tjedan suvremenog plesa TIJELO PRED PUBLIKOM
Pišu: Podvezanec, Govediæ, Smojver, Višniæ, Lipovac, Curiæ, Bauer, Slunjski, Ivkoviæ, Nikoliæ, Èale-Feldman
stranice 20-29 Marie Ribot
ISSN 1331-7970
dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 21. lipnja 2001, godište III, broj 58 • cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit
Susreti uz granicu Raveggi, Moènik, Drndiæ, Puar, Roiæ
stranice 16-19
Osmanska Bosna Noel Malcolm Nenad Moaèanin Maja Lovrenoviæ stranice 10-11
Razgovor: Gordana Vnuk Petnaesti Eurokaz
stranica 5
Likovnost Biennale u Veneciji Silva Kalèiæ stranica 36
Milan Šufflay - iluzije i spoznaje Zoran Kravar stranice 16-17 KRITIKA Katarina Luketiæ, Tomislav Brlek, Gioia-Ana Ulrich, www.zarez.hr eljka Vukajloviæ, Philippe Di Meo, Drago Pilsel 2 III/58, 21. lipnja 2,,1.
Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za 2000. godinu
Nagrada Vladimir Nazor za ivotno djelo Gdje je što Likovna i primijenjena umjetnost Zarezi Edo Murtiæ Info i najave: Klara Biliæ, Grozdana Cvitan, Lejla Topiæ, Agata Juniku, 4-5
U arištu Nagrada Vladimir Nazor za ivotno djelo Lijep dan danas, zar ne? Boris Beck 3 Najopasniji je zaborav Gorana Tocilj-Šimunkoviæ 3 Glazba Razgovor s Ivanom Ivasom Sreæko Pulig 6-7 Josip Klima Sindromi deurbanizacije Pavle Kaliniæ 9 Razgovor s Ljubomirom Frèkovskim i Kimom Mehmetijem Omer Karabeg 12-13 Fakofski aperitiv i Beograd na beèki, s kazalištem Zorica Radakoviæ 31 Razgovor s Carlom Castellanetom Dean Trdak 34 Nagrada Vladimir Nazor za ivotno djelo Tema: Institut Vlado Gotovac Knjievnost Gotovac danas Ivo Banac 8 U duhu Gotovèeva djela Milan Pavlinoviæ 8 Stanko Lasiæ Razgovor s Andrejom Feldman Milan Pavlinoviæ 9
Tema: Osmanska Bosna Pogled u Osmansku Bosnu Maja Lovrenoviæ 10 Nagrada Vladimir Nazor za ivotno djelo Razgovor s Nenadom Moaèaninom Maja Lovrenoviæ 10 Kazalište Razgovor s Noelom Malcolmom Maja Lovrenoviæ 11 Razgovor s Markom Pinsonom Maja Lovrenoviæ 11 Joško Juvanèiæ
Svakodnevica Almanah poroène kuæanice Sandra Antoliæ 13 Nagrada Vladimir Nazor za ivotno djelo Tema: Susreti uz granicu (priredila Daša Drndiæ) Filmska umjetnost Tri pogleda na granicu Daša Drndiæ 16 Duško Jerièeviæ Razgovor s Patriziom Raveggi Daša Drndiæ 17-18 Liminalnost granice kao knjievnopovijesni problem Aljoša Puar 17 Razgovor sa Sanjom Roiæ Daša Drndiæ 18 Razgovor s Rastkom Moènikom Daša Drndiæ 19 Nagrada Vladimir Nazor za ivotno djelo Tema: Turizam i kultura Arhitektura i urbanizam Razgovor s Vjekoslavom Vierdom Grozdana Cvitan 32-33 Silvana Seissel Razgovor sa Sonjom Tomaiè Grozdana Cvitan 33
Likovnost Po baltièkom vremenu Leila Topiæ 35 Venecija, sad i opet Silva Kalèiæ 36 Godišnja nagrada Vladimir Nazor Uspaljeni roboti Sunèica Ostoiæ 37 Likovna i primijenjena umjetnost Glazba Vatroslav Kuliš Okrunjena ustrajnost Trpimir Matasoviæ 38 Lijane glazbene dungle boja Trpimir Matasoviæ 38 ivot na Sjeveru Luka Bekavac 39 Hvalevrijedno izdanje Krešimir Èuliæ 40 Godišnja nagrada Vladimir Nazor Pošteni povratak Krešimir Èuliæ 40 Iskre gospara Franka Trpimir Matasoviæ 40 Glazba Frano Paraæ Film Prava prièa bez ironijskog odmaka Luka Bekavac 41 Kazalište Godišnja nagrada Vladimir Nazor Paralelni svijet amaterske izvrsnosti Ranka Mesariæ 42 Sistem i njegovo ludilo: drama Lada Èale Feldman 43 Knjievnost Stanko Andriæ Kritika Revizionizam tvrdo ukorièen Zoran Kravar 14-15 Povraæanje povijesti Drago Pilsel 15 Legenda o jednom tijelu Philippe Di Meo 31 Ljubav koja ne pobjeðuje eljka Vukajloviæ 44 Godišnja nagrada Vladimir Nazor Petra i Karin Gioia Ana Ulrich 44 Kazalište Staro tijelo pri/povijesti Tomislav Brlek 45 Pale - srce tame Katarina Luketiæ 46 Goran Grgiæ
Knjievnost Pismo iz Zagreba Hugh MacPherson 47 Godišnja nagrada Vladimir Nazor Ukratko Film Godine Milan Pavlinoviæ 37 Lukas Nola TEMA BROJA: TIJELO PRED PUBLIKOM (priredila Nataša Govediæ) Tjedan drukèijeg tijela Gordana Podvezanec 20 Signifikacije: stolice, sline i rad snova Nataša Govediæ 21 Politika koreografije Tatjana Smojver 22 Tko je Jérôme Bel? Emina Višniæ 23 Godišnja nagrada Vladimir Nazor Tragom hrvatske plesne selekcije Larisa Lipovac 24 Razgovor pokretom Tamara Curiæ 24 Arhitektura i urbanizam Je li moguæe izbjeæi tematsko punjenje? Una Bauer 25 Miroslav Geng Maèevanje s patrijarhatom Ivana Slunjski 26 Jedna minimalizacija i jedan ritual Ivana Ivkoviæ 26 Butoh-ples u tami Gordana Podvezanec 27 Pokret nije samo pokret Jelena-Iva Nikoliæ 28 Plesaè je u rušnici Lada Èale Feldman 29 Naslovnica: Kaspar Konzert, LA COMPAGNIE FRANÇOIS VERRET, Pariz, 2001. III/58, 21. lipnja 2,,1 3
ajadere, nogometaši, predsjednici, i tragièan (što je sve, i još mnogo toga, drugog s kim bi se moglo poprièati). Nije uopæe nije kriv. Gost iz Beograda upoz- krivotvoreni CD-ovi, cigarete i Dubravko Škiljan pobrojao u Vjesniku i to usamljeni sluèaj; moj mi je prijatelj sa nao nas je i s poraznim srpskim anketama nafta, pa èak i ratni zarobljenici i Politici). Dejan Iliæ, koji je iz Beograda sti- studija rekao kako je u njegovu rodnom koje pokazuju da znatna veæina i dalje vje- povratnici, cirkuliraju izmeðu Hrvatske i gao s punom torbom svojega èasopisa Re- selu od tridesetak kuæa njegova baba bila ruje kako su Karadiæ, Arkan i Mladiæ bili Srbije, ali obièni smrtnici ne. Srpski jezik èi, nije nam donio ništa novo: donio nam jedina koja je sa svima prièala. Uvijek ima heroji srpstva (što je, na svoj naèin, i toè- ne moete èuti u kafiæima i na plaama, je samo naše tekstove koje smo ondje ob- nezahtjevnih, koji æe razgovarati sa svima, no), da su Srbi najveæe rtve Jugoslavije i osim izuzetno, a ni hrvatski se baš ne ori javili. Donio je, meðutim, obilje tema za bez obzira na to što se dogodilo, i onih Jugoslavena te, nespojivo s prethodnim istoèno od Drine. Iako je rat završio još razgovor: od njega sam saznao da i u koji neæe razgovarati nikada i ni pod ko- mišljenjem, da se Jugoslavija nije trebala prije šest godina, izmeðu Hrvata i Srba Beogradu ljudi ive u paralelnim svjetovi- jim uvjetima - razlika je to izmeðu neoba- raspasti (pa su i za to, valjda, krivi opet vlada ledena šutnja. ma, kao i mi u Zagrebu; saznao sam da veznog èavrljanja i potpune šutnje. Izme- drugi). Pritom je kamen temeljac za su- prati kulturnu scenu u Hrvatskoj i da neke ðu toga dvoga nalaze se svjetovi razgovo- radnju s Hrvatskom zaborav: što je bilo, Paralelni svjetovi ljude u njoj doivljava znatno razlièito od ra, razgovora koji donose nove ideje, mi- bilo je. Zaborav, izmeðu ostaloga, 677 sr- Hrvatima i Srbima dogodilo se što pskih logora u Bosni i Hercegovini, i mnogim obiteljima: neriješena proš- 201 u Hrvatskoj i 71 u Jugoslaviji, lost, agresija potisnuta i iskazana, pre- Razgovor i politika koliko ih je, recimo, evidentirao Da- šuæena pitanja, osjeæaji uskraæenosti, nijel Rehak. nemoæi i bijesa onemoguæili su svaki razgovor. Mada se takve obitelji kat- Lijep dan danas, zar ne? Balkanska flora kad i fizièki odvoje, i njihovi pripad- Dejana Iliæa odsad æu èitati druga- nici odu svaki na svoju stranu svijeta s Jeste, baš nas je vreme posluilo… èije: zadovoljstvo osobnog susreta nadom da se više nikada neæe sresti, protegnut æe se i na buduænost. Po- još èešæe ive zajedno i predstavljaju Boris Beck sebno mi se svidjela njegova vjera da samo maketu ljudskih odnosa. Njiho- ljudi u Srbiji, razgovarajuæi jedni s vi su razgovori prazni, prigodni, kur- drugima, mogu promijeniti rezultate toazni, neiskreni i besmisleni. Ni sluèajno mene; saznao sam da hrvatsku sintaksu jenjaju svjetonazore i stvaraju nove ljude, buduæih anketa. Razgovor je jedina nada se ne dotièu svojih bolnih tema – što je smatra superiornom srpskoj; saznao sam kako kae Theodore Zeldin (èudo od dje- za balkanske gudure u kojima je glavni pouzdan znak da postoji konsenzus oko da Reè ima iste probleme kao i Zarez, ali i teta koje je diplomiralo na Londonskom oblik flore trska napola slomljena, jedino toga koje su to bolne teme te da su ih svi da ih rješava posve drugaèije... No, od svih sveuèilištu u dobi u kojoj je meni bila svjetlo potjeèe od stijenja što tek tinja i posve svjesni. Ti su razgovori uvijek iste mi je tema za razgovor najzanimljivije bilo glavna preokupacija je li bolji duhan Sam- gdje nema nijednoga srca koje rat nije slo- partije šaha, voðene uvijek istim figurama, njegovo pitanje (parafraziram, nisam is- son ili Drum). On lijepo kae da su protiv mio - èavrljanje neæe spojiti napuknutu uvijek s istim otvaranjima i uvijek s istim pod majice imao zalijepljen kasetofon): takvih razgovora samo oni koji vjeruju da slamku i šutnja neæe smanjiti mrak. Samo matovima, patovima i remijima. "Zašto bi uopæe Hrvati i Srbi razgovarali, svijetom vladaju svemoæne ekonomske, razumijevanje moe izlijeèiti slomljena sr- Kao što su svi kameni temeljci šuplji, da zašto bi upoznavali i èitali jedni druge, društvene i politièke sile, da su ljudi samo ca, a toga neæe biti bez iskrenog razgovo- u njih stanu dnevne novine kao znak vre- zašto bi jedni drugima bili zanimljiviji od igraèke u njihovim rukama i zvijeri što se ra. Vojske mogu osloboditi narode, dra- mena potomcima, tako je i kamen temeljac bilo koga drugog"? meðusobno prodiru u borbi za prevlast. ve, nacije i teritorije, ali ljude ne mogu os- hrvatsko-srpskih odnosa šupalj. U njemu Moebitni razgovor Srba i Hrvata op- loboditi. Nas moe osloboditi samo isti- su novine u kojima je rat opisan kao agre- Što je bilo, bilo je tereæen je i prije poèetka: isprikom (a da na, istina o našoj prošlosti i o našim pos- sorski, apsurdan, barbarski, beskoristan, Putujuæi Cresom, u pustoši oko Vran- se pritom ne postavlja pitanje znaju li Hr- tupcima u toj prošlosti. besmislen, bespoštedan, bezuman, genoci- skog jezera, na cesti kroz onaj kamenjar, vati ispriku i prihvatiti). Dejan Iliæ je èak i A ako baš nema nekoga za razgovor u dan, nemilosrdan, nesmiljen, neregularan, stisnule su se dvije kuæe. Ljudi u njima ne nju ponudio, jasnu i bezuvjetnu, što je blizini, nema problema: za poèetak razgo- nezapamæen, pljaèkaški, podmukao, surov razgovaraju (a nema na horizontu nikoga najbolji znak da se isprièava netko tko varajmo sami sa sobom. www.zarez.hr
Kobne predrasude jerice, u sluèaju obiteljske tajne u kojoj je Èemu posebni naglasci? Geneza ovdje sama po sebi nosi jed- jedan od roditelja bio muèen, dijete koje Djeca trebaju okolinu sigurnu i zaštit- nostavnu misao: kako ukinuti druge da bi raste u takvoj obitelji lakše æe ivjeti ako nièku da bi odrasli u zdrave ljude. Ovisni vladanje bilo uspješnije i jednostavnije po sazna istinu. Svaki razvoj podrazumijeva su o svojim roditeljima i obitelji zbog pot- sudjelovanje svih koji u njemu sudjeluju, rebe za zaštitom. U razvoju trae objaš- odnosno svi moramo dati svoj dio da bi njenja. U sluèaju kad se pojave problemi generacije riješile traume koje se samo ri- ili kad postoje od prije, ali ostanu nepre- Najopasniji je zaborav ješene i proraðene neæe ponavljati. Pone- poznati ili neproraðeni, djeca mijenjaju kad to èinimo dobro, ponekad bez mo- svoj unutarnji svijet. Prvi stupanj u tortu- Rad na prevenciji i rehabilitaciji guænosti promjene. Najopasniji je zabo- ri djece dogaða se kad se ne prepoznaju rtava torture trai akciju svih nas rav. Jer ako zaboravimo genezu nepravde njihove potrebe i potvrde da problemi ro- ona æe niknuti na drugoj strani, èudnim ditelja postoje. Moramo im objasniti. oblicima boli i patnje. Zbog intenziteta patnje, ukljuèenosti Povijest u sadašnjosti društvenih sistema i vlada u proces muèe- U mnogim zemljama seksualno isko- Gorana Tocilj-Šimunkoviæ nja, a zbog potrebe za prihvaæanjem razli- rištavanje najèešæa je metoda muèenja ili èitosti i izbjegavanjem konflikta, dolazi- nehumanog ponašanja u odnosu na ene. ko povjerujemo da postoje pravi mo do ljudskih prava koja su napisana da Seksualno iskorištavanje ena najèešæe se zastoji u povijesti ljudskog roda bi osigurala dostojnu razinu prepoznava- ne prepoznaje kao agresija jer mnoge ci- onda ih moemo naæi kod rtava nja i kod onih koji za sada nisu u situaciji vilizacije još smatraju da je sâm seksualni muèenja, koje su to postale kao poslje- da prepoznaju efekte straha ili èak efekte èin izraz svojevrsne ljubavi i blizine. e- dica ekstremne agresije. Paradoks pos- nagona za samouništenjem. Proglasivši ne su bile iskorištavane od zaraæenih gru- tojanja i uništenja postaje sam sebi svr- 26. lipnja Meðunarodnim danom potpore pa: tortura se dogaða tamo gdje je dopuš- hom. On nudi moæ i vlast širenjem stra- rtvama torture Ujedinjeni narodi su po- tena, posebno u odnosu na ene. Zlos- ha od smrti, ili, još gore, uništenjem kušali senzibilizirati civilno društvo, vlade dobre ideje o postojanju humanizma u svijetu i struènjake da se bore protiv tavljane ene, mijenjat æe svjetove i nji- uopæe. Ako to i povjerujemo, suoèimo zloporabe odreðenih grupa, stigmatizacije hove granice ako znaju da im pomaemo, se i priznamo da moemo iæi dalje. bolesnika ili onih koji nemaju moæ da bi odnosno ako osjete da imaju potporu Individualna razina doivljaja kod se zaštitili sami (rtve torture, rata, psihi- drugih èlanova društva. rtava muèenja nudi ekstremnu patnju jatrijski bolesnici, osobe oboljele od AI- Rad na prevenciji i rehabilitaciji rtava koja se manifestira na razne naèine. Ta- DS-a i sl.). torture trai akciju svih nas zajedno: poje- ko, primjerice, u obiteljskim zajednica- Na primjer: Ana treba due vrijeme da dinaca, društava i vlada na lokalnoj, nacio- ma muèenje moe biti razlog (psihološ- prihvati novu trudnoæu nakon silovanja u nalnoj i globalnoj razini. Izbor teme Za- ke) neplodnosti, a društvena razine ot- principu: sa mnom ili protiv mene. Jednos- ratu. Zbog straha da je drugi ne bi razum- jedno protiv torture za ovogodišnje global- vara mjesto za preventivnu akciju ili tavna psihologija iskljuèivanja dovodi do jeli to nije nikomu povjerila. U meðuvre- no promišljanje o rtvama muèenja poku- apatiju do razina sljepoæe. Govorimo o nepostojanja drugih. Na primjer, kako menu se zaposlila, udala i ostala u drugom šava djelovati na vlade, sustave i narode u rtvama muèenja i efektima koje one ušutkati pisca kojeg svi èitaju? Proglasiti stanju. Problemi su nastali na radnom kojima je tortura sastavni dio društva, imaju na razlièitim razinama. Društve- ga nepodobnim. To je jedan naèin rješava- mjestu, ali je ona uporno radeæi dovela se- svakodnevice i koje još ne pokazuju pot- na akcija postaje aktivnost upozorenja nja problema izborom psihološkog pritis- be do riziène trudnoæe. Potreba za prihva- rebu da se vide kao graðani svijeta. Oni da "mraèni ugao duše" na svim navede- ka iskljuèivanjem. æanjem, èak i na radnom mjestu, vanija je ostaju okovani granicama vlastita naslije- nim razinama dobije svjetlost kojom æe Drugi naèin preivljavanja nosi sobom od radosti trudnoæe i zdravog rasta bebe. ða, vlastite stvarnosti i sustava vrijednosti uzroènik bolesti postati poznat i samim nepisani zdravi zakon za ukidanjem pat- Taj sluèaj pokazuje kako su predrasu- u kojem mnogi pate. I rtve i muèitelji u tim i dostupan lijeèenju. Nakon što nje, odnosno razabiranjem onoga što je de ponekad kobne za zdrav razvoj osobe takvim društvima trebaju znanje i uvid da smo povjerovali da postoji uzroènik istinito, a što nije. Istina postaje generator i za njezine reakcije u normalnim ljud- ne bi ostali kao okovani primjerci povijes- ulazimo u genezu. zdravijega, normalnijeg reagiranja. Prim- skim situacijama. ti u sadašnjosti. 4 III/58, 21. lipnja 2,,1. lipanj 2,,1
promicanjem kulture upravljanja 41. MDF u Šibeniku Foto prièa sukobom u meðuetnièkim za- jednicama i rad im je temeljen na Foto prièa, fotografije foto radionice u Bilju, Europski dom, sustavnom planiranju i analizi tih Zagreb, 12. – 20. svibnja 2001. zajednica. Nova i vrlo stara djeca Zagrebaèka izloba Foto prièa koja je odrana u Bilju 7. travnja Klara Biliæ 2001. eljela je upoznati širu jav- Grozdana Cvitan orkestri, a program æe biti pred- nost s ovim fotografskim radovi- stavljen na Ljetnoj pozornici u zlobom foto radionice iz ma te s idejom ovog edukativno èetvrtak, 5. srpnja. Bilja koja je bila postavlje- – umjetnièkog projekta. ad u subotu, 23. lipnja, Festivalske radionice kao naj- na u Europskom domu u poène sveèano otvaranje vrjedniji dio programa s obzirom Zagrebu predstavljene su fotog- ovogodišnjeg Meðuna- na djecu koja u njemu sudjeluju, rafije poetiènih pejzaa Kopaè- rodnoga djeèjeg festivala u Šibe- ove æe godine biti organiziran u kog rita, Slavonije i Baranje koje niku nekoliko obveznih likova dosad najveæem broju radionica. su osim estetske imale i društve- bit æe ponovljeno u što veæoj tiši- Uz veæ spomenutu glazbenu ra- nu vanost. Izloba je, naime, ni, a neke èinjenice bit æe ipak s še ne moraju opravdavati oni ko- dionicu Billa Connora djelovat nastala kao rezultat zajednièkog veseljem istaknute. Ljutiti se na ji su na lokalnim izborima vlast æe i glazbena radionica Liricis vo- rada petnaest mladih ljudi, razli- djecu nije poeljno, a stara djeca dobili unatoè zidanju Skadra us- ditelja Paula Novosela. Vizualne èitih etnièkih skupina (Srbi, Ma- MDF-a i ove æe se godine ispri- red Šibenika. umjetnosti bit æe svladavane u ðari i Hrvati). èavati za stvari koje su radili i Uz to što je Festival svojevr- sedam radionica (slikarskoj, gra- Mladi ljudi iz Beloga Manasti- prošle, ali i godina koje su joj sna smotra lutkarske produkcije fièkoj, kiparskoj, fotografskoj, ra, Bilja i Darde kroz proces prethodile. Pasus o obnovi kaza- hrvatskih kazališta te izbor iz video-filmskoj, informatièkoj i kooperativnog planiranja nauèili lišne zgrade isti je kao što je ob- glazbeno-scenskog stvaralaštva radionici camera obscura), tri su pravila ekipnog rada, naèine javljen u prošlogodišnjem Zare- za djecu i mlade, ove godine nas- scenske (dramaturška, lutkarska, voðenja grupe i zajednièkog do- zu: obnova zgrade nije završena, tupit æe kazališni i plesni ansam- etno lutkarska) i dvije informa- nošenja odluka. Foto radionica a otvaranje se oèekuje za Dan bli iz Poljske, Japana, Bugarske, tivne (novinarska radionica Bil- je funkcionirala kao praktièni grada u rujnu. Godina se ne pre- Brazila, Njemaèke, Sjedinjenih ten i Nora te radio-novinarska dio steèenoga teorijskog znanja. cizira, misli se na ovu uz obvezan Amerièkih Drava, Bosne i Her- radionica Zujalice). Stvarajuæi svoj fotografski opus smiješak i podignutu obrvu. cegovine, Kameruna i Italije. Po- Ponešto obnovljen Festivalski kroz šestomjeseèno druenje Zgrada je i dalje pitanje Gradsko- sebnu produkciju MDF ostvaru- odbor prihvatio je program, uz mladi iz istoène Slavonije po- ga poglavarstva, pa se djelatnici je u suradnji s Veleposlanstvom Alana Bjelinskog, veæ poznatih makli su kruto postavljene grani- Kazališta i Festivala suzdravaju Velike Britanije. Prošlogodišnji urednika festivalskih programa ce koje im je neminovno ostavilo od svakog komentara. Jer, kad su voditelj festivalske glazbene ra- (Dubravko Jelaèiæ-Buimski, ratno vrijeme. se na njih i odluèivali bilo je to uz dionice, britanski skladatelj Bill Jakša Fiamengo, Marcela Mun- Organizator projekta je udru- beskorisne polemike, ali objaš- Connor, veæ radi program nas- ger, Ivo Brešan, Hrvoje Hribar i ga Partnerstvo za društveni raz- njenja nisu stizala. Proraèun ob- lovljen Kuæa iza kamene stijene u Zdenka Bilušiæ) koje je u Šibeni- voj, a voditelj foto radionica bio nove zasad je uèetverostruèen, a kojoj sudjeluju brojni mali i veli- ku moguæe pratiti od 23. lipnja je Jasenko Rasol. Udruga se bavi mahom budetsku investiciju vi- ki glazbenici Šibenika, zborovi i do 7. srpnja.
