Prvi Radnicki Savjet
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
nPEACTABJLEHA HhbUTA U VIJEĆU SAVEZA SINDIKA- TA DALMACIJE „nPBM PAflHMHKM CABJET“ Cjihtit, 26. jyHa (TaHjyr) rioBOflOM o6ejie>KaBaK»a AaHa ca- MoyrtpaBjtaHa JyrocjiaBHje AaHac Promocija „Prvog je y CnjiiiTy npeACTBBJbeHo APyro AonyH»eHo M3flaHbe KH>nre „IIpBH paAHHHKH caBjeTu hm ju je ayTop HOBMHap u ny6jimtMCT ¿paryTMH radničkog savjeta“ rprypeBPih. ,H;pyro H3AaH>e OBe kh>m- SPLIT, 26. VI - Predsjedavajući re uiTaMnaHO je Ha MHHititjaTHBy Međuopćinskog vijeća Saveza sindikata MHCTHTyTa 3a xncTopnjy paAHMHKor Dalmacije Marijano Smoljan predstavio noKpeia AaJiMaupije Koje je Aony- je danas javnosti drugo dopunjeno izda BbeHO HeKinvr hobmm ca3HaH>MMa o nje knjige Dragutina Grgurevića „Prvi noneitMMa caMoynpaBjBaH»a y Jyro- radnički savjet”. Prve primjerke knjige cjiaBMjrr. TenomiTe je čaneHO Ha na svečanosti u Skupštini Zajednice općina autor je uručio članovima prvog . JU;aAMartMjy, jep CBe HHAHitHje tobo- radničkog savjeta u Jugoslaviji koji je u r pe Aa je ime ja o noneitiiMa caMO- solinskoj tvornici cementa ,,Prvoborac” ynpaBJbaH>a Hacrajia ynpaBO y Aaji- formirao krajem 1949. godine. Knjigu Maitnjii. je objavio Institut za historiju radni KHbnry je npeACTaBHO MapnjaHO čkog pokreta Dalmacije. CMOJbaH, npeAcjeAaBajyhH Meijyon- (T. P.) hMHCKoj BHjeha CaBe3a cMHAMKaTa XpBaTCKe 3a AaAMamitjy. 1 DVOLIČNE VIJESTI REPRIZA Na Festivalu djeteta u Šibeniku sve se mijenja: repertoar, ansambli, teme za okrugli stol . Jedino se Drago PUTNIKO VIĆ reprizira već dvadesetak godina. PROMOCIJA U Međuopćinskom vijeću saveza sindikata Dalmacije promovirana je knjiga „Prvi radnički savjet” . Autor knjige Dragutin Grgurević zvani DANDE nije znao odgovoriti na pitanje: „Koja je ovo promocija po redu? " BIBLIOTEKA MONOGRAFIJE Uredništvo Marko Andrijić, Miroslav Curin, Petar Krolo, Vladimir Sabolić, Slavenka Tomašević, Gordana Tudor, Vlasta Višić Urednik GORDANA TUDOR Glavni i odgovorni urednik Mir o sl a v Cu r in Recenzija RAJKO DOBRIJEVIĆ DRAGUTIN GRGUREVIĆ PRVI RADNIČKI SAVJET DRUGO DOPUNJENO IZDANJE INSTITUT ZA HISTORIJU RADNIČKOG POKRETA DALMACIJE SPLIT, 1984. Formiranje prvog radničkog savjeta u tvornici ,.Prvoborac“ u Solinu označilo je početak nove etape u razvoju našeg društva i borbi za ostvarivanje nepo sredne vlasti radničke klase TITO Josip Broz Tito u Narodnoj skupštini FNRJ podnosi ekspoze o uvođenju radničkog samoupravljanja u Jugoslaviji, 27. lipnja 1950. godine PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU Drugo dopunjeno i, u manjoj mjeri, prerađeno izdanje ove knjige, nastalo je kao potreba da se osigura nova naklada i zadovolji interes novog broja čitalaca i korisnika ove građe. Prvo izdanje ove monografije 0 pionirima samoupravljanja u našoj zemlji, objavljeno je u izdanju Marksističkog centra u Splitu 1974. godine, u nakladi od pet tisuća pri mjeraka. Naročiti interes za ovo popularno štivo pokazali su radnici »Dalmacijacementa«, sindikalne organizacije, studenti i đaci visokih ško la, fakulteta društvenih i političkih nauka, kružoka i svi oni koji proučavaju ili se interesiraju za razvoj našeg društva i samoupravnog sistema u Jugoslaviji. Zapažen interes pokazale su sindikalne organi