DVOTJEDNIK ZA KULTURNA I DRUŠTVENA ZBIVANJA Zagreb, 29. rujna 2011., godište xiii, broj 318

VJERAN PIRŠIĆ O PIRATIMA IZ BERLINA DRAGAN KLAIĆ (1950.– 2011.)

TEMAT: PRAVO NA PROFESIJU 12 kn (HR), 2,5 km (BIH), €1,6 (SLO) DVOTJEDNIK ZA KULTURNA I DRUŠTVENA ZBIVANJA Zagreb, 29. rujna 2011., godište xiii, broj 318

VJERAN PIRŠIĆ O PIRATIMA IZ BERLINA DRAGAN KLAIĆ (1950. – 2011.)

TEMAT: PRAVO NA PROFESIJU 12 kn (HR), 2,5 km (BIH), €1,6 (SLO) SADRŽAJ INFO PRIPREMILA: JELENA OSTOJIĆ zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 2

Ifon edukacija o seksualnosti. Program koristeći iskustvo filmskih, glaz- je filmska i video umjetnica koja Jelena Ostojić 2, 47 Red Westerns predstavlja filmove benih i književnih uzora. U najno- će se baviti problemima financira- iz specifičnog žanra komunistič- vijem ciklusu naslovljenom Swee- nja visokog obrazovanja i u svoj D ruštvo kog vesterna snimljene u istočnoj ping Confetti From the Floor of će rad uključiti studente, đake i Osvit tekuće demokracije Europi tijekom 60-ih i 70-ih go- the Concrete Hole predstavlja izra- profesore. Hewitt je, naime, osno- Vjeran Piršić 3 dina prošlog stoljeća koji su funk- zito subjektivan i intiman sadr- vala Pučku školu čiji se plan rada O Vukovaru (s Momom Kaporom) cionirali kao odgovor komunista žaj — mračne strane ljubavnih formira kolektivno, ne postoji hi- Vladimir Arsenijević 4-5 na dekadentni žanr američkih ve- veza — gdje svaki rad predstavlja, jerarhija voditelja i vođenih. Osim Suočavanje s dužničkom krizom sterna. Potonji je program realizi- njegovim riječima, "pojmove koji stjecanja znanja, u Pučkoj školi u Europi Komunistički ran u suradnji s Ludmilom Cviko- se rađaju iz naših pogrešnih pre- možete dijeliti vlastito znanje sa Damien Millet i Éric Toussaint 6 vesterni i vom i filmskim festivalom u dodžbi, propalih pokušaja i onda svim zainteresiranim polaznicima, Pored akademskih izdavača Rotterdamu. kada stvari ne ispadnu baš onako a da se pri tome poštuje vaše pravo Murdoch izgleda kao socijalist edukativni kako smo očekivali". Vehabović na — nestručnost. Jedini obavezni George Monbiot 8 erotski filmovi je do sada održao sedam samo- predmet je bubnjanje, ostali su iz- Razgovor s Marcellom Marsom R evija malih stalnih i brojne skupne izložbe u borni. Upisi još traju; prijaviti se na ZFF-u Nataša Petrinjak 10-11 književnosti zemlji i inozemstvu, a dobitnik je i predložiti nove predmete mogu K olumna i brojnih nagrada. Tekst za izložbu, svi na adresi http://puckaskola. Ovogodišnje, deveto izdanje Za- Od 4. do 7. listopada 2011. u Bo- kao i pjesme koji će popratiti ra- wordpress.com. Dubravka Sekulić Regionalni kulturni prostor: dijalog i suradnja Biserka Cvjetičanin 7 greb Film Festivala održat će se oksi će se održati osma po redu dove, priprema Marko Pogačar. arhitektica je iz Srbije koja se već od 16. do 23. listopada na nekoliko Revija malih književnosti, festival Izložba ostaje otvorena do 8. stu- neko vrijeme bavi pitanjima egzi- Histra testa Neven Jovanović 45 zagrebačkih lokacija — u kinima koji predstavlja suvremene autore denog. stencijalnog minimuma, prava na Sjaoci lna i kulturna Europa i Tuškanac, Dokukinu mlađe generacije iz zemalja regije stan i privatizacijom. Za listopad- antropologija Croatia, u Plesnom centru te u koji su se u svojim zemljama afir- ski je UrbanFestival pripremila Leteći derviši i simboličko značenje Muzeju suvremene umjetnosti. mirali i postigli uspjeh kod publike rad pod nazivom Par stvari koje obreda sema Güldane Kalin 12-13 Popratni program uključuje ot- i kritike, dok im u Hrvatskoj nisu znam o neboderima. Isti uključuje Sraati prije poznate programske cjeline, objavljene knjige. Nakon Bosne i arhitektonsku turu minibusom ko- Konačno rješenje ali i potpuno nove filmske pro- Hercegovine, Slovenije, Crne jom će se obilaziti značajni zagre- Igor Stojaković 14 grame. Program Velikih 5 donosi Gore, Bugarske, Srbije i Rumunj- bački neboderi, postavljanje info aktualne filmske naslove iz pet ske ove će se godine na Reviji ploča na svaki od njih te porinuće Viu z alna kultura europskih kinematografija — Špa- predstaviti književnici i književ- internet stranice s informacijama Čemu još (jedna rasprava o) njolske, Francuske, Italije, Nje- nice s Kosova. Za razliku od do- o neboderima kojima se bavila. 16-17 spomenici(ma) mačke i Velike Britanije, s napo- sadašnjih Revija koje je udruga H andsome Furs Kanadska umjetnica Michelle Te- Uvod u turbo-folk dizajn (2) menom da će ove godine u sklopu Kulturtreger organizirala sama, uz ran predstavit će sasvim poseban Bojan Krištofić18-19 predstavljanja EUNIC mreže biti pomoć selektora, ovogodišnja je Handsome Furs nakon nastupa u portret grada Zagreba. Uz malu Eejs prikazan i film iz Austrije, kao še- Revija organizirana u partnerstvu Dubrovniku i na Terraneu ove go- pripomoć minibusa i zainteresi- I know, it’s only turbofolk, ste članice ovog europskog udru- s beogradskim Betonom, kul- dine napokon stižu na klupsku ranih putnika, posjetit će neke but I like it Darko Milošić 20 ženja. Program Moj prvi film ove turno-propagandnim kompletom scenu Zagreba gdje će u sklopu od autora filmova objavljenih na Erotika i naracija (sjećanje na godine uključuje kratkometražne koji izlazi uz dnevni list Danas. svoje turneje predstaviti treći, i po YouTubeu u kojima je napravljen Passolinija) Ivana Seletković 41 uratke autora bogate danske ki- Beton je ove godine objavio an- mnogima najbolji album do prilično poseban i počesto bizaran nematografije Larsa von Triera, tologiju nove albanske književno- sada — Sound Kapital. Supružnici portret Zagreba. Akcija nizozem- T EMA BROJA: Pravo na profesiju Nicolasa Windinga Refna, Susa- sti Kosova pod nazivom Iz Pri- Dan Broeckner, inače frontmen skog autora Jonasa Staala izvest nne Bier, Thomasa Vinterberga i štine, s ljubavlju (Algoritam me- hvaljenih Wolf Parade, i Alexei će se u samom centru Zagreba, a Priredio Poga Andersa Thomasa Jensena. No- dia, Beograd) u kojoj je predstav- Perry nastupit će u petak 30. rujna propitivat će se svijest o javnom i Piscem se ovdje nećeš zvati vost je što će pored dugometraž- ljeno 19 književnika i književnica u Tvornici u Malom pogonu. Prije privatnom. Osim umjetničkog pro- Marinko Košćec 21 nih filmova biti prikazani i krat- s Kosova prema izboru Jetona Ne- Sound Kapitala ovaj montrealski grama, koji će se početi održavati Umjetnost bez zaštite kometražni prvijenci ovih autora. ziraja, dramaturga, proznog pisca indie rock duo, koji je osnovan s prvim danima listopada i trajati Robert Perišić 22-23 Von Trierov prvijenac Element i scenarista s Kosova koji je ujedno 2006. godine, objavio je dva hva- do 9. listopada, UrbanFestival je Razgovor s Nikolom Petkovićem zločina (The Element of Crime) i ovogodišnji izbornik Booksine ljena albuma; 2007. izašao je njihov pripremio konferencijski i film- Marko Pogačar nekonvencionalan je krimić u či- Revije. Na Reviji malih književ- album prvijenac Plague Park, a ski program (6. do 9. listopada, i Boris Postnikov 24 jem je središtu engleski detektiv nosti zagrebačkoj će se publici već prilikom promocije albuma Kino Grič). Konferencijski pro- Anketa 25-28 u Kairu koji pokušava pronaći predstaviti Genc Kadriu, Ervina Boeckner je najavio da rade na gram sastoji se od predavanja u Kazalište ubojicu služeći se kontroverznim Halili, Avni Rudaku, Shpëtim Sel- drugom studijskom albumu koji kojima će se na zanimljiv način metodama iz knjige vlastitog men- mani, Halil Matoshi, Ardian Hax- je svjetlo dana ugledao 2009. go- susresti teorija i praksa, a filmski Falsifikat svjetskog kazališta Nataša Govedić 29 tora, a temelji se na tome da se haj, Arben Idrizi i Ballsor Hoxha. dine pod nazivom Face Control. program listopadskog UrbanFe- osoba pokuša identificirati s ubo- Sva čitanja održat će se u književ- Oba albuma izdana su za jednu stivala, naslovljen Vizualni kolegij: O sipkom pijesku i tupim jičinim umom. Jedina autorica u nom klubu Booksa. od najznačajnijih američkih izda- O zgradama i ljudima, sastavio je sjekiricama Suzana Marjanić 30 ovom programu jedna je od naju- vačkih kuća Sub Pop. Petar Milat, filozof i teoretičar, ko- Razgovor s Robertom Sošićem spješnijih danskih i europskih su- ordinator teorijskog, izdavačkog i Suzana Marjanić 31-32 vremenih redateljica te ujedno A tmosferični, muzičkog programa Multimedijal- Imn emoriam druga redateljica u povijesti koja lirski, U rbanFestival nog instituta. Dragan Klaić: mapiranje jed(instve) je za dugometražni film osvojila UrbanFestival organizira ne biografije (1950-2011) Oscara (film In a Better World, subjektivni Ovogodišnji UrbanFestival odvi- [BLOK], neprofitna nevladina or- Katarina Pejović 33 2011). Njezin prvi cjelovečernji realizam jao se prvih dana ljeta, tijekom ganizacija koja producira i orga- Akter i kreator – osoba europskog igrani film Freud napušta dom lipnja i srpnja, a nastavak stiže s nizira inovativna umjetnička do- formata Kolege i prijatelji (Freud Leaving Home) dobio je U četvrtak, 6. listopada, u Kući za prvim jesenskim danima, počet- gađanja, radi na širenju i promjeni Dragana Klaića 34 međunarodne pohvale, a govori o ljude i umjetnost Lauba bit će kom listopada. U sklopu umjetnič- javnog prostora kroz poticanje Vježbanje egzila 25-godišnjoj djevojci Freud iz ži- otvorena prva izložba koju ova kog dijela programa predstavlja participacije građana, hibridne Dragan Klaić 35-36 dovske obitelji iz Stockholma koja institucija za predstavljanje mo- četiri nova rada, a pripremljen je i umjetničko-istraživačke projekte Ga lazb je prisiljena suočiti se s bolešću derne i suvremene hrvatske konferencijski te filmski dio. Ovaj usmjerene na promišljanje druš- svoje majke, međusobnim odno- umjetnosti priprema za jednog festival, koji se bavi pitanjima jav- tvenih fenomena i urbane struk- Akademija + akademici = sima unutar obitelji kao i svojim umjetnika. Od sredine lipnja, kada noga prostora i javnosti u najširem ture. [BLOK] radi na stvaranju i akademizam Trpimir Matasović 37 identitetom. Film je nagrađen na je Lauba otvorena, posjetitelji su smislu, poziva umjetnike na pro- održavanju kontinuiteta umjet- Program kao posljednje idealno nizu svjetskih i europskih filmskih kroz nekoliko sekvenci Nestalnog dukciju novih radova, i to tako da ničkog djelovanja u javnom pro- tumačenje Petra Pavić 37 festivala. Program Kockice donosi postava mogli pobliže upoznati se uhvate u koštac s konkretnim, storu. Kjin ge aktualne kratkometražne produk- fundus Zbirke Filip Trade. Počet- gorućim pitanjima ili da u suradnji Nježne orgije Višnja Pentić 38 cije domaćih autora i autorica, dok kom listopada, na njezinoj stalnoj s lokalnim stanovništvom, umjet- Dugi marš mimo institucija Bibijada uključuje filmske hitove adresi u zagrebačkoj četvrti Črno- nicima, udrugama te stručnim A rhitektura Milana Romić 40 za one najmlađe. Dva nova pro- merec, bit će predstavljeni najno- pojedincima prilagode postojeće bivše Proza grama publici nude priliku da po- viji radovi slikara mlađe genera- radove lokalom kontekstu. Listo- gledaju komunističke vesterne i cije, Zlatana Vehabovića, jednog padski program UrbanFestivala Jugoslavije Zadarska čitanka edukativni erotski film. Seksualna od uzdanika Zbirke. Vehabović je predstavit će umjetnički program, književna udruga ZaPis 42-44 edukacija na filmu program je u kao primarni medij svoga rada rezultat rada četvero umjetnika na Udruženje hrvatskih arhitekata 7. Ne atj čaj selekciji filmskog kritičara Dani- izabrao figurativno slikarstvo koji četiri različite teme. Nicole Hewitt i 8. listopada u Multimedijalnom Volvoksi ne svijetle u mraku ela Rafaelića koji predstavlja fil- sam pobliže određuje kao "atmos- i Dubravka Sekulić tematiziraju kulturnom centru u Splitu orga- Sven Popović 46 move snimljene kroz 20. stoljeće ferični, lirski, subjektivni reali- probleme školstva, prava na stan, nizira konferenciju Prostori Ovdje je voda dragocjena u različitih društvenim prilikama, zam". Istraživanju narativnih mo- privatizacije i egzistencijalnog mi- Moris Mateljan 46 a kojima je cilj gućnosti slikarstva posvetio se nimuma. Nicole Hewitt hrvatska – nastavak na str. 47. društvo zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 3 O svit tekuće demokracije Zašto pirati s Kariba nemaju veze s Piratskom strankom (iako neki tvrde suprotno) Vjeran Piršić

rošli tjedan kroz hrvatske me- država plaća npr. Microsoftu i kolika sred- dije brzinom svjetlosti projurila stva državne i privatne tvrtke troše na (u P je informacija o senzacionalnim biti sasvim nepotrebne) licence. Pri tom se rezultatima lokalnih izbora u Berlinu. I dok i uvijek pitam koliko tu ima korupcije, a je većini građana sasvim jasno što znači to- koliko inercije i obične ljudske gluposti. Na- talni debakl liberalne stranke (upućenijima ime, u ranim danima informatike softver se i zašto je sasvim logično da se to dogodilo), slobodno dijelio i mijenjao među malobroj- senzacionalni uspjeh Piratske stranke, koja nim korisnicima računala na sveučilištima, je od nule skočila na 8,9 posto glasova (i istraživačkim laboratorijima, institutima te osvojila 15 mjesta u gradskom parlamentu) vladinim organizacijama. U tim ranim da- iznenadio je mnoge. Pri tom, većina naših nima sav softver je bio slobodan. Tek krajem građana (kroz osobno doživljavanje hrvat- 70-ih godina 20. stoljeća pojedine su tvrtke ske političke kaljuže) navikla na standar- (među kojima prednjači Microsoft), bojeći dne političke forme i pozicije, potpuno je se konkurencije, počele zatvarati izvorni kod neinformirana o tom novom (i ne samo) i licencirati svoj softver tako da ograničava političkom fenomenu. Pa je dio njih kao prvu slobodu korisnika. Taj model je vrlo brzo referencu i asocijaciju pomislio na poznati prihvatila većina informatičke industrije. holivudski uradak, koji su s djecom gledali u kinima ili na sve više zaglupljujućem TV-u Slbodnio softver, udžbe- (Nz e) amisliva budućnost Hr- antiteroristički zakoni moraju mijenjati, jer (prava informacija je da se piratska stranka nici…. Nasuprot tom modelu, 80-tih vatske I tako se tamo uvečer jednog sa- ugrožavaju ovo pravo. nazvala po legendarnom servisu http://the- godina 20. stoljeća nastao je pokret koji svim normalnog radnog dana dogodila (para- piratebay.org/). se zalaže za ponovno uvođenje slobodnog lelno s još 50-ak zemalja svijeta) prezentacija Temeljni prihodi za sve i te- softvera u svakodnevni rad. Taj pokret ute- i distribucija nove verzije Linuxa. Otišao sam kuća demokracija Mogao bih još Iz prvog reda partera Zbog meljio je Richard Stallman, no i prije njega na prigodni tulum sa svojim USB memory mnogo pisati o programu stranke, ali čini svega toga, odlučio sam se za pisanje ovoga je postojao slobodan softver (npr. BSD). U stickom i kada sam ušao u centralni prostor, mi se da je bolje da ga čitatelji sami na in- teksta pri čemu smatram da sam za njega praksi, veoma lako možete uvidjeti kako ro- doživio sam totalni šok. Ekipa koja je ska- ternetu pronađu pa i kreiraju. Ovo drugo kvalificiran iz barem tri razloga. Kao prvo, bovanje licenciranim programima guši naše kutala unaokolo na glazbu baskijskih pan- je smisleno reći jer su prilikom sastavljanja iako me mnogi znaju kao ekološkog aktivi- društvo. A da ne govorimo o nemogućnosti kera (s kojima ponekad svira Manu Chao) svojeg stranačkog programa u Berlinu kori- sta, moja prava profesija je informatika. Od realizacije nekih avangardnijih ideja kao na izgledala je kao komandni most svemirskog stili internet pri čemu je sudjelovalo čak 12 nje živim već više od 20 godina i dobro sam primjer da se udžbenici za djecu u školama broda "Voyager"! Mogli ste sasvim jasno tisuća ljudi! Čini mi se bitnim razmotriti i upoznat sa zbivanjima u tom sektoru. Moje objave na internetu, tako da ih naša djeca be- uočiti likove za koje biste uz malo mašte i/ili odnos tradicionalnih političkih Zelenih i ove fundamentalno stručno opredjeljenje je ko- splatno mogu prema potrebi skidati i printati dima nekog jointa zaključili da su Klingonci, nove snage. Njega je (po meni) najbolje iska- rištenje otvorenog koda (engl. open source), (što jasno podrazumijeva i da svako dijete Vulkanci, Ferengiji i sl. U jednom trenutku zao Predsjednik Piratske stranke Njemačke i to iz mnogih razloga, o kojima ću uskoro dobije računalo — moguće i besplatno, npr. s pomislio sam da bi bilo dobro da si hitno pri- Sebastian Nerz kada je obećao: "Za razliku nešto više reći. Kao drugo, 2006. godine bo- Linuxom osvježeno otpisano računalo neke bavim barem neki turban, da se ča je manje od Zelenih, planiramo i u budućnosti ostati ravio sam u Švedskoj pa sam iz "prvog reda velike tvrtke). Stoga je Piratska stranka, sa moguće razlikujem od ekipe. vjerni svojim idealima". partera" pratio genezu te danas sve respek- svojim dosljednim zagovaranjem besplatnog Ovu priču ispričao sam da bih opisao iz Sada bih se ukratko osvrnuo na moguć- tabilnije političke snage. I kao treće, kako interneta i slobodnog softvera apsolutno kakvog je miljea krenula danas ta već neza- nost sličnog političkog incidenta u zemlji sam već skoro deset godina više ili manje adekvatan politički tumač mojih profesio- nemariva politička priča. Vrijeme je da se Hrvata na brdovitom Balkanu. Mislim da je uključen u (zasad nažalost neuspješne) po- nalnih i društvenih potreba. fokusiramo na njihove glavne zahtjeve, a to nepotrebno ukazivati na potrebitost istoga; kušaje stvaranja nove i drugačije političke Kao drugo, Švedska. U toj prekrasnoj su – što više direktne demokracije, daleko dovoljno je da površno promotrite početak opcije u Hrvata (čitaj zelene), smatram da sređenoj skandinavskoj zemlji boravio sam veća transparentnost institucija i zaštita po- kampanje za predstojeće parlamentarne iz- mogu detektirati zašto takvih uspjeha (na- duže vrijeme 2006., iste godine kada je tamo dataka koji su on line te uvođenje temeljnog bore. Osim dvije glavne stranke koje sve više žalost, za sada) nema i kod nas. i osnovana prva piratska stranka, the Swe- prihoda za sve građane. Isto tako Pirati žele funkcioniraju kao sijamski blizanci i njima Prije svega, smatram važnim naglasiti dish Piratpartiet. Inače, Stockholm je zaista uvesti i "tekuću demokraciju", kombinaciju u koaliciju priheftanih klijentelista, imamo da se radi o nezanemarivoj političkoj snazi; predivan grad. Pored ostalog, omogućuje direktne i reprezentativne demokracije, koja i stotinjak raznoraznih strančica, bez realne u Švedskoj na primjer, u svibnju 2009. go- vam fantastičnu osobnu slobodu pa i krea- bi građanima omogućila veće uključivanje u šanse da (prvenstveno zbog fragmentirano- dine, pirati su postali treća stranka po broju tivnost. Jedna mala ilustracija je da sam (već proces donošenja odluka, a ne tek odlazak na sti) naprave neki ozbiljan rezultat. Ta (u biti članova. Organizacija Mladi Pirati koja je 2006.) u hotelskoj sobi imao pristup na 3 glasanje svakih četiri ili pet godina. Mislim tragična) činjenica nažalost vrijedi i za cca pomladak Piratske stranke najveća je orga- besplatne širokopojasne wireless mreže. Isto da je podanicima oligarha koji se odaziva 8 postojećih stranaka sa zelenim u nazivu. nizacija mladih (po svome broju) u Švedskoj. tako, Stockholm vam omogućava apsolutno na ime Bandić smislenost takvog zahtjeva Kada se na to nakalemi i pandemijski nepo- Na izborima za europski parlament 2009. beskonfliktno izražavanje vaših društvenih, sasvim razumljiva. Također se danas uza tizam ("Dragi barba Luka...") i dobro nje- godine Piratska stranka dobila je 7,13 posto kulturoloških i političkih opredjeljenja. Pa svoje temeljne ciljeve zalaže i za edukaciju govana korupcija pa na to još i sve uočljiviji glasova što je rezultiralo prvim mandatom tako je npr. u subotu navečer uži centar o pravima građana, reviziju prava o inte- neokolonijalni gen, sva bijeda onoga što se u Europskom parlamentu. grada prepun prekrasnih plavokosih ljudi, lektualnom vlasništvu. Ako želimo ukratko naziva politička elita postaje jasno vidljiva. koji se zabavljaju u fancy-trancy klubovima sistematizirati osnovne programske odred- Kr o upcija, inercija ili glu- na višim katovima, odjeveni u prestižne nice kao najbolje (i najautentičnije), citirao Za izbORE bez mučnine I na kraju, ps o t? Vratimo se softveru. Veoma če- odjevne marke (to je ono ča bi mi u Rijeci bih Šveđane; oni imaju Deklaraciju principa uvijek isto pitanje: što da se radi? Po meni, sto kažem da je pitanje slobodnog softvera kasnih 70-ih zvali šminkeri). Ali nekoliko Piratske stranke u odnosu na zakone Šved- usprkos uspješno izvedene lobotomije nad jedno od ključnih civilizacijskih pitanja. Isto stanica metroa dalje, u izvrsnim podzemnim ske. Trenutna verzija je V 3.2. Iznad svega: građanima — biračima u RH (izvedene s no- tako smatram da besplatan širokopojasni klubovima na sasvim drugu glazbu pleše "Promoviranje globalnog prava koje bi tre- gometom, Big brotherom, turskim sapuni- internet spada u temeljna ljudska prava, jedna sasvim druga ekipa; ono što bi u Ri- balo omogućiti rast informatičkog društva"; cama i generalno, programima tipa RTL), prvenstveno zato što su pojedinci koji ga ne- jeci kasnih 70-ih zvali rokeri ili pankeri. Isto Autorsko pravo: "Tvrdimo da je današnji mislim da je vrijeme za akciju pa i reakciju. maju bitno limitirani u odnosu na pojedince tako, možete otići na fantastične koncerte sistem autorskog prava neuravnotežen"; Di- Naime, kao nikada do sada čini mi se da je u koji uživaju u toj blagodati. Dosljedno tome, klasične glazbe ili npr. na koncert Cesárie jeljenje datoteka ("file sharing") trebalo bi našem društvu (pre)mali (pre)ostali dio ko- već poduže vrijeme na svim računalima koje Évore, ali jednako tako u najstrožem centru biti dekriminalizirano; Patenti: "Privatizirani liko-toliko misleće populacije shvatio da je koristim nalazi se Linux; i na poslu, i doma grada (nešto kao Trg bana Jelačića) imate monopoli su jedni od najgorih neprijatelja "vrag odnio šalu". Osobno, iako sam vrijed- i u obje udruge u kojima volontiram ("Eko kulturni centar koji djeluje kao inkubator društva" - otuda njihov stav da su patenti nosno i funkcionalno (iako zasad ne i poli- Kvarner" i "Solarni klaster"). Jedina (le- za raznorazne avangardne projekte koje bi, zastarjeli i da ih treba postupno uklanjati. tički) dio pokreta zelenih, ne mogu uočiti galno dobivena) instalacija XP Windowsa da ih pokuša izvesti neki naš srednjoškolac, Što se tiče patenata na lijekove, Piratska šansu da se po sličnim principima i kod nas služi nam samo za pohranu podataka s iP- završili sa sigurnim izbacivanjem iz škole. partija predlaže povećanje podrške vlade pojavi (konačno!) zdrava politička snaga, hone i BlackBerry uređaja. I tako, uživajući Bitno je napomenuti da taj veliki kulturo- za istraživanje i razvoj da bi se nadoknadio tako da nećete morati ublažavati osjećaj muč- u svim blagodatima slobodnog softvera i loški eksperiment u centru grada (gdje se gubitak privatnih istraživanja i razvoja, ako nine kada glasate za najmanje lošu opciju na nepostojanju virusa u tom okruženju, (po) zaista redovno događaju stvari tipa naj- nema patentne zaštite za inovacije); Privat- dan izbora. Gdje su njezini korijeni jasno je često dobijem grč u želucu kada saznam jezovitijih predstava s "Eurokaza") plaća nost: "Svaki pokušaj kršenja ovog prava po- vidljivo, a hoće li ona biti nazvana piratska, kolika sredstva poreznih obveznika naša država. trebno je ispitati" – otuda njihov stav da se zelena ili nešto treće, vrijeme će pokazati. društvo zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 4 Oo Vuk varu (s Momom Kaporom) Prvi susret književnika podunavskih zemalja koji se 9. i 10. rujna održao u Vukovaru, poslužio je Vladimiru Arsenijeviću za prisjećanje na grad u kojem je točno prije 20 godina počeo rat i neslavnu ulogu koju su u njemu odigrali neki srpski intelektualci Vladimir Arsenijević

odine 1995., kad je moja prva "Uh, hvala, zaista", odgovorio sam, knjiga U potpalublju dobila Ni- zbunjen još više, jer nekako nisam mo- G novu nagradu za roman godine gao da poverujem da tu rečenicu izgovara i postala instant bestseler, i dalje sam, kao upravo čovek od koga bih tako nešto tih i ranije, radio kao turistički vodič u jednoj godina ponajmanje očekivao. beogradskoj turističkoj agenciji. "Ma, i više nego odlično", gotovo je To sam leto većim delom proveo na klicao Momo Kapor, "fantastično! Iskreno ostrvu Tasos u severnoj Grčkoj. Boravio ti ovo govorim. Sve ti to radiš izuzetno sam u letovalištu Makrijamos, strmoj, šu- profesionalno. Svaka čast, zaista. Samo što movitoj uvali s plažom prekrivenom belim moram nešto da ti priznam: slušao sam te peskom za koji se pričalo da ga je stari na radiju neki dan, pričalo se o ratu u Hr- vlasnik još pedesetih kupio u Egiptu i do- vatskoj i, da ti kažem, ne slažem se sasvim vukao tu direktno iz Sahare. Naše grupe s tobom, ali, hajde da kažem, razumem te. turista su se uredno smenjivale, a ja sam ih Mlad si i tako dalje. Nisi navikao. Žao ti dočekivao i brinuo o njima i svim njihovim je. Međutim, pazi: u jednom jako grešiš." potrebama. Dolazili su beli i premoreni, a Aha, pomislio sam. Znao sam da iza odlazili s osmesima na preplanulim licima. čitavog tog početnog oduševljenja stoji Među njima je uvek bilo i poneko lice iz me- već nekakva kvaka, te da uzbudljiv preo- dija: Bora Čorba, Lokica Stefanović, Boba kret naprosto mora da usledi. Inače preda Stojnić, Lazar Ristovski, Dušan Kovače- mnom ne bi sedeo autor tolikih literarnih vić, Đuza Stojiljković, Aleksandar Tijanić hitova—the one and only Momo Kapor. pa čak i Zoran Đinđić, letovali su tamo A on se tad naglo nagnuo ka meni. te godine. Bilo je to vreme kada su samo Prostor između nas se drastično suzio. malobrojni mogli sebi da priušte odmor u Kad god bi mi neko tako iznenada uleteo inostranstvu pa je ta visoka koncentracija u zonu, ja bih se uvek blokirao i srce bi mi poznatih ličnosti bila na izvestan način ra- snažno zabubnjalo. Tako je bilo i sad. Hteo zumljiva i očekivana. Tako je sredinom leta Tako sam pristupio i Momi Kaporu, sam da se nekako odmaknem, ali stolica te devedeset pete, na Makrijamos stigao i kad je stigao na Makrijamos u društvu je naslonom bila oslonjena o živu ogradu Momo Kapor. Bio sam, prirodno, poslovno Svi oni prizori koje svoje vitke, plavokose supruge. Moj recept pa nije bilo kud. Oblizao sam suve usne i ljubazan prema njemu, ali intimno popri- za pristup poznatima bio je da primenju- nemoćno zatreptao. lično suzdržan. Ako u ranijem vremenu smo tada užasnuti jem istovetnu blago mehaničku ljubaznost, "Pričali ste o Vukovaru", gotovo mi je Momo Kapor svakako nije spadao u moje gledali po prvi put: koju sam koristio i pred svima ostalima, i došapnuo Momo Kapor. Osetio sam salve omiljene pisce, prema njemu ujedno nisam masovne grobnice da naprosto ničim ne pokazujem da znam njegovog daha na obrazu. imao razloga da gajim nikakve antipatije. pune civila, leševi po ko su, a kamoli šta mislim o njihovom Međutim, od početka devedesetih i svih razrušenim ulicama radu, javnom nastupu ili njima samima. Klimnuo sam glavom. Vukovar je defi- ratova koji su nas sačekali odmah tu, iza Tako je komunikacija naprosto bila lakša nitivno bio tačka na kojoj smo se on i ja ugla, bio sam šokiran i duboko zgađen svim jednog utučenog po mene. Ali uprkos svoj mojoj inicijalnoj nepomirljivo razilazili. Količina razaranja njegovim ratnohuškačkim izjavama, kojima grada, deca čije suzdržanosti, Momo Kapor me je otkravio i sva ona tragedija koja se četiri godine je tih godina naprosto zasipao medije. Za su kose posedele veoma brzo, verovatno brže od bilo koga ranije sručila na taj grad bila je gotovo mene (a verujem i za mnoge druge) sve je nakon stotinjak drugog. Pokazao se, možda i očekivano, nepojmljivih razmera. Naše suočavanje to bilo utoliko frapantnije što je dolazilo od kao izuzetno prijatna i interesantna osoba. s posledicama onoga što su tamo učinile čoveka koji se proslavio po, kao, urbanoj dana provedenih u Razgovori s njim bili su laki, zabavni i is- razularene trupe pijanih rezervista iz Sr- prozi i svojevrsnom mangupskom duhu podrumima—Vukovar punjeni najneobičnijim anegdotama i in- bije puštenih s lanca, i oni tenkovi koji su kome bi takođe lako pristajali značajna je ukratko bio formacijama. Znao je tačno kad da počne cvećem ispraćani u rat, bilo je izuzetno po- širina pogleda, tolerancija i pacifizam. Me- tadašnja mera naše i kad da stane, u konverzaciji nikad nije tresno. Mene lično je iz osnova izmenilo, a đutim, ne, devedesete su nam donele mnoga dominirao, a pitao je u jednakoj meri u o svemu tome sam na najneposredniji način neprijatna iznenađenja, a otkriće Mome okrutnosti i našeg kojoj je odgovarao. Retki su ljudi s tako pisao i u knjizi U potpalublju. Svi oni pri- Kapora kao tvrdokornog srpskog šoviniste ludila istančanim osećajem za ritam razgovora zori koje smo tada užasnuti gledali po prvi bilo je samo jedno od mnogih, ni po čemu kao što je to bio Momo Kapor kakvog put: masovne grobnice pune civila, leševi najvažnije. Ali, da je doprinelo gorčini po- pamtim. Sretali bismo se svakog jutra u po razrušenim ulicama jednog utučenog raza svega u šta sam ja intimno verovao, restoranu ispred recepcije i pili kafu opu- grada, deca čije su kose posedele nakon jeste. Ovaj nekad srazmerno simpatični, "mirotvorstva", neprestano sam bio pri- šteno ćaskajući, on bi često usput crtao, stotinjak dana provedenih u podrumima— šatro urbani pisac, najmilije čedo čuvene sutan na svim postojećim—samo privre- dok je do nas s plaže dopirala platinasta Vukovar je ukratko bio tadašnja mera naše zagrebačke biblioteke "Hit" i rado čitan meno otvorenim—medijima. Moj je život, svetlost sunca koje se prelamalo o svetloze- okrutnosti i našeg ludila, krajnji domet autor od Triglava do Đevđelije, preživeo tako, odjednom postao značajno napetiji lene talase Tračkog mora i onaj zamamni nakaznog projekta koji je zarazio tolike je podroban preobražaj u izrazito aktivnog i neprijatniji nego ranije. O poslu da i ne slatki morski žagor. Jednog dana, tako, u među nama i doveo nas ovde gde se danas medijskog promotora rata i ekstremne me- govorim. Budući da sam se bavio jednom sred razgovora o ko zna čemu, Momo Ka- nalazimo. Bilo je, međutim, i tada mnogih, đunacionalne mržnje s posebnom fascina- suštinski uslužnom delatnošću, nastojao por mi je iz neba pa u rebra rekao da zna kao što ih nažalost i danas ima, koji su o cijom Radovanom Karadžićem. Pokazalo sam da budem jednako neutralan i ljubazno da sam ja "onaj nagrađeni mladi pisac" i čitavoj stvari razmišljali na jedan značajno se, tako, da je naš masovno obožavani pisac nastrojen prema svim gostima bez razlike. dodao da se poprilično iznenadio kad me drugačiji, po meni suštinski bezosećajan, lakih nota istinski zaljubljenik u smrt. Te godine sam, međutim, primećivao kako je video u ulozi turističkog vodiča. nerazumljiv način. Niko, doduše, kao kralj Te godine, i ja sam, igrom bizarnog se pojedini gosti presamićuju preda mnom "Pa, to je moj posao", promumlao sam i svih sociopata, preplanuli, sedokosi, plavo- spleta okolnosti, postao atraktivan za širu od nekakve nelagode—bilo im je neobično, slegnuo ramenima. Bio sam zbunjen, ose- oki, belozubi i beskrajno šarmantni Momo javnost. Knjiga U potpalublju bila je ne- možda čak i pomalo glupavo, što ih ličnost ćao sam se u izvesnom smislu raskrinkano, Kapor, na ostrvu Tasos jula godine 1995. očekivani, ali apsolutni hit te devedeset koju su viđali na televiziji sad dočekuje na mislim da sam možda i pocrveneo. Ali, či- Istih onih vrelih dana kada se u Bosni pete. S obzirom na to što se tematski bavila grčkom ostrvu, pomaže im da se smeste u nilo se da on to ne primećuje. Čestitao mi odvijao jedan novi masakr koji će daleko ratom u Hrvatskoj 1991., posebno straho- sobe, daje im neophodne informacije i u je na nagradi. "Knjigu nisam pročitao, pri- nadmašiti sve što se dogodilo u Vukovaru vitim razaranjem Vukovara, te onim fija- njihovo ime organizuje turističke obilaske znajem", rekao je, ne skidajući svoje svetle i praktično ga baciti u zasenak. skom od pokušaja mobilizacije rezervista i slične aktivnosti. Ali, ja sam sve to gutao oči s mene, "ali pratim redovno sve tvoje Samo što mi u rajskom letovalištu u Beogradu i drugim srpskim gradovima, i uporno nastavljao sa svojom profesional- nastupe po medijima. I moram da kažem: Makrijamos to još uvek nismo mogli da kao i da je to bila godina Miloševićevog nom uslužnošću. odlično ti sve to radiš, zaista—odlično! " znamo. društvo zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 5

"Pričali ste o Vukovaru", ponovio je o baroku? Ali nisam ništa rekao. Između propustio ovu sjajnu priliku da bliže upo- ovog prokleto baroknog i prokleto divnog Momo Kapor, nešto glasnije—imao sam nas je ionako stajao zid. znam Vukovar—grad ljubaznih ljudi, gde grada, za kojima sam ja tugovao i tada kao utisak da će me njegove svetloplave oči "Jer, to je bio najobičniji provincijski se pravi sjajan fiš-paprikaš s testeninom, i dan-danas, a koje je Momo Kapor, taj progutati. "I ti si jako lepo govorio. Ali, barok, razumeš!" gotovo je uzviknuo tada kao i druge lokalne slavonske i sremske naš velepopularni pisac lakih nota, u svom svejedno grešiš, znaš. Zato što, realno, Momo Kapor. "Praktično—ništa!" đakonije, gde se pije ukusni espreso na zastrašujućem ledenohladnom estetizmu nema baš nikakvog razloga da ti bude "Praktično ništa", ponovio sam za njim mnogobrojnim terasama i kafićima, uz potpuno propustio da primeti. žao tog grada." kao hipnotisan. Nisam mogao da verujem koji teče predivan široki Dunav, grad koji S barokom ili bez njega. šta čujem. i dalje pokazuje mnoge svoje ožiljke, ali Do nas je u tom trenutku ponovo dopro se ujedno i obnavlja, ma koliko sporo, i veseli letnji žagor s plaže i zvonki smeh za- u koji ću se uvek rado vratiti bez obzira Originalno objavljeno na V eče se lagano dovoljnih turista. Pomislio sam na sve one na to šta je o kvalitetu njegovog baroka www.pressonline.rs, 17. rujna 2011. spuštalo, vodena poginule i ranjene, na sve čiji su domovi imao da kaže danas, nažalost, pokojni masa je namah uništeni, čije su porodice prepolovljene, Momo Kapor. potamnela, a meni voljeni osakaćeni ili mrtvi, životi smrvljeni Tu sam se, uostalom, šetajući pored na nesastavljivu paramparčad, na svu tu Dunava i posmatrajući sunce kako se pre- se učinilo da njome strašnu gomilu ljudske patnje koju je za divno prelama u zelenoj vodi, nakon ko ponovo plutaju mene tada predstavljao—Vukovar. zna koliko godina setio tog mog davnaš- nerazaznatljivi, Kakav crni barok, provincijski ili bilo njeg poznanstva s njim i opisane epizode naduveni leševi, Srbi koji drugi?? u letovalištu Makrijamos onog stravičnog "Ništa, tako je", odgovorio mi je Momo i vrelog jula 1995. kad sam otkrio njegovu jednako kao i Hrvati, Kapor, uz svoj neodoljivi osmeh, ko- suštinsku bezosećajnost koju je vešto ma- ali uvek i jedino civili, načno izlazeći iz moje zone i smeštajući skirao svojim čuvenim šarmom. I osetio najobičniji građani se udobno u naslon sopstvene stolice, "baš sam da ga, možda zato što više nije među ovog prokleto ništa. Vukovar je—ništa. " nama, zapravo više i ne mrzim zbog svega baroknog i prokleto *** toga. Bilo mi ga je, moram da priznam, čak Od tad je prošlo punih šesnaest godina, na izvestan način žao, zbog svega što je taj divnog grada a od vukovarskog masakra čitavih dvade- čudni čovek bio u stanju i zbog svega što set. Nedavno sam pozvan u taj barokni nije bio u stanju. Nekad sam ga iskreno grad na Dunavu i Vuki da, povodom ne- mrzeo, a sad više ništa osim tuge nisam bio veselog jubileja dve decenije od njegovog u stanju da iscedim iz sebe. Tuge zbog onog Svario sam njegove neobične reči, i razaranja, učestvujem u Prvom susretu njegovog: "Vukovar je—ništa", i načina na ledena jeza mi je proklizala niz kičmu. književnika podunavskih zemalja zajedno koji je čitav jedan grad, sa svim njegovim "Nikakvog, zaista?" promucao sam. "Kako s još nekoliko pisaca iz regiona s kojima žiteljima, anulirao jednim ovlašnim po- to mislite?" sam ionako prijatelj i koje je uvek uživanje kretom ruke. "Pazi", uzvratio mi je Momo Kapor, ponovo videti, poput Roberta Perišića, Veče se lagano spuštalo, vodena masa "pazi, naivno je da misliš da je ono tamo Srećka Horvata, Damira Karakaša ili Sel- je namah potamnela, a meni se učinilo bio neki ne znam kakav barok, razumeš! " vedina Avdića. Upoznao sam Ivanu Simić da njome ponovo plutaju nerazaznatljivi, I osmehnuo mi se, s divljom veselošću. Bodrožić, a bio je tu i Teofil Pančić, kao naduveni leševi, Srbi jednako kao i Hrvati, Barok, pomislio sam, ko je ikad govorio i još mnogi drugi. I drago mi je što nisam ali uvek i jedino civili, najobičniji građani oglas

www.zagreb-festival.com

6. ZAGREBAČKI 6TH ZAGREB HRVATSKI MEĐUNARODNI INTERNATIONAL GLAZBENI ZAVOD 14 – 16/ CROATIAN MUSIC FESTIVAL CHAMBER MUSIC INSTITUTE KOMORNE GLAZBE FESTIVAL 10/2011 GUNDULIĆEVA 6A Susanna Yoko Henkel + Gabriela Montero + Boris Brovtsyn + Lauma Skride + Sam McElroy + Jing Zhao + Guy Ben-Ziony + Chen Halevi + Alexandra Scott + Riccardo Terzo + Szabolcs Zempléni

Petak, 14. 10, 20h Subota, 15. 10, 20h Nedjelja, 16. 10, 20h Priče iz bečke šume: Bajke i pjesme: Slavenska noć: Ulaznice: ulaznice.hr i na Beethoven / Strauss Schumann / Bartók / Šostakovič / Dvořák blagajni Festivala u Hrvatskom / Schubert Janáček / Brahms glazbenom zavodu od 10 do 19 h. društvo zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 6 Suočavanje s dužničkom krizom u Europi Drugi u nizu tekstova Erica Toussainta i njegovih suradnika o Europskoj uniji i njezinoj krizi, čiji je prijevod podržala Rosa Luxemburg Stiftung Damien Millet & Eric Toussaint

edno od obilježja krize finan- je jasno vidljivo u slučaju Grčke: "tera- cijskog sektora, koja je počela pije" štednje dolaze jedna za drugom, a J 2007. godine u Sjedinjenim poboljšanja u državnoj kasi nema. Isto Američkim Državama i brzo se proširila će se desiti u Portugalu, Irskoj i Španiji. na Evropu, jeste entuzijazam koji su po- Veliki deo duga je nelegitiman zato što kazale zapadnoevropske banke (posebno je rezultat politike koja favorizuje samo nemački i francuski bankari, ali i belgij- neznatnu manjinu stanovništva na račun ski, holandski, britanski, luksemburški i ogromne većine građana. irski) koristeći fondove pozajmljene ili donirane od Federalnih rezervi i ECB-a, Rjaevizi javnog duga U ze- kako bi povećale kredite nekolicini zema- mljama koje su se sporazumele sa Troj- lja evro-zone između 2007. i 2009. godine kom (MMF, EU i ECB), novi dugovi nisu (Grčka, Irska, Portugalija, Španija), sočno samo nelegitimni, već i stravično nepra- profitirajući od viših kamatnih stopa. Na vedni, iz tri razloga: 1. krediti su dati pod primer: u periodu između juna 2007. (po- uslovima koji narušavaju ekonomska i četak dužničke krize) i septembra 2008. socijalna prava velikog dela stanovniš- godine (stečaj Lehman Brothers-a) kre- tva; 2. zajmodavci ucenjuju ove zemlje diti privatnih zapadnoevropskih banaka (ne postoji stvarna autonomija dužnika); Grčkoj porasli su za 30%, sa 120 na 160 3. zajmodavci prave beskrupulozan profit milijardi evra. Zapadnoevropski bankari posredstvom previsokih kamatnih stopa bili su vrlo zainteresovani da zajme novac obim duga smanjen je za 30% i nove har- (na primer, Francuska i Nemačka zajme evropskoj periferiji i to svakome ko je bio tije od vrednosti (Brejdijeve obveznice) za 2% na finansijskim tržištima, a onda spreman da se zaduži. Nezadovoljni rizi- Zašto bismo prihvatili garantovale su fiksnu kamatnu stopu od zajme Grčkoj i Irskoj za više od 5%; pri- cima u poslovanju sa dužničkim tržištima oko 6%, što predstavlja veliku dobit za vatne banke zajme za 1,25% od ECB-a i preko Atlantika, novcem štediša koji su da ekonomska i bankare. Ovo je takođe obezbedilo nasta- plasiraju Grčkoj, Irskoj i Portugalu kredite greškom imali poverenja u njih, oni su socijalna prava vak politike štednje pod upravom MMF-a za više od 4% na tri meseca). Prikladno je ponovili istu stvar u Grčkoj, Portugaliji ljudi još jednom i Svetske banke. Na duge staze, ukupan da zemlje kao što su Grčka, Irska, Portu- i Španiji... I zaista, činjenica da su neke budu žrtvovana na iznos duga je ipak povećan i iznosi ot- galija i zemlje istočne Evrope (i izvan EU, od perifernih zemalja bile u evro-zoni plate bili su ogromni. Ako se uzme u obzir kao što je Island), odnosno zemlje izložene uverila je bankare zapadne Evrope da će oltaru bankara i samo neto bilans između pozajmljenog i špekulantskim ucenama, pribegnu jedno- vlade, Evropska centralna banka (ECB) i ostalih gospodara otplaćenog iznosa, od kada je Brejdijev stranom moratorijuma na otplatu javnog Evropska komisija doći u pomoć u slučaju financijskih tržišta? plan sproveden, zemlje u razvoju vratile duga. To je neizbežno sredstvo za ponovno problema. Nisu pogrešili. su poveriocima ekvivalent u iznosu od šest uspostavljanje odnosa snaga u njihovu ko- Maršalovih planova, ili oko 600 milijardi rist. Ovaj predlog postaje popularan u ze- Euo r pska središnja banka dolara. Nije li nužno izbeći ponavljanje mljama koje su najteže pogođene krizom. spašava privatne banke U grčkog javnog duga), koje je stekla od ovakvog scenarija? Zašto bismo prihvatili Javni dug mora da bude revidiran pod vreme velikih turbulencija u evro-zoni banaka na sekundarnom tržištu. MMF i da ekonomska i socijalna prava ljudi još kontrolom građana. Cilj revizije jeste da od proleća 2010., ECB je kreditirala pri- evropske vlade pozajmile su 33,3 milijarde jednom budu žrtvovana na oltaru bankara poništi/odbaci nelegitimni deo javnog vatne banke po povoljnoj stopi od 1%, a evra do maja 2011. godine. Svoje kredite i ostalih gospodara financijskih tržišta? duga i da smanji njegov ukupni bilans. ove banke su zauzvrat zahtevale mnogo će i dalje povećavati. Ali to nije sve—ECB Prema poslovnim bankama Morgan Obimno smanjenje javnog duga je nužan, veću kamatnu stopu od zemalja kao što su je prihvatila ekvivalent u iznosu od 120 Stanley i J.P. Morgan, procenjuje se da je ali ne i dovoljan uslov da se zemlje Evrop- Grčka: od 4 do 5% na tromesečne kredite, milijardi u grčkim dužničkim hartijama verovatnoća da Grčka neće ispuniti duž- ske unije izvuku iz krize. To mora biti oko 12% kamate na desetogodišnje hartije od vrednosti kao garanciju (kolateral) za ničke obaveze iznosila 70% u maju 2011., zaokruženo čitavim nizom značajnih mera od vrednosti. Banke i drugi institucionalni kredite date Grčkoj sa kamatnom stopom u odnosu na 50% dva meseca ranije. Dana u različitim oblastima: oporezivanje, pre- investitori pravdali su takve zahteve kao od 1,25%. Ista stvar učinjena je sa Irskom 7. jula 2001., agencija za kreditni rejting nos bankarskog sektora u javni domen, "podrazumevani rizik" jer posluju sa ta- i Portugalijom. Mudy’s stavlja Portugal u kategoriju duž- podruštvljenje drugih ključnih privrednih kozvanim "rizičnim" zemljama. Kao po- nika visokog rizika. To je dodatni razlog sektora, smanjenje radnog vremena uz sledica toga kamatne stope su značajno Žvrt ovanje na oltaru ban- da se dug ukine: on mora biti revidiran uz očuvanje prihoda i obezbeđivanje kom- povećane: kredit MMF-a i Evropske unije kara Na ovom mestu možemo naći sve učešće građana kako bi se ukinuo njegov penzatornih poslova itd. Aktuelna stra- Irskoj dostigao je 6,7%, u poređenju sa segmente upravljanja dužničkom krizom nelegitimni deo. Ako se to ne uradi, žrtve vična nepravda nazadne politike u Evropi 5,2% Grčkoj, šest meseci ranije. U maju Trećeg sveta sprovođenjem Brejdijevog krize će služiti kaznu doživotne robije, sve snažno podstiče mobilizaciju "besnih" (in- 2011., desetogodišnje grčke kamatne stope plana. Na početku krize koja je izbila u korist bankara koji snose krivicu. Ovo dignados) u Španiji, Grčkoj i drugde. Za- premašile su 16,5%, što znači da bi Grčka 1982., MMF i vlade velikih sila, pre svega hvaljujući ovim pokretima, koji narastaju mogla da se zaduži samo na tri ili šest SAD i Velike Britanije, došle su u pomoć tokom ustanka naroda u Severnoj Africi meseci, ili da se obrati MMF-u i drugim severnim privatnim bankama koje su pre- i na Bliskom istoku, u prilici smo da vi- evropskim vladama. Do sada, ECB je uzele ogroman rizik dajući zajmove ze- Javni dug mora da dimo ubrzanje istorije. Pitanje javnog duga morala da garantuje za dugove privatnih mljama juga, posebno Latinske Amerike. bude revidiran pod poziva na odlučan odgovor. banaka kupujući od njih državne hartije Kada su se zemlje kao što je Meksiko našle kontrolom građana. od vrednosti... uprkos deklarativno usvo- u situaciji da ne mogu da oplate dug zbog jenoj politici protiv direktnog kreditiranja uzajamnog uticaja rasta kamatnih stopa Cilj revizije jest Izvor: država. i pada njihovih izvoznih prihoda, MMF da poništi/odbaci Éric Toussaint Facing the Debt Crisis in Pokušavajući da minimalizuju rizike, i zemlje Pariskog kluba pozajmile su im nelegitimni dio javnog Europe, www.cadtm.org francuske banke smanjile su svoju finan- kapital pod uslovom da nastave otplatu i duga i da smanji sijsku izloženost u Grčkoj 2010. godine. sprovode planove štednje (zloglasni plan Prijevod s engleskog: Dušan Maljković To je ulaganja "istopilo" za 44%, snizivši strukturnog prilagođavanja). Onda, kako njegov ukupni bilans. Redaktura: Miloš Jadžić ih sa 27 na 15 milijardi dolara. Nemačke se dug juga "naduvao" zbog tzv. efekta la- Obimno smanjenje banke su slično postupile: njihova direktna vine (kao što sada vidimo da se dešava u javnog duga je nužan, izloženost opala je za 60%, sa 16 na 10 mi- Grčkoj, Irskoj, Portugalu i drugde u EU), ali ne i dovoljan uslov liona evra od maja 2010. do februara 2011. oni sprovode Brejdijev plan (nazvan po da se zemlje Evropske godine. MMF, ECB i evropske vlade po- sekretaru trezora SAD iz tog doba) koji stepeno zamenjuju banke i druge privatne uključuje restrukturiranje duga glavnih unije izvuku iz krize finansijere. ECB drži 66 milijardi evra naroda-dužnika njegovom zamenom har- u grčkim hartijama od vrednosti (20% tijama od vrednosti. U nekim slučajevima KOLUMNA zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 7 k ulturna politika Ronaegi lni kulturni prostor: dijalog i suradnja O uzrOCIMA posttranzicijskog stanja kulture u zemljama Jugoistočne Europe radi kojeg je kompleks estetskog i etičkog prepušten zaboravu pa tako podižu rugla, bilo da je riječ o “spomenicima” hrvatskoj kravati ili Aleksandru Makedonskom Biserka Cvjetičanin

