziranost i opremljenost knjižare)* Navike kupnje i čitanja knjiga (Knjige najčešće kupujem u knjižarama) Crosstabulation Navike kupnje i čitanja knjiga (Knjige najčešće kupujem u knjižarama) Niti se U U potpunosti Djelomično Djelomično Total slažem, niti potpunosti se ne slažem se ne slažem se slažem se ne slažem se slažem U potpunosti se 18 16 10 11 7 62 ne slažem Djelomično se ne 7 13 12 5 2 39 slažem Niti se slažem, 4 3 19 7 12 45 niti se ne slažem Djelomično se 6 10 8 18 5 47 slažem U potpunosti se 6 15 1 18 17 57 slažem Ukupno 41 57 50 59 43 250

Tablica 7. Rezultati testiranja međusobne povezanosti između ispitanikove odluke o kupnji knjiga i usluge nakladnika (moderniziranost i opremljenost knjižare) uz primjenu Hi-kvadrat testa

Hi-kvadrat test Vrijednost Df Asim. Sig. (2-sided) Pearson Hi-kvadrat 2 843a 4 ,584 Vjero. omjer 2 852 4 ,583 N. valjanih slučajeva 250

χχ22* < Vrijedi da je: tab što znači da se uz značajnost od 5 % ne može , prihvatiti pretpostavka da postoji međusobna povezanost između odluke o kupnji knjiga ispitanika i usluge nakladnika (moderniziranost i opremljenost knjižare). Dakle, nema statistički značajne ovisnost. Analogno prethodnoj analizi izvršena je i analiza navike kupnje i čitanja knjiga u kontekstu informiranosti o ponudi, autorima i sniženjima cijene knjiga izdavača i knjižara te je testirana međusobna povezanost između odluke o kupnji knjiga i usluge nakladnika (stručnost i educiranost osoblja knjižare) primjenom Hi-kvadrat testa. U konačnici je utvrđeno da nema međusobne povezanosti između odluke ispitanika o kupnji knjiga i usluge nakladnika (stručnost i educiranost osoblja knjižare, te izostanak prodavača da pravovremeno informiraju kupce o trenutnoj ponudi, postojećim akcijama, sniženjima i novitetima u knjižarama). Dakle, nema statistički značajne ovisnosti.

149 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

4. Utvrđuje se potreba za proširenjem distribucijskih kanala s obzirom na to da će u budućnosti e-knjiga znatno konkurirati klasičnoj ukoričenoj knjizi. Istraživanje što je proveo GfK centar za istraživanje tržišta na uzorku od 1 000 ispitanika starijih od 15 godina, u prosincu 2011. godine, pokazuje da, gledajući na razini cijele promatrane populacije u Hrvatskoj, 90 % ispitanika nema interesa za kupnju ili čitanje e-knjiga, 10 % ih ima za čitanje, a samo 2 % za kupnju e-knjiga.18 Razvoj novih tehnologija, povećan broj inovacija i sveopći nedostatak slobodnog vremena zasigurno ima utjecaja i na čitatelje. Ljudi danas imaju sve manje vremena i potrebni su im brži i praktičniji mediji. Kada e-knjige dosegnu tržišni vrhunac, sigurno je da će doći do tržišnih promjena na štetu klasične knjige. No to ne treba biti poražavajući podatak za nakladnike i knjižare; naprotiv, pojava e-knjige mora biti prepoznata kao korak naprijed u proširenju ponude i novi izazov za marketere i prodaju. Postavlja se pitanje je li mlađa populacija sklonija bržem prihvaćanju tehnološkog napretka, pa tako i čitanju i kupnji e-knjiga. Tablica 8. Navike kupnje i čitanja knjiga

(Knjige najčešće čitam u tiskanom obliku) Frekvencija Postotak (%) Kumulat. postotak (%) U potpunosti se ne slažem 14 5,6 5,6 Djelomično se ne slažem 29 11,6 17,2 Niti se slažem, niti se ne slažem 33 13,2 30,4 Djelomično se slažem 66 26,4 56,8 U potpunosti se slažem 108 43,2 100,0 Ukupno 250 100,0

Analogno prethodnoj analizi izvršena je i provjera (tablica 8.) navike kupnje i čitanja knjiga u kontekstu mišljenja da će elektronička knjiga znatno konkurirati ukoričenoj. Sukladno testiranome donosi se zaključak kako postoji potreba da se u budućnosti prošire distribucijski kanali jer da većina ispitanika smatra da će u skoroj budućnosti e-knjiga znatno konkurirati klasičnoj ukoričenoj knjizi. 5. Istražuje se koliko bi uvođenje dobrog sustava odnosa s kupcima utjecalo na učestalost kupnje knjiga. Svaki bi se potrošač trebao fokusiranu i trajnu pažnju prodavača određenih proizvoda ili usluga, a prodavač u svakom trenutku mora riješiti nastali problem i biti motiviran pomoći kupcu. Sustavnim praćenjem zadovoljstva kupaca dolazi se do spoznaje njihove potrebe.

18 Knjižni blok i HGK- Zajednica nakladnika i knjižara, Zagreb, 2011.

150 Mihanović, Z., Markotić, I.: Marketing u nakladništvu...

Tablica 9. Navike kupnje i čitanja knjiga

(Kupovao/la bih više knjiga kad bi mi knjižare povremeno poklanjale kupone sa snjiženjima e-mailom ili poštom) Frekvencija Postotak (%) Kumulat. postotak (%) U potpunosti se ne slažem 21 8,4 8,4 Djelomično se ne slažem 33 13,2 21,6 Niti se slažem, niti se ne slažem 65 26,0 47,6 Djelomično se slažem 59 23,6 71,2 U potpunosti se slažem 72 28,8 100,0 Ukupno 250 100,0

Polazeći od prethodne analize utjecaja kupona na kupnju, u tablici 9. istražene su i analizirane navike kupnje i čitanja knjiga u kontekstu članstva u book clubu; u kontekstu objavljivanja recenzija knjiga, od strane knjižara; u kontekstu periodičnog ispitivanja zadovoljstva anketama ili ispitivanjem zadovoljstva nakon obavljene kupnje; u kontekstu redovitog obavještavanja kupaca o novitetima i sniženjima. Na temelju svih čimbenika, osim jednoga (kupovalo/la bih više knjiga kada bi bio/la član book cluba), može se zaključiti da se ispitanici djelomično ili u potpunosti slažu s tvrdnjama, pa se donosi zaključak da većina njih smatra kako bi češće kupovali knjige kad bi knjižara uspostavila dobar sustav odnosa s kupcima. 6. Istražuje se koliko promotivne aktivnosti utječu na odluku o kupnji knjige. U današnje vrijeme učinkovito komuniciranje s potrošačima postaje bitna odrednica u uspješnom poslovanju. Razvijanje i zadržavanje konkurentske prednosti na promjenjivom tržištu uvelike ovisi o kontinuiranom prilagođavanju čestim promjenama. U tom smislu, promotivne aktivnosti kao poseban oblik komuniciranja s potrošačem u suvremenom poslovanju od velike su važnosti.

Tablica 10. Utjecaj promotivnih aktivnosti na odluku o kupnji knjige

(Promotivne akcije nemaju značajan utjecaj na moju kupnju) Frekvencija Postotak (%) Kumulat. postotak (%) U potpunosti se ne slažem 85 34,0 34,0 Djelomično se ne slažem 61 24,4 58,4 Niti se slažem, niti se ne slažem 56 22,4 80,8 Djelomično se slažem 34 13,6 94,4 U potpunosti se slažem 14 5,6 100,0 Ukupno 250 100,0

151 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Sukladno prethodnoj tablici 10., u kojoj je razmatran utjecaj promotivnih akcija, jednako je tako istražen i analiziran utjecaj sljedećih promotivnih aktivnosti nakladnika i knjižara: Posebni popusti (predblagdanska sniženja, tematska sniženja i sl.); Uobičajene akcije i sniženja; TV, radio i slični tipovi oglašavanja; Mogućnost online-čitanja prvog poglavlja knjige koja zanima čitatelje na web- stranicama knjižara; Mogućnost besplatne dostave knjiga; Nagradne igre organizirane od nakladnika i knjižara. Na temelju prethodno iznesenih rezultata dolazi se do zaključka da promotivne aktivnosti utječu na odluku o kupnji knjige, s tim da treba naglasiti kako ispitanici od svih promotivnih aktivnosti najviše zamjećuju promotivne popuste i uobičajene akcije i sniženja, što znači da spomenute promotivne aktivnosti najviše utječu na njihovu odluku o kupnji knjige. Promotivne aktivnosti poput mogućnosti online-čitanja prvog poglavlja knjige, nagradne igre, mogućnost besplatne dostave, tv, radio i slični tipovi promocije više od 60 % ispitanika nije zamijetilo.

5. ZAKLJUČAK Ubrzan rast i razvoj tehnologije, globalizacija i komercijaliziranost modernog društva imaju velik utjecaj na kulturne vrijednosti, razvoj kulture i na percepciju knjige u modernom društvu kao glavni pokretač kulturnih vrijednosti. Knjiga kao proizvod 21. stoljeća u nezavidnom je položaju. Nakladnici i knjižari svakodnevno se suočavaju sa sve većim troškovima u tiskanju i izdavanju knjiga, državne su potpore nedostatne za podmirenje osnovnih tiskarskih, i to sve utječe na formiranje cijene konačnog proizvoda, za prosječnog kupca najčešće previsoke. Sve naznačeno utječe na navike čitanja knjiga, za koje su iz godine u godinu statistički podaci za Hrvatsku poražavajući. Mladi sve manje vremena posvećuju tome i svoje slobodno vrijeme usmjeruju na neke druge aktivnosti. Usto, utjecaj elektroničkih medija mijenja iz korijena načine na koje mladi dolaze do svakodnevnih informacija. Široka i neprestana dostupnost sadržaja na internetu i mogućnost preuzimanja bilo koje knjige u digitalnom obliku smanjuje prodaju klasične ukoričene knjige, te stvara nove probleme za nakladnike koji nisu uveli nove distribucijske kanale. Sve zajedno tvori začaran krug u kojemu nakladnici iz dana u dan „preživljavaju“ s postojećim cijenama knjiga, a te su iste cijene za prosječne građane previsoke. Danas, više od dva desetljeća nakon neovisnosti Hrvatske, svi dionici u lancu knjige (kupci, nakladnici, knjižničari, lektori) nisu uspjeli izgraditi i urediti tržište knjiga po uzoru na suvremena tržišta Europe i svijeta. Tržište knjiga u potpunosti preuzimaju veliki lanci knjižara. Oni diktiraju pravila igre, uvjete poslovanja, plaćanja, rabate i odnose među partnerima. Veličinu prethodnih problema spoznale su mnoge zemlje i one različlitim programima potpore, konferencijama i okruglim stolovima pokušavaju utjecati na čitateljske navike. U isto vrijeme, marketinški stručnjaci svakodnevnim naporima nastoje povećati prodaju knjiga, ali i istražiti želje i mišljenja potrošača. Povezano s tim i problem i cilj ovog istraživanja bio istražiti

152 Mihanović, Z., Markotić, I.: Marketing u nakladništvu... navike čitanja i kupnje knjiga studentske populacije, kao kategorije potrošača koja može pridonijeti pozitivnim pomacima u cijeloj problematici. S obzirom na rezultate istraživanja, može se doći do zaključka kako istraživana studentska populacija većim dijelom ima naviku čitanja knjiga u slobodno vrijeme. Češće je riječ o ukoričenoj knjizi, a ne o elektronskom izdanju, iako istraživanje pokazuju potrebu da se u budućnosti prošire distribucijski kanali. To ostavlja dosta prostora za marketere i nakladnike da pravovremeno, uz pomoć marketinških alata, kreiraju marketinšku strategiju koja će osigurati da knjiga kao proizvod „živi“ paralelno i u elektroničkom i ukoričenom izdanju. Potrebna je i prilagodba cijene čitača knjiga financijskim mogućnostima kupaca. Naime, dobro dizajnirani i kvalitetni čitači i dalje su nedostupni većini mladih ljudi u Hrvatskoj. To je jedan od razloga zbog kojeg mladi prepoznaju potencijale elektroničke knjige u budućnosti, ali i jedna od zapreka današnjice. Zatim, istraživanje je pokazalo da promotivne aktivnosti imaju utjecaja na mlade, ali i da je malo onih promotivnih aktivnosti što ih ispitanici zamjećuju. Povećanje promotivnih aktivnosti i uvođenje onih dodatno sadržajno kvalitetnijih i utemeljenih na istraživanjima, zasigurno može utjecati na pozicioniranje knjige i nakladnika u svijesti potrošača, pa samim time dugoročno i na rast prodaje. Brojni naslovi knjiga dugo godina ostaju neprimijećeni, bez rasta prodaje zbog manjkavosti promotivnih aktivnosti i kvalitetne marketinške strategije. Postoji povećana potreba za kvalitetnijom provedbom komunikacije između autora i čitatelja. Autori s razlogom ne pristaju na prilagodbe književnih djela tržištu i zahtijevaju od marketinških stručnjaka da bolje upoznaju čitateljsku javnost s njihovim knjigama, a ne obratno: da čitatelji diktiraju što će se temeljem trenutnih trendova objavljivati. Najčešći je ishod takva stanja skladištenje brojnih naslova koji trenutno nisu popularni, uz pad prodaje, zbog neznanja kako djelo približiti potencijalnom kupcu. Većina mladih čitatelja nije upoznata s postojećim promotivnim aktivnostima. Nadalje, ispitanicima je od iznimne važnosti i kvalitetno kreiran sustav odnosa prema kupcima, na čemu bi zasigurno svaka postojeća nakladnička kuća u Hrvatskoj mogla poraditi unaprijedivši svoje vještine u tom području. Rezultati su ovog istraživanja zasigurno pozitivnog predznaka kad je riječ o navikama čitanja knjige mladih u Hrvatskoj, što znači kultura je čitanja postojana u studentskoj populaciji unatoč porastu svakodnevnih obveza i mogućnosti za slobodno vrijeme. Promatrajući situaciju u cijelom svijetu, stopa čitanja knjiga u stalnom je opadanju na usporedivim svjetskim tržištima. Razlog je tome zasigurno nedostatak slobodnog vremena i percepcija čitatelja da su knjige skupe. Način na koji se može utjecati tu činjenicu je zasigurno prodaja novih, kao i rabljenih naslova koji su dugo vremena skladišteni, kako bi se kupcima omogućio cjenovni izbor. Jedna od mogućnosti kojom bi se moglo utjecati na percepciju kupaca knjiga je i njihovo nagrađivanje na temelju programa vjernosti ili drugih poticaja. Također, marketinški stručnjaci imaju prostora za kvalitetnu

153 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU provedbu brainstorminga u pitanju cjenovne osjetljivosti potencijalnih kupaca knjiga. Kada je riječ o kupnji, studenti pokazuju sklonost nepovjerenju prema prodavačima knjiga, književnim forumima i kritičarima. Iskrivljena slika o prodavačima knjiga kao pojedincima koji nastoje samo ostvarit prodaju, a ne zadovoljstvo kupaca, negativno se odražava na rast prodaje. Nakladnici i knjižari trebaju navrijeme prepoznati važnost ulaganja u zaposlenike koji će kvalitetnom obukom biti osposobljeni za pružanje informacija, znanja i prijedloga kupcima. To će u konačnici dovesti do promjene stava i percepcije o prodavačima. Mladi ispitanici smatraju da je knjiga skupa i najčešće se odlučuju za više jeftinijih knjiga. Kvaliteta knjige im najčešće nije bitna jer su takve skuplje od ostalih. Studenti su također nedostatno upoznati sa sajmovima knjiga, pa ih većina i ne posjećuje. Sve te informacije mogu biti od iznimne važnosti za prodavače knjiga, organizatore književnih manifestacija i državna tijela koja raznim potporama i subvencijama nastoje pomoći nakladnicima da premoste postojeće probleme u nakladništvu. Poražavajuća informacija za organizatore sajma knjiga u Hrvatskoj je i činjenica da velik broj ispitanika nikada knjigu nije kupio na sajmu knjiga, što pokazuje da nema promotivnih aktivnosti uz takvu aktivnost ili nekvalitetno kreiranu marketinšku poruku koja nije pronašla put do kupaca. Rezultati upućuju i na potrebu kreiranja posebne ponude za one studente niskih osobnih primanja koji rado čitaju knjige jer bi ta kategorija mogla zasigurno s vremenom razviti lojalnost prema onom izdavaču koji im u trenutnoj situaciji ukaže povjerenje i naklonost. Konačno, poznata izreka „Ne sudi knjigu po koricama“ uči o mnogočemu i marketinške stručnjake. Prije kreiranja vizualnog identiteta knjige, kao bitnog čimbenika privlačenja kupaca, trebalo bi, što je u konačnici ključ prodaje – upoznati kupca s knjigom.

LITERATURA Bartolčić, N., Goldstein, S., i sur., Potpora kreativnoj industriji - stručna analiza i preporuke za uređenje tržišta knjiga i zaštitu kulture čitanja u RH (Support to Creative industries in Croatia-Expert Analysis and Recommendations for Book Market Regulation and Protection of Reading Culture), Knjižni blok, Zagreb, 2013. Baverstock, A., How to Market Books, London Philadelphia, 2008. Blažević., L., Novi sadržajni, oblikovni i marketinški trendovi u komercijalnom nakladništvu, Sveučilište u Zadru, 2009. Colbert, F., Nantel, J., i dr., Marketing Culture and the Arts, Chair in Arts Management, Montreal, 2001. Cole, D., The Complete Guide to Book Marketing, Allworth Press, New York, 2003.

154 Mihanović, Z., Markotić, I.: Marketing u nakladništvu...

Greco, A., i dr., The book publishing industry, Routledge, 2013 Greco, A., i dr., The Culture and Commerce of Publishing in the 21st Century, Stanford University Press, 2007., str. 10. Jelušić, S., Book publishing in Croatia today, Osijek, 2004. str. 93-94. Kesić, T., Ponašanje potrošača, Opinio, Zagreb, 2006. Knjižni blok i HGK- Zajednica nakladnika i knjižara, Zagreb, 2011. Kovač, M., Patterns and trends in European book production and consumption: some initial observations, The Public, 2004. Kotler, P., Kotler o marketingu Kako stvoriti, osvojiti i gospodariti tržištima, Masmedia, Zagreb, 2006. Kotler, P., Osnove Marketinga, Mate, Zagrebačka škola ekonomije i managementa, Zagreb, 2006. Krajina Sabolović D., Neki aspekti čitalačke kulture mladih, 2009., URL: http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/sabolovic_neki.htm Laszlo M., Informacijsko čitanje u nastavi jezika i književnosti, Zbornik radova IV. simpozija učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika, Zagreb, 2013., str. 56. Martinović, M., Vranešević, T., Model segmentacije tržišta u nakladništvu, Ekonomski fakultet sveučilišta u Rijeci, 2008. Meler, M., Marketing u kulturi, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2006. Meler, M., Marketing u društvu znanja, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2008.,str. 101-113. Oberman Peterka, S., i dr., Stvaranje pretpostavki za uređenje tržišta knjiga i širenje kulture čitanja u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 2013. Pavičić, J.; Alfirević, N.; Aleksić, Lj.,Marketing i menadžment u kulturi i umjetnosti, Masmedia, Zagreb, 2006. Scheff, J., Kotler, P., Crisis in the Arts: The Market Response, California, Management Review, 1996. str. 28-53. Stipčević, A., Sudbina knjige, Naklada Benja, Lokve, 2000., str. 174. Stipčević., A., Povijest knjige, Matica hrvatska, Zagreb, 2006. Stričević, I., Čitanje u kontekstu školskih i narodnih knjižnica: uloga knjiţnica u poticanju funkcionalnog čitanja i čitanja iz užitka. // Čitanje-obveza ili užitak: zbornik / priredila Ranka Javor. Knjižnice grada Zagreba, Zagreb, 2009.

155 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Toit, C., Recreational reading habbits of adolescent readers, University of Pretoria, 2001. VassilIou, A., Poučavanje čitanja u Europi: Konteksti politike i prakse, Bruxelles, 2011, str. 3. Velagić, Z., O nacionalnoj strategiji poticanja kulture čitanja, Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2013. Zalar, I., Projekti širenja čitateljske kulture u svijetu. //Umjetnost i dijete: dvomjesečnik za estetski odgoj, dječje stvaralaštvo i društvene probleme mladih. 27 (1995), 1(151). 27 (1995), 1(151) , str. 35-39. Živković, D., Elektronička knjiga, Multigraf, Zagreb, 2001. http://www.booksa.hr/ http://www.dugirat.com/ http://www.e-novine.com/kultura http://www.europski-fondovi.eu/ http://flavorwire.com/ https://www.gutenberg.org/ https://www.hgk.hr/ https://hcdrustvo.wordpress.com/ http://interpublic.hr http://www.jutarnji.hr http://www.kreativnaekonomija.net/ http://www.matica.hr/vijenac/ http://www.min-kulture.hr/ http://www.mvinfo.hr/ http://public.mzos.hr/ http://www.netokracija.com/ http://www.nsk.hr/ http://www.poslovni.hr/ http://proleksis.lzmk.hr http://www.skaitymometai.lt http://www.tportal.hr/ http://www.womma.org

156 Mihanović, Z., Markotić, I.: Marketing u nakladništvu...

Zoran Mihanović, PhD Faculty of Economics University of Split Split E-mail: [email protected]

Ivana Markotić, mag. oec. Croatian Employment Service Vrgorac E-mail: [email protected]

MARKETING IN PUBLISHING - THE STUDY OF THE BOOK BUYING AND READING HABITS AMONG UNIVERSITY STUDENTS

Abstract The disadvantaged position of the book on the global market requires immediate reactions by the publishers. Due to the increasing growth and development of the market, publishers are forced to change strategies to influence the growth of sale with respect to the book as a cultural product. The economic crisis makes this situation even more complicated. The aim of this study is to establish the reading and book-buying habits of the student population as well as the differences in the tendency of buying books with respect to demographic variables of respondents. The aim is also to determine the extent to which marketing efforts are having an impact on the decision to purchase the book. The research was carried out on the sample of 250 respondents. The method used for collecting the data required for the survey was questionnaire. The results of analysis have shown that respondents have tendencies to read books in their free time, while the difference considering demographic variables is not visible. The connection between the decision to purchase books and recommendations of reference person was also established. The results have also shown that there is no statistically significant correlation between the habit of reading books in free time and the level of parental education. It was established that the respondents, or students of the University of Split, most frequently buy books in the category of “popular literature” and not books needed for university education. Furthermore, there is no correlation between the respondents’ decision to purchase a book and a service provided by

157 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU publisher (modernization and the equipment of the bookstore, expertise and education of the bookstore staff). There will be a need to expand distribution channels in the future considering that the majority of respondents believe that eBook will significantly compete with classical book covers in the near future. Also, the majority of respondents believe that they would purchase books more often if a good system of relations with customers was established in the bookstore, and also believe that promotional activities might influence the decision to buy books. Key words: reading and buying book habits, marketing in publishing, students, Croatia JEL classification: M31, Z11

158 Marko Šarić, univ. spec. oec. Direktor Megaradio d.o.o. E-mail: [email protected] prof. Petra Kovačec Srednja škola Krapina

POVEZANOST PROTESTANTIZMA I KAPITALIZMA U NJEMAČKOJ

UDK / UDC: 283/289:316.323.6](430) JEL klasifikacija / JEL classification: P10, P19, Z12 Pregledni rad / Review Primljeno / Received: 25. svibnja 2016. / May 25, 2016 Prihvaćeno za tisak / Accepted for publishing: 12. listopada 2016. / October 12, 2016

Sažetak U radu je prezentirana povezanost duha kapitalizma i protestantske etike. Protestantska etika bila je pokretačka sila i za nastanka današnjega kapitalizma. Političke i religijske razlike između protestantitma i katolicizma utjeću na razvoj društva i države, dakle nacionalnog i državnog identiteta. Zašto se upravo u Sjevernoj Americi i zapadnoj Europi razvio kapitalizam? Sociolog Max Weber postavio je to pitanje, no odmah je dao i odgovor: protestantska etika imala je idealne predispozicije za razvoj kapitalizma i racionalizma. No, možemo li vjeru smatrati temeljem jednoga takvoga političko-ekonomskog sustava? Zašto je upravo protestantizam uporište kapitalizmu, a ne katolicizam? Zašto je uopće došlo do pobune protiv moćne crkvene vlasti, do crkvenog raskola? U ovom radu pokušat će se uspostavit više poveznica između „protestantske etike i duha kapitalizma“ na temelju Weberova učenja. Autori također obrađuju poznatog protestantskog svećenika J. Calvina, po kojem je nazvana jedna od važnih struja u protestantskoj crkvi–kalvinizam. Na kraju rada predočeni su aktualni podatci prosječnog BDP-a po njemačkim saveznim pokrajinama s vjerskim sastavom stanovništva. Ključne riječi: liberalizam, protenstantizam, kapitalizam, politički katolicizam, Njemačka.

159 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

1. POLITIČKE RAZLIKE IZMEĐU PROTESTANTIZMA I KATOLICIZMA Protestantizam je općenit naziv za sva kršćanska vjerska učenja koja su se odijelila od katolicizma nakon reformacije u 16. stoljeću. Izvorno je bila obilježena naglašavanjem vjerovanja u opravdanje po vjeri, u svećenstvo svih svetih, odnosno vjernika i u autoritet Biblije. Redom odbacaju autoritet Pape. Glavne protestantske skupine su:1 -- evangeličko-luteranske crkve, -- reformirane crkve (koristi se ponekad terminom „kalvinisti“), -- anglikanci. Evangeličke slobodne crkve sebe ubrajaju u protestantizam, a i vide se kao „nasljednici reformacije“. Tu se, primjerice, pribrajaju adventisti, baptisti, metodisti i evanđeosko-pentekostne crkve. Uz naznačene glavne denominacije, nazivom „protestanti“ obuhvaćene su i razne manje ili novije vjerske skupine poput: anabaptista, independentista, kvekera (Društvo prijatelja), metodista, pentekostalaca, adventista i vrlo velikog broja drugih. Dakle možemo reći da protestantizam nije bio jedinstven pokret i jedna Crkva, nego neobvezatni skup mnoštva Crkava, sljedba i teoloških učenja. Doslovce raspršen u brojna središta i ostavljen bez zajedničke ustanove - kao što je u katolicizmu papinstvo - on se iznad svega oslanjao na teologiju. Zato u protestantizmu teolozi zauzimaju ono mjesto koje u katolicizmu pripada crkvenoj hijerarhiji, pa im je onda mogla biti povjerena skrb nad vjerskom baštinom. Protestantizam nije dakle neki čvrsto ustrojen sustav, nego se u njemu miješaju posve različite ili čak suprotne ideje i djelovanja, ali u konačnici može se ustvrditi da je većina teoloških odabira u protestantizmu ipak bila izvršena u korist liberalizma. Pojmom (prvobitno političkim) protestanti u užem se smislu odnosi na pripadnike kršćanske konfesije nastale na njemačkome govornom području u vrijeme reformacije, pa se stoga povezuju prije svega s Martinom Lutherom i Philipp Melanchthonom, začetnicima luteranstva; te s Huldrychom Zwinglijem i Jeanom Calvinom, koji su reformaciju započeli u Švicarskoj, i začetnici su druge osnovne protestantske grane - kalvinizma. Anglikanstvo je nastalo odcjepljenjem crkve u Engleskoj od Rima 1534., kada je parlament proglasio kralja za poglavara crkve; u sljedećim desetljećima anglikanci su prihvatili znatne utjecaje protestantske teologije. Zbog nedostatka središnje uprave i potpunog negiranja tradicije, te oslanjanja samo na vlastita tumačenja Biblije, među Lutherovim sljedbenicima nastavile su se podjele i nakon Lutherove smrti. Kao vođa protestantizma u to doba profilirao se Philipp Melanchton; on je zastupao umjerenu struju. Nasuprot njemu bili su puristi, među kojima je viđeniji bio i Matija Vlačić Ilirik, te ubikvitarijanci Johannesa Brenza. Bilo je i drugih struja, poput antonomijanaca Johanna Agricole, usmjerenja „progresivnog posvećenja duše“ Andreasa Hosemanna (Osiander), 1 Jambrek, Stanko, 1999. Hrvatski protestantski pokret XVI. i XVII. stoljeća. Matica hrvatska. Zaprešić.