ku ponudu u gradu Zagrebu u ljetnim mjesecima, kada su privlaèni izlobeni Kroatische Volkskunde programi èesto vrlo reducirani. Izlo- bu organizira kustosica Muzeja suvre- ponedjeljak, 11. lipnja, u Matici hr- Sklevicky i Reane Senjkoviæ; tematika et- mene umjetnosti Nada Beroš u surad- vatskoj u Zagrebu predstavljena je niciteta i identiteta predstavljena je teksto- BRACO DIMITRIJEVIÆ nji s Muzejom Mimara. knjiga Kroatische Volkskun- vima Jadranke Grbiæ, Milane Èerneliæ, Sa- de/Ethnologie in den Neunzigern (Hrvat- nje Kalapoš i Jasne Èapo megaè, a ratna MUZEJ MIMARA 28. lipnja – 7. listopada ska etnologija u devedesetima) koju je u su- etnografska tematika radovima Maje 2001. radnji s Institutom za etnologiju i folklo- Povrzanoviæ Frykman i Lele Roæenoviæ. ristiku iz Zagreba objavio Institut za ev- Posljednja, peta cjelina okuplja po temama ropsku etnologiju Sveuèilišta u Beèu. Knji- i istraivaèkim pristupima raznorodne stu- Leila Topiæ gu su domaæoj publici, nakon beèke pro- dije Jelke Radauš Ribariæ, arka Španièe- mocije, predstavili proèelnik beèkog Insti- ka, Branke Vojnoviæ Traivuk, Aleksandre tuta Konrad Köstlin i ravnatelj zagrebaè- Muraj, Zorice Vitez i Valentine Gulin ajnovije radove meðunarodno kog Instituta Ivan Lozica. Zrniæ. Uvodni tekst zbornika te bibliogra- priznatog umjetnika Brace Di- Rijeè je o zborniku recentnih radova hr- fija, koja osim etnoloških sadri i folklo- mitrijeviæa, koji nakon skoro vatskih etnologinja i etnologa u izboru ristièke te etnomuzikološke radove, upot- trideset godina opet izlae u Zagrebu, dviju urednica iz Zagreba, Jasne Èapo punjuju sliku hrvatske etnologije namije- publika æe moæi vidjeti od 28. lipnja u megaè i Sanje Kalapoš te dvojice uredni- njene inozemnoj znanstvenoj javnosti. Muzeju Mimara. Umjetnik æe postavi- ka iz Beèa, Reinharda Johlera i Herberta Èinjenica da je knjiga koja donosi ti devet recentnih instalacija iz ciklusa Nikitscha. Dvadeset i tri etnološka teksta pregled domaæih etnoloških radova ob- Triptychos Post Historicus, koncipi- – tijekom devedesetih objavljena u hrvat- javljena na njemaèkom jeziku, na poticaj ranih posebno za Zagreb i Muzej Mi- skim znanstvenim èasopisima – u knjizi su austrijskih znanstvenika te kod stranog mara, na drugom katu, u kojima tema- grupirana u pet cjelina: teorijske i episte- izdavaèa èini zbornik Kroatische Vol- tizira odnos povijesti, umjetnosti i mološke studije te studije o povijesti hr- kskunde/Ethnologie in den Neunzigern – svakodnevice. Povezujuæi djela starih vatske etnologije Ines Price, Vitomira Be- kako istièu njegovi urednici – jedinstve- majstora iz stalnoga izlobenog pos- laja, Jasne Èapo megaè, Dunje Rihtman- nim projektom u povijesti hrvatske etno- tava Mimare s radovima uglednoga Auguštin i Zorana Èièe èine uvodni blok; logije i vanim iskorakom u predstavlja- meðunarodnog umjetnika Brace Di- istraivanjima politièke simbolike bave se nju domaæe etnološke znanstvene pro- mitrijeviæa, ova izloba takoðer æe radovi Dunje Rihtman-Auguštin, Lydije dukcije svijetu. predstaviti iznimnu kulturno-turistiè- Pismo predsjedniku Vlade Republike Slovenije
Poštovani,
Povodom susreta Bush-Putin, vaša je vla- pojedince su pozvali na “informativne granièna policija vratila je s granice više da Sloveniju pretvorila u policijsku dravu: razgovore”; stranih dravljana. policija popisuje registarske tablice vozila Sigurno znate da je dunost demokratske niste izdali instituciji Amnesty Internatio- u Metelkovoj u Ljubljani; vlade osiguravati slobodu i prava svojim dr- nal dozvolu za postavljanje informacijskog vaše slube nadziru elektronsku poštu avljankama i dravljanima, svakome pak punkta; nekim nevladinim organizacijama i pojedin- ljudska prava. Pozivam vas da ispoštujete tu nevladinoj organizaciji Umanoterra niste cima; èasnu obavezu na dan susreta 16. lipnja, kao izdali dozvolu za protestnu manifestaciju; vaše slube nadziru telefonske razgovore i svih ostalih dana svojega mandata. policija prati aktiviste koji dijele protes- nekim pojedincima; S poštovanjem, tne letke prolaznicima; Rastko Moènik III/58, 21. lipnja 2,,1 5
pom, i Thomas Ostermeier sa svojom ka- kaz. Naime, kako Stromberg inzistira da naliziranog teatra (glavni Strombergov zališnom grupom, prebaèeni su na leerno se avangarda osamdesetih, koja je nekad redatelj je Eurokazov znanac iz 1989. Jan grandiozan naèin iz rubnih prostora ber- poèinjala upravo u Kampnagelu, preseli Lauwers), svi se pitaju što to ima znaèiti i linske alternativne scene u jedno od naj- na scenu njegova nacionalnog institucio- kako æe se iæi dalje. Mediji nastoje iskon- struirati konfliktnu situaciju jer, to nagla- šavam, teatri su u Hamburgu strogo programski profilirani i toèno nastoje ci- ljati svoju publiku. Kampnagelu su oduvi- Eurokaz: 21. – 29. 6. 2001. jek bile namijenjene: nove forme, inova- tivni teatar, scenski rizik, ples. Sada se Razgovor: Gordana Vnuk, odjednom dogodilo da neke od tih strate- umjetnièka voditeljica Eurokaza u bolje opremljenih i najveæih europskih ka- gija prisvaja Schauspielhaus, što zbunjuje zališta – Schaubûhne am Lehniner Platz. ne samo novinare nego i publiku. Meðu- Zagrebu i intendantica Za veselu usporedbu, to je kao da se u na- tim, Stromberg i ja smo dobri prijatelji te Kampnagela u Hamburgu šoj varijanti, primjerice, Borut Šeparoviæ i ga pozivam na Eurokaz kao nekog tko Montastroj usele u Balet HNK, a Drama ima mjesto u mom sistemu. se povjeri Šmrc teatru. S druge strane, Sa svojim programom “izlazite” na je- smjena na èelu “historijske” kuæe Deut- sen. Što æete ponuditi u Kampnagelu? Agata Juniku sches Schauspielhaus in Hamburg, koja veæ – Ja æu u Kampnagelu ponuditi, narav- stotinjak godina istraje kao najznaèajnije no, programe koji æe biti razlièiti od onog Kakvom æe koncepcijom Eurokaz uporište dramskoga govornog teatra što se dogaða u susjednim kazališnim ku- “proslaviti” petnaesti roðendan? (dakle, onom u kojem je inteligentni, ob- æama u gradu. Onima koji prate moj rad – Eurokaz slavi svoj petnaesti roðendan razovani glumac okosnica repertoara), za- poznato je da se sustavno bavim neeurop- pa je to prilika ne samo da se prisjetimo poèela je izmeðu ostalog provokativnom skim kulturama kojima osiguravam nege- prošlih zasluga i dostignuæa, nego i da ma- odlukom da nastupna predstava ugledno- toizirani kontekst, što u Europi, a ni u lo popustimo u tenziji, pogotovo nakon ga glumaèkog ansambla bude ikonoklas- Njemaèkoj, nije obièaj. Dalje, glavni je za- prošlogodišnjeg Eurokaza, koji je bio pun tièki performans Jérômea Bela, u kojem datak privuæi što širu, ali znatieljnu pub- novih, teorijski još krhkih, ali stoga radi- glumci manje više stoje na sceni i ne rade liku. Voditi teatar koji ima šest scena – od kalno zanimljivih koncepata, s kojima je ništa. Uz muzièku pratnju pop hitova šez- toga tri scene s kapacitetima: 800, 400 i naša leerna kritika ponovno muku muèi- desetih, troši se vrijeme u obilatim kolièi- la. Tako je ovogodišnji program diskur- nama (predstave Forced Entertainementa 250 mjesta, tu su još i tri polivalentne zivno prihvatljiviji, svojim revijalnim ka- u usporedbi s tim su akcijski filmovi), ali dvorane, klub, galerija, kino, prostori za rakterom pomalo priziva jubilarni deseti je sav taj glumaèki stoicizam toliko zaba- probe itd. – nije isto kao i voditi festival Eurokaz. van, a za neprozirnu èehovsku, patetiènu koji traje deset dana u Zagrebu. S jedne Kao što smo na desetogodišnjicu elje- sinekuru hrvatskog teatra bit æe toliko strane koristiti strategije siromašnih bud- li zaokruiti iskustvo osamdesetih, pozi- skandalozan, da æe se o finalu ovogodiš- eta, s druge strane voditi tako veliki po- vajuæi Jana Fabrea i Roberta Wilsona, um- njeg Eurokaza zasigurno dugo prièati. gon s imidem vodeæeg prostora za scen- jetnike koji su obiljeili kazalište kraja U Hamburgu ste veæ godinu dana. Ka- ske inovacije u Njemaèkoj. Dakle, moram stoljeæa i njegovu vezanost za sliku, tako ko se snalazite, s obzirom na tamošnji vrlo voditi raèuna o raznolikosti programa, o ove godine poentiramo temu kojom se zanimljiv kazališni kontekst koji mnogo potrebama publike, o potrebama nezavis- Eurokaz bavio u svojih nekoliko izdanja. obeæava, ali i obavezuje? nih grupa kojima je Kampnagel jedino Ta tema saima se oko napetosti main- – Kazalište je u Njemaèkoj vana stvar, mjesto gdje se mogu producirati. U Kam- streama i non-mainstreama i odnosi se na oko njega se još uvijek lome koplja i ski- pnagelu studenti kazališne reije tradicio- pokušaje inovativne obnove repertoara u daju glave politièarima, a o jednoj se ka- nalno pokazuju svoje diplomske predsta- najjaèim europskim kazališnim instituci- zališnoj premijeri moe esejizirati u nas- ve, a moram još zadovoljiti i potrebe tzv. jama. tavcima po dnevnim novinama. To je veli- Jugendtheatera, odnosno teatra za mlade. U tom smislu najvanija je prisutnost ka razlika od Walesa, gdje sam radila prije U tome mi pomae jaka dramaturška eki- Schaubûhne am Lehniner Platz iz Berli- Njemaèke, i gdje se kazalištu, kao uosta- pa, a u cijelom teatru, koji na sreæu nema na i Deutsches Schauspielhaus iz Ham- lom i u ostatku Europe, sprema sudbina vlastiti ansambl, veæ je mjesto otvorene burga... mirnog zakutka. Na mojoj je prvoj kon- produkcije, radi za naše poimanje kazališ- – Ta dva zasigurno najvanija njemaèka ferenciji za novinare bilo èetrdeset novi- ne organizacije, nevjerojatno mali broj dravna kazališta, koja su i globalno veæ nara koji su najave programa popratili op- ljudi – nekih pedesetak, u što su ukljuèeni desetljeæima zanimljiva, paradigmatski æe širnim èlancima, od Die Welta do utog cjelokupna tehnika, organizacija, prateæe posluiti za niz poticajnih razmišljanja o tiska kao što je Bild. Ukratko, zanimanje osoblje i umjetnièki tim. restrukturiranju europskoga kazališnog za ono što æu predstaviti u Hamburgu je sistema o èemu mi u Hrvatskoj, na alost, za mene, naviklu da sam u hrvatskom moemo samo sanjati. Dojuèerašnji gosti prostoru medijski prisutna samo tjedan Eurokaza, rodoèelnici inovativnoga kaza- dana godišnje, iznenaðujuæe veliko. Ono lišta osamdesetih i devedesetih, danas su što je isto tako zanimljivo jest i moja po- sa svojim grupama zauzeli èelne pozicije zicija, odnosno pozicija Kampnagela, u velikih kazališnih institucija, a slièno se odnosu na Deutsches Schauspielhaus i no- dogodilo i ovogodišnjim gostima Euroka- vog intendanta Toma Stromberga, èiju za. Sasha Waltz sa svojom plesnom gru- predstavu pozivam na ovogodišnji Euro-
li ne-manipulativni sustav?, postoji li slo- Casters. To æe biti tako èak i ako si iz Zag- sko stanje ne dopušta da platiš kotizaciju, boda izbora? reba. Bit æe vas minimalno sedam i maksi- postoji moguænost da Urbani festival Ako si spreman/a prihvatiti zadatak malno petnaest. Dobit æeš dnevni set in- pokrije taj trošak za tebe. koji pred tebe stavljaju Shadow Casters, formacija i uputa koji æe biti tvoje naviga- Sudionici bi trebali govoriti engleski, cijsko sredstvo za otkrivanje i izgradnju ali moguæi su i talijanski, švedski, francus- Shadow Casters. Iako æeš istovremeno ra- ki i hrvatski. diti s drugima, bit æe na tebi da pronaðeš Pošalji prijavu koja sadri tvoju biogra- Prijavite se! svoju kombinaciju elemenata danih u se- fiju, neku dokumentaciju o tvojim dosa- tu. Ako ti, dok ovo èitaš, u misao dolaze dašnjim radovima i kratki tekst o tvojim rijeèi “manipulacija” i “mistifikacija”, interesima za radionicu na adresu: ur- Urbani festival, Zagreb, poziva na moda bi trebao/la poèeti èitati ispoèetka [email protected] radionicu Shadow Casters u i onda nastaviti dalje. Primjenjuje se selek-
le da postoji to pamæenje, a novi- osim najopæenitijih fraza o de- Boo Kovaèeviæ odrao je onda da kroz svoj govor, kroz pravil- nari ne rade mnogo na tome da se mokraciji, trištu, Europi, mnogo sjajan govor, sasvim svje, ali u nost ili èistoæu (što se svelo jedi- to pamæenje uspostavi i odrava. manje idejnosti, “idejnog rada”. dobroj retorièkoj tradiciji i stoga no na izbjegavanje ne-hrvatskih Jedna od vanih uloga novinar- Ako se na idejama ne inzistira, izvrstan. Meðutim Savka Dabèe- rijeèi i ništa drugo) pokau svoju stva, ako ne i najvanija, je ta da èime onda puniti politièki disku- viæ-Kuèar govorila je referatski, pripadnost hrvatskoj naciji. S stalno podsjeæa što je netko prije rs? kako je navikla. Tu se vidjelo ka- obavezom se uvukao i novi strah Ivan Ivas govorio ili radio. – U prethodnom razdoblju ko je teško izaæi iz jednog mode- od greške – ovaj put i jeziène i ideološke. Buduæi da je nacionalizam ne- ka kulturna ideologija, on još vi- še mijenja odnos prema jeziku. Govornièki ethos Hrvatske Politièki diskurs miješa se s tra- dicijskim, umjetnièkim. Ono što je nekakva stvarna ili zamišljena Kad bi postojalo pamæenje, Danas su tendencije drukèije: ideološkim smjernicama bio je la mišljenja i govorenja. Poslije se baština, knjievna i sl. postalo je loši politièari imali bi manje brzo informiranje i brzo zabo- obiljeen ne samo leksik, nego u govor potpuno uvukla ideolo- sad relevantno za politièki govor. šanse da stalno iznova ravljanje, “pravljenje mjesta” za cijeli politièki govor. Nakon toga gija, koja nije bila socijalistièka, Govorite o tome da kada treba nove informacije. je došlo jedno kratko razdoblje, veæ ideologija dravotvornosti, posredovati izmeðu dvaju svje- uspijevaju – Kada bi postojalo pamæenje, nešto prije i poslije devedesete, odnosno nacije. U govornike hr- tova, staroga i novog, nastupa ci- loši politièari (oni koji rade za kada se sve otvorilo. Èak je i dr- vatskog jezika uvukla se obaveza jeli sustav tabua, zabrana, mit- sebe, a ne za zajednicu) imali bi avna televizija uspjela predstavi- skih biæa. Baš zato što se neke manje šanse da stalno iznova us- ti drukèiji govor. U novim okol- stvari moraju neupitno etablira- Sreæko Pulig pijevaju. nostima se lako moglo vidjeti po ti, kao npr. hrvatska drava, naèinu govora tko u novo doba Politièari nisu mnogo toga treba i narediti i Tvrdite da jezik politièara i Strah od greške spada, a tko ne: oni koji su nasta- zabraniti. jezik novinara bitno odreðuju Situacija je promijenjena s ob- vili govorom od prije izgledali su svjesni moæi i – Stoga vidim i odreðeni kon- javni, politièki i ideološki jezik. zirom na bivši socijalistièki poli- kao da nisu shvatili o èemu se ra- zamki govora tinuitet. U novoj situaciji u prvi Junak Moliéreove komedije Gra- tièki argon, jer je onda postoja- di. Sjeæam se nastupa Koalicije plan došla je potreba da se narod ðanin plemiæ kae, kada ga je la jaka ideologija, a danas je narodnog sporazuma u Ciboni. okupi oko ideje nacije, da se nap- uèitelj na to upozorio, da nije ravi drava i da se ona odri. Po- znao da cijeli ivot govori u pro- novno je postalo silno vano da zi. Koliko kod današnjih politi- se uspostave neki jaki simboli i èara postoji svijest o jeziku, koli- ritmovi. Kao idealni za to poslu- ko su svjesni da svojim govorom ili su elektronièki mediji, èiji ne prenose samo nekakve èinje- novinari lako podlegnu tome da nice, veæ i informaciju o sebi? uðu u taj politièki ritual i da ga – Svijest o tome je mala, ne sa- podravaju. mo kod politièara, veæ i kod veæi- ne govornika. Od politièara, pro- Mobilizacija medija fesionalnih govornika, oèekivalo Mediji mogu nacionalistièki bi se da bude veæa, jer je govor, mobilizirati, ali i graðanski de- odnosno jezik, glavni instrume- mobilizirati. nt, medij, njihova djelovanja. Svi- – Trebali bi prije svega graðan- jest o tome je veæa u nekim razvi- ski mobilizirati, no kao da je nji- jenijim zemljama, gdje je kultura hovo prirodno stanje da slue govora na višem stupnju, gdje ideološkoj mobilizaciji i, što ide postoji tradicija školovanja go- jedno s drugim, graðanskoj de- vora, pa politièari proðu kroz te mobilizaciji. Prelagano se u me- škole i u njima steknu svijest o dijima ulazi u jedan marširajuæi tome da trebaju slušati sebe i sustav. Ritmizacija govora moe druge i osvijestiti kakva se sred- znaèiti dvije sasvim suprotne stva u govoru upotrebljavaju. stvari. Ili je rijeè o poetizaciji, Hrvatski politièar ima malo svi- pokušaju stvaranja neèeg lijepog, jesti o tome da u govoru postoje ili o pokušaju uvlaèenja u neku i znakovi kojih govornik obièno ideologiju pomoæu rituala. Kada nije svjestan, a to nije dobro, jer se uspostavi neka ideologija ili ga obiljeavaju kao pripadnika neka religija, duhovni sustav, on- neke društvene skupine i poka- da on uspostavi svoju ritmizaci- zuju njegov karakter, retorièkim ju. Vano je da postoji ritam, ce- rjeènikom govoreæi – njegov go- remonijal, uravnjena govorna in- vornièki ethos. tonacija i ravnomjerno pulsira- Postoje politièari kojima se nje. Svi trebaju steæi dojam da je vjeruje i oni kojima se ne vjeruje. stanje stabilno, da jest politika – Preko jednog debelog sloja u rutinska djelatnost nadlenih govoru publika, odnosno biraèi, (profesionalnih) politièara. Po- vide trebaju li nekom vjerujovati ruka veæine obreda jest da je pos- ili ne. Malo toga ide kroz verbalni tignuto zajedništvo s drugim svi- sloj govora; i neuka publika lako jetom, višim biæima. U tom sus- osjeti iz ponašanja, naèina govora, tavu muèi me uloga novinara, kome treba vjerovati. Meðutim, kao strukture izmeðu nepolitièa- najvaniji dio cijele prièe je u to- ra (naroda) i politièara. Novinari me da biraè osjeti u kakvom su su mediji, oni su u medijima (tis- skladu rijeèi i ono što govornik kovnim, elektronièkim...), a go- radi; što je obeæao, a što napravio, vor je njihov medij. Poput ruske što je radio i govorio prije, a što igraèke matrjoške ili babuške: me- sada radi i govori. Politièari ne vo- dij u mediju, u mediju… Silno se namnoilo tih posredništava. A r. doc. Ivan Ivas proèelnik je Od- svako to posredništvo je vano, sjeka za fonetiku Filozofskog fa- jer svojim posredovanjem odre- kulteta Sveuèilišta u Zagrebu. ðuje konstrukciju (kogniciju, sli- Predmeti koje predaje su govor masovnih ku, shvaæanje) tih dvaju svjetova medija, retorika (za sve studente Filozof- izmeðu kojih posreduju. skog fakulteta), ortoepija, hrvatski dija- Nije dovoljno informirati. lekti, govorne vjebe. Èlan je uredništava Treba li informirati tako da to znanstvenih èasopisa Govor i Medijska is- izazove neku politièku aktivnost, traivanja. Predsjednik je Organizacij- da mobilizira javnost? skog odbora 4. znanstvenog skupa Istra- – Upravo to je glavna uloga ivanja govora, koji æe se odrati od 6. do medija koji bi htjeli da ih se zove 8. prosinca ove godine, s glavnom temom javnim. Kada se cijela politika – retorika. pretvori u ritual onda se izgubi Potkraj osamdesetih objavio je knjigu potreba za djelovanjem. Kada svi misle da je sve u redu onda su Ideologija u govoru (Filozofska istraiva- stvari stabilne i nema tenje ka nja, Zagreb 1988.), koja se bavila i (ta- promjenama, a to zapravo uvijek dašnjim) javnim govorom i politièkim odgovara onima koji su na vlasti. argonom. O politièkom govoru devede- Jer, u stabilnoj situaciji ni njih ne setih još nije napisao knjigu, no uèinio je treba mijenjati, a im je cilj, koji se neke predradnje u svojim znanstvenim pokušava ostvariti umjetnim pu- èlancima. Foto: Ognjen Alujeviæ tem. Uvijek me ponovno iznena- III/58, 21. lipnja 2,,1 7 di kako novinari lako pristanu da vezano. Preko jezika, govoreæi, kanoviæa i Momira Bulatoviæa. ne mogu opustiti i govoriti slo- Novinari – površne sveznalice slue tom cilju, koji ne bi trebao odraavamo i taj svoj sustav, svo- Sada su naši politièari i novinari bodno jer je pitanje hoæe li to bi- U uredništvu ste èasopisa Me- biti njihov. Opet se radi o ne-svi- ju konstrukciju svijeta. Pitanje je otvoreni i dobrohotni prema ti ideološki prihvatljivo. Meðu- dijska istraivanja. Danas je me- jesti, o èemu smo govorili na po- koliko je ta konstrukcija naša, a Ðukanoviæu. A treba se sjetiti tim, buduæi da novinari intuitiv- diologija hit. Na zapadu studenti èetku. Politièari nisu svjesni mo- koliko nam je nametnuta jezi- njihovih televizijskih nastupa u no znaju da, kada izvode te svoje masovno studiraju komunicira- æi i zamki govora. Ali, još veæa kom, obrazovanjem, medijima. vrijeme napada na Dubrovnik. U tekstove, ne smiju èitati sasvim nje i medije. Kod nas se to više opasnost je u tome da su novina- Opasnost od argona poèinje podjeli uloga u oscilatorskoj igri monotono, jer bi izgubili publi- prièa, no što postoji studij. Even- ri nesvjesni. Naši su novinari sla- onda kad se taj veliki jezièni sus- toplo-hladno Ðukanoviæ je bio ku, onda oni glume govor. Èita- tualno iz privatne inicijative i bo obrazovani, a posebno oni tav svede na jedan mali, ograni- oštar (bad guy), a Bulatoviæ blag nje s telepromptera (blesimetra) one nevladinih organizacija do- koji se obrazuju kao novinari. èen broj rijeèi, reèeniènih kon- (good guy). maskira se prozodijskim znako- lazi interes za prouèavanje vir- Oni èesto ne prime taj zanatski strukcija i govornih ritmova, što vima ivahne govornosti, ali koji tualnog prostora, novih medija. dio obrazovanja o svom temelj- znaèi i ogranièen broj misli, koje Glumljenje govora su èesto sasvim neprikladni tek- No, svijest o tome što su radio, nom mediju govoru, i o drugim govornik neprestano obræe, na Kada se informacija i mediji stu. Krivo dijele tekst u intona- televizija, i novine ne postoji. medijima u koje æe uæi govorom. koje se svede, koje ga zarobe, jer preplave obrednim govorom, cijske jedinice, krivo naglašava- Zašto? Baš zato lako uðu u politièki sus- nije svjestan kako ga govor moe pojavljuju se i govorne maske. ju… No, buduæi da i te znakove – Spomenuli ste izraz privatna tav ("strukture"), pa ili ostanu u odrediti. Ljudi se s jedne strane maskom ivahnosti neprestano ponavlja- inicijativa. To je upravo sluèaj s novinarstvu i slue se ritualizaci- štite, zaklanjaju se iza nje, a s ju, ipak proizvode monotoniju. Medijskim istraivanjima. To je jom, ili se nakon nekoliko godina (Zlo)upotreba simbola druge strane koriste ju kao legiti- Osim toga, maske govornosti zapravo privatna inicijativa. Niti takva sluenja jednostavno prik- Kada se govori o podkultura- maciju, formulu pomoæu koje se tom govoru pridaju obiljeja ri- je taj èasopis pokrenula neka in- lone nekoj stranci, i to uvijek na ma, veæina analitièara sklona je legitimiraju. Maska je uvijek ne- tualnosti, kvazipoetiènost i pate- stitucija, niti su se institucije sil- istaknutom mjestu. Ne znam ka- njihov argon, pa i cijelu simbo- ki znak i za ono što stoji iza mas- tiènu emocionalnost. Tako se no zainteresirale kada smo im ko je u drugim dravama, ali kod liku, ne samo govor, shvatiti po- ke, i ona nas odreðuje. spaja nespojivo: dogaðaj i obred. ponudili suradnju, nego je to bila nas je preèest sluèaj da novinari glavna urednica Nada Zgrabljiæ i iz novinarstva odu u neku stran- nas nekoliko koje je pozvala na ku. Novinari moraju biti blizu suradnju u uredništvo. Novac politike, dapaèe – u politici, ali ne nismo oèekivali, ali od Fakulteta na naèin da budu zainteresirana politièkih znanosti oèekivali smo strana za neku od politièkih stra- neki kutak (doslovce - èak ne ci- naka. Taj obrambeni mehanizam jelu prostoriju), gdje bismo kao trebalo bi u novinare neumorno uredništvo mogli djelovati. Mo- ugraðivati na studiju novinarstva. da bi se interes pojavio kada bi institucije (Sveuèilište, ministar- Govor nas odreðuje stva) pogurale tu temu. Moe li se uopæe u medijima Što se tièe fakulteta, to je isto kritizirati medije, stanje novi- bolna prièa. Imamo dva fakulteta narske svijesti, jezika? Je li to sa- novinarstva, ali oni nisu dobro mo problem obrazovanja ili je osmišljeni. Iako ima jakih razlo- potrebna i medijska raznolikost, ga da bude uz politologiju, da alternativa, koja æe pokazati novinari studiraju politološke drukèiju kvalitetu? predmete, trebalo bi razmisliti o – Sigurno jedno i drugo. Kao tome da se studij odvoji od Fa- što su velike strukture, fakulteti, kulteta politièkih znanosti,a da i uopæe obrazovne institucije, se vee uz Filozofski fakultet ili okoštale, pa im kao poticajna da bude potpuno meðufakultet- konkurencija dobro doðu alter- ski. Studij novinarstva je optere- nativne, institucije i razni izva- æen nastojanjem da se studente ninstitucionalni tipovi obrazo- nauèi ponešto o svemu, ostvaru- vanja, (koji imaju dosta uspijeha, juæi i potvrðujuæi poznatu kvali- Foto: Ognjen Alujeviæ i vani i u nas), tako bi i mediji fikaciju da su novinari površne trebali više paziti na osvješæiva- nje sebe samih, ali trebaju do- zitivno. Tako se pisalo da je mla- pustiti da se pojavi drukèiji, al- de s nesumnjivim oznakama ur- Novinari moraju biti blizu politike, dapaèe – u politici, ternativni mediji. baniteta, pop kulture, s marama- U svojoj knjizi Ideologija u ma i naušnicama, dokaz napred- ali ne na naèin da budu zainteresirana strana govoru citirali ste Adorna, koji nih vrijednosti koje promovira kae da fašizam moe naæi svoje hrvatska vojska, za razliku od za neku od politièkih stranaka utoèište u govoru. Zašto jedan predmodernih primitivaca. Iako argon moe postati tako opasan je na svim zaraæenim stranama kada se zatvori? bilo takve mladei. Mnogi nogo- – Maska i sama spada u sim- Dogaðaj se ne predstavlja kao sveznalice. To je loše stoga što – Postoje dva, protivna, pog- metni navijaèi, primjerice BBB, bole, ona je dio najranijih èovje- dogaðaj, nego kao prirodno sta- im se omoguæuje izgovor da ne leda na argon i oba su dobra, a direktno su sa stadiona otišli u èanstvu poznatih rituala. S jedne nje, politika se ne posreduje kao moraju ni u èemu biti struèni. U oni ovise o kojem se argonu ili rat. U tu malu sredinu nahrupila strane skrivanje, s druge sa- moguænost da se svi ukljuèe i tako koncipiranom studiju nema o kojoj vrsti argona govori. Je- je dravna ideologija, postrojila mooznaèivanje. elimo li biti vr- djeluju, nego kao ritual koji iz- vremena za neke predmete stru- dan je pogled na argon izuzet- ih i mobilizirala za ne baš sub- lo kritièni prema svakodnevnom vode samo nadleni – profesio- ke, recimo, za, da ih tako nazo- no afirmativan: po njemu je ar- kulturni dravni cilj. Kako je to govornom ponašanju, moemo nalni politièari. vem, medijske predmete. Novina- gon mjesto kreativnosti malih moguæe? reæi da veæina ljudi neprestano Postoje novinari poznati po ri su u tim znanjima neuki. Poz- grupa koje su jezièno aktivne i – Rijeè je je o upotrebi i zlou- nosi maske. Normalno je da se u tome što su "pjevaèi", kao Ivan nato mi je to jer sam predavao kreativne. Iz njega se regrutiraju potrebi simbola. U jednom tre- jednoj situaciji ponašaš na jedan, Trnski ili Branka Šeparoviæ. Pr- Kulturu govora na Studiju novi- u jezik novi oblici i znaèenja, pa nutku moe se neki znak, lik, u drugoj na drugi naèin. Navlaèiš vi opjevava povijest i vojske, narstva Fakulteta politièkih zna- se opæi jezik obogaæuje. To je is- predmet povezati s neèim pozi- masku pristojnosti, socijalnog druga ekologiju. nosti u Zagrebu. Sami studenti tina za argone koje govore tivnim i on to onda automatski smiješka, itd. No, nastojao sam – Trnski ispjevava epopeje i u su nezainteresirani, a na ruku im kreativci, skupine struènjaka ili obiljeava. Ali onda se pod tim demaskirati govorno ponašanje tome je majstor. Ali, oèekivali ide i Fakultet. Prošle je godine, skupine ivahnih mladih ljudi simbolom dogode stvari koje to u informativno-politièkim emi- smo da smo se riješili socijalis- naime, taj predmet izguran iz cu- koje povezuju neki zajednièki više nisu. Èim su se navijaèi sta- sijama i to baš novinara, univer- tièkih epopeja te da takav ton, riculuma. U doba kad se novinari interesi i radoznalost. Kada sam vili u slubu dnevne politike, zalnih posrednika. Maske koje kad je tema povijesna, više neæe- sve više izravno govorno obraæa- izrazito negativno govorio o progutao ih je ideološki oscila- sam istraivao vezane su za go- mo morati slušati. Kad se pjeva ju javnosti i kad su masovni me- argonu u središtu panje bio je torni stroj. Osciliranje je uobièa- vorne znakove, za najizrazitije o povijesti, to više nije ni mit diji postali najmoænija (i najod- politièki argon kao primjer jed- jena metoda ideologiziranja. U para-jeziène govorne znakove, (prièa), dakle – još je dalje od ra- govornija) škola jezika, komuni- nog izrazito nekreativnog argo- stalnoj vrtnji ideološki sustav koji nisu sasvim jezièni, a nisu ni cionalnoga govora. Uvijek je to kacijskih vještina i kulture uop- na, zatupljujuæega i ideologizira- kupi sve oko sebe i guta, pa se sasvim ne-jezièni. To što su pa- pouzdan znak ideologizacije, æe, to se, blago reèeno, ne èini juæeg, a zbog toga što je politiè- granice sustava samo šire, jer se ra-jezièni, znaèi da su na rubu koja katkad moe posluiti u pametnim. ki, i vrlo opasnog. argon smat- uzima drugima i prikljuèuje sebi. jednog i drugoga, pa su i intere- dobre svrhe, no èešæe je štetna. Novinarstvo je profesija koja ram ne samo sociolektom, nego Tako nastaju veliki idejni sustavi. santni jer su izmeðu. Kao što su Kod Branke Šeparoviæ je jas- je izuzetno zahtjevna i odgovor- i psiholektom, u smislu da je dio Kako djeluje ideološki oscilator- mediji izmeðu, tako su i ti zna- no da njezina intencija nije eko- na i stoga obrazovanju novinara govornikove psihe, mentaliteta ni sustav najbolje se vidi kad go- kovi, pa oni zapravo posreduju. loška, veæ dnevno-politièka. treba posvetiti posebnu panju. ili mentalnog sklopa. Tada posta- vornik, nesvjestan nedosljednos- Pokazalo se da ritam i intonacija – Ne bih rekao da je kod nje u Neprestano se provlaèi alterna- je jasnije da on ne samo da otkri- ti, govori suprotnosti. U socija- (prozodija) novinarskoga govo- prvom planu politika, u znaèe- tivna ideja - da se ukine novinar- va (oznaèava) èovjeka, veæ ga i listièkom ideološkom govoru je ra mnogo toga oznaèavaju, iako nju u kojem mislite. Naravno da stvo kao zaseban studij te da se odreðuje. Èovjek, umjesto da to dovedeno do apsurda. U istoj su maske. Njihova je prozodija je ekologija i politièka. Njezin za tu profesiju dodatno obrazu- slobodno govori svojim jezi- reèenici se moglo za nešto èuti prije svega znak èitanja. Novinar prilièno naporan stil umanjuje ju oni koji završe druge fakulte- kom, biva govoren. da je istodobno dobro i loše. Uo- u elektronièkim medijima paniè- vrijednost ideja koje eli preni- te. To moda nije loša ideja, jer Jezik je apstraktan sustav koji bièajena fraza je bila otprilike: no je ovisan o pisanom tekstu, jeti. No, i to je primjer kako bi se poveæala vjerojatnost da nas odreðuje, ali koji nam i po- “Postignuti su izuzetni rezultati, jer jednostavno ne moe dopus- nesvjesnost naèina govora moe novinari budu barem u neèemu mae da organiziramo misli. Od ali još postoje pojave i tendenci- titi da mu se dogodi neka greška. ugroziti govornikov cilj. Govor- struèni. No, ne bi trebalo odus- pojedinca ovisi koliko æe ga krea- je...” To je model oscilatorne re- Taj tekst je višestruko proèeš- nik mora biti odgovoran za tu tati od posebnog studija, s mno- tivno upotrebljavati, a koliko æe, èenice s kojom govornik uvijek ljan, provjeren, i tu se ne smije ideju, odgovoran plemenitom go komunikoloških i specijalis- dopustiti da sustav upravlja nji- ne stoji na sigurnom, oscilira- ništa promijeniti. Panièna ovis- cilju. A svoju odgovornost po- tièkih medijskih kolegija, s ma- me. Jezik i ideologija su dva veli- njem okuplja pristaše i kritièare. nost o tekstu znak je silne neslo- kazat æe tako da ideju zastupa nje predavanja i više seminar- ka supersustava koji djeluju po- Uzmimo još i primjer Mile Ðu- bode u našim medijima. Ljudi se uvjerljivo. skog rada i vjebi. 8 III/58, 21. lipnja 2,,1.