ložena povijest tranzicije u Jugoi- Pitanje je interkulturnog dijaloga oduvi- novim iskustvima. U brošuri se naglašava stočnoj Europi, gotovo dva deset- jek bilo u središtu europskih integracija, da se na poticaj organizacija civilnog druš- Aalin ze pokazuju S ljeća brzih promjena u svim područ- među strateškim ciljevima mnogobrojnih tva, međunarodna suradnja i razmjena jima kulturnog, društvenog i ekonomskog inicijativa i programa. U multikultur- posljednjih godina uspostavlja i odvija da se u proteklom života, koje su donijele zaborav "estet- nom i multinacionalnom prostoru regije, na koherentniji način, prije svega putem razdoblju skog i etičkog njegovanja ljudskih potreba interkulturni dijalog je ključan za njen programa i projekata mobilnosti kojima i ukusa" (Vjeran Katunarić), perspektive prosperitet. Međutim, u regiji ne postoje je jedan od osnovnih ciljeva međusobni Jugoistočna posttranzicijskih društava, zaokupljaju da- službeni programi vlada koji bi dali, na prijenos znanja i naglasak na proizvodnji Europa otvarala nas stručnjake, kulturne radnike, umjet- primjer, potporu transnacionalnom i in- regionalnog znanja. globalnim nike. Brojna pitanja se (re)aktualiziraju terkulturnom dijalogu ili transnacional- u tijeku priprema ulaska zemalja regije nim aktivnostima mladih ljudi. Europska Rse trukturiranje odnosa komunikacijskim u Europsku uniju (Hrvatska, koja ističe agenda za kulturu ističe važnost suradnje Zemlje regije moraju prije svega restruk- procesima, ali su svoju potporu drugim zemljama regije, na području kulturnih politika (usvajanje turirati međusobne, unutarregionalne od- potpisat će Ugovor s EU u prosincu 2011.), najboljih praksi, doprinos civilnog druš- nose. Protok ideja i vrijednosti omogućuje se u isto vrijeme osobito u kontekstu regionalne i europske tva elaboraciji kulturnih politika, kohe- stvaranje novih načina razmjene i dijaloga, regionalna međunarodne komunikacije i suradnje. rentniji pristup kulturi u drugim javnim te je važan za regiju Zapadnog Balkana u komunikacija i O temi dijaloga i suradnje, prisutnoj u politikama), što predstavlja izazov, navodi kojoj se suradnja suočava s brojnim proble- Programu kulture 2007.-2013. Europske se u brošuri, za ponovno promišljanje na- mima o kojima govori brošura. Ona govori suradnja sporo unije, raspravlja se u brošuri Different cionalnih kulturnih politika u okviru in- i o načinima kako se razvijaju novi oblici razvijale Perspectives — One Gate (Različite per- tegracijskih procesa zemalja Zapadnog komunikacije i nove inicijative suradnje, spektive — jedan ulaz), urednica Biljana Balkana. Na primjeru kulturne politike kao što su umrežavanje i partnerstvo u Prentoska, Ministarstvo kulture Repu- Makedonije koja predstavlja "mješavinu različitim područjima: u kulturnoj baštini, blike Makedonije, 2011. Otvaranje EU intuicije, ad hoc pristupa i sustavne elabo- umjetničkom stvaralaštvu, mobilnosti. Programa kulture 2007.-2013. bilo je od racije" (Violeta Simjanovska), uočljivo je Mreže promiču interkulturni dijalog koji velike važnosti za regiju, jer je omogućilo koliko su potrebne promjene u kulturnom se utemeljuje na jednoj novoj viziji regije organizacijama u kulturi sudjelovanje u sektoru, prvenstveno promjene "mentalnih kao moderne i dinamične europske regije. europskim partnerskim projektima. mapa" svih sudionika u procesu. S pravom Zapadnom Balkanu potrebni su zajednički međunarodni stručnjaci za kulturne poli- razvojni projekti koji će, istodobno, prido- Kuom nikacija u regiji Promjene tike Charles Landry i François Matarasso nijeti uključivanju regije u međunarodnu u međunarodnoj komunikaciji u Jugoi- godinama upozoravaju da je razvoj kul- razmjenu i razvoj. stočnoj Europi bile su prije svega usmje- turne politike jedno od najkompleksnijih Vraćajući se na početak ovog teksta, rene na napor kako postati dio globalne područja modernog upravljanja. možemo se upitati što je s "estetskim i komunikacije i razmjene. Novi načini ko- etičkim njegovanjem ljudskih potreba i munikacije (nove informacijske i komu- Nova regionalna perspek- ukusa" u brzim promjenama, pa i u novim nikacijske tehnologije, razvoj kulturnih i tiva Općenito se kulturna suradnja regije vizijama regije. Zemlje regije doista su taj kreativnih industrija, mediji, individualiza- odvija bez zajedničke strategije i ciljeva, kompleks estetskog i etičkog prepustile cija pristupa) tome su značajno pridonijeli. štoviše, postojeći ugovori između zemalja zaboravu: one podižu rugla, bilo da je riječ Regija je prisutna u društvima Europske (ili gradova) ne smatraju se obvezatnim o "spomenicima" hrvatskoj kravati ili unije zahvaljujući različitim hibridnim for- za strategijske aktivnosti, te je kulturna Aleksandru Makedonskom. mama koje stvaraju novu kulturnu klimu diplomacija najvećim dijelom reaktivna (Gottfried Wagner). Analize pokazuju (odgovarajući na zahtjeve izvana) ili pre- da se u proteklom razdoblju Jugoistočna puštena nezavisnim kulturnim akterima. Europa otvarala globalnim komunikacij- Značajno je sudjelovanje u europskim mre- skim procesima, ali su se u isto vrijeme žama, u kojima regionalni sudionici donose regionalna komunikacija i suradnja sporo i promiču nove ideje kao što su ideje in- razvijale. Premda su zemlje regije načelno terkulturalnosti (intercultural sensitivity), istaknule suradnju u Jugoistočnoj Europi ljudskih i kulturnih prava, etike kulturnih kao jedan od svojih prioriteta, na primjer administratora i menadžera zasnovane na na godišnjim skupovima Savjeta ministara solidarnosti, civilnog društva, ukratko, kulture Jugoistočne Europe, a i Europska promiču — novu jugoistočnoeuropsku per- unija uključila je Zapadni Balkan (termin spektivu u europskom kontekstu (Milena koji je osmislila EU) u koncept razvoja Dragičević Šešić). teritorijalne/regionalne suradnje za raz- U Jugoistočnoj Europi intenzivnije ak- doblje 2007.-2013., promicanje međusobne tivnosti civilnog društva počele su s po- trgovine, zajedničkih razvojnih projekata, četkom tranzicije. Novonastale kulturne ponovno uspostavljanje različitih oblika organizacije civilnog društva prilagođa- kulturne razmjene još uvijek ne spadaju vale su se novim modelima i uvjetima tr- u prioritete regije. žišta i tržišne ekonomije, a velikim dijelom Proces pristupanja zemalja Zapadnog oslanjale su se na potporu međunarodne Balkana Europskoj uniji paralelno se od- zajednice (fondacije, strani kulturni in- vija s provedbom prve strategije EU za stituti itd.). Kada su EU fondovi postali kulturu — Europske agende za kulturu u dostupni kulturnim akterima regije, civilni globaliziranom svijetu (prihvaćene 2007.) sektor pokazao je fleksibilnu, otvorenu i kojoj je osnovni cilj promicanje kulturne međunarodno orijentiranu logiku surad- raznolikosti i interkulturnog dijaloga. nje, pokazao je spremnost u suočavanju s društvo zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 8 Pored akademskih izdavača Murdoch izgleda kao socijalist Engleski pisac, ekološki i politički aktivist George Monbiot objašnjava kako akademski izdavači zarađuju na javno financiranim istraživanjima te što bi trebalo učiniti da se takvoj parazitskoj praksi stane na kraj George Monbiot

ko su najokrutniji kapitalisti u Naknade za časopise čine značajnu sastav- zapadnom svijetu? Pored čijih se nicu troškova sveučilištâ koji se prebacuju T monopolskih praksi WallMart na studente. čini kao kvartovski dućan, a Rupert Mur- Murdoch plaća svojim novinarima i doch izgleda kao socijalist? Prije će na vrbi urednicima, a njegove kompanije stvaraju roditi grožđe, nego što ćete pogoditi od- većinu sadržaja koje objavljuju. Akadem- govor. Naime, kandidata je mnoštvo, ali ski izdavači dobiju svoje članke, recenzije moj glas ne ide bankama, naftnim kompa- (provjera od strane drugih istraživača) pa nijama ili zdravstvenim osiguravateljima, čak i većinu uredničkog posla besplatno. nego akademskim izdavačima. Možda se Materijal koji objavljuju nisu naručili i čini da se radi o zastarjelom i nevažnom financirali oni, već mi kroz istraživačke sektoru, ali je sve osim toga. Od svih kor- subvencije i akademske stipendije. Ali porativnih prijevara, na njihovo reketarenje da bi ga vidjeli, moramo ponovno platiti, je nužno najhitnije uputiti tijela za zaštitu i to masno. tržišnog natjecanja. Prihodi su astronomski: u prošloj fiskal- Svi tvrde da se slažu da bi ljude trebalo noj godini, primjerice, Elsevierova marža poticati na razumijevanje znanosti i drugih je bila 36 posto (724 milijuna funti od 2 oblika akademskog istraživanja jer bez ak- milijarde prihoda). Rezultat je to kontrole tualnog znanja ne možemo donositi kohe- tržišta: Elsevier, Springer i Wiley kupili rentne demokratske odluke. Ali izdavači su većinu svojih suparnika i sad izdaju 42 su stavili lokot i znak "ne prilazi" na vrata. posto svih članka objavljenih u časopisima. Rnjerskie ti kapitalizam Još obrazovanje, gušenje javnog uma, a čini se Znanstveni članci vs. Mur- važnije, sveučilišta su prisiljena kupovati da je u suprotnosti s Općom deklaracijom o doch Može vas vrijeđati Murdochova njihove proizvode. Akademski radovi se ljudskim pravima koja kaže da “svatko ima Monopol na znanje je politika plaćanja prema kojoj naplaćuje izdaju na samo jednom mjestu, a istraživači pravo sudjelovati u znanstvenom napretku jednu funtu za jednodnevni pristup Ti- koji žele biti u toku sa svojim predmetom i njegovoj dobrobiti“. neopravdan i anakron mesu i Sunday Timesu. Ali barem u tom moraju ih čitati. Potražnja se ne mijenja, a kao što su bili i periodu možete čitati i skidati neograni- konkurencije nema jer različiti časopisi ne Brbao protiv vjetrenjača zakoni o kukuruzu. čen broj članaka. Čitanje jednog članka mogu objavljivati isti materijal. U mnogim Izdavaštvo otvorenog pristupa (open Zbacimo ove objavljenog u Elsevierovim časopisima ko- slučajevima izdavači obvezuju knjižnice access), unatoč obećanjima i nekim odlič- parazitske vrhovnike štat će vas 31,5 dolara. Springer naplaćuje na kupovinu velikih paketa časopisa ne- nim izvorima kao što su Javna znanstvena 34,95 eura, Wiley-Blackwell 42 dolara. ovisno o njihovim željama. Vjerojatno ne knjižnica (Public Library of Science) te fi- i oslobodimo Pročitajte deset članaka i platit ćete deset iznenađuje da je jedan od najvećih lopova zikalna baza arxiv.org, nije uspjelo istisnuti istraživanja koja nam puta toliko. Časopisi k tome trajno zadrža- koji je pljačkao ljude ove zemlje—Robert monopoliste. The Economist je 1998. ispi- pripadaju! vaju autorska prava. Želite čitati pismo ti- Maxwell—zaradio većinu svog novca kroz tujući mogućnosti elektronskog izdavaštva skano 1981.? To će vas koštati 31,5 dolara. akademsko izdavaštvo. predvidio da će “dani 40-postotne marže Možete, naravno, otići u knjižnicu (ako Izdavači tvrde da moraju naplaćivati te uskoro umrijeti kao što je umro i Robert još uvijek postoji). Ali i knjižnice su po- naknade zbog troškova proizvodnje i distri- Maxwell“. Ali 2010. Elsevierova marža bila bi nadgledalo nezavisno tijelo koje bi se mo- gođene basnoslovnim naknadama. Pro- bucije i da dodaju vrijednost (Springerovim je ista (36%) kao i 1998. glo financirati iz knjižničnih proračuna koji sječna cijena godišnje pretplate na ča- riječima) jer “razvijaju brendove te održa- Razlog je što su veliki izdavači okupili su trenutno preusmjereni u ruke privatnika. sopise iz područja kemije iznosi 3,792 vaju i usavršavaju digitalnu infrastrukturu sve časopise s visokim akademskim fakto- Monopol na znanje je neopravdan i ana- dolara. Neki časopisi godišnje koštaju 10 koja je revolucionirala znanstvenu komuni- rom učinka u kojima je objavljivanje esen- kron kao što su bili i zakoni o kukuruzu 000 dolara ili više. Najskuplji koji sam kaciju u proteklih petnaest godina“. Ana- cijalno za istraživače koji nastoje osigurati (Zakoni o kukuruzu su bili na snazi u Ve- uočio jest Elsevierov Biochimica et Bi- liza Deutsche Bank došla je do drukčijih subvencije i napredak u karijeri. Možeš likoj Britaniji od 1815.-1846. u cilju ogra- ophysica Acta s 20,930 dolara. Iako su zaključaka: “Mi vjerujemo da izdavač do- početi čitati časopise otvorenog pristupa, ničavanja uvoza kukuruza. Zakoni su omo- akademske knjižnice radi uštede mah- daje relativno malu vrijednost izdavačkom ali ne možeš prestati čitati zatvorene. gućili generiranje profita i političke moći nito rezale pretplate, časopisi im još uvi- procesu… kad bi proces zaista bio tako Vladina se tijela, osim nekoliko zemljoposjednicima., op. prev.). Zbacimo jek pojedu 65 posto proračuna što znači kompleksan, skup i dodavao vrijednost kao iznimki, nisu suprotstavila. Američki Na- ove parazitske vrhovnike i oslobodimo da su morale smanjiti kupovinu knjiga. što izdavači tvrde, 40-postotna marža ne bi cionalni zdravstveni instituti (The National istraživanja koja nam pripadaju. bila moguća“. Umjesto pomaganja širenja Institutes of Health) obvezuju svakog tko znanja, veliki izdavači ga sprečavaju jer dobije njihovu subvenciju na objavu ra- Objavljeno u The Guardian pod naslovom njihov dugi proizvodni ciklus može odgo- dova u arhivama otvorenog pristupa. Ali “Academic publishers make Murdoch look Kod znanstvenog diti izdavanje otkrićâ godinu dana ili više. Istraživačka vijeća Ujedinjenog Kraljevstva like a socijalist”, 29. kolovoza 2011. izdavaštva radi se o Radi se o čistom rentijerskom kapita- (Research Councils UK), čija je izjava o lizmu: monopolizacija javnih resursa, a javnom pristupu remek-djelo besmislenog S engleskog preveo Jovica Lončar čistom rentijerskom potom naplaćivanje pretjeranih naknada za blebetanja, oslanjaju se na “pretpostavku kapitalizmu: korištenje. Drugi izraz za to je ekonomski da će izdavači sačuvati duh svoje aktualne monopolizacija parazitizam. Da bismo dobili znanje za politike“. Jasno da hoće. javnih resursa, a koje smo već platili, moramo platiti danak Kratkoročno gledano, vlade bi trebale gospodarima učenja. prepustiti akademske izdavače svojim or- potom naplaćivanje Za akademske istraživače situacija je ganima kontrole nad konkurentnošću i in- pretjeranih naknada loša, za laike još gora. Upućujem čitate- zistirati da svi radovi koji nastaju iz javno za korištenje. lje na recenzirane radove, na principu da financiranih istraživanja budu stavljeni u Drugi izraz za tvrdnje treba slijediti do izvora. Čitatelji besplatne javne baze podataka. mi kažu da ne mogu samostalno prosu- Dugoročno gledano, trebali bi raditi s to je ekonomski diti jesam li pošteno prezentirao rezultate istraživačima kako bi se isključilo posred- parazitizam istraživanja. Nezavisni istraživači koji se nike i stvorila, na tragu prijedloga Björna žele informirati oko važnih znanstvenih pi- Brembsa, jedinstvena svjetska arhiva aka- tanja moraju odriješiti kesu. To je porez na demske literature i podataka. Recenziranje oglas zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 9 Razgovor zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 10

Marcell Mars Izm eđu revolucije i reforme O pOLITIčkom uspjehu Pirata u Berlinu i Švedskoj razgovaramo s osnivačem kluba mama u Zagrebu i istraživačem na Jan van Eyck akademiji u Maastrichtu i predavačem na Fakultetu za medije i komunikacije u Beogradu Nataša Petrinjak

eposredan povod ovom razgovoru ulazak je predstav- Microsofta, sustava i biznisa s monopolskim statusom protiv nika Piratske stranke u parlament pokrajine Berlin, kojeg najčešće istupaju? N manje je poznato da stranka djeluje i u nekoliko grad- —— Nažalost komentar o Marxu i Microsoftu nisam vidio u skih skupština. Što je tako novo, revolucionarno u toj činjenici? kontekstu pa mogu samo pretpostaviti da Microsoft, kao što —— Neočekivani uspjeh Piratske partije u Berlinu nije donio to uobičajeno biva, ovdje služi samo da bi označio cjelinu ništa revolucionarno. Berlinski pirati su u zadnjih nekoliko polja digitalnog. Pirati se gotovo sigurno neće identificirati godina anticipirali niz političkih tema koje nisu adresirale s praksama i ulogom Microsofta u svijetu digitalnog, tako lijeve ni zelene stranke, a nisu usko vezane za “digitalne/ da ne vjerujem da će veliki broj pirata priznati utjecaj Mi- internet slobode”. Te teme u svom prefiksu nose “svima crosofta na njihovu praksu. Intuicija im govori da je bitno dostupni i besplatni” i one su: javni prijevoz, edukacija i poželjnija pozicija u digitalnom pozicija koju donose Po- internet. Važne teme bile su i legalizacija marihuane te kret slobodnog softvera i otvorenog koda (Linux, Apache, jaka kritika trenda privatizacije u polju prostornih politika Firefox...), Wikipedia i OpenStreetMaps. i stanovanja. Uza svima simpatične parole poput “Privatizi- Ono što bi me iznenadilo je da taj komentar proizlazi rajmo religiju!”, pirati su uspjeli napraviti izvrsnu medijsku iz dublje insajderske analize i tako donosi perspektivu kampanju gdje su se predstavili kao nove političke snage piratskog pokreta kao pokreta koji je iskoristio situaciju zdravog razuma (sic!) koje se ne uklapaju u opće prihvaćen globalne kompjuterizacije, najčešće “ilegalnim” kopijama stav kako su svi političari korumpirani, a politika kurva. Windows operativnog sustava pa se nakon takve gotovo univerzalne distribucije osnovnih sredstava za rad osvećuje ne samo korištenjem operativnog sustava za download “ile- B ez teritorija galne” glazbe, filmova, igara, softvera i čega-već-ne, već u konačnici i artikulacijom političke pozicije koja poziva na Konstitutivne piratske teme digitalnih sloboda i radikalni za- ukidanje privatnog vlasništva u sferi digitalnog. Takva per- htjevi za ukidanjem intelektualnog vlasništva (ili radikalne spektiva, zajedno sa spominjanjem Marxa, upućivala bi na reforme u polju zakonske regulacije), zaštita privatnosti antikapitalističke tendencije piratskog pokreta. Iako u nekoj na mreži i inzistiranje na informacijskoj transparentnosti mjeri prisutne, antikapitalističke tendencije nisu kandidat državnog aparata na ovim izborima pali su u drugi plan. zajedničkog nazivnika piratskog pokreta. Povijesno, postoji Čini se da je obećanje da će eventualno izabrani zastupnici nekoliko vrlo jakih utjecaja i aktera u sferi digitalnih mreža konstantno voditi blog, objavljivati sve dokumente koje i komunikacijskih tehnologija: kalifornijski kontrakulturni dobiju na uvid te da će održavati komunikaciju na inter- krug oko Stewarta Branda u ‘60-ima, Apple u ‘80-ima s netu sa svim zainteresiranima dalo dovoljno kredibiliteta invencijom osobnog računala, u ‘90-ima Pokret slobodnog i izgradilo povjerenje javnosti prema piratima. Vjerojatno softvera s kolaborativnim pristupom razvoju softvera gdje zaključujući da će, ako već nisu iskusni političari, svoje ne- se programski kod opire komodifikaciji i ostaje u polju iskustvo barem dokumentirati i probati uključivati javnost slobodne razmjene informacija, Microsoft Windows kao pa tako odgovarati na zahtjeve sudjelovanja u zastupničkoj de facto standard korištenja osobnih računala te u zadnjih demokraciji. Zanimljivo je kako se takva gesta transpa- desetak godina mrežne kompanije poput Google-a, Ama- rentnosti i participativnosti pokazala vrlo vrijednom i to u zona i Facebook-a sa ostvarenjem monopola na traženje, vrijeme kada svaki državni službenik, političar ili bilo tko distribuciju i preporuku informacija na mreži. Svaki od drugi zainteresiran za pažnju javnosti može napraviti isto s nabrojanih, ali prije svega sinergija svih aktera zajedno, pirata je prije svega simptom zaostajanja ostalih političkih minimumom tehničke pismenosti razine jednostavnog sla- razvila je dinamiku koja uništava čitave industrijske grane, aktera u prepoznavanju polja novih komunikacijskih teh- nja e-maila. Pirati pokušavaju artikulirati nove binarnosti u a ne samo njihovu najbližu konkurenciju. nologija kao polja političkog koje u vrlo konkretnom smislu polju političkog. Umjesto tradicionalnog lijevo vs. desno oni Često su svaki od tih aktera povezivali s kontrakulturnim formira budućnost odnosa i raspodjele moći. Ostavljanje nude: liberalno vs. autoritarno, racionalno vs. iracionalno, vrijednostima, borbom protiv establišmenta/autoriteta, a u problema koji proizlaze iz te konstelacije piratima u ruke znanstveno vs. religiozno, duhovito vs. ukočeno. Također je slučaju pokreta slobodnog softvera čak i s komunističkim upravo će reproducirati konfiguraciju i implementaciju do- zanimljivo da je podrška piratima uniformno distribuirana sentimentom. Međutim, ono što su svaki u svoje vrijeme sadašnjih rješenja, no ako ništa drugo, reinvencija sistema u u cijelom gradu, za razliku od distribucije podrške svim dru- pokazali je vrhunsko anticipiranje potencijala apstrakcije samom sebi iznjedrit će novu generaciju eksploatacije koju gim strankama koja je najčešće jako vezana uz specifične implementirano u tada novim tehnologijama. Svaka od tih će predvoditi Google umjesto News Corporation, Amazon dijelove grada. Pirati su na neki način napravili ono što je kriza pozivala je kapitalizam na reinvenciju samog sebe, umjesto WallMarta i Apple umjesto Warner Brothers-a. S uobičajena praksa političkih stranaka: u prvi plan postavili ali ne i ukidanje. novim pobjednicima će se lakše dogovoriti internalizacija su teme temeljene na vrijednostima za koje imaju najma- troškova društvene reprodukcije i brige za okoliš u zamjenu nje kapaciteta i operativne snage promjene. Pokazali su da za uvid u najintimnije dijelove naših života. postoji prostor u političkom identifikacijskom imaginariju Fantazma slobodnog koji će se temeljiti na kozmopolitskoj popkulturnoj mito- tržišta logizaciji umjesto teritorijalno-povijesne (u našim kraje- P ravo na iskorištavanje vima i revizionističke). Doprinos pirata vrlo vjerojatno će Ako postoji ideološki nazivnik svih tih aktera, onda je to resursa se najviše očitovati u prilagodbama koje će u budućnosti utopija o mogućnosti izgradnje čistog slobodnog tržišta u napraviti druge političke partije koje su propustile priliku isto tako slobodnom društvu. Libertarijanske ideje su du- U jednom si razgovoru povukao paralelu između kupovanja da svoju suvremenost i inovativnost lako dokažu s nekoliko boko ukorijenjene u američkom društvu; svoju najuspješniju kruha i slobodnog pristupa informacijama braneći slobodni blogova, opuštenom duhovitošću i navođenjem očiglednih viziju još od šezdesetih godina prošlog stoljeća vežu uz polje pristup tezom da kad nekome uzmeš kruh, on ostaje bez pizdarija u koje je ušla globalno harmonizirana zakonska razvoja informacijskih tehnologija. Internet je pomogao kruha, a kad uzmeš ideju, ona je i nadalje njegova. Čini mi regulacija autorskih prava u suočavanju s općeprihvaćenim da se derivacije te fantazme viralno prošire po cijelom svi- se da ipak postoji razlika – za napraviti kruh potrebno je praksama downloada svega postojećeg s interneta jetu. Berlinski i švedski pirati su primjeri prijevoda takvog manje znanja, vremena za izradu, nego za novu, kreativnu, pogleda na svijet u europskoj politici. Svaki od njih nosi jedinstvenu ideju. Zašto se onda Pirati ne zalažu za slobodan, svoje lokalne društvene specifičnosti. Kao i korporativni i besplatan pristup kruhu? R einvencija kapitalizma kontrakulturni primjeri iz povijesti tako i pirati prije svega —— Berlinski pirati se zalažu za minimum zagarantiranog pozivaju na reinvenciju sistema u samom sebi. Pozivajući dohotka za sve. To je vrlo blizu “slobodnom, besplatnom Jedan njemački komentator izjavio je da je riječ o pobjedi se na stanje zdravog razuma ovdje i sada. Nestrpljivi od pristupu kruhu”. Kruh ne možemo kopirati prema pojedi- djece Marxa i Microsofta; koliko bi se Pirati složili s utjecajem čekanja da ostatak društva nauči koristiti internet. Uspjeh načnom zahtjevu u bilo kojem trenutku s bilo kojeg kraja Razgovor zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 11

svijeta pa onda dostaviti na mjesto zahtjeva gotovo u real- Rezultat nesnalaženja države u reguliranju digitalnih administracije, a kao posljedice društvenih i ekonomskih nom vremenu, a da pritom potrošnja električne energije i mreža u sferi (pop)kulturnih proizvoda je shizofrenija u dinamika nastalih industrijskom revolucijom. Informacij- drugih resursa već uspostavljene infrastrukture bude zane- kojoj većina ljudi uživa u “kriminalu” potrošnje, a manjina ske tehnologije su u tom smislu gotovo direktna preslika marivo mala i u bilo kojem proračunu bude zapisana kao dosada privilegiranih (autori) osjeća se izdanom. Svi zajedno organizacijskih i procesnih struktura državnog, a vrlo brzo trošak-nula. Da je to sve skupa slučaj s kruhom, svatko bi su najčešće svjesni svih dobrobiti poput dostupnosti znanja, nakon toga i korporativnog birokratskog aparata. Od Ho- imao puno moralno pravo ne tražiti u parlamentu slobo- dijeljenja i proizvodnje novih znanja (npr. Wikipedia). Pirati llerithovog tabulatora, preko IBM mainframe računala i dan, besplatan pristup kruhu, nego upucati bilo koga tko bi u ovoj konstelaciji predstavljaju sve one u čiju bi privatnost na kraju interneta informacijske tehnologije su postavljale sprečavao da kopije kruha, troška-nula, dođu do gladnih. industrija i državni aparat htjeli postaviti oko koje bilježi sve zahtjev za organizacijskim restrukturiranjem administracije. Nakon što se u ovoj priči objekt kruh zamijeni s objektom što se događa. Društvene vrijednosti i demokratske tekovine Institucije i organizacije koje nisu u stanju prepoznati taj lijek relativno lako je zamisliti zašto je situacija koju imamo na koje se pirati pritom pozivaju su solidno etablirani i pirati zahtjev osuđene su na haluciniranje, teorije zavjera i histeriju s farmaceutskom industrijom toliko gorka i cinična. Mislim imaju dobre šanse da na tim osnovama zaštite privatnost, u svojim pokušajima zauzdavanja propagandne mašine. U da glavnina nesporazuma vezanih za “besplatni kruh” kreće slobodu govora i druga ljudska i građanska prava. Ukidanje tom smislu nema velike razlike u razumijevanju današnjeg iz poimanja pojma vlasništva. Vlasništvo nema svoju fizičku nedigitalnog privatnog vlasništva će morati pričekati neke svijeta i nespretnosti bivanja u istom između kubanske manifestaciju. Fizički objekti mogu biti posjedovani, no druge aktere i vrijeme u kojem će društvo etablirati još neke obavještajne službe koja se bori protiv širenja ilegalnog vlasništvo ne postoji u svijetu fizičkog prostoru. Vlasniš- od vrijednosti s utopijske liste humanizma. satelitskog broadband interneta na Kubi financiranog od tvo je pravo. O ograničavanju mogućnosti iskorištavanja strane SAD-a, klonova Davora Domazeta-Loše u Hrvat- nečijeg predmeta vlasništva brinu se vlasnici i (eventu- skoj, muzičke industrije koja sudski goni dvanaestogodišnje alno) država. Proces zaštite i ograničavanja iskorištavanja T est povjerenja “pirate” ili izdavača koji propisuju javnim knjižnicama limit iziskuje investiciju i potrošnju neke količine resursa (npr. na broj posuđivanja za elektronske knjige. dizanje zaštitne ograde ili alarmnog sistema). U času kad S jedne strane postoji zahtjev za slobodnim pristupom in- ograničavanje iziskuje veći ulog (u resursima) od koristi formacijama bilo kog tipa, s druge i sam naglašavaš potrebu iskorištavanja predmeta vlasništva postoji svega nekoliko za računalnom sigurnošću. ( Ne)dostupni elitizam mogućih scenarija za vlasnike. Jedan je da zatraže pomoć od —— Pravo na pristup informacijama nije zahtjev za apsolut- države pozivajući se na svoje pravo. Drugi je da odustanu nom transparentnošću. Svijet u kojem ne postoji prostor Prosječna sam korisnica novih medija od 1992.; ima jako od poslovnog modela i očekivanja zarade od vlasništva koje privatnosti. Pravo pristupa informacijama zadržava podjelu puno stvari koje bih voljela znati bolje, ali ne stižem; morala zahtijeva toliki ulog u resursima zaštite. Država ulaže resurse na javno i privatno. Problematične situacije su situacije bih prestati raditi ono od čega živim, isključiti mnoge aspekte u zaštitu privatnog vlasništva. Preko svakog pojedinačnog asimetrije i nejednakosti pristupa, na primjer: kada državni svog života pa i znanja koja sam stjecala dok vas još nije bilo, slučaja čuva jedan od temeljnih principa svoje legitimacije i aparat zadržava ekskluzivitet pristupu informacijama ili da se imalo približim tvom znanju. Znam nekolicinu tvojih postojanja. Ta cijena za državu/društvo može kao i u slučaju kada korporacije i državni aparat krše privatnost pojedi- hakerskih kolega koji bi mi vrlo rado i pomogli pritom, ali lošeg poslovanja biti previsoka s obzirom na (društveni) naca. Računalna i mrežna sigurnost su preduvjet emanci- ne sviđa mi se tvoja postavka da je riječ o “neznalici”, koja u dobitak. Država najčešće odbija zaštiti pravo vlasništva u pirane i autonomne pozicije korisnika mreže. Ljudi bi sami sebi sadrži prilično podcjenjujući stav. Nisu li Pirati (haker- slučaju da skupina koja traži zaštitu nije dovoljno jaka da trebali odlučiti koje informacije o sebi i svom ponašanju ska kultura) zapravo osvajanje pozicija moći sa specifičnim svoju poziciju predstavi univerzalnom. u privatnom životu žele podijeliti s drugima i pod kojim znanjima, elitističko po svom karakteru, kao što i mnoge uvjetima. Zamislite svijet u kojem su sva mjesta, privatna i druge branše čuvaju svoja znanja? javna, ozvučena i snimana kamerom. Zamislite da tim po- —— Ne postoji nijedna (sub)kultura u povijesti koja je svoju U topijska lista humanizma dacima ima ekskluzivni pristup državni aparat, a da svim kompletnu korespondenciju ponudila svijetu na način na materijalima koji su snimljeni u komercijalnim prostorima koji to radi GNU pokret slobodnog softvera i otvorenog U slučaju hrvatske države to mogu biti izbjegli Srbi koji ima pristup vlasnik te da on također ima pravo razmjene koda. Na primjer, dvadeset godina razvoja Linux kernela traže da im se vrate oduzeti stanovi za vrijeme njihovog iz- tih podataka s drugim komercijalnim subjektima. Postoji dostupno je u svim verzijama programskog koda, kao i sva bivanja iz Hrvatske ili na primjer Katolička crkva koja traži cijeli niz razloga zašto to ipak nije tako u fizičkom svijetu. komunikacija između razvijatelja na mailing listi. Wikipe- da joj se vrati ono što joj je oduzela država prethodnica. Prvi i najvažniji razlog je da ljudi razumiju i lako bi prepo- dia čuva sve verzija članaka i također prikazuje kompletnu Država bira kome će zaštiti vlasništvo s obzirom na odnos znali tehnologiju kojom bi se takvo što implementiralo. I diskusiju oko svih kontroverznih dijelova pojedinih članaka. uloženih resursa zaštite i dobivenog društvenog dobitka onda bi se i bunili. Drugi razlog je relativno visoka cijena Razvoju i jednog i drugog projekta može se pridružiti i pas (najčešće mjereno vjerojatnošću ostanka vladajuće elite postavljanja takvog sustava. Većina ljudi ne razumije osnove ako se zna služiti računalom i internetom. Pokret slobodnog na vlasti). Postoji cijeli niz slučajeva koji se mogu vidjeti funkcioniranja komunikacijskih tehnologija, a onda ni kako softvera u svom GNU manifestu polazi od zaštite korisnič- kao privilegija ili kao diskriminacija. Autori su jedna od izgleda implementacija tehnologije monitoriranja i kontrole. kih sloboda, ne od sloboda programera. Na temeljima Linux skupina koja traži zaštitu svoga vlasništva. To vlasništvo Snimanje mrežnog prometa je bilo kome na svakom od kernela, GCC kompajlera i drugih projekata slobodnog sof- je u svojoj prirodi bitno drugačije od, na primjer, stanova mrežnih čvorova vrlo vrlo jeftino. Jedina prava zaštita od tvera izgrađeni su Google, Amazon, eBay, Facebook, Yahoo, izbjeglih Srba u Hrvatskoj. Njihovo vlasništvo se zove in- monitoriranja je najšire moguće prihvaćena enkripcija. To Red Hat, Canonical i mnoge druge kompanije. Wikipedijom telektualno, za razliku od stanova koje je vlasništvo nad je još uvijek vrlo daleko od realizacije. i mapama OpenStreetMap služe se stotine milijuna ljudi. nekretninom. U slučajevima fizičkih objekata očigledno U komunikaciji posredovanoj tehnologijom potrebno Sve što sam naučio o informacijskim tehnologijama je da oni koji iskorištavaju te objekte imaju ekskluzivitet je izgraditi povjerenje u komunikacijski sustav i u ljude s naučio sam družeći se s hakerima na Razmjeni vještina u nad iskorištavanjem. Za vrijeme dok ih jedan iskorištava kojima se komunicira. Visok nivo povjerenja među ljudima javnom prostoru kluba mama u Zagrebu i na skupovima drugi to jednostavno fizički ne može. U slučaju digitalnih pojednostavljuje i tehnologiju i komunikaciju. Dobar pri- “Ništa se neće dogoditi” po bivšoj Jugoslaviji, surfajući inter- objekata ne postoji ekskluzivitet nad iskorištavanjem. mjer za to je Wikipedia. Nažalost to je rijedak primjer gdje netom, čitanjem web stranica, skidanjem knjiga, gledanjem Digitalni objekti u smislu konzumiranja su nepotrošivi. su niske sigurnosne mjere posljedica visokog povjerenja u videa i proučavanjem programskog koda koji mi je bio dan Njihova vrijednost se može i mora mjeriti u sasvim drugom ljude i njihove motive. Izbor komunikacijske tehnologije na slobodno korištenje, distribuciju i modifikaciju. Nisam registru. Ekskluzivno poznavanje sadržaja nekog digitalnog dobar je test povjerenja. Država koja javnosti omogućava završio fakultet. Nemam ni jednog dana formalnog obra- materijala može napraviti značajnu prednost u prevođenju uvid u podatke o svom funkcioniranju i pritom im omogu- zovanja u informacijskim tehnologijama. Istraživač sam na znanja/poznavanja sadržaja u drugi medij (npr. prijenos ćava sigurnu mrežnu komunikaciju je država u koju treba Jan van Eyck Akademiji i predajem na Fakultetu za medije i znanja u proizvodnji fizičkih objekata koje je moguće lako imati povjerenja. To je još uvijek svugdje u svijetu vrlo komunikacije u Beogradu. Zajedno s drugima osnovao sam prodati). Ta prednost je često naplativa na tržištu. Današ- daleko od realizacije. 1999. Multimedijalni institut i 2000. klub mama. Još uvijek nja društva visoko vrednuju intelektualnu produkciju: ga vodimo bez da smo okoštali u menadžerske hijerarhije. kulturu, znanost i umjetnost. Tehnološka dostignuća do Osvojio sam pozicije moći specifičnim znanjima i elitist sam. pojave interneta uvijek su za izlazni proizvod intelektualne Iz ravna preslika Tekst koji upravo pišem, kao i drugi tekstovi i programski produkcije imale fizički objekt. Oko tog i takvog fizičkog postojećih struktura kod do sada, dostupan je na internetu pod CC-BY-SA ili objekta izgrađen je i sistem zaštite. Industrija izrasla na GNU GPL licencom koje dozvoljavaju slobodnu upotrebu, takvim objektima (npr. glazbena ili filmska) pri pojavi Rekao si: “Ljudi koji se u Hrvatskoj bave sigurnošću, najče- distribuciju i modifikaciju pod uvjetom da se modificirani svake nove tehnologije koja bi drastično smanjila cijenu šće bez ikakvog interesa za računalnu sigurnost, su većinom uradci vrate pod istim uvjetima u svijet. Na zahtjev za pro- kopiranja pokrenula bi sudske procese kojima bi pokušali pomahnitali desničarski paranoici koji s potpuno kontroli- mjenom odgovaram zahtjevom za primjerima dobre prakse spriječiti široko prihvaćanje tih novih tehnologija. Na sudu ranim medijima stvaraju perverzne neprincipijelne koalicije u mnogim drugim branšama. su završavale radio-stanice zbog reprodukcije snimljene bazirane na manipulacijama oko objava raznoraznih do- glazbe, kazetofoni i video rekorderi zbog presnimavanja, kumenata koje onda rezultiraju skandalima koji pak rijetko digitalne audio trake (DAT)... Svaka bitka starih i novih dolaze na dnevni red pravne države. Ne očekujem da će se P rotežnost diskriminacije završila bi nekom verzijom ugovora o zaštiti u kojem je išta promijeniti po tom pitanju. Wikileaks.hr samo pokazuje centralno mjesto zauzeo fizički objekt čiju je distribuciju razinu perverzije u prijevodu Wikileaks fenomena u lokalni Negdje sam naišla na podatak da je od desetak predstav- moguće mjeriti klasičnim tržišnim mehanizmima koji nisu kontekst”. Perverzija dakle ni s novim tehnologijama nije nika Pirata u parlamentu, samo jedna Piratkinja? Postoji li zadirali u monitoriranje intime ljudi unutar četiri zida nji- izgubila niti jedno svoje obilježje, odakle uopće očekivanja rodna diskriminacija u hakerskoj kulturi; nisam primijetila hove privatnosti. Infrastruktura digitalnih mreža je u tolikoj da desničari ili ma tko drugi ne bi koristili mogućnosti tog da je diskriminacija temeljem spola osobito u fokusu nji- mjeri revolucionarna za sve prijašnje modele zaštite prava istog tehnološkog napretka? hova interesa? vlasništva da pokušaj da se zaštiti vlasništvo na način na koji —— Ne poznajem nikoga tko ima očekivanje da desničari —— Postoji rodna diskriminacija u hakerskoj kulturi. Naža- to predlaže industrija iziskuje od društva previsoku cijenu. nisu u stanju ili da ne koriste mogućnosti interneta. Dobar lost. Rodna diskriminacija prisutna je i kod pirata u nešto Realizacija takve zaštite je komunikacijska infrastruktura indikator nesnalaženja u informacijskim tehnologijama je manjoj mjeri. Nažalost. Hakeri su uspjeli razviti visoko koja ukida gotovo sve druge konstitutivne vrijednosti mo- tretiranje interneta isključivo kao propagandne mašine. In- kompetitivnu kolaborativnu kulturu s uvrnutim smislom dernog društva (npr. sloboda govora, pravo na privatnost formacijske tehnologije su se razvile u 19. stoljeću iz krize za humor. To nimalo ne pomaže uključivanju skupina koje i druga ljudska i građanska prava). kontrole i pregleda nad informacijama za potrebe državne su uobičajeno isključene u društvu. Jebi ga. socijalna i kulturna antropologija zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 12 Leteći derviši i simboličko značenje obreda sema A uTORICA piše o simboličkim značenjima derviškoga svetoga obreda sema kao dijela zajedničkoga sufijskog pobožnog izraza zikr (spominjanje Bogu) Güldane Kalin

“Obredi se često dijele u dvije glavne Oni izvode zikr, svjedočeći Božje jedinstvo vrste, vjerske i svjetovne. Vjerski i sve vide čistim okom. Vrtnja sufija je sve- čanost molitve ili neka vrsta tjelesne medi- su obredi oni, koji se povezuju tacije koju provode sufijski derviši (Sema- s izražavanjem ili izvođenjem zen) Mevlevijskog reda. Izvor se može naći religijskih vjerovanja. Pretpostavlja kod Rumija (Mevlana Jalal ad-Din, 1207.- se da sustavi religijskog vjerovanja 1273.), sufijskog učitelja, mističnog stvorite- lja Mevlevija. Priča o ovom neusporedivom uključuju komunikaciju molitvom ili načinu obraćanja Bogu (zikr) nastala je kad obraćanjem nadnaravnim silama na je jednog dana Rumi išao tržnicom. Dok je druge načine” hodao, začuo je obraćanje Bogu “la ilaha ilallah” (Nema Boga do Alaha) u ritmičkim (Schechner 2002:53). zvukovima zlatarskih čekića. To ga je toliko fasciniralo da je ispružio ruke i počeo se vrtjeti ispisujući krug, čime je začeo običaj ovom ću se članku posvetiti der- sema te osnovao derviše Mevlevijskog reda. višima i njihovom svetom obredu “Prema Mevlani, što se tiče svetih ide- U zvanom sema kao vjerskoj cere- ala, ljudska bića imaju od rođenja osobine moniji, interpretirajući simboličko značenje kako one svakodnevne tako i najnapred- njihove odjeće, položaja tijela, značenje vrt- nije. Ali ljudi se svojom slobodnom voljom nje i glazbe kao dijela zajedničkoga sufijskog priklanjaju jednima od njih” (Tekin, Mu- pobožnog izraza zikr (spominjanje Bogu), stafa, 2009). Mevlevijski derviši pozivaju a zadržat ću se i na interpretaciji mjesta na svakog da se pridruži njihovu putu kao što kojemu se zikr izvodi. Vidjet ćemo kako je Mevlevijski red svakoga poziva, bez obzira obred sema preoblikovan u estetsku izvedbu tko bio, a sufizam otvara putove u duhovni pokreta i glazbe, uz tihe ritmove okretanja svijet. “Mnogi ljudi se izjednačuju u religiji “Izvođenje obreda pomaže ljudima da te uz glazbene instrumente koji se koriste s onim što je sveto. U religiji obredi daju prebrode teška prijelazna razdoblja i da kao sastavni dio izvedbe. Richard Sche- oblik onom što je sveto, objašnjavaju dok- Kdea s derviš prijeđu iz jednog životnog stanja u drugo. chner ovako objašnjava važnost pokreta i trinu, otvaraju putove prema nadnaravnom Obredi su i način da se ljudi povežu u za- glazbe u svojoj knjizi Performance Studies: te oblikuju ljude u zajednice” (Schechner vrti u uzastopnim jednicu, da se prisjete mitske prošlosti ili je An Introduction: “Izvedbe—bilo da su dio 2002:65). Ovako Mevlana svakoga poziva krugovima oko izgrade, da izgrade društvenu solidarnost te reproduktivnih umjetnosti, sporta, popu- svome redu: “Dođite, vratite se, tko god i da oblikuju i održe zajednicu” (Schechner larne glazbe ili svakodnevnog života—sa- gdje god bili, dođite: / Pogani, obožavatelji samoga sebe, on time 2002:87). Čovječanstvo je žarište, a sufij- stoje se od ritualiziranih pokreta i zvukova” vatre, grešni idolopoklonici, dođite. / Do- predstavlja planete skim putovanjem dervišima se vidokrug i (Schechner 2002:52). Sema je 800 godina đite ako ste i sto puta prekinuli pokoru,/ koje se okreću razumijevanje proširuju i oni postaju pro- star obred, koji se sastoji od nekih segme- Naša vrata nisu vrata očaja i jada, dođite...” svijećeni te shvaćaju koliko su osjeti našeg nata Rumijeva pjesništva, turske klasične (Rumi). oko Sunca. To je ega ograničeni. Kroz obred sema, derviši glazbe, pjevanja Kur'ana i vrtnje derviša. simboličko kretanje nastoje dosegnuti izvor svog savršenstva Nakon što ustanovimo osobine i obredne UIRN VE ZALNI SIMBOL Sema je obred ili zrelost (Kemal) te slušajući glazbu napu- simbole, proširit ćemo znanje o načinu na koji postoji od pamtivijeka i prvog proroka Sunčeva sustava dok štaju svoje Ja (nefs), ego ili osobne žudnje. koji derviši izražavaju sufijski put i shvatit Adama. Kad se netko vrti u uzastopnim mu jezgra ostaje na Dok to čine, derviši se usredotočuju na ćemo koliko ovaj duboko ukorijenjeni obred krugovima oko samoga sebe, on time pred- miru. Boga vrteći svoje tijelo u krugu za krugom. i tajanstvenost koja ga okružuje pomažu da stavlja planete koje se okreću oko Sunca. To Kada započinju, moli se: Bismillaah ir Rah- se sagleda njegova istinska narav u interak- je simboličko kretanje Sunčeva sustava dok maan ir Rahiim (U ime Alaha, Milosrdnog, ciji ljudi i svemira. mu jezgra ostaje na miru. Autentičnost ovog Suosjećajnog). Pripremajući ovaj članak, pročitala sam obreda, tj. obreda Mevlevijskog/Mevlaninog Glavna je kvaliteta postojanja vrtnja koja nekoliko značajnih komentara. Jedan od reda još uvijek dočarava mistično značenje zrelosti i savršenstvu koje ih dovodi do Boga. je zajednička svim oblicima postojanja—od njih je o letećim dervišima koji ukazuje na svojom pjesničkom aurom koja se vidi u po- Dok ponavljaju Allah pri svakom okretaju, najmanjih čestica do najudaljenijih zvijezda različitost tumačenja navedenoga obreda navljanju simboličkih krugova i nakon 800 nalaze ga svagdje kamo se okrenu. To im čiji atomi sadrže elektrone i protone koji ako gledatelji nemaju nikakvih prethodnih godina. To je veza između čovjeka i božanske pomaže u zadržavanju ravnoteže. Vrteći se se isto tako vrte. Sa svojom vrtnjom svi oni saznanja o njegovu značenju. Navodim Sche- ljubavi, njegova unutarnja i vanjska strana, derviši kreću sve brže kako bi dozvali ono postaju dio kozmosa i time ostvaruju izvan- chnerovu anegdotu: “Mevlevijski sufi ple- njegovo racionalno i mistično biće. Obred što je božanstveno i dodirnuli ono što je tjelesna iskustva. Ili kao što navodi Ric- sači—‘leteći derviši’—često se pojavljuju na sema predstavlja graničnu fazu koja čovjeka najviše. hard Schechner: “Izvedbene radnje ritmički kazališnim daskama. Kad sam 1972. gledao vodi izvan njegovog osobnog Ja. Schechner Svojim služenjem čitavom svijetu, oni i repetitivno ljude uvode u trans. Dok su u njihovu izvedbu na Brooklynskoj glazbenoj ovako opisuje tu psihološki graničnu stranu: blagoslivljaju svaki pravac u svom okretu od transu, ljudi su obuzeti, pometeni, posjeduju/ akademiji, gledatelje se pismeno upozo- “Neki su obredi granični, jer postoje unutar 360 stupnjeva i prihvaćaju Božje jedinstvo doživljavaju izvantjelesna iskustva” (Sche- ravalo: ‘Program je vjerski obred. Molimo ili izvan svakodnevnog života; drugi obredi sa svakim krugom koji čine za svoju vlastitu chner 2002:57). vas da ne plješćete’” (Schechner 2002:84). su utkani u običan život. Za vrijeme granične Kabu dok grle čitav svemir. Oni se spremaju Čovječanstvo se pokreće i vrti kao i sve Uvjerena sam da će objašnjenje simbola faze izvođenje obreda stvara communitas, za svoje hodočašće u Meku i približavaju se ostalo. Čovjek se nesvjestan toga okreće s i značenja vrtnje rasvijetliti neke dijelove osjećaj među sudionicima da su dio nečeg božanstvu, ujedinjuju se u božanstvu, oslo- atomima koji čine njegov ustroj—krvoto- vrednota koje sadrži ovaj jedinstveni obred. većeg od njih samih ili nečeg izvan njih sa- bađajući zarobljenu dušu; derviš svoju dušu kom u njegovu tijelu, svojim rođenjem iz mih” (Schechner 2002:65). oslobađa od ograničenja. “Sufi razumije da Zemlje i vraćanjem u Zemlju, a vrti se za- IV Z OR I PUT SUFIZMA “Obredi pre- Uz semu i njezinu duboko simboličku premda je Bog izvor sveg znanja, i premda jedno i sa čitavim svijetom. Međutim, ono nose osobe iz jedne životne faze u drugu” stranu, koja je povezuju sa svemirom, derviši je nadahnuće i vodstvo, čovjek je ipak me- što ga čini različitim i uzvišenijim od drugih (Schechner 2002:65). Kroz mistični obred prenose božansku ljubav svojim mističnim dij koji je Bog odabrao da kroz njega svi- bića, njegov je um. U ovom slučaju, kad se sema osobe se prenose iz jedne životne faze i duhovnim putovanjem koje vežu vidljivu jetu preda Svoje znanje. On ga predaje kroz vrti, derviš umom sudjeluje u obredu po- u drugu kad napuštaju svijet i sve svoje žud- stranu sa skrivenom. Derviši se okreću onoga koji je čovjek u očima svijeta, ali Bog moću zajedničkog pokreta, okrećući čitavo nje dok se bore sa svojim premoćnim Ja. prema apsolutnoj istini, prema ljubavi, u svojoj svijesti” (Khan, 2010). svoje postojanje. socijalna i kulturna antropologija zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 13

