Plemenski Rječnik Ličko-Krbavske Županije. Po Službenim Podacima Krajem 1915
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
Plemenski rječnik ličko-krbavske županije. Po službenim podacima krajem 1915. godine SASTAVIO RADOSLAV M. GRUJIĆ. Glavna snaga hrvatskoga naroda stanovala je već ori velike seobe između Gvozda i Cetine, dakle u današnjoj ličko-krbavskoj žu paniji i sjevernoj Dalmaciji. Taj narod bio je tada podijeljen na više genetičkih plemena, koja su se'brzo izmiješala i provela proces stapanja sa tamošnjim starijim stanovništvom ilirsko-romanskoga, avarskoga i slavenskoga porijekla. Tako, s tijekom vijekova, postade od njih jedan etnografički narod, koji je počeo pokazivati već lijepe znakove kultur noga progresa. Ali, 1527. g. zauzeše Turci gotovo sve te krajeve i iz osnova poremetiše tijek narodnoga života. Tada je znatno izmije njeno i stanovništvo ove zemlje. Jedan dio Hrvata, naročito odličnije porodice, ukloniše se pred Turcima na ostrva i u sjeverozapadne kra jeve — podalje od domašaja turskoga. Drugi dio zarobili su Turci i kao nepouzdan elemenat na Krajini odveli na spahiluke u unutrašnjost zemlje svoje. A na opustjela ognjišta njihova preselili su Turci svoje starije kmetove — ponajviše pravoslavne Srbe — iz raznih krajeva svoga prostranog carstva. Ovi doseljenici bili su u glavnom iste krvi i jezika sa Hrvatima, ali druge vjere, što je u ono doba mnogo zna čilo, te su zato pouzdaniji činili se Turcima. Tek treći dio Hrvata ostao je na ognjištima svojim u ovim zemljama. Ovaj je dio preživio- ubrzo nov proces miješanja i stapanja sa brojnijim doseljenicima. A taj proces, ovom prilikom, izvršio se mnogo brže. Eazlike su bile samo neke manje dijalektičke i etničke osobine; a vjera nije mnogo smetala, jer se i jednima i drugima vršilo bogosluženje slavenskim, jezikom. Otud se i moglo dogoditi, da je na pr. senjski biskup Sebastijan Glavinić, kada je 1696. g. obilazio Liku i Krbavu, našao čak u Kosinju i poslije 10 godina, kako su Turci otud izgnani, da „kaluger seu Eascianus paroehus" Nikola Uzelac vrši vjerske duž nosti i vodi duhovni nadzor nesamo nad pravoslavnima, nego i nad katolicima („obit hic munus pastoris, Schismaticis et Oatholicis ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT. XXI. 18 274 R. GRUJIC, (2) remedia salutis suppeditans." (B. Lopašić : Spomenici hrvatske Kra jine, III. 51). — Ovo miješanje i stapanje Hrvata i Srba zaslužuje naročitu studiju, koja će nam pokazati vrlo zanimljive, nove i poučne rezultate. Tako je već u XVI. vijeku znatno izmijenjeno stanovništvo ovih zemalja. A s tijekom XVII. i XVIII. vijeka nove migracije, u zemlju i van nje, još većma izmijeniše antropogeografske osobine tih krajeva. Pa ipak su Lika i Krbava, više nego i jedan drugi kraj Hrvatske i Slavonije, očuvale čisti narodni karakter tako, da od 204.000 stano vnika jedva i 0-01% pripada drugim narodnostima. U nauci je već utvrđena činjenica, da migracije i porijeklo sta novništva imaju najveći značaj medu antropogeografskim problemima. Tu je danas polazna točka za sve studije o narodima. Bez te osnove nije moguće valjano naučno proučavanje soeiologičkih, etnografičkih i psihologičkih problema. A rezultati tih studija o migracijama i pori jeklu stanovništva bit će od vanređne koristi, jer će nam objasniti nesamo mnoge antropogeografičke