nezavisnost, na alost, predvoðena ljudi- prostora. Kad je zakljuèio da je borba pro- bini kad je na utuk apologetske tvrdnje ma koji ne samo da nisu imali razumijeva- tiv nacionalizma vanija za narodnu slobo- reimlije, koji je uporno ponavljao kako nja za prednosti liberalno-demokratskog du od vanjskih izazova, kad je osudio poli- se sad ipak po prvi put govori hrvatskim sustava i nacionalne trpeljivosti, nego su tiku podjele Bosne i poptisao pismo za jezikom, po prvi put pjeva Lijepa naša, po povrh toga eljeli ostvariti monopol nad opoziv ondašnjega dravnog vodstva, kad prvi put èita hrvatska povijest, replicirao otprilike ovim rijeèima: "Èudno, ja sam uvijek govorio hrvatskim jezikom, uvijek pjevao Lijepu našu, makar u Gradiški, uvi- jek èitao hrvatsku povijest, onoliko koli- ko su povijesne knjige bile dostupne..." I doista. Isto kao što je obitelj Brendana Gotovac danas Bchana imala pravo sjediti dok se svira ir- ska himna The Soldier Song, tako je Goto- Govor s osnivaèke skupštine instituta Vlado Gotovac Ivo Banac
rošlo je gotovo pola godine otkad smo se oprostili od Gotovca. Gubi- tak se danimice ukazuje veæim i to ne samo zato što èitavi prostori javne dje- latnosti jednostavno više nisu odreðeni njegovom odluènom pojavom. No, Go- tovac je bio jedinstven ne samo po tome što je radio i govorio nego i po tome što je predstavljao. On je u doslovnom smis- lu, u jednom kritiènom razdoblju, postao most izmeðu hrvatske prošlosti i buduæ- nosti. Predstavljao je, naime, jedan nedov- ršen put koji nas je jedini mogao – i još uvijek moe – izvesti iz kolektivistièkih ruševina 20. stoljeæa. Gotovac je sazrijevao u traumatiziranim okolnostima nakon rata i revolucije. Uhi- æenja roditelja, izbacivanje iz škole, krajnje siromaštvo Zagore, dijelovi su njegove imotske mladosti, koja æe u akademskom i intelektualnom Zagrebu pedesetih godina biti odreðena prema pojedincu kao negaci- ji dravne moæi. No, kolikogod se Gotov- èeva pobuna protiv komunistièkoga kolek- tivizma oèitovala personalistièkim filozof- skim i pjesnièkim pravcem, on ni za jedan trenutak nije zapostavio odgovornost pre- ma domovini i narodu. Njegovi Autsajder- ski fragmenti predstavljaju najsnaniju in- telektualnu predstavku za hrvatsku slobo- du u razdoblju uoèi reformnog pokreta 1971. godine. Stoga i ne iznenaðuje da je njegov doprinos Matièinu Hrvatskom tjed- je nasuprot politike oportunizma osnovao vac zasluio povlasticu prezira prema sit- niku, toèno prije trideset godina, u ondaš- Liberalnu stranku bez nacionalnog pred- nim trgovcima hrvatskim bolom. On je njem krugu reformne inteligencije bio od- Gotovèeva obrana i znaka, tek onda je dovršio jednu logiènu ne samo radio i pisao za Hrvatsku. On je luèujuæi. konstrukciju bez presedana u recentnoj za nju ne samo robijao. On je našu Hrvat- nepravedna osuda uzdigli hrvatskoj politièkoj povijesti. sku redefinirao. Zato su i sva naša nasto- Put liberalne demokracije Vlado Gotovac je ivio u slobodi. janja uvijek u njegovu znaku. Što vrijeme Reformni se pokret kretao unutar šire- su ga do prvenstva u Premda su se klerici pokatkad ponašali bude više prolazilo ta æe èinjenica biti sve ga okvira samoupravnog socijalizma – re- hrvatskom disidentstvu kao da obiène vjernike moraju podsjetiti izvjesnija. dizajnirane slubene ideologije – što je u da je Gotovac ipak katolik, njegovo je kr- ondašnjim okolnostima jedini mogao legi- šæanstvo bilo saeto u Augustinovu na- * Oprema teksta redakcijska timirati rastuæa traenja hrvatskoga druš- putku: "Ljubi i radi što hoæeš". Nikad ne- tva. Zato je i Gotovac na suðenju 1972. go- hrvatskim rodoljubljem. Stoga i ne izne- æu zaboraviti njegov nastup na jednoj tri- dine posve iskreno zastupao socijalizam naðuje da su poduzeli sve mjere kako bi kao etièko naèelo, i to upravo protiv dirigi- upravo Gotovca ocrnili kao èovjeka koji ranih sudaca i njihovih partijskih naredbo- se odmetnuo od naroda, koji u narodu vi- davaca, kojima je ideologija socijalne prav- di krdo, koji narod eli mijenjati, a ne sli- U duhu de bila tek isprika za neogranièenu vlast. I jediti, kao da je narod bio subjekt njihovih dok ga je poslijekaraðorðevska titoistièka manipulacija. Tako je èovjek koji je najis- vrhuška teretila i brutalno osudila kao na- krenije gorio narodnim gnjevom protiv cionalista i zavjerenika on je svakom svo- miloševiæevsko-kadijeviæevskih kreatura Gotovèeva djela jom rijeèju i svakim svojim postupkom do- postao objektom prljavih objeda. Jedan je kazivao svoju privrenost nacionalnoj rav- nesretnik, koji danas za mrtvoga Gotovca Milan Pavlinoviæ javili i ministar Antun Vujiæ, Sreæko Li- nopravnosti i pozitivnim ustavnim naèeli- ima i po koju lijepu rijeè, u to vrijeme na- povèanin i slovenski knjievnik Neno ma. Zato je i njegovo tamnovanje, kao i pisao monstuozan èlanak pod naslovom prostorijama Matice hrvatske 7. Taufer, kao poèasni èlan Instituta. Osni- ono njegovih drugova, predstavljalo, ba- Matica hrvatska – filozofija srpska. Ne tre- lipnja odrana je javna Osnivaèka vanjem Instituta Gotovèevo multidiscip- rem što se Hrvatske tièe, poèetak kraja ba ni spominjati da su oni koji su 1996. skupština Instituta Vlado Gotovac. linarno djelo dobit æe pripadajuæe mjesto jedne ideologije i jednoga dravnog okvira. godine, u Puli, organizirali napad na Go- Za predsjednicu Instituta izabrana je nje- u hrvatskoj znanosti i kulturi. Gotovèeva obrana i nepravedna osuda tovca, još uvijek utjecajni graðani. Ipak, gova supruga Simona Sandriæ-Gotovac, a uzdigli su ga do prvenstva u hrvatskom di- tee je objasniti zašto pojedina toboe za izvršnu direktoricu Andrea Feldman. sidentstvu, ali su takoðer potakli i njegova vodeæa pera hrvatske knjievnosti i danas Èlanovi izvršnog odbora su: Ivo Banac, nova intelektualna usmjerenja. Krah soci- ustraju u širenju klevete da je Gotovac Erica Krpan, Jasmina Prica, Josip Goto- jalistièke ideje poslije Karaðorðeva, poptu- 1967. "prvi odnio Deklaraciju u Beograd i vac, Anðelko Runjiæ, Anita Malenica i Si- no srozavanje i istrošenost komunistièkog prvi upoznao beogradske pisce s njezinim bila Petlevski. Inicijativa za osnivanje In- projekta, omoguæili su Gotovèevo traganje sadrajem, nakon èega su (toboe) mogli stituta potekla je od gospoðe Sandriæ- za alternativnim putovima, što ga je nemi- tako promptno objaviti svoj Predlog". Gotovac i elje prijatelja Vlade Gotovca novno odvelo putem liberalne demokracije da nastave njegovo djelo. Svrha je Institu- i oivljavanja hrvatskoga liberalizma. Za Redefinicija Hrvatske ta prikupljanje, istraivanje i prouèavanje njega su ta naèela bila nerazdvojna od hr- No, premda su napadi na Gotovca bili njegova knjievnog, esejistièkog, pjesniè- vatske nacionalne emancipacije. Štoviše, izuzetno bolni, oni nisu bili i beskorisni za kog, filozofskog, kritièarskog, novinar- bio je veliki optimist glede podrške hrvat- njegovo daljnje idejno sazrijevanje. On je u skog, politološkog i oratorskog djela. In- ske inteligencije i šire javnosti jednoj tako borbi s jednim beskrupuloznim reimom i stitut æe poticati i znanstveno i struèno zreloj i dokazanoj politièkoj platformi. njegovom ideologijom bitno razvio kritiè- usavršavanje mladih struènjaka i studena- Stoga je prijelazno razdoblje od 1989. do ku misao prema hrvatskom kovencional- ta u duhu Gotovèeva djela. Osnivaèkoj 1990. godine doèekao u velikim oèekiva- nom samorazumijevanju. Ne da je Goto- skupštini prisustvovali su i predsjednik njima, meðu utemeljiteljima Hrvatskoga vac ikad patio od predrasude da je sve hr- Republike Stjepan Mesiæ i gradonaèelnik socijalno-liberalnog saveza, a kasnije i vatsko nuno dobro ili opravdano. No, Milan Bandiæ, koji je osigurao buduæi stranke HSLS. pravila su kolektiviteta imala odreðenog prostor Instituta, te mnogi uglednici iz Hrvatsko je osamostaljivanje i borba za uèinka i za njegovo poimanje politièkog kulturnog i javnog ivota. Pismeno su se III/58, 21. lipnja 2,,1 9
djelo nije na pravi naèin predstav- se i velikodušnosti donatora iz rad pridonijeti razvoju liberalnih cije u Hrvatskoj rijetkost, a pos- ljeno u hrvatskoj kulturi i zna- razlièitih društvenih grupa koje ideja, otvorenosti i “ozdravljenju” tojeæe su prilièno ogranièene u nosti, i to je naš prvi poticaj. imaju interesa pomoæi našem In- hrvatskoga društva. elimo podi- djelovanju. No, postoji i jedan drugi, po stitutu. Naravno, trait æemo po- æi opæu kvalitetu i politièke, a po- Koji poslovi oèekuju vas kao sebno graðanske kulture u duhu izvršnu direktoricu? liberalizma kako ga je razumije- – Gospoða Gotovac je pred- Andrea Feldman, izvršna direktorica Instituta Vlado Gotovac vao Vlado Gotovac. Dakle, nema sjednica Instituta i ona se zavid- direktne veze ni u financijskom nom energijom i posveæenošæu niti u “programatskom” smislu prihvatila tog posla, kako bi na izmeðu LS-a i Instituta. No, ite- najbolji moguæi naèin brinula o Otvaranje zatvorenih pitanja kako nam je stalo da se otvaraju ostavštini Vlade Gotovca. Kao neke teme koje æe biti moda za- izvršna direktorica imam, narav- elja nam je da nimljive i za politiku. no, mnogo zaduenja od kojih æe moæ od razlièitih inozemnih fun- Kako procjenjujete buduænost najvanija biti koordinacija rada valorizacijom Gotovèeva dacija. Veæ smo u kontaktu s me- razvoja civilne scene u Hrvat- Izvršnog odbora i gospoðe Goto- opusa pridonesemo ðunarodnim zakladama koje fun- skoj? Kakve su perspektive alter- vac, predstavljanje Instituta u jav- promjeni graðanske i kcioniraju kod nas. U krajnjoj li- nativnoga visokog obrazovanja? nosti te davanja naèelnog i artiku- politièke kulture u niji, za odreðene kompatibilne – Razvoj civilnog društva je liranog smjera u radu. Jedan od projekte obratit æemo se minis- apsolutno nemoguæ bez temelji- prvih zadataka bit æe objavljivanje Hrvatskoj tarstvima znanosti i tehnologije i tog i iznova struktuiranog razvo- nekoliko zbirki Gotovèeve poezi- kulture. Što se tièe mladih ljudi, ja humanistièkih znanosti. To je je na talijanski i engleski jezik. U nadamo se da æe se upravo iz do- bilo pomalo zanemareno jer je u pripremi je i vrlo zanimljiv proje- Milan Pavlinoviæ nacija naših velikih poduzeæa i procesu tranzicije naglasak udru- kat: objavljivanje razgovora s Go- dobrotvora omoguæiti financira- ga koje se bave razlièitim aspekti- tovcem koje æe urediti Zlatko Kako je došlo do osnivanja In- nje studenata i struènjaka. ma civilnog društva bio više na Madar do kraja godine. stituta Vlado Gotovac? aktivizmu nego na istraivaèkom – Do ideje o osnivanju Institu- Otvaranje i ozdravljenje pristupu problemima. Èini nam Otvorena pitanja hrvatskoga ta došlo je na poticaj i uz izuzet- U Zapadnoj Europi uobièaje- se kako je vrijeme da se to ispravi disidentstva no zalaganje gospoðe Simone meni mnogo zahtjevniji cilj: da na je praksa da svaka politièka jer smatramo da dobre ideje i Poèinjemo i s pripremama Sandriæ-Gotovac, koja je okupila valorizacijom Gotovèeva opusa stranka ima svoju zakladu, èiji je dobri projekti korisni za razvoj znanstvene konferencije posve- prvenstveno Gotovèeve prijatelje, pridonesemo promjeni graðanske rad namijenjen u istraivaèke i demokracije i tolerancije nisu æene tridesetoj obljetnici Hrvat- ljude koji su u razlièitim fazama i politièke kulture u Hrvatskoj, obrazovne svrhe. Kako u tom moguæi bez sustavnog istraiva- skog proljeæa. Moj je zadatak njegova ivota bili uz njega i koji što smatramo da je izuzetno bit- kontekstu vidite rad Instituta? nja. Bez otvorenosti prema zem- okupiti sudionike tog vremena su, poput nje, osjetili potrebu da no. Osnivaèka skupština, javnog i Moe li se reæi da je Institut Vla- ljama tzv. starih demokracija i koji æe kao svjedoci pruiti za- se nakon njegove smrti oèuva otvorenog tipa, stilom kojim je do Gotovac dio programa Libe- prema razvoju znanosti u tim sre- nimljive informacije o toj temi. njegovo naslijeðe. Rijeè je o grupi organizirana i voðena, na ozbilj- ralne stranke? dinama, posebno u Americi, vrlo Okupit æemo mlade znanstveni- intelektualaca, znanstvenika, um- noj, kulturnoj i graðanskoj razini, Zadatak Instituta bit æe znan- æe se teško dobro razumijeti naše ke koje taj problem zanima teo- jetnika, knjievnika i politièara pokazala je na koji naèin Institut stvene analize, rasprave i objavlji- potrebe. rijski, kao politièka i teorijska te- koji su tijekom Gotovèeva ivota eli biti prisutan u hrvatskoj jav- vanje rezultata rada koji æe se iz ma, i koji æe biti u stanju odgovo- bili dijelom njegova kruga. Osim nosti. perspektive i liberalne demokra- Briga o ostavštini riti na neka od otvorenih pitanja èlanova Izvršnog odbora osnivaèi U kojem æe opsegu Institut cije baviti društvenim, politièkim Smatramo da je mjesto našeg hrvatskoga disidentstva. To je ve- i prvi donatori su i Asim Kurjak, funkcionirati kao zaklada? i intelektualnim problemima eu- instituta logièno, jer æemo raditi lika tema koja zasigurno zahtije- Èedo Prica te Ante Tukiæ. Tako- – Što se tièe oblika djelovanja, ropskih društava, naroèito druš- na dva kraja. S jedne strane, nam- va više od jedne konferencije. ðer bih eljela poruèiti javnosti, smatramo da postoji velika potre- tava u tranziciji. Institut je nevla- jeravamo pomagati razvoj Hrvat- Vidjet æemo da se taj povijesni pogotovo javnosti koja èita Za- ba u našoj javnosti da se podupre dina, nestranaèka i nepolitièka in- ske u smjeru tolerantnoga, otvo- trenutak izuzetno slabo pozna. rez, do koje nam je posebno stalo, rad mladih znanstvenika zainte- stitucija, i bez obzira na veliki renog i europski orijentiranog Disidenti u Hrvatskoj nisu bili ljude koje zanima ovakav oblik resiranih za rad iz ove perspekti- doprinos koji je Gotovac dao kao društva. S druge strane se stoga istih uvjerenja niti su se zalagali rada, da nam se pridrue kao èla- ve. Drimo da je vano podupira- osnivaè i predsjednik Liberalnoj nadamo ivoj komunikaciji s me- za istovrsne ciljeve. Stoga æe se novi Instituta i svojom energijom ti nastojanja mladih da se bave ne stranci, rad Instituta je potpuno ðunarodnim institucijama sliènog radovi u drugom dijelu skupa od- i idejama unaprijede naš rad. samo djelom Vlade Gotovca, ne- odvojen od nje. Dakako, neki na- tipa. Institut æe, onako kako ga ja nositi na istraivanja pojedinih go da afirmiraju one vrijednosti ši istaknuti èlanovi su istovreme- zamišljam, biti strukturiran nalik istaknutih disidenata, kao i na Kulturna i graðanska razina koje je Gotovac èitava svog ivo- no i èlanovi ili simpatizeri LS-a, onome što se u Americi zove “in- problematiziranje pojedinih te- Èime æe se baviti Institut Vla- ta branio. To su vrijednosti slobo- što je njihovo graðansko pravo. stitute for advanced studies”, ia- ma: odnos disidenata i Crkve, do Gotovac? de, poštivanja prava pojedinca i U radu se neæemo baviti dnev- ko nismo i ne moemo biti sveu- odnos komunistièkih vlasti i disi- – Naša prvobitna namjera je da novog naèina promicanja nacio- nom politikom, nego onim što èilišna institucija. No, mislimo da denata, mjesto intelektualca i se posvetimo skupljanju, sreðiva- nalnih, kulturnih i znanstvenih nam se èini vanijim, a to je da se postoji potreba za jednim prosto- umjetnika u disidentskom pok- nju, prouèavanju i objavljivanju interesa. Koliko æe nam financij- cjelokupna razina hrvatskog rom na kojem æe se ljudi, na razi- retu. To je projekat koji je izuzet- ostavštine Vlade Gotovca kao ske moguænosti dopuštati, bit æe društva, a onda i naše politièke ni poslijediplomskih studija, bavi- no bitan i vano je da se obavi do pjesnika, filozofa, govornika i li- nam izuzetno vano poticati mla- kulture, kvalitetno usmjeri i hrani ti i raspravljati o odreðenim te- kraja godine, vjerojatno u prosin- beralnog politièara. Institut æe se de ljude na rad u vrlo širokom informacijama i idejama koje æe mama. U tom smislu æemo orga- cu, negdje oko datuma kada æe- baviti i istraivanjima koja æe kao spektru humanistièkih znanosti. proizaæi iz rezultata našeg rada. nizirati seminare, rasprave, kon- mo obiljeiti prvu godišnjicu svoje ishodište imati njegovo um- Financijska pomoæ æe prvenstve- Nismo institut koji bi bio vezan ferencije, okrugle radne stolove smrti Vlade Gotovca i istovreme- jetnièko, filozofsko i politièko no dolaziti od èlanova Instituta uz LS ili bilo koju drugu politièku na razlièite teme. Smatramo da je no na pravi naèin potaknuti novu djelo. Smatramo da Gotovèevo koji æe plaæati èlanarinu. Nadamo stranku, ali smatramo da æe naš to dobar put, jer su takve institu- interpretaciju tog vremena.
edino naselje u Hrvatskoj s potenci- Rat je ostavio posljedice iako su one Posljednji veliki iskorak u kulturološ- nu, Beèu ili Amsterdamu. Zagreb danas, jalom kakvog-takvog srednjoeurop- danas manje od posljedica koje je ostavila kom smislu ka GRADU u europskom na alost, ima sve manje graðana, a i po skoga gradskog središta neprovinci- pretvorba i teoretièari poslovne filozofije smislu rijeèi imao je Zagreb poèetkom samoj arhitekturi postaje sve manje grad. jalnog sadraja suoèava se s kroniènim po- dot’raj ot’raj. osamdesetih. Svašta je bilo u zraku: od dje- Ulice su više nego uske, promet je umr- kušajima deurbanizacije. I, naravno, gura- vojaka koje su se ljubile u zraku do kazališ- tvljen, a interpolacije samo nagrðuju um- nja unatrag kako bi se svako komunicira- Najezda tamburica nih predstava u Lapidariju i alternativne jesto da oplemenjuju prostor. nje sa srednjoeuropskim okruenjem Danas se Zagreb guši u moru dotrajalih scene u Kulušiæu. I sve je to odjednom po- Ako se Zagreb eli funkcionalno os- zaustavilo pod geslom – bolje prvi u selu automobila koji se nemaju gdje parkirati sustalo, zamrlo i kao da se grad hibernirao. posobiti za ivljenje dostojno èovjeka nego trideset i treæi u gradu. onda je neophodno, i to odmah, zausta- U prošlom stoljeæu Zagreb se teško no- viti svaku daljnju divlju gradnju, i odre- sio s provincijalnim naslijeðem ostavlje- diti pojas zelene površine kako se zgrade nim od Beèa i Pešte, ali je sve to manje-više Kratko i jasno ne bi uvaljivale na svaki kvadrat slobod- izgurao dok ga nije pritisnuo Beograd na- ne površine. Javne garae svakako treba kon 1918. godine. I tu se Zagreb nosio i na Sindromi deurbanizacije poèeti graditi bez obzira koliko to bilo bankarsko-financijskom polju, kulturnom skupo jer je to jedino rješenje da grad ne i bilo kojem drugom, ali je ipak zbog poli- Rat je ostavio posljedice iako su one danas postane iskljuèivo parkiralište. Jednako tièkih pritisaka napredovao sporije. Beog- kao što je Pariz riješio probijanje pro- rad se pribliavao financijsko-bankar- manje od posljedica koje je ostavila pretvorba i metnica morat æe i Zagreb, jer veza sje- skom, a Zagreb je ostajao nedodirljivo in- teoretièari poslovne filozofije dot’raj ot’raj ver-jug kao i istok-zapad dovoljna je, ali dustrijsko središte. Razdoblje kad je Zag- Pavle Kaliniæ samo za grad od nekih dvjestotinjak ti- reb bio ping-pong loptica izmeðu Rima i suæa stanovnika. Nije daleko dan kad æe Berlina bolje je zaobiæi jer nema nièega èi- jer za to jednostavno nema dovoljno mjes- Najezda tamburica, harmonika i gusli stig- se morati spojiti i stara i nova Branimiro- me bi se trebalo ponositi. Razdoblje iza to- ta. A svakodnevno broj parkirnih mjesta la je uoèi rata s HDZ-om, nacionalnim mi- va ulica, kao i dan kad æe se Draškoviæe- ga imalo je svojih tamnijih i svjetlijih tre- dodatno se smanjuje saðenjem metalnih tovima i ratom u dvorištu koji je u kom- vom iæi preko mosta u Novi Zagreb. nutaka i mnogo njih izmeðu. Ipak, Zagreb stupiæa, a da se istovremeno ne gradi nijed- plotu pokušao deurbanizirati Zagreb. Ipak, najveæa i najneodlonija investicija je figurirao kao jedno od rijetkih mjesta iza na nova javna garaa ni nadzemna, a još svakako je i premošæivanje Ilice i Vlaške eljezne zavjese gdje je postajalo odreðeno manje podzemna. Zapadna Europa riješila Grad bez graðana? prema sjeveru. Dokle god se to ne pro- okruenje koje je izlazilo iz okvira mar- se na stotine tisuæa dotrajalih automobila Zagreb trenutaèno nema ni kazališta, vede grad æe se gušiti u sporom i skupom ksistièko-lenjinistièkog pogleda na svijet. prodavši ih siromašnoj braæi s Istoka za ko- ni nogometnog stadiona ni nogometne ili prometu. Sveuèilište je imalo ugled i izvan dravnih je je automobil još statusni simbol. Ne sa- košarkaške ekipe, koji bi u Europi mogli Ostali elementi grada koji su zakrlja- granica. Industrija se širila, osobito prera- mo da su zapadnjaci uspjeli dodatno zara- predstavljati vrhunsku kvalitetu. li u jednom novom ozraèju sigurno æe se ðivaèka, Zagreb je rastao dobivajuæi kon- diti izvozeæi krntije nego su i saèuvali Nema Zagreb ni ulica, trgova, muzeja razigrati od postojeæih potencijala kao i ture grada srednje velièine. prostor u vlastitim otpadima. koji mogu stajati uz bok Parizu, Londo- od ljudi koji æe doæi izvana. 10 III/58, 21. lipnja 2,,1.
je Bosanski institut (The Bosnian Projekta sakupljanja bosanskih znanstvenih radova razmatrao Institute) iz Londona; voditelj rukopisa (Andras Riedlmayer, pogled na Bosnu iz perspektive skupa bio je Noel Malcolm, a su- Sveuèilište Harvard), jednog iz cjelokupne strukture Osman- dionike je pozdravio gvardijan sa- niza poduhvata na obnavljanju i skog Carstva, dok je drugi dio prikazao osmansku organizaciju vlasti unutar Bosne (Behija Zla- tar, Hatida Car-Drnda, Amina Pogled u Osmansku Bosnu Kupusoviæ). Pri tome su zahva- æeni i razlièiti slojevi tematike, s obzirom na vremensko razdob- Skup Osmanska Bosna, lje – više od èetiri stotine godi- Franjevaèki samostan na, koliko je Bosna bila dijelom sv. Ante, Sarajevo, 8. i 9. tog carstva. lipnja, 2001.; organizator Zemljopisni spisi, defteri, The Bosnian Institute, gusarenje… London Kako su Osmanlije doivlja- vali Bosnu, i opæenito teritorije osvojene u jugoistoènoj Europi Maja Lovrenoviæ na poèetku 14. stoljeæa, moe se djelomièno pratiti po osman- OSMANSKA “ odio sam se u Rumunj- skim zemljopisnim spisima skoj, u obitelji koja je pri- (Rhoads Murphy, Sveuèilište BOSNA padala turskoj nacional- Birmingham), koji u najranijem noj manjini. Odrastao sam u sre- razdoblju to podruèje navode dini u kojoj se govorio rumunjski, tek kao “sjeverne krajeve”, a èi- bugarski, turski jezik. Ipak, cijelo tanjem radova osmanskih auto- stoljeæa i status Bosne unutar to vrijeme èesto su mi govorili, Sarajevo - Careva damija i Gazi Husrev - Begova biblioteka ra i putopisaca koji su bili u Osmanskog Carstva. èak i prijatelji: 'Eh, ti, Turèine!', mostana fra Petar Anðeloviæ. rekonstruiranju uništenih zbirki, Bosni (Snjeana Buzov, Sveuèi- Pitanja metodologije i inter- pogrdno kao da sam neki stranac, i Projekt Bab-I Bosnia (Mark lište Michigan) moe se pratiti pretacije bila su takoðer dijelom nametnik. Kasnije, kad je moja Orijentalni rukopisi, kronike, Pinson, Sveuèilište Harvard) ko- kako se ta percepcija vremenom rasprave o demografskoj slici os- obitelj morala otiæi u Tursku, nji- franjevci… ji se odnosi na lociranje i pretra- diferencirala. U raspravama je manske Bosne, prilikom prikaza hove vlasti su mi htjele dati prezi- Ovaj dogaðaj okupio je dva- ivanje bibliografije za prouèava- velika panja posveæena pitanju jedne komparativne studije nje- me po Rumunjskoj. I tako sam u desetak najrelevantnijih povjes- nje bosanske osmanistike. Prika- interpretacije pojedinih izvora i zine demografske historije Turskoj, koja je trebala, navodno, nièara i struènjaka èiji rad je ve- zana je i kronika bosanske turko- moguænostima njihovih novih (Machiel Kiel, Sveuèilište Utrec- biti moja prava domovina, za njih zan za izuèavanje Osmanskog logije (Ekrem Èauševiæ, Filozof- išèitavanja. Temeljni izvori za ht) i radova o demografskom ostao Rumunj. Odbio sam to pre- Carstva i graðe iz tog razdoblja. ski fakultet u Zagrebu), a s njo- saznanja o osmanskom razdob- stanju u Bosni u 19. stoljeæu (Ke- zime i sam sebi dao ovo sadašnje Skup je otvoren prikazom povi- me i doprinos bosanskih franje- lju jesu registarske knjige, defte- mal Karpat, Justin McCarthy, – Karpat. Kad su me pitali zašto, jesti Orijentalnog instituta u Sa- vaca, koji u 19. stoljeæu objavlju- ri, u kojima su se vodile razlièite Sveuèilište Louisville). Znan- rekao sam: 'Karpati su tu bili prije rajevu (o èemu je govorio Behija ju gramatike i organiziraju teèa- evidencije, od poreza do popisa stveni rad o osmanskom odnosu Rumunjske'. Tek kasnije, u Ame- Zlatar) i današnjeg stanja njego- jeve turskog jezika. stanovništva. Prouèavanjem prema gusarenju na Jadranu (Su- rici, mogao sam postati pravi Tur- vih zbirki orijentalnih rukopisa Cilj skupa Osmanska Bosna deftera moguæe je u velikoj mje- raiya Faroqhi), utemeljen na èin, a to znaèi – musliman, liberal, (Lejla Gaziæ). Institut je, uz Na- bio je formiranje meðunarodno- ri rekonstruirati strukturu os- prouèavanju istambulskih i vene- republikanac…”. cionalnu biblioteku, bio jedna od ga znanstvenog okvira, unutar manske vlasti, a kroz to i druš- cijanskih arhiva, majstorskom Ovu autobiografsku slièicu, u prvih meta na samom poèetku kojega æe vana pitanja i neural- tvenu strukturu na odreðenom interpretacijom i oivljavanjem kojoj se krije èitav jedan andriæev- opsade Sarajeva, kada je preko giène toèke bosanske, a i osma- podruèju, no tu se u interpreta- arhivskih dokumenata, vrlo je ski roman, isprièao je Kemal Kar- noæi zapaljivim granatama uniš- nistike opæenito, moæi biti pre- ciji nameæu pitanja metodologi- plastièno predoèio slojeviti od- pat (Sveuèilište Wisconsin), pov- ten najveæi dio vrijednih zbirki i cizirane i diskutirane s veæim je i komparativnog pristupa nos Porte i Signorie te ujedno jesnièar meðunarodnog ugleda, dokumenata pisanih na arap- moguænostima struènih glediš- (Nenad Moaèanin, Filozofski nagovijestio slièan skup, koji æe jedan od sudionika sarajevskog skom, turskom i perzijskom je- ta. Povjesnièarski radovi nasto- fakultet u Zagrebu), koja su od se pod nazivom Socijalna i gospo- skupa Osmanska Bosna, odrana ziku te alhamijado tekstova. Na jali su pokriti razlièite aspekte kljuène vanosti za dvije velike darska povijest Osmanskog Car- 8. i 9. lipnja u franjevaèkom sa- skupu su predstavljena su dva osmanskog razdoblja u Bosni s teme bosanske osmanistike – is- stva odrati u Dubrovniku u ko- mostanu sv. Ante. Organizirao ga projekta – dosadašnji rezultati dva aspekta, pa je jedan dio lamizaciju u drugoj polovici 16. lovozu ove godine.