160 Šarić, M., Kovačec, P.: Povezanost protestantizma i kapitalizma... ili ektremne duhovne mistike Caspara Scwenckfelda von Ossiga. Nakon 1580. luteransko usmjerenje protestantizma razvilo se prema dogmatskom ustaljivanju i strogom obdržavanju izvanjskih pravila vjerničkoga života, što je dovelo do pojave pijetizma u 17. i 18. stoljeću, koji su predvodili Johannes Arndt, Philipp Jakob Spener i Jean de Labadie. Godine 1817. Fridrih Vilhelm III. Pruski odredio je spajanje kalvinista i luterana u jednu Crkvu, što su potom slijedile i ostale njemačke države, no onda su se odvojili tzv. staroluterani. Danas je prepoznatljiva podjela među starijim protestantskim zajednicima, među kojima su luterani, reformirani, metodisti i baptisti, od velikog broja novijih protestantskih vjerskih zajednica, od kojih se ističu pentekostalci2. Za razliku od Rimokatoličke crkve - koja je sklopila konkordat s Hitlerovom vladom 1933. (Reichskonkordat), ali je u papinskoj enciklici „Mit Brennender Sorge“ iz 1937. također osudila nacističku ideologiju - protestanti nisu imali središnji upravu koja bi mogla nametnuti svoj stav prema vlasti. Neki protestanti podržali su dolazak Hitlera na vlast i izjednačavali su svoje nacionalne interese sa svojom vjerom. Tako je već 1933. osnovana Njemačka evangelička Crkva (tzv. Deutsche Christen, „njemački kršćani“), kojoj je na čelu bio „Reichsbischof“ Ludwig Müller (1883. – 1946.), a nauk joj je duboko bio utopljen u rasizam i glorificiranje arijske čistoće. Međutim, mnogi su se vodeći protestantski teolozi, kao Paul Tillich, odupirali pokušajima nacista da upotrijebe protestantske crkve za svoju propagandu. Znamenita osoba, pastor i teolog, Dietrich protivio se nacističkom režimu pa je zato platio životom. Tijekom komunističko-socijalističkog totalitarizma razvila se i poticala (održana do danas) obmana kako je za pojam nacizma zaslužno kršćanstvo, a da su kršćani (katolici i protestanti) stvorili i održavali taj sustav. Potrebno je podsjetiti na to kako su rušenje nacizma pokrenuli američko- engleski protestanti i oni su mu u konačnici i presudili zajedno s koalicijom europskih antinacističkih naroda, koji su većinski bili kršćani.3 Važno je naglasiti da je liberalni protestantizam4 jedan od najznačajnijih pokreta nastalih u kršćanskoj misli i političkoj kulturi zapadne civilizacije. Njegovi korijeni dosta su složeni. Međutim, potrebno ga je razmatrati kao posljedicu odgovora teološkom programu koji je postavio F. D. E. Schleiermacher, posebno na njegov naglasak na ljudskom osjećaju i potrebi povezivanja kršćanske vjere s ljudskom situacijom. Klasični liberalni protestantizam ima svoj nastanak u Njemačkoj sredinom 19. stoljeća, u kontekstu činjenice da kršćanska vjera i teologija traže obnovu u modernom svijetu. U Engleskoj snažna pozitivna teorija Carlsa Darvina stvorila je okruženje u kojemu se činilo da su neki elementi tradicionalne teologije (poput učenja o sedmodnevnom stvaranju svijeta) neodrživi. Mislioci liberalnog protestantizma tvrdili su da je obnova vjere

2 http://reformacija.net/category/reformacija 3 http://reformacija.net/category/reformacija/ 4 Uvod u kršćansku teologiju. 2007. Teološki fakultet, Matija Vlačić Ilirik. Zagreb.

161 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU potrebna ako kršćanstvo želi biti ozbiljna opcija u modernom svijetu, i zahtijevali su određeni stupanj slobode u usporedbi s doktrinalnim nasljeđem kršćanstva, s jedne strane, i tradicionalnim biblijskim metodama tumačenja, s druge strane. Može se ustvrditi da je većina teoloških odabira u protestantizmu ipak bila u korist liberalizma, kao što smo prethodno naglasili, i dala je golem doprinos današnjoj definici modernog društva i države. Dok je naime katolicizam već od samog početka susreta odbacivao moderni svijet, a time i njegov liberalizam, dotle će protestantizam ići obratnim tijekom i odmah će prihvatiti moderni svijet, a onda i njegov liberalizam. Nije onda slučajno da se najutjecajnija bogoslovska škola u protestantizmu naziva upravo liberalnom teologijom, a ne nekako drukčije.5 Još na početku reformacije prvi su protestanti bili zagovornici promjena - što im uostalom i samo ime kaže - pa su istraživali izvore novozavjetnih spisa i u svojim su se zahtjevima pozivali na pravo savjesti, čime su preduhitrili dvije izrazito moderne teme. U kalvinizmu će još više doći do izražaja ta potreba za promjenama u svijetu jer se u njemu čovjekovo spasenje počinje mjeriti uspjehom u životu i učinkom u radu, a ne povlačenjem u sebe. Kalvinizam korespondira sa: socijalnim, etičkim, političkim, ekonomskim i, kao najvažnije – vjerskim aspektima života – te nudi odgovore i daje smjernice u tim područjima. To je sveobuhvatni sustav kršćanske misli koji povezuje duhovnost s društvom. On se posebno referira na trajno učenje i obrazovanje, pa trajno i usavršavanje ostaje poticaj za duhovni rast i ostvarenje punine života na zemlji.6 Kalvinizam je teološki sustav i pristup kršćanskom životu koji naglašava vladavinu Boga nad svim stvarima. Ova varijanta protestantizma nazvana je po francuskom reformatoru Jeanu Calvinu. Najvažniji elementi učenja kalvinizma7: 1. Bog je iznad svega i Stvoritelj svega, samo se Njemu trebaju svi pokloniti. On je dobrostiv, milostiv, spor na srdžbu i bogat milosrđem. Bog je jedan u biti i tri osobe, pa zato govorimo o Jednom Bogu, ali i misteriju Svetoga Trojstva (Otac, Sin i Duh Sveti). Vjeroispovijedanje ističe: „Vjerujemo i naučavamo da je Bog jedan u svojoj biti ili suštini, samopostojeći, svedostatan, nevidljiv, nematerijalan, beskrajan, vječan. Stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga, najuzvišenije dobro, oživljava i održava sve, svemoguć i nadnaravno mudar, milostiv i milosrdan, pravedan i istinit.“ 2. Biblija je Božja objava čovjeku (Sveto pismo, istinita Riječ Božja), temelj duhovnosti i društvene pravednosti. Vjeroispovijedanje ističe: „Vjerujemo i priznajemo da su kanonske knjige svetih proroka i apostola, 5 Društveno Istraživanje. 1995. 6 , (885-910. Jukić J.) Zagreb. 6 http://reformacija.net/2010/02/11/kalvinizam/ 7 http://reformacija.net/2010/02/11/kalvinizam/

162 Šarić, M., Kovačec, P.: Povezanost protestantizma i kapitalizma...

kako u Starom, tako i u Novom zavjetu, istinita Riječ Božja, koja sama po sebi ima vrhovni autoritet, ne potječe od ljudi jer je sam Bog govorio patrijarsima, prorocima, apostolima, a još i danas nam govori kroz Sveto pismo.“ 3. Crkva je zajednica odabranih grješnika pozvanih na vječno spasenje; pozvanih i posvećenih Bogu, u procesu: poziva, obraćenja i novog živoga s Bogom po Kristu Isusu. Crkva je sastavni dio društva te potiče duhovnu obnovu i društvenu pravednost. Država ne smije kontrolirati Crkvu, a Crkva se ne bavi sekularnim poslovima (otvaranje novih radnih mjesta, ekonomskim pitanjima, očuvanje reda, mira i zakona itd.). Vjeroispovijedanje ističe: „Crkva je zajednica vjernika pozvana ili sakupljena iz svijeta; zajednica svih svetih, naime onih koji istinski poznaju, ispravno štuju i služe pravoga Boga u Kristu Isusu Spasitelju, po Riječi i Duhu Svetomu i koji su vjerom sudionici svih blagodati slobodno ponuđenih u Kristu.“ Zajednica vjernika ustrojena je po prezbiterijalnom načelu, a službenici (prezbiteri, pastiri, učitelji, đakoni) pozvani su služiti i graditi njegovu Crkvu. 4. Gospodin Isus Krist je glava svoje Crkve i u njoj je trajno prisutan po Duhu Svetomu, stoga ne treba vidljivog vikara ili zemaljskog namjesnika. Vjeroispovijedanje ističe: „Vjerujemo i naučavamo da je Sin Božji, naš Gospodin Isus Krist, od vječnosti predodređen i postavljen od Oca da bude Spasitelj svijeta. Također vjerujemo kako se rodio ne samo onda kada se utjelovio od Djevice Marije i ne samo prije postanka svijeta, već od Oca prije sve vječnosti, na neizreciv način.“ 5. Krist je ustanovio dva sakramenta (Krštenje i Večeru Gospodnju). 6. Biblijska predestinacija je temelj spasenja te nada u sadašnjem i vodstvo vječne utjehe. Vjeroispovijedanje ističe: „Bog je u vječnosti, slobodno, iz čiste milosti, bez čovjekove zasluge, predodredio ili izabrao svete koje će spasiti u Kristu, kao što je apostol poučio: ‘On nas u njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta’ Ef 1,4, i opet: ‘koji nas je spasio i pozvao svetim zvanjem ne po našim djelima, već po vlastitoj odluci i milosti koja nam je od vječnosti dana u Kristu Isusu, a koja se sada objavila dolaskom našega Spasitelja Krista Isusa’, 2. Tim 1,9-10.“ 7. Trajno obrazovanje i usavršavanje ostaje poticaj za duhovni rast i ostvarenje punine života na zemlji. Možemo kazati da je unutarsvjetski protestantski asketizam brzo nadovezao i izjednačio sa svjetovnim djelatnostima u obitelji, odgoju, kulturi, znanosti, društvu, politici i gospodarstvu. Zbog toga je protestantizam mnogo više sudjelovao u stvaranju i oblikovanju moderne liberalističke civilizacije nego što joj se opirao ili je možda osuđivao, kako je to vrlo radikalno činio katolicizam u svojemu prvom razdoblju, pa sve do danas. Duh je kapitalizma - rekao bi M.

163 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Weber - bio na taj način potican, poduprt i ohrabren od protestantske duhovnosti okrenute djelatnoj zauzetosti vjernika u svijetu.8 Liberalni protestantizam bio i ostao jedan od temeljnih nositelja i pokretača u oblikovanju modernoga svijeta. Otud njegovo brzo širenje ponajviše ondje gdje je taj moderni svijet i njegov liberalni kapitalizam uznapredovao, kao što su Sjedinjene Američke Države, Engleska, Francuska, Švedska Finska i druge zemlje velikoga blagostanja i osjetna napretka. U tom smislu protestantski liberalizam želi biti stvaralačko i poticajno teološko praćenje zbivanja u suvremenom razvijenom društvu. Ni moćna marksistička ideologija, pa ni te brojne političke teologije iz nje izvedene nisu mogle baš ništa postići i zaustaviti liberalističku civilizaciju, utemeljenu na protestantskom liberalizmu, u njezinu usponu i širenju jer je ona ipak donosila čovječanstvu veće blagostanje od bilo koje druge civilizacije, dosad poznate u prošlosti. Možemo izdvojiti neke negativne političke tragove što ih je ostavio liberalni protestantizam u prošlosti, poglavito kalvnistička nizozemska Crkva.U 20. stoljeću u Južnoafričkoj Republici kalvinistička Nizozemska reformirana Crkva iskoristila je učenje o predodređenju kao temelj za rasnu diskriminaciju. Govoreći o politici vlasti koja je zastupala nadmoć bijelaca, Nelson Mandela, prvi crnac koji je postao predsjednik Južnoafričke Republike, rekao je: „Tu politiku podržavala je Nizozemska reformirana Crkva, time što je aparthejdu pridavala vjerski temelj sugerirajući da su Afrikaneri (bijelci, potomci nizozemskih doseljenika) Božji narod, a da su crnci manje vrijedna rasa.“ Za Afrikanere su aparthejd i Crkva išli ruku pod ruku.9 Što se tiče političkog katolicizma10,11 on se pojavljuje prvi put kod pruskih katolika, u drugoj polovici 19. stoljeća, kao odgovor na liberalističke društvene tendencije. Glavni je razlog bio pokušaj kancelara Bismarcka da ograniči utjecaj Katoličke crkve i stavi je pod nadzor države; prvo u Pruskoj, a onda i u ujedinjenoj Njemačkoj. Borba koja je nastala, u povijesti je poznata kao Kulturkampf. Iz Njemačke katoličko društveno gibanje širi se u Austro-Ugarsku, posebno u današnju Austriju, Ukrajinu, Sloveniju i Hrvatsku, gdje je znano kao Hrvatski katolički pokret.12 U Europi se istodobno širi Katolička akcija, što je naziv za više organizacija i različitih grupacija katoličkih laika koje pokušavaju utjecati na društvo i politiku. Nakon enciklike Rerum novarum (O novim stvarima) pape Lea XIII., iz 1891., političko katoličko gibanje postaje snažnije i življe pa se širi i na druga 8 Društveno istraživanje. 1995. god 4., 60; Jukić, J. Kršćanstvo. Zagreb. 9 http://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/2010647 10 Political Catholicism in Europe 1918–45. 2004. New York. 2005. London. ISBN 0-203-65539-7, ISBN 0-203- 61906-4. 11 Catholic politics in Europe, 1918–1945, 1997. Routledge. ISBN 0415064015, ISBN 9780415064019. 12 Hrvatski katolički pokret. 2002. Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Zagrebu i Krku od 29. do 31. ožujka 2001. Zagreb.

164 Šarić, M., Kovačec, P.: Povezanost protestantizma i kapitalizma... društvena područja, posebice u svijet rada. Tom enciklikom Katolička crkva pokazuje svoje zanimanje za socijalna, ekonomska, politička i kulturna pitanja, a osobito za radničko pitanje, i poziva na radikalnu preobrazbu zapadnoga industrijskog društva, prožetoga kapitalističkim i liberalističkim utjecajima. Katolički vjernici, predvođeni klerom, ulaze u aktivan društveni i politički život, angažirajući se u socijalnim problemima na kršćanskim, katoličkim načelima, i suprotstavljajući se svjetovnom, sekulariziranom pristupu. Tako je primjerice katolička aktivistkinja Mary Harris, s Nacionalnim katoličkim socijalnim koncilom, vodila borbu za ukidanje dječjeg rada u SAD-u na početku 20. stoljeća. Neke od važnijih političkih stranaka bile su:13 -- Konzervativna katolička stranka Švicarske – 1848. -- Katolička stranka u Belgiji – 1869. -- Njemačka stranka centra (Centar) – 1870. -- Slovenska pučka stranka – 1892. -- Kršćanska socijalna stranka u Austriji – 1893. -- Pučka liberalna akcija u Francuskoj – 1901. -- Talijanska kršćansko-socijalna stranka – poč. 20. st. -- Zajednička liga rimokatoličkih bijelaca u Nizozemskoj – 1904.; prelazi u Rimokatoličku državnu stranku 1926. -- Slovačka pučka stranka – 1918. -- Talijanska pučka stranka – 1919., -- Poljska kršćanska demokratska stranka – 1919. -- Nacionalna liga za obranu vjerske slobode u Meksiku – 1924. Katolička crkva i vjernici danas, poglavito u državama bivšega komunističko-socijalističkog bloka nalaze nažalost svoj put u žestokom otporu protestantskom liberalizmu, njegujući teorije zavjere i psihozu urote. Kao i u komunizmu, opet teško možemo živjeti bez neprijatelja: masona, boljševika, liberala, socijalista, sekta, drugih religija, zapadne demokracije, bankara i homosesualaca. Narod koji je opsjednut idejom o svjetskoj opasnosti i sveopćoj zavjeri prestaje zapravo vjerovati u Božju moć i predaje se silama zla, nasilja, poraza i smrti. Istina je da ima i problema koje nosi liberalna demokracija (hedonistički izbor u moralu, ekološke prijetnje u napretku, nesmisao življenja u blagostanju, osamljenost ljudi u svijetu najsavršenijih komunikacija), ali ne može alternativa biti partijsko jednoumlje i psihoza urote.

13 https://hr.wikipedia.org/wiki/Politi%C4%8Dki_katolicizam#Katoli.C4.8Dki_pokreti_u_20._stolje.C4.87u.

165 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

2. RELIGIJSKE RAZLIKE IZMEĐU KATOLIKA I PROTESTANATA Nekoliko je vrlo važnih vjerskih razlika između katolika i protestanata. Premda je tijekom proteklih nekoliko godina bilo pokušaja pronalaska zajedničkoga jezika između te dvije skupine, činjenica je da te razlike ostaju i da su jednako važne danas kao što su bile na početku protestantske reformacije. Izdvajamo četri najvažnije.14 1. Veća razlika između katoličanstva i protestantizma pitanje je dostatnosti i autoriteta Svetoga pisma. Protestanti vjeruju da je Biblija jedini izvor Božje posebne objave čovječanstvu, i kao takva uči nas sve što je presudno za naše spasenje od grijeha. Protestanti Bibliju smatraju mjerilom po kojemu treba prosuđivati ponašanje svakoga kršćanina. To vjerovanje obično se naziva „Sola Scriptura“, i jedna je od „Pet Sola“ (latinska riječ sola znači ‘samo’) koje su izišle iz protestantske reformacije kao sažetak nekih važnijih razlikâ između katolikâ i protestanata. Dok je u Bibliji mnogo stihova koji potvrđuju njezin autoritet i dostatnost u svim pitanjima vjere i prakse, jedan od najjasnijih nalazimo u 2. Timoteju 3,16, gdje vidimo da: „Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi.“ Katolici, s druge stane, odbacuju doktirinu „Sola Scriptura“ i ne vjeruju da je Biblija jedina dostatna. Oni vjeruju da kršćanina podjednako obvezuju i Biblija i sveta rimokatolička Predaja. Mnoge rimokatoličke doktrine, kao što su čistilište, molitve svecima, štovanje ili obožavanje Marije itd., imaju jako malo ili nimalo temelja u Svetom pismu, nego se zasnivaju samo na rimokatoličkim predajama. U svojoj biti, to što Rimokatolička crkva niječe „Sola Scripturu“ i ustraje na tome da Biblija i njihova Sveta Predaja imaju jednak autoritet potkopava dostatnost, autoritet i dovršenost Biblije. Takvo gledište o Pismu korijen je mnogim, ako ne i svim, razlikama između katolika i protestanata. 2. Druga važna, ali blisko povezana razlika između katoličanstva i protestantizma, odnosi se na službu i autoritet Pape. Prema katoličanstvu, Papa je „Kristov vikar“ (vikar je zamjenik) i zauzima Isusovo mjesto kao vidljiva glava Crkve. Kao takav, ima sposobnost govoriti ex cathedra (s autoritetom o pitanjima vjere i prakse), a kada to čini, njegovo učenje smatra se nepogriješivim i obvezujućim za sve kršćane. S druge strane, protestanti vjeruju da ni jedno ljudsko biće nije nepogriješivo, i da je Krist jedini glava Crkve. Katolici se oslanjaju na apostolsko nasljeđe kako bi uspostavili autoritet Pape. Protestanti pak vjeruju da autoritet Crkve ne dolazi iz apostolskoga nasljeđa, već iz Božje riječi. Duhovna sila i autoritet ne leže u rukama običnoga čovjeka, nego se nalaze u samoj Božjoj riječi koja je zapisana u Svetom pismu. Premda katoličanstvo 14 http://www.gotquestions.org/Hrvatski/razlike-katolici-protestanti.html

166 Šarić, M., Kovačec, P.: Povezanost protestantizma i kapitalizma...

poučava da jedino Katolička crkva može pravilno i točno tumačiti Bibliju, protestanti vjeruju da Biblija uči kako je Bog poslao Duha Svetoga da prebiva u svim nanovo rođenim vjernicima, čime ih je sve osposobio da razumiju poruku Biblije.To jasno vidimo u odlomcima poput Ivana 14,16-17: „Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može pimiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama.“ (Vidi također Ivan 14,26 i 1. Ivanova 2,27). Iako katoličanstvo uči da jedino Rimokatolička crkva ima autoritet i moć tumačiti Bibliju, protestantizam potvrđuje biblijsku doktrinu o svećenstvu svih vjernika, te da se pojedinačni kršćani mogu pouzdati u Svetoga Duha za vodstvo u samostalnom čitanju i tumačenju Biblije. 3. Treća važna razlika između katoličanstva i protestantizma tiče se načina spasenja. Još jedna od „Pet Sola“ reformacije bila je „Sola Fide“ (samo vjera), koja potvrđuje biblijsku doktrinu o opravdanju samo po milosti, samo kroz vjeru, samo zbog Krista (Efežanima 2,8- 10). Međutim, prema rimokatoličanstvu, čovjek se ne može spasiti samo po vjeri u Krista. Oni uče da se kršćanin mora pouzdati u vjeru plus „zaslužna djela“ kako bi se spasio. Za rimokatoličku doktrinu o spasenju od velike važnosti je sedam sakramenata: krštenje, potvrda, euharistija, ispovijed, bolesničko pomazanje, sveti red i brak. Protestanti vjeruju da Bog opravdava vjernike na temelju vjere samo u Krista jer je Krist na križu platio sve njihove grijehe i pripisana im je njegova pravednost. S druge strane, katolici vjeruju da je Kristova pravednost dodijeljena vjerniku „po milosti kroz vjeru“, ali da sama po sebi nije dostatna da ga opravda. Vjernik mora „dopuniti“ Kristovu pravednost koja mu je dodijeljena svojim zaslužnim djelima.Katolici i protestanti također se ne slažu u pitanju što znači biti opravdan pred Bogom. Prema katoliku, opravdanje uključuje postajanje pravednim i svetim. Vjeruju da je vjera u Krista samo početak spasenja, te da svaki pojedinac mora raditi na tome svojim dobrim djelima, zato što „čovjek mora zaslužiti Božju milost opravdanja i vječno spasenje“. Naravno, to gledište o opravdanju suprotstavlja se jasnome učenju Svetoga pisma u odlomcima poput Rimljanima 4,1-12; Titu 3,3-7, kao i mnogim drugima. S druge strane, protestanti razlikuju trenutni čin opravdanja (kada nas Bog proglašava pravednima i svetima na temelju naše vjere u Kristovo djelo pomirenja na križu) i posvećenja (trajnoga procesa postajanja pravednima koji se nastavlja cijeli naš ovozemaljski život). Iako protestanti prepoznaju da su djela važna, vjeruju kako su ona posljedica ili plod spasenja, a nikad njegovo sredstvo. Katolici spajaju opravdanje i posvećenje u jedan trajan proces, što dovodi do zbunjenosti o tome kako se spašavamo. 4. Četvrta važna razlika između katolika i protestanata tiče se čovjekove sudbine nakon smrti. Premda obje skupine vjeruju da će nevjernici

167 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

vječnost provesti u paklu, postoje značajne i važne razlike u pogledu toga što se događa s njima. Iz svojih crkvenih predaja i oslanjanja na nekanonske knjige, katolici su razvili doktrinu o Čistilištu. Prema Katoličkoj enciklopediji, Čistilište je „mjesto ili stanje vremenite kazne za one koji ovaj život napuštaju u Božjoj milosti, ali nisu u potpunosti slobodni od lakih grijeha, ili nisu platili punu zadovoljštinu za njihove prijestupe“. S druge pak strane, protestanti vjeruju da ćemo nakon smrti ići izravno u Nebo i biti u Gospodinovoj nazočnosti zbog toga što smo opravdani po vjeri u Krista jedinoga (1 Korinćanima 5,6-10 i Filipljanima 1,23). Međutim, katolička doktrina o Čistilištu još više nas uznemiruje zbog činjenice da oni vjeruju kako čovjek mora, pa čak i može, platiti ili zadovoljiti za svoje grijehe. Rimokatoličko gledište o spasenju podrazumijeva da Kristovo pomirenje na križu nije bilo dostatno da plati za grijehe onih koji vjeruju u njega, te da vjernik mora okajati ili platiti za svoje grijehe, bilo djelima pokore ili vremenom provedenim u Čistilištu. Ipak, Biblija uvijek iznova uči da Kristova smrt sama može zadovoljiti ili umiriti Božji gnjev prema grješnicima (Rimljanima 3,25; Hebrejima 2,17; 1. Ivanova 2,2; 1. Ivanova 4,10). Naša pravedna djela ne mogu ništa dodati onome što je Krist već postigao. Premda postoje brojne druge razlike između onoga što vjeruju katolici i protestanti, ove četiri trebale bi biti one na temleju kojih se zaključuje kako se ove dvije skupine znatno razlikuju. Veoma nalik na judaiste (Židove koji su rekli da se kršćani iz poganstva trebaju pokoravati starozavjetnom zakonu kako bi se spasili), o kojima je Pavao pisao u Galaćanima, čineći djela nužnima da bi se čovjek opravdao pred Bogom, katolici dobivaju potpuno drukčije evanđelje. Razlike između katolika i evanđeoskih protestanata važne su i bitne.

3. POVEZANOST PROTESTANTSKE ETIKE I KAPITALIZMA Usprkos uobičajenim stereotipima da su se tzv. odmetnici od matice Crkve tj. protestanti pobunili jer je Crkva počela previše zadirati u svakodnevni svjetovni život, Max Weber nam objašnjava nešto sasvim drugo: „Ne previše, nego premalo crkvenovjerske vladavine nad životom, to je bilo ono što su upravo oni reformatori koji su se pojavili u ekonomski najrazvijenijim zemljama nalazili da kude.”15 Iz takva učenja protestanata, tijekom desetljeća i stoljeća zaživjela je protestantska etika. Utemeljenost ove radne etike nalazi se u predanoj, iskrenoj i jednostavnoj pobožnosti koja je usmjerena poštovanju samo jednoga, iskonskog Boga, utjelovljenoga u Isusu Kristu. Ona proizlazi iz kršćanskog nasljeđa, koje potiče pobožnost u osobnom životu i prakticiranju vjere unutar

15 Weber. 8

168 Šarić, M., Kovačec, P.: Povezanost protestantizma i kapitalizma... crkvene zajednice. Jedna bitna teološka postavka protestantske radne etike je: svako zanimanje može biti na slavu Bogu ako se obavlja poštenim, predanim i upornim radom. Pojednostavljeno, takva pobožnost potiče štedljivost, a kao posljedica takva predanoga i poštenog rada, i nastavkom na to štednje i društvene odgovornosti, stvaraju se osnove i društveni uvjeti koji dovode do akumulacije kapitala. Taj kapital, ako se njime racionalno i odgovorno koristi i dalje se ulaže, vodi u blagostanje pojedinca i društva. Weber je postavio tezu da je duh kapitalizma odredila protestantska etika. On je svoj uzor najviše pronašao u Benjaminu Franklinu. Kroz cijelu Weberovu knjigu Protestantska etika i duh kapitalizma provlače se Franklinove riječi poput: “ako pola dana provedemo u dokolici, nismo izgubili samo novce koje smo potrošili nego i one koje smo zaradili“, i još: „a predanost poslu je vrlina, jer rad i stjecanje su upravo ono što Bog od nas očekuje. Oplođivanje kapitala je Bogu ugodna radnja i nema srama u takvom stjecanju, jer radeći prinosimo žrtvu Bogu“. Weber također ističe da stjecanje nikako nije cilj, nego rezultat, dakle nuspojava planiranja, rada i samoodricanja. Protestantskoj etici postavio je Weber dvije osnovne teze: 1. posvetiti se treba svojim svjetovnim zvanjima s najvišom mogućom predanošću 2. rastrošnost se smatra grijehom, a nerad se smatra uvredom Bogu. Temeljna vrijednost protestantske etike je rad. Weber se koristi njemačkom riječju Beruf (‘zvanje’, ‘poziv’). Bog je pozvao čovjeka da svojim radom služi odnosno daje svoj stvaralački doprinos zajednici. Uz radišnost, temeljno načelo postaje i skromnost, štedljivost i društvena odgovornost. Takva praksa vodi prema akumulaciji kapitala, koji onda služi za daljnja investiranja. Weber u početku svoga izlaganja opisuje razloge zašto su baš njemački gradovi plodno tlo za ovakvo sociološko istraživanje. Naime, u njemačkim selima i gradovima živi više protestantskih stanovnika i uz ona druga mjesta gdje ima više katoličkog stanovništva. Analizirajući uvjete koji su mogli stvoriti pogodnu klimu za nastanak kapitalizma, Weber je ustvrdio visoku povezanost između konfesionalne pripadnosti i razvoja nekog mjesta na ekonomskom planu. Jedna bitna odrednica svega ovoga je i ta da se unutar protestantske radne etike posebna pozornost posvećuje upravo odnosu prema bogatstvu. „On nema ništa od svojega bogatstva za sebe lično – osim iracionalnog osjećaja da dobro izvršava svoj poziv.”16 Premda je bogatstvo postalo posljedica odnosa prema radu i životu, i u neku ruku Božji blagoslov kao nagrada za pošten i samoprijegoran rad (u skladu sa Zakonima), protestantima je važno odricanje od uživanja u tome istom bogatstvu. Novac nije objekt uživanja i potrošačkih strasti, već sredstvo akumulacije kapitala i investicija. Time ono samo po sebi prestaje biti grijeh, osim ako se umjesto društvene odgovornosti i investiranja s novcem počinje postupati kao s idolima, pa se padne u ovisnost o novcu, i on 16 Weber. 41.