SIO MB LI = IRACIONALNO SVJE- V RTNJA Metaporuka i njezini kodovi u Oni obilaze prostor seme tri puta, što vodi do istine. Oni kreću na put nebeskog TLUC ANJE Doprinos simbola obredu sufizmu koji pojačavaju komunikaciju iz- se naziva Devri Veled. Budući da prostor sjedinjenja. Naj simbolizira i puhanje ar- sema, posebno na području prikazivanja među čovjeka i božanskog putem nepre- seme simbolizira materijalni i duhovni svi- hanđela Israfila u sur. puta i derviša u vrtnji, od neizmjerne su stane vrtnje prenose se simbolikom načina jet, koje razdvaja zamišljena crta, derviši se “Vjeruje se da se naj koristio u sumersko važnosti zbog utjecaja koji su stoljećima na koji derviši stoje prije obreda za vrijeme uzdižu iz materijalnog svijeta u duhovnim doba, 5000 godina prije Krista. Najstarija imali na učenike, a i mnoge druge. Simboli vrtnje pa do kraja. Schechnerovo objašnjenje stopama svog šejha. To što obilaze prostor potvrda o tom instrumentu danas je naj, premošćuju božanski i ljudski svijet, kao metaporuke ovdje je iznimno važno: “Nepre- seme tri puta simbolizira tri stupnja: znati, koji potječe između 2800 i 3000 godina prije što to Jurij Lotman objašnjava: “Sadržaj stana poruka obreda jest ‘Primate poruku, vidjeti i biti. Znati znači znati istinu kroz Krista, a izložen je u Muzeju Sveučilišta u simbola iracionalno svjetluca kroz razinu zar ne!?’, a poruka je istovremeno molba, predaju, vidjeti znači znati istinu vidjevši je, Philadelphiji. Misli se da se taj instrument izraza pa taj simbol kao da služi poput ali može izazvati i probleme. Sluša li Bog? a biti znači znati živjeti istinu u svim poje- koristio u vjerskim svečanostima, također u mosta između racionalnog i mističnog svi- Je li trans stvaran? Je li čudo ili prevara?” dinostima. “Svrha života predstavlja dalju tim razdobljima” (Etymology and History jeta” (Lothman/Lotman 1990:102). Sadržaj (Schechner 2002:65). razradu odnosa između unutarnjeg i vanj- of the Ney, http). obreda sema se otkriva brojnim simbolima Prekrižene ruke derviša predstavljaju skog života. Što to tražimo? Život? Znanje? Vrijedno je spomenuti male dvostruke koji su se predajom održali kroz povijest, a brojku “1” kako bi svjedočili da je Bog jedan Moć? Sreću? Da, naravno, a nalazimo li bubnjeve (kudüm), koji su se koristili u bili su tijesno povezani sa samim obredom. i jedinstven. Ruke su malo spuštene prema to? Da, nalazimo. Ili bar tako izgleda. Ali davna vremena; naime, najraniju uporabu Više su utjecali na predstavljanje kulture lijevoj strani čime se stvara veza između srca nam to prije ili kasnije izmiče. Mi time ne tog instrumenta možemo povezati s kasni- i čovjeka, njegova odnosa s čitavim svi- i mozga: navedeno u sufizmu znači da mozak upravljamo. Ovisni smo o stvarima izvan nas jim povijesnim razdobljima. U Rječniku jetom, nego ičeg drugoga. “Simbol, kako i srce zajednički djeluju, da je potrebna za- samih. Pronađimo svoju pravu prirodu. Sve simbola, što su ga uredili Jean Chevalier i ga se obično shvaća, sadrži pojam nekog jednička misao i osjećaj. Kad derviš prekriži se može naći tu, unutar nas samih. Pa ipak, Alain Gheerbrant, bubanj se ovako objaš- sadržaja, koji opet služi kao razina izra- ruke, rađa se u stvarnosti. kad bi naša svrha bila samo mi sami, kamo njava: “Zvuk bubnja se povezuje s izrica- žavanja drugog sadržaja, onog koji se u Kad započne vrtnju, derviš raširi ruke. bismo išli? Čemu sve to služi? Tko je to biće njem iskonskog zvuka, s početkom pojave pravilu više cijeni od kulture” (Lothman/ Desna mu je ruka upravljena prema nebu i koje smo mi sami? Svrha života je u idealu. zvuka i općenitije s ritmom svemira. Šaman Lotman 1990:103). spremna je primiti Božji blagoslov te preni- Ona je u služenju bližnjemu, iznutra i izvana, je oblikovao svoj bubanj od jedne grane jeti duhovni dar Božji, dok mu je lijeva ruka svagdje, bilo gdje. Ostvarenje te dubine je Stabla svijeta za vrijeme sna u kojem je KR ZNO I ODJEĆA Odjeća derviša tako- okrenuta zemlji da proširi i podijeli ono što svrha života” (Khan, 2010). oponašao svijet oko sebe. Zato svaki puta đer ima svoje osobito značenje, jer izražava dobije od Boga. Oči su mu uprte u lijevu kad je udarao u bubanj, šaman je dodirivao različite poglede na sufijski put. Pojedinosti ruku te su ili sklopljene ili poluotvorene. osovinu svijeta pa je tako mogao ući u svijet odjeće svojim vanjskim osobinama i vizu- Njegovo držanje označava da dijeli Božju bogova” (Chevalier, Gheerbrant 1982: 319- alnom reprezentacijom znak su određenog milost i blagoslov, to jest sve što je dobio Richard Schechner: 320). Bubanj simbolizira Božju zapovijed dijela puta i njegov mistični dio. Odjeća, od Boga daje svijetu i ljudima. Derviši traže "Mevlevijski sufi svakom biću: “Budi!” Također simbolizira odnosno vidljivo ponašanje omogućuje du- božansko znanje (marifet) i sjedinjenje kad izlazak iz groba na Sudnji dan. boko saznanje i odražava integralni pogled se ne okreću na mjestu seme, nego se vrte plesači—‘leteći na put s njegovim dubljim značenjem te u mjestu. derviši’—često S VRHA “Obredi daju stabilnost. Oni lju- simbolizira sjedinjenje s Bogom. Odjeća se pojavljuju na dima također pomažu polučiti promjenu u sufija održava energiju onoga tko je nosi. MESJ TO ZA SEMU (Semahane) životu, prevodeći ih iz jednog stanja u drugo Kapa simbolizira čovjekov alter ego. Kad “Obred i igra dovode ljude u drugu real- kazališnim daskama. ili iz jednog identiteta u drugi” (Schechner se mijenja odjeća, znači da se mijenja osob- nost, odvojenu od običnog života. Ta re- Kad sam 1972. gledao 2002: 81). Na taj način djeluje i obred sema nost. Derviš nosi iznošenu odjeću i odbija alnost je ona gdje ljudi mogu postati ne- njihovu izvedbu kad derviši prelaze iz materijalnog svijeta svjetovne stvari i želje. To se zove tavakkul što drugo nego što su u svakodnevici. Kad u duhovni. (nada), vjera u Boga bez razmišljanja o dnev- privremeno postanu netko drugi ili igraju na Brooklynskoj Svrha je obreda pronalaženje istine pu- nim potrebama. nekog drugog, ljudi izvode radnje druga- glazbenoj akademiji, tem ljubavi, pronalaženje Boga putem lju- Hirka (kaput) kao glavni znak derviša čije od onih koje obično čine” (Schechner bavi za Boga te kroz stanje ekstaze koje simbolizira osobnu žudnju. Kad obred za- 2002:52). Sema izvodi čovjeka iz njegovih gledatelje nalikuje transu zadobiti duhovno znanje počne, derviš vadi svoju hirku i to ga prenosi dnevnih iskustava te isto tako iz njegovog se pismeno pomoću wajda. Čovjek može dosegnuti izvor u duhovni svijet. Da bi postao potpuno i sa- svakodnevnog Ja. To iskustvo započinje upozoravalo: savršenstva, koje se već nalazi u srcu. Treba vršeno ljudsko biće, derviš se okreće sebi da odmah na mjestu seme, koje se naziva se- napustiti ego i osobne žudnje, usredotočivši bi postao čovjek okrećući se čitavom bitku. mahanom (Semahane), koje simbolizira ‘Program je vjerski se na Boga, vrteći se opetovano u krugovima Kad obred započne, on najprije skida crni čitav svemir. Postoji imaginarna crta, poput obred. Molimo vas u imitaciji planeta Sunčevog sustava. Srce i kaput. Kad skine kaput, duhovno se rađa u ekvatora, koja se zove hatt-ı istiva, a koja duša u dodiru su izravno s Bogom. Na taj svijet vječnosti, u istinu, te se kreće prema dijeli semahanu na dva dijela. Desni dio da ne plješćete.’" način derviš postaje dio čitavog svemira. potpunoj istini. Šejh predstavlja Mevlevija, seme predstavlja materijalni svijet gdje su Tako se čovjek pročišćenjem duše vraća a crveno krzno simbolizira ujedinjenje s Bo- duše zatvorene u svojim tijelima, a lijeva suštini svog postojanja, svetom i mističnom gom. Mevlevi je umro dok je Sunce zapadalo, strana seme simbolizira duhovni svijet gdje dijelu svog života. “Zaboravljajući sebe s kad je obzor bio crvene boje. Stoga crveno derviš napušta egoizam i zemaljske stvari. Šejh i derviši pozdravljaju jedni druge ciljem postizanja božanskog ideala, sufi po- krzno simbolizira odlazak iz materijalnoga Zavoj koji se spušta na desnoj strani i zavoj ispred crvenog krzna. To je pozdrav duše stojano ide kroz čitav svoj život putem lju- svijeta i rođenje u duhovnom svijetu. Kad koji se diže na lijevoj dervišima pokazuje duši, života životu, dok stavljaju desnu ruku bavi i svjetla” (Khan, 2010). se netko pridruži Mevlevijskom redu po njihov učitelj koji se naziva šejhom. On na srce, a desne nožne prste na lijeve. Oni se prvi put, on sjedi na crnom krznu, jer crno je jedina osoba koja poznaje pravi put do pozdravljaju dok prelaze iz jednog svijeta u je krzno bezbojno, budući da ta boja u sebi istine. Derviši ne smiju govoriti, moraju biti drugi, novi. Na kraju obrtanja, uz iznenadnu S engleskoga prevela: Dora Maček sadrži sve boje. Kad derviš napreduje, boja mirni i obuzdavati se za čitavog obreda. promjenu ritma, stižu na rub tog mjesta u se mijenja u bijelu. Oni dostižu točku kad postaju ushićeni skupinama—dvojica, trojica ili četvorica. Iskrene zahvale upućujem profesorici Dori U Mevlevijskom redu derviši nose šiljatu i padaju u wajd, iskustvo duhovne kon- Oslone se jedan drugome o rame, što sim- Maček, za cjelokupno njezino zalaganje, kapu koja se zove sikke, a simbolizira dervi- templacije nalik na trans. U srcu čovjeka, bolizira činjenicu da čovjek ne može živjeti podršku te doprinos prijevodu ovoga članka šev nadgrobni kamen i njegovu žudnju. Kad jastvo je najopasnija zamka; najveća je pre- sam. na hrvatski, Güldane Kalin se uši sakriju u kapu sikke, to znači umiranje preka na putu apsolutne istine, a duhovni prije smrti. Kapa, koja ima polisemijsku razvoj ga vodi do otkrića Boga. “Obredi GL AZBA Derviši izvode obred semu me- ulogu u svijetu sufija, simbolizira prepozna- su kolektivna sjećanja kodirana u djelo- ditirajući o Bogu uz melodije i ples. Prema Literatura: vanje uspjeha onoga koji je prima, blagoslov vanju. Obredi pomažu ljudima kod teških Mevlani, glazba je jezik Božji. Glazba ima Çelebi, Celaleddin. Sema, the Universal Movement. učitelja te u najširem smislu Božju milost. prijelaza, dvoznačnih odnosa, hijerarhija i učinak pročišćavanja jer bistri dušu uklanja- (http://www.sufism.org/society/sema1.html). “U perzijskom doslovno značenje riječi sufi želja koje narušavaju, prelaze ili krše norme jući strasti i otvara put prema božanskom, Chevalier, Jean i Gheerbrant, Alain. 1982. The bilo bi Suf push (onaj koji je odjeven u vunu). svakodnevnog života” (Schechner 2002:52). prema vječnosti. Derviši se skidaju kad po- Dictionary of Symbols. New York. Takvi su ljudi bili odjeveni u grubu vunu Derviši se udaljavaju od svog jastva. Šej- činje glazba, što simbolizira da napuštaju (suf), a ne u profinjeniju odjeću” (World of hovi koji hodaju između derviša koji izvode materijalni svijet i kreću prema istini. Etymology and History of the Ney. (http://www. neyzen.com/ney_tarihce.htm). Tasavvuf, http). semu na crti hatt-ı istiva predstavljaju naj- Naj je najefektniji glazbeni instrument Derviška odjeća tennure ima značenje kraći put do Boga. Šejh pazi na red obreda, za semu jer simbolizira savršeno ljudsko Khan, Hazrat Inayat. The Sufi Teachings of Hazrat biće insan-ı kamil Inayat Khan, Volume I, The Way of Illumination, kroz dijelove kao što su rubovi rukava. Der- hodajući između derviša za vrijeme čitave ( ), koje prolazi kroz pro- Preface (www.scribd.com/doc/57124397/ viška odjeća simbolizira derviševu mrtvačku izvedbe. ces koji ga vodi do zrelosti. Derviši ga bla- The-Sufi-Teachings-of-Hazrat-Khan). košulju i njegovu žudnju. Odjeven u tennure Crveni kaput je najveći duhovni položaj goslivljaju jer simbolizira dušu koja je oči- Lothman, Yuri M. 1990. Universe of the Mind. A derviš simbolizira izreku: “Nema Boga do koji simbolizira stvaranje i postojanje. Glaz- šćena od sebičnih žudnja. Kad se uzme naj, Semiotic Theory of Culture. London, New York. Alaha!”. Kaputić (hırka) simbolizira svijet. benici i derviši koji će se vrtjeti zauzimaju on se najprije isprazni, a derviš se isprazni “Široka bijela suknja predstavlja mrtvačku svoja mjesta prije početka vrtnje. Vođa der- kao naj. Bog udahne svoj dah, svoj duh, i Schechner, Richard. 2002. Performance Studies: An Introduction. London, New York. košulju ega. Skidajući crni kaput, derviš se viša koji se vrte (Semazenbaşı) dolazi i traži oživljava čovjeka. Bog daje život svakom duhovno ponovno rađa u istini” (Çelebi, šejhovu dozvolu. Nakon što je on daje, svi biću. Bog je udahnuo čovjeku dušu, dao World of Tasavvuf. (http://www.spiritualfoundation. net/whatistasawwuf.htm). http). Što je tkanina duža, to je snažnija vjera derviši pozdravljaju šejha ljubeći njegovu je svakom srcu, podarivši mu ljubav. Čo- u Boga onoga tko je nosi. Rukavi halje su sikke, klanjanju se jedan drugome, a obred vjek je ispunjen duhovnom strasti kako bi Tekin, Mustafa. Rumi’s Understanding of Human vrlo široki jer pokazuju da derviši u njima ne počinje tako što izvode tri okretaja koji pred- se vratio prvotnoj blizini Boga. Derviši se and Society (http://akademik.semazen.net/article_ detail.php?id=524). drže nikakve stvari od ovoga svijeta. stavljaju uskrsnuće i duhovno rođenje. prazne da bi bili instrument učitelja koji ih satira zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 14 KONAČNO RJEŠENJE Kde a s sVE zbroji i oduzme, konačno je rješavanje u najmanju ruku sumnjiv posao Igor Stojaković

ako čujem, sve je već riješeno, samo *** *** *** to treba prihvatiti, a prihvatiti je K teško, jer riješeni problem više se A čekaj, i Isus je imao nešto sa smokvom Staljin je navodno rekao “nema čovjeka, Za ovu izmučenu zemlju konačno je rje- ne može rješavati pa tek onda prerasta u ili se varam? Ne, jedan od njegovih disci- nema problema”, preferirao je nestanak u šenje EU – koja se gnijezdi i širi svuda oko istinski problem. pulusa objesio se na smokvinoj grani i tako odnosu na sofisticiranije metode, nestanak nje (oko izmučene zemlje), vremenom i pro- prekršio neku od bezbrojnih teosocijalnih svih ljudi kao konačno rješenje, da to je bio storom se širi (svuda oko nje,oko izmučene zapovijedi, samo tko je to bio? pravi cilj njegovih čistki; potajno se nadao da zemlje) i svuda oko sebe same (izmučene *** će i sam biti očišćen, ali nije mu bilo suđeno, sebe), na sve strane se širi... poput svježe preozbiljno su ga shvatili i onako nevoljkog bigbangovanog svemira. Za apokaliptičara konačno rješenje je *** uzdigli, umjesto da ga pošalju u gulag ili mu upravo ovo, a ne, kako bismo pomislili, kraj barem počupaju brčine. ovoga (svijeta), odnosno prividnog znanja Za Katarinu Veliku konačno bi rješenje koje se grči uz ovaj (svijet). Jer smak op- bilo da joj Potemkin negdje u Poduralju staje samo u najavi, ostvari li se najava, eto pronađe cijelo jedno selo ili dva naivnih *** smaka smaku. umjetnika koji će oslikati rusko nebo, masno *** od odraza crnice. Kad se sve zbroji i oduzme, konačno je rješavanje u najmanju ruku sumnjiv posao. Ili Dragojla Jarnević – uspon na najbliže *** brdo u razdoblju prije pronalaska vidikovca, *** tako da je preglednost okoliša strašno loša, Nacisti su držali kako je konačno rješe- *** ali neka, nazire se gdjegdje čistina ili propla- nje pobiti sve Židove. Njihov je problem Karlu Marxu je konačno rješenje ko- nak, a miris kuhanog veša jedva da dopire – navodna židovska prijetnja – bio najima- munizam do jaja, a Friedrichu Engelsu, če- Biciklist bježi od konačnog rješenja. Još dovle. ginarniji od svih, a rješenje najnasilnije u kaj malo, jesu li oni bili ili nisu bili na istoj otkako ga je roditelj pridržavao deset-dvade- povijesti čovječanstva. strani? Cijelo me vrijeme proganja osjećaj set metara, a onda naglo pustio da sam održi da je Engels nešto rovario protiv Marxa i ravnotežu na tom prvom, malom dvotočkalu. *** protiv cijele Stvari! I otad pedalira, bježi od pomoćnih kotača, *** tog konačnog para rješenja odbačenog u Za ovisnika je konačno rješenje bi- najdublje predjele šupe, ali uzalud bježi, jela kava od mačjih govana da ga razbudi, Kršćani su rajske ptice, vjeruju da je rje- konačno rješenje po definiciji je konačno i crni mak s odlagališta guma da ga uspava: šenje u Raju. Rješenje je, dakle, smrt, a po- stići će ga kad-tad iz dubina šupe, kad-tad, zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz ! slije smrti – tko živ, tko mrtav. znači sad. *** *** Za ovisnika o neovisnosti... e, sad sam Terezi Avilskoj je J. Grisebach, učenik se već zapetljao, velikog Paracelzusa, zaliječio migrenu lije- vanjem tekućeg srebra u srednje uho te joj shodno tome zapriječio sve daljnje epifanije. ***

Čujem zvono na vratima. Otvaram pazi- *** mice; moj lokalni poštar uručuje mi rješenje, uručuje mi da ga potpišem. Dobrovoljnim zatočenicima potrošač- kog društva konačno je rješenje beskonačni šoping.

***

Bodisatvi je konačno rješenje da se razvali pod kakvom smokvom. U Crikve- nici ima smokva koja raste s morske strane lučkoga gata – da mi je vidjeti barem jednog ‘Satvu kako uspijeva zameditirati pod tom i takvom smokvom. *** ***

Sherlocku Holmesu konačno rješenje Ili osmijeh psa. Jeste li primijetili kako su predstavlja beskonačan problem, jer on svoj psi (ili barem veliki broj pasmina) tijekom život zasniva na rješavanju (niza) problema, pripitomljavanja – koje, nadam se, još uvijek tako da mu konačno rješenje nikako nije u traje – izvježbali izraz lica (zapravo njuške, interesu, od njega bi se naprosto rasplinuo, onjušja i dva oka) tako da neodoljivo pod- kao besmrtna duša kad slučajno upadne u sjeća na osmijeh. Savršene li varke, sada kad tavu za pečenje kestena. ulaze u razdoblje odpitomljavanja, jer kružni je put sve to, ne sumnjajmo, tako da ni pasji osmijeh nije konačno rješenje, ali dobar je to *** pokušaj, još jednom: ne sumnjajmo.

Sylviji Plath konačno je rješenje, premda nepovoljno, sam život. Njoj je konačno rje- šenje posve uništilo smrt. oglas zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 15 vizualna kultura zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 16 Če mu još (jedna rasprava o) spomenici(ma)? P rED/pOST/modernističko shvaćanje vremena kao cikličnoga nasuprot modernističkoj linearnosti postaje nužnost u bilo kojem pokušaju obilježavanja sjećanja, čime klasični spomenici više ne dolaze u obzir Igor Marković

Tekst je nastao u okviru projekta ih se promatrati kao izmještanje sjećanja aRs PUBLICae / koja su trebali otjeloviti. Drugim riječima, 1POSTOZAUMJETNOST / inzistiranje da je sjećanje fiksirano u mje- stu u (javnom) prostoru onemogućivalo je koji se zalaže za uvođenje zakonskog razmjenjivost spomenika kao kulturalnih okvira kojim se u većini zapadnih artefakata. Lewis Mumford2 još 1938. progla- zemalja jedan postotaka budžeta šava “ničeansku” smrt spomenika kao bes- pomoćno inkompatibilnih s modernističkim namijenjenog javnoj gradnji odvaja gradom: klasični spomenici su statični; oni za umjetnost u javnom prostoru su mumifikacija prošlosti umjesto polaganja nade u biološku regeneraciju, u fiksiranje slika u nove generacije i ostaju tek tašti, autoreferentni, “veći od života” – ukratko, Ništa na ovom svijetu nije tako nesposobni za komemorativnost koja bi im nevidljivo kao spomenik. trebala biti intrinzična. —Robert Musil Ospomeničenje prošlosti Herbert Marcuse kao “afirmativni karakter Spomenici se proizvode unutar dominan- kulture”. Stoga su spomenici također i jedan tnog okvira vrijednosti, kao elementi u kon- od načina da se grad (ili neki njegov dio asprave o i oko urbanih i urba- struiranju nacionalne povijesti i pretpostav- – središte Praga je iznimno dobar primjer S pOMENICI i nističkih tema i pitanja u nas već ljaju barem djelomični konsenzus vrijednosti te prakse) pretvori u “muzejski prostor”, trgovi prenose R više godina nisu ograničena tek na bez kojega njihov narativ ne bi mogao biti prostor pasivnog smještaja djela koja su u partikularne uzgredna ili hermetična strukovna promi- prepoznat iako pojedini spomenici ne za- većoj ili manjoj mjeri monumentalna (bilo šljanja, već sve češće uključuju raznorodne državaju svoju vrijednost kako specifična na fizičkoj ili historiografskoj razini) i spajaju narative moći diskurze, ali i raznovrsne pravce unutar po- osoba/događaj blijedi u kolektivnom sje- se, miješaju s povijesnim, prirodnim i kul- jedinih struka. ćanju, a pojedini artefakti mogu biti estet- turnim okruženjem u kojemu su “smješteni”. Unatoč toj činjenici i iako postoji, barem ski (ili na druge načine) odbojni. Kao opća Življeni aspekti grada, njegovi stanovnici i u recentnoj literaturi, niz zanimljivijih pa i kategorija kulturalnih objekata, međutim, njihove potrebe, njihovo nasljeđe znanja i odnosno slobodu, mora se priznati da je aktualnijih pitanja (novi modeli urbanog spomenici su prisutni u prostoru većine gra- njihova očekivanja ne uzimaju se u obzir i posebno spomenike5 iznimno teško, ako ne planiranja, urbane šume i parkovi, mediji dova predstavljajući stabilnost koja prekriva, isključena su do maksimalno moguće mjere. i nemoguće, “razrahliti”, upisati im novo, i urbani prostor, da spomenemo tek najza- sakriva interne i inherentne kontradikcije drugačije značenje. stupljenije) veliki se dio naših rasprava bavi u društvu i preživljavaju dnevn(opolitičk)e Paosth spomenika Spomenici su, “Politička moć dominira ili teži domi- temom spomenika (posebno u urbanom fluktuacije historiografije (ili barem jedan pak, u dvojakom odnosu prema vremenu: nirati prostorom”, piše Lefebvre, “iz toga prostoru) uglavnom kritizirajući postavlja- njihov dio). Većina u društvu je nagovorena, odr(a)žavaju prošlost ili njezinu imitaciju, proizlazi značaj spomenika i trgova”6, koji nje spomenika i/ili spomeničkih cjelina ili uz druge građanske institucije i prisutno- ali su podignuti da bi impresionirali suvre- prenose partikularne narative moći. Pa ipak, sup(r)o(t)stavljajući najavljenim artefak- šću spomenika, da prihvate te kontradikcije menu publiku/javnost odnosom vladajuće nastavlja, značenje takvih simboličkih mjesta tima neke druge, iznimno rijetko propitu- čime spomenik postaje sredstvo društvene elite spram prošlosti (monumentalnošću- može biti osporeno i manipulirano u borbi za jući pitanje funkcije, a naročito potrebnosti kontrole manje brutalno i jeftinije od nao- u-vremenu) i trajnošću samih artefakata, prostor “u kojemu ritam igra glavnu ulogu” novih spomenika. ružanih čuvara poretka. čime se i koncept aktualne vlasti predstavlja i lokalizirana društvena temporalnost se Brojni će autori i autorice korektno po- Devetnaestostoljetno ubrzano podizanje ne samo kao dominantan već i “povijesno” “uspijeva obraniti od linearne i neritmične noviti danas već udžbeničku tezu da je tra- spomenika u javnom prostoru, u sklopu pro- utemeljen i opravdiv. Države”. Subverzija autoritarne koncep- dicionalna funkcija spomenika primarno grama obrazovanja javnosti koju poduzima A takva “kultura nasljeđa” konstruira cije racionaliziranog prostora teatričnošću ideološka (tek jedan, vrlo simptomatičan, država – koja reprezentira primarno interese lažnu sliku koja skreće pogled sa sadašnjih i poroznošću svakodnevice kroz koje orga- primjer: “Monumenti, spomenici i ostali di- industrijske srednje klase, i u sebi sadrži sukoba – najbolje je to vidljivo u selektiv- nizirani “prostor reprezentacije ‘spontano’ jelovi hard memorije uglavnom se rade za poruke prije svega imperijalnog i patrijar- nim procesima kustosa povijesnih muzeja postaje prostor promenade, susreta, diplo- veličanje nacionalnih vrijednosti, oni govore halnog karaktera – doprinosi nacionalnim i turističkih radnika koji u pravilu odabiru macije, intriga, trgovine, pregovaranja”. “istinu”, zapravo su oni ta materijalizirana narativima paralelno s izmišljanjem drugih ‘sigurne’ elemente iz prošlosti za javnu upo- Iako Lefebvre optimistično prenaglašava istina. Ono što iz tog kruga nacionalnog is- “tradicionalnih” vizualija, kao i historio- trebu. John Molyneux o tome kaže: “važnije potencijal improviziranih ljudskih susreta pada, ono što je nadnacionalno ili čak izva- grafskim naporima na stvaranju nacionalne je ispričati ugodnu priču, dati turistima i kao sile unutar urbane politike, njegovo nnacionalno, to se nevoljko ili nikako pri- i narodne povijesti. Narativ koji se nudi je posjetiteljima ono što ih neće uznemiriti, prepoznavanje sukoba između simboličkog pušta u polje materijaliziranog sjećanja.”1), jedini koji se nudi – dominantna klasa time nego imati pošten stav prema prošlosti”, značenja prostora i načina na koji se prostor ali istovremeno neće postaviti u sumnju po- se predstavlja kao “prirodni” nasljednik nastavljaući: “u devet od deset slučajeva stvarno živi je poučan. Ono u čemu Lefebvre trebu da se sjećanje materijalizirano u formi povijesti, proces koji će kasnije Gramsci takve nekontroverzne interpretacije odra- ipak griješi jest mogućnost “drugačije” upo- spomen(ik)a nastavi proizvoditi – najveći se nazvati hegemonijom. “Hegemonija je kon- žavaju desničarske poglede, poglede esta- trebe upravo spomenika. Njihova je funkcija, dio prigovora i polemika odnosi na to “koju” cept koji pomaže razumijevanju kako i kada blišmenta.”4 Kao što spomenici po sebi bez obzira govorimo li o klasičnim, figurativ- prošlost treba “ospomeničiti” i/ili što “estet- političko društvo sa svojim institucijama konstruiraju hegemoniju, drugi elementi nim ili suvremenim, apstraktnim; bez obzira ski” bolje odgovara urbanom habitusu, čime doprinosi proizvodnji značenja i vrijednosti kulture nasljeđa konstruiraju prošlost koja govorimo li o imperijalnim, nacionalnim ili se čitava rasprava o spomenicima zapravo koje sa svoje strane, održavajući ‘spontani’ oportunistički zadovoljava nacionalne aspi- anti-spomenicima definirana i definitivna, unazađuje za više desetljeća. konsenzus različitih slojeva društva, proi- racije i služi društvenoj stabilnosti. hegemonijska i isključiva. Mogućnosti sub- Još u prethodnom stoljeću ideja me- zvode društveni staus quo.”3 Na taj se način stvaraju zatvorene, sta- verzivnih taktika – o kojima govori de Cer- morijalnog spomen(ik)a i njegova mjesta Takvo korištenje kulture – izmještanjem tične povijesti, pokušavajući “uzglobiti” teau – metamorfiranje teksta očima čitate- u suvremenoj kulturi rasla je obrnuto pro- vrijednosti u estetičku domenu, uspostav- vrijeme, koje Ernesto Laclau smatra jedi- lja, odbijanje slijeđenja zadanoga linearnog porcionalno sa smanjenjem tradicionalnih ljanjem dualiteta života i umjetnosti, do- nim procesom dislokacije koji otvara pro- koda čitanja, “naseljavanje” teksta vlastitim shvaćanja o vječnosti/bezvremenosti sa- puštanjem da utjecaj moći i/ili novca na stor za (političku) promjenu. Složili se ili procedurama, sjećanjima, metaforama... po- mih spomenika. Jednom kada je prihva- svakodnevni život bude neupitan, ili u naj- ne s Laclauovom kritikom prostornog kao suđivanje ili privremeno zaposjedanje pro- ćeno da spomenici nužno posreduju sjeća- manju ruku slabo propitivan – kao načina aposlutno nepodesnog za unos drugačijeg, stora u kojemu se potom odvijaju vlastite nje, čak i kada im je cilj potaći ga, počelo osiguravanja društvenog mira formulirao je za promjenu, za odsustvo determinacije, prakse, stvaranje “distinktivnog prostora vizualna kultura zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 17

Darke i Warner kao označitelje prostora; Urry i Hewison kao potrošačke, konzume- rističke objekte... Ono što je, međutim, svim navedenim, kao i brojnim drugim pristupima zajedničko jest izrazito kritičan stav prema funkciji i ulozi spomenika u suvremenom gradu i suvremenom društvu. Dodatno, pojavljivanje ne-gradova i ne-mjesta, privatizacija urbanih centara, konverzija prostora sjećanja (poput mu- zeja) u trgovačke centre i opća konstruk- cija “simulakruma pravog života” pretvorili su urbani život u gradu u labirint slika i praksi koji sve više nalikuje na stotine te- levizijskih programa kojima se kruži jed- nostavnim “channel surfingom”, u kojima nema dominantnog programa, pa tako niti dominantne povijesti – ona je tek jedan u nizu kanala, svakako ne najgledaniji. I sama umjetnost/praksa spomeničkih obilježja da- nas odbacuje tradicionalne statične forme i ostavlja prostor publici da dinamički pro- mišlja obilježeni predmet/praksu/događaj, a nerijetko i da aktivno su/djeluje u njego- vom (re)kreiranju. Pred/post/modernističko shvaćanje vremena kao cikličnoga nasuprot modernističkoj linearnosti postaje tako sve više nužnost u bilo kojem pokušaju obilje- žavanja sjećanja, čime klasični spomenici jednostavno više ne dolaze u obzir pri iole ozbiljnijem urbanom planiranju. Zbog svega toga, ako već raspravljamo o “klasičnim” spomenicima danas, a posebno ako govorimo o idejama i praksama postav- ljanja novih-ali-starih, vjerojatno je najbolje parafrazirati Brechtovu Poemu o mlinskom kamenu i reći: “ne treba nam drugih spome- nika, do nikakvih”.

Bilješke: 1 Andrea Dragojević, Nova spomenička slika Hrvatske. Zarez 172, 2006. 2 Lewis Mumford, The Culture of Cities. New York: Harcourt Brace, 1996. 3 Renate Holub: Antonio Gramsci - beyond Marxism and Postmodernism. London: Routledge, 1992. 4 John Molyneux: A Modest Proposal for sjećanja koja osigurava održavanje tih od- Gradivni elementi tradicionalnog grada Portsmouth, u Malcolm Miles (ur.): Art and the City. nosa. S katedralom ili dvorcem u središtu, (i poretka) – palače, crkve, parkovi, spome- Portsmouth: University of Portsmouth Press, 1995. opasan zidinama grad je bio zaštićeni okoliš nici... danas su tek elementi turističkih ruta. I 5 Kada se radi o manje determiniranim, manje Subverzivne u kojemu je kretanje (kako prostorno, tako tradicionalna mnemonička funkcija samoga “teškim” elementima, poput građevina a posebno parkova i sličnih javnih prostora, i proces društvene taktike upravo se u i vremensko) bilo kontrolirano – suvremeni grada je postala problematična. Kako kaže aproprijacije i “prenamjene” je “lakši”. Više spomenicima, zbog metropolis (kako ga naziva još Simmel) ka- Marshall Berman, dinamične sile kapita- zanimljivih primjera može se pronaći primjerice rakterizira upravo visoka protočnost drugih lizma proizvode krizu urbane monumen- u Setha Low, Dana Taplin i Suzanne Scheld: njihove statičnosti i drugačijih, stranaca i došljaka ali i iskustvo talnosti: “Pathos svih buržoaskih spomenika Rethinking urban parks: public space and cultural diversity. Austin: University of Texas Press, 2005. i konačnosti u šoka narastajućom depersonalizacijom druš- koji je u njihovoj materijalnoj snazi i čvrstoći tvenih odnosa i sve većom anonimnošću zapravo više ne nosi težinu, otpuhnut je si- 6 Henri Lefebvre: Writings on Cities. Oxford: Blackwell, 1996. značenju ne mogu pojedinca. lama samog kapitalizma koji slave.”10 7 Michael deCerteau: Invencija svakodnevice. zadovoljavajuće Početkom 21. stoljeća urbana forma Zagreb: Naklada MD, 2003. više nije tipizirana visoko koncentrira- Ieod loški označitelji pro- poostvariti 8 Vrijedi napomenuti da je sličan model izgradnje nim i vertikalno stratificiranim gradom srato Grad je nekoć bila fizička struk- – iako iz drugih motiva – primjenjivan još u prvoj (vjerojatno najbolje prikazanim u Lan- tura utemeljena na jedinicama – ljudi, zgrade, polovici 20. stoljeća u sovjetskom Sibiru.Gradovi govom Metropolisu), već ekstenzivnim susjedstva, kvartovi; danas je to mjesto u ko- poput Novosibirska ili Krasnojarska okruženi su kilometarskim industrijskim pogonima i zasebnim aproprijacije koji se nikada ne može redu- ekscentričnim aglomeracijama periferije/ jemu su te jedinice pribrojane u širi relacijski stratificiranim stambenim prostorima. cirati na ono što se čita”7 upravo se u spo- suburbije, trgovačkim centrima i obila- kontekst čije područje uvelike ide iznad one 9 Saskia Sassen, The Global City. Princeton, NJ: menicima, zbog njihove statičnosti i konač- znicama – temeljna urbana jedinica više njenih stanovnika, primjerice, ulice koje su Princeton University Press, 1991. nosti u značenju ne mogu zadovoljavajuće nije blok već rastući koridor koji se mjeri nekoć funkcionirale jednostavno kao veza 10 Marshal Berman, All that is Solid Melts into poostvariti. (kvadratnim) kilometrima.8 Grad sve više između pojedinih zgrada danas nisu tek sred- Air: The Experience of Modernity. New York: Simon simbolizira prometna mreža logika koje stvo cirkulacije, kretanja, već i njezin kraj. and Schuster, 1982. Mnemonička funkcija grada se nerijetko može shvatiti tek iz zračnog Postajući same referentne točke gledišta 11 vidi posebno Shelley Rice, Parisian Views. Gotovo sve do sada rečeno o spomenicima, ili satelitskog snimka, kao i narastajuća donijele su i veći, ekstra-ljudski sistemički Cambridge, MA: MIT Press, 1997. njihovoj funkciji i značenju teško je smjestiti digitalna mreža koja zahtijeva nove načine pregled.11 12 Dobar su primjer toga Kip Slobode ili Eiffelov u suvremeni postmoderni ili grad visoke mo- mapiranja – geo-topološke radije no geo- Ima li u tome i takvome gradu 21. stoljeća toranj, o čemu iscrpno piše Marina Warner. derne. Suvremeni industrijski grad umjesto političke. Saskia Sassen kaže: “Gradovi su uopće mjesta za postavljanje novih spome- uspostavljanja stabilnog sustava sposobnog povijesno osigurali nacionalnim ekonomi- nika? Teško, zapravo. Okvir o raspravi o osigurati novi društveni poredak uvodi novi jama i nacionalnim državama nešto što spomenicima razlikuje se ovisno o profesi- set varijabli koji transformira neksus između možemo nazvati središnjost”9. Suvremeni onalnoj perspektivi i afinitetima. Od nekri- urbanog prostora i reprodukcije kulturalnog grad više nije – svakako ne na taj način, tičkih opisivanja spomenika isključivo kao identiteta. U tradicionalnom gradu (antič- odnosno barem ne oni u kojima se ne po- objekata u geografskom pejzažu ili predmeta kom, srednjovjekovnom ili renesansnom) kušava nasilno, političkim putem odraziti kunsthistoričarske znatiželje do iščitavanja stabilna dispozicija građevina, spomenika davno prevaziđeno vrijeme izgradnje na- kroz kulturalnu, ekonomsku, urbanističku... i javnog prostora stvarala je mrežu koja je cionalnih država – zatvoren, već je, kako povijest, posebno u slučajevima kada spo- držala živote građana u relativno fiksnom je još Mumford opisao, u najvećoj mjeri menici zadržavaju na sebi interes javnosti redu. Grad je bio istovremeno konkretna decentriran, pri čemu svjedočimo određe- kao kulturalni označitelji iako je izvorna na- ekspresija hijerarhije društvenih i političkih noj devoluciji moći planskog urbanizma u mjena davno izgubljena.12 Bird i Molyneux odnosa i materijalne strukture kolektivnog stanje nepredvidljivosti i slučajnosti. promatraju ih kao nametanje ideologije; vizualna kultura zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 18 Ud vo u turbo–folk dizajn (2)

NASTAVAK ESEJA IZ PROŠLOG BROJA DONOSI PREGLED UNIFICIRANIH PRAKSI DIZAJNERSKOG OBLIKOVANJA TURBO–FOLK SUPKULTURE U POSTJUGOSLAVENSKIM DRŽAVAMA, UZ PONEKI KURIOZITETAN IZUZETAK Bojan Krištofić

(...) Digitalna revolucija dala je dizajnerima supkulture, poput karakterističnih “tribal” velik broj mogućnosti, ali bez svijesti kako tetovaža i tome slično. Također, vizualni ako je glazba postala brža, žešća i S rEDINOM 90-ih da njima ovladaju, budući da u samom pro- jezik sve je eklektičniji, stoga nije rijetkost ekstremnija, emocije prizemnije, jektnom zadatku nije bilo važno promisliti da dva uzastopna omota albuma nekog K a seksualno raskalašeni elementi godina, nakon svog širi kontekst i procijeniti subjekt pa prema izvođača, npr. Cece Ražnatović, odlikuje u tekstovima pjesama mnogo eksplicitniji, prvog silovitog tome riješiti problem ili izraziti stav, već je naglašena ilustrativnost (Idealno loša), a po- tako su i fotografije na omotima ploča pre- primarni cilj proizvesti što više prema što tom suzdržani minimalizam koji u prvi plan stale biti decentne i simpatične, premda nastupa, turbo- većoj potražnji, za publiku koja sve više troši. ističe živopisnu pojavu izvođačice (Gore od su u slučaju muških izvođača zadržale folk se tek počinje K tome, sredinom 90-ih godina, nakon svog ljubavi) pa konačni rezultat ipak ostaje u određenu dozu prostodušnosti ili naiv- konsolidirati prvog silovitog nastupa, turbo-folk se tek granicama poznatog kanona oblikovanja. nosti. Međutim, ženske izvođačice se od počinje konsolidirati kao koherentna sup- Ipak, ugođaj ovih omota naglašeno je post- nježnih, kreposnih djevojaka i zrelih, po- kao koherentna kultura s vlastitom strukturom i socijalnim moderan, s tim da se u ovom slučaju ne radi nosnih žena mijenjaju u osebujne ljubav- supkultura normama pa tako i imidžom i vizualnim jezi- o izravnom citiranju referenci iz povijesti nice i seksualne grabežljivice, radikalno kom. Trebat će proći još nekoliko godina dok umjetnosti i popularne kulture, već o istro- promijenivši šminku, frizuru i garderobu. s vlastitom taj jezik ne postane fluidan i fleksibilan, a šenim derivatima postojećih stilova koje Pa ipak, premda na omotima ploča djeluju strukturom i dizajneri njime suvereno ovladaju, odnosno samouvjereno i emancipirano, spremne socijalnim normama dok se najveće zvijezde turbo-folk glazbe ne pokoriti svakog muškarca koji im stane na uspnu na pozicije vlasti i moći u srpskom put, smisao ove promjene u svakom slučaju pa tako i imidžom i društvu i društvu ostalih država bivše Jugo- H rVATSKI pandan nije oslobađajući i feministički, jer smo vizualnim jezikom slavije. Tek će tada turbo-folk produkcija i općem pristupu umjesto niza raznolikih izvođačica nepa- izdavaštvo zadobiti oblik profitabilne indu- tvorene, prirodne ljepote dobili univerzalni strije, a dizajneri angažirani u oblikovanju dizajnu turbo- kanon privlačnosti u turbo-folk supkulturi vizualne komunikacije najtiražnijih izvođača folka u ovom kojem se sve starlete uglavnom bezrezervno se publika može poistovjetiti. No, i njihov izgradit će svijest o tome što rade i zašto. razdoblju svakako prilagođavaju. Kako se u turbo-folk glazbi imidž sve više tone u kič, sve do potpuno No, hoće li to biti na korist ili štetu ostatka gubi originalnost, a glazbene numere pro- apsurdnih transformacija poput one Šabana društva, uskoro ćemo vidjeti. Za ilustraciju je Colonia, čiji izvode se u neviđenim količinama prema Šaulića iz opuštenog debeljka sa smiješnom karakteristika dizajna u razdoblju opisanom noviji omoti albuma točno određenim pravilima u stvaranju frizurom u grotesknog ćelavca u skupom u ovom poglavlju poslužit će nekoliko omota zvuka i teksta, da bi se zadovoljila sve veća odijelu, na tragu perverznijih filmskih uloga CD-a Cece i Seke Aleksić te njihovih muš- čak i više nego kod potražnja mlade publike, tako se i turbo- Petera Lorrea. Vrlo bitna promjena je i pre- kih kolega Šabana Šaulića i Željka Šašića. srpskih izvođača folk izvođačice proizvode na pokretnoj lazak s analognih na digitalne alate dizajna, znače paljbu iz traci—slabo obrazovane djevojke iz srp- što u ovom razdoblju dovodi do drastičnog Svesnoj dizajniranje u ne- ske provincije, koje su i same unesrećene pada kvalitete tipografskog izražavanja na sesnevj svrhe Ovo razdoblje, čije svih raspoloživih neimaštinom i ratom, bez obzira na talent omotima glazbenih albuma. Tipografski ne- su karakteristike već naznačene u prethod- sredstava pretvaraju se nevjerojatne vamp žene koje dovoljno obrazovani dizajneri posežu isklju- nom poglavlju, pokriva godine od kasnih naoko ne prežu ni od čega. čivo za fontovima najdostupnijima na tržištu, 90-ih pa otprilike sve do danas. Protago- često samo onima dobivenima u paketu s nisti su manje-više isti, uz pojavu nekoliko Djniza pada u nesvijest Očit najosnovnijim kompjuterskim programima novih, originalnih figura koje polako mije- turbo-folk dizajneri preuzimaju iz treće ili primjer je transformacija Svetlane Cece Raž- koji se u principu ne koriste u vizualnom njaju trendove na turbo-folk sceni. Dizajn četvrte ruke, u trenutku kada je njihov sim- natović od bezazlenog curetka u de facto oblikovanju (Word i slično). Reprodukcija turbo-folka od neuvjerljivih fotomontaža i bolični potencijal već debelo istrošen, a sve arhetipski simbol ženstvenosti u lokalnom fotografije također je niske kvalitete, a vrlo tipografskih stranputica postaje jasno pro- što ostaje puka je forma spremna u sebe kriminalnom i paravojnom podzemlju— su česti primjeri digitalnog kolaža rađeni filirani vizualni jezik sa standardiziranim primiti bilo kakav sadržaj pa i onaj etički omoti njezinih glazbenih albuma čvrst su po uzoru na dizajn iz “novokomponova- repertoarom elemenata i simbola, a veći vrlo upitan. Nove digitalne obrade tradicio- prilog izgradnji takvog imidža. Njezin su nog” razdoblja, no uz pretjerivanje u upo- budžeti i skuplja produkcija glazbenih nu- nalnih, modernističkih i post-modernističkih primjer ubrzo slijedile i druge izvođačice rabi tek otkrivenih digitalnih efekata, što mera i spotova stvaraju potrebu i za raskoš- tipografija proširile su mogućnosti dizajnera poput Seke Aleksić, prilagođavajući se ulozi krajnji rezultat naprosto čini neukusnim i nijim dizajnom, u kojemu se po prvi put u obradi verbalnih informacija, no fontovi višenamjenskih zabavljačica u sumnjivim prenapuhanim. Očito je, stoga, da je u ovom od “novokomponovanog” razdoblja javlja i rezovi kombiniraju se bez ikakvog reda i beogradskim diskotekama. Muški izvođači, razdoblju dizajn doslovno pao u nesvijest, bogata ornamentika. No ornament više nije smisla, kao i u prethodnom razdoblju, samo lišeni uvjerljivih tjelesnih atributa koje po- a vizualni repertoar dizajnera u kreiranju suzdržan i apstraktan, već zasnovan na raz- što se sada dizajn doima dorađenijim i sofi- sjeduju ženske kolegice, uglavnom i dalje komunikacije za novu generaciju izvođača granatim biomorfnim oblicima, kao i na sticiranijim, zbog toga što su autori u potpu- igraju na kartu “čovjeka iz naroda” s kojim tek se počinje formirati. motivima ranije poznatima iz turbo-folk nosti ovladali svojim izražajnim tehnikama vizualna kultura zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 19

prilagoditi se matrici novog neoliberalnog načina proizvodnje? Moramo li svoje po- sebnosti “brendirati” prema ustaljenoj praksi da bismo ih očuvali u vrlom novom svijetu privatnog biznisa? Može li burek opstati samo ako se iz privatnih pekara ma- lih obrtnika preseli u korporativni svijet i proizvodi se samo po špagi, svugdje istog mirisa i okusa? Je li ovaj lucidni komentar proizvodnje bureka paralela s proizvodnjom turbo-folk glazbe, koja je niz utjecaja origi- nalnih i autohtonih lokalnih glazbenih idi- oma pretvorila u žanr koji s originalnošću nema ama baš nikakve veze, ali donosi si- gurnu zaradu? I konačno, shvaća li publika turbo-folka koje su granice mogućnosti toga žanra, shvaća li kakva je priroda njemu pri- druženih vrijednosti? Je li tipična turbo-folk publika u stanju shvatiti i nasmijati se slo- jevitosti i razigranosti ovog sjajnog omota? Je li za dizajnera nužno pomicati granice sadržaja i forme, je li upravo to (uz poštiva- nje barem nekih minimalnih, samorazumlji- vih moralnih vrijednosti) uvjet njegovog srpske turbo-folk izvođačice. Je li riječ o osnovnim emocijama zadovoljstva i ugode, etičkog i estetskog opstanka? Mogu li dizajn svjesnom kreativnom procesu i duhovitoj ovaj put pred nama neočekivano stoji dizajn i njegova ciljna skupina zajedno rasti i me- T uRBO-fOLK dizajn kritici cjelokupne turbo-folk supkulture, ili koji ne igra na prvu loptu, sadrži niz referenci đusobno se podupirati? Omot albuma Burek pukom pretjerivanju u svrhu ostvarenja ve- na popularnu medijsku kulturu izloženih na otvara sva ta, i još mnoga pitanja, čime je u teži tome da u ćeg profita nudeći publici nešto što još nije lucidan i višeznačan način, i u konačnici direktnom raskoraku sa svime do sada opi- očima javnosti iskusila, nije posve jasno. Ipak, činjenica je provocira i zadirkuje svoju publiku, što znači sanim i analiziranim u ovom eseju. Znači li da imidžom i pristupom medijima, a po- da ju ne podcjenjuje. Riječ je o omotu al- to da turbo-folk glazba kao žanr ima buduć- stvori poželjnu sebno produkcijom glazbenih spotova Je- buma visokotiražnog albuma Burek popu- nost, samo ako sebi postavi izazove koji je sliku o sebi, premda lena Karleuša odskače od ostatka turbo-folk larnog bosanskog pjevača Dine Merlina, mogu razviti u slušanja vrijednu umjetničku njegov sadržaj vrlo scene. Hrvatski pandan općem pristupu di- djelo poznatog dizajn studija Trio/Fabrika formu? Ili je takva inicijativa potpuno ne- zajnu turbo-folka u ovom razdoblju svakako iz Sarajeva. Za početak, nigdje na omotu, moguća, a albumi poput Bureka služe tome vjerojatno stoji je Colonia, čiji noviji omoti albuma čak i niti u popratnoj knjižici, ne pojavljuje se da publici svrnu pozornost na njezine nega- na etički i estetski više nego kod srpskih izvođača znače paljbu fotografija izvođača, što je u dizajnu turbo- tivne stane te zdravorazumski izazovu “car iz svih raspoloživih sredstava. Poput srpskih folka apsolutni presedan. Vizualni jezik je je gol” efekt? Svaka od ovih interpretacija vrlo upitnim turbo-folk zvijezda, i Colonia je prešla dug minimalistički, ali ne poput dosad viđenih podjednako je moguća, za razliku od tipič- temeljima put od relativno benignih omota kao što je primjera turbo-folk omota, već blizak izrazu nog turbo-folk dizajna koji dopušta samo onaj za kompilaciju Gold Edition, do omota omota ploča post-punk i elektronskih izvo- jedno viđenje—ono koje nam nameće nje- novijeg albuma Pod sretnom zvijezdom, koji đača kao što su Gang of Four i Kraftwerk. gov subjekt. Turbo-folk dizajn teži tome da se gotovo može uzeti za ekstremni, arhetip- Sadržaj i koncept dizajna temelji se na vi- u očima javnosti stvori poželjnu sliku o sebi, i na raspolaganju imaju veće budžete. Novi- ski primjer svega imanentnog turbo-folk zualnoj komunikaciji tradicionalnog recepta premda njegov sadržaj vrlo vjerojatno stoji stari pristup tipografiji vidljiv je iz omota dizajnu i turbo-folk supkulturi. Uz tekst je za burek, tu nezaobilaznu balkansku posla- na etički i estetski vrlo upitnim temeljima. albuma Dare Bubamare (Dara Bubamara) priložena slika koja u ovom slučaju doista sticu. Na naslovnici omota vidimo apstrahi- Dizajn albuma Burek jedan je od međaša i Seke Aleksić (Dođi i uzmi me). Posebno govori više od tisuću riječi. Bitno je samo ranu ilustraciju savijače od tijesta i mesa koji uzrokuje, prema Brechtovoj termino- su albumi Seke Aleksić nepresušan izvor ti- istaknuti kako su u dizajnu omota iskorišteni razvijenu do razine korporativnog simbola, logiji, “efekt začudnosti ” u postojećim ka- pografskih ekshibicija, do te mjere da se čini doslovno svi do sada popisani elementi vi- a sustav boja (crvena i žuta uz dodatak sive nalima komunikacije u supkulturi kojom da po prvi put u razvoju dizajna turbo-folka zualnog jezika turbo-folka te se ovo djelo i bijele) sasvim sigurno nije slučajna refe- smo se ovdje bavili. Publika ima priliku po- na omotu nije isključiv naglasak samo na može promatrati kao eklektično putovanje renca na lance brze hrane od McDonaldsa stati svjesna procesa koji se oko nje i mimo fotografiji izvođačice, već na sveukupnosti od najranijih digitalno kreiranih omota do KFC-a. U knjižici se nalaze sjajno izve- nje događaju. Završni zaključak može biti— raznorodnih vizualnih elemenata, koje se turbo-folk CD-a i kaseta do sofisticirane dene ilustracije bake koja mijesi burek, uz djela ovakvog tipa treba nam mnogo više unatoč prividnoj nepomirljivosti njezini di- suvremene medijske manipulacije turbo- verbalno označene elemente nužne u pri- ne samo u glazbenoj industriji, već i u osta- zajneri trude uklopiti u jedinstveni proizvod. folk dizajnera, svojevrsni tour de force vi- premi ovog nadaleko poznatog jela. Osim lim djelatnostima zagađenima onime što Začudo, jedna izvođačica udaljava se od šegodišnjih težnji cjelokupne supkulture i u bake, pred nama je i niz ponosnih radnika Rambo Amadeus široko i sveobuhvatno ovakvog pristupa i nudi osvježenje u dizajnu vizualnom smislu njezin najpotpuniji izraz. u identično dizajniranim odijelima, s korpo- podrazumijeva pod turbo-folkom. turbo-folka, a donekle i u glazbenom pri- rativnim znakom bureka na kapama. stupu. Po prvi puta se u turbo-folk supkulturi Svjesi t o svemu, ali čemu? Zanimljivo, ni jednoj od ovih osoba nisu pojavljuje auto-ironija i neskrivena medijska Posljednje poglavlje ovog teksta rezervirano pridodane individualne karakteristike, one Tekst je preuzet sa stranica Hrvatskog diza- manipulacija, kao i posve dovitljivo i kon- je za jedan usamljeni primjer dizajna turbo- se ni po čemu ne razlikuju, samo su ujedi- jnerskog društva, a dostupan je na: ceptualno promišljanje vlastitog imidža. Ri- folka, uspješan i kvalitetan prema standar- njene u jedinstvenoj svrsi—masovnoj proi- http://dizajn.hr/#752-uvod-u-turbo-folk- ječ je o Jeleni Karleuši, na čijim su omotima dnim kriterijima “dobrog” dizajna, kojima zvodnji, distribuciji i potrošnji ukusnog bu- dizajn-drugi-dio albuma (Magija, JK Revolution) dizajneri se vodi većina struke i kritike, a (nadajmo reka. Je li ovaj dizajn kritika cjelokupne po prvi put uveli pročišćeni minimalizam se) i barem jedan dio publike. Dok je dizajn turbo-folk supkulture i s njom povezanog kao dominantno stilsko određenje. No, ve- opisan u prethodnom poglavlju svjesno stva- mentaliteta? Je li riječ o prikazu “novokom- ćina aduta polaže se na Karleušin imidž, koji ran da bi podilazio najnižim željama i po- ponovanog” kapitalističkog Balkana kao se doima poput namjernog pretjerivanja trebama ciljne skupine, ne potičući je ničime provincije zapadnih velesila, gdje lokalna svim poznatim klišejima izgleda i ponašanja na razmišljanje i računajući na reakciju samo tradicija nema izbora do esej zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 20 Ino k w, it’s only TURBOFOLK, but I like it! I sPOVIJEST jednog starog hipika o metastaziranju turbofolka po zagorskim bregima Darko Milošić