zacije iz mnogih zemalja svijeta, novinari i publicisti koji prate jugo- goslavensku praksu već decenijama. Autor je u ovom drugom izdanju upotpunio neke dijelove teksta koje je sakupio u međuvremenu i smatrao da su neophodni u osvjetlja vanju iziyjesnih perioda kako iz početaka samoupravne prakse u nas tako 1 ocjena i analiza iz prakse prvih radničkih savjeta. Time će se upotpu niti neke praznine kako u pisanoj riječi tako i fotografijama koje su najbolje svjedočanstvo nekih zbivanja u počecima razvoja naše zemlje i praksi upravljanja radnika svojim tvornicama. Uvodni tekst dra Ivana Perića sinteza je prakse koja je postala ne oboriva stvarnost u našoj zemlji. IZDAVAČ 9 IVAN PERIC RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE — IZRAZ PRAKSE, HISTORIJSKE USMJERENOSTI I OSTVARENJA SOCIJA LISTIČKE REVOLUCIJE U JUGOSLAVIJI I UVODNE NAZNAKE Prvi radnički savjet formiran u tvornici cementa »Prvoborac« u So linu 29. XII 1949. godine, označava početak prakse radnika kojom se nadilazi prosto izvršavanje radnih zadataka i preuzima odgovornost za ukupno funkcioniranje i razvoj u tvornici. Ovaj čin za tadašnje rad nike »Prvoborca«, nije bio ništa izuzetan. Smatrali su da kolektivni rad u tvornici, koja više nije vlasništvo kapitalista, zahtjeva od njih an gažiranje na onim pitanjima koja su im zajednička i od čijeg rješava nja zavisi budućnost sviju. Ipak, ovaj čin, na širem, opće jugoslaven skom planu, otvara proces uključivanja proizvođača, koji rade na dru štvenim sredstvima za proizvodnju, u nov i historijski vid neprekidne revolucionarne aktivnosti koji je označen skupnim nazivom — samoupra vijanje. Kao što je poznato šest mjeseci kasnije donesen je zakon o radni čkom samoupravljanju. Od tada se cjelokupni društveni i politički raz voj u Jugoslaviji zasniva na samoupravnoj koncepciji. Samoupravljanje i kao društveni odnos i trajna orijentacija razvoja u Jugoslaviji, postalo je historijska činjenica, bitna karakteristika ju goslavenskog društva. Više se ne može isključiti iz društvenog bića Ju goslavije, a da se ne dovede u pitanje i sama Jugoslavija. Bilo koja dru ga alternativa za Jugoslaviju i njen unutarnji razvoj više nije moguća, a da se ne dovede u pitanje i sam opstanak Jugoslavije. Ostaje trajno otvoreno pitanje — sve potpunijeg razvijanja i ostvarivanja samoup ravljanja. U ovom sklopu samoupravljanje zahtijeva i svoje što jasnije pojmo vno određenje. Zašto? Ako nije moguća druga alternativa unutrašnjeg 11 razvoja Jugoslavije, moguće je da se formalno prihvaća samoupravlja nje, ali da se u praksi uspostavljaju i brane odnosi, koji su suprotni njegovoj prirodi i da se usporava ili onemogućava razvoj jugoslaven skog društva kao socijalističkog i samoupravnog. Naime, u našem dosadašnjem razvoju aktivirale su se i djelovale različite društvene snage koje su nametale nesocijalističke koncepcije razvoja i bile u sukobu sa osnovnim vrijednostima socijalističkog samo upravljanja. Aktivirale su se i djelovale snage koje su nametale kon cepciju vlasti poslovnih struktura u privredi. Druge su inzistirale na ja čanju državne organizacije. U određenim fazama našeg razvoja nametao se je nacionalizam kao rješenje društvenih problema. No, sve ove sna ge su isticale ne samo da