169 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU postaje važniji od Boga i ostalih temeljnih vrijednosti života. Grijehom se isto tako smatra i stjecanje novaca na svaki nezakoniti način. U realizaciju Božjeg poziva protestanti su dali sve od sebe, što su susjedi katolici okarakterizirali kao Auri sacra fames (Sveta glad za zlatom), i je na kraju postao znak prepoznavanja za novi „duh kapitalizma“ koji se širio Europom. Pripadnost pojedinim sljedbama unutar protestantizma bila je uvjetovana i pripadnošću povlaštenim društvenim slojevima. U tom kontekstu Weber na početku knjige shematski prikazuje kolik je postotak protestanata, a kolik katolika i židova zastupljen u povlaštenim slojevima društva. Ta postotna zastupljenost pripadnika tih vjerskih zajednica ogleda se u svim životnim sferama počevši od obrazovanja. Tome u prilog Weber daje sljedeće podatke: u gimnazijama, realnim gimnazijama, realnim višim školama, višim školama, višim građanskim školama, računajući pojedinačno svaku od tih školskih tipova postotak učenika protestanata kretao se u gimnazijama od 43 do 69 % u realnima, dok je katolika u realnim gimnazijama bilo od 31 do 46 %, a židova tek od 7 % u realnim višim školama do 11 % u realnim školama. Prosječna postotna zastupljenost ovih religijskih skupina, poredana je sljedećim redoslijedom: protestanti 48 %, katolici 42 %, i židovi 10 %.17

4. ZAKLJUČAK Možemo zaključiti da nam svi izneseni podatci daju dosta jasnu sliku o odnosu prema radu i religijskom značenju rada kod protestanata. Weber naglašava da su katolici bili skloniji obrtu zbog svog odgoja i religijskih učenja, kao i židovi, dok su protestanti bili skloniji sudjelovanju „u posjedu kapitala na rukovodećim pozicijama unutar moderne privrede, […] jednostavno kao posljedica njihove historijski stečene, prosječno bolje imovinske snabdjevenosti“.18 Weber otkriva u čemu je tajna ekonomskog uspjeha zemalja u kojima je protestantizam dominirajuća religija. Iako se o tome ne govori „naglas” iz sasvim jednostavnih razloga zbog održanja općeg mira u državi, ipak svaka religijska skupina (za nas je bitan prije svega protestantizam) u praktičnom životu primjenjuje u punom smislu religijska životna načela u svim životnim sferama. To je ujdeno i najbolji primjer jer je protestantizam kao religija sve svoje obrede sveo na minimum uz maksimalnu skromnost i zatvorenost njihova obavljanja u uskim obiteljskim krugovima, dok se, s druge strane, njihova religioznost ogleda u predanosti radu i slijeđenju onoga što im vjera nalaže. Na kraju i sam Weber ipak predočava realnost govoreći da je u modernom svijetu veza između protestantske etike i kapitalizma zapostavljena, pa čak i u dobroj mjeri zaboravljena jer su i ljudi zapostavili i zaboravili, možda namjerno ili slučajno, upravo ono što je veoma bitno, barem u kontekstu protestantskog 17 Weber. 9. 18 Weber. 9.

170 Šarić, M., Kovačec, P.: Povezanost protestantizma i kapitalizma... učenja, a to je zabrana uživanja u plodovima rada i bogatstvu. Tu Weberovu misao donekle potvrđuju današnji odnos najbogatijih njemačkih pokrajina s vjerskim sastavom stanovništva. Ako usporedimo prosječni BDP po pokrajinama19 s vjerskim sastavom stanovništva20, dobivamo sljedeću rang-listu: Najmanji BDP ima pokrajina Sachsen-Anhalt u kojoj je 4 % katolika, 14% protestanata, a čak 81 % su ateisti ili pripadaju drugim manjim vjerskim skupinama. U toj se pokrajini godišnje prosječno zaradi 38 309 eura po stanovniku. Berlin je na 11. mjestu s BDP-om od 43 353 € (9 % katolika, 19 % protestanata, 8 % muslimana, 63 % ostalih). Na visokom 3. mjestu nalazi se Baden-Württemberg s 54 456 € po stanovniku; vjerski je sastav: 37 % katolika, 33 % protestanata, 6 % muslimana, 24 % ostalih. S 54 590 eura godišnje Bayern, gdje prevladava katoličko stanovništvo (55 %), a udio protestanata tek je 21 %, zauzeo je drugo mjesto. Najbogatija njemačka pokrajina je Hessen (55 509 €). Ovaj pokrajina jedina u potpunosti potvrđuje Weberovu teoriju da je protestantska radna etika vrlo uspješna. Hessen naime ima 40 % protestanata, 25 % katolika, a 29 % stanovnika ostalih vjerskih određenja. Uzroke ovakvoj trenutnoj situaciji teško je pronaći i objasniti. Nesporno je da su protestantska poimanja radne etike umnogome utjecala na razvoj kapitalizma ne samo u Njemačkoj nego i u cijelome svijetu. No, kako i sam Weber ističe, odnos prema religiji i životu po određenim religijskim načelima mijenja se iz godine u godinu, iz generaciju u generaciju, stoga i ne začuđuje promjena shvaćanja vjerskih načela u ovih 100-tinjak godina.

LITERATURA Catholic politics in Europe, 1918–1945. 1997. Routledge. ISBN 0415064015, ISBN 9780415064019. Društveno istraživanje. 1995. god 4., 60; Jukić, J. Kršćanstvo. Zagreb. Hrvatski katolički pokret. 2002. Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Zagrebu i Krku od 29. do 31. ožujka 2001. Zagreb. Jambrek, Stanko. 1999. Hrvatski protestantski pokret XVI. i XVII. stoljeća. Matica hrvatska. Zaprešić. Political Catholicism in Europe 1918–45, 2004. New York. 2005. London. ISBN 0-203-65539-7, ISBN 0-203-61906-4 . Weber, Max. 1968. Protestantska etika i duh kapitalizma. IP Veselin Masleša. Sarajevo.

19 Podaci sa stranice ww.finanzen.net (http://www.finanzen.net/nachricht/private-finanzen/Gehaltsreport-2015- Gehaelter-nach-Bundeslaendern-Hier-verdienen-Sie-am-meisten-4209621, posjećena: 18. 5. 2015.) 20 Podaci sa stranice de.statista.com (http://de.statista.com/statistik/daten/studie/201622/umfrage/religionszuge hoerigkeit-der-deutschen-nach-bundeslaendern/, posjećena: 18. 5. 2015.)

171 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Finanzen.net (http://www.finanzen.net/nachricht/private-finanzen/Geh altsreport-2015-Gehaelter-nach-Bundeslaendern-Hier-verdienen-Sie-am-meis ten-4209621.) (18. 5. 2015.). DasStatistik-Portal http://de.statista.com/statistik/daten/studie/201622/um frage/religionszugehoerigkeit-der-deutschen-nach-bundeslaendern/ (18. 5. 2015.). http://www.gotquestions.org/Hrvatski/razlike-katolici-protestanti.html (2. 3. 2016). https://hr.wikipedia.org/wiki/Politi%C4%8Dki_katolicizam#Katoli. C4.8Dki_pokreti_u_20._stolje.C4.87u. (1. 3. 2016) http://reformacija.net/2010/02/11/kalvinizam/. (1. 6. 2016). http://www.bfs.admin.ch/bfs/portal/de/index/themen/01/05/blank/key/ religionen.html (26. 8. 2016.).

172 Šarić, M., Kovačec, P.: Povezanost protestantizma i kapitalizma...

Marko Šarić, univ. spec. oec. Director Megaradio Ltd. E-mail: [email protected]

Petra Kovačec, BA High School Krapina

THE CONNECTION BETWEEN PROTESTANTISM AND CAPITALISM IN GERMANY

Abstract The paper presents the connection between the conceptions of capitalism and the Protestant ethic. The Protestant ethic was the driving force for the formation of capitalism in its present form. Political and religious differences between Protestantism and Catholicism affect the development of society and the state, i.e. the national and the state identity. Why had capitalism developed in the North America and Western Europe? Sociologist Max Weber raised the question, but immediately gave the answer: the Protestant ethic was the ideal predisposition for the development of capitalism and rationalism. Nevertheless, could faith be considered as the basis of such a political-economic system? Why is Protestantism itself the stronghold of capitalism and not Catholicism? Why did rebellion against the powerful church authorities occur? This paper will try to establish more links between the “Protestant ethic and the conceptions of capitalism” based on Weber’s teachings. The authors also analyse the famous Protestant minister J. Calvin, after which one of the major branches in the Protestant church was named – Calvinism. In conclusion the current data of the average GDP in respective German federal states with the religious composition of the population are given. Key words: liberalism, Protestantism, capitalism, political Catholicism, Germany JEL classification: P10, P19, Z12.

173 174 Sunčana Tuksar Radumilo, mag. educ. philol. angl. Sveučilište Jurja Dobrile u Puli E-mail: [email protected]

EDWARD BERNAYS – PSIHOLOGIJA MASA I ODNOSI S JAVNOŠĆU

UDK / UDC: 659.4:159.922.4 JEL klasifikacija / JEL classification: A12, M37 Pregledni rad / Review Primljeno / Received: 28. travnja 2016. / April 28, 2016 Prihvaćeno za tisak / Accepted for publishing: 12. listopada 2016. / October 12, 2016

Sažetak Edwarda Bernays napisao je dvije vrijedne knjige iz područja odnosa s javnošću, Kristaliziranje javnog mišljenja i Propaganda. Oslanja se na Freudove diskusije o ljudskoj psihi, koje dopunjuje teorijama Lippmanna i Le Bona o psihologiji grupe i stada. U skladu s time, u kontekstu interdisciplinarnih korelacija, cilj je istražiti kako je Bernays gradio područje odnosa s javnošću na analizi psihologije masa. Naznačene rasprave generiraju tri teze: (1) Grupa i stado osnovni su mehanizmi utjecaja na javno mišljenje, (2) Unutar koncepta psihologije masa djeluju dogme i stereotipi na kojima se grade metode za modificiranje stajališta grupe, (3) Između javnog mišljenja, odnosa s javnošću i medija, posreduje motivacija. Zaključak daje sintetičku interpretaciju teorija i primjera zastupljenih ovim radom te ističe da će perspektiva ovog područja u znanstvenom smislu ovisiti o tome hoće li se prema javnosti odnositi s dužnom odgovornošću Ključne riječi: odnosi s javnošću, stado, psihologija, mase, mediji.

175 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

1. UVOD Temelj rasprave ovog rada čine Bernaysova djela Kristaliziranje javnog mišljenja i jedna od njegovih prvih knjiga, Propaganda. Njima autor predstavlja područje odnosa s javnošću u kojem su Freudove teorije o ljudskoj psihi u službi propagande, a ona se pak razvija u industriju. U skladu s time Bernays raspravlja skrivene mehanizme koji pokreću psihologiju masa. Tako zaključuje da se u središtu svjesnog manipuliranja grupom nalaze stereotipne norme, dakle klišeji, dogme i ustaljene navike. Bernays svojim radom nastoji područje odnosa s javnošću izvući iz sjene „nevidljive moći“ i dovesti ga na put znanstvene tradicije. Budući da njegove teze nisu jednoznačne ili linearne, one proizvode povoljnu klimu za oblikovanje prepoznatljivog mehanizma u korelaciji sa zaključcima drugih autora. Tako odnos Bernaysa prema sadržaju vlastitih knjiga, čitalačkoj publici i drugim autorima na koje se oslanja, može biti sagledan s obzirom na dva njegova pristupa. Po prvome kriteriju Bernays iznosi vlastite teze i izvodi zaključke nadahnut prvenstveno Freudovim analizama ljudske psihe. Rasprava o takvim procesima u određenim se dijelovima oslanja na Aristotelova retorička načela. Po drugome kriteriju Bernays osnažuje svoj rad interpretacijama Le Bona i Lippmanna o funkcijama i učinku nesvjesnih mehanizama u odnosu prema javnom mišljenju. Već usporedba tih dvaju smjerova jasno pokazuje koliko Bernays teži za izrazom koji se istodobno oslanja na tradiciju, ali i prekida s njom te crpi svoj stvaralački zamah iz interdisciplinarnih znanosti i kulture. Osim toga, Bernays nije zanemario činjenicu da su odnosi s javnošću znanost u razvoju pred kojom su tek novi istraživački izazovi. Naime, premda se neka znanstvena područja ne moraju u prvi mah učiniti izravno specijaliziranima za odnose s javnošću, važno je proširiti ovu raspravu na njihovu interakciju u kauzalnom smislu. Zbog toga ovaj rad dotiče komparativnu dimenziju dviju naznačenih knjiga, uz širi pogled na druge autore koji su svojim radom omogućili daljnju generalizaciju odnosa. Imajući na umu naznačene činjenice, obuhvaćene su tri značajne cjeline. Na prvome mjestu bit će riječi o Bernaysovu tumačenju grupe i stada kao osnovnoga mehanizma koji pokreće utjecaj na javno mišljenje, temeljem Freudova koncepta „prvobitne horde“ (Matijašević 2012). Ovdje su bitne odrednice utjecaja na javno mišljenje zastupljene pojmovima vođe i dogme. Također, u korelaciji s Bernaysovim tumačenjima, govorit će se o Virnovoj sintagmi gomila i mnoštvo (Virno 2004). Na drugome mjestu istaknut će se funkcije stereotipa, dogmi i klišeja, u nedostatku vođe grupe. Nedvojbeno stereotipi ponavljaju iluzije, i time nešto propagiraju, a kao ilustracija mogu poslužiti dva Aristotelova modela. Jedan se odnosi na retorički epideiktički govor kao persuazivni model komuniciranja, a drugi je Aristotelova metoda izvođenja dokaza od općega k pojedinačnomu, kojom se može koristiti pri uvjeravanju i propagiranju. Na trećem mjestu bit će riječi o fleksibilnosti ljudske prirode, pa tako i potrebi da se uvide modificirana stajališta grupe unutar promjenjivih medijskih uvjeta. O tome su raspravljali mnogi autori, kao Chomsky, Bernays, Lippmann, Sriramesh

176 Tuksar Radumilo, S.: Edwards Bernays - psihologija masa... i Verčič, Tench i Yeomans, te McLuhan. Pritom se uspostavlja poveznica između javnosti i medija koja se tumači dvjema vrstama motivacije što ih savjetnik za odnose s javnošću mora uzeti u obzir. Prva je psihološka motivacija s obzirom na biološku uvjetovanost, a druga, kulturološka motivacija, odnosi se na kultivaciju javnosti preko medija. Sve u svemu, ovi odnosi postaju važni u uviđanju da se paralelno s globalizacijom na svjetskoj razini razvija proces uloge koju zauzimaju odnosi s javnošću, ali i javno mišljenje. Zato savjetnik ima društvenu ulogu i obvezu. Kao što kaže Bernays, „riječ je o stvaralačkoj moći u društvu jer savjetnik pomaže u oblikovanju postupka svog klijenta, kao i u oblikovanju javnog mišljenja“. Točnije, s obzirom na to da je savjetnik za odnose s javnošću obvezno povezan s novinarima, Bertrand otvara i deontološko pitanje. Na kraju, potrebno je sagledati odnose s javnošću u svjetlu znanosti o komuniciranju i medijske stvarnosti. Zato će rasprava biti zaključena uz konstataciju da Bernays odnosima s javnošću ne obećava samo novo znanje, već naglašava potrebu da se njime koristi za raskrinkavanje mitova koji ovim područjem upravljaju. Time opravdava „prosvjetiteljsku“ ulogu, koju mu mnogi pripisuju.

2. GRUPA I STADO – GOMILA I MNOŠTVO Analiza teorije odnosa s javnošću za Bernaysa je ujedno i rasprava o pojmu javnog mišljenja. Svojim je djelovanjem postavio temeljno pitanje (Bernays 1928: 47): Ako razumijemo mehanizam koji pokreće razmišljanje grupe i njenu motiviranost, nije li tada moguće kontrolirati mase kako god poželimo, a da one ne budu toga svjesne? Drugim riječima, Bernays objašnjava da su grupa i stado osnovni mehanizmi promjene javnog mišljenja pa ističe važnost razumijevanja javnog mišljenja, ali i elemenata koji ga oblikuju (Bernays 2013: 79-83). Što se pak tiče znanstvenog utemeljenja nekih njegovih iskaza, od njih se Bernays ograđuje stavom da se „znanstveni rezultati kao takvi i ne očekuju“ (Bernays 2013: 48.). Dakle, isprva Bernays razlučuje individualno mišljenje od grupnoga i polazi od Freudove postavke o dominaciji nesvjesnoga. Matijašević objašnjava način na koji ta dominacija za Freuda „korespondira s primitivnom psihičkom djelatnošću koju pripisuje prvobitnoj hordi te se zapravo događa regresija na primarne psihičke procese pri čemu sekundarni procesi, koji obilježuju individualnu psihologiju, uglavnom iščezavaju“ (Matijašević 2012: 23). Nakon toga iznesena je Freudova teza „kako je skupina oživljavanje prvobitne horde te je time psihologija skupine najstarija ljudska psihologija, a ono što nazivamo individualnom psihologijom postupnim je procesom izašlo iz grupne psihologije“ (Matijašević 2012: 23). U skladu s iznesenim, Bernays konstatira „otpornost grupe na logiku“ (Bernays 2013: 55), kako bi učinkovito primijenio teoriju grupe i stada u smislu utjecaja na javno mišljenje.

177 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Tek nakon toga moguće je produbiti raspravu na autore koji u svjetlu ovih Bernaysovih saznanja djeluju u području odnosa s javnošću. No prije valja ipak ustvrditi da Le Bon definira grupu i stado i utvrđuje njihove značajke. Prije je naznačeno kako je potrebno razgraničiti pojedinačno mišljenje od grupnoga (Le Bon 2002: 2-50). Naime, mišljenje grupe pojavljuje se kao skupni rezultat, a temeljna je konstatacija da su sentiment i ideje svih okupljenih u grupi jednako usmjereni, pri čemu nestaje individualna svijest. I ovdje je, ponovno, potrebno napomenuti kako Le Bon okupljanje ili grupu naziva „psihološki organiziranom gomilom“. Takva je gomila jedinstveno biće podređeno „zakonima mentalnog jedinstva gomile“ (Le Bon 2002: 2). Točnije, jednom kada je ova gomila formirana, ona poprima donekle provizorne, ali određujuće generalne karakteristike. Pojedinac, kad je transformiran u gomilu, biva ovladan kolektivnim umom, zbog čega osjeća, razmišlja i djeluje posve drukčije negoli u stanju izoliranosti, individualnosti. Ukratko, heterogenost je zamijenjena homogenošću, pri čemu su uvelike zastupljene karakteristike nesvjesnoga (Le Bon 2002: 4-15), i na djelu je „nedostatak logike“ (Bernays 2013: 55). Poput Bernaysa i Le Bona, Virno također pronalazi znanstveni interes u psihologiji mase. Već sama usporedba njegove sintagme gomila i mnoštvo s postojećom grupa i stado, pokazuje određenu sličnost. Dok Bernays i Le Bon teže za pristupom koji analizira mehanizam za pokretanje grupe u stvaranju javnoga mišljenja, Virno se osvrnuo na dijalektiku strah – utočište, u kojoj vidi kauzalnu mehaniku što formira grupu (Virno 2004: 20-22). Naime, prvo dolazi do osjećaja bojazni, a potom do potrage za utočištem. Pronalaženje utočišta upravo je izvorno iskustvo koje ublažava dezorijentiranost ili „osjećaj nepripadanja“ (Virno 2004: 22). Naposljetku, da bi bolje objasnio suvremeni pojam mnoštva i potrebu za utočištem, Virno predlože Aristotelov retorički koncept općih mjesta – „topoi kanoi“. Po uvjerenju ovog autora razumijevanje tog koncepta povezano je s pojmom infanacije. Naime, kada govori o „bliskosti s općim mjestima“, Virno pojašnjava djetinjstvo, dakle infanaciju, kao „ontogeneričku matricu svake buduće potrage za zaštitom od svijeta koji nas okružuje“ (Virno 2004: 31-32). Ovdje je riječ o pojednostavljenim obrascima ponašanja utemeljenima putem ponavljanja: „Infanacija pojednostavljuje nužnost svladavanja temeljne neodlučnosti i izvorne nesigurnosti, [...]. Dijete sebe štiti samo ponavljanjem (još jednom ista bajka, ista igra ili isti pokret).“ Nije, čini se, pogrešno reći da je oblikovanje utočišta povezano s dominacijom stereotipā koji su pojednostavljena slika stvarnosti, a svoj oslonac nalaze u ponavljanju: „Kada danas govorimo o općim mjestima, prije svega mislimo na stereotipne izraze, [...] banalnosti, ugasle metafore, istrošene jezične konvencije“ (Virno 2004: 24). Zato su opća mjesta zajedničko utočište za kojim mnogi često posežu u svim životnim situacijama.

178 Tuksar Radumilo, S.: Edwards Bernays - psihologija masa...

2.1. Vođa grupe Za razliku od Virna, Bernays se ne bavi toliko filologijom. Dok Virno gomilu i mnoštvo uspoređuje s „beskućnicima“ koji se oslanjanju na opća mjesta i u njima traže utočište, dotle Bernays praktično konstatira da je „stadu“ potreban - vođa. Prema tome, njegov model „kristaliziranja javnog mišljenja“ bitan je zbog motivacijskog sustava pojma o sebi i grupi i teze da na mišljenje javnosti utječe srž pojedinca, što čini bitan dio identiteta grupe. Gotovo da nema važnijeg teksta o temi psihologije masa u kojem se ne pojavljuje konstatacija da se prosudbe prosječnog pojedinca temelje na mentalnim sposobnostima i tako čine skup prosudaba o svakodnevnim temama. Sve to zasigurno daje pravo Bernaysu da takve prosudbe naziva oruđem pojedinca i ujedno istakne kako one nisu utemeljene na istraživanju i logičkom zaključivanju, već pretežno na dogmama preuzetima od autoriteta, kao što su roditelji, učitelji, Crkva te društveni, poslovni i drugi vođe. Naposljetku, Bernays i Le Bon slažu se da intelekt grupe ima vlastite navike i emocije, te da mu je pri donošenju odluka prvi impuls onaj da slijedi vođu u kojega ima povjerenja (Bernays 1928: 50). U tom smislu, morat će ovdje biti riječi o dvjema funkcijama: funkciji dogme i funkciji vođe. Na prvome mjestu riječ je o dogmama što su svrstane u područje općih mjesta i stereotipizacije. Središnja je ideja da stereotipe ne stvaraju pojedinci, već su oni „neizbježan nusprodukt kulture koja ih je okruživala“ (Bernays 2013: 9). Zbog osjećaja pripadnosti svijetu na stereotipe se oslanjamo nesvjesno, ali snažno. Isto tako, Lippmann stereotipe smatra „glavnim komponentama ljudskog mentalnog sklopa“, što je pak blisko Virnovoj teoriji o utočištu i općim mjestima. Takvo preklapanje s „nepripadanjem“ Lippmann raspravlja na sljedeći način: „Oni su naručena, više ili manje dosljedna slika svijeta, [...]. U tom svijetu ljudi i stvari imaju svoja dobro poznata mjesta i rade određene očekivane stvari. Tu se osjećamo kao kod kuće. Uklapamo se. Mi smo članovi. Znamo se snaći u njemu. Ovdje nalazimo draž poznatog, uobičajenog, pouzdanog: rutine i forme tog svijeta tamo su gdje smo ih navikli pronalaziti, [...]. On pristaje udobno kao stara cipela“ (Bernays 2013: 9). Na drugome mjestu riječ je o vođama. Pod utjecajem vođe, smatra Le Bon, neko poželjno ili popularno mišljenje postaje generalno zastupljeno. To se pak postiže potvrdom, ponavljanjem i širenjem zaraze. Zbog učestalog ponavljanja nešto će se usaditi u naše umove i povjerovat ćemo da je istinito (Le Bon 2002: 77). Uostalom, o moći ponavljanja govorio je i Virno u svjetlu rasprave o infanaciji, odnosno zaštitnoj strategiji od novoga i nepredviđenog. Stoga, kada se govori o nesvjesnoj razini, ponavljanje uz to što pruža utočište ima moćan utjecaj na gomilu jer određenu „istinu“ dugoročno usađuje u umove i proizvodi motive koji potiču na djelovanje. Jednostavnije rečeno, nakon nekog vremena jednostavno povjerujemo u neku činjenicu, zaboravljajući ili ne mareći odakle potječe i tko je uistinu njen tvorac (Le Bon 2002: 78).

179 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Naposljetku, ako je učestalost ponavljanja neupitna, a afirmacija uspješna, uglavnom dolazi do formiranja mišljenja koje, prema Le Bonovim riječima, „putuje poput brzaca rijeke“. Pritom je na djelu moćan mehanizam koji nazivamo širenjem zaraze. Budući da „zarazne“ mogu biti ideje, emocije i vjerovanja, govorimo o snažnom fenomenu koji Le Bon smatra prirodnim. Kao ilustracija mu je poslužilo ponašanje ljudi i životinja u gomili, tj. fenomen širenja panike (Le Bon 2002: 78). Proizlazi da se emocije posebno brzo šire na ostale pripadnike upravo kad se nađemo u grupi.

3. STEREOTIPI I OPAŽAJNA SFERA Općenito govoreći, dogme i stereotipi su etablirane i ustajale norme. Kada vođa nije pri ruci, a stado mora samo razmišljati, ono to čini s pomoću klišeja, prikladnih izraza ili predodžbi koje predstavljaju grupu, ideju ili neko iskustvo, dakle uz pomoć dogmi. U tom je svjetlu Virno povukao paralelu između stereotipa i retoričkih općih mjesta i postavio je sljedeći problem: „ /N/ije li se djetinje iskustvo preselilo u iskustvo odraslih, u dominantno ponašanje, a dječje se iskustvo ponavljanja produljilo i u zrelu dob, budući da ono tvori osnovnu, primarnu formu utočišta?“ Drugim riječima, djetinje ponavljanje zamijenjeno je „složenijim i artikuliranijim oblicima zaštite“ (Virno 2004: 24). Takvo razmišljanje nije strano ni Bernaysu ni Lippmannu. S obzirom na kompleksnost procesa promjene starih norma u nove, Bernays je uočio prednost korištenja onima postojećim (Bernays 1928: 51-52). Drugim riječima, shvatio je da manipulirajući stare klišeje, savjetnik za odnose s javnošću - „propagandni stručnjak“ – (engl. propagandist) može znatno utjecati na javno mišljenje. O tome govori i Lippmann tvrdeći da „skup stereotipa tvori koherentan, iako netočan pogled na svijet“ (Lippmann 1922: 9). Nadalje, komplementarnost znanstvenog doprinosa Bernaysa i Lippmanna uočit ćemo i kada govorimo o opažajnoj sferi te različitim aspektima ljudske prirode. Za početak, različiti dijelovi javnosti funkcioniraju po principu stereotipa. Upravo oni „uvelike određuju koju ćemo skupinu činjenica vidjeti i u kojem ćemo ih svjetlu vidjeti“ (Bernays 2013: 73). Ovdje je riječ o razlikama u opažanju zbog kojih će pripadnici različitih interesnih skupina uvidjeti doslovno različiti skup činjenica iste stvari. Zatim, svjesno manipuliranje organiziranim navikama i mišljenjem javnosti, važan je element demokratskog društva. Ovu je problematiku moguće sagledati s obzirom na pristanak društva – „inženjering suglasnosti“. Teoretski svi vjerujemo da pri kupnji odabiremo najbolje i najjeftinije proizvode koji nam se nude. U praksi to nije tako. Kad bi svi pomno proučavali deklaracije svakog proizvoda i razmišljali o cijenama, testiranjima i tome slično, nastala bi pometnja. Kako bi se ona izbjegla, društvo na neki način daje svoj pristanak da se izbor suzi, uz djelotvornost propagande (Bernays 1922). Također, prevedemo li ovu teoriju u terminologiju današnjice, potrošačko društvo analizira i Berger (Berger 2011: 7-26). On zbrku koja može

180 Tuksar Radumilo, S.: Edwards Bernays - psihologija masa... nastati zbog preopterećenosti izborom, naziva „paralizom potrošača“ (engl. consumer’s paralysis). Paraliza stvara probleme suvremenim oglašivačima pa svoje iskustvo i kalkulacije moraju usmjeriti na ciljane skupine. Stereotipi i/ili vođe snažno su oruđe pri takvu djelovanju. S druge strane, smatra Berger, ljudski se „ciljevi“ tretiraju poput stvari, kulturoloških „proizvoda“ koje treba osvojiti upravo oslanjanjem na stereotipe.