Koka-kola, Marlboro, Suzuki, o ukusima se ne raspravlja, to je jasno. Po me i činjenica da postoje tinejdžeri koji Diskoteke, gitare, buzuki, svoj prilici je nerazumijevanje bilo obo- bez problema na zaslonu mobitela imaju To je život, to nije reklama, strano. Ipak, teško mi je bilo predočiti Pavelićevu fotografiju i slušaju naizmjence Nikom nije lepše nego nama. prizor u kojem naši vršnjaci u Vrnjačkoj Marka Perkovića (Nećete u Čavoglave dok Banji na nekoj žurki slušaju Veselo, ve- smo živi mi...) i Svetlanu Cecu Ražnatović selo Zagorci, Suze za zagorske brege ili (Nude mi beli luk i rakiju, na noge staju egdje početkom osamdesetih go- Vu plavem trnaci. Teško mi je bilo zami- i dobacuju, iz kog sam filma bože ispala, dina prošlog stoljeća počeo sam sliti, dok sam promatrao kako na raznim sve bih na jedno mesto poslala...) . N primjećivati kako u srednjoj školi veselicama moji poznanici, Štijef i Jurek, Pa to je, štojaznam, kao da je netko ’79. koju sam polazio sve više mojih kolegica padaju u trans i razbijaju tanjure o zidove istodobno slušao Sex Pistols i Emerson, i kolega – a radilo se nota bene o kaj- i flaše o vlastite glave, a sve uz I tebe sam Lake & Palmer, išao na radne akcije kavskom kraju – sluša srpske i bosanske sit kafano, dabog da se zapalila…, dakle, (ORA Sava ’79.) i na proštenje u Mariju “narodnjake”. Koliko se sjećam, među teško mi je bilo zamisliti da neki Milenko Bistricu. Nezamislivo! ondašnjim srednjoškolcima iznimno su i Srđan seku vene uz novi LP Dečki z bre- popularni bili Miroslav Ilić (Pozdravi je gov ili Krapinu ’83. Bit će da ima nešto u pozdravi, volim je ko pre, eh da mogu orijentalnim ritmovima što opija, što tjera poslati joj suze, suze bi joj rekle sve…), ljude da skaču na stolove i drlje košulje. inače apsolutna legenda, zatim “bosanski Kako bilo, osamdesetih godina Hrvatska Alen Delon” Halid Bešlić (Neću, neću, je bila oblijepljena plakatima koji su na- dijamante, suho zlato, brilijante, ni safire, javljivali gostovanja Halida Muslimovića nit’ rubine, samo ona da ljubi meeee…) pa i Mile Kitića. Hanka Paldum (Voljela sam oči zelene, I što se od tada, u tom smislu, voljela sam oči nevjerne…), Nedžad Sal- promijenilo? ković (Ne klepeći nanulama, dok silaziš sa P rEMA oVOJ novoj Uglavnom ništa, osim nekolicine čardaka…), Mitar Mirić (Živela, živela lju- generaciji turbo- imena. bav, kažimo sada u glas, prokleti, prokleti bili, svi koji rastave nas…), Nazif Gljiva folk izvođačica, Bunosj t balkanske “eklek- (Nije meni što sam ranjen sad, nit što mo- Hanka Paldum tosičn ti” Danas učenici u školi u kojoj ram umrijeti mlad, već što drage nema i Fahreta Jahić radim, njih otprilike trećina (optimistična iz sokaka, da zaliječi rane u junaka…), procjena), slušaju na MP3 playerima i mo- Marinko Rokvić, Himzo Polovina, Vesna Živojinović su bitelima Daru Bubamaru, Gogu Sekulić, Zmijanac…, i, naravno, jedna i jedina, glazbene dive Seku Aleksić i Jelenu Karleušu, koja je za Lepa Brena (Čačak, Čačak, šumadijski časopis Vreme (br. 431, 23. siječnja 1999.) rokenrol… (1981.), Mile voli disko, disko, i distingvirane izjavila sljedeće: “Svi mi u ovom poslu a ja kolo šumadijsko… (1982.), Sitnije, dame, uistinu smo, u suštini, kurve. Ne baš u pravom Cile, sitnije, pokaži mi najbitnije… (1983.), fine gospođe, smislu te reči, ali tu negde. Umeće je sebe da spomenem najveće njezine hitove tih dobro unovčiti. Ja sebe ubrajam u vrhun- godina koji su dezorijentiranim jugosla- a narodnjaci iz ske kurve koje umeju da se prodaju za venskim masama pomagali da zaliječe osamdesetih zvuče najbolju moguću cenu, na najveštiji način”. tugu zbog odlaska najvećeg sina naših Prema ovoj novoj generaciji turbo-folk naroda i narodnosti). kao glazba vaše i izvođačica, Hanka Paldum i Fahreta Jahić naše mladosti Živojinović su glazbene dive i distingvi- Kar tk svjetlosna godina Bu- rane dame, uistinu fine gospođe, a na- dući da je mene osobno više potresla smrt rodnjaci iz osamdesetih zvuče kao glazba Johna Lennona (“E, jesi čuo da je ubojica vaše i naše mladosti. Dobro, razumijete što imao sa sobom Lovca u žitu?”), i budući u paradajz-sosu!”) na pisti smo, čekajući želim reći. Jer, iz ove perspektive benigni da sam tada znao nabrojati sve pjesme sa smotru (“Čivša motra, opet smotra”, pso- folk iz osamdesetih mutirao je u maligni svih albuma skupine The Doors u bilo vali su Kosovari) slušali jedino i isključivo turbo-folk devedesetih i dvijetisućitih. koje doba dana ili noći (“Treća stvar na repertoar koji je odgovarao di-džeju, de- Prema nekim analitičarima, moguće je drugoj strani Morrison Hotela je Queen setaru Bratoljubu Pantiću iz Surdulice, pratiti uspon Miloševićevog režima (Mila of the Highway!”), a engleski sam bru- a kako tada i do walkmana nije bilo baš braćo, došlo novo doba, rodio se Milošević sio prevodeći stihove poema Celebration jednostavno doći, uz sve oblike fizičkog i Sloba) i promocija turbofolka kao glaz- of the Lizard (The snake was pale gold, psihološkog terora koji sam podnosio (“Je bene vrste s povlaštenim položajem, ali to Glazed and shrunken…) i An American li bre VOJNIČE, kako ti to stoje OPR- je već tema za sebe. Meni je ovdje intere- Prayer (Shake dreams from your hair, My TAČI?! Na šta, bre, ličiš, BRE?! Idi trkom santniji fenomen kojemu svjedočim, kao pretty child, my sweet one… Što li je Jim do komande, proveri jesam li tamo!”), mo- što rekoh, od osamdesetih do danas, a to htio reći?), bio sam svjetlosnim godinama rao sam podnositi i stihove poput Pusti da je da se u Hrvatskoj, bez obzira na rat i sve udaljen od svijeta i svjetonazora vršnjaka te mole, al’ zapamti jedno, davala, ne da- što s time ide, i dalje sluša Ceca, koja čak koji su se ložili na Almu Ekmedžić. Ipak, vala, umreće se jednom… (V. Zmijanac). ima i fan-site u Hrvatskoj (“Dobro došli na s obzirom na dobar sluh i nemogućnost PRVI I NAJBOLJI HRVATSKI CECA da se u potpunosti akustički izoliram od Zanego tni um kajkavaca Teško RAŽNATOVIĆ FAN SITE! Na ovom situ sve prisutnijeg i sve agresivnijeg istočnjač- mi je bilo tih osamdesetih proniknuti u ćete moći svakodnevno čitati zanimljivo- kog melosa, popamtio sam brojne numere, umove mladih kajkavaca koji su po kli- sti o najpopularnijoj pjevačici Balkana čemu je naročito pridonio boravak u JNA jetima i kućama, za rođendane i Nove Ceci Ražnatović! Uz to su Vam također gdje prvih šest mjeseci nisam čuo ne rock godine, uz gemište i domaći špek i luk, dostupni i drugi sadržaji npr. kompletna glazbu, nego niti obične zabavnjake. Za gibanicu i puricu s mlincima uvijek i svug- Cecina biografija na hrvatskom jeziku, dis- doručak (“Danas konzerva ovčetine iz dje slušali glazbu koja mi se činila neu- kografija, lyrics, fotogalerija, video galerija 1972.!”), ručak (“Boranija, peti dan za sporedivo manje bliskom od Beatlesa i i mnoštvo drugih! BUDITE NAJBOLJI redom!”) i večeru (“Ćufte sa spanaćem Stonesa, Floyde da ne spominjem. U redu, - BUDITE CECA-FANS!”), a fascinira TEMAT: pravo na profesiju zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 21 PISCEM SE OVDJE NEĆEŠ ZVATI PRAVILNIK O ZNANSTVENIM I UMJETNIČKIM PODRUČJIMA, POLJIMA I GRANAMA NE POZNAJE KNJEŽEVNU STRUKU. U NJEMU STANUJU KRAJOBRAZNA ARHITEKTURA, OBLIKOVANJE SVIJETLA, PANTOMIMA I DIZAJN VIZUALNIH KOMUNIKACIJA, ALI NE I PJESNIŠTVO, PROZA, KNJIŽEVNA KRITIKA MARINKO KOŠĆEC

ijeloga ljeta mediji su nam raspa- desetak puta više kada (pojednostavljenjem) ljivali glad za doznavanjem točnog postane scenarij? Začudo, ipak imamo ta- C broja milijuna za koje će Luka Mo- U nEKIM zemljama shvaća se da većina kvih, pa čak i sve više, koji bi htjeli učiti pisati. drić prijeći iz Tottenham Hotspura u Chel- To zasad mogu samo u spomenutom Centru sea. 35? 40? 45? 75? Kako se primicao kraj ljudskih djelatnosti vitalno ovisi o za Kreativno Pisanje i još pokojoj sličnoj kolovoza, neizvjesnost nas je sve više morila. tekstu pa tako i njegovim autorima, ustanovi. Nažalost, sve se one sudaraju s Nacija je – ako imalo – jedino o tome mislila. tržišnim realnostima, odnosno nemaju mo- Do sudbinske ponoći s kojom je otkucao kraj koje stoga treba održavati na životu i gućnost razvijati dalekosežnije programe bez prijelaznog roka, živjeli smo razapeti. Tih pri kakvu–takvu zdravlju. Književnost subvencija kakve postoje u zemljama s inte- sam dana u Gorskom kotaru vodio jednu ligentnijim poreznim sustavom. Ostaje nam od radionica u sklopu ljetne škole pisanja se štuje kao vrhunsko ostvarenje jedino sanjariti da će u državnim strukturama zagrebačkog Centra za Kreativno Pisanje. jezika i ljudskog duha, kao prostor netko poželjeti iskoračiti iz začaranog kruga Dvadesetak sudionika mantralo je o kratkoj koji nas dograđuje i produbljuje i u kojem pisci ne smiju predavati na fakul- priči, romanu ili scenariju. U izolaciji, duboko tetima jer nemaju odgovarajuće akademske u šumi. Bez mogućnosti štetnog djelovanja uzvisuje, preplećući kritičku svijest, stupnjeve jer ih nisu imali gdje steći jer ne- na javnost. U derutnom dvorcu dvostruko emotivno i estetsko maju svoju akademiju jer pisanje nije zna- prikladnog imena, Stara Sušica. Pisanje je u nost ni umjetnost jer ga nema u Pravilniku. nas relikt prastarog vremena u kojem se tom rabotom bavila šačica sušičavaca. K ultura sapunica, sisa i no- gometnih transfera U očekiva- Piscem se ovdje nećeš zvati kao Tin Ujević ili Ivana Brlić-Mažuranić i Oxfordu, Dublinu, Madridu, Barceloni, Ber- nju, Thompsoni i Rozge nastavit će empi- Srećom, naša je nacionalna zajednica danas baš ne možete bez toga svojega, izvolite se genu, Leipzigu, a ove je godine odobren rijski dokazivati da pravoj umjetnosti ne višestruko zaštićena od pokušajâ da nas se prihvatiti drama. Ili scenarija za sapunice, ili i u Kopru. O tempora, o mores! U nekim trebaju nikakve državne potpore; domaće tlači književnim trabunjanjem. Ponajprije, tekstova reklama. Kad budete imali što po- zemljama, čudnih li ljudi, nastoje studijske sapunice koje prodamo susjednim ze- ignoriramo. Boli nas dupe za to! Knjižurdače kazati, pošaljite molbu, razmotrit ćemo. Pri- programe osuvremeniti, prilagoditi druš- mljama svjedočit će da i mi imamo kulturu. se navodno i dalje kote po policama, ali u te tom je očito nebitno što se dramska umjet- tvenim mijenama; ovdje mislim na eksplo- Za dvije-tri godine, zato što tržište navodno dijelove megastoreova ne zalazimo. Zatim, nost temelji na književnom tekstu. Niti što zivan razvoj novih medija i stoga rastuću tako hoće, a ono je naš jedini vladar i svetac naši ljudi u glasilima paze da se slučajno ne je od filmske umjetnosti književnost starija potrebu za tekstovima, ali i na dramatičan zaštitnik, mediji će nas do bezumlja držati zaleti kakva emisija ili podlistak uvredljivo nekoliko tisućljeća. Niti što bez libreta ne pad opće razine pismenosti. Jer studijski u neizvjesnosti oko točnog broja milijuna književnog sadržaja (eventualne propuste bi bilo opere, a bez kakvih-takvih stihova, pristupati pisanju ne znači samo porađati za koje će Mateo Kovačić prijeći iz Newcas- obavezno prati isprika mentalno zdravim kako bi do korice kruha došli umjetnici po- noveliste i pjesnike, nego i podizati branu tlea u Liverpool. U međuvremenu, neće se podanicima Konzumlanda). Nadalje, cijela put Jacquesa Houdeka i Jasmina Stavrosa? protiv zaborava, podsjećati u kojoj mjeri dogoditi ništa vrijedno opisivanja. Bit će armija usisavača, od nakladnika, knjižara Autori estradnih umjetnina, usput rečeno, ljudska civilizacija počiva na pisanoj riječi. sisurina i modnih kolekcija i stravičnih zlo- i knjižničara, do ministra kulture i pore- plodove svojeg stvaralaštva ubiru od svakog U nekim zemljama, naime, shvaća se da ve- čina počinjenih u susjedstvu, ali za to su znika, brine se da što manje mrvica sa stola izvođenja na televiziji, radiju i po kafićima. ćina ljudskih djelatnosti vitalno ovisi o tek- nam dovoljni fotografi. Kome zapravo treba padne do proizvođača teksta, odnosno da A autori književnih tekstova... stu pa tako i njegovim autorima, koje stoga pisanje? se dokine njegova materijalna egzistencija. treba održavati na životu i pri kakvu-takvu Naposljetku, zakonska regulativa zatrla je S amo od Boga dano Problem je zdravlju. Pismenost se smatra dragocjenom i svaki trag njegova postojanja; piscem se jednostavan, već smo utvrdili: pisci u nas stečevinom i nastoji je se promicati. Knji- ovdje nećeš zvati, reče slovo Pravilnika. I bi. ne postoje. Ne kao ozbiljni, profesionalni i ževnost se štuje kao vrhunsko ostvarenje plaćeni djelatnici. Koliko se hrvatskih pisaca jezika i ljudskog duha, kao nezamjenjiv in- Po slovu zakona Krenimo od ovog dosad prodalo u Chelsea? Povrh toga, za strument za promišljanje sebe i svijeta, kao zadnjeg. Pravilnik o znanstvenim i umjetnič- pristojno zvanje čovjek se obrazuje. Restau- prostor koji nas dograđuje i produbljuje i kim područjima, poljima i granama, koji nam rator-konzervator, dirigent i dizajner interak- uzvisuje, preplećući kritičku svijest, emo- je donijelo Nacionalno vijeće za znanost, ne cija (umjetničko polje 7.07, zvanje 04) imaju tivno i estetsko. Kao nešto blagotvorno i poznaje književnu struku. Samo u znanstve- svaki svoju visokoškolsku ustanovu. Prirodno neophodno nam. Međutim, pokušajte po nom polju teologije priznaje granu patristike je, ako hoćete izvađati nekakvu umjetnost, zanimanju pisati književnost u ovoj zemlji. i kršćanske književnosti, a u filološkom polju da je najprije diplomirate na odgovarajućoj Pokušajte to samo reći susjedu, službeniku teoriju i povijest književnosti te poredbenu akademiji. Jednako je prirodno da pisati i na šalteru, ministru kulture. Previjat će se književnost. Stvaralačku praksu odnosno ne pokušavate ako literarni dar niste primili od smijeha ako kažete da biste voljeli za to proizvodnju književnog teksta, međutim, ne- pri rođenju, od Boga osobno. Jer naša škol- biti plaćeni. Kao proizvođače teksta ovdje mamo. Ako i postoji kakvo djelo, počinjeno ska nastava materinjeg jezika će vas brižno se tolerira samo novinare, pod uvjetom da je nekada prije u povijesti. U ono doba. Do- čuvati od takvih zamisli, a ako vam poslije i ne ugrožavaju interese oglašivača. Premda godilo se samo od sebe. Takve se pojave u zalutaju u glavu, hrvatska veleučilišta neće imamo živih pisaca koje čitaju i u inozem- nas može teoretizirati i uspoređivati, ali ne vas dovesti u napast da im date maha. Osim stvu, piscem može biti jedino onaj tko je, i proizvoditi. Naime, književne djelatnosti jednog kolegija, Uvoda u kreativno pisanje prije bar nekoliko desetljeća, bio dovoljno nema ni u umjetničkom području. U njemu na riječkom Filozofskom fakultetu, nećete skroman i ljubazan da umre ne doživjevši stanuju, primjerice, krajobrazna arhitektura, naći takvih sadržaja. Osobno sam sudjelovao tridesetu te ga zahvaljujući tome možemo oblikovanje svjetla, pantomima i dizajn vizu- u pokušaju da se u Zagrebu zakorači prema glorificirati, i sažeti u dvije rečenice. alnih komunikacija, ali ne i pjesništvo, proza, studiju umjetničkog i kritičkog pisanja, koji književna kritika. Ako ste se slučajno rodili se nasukao na posve predvidljivu dobro- Pojednostavi pa zaradi Prizna- kao August Šenoa ili Antun Gustav Matoš, došlicu. Kako i ne bi, kada uz neuništivo nje spisateljske struke i zvanja koje neki od prihvatite se pluga, pendreka, public-rela- radi-što-hoćeš-ako-ne-talasaš u akademskoj nas nastoje ishoditi stoga sadrži daleko više tionsa. Ako baš morate, glumite u Gavelli baruštini, čak i dio naših priznatih premda od simboličke vrijednosti. S jedne strane, ili skakućite po Labuđem jezeru, ali pisati neobrazovanih spisatelja smatra da je spisa- izravno je povezano s pripuštanjem knji- nećete. Njet! Nada! Get lost! Zanimljivo, teljsko obrazovanje budalaština. ževne prakse u školstvo, visoko pa i niže, jedan vid pisanja preživio je masakr, ako to što bi vodilo prema njezinoj de-getoizaciji, nije zakonodavčeva ironična poruka: Pra- D ragocjena stečevina za odnosno integraciji u sustav djelatnosti. S vilnik navodi dramsko pismo unutar scen- p odsmijeh Ipak, prema raspoloživim druge strane, poduprlo bi zahtjeve za bar ske i medijske umjetnosti. Drugim riječima, podacima, studijski programi pisanja spa- malo ublažavanja neravnopravnosti u hono- pisanje ima pravo građanstva pod uvjetom daju u ponudu sedamdeset i jednog sveuči- rarima i potporama. Kakvom je božanskom da služi spektaklu. Ako se slučajno rodite lišta u SAD, kao i brojnih europskih, npr. u vagom, na primjer, utvrđeno da roman vrijedi TEMAT: pravo na profesiju zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 22 Umjetnost bez zaštite Od prelaska na kapitalizam cirkulacija novca ne proteže se do pisca čime je s popisa poslova izbrisano cijelo umjetničko polje književnosti. Kako vratiti mogućnost egzistencije onima koji stvaraju pišući govori jedan od kreatora novih modela potpore Robert Perišić

eć sam pisao o nemogućoj pozi- ponašanja, naprosto bez transfera sub- ciji pisca u Hrvatskoj gdje, eto, vencije prema piscu. Tako je pisac ispao V ni najboljim autorima nije do- Za nekoliko promila proračunskog iz vlaka. Tako su od tri subjekta ostali u pušteno da se bave svojim poslom i pišu igri samo dva – Ministarstvo i (privatni) knjige, nego se time mogu samo baviti kao novca može se naglo promijeniti izdavač koji dobiva subvencije (ponekad (gotovo neplaćenim) "drugim poslom" što sramotni status profesije gdje mizerne, ponekad raskošnije). No, to nije onda, naravno, ima svoje efekte (brzinsko kraj priče. Igra se nastavlja ovako: budući pisanje, manjak kontinuiteta, manje doma- se desetljećima "radi bez plaće", da Ministarstvo već "zna" kako radi pri- ćih knjiga, sindrom "manje knjiga — manje što je ruglo ove kulture, što je vatni izdavač — ono mu više ni ne ispla- spisateljskog razvoja", odustajanje, pod- ćuje nikakav "višak" novca ni za teorij- cjenjivački odnos okoline, itd.). Ono što zasigurno protuustavno (neplaćeni ski honorar pisca, nego mu u načelu daje mnogima nije jasno jest da to stanje nije rad) i loše odgojno djeluje. Društvo tek onoliko da može dogurati do objave "objektivno", jer po "objektivnim" ogra- koje ne cijeni one najpismenije i knjige. Jer, u Ministarstvu misle — ne bi ničenjima tržišta ne bi u Hrvatskoj bilo izdavaču punili džepove, kad on to ionako ni kazališta ni filma itd., niti bi, recimo, najtalentiranije — odašilje jasnu i neće proslijediti… Tu pisac, dakle, više glumci živjeli od kazališta. Sadašnje sta- deprimirajuću poruku svima nije ni u kalkulaciji. Nema više ni teorij- nje je naprosto posljedica isključenosti ski njegovog dijela kolača (ta čemu kad i pisca iz sustava subvencija. Umjetnost je, u Ministarstvu znaju kakva je praksa). Za naime, u Hrvatskoj subvencionirana, no razliku, dakle, od izdavača — koji je ostao umjetnost pisanja je praktički iz toga izu- subvencioniran — pisac je ostao izvan do- zeta. To je greška u sustavu i potrebno ju podcijenjeno? Odakle te astronomske ra- izdavaču (državnom) postoji i dio za ra- sega subvencija. Tako je to kad negdje je pokazati. zlike kad su i pisac i redatelj u istom su- zumnu naknadu za piščev rad. To je bilo prekineš žicu. I svi se naviknu. Pa crkavaju stavu subvencionirane kulture? Jednako bi mimo tržišta, a ako ti još ide na tržištu, i govore "tak' je uvijek bilo", iako nije. Izuzeće iz sustava subven- ih, naime, trebalo pomagati Ministarstvo tim bolje za tebe. Pjesnicima, naravno, cije Svaki je pisac mogao proteklih de- kulture (ili gradski kulturni proračuni, nije išlo, ali i mladi je pjesnik dobivao Izravni povratak u lanac setljeća na svojoj koži shvatiti da nešto svejedno) — od tamo, naime, zapravo do- nekakav honorar – slobodno pitajte neg- raspodjele Kako se ovo može po- ne štima i da do njega ne dolazi njegov lazi honorar kazališnog redatelja, a ne baš dašnje mlade pjesnike. Današnji, pak, praviti? Tako da se zaboravi na propali dio od subvencioniranja književnosti. od prodaje karata (što rijetko kad pokrije neće dobiti ništa (a stariji kolega, cije- transfer subvencije linijom Ministar- Jer: književnost jest načelno subvencio- troškove predstave, osim kod hitova). Iz njeni prozaik dobit će skoro pa ništa). stvo — izdavač – pisac. Jest, možda bi se nirana, ide prema njoj neki novac — ali istih izvora bi, ukratko, trebala dolaziti i Nema u tome ništa logično, i nije stvar to moglo pokušati iznova urediti i propi- prema izdavačima (protiv čega ovdje ne razumna naknada za piščev rad — uko- "u tržištu i kapitalizmu", jer Ministarstvo sati piščev udio, ali iskustvo kaže — kad pišem) — samo je stvar u tome što to s pis- liko taj rad smatramo vrijednim — ali ne kulture jednako postoji kao i nekad i jed- su novci na računu privatnika, onda on cem nema puno veze, budući da ta potpora dolazi. Subvencije, ponovimo, nema. Ne- nako subvencionira umjetnost, jedino je njima i barata misleći prvo na svoj opsta- do pisca ne stiže, jer se te potpore potroše mamo, da se razumijemo, ništa protiv toga pisac putem otpao. Treba se, dakle, pod- nak i interes. Neće to biti lako urediti da za proizvodnju knjige. Pisac je lišen pot- da je kazalište (itd.) subvencionirano, nego sjetiti na negdašnji put subvencije i vidjeti funkcionira u praksi, jer je puno prostora pore: što proda na ovom malom tržištu, ove paralele povlačim da bih plastičnije točku prekida. Transfer subvencije nekad za izvrdavanje. Zato je puno jednostavnije dobije postotak — to je sve. Čisto tržište. ukazao na bit problema — isključenost je išao linijom Ministarstvo — izdavač - u rješavanju problema pisaca naprosto Subvencije, dakle, nema. Subvencija je, pisca iz sustava subvencija. Kako su, dakle, pisac. Izdavač je s knjigom aplicirao na zaobići izdavače. U transferu subvencije naime, ono čime se umjetnost u Hrvat- pisci ispali iz sustava subvencija? program "društveno vrijedne knjige", i prema piscu, izdavač ne bi trebao sudjelo- skoj potpomaže mimo tržišta. Zbog toga Ima tu, kad bi detaljizirali, više po- ako bi knjiga prošla — Ministarstvo mu vati — onda će sve biti čišće i jednostavno imamo kulturni proračun, tome on služi. krajnjih pa i psiholoških razloga, pri čemu je davalo dotaciju u koju je bio "upisan" provedivo. Linija subvencije išla bi direk- No pisac se tek svake četiri godine, kao ulogu igra i individualistička bit piščeva dio za honorar pisca. I onda, evo tran- tno Ministarstvo – pisac. Zato su potrebni kakav hobist, može prijaviti na jedan mali posla, što onda proizvodi i manjak (sin- zicijskog knock-outa: kad izdavač 90-ih fondovi, formirani u Ministarstvu, koji fond, dok ostali u kulturnom sustavu za dikalnog) organiziranja pisaca i, naža- postaje privatnik — transfer subvencije se će zaobići izdavače i na koje će pisac di- svoje subvencije apliciraju svake godine. lost, manjak svijesti o zajedničkoj poziciji. "neprimjetno" prekida! Naime, logika pri- rektno aplicirati, a gdje će povjerenstva Hoću reći, stvar sa subvencijama inače Ipak, jedna je relativno banalna priča tu vatnog izdavaštva je takva da će nakladnik ocjenjivati piščev rad (ne bi, dakle, svako postoji i barem načelno funkcionira, samo primarna. Ušavši u ovu problematiku, dotaciju upotrijebiti po svojoj volji — i pri- pisanje bilo subvencionirano, nego ono što pisci nisu u sustavu subvencija. Zato vremenom sam nadošao na krivinu gdje su lično je jasno da je, kolika god bila, neće od struke procijenjeno kao kvalitetno). se od nekih drugih umjetničkih profesija pisci definitivno ispali iz vlaka. Posrijedi "podijeliti" s piscima. Ako neki "višak" Jedan takav fond za poticanje književ- u Hrvatskoj može preživjeti, a od pisanja je nekoliko lančano vezanih "događaja" postoji, o tome pisac uglavnom neće ni nog stvaralaštva, ali nedovoljan (također ne mogu ni najbolji. Kako je to moguće? u sustavu. Zanimljivo je to i kao priča o znati — a izdavač će to, kao svoj profit, relativno nedavno izboren), već postoji i Kako je moguće da ni najcjenjeniji do- tranziciji, jer tranzicija je reprogramiranje upotrijebiti za razvoj, nove projekte, ili funkcionira putem povjerenstva. Naravno maći pisac s romanom ne može doseći jed- sustava čije je efekte trebalo nadgledati. kakve god svoje potrebe. Dok su bili "ista da ne postoji idealno povjerenstvo, ali nokratni honorar prosječnog kazališnog Mi očito nismo imali promatrače sustava firma" (Ministarstvo i državna poduzeća), važno je da povjerenstva funkcioniraju redatelja (cca 10 000 eura)? koji bi motrili što se dogodi kad izvučeš transfer subvencije se mogao provesti, jer neovisno od eventualnog pritiska vlasti te jednu žicu, a tamo negdje se nekome is- je državni izdavač bio tek spona prema možemo reći da je tu standard "nemiješa- Tranzicijske krivine Oba su, ključi respirator. piscu, i nije imao rezon da zadrži "višak". nja" u proteklom desetljeću već načelno recimo, slobodnjaci. No pisac za rad od Logika funkcioniranja izdavača-privat- uspostavljen. Na književnoj je javnosti da nekoliko godina (roman, knjiga priča…) Pisac — suvišak i državi i na- nika sve mijenja. On s viškom barata za na to pazi. Uostalom, i druga povjerenstva nikako ne može primanjima doseći rad kladniku i kulturi Evo, dakle, svoje potrebe, kao s profitom. (kulturna vijeća) u Ministarstvu trebaju redatelja od dva mjeseca (postavljanje kako se ispada iz sustava. Riječ je o ra- tako funkcionirati. Kako drugdje, tako i predstave), nego je, štoviše, kazališni re- noj tranziciji — tj. o procesu u kojem je Ni tak' uvijek bilo Pisci uopće u književnosti — nema u tome ništa novo. datelj za rad od dva mjeseca pet do deset izdavaštvo od državnog postajalo pri- nisu osvijestili tu promjenu — a zapravo su Dakle, ako već subvencija ne može biti u puta više plaćen negoli cijenjeni pisac za vatno. Tu se štošta promijenilo — cijela tu ostali "odsječeni", na margini sustava, honoraru, treba se plasirati putem fon- rad od, recimo, dvije godine (autori do- logika sustava i put novca. Do tada su u daleka ispostava do koje ništa ne stiže. Da- dova na koje pisac sam aplicira — tražeći biju 1 do 2 tisuće eura). Kad se pogleda igri bili tri aktera — Ministarstvo, izda- kle, nakon te promjene na svako grintanje potpore za knjige u nastajanju. To je način koliko pisac "zaradi" za dva mjeseca, a vači i pisci. Pisce je kod Ministarstva (kod pisaca oko honorara Ministarstvo je mo- da se pisac ponovno (ne tek s jednom šan- koliko redatelj, vidi se da je svaki kaza- "države") načelno zastupala strukovna glo samo reći da ono ne može određivati som u 4 godine) uključi u lanac subvencija lišni redatelj nekoliko desetaka puta više udruga, tadašnji DKH, koja je uz više ili poslovanje privatnika ("u kapitalizmu")… koji je, ako malo razmislimo, zbog njega i (!) vrednovan od pisca pa makar mi tog manje uspjeha zahtijevala određeni cjenik Svakako da se tu i moglo nešto propisati napravljen. Jer, naravno, nema smisla da pisca smatrali nezaobilaznim imenom u teksta te je načelno postojao neki "mini- (koliki dio subvencije ide za autora), ali država pomaže privatne poduzetnike u kulturi. Zašto je, dakle, pisanje toliko malac" — svakako se znalo da u dotaciji nije — i uspostavljen je novi običajni način kulturi (izdavače), a ne i umjetnike. TEMAT: PRAVO NA PROFESIJU zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 23

Trnsa fer subvencije nekad je išao linijom Ministarstvo — izdavač - pisac. U dotaciju Ministarstvo bio je "upisan" dio za honorar pisca. Kada su izdavači postali privatnici, pisac je izbrisan. Izdavač-privatnik s viškom barata za svoje potrebe, kao s profitom

Pre i post fond Pisci su temelj knji- od 1,5 milijun kuna putem ovog fonda bi prošlogodišnje produkcije — u Hrvatskoj njihov problem toliko jeftino rješiv da je ževnosti, a u znatnom udjelu i temelj kul- pedesetak autora – na osnovu kvalitetne bi se status pisca od dosadašnjeg nemo- stvar pomalo karikaturalna. Riječ je o ture — ipak oni proizvode tekst. Izdavači, prethodne knjige – bilo subvencionirano gućeg stanja preveo u jednu neusporedivo promilima kulturnog proračuna, ciframa dakle, trebaju subvencije (za tehničku pro- prosječnim poticajem od 30 tisuća kuna, povoljniju situaciju za kvalitetne i pro- koje se na drugim mjestima potroše na izvodnju kulturno vrijedne knjige) – ali i za rad na idućoj knjizi. Time bi se na- duktivne autore — da bude koliko-toliko individualne eksperimente (samo onaj pisci (za pisanje vrijedne knjige). Greška knadno "kompenzirao" manjak piščeva moguće biti pisac. Sve za 2 milijuna kuna, splav što se raspao na putu za venecijanski u sustavu se mora popraviti. Konkretni honorara za spomenutu kvalitetnu knjigu tj. za trošak pola jednog filma. Nitko se tu Biennale koštao je milijun kuna). Bez ob- prijedlozi, koje smo razradili pri inicijativi te bi se — na osnovu kvalitete — subvenci- ne bi obogatio, ali moglo bi se pisati i te- zira na personalne ili ideološke sukobe Pravo na profesiju, već su prije pola godine onirao rad glavnine boljih autora svih žan- orijski planirati "profesionalizaciju" — jer pisci bi trebali osvijestiti zajednički interes poslani u Ministarstvo na razmatranje i rova. Tko misli da je tridesetak tisuća kuna veći broj knjiga donosi i više potencijal- te nelogičan i nepravedan tretman u su- nadležni bi se o njima trebali izjasniti te prevelik (naknadni) "honorar" za knjigu nih prijevoda, više tržišne zarade, itd. Sve stavu. Vrijeme je da pisci aktivno prote- ih primijeniti ukoliko uopće žele promi- (koju je javnost i struka vrednovala kao to bi — budući da je svaka "stipendija" stiraju te promijene svoj status. Promjena jeniti sadašnje po književnost destruk- kvalitetnu), taj uistinu malo cijeni pisanje. vezana ugovornom obavezom dovršetka je realna, ako ni zbog čega drugog, onda tivno i kulturno sramotno stanje. Tu se, Valja pritom uzeti u obzir da mnogi autori djela — značajno povećalo produktivnost zato što je tako jeftina. Ne izboriti ukratko, traži formiranje još jednog fonda na knjigama rade više godina. domaćih autora i broj kvalitetnih knjiga, to — znači pristati na poziciju kulturne za poticanje književnog stvaralaštva, kao i stvarajući i posao izdavačima te tržišnu budale. dodatno budžetiranje postojećeg, sa sveu- C ijela književnost za ci- dinamiku. Naravno da bi uz kontinuiran kupnim ulaganjem novih 2 milijuna kuna, jenu pola filma Postojeći, pak, rad pisci i profesionalno napredovali, bili što je pola jednog filma i sasvim razumna fond za poticanje književnog stvaralaštva u mogućnosti stvarati tematske i poetičke (Tekst je prvotno objavljen na portalu svota za rješenje statusa cijele jedne knji- bi trebalo dodatno ojačati s pola milijuna opuse te bi i njihove šanse za inozemno Moderna vremena, 1. kolovoza 2011.) ževnosti. Spomenuti novi fond funkcioni- kuna. On, kako znamo, funkcionira na prepoznavanje bile neusporedivo veće. rao bi tako da daje poticaj za novu knjigu osnovu budućeg projekta knjige. U nje- Trenutno, rekao bih, u književnosti imamo onima koji su u prethodnoj godini obja- govim propozicijama trebalo bi ukinuti veću koncentraciju kvalitete i talenta nego vili kvalitetno djelo. Nazovimo ga radno restriktivnu klauzulu koja piscu zabra- na brojnim drugim područjima, no pre- "post-fond". Taj fond bi, po prijedlogu njuje da se, nakon dobivene stipendije, tri preke postavljene pred pisca koji zaista inicijative Pravo na profesiju, raspolagao godine javlja na natječaj. Nema razloga piše i želi preživjeti — naprosto su nepod- s 1,5 milijuna kuna i kroz njega bi prošlo da se pisac koji je ispunio uvjete ugovora nošljive. On bi trebao proizvoditi konstan- pedesetak (ili manje) knjiga svih žanrova (objavio planiranu knjigu) ne javlja na tno vrhunski rad i pritom to obavljati kao objavljenih u prethodnoj godini. Knjige bi natječaj. Tu predlažemo kopiranje slo- "drugi posao"… bile podijeljene u tri (A, B, C) kategorije, venskog rješenja — da autor dvije godine Praktično, to uglavnom (čast turbo- a povjerenstvo bi uzimalo u obzir i javni/ ne može dobiti istu stipendiju (godišnju, inspiriranima) vodi ili površnom pisanju kritički odjek djela — ne bi, dakle, funkci- polugodišnju, tromjesečnu). Valja uzeti u ili rijetkom objavljivanju. Sve u svemu, oniralo kao klasični žiri koji se rukovodi obzir da bi samo vrlo produktivni autori neodgovorno je cijeloj jednoj sceni — na samo svojim ukusom (katkad, znamo, hi- mogli "kombinirati" prijavljivanje na oba kojoj umnogome počiva kultura (tekst je, rovitim), nego bi uvažavalo i druge, ku- fonda, a ako im dobro ide i objavljuju do- ponovimo, u kulturi ipak nešto bitniji od, mulirane ocjene, čime bi se jamčila i plu- bre knjige svake godine — zašto ne? O recimo, glume) — ne dati šansu za razvoj i ralnost poetika. U C kategoriju mogao bi nekim tehničkim restrikcijama možda opstanak. Sve predloženo, da ponovimo, se probiti, primjerice, neetablirani autor bi se moglo razmisliti (recimo, o nekim košta koliko pola jednog filma i kap je koji je dobio prve pozitivne kritike, u B maksimumima u vezi eventualnih ova- u moru kulturnog proračuna. Za sitnu kategoriju djela s podijeljenim kritičkim kvih kombinacija itd.), ali to je tehničko cijenu može se, dakle, napraviti kvantni odjekom, a u A kategoriju djela sa zna- pitanje propozicija. Ukratko, usposta- skok, preporod hrvatske književnosti, i čajnim i pozitivnim javno-kritičkim odje- vom ovakva dva fonda — vrednovanjem pritom se može naglo promijeniti sramotni kom već potvrđenih pisaca. S budžetom projekta buduće knjige i vrednovanjem status jedne profesije gdje se praktički desetljećima "radi bez plaće", što je ruglo ove kulture, što je zasigurno protuustavno (neplaćeni rad), i što, ako ćemo pravo, loše odgojno djeluje. Društvo koje ne cijeni one Tr eNUTNO u književnosti imamo veću najpismenije i najtalentiranije — odašilje koncentraciju kvalitete i talenta jasnu i deprimirajuću poruku svima.

nego na brojnim drugim područjima, S rušiti nepodnošljive pre- no pisac bi trebao proizvoditi p reke Neosviještenost brojnih pisaca konstantno vrhunski rad i pritom to o vlastitoj poziciji — pa i vlastitoj izrablji- vanosti — dosad je bila temelj održavanja obavljati kao "drugi posao" ovog nemogućeg stanja. Vrijeme je da pisci prestanu biti dežurne budale koje daju svoj rad nizašto, posebno stoga što je TEMAT: pravo na profesiju zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 24

RAZ GOVOR: NIKOLA PETKOVIĆ U KULT RI MRMLJANJA PREDSJEDNIK HRVATSKOG DRUŠTVA PISACA GOVORI O POKUŠAJU DA SE PREKINE TRADICIJA NEJASNOG IZGOVARANJA—DA JE PISANJE RAD KOJI TREBA BITI PLAĆEN, A NE DOKOLIČARENJE ZALUDNIH MARKO POGAČAR I BORIS POSTNIKOV

ako, kao novoizabrani čelni čovjek imam četverogodišnji mandat predsjednika kako ga provesti. Toliko, u fragmentima, o čovjek kojemu Filozofski fakultet osigurava jedne od dviju najmnogoljudnijih cehovske udruge spisatelja i spisateljica, za- problematici isključivo tržišne orijentacije odiću, obuću, stan i ranu... nisam mjeroda- K cehovskih udruga pisaca, percipi- sada, društveno je šireći, problematiku su- "svega postojećeg". van govoriti o razonodi. O iskustvima pak rate položaj pisca u hrvatskoj danas? žavam na tretman pisaca. Čak i u civiliziranijim zemljama u kojima pisca profesionalca iz prve ruke, nikako. Ali, —— Kao predstavnika vrste u odumiranju. se bageristi nisu bogatili preko noći i u ime budući da čovjek ne mora biti oftalmolog Dakle, futuristički. Ali, to me vraća u mla- Protiv razonode pisanja nacije, u zemljama čiji premijeri ne čame po da uvidi da je ćorav, itekako sam svjestan dost. Sjećam se vremena kada sam, s vre- Moram naglasiti da su trenutno u tijeku bajbocima... u zemljama u kojima se (barem nemoguće situacije u kojima se nalaze pisci mena na vrijeme, bio upoznavan s rodite- zasada konstruktivni razgovori koje obav- javno) ne ide ispod granice legalnog, poka- koji od pisanja nastoje živjeti. Kao predsjed- ljima meni bliskih ljudi oba spola. Kad bi ljamo izravno s ministrom kulture Jasenom zalo se da potpuna okrenutost tržištu vodi u nik Hrvatskog društva pisaca (indikativno je ove zanimalo čime se bavim, ja bih najprije Mesićem i njegovom ekipom... Ninom Obu- katastrofu. Pitanje subvencija nije paušalno da je taj dio mojega posla volonterski, iako pocrvenio, a onda promrmljao nešto kao pj- ljen, Čedom Višnjićem... a tiču se rješavanja pitanje pomaganja samo književnosti. Radi od mene koji ne živim u Zagrebu zahtijeva snk... pšm pjsm... ubaci vokale pa ćeš skužiti opisanih problema. Ubrzo bismo mogli imati se o cijelom svijetu društveno humanističkih aktivnosti od kojih financijski samo mogu da sam mrmljao kako pišem i kako pišem i egzaktne rezultate. Od početka mojega znanosti, disciplina, aktivnosti... o sferama biti na gubitku) zalažem se za ostvarenje pjesme. U tom trenutku čak i kurtoazno mandata imao sam dva sastanka u Mini- koje po definiciji nisu tržišne, a na koje i u prava pisaca na profesiju, ali o tome smo zanimanje domaćina za moje zanimanje po- starstvu i imam samo pozitivna iskustva. Ali, znanosti i u obrazovanju, baš kao i na razi- zasada rekli dovoljno. stalo bi supstancijalno. Nevjerica s okusom imam i iskustva u razgovorima tako da bih nama stvaralačkog pisanja, vlasnici našega razočaranja i gotovo u pravilu ponovljeno zasada rekao da imamo razloga za umjereni društva gledaju kao na robu. To vodi izravno U zločestom krugu Kada uspo- pitanje: čekaj, ne pitam te s čim se zabavljaš optimizam. Ministar ostavlja dojam osobe u katastrofu. No, vlasnicima naše zbilje svijet redim svoju poziciju s pozicijom mojih ko- nego čime se baviš. Jedan moj bliski prijatelj, koja želi pomoći u rješavanju zahtjeva koje ionako počinje i završava s njima. To što su lega "slobodnjaka", tada na njih gledam kao danas uvaženi kazališni redatelj i jedan od je pred njega konkretno postavila grupa materijalno zbrinuli vlastitu djecu na račun na hrabre, odvažne ljude koji su predani rijetkih preživjelih intelektualaca starog, Pravo na profesiju, a tiču se prepoznavanja djece čiji roditelji nisu po kaznionicama ili njihovoj najvećoj ljubavi, pisanju, i koji čin humboldtovskog kova, kad je, ako se ne pisca kao esencijalne instance književne pro- na putu u njih, ne znači da su zlatnom im pisanja s pravom visoko vrednuju, u pravilu varam, stricu povjerio kako će studirati ka- izvodnje. Slušam sam sebe kako ovo izgova- potomstvu osigurali i siguran i stabilan svijet po cijenu kvalitete njihovih života. Iako mi zališnu režiju, ovaj mu je odvratio čekaj, za ram i užasavam se činjenice da pregovorima u kojemu će ovi dospjeti potrošiti jamljenjem svaki dan nedostaju barem dva, tri sata da život čoviku triba obuća, odića, stan, rana i moramo ustanovljavati činjenicu postojanja zajamčeno. pospajam sve što radim, iako iza svega što razonoda... e, ovo tvoje kazalište, to ti je ra- tople vode u bojleru. Ali, u našem društvu, sam napravio, što sam trebao napraviti i što zonoda... a štaš ti radit pitan ja tebe... nažalost, nije kultura jedino područje u ko- I nicijativa za radno vrijeme radim, stoje desetljeća kontinuirana rada, jemu se najproduktivnijima i najbistrijima Namjeravate li i na koji način pružiti institu- seljenja, izmještenosti, odlazaka i povrataka, …Pšm.. pjsm.. Ta se percepcija nije čine oni koji djetinje ukazuju na golotinju cionalnu podršku zahtjevima artikuliranim misleći na kolegice i kolege koji nastoje od formirala otkako sam izabran za predsjednik carskog mesa. kroz nedavno lansiranu platformu Pravo pisanja živjeti, na sebe kontekstualno gle- HDP-a. Nije se niti promijenila. Samo se na profesiju? dam kao na kukavicu, na ziheraša koji se nadopunila egzaktnim podacima koje, sve T ržište katastrofa Iako čak i —— To već uvelike radim. Tu nastupam i u nikad nije usudio biti "slobodnjak". Svaka zbog posla koji obavljam, posjedujem. Poda- pojedini pisci insistiraju na tome da književ- ime Hrvatskog društva pisaca i pokušavam im čast. Nažalost u našoj kulturi, njihova cima koji pisca, na apsurdan i paradoksalan nost treba prepustiti mehanizmima tržišta, ostvariti prava za sve pisce u Republici Hr- dimenzija hrabrosti ne da nije prepoznata, način zapravo, ne izmještajući ga iz temelja smatrate li da ona, kao i najveći dio ostale vatskoj bez obzira kojega od dva društva njih se čak percipira kao neradnike, kao li- umjetnosti, temeljno ostavljaju na samome kulturne proizvodnje, uopće može opstati ovi bili ili ne bili članovi. Ukoliko se ini- jenčine, kao one koji od rada bježe. A to je dnu hranidbenoga lanca. Apsurd je, a ovo izvan sistema subvencija? cijativa Prava na profesiju institucionalno sve zato jer pisanje u našoj kulturi nije rad. je jedna od najopasnijih dimenzija smišlje- —— Književnost se ne smije prepustiti me- ostvari, to će biti veliki, pozitivan i hvale To nas vraća na početak razgovora. Krug je nog antiliteracijskog pothvata, što je tretman hanizmima tržišta. Obrazovanje se ne smije vrijedan pothvat. Bit će to promjena koja će zatvoren. I zločest. pisca kao nevažne, nepotrebne, nevidljive prepustiti mehanizmima tržišta. Ljudske automatizmom, svim piscima do kojih dođe instance koja ako se pokaže, ako nedajbože živote se ne smije prepustiti mehanizmima potpora osigurati uvjete za rad, kontinuitet ukaže na problematiku i probleme koji ga ti- tržišta. Liberalni kapitalizam je višestruko u pisanju, barem privremenu financijsku šte, samo smeta, zapravo institucionaliziran. pokazao da je kao model potrošen. Toliko stabilnost. Bit će to potvrda sustavne eva- Nekako se čini da od novca poreznih obve- da, u lančanoj reakciji potrošenosti i izrau- luacije i uvažavanja njihova rada. Za njega Ista pitanja upućena su i Predsjedniku znika žive otprilike svi u industriji knjige, banosti, u sferi politike, nagriza model pred- nećemo biti zaslužni samo mi iz Inicijative, Društva hrvatskih književnika osim samog pisca. Najveći dio kolača ko- stavničke demokracije koja mu se, barem mi iz HDP-a, "oni" iz DHK-a, nego i svi Božidaru Petraču, koji je javio jega reže, primjerice Ministarstvo kulture, kako stvari u svijetu stoje, ne želi, a bojim se hrvatski pisci i spisateljice koji su/smo go- da će 'odgovoriti bude li stigao'. Nije ubiru veliki izdavači i tako postavljaju stvar da i ne zna, oduprijeti. Ovo je digresija, ali dinama radili kao hobisti, u sjeni, pisali "u sttigao. potpuno naopako – uvjere pisca da on bez svi smo uhvaćeni u čvrstu i ljepljivu mrežu slobodno vrijeme", svi književnici koji su njih ne može i da je, zapravo, odnos kojega uzajamnosti, bila ova ugodna ili ne, i ne smi- imali strpljenja, upornosti, vjere u i ljubavi s izdavačem zasnuje, u rijetkim epizodama jemo se pretvarati da se problem tržišne ori- za posao bez kojega ne bi bilo nacionalne u kojima pisac vidi ugovor, zapravo odnos jentacije više i izravnije tiče pisca nego što kulture i gotovo svih identitetnih jedinica dobrovoljnog ropstva. Lišeni izbora mi na se tiče plavih i bijelih ovratnika, studenata, kojima se nacije nekritički i bez da znaju i to pristajemo. Pogotovo su teški trenuci kad umirovljenika i tvoje pitanje (barem meni) haju odakle zapravo ove dolaze, tko ih i pod tvoj izrabljivač ima prijateljsko lice, kada ti zvuči kao naglašeno političko pitanje. U kojim uvjetima stvara... vole kititi. Zasluge je izdavač frend pa ti je neugodno pitati za jednoj od bitnih dimenzija koje se provlače i će, naravno ako ovaj problem konačno riješi, ugovor i na pamet ti ne pada kako njemu neizgovorene, ono otvara prostor za ozbiljnu imati i Ministarstvo kulture, ministar Jasen nije neugodno tebi ugovor ne dati. To mi se raspravu o potrošenosti parlamentarnog mo- Mesić i njegova ekipa – ljudi za koje ćemo događalo i još mi se događa. Također mi se dela demokracije. O ovome samo u nazna- slobodno moći reći da su učinili prijelomnu nebrojeno puta dogodilo da mi izdavač, ili kama, jer trenutno ne vidim model koji bi stvar za hrvatsku književnost. bilo koji ugovaratelj posla sa mnom kao s stvarno predstavničku demokraciju mogao piscem, tek nakon mojega pitanja, honorira zamijeniti, a odgajan sam u velikoj mjeri na Kako, naposljetku, trenutna regulacija pozi- li se to, nevoljko, nakon lamentiranja kako tradiciji pragmatizma Richarda Rortyja koji cije pisca utječe na vaš vlastiti književni rad? i sam skapava od gladi, rekao "da da...", je uvelike rabio model paradigme Thomasa —— Ja imam tu sreću da radim na Sveučili- da postoje predviđeni honorari. Nije čudo Kuhna koji i u njegovoj adaptaciji za potrebe štu. Redoviti sam profesor na Odsjeku za da sam kao tinejdžer mrmljao i da je po- (neo)pragmatizma i antifundacionalizma, kulturalne studije Filozofskog fakulteta u sao mojega prijatelja, redatelja, strikanski ponavljao nama studentima kako je neodgo- Rijeci. Imam i tjednu kolumnu u riječkom percipiran kao razonoda. Potonje, naravno vorno kritizirati postojeću paradigmu uko- Novom listu u kojoj pratim tekuću pjesničku govori, da problem podcijenjenog rada nije liko nismo u posjedu nove s kojom bismo produkciju. Honorari brutalno kasne. Kaš- eminentan problem pisaca nego gotovo svih ovu uspješno zamijenili. Koncept izravne njenje se mjeri u godinama, ali dolaze. Ugo- umjetnika kod nas. No, budući da trenutno demokracije zvuči zanimljiv, ali je pitanje vori su potpisani pa će doći. Kao zaposlen TEMAT: pravo na profesiju zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 25

Kako bismo dobili potpuniji uvid u percepciju vlastite pozicije i uloge na kulturnoj mapi, iskustva pri radu i očekivanja od nadležnih institucija, donosimo odgovore književnica i književnika te urednica i urednika na tri anketna pitanja:

1 Možemo li autorsku proizvodnju literature u hrvatskoj danas smatrati profesijom? Zašto?

2 Kako trenutna pozicija pisca utječe na vaš spisateljski rad? Možete li precizirati poteškoće s kojima se, uslijed neprepoznatosti pisanja kao punopravnog oblika rada, susrećete?

3 Koje bi korake po tom pitanju, na institucionalnoj ili kakvoj drugoj razini, po vašem mišljenju bilo nužno poduzeti?

Renato Baretić: njegov! — dalo Ministarstvo kulture. Zašto Doari Grgić: Poteškoće su financijske prirode, naravno. išta više pisati, ako te svi drugi u lancu što 2 Svi problemi koji proizlaze iz problema Ne možemo, naravno. Književnost drži vodi prema čitatelju smatraju nižim bićem? Ne možemo, od toga je nemoguće ži- nedostatka novca uopće mi nisu strani. 1 tri kuta doma kulture, a tretira je se kao Neću, ne vidim više smisla u pisanju, premda 1 vjeti. Izdavači su također užas, kao i robinju ili nužno zlo. Sretan sam što smo u glavi imam priča na vagone. Ima pamet- urednici, koji kukaju, a na plaćama (ili do- Trebalo bi napraviti korak s desetog kata se, evo, unisono dogovorili oko pobune i nijih stvari kojima se mogu baviti i da me brim prihodima) žive jedan solidan život, 3 u prazno, na primjer; ili korak s mosta... klasne borbe. nitko pritom ne zajebava. Jogging, recimo. no ipak jauču kako nemamo ovo, nemamo Šalim se. Znam koje ne bi trebalo. Ne bi tre- Ili remi. Sudoku, štajaznam... ono, kako nam je kritika za kurac. Kakvo balo vjerovati političarima. Trebalo bi ih iz- Nekako mi se čini da nema smisla gurati izdavaštvo takva i kritika, što drugo reći. vrgavati kritici, trebalo bi im se rugati, pogo- 2 samog sebe u sado-mazo odnos, kad mi Supotpisnik sam svega što s tim u vezi Najgore od svega je što su uglavnom ne- tovo u predizborna vremena, kad su laki na to nije u prirodi. Dok sam pisao romane, bio 3 radi i piše Robert Perišić. I uistinu sam kompetentni, i to nije strašno jer su i drugi obećanjima, čisto da vide kako nisu okruženi sam sadist prema svojoj obitelji, a kad su razgaljen činjenicom da se cijela hrvatska segmenti života iščašeni, to je posljedica samo budalama. Pred izbore su spremni na objavljeni — mazohist prema samom sebi. spisateljska scena, inače razjedinjena, po- šireg problema, slijepi (što je već malo oz- sve, onako zadebljanih jezika od praznog go- Iako ne spadam među one hrvatske pisce svađana, često u svojim okvirima iracionalno biljnije) i financijski dobro potkovani, što na vorenja, zapljuckanih usta punih slatkih ri- koji bi se imali prava nešto posebno žaliti, maliciozna i nesnošljiva, tako skladno uje- koncu nije kolegijalno, pogotovo s obzirom ječi... A opće je poznato da pare trebaju njima, stvarno je ponižavajuće to što po nekoliko dinila oko Perišićeve inicijative. Shvatili smo na njihovu bespoštednu kritičnost kombini- već za nešto. Sada je pravo vrijeme da se po- mjeseci moram moljakati za novac od pro- napokon, čini se, da smo svi u manje-više ranu s najlicemjernijim kukanjem. kaže o kakvim se tu koma likovima radi. daje mojih knjiga u prethodnom obračun- istom dreku i da na našem teškom radu skom razdoblju. Novac je to koji pripada parazitiraju kojekakvi likovi koji dijele pare meni, a nakladnik ga za to vrijeme vrti, kao među sobom, dok nama ostavljaju mrvice, i da je njegov, u tko zna koje svrhe — vjero- to s nedefiniranom odgodom, iako bi mnogi jatno za novi krug izigravanja nekoga od od njih bez nas i našeg noćnog rintanja bili mojih kolega. Baš kao što vrti i novac što ovisni tek o mjesečnoj potpori Zavoda za mu ga je — za moju knjigu, moj rukopis, ne zapošljavanje.

