Plemenski rječnik ličko-krbavske županije. Po službenim podacima krajem 1915. godine SASTAVIO RADOSLAV M. GRUJIĆ. Glavna snaga hrvatskoga naroda stanovala je već ori velike seobe između Gvozda i Cetine, dakle u današnjoj ličko-krbavskoj žu­ paniji i sjevernoj Dalmaciji. Taj narod bio je tada podijeljen na više genetičkih plemena, koja su se'brzo izmiješala i provela proces stapanja sa tamošnjim starijim stanovništvom ilirsko-romanskoga, avarskoga i slavenskoga porijekla. Tako, s tijekom vijekova, postade od njih jedan etnografički narod, koji je počeo pokazivati već lijepe znakove kultur­ noga progresa. Ali, 1527. g. zauzeše Turci gotovo sve te krajeve i iz osnova poremetiše tijek narodnoga života. Tada je znatno izmije­ njeno i stanovništvo ove zemlje. Jedan dio Hrvata, naročito odličnije porodice, ukloniše se pred Turcima na ostrva i u sjeverozapadne kra­ jeve — podalje od domašaja turskoga. Drugi dio zarobili su Turci i kao nepouzdan elemenat na Krajini odveli na spahiluke u unutrašnjost zemlje svoje. A na opustjela ognjišta njihova preselili su Turci svoje starije kmetove — ponajviše pravoslavne Srbe — iz raznih krajeva svoga prostranog carstva. Ovi doseljenici bili su u glavnom iste krvi i jezika sa Hrvatima, ali druge vjere, što je u ono doba mnogo zna­ čilo, te su zato pouzdaniji činili se Turcima. Tek treći dio Hrvata ostao je na ognjištima svojim u ovim zemljama. Ovaj je dio preživio- ubrzo nov proces miješanja i stapanja sa brojnijim doseljenicima. A taj proces, ovom prilikom, izvršio se mnogo brže. Eazlike su bile samo neke manje dijalektičke i etničke osobine; a vjera nije mnogo smetala, jer se i jednima i drugima vršilo bogosluženje slavenskim, jezikom. Otud se i moglo dogoditi, da je na pr. senjski biskup Sebastijan Glavinić, kada je 1696. g. obilazio Liku i Krbavu, našao čak u Kosinju i poslije 10 godina, kako su Turci otud izgnani, da „kaluger seu Eascianus paroehus" Nikola Uzelac vrši vjerske duž­ nosti i vodi duhovni nadzor nesamo nad pravoslavnima, nego i nad katolicima („obit hic munus pastoris, Schismaticis et Oatholicis ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT. XXI. 18 274 R. GRUJIC, (2) remedia salutis suppeditans." (B. Lopašić : Spomenici hrvatske Kra­ jine, III. 51). — Ovo miješanje i stapanje Hrvata i Srba zaslužuje naročitu studiju, koja će nam pokazati vrlo zanimljive, nove i poučne rezultate. Tako je već u XVI. vijeku znatno izmijenjeno stanovništvo ovih zemalja. A s tijekom XVII. i XVIII. vijeka nove migracije, u zemlju i van nje, još većma izmijeniše antropogeografske osobine tih krajeva. Pa ipak su Lika i Krbava, više nego i jedan drugi kraj Hrvatske i Slavonije, očuvale čisti narodni karakter tako, da od 204.000 stano­ vnika jedva i 0-01% pripada drugim narodnostima. U nauci je već utvrđena činjenica, da migracije i porijeklo sta­ novništva imaju najveći značaj medu antropogeografskim problemima. Tu je danas polazna točka za sve studije o narodima. Bez te osnove nije moguće valjano naučno proučavanje soeiologičkih, etnografičkih i psihologičkih problema. A rezultati tih studija o migracijama i pori­ jeklu stanovništva bit će od vanređne koristi, jer će nam objasniti nesamo mnoge antropogeografičke probleme, nego i rasprostranjen)e svih etnografičkih pojava, dijalekata i psihičkih