Zapada, kako bi se zajednièkim nje Republike Hrvatske. Koja je vatskoj je dosta dobar. On ima, naporom došlo do veæih rezul- vanost prouèavanja osman- naravno, svojih teškoæa, neraz- tata. Krupni problem histo- skog razdoblja na podruèju Hr- riješenih pitanja, i ona se u riografije orijentirane na os- vatske? Ukupni problem praksi svode na status studija – Sve, ili gotovo sve što je re- historiografije turkologije na Filozofskom fa- Nenad Moaèanin, povjesnièar èeno na ovom skupu, odraava kultetu u Zagrebu, koji postoji se u veæoj ili manjoj mjeri i na osmanskog od 1994. godine. Potrebno je hrvatsku povijest, u razdoblju uèiniti neke stvari oko ekipira- vladavine Osmanskog Carstva razdoblja jest nja èitava studija kadrom i op- Generacije turkologa nad dobrim dijelom Hrvatske remom, koji je zamišljen i odvi- direktno, ali i indirektno kroz nastanak priliènog ja se kao meðuodsjeèki studij. Maja Lovrenoviæ mansko razdoblje, posebno na mnogostruku povezanost i rele- Baza mu je na Odsjeku za ori- njegov stariji dio koji ide goto- vantnost bosanskohercegovaè- vakuuma nakon jentalistiku i hungarologiju, ali vaj je skup okupio grupu vo do poèetka 19. stoljeæa, jest kih tema i za hrvatsku povijest. biološkog silaska sa dio studija obuhvaæa i povijesne svjetski uglednih povjes- nastanak priliènog vakuuma Tu postoje tolike mnogostruke teme, one koje se tièu razdoblja nièara i znanstvenika koji nakon biološkog silaska sa sce- veze i isprepletenosti da se one scene generacije Osmanskog Carstva, i koje se, pokrivaju razlièite aspekte po- ne generacije pokretaèa turko- ne mogu tretirati kao povijesti opet, izuèavaju na Odsjeku za vijesti Osmanskog Carstva. U logije na ovim prostorima. Ne- nekih udaljenih zemalja i to je pokretaèa povijest, kojemu ja pripadam. èemu je njegova vanost? ma ni priblino dovoljno do- od velike vanosti i za hrvatsku Perspektive su dobre što se tièe Ovo je iznimno vaan skup, maæega kadra koji bi mogao povijest. Sreæa je da nam pred- turkologije na ovim istraivanja, turkologija sama tim prije što su takvi skupovi preuzeti i nastaviti dalje od stoji i veliki meðunarodni skup po sebi nosi mladim ljudima i opæenito i èesto mnogo plodot- onoga što su starije generacije o socijalnoj i gospodarskoj po- prostorima drugih perspektiva, moguænosti vorniji od velikih kongresa, jer dale, tim prije što se veæina vijesti Osmanskog Carstva u angamana u novinarstvu, tu- ima daleko više vremena da se struènjaka okuplja oko Orijen- Dubrovniku, pa æe na njemu te rizmu, itd. Ali i kad govorimo o krucijalne teme i problemi pro- talnog instituta, koji opet ima tendencije, za koje s velikim za- lju suradnju i bliskost izmeðu pitanjima pogleda na prošlost, diskutiraju. On je posebno va- kao svoju temeljnu zadaæu ob- dovoljstvom mogu reæi da se susjednih zemalja. Posebice, evaluacije i razvitka spoznaja o an sa stajališta pokušaja da se javljivanje izvora. Time Institut pojavljuju u posljednje vrijeme, nešto èime sam se dosta bavio i prošlosti, u velikoj mjeri zajed- preispitaju temeljne teme i zapošljava struènjake primarno još bolje doæi do izraaja. što èini prilièan udio u mojem nièkoj i Hrvatskoj i Bosni i kontroverzna pitanja iz pod- iz oblasti filologije, tako da je Moe li ta grana historiog- sudjelovanju na ovom skupu, Hercegovini, one su doista ruèja osmanske Bosne. Mnogo kombinacija i filoloških znanja rafske znanosti pridonijeti rje- jest pitanje karaktera vlasti Os- dobre. Potrebe za kadrom u toj toga je još posve neriješeno i, s povjesnièarskima prilièno ne- šavanju nekih povijesnih mito- manskog Carstva. U sklopu to- oblasti nisu goleme, ali u sva- osim toga, potrebna je inter- dostatno zastupljena. Ovaj va i pogrešnih koncepcija iz ga, nije nam potrebno ni negati- kom sluèaju ima barem desetak vencija svjeih ideja, kao i uk- skup pridonosi tome da se i tu prošlosti, a koje se odraavaju i vistièko gledanje na to razdob- institucija u Hrvatskoj u kojima ljuèivanje šireg kruga meðuna- stvari malo pokrenu, nadajmo danas? lje, ni nekakvo uljepšavanje, ne- su takvi struènjaci potrebni. rodnih struènjaka, znanstveni- se da æe u tome i uspjeti. – Naravno. Moguænosti koje go jednostavno normalna znan- Sukladno broju studenata, pos- ka, kako turskih, tako i onih sa znanost ima vrlo su ogranièene, stvena procjena i stav koji æe u totku onih koji završe studij, i Normalna znanstvena najmanjoj moguæoj mjeri biti moguænostima zapošljavanja, to procjena dakako ako djeluje u okolnosti- ma koje nisu povoljne u politiè- voðen predrasudama. je dosta dobro izbalansirano, i enad MOAÈANIN, profe- Jedan ste od rijetkih, ako ne i kom smislu. Ali ono što se kae da su perspektive doista dobre. jedini hrvatski osmanist. Prije Osmanistika u Hrvatskoj sor na Odsjeku za povijest Filo- i napiše, a pridonosi razbijanju Naravno, sve ovisi o moguænos- tri godine je objavljena vaša Kakav je sadašnji poloaj i zofskog fakulteta u Zagrebu, nekih stereotipa, uvijek je vri- tima i naèinu kako æemo mi sta- knjiga , koja se koje su perspektive osmanistike osmanist, autor knjige Turska Hrvatska Turska Hrvatska jedno, moda ne u tom trenut- riji to dalje voditi, kako æemo bavi analizom oblika vlasti Os- u Hrvatskoj? (1999.) ku, no svakako za buduænost. mlaðe uspjeti ukljuèiti u taj stu- manskog Carstva na tlu današ- To je takoðer krucijalno i za bo- – Poloaj osmanistike u Hr- dij i njegovo dalje voðenje. III/58, 21. lipnja 2,,1 11
vladu u Skopju, jer se i sami plaše su se intelektualno formirali na propagandista i budalastih ko- je tek oprezno patrolirati. Takav moguæeg scenarija proširenja su- visokoj razini islamske kulture. mentatora u zapadnjaèkim me- mentalitet je predstavljao najveæi koba u Makedoniji. Zato je ta si- U Sarajevu postoje islamski stu- dijima. problem u prvih nekoliko godina tuacija vrlo opasna i, po mom diji, ozbiljni struènjaci koji se ti- nakon Daytona, jer je to bilo vri- me bave, to je dio njih i njihova Nakon Daytona jeme kada je trebalo napraviti naj- obrazovanja. Na Kosovu, meðu Kako danas vidite politiku više i kada je trebalo riskirati. Na- Noel Malcolm, povjesnièar Albancima, nema neèeg što bi bi- meðunarodne zajednice na ovim ravno, mnogo vanih stvari je napravljeno neposredno nakon Daytona, vezano uz osnovna voj- na pitanja, demilitarizaciju, što je dobro napravljeno uz sve rizike. Dinamika zapadne politike No, odmah nakon toga su stali. Na poloajima su ostavili slube- nike prethodnih reima, iste one Stabilnost tako postaje lo ekvivalent tomu. Tamo ima prostorima? ljude koji su stvarali rat i pokolje, eufemizam za inerciju i za nekoliko struènjaka, ali nisam – U Makedoniji pokušavaju a ne govorim samo o ratnim zlo- stekao dojam kompletne intelek- koristiti preventivnu diplomaciju èincima koje nisu priveli èak ni onaj minimum koji je tualne kulture koja je u intimnoj i tu su u prednosti, jer imaju veli- onda kad su sjedili do njih i pili potreban da nešto ne vezi s naslijeðem islamske kultu- ki utjecaj na vladu u Skopju, što kavu u istim kavanama, kao, na završi na naslovnicama ili re. Za to moda postoje posebni se ne moe ni usporediti s njiho- primjer, u Foèi. Govorim takoðer na CNN-u povijesni razlozi. U bivšoj Ju- vim postupcima u sluèaju Miloše- i o obiènim slubenicima, koji su goslaviji Sarajevo je bilo vano viæa, dok ih je ismijavao iz Beog- se suprotstavljali manjim grupa- središte takva obrazovanja i sje- rada. Ali postoji veliki problem ma izbjeglica koji su se htjeli vra- Maja Lovrenoviæ dište reisu-l-uleme, a Kosovo je motivacije zapadne politike, èak i titi svojim kuæama, i koji su orga- bilo na niem stupnju, sa seos- kad ona jest u poziciji da nametne nizirali lokalne bande da te iz- Danas u Makedoniji pratimo kim hodama, što, po mom miš- svoju volju. Pri tome mislim na bjeglice zastrašuju, kamenova- ratne dogaðaje, koji se gotovo po ljenju, ima bitne konzekvence u Bosnu, gdje ona ima više kontrole njem ili sistematskim dinamitira- modelu ponavljaju veæ po tko zna današnjoj situaciji. Ako pokuša- nad situacijom nego u Makedoni- njem njihovih kuæa. NATO i dru- koji put u zadnjih deset godina na te usporediti Aliju Izetbegoviæa i ji, i gdje potpuno kontrolira naj- ge sile su tada trebale preuzeti ne- prostoru bivše Jugoslavije, i kao mišljenju, ni Albanci Kosova, a Ibrahima Rugovu, koji su donek- vanija vladina tijela. Meðutim, ta ke rizike, riješiti se takvih ljudi i da opravdavaju teze o Balkanu po svakom racionalnom razmiš- le paralelne figure, vidite da su potpuna kontrola moe biti kon- vratiti kuæama što je bilo moguæe kao o mjestu gdje jedna eksplozija ljanju, niti makedonski Albanci obojica u politiku došli nekako traproduktivna i imati negativan više izbjeglica. To nije uèinjeno, a izaziva lanèanu reakciju. Kako ne mogu izvuæi korist iz prošire- izvana i nisu pripadali titoistiè- efekt, jer tada poèinje kalkuliranje što više vremena prolazi, to oni vidite makedonsku ratnu situaci- nja tog sukoba u neku vrstu gra- kom politièkom sustavu. Meðu- i procjenjivanje samo u smislu više tisuæa i tisuæa povratnika ju? ðanskog rata. Zapad je, dakle, tim, Izetbegoviæ je muslimanski moguæih opasnosti za uspješnost broje, èestitajuæi sebi na brojka- – Smatram da je to jedna vrlo, nauèio neke lekcije tijekom pret- intelektualac, a islam je nuan u njihovim vlastitim evidencija- ma Bosanaca koji se vraæaju u vrlo delikatna situacija. Na neki hodnih godina i sada koristi pre- dio njegova intelektualnog ma- ma. Stabilnost tako postaje eufe- Bosnu, kako kau. Da, vraæaju naèin ljudi su nauèili lekcije iz do- ventivnu diplomatsku politiku, ke-upa. Rugova, pak, pripada mizam za inerciju i za onaj mini- se u Bosnu, ali ne u svoje domo- gaðaja tijekom proteklih deset jer je u jaèoj poziciji prema maloj, onoj intelektualnoj eliti koja se mum koji je potreban da nešto ne ve! Vraæaju se tek u svoja takoz- godina u Hrvatskoj, Bosni i na slaboj dravi kao što je Makedo- obrazovala u Parizu, koja je stu- završi na naslovnicama ili na vana podruèja etnièke veæine, Kosovu, ali nisu svi nauèili iste nija. Stvari su bile nešto drukèije s dirala modernu francusku kritiè- CNN-u. Jednom ili dvaput je mjesta u kojima nikad prije nisu lekcije. Zapadne sile su, oèito, Miloševiæem i Beogradom, pa sa- ku teoriju. On nije èitao Kur'an, nešto dospjelo na CNN, sluèaj ivjeli i, za mene, oni su i dalje izuzetno nervozne kad je u pita- da pokušavaju primijeniti ono što veæ Rolanda Barthesa. I to moe banjaluèke Ferhadije i nedavni izbjeglice. Dok Zapad ostavlja nju stabilnost u Makedoniji i tu su tada nauèili. No, neke albanske imati neke implikacije na cijeli dogaðaji u Mostaru, ali glavna ovakvo stanje neriješenim, nu- su opasnosti velike. Radikalni ele- politièke struje u Makedoniji, i karakter politièke razlièitosti. ideja jest da se takvo što zaustavi deæi izgovore kako nešto ipak ment, koji izaziva neku vrstu al- moda jedna ili dvije na Kosovu, Priština je tako izbjegla neke s minimalnim naporom i da po- rade, ali ne ele destabilizirati banskog ustanka u tim dijelovima nisu nauèile te lekcije, i to je uz- predrasude vanjskog svijeta. Bo- novno ne doðe na naslovnice. Po- regiju, problemi postaju sve ve- Makedonije, nije reprezentativan nemirujuæe. Mogu shvatiti osno- sanci su tijekom rata trpjeli zbog malo sam cinièan, kako to ko- æi. Postoje ljudi u takozvanoj u odnosu na Albance Kosova op- vu po kojoj se prosjeèni make- tih predrasuda, nekad gotovo mentatori i jesu, ali probajte se Herceg-Bosni, kao i u Republici æenito. Oni, naravno, suosjeæaju s donski Albanac, nakon što su ve- podsvjesnih, ali ipak stvarnih, staviti u poziciju, recimo, genera- Srpskoj, koje je trebalo maknuti onima koje je rat istjerao iz njiho- lika obeæanja poslije pada komu- osobito u glavama politièara na la SFOR-a koji odraðuje svoju s njihovih poloaja veæ u prvih vih domova, a s kojima, po nekim nistièkog sistema ostala neostva- Zapadu, koji su bili sumnjièavi smjenu dunosti u Bosni. Koliko šest mjeseci. Neki od njih su još izvještajima, u mnogo sluèajeva rena, i dalje osjeæa graðaninom hoæe li ti Bosanci stvarati musli- dugo æe on tu biti? Godinu dana, na svojim poloajima. Eto, to je makedonska vojska vrlo loše pos- drugog reda, no u kojem smjeru i mansku dravu u Europi i slièno. osamnaest mjeseci? Za njega dinamika zapadne politike i na tupa. Ali, i pored tog suosjeæanja, do koje mjere æe se to koristiti – Sreæom, zapadne sile nikad nisu osobno najvanije je da njegov neki naèin uopæe ne iznenaðuje neutralna Priština je vrlo nervoz- ostaje delikatno pitanje. gledale na Kosovo i Albance dosje, po završetku dunosti, ne što je ona sada nešto aurnija u na zbog toga makedonskog sce- Autor ste dviju knjiga o povi- kroz takvu prizmu, unatoè nas- sadri neku katastrofu u kojoj je Makedoniji, negoli u Banjoj Lu- narija i mnogi smatraju da se nji- jesti Bosne i Kosova. Obje regije tojanjima nekih beogradskih preuzeo neki rizik. Jednostavnije ci ili Mostaru. me dovodi u pitanje njihov vlasti- su pripadale Osmanskom Car- ti poloaj i ono što su, na neki na- stvu. Koje su dodirne toèke tih ljiva su neka ogranièenja koje is- ne misije u Indoneziji, i u razgo- èin, ostvarili u protekle dvije go- podruèja u smislu naslijeða iz tog traivaèi još ne mogu premosti- voru s njom uvidio da se potpu- dine. Smatram da su u pravu. Za razdoblja, a koje su razlike? ti. Osmansko razdoblje i naslije- no razumijemo. Dakle, postoje Kosovo i voðe takozvane nacio- – Mogu spomenuti nekoliko ðe vano je razumjeti na europ- odreðene društvene strukture nalne oslobodilaèke vojske u Ma- razlika na više razina, jedna je koje su drukèije od, primjerice, kedoniji vrlo je rizièno govoriti obièna kronološka èinjenica, da je Mark Pinson, povjesnièar Bruxellesa ili Milana, pa iskljuèi- da to rade samo kako bi prisilili Bosna izašla iz Osmanskog Car- vo odreðenim vrstama studija makedonsku vlast na poboljšanje stva 1878. godine, tako da imate moemo razviti muskulaturu statusa Albanaca i da to nema ve- jednu ili dvije generacije razlike u potrebnu za njihovo razumijeva- ze s teritorijalnim promjenama. odnosu na vrijeme kada je Kosovo Osmanski Balkan nje i takvo putovanje. U svakom prestalo biti dijelom tog carstva. sluèaju, zanimanje za Osmansko Zapad u Makedoniji Druge razlike su svakako vezane razdoblje na Balkanu raste od No, upravo nedavno smo èuli uz odnose s Beogradom, a poseb- Maja Lovrenoviæ skoj razini, jer je Balkan, u stva- šezdesetih godina, a ratni sukobi o zahtjevima za teritorijalnim no sa cijelim udjelom austrougar- ri, proizvod dviju imperijalnih u bivšoj Jugoslaviji izazvali su razgranièenjem… skog razdoblja koji je bitan za ra- U èemu je vanost ovoga civilizacija – habsburške i os- poveæani interes za nešto recen- – Pa, postoji nekoliko razlièitih zumijevanje Bosne. Što se tièe od- skupa? manske, i ako mu se pristupa is- tnije razdoblje. U tom smislu, na varijanti toga takozvanog federa- nosa s Beogradom, koji je kasnije – Ovaj skup predstavlja he- kljuèivo s pozicije prouèavanja ovakvim skupovima razvijaju se liziranja teritorija u Makedoniji. postao prijestolnicom drave, Ko- rojski pokušaj dijaloga izmeðu zapadnoeuropske povijesti, mo- razne vrste tolerancije. Tijekom Radikalni element u ovom tre- sovo se jednostavno smatralo os- nekoliko vrlo razlièitih škola gu se propustiti mnoge stvari pedesetih niste mogli okupiti ta- nutku, èini se, moe tvrditi da su vojenim podruèjem, ili, kako se to prouèavanja bosanskog podruèja kljuène za razumijevanje današ- ko razlièite ljude, po etnièkim ili time nešto postigli, jer makedon- govorilo – osloboðenim, dok je u osmanskom razdoblju. Neki njice. To mogu ilustrirati jed- drugim principima, u istoj pros- ska vlada upravo razmatra neke Bosna, zahvaljujuæi posebnom od sudionika tome su pridonijeli nom anegdotom. Nakon što toriji, u civiliziranom razmjenji- ozbiljnije ustavne promjene koje statusu unutar austrougarskog prikazom razlièitih komparativ- sam na Balkanu proveo studij- vanju svojih spoznaja. Vreme- bi poboljšale status Albanaca. Ta- sistema, imala nešto bolju prego- nih metoda iz te oblasti povijes- sku godinu i pol, po povratku na nom se poèelo uzajamno uviðati ko oni mogu reæi, vidite, to je bila varaèku poziciju i bila tretirana ne znanosti. Drugi, pak, koji ni- Harvard, otkrio sam da drugi da i na drugoj strani ima znaèaj- razumna strategija kojom se neš- manje-više ravnopravnom prili- su, u uem smislu, struènjaci poslijediplomanti, moji kolege, nih dostignuæa, èime se razvija to postie, a zapravo, jedini raz- kom ulaska u Jugoslaviju. Druge balkanolozi ili specijalisti za Os- nemaju razumijevanja za moja neka vrsta intelektualne prtljage. log zbog kojeg se to dogaða jest razlike odnose se na specifiènosti mansko Carstvo u Europi, dois- istraivanja. Zatim sam upoznao Ona pomae u razbijanju ste- pritisak koji zapadne sile èine na albanske nacije, povijesti i kulture. ta su izašli u susret nudeæi znan- jednu mladu enu, koja se upra- reotipa, koji, na kraju krajeva, u stveni materijal iz drugih pod- vo vratila s jednogodišnje mirov- svakodnevicu dolaze upravo iz oel Malcolm, povjesnièar; Od Kur'ana do Rolanda ruèja. To je, ujedno, i simptom i onoga što znanstvenici pišu. Barthesa od 1981. do 1988. znanstveni produkt nedovoljno razvijenog ark Pinson, profesor na Kad akademici prestanu pisati iz Kako se te razlike ocrtavaju suradnik koleda Gonville i pristupa prouèavanju Osman- Harvardu, balkanolog, koordi- stereotipskih okvira, tolerancija danas? skog Carstva opæenito, a osobi- æe imati više izgleda. Ona nikad Caius na Cambridgeu; a potom urednik nator Centra za srednjoistoène èasopisa Spectator i kolumnist Daily Te- – To je nešto èemu bi svakako to osmanskog Balkana. Znan- neæe ostaviti traga na jednom legrapha. Izmeðu ostalog, autor vrlo ci- trebalo posvetiti više panje. U stvenici herojski nastoje prevla- studije, izdavaè i jedan od autora knji- broju zagrienjaka, no za sve jenjenih knjiga Povijest Bosne – Kratki Sarajevu postoji muslimanska in- dati ove nedostatke, no kad to ge Muslimani Bosne i Hercegovine: Po- ono što se piše i èita, i za veæinu pregled (u engleskom izvorniku 1994.) i teligencija, pri èemu mislim na gledate iz perspektive uspored- vijesni razvoj od srednjeg vijeka do ras- javnosti, upravo ovakav nepris- Kosovo – Kratka povijest (1998.). jedan aspekt islama, a ne opsjed- nih balkanoloških studija, a on- trani diskurs predstavlja vano nutost vjerom, dakle, ljudi koji da iz perspektive europskih, vid- pada Jugoslavije (1993.) dostignuæe. 12 III/58, 21. lipnja 2,,1.
ne treba zaboraviti da se ovom na- pametni ljudi znali od poèetka - nekakve ideološke evolucije. U èe sam na televiziji video novi- rodu veæ dugo vremena u glavu da one nemaju nikakav uticaj na tom kontekstu ti ljudi se mogu narku koja opaljuje iz topa. Sve pumpa ideja da zajednièki ivot centre moæi, posebno na policiju i oznaèiti kao teroristi, ali ime zais- me to podseæa na sliène prizore nije moguæ, pa onda ne treba armiju, i da albanski predstavnici ta nije najbitnije. Radi se o jed- iz Bosne. u makedonskoj vladi predstavlja- nom tvrdom jezgru koje uglav- Gospodine Frèkovski, mislite ju obiènu ikebanu. Niti su imali nom saèinjavaju plaæenici, ljudi sa li da ove sukobe podstièu make- Ljubomir Frèkovski i Kim Mehmeti uticaj na odluke vlade o vojnim Kosova. Njihov cilj su etnièki èis- donske elite kojima je potrebna te teritorije. U suštini to je isti pobjeda nad Albancima? koncept kao i onaj koji predlae – Frèkovski: Ne mislim da je grupa akademika. Oba projekta tako. Ipak se ne treba praviti To- moraju biti marginalizovana, ako ša i ne videti kako je cela stvar Rat nije alpinizam elimo da uopšte imamo šansi. poèela. Sve je poèelo jednom na- silnom akcijom koja je uglavnom Novinarka puca iz topa uvezena sa Kosova. Ona je, mo- O tome prijeti li – Mehmeti: Da budem iskren da, imala podršku lokalnih Alba- Makedoniji graðanski rat do kraja. Od poèetka sukoba u naca po selima i to izolovanu. razgovaraju u Mostu Radija kumanovskom kraju mi smo veæ Meðutim, u suštini je sve to jednom nogom u graðanskom proizvod frustracije militantnih Slobodna Evropa Ljubomir ratu. Zbog èega? U sukobu ima- grupacija sa Kosova koje ele da Frèkovski, profesor mo dve strane – Oslobodilaèku budu politièki faktor u regionu. meðunarodnog prava na nacionalnu armiju koja je èisto Zbog toga ne mislim da æemo uæi Pravnom fakultetu u albanska i makedonsku policiju i u graðanski rat. Isto tako ne mis- vojsku, èije su elitne jedinice èis- lim da je ikome u Makedoniji Skoplju i Kim Mehmeti, to makedonske i koje su ubeðene potrebna pobeda nad Albancima. direktor skopskog Centra da brane samo Makedonce. U Jedno je pobeda nad ljudima koji za multikulturnu suradnju tim elitnim jedinicama imate to- orujem pokušavaju da ostvare liko Albanaca koliko Makedonija svoje ciljeve, a drugo je pobeda ima helikoptera. Ja se bojim da nad Albancima koju, rekao sam, Omer Karabeg nas sada deli samo jedan mali ko- niko ne eli. rak od toga da odemo predaleko. Ja to ne elim svojoj otadbini. Plodna njiva Nedavno se u skopskom listu Rekao sam i malopre, stvarno Mislim da je jedan od glavnih Veèer pojavio tekst o razmjeni te- mi je stalo da u istoriji makedon- uzroka poraza ekstremista to što ritorije izmeðu Albanije i Make- sko-albanskih odnosa nikada ne oni oni nemaju podršku domaæeg donije koja bi omoguæila da Ma- albanskog ivlja. To je njih porazi- kedonija postane etnièki èista dr- lo, a ne makedonska vojska i poli- ava. Prema tom prijedlogu, iza cija. Ekstremisti su pogrešno pro- koga navodno stoje pojedini èla- Frèkovski: Taj celi cenili da æe izazivanjem balkan- novi Makedonske akademije zna- skog rata u Makedoniji postati po- nosti i umjetnosti, Makedonija bi projekt startovao litièki faktor u regionu. Kad ovo Albaniji dala dio zapadne Make- kaem, ne mislim da se ne moe donije u kojoj veæinu èine Alban- mnogo da doðe do situacije kakva akcijama – mogli su samo da pos- je sa nekom razgovarati o pravima Albanaca u ci, dok bi zauzvrat dobila alban- je bila u Bosni. Jer, i u Bosni su se matraju kako se bombarduju al- vrstom srpske Makedoniji, mada treba imati u vi- ski dio Ohridskog i Prespanskog ozbiljni ljudi podsmevali ludaci- banska sela, niti su imali ikakav du da makedonski Albanci imaju jezera. Kako vi gledate na taj ma koji su iznosili monstruozne uticaj na naoruane Albance. Te varijante u najbolji poloaj od svih albanskih plan i kako se on pojavio, gospo- ideje, organizovani su mitinzi za partije su postepeno poèele da gu- manjina u okolnim dravama. To dine Frèkovski? mir, niko nije verovao da moe iz- be ugled meðu Albancima, i, ako albanskoj verziji se èinjenicama moe dokazati. – Frèkovski: Znate kakva je biti rat, pa se desilo ono što se de- se ovako nastavi, ja mislim da æe Meðutim, ukoliko postoji spor razlika izmeðu Srpske akademije silo. Meni je jedina nada da svet lideri ovdašnjih albanskih partija koja bi se mogla oko njihovih prava, on se ne moe nauka i umetnosti i Makedonske neæe dozvoliti da se to ponovi i u pisati molbe da ih Ahmeti primi u rešavati nasiljem. Upotreba nasilja akademije nauka i umetnosti? Makedoniji. štabove Oslobodilaèke nacional- svesti na sledeæu æe razoriti svaku moguænost ras- Razlika je u tome što je Srpska Nedavni sporazum koji su pot- ne armije. Jer, jednostavno oseæa- poruku – sa prave. akademija nauka i umetnosti tak- pisali predstavnici albanske Os- ju da ostaju bez glasaèa. Njihovi – Mehmeti: Ja èak i mogu prih- vim konceptima uspela da izazove lobodilaèke nacionalne armije i glasaèi su po podrumima. Slovenima ne vatiti pretpostavku da su Kosovari rat, dok Makedonska akademija predsjednici dvije najjaèe alban- A što se tièe prièe ovdašnje ideolozi ovog ratnog stanja. Me- nauka i umetnosti plasiranjem ske partije u Makedoniji, kojim je vlasti da je reè o terorizmu, meni moemo iveti ðutim, mene zanima nešto drugo takvih ideja samo izaziva pod- bilo predviðeno da se u pregovore je to apsolutno neprihvatljivo iz – kako to da smo mi u Makedoni- smeh u javnosti. To je budalasta ukljuèe i predstavnici Oslobodi- vrlo jednostavnog razloga. Ako je zajedno, treba ih ji deset godina kultivisali njivu na ideja èiji su autori ljudi koji ne ve- laèke nacionalne armije, naišao je u pitanju terorizam, voleo bih da kojoj to seme vrlo lako nièe? ruju u moguænost opstanka mul- na oštru kritiku makedonskih znam da li postoji ijedna vlada na isterati iz Zapadne Ja znam samo jedno – dok tra- tietnièke zajednice, to je uosta- najviših funkcionera i zapadnih svetu koja preti da æe zbog tero- je ovakvo stanje, svakog dana, da lom jedna od tradicionalnih linija vlada, pa su na kraju i lideri al- rizma proglasiti ratno stanje i ko- Makedonije ne kaem svakog sata, stvara se mišljenja na Balkanu. Ni Makedo- banskih partija od njega odustali. ja izvodi tenkove na ulice da bi se deset radikalizovanih Albanaca i nija nije pošteðena takvih ideja, s Taj sporazum je u suštini, koliko borila protiv terorizma. Ako je deset radikalizovanih Makedona- tim što taj koncept u Makedoniji mi se èini, polazio od modela koji reè o terorizmu, molio bih da mi bude zabeleeno da su dva naroda ca. Ako govorimo o uzrocima ra- ima najslabiju podršku u odnosu je primenjen za rješavanje krize neko kae da li je ijedan civil po- jedan protiv drugog ratovala. Ja ta, ja imam dosta argumenata za na njegovu snagu u ostalim bal- na jugu Srbije. Gospodine Fr- ginuo u tim "teroristièkim akcija- znam da ovaj rat trenutno hrane tvrdnju da su politièke elite Ma- kanskim dravama. Taj koncept èkovski, zašto se model koji je pri- ma"? Ko je poginuo, ako se isklju- one makedonske politièke i inte- kedonaca više puta Albancima ba- neæe izazvati nikakav unutrašnji menjen na jugu Srbije, ne moe èe uniformisana lica? Da li su te- lektulne elite koje smatraju da im cile ratnu rukavicu koju oni nisu sukob, osim, rekao sam, podsme- primeniti i u Makedoniji? roristi svi oni mladi Albanci koji treba ratna pobeda nad Albanci- prihvatili. Imali smo Bitpazar sa ha. Neæe izazvati nikakav sukob – Frèkovski: Ta Prizrenska se u sve veæem broju prikljuèuju ma. Znam i zašto im to treba – da èetiri rtve, bio je Gostivar sa pet ni unutar Vlade nacionalnog je- platforma po svojoj sadrini nije Oslobodilaèkoj nacionalnoj armi- bi ojaèali, tako da kaem, make- ubijenih Albanaca, ali Albanci ni- dinstva jer je slab i neautentièan i posebno problematièna. Ona u ji. Ako stvarno jesu, onda ne donsko meko etnièko tkivo, jer su prihvatili taj izazov. jer ne postoje snage koji bi ga rea- suštini predstavlja poraz Ali Ah- znam kako æemo izaæi na kraj sa imaju uasnih problema sa suse- A što se tièe tvrdnje da Alban- lizovale. Taj idiotski koncept èiš- metija, lidera takozvane Oslobo- toliko "terorista". dima oko priznavanja makedon- ci ive najbolje u Makedoniji, to æenja teritorija nemoguæe je os- dilaèke armije i njegove militan- – Frèkovski: Nije vano kako skog jezika i makedonske kulture. vai samo ukoliko njihov poloaj tvariti mirnim putem. To su po- tne opcije. Njome dobijaju na ih nazivate. U pitanju je njihov Meðutim, oni zaboravljaju jednu u Makedoniji poredite sa ivotom kušale i mnogo jaèe zemlje od znaèaju prvaci albanskih politiè- metod neselektivnog ubijanja, u vanu stvar. Postoji opasnost da Albanaca pod Miloševiæevom Makedonije, pa nisu uspele. To je kih partija u Makedoniji koje su pitanju su napadi na vojnike i poli- ratom, ukoliko do njega doðe, vlašæu. Meðutim, u trenutku kada u osnovi rasistièki koncept, on albanski ekstremisti do pre samo cajce u Makedoniji. Taj celi proje- stvorimo dvojnu istoriju. Albanci se na Kosovu promenila situacija polazi od ideje da ljudi koji pripa- mesec dana ignorisali i podcenji- kt startovao je sa nekom vrstom bi sutra slaviti hrabrost svoje Os- makedonski Albanci su se suoèili daju razlièitim nacionalnim zajed- vali. Situacija se promenila zbog srpske varijante u albanskoj verziji lobodilaèke nacionalne armije, a sa poraavajuæom èinjenicom – ja nicama ne mogu iveti zajedno. vojnog poraza ekstremista. Me- koja bi se mogla svesti na sledeæu Makedonci hrabrost svojih poli- samo pokušavam da prenesem ðutim, problem je potpis Ali Ah- poruku – sa Slovenima ne moe- cajaca i vojnika. razmišljanja obiènog Albanca – Ruke umrljane krvlju metija. Mislim da nijedna politiè- mo iveti zajedno, treba ih isterati To je vrlo opasno, jer je zajed- da su oni na neki naèin najveæi gu- – Mehmeti: Vrlo se lako pod- ka opcija u Makedoniji ne moe iz Zapadne Makedonije. To je bio nièki ivot nemoguæ u dravi ko- bitnici, jer su svi ostali nešto do- smevamo nekim stvarima, tako prihvatiti dokument sa potpisom poèetni koncept. Kada je vojna ja ima dvojnu istoriju. U tom bili. Onda taj obièan èovek poèi- smo se podsmevali i pucnjima u èoveka èije su ruke umrljane kr- opcija poèela da doivljava prve sluèaju mi bismo u Makedoniji nje da razmišlja o tome da su ma- Tanuševcima, taj rat je bio shva- vlju. To je problem i za meðuna- poraze, onda je taj koncept zame- mogli iveti samo kao razvedeni kedonski Albanci tako prošli zato æen maltene kao nekakav alpini- rodnu zajednicu. njen prièom o ljudskim pravima, suprunici, od kojih svaki ima što nisu bili dovoljno agresivni. zam – kad pobodemo makedon- to jeste pravima Albanaca, o èemu svoj precizno odreðeni prostor. To naravno nije taèno, ali takav ske zastave po okolnim brdima, Glasaèi u podrumima se u poèetku uopšte nije govorilo. Ja se toga bojim i zato sam od naèin razmišljanja je prisutan. Ja biæe rešena stvar. Ja bih voleo da Kakvo je vaše mišljenje, gospo- Pogledajte samo kakva su bila poèetka krize bio za to da se sam, inaèe, èovek koji preferira se u Makedoniji desi samo jedna dine Mehmeti? Makedonski pre- njihova prva saopštenja, bila su zaustave oruani sukobi i da se tezu da oruje ne moe biti in- stvar - da Albanci i Makedonci sa- mijer Ljupèo Georgijevski kae puna mrnje prema Slovenima i nakon toga u miru povede ras- strument rešavanja meðuljudskih èuvaju jednu od najveæih svetinja da sa teroristima nema pregovora. govorila su o ekspanziji na pod- prava, pa, kad proðe opasnost od problema, da se ti problemi mogu u meðusobnim odnosima koja se – Mehmeti: Kad su poèeli su- ruèjima koje oni smatraju alban- rata, moemo raspravljati i o to- rešavati samo razgovorom. Me- ogleda u tome da oni nikad nisu kobi u Makedoniji, albanske par- skim. Vokabular je promenjen me ko je više kriv. Jer, ovaj rat je ðutim, èinjenica je da mi veæ deset ratovali jedni protiv drugih. Ali, tije su se suoèile sa neèim što su zbog poraza na terenu, a ne zbog postao paranoidan. Pre neko ve- godina u ovoj zemlji razgovara- III/58, 21. lipnja 2,,1 13 mo, a da smo malo toga uèinili. mo hitno promeniti tako da u po- la Makedonije donela bi rat koji sam èuo za takvo oslobaðanje se- Uèinili smo samo jedno – poveæa- liciji, sada govorim napamet, bu- bi trajao godinama i u kome ne bi la koje podrazumeva da policija li smo animozitete i od toga su iz- de dve hiljade albanskih policaja- Mehmeti: Neki bilo pobednika. Makedonija bi istera sve meštane iz kuæa i da ih vukle korist samo politièke elite. ca, da i u drugim centrima moæi postala Liban, mafijaška sredina u posle maltretira. Ko ne veruje ne- Ja mislim da samo politièke elite bude odgovarajuæi broj Albanaca. moda smatraju da kojoj bi svi polako išèezavali. Me- ka proèita poslednji izveštaj Hu- imaju koristi od ovog konflikta u Moramo pouriti sa tim prome- ðutim, ja mislim da u makedon- man Rights Watcha. Selo se "oslo- Makedoniji jer time pokrivaju sve nama, jer zlo je na pragu. Neki je rat daleko, a rat skoj politièkoj eliti raste broj baða" na taj naèin što se svi njego- svoje dosadašnje promašaje. moda smatraju da je rat daleko, a onih koji su za takvo rešenje. Ja vi itelji isteraju iz kuæa, razdvoje Je li zamislivo vojno rješenje rat je ustvari petnaest kilometara je ustvari petnaest znam da ovaj rat odgovara onima se muškarci i ene, pa se muškar- za Makedoniju? od Skoplja u kome ljudi sede po kilometara od koji ele da sruše Makedoniju i ci odvode autobusima u zatvore u – Frèkovski: Pa, zavisi šta kafanama i prièaju o tome kako tvrdim da to nije Oslobodilaèka Bitolj, ili ne znam gde. Takvo "os- smatrate pod vojnim rešenjem. treba dobiti ovaj rat. Ja mislim da Skoplja u kome nacionalna armija, takvi ljudi su lobaðanje" vršile su još samo sr- Mislim da je pre svega vano da se mi nismo ni svesni pred kakvom na sasvim drugoj strani. pska policija i vojska. institucije multikulturnog društva se opasnošæu nalazimo i ja bih vo- ljudi sede po Prijeti li Makedoniji opasnost koje Makedonija ima, nezavisno leo da ostane bar neki mali mostiæ od izbijanja pravog graðanskog Proglašenje terorista od toga da li su svi njima zadovolj- koji æe nam omoguæiti da razgo- kafanama i prièaju rata? Takvi postupci dovode do toga ni, moraju braniti. Jer, ako ih ne varamo. – Frèkovski: Mislim da ne, da je meðu Albancima sve više branite, onda ne verujete u njih. U opticaju je i ideja o podjeli o tome kako treba zbog toga što etnièke zajednice onih koji misle da se rat vodi pro- Te institucije se moraju odbraniti, Makedonije na dva entiteta, kao dobiti ovaj rat idu u graðanski rat kada nemaju tiv njih. Ja ne tvrdim da je to tako. jer su one jedina ispravna opcija, što je to uraðeno u Bosni i Herce- šta da izgube. Meðutim, sve et- Meðutim, ja govorim o oseæanju njihova alternativa su etnièki èiste govini, a potpredsjednik vlade nièke zajednice u Makedoniji koje se stvara kod Albanaca kada teritorije i rasistièka mrnja, što Srbije Nebojša Èoviæ predlae da imaju šta da izgube u tom ratu i im se desi da im "oslobodioci" smo veæ videli u ratovima na pod- se to sada uradi i na Kosovu. Ka- ka. Mislim da meðunarodna za- zato postoji jak interes da se stva- uðu u selo, isteraju ih iz vlastitih ruèju bivše Jugoslavije. ko na to gledate? jednica eli poraz albanskih mili- ri ohlade i da se pronaðe izlaz iz kuæa, koje nakon toga opljaèkaju – Frèkovski: Bio bi to kraj Ma- tantnih ekstremista i u Makedo- krize. Mislim da je narod zreliji i onda im kau: "Idite sada, smes- Bar neki mali mostiæ kedonije i to nije posebno teško niji, kako bi se završila prièa o pa- nego neki politièari koji se kao tite se negde, vratit æete se kasni- – Mehmeti: Znam da su u ra- predvideti. To je na poèetku bio cifikaciji regiona. deca konfrontiraju unutar sadaš- je". I nakon toga odvedu veæinu tovima pobednici èesto nesreæni koncept albanskiih ekstremista, nje koalicione vlade. Èini mi se da muškaraca iznad dvadeset godina ljudi i ja uvek mojim Albancima ali su ga oni kasnije napustili i Kako se oslobaða selo elja da se oèuvaju stabilnost i mir i proglase ih teroristima. kaem: "Bolje je da drugi ubijaju preuzeli graðanski vokabular. Ne Koliko je kod Albanaca prisut- postoji i u selima koja su poprište To su opasne stvari koje kod našu decu nego mi njihovu, da mislim da je taj koncept sada ak- na ideja o dva entiteta u Makedo- sukoba, stanovništvo pokušava Albanaca bude oseæanje da svako nemamo mrlju u našoj istoriji". tuelan. On bi bio eventualno ak- niji? da se izvuèe iz svega toga i da ne od njih vrlo lako moe biti prog- Ako je pobeda to što je cela poro- tuelan ako bi izbio graðanski rat, – Mehmeti: Moda æe vam uèestvuje u sukobu. Sve to govori lašen teroristom. Zaustavi vas po- dica poginula u jednom kuma- pa bi se èistile teritorije, onda bi zvuèati apsurdno, ali moje je ube- o zrelosti obiènih ljudi i njihovoj licija, kae vam da izaðete iz auta novskom selu, onda neka drugi to bio apokaliptièni, bosanski ðenje da su u ovim trenucima Al- elji da se naðe izlaz iz ove situa- i da se udaljite tri metra, pa onda pobede. S tog stanovišta ja bih vi- scenario. Ne mislim da æe se to banci više zainteresovani za to da cije. Mislim da je u tom pravcu policajci izvrše pretres. Nedostaje še voleo da budem na strani gu- desiti u Makedoniji. Osim toga, saèuvaju Makedoniju ovakvu orijentisana i meðunarodna za- samo da vam stave tri bombe u bitnika, da pripadam narodu koji situacija u Makedoniji ne cmoe kakva jeste, nego deo makedon- jednica. Zbog svega toga, ponav- auto, pa da doðu fotoreporteri, i u svojoj istoriji neæe imati zapa- se porediti sa onom na Kosovu. skih politièkih elita. Ne zato što ljam, do graðanskog rata u Make- evo vam Kima Mehmetija kao te- ljene makedonske kuæe i ubijenu Kosovo je izgubljeno za SR Ju- su pametniji ili humaniji, veæ zato doniji neæe doæi. Ali æe svakako roriste. To je vrlo opasno i zato ja makedonsku decu. goslaviju nakon intervencije što znaju da mogu upasti u klop- biti nekih reformi. insistiram da se hitnim merama Što se tièe institucija, i ja smat- NATO pakta, a ta ideja o podeli ku koja se zove Velika Albanija, Gospodine Mehmeti, po vama, vrati poverenje Albanaca u drav- ram da ih treba saèuvati. Meðu- Kosova je prièa koju puštaju na što ih junoslovenski narodi moe li doæi do graðanskog rata u ne institucije, jer, ako se to ne de- tim, problem je u tome što Al- predstavnici meðunarodne zajed- uvek podseæaju. Ja imam kontak- Makedoniji? si, mi smo na pragu onoga što se banci te institucije ne oseæaju kao nice da bi izvršili pritisak na mili- te sa svim albanskim politièkim – Mehmeti: Svako èudo je mo- dogodilo u Jugoslaviji – da polici- svoje. Kako da Albanci smatraju tantne Albance. Deo tog pritiska strukturama i znam da koncept guæe, èak i èudo kao što je, reci- ja i armija polako poèinju da veru- svojim, recimo, Ministarstvo je i naèin na koji je Vojska Jugos- podele Makedonije ne postoji ni mo, mir. Ja sam uvek govorio da ju da su oni duni da brane inte- unutrašnjih poslova kada je od lavije puštena u zonu bezbednos- u jednoj glavi, jer bi on znaèio li- Makedonija ima tolerantan na- res samo jednog naroda, a da os- 9.000 policajaca u Makedonji sa- ti na jugu Srbije, to je bilo ponia- banizaciju Makedonije. Skoplje, rod, mislim na pripadnike svih tali misle da su njihovi branioci mo 180 Albanca? Ako hoæemo vajuæe za albanske militantne gru- gde ivi preko 200.000 Albanaca, nacija, i to se i sada potvrðuje. Ali po planinama i da im se treba stabilnu situaciju, to stanje mora- pe. Time im je poslata jasna poru- bilo bi pretvoreno u Bejrut. Pode- neke me stvari zbunjuju. Ja još ni- pridruiti.