J PuriCA avičić: i urednika možda čak i sad sjede u članstvu društava književnika. Zato ta društva i nisu Bez sumnje ne. Jedini vid literarnog godinama mogla postati branitelj klasnog 1 pisanja koji se bar donekle može sma- interesa. Kad javnost financira knjigu, ona trati profesijom je dramsko pisanje, odnosno danas zapravo financira proizvodnju knjige pisanje za TV. Svi su ostali pisci amateri, pri kao papirne, materijalne činjenice. Ne raz- čemu je apsurdno da su u procesu nastanka mišlja se o tome da "proizvodnja" knjige knjige samo oni amateri, dok su svi drugi - od znači ponajprije proizvodnju teksta. Mislim lektora do grafičara - profesionalci. da za ni jedan književni naslov nakladnik ne bi smio dobiti ugovor o potpori ako prije Ja nemam egzistencijalnih teškoća, jer toga ne predoči realizirani ugovor s pis- 2 sam profesionalno novinar. Međutim, cem sa minimalnim sindikalnim honorarom, kao što sam novinar, mogao sam biti i liječ- ili — naravno — većim od toga. Na taj način, nik (kao Čehov i Balenović) ili činovnik. izdavači će morati preuzeti rizik, odnosno Moje novinarstvo nije rezultat profitiranja ponašati se kao stvarni poduzetnici ulažući Katana ri Mažuran objaviti, nedajbože i unovčiti; a s druge strane iz književnosti: bio sam afirmirani novinar u knjigu u koju vjeruju. Jurešić: nepripadajuća i nova ovoj lokalnoj sredini i prije nego što sam napisao prvi roman. Ono što piscima mora biti jasno - svako koja ima svoj uobičajeni tijek, pa i protok tu poboljšanje statusa pisca nužno vodi raslo- Autorsku proizvodnju literature u Hr- i tamo nekog "domaćeg" pisanja — zna se Kao mlađi, mogao sam unatoč građan- javanju. Na jednoj će strani biti manji dio 1 vatskoj ne možemo, naravno, smatrati kome ideš žicati donaciju da ukoričiš svoje 3 skom zanimanju napisati jedan roman kojem će se status popraviti, na drugom profesijom, jer profesija podrazumijeva ba- stihove i zna se kako ćeš mu se revanširati. u dvije godine. Više ne. Stariji sam, nemam većina koja neće moći objavljivati knjige rem načelno uređeni sustav, utvrđena barem Uglavnom zabezeknuto stojim posljednjih više takvu kondiciju, dijete mi raste, a profe- jer će to nakladniku postati preskupo. To je neka osnovna pravila igre. deset godina i pokušavam pomiriti potrebu sionalni žrvanj je u svakoj profesiji, ne samo razlog zašto je i dosad književnost u Hrvat- za pisanjem i komentiranjem i nesposobnost mojoj, sve žešći. Najveća teškoća s kojom se skoj bila amaterska: zato jer je velikom Svoju poziciju smatram možda još ek- da to utržim. U međuvremenu živim od nečeg susrećem je što ne mogu ispisati sve knjige broju pisaca bilo bitno da uopće mogu 2 stremnijom od pozicije kolega u metro- drugog, što nije najsretnija varijanta jer sam u koje bih želio i koje imam u glavi. Među- objavljivati pa makar i amaterski. Promjene poli, ali i kolega iz manjih gradova, jer sam svemu drugom loša, ili barem lošija od onoga tim, moje teškoće su ništa prema teškoćama koje bi izoštrile profesionalizaciju prouzro- preselila iz glavnog grada u mali grad i našla kakva sam i što sam u pisanju. kolega koji su bili izloženi pravom izdavač- čit će da dio pisaca objavljuje kudikamo se u prilično apsurdnoj situaciji: s jedne strane kom reketu: odnosno, morali su plaćati iz- teže. Ali — tako je to i na zapadu. Kod nas izmještena od centara moći i "minglanja" po Mislim da su koraci koje kolege tre- davaču ili dovesti sponzora da bi im objavili je kudikamo lakše objaviti knjigu nego i u mjestima gdje se susreću meni slični, pa tu i 3 nutno poduzimaju vrlo dobri koraci i knjigu. Ironija je da neki od takvih izdavača jednoj razvijenoj zemlji. tamo iskrsne neka prigoda za nešto napisati, svesrdno im se pridružujem. TEMAT: pravo na profesiju zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 26

K runo Lokotar: usmjerena protiv izdavača, nego naprotiv, da im je u interesu. Utoliko bi i pisci u izdavačima Pisci i službeno, vjerojatno birokratskim i urednicima trebali tražiti potporu i solidar- 1 propustom koji govori o nehatu prema nost, a ne, kako su to čak neki, inače razumni piscima i književnosti generalno, nisu pro- i bistri krivo shvatili i interpretirali, optuživši fesija. To svakako treba ispraviti, i formalno izdavače za bogaćenje na svoj račun. Ako mi- i sadržajno. No, pitanje treba li autor moći sle da se itko može obogatiti od potpora koje živjeti od pisanja knjiga je malo složenije, jer se doznače za objavu, neka uzmu tih 10 tisuća ni na većim i bogatijim tržištima to nije čest kuna, plate sve što je potrebno — urednika, slučaj. Načelno, najboljima, a to nužno nisu lekturu, korekturu, prijelom, dizajnere — oti- oni koji najviše prodaju, trebalo bi omogu- snu i distribuiraju knjigu, naplate je, odrežu ćiti da se što je više moguće bave isključivo sebi honorar itd... Tu je na djelu opet klasičan pisanjem, da im se olakša jedan dio egzi- manjak solidarnosti, jer ti "uspješni" učas stencijalnih muka. Za one koji mogu živjeti zaborave na one manje komercijalne, koji do- isključivo od prodaje knjiga, a kakvih kod bivaju honorare mimo svake poslovne logike, nas nema, koliko mi je poznato, ili ih možda kolikogod maleni bili ti honorari. Recimo ima ukoliko su povlašteni pa su dio moćnog ovako: sav financijski input, državni i tržišni, promotivno-distributivnog lanca, ne treba koji stigne izdavaču po naslovu, ni izdaleka ne brinuti, nego istaknuti njihovu povlašte- zadovoljava apetite. Zato ga treba povećavati nost i umreženost, kao i nevoljkost i manjak dvostrano: povećanjem potpora svih vidova i solidarnosti da pomognu nepovlaštenima. stvaranjem publike. Dakle, treba reorganizirati status pisca, bolje ga honorirati, ali to se ne može odnositi na U okviru budžeta potpore i stipendije sve pisce, jer taj popis — pogledajte samo 3 su infinitezimalne stavke. Moguće je i članstva naših udruženja koje više sliče ma- raznim zakonima, poreznim olakšicama tičarskim udruženjima — je potencijalno be- ukoliko se uloži u kulturu, stimulirati pri- skonačan. Taj popis ne smije biti konačan, vredu na ulaganje. Načina je mnogo, ne nego dinamičan. treba biti genije nego samo fotokopirati i dosljedno kombinirati iskustva drugih ze- Pisci, pa i kritičari koje se stalno ispu- malja, ali pri tome ne treba zaboraviti da 2 šta iz vida, ne uspijevaju pisati koliko bi valja uložiti i tamo gdje smo trenutno po Robe rt Perišić: za dušu, što i jest, ali ako se ne plaća — to ro- mogli i htjeli jer su zaokupljeni egzistencijal- mojem mišljenju najtanji, u odgoj publike, mantičari zaboravljaju — onda čovjek mora nim problemima. To znači da ni urednici ni jer kroz školstvo se čini sve da se ne stvaraju I da i ne. Mi je zovemo i smatramo pro- raditi nešto drugo. Pisci kod nas, naročito u izdavači ne dobivaju tekstove koje bi mogli čitatelji, ni ljudi sposobni da budu aktivni 1 fesijom, zato se i zovemo piscima. Nas, mlađim godinama, preživljavaju od drugih objaviti – premda su danas realni kapaciteti građani svijeta. Što je najgore, taj antiinte- uostalom, kao takve i prepoznaju kad treba stvari i ulažu enormne napore da uspiju, da izdavača manji od ponude tekstova koji za- lektualizam vjerojatno čak nije ni dio pro- reprezentirati kulturu, puniti predviđene dođu do pozicije da se mogu posvetiti pisa- služuju objavu – niti publika dobiva tekstove. jekta kretenizacije biračkog tijela, ne bi li prostore u kulturnom imaginariju, davati nju… Kad ljudi vide da tu nema pomaka, da Također, treba jasno razlučiti i naglasiti da se ostalo na vlasti, nego samo reproducira- intervjue za kulturne rubrike, itd. Nije pi- nema te razine na kojoj će se to popraviti, inicijativa za poboljšanje statusa pisaca nije nje slike političke elite. sac baš nezamjetna pojava na našoj javnoj oni postaju pisci koji se osjećaju neuspješno sceni i on je upravo kao pisac legitimiran. čak i ako su uspjeli, gube radnu energiju (što Cijeli trenutni problem s našom profesijom dolazi i fizički, s godinama rad na dva fronta jest u modelu sufinanciranja književnosti i iscrpljuje) i ambicije, postaju čisti hobisti, što Tr ebalo bi poraditi na samopoštovanju, nema nikakve veze s uvriježenim frazama je sve lijepo, ali na taj način se ne mogu, na a to je i poštovanje prema vlastitom "tako je uvijek bilo" i tome slično. U nas se primjer, pisati ozbiljni, prostudirani, stilski nikako "ne može živjeti od pisanja" samo i kompozicijski dotjerani romani. Ne ide to zanatu, profesiji — antiintelektualna i jedino zato jer mi nismo u sustavu sub- tako, to traži strahovito puno vremena, a klima će se promijeniti kad i sami pisci, vencija. Zato pisanje u praksi ne možemo prekidi rada zbog bavljenja drugim stvarima smatrati profesijom, samo zato. Ne bi se u stalno uzrokuju dekoncentraciju. S roma- jer mediji su nam dostupni, prestanu hrvatskoj kulturi moglo živjeti ni od drugih nom je, o tome sam počeo, zapravo puno kulturu i književnost tretirati kao umjetnosti (i šire — ni od izdavaštva ni od gora stvar nego s kraćim formama. Kod nešto drugorazredno, sporedno knjižničarstva) kad one ne bi bile subven- kratke priče nešto možeš skicirati, napola cionirane. Ne radi se, na koncu, o pisanje zgotoviti dok te stvar još "drži", u nekoj nego o polju u kojem se krećete. Ako se pauzi između poslova. Roman traži dugo- krećete u subvencioniranom polju, onda trajnije uranjanje pa i memoriranje svega možete zaraditi i od pisanja. Ja, primjerice, napisanog (da ne pobrkaš i ne ponavljaš), za svoju prvu i drugu knjigu nisam dobio moraš sve to imati u glavi pa kad se to radi nikakav honorar, a onda su me igrali u ka- paralelno s drugim poslom to je konstantno zalištu i dobio sam solidan honorar. Mi to iritantno prekidanje nečega u što si se taman uzimamo zdravo za gotovo, kao oni imaju, ufurao, kao neki seks pri kojem se svako mi nemamo — ali o čemu se radi? Radi se malo moraš javiti na telefon. Eto, upravo o tome što sam ulazeći u kazalište ušao u me tako to ometa. A ometa me i spoznaja prostor subvencije. No kako je to kazalište da je mnogima drugima, samo zato što nisu Tanja Mravak: Čovjek iz elektro-servisa posjetio je moju u istoj ovoj zemlji, onda sam se počeo pitati moje profesije, omogućeno u Hrvatskoj da perilicu i rekao da je kvar veći i da ga ne zašto naša umjetnost, naš rad, nije u polju se posvete svojoj umjetnosti, jer su u polju Jedna sam od onih za koje kažu da im može popraviti na licu mjesta. Perilicu je subvencije. Kakva glupa diskriminacija! Ne subvencije. Nama je, pak, onemogućeno čak 1 je pisanje "hobi". I takvim se možda i odnio, a posjet naplatio 50 kuna. S računom. mislim, da se razumijemo, da se stvar može i kad se više-manje svi slože da si napravio može smatrati dok sve što napišem ostaje u I nitko mu ne zamjera. Profesorima koji organizirati na isti način kao u institucijama nešto sjajno. Ometa me i spoznaja da je mom računalu. Nakon objave knjige pisa- drže razna javna predavanja izvan svoga i poslovima na plaći, ali se može znatno po- sve to slučajno. Plod glupog običaja. Ne- nje prestaje biti hobi, a svejedno ne postaje radnog vremena plati se put, hotel, dnevnica boljšati. I mora, putem fondova. I sve je to briga i tupost. Netraženje modela. Pristaja- profesija. Možda sam sretna što moja egzi- i predavanje. I nitko ih ni ne pomišlja zvati jeftino, jer mi ne trebamo nikakve hladne nje. Običajna bijeda. A naravno, sredstava stencija i radnička prava ne ovisi isključivo besplatno. Zašto se onda od nas traži da pogone ni dodatne servise. To je ulaganje u za promjenu ima, to su promili kulturnog o pisanju, ali moje pisanje itekako ovisi o gostujemo i radimo besplatno? čistu proizvodnju. proračuna. Kad to promijenimo, postat će mom slobodnom vremenu. Osim što je vrlo očigledno koliko je to glup običaj bio. teško uskladiti poslovne obaveze i sve što Zato što je pisanje podcijenjeno. Bez ob- Utječe tako da mi izrazito ometa rad. prati život pisca, još je teže usredotočiti se na 2 zira bila to profesija koja će pisati u radnoj 2 Dok sam pisao kraće forme, bila je riječ Pisao sam o konkretnim rješenjima koja kreativan rad koji najčešće nije adekvatno knjižici ili "hobi" kojim ste se uspjeli dokazati, samo o tome da trošiš slobodno vrijeme, da 3 su vrlo jednostavna — pogledajte radije honoriran. Mnogi se ljudi, da bi preživjeli, pisanje je rad. I začudo, javno mnijenje (a i žiro manje spavaš, radiš noću, i blago si mentalno te tekstove. Riječ je uglavnom o fondovima osim posla bave kojekakvim dodatnim po- račun) je sklonije to priznati za pjesmuljke od iscrpljen kao i svatko tko se bavi istodobno s koji bi kompenzirali manjak honorara. Pisac slovima, ali ne znam nikoga tko to radi be- dva stiha plus refren, nego za roman. dva posla. Osim toga, to ti i onaj posao koji bi pritom imao i jasne obaveze, tako da bi splatno. Slobodno vrijeme više nije to, nego radiš za novce čini težim, jer se ne odmaraš sustav bio racionalan i motivirajući. No nužno je još jedan posao. Zapravo nikoga ne bi Bilo što da se napravi akcijom Pravo kao drugi, nego, evo, super, imam vremena, je poduzeti i još nešto. Nužno je da se pisci trebalo zanimati imam li ja kakve druge 3 na profesiju treba rezultirati priznanjem pa ću pisati, te se zahuktaš, ne spavaš itd., sami pobrinu za svoju sudbinu, da ne budu izvore prihoda, nego bi se naručeni tekstovi, i javnim osvještavanjem činjenice da je pi- a onda treba obaviti neki drugi posao. Ima ovce, da sudjeluju u konstruktivnom mije- gostovanja i čitanja trebali pravedno plaćati. sanje ozbiljan rad. romantičara koji misle da je pisanje posao njanju sustava i da to neopozivo traže. TEMAT: pravo na profesiju zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 27

Ian env Srš : nepravdi. Radi se o principu, a ne o bilo čijem hiru ili ideji. Profesija u smislu zanimanja značila bi 1 trajno bavljenje nekim radom koji do- Volio bih imati više vremena za pisa- nosi prihode za život. Takva spisateljska pro- 2 nje, a zasigurno su za to krivi i financij- fesija u Hrvatskoj možda i postoji u nekoliko ski kriteriji. Jednostavno mi se više 'isplati' slučajeva, ali zapravo kao i da ne postoji, jer uređivati tekstove ili prevoditi. No ne radi institucionalno nije priznata, a također joj, se o razlikama u prihodima pri kojima bih barem zasad, nisu dostupni instrumenti za pri- odlučivao između gradnje bazena i krstare- tisak na institucije. Te instrumente predstav- nja Pacifikom. Radi se o tome hoću li platiti ljali bi pouzdani izvori prihoda za pisce koji se račune ili neću. A onda nema razmišljanja. bave pisanjem kao umjetničkim radom, koji bi ujedno bili i argument za afirmaciju nove Postojanje kontinuiranih stipendija za formalne profesije. Zanimljivo je da se, kad 3 pisce koje bi se dodjeljivale po projek- se pokrene pitanje regulacije tog formalnog tima i kriteriju uspjeha kod publike i kritike Goanrd Nuhanović: statusa pisaca, svi čude zašto netko tako ne- znatno bi izmijenilo piščevu perspektivu. Fi- 2 Radim kao da će sto godina biti mir, a pri- praktičan i neprilagođen (pisac) najednom nanciranje treba biti transparentno, što je kod Ne možeš biti pisac, a ne željeti više premam se kao da će sutra izbiti rat, ukratko. traži prava profesionalca. Takva reakcija i nas ipak postao određeni standard, barem 1 novaca u književnom sektoru. To mi sve popratne rasprave koje se posljednjih kad se radi o kulturnim projektima. Tijelo je isto kao da se protiviš povećanju bruto Važno je osvijestiti pisce da bi njihov rad mjeseci vode kao odjek inicijative 'pravo na koje će te stipendije dodjeljivati treba svakom proizvoda u zemlji. Ali, dobro, svatko ima 3 trebalo vrednovati i da onaj tko se bavi profesiju' rezultat su dvadesetogodišnje poli- kandidatu obrazložiti zašto je stipendiju do- svoje razloge za šutnju. S druge strane, više pisanjem literature, ne mora nužno biti soci- tičke nekorektnosti sustava prema piscima. Ta bio ili nije. Nije riječ o ukrasu u vidu lijepo novca na sceni ne znači nužno i kvalitetniju jalni slučaj. Zašto bi pisac, na kraju krajeva, nekorektnost postojala je i u 'starom režimu' uvijene odbijenice, nego o uputi za prijavu literaturu, ali siguran sam da jamči živah- trebao biti siromašan, a filmski redatelji ne? (zvuči kao pozivanje na 'ancien regime'), ali za sljedeću godinu. Pisce treba poticati, a ne niju scenu. Prošao sam dosta siromašnih Inače se u našu književnost uvukla jedna li- to nas ne zanima. Ne može stari režim biti diskriminirati. Ne radi se o zaštićivanju izu- europskih država koje ne mogu poduprijeti cemjerna teza da se pravi pisac, umjetnik, ne kriv za neispravljanje nepravde, kao što, na miruće vrste, već o poticaju raznolikijem kul- domaću književnost. Tamo scena nije čak ni bi trebao previše raspitivati za honorare. Da primjer, ni prošla vlada ne može biti kriva turnom životu koji može spriječiti odumiranje hobistička, naprosto je nema. Zato je svaka bi, u ime umjetnosti, trebao pisati džabe. Tada onoj u kabinetu za ispravljanje nekih drugih svijesti i savjesti. nova pipa u tom osjetljivom sektoru dobro je on kao cool tip, istinski umjetnik, a ako pita došla. Osobno smatram da je rješenje za za honorar ispada "neautentičan" i "proraču- domaću književnost osnivanje književne nat". Zato je još uvijek moguće da uredništva agencije po uzoru na Sloveniju. To je važno časopisa uglavnom ne isplaćuju autorske ho- i za prezentaciju hrvatskih autora u inozem- norare, da su gostovanja pisaca uglavnom be- stvu koja je danas izrazito klijentelistička, splatna i sl. Ali, to je dio šireg problema o po babi i stričevima, bez ikakve strategije. vrednovanju umnoga rada u Hrvatskoj.

OlSvi ja a čević i svijest da su, ako su ikad i postojala, prošla s urednikom, ali on je sam, a nas autora da se o književnosti i kulturi govori s neke Ivančević: ona vremena u kojima se pisac mogao baviti puno, kod nas su pisci najčešće sami sebi i platforme koja ne bi bila ravna jeziku ulice, nečim drugim da bi zaradio za život, a na- tajnice i urednici i menadžeri. A dok se pi- jer je to tobože snobovski. Izdavači, urednici, knjižari, knjižničari, kon toga se kvalitetno posvetiti pisanju — to sac time bavi - nema vremena pisati knjigu. Trebalo bi poraditi na samopoštova- 1 čistačice u knjižarama i knjižnicama, jednostavno nije izvedivo, osim ako ćete Da bi mogao pisati ono što želi, pisac piše nju, a to je i poštovanje prema vlastitom tajnice, novinari u kulturi, kulturtregeri, jednu knjigu pisati pet ili deset godina, za stvari koje mu donose novac. Usporedbe zanatu, profesiji — antiintelektualna klima službenici u Ministarstvu kulture, lektori, što realno nema ni pametnog ni opravdanog radi za jedan glazbeni poluhit koji sam bila će se promijeniti kad i sami pisci, jer mediji korektori…, svi oni imaju kakvu-takvu plaću razloga osim nedostatka vremena. napisala za domaći rad u školi (nije šala), su nam dostupni, prestanu kulturu i knji- ili bar siguran honorar osim proizvođača, au- zahvaljujući ZAMP-u, zaradila sam otprilike ževnost tretirati kao nešto drugorazredno, tora od kojeg cijela priča s knjigom i počinje. Nemam ništa protiv da netko pisanje deseterostruko više nego za nagrađivanu sporedno. Nije to uvijek lako objasniti i Također, nitko (ili malotko) od nabrojenih 2 doživljava kao filateliju ili kao "poć zbirku poezije koja je nedavno doživjela uredniku u medijima, ali vrijedi pokušati. ne bi svoj posao radio besplatno ili, kako se u ribe" ili kao relaksaciju od novinarskog treće izdanje, a za samo tri epizode sapunice Spomenula bih vezano uz ovo da kod nas to ljepše kaže, "iz ljubavi", niti bi to itko od posla, ali vjerujem da mnogi od nas mogu koje sam natipkala doslovno u tri dana, do- postoji jedna neobična praksa: veliki dnevni njih očekivao. Od pisca se, s druge strane, i žele više dati kao pisci nego kao npr. pro- bila sam podjednako novca koliko je iznosio listovi naručuju tekstove od pisaca koje im očekuje da donira svoj rad. Pisac svojim ra- fesorice i profesori u školi (što je državna početni honorar za čitan i prevođen roman ne pada napamet platiti niti simbolički, s tim dom omogućava neke druge profesije dok služba). Uglavnom, mi i u ovim uvjetima koji sam pisala skoro dvije godine (ne ra- da nemate baš nikakvu garanciju da će vam on, jedini koji u cijeloj priči nešto proizvodi, imamo pisce, kritičare, prevoditelje koji čunajući nagradu T-portala, jer to se dobije taj naručeni i napisani tekst biti i objavljen. ostaje na dnu ljestvice... Čak i u slučaju kad su profesionalci po svemu (odnosu prema valjda jednom, dvaput u životu). Valjda oni na to gledaju kao na besplatnu je autor čitan, uvrštavan u čitanke, lektiru. radu, kvaliteti, recepciji, čitanosti), osim po Dakle, pisac piše svašta da bi sebi kupio reklamu?! Jeste li vi ikad otišli zubaru i pitali Iz iskustva mnogih kolega, mogu reći ono primanjima. vrijeme u kojem će pisati svoj roman, priče, da vam stavi besplatnu plombu ili zamolili što ionako svi znaju: većina izdavača se ne Imam status freelancera, slobodnog poeziju…, ali evo ti paradoksa: dok se pisac frizerku da vas besplatno podšiša, čak i ako pridržava ugovora, honorari su u odnosu na umjetnika. Ovo je posao kod kojeg ne vri- bavi kupovinom vremena za knjigu — nema su vam prijatelji? Apeliram na kolege da uloženi trud i vrijeme sramotno mali, često jedi "koliko para toliko muzike", već "koliko vremena pisati knjigu, i tako neprekidno. to ne rade, ako će svoj tekst i ustupiti npr. kasne mjesecima i autori su često primorani muzike toliko para". Tu te nitko neće platiti Naravno, ni vani ljudi ne žive isključivo nekom studentskom književnom časopisu, više puta moliti svoj novac. Poznajem pisce za vrijeme u kojem zvjeraš kroz prozor ili od pisanja književnih tekstova, ali se imaju nema baš nikakvog razloga da besplatno koji već godinama čekaju mizeran hono- po facebooku već za onoliko slova, redaka prilikom baviti poslovima koji s pisanjem pišu za novine koje isplaćuju lijepe honorare rar gledajući kako njihov izdavač, navodno koliko proizvedeš. Mogu zaraditi onoliko imaju veze, kao što je predavanje kreativnog za polupismene članke. vječno pred bankrotom, otvara još jednu koliko sam zarađivala dok sam predavala pisanja, pisanje tekstova koji su vezani uz Također, bilo bi potrebno iz temelja sve prodavaonicu knjiga. Uglavnom, sve i da u školi, možda i preko toga – ako radim knjige i književnost, zarađuju od čitanja, iznaj- pretresti i napraviti ozbiljnu preraspodjelu ste ponajbolji, afirmiran pisac ili pjesnik, to dvostruko više, nemam plaćen godišnji od- mljivanja njihovih knjiga u knjižnicama i sl. sredstava koja se dodjeljuju časopisima. Oni je u hrvatskom društvu otprilike isto kao mor, pravo na kredit i nemam bolovanje (u koji su i kvalitetni i čitani dobivaju jednako da ste najbolji igrač mini-golfa ili najbo- praksi je to toliko komplicirano ostvariti Osim zahtjeva inicijative Pravo na ili manje novca od onih koji su potpuno lji sakupljač znački. To vas neće sačuvati da je pošteno reći da tog prava nema), i 3 profesiju koje mi se ovdje čini suvišno smeće. Manje časopisa, koji su dobri i koji od neobjavljivanja, skromnog honorara ili u pravilu ne znam kad će mi zarađeni no- ponavljati, treba poraditi i na mijenjanju an- bi tada mogli platiti suradnike, obavezno od otkaza. Činjenica je da usprkos svemu vac sjesti na račun. Za mene je svako gu- tiintelektualne klime koju stvaraju mediji, a napraviti web stranice, jer bez toga ne ide, najveći broj renomiranih pisaca mlađe ge- ranje kartice u bankomat ravno lutriji. Sve krenemo li od svog dvorišta tu su i pojedini to bi dodatno oživjelo scenu. neracije ima status slobodnog umjetnika, se to događa(lo) u isto vrijeme kad je moj pisci-novinari koji s jedne strane isfuravaju Također "natjerati" izdavače da ozbiljnije dakle profesionalnog pisaca, književnika. roman na top listama čitanosti, a novine kulturni senzacionalizam pod egidom ne- shvate autore, da se prestanu podcjenjivački To je nešto novo, a mislim da govori da u su pune intervjua sa mnom, što me nakon kakvog elitizam i tobožnje kritičnost, što u odnositi prema autorima i da se pridržavaju Hrvatskoj postoji ozbiljan, profesionalan određenog vremena počelo nasmijavati, jer praksi izgleda kao obično ogovaranje kolega ugovora. Već to što smo počeli glasno govoriti odnos prema književnom radu, kao i vjera pisac se dobro naradi i oko promocije svoje pa i dezinformiranje, a s druge strane je po- o ovim stvarima koje su godinama bile tabu u isti. Također, prisutna je, u zadnje vrijeme, knjige. Imam sreću da odlično surađujem pulizam koji je relativizirao svaki pokušaj tema priličan je korak naprijed. TEMAT: pravo na profesiju zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 28

Nenad Stipanić: bavljenja književnim radom, sve više raz- Grozdana Cvitan: manje upornosti stvaraju pisce, a ne ove ili mišljam i o prestanku bavljenja tim, sve one pozicije jer bi onda — u skladu sa svim Apsolutno se ne može nazvati autorsku više, isključivo mazohistima i hobistima Sve dok postoji potreba da se pisac ostalim praksama u našem društvu — bili po- 1 proizvodnju literature profesijom. Čak privlačnom poslu. 1 uhljebi na neki od — pa makar i tzv. zicionari s jedne, a pisci s druge strane. Bilo i posttranzicijska travestija polurobovskih bliskih — načina teško je govoriti o profesiji. bi to dobro, jer bi se lakše odredili parametri profesija kao što su zaposlenici trgovačkih Osim zahtjeva već pokrenute inicijative Iako sam i sama jedno desetljeće živjela struke i oni koji joj pripadaju. Uostalom, kod centara, radnici tekstilne industrije, zašti- 3 Pravo na profesiju koje apsolutno podr- isključivo od pisanja ne mogu reći da je nas struka uvijek počinje iz razgovora u o tari i sl... podrazumijeva (naravno mizerna) žavam, mislim da bi bilo potrebno zajednič- bila riječ o profesionalizmu i "proizvodnji pripadnosti "profesionalnim" udrugama, a primanja od barem 28 000 kuna godišnje. kim snagama Ministarstva kulture i lokalnih literature". Bilo je to ponajprije vrlo muko- nikad o članstvu pa je zato moguće da imate Što je kao redovna godišnja cifra potpuno samouprava osigurati obavezne fondove grad- trpno, žestoko i trajno novinarčenje uz koje članove profesionalnog društva bez profe- nevjerojatan iznos za sve pisce koji su se kod skih knjižnica za adekvatno honoriranje pi- se literatura uspjela — ili nije uspjela — "šle- sionalnog "proizvoda". Ne vjerujem da su nas pokušali posvetiti isključivo autorskoj saca (koji se ne mogu potrošiti na pozivanje pati". Mnogi bi voljeli reći kako žive od svog pisci oni koji će bolesti društva ispraviti jer proizvodnji literature i živjeti od iste. glumaca i sl...). Povećati broj potpora koje se pisanja, ali su pri tome skloni pomiješati u njima itekako participiraju. dodjeljuju u već postojećem sustavu potpora svašta: od spomenutog novinarstva do raznih Trenutna pozicija pisca na moj rad za književno stvaralaštvo. Osmisliti sustav "usluga" pisanog karaktera, ispravljanja pa Da sam mlađa možda bih vam nabrojila 2 utječe jednako kako na gradnju kuće mikrokreditiranja pisaca u nevolji (npr. kada i pisanja tuđih diplomskih i postdiplomskih 3 mnoge iluzije na tu temu. Danas samo utječe nedostatak građevnog materijala im zbog neplaćenih računa hoće isključiti zadaća, o pisanju tuđih knjiga da ne govo- mogu reći da bi organiziranje pisaca kao i svih i nemogućnost dovoljne kvalifikacije zi- struju ili plin, a usred su rada na književnom rim... O tome koliko se profesija s godinama drugih profesija i profesionalaca u društvu dara. Što znači da vrijeme potrebno za djelu...). Također autorima, za hrvatsku kul- srozavala moguće je govoriti i kroz hono- trebalo početi s punom sviješću o tome da je razvoj i učenje neophodno za unapređenje turu iznimno važnih književnih djela, a sta- rare — mislim da bi bilo moguće istražiti tu to sindikalno pitanje, a s njim se pisci dosad svakog zahtjevnog i složenog posla, a pisa- rijih od pedeset i pet godina života, i ukoliko temu s raznih aspekata. nisu znali nositi. Neki nisu ni htjeli, jer im je nje to svakako je, trošim na prikupljanje se nalaze u izrazito lošoj materijalnoj situaciji upravo takva pozicija bila isplativija. Teško osnovnih životnih sredstava. Čitava moja osigurati, sustavom stipendija, mjesečna pri- Ne znam i nikad nisam imala prigodu me se oteti dojmu da je i najnovija inicijativa obitelj je izvrgnuta velikom financijskom manja dostatna za dostojan život. Sve to za- 2 naučiti što je to što imenujete: pozicija "prepoznata" u kontekstu predizborne go- pritisku nastalom mojim književnim ra- jedno ne bi obogatilo pisce, većinu ne bi uči- pisca. Mislim da je riječ o situaciji u kojoj dine, a ne trajnog problema za društvo bitne dom, a time se i kvaliteta samog literar- nilo čak ni nižom srednjom klasom, ali bi im osim talenta entuzijazam, prilike i više ili profesije. nog rada bitno srozava. Konkretno, na- možda omogućilo minimalne uvjete preživ- kon pola života provedenog u nastojanju ljavanja i stvaranja.

Ivica Prtenjača: situacije sudara. Uglavnom nedostaje vre- mena i koncentracije za ozbiljan posao, a je- Svakako ne, čak niti hobijem budući dino takav kad je riječ o pisanju ima smisla. 1 da hobi u sebi ima pravo na lakoću, dosadu i kič. Ne postoje uvjeti za profesio- Moj prvi korak sutra ujutro bit će da nalno bavljenje književnošću iz više razloga, 3 odem platiti zaostalu ratu kredita, re- krucijalni jest taj da se time dosad nitko žije te da nađem nekog tko će mi za male nije ozbiljnije pozabavio niti se za to borio. novce popraviti frižider koji je procurio. Važan razlog jest i svakodnevno, furiozno Nakon toga pokušat ću napisati novinsku snižavanje svih mogućih kriterija koje bi kolumnu, a onda ćemo vidjeti. Postoje mo- Daša Drndić: Situacija je dramatično shizofrena. jedno društvo trebalo imati pa tako i onih deli potpore i tretmana pisaca u zemljama 2 Shodno tome, situacija utječe na to da i kulturnih, socijalnih, zdravstvenih ili eko- koje nas okružuju i koje solidno funkcioni- Mislite, možemo li pisanje literature sam (spisateljski) proizvod postaje shizofren. loških. Po tome kako tretiramo naše pisce raju, mislim da bi trebalo nešto iz toga na- 1 u Hrvatskoj smatrati profesijom? Mo- Osnovna poteškoća je ta da pisac ne može u jako smo zaostalo društvo. učiti, primijeniti i provoditi. Mišljenja sam žemo i ne možemo, ovisi od proizvoda s miru raditi posao za koji vjeruje da je kvali- da je za promjenu statusa pisaca potrebna jedne strane, i percepciji, strategiji društva ficiran. Postaje raspršen, lepršav, s vremenom Otkad sam počeo objavljivati knjige, suštinska promjena ove zemlje, društva i i onih na vlasti s druge. Mnoge djelatnosti sve više površan u svemu čime se bavi da bi 2 uvijek sam bio zaposlen i radio neke vodstva, tek onda će se moći govoriti o na- imaju svoje amaterske varijante, katkad preživio/preživjela. Tako se razbucava i sistem druge poslove za preživljavanje. Tako je činima. Zato mislim da je važno da pisci uspješne, čak veoma uspješne, na razini vrednovanja literature. Kad nema dovoljno i sad, pišem kad mogu, stignem i kad me govore o piscima i da toj promjeni pridonesu apsolutnog profesionalizma, katkad pate- one dobre, loša postaje mjerilo. U cijeloj za- ne boli glava od svega što se u njoj zbog te koliko god mogu. tično loše — čije probijanje na javnu scenu vrzlami tu je još i rodna komponenta koja predstavlja sramotu za kulturu (i duh) opće- poput nekog stočnog žiga žene pisce stavlja nito. A moglo bi predstavljati i opasnost po tamo gdje im je mjesto. Crkva, patrijarhat, si- opstanak humanoidnih moždanih stanica, romaštvo, arhaičnim, retrogradnim (katkada koje se ionako (pod utjecajem raznoraznih i fašističkim) urlanjem (ispiranjem mozga faktora — ne možemo sad o tome) auto- svojemu stadu), ženu općenito, znači i onu destruiraju, brišu, nestaju. U javnosti, u koja se bavi pisanjem, okivaju u negve po- društvu, zamisli aktivnog liječnika amatera slušnosti, prokreacije i doma, pri čemu joj je (smrt), vodoinstalatera amatera (poplava), dopušteno izlaziti u javnost uglavnom svojim električara amatera (požar). E, sad, ako je tijelom (sisama i guzicama) i to samo dok je nešto profesija, ta profesija trebala bi imati ono mlado i izazovno, ili, ako se u ono malo neku, kakvu takvu društveno uspostavljenu slobodnog vremena već želi zabavljati pisa- vrijednost, cijenu, prema tome od te pro- njem, pričicama o tragičnim ljubavima (koje, fesije trebalo bi moći (kako tako) živjeti. poželjno je, nakon ekskulpacije završavaju U Hrvatskoj malo (ili nimalo) pisaca živi happy endom ), o malim umivenim obitelj- isključivo od pisanja, to znamo. U Hrvat- skim peripetijama, sve rečeno jednostavno skoj javnost (globalno) pisanje percipira kao i jasno kako se čitateljstvo ne bi zamaralo, simpatičnu, ležernu zanimaciju nekih zalud- kako bi bilo orno za novi (u Hrvatskoj, sve nih off spodoba. Jer, u Hrvatskoj, u kojoj češće neplaćeni) radni dan. većina nema za osnovne životne potrebe, pisanje literature može se percipirati pisanje, kultura općenito, klizi izvan vido- Gdje je nestala srednja klasa? Srednja kao profesija samo u relativno sređenom kruga siromašnih koji onda hrle u zagrljaj 3 klasa hoda u izlizanim cipelama, raspro- društvu relativnog blagostanja i mira, jeftinom (varljivom) liječenju svojih frustra- daje svoju imovinu i pije antidepresive. Nema cija. Zašto bi se piscu plaćao njegov/njezin više malih koraka koje bi trebalo poduzeti, a nikako u razbucanom, kaotičnom, rad, kad postoje za preživljavanje važnije onog cupkanja u mjestu, stiskanja guzova u bolesnom, poremećenom društvu aktivnosti (primjerice, skupljanje praznih nadi da se čovjek neće baš potpuno unerediti boca)? Dakle, pisanje literature može se (narodski: usrati). Jedino radikalne društvene, razorenog duha percipirati kao profesija samo u relativno političke i ekonomske promjene, znači nov sređenom društvu relativnog blagostanja i početak (ili povratak?), drukčija država (ako mira, a nikako u razbucanom, kaotičnom, uopće), temeljito drukčije institucije, mogu tek bolesnom, poremećenom društvu razore- trasirati put kojim bi trebalo krenuti. Sve nog duha. ostalo je zamazivanje, čime, čega i koga, za- ključite sami. Temat priredio Poga ilustracije: Dario Dević kazalište zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 29 Fifikaals t svjetskog kazališta Uz dEVETI Festival svjetskog kazališta i pojam “svjetske kvalitete”, kao i uz predstavu Métrage Varible belgijskog autora Haloryja Goergera, ugošćenu na Ganz novom festivalu u Teatru &TD Nataša Govedić

zmemo li u ozbir da je Festival svjetskog kazališta jedna od naj- U skupljih domaćih manifestacija, s Ai l tREBA znati nominalnom pretenzijom na "svjetsku kva- ništa ne reći! litetu", već i sama visoka cijena ulaznice daje nam povoda postaviti pitanje kako to da se Treba imati snage svijet u okvirima spomenutog festivala tako nehajno slegnuti neobično smanjio i tako estetički suzio da smo u ukupno pet odabranih naslova praktički ramenima pred gledali nadasve siromašan izbor prikazanog zanovijetanjima sadržaja: bijele redatelje, muške redatelje, složno europske redatelje (inače dosljedni interes selektorskog para u sastavu Ivice Buljana i nezadovoljnih Dubravke Vrgoč). Redatelje koji se teatrom domaćih kritičara bave na izrazito dekorativan i apolitičan način. Ove godine: bijele muške europske redatelje i drugih strukovnih koji su opsjednuti temom starenja. Redatelje kolega, koji su koji smatraju da je izgled središte univerzuma. toliko razočarani Redatelje koje glumac zanima samo ako je publici višestruko posredovan filmskom ka- Festivalom merom. Znači li to da je u međuvremenu s svjetskog kazališta umjetničke karte zajedničkog nam svijeta da ga sad već (da ne kažem planeta) izbrisana Sjeverna i odabranog materijala. Zašto bi trebalo uvijek sankcija za nekvalitetu. Osim... možda... čud- Južna Amerika, da je nestala Azija, izdimila iznova objašnjavati svoje prioritete!? Do- nog i starinskog pojma gubitka reputacije. pohode silom svoga Australija i ama baš "ništa zanimljivo" nije voljno je u programskoj knjižici napisati ne- Mnogi su kazalištarci odustali od toga da svoj profesionalnog se nikada dogodilo na kazališnom kontinentu koliko šturih rečenica, koje citiram: "Deveto teško zarađeni novac potroše na "strašnu za- poznatom kao Afrika?! Što je još fantastičnije: izdanje Festivala svjetskog kazališta održat brinutost" glavne glumice nizozemskog reda- zadatka... žene još uvijek nisu otkrivene kao kompe- će se u Zagrebu od 9. do 27. rujna i na po- telja Iva von Hovea, koja očajava oko toga tentne kazališne autorice!? Ozbiljno, zar je zornicama Zagrebačkog kazališta mladih, hoće li je muški partneri na sceni još uvi- sve izvan osvijetljenih otočića Pariza i Ber- Hrvatskog narodnog kazališta i u Gavelli jek smatrati dostatno dostupnim seksualnim lina samo tamni kontinent u čije "mračne prikazati nekoliko aktualnih hitova iz svjet- objektom, iako se bliži pedesetoj. Mislim, to prilično ravnodušna prema brendiranju svjet- ulice" nije oportuno selektorski zalaziti? I skih metropola. Festival koji nakon godišnjih je stvarno veličanstveno umjetničko pitanje. skih događaja. Nažalost, prilično ravnodušna ne samo to: jesu li se hrvatski svjetski selek- odmora najavljuje novu sezonu, i ove godine Kleopatra je kao vojni strateg i ljubavnica i prema obaviještavanju šire publike o svojim tori temeljito upoznali sa situacijom u tom okuplja moćna autorska imena". Po čemu rimskog vojskovođe bila prava amaterka u programima, dakle slaba po broju posjetitelja. našem favoriziranom europskom susjedstvu, moćna? Što je točno "moćno ime"? Po čemu odnosu na teške nedoumice koje potresaju No Ganz novi festival prikazao je nekoliko primjerice u portugalskom teatru? Zaslužuje su ta imena aktualna (većina predstava nije glavno lice nizozemske Premijere. Ili recimo vrlo zanimljivih predstava, među kojima po- li Rumunjska da je se uzme u obzir kao "svi- nastala u tekućoj sezoni)? Čini se da ovdje sitno sebeljublje koje izjeda Doriana Grayja sebno ističem Métrage Varible mladog belgij- jet"? Tko je u Škotskoj svjetska marka, a tko opet imamo prilike vježbati jezik isprazne u režiji Bastiana Krafta. Lik koji svake noći skog autora Haloryja Goergera. Tema ovog samo britanski postkolonijalni mainstream? kulturne birokracije: nejasno, samodopadno večera po restoranima, sjedi u operama i ci- antispektakla na francuskom i engleskom Ulaze li u selekciju Bugarska i Turska? Što i apodiktično objavljivanje neprovjerivih teza. nično mreška svoju usnicu po londonskim jeziku jest povijest umjetnosti kao povijest selektori znaju o češkim scenskim uspješni- Slijede kratki opisi predstava. Ni traga naporu salonima, silno je snužden jer još mora i stariti. ideja te povijest nepouzdanog vrednovanja cama? Kad smo zadnji put vidjeli Velikog i da vidimo što se sve od velikih svjetskih premi- To je protagonist frivolnosti nad kojim smo se velikih ideja, predvođena Claudelovim cita- Bijelog, ali recimo finskog redatelja? Budimo jera još razmatralo za gostovanje u Zagrebu, pozvani "zamisliti", ali vjerojatno samo dok tom: Ono što nećete razumjeti bit će najbolje konkretniji: Kristian Smeds bio je dovoljno pa što je eventualno otpalo, ni zašto je na čekamo da po nas stigne taksi i odveze nas i ono što će biti najbolje nećete razumjeti. Una- dobar i dovoljno značajan redatelj europskom kraju učinjen baš ovaj izbor. Nema zapisanog na domjenak austrijske ambasade. toč ironiji formulacije, koja nekako privilegira zboru kazališnih kritičara, koji su ove godine traga estetičke platforme iza koje čvrsto stoje nerazumljivosti i čini nerazumljivom stvara- nagradili njegovu predstavu Mr. Vertigo, ali ne Vrgoč i Buljan. Najoportunije je što manje Izm eđu Duracella i jabuka Ne lačku privilegiranost, istina je da pred potre- i hrvatskim selektorima. Kako to da je mladi objašnjavati. I što manje kontekstualizirati. zaboravimo ni Ostermeierova Othella, koji je snim umjetničkim djelom zapinjemo i ne austrijski redatelj Bastian Kraft (r. 1980), sa Kako se Festival svjetskog kazališta natječe za nekako propustio biti crnac, ali zato je ostao znamo ga "zahvatiti". Taj prostor zbunjenosti svega nekoliko ni po čemu globalno zapaže- fondove s Eurokazom, dok se s druge strane u dovoljnoj mjeri ljubomoran da zadavi bar vrlo je produktivan i Goerger u njega stupa nih predstava, već uvršten u selekciju doma- za ista financijska sredstava bori i s Tjednom jednu žensku osobu po predstavi. Na Festivalu glazbenim, vizualnim i poetskim "prepje- ćeg festivala (s predstavom Slika Doriana suvremenog plesa, najbolje je biti mutan i svjetskog kazališta prikazan je i Prometej Jana vima" slavnih numera, među kojima su naj- Grayja), ali Claude Régy, sa svim priznanjima potencijalno glamurozan. A kako živimo u Fabrea, čiji se domet sastoji u uprizorenju por- slavnije, paradoksalno, jabuke. Kao svjetsko koje je posljednjih tridesetak godina dobio kontekstu u kojem više ne postoje bitne ra- nografije kako bi se strogo zamahalo prstićem voće. Belgijski performer pokazat će nam na francuskim i svjetskim pozornicama, još zlike između plesnog i dramskog kazališta, nad njezinim sverazornim djelovanjem. C-c-c- seriju zdravih jabučica, pa onda seriju istog uvijek nije zaslužio tu čast? Znači li to da ni Ministarstvo kulture ni Gradski ured za c-c! Ali to ne znači da predstava neće ponoviti voća "iskvarenog" lošom tehnikom. Mala su kritičke nagrade pojedinim predstavama kulturu neće valjda razmišljati u katagorijama obnažene genitalije i žensko hodanje na sve rasprava o školi pjevanja za gomilu slavnih (primjerice, nagrade uglednih njemačkih i "čistog plesa" ili "čistog dramskog izričaja", četiri kako bi publika pažljivo razgledala ho- performera koji se često gube na testu točne francuskih časopisa) ili pak box-office popu- nego će na kraju svi međunarodni festivali do- dajuću duplericu. Pornografija je ipak ispla- intonacije (Nico, Kurt Cobain, Lady Gaga larnost pojedinih predstava kod gledateljske biti ponešto novaca za svoje programčiće. Ali tiva. Čini se da se Jan Fabre savršeno uklapa itd.) također će kulmirati biografskim svje- populacije, potpuno pogrešni kriteriji odre- treba znati ništa ne reći o tim programčićima! u festivalske falsifikate "angažmana", svodive dočanstvom o američkoj bogatašici koja je đivanja "svjetske kvalitete"? Treba imati snage nehajno slegnuti ramenima na manekensku raspravu o tome jesmo li mogla izdašno platiti svoje nastupe, zbog čega pred zanovijetanjima složno nezadovoljnih svi već postali Duracellove baterije ili smo joj jednostavno nije trebala kvaliteta glasa. Pol v aštena šutnja Izvjesno da se domaćih kritičara i drugih strukovnih kolega, "samo" izgubili svaki oblik stvaralačke vatre. Tako je i s predstavama Festivala svjetskog Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan ne povode ni koji su toliko razočarani Festivalom svjetskog Samo nekoliko metara od ZeKaeM-a, kazališta. One nas ne moraju čak ni iznenaditi. za mišljenjem struke, ni za mišljenjem publike. kazališta da ga sad već pohode silom svoga HNK-a i Gavelle, u zapuštenim ali živahnim Dovoljno je da su plaćene i gurnute u ladicu Oni čak ni ne raspravljaju sa strukom. Čemu!? profesionalnog zadatka. Treba se ugledati na zakucima Teatra &TD, odvijala se ove jeseni s prestižnom naljepnicom. Riječima Haloryja Selektorski par ima svoj metar, za koji apso- svedozvoljenost koja obilježava mandate i inicijalno manifestacija pod nazivom Ganz Goergera: Možeš zajebat' publiku kako hoćeš, lutno nikome ne odgovara. Mandat su očito mandate i mandate (molim čitatelje da sami novi festival (koncept i programacija: Nataša samo je važno da im kažeš kako je divno što dobili doživotno, a s mandatom je stigla i ti- nadopišu hrvatsko političko ponavljaštvo) Rajković i Silvija Stipanov). Niskobudžetna, ništa nisu razumjeli — u pitanju je ionako svjet- pična hrvatska politika "netransparentnosti" domaćih saborskih stranaka. Izvjesno je: nema jeftina, ska kvaliteta. kazalište zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 30 Oio s pk m pijesku i tupim sjekiricama B eiLJEšk -asocijacije uz predstavu Prometej — krajolik II. Jana Fabrea na 9. Festivalu svjetskog kazališta Suzana Marjanić