osobina; a znatno će pomoći i razjašnjavanje antropologičkih mjerenja i promatranja o kom- pleksijama, kad ova preduzeta budu. Tada tek moći će nam biti razumljivije i jasnije mnoge pojafe iz naše novije historije i novoga socijalnog života. Sva ova i druga slična meditiram'a izazvala su me, kada sam se silom prilika našao u Lici, da tom budućem vrlo važnom naučnom radu o narodu našem i sam pridonesem svoju >leptu, te pomognem položiti što zdraviji osnov svima daljim'* specijalnim istraživanjima i studijama u tom pravcu. Prama statističkim podacima od 1910. godine znali smo, da u ličko-krbavskoj županiji ^stanuje 203.973 građanskih stanovnika u 34.308 zgrada za stanovanje. Ali, sve do sada, nismo znali, kojim plemenima ili rodovima pripada to stanovništvo. Tu prazninu naumio sam ovim radom da popunim. — Pri tom sam uzeo za princip, da vodim-računa samo o onim porodicama, koje imaju svoje posjede i kuće u ovoj županiji, te u njoj zaista stalno borave. Činovnike, trgovce? obrtnike i druge, koji nemaju ovdje posjeda ni kuće, nisam uzeo u obzir, jer bez toga nema dovoljno kriterija, da se njihov boravak u ovoj županiji označi kao stalan. Osim toga, za te porodice može se uvijek i lako doznati iz različnih stručnih „Imenika", koji se često štampaju. /3) PLEMENSKI КЈКСЛЧК LIČKO-KRBAVSKR ŽUPANIJE. - .275 U prvi mah mislio sam. da ću za ovaj pothvat najtočnije po­ datke naći u gruntovnici. Ali sam se brzo uvjerio, da naše gruntov­ nice, bar za sada. nijesu dovoljno pouzdano vrelo za takovu vrstu rada. Slutio sam, da bi mi finansijsko ravnateljstvo moglo pružiti mnogo pouzdaniju građu. I nisam se prevario. Tu se, radi 'državnih poreznih interesa, u odličnom i preglednom redu vođi točan popis svega stanovništva u županiji i argusovim "očima pazi na sve promjene u stvari posjeda kuća i zemalja. E e gi s tr i k u ćar i n e pružaju nam imena i prezimena sviju vlasnika kuća po pojedinim poreznim opći­ nama, po selima, pa često i po zaseocima; a registri t e c i v a r i n e I. i 11. razreda daju nam imena i prezimena sviju stanovnika iznad . 16 godina tako. da tu imamo i sve sluge i sluškinje u popisu. Zato sam ta dva registra i uzeo za osnovu svoga rada, te po njima sastavio ovaj pl emenski rječnik. A da to izvedeni, valjalo mi je. iz po- menutih registara ispisati 34.612 ceduljica, jer upravo toliko ima porodica, koje stalno borave u Lici i Krbavi. Kao dalji rezultat rada moglo se ustanoviti, da u 1.041-om nastanjenom mjestu (2 građa, 2 trgovišta, 312 sela i 725 zaselaka i drugih prebivališta)' ove žu­ panije boravi stalno najmanje 1.600 plemena, — ako po današnjem shvatanju narodnom ovoga kraja svako prezime označava osobito ple- 1 Međutim nesumnjivo je, da će plemena biti i više, jer je po- 1 Pod plemenom narod naš razumijeva —• bar u Lici, Krbavi i sjevernoj Dalmaciji — sve one porodice, koje imaju jednako prezime i j)održavaju tradiciju, da potječu iz jedne kuće. Pravoslavni imaju za to još jedan jak kriterij — zajedničko krsno ime. Takovi vele, da su rod, rođaci, plemenHaci. Broj porodica nije odlučan. —• Tako i Vla­ dimir Ardalić, opisujući Bukovicu u sjevernoj Dalmaciji, veli: da selo sastoji iz kuća ili vamilija (koratä) —• dimova. „Vamilije" istoga prezimena sačinjavaju pleme; „a svako pleme, pa bile i dvije kuće, zovu varošom, a