Volga kod Gajnica – tristodevedeset, Veli mi neki dan da se je èula Zgoranom da po glavi pogladim. “Odi se igrati, ti to niš Volga kod Gajnica – tri, devet, nula joj vrati bièeve. ne razmeš, bedaèek mali”, scitiram Maje- Sirota zfemilifrosta nije dobila povrat “Hi sed da ga kol lejtr, a lejtr mi ... ono ra, al ak bi sad išla još i fusnotu pisati aj- porina i sad pred haustorom vièe da bu se kaj sam ti prièala... da zagnojilo... pa od mprem bi mi zgoril. Zovu me Zcejlona da ubila. Ne znam, kaj je to vljudima, mora abortusa... e, sad, ti vonts tu nou evriti- Klarku ni dobro, da se ne zna do kad bu. Sava kod Galdova stodvadeset i tri, da su od antibiotika zloèesti. Ja malome ng...” Ðulija sirota se je plakala na telefon Sava kod Galdova, jedan, dva, tri ne dam za školu lijekove otkad mi je priz- sa suzama od antiknoga sedefa zdvanaes- Oranje kod Huma na Sutli – dvadeset i nao da sva djeca pod odmorom prozake tkaratnim dijamantima. jedan, Oranje kod Huma na Sutli – dva, Imam U, D i O, a veli bolest krave kaj cuclaju. Stisnem si girtl na šalfruku, pomislim – jedan se mozak fspuvu pretvara pod šest oko- Sanjam dvoboj zkonkurentskom po- mito. Da nije izbor za mis. Oæe to vjuni- roènom kuæanicom. Rano se naðemo na cu. Al ne paše, ma kaj ja znam, idem malo strica Ludve polju. Ona Vpaèotijevim na- gatrue spelcati. Almanah tikaèama od limunzelenog antilopa. Ja fcr- Zvoni mi videofon. Iz teletabisa, da im nim Jamamoticama i sva fcrnom, Zkobali- je ono sunce pregorelo, ak imam rezervni poroène kuæanice èinim šeširom od pliša. Ona isto ko i ja sa- osiguraè. Pa di bi ja to doma drala. Mali mo fbijelom, nišnakiæena. Poène odbroja- si je sigurno zknjigama spremil jel da da- U svakom broju donosi na èitanje: vanje. Al se onda sjetim... Isuse, pa jesu nas piše strujni krug. A deèki su, domaæi, opæe razminirali tu kuruzu. Hitno zovem ak treba temelje skopati ili koliti po vi- - Ususret Danu mladosti - kolagenske kreme za neka- Montgomericu, al joj je mobitel iskljuèen. nogradu, dušu daju. Pitam Tvinkija da bi dašnje omladinke Da ostavim poruku, da je na reviji vmin- išli na proštenje Vbistricu, veli da mora Sandra Antoliæ skom polju malo dalje od Turnja. Kaj Zbuinskim oliveticu na servis odnesti. - Roditi dvojke, odgojiti jedno – kako štediti u sad???? Idem se bolje probuditi, sva mi je Buænica mi fpeænici, a recital Ftunelu roditeljstvu veæ tuhica mokra, a Buda mi veli da još malo spavam jer da se kroasani nisu digli. usred mraka treba još zkorografirati. Bale- - Smrt joj je dobro stajala: uskrsnula hrvatska kuæanica na Ivanšæici Iznenadno osjeæam kak mi curi... ne rine bi ftreæu smjenu naruèila. Heklam za - Nagradna igra i ovoga broja: Dobiva svaki punoljetni Zemljanin znam jesam plovna il sam presušila, a friš- slet, sitne ruice i ktomu srednje titoje – ke ideje mi curiju ko akvarel farba zpre- tirkizne. Èitajte Almanah poroène kuæanice mokroga kista. Eufrat kod Doma zdravlja Remetinec – Dok mi je još almanah vgel stanju pok- osamsto pet, Eufrat kod Doma zdravlja Èujem Vgracu na blagajni Vbaumgar- kakav krasan pogled zbrega da bi ga najra- lanjam vam gruntovnicu i katastarski izva- Remetinec osam, nula, pet tenu da Nikol Zerteela ima sidu. Zovem ðe digla za etau zvisokim potkrovljem i dak od Zareza jer ak bi ga sluèajno proda- ju, al mi kæerkica veli da se na Ohridskom zplavom šindrom. vali papire morate predoèiti na opæini. Zugande sam si slonovaèe naruèila za ro- jezeru odmara i da su dezinformacije. Al A... èujte... porez je vaš. de i sad da je na carini Vmacelju. Zovem Po- sam si i ja išla vzaraznoj ipak test obaviti, Dunav kod Save – šesto šezdeset i šest, tera, da bi pomogel zmagijom, veli da nemre a Domingo me špota da kaj sam novce ba- Dunav kod Save – šest, šest, šest znastavka na pauzu, al da se bolje Zpetraèem cala da mi sve moe zrihtati Vdubajiju, do Èetam, friider otapam. Zmacolom led dogovorim. Di bi ga našla... idem na Interne- jeseni da se strpim. trgam zdubokog. Koje mi uho zvoni, po- tu vsalon kom, ak je još tam. Prošlo je pet. godite. Moja sreæa, niste. Naruèila sam Kokoši su mi sve po aleji fvili zasrale, od Orinoko kod Kupineèkoga Kraljevca – zkataloga nove borosane, štikane. To bu nekakvoga novoga koštanog šrota proljev osamdeset i jedan, Orinoko kod Kupi- mi za ljeto dobro, k tome kombine i kakav imaju. Bolje da bi ribe drali, mali me savje- neèkoga Kraljevca – osam, jedan pareo. tuje. Top se je oglasil, a još zburze vijesti ne- Rominja i na Kamèatki i Vbrdovcu, sa- Sutra trebam menstruaciju dobiti pa mam, a dionice sam kupila svilenoga konca. mo tam se race ne pare vici iza pesje ku- sam vjutro znoktima sve zidove zgrebla. Danas se enska teško moe zbisnisom ba- æice. Idem do susjede skoèiti da mi salije Mali pita da kaj je. Peemes mi je i valungi. viti ko Vturskom carstvu. Sve su šeherezade stravu i pogleda vzagašenu vodu, pa Ro- Hormoni navodno divljaju od preveæ pe- stigle... i prezentacije, i vez, i sultanu felacijo. bertsicu pozovem na farfliæe zcimetom. tinga. Al mu to nemrem reæi, pa ga samo 14 III/58, 21. lipnja 2,,1.
zagovornik samostalne Hrvatske ideološki usmjerenom reinterpre- prividno sporednim temama, oso- flaya premješta sa sumnjivih i uvodnièar frankovaèkoga Hr- tacijom povijesnih tema djeluje u bito onima kroz koje se neizrav- knjiarskih štandova u središnju vatskog prava. politièkoj suvremenosti. Djelok- no oèituje idejno ozraèje neka- nacionalnu ediciju. Kad se povede rijeè o Šufflayu rug u kojem se Šufflayev histo- dašnjega hrvatskog separatizma i Edicije poput hrvatskih Sto- razotkrivaju njegova nadanja i e- ljeæa, u kojima se uspostavljaju, lje u pogledu svjetskopovijesnih odravaju i revidiraju nacionalni konstelacija toboe pogodnih za knjievni kanoni, kad se suoèe s Revizionizam tvrdo ukorièen odjelotvorenje »hrvatskoga pra- potrebom prezentacije ideološki va«. Èinjenica da se u Šufflayevoj nezgodno obiljeena opusa, publicistici uèestalo ponavljaju re- primjenjuju uglavnom dvije me- Postoje, dakle, razlozi koji vizionistièki pogledi na Prvi svjet- tode. Ako je posrijedi edicija us- današnje nakladnike ski rat i nostalgija za epohom mo- mjerena na materijal za koji vri- obvezuju da Šufflayu narhija, mrzovolja prema zapad- jede estetièka mjerila, dopušta se pristupe kao teškoj temi i noj demokraciji i pohvala stvar- da presudi umjetnièka uvjerlji- nim ili zamislivim oblicima poli- vost djela. Nacionalne hresto- sloenoj izdavaèkoj zadaæi tièkoga autoritarizma rana je indi- matije širega profila i niega cija o poloaju frankovaèkoga hr- stupnja izbirljivosti mogu operi- Milan Šufflay, Izabrani politièki vatstva na desnom krilu politiè- rati i bez estetièke isprike, ali je spisi, biblioteka Stoljeæa hrvatske koga spektra i najava njegovih fa- uobièajeno da se problematièni knjievnosti, uredio i predgovorom talnih vanjskopolitièkih opredje- materijal donosi u opremi koja popratio Dubravko Jelèiæ, Zagreb, ljenja i paktova. figurira kao svojevrsna ideološka 2000. karantena. Pritom valja naglasiti »Vidovite istine« da ima veæ kojih pola stoljeæa ot- Premda smo danas vremenski kako se na zapadnoj hemisferi Zoran Kravar i povijesno udaljeni od Šufflaye- našega planeta u procjene o poli- ve epohe, lektiru njegovih Izab- tièkoj problematiènosti knjiev- ko redovito posjeæuje ranih politièkih spisa ne prati sa- nih i izvanknjievnih tekstova knjiare u zagrebaèkom mo osjeæaj povratka u duboku sve manje upleæe lokalna kontin- Donjem gradu, sjetit æe se prošlost nego i podsjeæanje na gencija, subjektivizam nacija i da su se u najveæima od njih veæ prvo desetljeæe hrvatske samos- svojeglavost kulturnih elita. Pos- oko g. 1990. poèeli izdvajati talnosti. Revizionistièki val po- toji danas nešto kao minimalni štandovi rezervirani za jednu taknut HDZ-ovskom teorijom europski, dapaèe, zapadnjaèki osobitu vrstu nacionalnopovijes- po kojoj NDH »nije bila samo konsenzus o tome koliko je što ne literature, koju æemo ovdje [...] nego i [...]« ubrzo je nakon ideološki i politièki nezgodno. nazvati revizionistièkom. Isprva osnutka drave iznio na površinu Kriteriji koji dopuštaju da se je tu dominirao knjievni i histo- i Šufflaya, u liku neprolazno ak- pjesma Ezre Pounda naðe u sva- riografski output hrvatske emig- tualna nacionalnoga mislioca i koj amerièkoj antologiji, a nje- racije. Meðu knjigama preteno proroka hrvatske samostalnosti. gova knjiga u svakoj normalnoj mekih korica, prepoznatljivih Govorilo se o njemu u javnosti i knjiari, dok se Imperium Ulic- veæ izdaleka po vizualnom hiper- u medijima, pretiskivali su se nje- ka Varangea reklamira samo na semantizmu (šahovnica, pleter i govi èlanci, a pojavio se i jedan sumnjivim internetskim postaja- crven-bijeli-plavi u svakojakim ma gdje se èovjek pribojava ku- kombinacijama), isticali su se povati kreditnom karticom, po- svesci Hrvatske revije, memoar- dudarni su s onima po kojima je ska literatura o NDH, osobito o Pisac predgovora Ardengo Soffici pisac za normal- sudbini hrvatske vojske nakon ne izdavaèe, a Julius Evola za sloma ustaškoga poretka, i neka uèinio je sve da specijalizirane. djela tadašnjega predsjednika Re- Dr. Milan pl. Šufflay kao mladi sveuèilišni profesor Da Šufflayevi politièki spisi publike koja su se, zalaganjem Šufflay u Stoljeæima stoje u manjem ili veæem otklonu hrvatskih emigrantskih krugova, kao pravaškom radikalu, misao riografski clipart osmišljava jest od današnjega demokratskog osamdesetih godina prošloga neizbjeno skreæe na njegovu radikalna hrvatska politika pravaš- ostane onaj isti s konsenzusa o politièki proble- stoljeæa pojavljivala u zapadnom stalnu izloenost dravnoj repre- ko-frankovaèkih stranaèkih boja. kojim smo se matiènom, proizlazi iz onoga što inozemstvu. S vremenom se iz- siji. Snaga te represije uistinu, iz- Stoga je normalno i oèekivano da sam veæ rekao o njima samima, o bor proširio i razlièitim domaæim nenaðuje. Teror je bio toliko njegovi èlanci impliciraju ili otvo- susretali na kontekstu u kojem su funkcioni- prinosima, na primjer, gdjeko- oèit, uèestao i naciljan (gubitak reno propagiraju maksimalni pra- rali i o svjetonazoru kojim zraèe. jom raspravom o neslavenskom katedre, veleizdajnièki proces, vaški cilj, tj. projekt samostalne separatnim Istom zakljuèku vodi i upozna- podrijetlu Hrvata, teorijama o tamnica, zabrana putovanja u hrvatske drave, kojem nastoje vanje s njihovom recepcijom, za utjecaju slobodnozidarskih urota inozemstvo) da èini vjerojatnom dati legitimitet i povijesnu dubinu. štandovima ili u koju je karakteristièno da je svo- na europsku povijest od Fran- i teoriju o vezama izmeðu Šuf- Kao povijesno verzirani ideo- ju prvu konjunkturu dosegnula u cuske revolucije do danas i ama- flayevih ubojica od 18. veljaèe log (i ideološki zainteresirani onom korijenski razdoblju NDH. Postoje, dakle, terskim jeziènopovijesnim ras- 1931. i policijskih instancija u povjesnièar) Šufflay se ispomae razlozi koji današnje nakladnike pravama. Zagrebu i Beogradu. Koliko æe postupcima što ih je patentirala pisanu ivotopisu, obvezuju da Šufflayu pristupe Na revizionistièkim knjiar- nam se danas Šufflay kao ideolog politièki angairana historiografi- koji i sam krasi kao teškoj temi i sloenoj izda- skim pultovima veæ sam poodav- svidjeti ili nesvidjeti te za kakvo ja 19. stoljeæa, bilo ona koja je ser- vaèkoj zadaæi. Naalost, transla- no poèeo viðati i knjige koje na æemo ga ukorièenje smatrati po- visirala solipsizam velikih drava spomenute tio njegove ideološke ostavštine naslovnici nose ime historièara dobnim ovisi, dakako, o njego- ili ona koja je podupirala dravot- u tvrde, a pomalo i pozlaæene ko- Milana Šufflaya (1879-1931), bi- vim èlancima, ali politièko div- vorne pothvate malih nacija. To štandove rice središnje nacionalne edicije lo da im je on autor ili im je tema. ljaštvo SHS, kako se oèitovalo u podrazumijeva da on još uvijek ostavlja dojam kao da je izveden U ukupnu Šufflayevu opusu ima, njegovu sluèaju, uvijek iznova vjeruje u neprekinute nacionalno- bez prave svijesti o osjetljivosti doduše, i radova nezanimljivih za zapanjuje. Pritom, moe biti da povijesne longitudinale (rasa, reli- pothvata. hrvatsku nacionalistièku histo- jednu od poenti alosne prièe o gija, geoetnièka zadanost) te da je njegov ivotopis, pisan djelomiè- Šufflay ideolog ne podlijee riografiju, a po nekima od njih, uvodnièaru Hrvatskoga prava va- daleko od pomisli na sudbonosnu no korijenskim pravopisom umjetnièkim mjerilima, pa mu u osobito po knjigama i èlancima o lja traiti i u malom starinskom ulogu što ju je u prièi o europ- (Darko Sagrak, Dr. Milan Šuf- Stoljeæima nisu mogli podijeliti srednjovjekovnoj Albaniji, autor svijetu meðuratnoga Zagreba, skim nacijama i nacionalnim dra- flay, hrvatski aristokrat duha, estetièku indulgenciju. Odbaèe- se proèuo i u svijetu. Tko nije ek- gdje se i na èelu policijske uprave vama odigrala uspostava moder- Zagreb 1998). Smije se, takoðer, na je, meðutim, i moguænost da spert u balkanološkoj tematici, nalazio biši Austrohrvat, koji je noga industrijskog društva. Us- nagaðati da je Šufflayeve teksto- se stvar spasi trezvenim prireði- moe njihov ugled naslutiti po pak bio zaigrao na jugoslavensku put, kontekst dvadesetih godina, ve u nekoj prijelaznoj fazi svoga vaèkim zahvatima i obazrivim ozbiljnosti kontekstâ u kojima se kartu. Jer, i takvih je konverzija pa èak i hrvatskih, samo djelomiè- politièkog sazrijevanja – recimo, predgovorom. Naprotiv, pisac oni još danas citiraju i navode u nakon g. 1918. u nas bilo. no isprièava takve povijesnofilo- krajem šezdesetih godina prošlo- predgovora uèinio je sve da Šuf- bibliografijama. Od nekoliko je- zofske arhaizme. Jer, u nas se tih ga stoljeæa – otkrio i izraziti poli- flay u Stoljeæima ostane onaj isti dinica za kojima sam iz znatielje Povijesno verzirani ideolog godina – istina, podosta ulijevo tièki Spätentwickler Franjo Tuð- s kojim smo se susretali na sepa- posegnuo, istièem èlanak »Alba- Šufflayevi Izabrani politièki spi- od Šufflayeva politièkoga sidrišta man. Kad je g. 1990. izabran za ratnim štandovima ili u onom nien« u velikom i mjerodavnom si, nedavno objavljeni u ediciji Sto- – o nacionalnom pitanju pisalo i predsjednika Republike Hrvat- korijenski pisanu ivotopisu, Lexikon des Mittelalters ljeæa hrvatske knjievnosti, raz- na naèin koji æe današnjega èitate- ske, ideje poput Šufflayevih pos- koji i sam krasi spomenute štan- (München & Zürich 1980 – mjerno su velika knjiga od kojih lja više nego na graðansko povi- tale su retorièki folklor njegove dove. 1999). 400 stranica, a sastoje se uglavnom jesno mišljenje podsjetiti na mo- stranke. Predgovor, ponajprije, snano S druge strane, nije da je Šuf- od autorovih neakademskih èlana- derno shvaæanje po kojem »nisu Ipak, mislim da pojava Izabra- sugerira da bi Šufflaya danas va- flay zalutao na knjiarske štan- ka, preteno objavljenih u èasopi- nacije stvorile nacionalizam, nego nih politièkih spisa jest osobit do- ljalo poštovati iz istih razloga iz dove šarene crvenom, bijelom i sima i novinama. S obzirom na on njih« (Ernest Gellner). Kao gaðaj te da joj ni Šufflayeva mar- kojih je on bio velikom temom plavom bojom. Sudbinski obrat ukupan Šufflayev publicistièki primjer spominjem esej Miroslava kantna prisutnost u duhu Tuð- hrvatske publicistike u razdoblju koji je g. 1918. od mnogih zagre- opus, to je više od polovice. Krlee O malograðanskoj ljubavi manova vremena nije pravi prae- izmeðu g. 1941. i 1945. Lakoæa, baèkih Austrokroata naèinio hr- Èlanci iz Izabranih politièkih spram hrvatstva iz g. 1926. cedens. Kao što znamo, svezak o neusiljenost i bezbrinost s ko- vatske separatiste i neprijatelje spisa svi su na ovaj ili onaj naèin Ipak, više nego izravnim ili his- kojem je ovdje rijeè izišao je u jom predgovornik u svoje kom- upravo utemeljene SHS dogodio posveæeni povijesti, uglavnom hr- toriografski maskiranim zagovo- uglednoj ediciji Stoljeæa hrvatske plimente pravaškom »vidovnjaku se i u njegovu sluèaju: malo na- vatskoj, ali samo manji dio njih rom dravne samostalnosti (cilja knjievnosti. Stoga on nije samo i recu« upleæe citate i polucitate kon završetka prvoga svjetskog pripada tradicionalnim vrstama za koji se, uostalom, pokazalo da još jedan u nizu sliènih pokušaja, iz ustaškoga tiska površinsko je rata nekadašnji je prijatelj bana historiografske literature. Prije je je trajniji i šire prihvaæen od fran- nego svojevrsni »prijenos moæi- oèitovanje te sugestije, a njezin je Raucha i neugodan kritièar hr- rijeè o pokušajima da se svrsishod- kovaèke ideologije), Šufflayeva ju«: njegovim objavljivanjem du- temelj u uvjerenju da izmeðu hr- vatske povijesne znanosti postao nim izrezivanjem, montaom i esejistika privlaèi panju svojim hovna se ostavština Milana Šuf- vatske samostalnosti »do sudbo- III/58, 21. lipnja 2,,1 15 nosne 1945« i »danâ slobode« ziraju: »kreativno ivo poimanje liku Hrvatsku. Bolje snalaenje nakon g. 1990. nema ili ne bi tre- aktualnih zbivanja«, »lucidan u tim danas prešuæenim pitanji- balo da bude naèelnih razlika: pogled«, »nevjerojatna jasnoæa«, ma omoguæilo bi nam da hrvat- dovoljno je da se u nacionalnoj »vidovite istine«. Doduše, tu i stvo Milana Šufflaya vidimo u povijesti izblenda »45-godišnja tamo se prošverca i koja »zablu- potpunijem osvjetljenju: ne kao vladavina jugokomunistièke dik- da«, ali samo »eventualna«. dar s neba, nego kao opcionalni tature«, pa æe se dvije slobode strategem kojim su se odreðeni spojiti, a Milan Šufflay pokazat Prešuæena pitanja ljudi i grupacije sluili u odreðe- æe se navjestiteljem obiju. Šufflayevi Izabrani politièki nom politièkom polju sila. Osim svjetonazorom, koji je spisi, usprkos opipljivoj tvrdoæi Nov i jasniji pogled na Šuf- samosvjesno revizionistièki, korica, pridruuje se ne tako ri- flayevu publicistiku otvorio bi predgovor iznenaðuje i svojom jetkim hrvatskim izdavaèkim se i kad bi se na nju napokon metodologijom ili, bolje reèeno, pothvatima pred kojima se èov- primijenio umjesan pojam ideo- nedostatkom prepoznatljive jek osjeti potaknut braniti dek- logije. Istina, tada bi valjalo ko- metodologije. Kad se povijesni larativna opredjeljenja današnje- rigirati ustaljenu percepciju nje- znanstvenik odluèi naèiniti od ga hrvatskog društva i politiè- gove politièke retorike kao hr- kakva korpusa nefikcionalnih kog sistema. Ali, mislim da bi vatskoga unikuma, a valjalo bi tekstova predmet struène anali- od takvih knjiga valjalo braniti i relativirati i visoke ocjene po- ze, obièno se najprije potrudi povijesne teme kojima one ma- put onih o »nevjerojatnoj jas- oko njegova vrstovnoga i kon- nipuliraju, u našem sluèaju Mi- noæi« i »vidovitim istinama«. Is- tekstualnoga odreðenja. To mu lana Šufflaya. I ja, naime, smat- todobno, izašle bi na vidjelo za- olakšava da pronikne u spoznaj- ram kako je došlo vrijeme da se nimljive podudarnosti Šufflaye- ne interese danih tekstova te Šufflay s revizionistièkih štan- ve publicistike s vremenski us- predodredi vrstu i stupanj izob- dova preseli u ozbiljniji kontek- porednim, a geokulturno odvo- lièenja kojima oni i njihove zna- st, ali ne uz uvjet da se revizio- jenim diskurzivnim praksama kovne jedinice podvrgavaju oz- nizam širi izvan uobièajenih de- koje su u svojim sredinama veæ naèenu stvarnost. Pretpostaviti markacija. odavno, i bez mnogo oklijeva- da korpus nije »metoda«, nego Revizionizam, dakako, revi- nja, nazvane ideologijom. Pri- »istina«, tj. da govori o stvarima dira sve, pa i Šufflaya, èija je tom bi, dakako, prevagnule po- kakve jesu, naivno je ili tenden- biografija i bibliografija u cjelini dudarnosti s ideologijama eu- ciozno, osobito ako su posrijedi mnogo raznovrsnija, zanimljivi- ropske meðuratne desnice. tekstovi odredivi vrstovnom ka- ja i pouènija nego njezin filtrat Predviðam, na osnovi odreðe- tegorijom »ideologija«. od kojega predgovornik Izabra- nih predznanja, da bi bilo vrlo Po svojim osnovnim odreðe- nih politièkih spisa i njegovi ho- izazovno proèitati Šufflayeve njima Šufflayevi publicistièki norati iz razdoblja prije »sudbo- èlanke usporedno s ranim rado- tekstovi jesu ideologija. Ipak, nosne 1945« oblikuju svoju iko- vima Juliusa Evole, s meðurat- predgovornik Izabranih politiè- nu. Valjalo bi, na primjer, prou- nim odjecima Sorelovih teza o kih spisa niti se trudi rekonstrui- èiti Šufflayevu peštansku publi- nasilju i o mitu ili s esejistikom rati njihov Sitz im Leben niti cistiku do g. 1908, u kojoj (kako Milan pl. Šufflay na odsluenju vojnog roka u Domobranskoj uniformi 1915. njemaèkih »konzervativnih re- misli da bi njihova kontekstual- tvrde izvori razlièiti od franko- volucionara«, na primjer, Moel- na ovisnost bila mogla aficirati vaèkih) buduæi navjestitelj »To- Valjalo bi, takoðer, razmisliti cijalno prihvatljiv u metropoli lera van den Brucka, Edgara njihovu spoznajnu vrijednost. mislavljeve drave« polemizira s kakvu je perlokutivnu vrijedno- eshaesovske »tamnice narodâ«. Junga i, pogotovu, Oswalda Za njega su Šufflayeve reèenice hrvatskim historiografskim ce- st Šufflay pripisivao svom roma- Valjalo bi proniknuti i u meha- Spenglera. Svakako, takva bi èi- širom otvoreni prozori s kojih hom i ruši njegove medijevistiè- nu o Konstantinu Balšiæu (Zag- niku onih konverzija koje su – tanja pripomogla da se u našim se pruaju prostrani i nepomu- ke kule od papira, što se u ono reb, 1920), gdje se mit Dušano- uglavnom na trasi izmeðu aus- glavama poveæa broj provjerlji- æeni pogledi na politièki krajolik doba moglo shvatiti ne samo va carstva, pred kojim uvodnici trijskoga i eshaesovskoga fran- vih spoznaja, a smanji broj ilu- srednjovjekovne i novovjekovne kao historiografska istinoljubi- Hrvatskoga prava šire paniku i kovaštva – od ljudi nekada ivo zija. Za Šufflayeve pak Izabrane Hrvatske i Europe. Tako èitamo vost nego i kao apel za daljnje strah, tretira kao pozitivna force zainteresiranih za opstanak Mo- politièke spise bojim se da æe da Šufflayeve èlanke karakteri- stezanje unionistièkoga obruèa. orientée, na naèin, dakle, poten- narhije proizvodile borce za Ve- djelovati obratno.
(zlo)uporabe prošlosti u tom Politièki mitomani kakav je bilo da se radilo o HDZ-ovu re- Zagreb, 1993. razdoblju mnogo je toga veæ re- bio Franjo Tuðman, uasno gnja- habilitiranju ustaštva i NDH, èi- Novinski tekstovi sabrani u èeno i napisano, pa i u Zarezu, ali ve i sretan je onaj narod u kome me je ugled Hrvatske u svijetu knjizi svojevrsno su svjedoèan- su prestali brbljati iako su štete nedvojbeno srozan. stvo epidemije novoustaštva i do- iza njih itekako vidljive. Nitko, Dobar primjer Grudenove lu- bar izbor iz inaèe dvjestotinjak doduše, ne moe i nije mogao cidnosti i toènosti jest paragraf iz tekstova objavljenih u Vjesniku, Povraæanje povijesti zabraniti predsjedniku Republi- èlanka Povraæanje prošlosti u ko- Slobodnoj Dalmaciji, Novom lis- ke, koji se toliko trsio ostaviti jem autor polemizira s knjievni- tu, Danu, listu idovske opæine traga kao «povjesnièar» ili èak kom Vinkom Nikoliæem kada je Ha-Kolu i, ponajviše, u Feral Tri- Knjiga lucidnih obraèuna s «filozof povijesti», da njeguje ovaj relativizirao ustaške logore buneu, koji tvore jednu od naj- opsesijama jednoga svoj osebujni pogled na svijet, tvrdivši da je logore (za Japance) zaokruenijih cjelina u novijoj hr- priuèenog povjesnièara koji dok god to radio u slobodnom imao i «demokratski SAD». Gru- vatskoj publicistici. Za pisanje se našao na èelu hrvatske vremenu i dok je to ostajalo iz- den podsjeæa da su se internirani ivka Grudena vrijedi zakljuèiti meðu njega i znanstvenih discip- Japanci nakon rata vratili svojim kako ga uvrštava u krug intelek- drave, skoro groteskne lina u kojima je pravio štetu ili kuæama dok funkcija Auschwitza tualaca koji su branili dostojan- kopije NDH korist, svejedno. ili Jasenovca nije bila izolacija stvo ljudske osobe i ljudska prava. sumnjivih graðana nego likvidaci- Gubitak moralne odgovor- ivko Gruden, Peraèi crnih Tuðmanova toljaga i grudenov ja. Prekrajaèi povijesti pokazuju, nosti i etika interesa, dva su os- košulja, Izvori – idovska opæina štit ustvrdio je, da se nisu odrekli na- novna razloga koketiranja HDZ- Zagreb, Zagreb, 2001. Ali, kako je u svojoj knjizi cifašizma i da je to što rade nacis- a s nacionalizmom NDH-zij- Tuðman – anatomija neprosvijeæe- tièka propaganda. skog kova. Agresivnost koja se nog apsolutizma napisao Marinko pritom razvila prema nezaštiæe- Drago Pilsel Èuliæ predsjednik je «znanstve- ivko protiv Faraona nim kategorijama graðanstva i ne» spoznaje koristio kao opera- Prisjetimo se, na trenutak, prema simbolima antifašistièke redstavljajuæi knjigu novi- tivno pokriæe najopskurnijih i kontekst u kojem je pisao Gru- prošlosti, na alost to nam ne nara ivka Grudena Peraèi najzloæudnijih dijelova svoje poli- den: «Naš je predsjednik dr. Fra- moe biti utjeha, moda bi bila crnih košulja u idovskoj tike, kada god mu je izgledalo da njo Tuðman jednom rekao da ima veæa da novinari poput Grudena opæini Zagreb, u ponedjeljak 11. mu ni goleme ovlasti iz Ustava to «tajni sporazum s Bogom»; u Mi- nisu, ako ništa drugo, zbog sebe lipnja, izvršni urednik Feral Tri- ne omoguæavaju, ili ga u tome tu je i to moguæe. Ali naše su se samih i nadolazeæih generacija, bunea Viktor Ivanèiæ je rekao da se trijezne prosudbe, izvedene iz sputavaju. Bilo da je odluèio zara- rijeke Sava, Drava, Dunav… pret- definirali kriterije urnalistièke je svojim pisanjem Gruden po- cjelovitog mozaika èinjenica, još titi u BiH s Bošnjacima, riješiti se vorile u krv, abe su nas prekrile, etike u sjeni svijesti moralne od- mogao da se Republika Hrvatska oèekuju. hrvatskih Srba ili pomiješati kosti pijesak se je okrenuo u komarce, govornosti. Tko bude proèitao ne pretvori u grotesknu kopiju Grudenova knjiga funkcionira ustaša i partizana redefinicijom i muhe su na nas navalile, uginula knjigu Peraèi crnih košulja, a ovih Nezavisne drave Hrvatske, što kao lucidni obraèun s bolesnim preureðenjem Jasenovca, Tuðman nam je stoka, kraste su se pojavile tjedana doivljava pad u povjere- je bila trajna opasnost nakon što nacionalizmima, posebice s onim je svaki put posegnuo «za tolja- na ljudima i ivotinjama, tuèa nju prema politici sadašnje vlasti, se na èelu novouspostavljene hr- kojem se pridruila HDZ-ova gom svojih mizantropskih civili- nam je strla usjeve, skakavci su zakljuèit æe da se isplati navijati vatske drave našao priuèeni vlast razgranatom kampanjom za zacijskih 'teorija'». pobrali ono što nam je još ostalo, za etiku u politici. Dakako, bez povjesnièar opsjednut idejom rehabilitaciju ustaške drave i Gotovo u pravilu, uvijek mu se tama je zastrla Domovinu, prvi- obzira na rtve koje æe za to mo- ideološke pomirbe ustaša, do- preuzimanjem njezinih simbola. kao štit suprotstavljala Grudeno- jenci su nam izginuli kod Osijeka, rati pasti. Netko bi rekao da je mobrana, partizana i još koješta. Ona, štoviše, svjedoèi da su de- va refleksija bilo da sa radilo o ob- Zadra, Vukovara, Siska, Dubrov- Gruden zbog toga «pao» kada Pišuæi o zbivanjima na dnev- vedesetih u Hrvatskoj postojali rani od ocvalog daha rasistièkih nika, Šibenika, Vinkovaca… Što li mu je postalo nemoguæe više ob- nopolitièkoj sceni, Gruden u glasovi razuma, ljudi kojih je po- teorija koji je puhao Pantovèa- nas još èeka, Boe!? Faraon je, javljivati u Vjesniku ili Slobodnoj predgovoru svoje knjige objaš- kojni sveæenik i publicist don kom ili sabornicom, bilo da se ra- naime, uporan u stavu: 'Tko je Dalmaciji. On danas zato visoko njava da nije mogao ignorirati Luka Vincetiæ nazvao «propov- dilo o demantiranju šokantne tvr- Gospod da ga ja slušam? Ne stoji, a ova æe knjiga pomoæi da svima uoèljivu, èak upadljivu po- jednicima nacionalnog anti-mi- dnje da je istrebljenje idova u znam Gospoda i neæu pustiti Iz- se shvati da pripada najboljemu litièku uporabu i zlouporabu ne- ta» – pisci i intelektualci koji su NDH izmišljeno, kako se moglo raela!'» (Luka Vincetiæ u Crkvi u što ga je hrvatsko novinarstvo davne prošlosti. O razlozima i èovjeka i svoju zajednicu lišavali èuti od izdavaèa Hitlerova Mein post-komunizmu – Teologija na- dalo u proteklom stoljeæu na motivima zazivanja i politièke fetišizma i idolatrije. Kampfa u hrvatskome prijevodu, cionalnog anti-mita, Erasmus, podruèju analitike. 16 III/58, 21. lipnja 2,,1.