probleme, nego i rasprostranjen)e svih etnografičkih pojava, dijalekata i psihičkih osobina; a znatno će pomoći i razjašnjavanje antropologičkih mjerenja i promatranja o kom- pleksijama, kad ova preduzeta budu. Tada tek moći će nam biti razumljivije i jasnije mnoge pojafe iz naše novije historije i novoga socijalnog života. Sva ova i druga slična meditiram'a izazvala su me, kada sam se silom prilika našao u Lici, da tom budućem vrlo važnom naučnom radu o narodu našem i sam pridonesem svoju >leptu, te pomognem položiti što zdraviji osnov svima daljim'* specijalnim istraživanjima i studijama u tom pravcu. Prama statističkim podacima od 1910. godine znali smo, da u ličko-krbavskoj županiji ^stanuje 203.973 građanskih stanovnika u 34.308 zgrada za stanovanje. Ali, sve do sada, nismo znali, kojim plemenima ili rodovima pripada to stanovništvo. Tu prazninu naumio sam ovim radom da popunim. — Pri tom sam uzeo za princip, da vodim-računa samo o onim porodicama, koje imaju svoje posjede i kuće u ovoj županiji, te u njoj zaista stalno borave. Činovnike, trgovce? obrtnike i druge, koji nemaju ovdje posjeda ni kuće, nisam uzeo u obzir, jer bez toga nema dovoljno kriterija, da se njihov boravak u ovoj županiji označi kao stalan. Osim toga, za te porodice može se uvijek i lako doznati iz različnih stručnih „Imenika", koji se često štampaju. /3) PLEMENSKI КЈКСЛЧК LIČKO-KRBAVSKR ŽUPANIJE. - .275 U prvi mah mislio sam. da ću za ovaj pothvat najtočnije po datke naći u gruntovnici. Ali sam se brzo uvjerio, da naše gruntov nice, bar za sada. nijesu dovoljno pouzdano vrelo za takovu vrstu rada. Slutio sam, da bi mi finansijsko ravnateljstvo moglo pružiti mnogo pouzdaniju građu. I nisam se prevario. Tu se, radi 'državnih poreznih interesa, u odličnom i preglednom redu vođi točan popis svega stanovništva u županiji i argusovim "očima pazi na sve promjene u stvari posjeda kuća i zemalja. E e gi s tr i k u ćar i n e pružaju nam imena i prezimena sviju vlasnika kuća po pojedinim poreznim opći nama, po selima, pa često i po zaseocima; a registri t e c i v a r i n e I. i 11. razreda daju nam imena i prezimena sviju stanovnika iznad . 16 godina tako. da tu imamo i sve sluge i sluškinje u popisu. Zato sam ta dva registra i uzeo za osnovu svoga rada, te po njima sastavio ovaj pl emenski rječnik. A da to izvedeni, valjalo mi je. iz po- menutih registara ispisati 34.612 ceduljica, jer upravo toliko ima porodica, koje stalno borave u Lici i Krbavi. Kao dalji rezultat rada moglo se ustanoviti, da u 1.041-om nastanjenom mjestu (2 građa, 2 trgovišta, 312 sela i 725 zaselaka i drugih prebivališta)' ove žu panije boravi stalno najmanje 1.600 plemena, — ako po današnjem shvatanju narodnom ovoga kraja svako prezime označava osobito ple- 1 Međutim nesumnjivo je, da će plemena biti i više, jer je po- 1 Pod plemenom narod naš razumijeva —• bar u Lici, Krbavi i sjevernoj Dalmaciji — sve one porodice, koje imaju jednako prezime i j)održavaju tradiciju, da potječu iz jedne kuće. Pravoslavni imaju za to još jedan jak kriterij — zajedničko krsno ime. Takovi vele, da su rod, rođaci, plemenHaci. Broj porodica nije odlučan. —• Tako i Vla dimir Ardalić, opisujući Bukovicu u sjevernoj Dalmaciji, veli: da selo sastoji iz kuća ili vamilija (koratä) —• dimova. „Vamilije" istoga prezimena sačinjavaju pleme; „a svako