3.1. Pritisak, iluzije, podsvijest i simboli Po svoj prilici za ovu je raspravu značajna Lippmannovna teza o stvaranje pritiska. Njome autor iznosi da je poznavanjem umijeća pritiska moguće izmijeniti svaku premisu. Također, o utjecaju propagande na opažajnu sferu ne govori obvezno s negativnim predznakom, već u smislu pozitivnog učinka na preusmjeravanje našeg pojma o vrijednosti. Zbog toga su sljedeće tvrdnje sinteza ovakvih i sličnih Lippmannovih i Bernaysovih promišljanja u području opažajne sfere: a) Pritisak promiče stereotipe. b) Odnosi s javnošću koriste se utjecajem iluzija na gomilu. c) Zavist je oruđe u rukama propagande. d) Funkcionalni mehanizam javnog mišljenja utemeljen je na podsvijesti i simbolima. Već pri prvoj tvrdnji Bernays izdvaja dvije Lippmannove teze. Prva zastupa mišljenje da zbog nedostatnog pristupa vanjskom svijetu osjećaj za realnost u većine ljudi oblikuje pseudo-okolina. Točnije, smatra da obični građani nisu u stanju inteligentno razumjeti stvarne probleme svoga svijeta. Kao rezultat dolazi do njihova oslanjanja na pseudookolinu, što pak obrazovanim elitama pruža moćan alat za učinkovito vodstvo (Bernays 2013: 8). Tako se pritisak provodi u smjeru koji njima odgovara. Jedna od funkcionalnih metoda stvaranja pritiska je svakako ponavljanje nečega što želimo etablirati kao „istinito“ ili „poželjno“, a što će se potom u grupi širiti poput zaraze. Druga je teza svoj oslonac pronašla u činjenici da je Lippmann stvaranju pritiska pridružio novu uporabu riječi stereotip. Naime, do tada su stereotipi bili vezani uz tiskarske obrte, no on ih je redefinirao kao „fiksne dojmove iz naše svijesti, kao postojane i krute mentalne predloške koji uokviruju pojedinačno iskustvo u sve manje poznatom svijetu“. Također, stereotipi su kulturni proizvod, nusproizvod koji nastaje u dodiru pojedinca s kulturom koja ga okružuje, „perceptivni odraz koji se nametnuo između ljudskog pogleda i svijeta koji su pojedinci vjerovali da vide“ (Bernays 2013: 9). Stoga, s obzirom da stereotipne predodžbe na nesvjesnoj razini upravljaju određenim pogledom na stvarnost, one mogu poslužiti kao upravljački mehanizam za pritisak na javnost. Slijedi tvrdnja da su odnosi s javnošću utemeljeni na iluzijama, pa je grupa ili stado neprestano pod njihovim utjecajem. Temeljita Le Bonova rasprava

181 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU o toj temi definira iluzije kao „primitivne instinktivne sile“. Kao što smo prije pojasnili za paralizu potrošača, upravo nam iluzije sugeriraju da doista postoji mogućnost izbora i da naše potrebe nisu projicirane, već stvarne i svjesne. Stoga Berger upozorava na činjenicu da su potrošnja i kupnja općenito iracionalni činovi u kojima proces selekcije provodimo relativno automatizirano i prema navikama, ili utjecajem nekih drugih sila kojih nismo u danom trenutku svjesni (Berger 2011: 7-26). Kako bilo, potrošač je uvelike društveno i kojekako drukčije uvjetovan. Prema Bergerovim riječima mnogo je pritisaka koji pristižu s različitih strana, usmjeravajući mnoge da prakticiraju svoje stavove, ukus i tome slično, s obzirom na vlastito mjesto u velikom lancu postojanja. Drugim riječima, pri odabiru proizvoda i usluga oslanjamo se na vlastiti društveno-ekonomski status pa nas pri tome, kako rasvjetljuje Berger, naš odabir pretvara u drugu, idealiziranu verziju nas samih. Tako on ideju iluzije vidi kao model kojim se oglašivači koriste u težnji k boljitku nas samih i naših bližnjih, temelje čega je postavio još Aristotel kad je definirao generalne sastavnice ugodnog života, o čemu će biti riječi. Nizu tvrdnja pridružuje se ona da se oglašivači koriste zavišću kao oruđem kojim dopiru do potrošača. Bernays je tu ljudsku karakteristiku povezao s područjem potražnje te rastućim interesom za posjedovanjem i konzumacijom, o čemu ovisi i sreća pojedinca. A zavist je uvjetovana upravo pristankom društva na takvu vrstu potrošnje i raspodjele moći, u svjetlu ranije spomenutog inženjeringa suglasnosti. Ipak, ako se ponovno dotaknemo demokratskih obilježja upravljanja javnim mišljenjem, glavna teza o antidemokratskim aktivnostima odnosa s javnošću je ona Chomskoga (1989.). On je izravno optužio takvu industriju da aktivno potiče sporazum. I Bernays se nadovezuje na tu problematiku tvrdnjom da upravo sporazum podržava „neophodnu iluziju“. Za njega je sporno to što se u demokraciji „glas mora čuti“, ali ako se mora osigurati da taj glas izgovara „ispravne“ ili poželjne poruke, to je za demokratsko društvo problem. Tako je termin propagandni stručnjak, kojem su Bernays i Lippmann možda pripojili pozitivnu konotaciju, u novijoj kritici odnosa s javnošću zadobio svoje pejorativno značenje. Naposljetku, pokretački mehanizam utjecaja na javno mišljenje utemeljen je na podsvijesti i simbolima. U tom smislu Bernays ističe apeliranje na nagone i univerzalne želje. Obrazlaže da su stereotipi i dogme utemeljeni u nesvjesnome, dakle da smo rijetko svjesni stvarnih povoda naše motiviranosti (Bernays 1928: 52-4). Ta se teza oslanja na Freudovu tvrdnju da su naše misli i djelovanje „kompenzacijski supstituti za želje koje potiskujemo“ (Matijašević: 2012). Tako će nešto postati predmetom želje ne zbog svojih intrinzičnih vrijednih i korisnih svojstava, već zato što ćemo u tome vidjeti simbol nečeg drugog, što na svjesnoj razini ne prepoznajemo.

182 Tuksar Radumilo, S.: Edwards Bernays - psihologija masa...

4. ODNOSI S JAVNOŠĆU I PSEUDOOKOLINA: PROPAGANDA I PERSUAZIJA Mnogi autori govore o povezanosti propagande i persuazije. Dok Tench i Yeomans promišljaju o njihovoj (ne)odjeljivosti (Tench, Yeomans 2009: 253- 255), Bernays i Lippmann ne nalaze spornim nastojanje da se stado, jednom kada se formira, potom i „organizira“ (2009.). Točnije, da se odjek masa predvidi svjesnim i smišljenim propagiranjem. Tako za te autore prava funkcija propagande nije diseminacija i promocija ideja, već njezina mogućnost orkestracije javnog mišljenja i društvenog djelovanja koje podržavaju vladajuće elite. U tom smislu, za razliku od Bernaysa i Lippmanna, za Hermana i Chomskog termin propaganda ima samo pejorativno značenje jer je propagandni model stvorio učinak koji je sporan za demokratsko društvo (2009). Krajnji učinak ovakva djelovanja stvaranje je pseudookoline koja upravlja percepcijom. Općenito govoreći, priroda je takve okoline uvjeriti nas kako se pri kupnji koristimo vlastitim sudom, dok našu procjenu zapravo uvjetuje skup višestrukih utjecaja. Na samom početku djeluju dogme, čvrsto implementirane u našu svijest, a nakon toga možemo govoriti o vanjskom utjecaju propagande, koja nam raznovrsnim metodama na nesvjesnoj razini imputira poruke i utječe na formiranje stava. Također, već smo upozorili na važnost vođe. U tom smislu Bernays zaokružuje više znanstvenih razmišljanja o psihologiji javnih odnosa. Prvo, jedan od najčvršće utemeljenih načela grupe i stada jest da, utjecajem na vođu, utječemo i na nju. Potom, u nedostatku vođe, grupa mora sama donositi odluke pa ona to i čini s obzirom na dogme i stereotipe. Upravo fokusiranjem na utvrđene klišeje i njihovom manipulacijom, stručnjak za odnose s javnošću može pridobiti cijelu skupinu. Na kraju, unutar reakcijske psihologije, važan je asocijativni proces širenja ideja i psihološki element reakcije na određeni stimulans. Ako se taj stimulans dostatno puta ponovi, on se pretvara u naviku. Jednostavnije rečeno, da bi se nešto smatralo istinitim, čini se da to samo treba više puta ponoviti.

4.1. Persuazija i epideiktički govor Na prvome mjestu morat ćemo ovdje navesti Bernaysove riječi o djelovanju preko medija: „U ime grupa koje zastupa, savjetnik za odnose s javnošću mora doprijeti do većine i manjine“ (Bernays 2013: 90). Po tome kriteriju važno je sjetiti se da grupa razmišlja uz pomoć, između ostaloga, prikladnih izraza. Oni se pak konstruiraju unutar strategije organiziranih komunikacijskih modela. Potom, valjalo bi izdvojiti neke autore u vezi sa strateškim planiranjem komunikacije u okviru odnosa s javnošću. Tako Smith (2005.) ističe činjenicu da su javnost i marketinške poruke u neprekidnoj interakciji koja stvara nesnosnu buku. Smatra prijeko potrebnim da se javnost „identificira“ kako bi bilo jasnije kome se poruke u toj buci upućuju. Po tom kriteriju persuazivno komuniciranje kao pragmatički model u funkciji je stvaranja pseudookoline i usmjeravanja javnog mišljenja.

183 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Dakle, kada govorimo o persuaziji, ona zacijelo može svoje teorijsko ishodište pronaći u Aristotelovoj Retorici. Navedeno je načelo prema kojem „se može ljude koji određene osobine posjeduju u najvišem stupnju, predstavljati kao da imaju odgovarajuće vrline“ (Aristotel 1989: 43-44). Tako se, primjerice, ohol čovjek može prikazati veličanstvenim, a podmukao vještim. Čini se da pritom dolazi do izražaja sprega između odnosa s javnošću i prikladnih izraza. S druge strane, do javnosti se može doprijeti logičkim silogizmom kojim se stvara spin. O tome je bilo riječi i kod Tencha i Yeomansa (Tencha, Yeomansa 2009: 191). Njima je kao primjer poslužila Bernaysova kampanja Baklje slobode. Naime, američka industrija cigareta proširila je svoje tržište s prije samo muškoga na ženski dio, što se poklopilo s buđenjem pokreta za ravnopravnost i neovisnost žena. Njujorške aktivistice u borbi za ženska prava upalile su cigarete, dakle „baklje slobode“. U smislu silogizma sve neovisne žene puše, javnosti je predstavljena snažna slika žene koja može ravnopravno zapaliti cigaretu. Mnoge su se žene identificirale s tom predodžbom. Tako je spin utjecao na ponašanje potrošačica, pretvorivši ih u - neovisne pušačice. Kao konačan proizvod takve kampanje kreiran je snažan i dugotrajan stereotip. Nadalje, persuaziju raspravljaju Scott i Batra (2003), nazivajući neke njezine oblike skrivenima. Uz pojednostavljenih Aristotelovih pet osjeta – vida, sluha, okusa, dodira i mirisa – oni uključuju još 37 poznatih senzornih stimulansa koje je moguće uputiti mozgu. Tako se mnogobrojne informacije, koje osjetila prikupljaju, šalju u mozak te apsorbiraju na nesvjesnoj razini. Primjer takva postupka su subliminalne poruke. Što se tiče nezapažene sfere, ovi je autori objašnjavaju „efektom koktel-zabave“. Na zabavi je obično naša pozornost usmjerena na sugovornika pa nam je njegov govor razumljiv usprkos galami. Pritom, jednostavno, isključujemo okolne glasove, makar se oni nalazili tik do nas. Međutim, ako netko na drugom kraju sobe iznenada spomene naše ime, na to ćemo odmah reagirati. Dakle, samo relevantne informacije odlaze u područje svjesnoga, dok smo onih nebitnih ili nejasnih, posve nesvjesni. Jednako tako, važno je spomenuti Aristotelovo objašnjenje epideiktičkoga govora u retoričkom smislu. Naime, taj je govor persuazivni način komuniciranja, a odnosi se na pohvale i pokude. O tome, između ostaloga, svjedoči oglašavanje kojim se pohvalama nastoji osvojiti „identificirana javnost“ (Smith 2005). Načelo se temelji na „prodaji“ elemenata koji, prema Aristotelu, definiraju sreću. Dakle, tjelesne odlike, poput zdravlja, ljepote, snage, stasitosti, te bogatstvo, ugled i čast, smatraju se poželjnima. Točnije, takve odlike, sugestivno je moguće zadobiti ili steći kupnjom određenog proizvoda, ili pripadanjem grupi ili mnogima koji se tim proizvoda koriste. U tom smislu Aristotel predlaže dva načina retoričke persuazije. Prvi je preuveličavanje, za koje drži da najbolje pristaje epideiktičkom govoru jer tu govornik ima posla s djelima koje nitko ne osporava. Drugi je oblik poticanje potrebe za zadovoljstvom ili „kreiranjem duše“, nama urođenih tjelesnih i intelektualnih želja. Na kraju, tu je i treći model ponavljanja koji smo raspravili u svjetlu Le Bonovih teza, a koji je također oblik

184 Tuksar Radumilo, S.: Edwards Bernays - psihologija masa... persuazivne komunikacije: „Kada smo stotinu, tisuću puta pročitali da je čokolada X najbolja, [...] na kraju vjerujemo da je tome zaista tako“ (Le Bon 2002: 78). Nedvojbeno postoji znanstveni konsenzus kad je riječ o utjecaju na javnost koji se provodi „prodavanjem sreće“, pritiskom, ponavljanjem, te utvrđivanjem i produbljivanjem stereotipa. Relativizirajući, moglo bi se učiniti da je epideiktički govor jednostavna metoda kojom se osvaja potrošačka javnost, osobito s obzirom na „inženjering suglasnosti“. Međutim, to nije tako. Tu je problematiku Sokrat jednostavno objasnio: „Nije teško hvaliti Atenjane pred Atenjanima“ (Aristotel 1989). Drugim riječima, zadatak da se osvoje oni koji nisu suglasni izazov je za tržište i odnose s javnošću. Slično tomu govori i Bernays: „U pokušaju pridobivanja naklonosti javnosti, velika konkurencija u prodaji proizvoda od prodavatelja iziskuje da razmotri i druge stvari osim samog proizvoda“ (2013: 43). Bilo kako bilo, prodavatelj mora procijeniti javnost i znati kako se odnositi prema njoj. Ako to nije u stanju, mora unajmiti stručnjaka koji će mu u tome pomoći.

5. KRISTALIZACIJA DANAS Ne sumnjamo da linija do sada objašnjenih odnosa stvara odnose između medija i javnosti. U kontekstu interesa ne sumnjamo ni da postoji upravljanje medijima, a potom i javnim mišljenjem. Zbog toga ne sumnjamo ni u to da postoje metode kojima se ova kohezija održava, tj. da one doista funkcioniraju povezano s dvjema Lippmannovim važnim sastavnicama u pogledu medija: (1) Svako je upravljanje utemeljeno na visoko razvijenom sustavu informacija; (2) Savjetnik za odnose s javnošću mora upotrijebiti postojeće komunikacijske kanale. Međutim, postoji i treći čimbenik koji bitno utječe na (medijski) uspjeh odnosa s javnošću, a to je motivacija javnosti i njezino poznavanje i razumijevanje. Bernays je razumio da je utjecaj na javno mišljenje, tj. njegovo „kristaliziranje“, dugotrajan i zahtjevan proces koji može i ne mora uspjeti. Usprkos tomu, vjerovao je da treba razumjeti psihologiju grupe i elemente što utječu na njenu motiviranost, osobito zato jer se motivacija, baš kao i grupa, s vremenom mijenja. Uostalom, motivacija djeluje poput svojevrsne „medijator varijable“ između grupe, medija i savjetnika za odnose s javnošću. Tako je potrebno razvijati i razumijevanje dviju osnovnih motivacija, psihološku i kulturološku. Za početak, konstatirali smo da je psihološka motivacija uglavnom uvjetovana ustaljenim navikama, tj. dogmama. One su, pak, uvjetovane ne samo psihološki, nego i kulturološki. Bernays se u tom smislu poziva na Lippmannove riječi: „U golemoj blještavoj, žamorećoj zbrci vanjskog svijeta mi izabiremo ono što je naša kultura za nas već definirala i to što smo izabrali obično opažamo u obliku stereotipa koji je svojstven našoj kulturi“ (Lippmann 2013: 77). Potom, Bernays društvene čovjekove sklonosti raspravlja u vezi s obilježjima zajedničkim svima koji žive u grupi, dakle ljudima i životinjama, a to su:

185 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU netolerancija, osjetljivost na glas stada, podložnost strastima čopora, strah od samoće, podložnost vođenju. Dakle, uz izuzetak načela vođe, preostali se principi odnose na psihološko-biološku uvjetovanost i društvenu sklonost grupe prema povodljivosti u smislu: „Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin“ (Bernays 2013: 78). Ipak, je li razumijevanje mehaničke strukture društva ono što čini dobrog savjetnika za odnose s javnošću? Ili je jednako važno poznavati motive i društvene mehanizme koji tu strukturu pokreću? O kulturi, masovnim medijima i odnosima s javnošću govore i Sriramesh i Verčič. Smatraju da nije dovoljno jednostavno odaslati neku poruku u medije te očekivati da se dogodi „efekt čarobnog metka“ (2009). Naglašavaju da je izloženost poruke publici tek prvi korak. Zato smo u ovom radu i uveli Lippmannovu ideju da su „stereotipi neizbježan nusprodukt kulture“ (Sriramesh, Verčič 2013: 9). Na koncu, čini se da mediji preuzimaju ulogu vođe, što može biti diskutabilno. Naznačit ćemo samo neke problematične aspekte što ih spominje Bertrand. Uzmimo kulturni dumping, tj. „televizijske emisije amortizirane na domaćem tržištu, koje se prodaju po cijeni puno manjoj od onoga što bi se utrošilo na proizvodnju ekvivalentne domaće emisije“ (Bertrand 1997: 78). Zatim slijedi feeding frenzy ili evociranje pomame na temelju pojedinačnog slučaja, a potom primjer televizijskih programa koji prenose ratne događaje poput uzbudljivih TV-serija, čime se zamućuju obrisi stvarnosti promatrani iz prizme medija. Naposljetku, Bernays također ističe knjige, filmove pa i znanstvene radove kao primjere kako se takvim medijima može oblikovati (javno) mišljenje (Bernays 2013: 65). Iz svega toga proizlazi da je za postizanje namjera presudno uspostaviti prihvatljivu normu. Razvoj norme pak možemo teoretski sagledati u dvije sfere njene primjene. Jedna se razvija unutar Aristotelove teze o intelektualnim i moralnim zadovoljstvima. Riječ je o osjetilnoj sferi koja pronalazi svoj oslonac u nesvjesnom, tj. opažajnom. Naime, Aristotel smatra da su intelektualna zadovoljstva uvjetovana imaginacijom i pamćenjem. Točnije, tko se nečega sjeća, tomu se i nada. Čini se da tu tezu možemo sagledati tako da se predmet sjećanja pretvara u predmet divljenja, a potom u Chomskyjevu žudnju za proizvodima posjedovanjem kojih demonstriramo svoj uspjeh i vlastitu vrijednost (1989). Drugu je normu uspostavio Bernays, a odnosi se na većinu stalnih korisnika medija: „Javnost i tiskovine, odnosno javnost i bilo koja sila koja modificira javno mišljenje, nalaze se u interakciji“ (2013: 61). Takvo djelovanje i jest razlog dominaciji pseudodogađaja danas. U njima se reflektira „kristaliziranje“ javnosti u Bernaysovu smislu riječi. Zato je važan zadatak ovog poglavlja prikazati najznačajnije odrednice pseudodogađaja u svjetlu Boorstinovih tumačenja, kako bi se potvrdilo da temeljne Bernaysove teze nalaze svoj odjek u suvremenoj stvarnosti.

186 Tuksar Radumilo, S.: Edwards Bernays - psihologija masa...

5.1. Pseudo-događaj Pseudodogađaj komplicira. Prema Boorstinovim riječima, jedno od pravila jest da se vijesti „proizvode,“ umjesto „prikupljaju“. Time bi se pojačao intenzitet popularnosti i da bi se na određeni način „zakomplicirala stvarnost“. Kompliciranje se očituje pojačanim pritiskom na javnost, što je zapravo razrada teme koju je Bertrand opisao na sljedeći način: „Ljudi vide Supermana gdje nema nikog osim Clarka Kenta“ (1997). Tema je to o nastajanju iluzija te o autohipnozi i ekstravagantnim očekivanjima. Boorstin zaključuje da su “ pseudo-događaji i njihova poplava, sintetički događaji /koji/ nadoknađuju nedostatak spontanih događaja, a sve u svijetu u kojem tražimo više no što nam on može pružiti“ (1987). Pseudodogađaj šarmira. Prema riječima Boorstina, jednom kada kušamo šarm pseudo- događaja, dolazimo u iskušenje da povjerujemo kako su to ujedno jedini istiniti događaji. Bernays je razloge pronašao u nekoliko segmenata: stereotipizaciji, pitanju javnosti, sklonostima mnoštva i rastućem pritisku na javno mišljenje. Za njega je moć javnog mišljenja iracionalna, ali nipošto i zanemariva sila. Zbog toga je jasna tendencija da se služimo javnošću kako bismo nešto suzbili, proveli ili da bismo, jednostavno rečeno - egzistirali. Primjer pseudodogađaja je film. McLuhan (2008) je uveo pojam globalnog sela kada je govorio o slikama rata što su preko televizije ušle u američke domove i pretvorile gledatelje u sudionike. Na tragu toga i Bertrand je smatrao da film utječe na mišljenje javnosti: „Hollywoodski je kodeks u uvodu naglašavao da film može biti izravno odgovoran za duhovni i moralni napredak, za uzvišenije oblike društvenog života i ispravniji način razmišljanja“ (Bertrand 1997: 58). Kao ilustracija tematizacije medijskog konstrukta neka posluže tri filma. Prvi je Dobro jutro, Vijetname („Good morning, Vietnam“, Levinson, 1988), koji dijelu javnosti pruža određenu sliku o Vijetnamskom ratu, i ulozi radija u formiranju stava. Drugi je Trumanov show („Truman’s Show, Weir, 1998), koji je kritika medijske stvarnosti na više razina, pa i ontološkoj. Treći je Noćne kronike („Nightcrawler“, Gilroy, 2014), film koji je radikalni prikaz televizijskih pseudodogađaja. Problem pseudodogađaja problem je razaznavanja istine. Za razliku od propagande, koja raspiruje emocije, pseudodogađaj se poigrava istinom. Tako imamo dvoznačnost ili čak upitnost istine nasuprot privlačnoj laži. Dok se pseudodogađaj oslanja na našu želju da budemo informirani, i našu ne pretjeranu sklonost k istini, propaganda oslobađa našu emocionalnu spremnost da se za nešto vatreno zagrijemo te po potrebi raspirimo strasti. Naposljetku, pseudodogađaj nije ništa drugo nego pojačani pritisak. Njegove su karakteristike sljedeće: dramatičan je, lako se prenosi, može se ponoviti, osnažiti, reklamirati, unaprijed planirati. Također, pseudodogađaj je društveni događaj pa se osmišljava i planira prema našim „željama“ ili „potrebama“. Na primjer, nedjeljne se novine pojavljuju u nedjeljnoj dokolici,

187 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU kada ih imamo vremena čitati. Iz pseudodogađaja rađaju se novi pseudo- događaji i oni računaju na svoju razumljivost i transparentnost. Zato, ako je i moguće prepoznati neki događaj kao pseudo, Boorstin nalazi utjehu u prilici da možemo prosuditi o njegovoj učinkovitosti.

6. ZAKLJUČAK U ovom je radu bilo riječi o trima pretpostavkama. Prva je da su grupa i stado osnovni mehanizmi utjecaja na javno mišljenje. Druga je da unutar koncepta psihologije masa djeluju dogme i stereotipi na kojima se grade metode za modificiranje stajališta grupe. Treća je da između javnog mišljenja, odnosa s javnošću i medija posreduje motivacija. Naime, ako je motivacija svojevrstan posrednik između javnosti i medija, ona je ujedno i preduvjet za regulaciju javnog mišljenja. Svijest i poznavanje te motivacije neupitni su za savjetnika za odnose s javnošću. Zbog toga, analizom Bernaysovih djela kao i raspravama drugih autora, argumentirali smo naznačene pretpostavke. Za početak, objašnjeno je da mehanizam mnogih pokreće utjecaj javnoga mišljenja. Autor se u ovim tvrdnjama oslanja na Freudove diskusije o ljudskoj psihi koje dopunjuje tezama Lippmanna i Le Bona o grupi i stadu te utjecaju na javno mišljenje. A javno je mišljenje često utemeljeno na stereotipima i dogmama koji ponavljanjem mogu postati subjektivnim normama. U tom je smislu rečeno da stereotipi ponavljaju iluzije i time nešto propagiraju, a kao primjer poslužio je Aristotelov model epideiktičkoga govora u funkciji persuazije, te Aristotelova metoda izvođenja dokaza od općega k pojedinačnom, kojom se također koristi pri uvjeravanju i propagiranju. Dakle, takve konvencije određuju kakva će biti komunikološka stvarnost u stvaranju pseudookoline i pseudodogađaja, i pri tome jednako važnu ulogu igraju i mediji i savjetnici za odnose s javnošću. Potom, budući da se ova struka u tom smislu i dalje razvija, postavilo se pitanje razvija li se i strateški bitan odnos prema drugim disciplinama ili se zapravo koristi postojećim konvencijama. U svjetlu takvih razmišljanja Virnova je sintagma gomile i mnoštva povezana s tumačenjem gomile i stada. Time je omogućen kratak antropološki uvid u pojmove infanacije i utočišta, te značaj općih mjesta u kontekstu grupe. Nadalje, Boorstin je definirao informaciju kao znanje o pseudodogađajima, pa dokle god se u tome smislu teži za još većim brojem informacija, zapravo će se multiplicirati „simptomi bez da se liječi bolest“. Točnije, istaknuto je kako je teško odvojiti, barem u strožem smislu, potencijalni interes javnosti od same informacije koja taj interes na neki način motivira, kao i načina na koji to čini. Kao što je pojašnjeno, obično je riječ o području stereotipa koje Lippmann smatra osobito problematičnim: „Ta preduvjerenja dubinski upravljaju cijelim procesom opažanja, osim ako nas obrazovanje nije učinilo visoko svjesnima“ (2013).

188 Tuksar Radumilo, S.: Edwards Bernays - psihologija masa...

Dakako, ovime je pokazano da Bernays svojim radom gradi sliku odnosa s javnošću koja se može razumjeti dvosmisleno. S jedne strane, njegove su knjige svojevrsni priručnici o propagandnoj, antidemokratskoj i korporativnoj industriji, pod krinkom znanstvenih teorija. S druge pak strane, to su utemeljene rasprave u svjetlu značajne znanstvene discipline kojoj budućnost, kao i budućnost savjetnika za odnose s javnošću, svakako mora ovisiti „o svijesti javnosti koliko joj ova struka, institucije i mediji duguju“ (Bernays 2013: 50). Diskrepanciju će riješiti naglasak na etičkoj komponenti koju Bernays naglašava, i ne bi se smjela previdjeti. Dakle, obveza prema javnosti u smislu svjesnoga, a ne skrivenog i nesvjesnog, kao što smo ovim radom pojasnili. Naposljetku, ograničenje ovog rada može biti pitanje mogu li se Bernaysove riječi iskoristiti protiv njega. Drukčije rečeno, potrebno je produbiti pitanje etike kao prirodan nastavak razmatranjā iznesenih u ovom radu. Nije dostatno linearno poznavati metodologiju struke jer je put savjetnika odnosa s javnošću višesmjeran i interdisciplinaran. Ovdje je važno naglasiti da Bernays otvara etička pitanja u vezi s neadekvatnim kodeksima i nedostatno sažetim definicijama vijesti. Jednako tako, on propituje odnos savjetnika s različitim medijima koji su zaduženi za prijenos poruka javnosti. Prvenstveno govori o tiskovinama, iako ističe i sljedeće: „Tu su zatim film, predavanja, oglašavanja, izravni kontakt poštom, kazalište – drama i glazba, usmena predaja, javni govori, škola, parlament“ (Bernays 2013: 117). Time je ovaj autor uz interdisciplinarni i sam upozorio na etički izazov koji predstoji ovoj struci na putu ozbiljne intelektualne prakse.

LITERATURA Aristotel. 1989. Retorika, Naprijed, Zagreb. Barlett, J. 2005. Strategic Use of Media in Public Relations: Relationship Between media Coverage, Public Relations and Organizational Strategy, u: Public Relations Division of International Communication Association. New York. URL: http://eprints.qut.edu.au.pdf (preuzeto 20. siječnja 2016.). Berger, A. A. 2011. Ads, Fads and Consumer Culture – Advertising’s Impact on American Character and Society. Fourth edition. Rowman&Littlefield Publishers Inc. United Kingdom. Bernays, E. 2013. Kristaliziranje javnog mišljenja. Visoka škola Kairos. Zagreb. Bernays, E. 1928. Propaganda. URL: http://eprints.qut.edu.au.pdf (preuzeto 12. siječnja 2016.). Bertrand, C.-J. 1997. Deontologija medija. ICEJ. Sveučilišna knjižara d.o.o., Zagreb.

189 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Boorstin, D. 1987. The Image: A Guide to Pseudo-Events in America. Vintage Books. New York. Chomsky, N. 1989. Necessary Illusions: Thought Control in Democratic Societies. UK: Pluto Press. London. Le Bon, G. 2002. The Crowd. Dover Publications. Inc. Mineola. New York. Lippmann, W. 1922. Public Opinion. Harcourt, Brace and Company Inc. New York. Matijašević, Ž. 2012. Uvod u psihoanalizu. Leykam international, d.o.o. Zagreb. McLuhan, M. 2008. Razumijevanje medija. Golden-marketing - Tehnička knjiga. Zagreb. Scott, L. M.; Batra, R. 2003. Persuasive imagery: A Consumer Response Perspective, lawrence Erlbaum Associates. URL: http://study.com/academy/ lesson.html (preuzeto 16. siječnja 2016.). Sriramesh, K.; Verčič, D. 2009. The Global Public Relation Handbook. URL: http://meistra.files.wordpress.com/2014/10 (preuzeto 12. siječnja 2016.). Smith, R. D. 2005. Strategic Planning for Public Relations. LEA. London. Tench, R.; Yeomans, L. 2009. Exploring Public Relations. Pearson Education Limited. Harlow. England. Virno, P. 2004. Gramatika mnoštva. Naklada Jesenski i Turk. Zagreb.