eventualno èeka sutra. Ti susreti pokazali su da je takav dijalog moguæ i da je To- Tri pogleda na granicu mizzin put, put tolerancije, pravi. Slubeni jezici Po referatima, po atmosferi i po, štono Bio je to skup koji uvaava i bi rekli, “propusnosti”, bio je to dobar promovira razlièitosti, skup susret, opušten, ali radan, otvoren za jav- nost (publiku) i za kritiku. Govorilo se, SUSRETI odran na geografskoj margini naravno, hrvatski, slovenski, talijanski, pa triju drava ali skup koji pogaða u i njemaèki, ali unatoè izvrsnim simulta- UZ sridu, na kojem se govorilo o nim prevoditeljima, govorilo se manje-vi- buduænosti Europe i njezinih še jednim jezikom, jezikom osloboðenim floskula, katkad oštrim, ali argumentira- GRANICU stanovnika, stoga i skup po mnogo nim, jezikom koji je bio poziv na daljnje èemu efikasniji i znaèajniji od brisanje vidljivih i nevidljivih granica radi nekih “središnjih” jaèanja suivota i tekovina demokracije stihove i prozu, uz animaciju i muzièku opæenito. Bio je to skup koji uvaava i kulisu Draga Orliæa, èitali su i govorili promovira razlièitosti, skup odran na Boris Biletiæ, Branko Èegec, Sinan Susret uz granicu/Obmejna sreèa- geografskoj margini triju drava ali skup Gudeviæ, Loredana Boljun, Milan Rako- nja/Incontri di frontiera, Umag – Kopar, koji pogaða u sridu, na kojem se govorilo vac i Patrizia Vascotto. 1.– 3. lipnja 2001. o buduænosti Europe i njezinih stanovni- ka, stoga i skup po mnogo èemu efikasniji Kiša i more kao transgranièni forum koji se ima poza- i znaèajniji od nekih “središnjih”. Jer, U Kopru, gdje ih je pozdravio gradona- Daša Drndiæ baviti dvjema temama: Recepcijom Tomiz- osim što se bavio teorijom, susret u Uma- èelnik, sudionici skupa posjetili su radio ze u svijetu i Psihopatologijom granice. gu i Kopru prerastao je u dokaz kako “ek- postaju gdje su razgovarali s direktorom, Kao i prošle godine, Susreti uz granicu bi- speriment” otvaranja funkcionira i prak- novinarima i snimateljima koji su im h, ta Istra. Umjesto da samo blista, li su svojevrstan hommage Tomizzi tièno te potvrdio kako na tom poluotoku, omoguæili slušanje davno snimljenih in- ona još i talasa. Dok je bila “siroti- (1935.- 1999.), ali i više od toga. Egzodus vraæanje unazad, u zagrljaj regresivnoj tervjua s Fulvijom Tomizzom. Koparske ca”, moglo se s njom suosjeæati, i posljedice koje ostavlja na politièke i ideologiji, duhovno i materijalno siromaš- susrete, bogate i intenzivne, organizirala moglo ju se (paternalistièki) savjetovati, društvene odnose unutar jedne zemlje ili noj prošlosti, više nije moguæe. je “bez greške” Irena Urbiè. Putovalo se “razumjeti” i “braniti”. U trenutku kad su njezine regije, trauma koju on prouzro- Sudionici skupa, meðu ostalima, bili su: tamo-amo, iz jedne zemlje u drugu, glat- njezini stanovnici, povijesne, geografske, kuje na pojedinca ili na èitave skupine lju- Ciril Zlobec, ivko Niiæ, Sanja Roiæ, ko, pa se moglo zamišljati kako je lijepo etnièke i jeziène specifiènosti regije u kojoj di, tema su Tomizzina djela. Egzodus, Giuseppe Rota, Pavel Fonda, Tonko onima u schengenskoj zoni, a kako æe sve ive poèeli shvaæati kao prednost i tu pred- dobrovoljno ili prisilno odlaenje velikog Maroeviæ, Patrizia Raveggi, Boris Biletiæ, runije biti onima izvan nje. nost njegovati i obogaæivati, Istra postaje broja ljudi iz nekog kraja ili iz neke zajed- Ulderico Bernardi, Miran Košuta, Rastko Za dogaðanja u Umagu pobrinula se i trn u oku, enfant terrible za autoritarne nice, vidimo, perpetuira na prostorima Moènik, Ljiljana Aviroviæ, Andrej Med- inaèe agilna i po programima maštovita umove u Hrvatskoj, bilo one na vlasti bilo bivše Jugoslavije, ali i u svijetu, kao kakva ved, Irene Visintini, Aljoša Puar, Darija ekipa umaškoga Puèkog otvorenog uèiliš- njihovih pripuza. Pa misle da još uvijek s ukleta pojava. Zato se, u sklopu šire dis- iliæ, Marjan Tomšiæ, Maria Ragni Schwe- ta “Ante Babiæ”, na èelu s Nedom Fanuko, visoko podignutim kaiprstom Istri mogu kusije i temeljitijih socioloških, kulturo- nd i Milan Rakovac. Osim referata i dis- uz znaèajnu financijsku potporu hrvatsko- prijetiti i na posluh ju tjerati. Na sreæu, vre- loških, povijesnih, ali i umjetnièkih istra- kusija, odrana je promocija posthumno ga Ministarstva za kulturu i Poglavarstva mena su to (ipak) prošla. Istra u oku Slove- ivanja, Tomizzin knjievni opus moe prevedenog (Ljiljana Aviroviæ) i u Hrvat- grada Umaga. Tako je skup otvorio grado- naca i Talijana takoðer ima svoju prièu, ali promatrati kao polazna toèka za sagleda- skoj objavljenoga Tomizzina kratkog ro- naèelnik Vlado Kraljeviæ, a zatvorio minis- o njoj neæemo sad. vanje današnjice. Susreti uz granicu i ove mana Posjetiteljica (Puèko otvoreno uèi- tar Antun Vujiæ i to nimalo formalnim, ne- godine potvrdili su da postoji potreba za lište “Ante Babiæ”, Umag) kao i zbornika go analitièkim govorom kojem nisu ne- Trauma granice dijalogom ne iskljuèivo vezanim za djelo radova s prvog, prošlogodišnjeg susreta dostajale i emocije. Kako bi bilo danas, na- Od 1. do 3. lipnja 2001. u Umagu i i ivot pisca, nego i za dijalogom o goru- Tomizza i mi. U Muzeju grada Umaga ot- kon donošenja istarskoga Statuta i izlaska Kopru (od sljedeæe godine i u Trstu), od- æim problemima naše svakodnevice, za vorena je izloba fotografija iz ivota Ful- IDS-a iz koalicije na vlasti, ne zna se. ravao se drugi po redu knjievno-znan- razgovorom o prošlosti, ali i tome što se vija Tomizze, autora Luciana Kleve, a pos- Kiša je padala na trenutke strašno i more stveni skup “Tomizza i mi”, zamišljen nama i oko nas dogaða danas i što nas ljednje veèeri u baru hotela “Kristal” svoje se opasno uzburkalo, ali to nema veze.
diskriminacije. nosi na sve ljude, na sve narode u suvremeno poimanje identite- Ma tko taj drugi bio, stranac ili Zašto? svijeta, nego samo na neke. Glo- ta. Trst s okolicom, još je jedan doseljenik, on se poima kao fak- – Diskriminacija je u Europi balizacija ne mora nuno podra- dobar i znaèajan primjer. Friuli tor koji utjeèe na slabljenje na- postala vrlo invazivna. Sve više zumijevati bolji ivot za svako- Venezija Giulia danas je neka vr- cionalnog identiteta. A kad na- prevladava sljepoæa za razlièi- ga, veæ samo za pojedine skupine sta laboratorija u kojem se nje- cionalni identitet ili nacionalna Patrizia Raveggi tosti, a samim tim crta razgrani- ljudi, za pojedine klase, za boga- guju razlièitosti. Desetljeæima u zajednica doista poène slabiti, toj regiji ivi veliki broj etnièkih ljudi se okupljaju u grupe koje, skupina koje su tradicionalno da bi opstale, moraju izmišljati povezane i koje su vremenom nove tradicije, novi identitet. U Opasnost od malih identiteta nauèile ivjeti zajedno, pa su u vrijeme fašistièkoga reima, pri- meðusobnim odnosima uspos- davala se velika vanost našem Umjesto da razvija duh tavile ravnoteu. Njihova is- podrijetlu – velièalo se Rimsko te, koji postaju sve bogatiji dok prepletenost i njihovi kontakti carstvo, govorilo se o korijeni- kozmopolitizma, globaliza- siromašni postaju toliko siro- uzajamno su ih obogatili. Tako, ma, o slavnoj prošlosti. Raðala cija æe proizvesti kontrae- mašni da bivaju odbacivani kao kad ne postoji jak identitet, kad se potpuno nova retorika. Da- fekt – potaknut æe jaèanje smeæe. Identitet bi se trebao sag- zapravo slabi, on postaje bogati- nas se u Italiji ponovno javlja nacionalizama ledavati i vrednovati u sklopu sa- ji i pretvara se u sloeni, kom- nova retorika, uglavnom svoj- mog procesa integracije, kao nje- pleksni identitet. To nije onaj stvena Ligi Nord, po kojoj Tali- gov sastavni dio, a ne mimo nje- jednostavan i èist identitet koji jani potjeèu od keltskih pleme- Daša Drndiæ ga. Evo, u Italiji su nedavno se velièa u Mein Kampfu. na. Ta se retorika podupire i Objašnjavate li onda jaèanje oivjele rasprave koje su èitavo podgrijava brojnim ceremoni- Kaete da je potrebno poten- desetljeæe bile mrtve – one o do- desnice u Italiji, pogotovo u Tr- jalnim sveèanostima na obalama cirati univerzalne vrijednosti movini, naciji i talijanskom iden- stu i okolici, kao reakciju na kao instrumente u borbi protiv postojanje i oèito funkcionira- rijeke Po. titetu. To se dogodilo gotovo Mnogi, pogotovo oni iz siro- stanja univerzalne opresije; vri- nje tog i takvoga otvorenog i preko noæi. A talijanski identitet mašnih zemalja, pitaju se: ima jednosti koje su proizašle iz sloenog identiteta? Koga takvo nije èvrst identitet, ni nalik na, li alternative? Francuske revolucije. recimo, francuski ili njemaèki. višeslojno poimanje društva i – Imala sam na umu ideale On je relativno slab identitet i pojedinaca ugroava? – Jedan moj slobodoumni Francuske revolucije koji otva- kao takav pounutren je, interna- – Umjesto da razvija duh prijatelj rekao je: Naš zadatak raju nove vidike. Svijest se radi- liziran. Italija nije monolitna kozmopolitizma, globalizacija nije da dajemo odgovore na ak- kalno modificira, omoguæavaju- zemlja. Povjesnièar Franco Car- æe proizvesti kontraefekt – po- tualne probleme; moemo po- æi strancima da više ne budu èenja postaje deblja i manje pro- dini govori o njezinu policen- taknut æe jaèanje nacionalizama. kušavati, ali naša je obveza da stranci. Iz te perspektive, više pusna. Kao što izmeðu Crnaca i triènom profilu. Ona je dakle U procesu globalizacije identi- postavljamo pitanja. Što više pi- ne postoje ni Grci ni Barbari. bijelaca postoji takozvana color- sazdana od razlièitosti koje èine tet nestaje, jer globalizacija tei tanja, to bolje. Alternativa je os- Svi su ljudi jednaki, iznad druš- line, koja se pretvorila u tvrdu cjelinu, ne dijelove. Potrebno je k brisanju svih identiteta – k tvarivanje prepoznatljivog iden- tvenih, kulturnih i vjerskih graniènu liniju, izvana nevidlji- odbaciti ideju o totalnom, apso- homogenizaciji. To je sloen titeta. Nema osobe bez identi- prepreka. Ali ne moemo zane- vu, i koju je još uvijek nemogu- lutnom i jakom identitetu u ko- problem; to je proces u kojem teta. Ali ne smijemo graditi mariti èinjenicu da svaki èovjek æe prekoraèiti. Te razlièitosti ne rist “multipripadnosti”. se gubi referentna toèka. Èesto identitete malih domovina, de- posjeduje vlastiti identitet, pri- elimo vidjeti iako su one tu, i se ne vidi tko zagovara napred- fanzivne identitete koji podiu pada odreðenoj kulturi i ima rasisti su tu, a njih ima mnogo Jaki slabi identitet ne a tko regresivne ideje. Èitav zidove (stvaraju granice) izme- svoju povijest. Te tekovine tre- više i mnogo su opasniji nego Što bi moglo vaiti i za Hr- proces je fluidan. Ako je proces ðu nas unutra i “zastrašujuæeg” ba èuvati i braniti. Iako se Italija što smo spremni tu èinjenicu vatsku. zdrav, ne bi trebalo dolaziti do ostatka svijeta izvana. To je la- smatra zemljom koja je prilièno prihvatiti. – To ste rekli Vi. Talijani is- kolizije izmeðu globalizacije i na, hipokritièna, koncepcija. otvorena prema strancima, od- Kako se takav stav uklapa u tovremeno mogu biti Talijani i identiteta. Ali što se dogaða? Jer, granice se zatvaraju za imig- nosno imigrantima, u Italiji, ideju o globalizaciji? Venecijanci, Talijani i Sicilijanci, Previše se istièe vanost drugog, rante, ali ne i za bogate Arape s primjerice, svakodnevno imate – Ideja globalizacije daleko je znaèi, govorimo o fleksibilnom razlièitog, a to se onda doivlja- punim depovima epizode ksenofobije, rasizma i od savršene. Prvo, ona se ne od- identitetu koji se odlièno uklapa va kao prijetnja i izaziva strah. petro-dolara. III/58, 21. lipnja 2,,1 17
dobrog Talijana kao mudrost usisana s majèinim mlijekom, kao moæni mehanizam mentali- Liminalnost granice teta/izgradnje habitusa, kao ure- ðaj za proizvodnju kohezijskih mitova. Knjievnost postaje i os- taje integrativni faktor, stoerni kao knjievnopovijesni problem stup za izgradnju skupnoga identiteta, manjinskoga, veæin- skog ili kakva treæeg. (...) Kultura barijere, kada se doivjela je u postkolonijalnoj Da ne bude zabune, ne radi se i javi, poglavito se odnosi kritici, kod Saida te naroèito tu o pitanju kvantitete. Pogleda- na dirigirani impuls nacio- Homi Bhabhe. Liminalnost kod mo li bilo koju od relevantnih Bhabhe, a i kod drugih, ide ruku bibliografija naiæi æemo na de- nalnih središnjica ili elita pod ruku s pojmom i koncep- setke ili stotine radova koji po- kolonijalnog tipa tom hibridizacije i hibridnosti, kušavaju premostiti autizam te- kao temeljnim odlikama svih meljnih konvencija. Ipak, meto- Dijelovi izlaganja sa skupa kulturnih procesa u zoni granice dološki se, pa i društveni utjeca- Tomizza i mi, odranog u kao specifiènoga društvenog ji tih napora, nedovoljno osjeæa- Umagu i Kopru, 1. – 3. lipnja prostora. ju. (...) Knjievnopovijesni sis- 2001. Kako se i kada povijest knji- temi mahom se kodiraju kodom evnosti okrenula granici i s naše/ne-naše, ili-ili. Primjera za kakvim uspjehom? Promotrimo ove pojave ima, dakako, na svim Aljoša Puar primjer ponašanja hrvatske i ta- stranama, i lokalno i šire. lijanske knjievne historiografi- spisivanje i dopisivanje je u sluèaju granice na kojoj ivi- Limun + naranèa diskursa granice svakako mo, radimo, na kojoj se, eto, i Tradicionalna komparatistika, je jedan od najzabavnijih susreæemo. u ovoj se sferi pokazuje alos- poslova u grupi humaniora, bez Ne ulazeæi u ideološke aspek- nom i vjernom pratiljom nacio- obzira na to kojoj uoj struci te problema, valja reæi da najutje- nalne filologije. Kreæuæi i sama tvorci/oblikovatelji diskursa pri- cajnije knjievnopovijesne škole od koncepta nacije, komparatis- padaju. Varljivost granice kao s obje strane granice, tj. mora, ne tika uspostavlja bipolarne relaci- društvenog prostora jamèi nep- uspijevaju sve do u naše dane da- je i-i, tipa i ovo-i ono, pa tako rekinuto zanimanje za sve oblike ti prednost istraivanju fenome- djelomièno i sama zatvara mo- ljudske djelatnosti koja u tom na multikulturalnosti, interlite- guænost uspostave oslobaðaju- prostoru nastaje. (...) rarnosti, svih onih dihotomijskih æeg principa, koji bi okvir nacio- U posve skromnim gabariti- formi istarske, primorske i dal- nalne pripadnosti stavio u drugi ma, namjeravao sam govoriti o matinske kulture, od multilin- plan, priskrbljujuæi graniènim i tome kako je poslu ispisivanja i gvizma i akulturacije do kolizije, sliènim varljivim korpusima me- dopisivanja diskursa granice pri- pa i "kulture barijere". Sva ta pita- todološki autonoman i specifi- donijela povijest knjievnosti kim konvencijama, nije limes, polja i u onim zonama koje pri- nja ostaju tek prigodna i politièki èan knjievnopovijesni tretman. kao etablirana, a posljednjih de- barijera, zid, veæ mnogo èešæe i rodno remete urednost njego- korektna pratnja pojedinih me- Da budem potpuno banalan: setljeæa i metodološki samosvjes- mnogo vanije limen, lat. prag. vih rubova. ðunarodnih simpozija, bez pra- premda je grejpfrut nastao od li- na, disciplina. Ovdje nema mjes- mjesto ili prostor specifiène vog utjecaja na obnovu episte- muna i naranèe, nije dovoljno ta za opsene studije, a iznošenje propusnosti. Kultura barijere, Teorijski koncept mološkoga, metodološkog i me- reæi "grejpfrut je limun plus na- nekih velikih programa ili ple- kada se i javi, poglavito se od- U teorijskom smislu liminal- todièkog pristupa knjievnim fe- ranèa". Kao što ne bismo smjeli doajea bilo bi prepotentno, pa æu nosi na dirigirani impuls nacio- nost kao koncept, proteklih je nomenima. Povremeni pokušaji, lakonski ustvrditi kako je Tom- se zadrati samo na saetoj dijag- nalnih središnjica ili elita kolo- desetljeæa jasno definirana u poput onih Sante Graciottija, ko- maseo Talijan plus Hrvat plus nozi stanja. nijalnog tipa, èija je svrha utvr- kulturalnoj antropologiji s Tur- ji govori o plurilingvizmu jedin- Srbin plus Grk ili da je Gdanj- Granica je u naèelu liminalna. ðivanje vlastitih pozicija i oèu- nerom i Van Gennepom, a suv- stvene dalmatinske regionalne sk/Danzig poljski grad plus ger- Ona, suprotno nekim retoriè- vanje homogenosti nacionalnog remenu teorijsku kanonizaciju kulture, još ne nailaze na širi od- manski grad. I u sluèajevima jek, ili, bolje reæi, riskiraju osudu grejpfruta, Tommasea i Gdanj- Granica kao barijera vorim ironièno). Oni obavljaju se pretvaraju u uasne piccole nacionalnih knjievnopovijesnih ska radi se o liminalnim entiteti- Na ovom skupu mnogo se go- sve one poslove koje “domicil- patrie nalik na Haiderovu Ca- centrala. ma s vlastitim odlikama i vlasti- vorilo o granicama, i umjesto da no” stanovništvo više ne eli rinthiu. tim znaèenjem. Nije posve si- simboliziraju mjesto velike pro- obavljati. Ali, kadgod se dogodi Razlièiti identiteti mogu se Još uvijek bez «treæeg puta» gurno bi li ubrzaniji institucio- pusnosti, slobode i otvorenosti, neki zloèin ili kraða, prvo se braniti i preko hrane, jer je hra- Riskirajuæi politièku neko- nalni i izvaninstitucionalni raz- dvosmjernu ulicu, vidjeli smo da apostrofira nacionalnost poèini- na tijesno povezana s pamæe- rektnost, elim reæi kako mi se voj subnacionalne komparatisti- se one još uvijek uglavnom shva- telja, pogotovo ako nije Talijan: njem koje se moe odnositi i na èini posve bjelodanim da privre- ke, dakle komparatistike koja bi æaju kao prepreka, kao zid, kao “To je uradio Albanac, Slaven, nezaboravljanje odreðenih jela, meno jaèanje nacionalistièke se bavila analizom interliterar- brana. Rom.” njihova mirisa i okusa. desnice na istoku Europe i drug- nih zajednica na razini lokalnih i – Oni koji su unutra pred- Nije li to donekle banalizira- dje, tijekom devedesetih godina regionalnih, primarnijih zajed- stavljaju prepreku onima koji Slobodno trište, ali ne i ljudi nje èitave prièe o identitetu? 20. stoljeæa te rast njezinih kul- nica identiteta, pripomoglo iz- ele uæi. Ne radi se o onima koji U svojoj knjizi Elogio della Hrvatska jednako, primjerice, turnih utjecaja na ovu istrai- gradnji pojmovnoga i metodo- ele izaæi i proširiti vidike. U tradizione (Pohvala tradiciji) paška èipka i ona nesretna kra- vaèku sferu, nije pomoglo otva- loškog aparata primjerenog li- svijetu globalizacije, granice su Marcello Veneziani brani korije- vata; Italija jednako pasta as- ranju "treæeg puta", nije otvorilo minalnim pojavama s granice. više nego ikada postale istinske ne i društvenu hijerarhiju, tvr- ciuta i mozzarela. Nije li to ko- prostor barem prividne neutral- Svakako ne bi odmoglo, naroèi- prepreke. Imam na umu nevid- deæi da bez njih dolazi do povi- mercijalizacija identiteta na nosti i teorijske slobode u raš- to imamo li u vidu finu dinami- ljive granice izmeðu etnièkih jesne amnezije i da tada društvo globalnom planu? èlambi ovih fenomena, premda ku globalno-regionalno, u èemu grupa koje borave na istom iskaèe iz zgloba. Promatrana u – Obezvreðivanje istinskih je za to otvaranje postojala i se nacionalna razina simbolièki prostoru, ali ne prelaze s jedne drugom kontekstu, takva bi tvr- vrijednosti i njihovo banalizira- postoji dobra podrška suvreme- utišava kao tek jedan u nizu mo- strane granice na drugu. Nema dnja mogla biti i prihvatljiva, ali nje danas je opæi trend. Ali i to nih postmodernih teorijskih pa- guæih okvira, frameova, u pos- zida, nema crte, a ipak nema njegova retorika korijena i tra- je bolje od ukupne macdonaldi- radigmi u kojima partikularistiè- tupku beskonaènog uokviriva- dvosmjernog ili višesmjernog dicije je retorika koja vodi ka zacije. Ako, primjerice, uspijete ko i politièki korektno zazivanje nja, framinga, kojim se pokušava protoka. Istu situaciju nalazimo ideologiji Mein Kampfa. Edmu- obraniti izvorni odrezak Chia- konstitutivnoga Drugog (p)os- dokuèiti smisao nekoga kultur- u metropolama, u odnosima iz- nd Burke protivio se tekovina- nina classica, koji se dobiva od taje temeljna os svakoga ozbilj- nog, odnosno ovdje knjievnog meðu predgraða i središta grada, ma Francuske revolucije. U svo- posebnih goveda iz Val di Chia- nijeg znanstvenog uvida. fenomena. Eventualna dobit od i to su prave granice. joj knjizi Reflections on the Re- na, od agresije ono malo govedi- Knjievnosti se poglavito, simbolièkog jaèanja ovih i sliè- Govorili ste o Giovanniju volution in France, objavljenoj ne što se nalazi u macdonaldso- dakle, pridaje nacionalna vano- nih disciplina nije samo vezana Sartoriju i njegovu viðenju plu- 1790., on brani hijerarhiju, nas- vu hamburgeru, uspjet æete ob- st i nacionalno znaèenje. Èak i u uz razumijevanje fizièke granice ralizma i multikulturalizma te ljedna prava, obièaje i tradiciju, raniti i europsku kulturu od podruèju analize kompleksnih ili i njezinih kulturnih proizvoda, uloge stranaca u multietnièkim dok istovremeno zagovara slo- arogantne najezde amerièke hibridnih literarnih zajednica ili veæ uz razumijevanje èitavoga sredinama. bodno trište. To je shvatljivo. kulture. pojedinih opusa. To je ono oko niza manjinskih i marginalnih – Sartori upozorava na opas- Evo, u procesu globalizacije tr- Ne zvuèi li vam to kao para- èega oèajava postkolonijalist sfera, liminalnih i hibridnih si- nost koja dolazi iz pluralistièkih ište je slobodno, ali ne i ljudi. doks? S jedne strane zagovara se Said, kada otprilike kae, da sve tuacija, kojima kulturalne mati- društava. On smatra da æe se Postoji globalizacija novca, ne globalno otvaranje, s druge, eu- èega se u analizi dotakao, ukazu- ce danas obiluju gotovo onoliko “dobro društvo”, ako se otvori ljudi. Ljudi migriraju, odbacuju ropski se identitet pokušava ob- je na ropski odnos knjievnosti koliko i tradicionalno nemirne prema doseljenicima, dezinteg- se kao smeæe, a kapital teèe. Èu- raniti od invazije amerièke kul- kao sastavnice diskursa nacije. "rubne zone". rirati. Za njega “dobro društvo” li smo ovdje, Ciril Zlobec druš- ture preko lokalno uzgojenog Nije potrebno izvlaèiti prašnjave No, dok se ti eljeni pomaci ne do- jest pluralistièko, tolerantno i tvo vidi kao burzu; nimalo opti- mesa? Ili je, moda, amerièka detalje, od Herdera nadalje, ali je gode, susretat æemo starije, ali na a- otvoreno, ali smatra da proces mistièna vizija. kultura do te mjere agresivna da jasno da je u sferi temeljnih lost i mlaðe kolege koji su, odlazeæi otvaranja treba kontrolirati. Društvene grupe trebale bi se ugroava opstanak razlièitosti? kroatistièkih, talijanistièkih te kao i svi ostali u shopping u Trst, Ako se društvo previše otvori, udruivati i povezivati interes- – Da, to je globalizacija. Ona inih etnocentriènih knjievno- malo predoslovno ili preapsolutno prijeti mu opasnost od raspada. no, a ne nacionalno. Ponavljam: dolazi iz Amerike i briše razli- povijesnih konvencija knjiev- shvatili onaj natpis po kojem je Dolaze “oni” i raslojavaju ga. kako nacionalne zajednice ipak ke. Treba inzistirati na pravilni- nost velikim dijelom smatrana "GIBANJE V OBMOÈJU MEJNE- Kad sam proèitala Mein Kampf, sve više slabe, a strah od strana- joj raspodjeli bogatstva. Ali to spremištem za jezik, a jezik je GA PREHODA STROGO PRE- zapanjile su me sliènosti izmeðu ca raste, da bi se osjeæali sigurni danas nije trend. Moda bi Ro- kuæa bitka (i to kolektivnog), a POVEDANO", misleæi da se nared- tih dviju ideologija. Imigranti su ljudi se okupljaju u vjerske i et- bin Hood ponovno trebao uæi u sve to skupa, èini se, ucijepljeno ba odnosi na èitav prostor granice, vrlo korisni (ovo, naravno, go- nièke skupine. Te skupine onda modu. je u svakoga dobrog Hrvata ili pa i na onaj mentalni. 18 III/58, 21. lipnja 2,,1.