pleme, pa bile i dvije kuće, zovu varošom, a to još ako su osamljene". Zatim nabraja sva prezimena u Đevrskama i veli: „Plemena u ovom selu ima 28, a to su: Arda- lići, Baljkovići, Berići, Bilići i t. d." (Zbornik za nar. život i običaje IV. 196). Prema tome i prezimena, što ih u ovom rječniku alfabetičkim redom privodim, zaista su plemenski nazivi. —- Neki su od njih vrlo stari — još iz vremena prije Turaka; drugi su postali za vrijeme Turaka, a najmlađi su utvrđeni većinom za prvih državnih popisa na roda poslije oslobođenja. U selima, gdje ima više porodica jednoga plemena, više su u običaju porodični nazivi — postali obično po ličnom imenu ili nadimku bivšega ili sadašnjeg porodičnog starješine. Zato se često i čuje: „iz pisma1' (po plemenu) zovu se na pr. Star- Čevići, a mi im rečemo (po porodici) Petrići, i t. d. — Takove porodične nazive, za neka sela, privodim u prilogu pod br. II, •2'76 R. GRUJIĆ, (4) uzdano, da i u Lici i Krbavi, kao i po drugim krajevima našim. mnoge -porodice iz različnih plemena nose jednako prezime. To se najčešće događa kod patronimičkih, a onda i kod apelativnih topičkih prezimena. Najjače pleme ima 319 porodica, a mnoga su plemena zastu pana samo s jednom ili s nekoliko porodica. Zato, izumiranje ili ne stajanje pojedinih plemena zbiva se i danas dosta često u Lici i Krbavi. Mnoga od tih izumrlih ili raseljenih plemena ostavila su trag* svoga boravka u ovim krajevima u različnim topografičkim nazivima zemalja, koje su nekad njima pripadale, i u nadimcima ili pridjevcima (prišvareima) onih porodica, koje su ženidbom ili kojim drugim pu tem .naslijedile njihove kuće i zemlje. — Kao primjer jednoga i drugog slučaja iznijet ću u prilogu I. popis plemena izumrlih u gospićkom kotaru, za koja znamo na osnovi topografićkih naziva toga kotara: a u prilogu II. popis nadimaka pojedinih porodica raznih razgranatih plemena u Lici i Krbavi- —• Prvi je popis potpun, a ovaj drugi nije to ni izdaleka, te mi je namjera s njime samo to, da upozorim na tu vrlo važnu činjenicu, kojoj, pri specijaliziranju nauke o plemenima našim, valja prikloniti naročitu pažnju. Snaga današnjih plemena u Lici i Krbavi, prema stanju kra- j e m 1915. godine, može se statistički u glavnom ovako prikazati: 2 plemena sa preko 300 porodica (Uzelci — 319 i Eukavine — 301); 8 plemena sa preko 200 porodica (Tomljanoviei i Tomljenovići — 288, Prpići — 287, Eadakovići — 270, Babici — 263, Kneže vići — 234, Vukelići — 227, Perkovići — 210 i Obradovići — 206): 51 pleme sa preko 100 porodica (Kovaeevići — 195, Oreškovići —• 188, Sertići — 187, Devčići —- 185, Pavičići — 178, Popovići — 178, Došeni — 166, Starčevići — 163, Mesići — 160. Medici — 159, Krznarici — 153, Mandići — 153, Pavelići — 152 it. d.); 150 plemena sa preko 50 porodica (Dujmovići — 98, Milinkovići — 97, Vukovići, Smiljanići i Eogići — po 96, Diklići — 95, Bobici — 93, Ilici — 92, Vujnovići i Pejinovići — po 91, Ivan- čevići i Zorići — po 90 i t. d.); a svako od ostalih 1389 plemena ima manje od 50, često i samo 1 porodicu. Čistoća našega narodnog elementa u Lici i Krbavi vidi se već i po plemenskim nazivima ili porodičnim prezimenima. — Tako upada u oči, da od 1600, prezimena jedva nešto preko dvije stotine nosi jasne znakove stranoga porijekla; pa i tu nismo uvijek sigurni, da je to pleme zaista stranoga porijekla.