190 Tuksar Radumilo, S.: Edwards Bernays - psihologija masa...

Sunčana Tuksar Radumilo, mag educ. philol. angl. Juraj Dobrila University of Pula E-mail: [email protected]

EDWARD BERNAYS – THE PSYCHOLOGY OF THE MASSES AND PUBLIC RELATIONS

Abstract There are two significant books on public relations written by Edward Bernays: Crystallizing Public Opinion, and Propaganda. The author draws from Freud’s discussions about human psyche, which are accompanied by Lipmann and Le Bon’s theories of group psychology and herd instincts. Accordingly, within the context of interdisciplinary correlations, the aim of this paper is to explore the following question: How did Bernays build the public relations field according to the analysis of psychology of the masses? This paper generates three theses: (1) The principle mechanisms for the influence on public opinion are the group and the herd, (2) Dogmas and stereotypes work within the concept of psychology of masses, upon which methods for modifying group opinion are built, (3) Motivation mediates between public opinion, public relations and media. Instead of a conclusion, the ethics of the public relations will be tackled. The perspective of this scientific filed will depend on its due respect to the public. Key words: public relations, herd, psychology, masses, media JEL classification: A12, M37

191

Dr. sc. Lucijana Leoni, viši predavač Sveučilište u Dubrovniku E-mail: [email protected]

SKLADNOST - COMPOSTEZZA ED ARMONIA, COME PATRIMONIO STORICO DELLA CITTÀ DI DUBROVNIK

UDK / UDC: 908(497.5 Dubrovnik) JEL klasifikacija / JEL classification: Z10, Z11 Stručni rad / Professional paper Primljeno / Received: 30. svibnja 2016. / May 30, 2016 Prihvaćeno za tisak / Accepted for publishing: 12. listopada 2016. / October 12, 2016

“Dubrovnik è per me tutto. Ed io a lei sono solo un abitante.” Luko Paljetak (2012) Sommario Dubrovnik, Città – Stato indipendente e, in maniera simbolica, metafora del mondo intero, dal suo divenire ha basato la propria identità sui concetti di compostezza, armonia e raffinatezza. Questa Città unica e a misura d’uomo è stata per molti secoli, e ancora oggi si sforza di esserlo, modello esemplare di vita civile. In questo breve testo si è voluto rappresentare, quanto è stato possibile in così poco spazio, la straordinarietà di Dubrovnik. Questa città eccellente, a ragione del suo passato più che millenario che «spiega il presente», nel concetto unico di compostezza ed armonia, contenuto nel termine locale “skladnost”, ha costruito il suo pegno per la civiltà del futuro. Questa Repubblica Marinara ha avuto una storia di fortuna e di splendore nei commerci, nelle arti e nella cultura. Senza la sua intelaiatura di Città- Stato Dubrovnik non avrebbe avuto né la vitalità né la longevità che le furono proprie. Nel dover riconoscere diverse autorità di poteri superiori ha saputo sostenere varie prove, resistere agli assedi e alle invidie dei paesi vicini, sempre con un sontuoso senso di misura, rispettando la misura propria e quella altrui. La crescita economica della città, la sua ampiezza cosmopolitica e la saggezza del pragmatismo politico fecero di Dubrovnik, sebbene città di piccole dimensioni, un importante centro culturale del mondo civile. Parole chiave: Dubrovnik, Città-Stato, libertas, arte, cultura, armonia, compostezza

193 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

“Questo libro si apre con una città che era, simbolicamente, un mondo, e si conclude con un mondo che è diventato, per molti aspetti, una città” (Lewis Mumford, 1961)

1. INTRODUZIONE Se vogliamo accettare l’affermazione di Mumford che la città, detto in maniera simbolica, è un mondo intero, allora Dubrovnik potrebbe essere a modello di una tale affermazione. Con le sue caratteristiche strutturali di totalità vitale, con le sue impronte di identità, di civiltà, di compostezza, di armonia e raffinatezza, Dubrovnik ha creato il concetto di Città – Idea, modello esemplare. «Una piccola città che viveva nell’ascolto del mare intero»: così Braudel descrive Ragusa (Dubrovnik), centro autonomo e incrocio di vie marittime e terrestri, che tra il XVI e il XVII secolo raggiunse le quote più alte del suo sviluppo economico e del suo prestigio nel Mediterraneo.1 Il suo passato, più che millenario, «spiega il presente» di questa città che ha saputo sviluppare un tradizionale sistema di costumi di vita civile, basata sulla modestia e compostezza, quale pegno per la civiltà del futuro. L’ingegno del saggio e lo spirito di un bambino hanno costruito questo puzzle armonico di pietre, questo mondo diventato Città. Tonko Maroević (2003), parlando di Dubrovnik, esalta: »Città per eccellenza, Città con la maiuscola, Città sopra tutte le città, o semplicemente Città (senza alcun attributo, poiché senza paragone) ...«2 Sì, Città con la “C” maiuscola, perché è così che la chiamano, la propria Città, i suoi abitanti. Tornando dai viaggi lontani nella città nativa, per dire: “torno a casa!” i cittadini di Dubrovnik usano dire nella loro lingua materna: “Idem u Grad!” (Torno in Città!). L’aggettivo “vecchia” del sintagma “Città vecchia”, usato per rappresentare il nucleo storico di Dubrovnik, per i suoi cittadini non è mai esistito come tale, visto che per loro Dubrovnik è solo Grad, solo Città, metafora ed affermazione del concetto contenuto nel termine skladnost, concetto di ponderata esistenza armonica che ha toccato i numerosi livelli della vita passata, come quelli dell’edilizia, delle scienze e dell’arte, della vita quotidiana, e delle relazioni nel cerchio culturale euro-mediterraneo.

2. INIZI LONTANI, TRA LEGGENDA E REALTÀ Narra una leggenda3 che nel 699 il re bosniaco Pavlimir, tornando dall’Italia, approdò con la sua nave nell’insenatura di Gravosa e, rimasto affascinato dalla bellezza del luogo, vi fondò la città di Ragusa. La storia di Ragusa/Dubrovnik risale ai tempi dell’antichità, se non anche prima, e ne sono prova alcuni ritrovamenti archeologici, tra cui i più preziosi sono i reperti di ceramiche tardo antiche ritrovate recentemente nel porto antico della città, come anche delle monete greche del II-IV secolo a.C.4

1 Masiello, V., (2006) a cura di, Viaggiatori dell’Adriatico, percorsi di viaggio e scrittura, Bari: Palomar 2 Maroević, T., (2003) Pohvale s pokrićem: uz dubrovačke studije Milana Preloga, u: MILAN PRELOG, Tekstovi o Dubrovniku, (ur.) Snješka Knežević, Zagreb–Dubrovnik, 7. 3 La leggenda è tratta da un testo enigmatico, la cosidetta Cronaca del prete di Doclea , scritta probabilmente nel Secolo XII nella città montenegrina di Antivari. (vedi: Kunčević, L., (2015.) Mit o Dubrovniku, Dubrovnik: HAZU, pag. 27) 4 Ničetić, A., (2005.), Nove spoznaje o postanku Dubrovnika, o njegovu brodarstvu i plovidbi Sv. Pavla, Dubrovnik: Sveučilište u Dubrovniku.

194 Leoni, L.: “Skladnost” - compostezza ed armonia...

Il primo nucleo cittadino sorge in lembo a un castello, innalzato su uno scoglio piuttosto alto dal nome Lava/Laus/Raus – che diede origine al toponimo Rausium, ovvero Ragusa. Le popolazioni slave insediatesi in questa zona a cominciare dal VII secolo, la chiamarono Dubrovnik. Molto presto divenne città, forse anche grazie all’abbondanza di acqua dolce nelle sue vicinanze e grazie alla presenza di due porti naturali. Dalla sua fondazione, ma in particolar modo dalla fondazione dell’arcidiocesi nel 998, trovandosi in una importante posizione strategica, all’incrocio di strade del traffico tra la zona marittima e il retroterra della penisola balcanica, tra le coste settentrionali dell’Adriatico e il Levante, la città di Dubrovnik fu uno spazio dove s’intrecciarono diverse civilizzazioni di quei periodi storici. Questa esemplare città-stato indipendente sulla costa orientale dell’Adriatico durò fino al 31 gennaio 1808, quando, con un decreto dell’esercito di Napoleone, fu abolita la secolare Repubblica di Dubrovnik. Senza la sua intelaiatura di Città-Stato Dubrovnik non avrebbe avuto né la vitalità né la longevità che le furono proprie.

3. ATTRIBUTI DELL’INDIPENDENZA STATALE E SISTEMA DI FUNZIONI Nel corso dei secoli Dubrovnik divenne una delle città più importanti dell’Adriatico, difendendo con sapienza e spiccate doti diplomatiche la sua indipendenza e la sua libertà. Come soggetto statale dalla più lunga durata nelle terre croate ha mantenuto la propria indipendenza e la sovranità per quasi cinque secoli riuscendo a custodire efficaci tutti gli essenziali attributi dell’indipendenza statale: il territorio, la cittadinanza, la moneta, lo stemma, il sigillo, la bandiera, l’amministrazione autonoma, il potere giudiziario e legislativo, le proprie rappresentanze diplomatiche e consolari, la politica esterna. Pur non avendo mai avuto possedimenti d’oltremare, e nonostante l’esiguità del suo territorio e l’eterogeneità etnica della sua popolazione, Dubrovnik si mantenne in vita per lunghi secoli come “sistema di funzioni”.5 Aveva formato un ponderato sistema regolamentare della vita dei propri cittadini e dell’organizzazione urbanistica. Già nel 1272 venne votato e confermato lo Statuto che unì le leggi statali quale paradigma della già anteriore organizzazione di vita civile6. Esprime la massima coscienza giuridica e civile, contenente tutte le norme che regolano la vita politica all’interno e all’estero, l’amministrazione, la marineria, il commercio, i diritti ereditari, l’urbanistica. La Repubblica di Dubrovnik era una tipica repubblica aristocratica di vecchio ordine. Tutto il potere apparteneva al patriziato (nobiltà). Anche se i cittadini plebei, che avevano più talento per gli affari, erano economicamente alla pari con la nobiltà, in nessun modo potevano partecipare alla vita politica. La nobiltà costituiva il Consiglio maggiore. II Consiglio dei rogati, ovvero il Senato, era un corpo politico

5 Samardžić, R., (1990.) „Ragusa come sistema di funzioni“, Ragusa e il Mediterraneo: Ruolo e funzioni di una Repubblica marinaria tra Medioevo et Età moderna – Atti del Convegno internazionale (ur. Antonio di Vittorio), Bari, 1990., 5. 6 http://www.nobiliragusei.it/libro1.html Traduzione in italiano dello Statuto di Ragusa (internet pristup 04.10.2016.)

195 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU operativo che regolava la politica interna e esterna: un vero e proprio Governo della Repubblica. Le decisioni del Consiglio maggiore e del Senato venivano eseguite dal corpo esecutivo - il Consiglio minore, nella cui giurisdizione erano anche gli affari comunali e di polizia. Tutte le suddette istituzioni del governo della Repubblica di Dubrovnik operavano in un unico edificio – Il Palazzo del Rettore. Il rettore (rector), come il primo tra i pari, e il quale da solo non aveva alcun potere reale, presiedeva a tutti i consigli. Era simbolo di sovranità statale ed aveva il principale ruolo di protocollo nelle manifestazioni secolari ed ecclesiastiche. Durante il suo breve mandato dalla durata di un mese, abitava nel Palazzo dei Rettori dal quale poteva uscire solo per qualche impegno ufficiale o nel periodo di feste ecclesiastiche più importanti. La coscienza del polis, della comunità, era uno degli ulteriori fattori dell’autonomia ragusea. Gli interessi individuali dovevano sottoporsi a quelli della comunità, a quelli dell’utilità statale. A ricordare questo, nel Palazzo del Rettore, sede del Governo e del Rettore, all’ingresso della Sala del Consiglio sta incisa un’iscrizione come ammonimento ai consiglieri: OBLITI PRIVATORUM, PUBBLICA CURATE7. Nell’autonomia ragusea si rispecchia la glorificazione dello stato, della costanza dell’ordinamento sociale e del principio di giustizia.8 Anche nei tempi decisivi, specialmente dopo il grande terremoto del 1667, quando Dubrovnik non era più un potente comune, la comunità aveva trovato le forze di vitalità nel totale rinnovo della città.910

Osman9 (Giovanni Gondola/Ivan Gundulić) O lijepa, o draga, O meravigliosa, o cara, o slatka slobodo, o dolce libertà dar u kom sva blaga Dono in cui tutti i tesori višnji nam Bog je d’o. l’eterno Dio ci fece pieni, Uzroče istini vera fonte od naše sve slave, di ogni nostra gloria, uresu jedini unico ornamento od ove Dubrave, della nostra Dubrava10 sva srebra, sva zlata, tutto l’argento, tutto l’oro, svi ljudski životi, tutte le vite umane, ne mogu bit plata non son compenso tvôj čistoj lipoti. per la tua pura bellezza.

I versi dell’Inno alla libertà, scritti dal poeta barocco raguseo Ivan Gundulić, sono divenuti l’Inno nazionale della Città di Dubrovnik che oggigiorno viene eseguito in occasione di feste e solennità, sia laiche che religiose. Ancora 7 Iscrizione presa dal discorso di Pericle, rivela il legame con l’antico significato greco di coscienza del polis, città – stato. 8 Le iscrizioni fatte da rinomati umanisti europei del primo Cinquecento, di Nicola de la Ciria di Cremona, e del padre dell’archeologia classica ed epigrafista Kyriakus Anconitanus (Ciriaco de Pizzicolli di Ancona) richiamando gli ideali dell’antichità, glorificano lo Stato raguseo. 9 Osman fu stampato per la prima volta nel 1826 da Antonio Martecchini a Ragusa. 10 Il nome croato Dubrovnik deriva dalla parola dubrava, e cioè foresta di querce: questi alberi infatti ricoprivano un tempo la montagna di San Sergio (in croato Srđ), sulle pendici della quale venne costruito il nucleo antico della città.

196 Leoni, L.: “Skladnost” - compostezza ed armonia... oggi in città, nella giornata del 10 luglio, all’inaugurazione del festival estivo internazionale di musica e teatro sulla «Colonna di Orlando» viene issata la bandiera con il motto «Libertas». La scritta „Libertas“ campeggiò per 350 anni esatti sui suoi vessilli, così come il suo motto „ La libertà non si vende per tutto l’oro“ (Non bene prò toto libertas venditur auro), segna ancora oggi l’entrata alla maestosa fortezza di S. Lorenzo (Lovrijenac) che, a se stante, s’innalza perpendicolarmente per 37 metri su una roccia fuori delle mura cittadine in prossimità degli accessi occidentali alla città.

4. PERIODO DI PROSPERITÀ Dubrovnik raggiunse il proprio apogeo civile e culturale tra gli anni 1358 e 1667, periodo in cui come libero comune sotto la sovranità dei re ungaro-croati instaurò il proprio stato indipendente – La Repubblica di Ragusa. Dubrovnik sventolando orgogliosamente la propria bandiera libertaria (Libertas) era divenuta sede amministrativa e cuore spirituale della regione e, per i suoi raggiungimenti economici, scientifici, giuridici, culturali, artistici e sociali, aveva ottenuto una posizione di notevole importanza nella vita mediterranea ed europea del periodo medievale e rinascimentale, come anche quello successivo. Questo periodo di crescita si arrestò dopo il catastrofico terremoto che nel 1667 distrusse non solo due terzi della città ma, fatto ancor più tragico per la vita futura della città, uccise centinaia dei suoi abitanti e con ciò andò perso il ricco patrimonio artistico e materiale che fino a quel momento vi era custodito. Dalla sua fondazione Dubrovnik, città nata per bisogno, ha attraversato diversi livelli del proprio percorso storico. Nel dover riconoscere diverse autorità di poteri superiori ha saputo sostenere varie prove, resistere agli assedi e alle invidie dei paesi vicini, sempre con un sontuoso senso di misura, rispettando la misura propria e quella altrui. Dal comune medievale (communitas) alla libera Repubblica (civitas), fino al proprio tramonto, la città più meridionale della Croazia ha assiduamente modellato e conservato la riconoscibilità della propria identità, serbando meticolosamente la libertà – libertas, incorporata nelle sue fondamenta.

5. STRUTTURA ARCHITETTONICO – URBANISTICA E IL SENSO DELLA MISURA

“Molti edifici privati belli e magnifici ornano la città”… Il toscano Filippo de Diversis, maestro in servizio a Dubrovnik, scrisse questa frase nel 1440. Poche case del periodo hanno lasciato traccia. Dubrovnik era una città piccola: la sua superficie entro le mura è di soli 13,38 ettari; dalla metà del Quattrocento alla metà del Cinquecento contava 6000, al massimo

197 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

7000 abitanti. Le loro case furono costruite sul sostrato urbanistico medievale. Nel terremoto del 1667 scomparvero interi quartieri urbani e avvenne una trasformazione radicale delle strutture architettoniche. La struttura architettonico – urbanistica, che ancor oggi affascina il moderno visitatore e osservatore, si rivela gradualmente, ma realizza in modo coerente i concetti della città come una totalità accuratamente organizzata. E’ conseguenza di un fertile intrecciarsi di decisioni razionali e ardite visioni. Il senso di misura, conforme alle possibilità dell’ambiente e l’armonia dell’agglomerazione esprime un profondo legame con le reali richieste della vita del proprio ambiente. La famosa iscrizione, incisa nell’atrio del rappresentativo Palazzo Sponza – Divona: FALLERE NOSTRA VETANT, ET FALLI PONDERA. MEQUE PONDERO CUM MERCES, PONDERAT IPSE DEUS – (I nostri pesi non permettono di imbrogliare e di essere imbrogliati. Mentre misuro la merce, Dio stesso misura me) è un messaggio etico col significato metaforico per l’intero concetto della vita della Città – Stato. Queste essenziali caratteristiche del senso di esistenza raguseo e del senso della misura sono intessute nelle più importanti costruzioni di carattere statale e privato, nelle chiese e nei conventi, nell’ordinamento urbanistico della città, nel solido complesso delle mura di fortificazione. Sono intessute nella politica interna e quella esterna, nella stratificazione universale della vita. La misura della città e la misura dell’uomo si sono sovrapposte, intrecciate e riconosciute una nell’altra, unificate nell’umano e nel divino, nella bellezza, dalla compostezza alla bellezza che è la misura di tutte le misure. Scrive lo storico d’arte Cvito Fisković (1966): „L’architetto straniero, nella propria visione maestosa, le avrebbe intaccato la misura d’uomo e l’adattamento al territorio che sono i due più essenziali valori dell’architettura ragusea dal secolo IX ad oggi.”11 L’armonia, o compostezza, skladnost (che nell’idioma dei ragusei corrisponde al termine di bellezza nel senso estetico e morale) è un termine specificamente raguseo. Estende il significato del termine “bellezza”, lo arricchisce aggiungendogli le proprie peculiarità. La compostezza ragusea, skladnost, non comprende soltanto la garbatezza, ma implica il legame della gente al paesaggio e all’architettura della Città. La gente, la Città e il paesaggio sono collegati tra di loro dal termine skladnost (compostezza, armonia) che, trasmessa ai suoi abitanti, dona ad ogni cittadino un tocco di compostezza/armonia personale. „Questa armonia nasce dalla collaborazione tra il proprietario di casa con abili costruttori di talento e scalpellini di decorazioni in pietra; lo testimoniano numerosi contratti di costruzione tra costruttori nostrani e proprietari di case, che, sia gli uni che gli altri, ben conoscevano il proprio paese, i propri costumi e le circostanze, ed è così che le loro costruzioni non spiccano nello spazio, perché adattate ai bisogni della vita reale del luogo e non importate dall’estero”. I costruttori stranieri forse avrebbero fatto costruzioni più sontuose e moderne, ma esse non avrebbero

11 Fisković C., (1966)„Kultura dubrovačkog ladanja (Sorkočevićev ljetnikovac na Lapadu)“, Split: Historijski institut JAZU u Dubrovniku,

198 Leoni, L.: “Skladnost” - compostezza ed armonia... combaciato col territorio e con i costumi dell’ambiente raguseo che imponeva la moderatezza e il risparmio.12 Anche se i Veneziani ridevano delle case dei Ragusei: Quatro stanze, Un salon, z’e la casa d’un Schiavon, lo spazio ristretto della città tra il monte e il mare imponeva queste doti di moderatezza e compostezza, che, per volontà di Dio, diedero vita alla bellezza, in conformità col detto: “meno è più”. A Dubrovnik, per indicare una persona la cui bellezza è interiormente dotata di compostezza ed armonia, si dice che è skladna. “Se le tradizioni locali erano predisposte a svanire, di certo non scomparirà con loro l’ultimo tratto della personalità ragusea: al loro posto svuotato spiccherà sempre il fiore della “dubrovačka skladnost” (compostezza ed armonia ragusea). A Dubrovnik la skladnost era una dote innata, era frutto di un totale incrocio tra diverse forze morali, come la fede, l’educazione familiare, il patriottismo; si manifestava in una raffinata sensibilità per tutto ciò che nei confronti degli altri sarebbe potuto essere sconfortevole, nell’evitare ciascuna volgarità, nella raffinatezza del parlare e del creare. La moderatezza era presente in ogni passo sociale. Neanche la compostezza doveva essere esagerata.13 Lo spirito collettivo, il saper risparmiare e il senso di misura, come componenti essenziali dell’esistenza di Dubrovnik, sono intessute in modo particolare nel sistema urbanistico – architettonico della città. Questa simbiosi non pretendeva a lussuose realizzazioni individuali, ma ha creato l’armonia e la bellezza dell’insieme. Le mura della città sono il punto culminante di una coscienza ponderata, il simbolo della libertà secolare e un’impronta specifica di Dubrovnik. Una continua fascia murale cinge il nucleo cittadino nella sua totalità. Con i suoi castelli, le sue fortezze, i suoi bastioni, con le sue soluzioni ingegnose, le mura sono un monumento di importanza europea, un unico esemplare di architettura di fortificazione nel mondo. La temperanza, la semplicità e il senso di misura sono convincenti e distinti, esprimono un raffinato senso per la proporzione e la monumentalità. Queste caratteristiche dell’urbanismo sono visibili anche nella strada centrale della Città, ricostruita nell’intervento barocco dopo il catastrofico terremoto. Placa – Stradun, piazza – stradone, l’asse dello spazio cittadino, dominata da due campanili, demarcata all’inizio e alla fine da piazze e fontane, diventata oggi una singolare agora, luogo di ritrovo di gente locale e pellegrini turistici, è una vera “via degli specchi, sala di Versailles, il Padrenostro della vita quotidiana”14, come viene celebrata nei famosi versi del famoso poeta moderno Luko Paljetak (1997), 12 Idem 13 Bersa, J., (1941.) Dubrovačke slike i prilike 1800 -1880, Zagreb: Matica Hrvatska 14 Paljetak, L.,(1997) Pjesni na dubrovačku, Dubrovnik: Matica hrvatska Dubrovnik

199 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Raguseo. “Fare un giro” a Stradun oggi, come lo è stato sicuramente anche nel passato, non è una passeggiata qualsiasi è molto di più, è un obbligo quasi quotidiano dei suoi abitanti che percepiscono questo luogo come una estensione della propria casa, è come uscire nel mondo che è – Città. “Fare un giro” per Stradun significa essere protagonista e statista di una recita il cui principale attore è la vita, quella secolare e quella odierna… Giace come un violino di Stradivari, fiancheggiata da case tutte uguali fatte, in questo modo dopo il terremoto del 1667, per forza superiore e per bisogno, che qualche volta fa nascere la compostezza – armonia. La sua uniformità prospettica non è noiosa essendo un suo lato dritto come uno spago, mentre l’altro suo lato è spezzato a proporzione della sezione aurea” (proporzione che si trova anche nella costruzione del violino di Stradivari.15 Guardando da est verso ovest la prospettiva spezzata di questa arteria principale cittadina la fa sembrare più lunga della sua reale lunghezza, come per alludere all’infinito…spazio e tempo.

6. LA NAVIGAZIONE E L’ABILE DIPLOMAZIA La navigazione e l’abile diplomazia sono due componenti essenziali per il ritratto di Ragusa. La navigazione in modo generale penetra nei diversi aspetti della vita di Dubrovnik. In primo luogo, come importante ramo dell’economia, si rispecchiava anche nelle relazioni internazionali, nell’attività diplomatica, nel modo e nell’arte della navigazione, nel diritto, nella medicina e in altre componenti della vita. L’estesa rete marittimo - commerciale con vari paesi, in massima parte con regioni e città italiane, particolarmente con quelle della costa vicina, apriva ferme prospettive estendendosi all’intera area mediterranea, per poi arrivare attraverso gli oceani a nuovi continenti. La possente flotta marittima ragusea nel Cinquecento aveva raggiunto gli apici mondiali; alcuni tipi di navi a vela ragusee erano pregiati nel mondo della navigazione per le loro eccezionali caratteristiche nautiche. „Tutto nella marina ottomana ricordava le tradizioni mediterranee. Nelle fonderie, nei cantieri e nei reparti regolari, era usuale imbattersi in specialisti occidentali: i Genovesi vararono per i sultani navi da guerra delle dimensioni mai viste nel Mediterraneo, ma i migliori armatori rimasero i Ragusei, attivi nelle basi imperiali di Valona e Gallipoli.“ 16 Ragusa, come Venezia, fondava le sue fortune sui traffici mercantili, soprattutto con le aree interne dei Balcani, ricche di miniere d’argento. Grazie all’attività marittima Dubrovnik aveva raggiunto il massimo progresso economico, come anche una favorevole posizione e reputazione internazionale. Tipologicamente, accanto a Venezia Dubrovnik rappresentava un classico esempio di città–stato con l’organizzazione costituzionale aristocratica. La Repubblica di Dubrovnik istaurava legami con i più distinti centri europei, particolarmente nel Mediterraneo. 15 Paljetak, L., (2012) Dubrovnik, moj Grad, Dubrovnik: Matica hrvatska Dubrovnik, 16 Palmas, F., (2009) IL POTERE COMMERCIALE E MARITTIMO DELLA MEZZALUNA Gli Ottomani, i Turchi, gli Europei e il mare. Cantieri, mercanti e ricchezze, Rivista marittima, ,n. 7 , pag. 25

200 Leoni, L.: “Skladnost” - compostezza ed armonia...

I fecondi rapporti internazionali si manifestavano in diversi campi di attività: diplomatica, politica, economica e culturale. Come un attraente emporio tra Oriente e Occidente e importante promotore intermediario, Dubrovnik era diventata luogo di ritrovo di persone di diversi profili e professioni, uomini di cultura, scienziati, artisti, economisti, provenienti da paesi europei – particolarmente dall’Italia. Tutti loro hanno contribuito a sviluppare gli standard culturali nella vita ragusea che divenne punto centrale della cultura croata, patria di distinti studiosi, scrittori ed artisti, dal periodo medievale all’illuminismo. L’ambiente di Dubrovnik non era mai chiuso, era ricettivo e creativo, ornato da cosmopolitismo, franchezza e tolleranza, in alcuni segmenti a pari passo con le più grandi città europee.

7. ARTE, CULTURA ED INTELLETTO Bisogna pur ammettere che per alcuni raggiungimenti Dubrovnik era un ambiente limitato per cui molti giovani ragusei venivano mandati a studiare nelle diverse scuole all’estero, al primo posto in Italia, come anche gli intellettuali ed ingegni più brillanti, quali Marin Getaldić, Benedetto Cotrugli. Đuro/Giorgio Baglivi, Ruggero Bošković, Marino Darsa/Marin Držić, trasferirono le loro attività nei più rinomati centri dell’Italia e dell’Europa, dove venivano per acquisire conoscenze più moderne e per raggiungere la propria affermazione. Gli individui più istruiti al loro ritorno in patria riportavano conoscenze aggiornate sui movimenti culturali in auge. L’arte e la cultura hanno saputo creare un fantastico intreccio del genius loci con il prodotto culturale dallo spazio civile europeo, amalgamandolo in un risultato di eccezionale importanza e valore. Nonostante il terremoto del 1667, parecchie testimonianze culturali e artistiche del periodo tra i secoli IX e XIV, per fortuna rimasero conservate. La maggior parte appartiene alle decorazioni architettoniche dei periodi: preromanico, romanico e primo periodo gotico. Hanno uguale importanza gli artefatti di provenienza pittorica e di oreficeria, tra cui alcuni capolavori, come il famoso “Crocifisso” gotico dalla chiesa di San Domenico, dipinto dal più famoso pittore nel Mediterraneo di quel tempo, Paolo Veneziano, eseguito su commissione della signoria di Dubrovnik nel 1352. Seguono i lavori di orefici, ancor più antichi, custoditi nella Tesoreria della Cattedrale (il “Reliquiario della testa di San Biagio”, del XII secolo), o nelle collezioni museali di altre chiese di Dubrovnik (alcuni reliquiari e argenteria dorata ecclesiastica). Molti artefatti appartengono maggiormente al “periodo d’oro” della storia cittadina (tra i secoli XV e XVI), quando Dubrovnik era esemplare per molti popoli e paesi vicini e lontani, sia per il commercio che raggiungeva l’intero Mediterraneo, il retroterra balcanico, l’Europa e perfino la lontana India (la flotta mercantile di Dubrovnik nel secolo XVI contava più di 180 navi), sia per la diffusione del proprio pensiero culturale. Dubrovnik sapeva comunicare con successo sia con i grandi che con i piccoli stati europei, curando con estrema sensibilità la propria libertà e indipendenza, formando la propria esistenza culturale in un’atmosfera di apertura cosmopolitica verso tutti.