ovodom vlastite opčinjenosti krhkom protupožarni aparati u Fabreovoj predstavi konfiguracijom kukaca, a posebice postaju simboli kazališne recepture Europ- P skarabeja, belgijski multidisciplinarni ske unije. Nositelji tih heteronimija likovi umjetnik Jan Fabre jednom je prigodom ista- su koji istovremeno podsjećaju na hašku knuo kako se skarabej pojavljuje i u flaman- sudačku komparseriju s bijelim čarapicama skom slikarstvu 17. stoljeća na temu taštine ali i na svećenstvo u crnim rizama i crnim (vanitas). No, za razliku od te poznate Fabre- pokrivalima za glavu koji poput mehanič- ove kukcolike opčinjenosti, na 9. Festivalu kih lutaka (Duracellovi kunići) razasiplju svjetskog kazalištu bila nam je ponuđena pijesak, i to sve uz oštro zveckanje sjeki- jedna druga umjetnikova opčinjenost — za- rica. Naime, kako scenska, u ovom slučaju nesenost Prometejem, vatronošom, kao sim- simbolička vatra postaje sve veća, izražena bolom apsolutne autonomije, kojim se ovaj Prometejevom završnom pobunom, sredstva multimedijalni umjetnik prvi puta izvedbeno za gašenje požara postaju moćnija: i kada pozabavio 1988. godine (Prometej — krajolik pijesak i sjekire više nisu dovoljne da bi se I). U ovom drugom izdanju postdramskoga suzbio požar pobune, ti isti likovi sudaca i Prometeja Fabre se tako vraća na tog svoje- svećenstva (naime, njihovim se kostimima, vrsnoga parnjaka kršćanskome Luciferu, i to koliko sam to mogla naslutiti, daje presjek kako je autor istaknuo u nekim intervjuima, kroz nekoliko religija) donose protupožarne u poveznici s post 9/11 stanjem. Tako cjelo- aparate tenkovskih razmjera koji prizivaju kupnom scenom dominira razapeta Prome- stravične slike plinskih komora. tejeva polunaga figura, i to, opet simbolički, ispred užarene, bukteće kugle Sunca. Istina, T BF "Heroji" = "lipa naša silo- tom tehnikom sputavanja konopcima — koja I nakon ženskoga pitanja o tome gdje se da je svojevrsni oportunizam; Fabreova bi v aNA" Ipak, nekako Fabreova predstava pomalo asocira na kinbaku, japansku vještinu je naš heroj danas i muških apotropejskih predstava daleko moćniji efekt o religiji kao osobno me ostavila samo na razini fascinacije vezivanja konopom — Prometej neodoljivo psovki, podizanjem glavnoga zastora ra- sedativu zadobila da su ti poluljudi-poluku- slikovnošću, pažljivo konstruiranih vizual- podsjeća na Fabreova skarabeja, govnovalja, zotkriva se iznimna scenska slika koja će nići zaplesali na neku od "mantri" neke od nih slika, posebice što se tiče ikonografije balegara kao simbola Sunca — boga što se biti prisutna tijekom cijele izvedbe — na- velikih religija koje su se ratovima izborile razapetoga Prometeja. Međutim, ono što neprekidno uzdiže iz vlastitoga ništavila te ime, razapeti, dakle, ne prikovani, ne oko- za svoje mjesto pod političkim baldahinom me osobno u posljednje vrijeme sve više pobjeđuje smrt. vani Prometej (Kurt Vandendriessche) na- vlasti i slasti. Istina, s druge je pak strane (u zanima u izvedbenim umjetnostima — pro- mjerno i očigledno svojom ikonografijom smislu mogućega opravdanja te scenske ale- dor realnoga (recimo, što se tiče vatrenih FC U K YOU SIGMUND FREUD et al. priziva jednoga drugoga kulturnoga junaka gorije) sasvim jasno da je korištenje mantre tendencija — političke vatre od Libije pa do I cjelokupan se izvedbeni vrtlog Prometejeve iz jedne druge kulturne sfere, a koji je Za- Hare Krišna vizualno efektno (štono bi re- tzv. londonskih pobuna) nisam osjetila. Da- vatre otvara vrlo jednostavnom slikom — o padnu kulturu usmjerio prema oprostu, da- kla spomenuta novinarka našega dnevnoga kle, kako je Fabreovo postdramsko kazali- stolcem zavezanim, sputanim polunagim de- kle, upravo suprotno od Prometejeve sub- lista), međutim, kao što kaže Pandora, Epi- šte usmjereno estetizaciji, a ne aktivizaciji beljuškastim Epimetejem (Lawrence Gol- verzivne pobune. metejeva supruga, napuci su propast za one realnosti, naravno da će oni koji tragaju za dhuber), Prometejevim ne baš sasvim pronic- koji žele vidjeti. društvenim angažmanom (i u umjetnosti) u ljivim ali izrazito simpatičnim bratom. Ta slika RE LIGIJA KAO SEDATIV Nadalje se Istina, ta se — meni osobno etički ovoj predstavi doživjeti samo rasplinute slike pretiloga tijela na crnoj zastornoj pozadini sve scene-monolozi Olimpljanina (Atena, upitna — scena može sagledati, iščitati, in- Eshilova Okovanoga Prometeja koji je, kako ironijski otvara matricu heroja vatronoše koji Dioniz, Epimetej, Hefest, Hermes, Io, Okean, terpretirati u ironijskom ključu kao i ironijski Melchinger napominje, nastao u progonstvu, se tada još uvijek nalazi skriven iza zastora. Pandora) nižu ispred razapeta Prometejeva upotrijebljena simbolika stvaranja vatre, gdje na Siciliji. Očito je da za društveni angažman, Naime, muški i ženski lik dolaze na proscenij, tijela-skulpture. Naime, Jeroen Olyslaeghers jedan od likova vlastiti falus rabi kao daščicu ili kako bi rekao Krleža — socijalnu tenden- s lijeve i desne strane privezanoga Epimeteja; restrukturirao je već dobro utabanom pos- za trenje, paljenje vatre, a drugi lik navedeno ciju u umjetnosti, nije dovoljno da se u samo pale cigaretu kao signal preostaloga herojstva tdramskom tehnikom Eshilovu tragediju u pokušava trljanjem učiniti pomoću pruta nekim segmentima predstave poručuje kako vatre, koje je danas samo u formi malih, sićuš- monologe spomenutih Olimpljanina. Tako na vulvi jednoga od ženskog lika. Naravno, Vrhovnik traži nove riječi i nove taktike pri nih vatrica dozvoljeno utjeloviti u kazališnim je npr. Dioniz označen kao figura koja u de- ironijska dimenzija grčkoga vatronoše upot- čemu poniznost može biti samo melem, od- kućama. I dok ženski lik uporno postavlja snoj ruci drži crnu traku kojom je obavijen punjena je npr. i pjesmom Light My Fire... nosno kako se od ljudi danas u svim formama pitanje o tome gdje je naš heroj i o tome kako njegov podignuti falus (kao što smo napo- genijalnih The Doorsa. neoliberalnoga kapitalizma zahtijeva samo danas trebamo heroja, koji je običan čovjek menuli — tehnika sputavanja konopima tipa U jednom od razgovora koje su s Fa- diplomacija s obzirom da je šutnja daleko koji se usudio suprotstaviti političkim gigan- kinbaku dominira Fabreovim Prometejem) i breom vodile Dorota Semenowicz i Katar- bolja od neposluha. tima, i koji pritom ima subverzivan i ironij- koji u tom crnom orgijastičkom stavu govori zyna Tórz belgijski je redatelj izjavio da se Tako — danas mi više o konceptu heroj- ski humor kojim ismijava opasne autoritete, istinu o tome kako je svijet pozornica pre- ponekad osjeća da kao umjetnik posjeduje stva govori pjesma Heroji TBF-a od ovoga muški lik, s desne Epimetejeve strane, niže puna klišea. Dionizovu pojavu upotpunjuju tu Prometejevu vatru koju onda predaje postdramskoga kolaža ideja razlomljenih u psovke upućene autoritetima psihoanalize. Po i njegovi pratitelji-jarci koji kao figure odje- publici kao i drugim umjetnicima. Nadalje niz bogolikih monologa. Završno bih pod- sjećanju zapisujem neka imena iz te psovačke vene u crno s bijelim povezima-maramama navodi kako živimo u svijetu u kojemu je u sjetila na zajednički projekt Susret u kojemu tirade posvećenoj psihoanalizi i dubinskoj na glavi četveronoške demonstriraju oslo- muzejima i kazalištima zabranjena uporaba je Ilja Kabakov preuzeo simboličku ulogu psihologiji: Fuck you Sigmund Freud, Anna bođenu animalizaciju. Nadalje, dok Hermes otvorene vatre, što ograničava umjetničku muhe a Jan Fabre skarabeja, glavnoga lika Freud, Karen Horney, Mary Ainsworth, Erik u svome monologu objavljuje vlastitu per- slobodu i kreativnost. I tako paradoksalno svoje "osobne mitologije". Povodom emiti- Erickson, Alfred Adler, Carl Gustav Jung, Ivan spektivu o tome kako su i glupost i heroj- dok njegov Prometej rekapitulira autonomiju ranja toga Susreta prije nekoliko godina u Pavlov... Kao što je jednom prigodom Fabre stvo jedno, u tome trenutku (navodim zaista slobode koja se suprotstavlja svim ukoriče- emisiji Zoofon urednice Gige Gračan Ivana istaknuo — navedeni je uvodni tekst nastao prema sjećanju) scenom mehanički koračaju nim, činovničkim heteronomijama, tu istu Sajko upravo je sjajno istaknula da je Fabre- kao asocijacija na transparent na kojemu figure koje podsjećaju na Duracell zečeve, i prometejsku vatru Fabre kao umjetnik scen- ovo stvaralaštvo "neangažirano, odnosno je pisalo "We Need Heroes Now", a koji je odjednom ti polukunići-poluljudi počinju ski ipak ne može zapaliti. Time je vatra na konceptualizirano unutar zaštićenog diskursa vidio na vijestima povodom napada 9/11. A pjevati i plesati na mantru Hare Krišna. Tako Fabreovoj pozornici u znaku sjećanja na taj povijesti umjetnosti i kazališta". Ukratko, uvodna psovačka tirada proklinjanja očeva je za jednu novinarku jednoga dnevnoga li- prometejski čin vidljiva tek u vidu zapaljenih određena poruka — ako želimo Fabreova i majki psihoanalize i dubinske psihologije sta navedena scena "istinski duhovita", no, cigareta ili pak u simboličkoj gesti gutanja Prometeja svesti na socijalnu tendenciju — sa- Fabreov je svojevrsni metaforički traktat o možda ipak valjda pribilježiti kako je upravo malih plamičaka s dalekom asocijacijom na stoji se u jednostavnoj istini (a sve su istine negaciji psihološke karakterizacije svih Olim- u tom trenutku na prvoj izvedbi ove pred- spektakularna žonglerska gutanja vatre. U zapravo zen jednostavne): sami odabiremo pljanina preuzetih iz Eshilova Okovanoga stave u HNK-u dvoje (točnije, par — djevojka tome smislu valja se i prisjetiti ironijske poziciju heroja ili pak pasivnu ulogu žrtve... Prometeja. Osobno me to protjerivanje psi- i mladić) demonstrativno napustilo izvedbu. napomene na početku Fabreova Prometeja Što se tiče naše situacije, sasvim je sigurno hoanalize podsjetilo na oštar sukob između Naime, uzimati mantru Hare Krišna kao po- koju nam je uputila Uprava HNK o tome da da je "lipa naša silovana" (TBF) odabrala antropologije i psihoanalize, koji je, čini se, ruku o tome da je religija sedativ (radi se o navedeno kazalište posjeduje petnaest izlaza daleko jednostavniju ulogu žrtve. Odnosno, teorijski zapalio Malinowski negirajući uni- Fabreovoj svojevrsnoj reviziji Marxove me- u slučaju opasnosti. Tako sve one crvene kao što bi poručila make up reklama: "Jer verzalnost Edipova kompleksa. tafore o religiji kao opijumu za mase) čini kantice s pijeskom kao i groteskno veliki mi to zaslužujemo." razgovor zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 31

Rbero t Sošić "eUmj tnici svih zemalja, ujedinite se!" S rOVINJSKIM multimedijalnim umjetnikom razgovaramo o njegovim performansima, o njegovu art pozivu “UMJETNICI SVIH ZEMALJA, UJEDINITE SE” KONAČNO, o sudjelovanju na ovogodišnjem Porečkom annaleu, kao i o njegovom prijateljima-umjetnicima, a prije svega o Tomislavu Brajnoviću… Suzana Marjanić

Možda da u razgovor krenemo od vaše umjetničke i prijateljske suradnje s Tomi- slavom Brajnovićem. Kako je ostvarena navedena suradnja, odnosno u čemu ste s Tomislavom Brajnovićem pronašli zajed- ničku zaokupljenost — unutarnja energija, etička pitanja…? —— Tomislav i ja smo dugogodišnji prijatelji, od naših samih umjetničkih početaka, tamo negdje još od kraja osamdesetih. Prijatelji smo koji najčešće pričaju više o ostalim stva- rima nego o umjetnosti. Tomislav je jedan od rijetkih kolega s kojim mogu vrlo otvoreno pričati o svom radu, kao i — mislim — on o svojem, a bez da se naljutimo na izrečenu kritiku, čak dapače. To je nešto što je barem iz mog iskustva u Hrvatskoj rijetko; ovdje su umjetnici vrlo tašti, za razliku od Italije gdje sam studirao; uvijek sam se pitao zašto je to tako. Kad pričamo o tuđim radovima, često nam se ukusi podudaraju. Iako se naša suštinska životna pa i umjet- nička načela bitno razlikuju — on kao orto- doksni kršćanin, a ja uvjereni ateist, najčešće se nađemo i shvatimo jedan drugog u nekim baznim životnim i etičkim načelima. Često se družimo, na moru, na prijateljskim ve- Kdama s mislio da čerama, oboje smo strastveni ribiči, volimo svi oko umjetnika dobro vino i kuhinju, a najčešće je to neka la- Robert Sošić: Zastava, 2010. gana mediteranska jutarnja kava. Možda bih nešto zarade, mislio mogao reći da nam je neko viđenje etike — a sam na ostale koji veljači 2010. godine. Ta instalacijska Cr- glatko. Na kraju sam uz pomoć krojačice prije svega životnih vrijednosti i modusa vena zastava figurira, kao što ste naveli, sašio zastavu od tih komada platna, i po življenja — u umjetnosti a ponajviše u životu su radnici u tom kao patchwork napravljen od različitih ko- nacrtima izrezao slova i prišio ih na nju. vrlo slična, ako ne i gotovo identična. sistemu: galeriste, mada crvenoga platna, koje su vam — na kustose, fotografe, vaš poziv — dostavili neki naši umjetnici Pored toga što je figurirala kao izložbeni ZSA TAVE KAO DUPLA SAMO- i umjetnice. Kako ste formulirali poziv eksponat, navedena je zastava bila izlo- S TALNA IZLOŽBA Tako ste nedavno dizajnere, umjetnicima za tim komadićima zastave? žena i na otvorenom prostoru. Naime, s u Muzeju suvremene umjetnosti u Skopju tehničare itd. Svi —— Ideju sam o toj zastavi vukao negdje centralnoga balkona zgrade rovinjskog zajedno imali izložbu Zastave. Kako je došlo od 2004. godine. Često sam o tome raz- Doma kulture na Trgu maršala Tita pola do navedene izložbe te koje ste radove pri- su oni u galerijama mišljao i nakon podosta vremena odlučio sata vijorila se ta revolucionarna crvena tom izložili? plaćeni isto kao u je realizirati. Trebalo mi je dosta vremena zastava, što je bila premijera spomenute —— Zajedno smo u Rovinju upoznali Vikto- institucijama; dok da odredim koga ću uopće pozvati da su- pulske izložbe. Kakve su bile reakcije jav- riju Vasevu Dimesku, kustosicu Muzeja na djeluje u projektu, nećkao sam se oko nosti i jeste li je još u okviru nekih drugih sovremenata umetnost u Skopju i njenog se u galerijama puno imena, propitivao umjetnika i nje- manifestacija izložili na otvorenom? supruga Marina Dimeskog, vrsnog fotografa. zarada umjetnika gov rad, a ponajviše njegov/njezin odnos —— Nakon cijelog procesa izrade zastave, Oni su često u Rovinju, i sprijatelji smo se. najčešće cijepa s kao individue unutar sistema, odnosno koji je bio dosta dugotrajan, imao sam je u Nakon nekoliko godina ona je izrazila želju sistema umjetnosti. Najprije sam projekt rukama, prostro je po podu ateljea i razmi- da Tomislav i ja zajedno izlažemo u Skopju. onom galerista, izložio najbližim kolegama i prijateljima, šljao kako ona ne može, odnosno ne smije Izložba je najprije trebala biti postavljena u u institucijama ležerno uz razgovor. Svi su prihvatili, što biti samo izložbeni eksponat, kako je ona Muzeju Grada Skopja, a onda je Viktorija sam uglavnom i očekivao. Ali onda je tre- prije svega to što jest, zastava, a zastave uspjela dobiti termin u Muzeju suvremene umjetnik vrlo balo početi pozivati ostale, od kojih sam se moraju vijoriti i biti vidljive svima, a ne umjetnosti, pošto je naš rad naišao na veliko rijetko dobije neke površno poznavao a neke uopće ni- samo određenoj publici. zanimanje njenih kolega iz Muzeja. honorar sam. Govorili su mi da šaljem e-mailove, Odlučio sam je izložiti na glav- Što se tiče same izložbe — a ona je više no nekako mi je to bilo službeno, hladno… nom rovinjskom trgu, koji možda i sim- nego zajednički projekt — radi se o svoje- Stoga sam počeo telefonski nazivati ljude, bolično nosi naziv Trg maršala Tita. Htio vrsnoj duploj samostalnoj izložbi. Svatko je objašnjavati im projekt direktno, bez una- sam je objesiti na Dom kulture i gledati je imao svoj prostor koji je bio fizički odvojen, "Umjetnici svih zemalja, ujedinite se!", prijed određene šablone. Rekao sam što odozdo kako se vijori na vjetru i sa strane i nismo uopće diskutirali o tome što će tko u čijoj mi je izradi pomoglo 29 hrvatskih mislim napraviti i zamolio da mi dostave promatrati izraze prolaznika. No na žalost, izložiti. Tako da možda, barem se meni tako umjetnika među kojima je bio i Tomislav, komad crvenog platna i nacrtaju jedno nakon što sam je postavio na postament, čini, nismo korespondirali radovima jedan fotografije iz ciklusaZ idni dnevnici, u kojima unaprijed određeno slovo. Bio sam izne- shvatio sam da je zbilja velika i da bi se sve drugom. Iako je Viktorija naknadno nazvala preslikavam zidove svog ateljea i instalaciju nađen kako su ljudi pristajali. Svega me skupa moglo srušiti, pa zbog toga nisam izložbu Zastave, nalazeći pritom poveznicu "Tomislave!", koja je poseban hommage nekoliko zamolilo da im opis projekta htio riskirati i dovesti nekoga u opasnost, koja spaja naše radove. Tomislav je imao Tomislavu Gotovcu. pošaljem e-mailom. Dvoje od njih su na pa sam sakriven iza balkona pridržavao seriju fotografija svojih performansa Ego kraju odbili sudjelovanje, iz nekih njiho- cijelo vrijeme zastavu, tih pola sata — sat. Trip, i radove gdje reciklira stare povijesne Z austavimo se na vašoj izložbenoj Crve- vih razloga, a dvoje su odbili sudjelovati Žena i prijatelji su mi poslije pričali da su knjige. Ja sam izlagao Crvenu zastavu, pat- noj zastavi koju ste po prvi puta, ako se ne jer nisu imali vremena. Nisam zbilja oče- reakcije ljudi bile dvojake, neki bi zastali i chwork gdje parafraziram Marxovu parolu varam, izložili u pulskoj Galeriji Anex u kivao takav odaziv i da će sve ići tako s osmijehom je gledali, dok bi drugi bacili razgovor zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 32

kratak pogled i smrknuto nastavili svojim izložbe, dok bih na završetku opet vratio —— Prvi put sam performans Spavač izveo putem. Nažalost nisam je nikad poslije stvari u prvobitno stanje. Pretpostavljao sam u Zavičajnom muzeju u Rovinju, u sklopu izvjesio. Čestoe m smetaju da će oko toga biti problema i da rad možda tradicionalne i već tada uveliko potrošene i neće biti odobren što se tiče same strukture zastarjele izložbe Likovna kolonija, Rovinj. UT OPIJA U PRAVOM SMISLU RI- puste fraze i vlasti. Ipak, iznenadio me kustos izložbe U to vrijeme smo na čelo predsjedništva te JEČI Dakle, kako ste naveli, na toj ste obećanja. Zato sam koji u samom startu nije odobrio projekt. Likovne kolonije došli Tomislav Brajnović i zastavi-"zakrpi" ispisali revolucionarni Inače je bio vrlo profesionalan i pedantan ja, uz još nekoliko rovinjskih umjetnika. Jako slogan "UMJETNICI SVIH ZEMALJA, odlučio da budem u komunikaciji, ali mu je u ovom slučaju smo željeli cijelu izložbu poboljšati i dovesti UJEDINITE SE", kao parafrazu revo- vezan lisicama za trebalo čak deset dana da ogovori "kako je je na jedan kvalitetniji i mogli bismo reći lucionarnih zahtjeva iz Komunističkoga obližnju kavanu, u ideja zanimljiva, ali kako više nema vremena suvremeniji nivo. Međutim, naišli smo na manifesta. Vjerujete li zaista, mislim na za traženje dozvole, predstojeći su izbori, a veliki i bezobrazan otpor kustosa Zavičajnog utopijsku vjeru, u navedeno ujedinjenje kojoj se odvijao dio uostalom on se više voli baviti umjetnošću muzeja, kao i na nerazumijevanje lokalnih kad neke umjetnike/ice ne zanima pove- programa, s obzirom a ne politikom". Na kraju sam odlučio na političara. Cijela mi je situacija bila mučna. znica umjetnosti i aktivizma? Naime, za- toj izložbi uopće ne sudjelovati. Tako sam Često bih o tome razmišljao u krevetu i teško stava je, prema vašem pojašnjenju, nastala da je vlasnica napravio mali rad, fotografiju tvrđave u Go- bih zaspao. Tako sam u jednom trenutku kao reakcija na sramotan položaj umjet- direktorica muzeja. rici s talijanskom zastavom i fotomontažu samo zaželio da cijelu tu situaciju nemoćno a nika u ovome društvu u kojemu uspijevaju I na usnama sam iste fotografije s bijelom. Učinilo mi se da po mogućnosti mirno prespavam. Dan prije jedino političari i mafijaši, i to samo u danas čovjek više nema prava ni na predaju, otvaranja izložbe loše sam spavao. Sutradan sprezi, te preispitujete je li uopće danas imao zalijepljenu te je rad umjesto predaje postao nemoguć- sam došao na otvorenje prije svih te legao na moguće ostvariti sporazuman kolektivan crnu traku. Stajao nost iste. pod i pokušao zaspati, što mi je na momente stav umjetnika kao skupine individualaca Nakon nekoliko mjeseci pozvali su me i uspijevalo. Na kraju sam cijelo vrijeme bio pod spomenutim sloganom. sam tako vezan da sudjelujem na umjetničkom festivalu Se- u nekom čudnom polusnu, slušajući samo —— Vjerujem, svakako vjerujem, ponekad i cijelo vrijeme; svi, dam dana stvaranja u Pazinu. Znao sam da glasove. Neki su bili poznati, neki nepoznati, sumnjam, ali to i jest utopija u pravom smi- uključujući i aktere će glavno mjesto zbivanja biti vojarna, te a neke nisam znao gdje svrstati. Na kraju kad slu riječi. Mislim da rijetko koji pojedinac sam mislio da ću napokon možda izvesti rad me prekrila tišina, ustao sam kao iz nekog može zbilja napraviti neku bitnu promjenu govora su ulazili koji sam bio zamislio za Goricu. No kad sam čudnog sna, te uvidio samo gospođu koja ili pomak, a pogotovo u kontekstu umjet- i izlazili, a moja je došao tamo, ostao sam razočaran. Umjesto inače čuva izložbe kako me čeka s ključem nosti, gdje je to izvan nje same gotovo i vojarne, zatekao sam skupinu zgrada koja je Muzeja u ruci. Izašao sam van među ljude, nemoguće. Ali čovjek ima potrebu da nešto jedina mogućnost više nalikovala nekoj napuštenoj tvorničkoj osjećao sam se čudno, kao da sam pripit. napravi, jednostavno mora, bez toga teško komunikacije bila hali. Od neke vojne estetike ni traga. Jedino Koliko sam god puno zamišljao sebe kako ide dalje. Možda je to samo mala stvar. Ali pogledom. Dao velika kapija na ulazu, obojena u crveno, spavam u galeriji, nisam ni slutio u koje će malo po malo, stvari se možda i promijene. bijelo i plavo, i na njoj metalni hrvatski grb. me čudno stanje svijesti taj čin dovesti. Bila Uvijek se podsjetim Armstronga kad je za- sam si oduška i Nakon dva, tri dana rekao sam organizato- je to svojevrsna katarza. koračio na Mjesec. onako iskreno rima što namjeravam napraviti. A oni, iako Nakon toga sam taj performans izveo Mislim da je teško postići kolektivan stav. bez ustručavanja skloniji nekoj alternativnijoj umjetnosti, nisu na otvaranju izložbe Multimeridijan 2006. Kao što sam prije rekao, bilo mi je jako teško baš bili oduševljeni idejom, iako je nisu apri- u pulskom HDLU-u, te na otvaranju 42. odrediti koga uopće pozvati da sudjeluje u upućivao razne ori odbili. Na kraju sam ustrajao i naišao na Zagrebačkog salona 2007. godine. projektu izrade Crvene zastave. Zanimali su poglede razumijevanje lokalnih vlasti. Odrezao sam me prije svega umjetnici koji svojim radom hrvatski grb, bez da ga oštetim — rekli su NIS MO SRETNI… I završno a pove- djeluju izvan sistema, ali sam ipak i s druge da će ga vratiti vojsci — i krenuo u bojanje. zano s vašim revolucionarnim sloganom strane pozvao i neke koji su zakoračili u taj Kako sam četkom skidao okorjele dijelove "UMJETNICI SVIH ZEMALJA, UJEDI- sistem, iako sam u njima uvidio neki otpor —— Tu sam mislio na položaj umjetnika unu- stare boje i mislio da ću naići na slojeve boje NITE SE", kojim ste se radom predstavili prema istome; možda bi taj otpor mogli zvati tar sistema umjetnosti. Iako sistem umjet- iz prijašnje države, te očekivao da ću umjesto na ovogodišnjem Porečkom annaleu pod i nada. U svakom slučaju to je moje viđenje nosti idejno egzistira samo na umjetnosti "crven, bijeli, plavi" naići na "plavi, bijeli, nazivom, kako ga je osmislila selektorica njihovog rada kao i njih samih. Nisam zvao samoj, te na umjetnicima koji je jedini mogu crven", to nije bilo tako; ispod prvog sloja Janka Vukmir, NISMO SRETNI… neke ljude za koje su me mnogi pitali zbog stvoriti, sve ostalo je podređeno strogo eko- boje nalazila se dosadna maslinasta zelena. —— Kad me pozvala da izlažem na izložbi, čega ih nisam pozvao. Nekako sam slutio nomskim i tržišnim faktorima. Što god mi Sve sam do čistog željeza očistio i na kraju Janka Vukmir je poželjela izložiti fotografiju da taj projekt nije za njih. Oni bi možda mislili, gledajući umjetnike koji izlažu po obojio u bijelo. Mještani koji su prolazili bili mog performansa Spavač s otvaranja Za- mogli biti ti koji se ne bi mogli ujediniti. čuvenim galerijama u svijetu, oni su u ko- su oduševljeni. Nisu me čak ni percipirali kao grebačkog salona 2007. godine. Istu večer Iako je svaka decidiranost u ovom slučaju načnici "komercijalni" umjetnici, oni koji se nekog umjetnika nego kao nekoga kome su nakon tog otvaranja vidio sam na internet klizava. No kao što sam rekao — to je prava prodaju i od kojih sistem može financijski vlasti napokon dale posla da se stvari dovedu stranicama poznatog hrvatskog portala sebe utopija. Koliko nemoguća toliko i u isto preživjeti. Ovime ne umanjujem vrijednost na svoje mjesto. Bio sam jako zadovoljan. I kako ležim na podu i kraj mene nezaintere- vrijeme i živa. njihovog rada ako postoji, da ne bi došlo danas kad onuda prođem, uvijek zastanem. sirano prolaze Milan Bandić, Vatroslav Kuliš, do zabune. Dok s druge strane imamo "al- Čudan mi je a opet beskrajno drag taj rad. ondašnji predsjednik HDLU-a, te djelatnica Molim vas, možete li navesti umjetnike/ice ternativne" umjetnike, za koje se malo zna, Meni i ostalima koji znamo cijelu njegovu istog čijeg se imena više ne sjećam. Fotogra- koji su sudjelovali u prijateljskom "krpanju" čiji se rad ne može vidjeti u umjetničkim priču on je umjetnički čin, dok je ostalima fija mi se jako dopala. Imala je u sebi neki Crvene zastave? časopisima, ali koliko god bili dobri, teško to najobičnija bijela kapija. Sviđa mi se ta žurnalistički štih, neku ležernu iskrenost, te —— To su: Goran Petercol, Tomislav Braj- da će ih izlagati u nekoj svjetskoj galeriji. dvojaka mogućnost doživljavanja umjet- prikazivala jedan segment mog performansa nović, Silvo Šarić, Denis Krašković, Alen Te stvari su — ili bolje rečeno — ta dva tipa ničkog djela. o kojem do onda nisam previše razmišljao. Floričić, Pino Ivančić, Nemanja Cvijanović, umjetnika u Americi, na primjer, vrlo jasno Uvijek mi je zanimljivo kada nenadano ot- Marčelo Brajnović, Petar Brajnović, Vlado razlučene, dok kod nas postoji još uvijek ve- Osim toga često se ističe i vaš performans krijem još neku mogućnost iščitavanja vla- Martek, Mladen Stilinović, Željko Kipke, lika zbrka po tom pitanju. Kad sam mislio da Šutnja je zlato, koji ste izveli na manifestaciji stitog rada koju nisam nikad prije uspio Damir Sokić, Igor Grubić, Marijan Crtalić, svi oko umjetnika nešto zarade, mislio sam Tu smo 2008. godine. U kojem ste prostoru verbalizirati, a opet znam da je bila tu negdje Siniša Labrović, Ivan Šeremet, Vlasta De- na ostale koji su radnici u tom sistemu: gale- točno izveli taj performans? od samog početka njegovog nastajanja. Uz limar, Aleksandar Garbin, Goran Škofić, riste, kustose, fotografe, dizajnere, tehničare —— Rad sam izveo na otvaranju same mani- malo sam truda kasnije uspio doći do auto- Bojan Šumonja, Robert Pauletta, Sandro itd. Svi su oni u galerijama plaćeni isto kao festacije, na pulskom glavnom trgu, Forumu. rice fotografije, koja mi je vrlo ljubazno omo- Đukić, Branka Cvjetičanin, Zoran Pavelić, u institucijama; dok se u galerijama zarada Znao sam da će biti puno uvodnih govora, gućila da tu istu objavim. Kata Mijatović, Antun Božičević, Milijana umjetnika najčešće cijepa s onom galerista, župana, gradonačelnika, direktora i kustosa Babić i Damir Stojnić. u institucijama umjetnik vrlo rijetko dobije jednoga muzeja koji u to vrijeme nije imao honorar. ni centimetar izložbenog prostora. Često me KOR ME CIJALNA I ALTERNATIVNA smetaju puste fraze i obećanja. Zato sam Rbero t Sošić (Pula, 1970.), od 1988. UME J TNOST Povodom izložbe koju ste DJAKOSVO T DJELA Obično se ističe odlučio da budem vezan lisicama za obližnju do 1989. studira fiziku na Sveučilištu u Trstu, zajedno s Tomislavom Brajnovićem imali vaša akcija Neutral (2007.) u okviru koje kavanu, u kojoj se odvijao dio programa, s a od 1989. do 1994. slikarstvo na Akademiji prošle godine u Centru kulturnih aktivnosti ste obojili kapiju bivše pazinske vojarne u obzirom da je vlasnica direktorica muzeja. lijepih umjetnosti u Veneciji gdje je 1994. (CeKA) Charlama u sarajevskoj Skenderiji bijelo kao i postavljanje bijele zastave na I na usnama sam imao zalijepljenu crnu i diplomirao. Izlagao je na devetnaest sa- istaknuli ste sljedeće: "Pokušavam biti nepo- tvrđavu u Italiji (fotomontaža Nemoguć- traku. Stajao sam tako vezan cijelo vrijeme; mostalnih i većem broju skupnih izložbi u litičan. Moji radovi nastaju, na neki način, nost predaje, 2007.). Molim vas, pojasnite svi, uključujući i aktere govora su ulazili i Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj, BiH, Make- iz moje individualne frustracije, i s druge kontekst tih radova. izlazili, a moja je jedina mogućnost komu- doniji i SAD-u. Za svoj je rad bio više puta strane, neke moje individualne frustracije —— Moram napomenuti da rad u Italiji pret- nikacije bila pogledom. Dao sam si oduška nagrađivan. Član je HDLU Istre i HZSU-a. nastaju kao individuum unutar sistema. Ova hodi onome u Pazinu. Bio sam pozvan da i onako iskreno bez ustručavanja upućivao Živi i radi u Rovinju. Crvena zastava, koju ovdje vidimo, je projekt sudjelujem na jednoj skupnoj izložbi u Go- razne poglede, od blagih i nježnih do ljutitih Performansi: 1994. Zdravica, Accademia zamišljen da parafrazira Marxa — Proleteri rici, u tvrđavi koja je danas povijesni muzej, i mučnih, kako kome, po zasluzi. di belle arti, Venecija; 2004. Zdravica sa zi- svih zemalja, ujedinite se protiv kapitalista. prepunoj oružja, sprava za mučenje i koje- dom, Subgalerija Mul, Pula; 2005. Mirakul, Smatram da su umjetnici trenutno u istoj čega. Htio sam na otvorenju izložbe napra- PRFORE MANS Spavač Seriju per- Savičenta; 2006. Spavač, Zavičajni muzej, poziciji. Svi oko njih nešto i zarade." Sli- viti performans, gdje bih skinuo talijansku formansa spavanja u galerijama započeli Rovinj (Multimeridijan, Pula, 2006.; 42. Za- jedi banalizacija pitanja: molim vas, poja- zastavu i na njeno mjesto dignuo bijelu, koja ste, čini mi se, 2006. godine. U kojim ste sve grebački salon, 2007.); 2008. Šutnja je zlato, snite — tko su to svi? bi bila istaknuta za cijelo vrijeme trajanja galerijama do danas izvedbeno spavali? Pula; 2009. Skidanje, Pula. IN MEMORIAM zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 33 Danr ga Klaić: mapiranje jed(instve)ne biografije (1950. – 2011.) K aTARINA Pejović

ada se govori o Draganu Klaiću, sintetičke sposobnosti, oštar kritičko-ana- učinka na generacije studenata diljem svijeta. trebalo bi to činiti u višeglasju, poli- litički um, postojanost političkih stavova i Svako tko je bio njegov student/ica doživljava K fonijski, na barem onih devet jezika zapanjujuća moć multitaskinga. to kao posebni privilegij, jer je doista prava D rAGANOVO koje je govorio. Bio bi to veliki izazov za ne- rijetkost imati za profesora osobu takvog zna- kog interdisciplinarnog orkestratora, posao “ VJEčiti učenik” Da bi se sve to mo- nja, kreativnosti, intelektualnog i etičkog in- prisustvo nije tek za erudita koji bi bio u stanju sagledati sve glo, trebalo je krenuti rano: u svom prvom tegriteta, a istodobno tako spremnu da sluša, sentimentalna želja aspekte njegova rada i djela kao i njegove intervjuu za jedan mađarski list u Vojvodini, da čuje, da podijeli, pomogne i usmjeri. Em- osobnosti. Drugim riječima, za nekog poput tada trinaestogodišnji Dragan priča, između patija bez intelektualnih popusta – može li se za održavanjem Dragana samog. Najprikladnija bi forma vje- ostalog, kako je “apsolvirao” sve francuske zamisliti idealniji profesor? Ovih se tjedana jednog života nego rojatno bila golema intermedijalna izložba, klasike 19. stoljeća i sada se, s nesmanjenim u elektronskim medijima pojavljuju stotine nužnost – unutarnji sastavljena od niza instalacija, dočaravajući žarom, bacio na Krležu čije Glembajeve već poruka i napisa Draganovih studenata koji sve bogatstvo, raznovrsnost, dinamičnost, zna napamet. Nije se dao opterećivati Wun- gotovo svi govore o neprocjenjivosti njegovih imperativ koji slojeve i nijanse biografije kakva se rijetko derkind etiketom – konačno, bila su to vre- utjecaja na njihov profesionalni život. ne diktira ništa sreće i u kulturama daleko razvijenijim i ra- mena, po tretmanu i poziciji kuture u društvu, Strast i entuzijazam su, zapravo, pokretači finiranijim od naše. svjetlosnim godinama udaljena od današnjeg svega čega se Dragan laćao. Poput genera- drugo do spoznaja – i nastavio svoj pohod na znanje koji nikad tora, mijenjao je i presudno utjecao na svaki odgovornosti spram M ultitalentirana ličnost Jedan nije završio. Knjige pročitane, tekstovi napi- profesionalni okoliš u kojem se našao. Tako veličine dara koji je novinski tekst od nekoliko kartica posve si- sani, predavanja održana i razgovori vođeni je djelovao i u Nizozemskom teatarskom gurno ne može udovoljiti ovim zahtjevima. na materinjem srpskohrvatskom, bakinom institutu gdje je prihvatio mjesto direktora, njegova ostavština Ipak, tekstualni iskaz posjeduje golemu moć mađarskom, njemačkom, engleskom, fran- netom pristigavši iz ratne Jugoslavije. Unio sinteze (Dragan je to odlično znao i zna- cuskom, slovenskom, talijanskom, nizozem- je u rad Instituta, do tada više orijentiranog lački primjenjivao) i stoga ću naredne retke skom u četrdesetima, a španjolskom od prije prema muzejsko-knjižničarskoj djelatnosti, oblikovati kao pokušaj iscrtavanja kontura i dvije godine. Pravo otjelotvorenje etimološ- dah dinamičnosti i aktualnosti, pretvorivši posvetiti jedna posebna studija. Teško je, koordinata tog složenog krajolika što ga je kog značenja sanskrtske riječi za čovjeka, a ga, u nepunih deset godina vodstva, u me- naime, pojmiti kako je čovjek koji je radio stvorio njegov život. Uostalom, u taj krajolik to je “vječiti učenik”. đunarodni centar koji suvremeni nizozemski za petoro nalazio vremena za prijatelje, i to upisane su i moje vlastite 32 godine učenja, Ovdje je u biografiju pored lingvističkih teatar neprestano sučeljava s novim kon- na svim stranama svijeta. Dragan ne samo suradnje i prijateljevanja s Draganom. Čini nužno ucrtati i geografske koordinate jer su tekstima i time ga stimulira na prijeko po- da je u tome uspijevao nego je i ulijevao mi se bitnim predočiti čitateljstvu – posebice one, pored njegove obitelji, nesumnjivo za- trebnu samorefleksiju. Nije bio spreman na osjećaj posebnosti svakom od nas koji smo onom u Hrvatskoj – što podrobnije taj bio- služne za Draganov kozmopolitizam, strast kompromise i nije se libio kritike gdje ju je imali sreću biti njegovim prijateljima. grafski panoptikum jer Dragan, na žalost, prema znanju i multikulturalni gen. Od Sara- smatrao neophodnom. Tako je bio kritičan i Za razliku od većine ljudi koji svoje sta- ovdje nije bio toliko prisutan. Istini za volju, jeva – paradigme multikulturalnosti u bivšoj glede nedostatka društveno-političke svije- vove deklarativno iskazuju, Dragan je te dvije su njegove značajne knjige – teatro- Jugoslaviji – gdje je rođen 1950., preko djetinj- sti i angažmana u nizozemskom teatru, što stavove živio, i to tako da je bilo teško ne loška (Zaplet budućnosti, Cekade, 1989.) i stva i rane mladosti u Novom Sadu – još jed- nije naišlo na sveopće odobravanje, ali mu zaraziti se istim životvornim virusom. memoarsko-esejistička (Vježbanje egzila, nom centru multikulturalnog suživota – stu- je priskrbilo privrženost i poštovanje onih Zbog te zarazne životne radosti, te ne- Antibarbarus, 2006.) – objavljene upravo dija dramaturgije na tadašnjoj Akademiji za kazališnih poslenika koji su bili otvoreni za odoljive joie de vivre, zbog strasti i entuzi- u Zagrebu, neke su od znamenitih kazališ- pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, upućeni pogled izvana. Još su ga više prigrlili jazma koje je prenio na toliko ljudi, teško nih ličnosti njegovi bivši studenti, a nove se doktorata već 1977. na prestižnom sveučilištu flamanski kazalištarci, pronalazeći bliskost s je pojmiti Draganovo odsustvo. Pogotovo generacije studenata kazališne produkcije Yale u SAD-u, služenja vojnog roka u Celju, njegovim viđenjem uloge teatra u društvu. je to teško u vrijeme u kojem sve više pre- obrazuju na njegovim knjigama, tekstovima povratka u Beograd 1978. i profesure na Fa- Istodobno, kontinuirano se bavio istočno- vladavaju političke i društvene opcije pro- i predavanjima koja je održao. No, to je još kultetu dramskih umjetnosti sve do jeseni europskim teatrom i pitanjima prijeko po- tiv kojih se Dragan oduvijek borio: zemlje uvijek malo u odnosu na trag koji je ostavio 1991., uz jednogodišnje studijske boravke u trebnih reformi kazališnih institucija u tran- bivše Jugoslavije vrte se u vrzinom kolu div- u mnogim drugim sredinama. SAD-u, česta profesionalna i privatna puto- zicijskim društvima. Napravio je nekoliko ljeg kapitalizma na fonu postratnih trauma. Za početak, profesionalna kvantifikacija vanja Europom i Afrikom. Potom rez: po elaboriranih studija koje su bile primjenjive Njegova domicilna Nizozemska, donedavna Dragana Klaića: teatrolog; univerzitetski pro- izbijanju rata na teritoriju bivše Jugoslavije, u cijelom regionu. Oni koji su slijedili njegove paradigmatični model liberalnog multikul- fesor koji je tijekom 33 godine predavao na Dragan donosi odluku o definitivnom na- naputke prešli su u drugu sferu institucional- turalnog društva, urušava se pod naletima mnogim europskim univerzitetima (Beograd, puštanju zemlje i odlasku u Nizozemsku. U nog razvoja i time izašli iz okoštalih modela reformi krajnje desnice na vlasti. U silovitom Amsterdam, Leiden, Istanbul, Budimpešta, drugom, egzilantskom poglavlju biografije, koje u Hrvatskoj, na žalost, i danas trpimo. naletu rezanja budžeta za kulturu za iduću Bologna) u rasponu od povijesti svjetske Nizozemska postaje domicil, ali se njegova Uviđajući, pak, kroničnu i akutnu opasnost u godinu, jedna je od najvećih žrtava upravo drame i kazališta, preko različitih aspekata mapa kretanja, posebice u posljednjih deset kojoj se nalazi nekomercijalni teatar u uvje- Nizozemski teatarski institut. Dobivši 0 eura izvedbenih umjetnosti, do studija kulturalne godina, intenzivira i pospješuje. Dovoljno je tima neoliberalnog kapitalizma u posljednjih budžeta, ova znamenita institucija, s jednom politike, međunarodne suradnje u kulturi reći da je jedini kontinent na kojem nije bio desetak godina, napisao je knjigu Promjena od najbogatijih knjižnica i videoteka na svi- i interkulturalizma; kazališni kritičar 70-ih Australija, da je Europom krstario nepre- scene: Nekomercijalno kazalište između tr- jetu, primorana je zatvoriti vrata. Za očeki- i 80-ih u Jugoslaviji; osnivač i urednik (za- stance te da je svoja predavanja, seminare, žišta i demokracije, koja će biti objavljena vati je i nove stavke u sprovođenju programa jedno s Dušanom Jovanovićem i Matjažem radionice, ljetnje škole, simpozije i konferen- iduće godine u Velikoj Britaniji i nesumnjivo ksenofobije kao i rasne i etničke mržnje. Vipotnikom) europskog kazališnog časopisa cije vodio od Kine do Jordana, od Indije do potaknuti žive debate, a za vjerovati je i da Europska zajednica prolazi kroz najdublju Euromaske; dugogodišnji direktor Nizozem- Kanade, od Brazila do Tadžikistana. će nadahnuti njegove istomišljenike na kon- krizu od svog osnutka, konfrontirajući se s skog teatarskog instituta; kulturalni analitičar Ovakve liste mogle bi se nastaviti gotovo kretne poteze. vlastitom hipokrizijom, korupcijom i po- i konzultant; autor više knjiga i zbornika; ini- u nedogled, ali sa sve većim aproksimacijama grešnim procjenama. cijator i koordinator mnogih važnih međuna- i iznosima, ovaj put u stotinama, nekad možda Jieeo d vivre Aktivno se baveći pita- Ali, upravo stoga što stvari izgledaju rodnih istraživačkih projekata, konferencija i i tisućama: pročitani i analizirani studentski njima kulturne politike u posljednjem de- mračno i beznadno, Draganova se biografija simpozija; nekadašnji predsjednik Europske radovi; odgledane kazališne i plesne pred- setljeću, Dragan se usredotočio na još jednu nije završila 25. kolovoza ove godine u Am- mreže informativnih centara za izvođačke stave; odslušane (i odgledane) opere; posje- veliku strast: ideju Europe kao kulturalnog sterdamu. Svi oni koji su imali dodira s Dra- umjetnosti – ENICPA i Europskog foruma ćeni muzeji i izložbe; popijene boce odličnih projekta. Promovirao ju je u svim aspektima ganom, članovi velike mreže u nastajanju za umjetnost i kulturno nasljeđe – EFAH, vina; skuhane i poslužene večere; boravci svog rada, neumorno povezujući ljude, ideje i – mreže njegovih studenata, suradnika, pri- te član različitih svjetskih odbora i mreža prijatelja u amsterdamskom domu… projekte po svim geopolitičkim i kreativnim jatelja, kolega – tu su da rade, dovode u (između ostalih, OSI, IETM, ECF i Erasmus) koordinatama. Mnogi kulturalni poslenici, pitanje, iznalaze iznova strast i entuzijazam i stalni počasni član zaklade Felix Meritis u Pedagoška strast i genera- operateri i analitičari nalaze nezamjenjivom da se bore za svoje ideje i stavove. Upravo Amsterdamu. tro I tu kvantifikacijska metoda mapiranja njegovu dubinu uvida, preciznost artikulira- stoga što stvari izgledaju mračno i beznadno, Ova bi impresivna lista, u nekom drugom više nije dostatna. Ono što biografiju Dragana nja te operativnu sposobnost koja je u stanju Draganovo prisustvo nije tek sentimentalna slučaju, mogla signalizirati površnost i sva- Klaića čini istinski posebnom, jedinstvenom i iznjedriti konkretan plan. želja za održavanjem jednog života nego štarstvo; ali, kada je Dragan u pitanju, ona neponovljivom jesu njegove ljudske kvalitete. Njegov dar za umrežavanje drugih je- nužnost – unutarnji imperativ koji ne diktira skriva multitalentiranu ličnost koju krase eru- Njegova se pedagoška strast i entuzijazam dino se može mjeriti s njegovim darom za ništa drugo do spoznaja odgovornosti spram dicija, marljivost, briljantnost uvida, iznimne jedino mogu mjeriti intenzitetom i značajem njegovanje prijateljstva, čemu bi se mogla veličine dara koji je njegova ostavština. IN MEMORIAM zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 34 Arkte i kreator – osoba europskog formata Iz jAVE suradnika, kolega i prijatelja Dragana Klaića o značenju njegova rada, ali i njegove osobnosti, ne samo za kazalište, već i šire

Slbodano Šnajder: “Gdje ste nazvati njihovim imenom, ma koliko to nije i naciljao poantu: “...umjetničko si kazalište sada, lelujave sjeni?” pitao je Goethe koji uobičajeno u svijetu golemih taština kojima ne smije dopustiti nametanje mjerila uspješ- je nadživio većinu svojih vrsnika, i to ih je obiluje kazališni svijet. Kasnije sam imao nosti komercijalnog kazališta. To bi značilo nadživio u punoj stvaralačkoj sreći. Ali na čast s njim i raditi, zajedno smo osmislili prihvatiti jednu unaprijed izgubljenu bitku smrt Goethe nije htio ni misliti; nije na pri- i moderirali prvi međunarodni simpozij o za vlastiti opstanak, i to na tuđem terenu”. mjer odlazio na pogrebe, nije ispratio u grob ambijentalnom kazalištu u Dubrovniku... čak ni Friedricha Schillera, najbližega od U svakom slučaju, Klaja je bio izuzetan: BrDe ta ragičević: U dugogodiš- najbližih. u svijetu površnosti on je tražio bit stvari, njem radu IUC-a u Dubrovniku organizi- Ja bih ispratio Klaju da me vijest o njego- dok je, za razliku od većine onih koji se rani su brojni seminari iz niza oblasti, ali voj smrti nije zaskočila i ostavila u prvi hip bave ozbiljnim stvarima i u njima znao naći kazališne teme dugo nijesu bile uvrštene bez ikakvog komentara. Tužno je to kako jednostavnost i nepretenciozno, a opet ih u naše programe. Tek sredinom 80-ih imali smo se svi rasuli po svijetu, baš kao rakova tako točno izreći. smo sreću dobiti prijedlog za seminar o ka- djeca, a nakon rasapa bivše zajedničke do- I ma koliko prethodni sud o Klaji izgle- zalištu, koji je pripremio dr. Dragan Klaić (u movine. Gotovo bez vijesti o drugima, sve dao hladan i objektivan, znam da je bolje suradnji s dr. Jasnom Nadarević). Program dok se ne probije ona tako neželjena vijest tako, svaka subjektivnost prema jednom od je odlično krenuo i nastavljen je kroz ne- koja može doći kasno, a uvijek je prerana rijetkih ljudi koje sam vidio kao autoritete u koliko godina. Dubrovnik i IUC su sigurno i nepravedna. društvu banalnosti odvela bi me u patetiku. bili pravo mjesto za rasprave o odnosnim Kao 28. naslov Male biblioteke Prolog Nedostajat će mi. Baš će mi nedostajati! temama. Nažalost, rat je prekinuo konti- izašla je Klaićeva, izvorno na engleskom nuitet mnogo čega pa tako i ovog ciklusa. pisana knjiga, Zaplet budućnosti, Utopija i Snjina Dragojević: Ono što je Ratnih i poratnih godina dr. Klaić nam se distopija u modernoj drami, znalačka stu- plijenilo u osobnosti Dragana bila je nje- povremeno javljao iz svog novog sjedišta dija koja nevjerojatnom erudicijom pove- gova spremnost da se uhvati u koštac s bilo u Amsterdamu. Vjerovala sam da ćemo se zuje antičku dramu, židovsku i kršćansku kojim od pitanja važnih za područje kulture opet sresti u gradu, u IUC-u. Jer, znam da apokaliptiku, Shawa, Majakovskoga, pa sve i umjetnosti. Uvijek pripravan na pozitivno je bila velika privilegija upoznati dr. Klaića do distopija jednoga Witkacyja, odnosno intoniranu provokaciju, suptilno poantira- i s njim surađivati. njihovih natruha kod Heinera Müllera, u nje, ali i oštru reakciju kad se s nečim nije Iznenadna vijest o smrti dr. Klaića du- međuvremenu također pokojnog velikog Kda su “Muze slagao činilo je njegove javne istupe pravim boko me ražalostila. I sada mogu samo njemačkog dramskog autora. Uredio sam utihnule”, a riječ intelektualnim doživljajem. Radeći na čita- reći: poštovani i dragi dr. Klaić, velika Vam Klajinu knjigu, i u tom smo se povodu češće vom nizu međunarodnih projekata razvio hvala na dragocjenoj suradnji i prijateljstvu. sretali. Bio je skrupulozan i prilježan surad- preuzeli pravi je osoben stil uvijek vezan za relevantne nik i autor, kakvi su danas rijetkost; odgovo- vojnici, pravi avioni, izazove. Podjednako je bio važan kao osoba Viratomi Lončar: Kad pomislim na ran autor. Knjiga je izašla 1989. godine! To koja dijagnosticira prioritete i područja dje- Dragana Klaića, osjetim – optimizam, vjeru će reći, uoči rasapa jedne utopije i strašnog rakete i topovi, lovanja kao i njihov akter i kreator. Nije da je MOGUĆE NEŠTO PROMIJENITI. početka njezine osvete za poraz, posljedice Klaić je, a što stoga bilo slučajno da je upamćen kao osoba Sve dok se nisam susrela s njegovim ra- kojega još uvijek pokušavamo preživjeti s drugo, odabrao istinskog europskog formata bilo da su u pi- dom, činilo mi se da nitko ne vidi apsurd nesigurnim izgledima. tanju njegovi tekstovi, predavanja, seminari, naše kazališne stvarnosti. Da činjenicu da Dragan bio je kronično bolestan, ali je egzil. Svatko tko konzultantske usluge. Živo je pratio pitanja nam je sustav potpuno pervertiran vidimo tu bolest podnosio herojski, i diskretno je, misli da je to lak obrazovanja u kulturi, međunarodnu kul- samo nas nekolicina. Koje ionako nitko ne ali u nalogu te bolesti, obavljao male ritu- turnu suradnju, djelatnost pojedinih kultur- čuje. No, nakon što sam se upoznala s nje- ale samopomoći, bez kojih ne bi živio ni izbor ljuto se vara nih ustanova. Njegovo izvrsno poznavanje govim radovima i prijedlozima na koji bi toliko koliko jest živio. Rečenu knjigu pisao europskih tema i povijesti europskih ideja se način cijeli kazališni kaos u ovim našim je izvorno na engleskom, ona i jest većim di- omogućavalo mu je da vodi živu diskusiju u krajevima mogao riješiti, učinilo mi se da je jelom nastala u engleskim i američkim bibli- pripadnik logističkih ešalona, dapače vojnik, europskim i svjetskim okvirima. Spone s Ju- samo pitanje dana kada će se čuda početi otekama, u duljim boravcima osamdesetih. borac koji je bio spreman čak i poginuti od goistočnom Europom kao regijom uvijek je događati. Klaja se spremao za egzil, moglo bi se reći da “prijateljske vatre”, kako je pokazao njegov posebno isticao kao i svoju kritičnost prema Čudo se nije dogodilo. Dogodilo se da je naslutio ono što dolazi bolje od nas drugih, istrzani, ali ipak vjerni odnos spram upravo stanju i razvojnim trendovima u pojedinim je otišao On. Velik, velikodušan u dava- a 1991. otišao je iz Beograda trajno. Ostavio Ljubiše Ristića u novije doba. On je bio zemljama i krajevima ove regije. Njegova nju svoga znanja. Svima. Poznatima, ali i je, kao još neki kazališni ljudi i intelektualci nešto kao Logos-posrednik, vrlo je često kolegijalnost i spremnost za pomoć uvijek nama, nepoznatim ljudima koji su ga vukli uopće, briljantnu (znanstvenu) karijeru u radio kao dramaturg u projektima, i često je je bila neupitna. Draganov odlazak svakako za rukav… svojoj sredini, kao naprimjer i Miloš Lazin objašnjavao projekte drugih u beskonačnim je nenadomjestivi gubitak posebno imajući Hvala Vam, Dragane, na svakoj napisanoj koji od iste te godine, 1991., živi i radi koliko raspravama, bilo na Bitef-u ili Pozorju, tko u vidu činjenicu da je područje kulture i riječi, svakom komentaru. I podršci. mu daju u – Parizu. Sumorni, završni, disto- zna gdje sve ne. Njegove su sklonosti bile umjetnosti smatrao presudnim za ukupnu I na tome da ste postojali. pijski tonovi Klaićeve knjige, objavljene na teorijske, intelektualističke, ali to mu nije arhitekturu europskih odnosa. srpskohrvatskom u Malom Prologu mogu ni najmanje smetalo da se spusti u arenu Sježanan Banović: Osobno, teško se čitati i kao prolog katastrofi koja je na političke borbe pomoću kazališta; dok se Stnkoa Juzbašić: Vjerujem i sma- mi je prihvatiti činjenicu da nikada neću horizontu već ispisivala svoj mene, mene, radilo o kazalištu. tram da umjetnik – kao i intelektualac – imati prilike upoznati Dragana Klaića, čo- tekel... da bi onda bilo jao meni i jao svima. Kad su “Muze utihnule”, a riječ preuzeli mora biti maksimalist, jer ako se sam ne vjeka čija me je biografija iz devedesetih Ali meni se još više usjeklo u pamćenje pravi vojnici, pravi avioni, rakete i topovi, izbori za uvjete i kriterije stvaranja, vid- potresla, ali i ohrabrila u mnogim odlukama. nešto sasvim drugo; jedna mala žanr-sličica Klaić je, a što drugo, odabrao egzil. Svatko ljivosti i vrednovanja, malo koja će dobra No, iznad svega, žalim duboko za velikim o odanosti intelektualca koji je našao svoj tko misli da je to lak izbor ljuto se vara. duša to učiniti za njegov cilj i u njegovo ime. stručnjakom koji mi je svojim vizionarskim projekt i svoje mjesto u njemu, koje nije pro- Dragana sam kao istomišljenika upoznao djelovanjem davao samopouzdanja da kre- tagonističko. U Zagrebu je gostovao KPGT, JsenBa oko: Dragana Klaića upoznao 1995., na mjestu ravnatelja Nizozemskog nem putem na kojem se, lošim prilikama veliki utopijski kazališni projekt, Ljubiše sam kao profesora početkom osamdese- kazališnog instituta koji je tijekom njegova unatoč, održavam kao redateljica i profeso- Ristića ponajprije, koji je tada još nešto htio tih na beogradskom Fakultetu dramskih dva mandata proaktivnom politikom istra- rica na Odsjeku produkcije zagrebačke i mogao. Gostovao je velikom freskom koju umjetnosti. Fascinirao me svojim autorite- živanja kazališnog izraza, međunarodne kul- ADU. Njegovi govori iz Barcelone (2005.) je sastavio Ristić, a po velikoj poemi mađar- tom, onakvim kakvi su danas rijetki: to nije turne razmjene i edukacije vjerojatno za o automnosti kulture i onaj münchenski skog autora Imre Madacha Čovjekova, trage- bio autoritet koji se dokazivao strogošću, već nezavisnu kazališnu scenu u Europi učinio (2003.) o nužnosti reforme u repertoarnim dija. Predstava se zvala Madach, komentari. onaj koji dolazi iz izuzetnog obrazovanja. više nego ikoja srodna organizacija toga kazalištima Europe obavezna su literatura Jedan čovjek sitnije građe, mlad, hodao Erudicija, komparativni i kritički pristup vremena. Naš zadnji susret, na ljeto 2010. mojim studentima na svim kolegijima koje je među publikom, visoko je u ruci držao prštali su iz njegovih predavanja, mudrih, u Amsterdamu, protekao je u znaku dija- predajem. Osim toga, ne mogu zaobići nje- programsku knjižicu, i vikao: “Madach, ko- a opet tako spontanih i opuštenih. Nau- loga o položaju umjetničkog kazališta u govu vjeru u Europu kao kulturalni projekt, mentari”, program! “Madach, komentari”, čio sam od njega da širina znanja svakog tržišnom društvu. Čudili smo se kako ima što se danas, kad se Europa kao ekonomska program! Klaić kao agitator! Hoću podsje- čovjeka bitno određuje i njegovu ljudsku sve više predstava rađenih po predlošcima zajednica očigledno raspada, pokazuje kao titi da je Klaić, koji je sam, možda samoza- širinu i da se ni pisati ni govoriti ne mora istoimenih filmova. “Name recognition...”, kapitalna i spasonosna vizija za sve njezine tajno odustao od toga da bude umjetnik, bio između redaka, već da je stvari potrebno sa zagonetnim smješkom je rekao Dragan sastavnice, kako sadašnje, tako i buduće. IN MEMORIAM zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 35 Vježbanje egzila O dLOMCI iz knjige Dragana Klaića Vježbanje egzila /Home is Where Your Friends Are: Exile Between Internet and Ikea Table/, prijevod Zdravko Židovec, Antibarbarus, Zagreb, 2006. Dragan Klaić