ivjeti u njegovim knjievnim djelima. da, 1954. i 1955., poèeo pisati, u Beogra- U jednom razgovoru, sedamdesetih du, i to tako što je biljeio svoje snove. godina, Tomizza je rekao: “elim proširiti Ti snovi bili su zapravo oslobaðanje od granice Trsta i Materade do Rima i do Pra- traume koju je doivio zbog smrti oca za koju se na neki naèin osjeæao krivim. U Sanja Roiæ, profesorica talijanske knjievnosti jednom trenutku njegov ideološki izbor bio je razlièit od ideološkog izbora nje- na Odsjeku za talijanistiku zagrebaèkoga Filozofskog fakulteta gova oca, a teret krivnje i drame svoje SUSRETI UZ Istoèno i zapadno od Materade GRANICU
S obzirom na to da Tomizza u obitelji osjetio je, naravno, na vlastitoj nim temama te Tomizzu vide kao jednu svojim djelima govori o koi. Bili su to prvi elementi njegove od tih komponenti. Predstoji nam utvr- proze koju je kasnije ukomponirao u diti kakva je pozicija Tomizze u Maðar- vremenima koja su politièki i knjigu Drvo snova. Ako gledamo kakve skoj, relevantni podaci još nisu prikup- društveno odreðivala ivote i su Tomizzine, da kaem tako, koordina- ljeni, kao što moramo reæi da recepcija Hrvata i Talijana i Slovenaca na te èovjeka i pisca, ne moemo a ne prati- Tomizze ne postoji ni u Slovaèkoj niti u prostoru Istre, i u Trstu, interes za ti koordinate njegovih djela, odnosno Èeškoj, iako u njegovoj prozi, pogotovo njihovu recepciju, i pokušati vidjeti kako u romanu Kamo se vratiti, Prag ima pri- njega vladao je ponajprije zbog se i koliko njegova biografija ukljuèila u vilegirano mjesto. tema koje obraðuje, a manje zbog njegova djela i zbog èega bi njegova djela naèina na koji to radi trebala ili pak ne bi trebala biti primljena Razlièita èitanja u nekim drugim sredinama. Èinilo mi se Kako je u Njemaèkoj? zanimljivim istraiti gdje je on prisutan – Tomizza se ponosio èinjenicom da je istoèno od Materade. Moe se pretposta- njegov roman Bolji ivot, a on je u svije- Daša Drndiæ viti da u kulturama, u sredinama, u koji- tu imao i najviše odjeka, objavljen i u Za- ma se osjeæa problem ili faktiène emigra- padnoj i u Istoènoj Njemaèkoj. Ovo, ali i Osim što se na katedrama za talijanski cije ili unutrašnje emigracije, Tomizza druge èinjenice potvrðuju tezu da posto- jezik i knjievnost djela Fulvija Tomizze svakako nailazi na znatniju recepciju, a ji moguænost razlièitog èitanja istog tek- prouèavaju i vjerojatno analiziraju ne is- ljudi koji su posrednici u toj recepciji, sta. Ako je bilo moguæe, odnosno ako se kljuèivo s literarnog aspekta, imajuæi na najèešæe su osobe koje same prolaze kroz èinilo nunim, ponuditi izdanje Boljeg umu èinjenicu da ona reflektiraju povijes- emigraciju ili pak one koje proivljavaju ivota i zapadnim i istoènim Nijemcima, na i društvena previranja u slovenskoj, probleme manjina. Tako su prevoditelji sigurno je da je publika tih tada, u sva- talijanskoj i hrvatskoj Istri tijekom prve njegovih djela gotovo u pravilu postajali kom pogledu, strogo zasebnih drava polovice 20. stoljeæa, kako se Tomizza i njegovi prijatelji. Rumunjska prevodite- knjigu èitala na razlièite naèine. Za este- percipira i prihvaæa u svijetu, i koliko je ljica, primjerice, prièala mi je kako je od tiku recepcije moglo bi se takoðer obavi- on zanimljiv za suvremenoga urbanog èi- prvih svojih honorara omoguæila Tomiz- ti istraivanje u podruèju u kojem se sada tatelja opæenito? zi obilazak pravoslavnih manastira u Ru- nalazimo, dakle u Hrvatskoj, i vidjeti – Ubuduæe bi trebalo dati odreðenije kakvu recepciju Tomizza ima kod istar- koordinate ovome našem skupu i našim skih Talijana koji su èitali njegove knjige daljnjim istraivanjima. Tako bi se vidje- u originalu, i kod onih koji su ih èitali u lo gdje što stoji i dokle se došlo u prou- prijevodu te kako se (ako se), ta recepci- èavanju Tomizzina knjievnog opusa. Moe se pretpostaviti da ja vremenom mijenja. Èitav ovaj “pothvat” je nov. Tek su dvije S obzirom na to da Tomizza u svojim godine od smrti pisca, ali jasno je da valja u kulturama, u djelima govori o vremenima koja su poli- raditi na formiranju objektivnog pristupa tièki i društveno odreðivala ivote i Hr- njegovu djelu. Za to je, kako znamo, pot- sredinama, u kojima se vata i Talijana i Slovenaca na prostoru Is- rebna odreðena distanca, i vjerujem da æe osjeæa problem ili tre, i u Trstu, interes za njega vladao je se vremenom i radom prouèavatelja ta ponajprije zbog tema koje obraðuje, a objektivnost uspostaviti. To nije lak po- ga.” To je tada bila njegova ambicija: dos- faktiène emigracije ili manje zbog naèina na koji to radi. Danas sao. Veæina naših izlaganja još uvijek se tiæi srednjoeuropski odjek. bi ti knjievni modusi, baš zato što ima- “gubi” u rukavcima u kojima izlagaèi po- U kom smislu – porukom ili knjiev- unutrašnje emigracije, mo distancu prema povijesno – politiè- seu za pojedinim Tomizzinim djelom i nom kvalitetom? To vas pitam stoga jer, kim zbivanjima, mogli doæi u prvi plan. tu izgraðuju svoju viziju njegova cjelo- èini mi se, kao da se ovdje, na ovom sku- Tomizza svakako nailazi Tada bi se razluèili i modusi i teme koje kupnog opusa. S obzirom na to da je jed- pu, izbjegava diskusija o literarnim vri- su vezane za istarski mikro-svijet, ponaj- na od tema na ovome skupu bila Recepci- jednostima Tomizzina opusa. On je ipak na znatniju recepciju, a prije onaj ruralni, pa i onaj arhaièni, koji ja Tomizze u svijetu, èinilo mi se zanimlji- pisao knjievna djela i, takva se rasprava ljudi koji su posrednici u je potom projiciran u povijest. vim i uvjerljivim tu recepciju razdvojiti jednoga dana neæe moæi izbjeæi. Tomizza je mnogo radio na svojim na, metaforièki reèeno, onu zapadno od – Slaem se. Moda smo i mi, koji ov- toj recepciji, najèešæe su tekstovima. Niccolò Gallo, intelektualac Materade i onu istoèno od Materade. Ne dje tematiziramo Tomizzino knjievno iz Rima, mu je bio redaktor i puno mu je zato što bih se zalagala za takvu polariza- djelo, upali u zamku analogija, analogija osobe koje same prolaze pomogao. Tomizza to i ne krije, štoviše, ciju svjetova, ne, veæ zato što sam došla na temu koja je u ono doba bila na neki Gallo postaje lik tematiziran u romanu do uvida da je to za Tomizzin sluèaj naèin provokativna, a koja i danas navodi kroz emigraciju ili pak Kamo se vratiti, koji kod nas nije preve- adekvatna pozicija, makar bila i nešto ap- na diskusiju o granicama. No mi, na osno- den. Tomizza je Materadu ispisao moda roksimativna. Jer, Materada je lokalitet vi toga, uspijevamo povesti diskusiju. Us- one koje proivljavaju i tri puta. On se, gradeæi svoj izraz u ok- koji stvarno postoji, to mjesto je i tema- pijevamo suprotstaviti razlièita mišljenja viru talijanske knjievnosti morao prila- tizirano u Tomizzinim knjigama, ali Ma- o tome moemo li koristiti razlièite jezike probleme manjina goðivati: dio njegova biæa bio je pod terada je i ono ishodište koje je, nabojem i kakvi su odnosi veæine i manjine. To su snanim utjecajem druge kulture i dru- velikih povijesnih dogaðaja, frustracija, stvari koje, zahvaljujuæi Tomizzinu posre- goga idioma. drama, emocija, Tomizzu svakako nagna- dovanju, baš ovdje, u Istri, uspijevamo te- Kako procjenjujete u Hrvatskoj ne- lo da poène pisati. Materada je u jednom matizirati, a to je jako vano. munjskoj. Dakle, eljela je da on upozna davno prevedenu Posjetiteljicu? trenutku njegova ivota oznaèila povra- dio njezine kulture. Zanimljivo je da su ti – To je intrigantna knjiga iako je djelo- tak, ma kako sad to naknadno bilo inter- Fortuna na istok prijevodi, znaèi stranice koje govore o mièno napisana danas veæ prevladanim pretirano. Dakle, bila je i ostala mjesto Što se recepcije tièe, zanimala me je jednom istarskom selu, u Rumunjskoj stilom. Na relativno malom broju strani- koje mu je omoguæilo da ivi i s jedne i s recepcija Tomizze istoèno od Materade. imali velik odjek – ondje su prevedena ca Tomizza zadire u više slojeva. Neke od druge strane dravne i kulturne granice. Ako slijedimo geografski meridijan, vid- èetiri Tomizzina romana, pripovijetke i tema koje u Posjetiteljici dotièe moda su jet æemo da je Prag, koji Tomizza spomi- još neki spisi. Osim toga, dio tih djela zahtijevale detaljniju elaboraciju kako bi Iz naše perspektive nje kao krajnju poeljnu "istoènu toèku", štampan je u Temišvaru, rumunjskom bile uvjerljivije. Ipak, knjiga posjeduje O recepciji Tomizze zapadno od Mate- otprilike na istom meridijanu kao Ljub- gradu u kojem su Maðari veæina. Tomiz- èvrstu pripovjednu strukturu, a i narativ- rade govorilo se na ovom skupu, iako pot- ljana i Rijeka, a zapadnije od Beèa. Dak- za je naišao na izuzetnu recepciju i u nu napetost. punu sliku nismo dobili jer je, na alost, le, ta njegova fortuna na istok ne bi baš Poljskoj, gdje je postojala velika unutraš- Nalazi li se Tomizza u školskoj lektiri, dijelom izostala talijanska vizura. Iz naše daleko doprla. Godine 1989. Tomizza je nja emigracija na intelektualnom planu i bar u onoj za uèenike iz Istre? perspektive, stvari izgledaju jednostavni- dao intervju za beogradski èasopis Knji- koja se odvijala upravo preko kulture. – Vidjela sam u èasopisu Tabula, koji je, ali ovo ne mora nuno vaiti i za jed- evnost u kojem opisuje godine provede- Sjetimo se da su u Poljskoj, osamdesetih izlazi u Puli, metodièku obradu fragmen- nog Talijana, èovjeka iz druge kulture, ko- ne u Beogradu. Tu kae kako su mu 1954. godina, u znak protesta protiv ratnoga ta iz njegove proze. Vjerujem da ga škol- jemu su Istra i Materada daleko. Još šez- bila ponuðena tri grada – Ljubljana, Zag- stanja, èitatelji znali dolaziti do kuæa ska populacija èita. Bilo bi dobro prenijeti desetih godina, mnogi Talijani nisu znali reb i Beograd, za studij filma i kazališta, i onih pisaca koji su podravali Jaruzel- Tomizzu i u neke druge krajeve u Hrvat- komu je Istra pripala, odnosno kako je on je odabrao Beograd. Tamo proivljava skog i ubacivati im u dvorišta njihove skoj. On moe funkcionirati metonimij- “podijeljena” i tko u njoj ivi. Sâm Tomiz- teška vremena puna dramatiènih politiè- knjige. I u Poljskoj je Tomizza našao ski. Za nas njegova proza još uvijek moe za je rekao: “Mi smo u jednom udaljenom kih dogaðaja, nestašice, adaptacije na ne- svoje posrednike, koji se isto tako smat- biti poticajna. Kako znamo, kod nas ne kutku u kojem su mnoge stvari nejasne.” poznatu i drukèiju sredinu, dodatno ote- raju njegovim prijateljima. Ta ga je sredi- samo da nisu završene, veæ u mnogo èemu On nije pisao zato da bi to pojasnio, jer bi ana nepoznavanjem jezika. No, unatoè na, meðutim, kontekstualizirala u okvire nisu ni zapoèele rasprave o tome što se u tom sluèaju svakako pisao drugu vrstu svemu tome, on stvara bliska prijateljstva tršæanske knjievnosti. U gradu Trstu ti dogodilo u Hrvatskoj u proteklom deset- tekstova; on je poèeo istraivati svoj i do smrti neraskinute veze. U tom inter- su posrednici identificirali multikultura- ljeæu. Tomizzino bi nam iskustvo moglo unutrašnji svijet, a taj je svijet onda poèeo vjuu Tomizza napominje da je upravo ta- lizam, razlièite pristupe jeziku i knjiev- biti zanimljivo, a i pouèno. III/58, 21. lipnja 2,,1 19
vama, nakon èega neki biraèi koji su, ipak moe riješiti, su granice u glavama; – Znamo da svaki narod, svaka grupa, kao, inteligentni sve to prate i na koncu spremnost ljudi da se priklone idejama misli o sebi sve najbolje, ali to bi bila defi- odluèuju koja æe pozicija biti najbolja u onih na vlasti. nicija identitetnog toposa koja se oslanja odreðenom trenutku. – Netko je ovdje o ratu na prostoru na sadraj. Ambicija mi je pronaæi formu- bivše Jugoslavije govorio kao o ratu u lu, odnosno definiciju, koja æe biti lišena kojem su na površinu izbila dugo potis- sadraja i koja æe kao takva moæi detekti- Rastko Moènik, profesor sociologije kulture kivana neprijateljstva i meðusobni ani- rati one toposne identitete koji nisu oèiti na ljubljanskom Filozofskom fakultetu i kolumnist Mladine moziteti. Drim da se tu radi o instant i koji su zato svirepiji. Da je svaka nacio- nalna grupa etnocentrièna, to znamo, ali da bismo razotkrili i one sofisticirane postupke potrebna je formula koja æe unutar te teorije biti univerzalna i koja æe Problem su granice u glavama se u svakom trenutku moæi primijeniti. Znaèi, ako imate argumentativni niz i ako elite pobiti zakljuèak koji se nudi, vi ne moete ukljuèiti bilo koji topos, nego se Relativiziranje normale i stvorenim animozitetima, a ono što je trebate uhvatiti za veæ ponuðene argu- patologije je korisno, jer se u zanimljivo jest prijemèivost ljudskog du- mente. I o tome, primjerice, govori reto- prošloj dekadi èitava ta ha za takvo što. rika. A identitetni topos je nešto što mo- ete ubaciti bilo kada, znaèi nešto što je problematika reificirala, odnosno Teorije i socijalna odgovornost imuno na dijalog. Njega dijalog ne dotièe. polarizirala na osi nacionalizam – Kako ideološke granice funkcioniraju u Tomizza u romanu L’amicizia ima sjajan kozmopolitizam knjievnosti? Zašto se jedna represivna, primjer Slovenke koja eli izbjeæi vezu s autoritarna politika odraava u jeziènom èovjekom koji joj se udvara a pritom nije i misaonom kodu? Slovenac. Ona tada primjenjuje upravo ta- Daša Drndiæ – Mnogo sam razmišljao o socijalnoj kav topos. Vrlo ljubazno, svom udvaraèu funkciji knjievnika i knjievnosti. Nera- kae: “Vi sjajno govorite naš jezik. Gdje Govoreæi o psihopatologiji granice, do govorim o tome jer sam poznat kao ste ga nauèili?” i tako ga elegantno «šut- proširili ste svoje izlaganje na društveni i neprijatelj lijepe umjetnosti, pogotovo ne». To je identitetni topos. A on je pot- politièki kontekst i pokazali kako ovo što beletristike. Ali iz iskustva koja smo imali reban zato što govornik mora imati ne- danas ivimo nije proces èvrstih obrisa u prošlom desetljeæu moemo izvuæi neka kakvu stabilnost kroz razlièite faze govo- nego vrlo fluidan proces koji zadire u go- kritièka pitanja. Zašto je literarni establiš- ra, a da bi je stekao, koristi razlièite kodo- tovo sve sfere ivota. Rekli ste da patolo- ment preuzeo negativnu ulogu u konflik- ve. Ako odbije koristiti razlièite kodove, gija proizlazi iz istih mehanizama koji su tima u bivšoj Jugoslaviji i zašto je toliko odnosno ako se sve vrijeme pridrava is- aktivni i u normali. pisaca aktivno sudjelovalo u nacionalistiè- toga, rigidnog moralnog kodeksa, imamo – Poslije Freuda nema više smisla pos- kim pokretima, a mnogi od njih postali su posla s fundamentalistom. tavljati pitanje normativno. Antipsihi- i ideolozi tih pokreta? Zaboravljamo da jatrija to relativizira i aktivistièki prakti- postoji tradicionalni afinitet izmeðu ek- Identitet kao kuplung cira, ali Freud je veæ napravio tu episte- stremnih politièkih stavova i avangardne Zar identitet nije fluidna kategorija? mološku gestu po kojoj se patologija ne literature, pri èemu je neo-romantizam i u – Obièno se kae da je identitet flui- moe razumjeti drukèije nego na osnovi avangardi i u politici moda ta zajednièka dan i pluralan. Što znaèi, u ovisnosti od mehanizama koji su opæi. Prigovor freu- toèka. Tada se javljaju politièari kao ma- okolnosti, nastupam kao profesor, mu, dizmu bio je da freudovci iz nenormalne lograðanski Filistejci, meðu kojima ima i otac, sociolog, Slovenac. To su moji raz- psihe izvode zakljuèke za normalu, a da “pravih muškaraca” koji govore ono što lièiti identiteti. Ali moj odgovor je – to zapravo u tom horizontu ne postoje raz- misle, kao, primjerice, Mussolini. A dru- su moje razlièite uloge od kojih svaka like. Postavlja se pitanje zašto neke tipo- go, literarni kanoni jedan su od ideoloških ima svoj kodeks. A moj identitet je ono ve diskursa ne volimo, dok su nam neki oslonaca nacije. što mi omoguæava da se prebacujem iz drugi tipovi diskursa blii. Relativizira- U literaturi takozvanih prosperitetnih jedne uloge u drugu. Moj identitet ima nje normale i patologije je korisno, jer se Cinici zemalja od šezdestih godina prošlog sto- funkciju kuplunga, da upotrijebim šofer- u prošloj dekadi èitava ta problematika Koliko je Bush srastao sa svojim rek- ljeæa gotovo da nema velikih pomaka. sku terminologiju. Znaèi, mogu mijenja- reificirala, odnosno polarizirala na osi lamnim diskursom pa dakle i jest svoj Kako to da se nije pojavio jedan novi ti brzine zato što imam identitet, zato nacionalizam – kozmopolitizam. Na reklamni diskurs, a koliko, evo, primjeri- Joyce, jedan novi Auden, Musil, Proust ili što nisam shizofrenièar. jednoj strani bili su “primitivci”, “rural- ce u Hrvatskoj, politièari doista vjeruju Kafka? Èini mi se da sve više prevladava Ali rigidni društveni sistemi, odnosno ci” i slièni, meðu koje, naravno, nismo u ono što govore ili govore i ono što ne knjievnost koja korespondira s retori- etnocentrièni sistemi, idu na rušenje tog spadali “mi”, a na “našoj strani” oni koji misle, obeæavaju ono što ne mogu ispuni- kom, primjerice, jednog Busha. “kuplung” identiteta. su, kao, upoznati s ljudskim pravima i ti, radi dobivanja politièkih poena? – Isto se pitanje moe postaviti za teo- – Slabi reimi, reimi koji su iznutra koji brane tekovine Francuske revoluci- – S jedne strane izgleda kao da Bush riju. Zašto je danas teorija mainstream, ra- nestabilni, trebaju rigidnu ideologiju, jer je. Ovakav pristup moda je bio iznuðen koristi autentièni teksaški konzervativni ða se pod okriljem akademskog establiš- se nisu sposobni prilagoðavati vanjskim teškim vremenima, ratom, ali teorijski i diskurs, moralistièki obojen, i bez skru- menta i nema ih onakvih kakvih je bilo u promjenama. Iz takvih reima sasvim je praktièki on nije validan ni naroèito pula uvodi ga u politiku. Ali u politici je šezdesetim godinama: strukturalizam, logièno da se regrutiraju ljudi koji tako- upotrebljiv, jer se ova “pozitivna” strana to opasan diskurs jer je u biti fundamen- post-strukturalizam, neo-marksizam, ðer trae jednoobraznost, jer nemaju ni pretvara u nekakvog arbitra, propagato- talistièki. On, kao, ima vrijednosti. S teorije koje, prvo što su bile validne, a intelektualne niti psihièke fleksibilnosti. ra velikih vrijednosti a da pritom nije u druge strane, imamo diskurse koji “ne- drugo, imale su socijalnu odgovornost. To je jedan od razloga što su takvi reimi stanju doprijeti do masa; ona nema mo- maju” vrijednosti. Ne govorimo ovdje o Danas se nešto èeprka tu i tamo, uglav- i gerontokratski. To ide jedno s drugim. bilizacijsku snagu. Ali, mislim da je up- politièarima koji imaju tvrde stavove, jer nom tekstualno. Isto treba pitati zašto Tip funkcioniranja sklerotiènog mozga ravo u tome problem današnje politike: oni su opasni, to su ljudi koji gaze preko Hollywood nikada nije bio toliko domi- ide pod ruku s nesposobnošæu prilagoða- polje politièkog je nestalo. S jedne stra- leševa. Oni koji imaju vrijednosti opet su nantan kao danas. vanja. Ili, rigidne liènosti proizlaze iz od- ne imamo industriju javnog mnjenja, po- nam nesimpatièni jer su cinici, jer se u Ali, pogledajmo gdje su ostaci onog što reðenog tipa obiteljskih struktura, to je gotovo elektronièke medije, a s druge, njih ne moete pouzdati, oni nešto obe- bismo mogli nazvati kulturno autentiè- veæ Adornovo objašnjenje fašizma. Ili, samosvjesne pravednike (the righteous) æavaju, a znaju da se toga neæe pridrava- nim: na marginama, samo na marginama. zašto su takvi reimi dominantno muški, koji slue kao alibi reimima i raznim ti. Uzmimo, primjerice, Berlusconija. Na intelektualnim marginama? izrazito gender oriented i monolitni. Zato organizacijama, bez obzira na to èime se On je zapravo kombinacija obaju tipova. – Èak i na ekonomskim marginama. što su muškarci u našoj civilizaciji mno- bave i što rade. Imate rat u Bosni, a hva- On igra na “sigurne” konzervativne vri- Znaèi, nešto što æe vas privuæi, što ima go rigidniji od ena. Feministi æe vam re- la bogu uz njih idu i humanitarne orga- jednosti, a zapravo je totalni cinik i to ci- vrijednost, naæi æete uglavnom na nekoj æi jer su ene takve po esenciji, a ja æu nizacije. Imate kaos na Kosovu, ali i ta- nik lijevog tipa koji izigrava desnog fun- off-off sceni, meðu alternativcima koji vam reæi da ne bi preivjele da su drukèi- mo su humanitarne organizacije kao ali- damentalista. imaju drukèiji ivotni stil, koji mogu je. Fleksibilnost je zapravo strategija bi komesaru Ujedinjenih naroda kad Objasnite vašu tezu da granice u gla- stvarati bez velikih sredstava i koji ne onog koji je pritisnut uza zid. Ako obr- pred svojom organizacijom i pred svije- vama odgovaraju granicama u stvarnosti oèekuju da æe za svoj rad biti bogato nag- nemo pitanje, moemo zakljuèiti da se tom polae raèune. No, mislim da pris- i da su granice u stvarnosti arbitrarne raðeni. Mislim da je došlo do banalne si- radi o funkcionalnoj ideologiji sistema tup koji sam moda malo i karikirao, dok su one u glavama realne. tuacije. Ono što smatramo plitkom um- koji je iznutra zapravo nestabilan i nepri- ipak treba problematizirati. Relativizira- – U sociologiji je depresivna spoznaja jetnièkom produkcijom uopæe više nije lagodljiv. juæi normalno i patološko u okvirima da ideologija na vlasti uvijek pobjeðuje. umjetnièka produkcija nego je produkci- Da bi se došlo do oslobaðajuæeg dis- ideologija, i prakticirajuæi politièke bor- Ako vam kau da se na odreðenom mjes- ja za trište. To je zapravo vid industrije u kursa, da bi se srušile barijere, one u gla- be, u suvremenoj situaciji suoèeni smo s tu nalazi granica, ljudi koji su do juèer kojoj agent, u ovom sluèaju liènost koju vi i one fizièke, potrebni su, znaèi, flek- industrijom javnog mnjenja koja proiz- tuda prolazili a granicu nisu primjeæivali, još uvijek nazivamo piscem, postaje samo sibilni sistemi i otvorena društva. vodi specijalistièki i “moralizatorski” poèet æe vjerovati da na tom mjestu sada kotaè u veæem pogonu i zapravo radi ona- – Da, oni vode u jedno vrlo produk- diskurs, kao vid specijalistièkog diskur- granica doista postoji. Ta se granica poèi- ko kako mašina zahtijeva, bilo dobrovolj- tivno i kreativno vrijeme nakon kojeg sa, što je zapravo vrlo neeuropski tip nje stvarati u glavi i ona postaje realnija no, bilo pod pritiskom “mašine”. A maši- dolazi do opasne situacije koju danas društvene situacije koji je, prije nego što od one koja je rezultat politièkih prego- nu profiliraju trišni specijalisti, pa i so- imamo u Americi: sve je dopušteno, a je dospio u Europu, postojao u Sjedinje- vora i politièkog cinizma i koja je zapra- ciolozi. Mislim da ta matrica veæ pomalo ništa nije moguæe. U Americi je mnogo nim Dravama, gdje je politièka sfera vo arbitrarna, jer se granica glavnom for- svugdje funkcionira, iako ima ljudi koji prije nego u Europi postojala tradicija uništena prije nego što je uopæe uspos- mira kao linija koja razdvaja geo-ekološ- su u nju upleteni a da toga nisu ni svjesni. oslobaðajuæeg diskursa, a na kraju ona se tavljena, jer je reklamni diskurs domi- ki jedinstven teritorij. Èak i tamo gdje izrodila u jednu konzervativnu sredinu u nantan u svim sferama, prema tome i u razdvajaju razlièite geografske regije, Identitetni topos kojoj se teško ivi i moralno i materijal- politici. S druge strane, realni problemi, granice su ekonomski komplementarne. Govorili ste o identitetnim toposima no i u kojoj sva ta libertarnost i emanci- ako se rješavaju, rješavaju se na sudu, Znaèi, granica je uvijek arbitrarna, jer ide kao elementima ideologije diskursa i o pacija nisu imale neki uèinak. Ponovno znaèi u specijalistièkoj proceduri, a ne ili preko homogenog teritorija ili razdva- njihovim mehanizmima koji se u svakom dominira pejza srednje klase, a inovato- kao što mi Europljani mislimo, u nekak- ja komplementarni teritorij. trenutku mogu aktivirati, ali i meðusobno ri postaju otpadnici, egzotièni luðaci, vu suèeljavanju raznih teza ili u raspra- Ono što je problem, a što se moda poništavati. koji opet odlaze na marginu. 20 III/58, 21. lipnja 2,,1.
plesaèkih pokreta (koji ovdje nisu sami sebi svrha), slavljen je uitak neobuzdane Tjedan drukèijeg tijela igre. Na alost, predstava boluje od sin- droma «boljih i lošijih dijelova»: nakon bravurozno smiješnog muškog dua i nji- U predstavi zabranjenoj za mlaðe skog djela Wandlung njemaèke koreograf- hove falusne igre s meðusobnim sisanjem od 18, La Ribot svojom kinje Susanne Linke (svi smo mi, jel', Sus- palca, posljednji dio s parodijom vodvilja predstavom Mas distinguidas sane Linke) autor se poigrao repetitivnoš- i ironizacijom holivudskog mjuzikla sa- æu i parodijom zamjene identiteta, dajuæi mo uspavljuje ranije uzburkano vrelo ve- (u prijevodu: još slavniji) izlae upeèatljivu metaforiènost ideji o krhkosti selja iz senzualno-burlesknog dua. Opæi vlastito golo tijelo kao platno na ièijeg autoriteta i potresajuæi pijedestal us- dojam: palac gore za Amerikance! taljenih vrednota. kome prikazuje krokije ili pak Multikulti èitave oslikane sekvence - Njezino Soul, techno version Junoafrièka skupina MID Performance tijelo tek odjeveno doista šokira Treæa predstava prvog dana Festivala company kao da je zalutala na ovogodišnji predstavila je domaæu plesnu scenu pre- Tjedan suvremenog plesa. estoki afrièki TIJELO mijerom ðakovaèko-montrealske koreog- ritmovi, razgibana tijela i vrelina Sunca Gordana Podvezanec rafkinje Marije Šæekiæ koja je unifor- vjerno su preneseni na pozornicu HNK. PRED PUBLIKOM mnom kostimografijom i sinkronizira- Tek povremeni nagovještaji zapadnjaèke petak 1. lipnja zapoèeo je 18. tjedan nom koreografijom te adekvatno napisa- suvremene koreografske misli opravdavaju suvremenog plesa. U svoju puno- nom industrijskom glazbom prikazala njihov nastup. Afrikanci su donijeli slo- ljetnost utrèao je zajedno sa zadi- njenoj za mlaðe od 18 La Ribot svojom hanim gledateljima koji su veæ od prvog predstavom Mas distinguidas (u prijevo- dana u rekordnom roku pretrèavali dioni- du: još slavniji) izlae vlastito golo tijelo cu: HNK via Gavella via ZKM, ne bi li kao platno na kome prikazuje krokije ili (nadajmo se uspješnije od samih organi- pak èitave oslikane sekvence. Njezino ti- zatora dogaðanja) stigli na gledanje svih jelo tek odjeveno doista šokira, budi na predstava koje su tako gustim raspore- razmišljanje i nasmijava, dok golo ne iza- dom drale zaljubljenike plesa tjedan da- ziva poudu niti nosi seksualni naboj. na na okupu do kasnih noænih sati. Èak i Odjeveno, kostimirano ili maskirano ono onda kada su kasnile po (redovnih) èetr- nas vodi kroz raznolike varijable jednog desetak minuta. te istog identiteta. U jednoj je sekvenci golo tijelo ponuðeno na prodaju, a publi- Duševna ka koja je cijelo vrijeme dijelila prostor Tjedan je zapoèeo izvedbom nizo- pozornice s izvoðaèicom (jer veliko se zemske predstave Duša/Soul autoricâ svjetlo nikad nije ugasilo kako bi se nagla- Truus Bronkhorst i Marien Jongewaard; sila razdvojenost pozornice i gledališta) predugaèkom, pregusto istkanom, au- isto tako postaje upleteno u èin kupopro- torski i idejno anakronom, a raznolikim daje, dok umjetnica ozbiljnim pogledom plesnim motivima i poprilièno zamor- mjerka postoji li potencijalni, dovoljno nom predstavom. Predstava nosi izuze- "hrabri" kupac: postoji li itko tko se pod tan nefeministièki peèat. Plesaèice u ok- takvim okolnostima usuðuje na trgovinu rutnoj parafrazi pas de deux èupane su za ljudskim mesom? kosu, trzane, bacane. Katarze nema, kri- tike takoðer. Naglašena je podjela meðu Izazov spolovima, podjela meðu tamnoputim i Posljednja predstava koju sam odgle- bjelaèkim plesaèima, a pomirenje? Gdje dala predstavila je domaæu provjerenu nema klimaksa, neæe biti ni raspleta. Iz- snagu iz Studija Mare, koreografkinje vedba sa zajednièkim nazivnikom o tra- Mare Sesardiæ. Njezina najnovija pred- ganju duše, u više nepovezanih cjelina, u stava Moreška/Sfida dovodi nam na po- gotovo dva sata, pokazala je iznimno zornicu èak petoricu muških plesa- umijeæe svih plesaèa u trupi kao i same èa/glumaca, odjevenih u crne suknje kao veteranke suvremenog plesa Truus Bron- stilizaciju odjeæe koja se nosi pri tradi- khorst, no dušu je uzdigla tek zdušnim cionalnoj moreški. Kroz predstavu vrlo oboavateljima same autorice. Velik dio sloene, inventivne i suvremene teatrali- publike gromoglasnim je pljeskom ma- zacije i koreografije, uvode se motivi mio kraj predstave nakon svake plesne muške nadmoæi, odmjeravanja snaga, is- cjeline, a mnogi su napuštali dvoranu ne kušavanja, hrabrenja pred bitku, kodek- doèekujuæi kraj – zbog zamora ili pak sa borilaèke vještine: muškarci jedni ureæi na sljedeæu predstavu. drugima pokazuju svoju snagu, discipli- nu i na kušnju stavljaju vrijednosti kao Svi smo mi... što su praviènost, zajedništvo i discipli- A to je bila ujedno i jedna od najatrak- niranost (èitaj: pravna, mirnodopska dr- tivnijih, stilski najèišæih i plesno najkon- ava). U izvornoj varijanti moreške e- troverznijih predstava. Gostovanje slav- na je jedan od alibija za muško nadmeta- noga francuskog koreografa i plesaèa nje. Ona je, naravno, pasivni subjekt: Jérôma Bela s dvije predstave: Posljedna ena robinja koja æe pripasti (bespogo- predstava i Jérôme Bel izazvalo je nedou- vorno) pobjedniku, jer on ju zasluuje. mice meðu onima koji od plesa oèekuju ena kao izlika za rat poput lijepe Hele- plesaèki artizam viðen u prethodnoj nizo- ne. ena kao predmet èenje. Njezina zemskoj predstavi. Jérôme Bel, naime, pasivna uloga èini ju istovremeno i naj- svojim je postmodernim pristupom redu- moænijim subjektom u ovoj igri. Radi cirao plesnu tehniku, no uzgibao je moz- nje se lije krv, radi nje se pokazuju miši- gove u koreografiranom filozofskom ono što prva predstava nizozemske auto- bodnu formu, tradiciju vruæeg kontinenta i æi, radi nje se širi perje. A ona pasivno traktatu o nestalnosti identiteta. Primjeri- rice nije uspjela – stanja duše. Usklaðena ritualne kretnje i obrasce. Dovoljno da zag- promatra, pognuta pogleda, nezaintere- ce, toèkom koju bi domaæa publika zasi- tijela plesaèica izmjenjivala su zgusnutu riju prohladno kišnu zagrebaèku noæ. Pred- sirana, jer njoj je na kraju svejedno ko- gurno prepoznala pod nazivom "svi smo energiju koju su odašiljale meðu sobom i stava Kagami reflection slovenske koreog- mu æe pripasti kao ena-trofej. ensko- mi Andre Agassi", Bel navodi nekoliko prema publici. Jednostavno oblikovane rafkinje Tanje Zgonc, donijela je pak duh muško nadmetanje i onako tek onda za- razlièitih izvoðaèa na predstavljanje pod kretnje mehanièkim su ponavljanjem pos- dalekog Orijenta na pozornicu Gavelle. Ja- poèinje ili…? U varijanti Mare Sesardiæ, istim Agassijevim imenom, a potom im tigle kinetièku povezanost uvijek geo- panska butoh tehnika koja u sebi nosi i bo- enska je sudionica moreške (tzv. bula) koreografija ukljuèuje kratku i nijemu metrijski rasporeðenih plesaèica na sceni, rilaèku i meditativnu i izljeèujuæu vještinu posve izbaèena iz igre. S druge strane, u vjebicu iz tenisa. U svojoj muškoj vari- a publika je dobro osjetila i prihvatila raz- koncentracije tijela (kroz ritual komplicira- ovoj je predstavi potrebno pohvaliti janti, ova toèka izaziva reakciju publike mjenu energije koja se stvara na bini. nih poluzgrèenih pokreta, od kojih svaki glazbu HC Boxera i svjetlo koje pojaèa- sliènu onoj na sportskom stadionu: pre- ima svoju propisanu namjenu) nije do kraja va dramski naboj borbe koja æe se dogo- poznavanje situacije, publika vraæa tenis- Nije iz prsta isisano vjerno prenesena u predstavi. No ipak, vi- diti kad se sfida okonèa, a koja se veæ ku lopticu, pljesak odobravanja poslije Plesna predstava koja je unijela najviše zualni dojam, svjetlo, bijelim puderom po- bori u tijelima plesaèa. pravog udarca. Kada pak enski perfomer zabave i veselja meðu publiku bila je ona suta tijela izvoðaèa i izuzetno efektna glaz- Rado bih bila pogledala i ostale pred- tvrdi da je Agassi, u namjerno nespretnoj amerièke skupine The Bang Group pod ba daju zanimljiv odraz zrcala (kagami = stave na programu, napose Solo koreog- varijanti igranja tenisa, ista izvedba izazi- nazivom Beatification. Beatifikacija je bla- zrcalo) Japana kakvim ga vidi slovenska rafa Vincenta Sekwati Mantsoea, zatim va otvoreni podsmijeh publike. Hamlet se goslivljanje smiješnog u meðuljudskim koreografkinja. Gledateljima u isti mah predstavu Davida Zambrana iz Nizo- (opet u varijanti "Svi smo mi Hamlet") odnosima, naroèito onim heteroseksual- pruaju 40 minuta minuciozne i profinjene zemske te predstavu Mi hrvatske ko- prilagoðava suvremenom vremenu citata i nim. Nedvosmisleno vedro, koreograf plesne igre na prijelazu Istoka i Zapada, ja- reografkinje Irme Omerzo, ali organiza- prolaznosti, pretvorivši se u iz danskog slavi onu drugu ljubav. Bez glazbe, osim ve i sna, s one stranu zrcala. tori Festivala nisu se uzvratno srdaèno depresivca u samozadovoljnoga krojaè- one koju svojim tijelima, poljupcima, odazvali jelenjem zovu mladih kritièara kog maga koji u boksericama s vlastitim udarcima ili pak draesnom igrom "disa- Tijelo kao platno iz "Radionice o plesnoj kritici i analizi". potpisom citira svojim parfemima za širo- nja" usnim harmonikama koju na licu Opravdano najveæa zvijezda ovogodiš- Neke predstave nisu bile u našem kom- ku upotrebu i Hamletove dvojbe: Eterni- mjesta stvaraju troje plesaèa, prolazeæi njeg Festivala je Španjolka La Ribot koja pletu, neka tijela ostala su nam nedos- ty, Escape. U kopiji poznatog koreograf- kroz èitav spektar virtuoznih te naglašeno ivi i radi u Londonu. U predstavi zabra- tupna. Svi mi nismo jednako bogati. III/58, 21. lipnja 2,,1 21