201 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

La crescita economica della città, la sua ampiezza cosmopolitica e la saggezza del pragmatismo politico fecero di Dubrovnik, sebbene città di piccole dimensioni, un importante centro culturale del mondo civile di quel periodo. Nel corso dei secoli l’identità culturale di Dubrovnik si manifestava in emanazioni eterogenee, comprendendo tutte le epoche e tutti i generi: la letteratura, le arti figurative, il teatro, la musica, la filosofia, le scienze naturali, la scienza. Dubrovnik vanta di una vasta eredità culturale di proporzioni mondiali: possiede una delle più antiche farmacie attive continuamente dal 1317 fino ai giorni nostri presso il convento dei Francescani. Nell’Adriatico il primo Lazzaretto in assoluto venne attivato dalla Repubblica di Dubrovnik (Ragusa). I ragusei non volevano chiudere il porto e fermare il traffico delle merci, come fecero alcune altre città all’epoca dell’epidemia di peste; optarono invece per una soluzione che rallentava il traffico mercantile, ma non lo fermava del tutto. Il Maggior Consiglio emanò nel 1377 la legge sulle misure d’isolamento delle persone, animali e merci provenienti da paesi infetti, onde fermare l’epidemia17. Con questa prima applicazione della quarantena, Ragusa conquistò un posto importante nella storia della medicina europea. Un orfanotrofio, esistente già dal Medioevo nel 1432 era organizzato secondo i più umanistici criteri. L’opera di Beno Kotruljević (Benedetto Cotrugli) “Della mercatura e del mercato prefetto” del 1458 per prima nel pensiero politico mondiale introduce la tenuta dei libri a partita doppia nel commercio; le norme del diritto marittimo e dell’assicurazione marittima fanno parte delle primizie europee. Non è nostra intenzione apologeticamente creare un’immagine di arcadica idillicità dell’ambiente raguseo e della sua realtà. La città con la “faccia di Giano”, come alcuni usano chiamare Dubrovnik, era anche intrecciata da contraddizioni, d’altronde come anche molti altri centri culturali europei. In questa concisa sinossi non è possibile entrare nella stratificazione della vita interna e del quotidiano. A pari passo col controllo statale totale della politica esterna della Repubblica di Ragusa esisteva al piano interno un controllo ancor più accentuato. Si manifestava nelle molteplici regole e decisioni legislative il cui scopo era di consolidare l’organizzazione delle componenti essenziali per il funzionamento della vita. Le autorità statali controllavano severamente l’importazione di opinioni ed espressioni moderne, le idee più fresche venivano soppresse, venivano vietati certi libri, esisteva una precauzione riguardo il teatro, e via dicendo, però, bisogna ammettere, tutto ciò in maniera sporadica.

8. NUOVE CIRCOSTANZE DOPO LE CONQUISTE NAPOLEONICHE ED ALTRE… Disparendo nel turbine delle conquiste napoleoniche la cronaca secolare della libertà e dell’autonomia di Ragusa /Dubrovnik fu interrotta con violenza. Nelle nuove circostanze (il governo austriaco) nel corso dell’Ottocento,

17 «... tam nostrates quam advene venientes de locis pestiferis non recipiantur in Ragusium nec ad eius districtum nisi steterint prius ad purgandum se in Mercana seu in civitate veteri per unum mensem.» Liber viridis. (ed. B. Nedeljković) Beograd: SANU, Zbornik za istoriju, jezik i književnost, vol. XXIII, 1984: c.49: 23.

202 Leoni, L.: “Skladnost” - compostezza ed armonia...

Dubrovnik e i suoi dintorni iniziano ad attirare sempre più l’interesse di viaggiatori curiosi di conoscere la sua struttura urbanistico – architettonica e i benefici della sua posizione geografica. Nel Novecento la città aumenta demograficamente, vengono costruiti nuovi sobborghi, cercando di salvaguardare quel senso di compostezza ed armonia ereditato dai nostri avi. Nei cambiamenti democratici del 1990 l’aggressione serbo-montenegrina nella guerra contro la Croazia arrecò danni notevoli alla città: Ragusa /Dubrovnik e i suoi dintorni furono occupati, saccheggiati e devastati. Più di mille proiettili colpirono la Città fortificata, tantissimi monumenti danneggiati, molte case incendiate…ma, quando i cannoni furono spenti, nella maniera dignitosa e pacifista del Gospar – Signore, opponendo l’armonia e la bellezza agli impulsi irrazionali della distruzione e dell’aggressiva struttura mentale, Dubrovnik ha resistito con saggezza l’assedio, gli assalti e il culturicidio, difendendo la Bellezza, la Bontà e la Verità che dovrebbero essere oggi i simboli di Dubrovnik nella Croazia sovrana e indipendente nel costruire una nuova Europa. Queste sigle, ancorate nella civilizzazione e nello spazio patriottico, nazionale, adriatico, mediterraneo, europeo e mondiale siano i legami per il bene dell’Umanità. Giacomo Scotti (2006) nel suo ultimo libro «Ragusa - La Quinta Repubblica Marinara»: “Ragusa-Dubrovnik è nata ed è vissuta (per circa otto secoli) come simbolo della simbiosi italico-slava, ed oggi ancora potrebbe o dovrebbe essere considerata come punto di incontro e di irradiazione dello spirito di unità adriatica, della convivenza e della collaborazione fra i popoli delle due sponde. Fin dalle origini la Comunità di Ragusa, successivamente Repubblica, intrecciò intense relazioni culturali con Molfetta, Ancona, Ferrara, Rimini, Pesaro ed altre città della costa occidentale, relazioni che non subirono alcuna rottura nel corso dell’intera storia della Repubblica Marinara. Una storia che conobbe legami fraterni anche con Livorno e Firenze, con la Toscana in genere, con Napoli e il suo Regno, con quell’Italia dalla quale i Ragusei attinsero stimoli per nobilitare e rafforzare la propria cultura, dando a loro volta all’Italia numerosi uomini d’ingegno. Pertanto possiamo dire che il passato di Ragusa, a cominciare dalla sua stessa nascita sullo scoglio ai piedi del Monte San Sergio, è più che mai fonte di insegnamento e di incoraggiamento per costruire e fecondare la pace adriatica»18.

9. CONCLUSIONE Di generazione in generazione l’unico modus vivendi di questa Città e dei suoi abitanti che, nel dover riconoscere diverse autorità di poteri superiori hanno saputo sostenere sempre un sontuoso senso di misura, rispettando la misura propria e quella altrui, era, e sempre rimane, il forte senso di appartenenza a una comunità civile il cui concetto di skladnost, col significato unico di moderatezza, compostezza e raffinatezza, quale dote innata, rappresenta un forte impegno per il suo futuro. 18 Giacomo Scotti, «Ragusa - La Quinta Repubblica Marinara» , Lint editoriale, 2006 http://ricerca.gelocal.it/ ilpiccolo/archivio/ilpiccolo/2006/07/16/NZ_14_SCOT.html

203 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

BIBLIOGRAFIA Bersa, J., (1941), Dubrovačke slike i prilike 1800 -1880, Zagreb: Matica Hrvatska Fisković, C.,(1966), Kultura dubrovačkog ladanja (Sorkočevićev ljetnikovac na Lapadu), Split: Historijski institut JAZU u Dubrovniku Liber viridis. (ur. B. Nedeljković) (1984.), Beograd: SANU, Zbornik za istoriju, jezik i književnost, vol. XXIII,: c.49: 23. Masiello, V., (2006) a cura di, Viaggiatori dell’Adriatico, percorsi di viaggio e scrittura, Bari: Palomar Maroević, T., (2003) Pohvale s pokrićem: uz dubrovačke studije Milana Preloga, u: MILAN PRELOG, Tekstovi o Dubrovniku, (ur.) Snješka Knežević, Zagreb–Dubrovnik, 7. Paljetak, L., (1997) Pjesni na dubrovačku, Dubrovnik: Matica hrvatska Dubrovnik Paljetak, L. (2012) , Dubrovnik, moj Grad, Dubrovnik: Matica hrvatska Dubrovnik Palmas, F., (2009) IL POTERE COMMERCIALE E MARITTIMO DELLA MEZZALUNA Gli Ottomani, i Turchi, gli Europei e il mare. Cantieri, mercanti e ricchezze, Rivista marittima, ,n. 7 , pag. 25 Scotti, G., (2006), Ragusa - La Quinta Repubblica Marinara» , Trieste: Lint editoriale Associati

204 Leoni, L.: “Skladnost” - compostezza ed armonia...

Dr. sc. Lucijana Leoni, viši predavač Sveučilište u Dubrovniku E-mail: [email protected]

SKLADNOST, KAO POVIJESNA BAŠTINA GRADA DUBROVNIKA

Sažetak Dubrovnik, samostalni grad – država i, simbolično govoreći, uzorak Mumfordove tvrdnje da je grad metafora čitavoga jednog svijeta, od svoga je postanka temeljio vlastiti identitet na pojmu skladnosti. Ovaj jedinstveni grad, po mjeri čovjeka, stoljećima je bio, a i danas se trudi biti primjer uljuđenog života. Ovim kratkim tekstom nastojalo se prikazati, koliko je bilo moguće u tako malo prostora, iznimnost Dubrovnika. Taj izuzetan grad svojom više nego tisućljetnom prošlošću “tumači sadašnjost”, a u pojmu skladnost, koji istovremeno označava sklad, mjeru i profinjenost, ostavio je svoj zalog budućim naraštajima. Ova Pomorska Republika svoj je procvat doživjela u razvoju trgovine, umjetnosti i kulture. Bez statusa grada države, Dubrovnik ne bi bio postigao obilježja vitalnosti i dugotrajnosti koja su mu svojstvena. Tijekom priznavanja različitih vrhovnih vlasti prošao je iskušenja, izdržao je opsade i zavist susjeda, uvijek s istančanim osjećajem mjere, poštujući vlastitu kao i mjeru drugih. Temeljem ekonomskoga rasta grada, njegove kozmopolitske širine i mudrosti političkoga pragmatizma, Dubrovnik je, bez obzira na skučenu prostornost, postao važno kulturno središte uljuđenog svijeta. Ključne riječi: Dubrovnik, grad država, libertas, umjetnost, kultura, sklad, skladnost. JEL klasifikacija: Z10, Z11

205

Bruno Šverko Student Sveučilišni odjel za studije mora Sveučilište u Splitu E-mail: [email protected]

Prof. dr. sc. Ivan Katavić Znanstveni savjetnik u trajnom zvanju Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split E-mail: [email protected]

MOGUĆNOSTI PRIMJENE INTEGRIRANE MULTITROFIČKE AKVAKULTURE (IMTA) U REPUBLICI HRVATSKOJ

UDK / UDC: 639.3(497.5) JEL klasifikacija / JEL classification: Q22, Q53 Stručni rad / Professional paper Primljeno / Received: 3. svibnja 2016. / May 3, 2016 Prihvaćeno za tisak / Accepted for publishing: 12. listopada 2016. / October 12, 2016

Sažetak Integrirana multitrofička akvakultura (IMTA) pretpostavlja uzgoj organizama na različitim trofičkim razinama u istome uzgojnom području. Takav je primjer i kombinacija uzgoja ribe i/ili rakova s uzgojem školjkaša koji se hrane filtracijom suspendiranih čestica iz morske vode. Time se umanjuje nagomilavanje organskih otpadnih tvari u okolišu jer integralni pristup omogućava konverziju otpadnih nutrijenata, ubrzan rast i dobar indeks kondicije školjkaša u blizini uzgajališta riba te ekonomsku isplativost. IMTA je jedan od efikasnijih načina uzgoja koji uz to pridonosi i očuvanju ekosustava. Na hrvatskoj strani Jadrana zasad je određeno samo nekoliko zona za integriranu marikulturu u kojima se planira uzgoj ribe i školjkaša, no svakako ima potencijala za razvoj jer su oligotrofni sustavi tipični za Jadransko more. Ključne riječi: IMTA, ribe i rakovi, školjkaši, otpadni nutrijenti, Hrvatska.

207 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

1. UVOD Kad je riječ o marikulturi i potencijalima koje Republika Hrvatska ima, onda se, među ostalim, uvijek ističu: povoljni okolišni uvjeti, tradicija (primjerice, uzgoj školjkaša započeo je prije nekoliko stoljeća, a uspon je doživio u prošlom stoljeću) i uzgoj morske ribe koji traje već 40-ak godina i među najstarijim je u Europi. Plavoperajna tuna, Thunnus thynnus, uzgaja se od 1996. Strateški je cilj nacionalne akvakulture proizvodnja hrane iz mora visoke prehrambene vrijednosti uz ekonomski i ekološki održivu proizvodnju, čemu u prilog idu povoljni geomorfološki i okolišni čimbenici te praksa prostornog planiranja marikulturnih zona na načelima integralnog upravljanja obalnim područjima. Sve su to dobre pretpostavke za razvoj marikulture na istočnoj Jadranskoj obali. Postoje i problemi koji otežavaju razvoj marikulture. To su zasigurno slabo razvijena obalna infrastruktura, nedostatni kapaciteti postojećih mrijestilišta i nepostojanje mrijestilišta za školjkaše. Treba imati na umu i mogućnost bijega jedinka stranih vrsta iz uzgajališta u prirodu, što može dovesti do njihova križanja s jedinkama iz prirode i izmjene genetskih obilježja. Dodatne su teškoće nedostatno razvijeni radni uvjeti koji se tiču zdravlja i sigurnosti, zatim nedostatak lijekova registriranih u RH i ograničenja za provedbu liječenja ribe u uzgoju te nedefinirane epidemiološke zone. Problemi nastaju i u ekosustavu, koji može biti ugrožen zbog organskog otpada stvorenoga u proizvodnom procesu.1 Upravo integriranom akvakulturom iskorištava se nepojedena2 riblja hrana i metabolički nusproizvodi pri uzgoju riba kao izvor hrane u drugom podsustavu, i time se povećava produktivnost ukupnog sustava i smanjuje negativni utjecaj na okoliš (FAO 2009). Uzgojem ciljanih vrsta nastali nutrijenti zadovoljavaju, ili bi trebali zadovoljiti, hranidbene potrebe drugih organizama koji se hrane filtracijom i asimilacijom, pa su različite skupine organizama i izmjena nutrijenata među njima u proporcionalnom odnosu. Integrirana akvakultura, koja imitira prirodni ekosustav i čuva biološku raznolikost, trebala je ublažiti posljedice intenzivne akvakulture/marikulture, na što upućuju brojna interdisciplinarna istraživanja. Povećanje produktivnosti i ekonomičnosti, te smanjivanje negativnih utjecaja na okoliš dostatni su razlozi za promicanje integrirane akvakulture gdje god je to moguće, dakako uz pomoć suvremenih zootehničkih rješenja. Naime, integrirana akvakultura datira otprije nekoliko stoljeća3, a u azijskim zemljama, napose u Kini, ona je tradicionalna. Integrirani multitrofički uzgoj organizama (slika 1.) jedna je od tehnika za smanjivanje negativnoga utjecaja intenzivne proizvodnje ribe i rakova na okoliš uz, naravno, i povećanu produktivnost. Naime, intenzivni uzgoj riba i rakova podrazumijeva i unos dodatnih izvora hrane i nutrijenata u okoliš, čega je posljedica negativno biokemijsko djelovanje na vodeni stupac, sediment i bentoske 1 Strateška studija o utjecaju na okoliš. Operativni program za pomorstvo i ribarstvo Republike Hrvatske za programsko razdoblje 2014.-2020. (2015) 2 Ostaci nepojedene riblje hrane, fecesa i drugih metaboličkih nusprodukata u blizini uzgoja stvaraju višak nutrijenata koji mogu proizvesti lokalnu hipernutrifikaciju i intezivirati razvoj fitoplanktona. 3 Vjerojatno je najstariji oblik integrirane akvakulture višestoljetni kombinirani uzgoj riže i riba u Kini.

208 Šverko, B., Katavić, I.: Mogućnosti primjene multitrofičke... zajednice. Integrirani pak uzgoj organizama kombinacija je uzgoja ribe i/ili rakova s uzgojem školjkaša koji se hrane filtracijom suspendiranih čestica iz morske vode, ili pak akvatičnog bilja što se hrani ekstrakcijom anorganskih čestica iz vode. Tako se školjkaši te morske alge i puževi upotrebljavaju kao neselektivni filtratori – „čistači”. Na taj način ublažava se hipernutrifikacija, a umjesto skupe razgradnje i zbrinjavanja integralni pristup omogućava konverziju otpadnih nutrijenata u tržišno vrijedne proizvode. Smanjenje negativnih utjecaja na okoliš i unapređenje dugoročne održivosti akvakulture jesu glavni izazovi kojima integrirani multitrofički uzgoj nudi rješenja (FAO 2004).

Slika 1. IMTA: shematski prikaz Izvor: https://www.jircas.affrc.go.jp/english/program/proC_6.html

2. INTEGRIRANA MULTITROFIČKA AKVAKULTURA (IMTA) 2.1. Definicija Integrirana multitrofička akvakultura (Integrated Multi-Trophic Aquaculture – IMTA) pretpostavlja uzgoj akvatičkih organizama koji se hrane na različitim trofičkim razinama u istome uzgojnom području (Barrington i sur. 2009.). Sam pojam IMTA nije istovjetan pojmu „polikultura“, kao što bi se na prvi pogled to moglo pretpostaviti jer se polikultura može odnositi i na uzgoj dviju ili više vrsta riba s različitim preferencijama u prehrani. Zato se pojmu „integrirana“ naglašeno pridodaje pojam „multitrofička“ integrirana akvakultura kako bi se upravo naglasila optimalna upotreba različitih trofičkih i nutritivnih razina u uzgoju (Chopin i Robinson 2004.; Troell i sur. 2009.). IMTA

209 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU svoju najveću primjenu ima u kopnenim uzgajalištima riba i rakova zajedno s makroalgama i školjkašima, ili morskim puževima. Nusprodukti pri uzgoju riba ili rakova hrana su filtracijskim organizmima, poput školjkaša; alge se koriste nutrijentima za umnožavanje vlastite biomase, na kojoj profitiraju herbivorni beskralježnjaci, poput puževa, ježinaca i dr. (slika 2. i 3.).

Slika 2. IMTA: Kruženje nutrijenata Izvor: http://www.dfo-mpo.gc.ca/aquaculture/sci-res/imta-amti/imta-amti-eng.htm

Slika 3. IMTA: integrirani uzgoj riba i školjkaša s morskim algama (prema: Barrington i sur. 2009:10)

210 Šverko, B., Katavić, I.: Mogućnosti primjene multitrofičke...

Uz integrirani uzgoj riba ili rakova zajedno s morskim algama na Dalekom istoku, komercijalna se integrirana akvakultura prakticira i u SAD-u, Kanadi, Čileu, Irskoj, Južnoj Africi, Velikoj Britaniji, Švedskoj i Izraelu, dok se u Norveškoj, Španjolskoj i Portugalu (FAO 2009) provode eksperimentalna istraživanja.4 IMTA na Mediteranu, uključivši i Hrvatsku, još uvijek nije polučio zapažene rezultate i još je uvijek limitiran pokusnim istraživanjima lokalnog značenja, ali oni bi ipak trebali biti temelj za početak proizvodnje u skladu s mogućnostima, proklamiranim ciljevima i očekivanjima - što se tiče profita i što se tiče zaštite okoliša (FAO 2009).

2.2. Prevladavajući tipovi IMTA-a Dva su tipa IMTA koji se razlikuju prema načinu prehrane uzgajanih organizama: I. uzgoj ekonomski vrijednih organizama (ribe i rakovi) na bazi dodatnih hranidbenih izvora, poput kompleksne formulirane hrane ili prirodne, neprerađene sitne plave ribe; II. uzgoj školjkaša i morskih alga koji svoje izvore hrane nalaze u okolišu; školjkaši filtriraju iz vode nepojedene ostatke riblje hrane i plankton, dok alge povećavaju svoju biomasu uz pomoć sunčeve svjetlosti, asimilirajući pritom razgrađene anorganske čestice iz vode. Tako ti organizmi, uz pravilnu biotehnologiju, mogu nusprodukte uzgoja pretvoriti u ekonomski iskoristivu biomasu a vodene medije zasićene otpadnim nutrijentima u čiste vode (Chopin i sur. 2010.). Na ovaj način, nusprodukti riba i rakova postaju izvor hrane školjkašima, puževima, morskim algama i drugim organizmima koji se hrane filtracijom, čineći integriranu akvakulturu ekonomski isplativom, konkurentnom tradicionalnoj proizvodnji, dugoročno održivom, ekološki prihvatljivom i socijalno opravdanom. Pravilnom integracijom tradicionalne monokulture u trofički integrirani sustav uzgoja, metabolički nusprodukti postaju izravan izvor hrane i poželjan novi komercijalni proizvod. Ovakvim uzgojem uklanja se i velik udio organskoga i anorganskog dušika, ugljika i fosfora. Kohabitacija više različitih skupina organizama koji se hrane na različitim trofičkim razinama i uzgajaju različitim tehnologijama, zahtijeva značajne kompromise u upravljanju integriranom farmom (Župan 2012.). Premda takvi kompromisi mogu ponekad dovesti do inferiornijih proizvodnih rezultata u uzgoju ciljane vrste u usporedbi s rezultatima uzgoja te iste vrste u monokulturi, ipak IMTA, ako je pravilno proveden, može polučiti bolji ekonomski učinak, dugoročnu održivost i manji negativan utjecaj na okoliš (Neori i sur. 2004.).

4 Župan (2012: S128 prema Barrington i sur. 2009.) navodi još i Francusku, Italiju i Hrvatsku kao zemlje u kojima su zabilježena znanstvena istraživanja na eksperimentalnoj razini.

211 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

2.3. IMTA na otvorenim morima Integrirani pristup u kaveznom uzgoju marikulture na otvorenome moru (slika 4.) teže je ostvariv od kopnenih integriranih sustava koji su se pokazali ekonomski i ekološki uspješnima. Naime, iskorištavanje nutrijenata na otvorenome moru otežano je zbog trodimenzionalnosti otvorenih voda, horizontalnoga i vertikalnog transporta vodenih masa, kao i zbog činjenice da svaka lokacija zbog specifičnih parametara iziskuje pravilno razrađenu uzgojnu tehnologiju koja bi na najbolji način iskorištavala različite trofičke nivoe tog akvatorija.

Slika 4. Shematski prikaz načela IMTA na otvorenome moru (Župan 2012: 6, prema FAO 2009)

Otopljeni nutrijenti i organske čestice raspršeni u velikom volumenu vode i pri njezinu jačem strujanju ne zadržavaju se u ograničenom prostoru. Povećana koncentracija potencijalno iskoristivih hranjivih tvari nastaje nakon hranjenja u kratkim razdobljima kad školjkaši (ili drugi organizmi) zbog ograničenosti probavnog sustava ne mogu probaviti veću količinu hranjivih tvari, nego ih izlučuju u obliku pseudofecesa. Rezultati nekih istraživanja o razvoju IMTA pokazuju vrlo male ili nikakve razlike u prirastu školjkaša uzgajanih u blizini kaveza s ribom, i upućuju na slab potencijal. Tako je, primjerice, Bajnoci (2014.) u svojem istraživanju u Bistrini u Malostonskom zaljevu potvrdio analize prethodnih istraživanja prema kojima rast dagnje (Mytilus galloprovincialis) u duljinu, širinu i visinu ne pokazuje statistički značajne razlike po postajama, tj. da dagnje postavljene bliže kavezima s ribom ne pokazuju brži rast od udaljenijih od kaveza. Druge pak studije pokazuju suprotno. Naime one dokazuju da školjkaši učinkovito iskorištavaju otopljene čestice – nusprodukte uzgoja pokazujući

212 Šverko, B., Katavić, I.: Mogućnosti primjene multitrofičke... ubrzan rast i dobar indeks kondicije5 školjkaša u blizini uzgajališta riba, što znači i dobru ekonomsku računicu. No unatoč svim ovim pozitivnim naznakama, IMTA još nije u potpunosti zaživio na otvorenim morima, dok u priobalnim sustavima ima sve veću komercijalnu važnost. Ipak, ne smije se zanemariti činjenica da i u off-shore akvakulturnim sustavima postoje potencijali za integraciju različitih skupina organizama. Dakako, oni zahtijevaju primjenu odgovarajuće tehnologije. Dostupne su različite studije o utjecaju kaveznog uzgoja na proizvodnju školjkaša, te se može zaključiti da uzgoj filtratornih organizama u blizini kaveza s ribom ima potencijal smanjenja nakupljanja suspendiranih čestica, a time, posljedično, i otopljenog dušika i fosfora, čime se smanjuje učinak moguće proliferacije toksične algalne cvatnje. U blizini uzgajališta razvijaju se i velike prirodne populacije školjkaša, morskih puževa, zvjezdača, ježinaca, trpova i drugih potencijalno iskoristivih organizama u multitrofičkoj marikulturi. Također, integrirani uzgoj znači racionalizaciju i maksimalno iskorištavanje vrijednog obalnog prostora, povećanje produktivnost po jedinici unesene hrane, te smanjivanje negativnih utjecaja uzgoja na okoliš. Diversifikacija proizvodnje jamči veću sigurnost proizvođača na tržištu jer je manji poslovni rizik poduzetničkog zahvata. Iz svega ovog nije teško prepoznati razvojni potencijal IMTA i na otvorenim morima, u koju svrhu su potrebna daljnja razvojna istraživanja primjenjiva u proizvodnoj praksi. Tome će učinkovito pridonijeti i novi zakoni i pravila temeljena na načelima konferencije o budućnosti Zemlje Rio 92, kao što je „zagađivač plaća“ (polluter pays). Jednako tako, subvencije za korisno zbrinjavanje ispuštenih nutrijenata, kao i eventualna korekcija koncesijskih naknada prema količini nutrijenata ispuštenih u okoliš, mogu biti stimulativni za uvođenje IMTA suprotno od trenutno prevladavajuće intenzivne monokulture.

3. MULTITROFIČKA MARIKULTURA U REPUBLICI HRVATSKOJ 3.1. Trenutačno stanje na hrvatskom Jadranu Razvoj multitrofičke marikulture u Hrvatskoj još uvijek je na samom početku. Integrirana marikultura ribe i školjkaša tek se počela pojavljivati u prostornom planiranju i u studijama utjecaja na okoliš. Na hrvatskoj strani Jadrana zasad je određeno samo nekoliko zona za integriranu marikulturu u kojima se planira uzgoj ribe i školjkaša. U 2014. godini u registru uzgajivača Ministarstva poljoprivrede, među ostalim podacima, za uzgoj monokultura naznačeno je da

5 Indeks kondicije (IK) je postotak količine mesa koji zauzima prostor unutar ljušture školjkaša. To je čimbenik koji upozorava na pogodnost nekog područja za uzgoj školjkaša. Veličina indeksa kondicije ovisi o sezoni mriještenja, o količini planktona i o ekološlim čimbenicima (temperatura, slanost i otopljeni kisik) (Marušić i sur. 2009. Ima više metoda izračunavanja indeksa kondicije (v. Davenport i Chen 1987.).

213 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU ima “10 lokacija polikulture (uzgoj bijele ribe i školjkaša)’’, dakle planiranog IMTA. U područjima s dugom tradicijom u uzgoju školjkaša, u Limskom kanalu i Malostonskom zaljevu, prakticira se uzgoj bijele ribe, lubina (Dicentrarchus labrax) i komarče (Sparus aurata). U Piranskom zaljevu lubin se uzgaja od 1985. godine, a komarča od 1990. godine (Usich 2014: 14). S obzirom na specifične uvjete većeg dijela istočne jadranske obale, lubin je u usporedbi s komarčom poželjnija vrsta za uzgoj (Katavić i Vodopija 2001.). U Zadarskoj županiji, s vodećim mjestom u marikulturi u Hrvatskoj, prostornim planom temeljenom na načelima Integralnog planiranja obalnim prostorom određene su zone za marikulturu, pa tako i Z1 ‚’Košara – Žižanj’’ kao zona u kojoj marikultura ima prioritet nad ostalim djelatnostima. U njoj je planiran i integrirani uzgoj ribe i školjkaša. Zadarska županija očito je prepoznala mogućnost novoga, integriranog uzgoja ribe i školjkaša i pokazala je dobar primjer ostalima.

Slika 5. Integrirani uzgoj ribe i školjkaša u Zadarskoj županiji Izvor: http://www.ecosea.eu/hr/uzgoj-ribe-i-skoljkasa-u-polikulturi-na-podrucju-zadarske- zupanije/

Uzgoj riba u kavezima popraćen je i tehnološkim teškoćama, među kojim se ističe obraštaj organizama na uzgojnim instalacijama, na kavezima i konopima. Kontrola obraštaja neželjenih organizama jedan je od najvećih i najskupljih izazova u marikulturi, pa tako i za IMTA, tim više jer se ponegdje koristi nedopuštenim protuobraštajnim sredstvima koja sadržavaju toksične supstance. Neka od manje toksičnih sredstva još su u postupku ispitivanja, no mnogi su rješenja pokušali naći u samoj prirodi, u prirodnim kemijskim ekstraktima morskih organizama, kao što

214 Šverko, B., Katavić, I.: Mogućnosti primjene multitrofičke... su spužve i koralji koji sami sebe brane obraštajem pa su im i površine čiste.6 Dominantan obraštajni organizam je dagnja, ali ima i drugih komercijalnih školjkaša. S obzirom na to da je dagnja često uzgajan organizam u svijetu, nametnula se logična pretpostavaka o njihovu mogućem prikupljanju iz obraštaja i daljnjem uzgoju u polikulturi s ribom, što je ujedno i mogući tehnološki model za ekonomski isplativo iskorištavanje obraštaja i za uspostavu uzgojnog procesa do poluproizvoda, ili i do konačnog proizvoda. Što se tiče školjkaša, uglavnom se uzgajaju dagnje (Mytilus galloprovincialis), i to najviše na području zapadne obale Istre (u Limskom kanalu). Na istočnoj istarskoj obali, u zaljevu Raši, dobri su preduvjeti za razvoj školjkaša: boćata voda zbog dotoka rijeke Raše, zatvorenost zaljeva, visoka koncentracija hranjivih soli, velika produkcija planktona, blago snižena slanost i povoljna temperatura morske vode. U uvali Budava nalaze se plutajući parkovi za ugoj dagnja uz kaveze za ribu (Marušić i sur. 2009.). Prema podatcima Ministarstva poljoprivrede iz 2014. godine, godišnja proizvodnja dagnja iznosi oko 3 000 tona. Kamenice (Ostrea edulis) uglavnom se uzgajaju u Malostonskom zaljevu i godišnje se proizvede oko 150 tona. Budući da nema mrijestilišta za školjkaše, uzgoj se temelji na prikupljanju mlađi dagnje i kamenice iz prirode. Za uzgoj tuna također se koristi prirodnom mlađi ulovljene plivaricama na srednjem Jadranu, koja se zatim prebacuje u transportne kaveze i oni se vuku prema uzagajalištu (Katavić 2004: 8).