prihvaćaju samoupravljanje, nego da baš kon cepcije koje one zastupaju jesu samoupravne i da omogućuju samouprav ljanje. Samoupravljanje trebamo pojmovno odrediti i radi našeg razmatra nja, odnosno ocjenjivanja dosadašnjeg razvoja. Ako smo načisto što je samoupravljanje i u svojim historijskim relacijama i u našem sadašnjem djelovanju i življenju onda ćemo moći bolje da ocjenjujemo: dostignuća u dosadašnjem razvoju, daljnje mogućnosti i perspektive kao i probleme koji nastaju u praktičnom funkcioniranju samoupravljanja u radnim i životnim sredinama. Iako samoupravljanje u samom nazivu sadrži mogući odgovor na pitanje o kakvoj se društvenoj pojavi radi ipak je na ovo pitanje mo gućno i višeznačno odgovoriti. Neki samoupravljanje označavaju kao ob lik organizacije rada, drugi u njemu vide mrvljenje društvene cjeline na niz samostalnih dijelova, neki ga vraćaju natrag u stare, patrijarhalne oblike života npr. u porodičnim zadrugama, starim komunalnim zajedni cama itd. U ovakvim poimanjima samoupravljanja nije teško prepoznati površno i parcijalno određivanje jedne drušivene pojave koja je i po svojem utemeljenju i po mogućim učincima na ukupan razvoj krupna i složena. Organizacija rada jeste jedna od kvaliteta samoupravljanja pošto je utemeljeno u društvenom radu i otvara mogućnosti temeljni- jeg mijenjanja položaja ljudi u radu u smislu njihovog pretvaranja faktora proizvodnje, sa kojima se manipulira, u aktivni subjekt, samou pravljanje mora mijenjati i naslijeđenu organizaciju rada. To mijenjanje je njegova funkcija, a ne i bitna karakteristika. Pošto uključuje ljude u društvenom pradu i u drugim oblicima zajedništva, u procese odluči vanja samoupravljanje pretpostavlja uže, osnovne, dijelove društvenog rada i oblika života u koje je takvo neposredno uključivanje moguće. Ali to nije mrvljenje društvene cjeline nego utemeljivanje te cjeline na aktivnoj poziciji radnika i ostalih radnih ljudi, stvaranja ljudske zaje dnice odozdo od neposrednih interesa i stremljenja ljudi. Patrijarhalni oblici života su prevladani i sve se više prevladavaju. Samoupravljanje kao društvena pojava koja nastaje i djeluje na ostvare njima modernog radničkog pokreta i usmjereno je na razvijanje teko vina ljudske civilizacije, najmanje se može poistovjećivati s onim što je društvo u svojem ukupnom razvoju prevladalo. Međutim, samoupra vljanje sadrži i razvija određene kvalitete zajedništva kao što su: rav 12 nopravnost u odlučivanju, uzajamnost i solidarnost i si. što se može uka zivati na izvjesne sličnosti s naprijed pomenutim patrijarhalnim oblicima. U samoupravljanju treba prvenstveno sagledavati samoorganiziranje i samodjelatnost ljudi u radu i ostalim oblicima zajedništva. Ono ozna čava uspostavljanje i razvijanje takvog odnosa u kojem ljudi, ne poje dinci nego udruženi, sami preuzimaju funkcije koje su od njih bile otuđene, bile su izvan njih i djelovale su nasuprot njima. Nosioci tako otuđenih funkcija bili su vlasnici kapitala odnosno njihovi opunomoće nici, kasnije država i njena organizacija. Ovdje se radi o upravljanju radom i odlučivanju o upotrebi rezultata zajedničkog rada. Nastajanjem kapitalizma kao načina proizvodnje, tu funkciju vrši vlasnik kapitala. Kasnijim razvojem, kada nastaju