(…) s njime otišao stil života i mentalitet te je jugoslavenski identitet postao neodrživ. redinom osamdesetih nacionalni Nastupio je trenutak kada sam osjetio da identitet postao je važna tema, uspo- moram postati egzilant. Ne mogavši ostati S redo s decentralizacijom jednopar- Jugoslavenom, niti kadar da se pretvorim u tijskog sustava koji je pojedine federalne Srbina, Hrvata ili što drugo, pridružio sam jedinice okrenuo u feude suprotstavljenih se bez dvojbe masi europskih i neeurop- klika komunističke birokracije. U svakoj skih izgnanika s nesigurnim, pokrpanim jugoslavenskoj federalnoj republici te su identitetima. Danas odbijam nazvati sebe birokracije tražile ozakonjenje i snaženje čak i eks-Jugoslavenom jer to može značiti svog oslabljenog monopola moći, očiju- da je još uvijek nekako moguće biti Jugo- kajući s lokalnim nacionalistima, a isto- slavenom, ali ja sam odlučno izabrao da dobno ih napadale u javnosti. Nacionalne to ne budem. Kada me upitaju što jesam, vrijednosti i pretpostavljene nacionalne obično odgovaram da sam postjugoslaven. posebnosti, nacionalna povijest, jezik, kul- Etiketa je to koja bolje pristaje, mislim, tura, književnost, postale su privilegirana jer živimo u posthladnoratovskom razdo- područja pozornosti i narastajućih jetkih blju suvremene povijesti, oblikujemo naša polemika. Položaj mnogih koji su se po- razmišljanja na postmodernistički način put mene osjećali Jugoslavenima, to jest i propitujemo naše vrijednosti u ovim iz- pokretljivim i ljubopitljivim, odmaknu- mijenjenim postideološkim vremenima. tim od bilo kojeg nacionalnog programa Etiketa post uključuje nesigurnost, otvo- i historijskih orijentira identiteta (nacija, renost i privremenu prirodu mog statusa te vjera, jezik), postao je sve manje održi- istodobno pobuđuje stanovit osjećaj bola vim, na kraju neodrživim. Komunistički konačnim gubitkom zemlje, izgubljenim birokrati i dalje su se održavali na vlasti, cijelim svijetom. ali su 1990. izgubili prve višepartijske iz- U godinama koje su prethodile slo- bore posvuda osim u Srbiji i Crnoj Gori, venskom i hrvatskom “razdruživanju” u gdje su ostali na vlasti prisvajajući nacio- lipnju 1991. ponekad sam razmišljao o nalistički program. Nove nacionalističke emigriranju iz Jugoslavije, ali samo kao elite i komunistički otpadnici zauzeli su o izdaleka naviještenoj mogućnosti, jer se u međusobnoj eskalaciji nepomirljivih sam uživao udoban osobni i profesionalni zahtjeva i rigidnom, tvrdom ustrajnošću život u Beogradu. Predavao sam na sveu- na vlastitim pravima i nezadovoljstvima čilištu, objavljivao više u inozemstvu nego uspostavili prostor za rat koji je započeo kod kuće, često putovao i neprekidno se godinu dana nakon toga. osjećao dijelom europskog teatarskog svi- I, s početkom rata, izabrao sam jeta. (…) Kako se nacionalizam u kasnim odlazak. osamdesetim širio poput puzavca, rastao je i moj osjećaj unutarnje emigracije i izbor odlaska postajao je sve očiglednijim. Po završetku hladnoga rata, s mojim ljubljan- D aNAS oDBIJAM skim prijateljem Dušanom Jovanovićem zajednički sam suizdavao Euromaske, nazvati sebe čak i krasan europski kazališni tromjesečnik, eks-Jugoslavenom objavljivan na engleskom, iz uredništva jer to može značiti u Ljubljani, kao projekt novinske izda- “Dragan Klaić, kao direktor Nizozemskog kazališnog instituta, na vačke kuće Delo. Uronjen u taj posao, u amsterdamskim demonstracijama 2001. povodom rezanja budžeta za kulturu. Na transparentu piše: “ Bez novca nema kulturnog sjećanja”. da je još uvijek dnevnom dodiru s kolegama i kazališnim nekako moguće ustanovama posvuda u Europi, ostajao sam ponešto udaljen od napetosti u zemlji. Šonisvi tička farsa Odjednom s komunistima koji su i sami zvučali sve biti Jugoslavenom, Duhovno, danomice sam se kretao negdje sam izgubio svoj zaštitni štit. S ugaslim više nacionalistički. ali ja sam odlučno u europskom kazališnom prostoru, iska- časopisom, nisam više bio kadar uprav- Za protuotrov, određivao sam svojim izabrao da to pajući priče, stupajući u dodir s autorima ljati svoj pogled dalje od prijeteće stvar- studentima da čitaju Frischevu Andorru, uređujući njihove rukopise, tragajući za fo- nosti. Moj kulturni i politički angažman Ionescova Nosoroga i grčke tragedije. Pre- ne budem. Kada tografijama, čitajući svežnjeve informacija protiv nacionalizma nikad nije bio odveć davao sam Eshilove Perzijance i govorio o me upitaju što koje su zatrpavale moj poštanski pretinac. utjecajan, ali sada je postajao posve uza- cijeni koju plaćaju ratni pustolovi, o Eu- Ali, zbog posla oko časopisa također sam ludan. Razgovori s prijateljima, istupanja ripidu i Aristofanu koji su se 25 godina, jesam, obično često boravio na dan ili dva u Ljubljani i u javnosti, povremeni članci, lansiranje svaki iz svojih razloga, prkosno suprot- odgovaram da sam promatrao kako moji slovenski prijatelji žestokih antinacionalističkih govora u pre- stavljali Peloponeskom ratu. Njihovo su- postjugoslaven i znanci postupno gube vjeru u smisao davanjima, sjedenje u Jugoslavenskom hel- protstavljanje pokazalo se uzaludnim, jer jugoslavenskog projekta i prihvaćaju slo- sinškom odboru za ljudska prava, sve su je ratom opčinjena Atena i dalje klizila u vensku neovisnost kao izglednu alterna- to bila slabašna i neučinkovita zauzimanja neizbježnu katastrofu. Netko se mogao tivu. Neovisnost Slovenije postupno je protiv dobro organiziranog juriša nacio- nadati da obični ljudi u Jugoslaviji neće prestajala biti maštarijom pojedinaca te nalističkih snaga koje su posvuda u zemlji dopustiti da ih se uvuče u rat protiv su- Etkei ta postjugoslavena postajala izgledan politički projekt mno- preuzimale nadzor nad medijima, kultur- sjeda, ali je takve nade bilo teško zadržati Kada je lipnja 1991. započeo rat u Slove- gih. Istodobno, Miloševićev propagan- nim institucijama, dijelovima sveučilišta. nakon što sam vidio ushićene beograd- niji (ili je to ustvari započelo prethodnoga dni stroj činio je što je mogao da otuđi Nacionalizam je postao pomama koja je ske mase, manipulirane Miloševićevim ljeta i jeseni s naglo eskalirajućim čarkama Slovence koliko je bolje moguće i osnaži zahvatila čak i neke ugledne umove, a anti- partijsko-policijskim strojem, kako de- izmađu Srba i Hrvata u Hrvatskoj?) s Ju- njihovu želju da napuste federalnu državu. nacionalistički jugoslavenski intelektualci monstriraju protiv Albanaca, zatim protiv goslavijom kao federalnom državom ubrzo Lipnja 1991., nakon slovenske deklaracije u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani, Slovenaca, a onda protiv svakog tko je je bilo gotovo. Jugoslavenski historijski o neovisnosti, naš je časopis naglo pro- Skopju i drugdje postajali su slaba i ne- proglašen neprijateljem. Čak i studenti projekt, koji su u 20. stoljeću stvorili više pao, zajedno sa zemljom, a broj poslan moćna manjina. Bili smo raspršeni, svak u koji su se suprotstavljali Miloševiću i nje- intelektualci nego političari, raspršio se, ljubljanskom tiskaru potkraj svibnja nije borbi protiv nacionalista u svom vlastitom govu režimu u ožujskim demonstracijama njegova ideologija bila je iscrpljena, ali je nikad objavljen. miljeu, a oni su prevladavali hvatajući se 1991., uredno su klizili u nacionalističku IN MEMORIAM zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 36

retoriku: kritizirajući Miloševićevu ma- jer je već klizilo u trivijalni divertisman odlaskom? Moguće je da prizvano iz sje- ono što otkrivam u toj udaljenoj prošlosti inpulaciju televizijom, ponavljali su neke ili šovinističku farsu (…) ćanja udahnjuje snagu, osnažuje osjećaj još je jednom iskustvo u izgnanstvu, u ru- od njezinih nacionalističkih parola kao sebe, premošćuje coupure odlaska, omo- dimentarnom, privremenom obliku. Rane očigledne istine. Egz il i sjećanje (…) Prvih godina gućuje da se iznova osjećam cijelim, a ne vježbe za egzil koji će nastupiti kasnije, za u egzilu promatrao sam kako moja kći rascijepljen na dvoje, mene prije i mene ono što sada danomice živim (…) glatko prelazi iz jednog života u drugi, iz nakon odlaska? Ako je tako, tada osjećaj (…) Egzilantu ne nedostaju slavni Beograda u Amsterdam. Prateći njezino mene, onoga što jesam u toj postodlaznoj preci, dojmljivi obrasci, ohrabrujući i Zaputivši se u egzil, djetinjstvo u kojem ranije naučene jezike fazi, ukotvljava se u onome čega se sjećam utješni istodobno: oni razbijaju usamlje- (srpsko-hrvatski i mađarski) ubrzano za- iz ranog djetinjstva. Sjećanje koje se po- nost i bol čine manje jedinstvenom, čak i svoje sam uspomene mjenjuje engleski i nizozemski, prisjećao javljuje u toj perspektivi doimlje se potpu- ako ostaje posve osobnom. Iskustvo svake ponio sa sobom. To sam se svojeg dječaštva i otkrio u njemu nom vježbom, malom pobjedom nastavka osobe je jedinstveno, međutim, istodobno neke predvidive sjene mojeg budućeg eg- uspostavljenog voljom, porazom dikson- je simboličko. Svaki egzilant, on ili ona, je moja duhovna zila. Morao sam se upitati izoštrava li egzil tinuiteta nametnutog okolnostima. Čin je u širokom društvu drugih izgnanika, iz prtljaga koja mi stanovitu vrst sjećanja, onu što se izravno sjećanja je neka vrsta mentalnog lijepka, drugih zemalja, drugačijih situacija, u po- omogućuje da se odnosi na rano djetinjstvo? Je li moguće zaustavljanje dijelova iskustva raspršenih pulaciji koju valja istraživati, od nje učiti da osjećaj odvojenosti i premještanja iza- odlaskom. Zaputivši se u egzil, svoje sam s kime podijeliti vlastito iskustvo. Kako vratim kad zaželim ziva tijek uspomena iz udaljenih predjela uspomene ponio sa sobom. To je moja broj emigranata, izgnanika, egzilanata, i bez ikakva rizika pamćenja? Ili su sjećanja potaknuta nečim duhovna prtljaga koja mi omogućuje da izbjeglica, tražitelja azila i raseljenih na- drugim, nečim običnijim i prirodnim, sta- se vratim kad zaželim i bez ikakva rizika. stavlja rasti, tako se naše osobne priče renjem primjerice? Je li moguće da ula- Povratak prijašnjem, cijelim putem nazad, odvijaju s mnogim drugima u tom bogatom skom u srednje godine, daleki događaji iz u godine djetinjstva. Paradoks je u tome da sklopu kolektivnog iskustva, koje je istin- djetinjstva i odrastanja postaju sve izoš- ska slika našeg vremena i koja povezuje Nakon što su Slovenija i Hrvatska obja- treniji i jasniji? Prirodno, moja najinten- sve izolirane povijesne događaje što su vile da napuštaju bolesnu federaciju, vojni zivnija sjećanja usredotočena su na godine ubrzali pojedinačne odlaske. Naše sadaš- sukobi u Sloveniji ubrzo su prestali, ali su neposredno prije nego što sam napustio K aKO nASTAJE ta nje stanje priziva povijesni fenomen te eskalirale čarke u Hrvatskoj. Od travnja Beograd, kasnih osamdesetih. Narastajuća unutarnja potreba istodobno sklapa budućnost Europe i svi- glavnina mojih studenata na Fakultetu tjeskoba, sve češća pojava razmišljanja da jeta. Pitam se što će naša djeca iz toga dramskih umjetnosti u Beogradu nije se ću uistinu morati otići, jasno predvidiv za sjećanjem i razabrati, kako će sa svojim maglovitim usuđivala spavati kod kuće, strahujući od nemir, kaos, rat. Očaj, uzburkanost i bol kako egzil uvijek ili nepostojećim sjećanjima na život prije novačenja u JNA. Skrivali su se u stano- prouzročena prvim sukobima i prvim žr- iznova osnažuje odlaska, gledati našu ambivalentnu egzi- vima svojih djevojaka ili u vikendicama tvama prikazanim na televiziji. Dozvati stenciju, naše stalno žongliranje vreme- u okolici Beograda, komunicirajući slo- u sjećanje neke još dalje događaje izaziva tu potrebu? Da li nom prije i vremenom nakon odlaska. ženim sustavom poruka po govornim au- osobit napor, koncentraciju koja se ne po- fizička udaljenost tomatima. Zbog oružanih incidenata u stiže lako u dnevnoj žurbi novog života. (Oprema teksta redakcijska) Slavoniji koncem srpnja prestali su voziti Tijekom dugih ljetnjih praznika, kada od obiteljskog vlakovi između Beograda i Zagreba. S po- spavam mnogo više nego inače, i nakon okruženja i ljudi četka, povjerovao sam da takav nečuveni najmanje tjedan dana ležernog opuštanja, među kojima sam poremećaj ne može potrajati dulje od ne- bez rasporeda i obveza, provodeći dan u či- koliko dana, jer je pogađao međunarodni tanju i drijemanju u sjeni, otvaraju se neki navikao živjeti promet između Grčke i Zapadne Europe. kutci sjećanja. Tada pohitam, kao da me potiču osvježeno Ali, vlakovi nisu krenuli ovom prugom još nosi neki stroj virtualne stvarnosti, kroz godinama. Vojni helikopteri vrtložili su unutarnji prostor sjećanja, nekim davnim sjećanje kao iznad kuće u kojoj sam stanovao, dovozeći stazama do prvih doživljaja djetinjstva, naknadu i nagradu? ranjene vojnike iz Slavonije u beogradsku kroz mjesta i pokraj lica davno zaborav- Ili je sjećanje dio Vojno-medicinsku akademiju. Zakašnjelo ljenih, a sada odjednom prizvanih, iznova međunarodno posredovanje nije više mo- iskrslih. Ti tamni koridori što se iznenada procesa iscjeljenja? glo primiriti sukob te je, usporedo sa su- otvaraju preda mnom bez nekog osobitog Stišavajući bol i kobima u Krajini i Slavoniji, nemir sve kôda, podsjećaju me na Faustovu hitnju, u više rastao u Bosni i Hercegovini. Postalo Goetheovu Faustu II. dio, u potrazi za He- bijes prouzročen je očigledno da će nasilje jačati i razliti lenom, nejasnom slikom zavodljive ljepote nametnutim se, a ja nisam želio da me zahvati. Kako koja se javlja i nestaje u kutovima nekog odlaskom? Moguće sam navikao na misao o Jugoslaviji kao gotičkog labirinta. Faust hita naprijed; ja kulturnom prostoru, postalo mi je gotovo se krećem unazad. On je u potrazi za estet- je da prizvano iz nezamislivim da vidim sebe kako živim skim idealom, za apsolutnom ljepotom i, sjećanja udahnjuje negdje u ostatku Jugoslavije ili kakogod možda, za vječnom mladošću. Ja ne znam Srbija i njezini sateliti odaberu da će se što tražim. Ali, otisnuvši se jednom na to snagu, osnažuje nazivati. Kakva će to biti vrsta države: unutarnje putovanje, teško je zaustaviti osjećaj sebe, siledžijska prema svojim susjedima, siro- se, jer tijek uspomena ima svoj poseban premošćuje coupure mašna, izolirana, stigmatizirana, autori- zavodljiv poriv, svoju brzinu i zaplet. tarna, vođena ksenofobijskim strastima? odlaska, omogućuje Kakvo će kazalište takva zemlja izvesti i Sto aln žongliranje vreme- da se iznova tolerirati i što jedan teatarski znanstvenik no m Kako nastaje ta unutarnja potreba osjećam cijelim, a može postići u zatrovanom ozračju? Osje- za sjećanjem i kako egzil uvijek iznova ćao sam se i okužen i izlišan; odsječen i osnažuje tu potrebu? Da li fizička udalje- ne rascijepljen na posve marginaliziran. Zakratko i moji će nost od obiteljskog okruženja i ljudi među dvoje, mene prije i žestoki govori na sveučilišnim semina- kojima sam navikao živjeti potiču osvje- rima protiv nacionalizma, nasilja i rata ženo sjećanje kao naknadu i nagradu? Ili mene nakon odlaska vjerojatno biti prekinuti. Bit ću ušutkan i je sjećanje dio procesa iscjeljenja? Stiša- kazalište neće ponuditi suprotstavljanje, vajući bol i bijes prouzročen nametnutim oglas

Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) objavio je Javni poziv za poticanje audiovizualnog stvaralaštva. http://www.havc.hr glazba zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 37 Aadek mija + akademici = akademizam Č eTVRTE simfonije Stjepana Šuleka primjer je punog sjaja njegova trijumfalnog akademizma, u kojem su (neo?)barokne skladateljske tehnike nakalemljene na (neo?) klasičnu formu, obojene (neo?)romantičarskom ekspresivnošću i povremeno začinjene modernističkim “gestama” i “signalima” – naravno, uza sustavan prezir prema svemu avangardnome Trpimir Matasović

Uz koncert u povodu 150. obljetnice Dešpaljeva nekadašnjeg profesora kompo- ipak dosljednija. Dešpaljev Koncert za vi- – suočen s prodorom avangardi šezdesetih Hrvatske akademije znanosti i zicije (također akademika!) Stjepana Šuleka. olinu i orkestar puno je šarolikiji u izboru i godina prošloga stoljeća, koje nije ni htio ni tretmanu građe – tipično za skladatelje na mogao prihvatiti, Šulek se kasnije povlačio umjetnosti, održan u Koncertnoj Dbrao škola i nedovoljno početku stvaralačkog puta, i Dešpalj kao u sve rezigniraniji akademizam, uz (done- dvorani Vatroslava Lisinskog u iskv ust o A kako su obojica skladatelja da je htio u jednu kompoziciju utrpati sve kle) iznimku Koncerta za orgulje i kantate Zagrebu 22. rujna 2011. akademici, najmanje je od svih iznenađenja što (misli da) zna i umije, pa se tako, zbog Zadnji Adam. i da su im skladbe – akademske. Stjepan Šu- usredotočenosti na detalje, iz vida izgubilo Bilo kako bilo, ništa od toga još se nije lek po toj je osobini svog opusa već odavno cjelinu. Srećom, Dešpalj-dirigent ovom je moglo naslutiti u doba skladanja Četvrte rvatska akademija znanosti i umjet- čuven (da ne kažemo zloglasan), dok se kod prilikom prilično pomogao Dešpalju-skla- simfonije – to je Stjepan Šulek u punom sjaju nosti – više-manje vlastitom kriv- Dešpalja tu činjenicu uglavnom ne spominje, datelju, a koliko-toliko pozitivnom dojmu svog trijumfalnog akademizma, u kojem su H njom – svojom djelatnošću uglav- vjerojatno zato što je, ubrzo nakon diplome, izvedbe najviše doprinijeo violinist Orest (neo?)barokne skladateljske tehnike naka- nom ne privlači osobitu pozornost javnosti. odlučio skladateljsku karijeru zamijeniti di- Shourgot, uloživši izniman trud i kreativnu lemljene na (neo?)klasičnu formu, obojene Pa kad već ne postoji zanimanje za ono što rigentskom – učinivši tako uslugu i hrvatskoj energiju u interpretaciju djela koje to možda (neo?)romantičarskom ekspresivnošću i po- HAZU radi (ili ne radi), potrebno je, čini se, kulturi u cjelini, a bome i živcima publike i i nije u potpunosti zaslužilo. vremeno začinjene modernističkim “ge- povremeno podsjećati da ta institucija uopće glazbene kritike. Potvrdu ove teze dala je i stama” i “signalima” – naravno, uza sustavan postoji. Obljetnica koju se ove godine obilje- izvedba Dešpaljeva diplomskog rada, koji je Vrha un c i početak kraja prezir prema svemu avangardnome. Takav žava (150. od osnutka) za tako je nešto dobra obilježen svim vrlinama zanata stečena od Drugi dio koncerta, posvećen izvedbi Šule- slog zacijelo nije po svačijem ukusu – no, prilika – da ne kažemo izlika. Tom obljetni- Učitelja, ali i manama koje su danak ambici- kove Četvrte simfonije u d-molu protekao Č etvrta simfonija i dalje je respektabilno čarenju pridružio se i Simfonijski orkestar oznosti, ali nedostatku iskustva nekad davno je bitno uvjerljivije – kako i zbog kvalitete djelo, začudno kompaktno u svom amal- Hrvatske radiotelevizije na početku svoje ipak mladog skladatelja. Šulekova škola ra- sâmog djela, tako i zbog činjenice da je gamu često i disparatnih elemenata. A Pavle nove koncertne sezone, što i ne čudi, uzmemo zvidna je ponajprije u vrsnoj instrumentaciji izvedbom ravnao Pavle Dešpalj, koji je sve Dešpalj, ako tako nešto već i nije mogao li u obzir da je njegov novoimenovani šef-di- i (relativno) preglednoj formi, ali i u konzer- samo ne najbolji Šulekov student kompo- postići u vlastitom, srećom nevelikom opusu, rigent Pavle Dešpalj i sâm dirigent. U svjetlu vativnom izričaju, čiji su kasnoromantičarski zicije (premda se Šulek s time možda i ne Šulekovu strukturu ipak razumije bolje od te činjenice, ne iznenađuje ni odabir programa temelji začinjeni tek povremenim diskretnim bi složio), ali je svakako najautoritativniji ikoga – pa bi se, dakle, u konačnici moglo – Koncert za violinu i orkestar, što ga je, kao izletima u (pseudo)modernizam. interpret Šulekova simfonijskog opusa. A konstatirati da je Hrvatska akademija zna- diplomski rad na studiju kompozicije, skladao Sve se to, naravno, može reći i za Šule- unutar tog opus, upravo je Četvrta simfo- nosti i umjetnosti svoju obljetnicu obilježila sâm Dešpalj, te Četvrta simfonija u d-molu kovu glazbu – no, ona je u svojoj estetici nija vrhunac, ali i najava “početka kraja” koncertom kakvog je i zaslužila. Proa gr m kao posljednje idealno tumačenje G uSTAV Mahler, skladatelj “kraja stoljeća” (ali i početka novoga!) disao je u skladu s ugođajem epohe, a svojom je glazbom onda uglavnom tražio svjetlije slike Petra Pavić

Uz koncert u povodu stogodišnjice ansambla HNK Zagreb, a zahvaljujući pro- ostalim, zapamćena kao odlična Wagne- smrti Gustava Mahlera, održan u širenom sastavu te gostujućem dirigentu i rova Kundry. Bili su tu i inozemni gosti – ponajviše – vokalnim solistima, koncert je – američki tenor Tomas Moser, kao vrlo Hrvatskom narodnom kazalištu u završen ovacijama – ne onima “pristojnima”, sugestivan pjevač, ali čujno bez lakoće, te Zagrebu 24. rujna 2011. kakve zagrebačka publika voli priređivati, njemački dirigent Will Humburg, koji je nego iskrenima i, s obzirom na moguća do- znao zauzdati očekivani poriv domaćih mu- sadašnja slušna iskustva s tim ansamblom, zičara za pretjeranim naglašavanjem onog jesenskim početkom – nastavak obi- ovoga puta manje-više zasluženima. “sajmišnog” u Mahlerovoj glazbi i pred- lježavanja okrugle obljetnice smrti Istina, uz vidljivu i čujnu angažiranost staviti je elegantno kako je i zamišljena. S Gustava Mahlera. Punih sto godina muzičara, energiju i naboj (kod Mahlera Ljubav prema folklornom melosu nešto je od odlaska toga senzibilnog, nadasve nepo- čak i emotivni!) prisutna je bila i ona već što je taj skladatelj gajio kontinuirano kroza srednog skladatelja (a za života prvenstveno standardna nemoć postizanja finoće zvuka svoje stvaralaštvo, balansirajući tako crniju dojmljivog interpreta, dirigenta), ovoga je na smirenim mjestima u skladbi, posebice u realnost i vlastito naginjanje pesimizmu. puta i zagrebački HNK sa svojim ansam- izvedbi Mozartove Koncertantne simfonije, Skladatelj “kraja stoljeća” (ali i početka no- blom i gostima to obilježio izvedbama Mo- ali i u Mahlerovoj Pjesmi o zemlji, kada je voga!) disao je u skladu s ugođajem epohe, zartove Koncertantne simfonije za violinu, uvijek potrebna filigranska preciznost apso- a svojom je glazbom onda uglavnom tražio violu i orkestar u Es duru, K 364 (u kojoj lutno svakog parametra zvuka, a onda i boje. svjetlije slike. je navodno skladatelj dionicu viole namije- Jednom je Mahler napisao da je njegova nio sâmome sebi) te Mahlerova posljednjeg Eln ega cija bez “sajmišnog” glazba konačno stigla do programa kao po- vokalnog ciklusa, Pjesme o Zemlji, sa šest I dok su solistice Vlatka Peljhan i Natalija sljednjeg idealnog tumačenja, pa je pohvalno kontrastnih ugođaja: Napitnica o čemeru Anikeeva, muzički pristojno i intonacijski i prilaganje Muhamedagićeva prijevoda Pje- zemlje, Samotnjak u jesen, O mladosti, O foto: Saša Novković solidno školski, uz manje ritmičke probleme sme o Zemlji u programskome letku, pa je ljepoti, Pijanac u proljeće i Rastanak. i mlakost kadenci svirale Mozarta, solisti publika mogla i detaljnije “čuti” tekst Hansa glazbena jesen, a u Varaždinu se odvijala u Mahlerovoj Pjesmi o zemlji oduševili su Bethgea, složen na temelju stihova kineskih Eern gija i naboj Iste večeri kad druga večer Varaždinskih baroknih večeri, – pogotovo mezzosopranistica Dubravka pjesnika, prema kojem je Mahler i napisao je u Samoboru započinjala Samoborska dobar dio publike ipak je izabrao svirku Šeparović Mušović, iz prošle sezone, među ovaj simfonijski ciklus pjesama. KNJIGE zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 38 Nežnej orgije Rmano popularnoga suvremenog talijanskog pisca odlikuje se lakoćom pripovijedanja i čvrsto ispletenom narativnom strukturom, no njegovi uvidi površni su kao i likovi kojima se bavi Višnja Pentić

ruštvo spektakla konačno je Niccolò Ammaniti velika je europska sa zanimljivom osobnošću. Faby i Santy postalo neizbježna književna književna zvijezda. Knjige toga četrde- nemaju ništa za ponuditi čitatelju osim D činjenica. Spektakl je naša sva- setpetogodišnjeg Rimljanina prevedene frustracije prouzrokovane krivom procje- kodnevica, a njom se obično bavi književ- su u 44 zemlje svijeta. Njegov posljednji nom vlastite veličine. A Ammaniti kao da nost s komičkim ambicijama. Suvremeni roman Nek zabava počne se uz hvalospjeve opravdava njihove ambicije bez pokrića talijanski pisac s međunarodnom slavom kritike samo u Italiji prodao u više od 350 argumentom da je svijet u kojem žive to- Niccolò Ammaniti u svom je najnovijem 000 primjeraka. Kod nas ga je ove jeseni liko ogrezao u površnosti da je već auten- romanu pisanom u satiričnom ključu od- objavio Profil u prijevodu Snježane Husić, tičnost njihove gladi za slavom dovoljan lučio obraditi sadržaj obično rezerviran a to je već peta autorova knjiga koju mo- razlog da opravdamo sredstva kojima se za žutu štampu i televizijske emisije opu- žemo čitati na hrvatskom. Prethodno su služe. Nek zabava počne roman je koji će štajućeg predznaka. Na takvim mjestima prevedeni romani Ja se ne bojim, Pokupit se najviše svidjeti čitateljima časopisa spo- kao ključne ličnosti figuriraju takozvani ću te i odvesti, Kako Bog zapovijeda te menutih na početku ovog teksta. Naime, celebovi: pjevači, manekenke, nogometaši, pripovjedna zbirka Blato. Osvajač najpre- u njima se često preporučuju knjige za glumice, državnici novog kova, tajkuni stižnijih talijanskih književnih nagrada plažu, a nema sumnje da će se Ammani- te, sve češće, slave gladni pisci i intelek- Strega i Viareggio (za romane Kako Bog tijev roman ove sezone naći na samom tualci. Danas svaki medijski osviješten zapovijeda i Ja se ne bojim) Ammaniti vrhu takvih lista. On možda jest najveća građanin zna kako izgledaju naši zgodni, slovi za najinovativnijeg autora suvremene talijanska književna zvijezda i ništa bolji urbano odjeveni pisci, pjesnici pa čak i talijanske proze. Kritičari često hvale nje- ili gori autor od naših pisaca-zvijezda, no filozofi mlađe generacije, jer su isti česti govu izbrušenu, koherentnu pripovjednu ono što njegov roman nudi daleko je od gosti televizijskih priloga, autori kolu- strukturu u kojoj se svaki od elemenata punokrvnog literarnog obroka. Njegove mni u časopisima široke prođe i općenito savršeno uklapa u cjelinu. Njegova su tema ambicije, kao i one njegovih likova, daleko dovoljno javnosti zanimljive osobe da bi obično naizgled nespojive životne priče su od mogućnosti kojima raspolaže. Kada postali metom objektiva paparazzi foto- koje se književnom alkemijom susreću i ismijavamo one koji žive naše skrivene grafa dok subotom ujutro kupuju cvijeće prepleću u nekonvencionalnu fikcionalnu Niccolò Ammaniti, Nek zabava želje kako bismo se pričinili boljima od i ispijaju kavu. cjelinu. počne, s talijanskoga prevela njih, nije riječ ni o satiri ni o ironiji, već o dobrom starom licemjerju. Snježana Husić; Profil, Zagreb, 2010. Pisa c, sotonist i gradski sa- fari Junak romana Nek zabava počne K aDA iSMIJAVAMO je književna zvijezda Fabrizio Ciba koji s one koji žive naše Niccolòm Ammanitijem ima puno toga zajedničkog, posebno kada je o biograf- je zapravo prodavač u trgovini namještaja skrivene želje kako skim detaljima riječ. Fabrizio je pristao i svog svekra. Ulovljen u nesretnom braku i bismo se pričinili šarmantan književnik u ranim četrdese- besmislenoj svakodnevnici Santos mono- tima koji slovi za najuspješnijeg talijan- toniju pokušava razbiti svojom bezazle- boljima od njih, skog pisca mlađe generacije. Među svim nom sotonističkom grupicom koju čini još nije riječ ni o satiri obavezama jednog pisca s renomeom Cibi troje gubitnika. Zvijeri Abadonove nisu ni o ironiji, već o je najvažnija ona da jednom tjedno odradi nikada izvele nikakav značajan pothvat, svoj vlastiti show na televiziji. Također, već a Chiattijevu zabavu pokušat će iskoristit dobrom starom duže vrijeme pokušava izbaciti novi hit ro- da uđu u već prilično bogatu povijest so- licemjerju man, no inspiraciju ne traži čitajući i radeći tonističkih skupina s pokrićem. u svojoj radnoj sobi, kako bi pretpostavio neki konvencionalni naivac. Ne, Faby, kao Kjin ga za plažu Kako je iz nave- ćemo ga od milja zvati, pokušava dozvati denih aktera Ammanitijeva romana očito, muze tako što neumorno spava sa svakom njegova su meta suvremeni fenomeni po- Književna alkemija Priznati pje- lijepom mladom ženom na koju naleti te put tajkunskih eskapada, korupcije morala snici mogu se s jednakom ležernošću sli- konzumira jagode i kavijar na zabavama i sotonizma siromašnih te, ne zaboravimo, kati za fotografiju s poleđine zbirke her- rimskih moćnika, a sve to uspješno pro- neočekivana pojava književnika-mega zvi- metičnih stihova kao i za naslovnicu svoje bavlja uz ogromne količine alkohola. Naj- jezda. Dvije svijesti koje naizmjence vla- kuharice te, onako tek usput, davati izjave novija zabava na koju se Faby namjerio, daju romanom, ona Fabyja Cibe i Santosa za televiziju o čemu god požele dok im a na koju se odnosi naslov romana, ona zvanog Santy, zapanjujuće su slične—nji- se ispod imena i prezimena ponosno še- je građevinskog tajkuna Sase Chiattija. hove misli jednako su plitke, njihove sirove puri titula “pjesnik” te naposljetku sni- On je svoj novac stekao mukotrpno, no strasti nerazlučive od onih koje preziru. miti modni editorijal za ženski časopis ilegalno te njime od vlasti otkupio gradski Ne treba nas stoga čuditi što će se zaljubiti kojim će se konačno zabetonirati klišej park u srcu Rima, tamo uredio rezidenciju u istu ženu—superuspješnu pop pjeva- kako intelektualci nose rožnate okvire. i odlučio je otvoriti nezaboravnom zaba- čica Maritu. Umjetnik i sotonist, kad ne Jer naše nas vrijeme uči kako su pjesnici vom. Kako je danas zahtjevno ponuditi ljubuju, troše vrijeme na mozganje kako i pisci samo ljudi, kako su njihove strasti jedinstvenu razonodu, Chiatti se odlučio do uspjeha, koji za njih utjelovljuju slava i užici slični našima. I pjesnicima treba za eksperimentalni pristup—gostima će i novac, stići najbržim mogućim putem. džeparac, a danas se teško živi od svog umjesto jagoda i šampanjca prirediti safari Njihove su jednostavne misli kroz cijeli ro- rada pa onda neki moraju zarađivati od u gradskom parku. Uzvanici su svi koji u man okrenute samopromociji koju doživ- nerada. U društvu spektakla i umjetnici Italiji nešto znače: kulturnjaci, nogome- ljavaju kao sublimaciju ljudskog iskustva. su ljudi željni slave za koju svi vjerujemo taši, političari, voditeljice, književnici, pje- Površnost i duhovna oskudica kojih imaju da nam pripada, željni istih onih privile- vači. No, na zabavu će se prokrijumčariti i u izobilju učinit će da se u njihovom liku i gija s kojima se razbacuju česti gosti žutih neki nepozvani gosti. Četveročlana soto- djelu jednom i zauvijek stope umjetnosti i stranica—najuspješniji nogometaš ljetnog nistička sekta Zvijeri Abadonove pokušat svakodnevnica. prijelaznog roka, njegova supruga, djeca će ući u povijest spektakularnim planom Ammanitijev književni stil svakako i ljubavnica. Taština se poput kuge širi i odmazde koji namjeravaju provesti na za- posjeduje lakoću pripovijedanja te čvrsto među onima koji su donedavno imali pri- bavi, a njihov vođa, Savier Moneta zvan ispletenu narativnu strukturu, no njegovi vilegiju da je duhovito raskrinkaju—još Mantos, drugi je junak Ammanitijevog uvidi površni su kao i likovi kojima se bavi. uvijek im je draga istina, ali im je puno romana. Poglavlja naizmjence prate pu- Autor kao da želi da čitatelj suosjeća sa draži novac. Oni koji su jednom možda i stolovine dvojice muškaraca u krizi koji su njegovim junacima željnim slave jer, tvrdi imali zdrav razum najčešće ga prodaju za se našli na istoj zabavi—književnika Cibe on, tako je ljudski biti tašt i egocentričan. novac. A on može kupiti sve osim zdrav i sotonista Santosa. I dok je prvi na vr- Možda i jest, ali te osobine puno su pri- razum. huncu, drugi je, naravno, na dnu. Sotonist vlačnije kada dolaze u kompletu oglas zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 39

«A-02

A-12» URBANFESTIVAL 11 KINO GRIČ / JAVNI PROSTORI ZAGREBA 6 –9 LISTOPAD ˙ ˙

A-07»

«A-08 KNJIGE zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 40 DG U I MARŠ MIMO INSTITUCIJA K nJIGA koja nudi preciznu, detaljnu i stručnu analizu vrijednosti, sadržaja i metoda mirovnog obrazovanja te najprikladniji način njegovog uvođenja u formalni obrazovni sustav MILANA ROMIĆ

edijski prostor posljednja dva istraživanju (financijska sredstva, edukacija tjedna preplavljen je već uobi- obrazovnog kadra, preopterećenost učenika M čajenim reportažama o uzbuđe- Uu dr štvenoj dodatnim obrazovnim sadržajima, itd.) nim prvašićima i njihovim velikim torbama, samo zamaglile jednu vrlo jasnu činjenicu. ministar znanosti, obrazovanja i sporta sa klimi koja svaki U društvenoj klimi koja svaki građanski smiješkom na usnama najavljuje još jednu građanski aktivizam aktivizam i akciju proglašava vandalizmom uspješnu “godinu znanja”, a roditelji zabri- i razlogom za policijsku intervenciju, ili pak nuto komentiraju cijene udžbenika. I dok i akciju proglašava odgovara ignorancijom i podsmjehom vla- novinarske priče o eskalacijama nasilja i vandalizmom dajućih struktura, kome je u interesu pro- sukoba u školama tek čekaju da budu ispri- i razlogom micati i zagovarati mirovno obrazovanje čane i popraćene zgražanjem i zabrinuto- kao “koncept vrijednosne edukacije koja šću cjelokupne javnosti, publikacija Centra za policijsku razvija kulturu mira i nenasilja, promovira za mirovne studije Učiti za mir, objavljena intervenciju, ili afirmaciju i zaštitu ljudskih prava, ravno- u travnju 2011. nudi preciznu, detaljnu i pravnost na svim društvenim razinama, stručnu analizu vrijednosti, sadržaja i me- pak odgovara društveno pravedne odnose te održiv pri- toda mirovnog obrazovanja te najprikladniji ignorancijom stup razvoju zajednica i društva s aktivnim način njegovog uvođenja u formalni obra- i podsmjehom i odgovornim građanima, a prati ga razvi- zovni sustav. Ova publikacija nastala je kao jeni metodološki pristup za posredovanje rezultat istraživanja “Stvaranje analitičke vladajućih navedenih vrijednosti”. Vladajućem druš- i normativne podloge za izradu i zagova- struktura, kome je u tvenom poretku i postojećem obrazovnom ranje uključivanja kurikuluma mirovnog sistemu koncipiranom na tzv. “društvu zna- obrazovanja u sustav formalnog obrazo- interesu promicati i Učiti za mir: Analitička i normativna nja” i komercijalizaciji obrazovanja svakako vanja u Republici Hrvatskoj”, koje su za- zagovarati mirovno podloga za uvođenje vrijednosti, nije. No to ipak nije i ne može biti razlog jednički proveli Centar za mirovne studije, obrazovanje? sadržaja i metoda mirovnog da se prestane učiti za mir, nego samo po- Institut za društvena istraživanja—Centar ticaj da se nastavi podupirati svaka inicija- za istraživanje i razvoj obrazovanja i MAP obrazovanja u formalni obrazovni tiva i napor jednog drugačijeg obrazovnog savjetovanja d.o.o. Ovaj spoj civilnog i in- sustav, uredila Iva Zenzerović Šloser, kurikuluma u kojem će kritičko promišlja- stitucionalno-znanstvenog sektora rezulti- eskalacije većeg sukoba u društvu, zamijeniti Centar za mirovne studije, nje, suradnja i dijalog konačno zamijeniti rao je iscrpnim i aktualnim analizama, koje sustavnim i konstantnim obrazovno-odgoj- prevladavajuću dosadu u školskim učioni- Zagreb, 2011. u skladu s glavnim postavkama mirovnog nim sadržajima koji bi zasigurno na mnogo cama. obrazovanja ne zanemaruju mirovnu akciju vidljiviji i značajniji način pridonijeli smanje- nauštrb obrazovne komponente. Iako je na- nju nasilja ili rodnoj ravnopravnosti od bilo stala kao prikaz rezultata konkretnog istraži- koje nacionalne strategije i programa koje pridaju ovoj temi važnost poučavanja. Či- vanja, u publikaciji je naglašen i jasno vidljiv je Vlada donijela u protekla dva desetljeća. tajući isječke iz intervjua s nastavnicima golem trud koje organizacije civilnog druš- U središnjem dijelu publikacije prika- i ravnateljima, uočljiv je stav o potrebi za tva ulažu zadnjih dvadesetak godina kroz zana je empirijska analiza učeničke (osmi sustavnijim bavljenjem i uključivanjem mi- neformalne mirovne edukacijske sadržaje i razred osnovne škole) percepcije sukoba u rovnih tema u škole, ali i nedostatna razina projekte te kroz zagovaranje odgoja i obra- školama i njihovo mišljenje o uključenosti znanja i informiranosti o metodama, sadr- zovanja za mir i demokratsko građanstvo. sadržaja mirovnog obrazovanja u nastavi te žajima i vještinama mirovnog obrazovanja Tako je primjerice u prilozima publikacije nastavnička i ravnateljska percepcija škol- među nastavnim kadrom. dan informativan prikaz programa nefor- ske klime i podučavanja sadržaja mirovnog malnog obrazovanja koji su se provodili u obrazovanja u školama. Iako bi rezultati Poldi g e iz prakse Vrlo koristan zagrebačkim školama tijekom 2009. godine, istraživanja bili vjerojatno još nepovoljniji dodatak publikaciji predstavlja dio pod na- a njihova metodička i sadržajna raznolikost da se u istraživački uzorak uključilo i ostala zivom “Pogledi iz prakse” gdje su prikazani upućuje na zaključak kako interes, obrazovni područja u Hrvatskoj, posebno ona od po- konzultacijski procesi sa stručnjacima za materijal i stručni kadar sigurno nisu i ne sebne državne skrbi gdje su nasilje i sukobi (mirovno) obrazovanje vezano za uvođenje mogu biti prepreka uvođenju obrazovanja te ostale negativne pojave u društvu znatno sadržaja i metoda mirovnog obrazovanja u za mir u hrvatske škole. učestalije i dominantnije, i ovako fokusirano formalni obrazovni sistem. Ovdje se vrlo istraživanje—na zagrebačku školsku popula- jasno može uočiti kako postoji velika diskre- Poja m mirovnog obrazova- ciju i njihove nastavnike i ravnatelje—daje pancija između sadržaja mirovnog obrazova- nja Nakon uvodnog teksta u kojem je vrlo jasne uvide u sve probleme i nedostatke nja relevantnih za realni društveni kontekst kroz povijesni presjek i relevantne prepo- formalnog obrazovnog sistema, uzrokovane u kojem se Hrvatska trenutno nalazi i nji- ruke Ujedinjenih naroda, Europske unije i između ostalog i zanemarivanjem i nedostat- hove trenutne prisutnosti u formalnom obra- Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja nim ili neprimjerenim uvođenjem sadržaja zovnom programu. No najprihvatljiviji oblik za ljudska prava i demokratsko građanstvo i metoda mirovnog obrazovanja u škole. na koji se mirovno obrazovanje treba uvesti iz 1999. godine definiran pojam mirovnog Među brojnim rezultatima tako izdvajam u formalni obrazovni sustav nije usuglašen obrazovanja, slijedi prikaz temeljnih me- samo neke najproblematičnije: verbalni među stručnjacima, iako postoji konsenzus đunarodnih i hrvatskih institucionalno-za- oblici nasilja (ogovaranje i nazivanje po- kako se uz postojanje formalnog mirovnog konodavnih dokumenata koji su relevantni grdnim imenima) predstavljaju normativni obrazovanja, bilo kao samostalni predmet za navedenu temu. Iz navedenog prikaza obrazac ponašanja među osnovnoškolcima, ili kroskurikularno, trebaju zadržati i svi vidljiva je duga europska i međunarodna uz vrlo raširenu pojavu fizičke agresije, koja postojeći neformalni sustavi mirovnog obra- tradicija zagovaranja odgoja i obrazovanja je ipak češća kod dječaka, nego djevojčica. zovanja jer oni predstavljaju nadogradnju za mir, no kao i u prikazu hrvatskog za- S tim u vezi, učenicima nedostaje znanja i formalnim obrazovnim sadržajima inzistira- konodavnog i institucionalnog okvira, ne- vještina za samostalno i nenasilno rješava- jući na nadopunjavanju mirovne edukacije s dostaje tematiziranja u kontekstu stvarnih nje sukoba, tako da je rad na učeničkom mirovnim akcijama i aktivizmom te su često problema, kao što je to učestalo nasilje u osnaživanju prijeko potreban. Dosta je za- su orijentirani na edukaciju građana koje društvu, brojne diskriminacije i predrasude brinjavajuća činjenica kako se, prema odgo- formalni obrazovni sustav ne uzima u obzir. prema ugroženim društvenim skupinama te vorima učenika, u hrvatskim školama malo Nakon pročitanih zaključnih razmatra- slaba politička pismenost građana i građanki ili čak nimalo uči o ravnopravnosti osoba nja publikacije Učiti za mir, neka pitanja Hrvatske. Potrebno je praksu uvođenja mi- različitih seksualnih orijentacija, a još više ipak ostaju neodgovorena. Možda su sve rovnog sadržaja u obrazovni sustav, nakon zabrinjava činjenica kako učenici niti ne poteškoće i prepreke navedene u ESEJ zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 41 ERO TIKA I NARACIJA (SJEĆANJE NA PASSOLINIJA) S kICIRANA refleksija tretmana erotike kroz povijest s Passolinijevim filmom Cvijet tisuću i jedne noći kao pomoćnim alatom za repetitorij IVANA SELETKOVIĆ

ros je grčki bog ljubavi, a od njega, odnosno, onoga što simbolizira, kreću sva osjećanja koja bismo E označili kao putena. Erotika, naime, koja u rječni- cima označava ljubavni život ili čulnost jesu upravo ta osje- ćanja manifestirana tjelesnošću kao rezultatom naklonosti i željom za sjedinjenjem. O njemu (sjedinjenju, odnosno pute- nosti) se nije govorilo, pogotovo u minulim vremenima kao što je srednji vijek, jer su ostali prisutni ti tragovi religijskih shvaćanja tijela (naprosto zato jer kultura pojedinih pro- stora počiva, odnosno, stvorena je na religijskim načelima). U kršćanstvu tijelo je izvor zala, jer prekomjerno ugađanje tjelesnim porivima rezultira kaznom nakon ovozemaljskoga života koji je nužan put ka vječnom spasenju.