Slika 6. Intergrirani uzgoj ribe i školjkaša

Izvor: http://liderpress.hr/tvrtke-i-trzista/poslovna-scena/adris-grupa-u-razvoj-cromarisa- ulozila-gotovo-400-milijuna-kuna/ 6 Više o tome u Science for Enviromental Policy: Sustainable Aquaculture (2015.)

215 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

U Splitsko-dalmatinskoj županiji definirane su zone za integrirani uzgoj školjkaša i ribe u kojima se očekuje znatan uzgojni kapacitet bijele i plave ribe, uz proširenje školjkarske proizvodnje (Župan i sur. 2012.). I druge su županije u prostornoplanskoj dokumentaciji pokazale interes za uzgoj ribe i školjkaša, što je pretpostavka za daljnji razvoj hrvatske marikulture (Nacionalni strateški plan razvoja akvakulture za razdoblje 2014-2020. Nacrt 2015.).

3.2. Perspektiva i strategija IMTA zasigurno ima razvojnih potencijala i na Jadranu. Zbog činjenice da je to u najvećem dijelu oligotrofno more, a intenzivni je kavezni uzgoj u razvoju, do sada nisu zabilježeni problemi povezani s organskim unosom i eutrofikacijom (Katavić 2006: 162). Intenziviranje kaveznog uzgoja poradi unapređenja ekonomskih i ekoloških rezultata neminovno će pratiti pojačana eutrofikacija okoliša, pri čemu se nameće potreba proaktivnog promišljanja i djelovanja uz primjenu IMTA. Pod pretpostavkom da se na 15 % morske površine uzgajališta riba integrira uzgoj školjkaša, udvostručila bi se površina na kojoj se trenutačno u Hrvatskoj odvija uzgoj školjkaša. Budući da je duljina mrežastog pergolara s konzumnom dagnjom 2 - 2,5 m, koji u trenutku izlova teži oko 15 kg, a postavlja se na plutajućem parku u razmaku od oko 0,5 m, moguće je ostvariti prosječnu masu od oko 30 kg konzumnih dagnja po metru uzgojne linije (Župan i sur. 2012: S131, prema Bavčević, usm. priopćenje). Još nisu provedena istraživanja o mogućem kapacitetu uzgoja školjkaša na postojećim uzgajalištima, ali ima nekih praktičnih iskustava na terenu iz kojih se može zaključiti da bi se primjenom IMTA, dakle, prikupljanjem postojećih obraštaja za daljnji uzgoj dagnja pored kaveza s ribama, na tih 15 % površina moglo proizvesti više od 3 000 tona nasadnih ili konzumnih dagnja. To je jednako cijeloj sadašnjoj hrvatskoj proizvodnji (30 kg/m x cca 100 000 m = 3 000 t). Budući da je intenzitet rasta dagnja ovisan o količini raspoložive hrane, primjenom tehnologije s dužim pergolarima proizvodnja po jedinici površine mogla bi se dodatno povećati. IMTA koji uključuje školjkaše i ribe, s tehnološkog je gledišta provediv s obzirom na to da je najbrži rast dagnja zabilježen u neposrednoj blizini uzgojnih kaveza, ili na udaljenosti do 60 m od kaveza (Peharda i sur. 2007.). Na taj način, dakle uz relativno jednostavnu tehnologiju, proizvodnja dagnje mogla bi se iz nepoželjnog obraštaja pretvoriti u poželjan i ekonomski isplativ proizvod. Uzgoj školjkaša treba integrirati s kaveznim uzgojem ribe tako da previše ne remeti lateralni transport vodenih masa i oksigenaciju, a opet da školjkaši mogu iskoristiti hranjive komponente prije njihove disperzije. Integrirani uzgoj drugih vrsta školjkaša koji su manje zastupljeni kao obraštaj na ribljem uzgajalištu iziskuje novu, kompleksniju tehnologiju uzgoja. Ona bi se bazirala na pravilnom postavljanju kolektora za prikupljanje mlađi i relevantnom načinu nastavka uzgoja. Za to bi trebalo provesti daljnja istraživanja kako bi se pokazalo na koji se način

216 Šverko, B., Katavić, I.: Mogućnosti primjene multitrofičke... mogu uzgajati nove vrste školjkaša, i koja je njihova ekonomska opravdanost. Što se tiče perspektive marikulture u RH, više je otvorenih pitanja, bez obzira na vrstu uzgoja (Katavić i sur. 2005.). RH je propisala posebne kriterije za definiranje zona na kojima se planira obavljanje djelatnosti marikulture. Nekoliko obalnih županija planirale su zone za marikulturu na načelima integriranog upravljanja obalnim područjem. Takav pristup u skladu je s provedbom elemenata integrirane pomorske politike u okviru koje integracija različitih ekonomskih aktivnosti može pridonijeti ukupnom rastu i održivom razvoju obalnih i otočnih zajednica. S obzirom na značenje elemenata integrirane pomorske politike u budućem razdoblju, očekuje se da će upravo marikultura kao jedan od sektora ekonomskog razvoja biti bitan pokretač za razvoj ribarstva u cijelosti. Kao poveznica uzgojnoga i ulovnog ribarstva, IMTA će pritom zauzimati iznimno mjesto u daljnjem razvoju nacionalne industrije uzgoja morskih organizama. Ako je „dugoročni strateški cilj dovesti Hrvatsku među vodeće zemlje na području proizvodnje ribe i školjkaša i postići učinkovitost na razini međunarodnih konkurenata, uz zadovoljavanje svih ekoloških i kvalitativnih standarda” (Katavić 2004: 6), onda će se do njega lakše, brže i djelotvornije doći uz pomoć novih tehnologija i uzgoja kao što je i IMTA.

Slika 7. IMTA – uzgajališta Izvor: http://www.longline.co.uk/site/aquaculture/IMTA

Hrvatska je odredila svoje strateške ciljeve i prioritete do 2020. godine u svojoj Strateškoj studiji utjecaja na okoliš, prema kojima bi došlo do povećanja proizvodnje od 10 000 tona bijele ribe, minimalno 3 000 tona plavoperajne tune7, ovisno o međunarodnim kvotama, i 5 000 tona kalifornijske pastrve uzgojene u moru, dakako uz poštovanje načela ekonomske i ekološke održivosti. Cilj je također izgraditi nova i modernizirati postojeća mrijestilišta bijele ribe te povećati proizvodnju na 40 000 000 komada mlađi. Što se tiče mrijestilišta za školjkaše, planira se povećati proizvodnju na minimalno 20 000 0000 komada mlađi školjkaša, a u uzgajalištima i rast proizvodnje na 5 000 tona.

7 O planiranju uzgoja plavoperajne tune na hrvatskoj strani Jadrana više u Katavić i sur. (2003.).

217 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

4. ZAKLJUČAK Hrvatska ima velike mogućnosti za razvoj marikulture, za globalne tržišne izazove, za primjenu novih tehnologija i uvođenje novih vrsta uzgoja. Budući da uzgojem morske ribe potpuno dominira kavezni način, te da je unapređenjem zootehnike, napose hranidbe, smanjena količina otpadnih produkata iz kaveznog uzgoja, i dalje je potencijalni rizik od prevelikog unosa nutrijenata u okoliš. IMTA je upravo jedan od ekološki učinkovitih i izvjesno isplativih uzgoja. Multitrofična marikultura, kao i bilo koji drugi segment marikulture, treba biti integrirana u lokalne prostorne planove. Prostorno planiranje marikulture na načelima integralnog upravljanja jedna je od bitnih pretpostavka za održivi razvoj ovoga sektora u sinergiji s drugim kompatibilnim ljudskim aktivnostima u priobalnome morskom okolišu.

LITERATURA Bajnoci, A. 2014. Učinci organskog unosa kaveznim uzgojem ribe na kondiciju dagnji (Mytilus galloprovincialis) u Bistrini. Diplomski rad. Sveučilište u Dubrovniku. Barrington, K.; Chopin, Th. & Robinson, Sh. M. C. 2009. Integrated multi-trophic aquaculture (IMTA) in marine waters, in Soto, D. (ed.). Integrated mariculture: a global review. FAO Fisheries ans Aquaculture Technical Paper. No. 529. Rome: FAO, 7-46. Chopin, Th. & Robinson, Sh. M. C. 2004. Defining the appropriate regulatory and policy framework for the development of integrated multi-trophic aquaculture practices: introduction to the work shop and positioning of the issues. Bulletin of the Aquaculture Association of Canada 104(3). 4-10. Chopin, Th.; Troell, M.; Reid, G. K.; Knowler, D.; Robinson, Sh. M. C.; Neori. A.; Buschmann, A. H. & Pang, Sh. 2010. Integrated Multi-Trophic Aquaculture. Part II. Increasing MTA Adoption. Global Aquaculture Advocate. 17-20. Davenport, J. & Chen, X. 1987. A comparison of methods for the assessment of condition in the mussel (Mytilus edulis L.). J. Molluscan Stud. 53. 293-297. FAO (2004). The state of world fisheries and aquaculture. Food and Agriculture Organisation of the United Nations. Rome: FAO. FAO (2009). Integrated mariculture – a global review. Food and Agriculture Organisation of the United Nations. Rome: FAO. Katavić, I. & Vodopija, T. 2001. Razvojne mogućnosti marikulture u Republici Hrvatskoj. Ribarstvo 59 (2). 71-84.

218 Šverko, B., Katavić, I.: Mogućnosti primjene multitrofičke...

Katavić, I.; Tičina, V. & Franičević, V. 2003. Bluefin tunaThunnus ( thynnus L.) farming on the Croatian coast of the Adriatic Sea – present stage and future plan, in Bridges, C. R., Gordin, H. & Garcia, A. (eds.). Domestication of the Bluefin Tuna,Thunnus thynnus thynnus. Cashiers Options Mediterraneennes Vol. 60. 101-106. Katavić, I. 2004. Strateške smjernice za razvoj hrvatske marikulture. Naše more 52 (1-2). 6-11. Katavić, I.; Herstad, T-J.; Kryvi, H.; White, P.; Franičević, V. & Skakelja, N. (eds.). 2005. Guidelines to marine aquaculture planning, integration and monitoring in Croatia. Project ‘’Coastal zone management plan for Croatia’’, Zagreb, pp. 78. Katavić, I. 2006. Rizici eutrofikacije kao posljedica nekontrolirane hranidbe riba u kaveznom uzgoju riba. Krmiva 48(3). 157-164. Marušić, N.; Vidaček, S.; Medić, H. & Petrak, T. 2009. Indeks kondicije dagnji (Mytilus galloprovincialis) u uvali Budava i u zaljevu Raša. Ribarstvo 67 (3). 91-99. Ministarstvo poljoprivrede. Uprava ribarstva. Akvakultura. Dostupno na: http://www.mps.hr/ribarstvo/default.aspx?id=14 [25. 4. 2016.] Nacionalni strateški plan razvoja akvakulture za razdoblje 2014-2020. Nacrt. 2015. Dostupno na: http://www.mps.hr/ribarstvo/UserDocsImages/ akvakultura/NSPA%202014-2020_hrv.pdf [25. 4. 2016.] Neori, A.; Chopin, Th.; Troell, M.; Buschmann, A. H.; Kraemer, G. P.; Halling, C.; Shpigel, M. & Yarish, C. 2004. Integrated aquaculture: rationale, evolution, and state of the art emphasizing seaweed biofiltration in modern mariculture. Aquaculture 231. 361-391. Peharda, M.; Župan, I.; Bavčević, L.; Frankić, A. & Klanjšček, T. 2007. Growth and condition index of mussel Mytilus galloprovincialis in experimental integrated aquaculture. Aquaculture Research 38. 1714-1720. Science for Environment Policy 2015. Sustainable Aquaculture. Future Brief 11. Brief produced for the European Commission DG Environment by the Science Communication Unit, UWE, Bristol. Dostupno na: http://ec.europa.eu/ science-environment-policy [25. 4. 2016.] Strateška studija o utjecaju na okoliš. Operativni program za pomorstvo i ribarstvo Republike Hrvatske za programsko razdoblje 2014-2020. Netehnički sažetak. 2015. Zagreb. Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za ribarstvo. Dostupno na: http://www.mps.hr/ribarstvo/UserDocsImages/EMFF/31032015/ Ne-tehni%C4%8Dki%20sa%C5%BEetak%20strate%C5%A1ke%20studije.pdf [25. 4. 2016.]

219 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Troell, M.; Joyce, A.; Chopin, Th.; Neori, A.; Buschmann, A. H. & Fang, J.-G. 2009. Ecological engineering in aquaculture – Potential for integrated multi-trophic aquaculture (IMTA) in marine offshore systems. Aquaculture 297. 1-9. Usich, M. 2014. Učinci organskog unosa kaveznim uzgojem ribe na kondiciju kamenica (Ostrea edulis) u Limskom kanalu. Diplomski rad. Sveučilište u Dubrovniku. Župan, I. 2012. Integralni uzgoj dagnje (Mytilus galloprovincialis lamarck, 1819) i kunjke (Arca Noae Linnaeus, 1758) na uzgajalištima riba. Doktorska disertacija. Sveučilište u Splitu - Sveučilište u Dubrovniku. Župan, I.; Peharda, M.; Bavčević, L.; Šarić, T.; Kanski, D. 2012. Mogućnosti razvoja integrirane multi-trofičke akvakulture na Jadranu. Ribarstvo 70. S125-S137. https://www.jircas.affrc.go.jp/english/program/proC_6.html [25. 4. 2016.] http://www.dfo-mpo.gc.ca/aquaculture/sci-res/imta-amti/imta-amti- eng.htm [25. 4. 2016.] http://www.ecosea.eu/hr/uzgoj-ribe-i-skoljkasa-u-polikulturi-na- podrucju-zadarske-zupanije/[25. 4. 2016.] http://liderpress.hr/tvrtke-i-trzista/poslovna-scena/adris-grupa-u-razvoj- cromarisa-ulozila gotovo-400-milijuna-kuna/ [25. 4. 2016.] http://www.longline.co.uk/site/aquaculture/IMTA/ [25. 4. 2016.]

220 Šverko, B., Katavić, I.: Mogućnosti primjene multitrofičke...

Bruno Šverko Student Faculty of Maritime Studies University of Split E-mail: [email protected]

Ivan Katavić, PhD Research advisor in permanent appointment Institute of Oceanography and Fisheries, Split E-mail: [email protected]

POSSIBILITIES OF APPLICATION OF INTEGRATED MULTI-TROPHIC AQUACULTURE (IMTA) IN CROATIA

Abstract Integrated multi-trophic aquaculture (IMTA) assumes the farming of organisms that feed on different trophic levels in the same farming area. Such example is the combination of farming of fish and/or crabs with shellfish farming that feed on filtration of suspended particles in seawater. In this way it is possible to reduce the accumulation of organic waste materials (eutrophication) in the environment, because the integrated approach allows the conversion of waste nutrients, rapid growth and good condition index of shellfish near fish farms, as well as the economic feasibility. IMTA is one of the more efficient ways of farming which, in addition, contributes to the preservation of the ecosystem. Currently there are only a few zones of integrated aquaculture on the Croatian side of the Adriatic Sea where the planned farming of fish and shellfish is possible. However, there is substantial potential for further development because the oligotrophic systems are typically found in the Adriatic Sea. Key words: IMTA, fish, crabs, shellfish, waste nutrients, Croatia JEL classification: Q22, Q53

221

Dr. sc. Sanja Vulić Izvanredna profesorica Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu E-mail: [email protected]

O KNJIŽEVNIM DJELIMA MILOVANA MIKOVIĆA

UDK / UDC: 659.4:159.922.4 JEL klasifikacija / JEL classification: A12, M37 Stručni rad / Professional paper Primljeno / Received: 2. svibnja 2016. / May 2, 2016 Prihvaćeno za tisak / Accepted for publishing: 12. listopada 2016. / October 12, 2016

Sažetak Književnik Milovan Miković, rodom iz Subotice u Bačkoj (Srbija), na književnoj je sceni već pola stoljeća. Ovaj rad sadržava pregled i analizu svih dosad objavljenih knjiga stihova i kratak osvrt na njegove knjige eseja i književnopovijesnu studiju. Riječ je o pjesničkim zbirkama (Ispitivanje izdaje, 1989.; Iza ne, 1990.; Metež, 1992.; Praznina, 1993., Koreni stvari, 1996.; Slušaj: zemlja, riječi, 2007., Jedući srce žive zvijeri, 2014.), poemi (Avaške godine, 1990., 1991., 1993., 2005.), zbirkama eseja (Grad je reč, 1996.; Život i smrt u gradu, 1999.; Iznad žita nebo, 2003.) i književnopovijesnom djelu (Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, 2008.). Ta se djela ponajprije razmatraju s književnoga aspekta, a manje i jezičnoga, ali uvijek u kontekstu sredine u kojoj su nastajala. Ključne riječi: Milovan Miković, književnost, poezija, esej, roman.

223 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

1. UVOD Svestrani kulturni djelatnik Milovan Miković rođen je u srpnju 1947. u Subotici, u dijelu Bačke koji pripada Vojvodini (Srbija), a svoj prvi javni nastup, koji je u sebi sadržavao i literarnu sastavnicu (naslovljen Stih i boja), imao je u siječnju 1965. u rodnom gradu (u Gradskoj kući), što znači u dobi od 17 i pol godina. Kao dvadesetogodišnjak, 1967. objavljuje svoje pjesme u književnom časopisu Rukovet, kojemu je puno godina nakon toga, 1983., postao urednikom. Istodobno se počinje baviti književnom kritikom i novinarstvom te uređivačkom djelatnošću na polju književnosti. Već 1973. postaje urednikom na Radio Subotici i idućih deset godina, do 1982., vrlo je angažiran na toj dužnosti. Godine 1983. postaje urednikom nakladničke djelatnosti Subotičkih novina, a od 1992. glavni je urednik i tih novina i njihove nakladničke djelatnosti. Svojom je djelatnošću Miković za Subotičke novine bio povezan više desetljeća, sve do 2003., pa je i većinu svojih pjesničkih zbirka objavio u nakladi te ustanove, u ediciji Osvit.

2. ANALIZA MIKOVIĆEVIH KNJIŽEVNIH DJELA Prva je bila pjesnička zbirka Ispitivanje izdaje (1989.). Sukladno naslovu, sadržava 33 pjesme o novozavjetnom Judi, Kristovu izdajniku, ali ne u biblijskomu kontekstu, nego tretirajući suvremenu svakodnevicu. Osvrćući se na Mikovićev pjesnički stil, recenzent zbirke Petar Vukov piše: „Ironija je dominantni ton njegovog pesničkog govora, a ona je već odavno legitimna baština savremenog umetnika.“1 Ironija mu je često izražena vrlo efektnim stilskim figurama. Tako se u pjesmi Judino dostojanstveno podsećanje dosjetljivom metaforom bazd literarnih bubašvaba (tj. smrad knjiških žohara) ruga dežurnim književnim kritičarima i nadriliteratima. Niječni predznak svakodnevice osobito je izražen u pjesmi Juda otkriva ne. Čitavom se zbirkom nenametljivo provlači piščev doživljaj komunističkoga državnoga sustava, kojega krah nagovještava završnim stihovima u pjesmi Judin grob, i to u povijesnom trenutku kad sami protagonisti toga sustava u njegovu rodnom gradu Subotici, još uvijek zaslijepljeni svojom trenutnom moći, nisu bili svjesni vrlo skoroga silaska s povijesne pozornice: „Juda Nasmejan / ispod jablanova / maše crvenom zastavom“. Jezik zbirke Ispitivanje izdaje slijedi srpsku književnojezičnu normu, s manjim odstupanjima. Zanimljivo je da je iste godine, u istoga nakladnika, i to u istoj ediciji Osvit, tada već istaknuti književnik i Mikovićev suzavičajnik iz Subotice Vojislav Sekelj objavio pjesničku zbirku s istim temeljnim motivom, Poljubac izdaje. O tom Sekelj piše: „Moja, kao i knjiga M. Mikovića Ispitivanje izdaje, nastale gotovo istovremeno – što obojica saznajemo naknadno – u izvjesnoj su mjeri komplementarne.“2 Komplementarnost je izražena i grafički, pa su likovna rješenja naslovnica obiju zbirka u potpunosti jednaka. Pjesničku zbirku 1 Navod s korica Mikovićeve pjesničke zbirke. 2 Navod s korica Sekeljeve pjesničke zbirke.

224 Vulić, S.: O književnim djelima..

Ispitivanje izdaje prepjevao je na mađarski jezik Matija Molcer. Taj je prepjev, s naslovom Az árulás vizsgálata objavljen 1991. u Subotici. Naslovom svoje druge pjesničke zbirke Iza ne (1990.), objavljene u ediciji Osvit, Miković nagovještava svojevrsni otklon od dominantnih tema iz prve zbirke. Istodobno „skriva” taj naslov u stihu „IZA nevidljivog NE“ u pjesmi Na književnoj večeri izvesna Lj. B. gleda me mrko. Inače, pjesme u toj, drugoj po redu pjesnikovoj zbirci, Mikovićev su izbor iz vlastite poezije nastale od 1986. do 1990. godine. Zbirkom dominira intelektualistička poezija, koja, da bi se u potpunosti doživjela, pretpostavlja obrazovanoga čitatelja. Autor se npr. pjesmom Utopije su ostvarljive poziva na Nicolasa Berdiaeffa; pjesmom Stoji mnoštvo razboljeno na Ivana Mažuranića i njegov ep Smrt Smail-age Čengića; pjesmom De continuitatis lege (tj. O zakonu neprekinutosti) na Ruđera Boškovića; pjesmom Osame Lazara M. na svoga suzavičajnika Lazara Merkovića i njegovu pjesničku zbirku Osame, objavljenu 1988., također u istoj ediciji Osvit. Igrom riječi u stihu „iz džepa inje Dahaua dah“ tek naizgled ublažava tešku životnu sudbinu pjesnika Merkovića, koje je i te kako svjestan. Naime, Merković je 1943. uhićen, osuđen i deportiran u nacistički koncentracijski logor Dachau, odakle se nakon rata vratio trajno narušenoga zdravlja. Pjesnik je potpuno uronjen u slojevitost vojvođanske sredine u kojoj živi, u njezin multikulturalizam kao produkt više ili manje uspjeloga suživota različitih naroda. U toj multikulturalnosti nalazi i sebe, pa u pjesmi Brod na pesku propituje: „šta znači ako sam / i Slaven i Mađar i Nemac“. Do sada navedeni stihovi pokazuju da je i ova zbirka napisana srpskim književnim jezikom. Usporedi li se jezik zbirke Iza ne s jezikom Mikovićeve prve zbirke Ispitivanje izdaje, zamjećuje se u drugoj veći broj izraza tipičnih za bunjevačke govore u Bačkoj nego u prvoj zbirci. Tako u pjesmi Zakazana pa otkazana (lažna) tragedija, u stihovima: „Onog jutra kad se obesim debelom štrangom slobode neće padati kiša kablara biće lep sunčan dan“ nalazimo dva izraza tipična za bunjevačke idiome u Bačkoj. Jedan je germanizam štranga (prema njem. Strang) u značenju ‘debeli konopac’, a drugi dvočlani naziv kiša kablara u frazemskom značenju ‘kiša kao iz kabla’ (tj. vrlo jaka kiša), u kojem je izvedenica kablara (s imeničkom osnovom kabl- i sufiksom -ara) zapravo zamjena za usporedbeni dio frazema kao iz kabla. Zanimljiva je i igra riječi u stihu Zelena jeza poljem jezdi u pjesmi Antinomije F. B., gdje se Miković služi pjesničkom figurom omeoarktonom te se istodobno na originalan način koristi ustaljenom frazom poljem jezdi iz epskih narodnih pjesama. Dobro poznavanje narodne tradicije i bunjevačkih organskih idioma

225 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU rezultirat će Mikovićevim najboljim književnim djelom, poemom (u nastajanju) Avaške godine, napisanom na idiomu bačkih Bunjevaca. Prva verzija objavljena je već iduće, 1991., s naslovom Avaške godine. Fragmenti iz poeme. Knjigu tiska u vlastitoj nakladi (zajedno s ilustratorom Ivanom Balaževićem) u Rijeci. Zanimljivo je da je iste godine, na istome mjestu i jednak način, već spomenuti pjesnik Vojislav Sekelj objavio svoju zbirku Rič fali, također na idiomu bačkih Bunjevaca, koji pripada novoštokavskomu ikavskomu dijalektu. Drugo izdanje Avaških godina tiskano je 1992. u osebujnom mini formatu. Već sâm je naslov poeme simboličan, a za čitatelje izvan Bačke vjerojatno je i teže razumljiv u doslovnom, a samim tim i u prenesenom značenju. Značenje bi pridjeva avaški bilo najprikladnije izraziti ekvivalentom ‘užegnut’, kao što je npr. užegnuta ustajala mast ili slanina. Taj ekvivalent čini jasnijom i simboliku naslova knjige. Svojim bravuroznim poetskim izrazom Miković apostrofira mučan život puka bunjevačkoga i sudbinu maloga bačkoga čovjeka, paora, često prisilno unovačena i vojakom učinjena, koji nastoji opstati tijekom stoljeća, u vrtlogu ratova i promjeni gospodara. Uz tematski, pjesnik i izrazom ponire u prošlost bunjevačku: s jedne strane, u nedavnu prošlost u vrijeme svoga djetinjstva, a s druge, slijedeći usmene predaje, kreće dublje u prošlost. Taj je tematski slijed predstavljen uspjelim spojem tradicionalnoga narodnoga epskoga izričaja i izvornoga poetskoga izraza, koji krasi vrlo bogat pjesnički jezik. Te godine 1992. Miković ponovno u ediciji Osvit Subotičkih novina objavljuje jednu svoju pjesničku zbirku na srpskome književnojezičnom idiomu. Riječ je o zbirci izrazito antiratnoga predznaka, Metež. Snažan doživljaj tjeskobe i egzistencijalnih strahova koji natkriljuje cijelu zbirku, nerijetko je postignut gomilanjem sumorno intoniranih stihova. Koji put je veliki egzistencijalni strah izražen sa svega nekoliko stihova, kao u pjesmi Mraznog grla: „pašću u travu i neću znati šta da uradim sa svojim velikim mrtvim telom poslednje čega ću se sećati biće želja da se pretvorim u bube gliste krtice rovce crve.“ Dojam straha u zadnjem se stihu pojačava gomilanjem imenica koje pripadaju semantičkoj skupini životinjica u zemlji. Iduće 1993., opet u istoj ediciji, objavljuje dvije knjige: dopunjeno izdanje Avaških godina i novu pjesničku zbirku Praznina. Jezik Praznine slijedi srpsku književnojezičnu normu, s manjim odstupanjima. Ta je zbirka i dalje, barem djelomice, poetski izraz pjesnikovih egzistencijalnih strahova, ponajprije izazvanih znatnim demografskim promjenama u njegovu zavičaju, kao u pjesmi Praznina isplovljava u stihovima: „hoću li se i ja skrivati u jezeru s trskom za disanje u međuvremenu

226 Vulić, S.: O književnim djelima..

prosečna izglednost smrti nezaustavljivo se povećava vidim što se više doseljavaju sve je manje suseda.“ Na svoj način zavidi seljacima i njihovu znanju i umijeću preživljavanja na zemlji i od zemlje, što se prenosi s naraštaja na naraštaj, o čemu niže stihove u pjesmi Praznina onda merka hleb i pita se. U pjesmi Palićki trag praznine opet je riječ o sudbini običnoga čovjeka, anonimnoga višestoljetnoga stanovnika Bačke, koji dijeli sudbinu svoje zemlje; njegov život bio bi nezamisliv bez pučkih vjerovanja i legenda, bez tijesne povezanosti s usmenom predajom, što dobro ilustriraju stihovi: „oprezni, zatvarali su gradske kapije još pre zalaska sunca pre no što iz rita besna čudovišta, ale i zmajevi razjape njuške pred skitnicama i tajanstvenim putnicima iz dalekih provincija što danju vrebaju decu i stoku vešto zaobilaze stupice i zamke a noću prazne ambare sa žitom podmeću požare otimaju žene. o njima će starci, do zime, ispresti strašne priče uz ognjišta. u zoru ih neće pronaći ni najveštiji čitači tragova.“ Iduća Mikovićeva knjiga stihova Koreni stvari (1996.) posljednje je pjesničko djelo toga autora objavljeno u ediciji Osvit, te ujedno i posljednje pjesničko djelo napisano na srpskoj književnojezičnoj normi. Veliki dio knjige zauzima poema Sveta bačka zemlja, koju je stvarao 1993. i 1994., te poetska tetralogija Pratvari (Vatra, Zemlja, Voda, Vazduh), koju je pisao 1994. i 1995. godine. Osobito je važan treći dio koji sadržava Mikovićev Sonetni venac. Naime, u svim prethodnim knjigama poezije, kao i ostalim poetskim ostvarenjima u ovoj knjizi, Miković je redovito pjesnik slobodnoga stiha. Kada se odlučuje za klasičnu poetsku formu, bira vrlo zahtjevni sonet, i to posebni sonetni vijenac s četrnaest povezanih soneta i petnaestim, magistralom. U tu klasičnu formu s tek prividno ljubavnom tematikom, utkan je tipično mikovićevski poetski izraz protkan naturalizmom, satirom i gorčinom, nerijetko isprepleten vrlo izražajnim pjesničkim figurama aliteriranjem, kontrastima i metaforama, kao u trećoj kitici šestoga soneta: „svima nam se ovde ceri crno vlažno dno bezdano povazdan nešto mutno nejasno iz daleka bodreći na javi i u snu nama nerazumljiv život tvoreći onda ga menja za sitniš i sve je olako prodano.“ Mnogi od apstraktnih motiva prepoznatljivi su iz prethodnih Mikovićevih pjesničkih zbirka, npr. motiv Judina poljupca u jedanaestom sonetu. U godinama koje slijede Miković nije tiskao vlastite knjige pjesama, sve do 2005., kada u Zagrebu objavljuje prošireno izdanje Avaških godina, ovaj