to još ako su osamljene". Zatim nabraja sva prezimena u Đevrskama i veli: „Plemena u ovom selu ima 28, a to su: Arda- lići, Baljkovići, Berići, Bilići i t. d." (Zbornik za nar. život i običaje IV. 196). Prema tome i prezimena, što ih u ovom rječniku alfabetičkim redom privodim, zaista su plemenski nazivi. —- Neki su od njih vrlo stari — još iz vremena prije Turaka; drugi su postali za vrijeme Turaka, a najmlađi su utvrđeni većinom za prvih državnih popisa na­ roda poslije oslobođenja. U selima, gdje ima više porodica jednoga plemena, više su u običaju porodični nazivi — postali obično po ličnom imenu ili nadimku bivšega ili sadašnjeg porodičnog starješine. Zato se često i čuje: „iz pisma1' (po plemenu) zovu se na pr. Star- Čevići, a mi im rečemo (po porodici) Petrići, i t. d. — Takove porodične nazive, za neka sela, privodim u prilogu pod br. II, •2'76 R. GRUJIĆ, (4) uzdano, da i u Lici i Krbavi, kao i po drugim krajevima našim. mnoge -porodice iz različnih plemena nose jednako prezime. To se najčešće događa kod patronimičkih, a onda i kod apelativnih topičkih prezimena. Najjače pleme ima 319 porodica, a mnoga su plemena zastu­ pana samo s jednom ili s nekoliko porodica. Zato, izumiranje ili ne­ stajanje pojedinih plemena zbiva se i danas dosta često u Lici i Krbavi. Mnoga od tih izumrlih ili raseljenih plemena ostavila su trag* svoga boravka u ovim krajevima u različnim topografičkim nazivima zemalja, koje su nekad njima pripadale, i u nadimcima ili pridjevcima (prišvareima) onih porodica, koje su ženidbom ili kojim drugim pu­ tem .naslijedile njihove kuće i zemlje. — Kao primjer jednoga i drugog slučaja iznijet ću u prilogu I. popis plemena izumrlih u gospićkom kotaru, za koja znamo na osnovi topografićkih naziva toga kotara: a u prilogu II. popis nadimaka pojedinih porodica raznih razgranatih plemena u Lici i Krbavi- —• Prvi je popis potpun, a ovaj drugi nije to ni izdaleka, te mi je namjera s njime samo to, da upozorim na tu vrlo važnu činjenicu, kojoj, pri specijaliziranju nauke o plemenima našim, valja prikloniti naročitu pažnju. Snaga današnjih plemena u Lici i Krbavi, prema stanju kra- j e m 1915. godine, može se statistički u glavnom ovako prikazati: 2 plemena sa preko 300 porodica (Uzelci — 319 i Eukavine — 301); 8 plemena sa preko 200 porodica (Tomljanoviei i Tomljenovići — 288, Prpići — 287, Eadakovići — 270, Babici — 263, Kneže­ vići — 234, Vukelići — 227, Perkovići — 210 i Obradovići — 206): 51 pleme sa preko 100 porodica (Kovaeevići — 195, Oreškovići —• 188, Sertići — 187, Devčići —- 185, Pavičići — 178, Popovići — 178, Došeni — 166, Starčevići — 163, Mesići — 160. Medici — 159, Krznarici — 153, Mandići — 153, Pavelići — 152 it. d.); 150 plemena sa preko 50 porodica (Dujmovići — 98, Milinkovići — 97, Vukovići, Smiljanići i Eogići — po 96, Diklići — 95, Bobici — 93, Ilici — 92, Vujnovići i Pejinovići — po 91, Ivan- čevići i Zorići — po 90 i t. d.); a svako od ostalih 1389 plemena ima manje od 50, često i samo 1 porodicu. Čistoća našega narodnog elementa u Lici i Krbavi vidi se već i po plemenskim nazivima ili porodičnim prezimenima. — Tako upada u oči, da od 1600, prezimena jedva nešto preko dvije stotine nosi jasne znakove stranoga porijekla; pa i tu nismo uvijek sigurni, da je to pleme zaista stranoga porijekla.