Smi rtn grijesi kao simptom odsutno- sti duha Da bismo slijedili Krista, moramo se prepustiti patnji misleći na zasluženu Božju nagradu na "onome" svi- jetu, prema tome, moramo suspregnuti sve suvišne nagone osim nužnih. Podsjetnik na njih su sedam smrtnih grijeha: oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost i lijenost. Svi oni su vezani uz tijelo, i pokazuju se na njemu uz odsutnost duha. Zato je ljubavni život protkan više nužnošću nego užitkom o kome se govori, jer tijelo je patnja, a užitak bi mu tu nužnu patnju oduzeo, a s njom i mogućnost vječnog osjećanja Božje nazočnosti. U slučaju da odlučimo progovoriti o tom tijelu, odnosno načinu kojim mu trebamo pristupiti, sadržaj prepričan ljudima izvan prostora bračnih drugova će poprimiti formu viteškog romana gdje je, naposljetku, ljubav u konačnici nakon sjedinjenja tjelesno neispunjena do kraja (jer zbog raznih peripetija ljubavnici skončaju nesretno ovozemaljski život), a duhovno čista jer su ljubavnici dosegli stupanj savršene duhovne čistoće kroz obostranu predanost jedno drugom, iako im se mnoge nedaće nađu na putu. Jedan od tih primjera je roman Tri- stan i Izolda; ona simbolizira čistoću Djevice Marije (ali ne doslovnu jer biva u doticaju s voljenim i zato je, za razliku od Djevice smrtna, dok je besmrtna Kristova majka oslo- bođena istočnog grijeha te je zato bezgrešno začela), a on hrabrog viteza (koji bi mogao biti aluzija na templara koji brani kršćansko "kraljevstvo", tj. Svetu zemlju od nekrsta, jer u kršćanstvo direktno stupamo sakramentom krštenja) kojemu je glavni zadatak održati tu čistoću neoskrvnjenom. Zanemarivanje stoljećâ na račun Fre- Spoznaja o tijelu, odnosno njegovim slobodama, tj. o ero- prikazan je ponovnim susretom protagonista na kraju filma, uad Zanemarivanjem stoljećâ nakon srednjega vijeka, tici razbilo je religijsko monolitno shvaćanje ljubavi po kome a ne slučajno popraćeno je harmonijom, temom gudača dolazimo do vrlo značajnog segmenta u povijesti kada je uskraćen izbor i gdje smo svi jednaki zbog nemogućnosti kojom ispraćamo film (Morricone). Freud, kako bi naglasio Foucault u Historiji seksualnosti, upražnjavanja erotike u svrhu užitka. Passolini dokazuje da inzistira da se seks upozna i prevede u govor. Kada se počelo različitost ne počiva na nestremljenju ka ljubavi, on je ne Po tpuno razjašnjenje filozofije re- otvoreno govoriti o tijelu, seksu, odnosno erotici, religija želi izbrisati, nego daje novi put ka cilju svakom ponaosob. lativizma Passolini ukazujući na erotiku tokom cijele nagon više nije mogla sputavati zato jer tijelo postaje centar Različitost tako projicira oslikavajući fizički različite likove radnja filma vizualno najbrže pokazuje raskoš slobode, jer eksperimentiranja uvlačeći se u sve društvene pore. Progres s različitim sudbinama. Njihova naga tijela ne spotiču se o kako bismo je drugačije mogli pojmiti nego kroz tijelo. Ono znanja oslobođenog religijskih paradigmi veličaju mediji, tabue, nego djeluju otvoreno, iskreno, ne umanjujući zna- prvo daje naznake spokoja ili nemira (sjetimo se da tuma- ali naravno to čini postepeno iskušavajući vlastite slobode. čenje duhovnoga svojstva koje ih drži zajedno. Zbog njega čenja raznih bolesti počivaju upravo na neraskidivoj vezi Tjelesna sloboda u praksi zahtijeva slobodu tijela u novoj centralni likovi, Zumarud i Ahmet ipak zaključuju radnju duše i tijela) odgovarajući na naše mentalno stanje. Kada umjetnosti-mediju, filmu. filma zajedno, iako su tragali jedno za drugim, nalazeći se Passolini kao moto filma postavlja citat iz Tisuću i jedne Film u seksualne odnose postepeno pa potom necen- pri tom u mogućim situacijama da zanemare međusobna noći: La verità non sta in un solo sogno, ma in molti sogni, zurirano uključuje gledatelja, gdje on biva svjedokom i postojanja ili sjećanje na ono tjelesno iskustvo koje su simbolički predstavlja istinu o erotici lišenoj tabuizirane dijelom tzv. "bračne" postelje (koja to, naravno, doslovno upoznali. Passolini također ostavlja prostor i za doslovno prošlosti, sinkronizirajući je (postupak usklađivanja zvuka i ne mora biti!). Tekst Izvornost filmskog erotizma (Si- prikazivanje erotike bez pokušaja mitskog predstavljanja s filmom koji ovdje ne pronalazi doslovno, već figurativno neast br.28), navodi kako film od svojih početaka prilazi istoga. Kada se ta dva lika prvi puta sretnu, ne ostavljaju značenje) na zvučnoj bazi, i otuda harmonija na kraju filma, tijelu, kako ga postepeno razotkriva, dok napokon tijelo mogućnost zanemarivanja fizičkog u svrhu duhovnoga, jer ali i na bazi nagih tijela u pokretu, tijela koja se traže, tijela biva potpuno oslobođeno, odnosno nago. Takav je i Pa- tada bi funkcija tijela koja je u filmu najznačajnija, bila u svim oblicima i interpretacijama, jer moramo imati na ssolinijev Cvijet tisuću i jedne noći. Renesansa erotike, zanemarena. Oni, naprotiv, teže za tijelom, prepuštaju mu umu da okosnica filma nije i jedini njegov sadržaj. Tijelima graciozne, koja spaja duhovno i svjetovno, rukovodi se živeći sada, jer ionako je jedino ono sada i ovdje bitno se i odsijecaju udovi i bivaju usmrćena, kao u jednoj priči, glavnim likovima Zumarud i Ahmetom. Ti likovi, od- (otuda razlika u odnosu na religijsko shvaćanje egzistencije). ili samo bivaju mučena kako bi ih se kaznilo. Što će reći da nosno njihova ljubavna priča, ima jednaku funkciju kao Čovjek u težnji za srećom želi stvoriti balans oba pola svoga erotika ne trpi jednu interpretaciju, nego ostavlja mjesto i Šeherezadina, ona je početna i zaključna priča s kojom bića (simbolično tragajući za svojim duhovnim ili tjelesnim za druge, sukladno sa sudbinom koja nam je namijenjena. su isprepletene sve ostale. Prstenasta kompozicija knji- ja, ili također simbolično, ali na socijalnoj razini, tragajući za Filozofija o postojanju više istina na taj način je u potpunosti ževnog predloška prema tome nije narušena, iako sadržaj osobom uz pomoć koje će oživjeti tek sjedinjenjem). Eros razjašnjena iako one zapravo tvore onu jedinstvenu — istinu s obzirom na medij trpi preinake u vidu sužavanja tog sakralizirajući jedinstven osjećaj, spoj oba pola bića s bićem o ljubavi. književnoga teksta, jer sasvim očekivano sve priče nisu u sebi, u ovome filmu stvara aluziju na ono što uobičavamo mogle naći mjesto u filmu. nazivati ljubavlju. Taj spokoj, pronalazak izgubljenog dijela, proza zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 42 Zadarska čitanka NEAFIRMIRANI ZADARSKI PISCI U POKUŠAJU PROBOJA U KNJIŽEVNI MAINSTREAM

Književna udruga ZaPis (zadarski pisci) osnovana je na jesen 2009. s ciljem afirmiranja nedovoljno afirmiranih književnika iz Zadra i zadarske županije. Za ZaPisom je više nego uspješna sezona 2009/2010., a i sezona 2010/2011. polako završava. ZaPisovci još od svojih ranih početaka u Zadru održavaju svoje redovite književne večeri te gostuju u manjim sredinama svoje županije. Također su skloni dovođenju afirmiranih pisaca u svoje neafirmirano okrilje. Tako su u njihovoj režiji Zadar prošle godine posjetili Jurica Pavičić, Ante Tomić i Roman Simić, a za kraj ove sezone u goste dovode Zorana Ferića. Za sada broje 12 stalnih članova i uvijek su otvoreni, ali i oprezni, vezano uz proširenje svoga članstva. Od prošle (2010.) godine registrirani su kao udruga i otkako im je krenulo ZaPisovci ne prestaju s izražavanjem sve većih i većih ambicija. Tako su im sljedeći ciljevi izdavanje za- jedničke zbirke pripovjedaka i osnivanje izdavačke kuće u Zadru.

Pismo ćali Croatian beauty

—Elvis Serdar —Rt ober Nezirović

ale moj. Ne znam da li je dobro ili loše to što živimo u maloj sredini i malenoj e znam zašto me uopće moja najdraža zvala sa sobom u kupovinu cipela, u zemlji pa se sve brzo sazna. Jebiga, ako netko prdne u Babinoj gredi onda se to najobičnije, dosadno popodne radnoga dana? Čini mi se da je utorak. A možda Ć istog trena čuje u Medulinu, Podrigne li prigorac to će konavljanin odmah znati. N je već i srijeda? Doista ne znam što joj je to trebalo, nakon što smo za ručkom I to je naša sudbina, još je gore ako netko prebije ženu, danas te zbog toga razapnu preko razmijenili nekoliko psovki i uvreda, a ja sam se prvi ustao od stola kako ne bi pala krv. portala i novina, a ako udariš vlastito derište policija i socijalna služba ti sjedaju za vrat I evo me sada tu, na ulici, između dvaju izloga s najrazličitijim modelima ženske obuće, istog trena. jednoga od njihovih pomagala s pomoću kojih dolaze do naših duša, ako ih uopće još Ćale moj. Takva je sudbina i tebe sad zadesila. Valjda tek što si promislio da bi se vratio imamo. Čekam... čekam... čekam... nju da kupi cipele, pa makar i od tisuću kuna samo da mi smo to saznali. Kuda, kome i zašto? se jednom konačno završe te muke po meni. Pišem ti upravo iz tog razloga, ne želim da to čuješ od drugih pa da pogrešno nagađaš I baš u trenucima dok je glavom vladao košmar u kojem su glavne uloge igrali šef koji ili da se čemu uludo nadaš. Sigurno ne znaš da ja znam za tvoju namjeru pa ti jasno želim me, nakon deset godina rada u kancelariji kani potjerati na teren, te mi je pomisao kako poručit da to ne činiš. bi nokautirati takvog kretena bio osjećaj ravan orgazmu ostvarenom u klinču sa Sharon Ćale moj. Puno je godina prošlo i ja nisam dijete, moja se ljubav sada plaća malo Stone na vlastitoj stometarskoj jahti i ona koja je maloprije tako histerično reagirala kada skuplje,a ako je od tebe onda tu nema nikakve trgovine. Ti si velika faca ili si to samo bio, sam je pitao zar doista želi kupiti cipele koje koštaju sedamsto pedeset kuna da sam od- sad te polagano gazi vrijeme i ti tržiš sigurnost, mjesto koje je toplo i koje se zove dom. mah izjurio iz dućana, ugledam prekrasnu, mladu djevojku, odnekud mi jako poznatu, Pukovniče. Sad ti je i vojna mirovina malo, ti bi htio domaći fažol, svoju fotelju i daljinski, kako paradira pred izlogom preko puta. kućnog ljubimca, htio bi upoznati unučiće. Sve, baš sve na njoj je savršeno, ali i savršeno poznato—i pune, putene usne i duga, Ćale moj. Stara sada plače, sestru smiruje muž, unučići ništa ne kuže, a ja molim Boga ravna, smeđa kosa i naglašene jagodice i duge trepavice nad velikim smeđim očima i do da se ne sretnemo, da ti ne moram pljunuti u lice. neba duge noge s prekrasnim sandalama na visoku petu. Da, baš te bih volio da kupi i Da budemo iskreni ja te slabo pamtim, možda je to namjerno, ali vjeruj mi da ti i lice moja žena. vidim samo kroz maglu. Od tebe su mi ostala samo dva sjećanja a da je moguće i njih A onda se okrenula i pogledala u mom pravcu, a ja sam se svim silama trudio privući bi se rado riješio. Sestra nikad nije bila tvoja princeza a ni ja se nisam doživljavao kao njezinu pažnju, iako sam znao da ne gleda u mene, nego u izlog iza kojega je baš tog tre- sin jedinac. Stara ti je često prigovarala, ti rijetko to pokušao ispraviti. Pravog oca nikad nutka minucioznu selekciju cipela obavljala moja, gotovo uvijek jednako srdita gospođa. nismo imali tako da je bila mala žalost kad si nas ostavio. Smješkam joj se. Tek sada sam ponosan na sebe, jer sam napornim treninzima u teretani Ćale moj. Jednom si htio pokazati kako si ti pravi ćale pa si me na ramenima kroz skinuo trbuščić i s njim pet kilograma viška, samo što me još muči fratarski otočić koji se metalna vrata uveo u dvoranu. Ja po prvi put na utakmici, osjećao sam se kao kralj kojeg počeo stvarati na mom tjemenu. Jedino rješenje za njega biti će presađivanje kose. Koliko nose u velikoj nosiljci. Bio sam veći od svih igrača, a onda su oni podbacili. Oni pederi u uopće košta ta bolna glupost? Pet, šest ili sedam tisuća. Eura, naravno. Uzet ću kredit, od bijelim dresovima su izgubili od one đubradi u plavim dresovima kako si ih ti tada nazvao. prije tri mjeseca sam konačno neopterećen. Kreditno, naravno. Prema tvome sudu oni su utakmicu prodali. Iz dvorane si me doslovno izvukao a ostatak Ali... To je nemoguće... Ona mi se smješka... Meni, da baš meni, nema kome drugome, večeri smo proveli u nekom zadimljenom kafiću u kojem si ti praznio bocu vechie. Pa bio jer iza mene je izlog s cipelama, a iza njega debela, sredovječna prodavačica i moja mršava sam dijete, što je bilo čudno u tome da te u jedan po noći molim da idemo doma. Prebio si i rogobatna supruga. I ja se smješkam. Prilazi mi. Progovara anđeoskim glasićem. Da, znam me kao i staru koja je umrla od brige što nas nema tako kasno. Tek devet godina sam imao. odakle mi je poznata—kad sam je zadnji put vidio bila je razodjenuta i bila je glavni lik Ćale moj. Ni drugo sjećanje nije ništa bolje. Ti velika faca, pukovnik, i vrijeme primirja mog intenzivnog sna koji je okončan noćnom polucijom. Ili to možda ipak nije bila ona? 92. Imao si svoju pukovnicu. Stara naivna, smatrala je da je najmanje što možeš učiniti da jednom tjedno dođeš kući vidjeti svoju djecu. To ti je bilo teško, imao si svoju pukovnicu. Dobar dan. Oprostite barba Zorane... ovo je živi užas, ali ona zna moje ime. Znate li A onda stara pokupi mene i sestru da vidimo oca kad on nas neće da vidi. Devet u jutro. gdje je Tina?Nikako je ne mogu dobiti. Tina? Koja Tina? Oh Bože, pa Tina je moja kći. Stara razgrne ona dva potrčka koja nisu bili sposobni za rov a koji su joj tada stajali na Valjda na nju misli. Gdje li je ona sad, kvragu? Da, zbilja, u Zagrebu je, uvijek ostavi doma putu i s nama bane u tvoje vojne odaje. Devet u jutro. Ti gledaš pornić, pukovnica svojom mobitel, tko zna, možda i namjerno? U Zagrebu je. U Zagrebu? Aha... a kad se vraća? desnicom grije tvoj ud. Ne znam. Ustvari znam—u nedjelju. Valjda u nedjelju. U nedjelju? A meni je rođendan u Ćale moj. To je zadnje što sam te vidio i hvala Bogu na tomu. Dolazio nisi, javljao se subotu. Znači neće doći. Ali zašto mi se nije javila? A... Vi se mene ne sjećate? nisi. Rat je završio, ti si se povukao na rezervni položaj kod pukovnice Maje. Možda ni- Časti me osmijehom za koji bih mogao dati život. Odvraćam vrtnjom glave, ali više ne sam u pravu, ali sad je do izražaja došlo petnaest godina razlike. Pukovnica je još uvijek znam da li potvrdno ili niječno. dobre guzice, a tebi se kita ne diže i ti bi sad nazad. Došlo ti iz donje u gornju i sad bi htio Stela. Ah, da, Stela. Stela... žao mi je... Ma ništa. Pozdravite je. Žurim... Bog! popravni. E pa to tako ne ide. Opet moja žena. Više nije rogobatna. Zadovoljna je jer je kupila cipele. Vadi ih iz kutije, Ćale moj. Sada i ja imam sina, vodim ga da gleda bijele i plave. Ulazi u dvoranu na pokazuje mi ih. Naravno da su lijepe. Kako bi tek pristajale Steli. mojim ramenima, viši je i od najvišeg centra. Samo da znaš još uvijek su na parketu pederi Nisi me ni pitao koliko koštaju, nisu skupe, znaš. Znaš li kad se Tina vraća, pitam. i đubrad i utakmice se namještaju. Ne pijem vechiu, i nemam svoju pukovnicu. U subotu. A zašto pitaš? U subotu? Onda će stići na rođendan. Čiji rođendan? Stelin. Ćale moj. Eto vidiš kako ja nisam poput Vice Vukova koje bi te molio da se vratiš, ne Koja sad Stela? Što se s tobom događa? Ništa, samo razmišljam kako bih je mogao voziti ronim gorke suze za tobom, a stara ne čuva tvoju sliku na kantunalu. u subotu na rođendan. Ili s rođendana, ako bude jako kasno... Ćale moj. Još su dva razloga zbog kojih se trebaš vračati. Prvo, nismo mi socijalna ustanova u koju ćeš svraćati kad nemaš nikog drugog, i drugo, nisi ni ti Lesie pa da se vraćaš kući. Ćale moj, daleko ti kuća i zbogom.

Rbero t Nezirović rođen je 1964. u Zadru. Po struci je profesor hrvatskog jezika i književnosti, te diplomirani bibliotekar. Na njegovu sreću ne radi u školi, već u relativ- ElvsS i erdar rođen je1972. u Zadru, živi u Sv. Filip i Jakovu. Po zanimanju je strojarski nom miru vodi stručnu knjižnicu Opće bolnice Zadar. U dosadašnjoj karijeri dva trofeja tehničar. Oženjen, otac dvoje djece. U 2009. objavio roman prvijenac Dvoje protiv gazde, su mu najvažnija - stvaranje obitelji i romana Leptiri vole svjetlo (2009.). Prije romana autor je i nekoliko kratkih priča. Osnivač je i tajnik književnog društva Zapis iz Zadra. objavljena mu je pripovijetka Marsovac u književnom časopisu Quorum. PROZA zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 43

Medicina i tehnika a s ovog dna se ne bježi.

Šutnja je, ljubavi, tlapnja, —Igor Eškinja i zalud tlapnja gasi požar što u tebi bjesni, oj neveseli život je eto, odredila medicina—i tehnika, to san zamalo zaboravija. nigdje zemlje nigdje vode, Onda ćete reći evo još jedan koji će reći da je ima teško djetinjstvo i tako dalje… samo nova vatra, M Dobro, nije to puno utjecalo što neman škole, nisan pametan i što san zato novi plamen ovoj pjesmi. mora ići kozan… i drugi su išli blagu pa su posli jope izučili nekoga vraga… niko za trgovca, niko za bricu… a ima i bome i da su postali činovnici…a, gospe mi blažene i doktori… Šutnju, ljubavi, zoveš E to san tija reći… Doktori i tehnika iđu zajno…Prvo doktor mome ocu, iako je baba imenom svojim, zoveš rekla da ima kukurikavac, a ne puntu i ne mari ići likaru nego samo vrči upaljene sviće tako brzo tako lako na prsi i to poklopljene čikaron i odma bi mu to iscililo kašalj, e on je nije sluša nego iša tako da tvoje ime zvuči otome doktoru—e on je ćaći rastumačija da se na nikome caklu pokaživaju kaverne i da prekratko zato on pljuca lušiju koja sliči na krv… tako da ni ovaj predug stih Ota sapunjaća iz pljuća se liči tako da se naprti tovar, satru se bisage, u jednu iđe pršut ne mogu da časno skrojim u drugu damljanu od petnaest litara opola i pravac bolnički bori, to se dade doktorovoj tako da ni ove verse ženi… ja san reka: drugarice doktorice ovo je poslala mate da izliči jetiku mome ćaći, na mogu da skratim glatko. ona mi je rekla da san smišan… ja san reka: kako… ona jope pukla od smija i kaže: a ka malo dite na vrčini… da uprav ovakovog prikaživaju na televiziji za kremu da se ne Čovjek u meni zaide između noga… sav je čađav Ništa ja nisan razumija… sav je rđav Bistrije mi je postalo kad me baba vodila u crkvu, tamo je velečasni rastra lancun i zato se u šutnju sklanjam na njemu su prikaživali slike: čas sveti Roko i njegov pas, na kolinu ima veliku ranu, to je poput tebe guba, onda to nestane, nestane i pas i rana i onda on liči druge… i to san razumija da je sav se, ljubavi, sklanjam. sveti Roko doktor… I to san pita babu: kako to sveti Roko liči ljude a da ne meće obloge od pršuta… Ona je rekla da se meni sve smišalo u glavi… Jučer danas sutra je A ja san reka: Babo, a zašto si onda rekla kad smo ovi drugi pršut odnili doktoru, da jučer danas sutra je špalete nisu likarija nego samo zadnji buti… jučer danas sutra je Rekla mi je da san bleka jučer danas…šutnja. A kako san ja bleka. Ona je munjasta, jer nije prošlo par dana ona je išla brati slak kozan popuzla se niz brižinu i škljonila kuk. Vrgli su je u kopanje i cilu zamatali u gips… Ćaća je odredija da prodamo koze i kupimo još pršuta…jer naši praci nisu stonoge…a Nokturno pršuti su lik i za Kochov bacil, i za osteoporozu… Ćaći je onda došlo zlo. Pišta je u prsiman, ispljuca pun kain pine i krvi… Onda smo Počiva u zidovima, odnili zadnja dva tukca doktoru… zakopan podmuklim strahom, Doktor je reka ocu da će teško izdurati još šest miseci… zidovi pamte, zidovi znaju. Baba je rekla da mu ja to mogu reći i bez ijednog tukca. Ocu nije bilo spasa, ni pijavice ni bumbak svetoga Šime, zamalo pa je dobija sveto ulje… Noću nestaju, odlaze. A onda je komšija Grgo, koji je mehaničar pa se razumi, reka da ako je tehnički moguće da se oca otpremi u Mudrino selo kod Đure Valača, da bi ga on moga vratiti sa punte smrti… Tad klokan iskače I onda ga je on tehnički odveja u fići kod tog čovika i on ga je, kaže Grgo, vratija u iz tobolca, imaginarni vozno stanje… samo mu je reka: ''Što si doša kod mene čoviče, tebi nije ništa, ti si zdrav. prijatelj, sjećanje na pjesmu. Vozi dalje!'' I ćaća je iznova prodija. Odonda ja virujen u tehniku. I baba isto. Bajka kojoj se vjeruje. Isprva se nije mogla načuditi kako se goja čovik drži za špag iza broda i iđe po vodi ka Isukrst.. Zadaća napisana A onda televizija… jasno je da je mi nismo mogli kupiti jer su prešniji bili pršuti i za tren, čempres, bršljan, bor, tukci… i tako smo vidili u komšije Grge: ''Živ čovik izađe na caklo i sve kaživa što je lovor, nešpula, bagrem: bilo i što će biti…'' A onda jopet i kino, pop je odveja cilu župu. I gledali smo '' Deset zapovijedi'' i onda Džungla prvih koraka. je Mojsije, prid cilin sviton, rascipija Crveno more i odveja svoj narod iz Egipta… Komšija Grgo je jope reka:''To je tehnički nemoguće, jer to je gravitacija od miseca''. Čudesni vrtni labirint, A baba je rekla: ''Od miseca ili sunca, eno in, eno svin bezvjercin nek sad reču je li podvizi ljuljačke i mačke; tehnika dokazala da ima Boga…'' postole ulaštene zemljom. A Grgo je reka:''Dumina, nisi dobro razumila. Misec ima silu i ona vuče more k sebi kako se vrti oko Zemlje tako se i Zemlja vrti oko Sunca a i sama oko sebe…'' Za dišpet, tamarisov prut. ''Ja priznivan tehniku''—rekla je baba. Ona dokaživa da postoju anđeoske sile, ali to da se Zemlja vrti, to nije istina, eno Bijograd bi se onda primistija, na zmorac di je Turanj, a Šljunkasti put za raj Sunce ne bi izlazilo iz torova i salazilo u Zadru, nego bi se izokrićalo, čas vamo čas namo…'' na razigranom čelu, krv I ja se slažen s babon, samo nisan još siguran di sunce salazi na Relji ili iza svete na licu, smiješne grimase. Stošije…'' Pravi pravcati cirkus.

Ljiljanov miris sreću lovi i štiti od paklenoga stroja, Igr o Eškinja rođen je 1956. godine u Zadru. Pomorac, ugostitelj i poljoprivrednik, divlje, bahate klepsidre: ali i kazališni amater, autor nekoliko komedija i romana od kojih je onaj pod naslovom Balada o impali i starom leopardu objavljen u vlastitoj nakladi. Za priču Duša iz purga- Zaborav u zaborav pada torija dobio drugu nagradu na natječaju za kratku priču u organizaciji izdavačke kuće (sve je opet živo i stvarno). Znanje i Zadarskog lista. Živi, piše i čita u Svetom Filipu i Jakovu. Dan kao život cijeli, Dvor se prvim snijegom bijeli. Dvije pjesme

—Ivan-Boško Habuš IvnB a - oško Habuš, rođen 1983 u Zadru, profesor talijanskog i francuskog jezika Jučer, danas, šutnja i književnosti, radi u Centru za Jadranska onomastička istraživanja na Sveučilištu u Za- dru. Poeziju piše od svoje 20. godine, a veliki interes za strane jezike je preselio i na polje Šutnjom se, ljubavi, braniš, pjesništva, na kojem je dosad eksperimentirao s talijanskim, katalonskim, francuskim i silno se braniš engleskim jezikom. Trenutno se bavi osmišljavanjem svoje prve zbirke pjesama, za koju od žalca u paukovoj mreži se nada da će uskoro ugledati svjetlo dana. Bavi se i prevođenjem pjesama, prvenstveno i jednom kad padne riječ, na relaciji Katalonija-Hrvatska-Srbija, ističu se prijevodi objavljeni u časopisima Pel past će na dno, Capell i Quorum. proza zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 44

Krvavi arsenal N aslov: Bez fine dorade

—Andreja Malta —Mario Padelin

Novine Autoportret

Jutarnje novine… Ja sam sâm sebi otac Crna kronika uronjena u I svoj jedini sin crnu kavu. Majka sam brižna tuđoj djeci Slijede: A brat sestrama mnogim ubojstva, suicidi, ucjene, kriminal… Moje se ime izgovara s osmijehom Sok od višnje ili krvavi arsenal. Ili sa rugom, što je kome volja Poštovan od dobrih i poštenih ljudi Horoskop, modne revije, A prezren od jeftinih, karakternih drolja nakit, zdrava hrana, reklami materijali koji te Tamo gdje običan čovjek ima srce tjeraju da postaneš savršena, Meni leži kamen istrošen od zime prava. Kad mi bude teško u ruke ga uzmem I sveudilj živeć udaram se njime Pa politika, gospodarstvo i bankarstvo… Ni krik, ni šapat u meni već ne žive Laži me i maži, ali Umrle su želje i presahla nada ipak pazi da sve to što je dosad bilo, Zamukle ptice, stigle magle sive još i dalje ostane na snazi. Dok gledam tu jesen i lišće što pada

E, pa dosta jutros svačega i svašta… Upravo se crna kava prolila po novinama, Ja sam ga rastavio i spremio brišući s jeftinog papira slova i sav taj nemoralni, prgavi i lažni napisani Ja sam ga rastavio i spremio materijal. (stavio u razne djelove moga stana) Na skrivena mjesta Da ga ne vide gosti I ne nađu njihova djeca

Moj prijatelj koji se razumije Kaže da je to neka čudna serija Adrejan Malta rođena je 60-tih godina u Ljubljani, Slovenija, gdje završava sred- Pravljena na brzinu za pilote nju tehničku školu. Živi i radi u Zadru. Prozu u ono vrijeme najviše objavljuje u sloven- Pred sam kraj onoga rata skom tjedniku Mladina. Na natjecanju srednjoškolaca za kratku priču na području cijele I da zato nema fine dorade Slovenije dobivam prvu nagradu. Nakon toga slijedi dugi prekid, nakon kojega nastavlja pisanjem poezije i kratke proze na hrvatskom jeziku, koju sve do sada objavljuje u časo- Ostati će zauvijek tajna pisu za sretniji život Sensa. Kako je ovamo dospio Možda su ga nekoliko puta Preprodavala sumnjiva lica Ili je nekome služio kao trofej Krasna uspomena iz ratnih dana Da bude pri ruci I za svaki slučaj

Zašto ga čuvam Stvarno ne bi mogao objasniti Iako se odgovor nameće sam Ponekad Kada dođu neki dani Obuzet teškim mislima Sjetim se njegovih dijelova (stavljenih u razne dijelove moga stana) I praktične vrijednosti Koju će imati Ako ih opet uspijem sastaviti U jednu cjelinu

Zato ga i ne bacam

Mario Padelin rođen je u 1965. u Zadru, gdje i živi. Radio je kao radijski urednik i voditelj, glazbenik, fotograf, skladatelj i tekstopisac. Svirao je u rock grupi Zločesti reaktor. Od 2005. piše kolumnu u Zadarskom listu u kojem objavljuje i putopise, fotografije, društvene i glazbene kritike, a povremeno nastupa i kao kantautor. Nikada nije tiskao niti izdao ni jedno svoje literarno djelo. U planu mu je izdavanje zbirke poezije, knjige novinskih tekstova i samostalnog eksperimentalnog rock albuma. KOLUMNA zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 45 noga filologa Hsa i tr testa M aRCIJAL 63. epigram svoje 12. knjige koncipira poput čokolade s čili papričicom. Zafrkava se praveći neočekivane zaokrete, i to pod kutem od devedeset stupnjeva, i to ne jednom, nego dvaput. Dva su početna stiha, gdje se spominje "istarski ćup", minijaturna verzija Vergilijevih Georgika: zurlama i talambasima slave se prirodna bogatstva Kordube—da bi se ispostavilo da hispanski grad treba intervenirati kod kolege pjesnika koji narušava Marcijalova autorska prava—da bi se onda dalje ispostavilo da je srž problema u tome što pjesnik-kradljivac vlastitih pjesama uopće nema. Kad dođete do kraja epigrama—gdje je tu, molim vas, istarski ćup? Davno zaboravljen, gospodo porotnici. Odigrao je svoju ulogu Neven Jovanović

obio sam nedavno—u svome svoj- okolnost da su—kako javlja naš vrli pitac- stručnjaci nejasnoću eliminiraju, ali rasku- fakulteti? Čemu stručni radovi? Čemu po- stvu javno financiranog filologa— agronom—tijekom citiranja "u brojnim štranost kao da ih se ne tiče. Što Korduba boljšavanje nečeg što je "od pamtivijeka" D stručni upit. Ovaj put, začudo, završnim i diplomskim radovima, ali i u ispada "savršena poput istarskog ulja", to očuvano u nepromijenjenom najboljem nije se radilo o molbi da prevedem s la- pokojoj disertaciji" latinske riječi poprimile može biti licentia poetica, ali "savršena ko- stanju? tinskog tekst tetovaže ili na latinski tekst npr. ovakve oblike: liko istarska amfora"—to već nema šanse. za tetovažu. Javio mi se kolega s jednog Thop m son u Areni Citirati Mar- agronomskog fakulteta, koji je primijetio Uncto Corduba laetior Venafro, Čip li apričica Marcijal, kao što cijala u stručnom radu o maslinarstvu ili u da "neki maslinari i neki stručnjaci za ma- Histria nec minus absoluta testa ćemo vidjeti ako se načas odlijepimo od turističkom propagandnom letku znači slinu i maslinovo ulje (pogotovo ako su Uncto Cordoba laetion Venafro, istarskog ulja, koncipira 63. epigram 12. upustiti se u dvostupanjsku mitotvornu nekako povezani s Istrom)" jako vole ci- Histria nec minus absoluta testa knjige kao čokoladu s čili papričicom. Pravi operaciju. Prvo tekst obrezujemo: ne samo tirati dva latinska stiha. Istovremeno, taj Ucto Cordubo eleatur Venafro, neočekivane zaokrete, i to pod kutem od da bacamo suvišne stihove, bacamo i su- je kolega—koji definitivno ima filološku Histra nec minus apsoluta testa devedeset stupnjeva, i to ne jednom, nego višna značenja, pa i suvišak jezika. Kao što žicu—primijetio i da su i tekst, i značenje dvaput. Dva su početna stiha minijaturna nam ne treba cijeli epigram, ne treba nam citiranih stihova u radovima naših masli- Iste su takve probleme imali ljudi u sred- verzija Vergilijevih Georgika, zurlama i ni pjesnički jezik, ni točan latinski, ni va- nara i stručnjaka, blago rečeno, nestabilni. njem vijeku, kad bi prepisivanje rukopisa talambasima slave se prirodna bogatstva ljani prijevod. Treba nam: Marcijal = Ri- zapalo redovnike koji nisu bili u najboljim Kordube—da bi se ispostavilo da hispanski mljani, latinski = klasika, klasika = istina. Ćp u ove istarskima ravne odnosima s latinskim ("nisu imali vremena grad treba intervenirati kod kolege pje- U drugoj se fazi u takav koordinatni sustav Omiljene je stihove napisao Marko Valerije paziti na pravopis"). Pridjev Histra (slaže snika koji narušava Marcijalova autorska udobno smještamo mi, današnji: još je Mar- Marcijal, najslavniji antički pisac epigrama— se s testa, što znači "ćup, glinena posuda") prava—da bi se onda dalje ispostavilo da je cijal znao da smo mi super! Marcijal nam pjesmica duhovitih i efektnih, a najčešće krat- pretvorio se u prijepisima u imenicu Hi- srž problema u tome što pjesnik-kradljivac tako dođe umjesto medalje na nekom sajmu kih i povezanih s (autorovom) sadašnjošću. stria. Ona po pravilima heksametra ne bi vlastitih pjesama uopće nema. Kad dođete prehrambenih proizvoda: vrijedan je jer Rodom iz rimske provincije Hispanije, Mar- mogla stajati na tom mjestu u tom stihu, ali do kraja epigrama—gdje je tu, molim vas, potvrđuje našu vrijednost. Ostatak se može cijal se proslavio u Rimu tijekom posljednje nema veze—manje poznato zamijenjeno je istarska amfora? Davno zaboravljena, gos- zanemariti. Proces sličan koncertu Gi- četvrtine prvog stoljeća nove ere, za careva poznatijim i prepoznatljivijim; svi znamo podo porotnici. Odigrala je svoju ulogu, fo- bonnija ili Tonija Cetinskog u Pulskoj Tita i Domicijana (pošto je Domicijan ubijen, da se kaže Histria, a ne Histra. Po istoj je lirajući da se radi o epski uzvišenoj laudatio Areni, kad izvođači postaju važniji zbog epigramatičareva je karijera krenula nizbrdo, logici i latinska Corduba postala španjolska urbis, a radilo se o nečem posve drugome. antičkog mjesta na kojem nastupaju (važ- pa se vratio u Hispaniju); ostavio je više od Cordoba. Komparativ laetior, pak, nepre- Bogatstvo i raskoš kojima se Korduba može nost uviđamo iz činjenice da su neki odande tisuću petsto epigrama, okupljenih u petnaest poznatljiv je kako god okreneš—ali je slovo mjeriti s ostalim dijelovima Carstva imaju izopćeni, npr. Marko Perković Thomp- knjiga (opseg antičke knjige određivala je r zavodljivo slično slovu n (n je r s dužom u okviru pjesme smisla prvenstveno kao son)—ali samo mjesto, čim koncert počne, ne količina stranica, već dužina papirusnog surlom). Treća verzija podsjeća već na igru kontrast kordovanskom plagijatoru-golonji. biva zaboravljeno. Sve što koncert čini (mu- svitka, dimenzija više-manje zadana fizičkim pokvarenog telefona (i na studentske ra- zika, rasvjeta, razglas, sjedalice, video-zid) ograničenjima materijala). dove pisane u sitne sate), mada je nekim Poboljšati najbolje Vrijeme stopostotno je suvremeno i, u krajnjoj liniji, Maslinarski citat potječe s početka 63. hirom sudbine ključni termin Histra testa je da i ja napravim jedan zaokret od deve- protivno Areni. Jedino što je s njom uskla- epigrama iz dvanaeste knjige (one koja je naveden savršeno točno. deset stupnjeva. Jamranje zbog ljudi koji đeno ostaje show business sam. E sad, to nastala po autorovu povratku u Hispaniju ne znaju latinski, a odlučili su u svojim je već nešto u što se i Marcijal, vječno u nakon 96). Čitav taj epigram, u prijevodu Lin ce tia poetica Stručni radovi koji stručnim radovima imati citat Marcijala, potrazi za sponzorima i stipendijama, od- moje kolegice Marine Bricko (Marcijal, Marcijala ovako citiraju prevode njegove zapravo nije glavna tema ove kolumne. Važ- lično razumio. Epigrami, Zagreb 1998), glasi ovako: riječi na sljedeće načine: nije je, zanimljivije, poučnije pitati se: što bi zapravo Marcijalova Histra testa citirana Ulje, Kordubo, bolje od Venafra "Kordobo, koja si rodnija od trebala dokazati, i kako to čini? Jer, da ona imaš, ćupove istarskima ravne, uljevitoga Venafra, savršena koliko i u stručnim i propagandnim tekstovima o ovce koje od galeških su ljepše, ulje iz Istre" istarskom maslinarstvu ima neku funkciju, što im runo ne blista lažnim sjajem, "Kordobo koja si bogatija od uljevitog to je nesumnjivo. A da je ta funkcija mit- već se prirodnom bojom stada diče! Venafra, a savršena koliko i ulje u ska i mitotvorna, pokazuje već prvi krug Reci pjesniku svom nek ima stida, amfori iz Istre" razmišljanja. pjesme besplatno moje nek ne čita! Marcijalom se uspostavlja kontinuitet To bih podnio da je pjesnik dobar, Prijevodi nisu, zamijetit ćete, "doslovni". S između naše i rimske Istre: Istria = Istra. pa da vratiti mogu istom mjerom, razlogom: stihovi su poezija, i "doslovno" Kontinuitet, pak, implicira sljedeće: budući ali—neženja zavodi bez straha, se jednostavno ne mogu prevesti. Odno- da je u rimsko vrijeme istarsko maslinovo slijepcu ne možeš oteti što nema! sno, ako treba birati, doslovan je prijevod ulje bilo najbolje, ono je to i danas. Danas Zlo je najveće gol i golcat pljačkaš! Bricko, gdje su stihovi prevedeni stihovima, možda čak i više, budući da su Rimljani Najsigurniji stvor je—grozan pjesnik! gdje je poetski iskaz preveden ekvivalen- danas vrlo stari, a ono što je vrlo staro tom (uopće ne ulazeći u pitanje poetske ujedno je i vrlo prirodno, "očuvano" (ono R s dužom surlom U izvorniku vrijednosti samog ekvivalenta). "Stručni" što je moderno je umjetno; Rimljani "nisu pak ključni stihovi glase ovako (molim da prijevodi prave se da su doslovniji prevo- imali" ničeg artificijelnog). ih pažljivo pročitate, čak i ako ne znate deći ne samo s latinskog, nego i s pjesnič- Kvaka je u tome da se ovakva linija najbolje latinski, radi onoga što slijedi): koga jezika—ali u Marcijalove stihove oni razmišljanja ne smije rekonstruirati. Izre- upisuju ono što se njima sviđa, ono što njih knemo li je, ona će osporiti sam kontekst Uncto Corduba laetior Venafro, zanima. Pjesnik je nejasan i "raskuštran"— citiranja Marcijala. Jer, u slučaju da je istar- Histra nec minus absoluta testa istarski je ćup Marcijalu (najvjerojatnije) ska maslina ista od rimskih vremena, da metonimija za istarsko ulje, no tako akro- su iste i sorte i tehnologija maslinarstva i Kad sam gore napisao da je tekst spome- batski označenom ulju nonšalantno parira uljarstva (dajte, pretpostavite tako meni za nutih stihova nestabilan, mislio sam na čitava Korduba, grad jednako ulje—dok volju)—čemu onda agronomi i agronomski natječaj zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 46

PO R ZAK / NAVRH JEZIKA Godišnji natječaj Algri o tma i areZ za za neobjav- ljene prozne i pjesničke rukopise autora do 35 godina starosti

Sven Popović, Volvoksi ne svijetle u mraku

vrdila je da je ne slušam, ili tako moju šalicu. Sunce se brzo razvija. Više nije Tko je Marica? Šećemo mediteranskim mjestašcem. Od- nešto. Nije to bilo ništa loše, ona se krvavo novorođenče. Smije se, okreće na peti i kreće prema važili smo se držati se za ruke. Malo je neo- T nije ljutila, samo je ustanovila da Rekla sam da ne moraš ići. klubu. Slijedim je i ulazim. Megi još uvijek bično s obzirom da je mnogo niža od mene. imam problema s koncentracijom. Sunce se Odgovaram gutljajem kave. Pitam je rješava križaljke. Ostavljam knjigu za sto- Uglavnom šutimo. Ugodna tišina. Zapravo rađalo, voda za kavu je upravo prokuhala, hoće li na plažu sa mnom. Kaže da neće. lom. – Idem pod tuš. je i to neka vrsta komunikacije. Sve je okej, valovi su šuštali i milovali pijesak. Meni se Pit će kavu na terasi i rješavati križaljke i Nema tople vode. ne moraš mi to reći, ja to znam. Hodamo, od tog zvuka pišalo. Sunce se rađalo i ona sudoku. Uzimam ručnik i knjigu, Hemin- Nema veze. Stajem pod tuš i puštam uskoro se vraćamo do njene kuće, kažem je tvrdila da je ne slušam. Otišao sam pišati. gwayeve novele i sjedam za stol. vodu, mlaka voda, poput ljetne kiše. To zvuči da ću malo do plaže. Čekat će me. Čuo sam kako joj žličica udara o stjenke Voliš biti na plaži dok nema gotovo klišejasto. Poput ljetne kiše! Svejedno, osje- Obećao sam svratiti do nje i sad se pe- šalice. – Jesi li odlučio? nikoga. ćaj je dobar. Sol pomiješana s vodom iz tuša njem na Gornji grad. Ispod mene prostire Što? Ne volim buku, vrisku klinaca. mi klizi po tijelu u zmijolikim vijugama. se grad, prozori svjetlucaju poput planktona Ideš li doma ili ne. Ja volim zvuk dječje igre. Kisnemo i trčimo do najbližeg haustora. volvoksa čegaveć na površini mora. Mje- Should I stay or should I go? Sliježem ramenima i ispijam kavu. Lju- Pribijam je za zid. Na usnama joj osjetim i sec je dovoljno blizu da ga uhvatim za rog. Opet nešto govori, ne čujem je od mlaza. bim je u obraz. – Neću dugo, kažem. Izlazim kišu, prljavu kišu. Kažem joj to. Zauzvrat Ispružio sam ruku i zažmirio. Vičem. – Što? i hodam prema plaži udaljenoj tridesetak ona mene zakucava na suprotni zid. Kaže Misliš li ovdje provesti noć? Megi sjeda Rekoh: znala sam da ćeš me naći. metara od njene kuće. Rasprostirem ručnik, kako je dobro što nas njen brat ne vidi. Ne do mene, obgrlila je noge, drhti. Osjećam njen topli dah na uhu. U noć- Hemingwaya polažem na nj. Ulazim u more. podnosi kad mu netko dira seku. Ne. Pijesak nije topao poput tebe. nom smo klubu, drma neki elektro i slabo je Hladno je, ježim se, tijelo mi instinktivno Ja sam odmetnik, radim što god hoću. Onda hajde unutra. čujem. Odgovaram gutljajem piva. Otkako želi van. Zaronio sam i odlučio otplivati do Dokaži mi. Ostajem još nekoliko dana, kažem joj, smo se sreli u trgovini ploča nisam je mogao bova. Tamo sam se izvrnuo na leđa i pustio Razmišljam, gledam prezimena na por- ustajem i ljubim je. Iza mene prostire se izbiti iz glave. Minijaturni uragan koji se valove da me ljuljaju. Nema smisla grčiti se, tafonu. Prstom klizim po svim gumbima. more, čini se gotovo crnim. Na njegovoj predstavio kao Megi. samo zažmiri. Opušteno. Namigujem joj i trčim do sljedećeg haustora. površini svjetlucaju planktoni volvoksi što- S kim si ovdje? pitam. Nisam bio siguran koliko je poljubac tra- Ponavljam. Trčimo niz ulicu. Pale se svjetla u već. Mjesec je dovoljno blizu da ga uhvatim S burazom. jao. Možda samo sekundu, možda je prošlo stanovima, ljudi gledaju kroz prozor. Ulice za rog. S onim koji skuplja longplejke? nekoliko sati i već je svanulo. su prazne. Čuju samo smijeh. Što? ne čuje me. Sviđaš mi se, dobro se ljubiš. S onim koji skuplja longplejke? vičem Meni se više sviđa Marica iz drugog ce. joj na uho. Nema nametljiv parfem. To mi Čarape joj ne padaju na gležnjeve kao tebi. se sviđa. Ljubi li se kao ja? Svn e Popović rođen je 19. 9. 1989. u Zagrebu. Student je komparativne književ- Hoćemo izaći? Dugo nisam čuo taj glagol, ‘ljubiti’. nosti i anglistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 2009. objavljuje prijevod teksta Može, kažem. Idem pišati, pričekaj me Obično svi koriste neke odvratne fraze. Walking Henryja Davida Thoreaua. 2010. u austrijskom magazinu Wespennest izlazi vani. Ona kima. Ja odlazim u vece. U muš- Na primjer? njegov članak Bratstvo, jedinstvo i rock and roll. Objavljuje nekoliko filmskih kritika na kom nije gužva. Brzo sam gotov. Zakopča- Barenje, zvuči toliko mehanički. FAK-ovom (Filmski Amateri Komentiraju) websiteu. Svira bas gitaru i piše tekstove za vam šlic i izlazim. Ona pije kavu. Pruža mi Dakle, ljubi li se Marica dobro kao ja? garažni band koji nema ime.

Moris Mateljan, Ovdje je voda dragocjena

Uromi vljenik u galeriji škripe po kljunu odjekujem u golotinji iz dubine zelenog zdenca sedam pari žen- kaplje krv tamna kao pečatnjak imam galeriju slika ćelav sam polarni sam biser skih zibanja vuku po bijeloj omotnici slavnih marsovskih slikara zipke drečave djece i ćupove pune požude drhti tijelo drhti perje ‘Chryse u sumrak’ žege ptica me gleda ‘Kanali nad Olympusom’ Prel p av je sumrak oči su joj iste ‘Zalazak Phobosov’ nikad prije vodeni brzaci nisu srušili ne- promjeni izraz u očima prokletinjo sve tako preplav je sumrak koga tko im tako pregrađuje užasno slikane su raznim tehnikama potopio moj ljetni hipokampus slobodu branama i iscrtava migraciju lju- užasno uljene boje rikošetiran od njenih ilirskih očiju bljene hrane optužuješ akrilne boje vodotokom pastele duboko dubljen u njeno grlo urlik ugljen urlik što para žareće željezo kolosijeka a kad tijelo se zanjiše bokom svime osim akvarela kočnica ovdje je voda mos bëj vrasje, mos bëj tradhti diže se blatnjava šaka pa kremenom po dragocjena bashkëshortore kamenu po drvu po kosti na moj urlaub pak urlaju po iskri po plamenu Pokn lo njene propupale grudi iz pijeska udari šaka svom silinom poput sedamsto hiljada bunkera polarni biseri su mučali na snijegu a glinom bijelo na bijelom sedef južnije Sensapi sapiensis (willen- oblikuje kosmata spodoba grudi što joj mnogo kopnenije i ja vruć i ja gol dorfska venera) poje gruba usta (otkud ovdje?) plešem u polarnoj pustinji oblikuje guzicu u strahopoštovanju iz dubine gaja sedam pari muških očiju i živorotkinje znoj sublimira tišina se rađa ovaj put ruku što je usprkos gladi vječna križaju koplja poput skele drvenog hrama sva tusta milujem bisere (sedef južnije. zanemarivo) s pradavnim oltarom na kojem štuju rogove najvećeg jelena što gol režem hladnoću dotična me reže ga je šuma vidjela *** dotiče nikad prije Zemlja nije okusila nekoga sadist ptici rezao jezik škaricama skačem bolno hladno visoko tko toliko štuje za nokte Moris Mateljan rođen je 1976. i živi u Rijeci. transformiram se ono što će divljački ubiti sve u cik cak škare u laganom luku Objavljivao je u časopisima Iže i Rival. info zarez, xii1 /318, 29. rujna 2011. 47

– nastavak sa str. 2. Revolucio- Na naslovnoj modernizacija: akcije i reakcije. narne stranici: Konferencija je dio dvogodišnjeg Ivan Križan, međunarodnog projekta Nedovr- implikacije Neću više gledati šene modernizacije: Između uto- teorije o televiziju. pije i pragmatizma, koji istražuje arhitekturu i urbanizam na po- stajalištima Sto puta ispisana rečenica “Neću dručju bivše Jugoslavije za vri- 18. Tjedan prema više gledati televiziju.” pred- jeme socijalizma te što se dogodilo češkog filma ima u duhovitim dijalozima i stavlja arhaični oblik (školske) s prostorima iz tog vremena na mnoštvu akcijskih scena koje životinjama “kazne” koju “učenik” zasluži području današnjih nezavisnih dr- Najstarija međunarodna filmska podjednako funkcioniraju kod kad nešto krivo/loše napravi. U žava nastalih nakon raspada Ju- manifestacija u Hrvatskoj, Tje- najmlađih, ali i odraslih. Nagra- U Kulturno informativnom centru ovom slučaju ona je iskorištena za goslavije. Splitska konferencija dan češkog filma, svoje 18. izda- đivani film redateljice Alice Ne- (Preradovićeva 5, Zagreb) 29. to da na metaforičan način ukaže posljednja je u nizu konferencija nje imat će od 4. do 9. listopada llis Mamas & Papas četiri su rujna u 19 sati jedan od vodećih na autorov stav prema gledanju (Zagreb, Skopje, Ljubljana) koja u kinu Europa. Tom prilikom priče o roditeljstvu ispričane iz znanstvenika o pravima životinja televizijskih sadržaja, u kontek- će se održati u sklopu ovog pro- prikazat će se šest recentnih i četiri različita kuta. Različite i izvanredni profesor na Sveučili- stu aktualnih društeno/političkih jekta, a prije završne izložbe u nagrađivanih filmova najuspješ- sudbine parova isprepliću se u štu Teksas u El Pasu, Steven Best, zbivanja.. Mariboru (veljača, 2012.) na kojoj nijih čeških autora što ujedno opisivanju problema modernih održat će predavanje o pokretu za će se putem 14 istraživanja, koja predstavlja presjek najboljeg iz roditelja, bilo da se radi o (ne) prava životinja. Best je suosnivač Ivan Križan (1975.) je dizaj- su se odvijala kao dio projekta, prošlogodišnje češke produkcije. željenoj trudnoći, ekonomskim akademske/aktivističke web-stra- ner i ilustrator iz Zagreba. pokušati odgovoriti kakvu su Osobna iskaznica, film Ondřeja poteškoćama, odnosno o teškim nice Institut za kritičku animali- ulogu imali arhitektura i urbani- Trojana, gorka je komedija o izborima koje dolazak djeteta na stiku (Institute for Critical Animal zam u proizvodnji fizičkog pro- odrastanju četvorice tinejdžera svijet sa sobom povlači. Psiho- Studies), kao prvog znanstvenog stora kao jednom od temeljnih u sedamdesetim godinama. Kroz loški trileri nisu česti u češkoj centra posvećena filozofskim dis- sredstava socijalističke moderni- plastičnu rekonstrukciju jednog kinematografiji, no film Okovi kusijama o oslobođenju životinja. zacije. Rezultate svih ovih istraži- doba, ovaj film dojmljivo za- Radima Špačeka upravo je tog Radeći na područjima kao što su vanja predstavit će na konferenciji hvaća turbulentnu životnu fazu, žanra. Smješten je u komuni- filozofija, sociologija, politika, kul- u Splitu 14 istraživačkih timova kad se iz djetinjstva prelazi u svi- stičku Čehoslovačku ranih tura, znanost, tehnologija, prava kroz niz kratkih prezentacija. jet odraslih. Snimljen je u struk- osamdesetih i donosi priču o životinja, zaštita/filozofija okoliša Istraživanja su okupila preko tri- turi dnevničkog pripovijedanja agentu tajne policije progonje- i biotehnologija, napisao je i ure- deset istraživača s prostora bivše u kojoj glavni junak bilježi samo nom vlastitim unutarnjim nemi- dio desetak knjiga i izdao preko Jugoslavije koji su kroz širok ras- za njega važne događaje između rom. Njegov neartikulirani bijes stotinu članaka i recenzija. Kao pon tema nastojali detektirati teh- 14. i 19. godine. Film je nomini- i očaj usmjerava se prema nai- dio projekta Instituta, Steve Best nološki učinkovite, socijalno osjet- ran za nagradu Češke filmske i zgled nevinoj mladoj ženi. Film je također osnovao prvi akadem- ljive i tipološki inovativne modele televizijske akademije Češki lav je proglašen najboljim češkim ski časopis koji se bavi pitanjem arhitekture i urbanog planiranja u jedanaest kategorija. U Zagreb filmom u 2010. godini, osvojio oslobođenja životinja, pod nazi- unutar specifičnog kulturnog i so- dolazi i posljednji film jednog od je Češkoga lava u svim glavnim vom Journal for Critical Animal cio-političkog konteksta. Neke od najboljih i najcjenjenijih čeških kategorijama. Festivalska karta Studies. Uz to je i s kolegama u tema konferencije su: Ideologija i redatelja u svijetu, Jana Švan- Okova također je vrlo zani- Fresnu osnovao interdisciplinarni arhitektura; Tehnologija socijali- kmajera, Preživjeti svoj život, o mljiva: film je prikazan na broj- časopis pod nazivom Green The- stičkog urbanog planiranja; Evo- čovjeku koji vodi dvostruki ži- nim festivalima, između ostalog ory and Practice. Predavanje će lucija turističkih krajolika, Konzu- vot, jedan u stvarnosti, a drugi u San Franciscu i Karlovym biti na engleskom jeziku, s prije- merizam: slučajevi robnih kuća; u snovima. Njegovi nadrealni, Varyma. I na kraju dolazi i jedna vodom. Arhitektura i mediji; Emancipirani stilski vrlo prepoznatljivi filmovi prepoznatljiva, sofisticirana, ti- građanin: Nakon što je moderni- utjecali su na brojne autore, pična češka poetska komedija zacija otišla iz grada itd. Kao po- među kojima su i Terry Gilliam Kod mene dobro u izvedbi vr- zarez, dvotjednik za kulturna sebnu zanimljivost konferencije te Tim Burton. Tjedan češkog hunskih filmskih autora pred- i društvena zbivanja treba istaknuti intervjue s arhitek- filma donosi i film Kuky se vođenih uhodanim dvojcem: adresa uredništva vraća tima i urbanistima koji su za vri- , poetično ostvarenje po- scenarist Petr Jarchovský i re- Vodnikova 17, HR-10000 Zagreb, jeme bivše Jugoslavije sudjelovali tvrđenog oskarovskog autorskog datelj Jan Hřebejk. Široka sadr- tel: +385 1 4855 449, 4855 451 u planiranju i projektiranju razli- tima, oca Zdeněka i sina Jana žajna lepeza i redom nagrađi- fax: +385 1 4813 572 čitih zadataka na jadranskoj obali: Svěráka (njihov Kolja osvojio je vani filmovi prepoznatljivog e-mail: [email protected] od stanovanja, preko velikih jav- 1997. Oscara). Netradicionalna, češkog filmskog stila standardne web: www.zarez.hr nih projekata do turističke infra- moderna kombinacija igranog i su odlike svakog Tjedna češkog uredništvo prima strukture. animiranog filma snažne adute filma. pon–pet 10–14h nakladnik Druga strana d.o.o. oglas za nakladnika Andrea Zlatar glavni urednik Boris Postnikov zamjenici glavnog urednika Nataša Govedić, Srećko Horvat i Marko Pogačar izvršni urednik Nenad Perković poslovna tajnica Dijana Cepić uredništvo Dario Grgić, Silva Kalčić, Katarina Luketić, Suzana Marjanić, Trpimir Matasović, Jelena Ostojić, Nataša Petrinjak, Srećko Pulig, Zoran Roško i Gioia–Ana Ulrich dizajn Ira Payer, Tina Ivezić lektura Darko Milošić prijelom i priprema za tisak Davor Milašinčić tisak Tiskara Zagreb d.o.o. Tiskanje ovog broja omogućili su: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Ured za kulturu Grada Zagreba IVAN KRIŽAN, NEĆU VIŠE GLEDATI TELEVIZIJU. IVAN KRIŽAN, NEĆU VIŠE GLEDATI TELEVIZIJU.