227 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU put s podnaslovom Krhotine poeme u nastajanju. Tomu je izdanju prethodilo elektroničko objavljivanje godinu dana prije. Kao i u prethodnim izdanjima te poeme, osebujnost je pjesničkoga izričaja u ovomu proširenom izdanju prepoznatljiva od samoga početka, od prvoga poetskoga odlomka nazvanoga “Rođenje”, u kojem se u prvih pet stihova izmjenjuje epski deseterac s dvanaestercem, a rasporedom vokala često se nastoji postići leoninski srok, npr. u deseteračkom stihu: „Samoća te vaća di dovaća“. U drugim se primjerima rimuju dva susjedna desteračka stiha, npr. „Što si rane zapatio slipe pustoline otimane, lipe?“ Kako taj prvi poetski odlomak dalje teče, od samoga se početka zahuktali pjesnički ritam polako smiruje tako što se broj slogova u pojedinom stihu uglavnom postupno smanjuje, pa se od osamnaestoga do dvadeset i četvrtoga stiha nižu osmerci, iza kojih slijede dva sedmerca i na kraju dva četverca, kojima je efektno izražena bespomoćnost pri uzaludnom otporu sudbini. Ta se beznadnost osjeća i u idućem poetskom odlomku “Koga si čuvo? Kome sačuvo?, a osobito je dobro predstavljaju antonimni susjedni stihovi s anadiplozom: „naprid guro natrag natrag guro naprid!“ Gradacija teškoga i mučnoga ozračja kulminira znakovitim ponavljanjem pri kraju toga poetskoga odlomka: „poreza naprimo, pcovo godine krunio, pcovo vikove zbunio, pcovo.“ Početak idućega odlomka “Sve si izgubio” obilježen je kratkim lirskim predahom: „Nisu tebi krivi cvit lipe mirisne tulipani, Misec zvizde.“ Odmah zatim slijedi nagli obrat, dodatno pojačan augmentativnom pejorativnom izvedenicom glavudža: „U glavudžu miso sam si skoturo s nevoljom ščoporo.“ Poetsku napetost još više pojačava kontaktni antonim „Bogom i Nebogom“, kao jedan od kontrastnih izričaja u poemi. Iza toga odmah slijedi još jači kontrast u susjednim stihovima:

228 Vulić, S.: O književnim djelima..

„- sve si mogo! Ništa nisi mogo!“ Kontrastivnost, kao stilsko izražajno sredstvo, i inače je jedna od dominantnih stilskih figura u Avaškim godinama. Tako u poetskoj cjelini Kako j bilo kadgod osobito je dojmljiv naslov poetskoga odlomka “Zvizde škripe”. Obično očekujemo uz zvijezde idiličnu sliku i u skladu s tim idilične leksičke sveze, kao npr. „zvijezde trepere“ i sl., pa „zvizde“ koje „škripe“ izrazito pojačavaju tjeskobne slutnje. Čitav taj poetski odlomak obilježen je snažnim kontrastom između idiličnoga ozračja, izraženoga tradicionalnim bunjevačkim vrijednostima, koje dominira gotovo čitavim odlomkom, i nagloga obrata u zadnja tri stiha: „A bilo je od ponoćke do zornjače pača i kolača. Čizme škripe sonce škripe mlade škripe zube škripe. Zvizde škripe.“ Pritom je zanimljivo kako autor istim glagolom „škripati“, u okviru osebujne sintagmatske stilske figure izražava posve suprotna ozračja, ovisno o imenici s kojom taj glagol povezuje. Naime, „sonce“3 i „čizme“ koje škripe na snijegu mogu se uklopiti u zimsku idilu, dok škripa zubi asocira na posve drukčije raspoloženje. Neki od kontrasta koji se susreću u Avaškim godinama svevremenski su i općeljudski, kao u poetskom odlomku “Med svitom” u poetskoj cjelini Dokleg: „Med svitom je uvik bilo i čeljadi i govnadi.“ Svjestan te vječne podvojenosti, Miković rezignirano pita: „Bože, znaš li bar ti zašto je to tako? Može l tu kogod štogod prominit el će navik tako ostat?“ U tom poetskom odlomku Dokleg, po kojemu je i naslovljena čitava ta poetska cjelina, pjesnik dalje nastavlja svoju misao efektnim asonancijskim i za njima aliteracijskim stihovima, satkanima od niza stilski obilježenih riječi, pretežno posuđenica:

3 Tj. saonice.

229 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

„Dokleg će ajdarasti, amišni andravi, arambaše, aramije ardalasti, avaški – varat? Dokleg će badavaši, bagra, baati, barabe, batinaši, beštije, bičkaši, bitange, bukare – buškat?“ U idućem pak poetskom odlomku Oće l čovik pjesnik nastavlja postavljati pitanja i danas i te kako aktualna: „Oće l čovik imat jedared vrimena mirno sidit z astalom sa svojom čeljadi divanit? Alvatno i redovno ist misto što na brzinu štogod zgužvara.“ Takve univerzalne teme usporedno su protkane slikama koje ovo pjesništvo čvrsto vežu s tlom s kojega je poteklo. Jedan od takvih upečatljivih motiva jest marinska svića, tj. svijeća koja je blagoslovljena na blagdan Svijećnice, 2. veljače, i koja se pali pri uzglavlju umirućega. U Avaškim godinama susrećemo taj motiv u poetskom odlomku Prodavanje žita na nogama u poetskoj cjelini Kako j bilo kadgod: „Makar ti oma marinsku sviću užegli i mrtačko prašćanje zagroktili…“ Naziv „marinska svića“ izveden je od bunjevačkoga imena Marindan za blagdan Svijećnice. Idući stihovi, s anaforom i polisindetonom, također oslikavaju ugođaj tradicionalnoga bunjevačkoga doma i božićnih običaja, npr. u poetskoj cjelini O bricama i ričima, u poetskom odlomku Ko je kome bričicu satiro – maličko?: „I kad je položaj uno badnjaču. I kad su baćo rasikli božićnjak. I kad su ga malo zalili vinom…“ O pobožnosti bunjevačkih majka i baka, koje su redovito molile krunicu, svjedoče i idući stihovi iz poetskoga odlomka Za oprost grija u poetskoj cjelini Dokleg: „a nane med prstima ujmeoca za oprost grija zrno po zrno mrnđat.“ Posebnu vrijednost ovomu djelu daje Mikovićev pjesnički jezik jer je on duboko ukorijenjen u idiom bačkih Bunjevaca. Čitateljima se tako predstavlja kao vrstan poznavatelj toga idioma, kakvih je u Bačkoj još malo, osobito među intelektualcima. O tome ponajbolje svjedoči bogatstvo izričaja Avaških godina, djela savršeno međusobno usklađenih izraza i sadržaja. Avaške godine, posebice njezino dopunjeno izdanje, dosad je najuspjelije Mikovićevo poetsko djelo.

230 Vulić, S.: O književnim djelima..

Nakon toga proširenoga izdanja Avaških godina, Miković je objavio još dvije pjesničke zbirke, obje napisane i objavljene u skladu s hrvatskom književnojezičnom normom. Prva, Slušaj: zemlja, riječi, objavljena je 2007. u nakladi gradišćanskohrvatskoga Panonskoga instituta iz mjesta Pinkovac (Güttenbach) u južnom Gradišću (Burgenland) u Austriji. Dio pjesama izrazito je povezan s Mikovićevom zavičajnom bačkom tematikom. Kao i u prethodnim zbirkama, pjesme nisu idilično intonirane. To su Lopovska pjesma, Palićki trag praznine, Subotička utvrda u crnini noći, Vitez od crnoga seljačkoga kruha, Iz naputka “Društva za odvikavanje od Subotice”, Dolazi vrijeme, Varka, Mala subotička pjesma i dr. Zbirka počinje upravo s prve četiri naznačene; njihovo ozračje i tematika daju pečat čitavoj zbirci. Neke su od njih kroatizirane verzije pjesama iz prijašnjih zbirka, npr. Palićki trag praznine. U zbirci iz 1993. početak te pjesme glasi: „ni sunce ni oblaci ni vetar ni pupoljci ni galebovi / ni nežnozeleni talasi“, a u zbirci iz 2007.: „Ni Sunce, ni oblaci, ni vjetar, ni / pupoljci, ni galebovi /ni nježnozeleni valovi.“ Snažna veza s malim bačkim čovjekom jedna je, ali ne i jedina spona što povezuje to najnovije Mikovićevo djelo s prethodnim pjesničkim zbirkama. Tako tjeskobna neizvjesnost života u Bačkoj osobito dolazi do izražaja u pjesmi Vitez od crnoga seljačkog kruha. Naslov je posvećen onima koji svojim radom oplemenjuju plodnu panonsku zemlju. No takav je život često mukotrpan. Zato u početnim stihovima pjesnik ne uživa u idiličnoj ljepoti rumenoga sutona, već pomalo surovo pjeva o sukrvičastom obzorju i strahu od noći koja slijedi: „Ugaslo je sukrvičasto obzorje Ooo, što nas još čeka ovdje na luđačkom prijestolju dok nemoćno ne doblijedi jutro.“ Aliteracija u idućim stihovima pjesme još više pridonosi osjećaju tjeskobe: „Cijelu crnu noć buljit će u nas crne bačke oranice.“ Ni gradska sredina ne pruža utjehu jer je budući izgled grada Subotice također neizvjestan u doba carevanja krupnoga kapitala, kad se kupuje i prodaje sve što se stigne, a neprocjenjiva vrijednost kulturne baštine postaje žrtvom malobrojne skupine moćnika i njihova profita. Odatle i sarkastičan naslov pjesmi Iz naputka “Društva za odvikavanje od Subotice”, kojom pjesnik upozorava na nedopustiv odnos prema srednjoeuropskoj kulturnoj baštini toga grada, što se očituje u rasprodaji i rušenju starih građevina. Pjesnik se tek sarkazmom pokušava boriti protiv beskrupuloznosti suvremenih moćnika, zatirača baštine koji planiraju: „Uspomenama iz prošlosti što drže se života - skratiti postojanje! Odrubiti glavu!“

231 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

U svijetu izvrnutih vrijednosti i pojam slobode poprima novo značenje, što izvrsno pokazuje i idući pjesnikov poliptoton: „pridružiti se onima koji na tržištu slobodnom slobodno rasprodaju što nije njihovo,“ Sa žaljenjem zamjećuje kako novi naraštaji postaju sve ravnodušniji prema pisanoj riječi, prema knjizi. O toj obezvrijeđenosti ironično progovara u pjesmi Slušaj: zemlja, riječi, po kojoj je ova zbirka i naslovljena: „Lijepo tiskane Katalogizirane, obrađene, zavedene pod brojem ... No, tek spaljene kada su ne oduzimaju mjesto - važnijim stvarima.“ Pjesnici u tom kutku Panonije vrlo se često osjećaju potpuno bespomoćni pred usudom kojemu su izloženi. Ta beznadnost izbija iz glavnine stihova u pjesmi Slušaj: zemlja, riječi: „Ne zaboravi blato na cipelama i nogavicama što se ne će osušiti ni do sutrašnjega svitanja. Odredi suhost ćupa na ogradi prema suhoći vlastite glave.“ No ta je beznadnost često omotana ljepotom pjesničkoga doživljaja, pjesničke slike: „Ispij jesen žutu s čašom crvenoga vina. Pronađi svoje mjesto. Nauči gledati i napuštati viđeno. I misli posve mrtve.“ Stilematičnost strofe Miković postiže različitim poetskim sredstvima. U ovoj su pjesmi npr. osobito izražajne osebujne složenice kao nositelji stiha, s anaforičnom početnom osnovom: „Konjoderi. Konjomore. Konjokradice. Konjosala. Konjotršci. Konjovodci. Konjušari i konjari.“ Također su izražajne, a ujedno i višeznačne pojedine pjesnikove domišljate parentetske igre riječima u toj pjesmi:

232 Vulić, S.: O književnim djelima..

„s(k)eptične se jame same od sebe pune.“ U kratkoj pjesmi naoko umirujućega naslova Sklad početni se idilični pejzažni ugođaj naglim kontrastom preobražava u carstvo tjeskobe koje ni u čem ne nudi utjehu: „Drhtaji sićušnih zvijezda i miris proljetnoga cvijeća pred zoru spuznu u bešumno klupko bijelih grobljanskih crva.“ Naturalistička obilježja i makabričke slike prevladavaju i u pjesmi Kuća s velikim oknom. Osobito je potresna Mikovićeva pjesma Griz pripravljen na štednjaku marke “Sloboda”. U njoj su njegova nimalo idilična sjećanja na djetinjstvo u vremenu nakon Drugoga svjetskog rata. Pjesma je to koja čitatelju ostavlja trajnu mučninu u želudcu zbog slike strašne gladi, koje nisu bila pošteđena ni djeca u tom poratnom razdoblju. Ta pjesma, gdje Miković pjeva o svojem ocu, koji nakon pretrpljenoga mučenja leži u zatvorskoj bolnici, i o svojoj dječjoj izgladnjelosti – ne može se zaboraviti, i svako sjećanje na tu pjesničku sliku teške, ogoljene gladi uvijek iznova izaziva mučninu: „Njegov kašalj i ožiljak iz istog su klupka? S malo slame rasprostrte na betonu ćelije jedne ledene veljače, s pogledom na krvavu deku stojim uz baku i onako s nogu halapljivo gutam pet-šest žlica pomalo još toplog sužanjskog griza iz plitka limena tanjura zatvorske bolnice u trenu kada se poklope očeva i moja sitost i glad.“ U tom kontekstu, ime tvornice bijele tehnike “Sloboda” zvuči tragikomično. U pojedinim pjesmama Miković progovara i o naporu pjesničkoga stvaranja, kao u Ta vila i ta pjesma, s anaforom i antanaklasom: „Ta vila - s njom noć si proveo jutrom pretvorena u jato vrana grakne.

Ta pjesma što obnoć si je pisao - konkretno ništa je i zato kroz prozor je. “

233 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Strah od starenja i staračke nemoći također je jedna od tema koje zaokupljaju autora. Ona dominira u pjesmama Sreća Isadore D. i Dodatak sreći. Na kraju druge od spomenutih pjesama, u svojem prepoznatljivom crnohumornom stilu, Miković zaključuje: „Vraški je bila sretna ta Isadora Duncan“. U moru mučnine koja prekriva bačka prostranstva i omata ovu zanimljivu pjesničku zbirku, ponekad izvire i pokoja idilična slika tišine doma, kao u pjesmi Večer. Izbor leksika i redoslijed riječi, uz ritam, osobito pridonose takvomu ugođaju: „Večer, u suknji večernjeplavoj kroz ‘vrataca’ mine u tamu bašče šmugne. Do zore oko stabala bezglasno budnih vrtjet će sate na kuhinjskoj, u drvu, uri utege lagano njihat pred očima sjena.“ Zbirkom Slušaj: zemlja, riječi Miković se ponovno u potpunosti vratio k slobodnom stihu bez rime. Ta je zbirka objavljena u razdoblju kad on uglavnom nije objavljivao vlastite knjige. Naime, od 2005. do umirovljenja 2012., radio je kao urednik književnih izdanja u manjinskoj nakladničkoj kući Hrvatska riječ u Subotici, pa je u tom razdoblju uredio više desetaka knjiga hrvatskih autora iz Vojvodine. Usto je 2000. postao urednikom Klasja naših ravni, časopisa za književnost, umjetnost i znanost Ogranka Matice hrvatske u Subotici, i taj posao obavlja još uvijek. Urednički poslovi nisu mu ostavljali puno vremena za pisanje, pa ni za pripremu vlastitih beletrističkih djela. Zato je iduća Mikovićeva pjesnička zbirka objavljena čak sedam godina nakon Slušaj: zemlja, riječi. Ta, najnovija zbirka, Jedući srce žive zvijeri (2014.), najvećim se dijelom sastoji od kroatizirane i stilski dotjerane verzije stihova koji su već bili objavljeni u zbirci Koreni stvari. Počinje već spomenutom tetralogijom, koje se dijelovi sada nazivaju Vatra, Zemlja, Voda i Zrak. Slijedi sonetni vijenac također objavljen u zbirci Koreni stvari, ali je kroatiziran i naslovljen Klin na tvrdu mjestu. Sedmi po redu sonet, Sonet o majkama i djeci, sadržava stih „A netko srdit, u trku srce žive zvijeri pojest će“, po kojemu se zbirka i naziva. Treći dio te zbirke sadržava drugi sonetni vijenac, Ukanjižen, koji (za razliku od prvoga) nije bio objavljen u prethodnim zbirkama. I taj je sonetni vijenac, kao i prva dva dijela knjige, napisan hrvatskim jezikom, uz manja odstupanja. Simboliku imena pjesnik djelomice razotkriva u prvom sonetu U blatu svagdanjem, gdje se već u prvoj kitici igra pridjevima „ukaljužen“ i „ukanjižen“4. Svoj pjesnički jezik u sonetu brusi i aliteracijama, npr. „od slučajnih susjeda u

4 Pridjev ukanjižen izveden je iz imena Kanjiža za grad Nagykanizsa u jugozapadnoj Mađarskoj. I Subotica je, kao i Kanjiža, pripadala Ugarskoj i Austro-Ugarskoj Monarhiji.

234 Vulić, S.: O književnim djelima.. smrti“. I taj drugi sonetni vijenac karakterizira mikovićevski ogoljen poetski izraz, koji povezuje sve njegove knjige stihova. Analizirane zbirke pokazuju da je Miković pjesnik univerzalnih tema, uz istodobno i osebujni poetski stil koji je nerijetko namjerno surov i opor (ponekad i verbalno brutalan), duboko uronjen u bačku stvarnost, u svakodnevicu onoga kutka Bačke za koji je svojim podrijetlom, svojim rođenjem, svojim životom i svojom djelatnošću sudbinski vezan. Usporedno s poezijom Miković je pisao i piše eseje, te književne i kazališne kritike, kojih je dio sabrao u knjige. Prvu je objavio u vlastitoj nakladi 1996. s naslovom Grad je reč. I tom knjigom gorljivo promiče multikulturalnost Subotice i želju za skladnim suživotom različitih naroda u tom gradu. Zalaže se za slobodu i nezavisnost medija, za kvalitetne kazališne predstave, za istinsku sigurnost pojedinca i obitelji, za autentičnu urbanu kulturu i plodan književni život Subotice, za grad bez sve prisutnijega kiča. Istodobno stalno informira čitatelje o povijesti svoga grada. Zajedno s već spomenutom knjigom poezije Koreni stvari, također objavljenoj 1996., ovo je posljednja knjiga koju je Miković objavio na srpskoj književnojezičnoj normi. Dvije iduće knjige eseja, Život i smrt u gradu (1999.) i Iznad žita nebo (2003.) u jezičnom pogledu slijede standard hrvatskog jezika. Eseji u prvoj odnose se na subotičke periodičnike i književna glasila između dvaju svjetskih ratova. Tu su i Mikovićevi eseji i osvrti na pojedina djela, ponajprije književna, istaknutih hrvatskih kulturnih djelatnika i književnika rodom iz Bačke. To su: Blaško Rajić, Ante Jakšić, Tomo Vereš, Ante Sekulić, Balint Vujkov, Lazar Merković, Ivan Pančić, Vojislav Sekelj, Slavko Matković, Lazar Francišković i Tomislav Žigmanov, kojega je prvu pjesničku zbirku, Raskrivanje, vrlo blagonaklono dočekao. Mikovićev književni ogled i Žigmanovljeve pjesničke zbirke završava idućim riječima, koje su ujedno i zadnje rečenice u knjizi Život i smrt u gradu: „O riječima u ovoj knjizi, i pojavi novog pjesničkog glasa, bilo mi je više no zadovoljstvo govoriti budući da svaki autentičan stvaralački čin povećava našu sposobnost odupiranja trivijalizaciji i nestajanju.“ U knjizi eseja Iznad žita nebo opet je velik prostor posvećen djelima Blaška Rajića, a u manjoj mjeri i Balinta Vukova. U najopsežnijem dijelu te knjige Miković propituje položaj književnosti Hrvata u Vojvodini, uključujući i periodiku (npr. u tekstovima „Književnost Hrvata u Vojvodini u potrazi za cjelinom“, „Hrvatsko književno pismo iz Bačke u zadnjem desetljeću 20. i na početku 21. stoljeća“ itd.). Usto je vrlo uspjeli esej posvećen Antunu Gustavu Matošu, kao nedvojbenoj književnoj veličini, ali i književniku bačkoga podrijetla. Miković se okušao i kao književni povjesničar, 2008. opsežnom studijom, Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, s izvadcima iz pojedinih romana: Ivana Antunovića, Petra Pekića, Josipa Kulundžića, Marice Vujković, Ante Jakšića, Josipa Pašića, Marka Čovića, Lazara Merkovića, Matije Poljakovića, Josipa Klarskoga, Tomislava Ketiga, Petka Vojnića Purčara, Jasne Melvinger,

235 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Milivoja Prćića, Vojislava Sekelja, Lazara Franciškovića, Franje Petrinovića, Vladimira Bošnjaka, Zvonka Sarića, Dražena Prćića i Željke Zelić. Razmatrana djela Miković smješta u vremenski i prostorni ambijent njihova nastanka. Ta je opsežna književnopovijesna studija objavljena na više od 470 stranica časopisa Književna revija iz Osijeka.

3. ZAKLJUČAK Među Mikovićevim književnim djelima nedvojbeno je u estetskom smislu najuspjelija njegova dijalektna poema Avaške godine. Dijalektni književnojezični izričaj pjesniku je najbliži, a isto tako i tema bunjevačkoga puka koji je na tlu Bačke stoljećima nastojao pronaći načine kako odgovoriti svim izazovima i održati se ondje gdje živi. Naravno, težnja za što kvalitetnijim životom na tom sudbinskom tlu okupira ga i u ostalim njegovim djelima. Sa svojih više od deset pjesničkih knjiga (uzmemo li u obzir različita izdanja), s tri knjige eseja i zavidno opsežnom književnopovijesnom raspravom, Milovan Miković prošao je svoj osobni put od izrazito anacionalnoga do, u kasnijim godinama, vrlo jasno izraženoga i osvještenog nacionalnoga identiteta bačkoga, vojvođanskog Hrvata. Nakon uspostavljenoga mira između novonastalih država Hrvatske i Srbije, i normalizacije života u Vojvodini, Miković se pridružio onoj skupini Bunjevaca u Vojvodini koja sebe smatra dijelom hrvatske manjinske zajednice u Srbiji. Taj svoj odnos i nacionalno određenje pokazuje vrlo aktivnim sudjelovanjem u kulturnom životu te zajednice, članstvom u Društvu hrvatskih književnika i Matici hrvatskoj, a također idiomom temeljenim na hrvatskoj književnojezičnoj normi, kojim od tada redovito piše. Tomu kulturnom životu posljednjih godina osobito pridonosi uređivanjem časopisa za književnost i kulturu Klasje naših ravni, kojega je nakladnik Ogranak Matice hrvatske u Subotici. Svojom uređivačkom koncepcijom, a i vlastitim prilozima u tom časopisu, slijedi svoja književna i životna načela.

LITERATURA Merković, Lazar. 1988. Osame. Pezija. NIO „Subotičke novine“. Edicija Osvit. Subotica. Miković, Milovan. 1989. Ispitivanje izdaje. Poezija. NIO „Subotičke novine“. Edicija Osvit. Subotica. Miković, Milovan. 1990. Iza ne. Poezija. NIO „Subotičke novine“. Edicija Osvit. Subotica. Miković, Milovan. 1991. Az árulás vizsgálata. Prepjevao Matija Molcer. Subotica. Miković, Milovan. 1991. Avaške godine. Fragmenti iz poeme. Vlastita

236 Vulić, S.: O književnim djelima.. naklada (zajedno s ilustratorom knjige Ivanom Balažovićem). Rijeka. Miković, Milovan. 1992. Avaške godine. Fragmenti iz poeme. Subotica. Miković, Milovan. 1992. Metež. NIP „Subotičke novine“. Edicija Osvit. Subotica. Miković, Milovan. 1993. Avaške godine. Fragmenti iz poeme. Treće, dopunjeno izdanje. NIP „Subotičke novine“. Edicija Osvit. Subotica. Miković, Milovan. 1993. Praznina. NIP „Subotičke novine“. Edicija Osvit. Subotica. Miković, Milovan. 1996. Koreni stvari. NIP „Subotičke novine“. Edicija Osvit. Subotica. Miković, Milovan. 1996. Grad je reč. Vlastita naklada. Subotica. Miković, Milovan. 1999. Život i smrt u gradu. Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ - Hrvatsko akdemsko društvo. Subotica. Miković, Milovan. 2003. Iznad žita nebo. Hrvatska čitaonica – Dora Krupićeva. Subotica – Zagreb. Miković, Milovan. 2005. Avaške godine. Krhotine poeme u nastajanju. Dora Krupićeva. Zagreb. Miković, Milovan. 2007. Slušaj: zemlja, riječi. Izdanje Panonskoga ljetopisa 2007. Panonski institut / Pannonisches Institut. Pinkovac / Güttenbach. Miković, Milovan. 2008. „Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini“. Književna revija. 3. – 474. Osijek. Miković, Milovan. 2014. Jedući srce žive zvijeri. Matica hrvatska. Subotica. Sekelj, Vojislav. 1989. Poljubac izdaje. Poezija. NIO „Subotičke novine“. Edicija Osvit. Subotica. Sekelj, Vojislav. 1991. Rič fali. Vlastita naklada. Rijeka. Vulić, Sanja. 2005. „Tekstološke i jezične značajke književne ostavštine Balinta Vujkova“. U: Balint Vujkov. Krilati momak. Matica hrvatska Subotica - NIU Hrvatska riječ. 215. – 228. Subotica. Vulić, Sanja. 2006. „O književnom djelu i jeziku Milovana Mikovića“. Riječ, XII., sv. 1., 114. – 128. Rijeka, Vulić, Sanja. 2009. Vitezovi hrvatskoga jezika u Bačkoj. NIU Hrvatska riječ – Matica hrvatska. Ogranak Subotica. Subotica.

237 3. ZBORNIK SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU

Sanja Vulić, PhD Associate Professor Centre for Croatian Studies, University of Zagreb E-mail: [email protected]

ON LITERARY WORKS OF MILOVAN MIKOVIĆ

Abstract Writer Milovan Miković, born in Subotica in Bačka (Serbia), has been on the literary scene for half a century. This paper gives an overview and analysis of all of Miković’s verses published to date and a brief review of his books of essays and his study of literature history. This includes books of verses (Ispitivanje izdaje, 1989; Iza ne, 1990; Metež, 1992; Praznina, 1993, Koreni stvari, 1996; Slušaj: zemlja, riječi, 2007, Jedući srce žive zvijeri, 2014), poem (Avaške godine, 1990, 1991, 1993, 2005), books of essays (Grad je reč, 1996; Život i smrt u gradu, 1999; Iznad žita nebo, 2003) and study from literature history (Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, 2008). These works are primarily considered from the literary point of view, and to a lesser extent, from linguistic, but always in the context of the environment in which they were created. Key words: Milovan Miković, literature, poetry, essay, novel JEL classification: A12, M37

238 POPIS RECENZENATA / LIST OF REVIEWERS

~ prof. dr. sc. Ivanka Avelini Holjevac, Sveučilište u Zagrebu ~ doc. dr. sc. Katja Bakija, Sveučilište u Dubrovniku ~ dr. sc. Zdravko Bazdan, Dubrovnik ~ dr. sc. Nikolina Božinović, Sveučilište u Zagrebu ~ dr. sc. Helena Brautović, Sveučilište u Dubrovniku ~ prof. dr. sc. Marijan Cingula, Sveučilište u Zagrebu ~ doc. dr. sc. Dario Čepo, Sveučilište u Zagrebu ~ dr. sc. Antun Česko, Sveučilište u Dubrovniku ~ dr. sc. Katija Dolina, Sveučilište u Dubrovniku ~ prof. dr. sc. Želimir Dulčić, Sveučilište u Splitu ~ doc. dr. sc. Ana Gavrilović, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli ~ dr. sc. Lana Hudeček, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje ~ izv. prof. dr. sc. Aleksandra Krajnović, Sveučilište u Zadru ~ izv. prof. dr. sc. Tihomir Luković, Sveučilište u Dubrovniku ~ dr. sc. Jasenka Maslek, Sveučilište u Dubrovniku ~ doc. dr. sc. Matea Matić, Sveučilište u Dubrovniku ~ doc. dr. sc. Marijana Musladin, Sveučilište u Dubrovniku ~ doc. dr. sc. Đorđe Obradović, Sveučilište u Dubrovniku ~ prof. dr. sc. Jurica Pavičić, Sveučilište u Zagrebu ~ doc. dr. sc. Antonela Pivac, Sveučilište u Splitu ~ prof. dr. sc. Majda Rijavec, Sveučilište u Zagrebu ~ prof. dr. sc. Boško Skaramuca, Sveučilište u Dubrovniku ~ doc. dr. sc. Natalia Stagl Škaro, Sveučilište u Dubrovniku ~ dr. sc. Frane Strikić, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša ~ izv. prof. dr. sc. Majda Tafra-Vlahović, Veleučilište Baltazar, Zaprešić ~ prof. dr. sc. Ljerka Šimunković, Sveučilište u Splitu ~ izv. prof. dr. sc. Ivona Vrdoljak Raguž, Sveučilište u Dubrovniku ~ Šime Zupčić, prof., Dubrovnik

239 240