što je rekla Milana Broš, doajen domaæe plesne pedagogije i stalna gošæa Radionice plesne kritike i analize: Deca, pa vidite da je Signifikacije: stolice, sline i rad snova veæ i klasièni balet "neèista" umjetnost – tu je veæ i glazbeno znaèenje, i knjievno, i poli- tièko. Nemre se pobeæi od ovoga kaj vi danas zovete intertekstualnost, a kaj smo mi nekad Suvremeni ples je, drugim rijeèi- godbe naše perspektive mimetièkom princi- zvali povjesnost umjetnosti. ma, diskurz tijela (kako pokret- pu ne smanjuje vanost reprezentacije, èak nog, tako i nepokretnog) ni u sluèaju opere ili mime. Ne samo da ni- La Ribot: tijelo erudicije i POBUNE je moguæe napraviti predstavu koja "nije Marie Ribot ne samo da ne eli pobjeæi ni o èemu" (tijelo na sceni je uvijek "o ne- od intertekstualnosti i intermedijalnosti Nataša Govediæ èemu"), nego takav pokušaj desemantiza- (dijaloga i DUELA s Picassom), nego os- cije nuno završava u ušutkivanju publi- porava uvrijeenu predodbu da je nago ke; ušutkivanju veæ i same ideje da izved- ensko tijelo jednom zauvijek odreðeno odeæi na ovogodišnjem Tjednu plesa bene umjetnosti, kao i sve umjetnosti, muškim pogledom i voajerskom pozicijom radionicu o tijelu pred publikom, streme uspostavljanju komunikacije s pub- prisilne pornografizacije. Za razliku od Pi- stalno sam se susretala s problemima likom. Kao uzornu metodologiju koreog- cassa koji je ene koristio kao potrošni mistifikacije tijela u izvedbenim umjetnos- rafskog rada (i najbolju predstavu hrvat- "materijal" za svoje "apstrakcije", La Ribot tima. Mistifikacije su dolazile sa svih stra- ske selekcije Tjedna) istakla bih predsta- od Picassa preuzima "drskost" konceptual- na, ukljuèujuæi i moj mali, privatni i dosad vu Mi hrvatske koreografkinje Irme ne manipulacije predmetima (scenskim posve prešutni doprinos, buduæi da sam i Omerzo, zaokupljene precizno razraðe- rekvizitima strateški rasporeðenima po samu sebe povremeno hvatala kako više vo- nim intimizmom svakodnevnog tijela u praznoj pozornici da bi ih naga umjetnica u lim vjerovati u one mistiène trenutke izved- nijansama ljubavnog odnosa. Scena susre- kratkim, zaokruenim toèkama upotrijebi- be kada tijela "izmièu" znaèenju, nego u ta zavaðenih ljubavnika u snu, izvedna la i zatim odluènom gestom daleko odbaci- one koji se lako nadaju znaèenjskom pre- kao sporo lebdenje plesaèice Aleksandre la od sebe), ali preuzima i pikasovsku gestu poznavanju. Ali, uloga kritièara ima tu Janeve nad usnulim tijelom na tlu zgrèe- vesele ironizacije svake standardne uporab- prednost da brzo rasanjuje iz interpretacij- nog plesaèa Pravdana Devlahoviæa, reali- nosti materijala. Uputstvo za upotrebu ne- ske anestezije: kako nas uèe dance studies, zirana je minimalnim scenskim sredstvi- ke naprave bijele tehnike Marie Ribot, reci- sveuèilišno oformljeni još 1926. godine na ma, ali u sebi sadri meliesovsku duhovi- mo, èita (doslovno dri u ruci i èita) kao University of Wisconsin, tijela uvijek ko- tost i njenost "translacija", znaèenjskih uputstvo koje se protee i na rukovanje municiraju, a komunikacija zahtijeva recep- transfera zbog kojih san i jest najintimniji njezinim tijelom, kojemu nikako ne prista- ciju; reakciju primatelja poruke; gledatelje- (Terpsichore in Sneakers), ukazuje na zajed- moguæi prostor izraza. Koreografsku je ni plastièna "ambalaa" ni automatizacija vu – dakako i kritièarevu ili teoretièarevu – nièke karakteristike izvedbenih postmoder- niti perspektiva odbaèenosti na podu recik- intepretaciju. U djelu Against Interpretation nista: decentraliziranu upotrebu plesnog lanog dvorišta. Njezin kubistièko/erotski (1965.), èak je i Susan Sontag priznala da je prostora, simultanost gesti, od 1962. citira- klinè s drvenim stolcem, tijekom kojega zanima uetjelesna (njezin termin: "erotiè- nje drugih medija tijekom plesnog perfor- umjetnica pokreæe sjedalo i svoje tijelo na na") signifikacija, a ne dugotrajna filozof- mansa (naroèito videa), od 1963. korištenje naèin simulacije do kraja otuðenog seksual- ska tradicija apstrahiranja tijela u "objekt" neplesaèa unutar plesnih predstava (kod nog kontakta, opet je replika protiv objek- apstraktne spekulacije. Interpretacija estet- Cunninghama, Waringa, Passloffa), tehno- tifikacije tijela. Pobuna Marie Ribot tièe se ski posredovanih tijela u plesnim je studiji- loške eksperimente sa zvukom, mirovanje toga da njezino tijelo NIKADA nije puki ma tretirana kao dio teorije izvedbenih um- tijela na sceni koje posve zamjenjuje pokret objekt, ono èak nije ni iskljuèivo "estetski jetnosti, metodološki se danas oslanjajuæi (od sedamdesetih i Douglasa Dunna nada- objekt" – uvijek se radi i o politièkom, etiè- na spoj kulturalne antropologije, teatrolo- lje). Karl Toepfer 1996. ovom popisu pos- kom, izvedbenom subjektu. Zagledanom gije, teorije performansa, kulturalnih i me- tmoderne plesne izvedbe dodaje još eleme- izravno u oèi publike. Subjektu èija tjelesna dijskih studija, psihoanalize, semiotike, nata: "Èak i kompletno improvizirana iz- konstitucija balerine i neobièna toèka stili- strukturalizma i poststrukturalizma, femi- vedba, izvedba koja uopæe ne sadri govor, dosljednost pokazala je i predstava T-I- zirane (otplesane) pedagoške geste podu- nistièkih i rodnih studija, postkolonijalnih u stvari je tekst namijenjen èitanjima publi- M.E. Marije Šæekiæ, školovane u Kanadi. èavanja baleta rukama, uz latino-jazz glaz- studija. Tijelo je pozornica brojnih zna- ke, èitanjima koja se bave manifestacijama Šæekiæeva se bavi fizikalnim zakonitosti- benu podlogu, pruaju gledateljima èak i èenjskih praksi: kako je pokazao gost ovo- odreðene izvedbe. Aktivnost tijela, koja da- ma zvuènog vala s obzirom na pokret ho- uitak izvedbene virtuoznosti. Indošev per- godišnjeg Tjedna plesa, Jérôme Bel, tijelo kako ukljuèuje govor, ispisuje tijelo tijekom mogene grupe plesaèa, smještenih u formans u kojem subjekt odluèuje temati- komunicira znaèenje èak i kada mokri na izvedbe." Èak je i tekstualnost nagog i ne- "zvuèni okoliš" koji evociraju i opisuju re- zirati nasilje objektifikacije (prelaska u sta- pozornici ili kada, razodjeveno i nepokret- pomiènog tijela navedena kao odjelit per- petitivnim i sinkroniziranim gestama. nje nijemog i oèajnog stolca) kod Marie Ri- no, Diorovim ruem ispisuje/oznaèava formativni modus postmodernih izvedbi. Predstava Èovjek.stolac skupine BAD Co. bot ima drukèiju umjetnièku pozadinu: ona prostor testisa. Rijeèima plesne teoretièar- Što se tièe znaèenja nagog tijela, Toepfer bliska je transmedijskim, antimodernis- moe susresti isti taj fetišizirani stolac op- ke Jane C. Desmond, suvremeni ples više precizno razlikuje feministièko tijelo nage tièkim projektima koji se temelje na æe objektifikacije i uæi u interakciju s njim, se ne bavi "pokretom": njegova je zaintere- Carolee Schneemann ili Karon Finley, po- kooptaciji performansa u regularnu kaza- ali ne pada joj na kraj pameti da od stolca siranost vezana za tjelesnost kao stjecište tom golotinju IZLUÈEVINA tijela tzv. lišnu izvedbu (primjerice kod Coca Fusca preuzme depersonifikaciju. Prije æe stolac brojnih plesnih i neplesnih, hibridnih ozna- "beèkih akcionista" (krv, sperma, znoj, suze i Naoa Bustamantea), takoðer i na "èita- oivjeti nego La Ribot zamrijeti u stanje èavanja. Suvremeni ples je, drugim rijeèima, ovdje postaju oznaka "dublje tjelesnosti" nju na sceni" (koje vrlo rado koristi The ukinutog agensa. diskurz tijela (kako pokretnog, tako i ne- onoga što je ispod koe), ritualnoekstatiènu Wooster Groop). Èovjek.stolac donosi vr- pokretnog). Njegova retorika ukljuèuje golotinju Living Theatrea, terapeutsku (pa i lo zanimljivu meðucitatnu interakciju iz- Crno tijelo tango, likovne instalacije, svakodnevne didaktiènu) nagost Annie Sprinkle prema voðaèa: performans Damira Bartola Indo- U bitki oko "prisutnosti" tijela na sce- kretnje odreðenoga kulturalnog ili stru- radikalno kritiènoj nagosti Hannah Wilke ša postaje podloga za njegovo daljnje ana- ni, u sporu oko toga je li kazalište jedina kovnog ili dobnog kruga, balet, TV ples ili igranje klasika bez odjeæe u poetici Fer- litièko komentiranje. Utoliko je Èovjek. preostala "iva" umjetnost, je li kazalište Billa Cosbyja, konceptualnu umjetnost, af- nanda Arrabala. Golo tijelo, drugim rijeèi- stolac predstava ponajviše okrenuta tek- jedini medij koji izmièe apsolutnoj pozna- ro naslijeðe jazzdancea, sport, društvene ma, nikada nije ogoljeno od kulturalnih i stualnosti izvedbe: i Indoša i njegovu ref- kovljenosti kroz ivu "prisutnost" glumaè- plesove, retoriku kontaktne improvizacije, performativnih znaèenja. Opiranje znaèe- leksiju, plesaèki par Nikoline Bujas i Prav- kog tijela na sceni, ili je i u njemu – kao i etnografske citate, prouèavanje kretnji i- nju, meðutim, vrlo èesto æemo susresti kod dana Devlahoviæa, razumijeva se kao (kod u svim ostalim medijima hibridnog svijeta votinja, multimedijalnu korporealnost samih umjetnika (posebno poèetnika), koji Indoša i eksplicitno teoretizirano kao an- - sve na sceni "posredovano" (samim time Lauri Anderson, butoh, šetalaèke kretnje komunikacijsku jasnoæu, toliko karakteris- tipsihijatrijsko) tematiziranje tijela boli. i uvijek veæ oznaèeno/interpretirano), uz improvizacije koje – opet kao zaseban tiènu za velike koreografije, ukljuèujuæi tu i zadnju rijeè nemaju teoretièari. Teoretièa- performativni stil – pratimo od Cunnin- one Mercea Cunninghama (èuvenog po iz- Bel: tijela erudicije ri, dapaèe, na èelu s Peggy Phelan, zago- ghama do Davida Zambrana, baš kao što javi kako "èak i kosti imaju znaèenje"), zam- Jérôme Bel, na Festivalu predstavljen vornicom teatra kao mjesta "ive odsut- moramo moæi kritièarski prepoznati i vo- jenjuju neartikuliranošæu, kriptiènošæu i ne- predstavama The Last Performance i Jérôme nosti" tijela, prema Philipu Auslanderu, kabular plesnog pokreta koji se bavi reduk- domišljenošæu izvedbe. Bel, ironièni je kulturolog tijela te koreog- koji smatra kako je èak i sluèajna posjeko- cijom virtuozne plesne geste na "obavljanje raf zainteresiran za ponavljanja/citiranja tina na pozornici neminovno znak, vode tjelesnih zadataka" u performativnom stilu Hrvatska tijela tjelesnih te opæe slavnih reprezentacija ko- oèaravajuæe skolastièke rasprave, ali kasne od Yvonne Reiner do Marianne Goldberg. Sindrom svjesno odabrane linije ma- ja ukidaju i samu ideju "reprodukcije" (mi- za tijelima na pozornici. Solo Vincenta Se- Koreografski pristupi velikih plesnih mo- njeg otpora ili kriptiènosti, retorike "pok- metizma). Bel nijansiranjem malih razlika u kwatija Mantsoea, crnog plesaèa zaokup- dernistica, na èelu s Isadorom Duncan, reta pokreta radi", dakle nekomunikativne ponavljanju i izvoðaèe i publiku odvodi do ljenog temama skromnosti, neprekinutog Mary Wigman i Marthom Graham, takoðer performativne samozaokupljenosti izvo- nove interpretativne razine "male" varijaci- te otvorenog pokreta, terapeutskim ges- ulaze u elementarnu edukaciju kritièara ko- ðaèa (uz ignoriranje ili komunikacijsko je. Svejedno izvodi li Hamleta u "modnoj tama odavanja dubokog poštovanja okoli- ji se bavi izvedbenim umjetnostima – dak- prikraæivanje drugosti publike), metodo- liniji" bokserica i parfema Calvina Kleina šu svih ivih stvorenja s kojima se eksta- le: kazalištem, plesom, performansom, vi- logiju svojevrsnog estetskog i koreograf- (poetski sarkastièno spajajuæi nazive ham- tièno stapa (od vokalnokinetièke izvedbe deo-artom, filmom itd. Danas se više ni skog autoerotizma, naroèito je obiljeila letskih mirisa: Obssession, Contradiction, zmije do evokacije ptièjeg glasanja u zo- jedna reflekcija o izvedbenom èinu ne mo- predstavu 2tri4 skupine BAD Co. Njiho- Eternity), na ovaj naèin kritizirajuæi i suvre- ru) te smirenog odupiranja zapadnoj tra- e zatvoriti u "èistu formu" ili "èistu" razli- vo stajalište kao da se i izvedbom i tek- meni konzumerizam, ili vlastitom slinom, diciji plesnog kazališta (odbijajuæi izvesti ku izmeðu ovog i onog medija: medijska stom programske knjiice poziva na filo- mokraæom ili znojem briše jednom "ispisa- suvremeni zapadni plesni pokret na glaz- proimanja su duboka i neprestana. zofsku ili teatrološku fenomenologiju, ali na" naga tijela ili zidove, Jérôme Bel pos- bu Erica Satieja), Mantsoe izlazi iz kruga Husserlova linija interpretacije èak i u tavlja divna stara vitgenštajnska pitanja o scenskog kolonijalizma. Kao i La Ribot, Zajednièke niti djelu suvremenog fenomenološkog teat- jeziènim igrama. Dakako da je njegovo is- svjesna da pozornicu moe iskoristiti za Tijelo je prestalo pokretom "ilustrirati" rologa Berta O. Statesa biljei sasvim hodište u prvom redu arhiv medija, plesnih kritiku konceptualnog nasilja, Mantsoe – glazbu još poèetkom 20. stoljeæa, a istrai- drukèiji pristup. Citiram Statesa: Kazališ- (citiranje koreografije Susanne Linke) baš jesam li spomenula i njegov virtuozni te- vanje izvankazališnog prostora pokretom na je beskonaèna misija da bude O kao i knjievnih (citiranje Hamleta) ili filo- rapeutski dril? – pleše uitak kulturalnog nalazimo veæ i kod ranih ekspresionistièkih NEÈEMU, ne o ljudima, nego o njihovom zofskih (analitika ponavljanja i vjeènog nesklada. Neslaganja. Prava na izmicanje koreografa. Antologijska teoretièarka plesa djelovanju, svejedno je li sretno ili nesret- vraæanja RAZLIKE), zbog èega dio publike zapadnom koreografskom formalizmu. Sally Banes, pišuæi 1977. godine jednu od no. Kazalište je, na posljetku, reprezentaci- koji oèekuje iskljuèivo plesni kontekst nije Kroz preciznu artikulaciju alternativne (i najcitiranijih knjiga o postmodernom plesu ja, i sve što sam ovdje rekao o naèinu prila- ovom predstavom bio zadovoljan, ali kao transkulturalne) semioze. 22 III/58, 21. lipnja 2,,1. Politika koreografije
Predstave izraavaju stav o dvostruko politiènoj podlozi svake zamislive društvene i scenske uloge: ona je odreðena i ekonomski i povijesno TIJELO Tatjana Smojver PRED PUBLIKOM rihvatimo li pretpostavku da je ples kakvoga ga nalazimo kod odreðe- nog autora u odreðenoj predstavi uvijek nekakav izrièaj o samom tijelu, kao menost i njezini parodièni sadraji obra- i èinjenicu situiranja predstave uvijek u dom u predstavi porièu moguænost da ma odreðenom kontekstu, moda nam se ne- koji od svjetova (scenskih, zbiljskih) da- æe uèiniti neprihvatljivim stajalište kako je nas imaju "središte" ili natruhu zaokrue- ples manje ili više ideološki kodiran, a ako nosti. Odbijanje svakog esencijalizma ili je ovaj pojam prejak, tada se priklanjam èvrste odredišne "biti svijeta" ušlo je u ovo pojmu kulturološkoga kodiranja. Na ovo- djelo kao njegova najbitnija odrednica i godišnjem Tjednu suvremenog plesa spo- moda ipak ne sasvim najrazraðenije, ali menuta su kodiranja zaista varirala, na time ne manje zanimljivo rješenje. razlièite naèine tretirajuæi i tijelo i ples, a i pripremljenost publike. Sasvim banalno Politika umne vladavine nad tijelom reèeno, najprihvaæenije predstave ovoga Nasuprot stavu Bronkhorstove, u djelu Tjedna još uvijek su one u kojima se Kagami reflection slovenske autorice Tanje “stvarno” pleše i u kojim plesaèi pokazuju Zgonc naæi æemo jasno izreèen i obilato veæi ili manji stupanj plesne umješnosti. U korišteni esencijalizam. Preuzimanjem tom smislu bilo bi, èini mi se, uputno postavki butoh-tehnike, koja tijelo u pr- podvuæi sve predstave viðene na ovom vom redu tumaèi kao spiritualizirano (što Tjednu suvremenog plesa pod zajednièki je podvuèeno i likovnim rješenjem: zabje- nazivnik, a taj je da se sve one implicitno ljivanjem nagih tijela plesaèa i prostora), te ili eksplicitno bave medijem plesa, koriste- negiranjem fizièkih odrednica/granica tje- æi ga veæ prema prigodi. lesne konstitucije, predstavljena nam je na (citatima uzvika s nogometne utakmi- ene stalno iznova ponavljaju sekvencu is- ideja umno "usredištenog" tijela i svijeta. U Ples kao organon ce, vedrim pljeskanjem dlanovima, slados- karikiranih pokreta iz klasiènog baleta, skladu s time i prostor je geometriziran; U predstavi Soul Truus Bronkhorst trasnimm uzdasima koji pokazuju uitak nastavljenog ulaenjem u Graham tehniku prikazan kao idealan umni pejza te gotovo mogli smo vidjeti jedan sasvim odreðeni u nasilju nad enom/balerinom), ali u (release). To naravno nije sluèajno. Martha plošan. Scensko rješenje igra s osnovnim tretman plesa: ples je instrumentaliziran, mnogo bezbolnijoj mjeri. Kroz predstavu Graham poznata je po uprizorenjima vo- geometrijskim pojmovima: vertikalom on je nešto poput organona kojim se au- zapravo èesto susreæemo motiv skupnog ðenim idejom prikazivanja onog što bi se tankog snopa svjetosti odozgo, u koji su i torica slui. To je vidljivo i iz same drama- plesa muškaraca ili u svakom sluèaju pot- moglo nazvati krajolikom duše; njezina ko- plesaèi tijekom predstave neprekidno iz- turgije i plesne fraze kakvu nam autorica puno samostalnog muškog plesaèa: u fol- reografija u arište stavlja vezu “izmeðu nova postavljeni te dijagonalom u prostoru nudi – predstava je podijeljena na pet kloriziranom plesu u kolu koji istièe sna- unutarnjeg i vanjskog dijela osobe”…. No, u koju su postavljene dvije plesaèice. Tu je i kompozicijski neravnopravnih dijelova od gu grupe i muškosti, u solu muškog plesa- tu je i replika Truus Bronkhorst – koreog- podjela pozornice na dva jednaka dijela (èi- kojih je svaki naizgled zatvoren u struktu- èa negdje pri sredini predstave (solo je rafski ismijavajuæi takvu grahamovsku me se otvara predstava), a takoðer i rekvi- ru poèetka i kraja, bez prevelikih meðu- utemeljen na razvedenoj, kontinuiranoj ovisnost ene o njezinu “enskom “ iskus- ziti u obliku pravilnih polukugli u razlièi- sobnih poveznica. Pogledamo li bolje, frazi i reprezentiranju muške ljepote) te tvu i “enskosti”, zbog èega bi se moglo re- tim planovima scene koje se otvaraju i zat- vidjet æemo kako je autorièin interes us- napokon u zaokruenom ritualnom plesu æi da su balerine ponavljanjem sekvenci do- varaju. Sve je popraæeno prosipanjem pra- mjeren na destabiliziranje na poèetku izre- pet muških plesaèa pod pogledom gigan- vedene do grotesknosti. ha iz ruku plesaèica, èime se tradicionalno èenog stava u svakom pojedinaènom dije- tskog Buddhe (projiciranog s ekrana) uz rješava problem prikazivanja principa pro- lu uz korištenje tipiènih postmodernistiè- pratnju indijske duhovne glazbe. Krunska parodija laznosti. Time kuæna metafizika ne završa- kih sredstava: postupka parodiranja i citi- Napokon, u petom završnom dijelu va, nego je još pojaèana postavljanjem zr- ranja. Tako smo u prvom dijelu predstave Istok u zapadnoj verziji predstave u potpunosti je primijenjen cala na scenu. Zrcalo nam je sugerirano i mogli vidjeti nekoliko ravnopravnih due- Promjena kostima u haljine indijskih postupak parodije: u samo jednoj sceni naslovom predstave: Kagami odraz (ili od- ta koji smjelo tematiziraju poziciju baleri- sveæenika, promjena plesne fraze, naglaše- koja funkcionira po naèelu punjenja uto- raz zrcala). Plesna fraza temelji se na tehni- ne u klasiènom pas de deuxu kao nerav- nija repetitivnost pokreta, promjena glaz- pijskim elementima – Princeovom soul kama kontrakcije i kontakt tehnici, iako nopravnu, potlaèenu, izloenu eksplicit- be (do tada su na repertoaru uglavnom ro- glazbom i veselim plesaèima, svjetlom, poèetni pokret kontrakcije ostaje do kraja nom nasilju, voðenu i pomicanu od muš- mantièarski klasici i stari vergl) najavljuje nasnimljenim pljeskom, nagomilavanjem temeljni pokret ove koreografije. Kontrak- karca. Zadravanje standardne podjele novi modus ritualnog plesa. Drugim rije- motiva ranijih plesnih tehnika – autorica cija poèinje u donjem dijelu trbuha, gdje je kostima (muškarci – crne hlaèe, ene – cr- èima, na redu je "ples èišæenja", skidanja citira, pa onda i parodira, samu sebe ili toè- kako nas hatha yoga uèi središte ivotnosti ne baletne haljine), postupno osamostalji- maski, odrješenja od svih utisnutih znaèe- nije veæ odigrane dijelove predstave. Lako u èovjeka, a sugerira nam proèišæenje, po- vanje enskoga glasa (krikovi boli), tema nja i moguæih poznaèivanja te poziv na je razabrati igru s dvoznaènošæu rijeèi soul novno raðanje, izlaenje iz pojavnog. muško/enskih odnosa u starim formama uvid u proces spiritualne preobrazbe ple- – do tada prisutna tema enskog principa klasiènog baleta donosi nam èesto ponav- saèa. No, preobrazba se dogaða u novom nalazi svoju krajnost u soul glazbi koja Unifikacija? ljanu kritiku o subordiniranoj i nesamos- okviru “duhovnog uvoza s istoka”: prola- prati kraj predstave i koja je, kako znamo, Tijela muškaraca i ena unificirana su talnoj ulozi plesaèice (vrlo je zanimljivo ze je iskljuèivo muškarci. Zanimljivo je na- jedan od dominantnih glazbenih pravaca bjelinom i paradoksalno istovjetnom golo- do samog kraja predstave nismo vidjeli ni pomenuti kako je èišæenje u istoènjaèkim na amerièkom trištu (kao "autentièan" tinjom, a ne postoji zapravo ni neka bitna jedan enski solo). Nakon (anti)baletnog tehnikama, pretpostavljamo, "èišæenje du- amerièki proizvod). Time je, èini mi se, iz- razlika izmeðu kategorije prostora i samog uvoda, autorica u prièu unosi nove ele- še", koje se obièno u istoj tradiciji obavlja raen stav o dvostruko politiènoj podlozi tijela. Krajnji cilj ovog djela èini mi se jest mente plesnog medija: sasvim jasne citate u ime enskog principa, ali koji u predsta- svake zamislive društvene i scenske uloge: katarza, koja bi prema butoh postavkama društvenih plesova (tango, folklorni ple- vi Bronkhorstove postie suprotan efekt: ona je odreðena i ekonomski i povijesno. trebala doivjeti i publika. No to, èini se, sovi) i varijantu muškog plesa u kolu. privlaèeæi pozornost na samostalnost ani- Vidljivo je da autorica dramaturgiju gradi nije bio sluèaj. Kao što znamo, kako æe dje- Ovo podcrtavanje društvene prirode plesa musa, muškog duha smještenog u snana, neprekidnim serviranjem teze, pa zatim lo biti shvaæeno ovisi i o kulturnom kon- èita se zapravo kao isticanje jedne po jed- muška tijela. Animi ni traga. Ritualnost je antiteze, s hotimiènim odbijanjem razvi- tekstu u kojem se izvodi. Poprilièno vjeru- ne društveno prihvaæene verzije plesa u ko- dodatno postignuta ponavljanjem dugot- janja bilo kojeg od navedenih plesnih izri- jem u èinjenicu da autorica iz susjedne nam joj su uloge navodno "iste" i "jednake" za rajnih te za publiku i plesaèe iscrpljujuæih èaja i zapravo nekorištenjem plesnih re- drave dobro poznaje japanski, ali ne toli- sve izvoðaèe. Igranje s elitizmom "starog" sekvenci riješenih, naravno, kontinuira- sursa u predstavi: Bronkhorstova se ne ko i slovenski ili hrvatski kontekst. A nije baleta i njegovom strogom zadanošæu te nom frazom, povremeno prekidanom ak- eli upustiti u afirmativno èitanje ni jedne sasvim sigurno da i veæi dio publike pozna- nasiljem nalazi svoju pristojniju varijaciju centuiranim citatima street-dancea, jazz- plesne tehnike. Takoðer i dodatno puni je temeljni obrazac butoh-tehnike. Moda u društvenom plesu jednakosti: veselje i dancea i sliènih hibridnih gesti. predstavu brojnim sadrajima suvremenih bi u ovakvim sluèajevima publici trebalo koketnost enskog svijeta sada je veselje kulturalnih studija: od povijesti muško- ponuditi barem odreðene hints and tips za nerazumijevanja vlastite pozicije u kojoj S gramom Grahamove enskih odnosa do teme egalitarizma, od razumijevanje onoga što se dogaða na sce- nema mnogo novog – balerina je i ovaj put Ritualni ples dovodi nas u èetvrti dio tzv. Nove duhovnosti do globalizacije. ni. Ovako se èitava stvar èini poput visoko- na ponešto suptilniji naèin voðena èvr- predstave, koji zakljuèuje ravnoteu s pret- Ovakvo šarenilo tema i kompozicijskih parne inscenacije metafizièkih pitanja u is- stom muškom rukom. Bronkhorstova hodeæim dijelovima stvarajuæi još jednom moguænosti postavlja Soul u jednom rela- toènjaèkom kodu ili sasvim jednostavno: svjesno podvlaèi povijest ove lane rodne situaciju s poèetka: ovaj put susreæemo ne- tivno novom svjetlu za plesni svijet: djelo kao pretenciozno domaæe oslanjanje na "istosti", dajuæi, naime, balerini ili plesaèi- kakav deformirani pas de deux - u podreðe- je, naime, moguæe išèitati kao komentar uèinak nepoznatog. I to je, zakljuèila bih, ci (za razliku od muških plesaèa) vrlo ma- nom poloaju sad su muškarci, koji se za suvremenog svijeta u kojem ples funkcio- jasna politièka pozicija – u postkolonijal- lo prostora u predstavi. Što se muškog di- trajanja èitavog broja ne mièu, a njihova le- nira kao jedan, tek "sluèajno" izabrani me- noj kritici poznata kao imperijalistièka jela tièe i njihova je superiornost parodira- ða slue kao postolje za sjedenje plesaèica. dij od mase moguæih. Osim toga, suvre- mistifikacija. III/58, 21. lipnja 2,,1 23
zevši sredstvo oznaèavanja, izvoðaè/Bel nas (s ironijom ili bez nje) podsjetiti na æe na odreðenim toèkama svoga tijela koncepte o preklapanjima mikrokozmosa (stopala, spolovilo, bradavice na prsima, (Èovjek) i makrokozmosa (Svemir). U oène kapci) ucrtati znakove «X», što mo- meðuvremenu æe se neki na tijelu ostav- Tko je Jérôme Bel? emo razlièito tumaèiti, ovisno o tome ljeni znakovi snanim trljanjem ili pretvo- koje znaèenje pridajemo navedenom zna- riti u bezobliènu mrlju ili æe postati nešto ku. Ako stavljanje znaka «X» tumaèimo treæe (jasno znaèenje æe se ili izgubiti ili æe S druge strane ovoga kao oznaèavanje odreðenih toèaka na tije- se stvoriti neko novo). Tako æe, na prim- osvještavanja vlastita tijela lu, moemo govoriti o tome da izvoðaè jer, zamrljivanjem odreðenih slova eli, doslovce, ukazati na svoje slabe toè- CHRISTIAN DIOR postati CHAIR. Is- (i tjelesnosti) stoji osvještavanje ke ili na toèke koje ga kao tijelo bitno od- tièuæi tako nepostojanost znaèenja, uka- odnosa koje tijelo uspostavlja s reðuju (stopala – povezanost sa zemljom i zuje se na rušenje ideje o apsolutnosti od- drugim tijelom moguænost kretanja, spolovilo – seksualni reðenih (zadanih) znakovnih sustava. I taj nagon i moguænost reprodukcije, prsa is- mit o apsolutnosti destruira se pomoæu pod kojih su vitalni organi pluæa i srce – najuobièajenijeg, ali i vrlo djelotvornog moguænost obavljanja vitalnih funkcija, sredstva, pomoæu smijeha. Emina Višniæ oèi – sredstvo primanja oko sedamdeset posto informacija iz okoliša, dakle mo- Izluèivanje ko je Jérôme Bel? Autor izvedbe- guænost percepcije). Takoðer, upisivanje U sljedeæem koraku predstave izvoðaèi nog djela, samo to djelo ili netko znaka «X» moemo shvatiti kao gestu ko- æe se, i svjetlost s njima, vratiti u pozadi- sasvim drugi? Ili, drukèije reèeno, jom se kriaju, negiraju, odnosno kojom nu. Meðutim, oni æe neko vrijeme ostati koje je od pokazanih (i prikazanih) tijela se smanjuje vanost tih tjelesnih toèaka- izvan oštrog fokusa svjetla. Tada æe se ok- tijelo Jérômea Bela? Moemo li identitet funkcija. Ili, ako «X» shvatimo matema- renuti svojoj unutrašnjoj tjelesnosti: na predstave poistovjetiti s identitetom nje- tièki, kao uobièajeni (kodni) znak za prvu pozornici æe, doslovno, pokazati svoje iz- zina autora, koji je istovremeno svojim ti- nepoznanicu, moemo tu gestu shvatiti luèevine: pljuvaèku, znoj i urin. Ali upra- jelom prisutan u tijelu predstave? kao obiljeavanje onoga što je tako pri- vo te izluèevine, to stopostotno tjelesno i rodno, a opet tako nepoznato èovjeku: bi- organsko, to tabuizirano i skriveno tjeles- Imenovanje vanje na zemlji u vlastitu tijelu, seksualno- Èini se kao da su nam, na poèetku pred- st, fizièki ivot i percepcija okoline. stave, izravno dani identiteti koji se zastu- paju (izvoðaèi ih kredom ispisuju na zidu u Tijelo s drugim tijelom dnu pozornice): TOMAS EDISON (utje- Upisivanjem brojeva koji oznaèavaju lovljen u svjetiljci koju dri jedna izvoðaèi- datum roðenja po trbuhu (što oboje èine) ca, pa tako i njezino tijelo i metonimijski aludira se na trenutak stupanja u tijelom i postaje reprezent identiteta-institucije To- masa Edisona), IGOR STRAVINSKY (kojeg je zastupnica druga izvoðaèica, a koja drugi identitet-instituciju takoðer me- tonimijski preuzima na sebe: tiho pjevajuæi Ruši se tako duboko glazbu koju je Stravinski skladao). Rav- ci nije jednostavno golo tijelo, veæ da nopravno prema imenima «velikih autora» u/na sebi nosi sva moguæa (ili barem veli- ukorijenjena ideja da se na poljima znanosti i umjetnosti stoje i ki broj) znaèenja, koja nisu sva denotativ- no, posluit æe za razaranje, za dekon- imena izvoðaèa: CLAIRE HEANNI i na (spol, tjelesna graða i sl.), veæ upravo èovjek moe opisati strukciju i ogoljivanje. Naime, na poèetku FREDERIC SEGUETTE. Ne moemo svoju prisutnost/postojanje grade na te- zadani identiteti, odnosno (lani) pokušaj znati jesu li ta imena stvarna ili su izmišlje- melju lanca konotativnih znaèenja koja (i doivjeti) kroz da se identitet nekog tijela odredi tjeles- na. Naime, u katalogu Festivala (koji obiè- proizlaze iz tijela-na-pozornici. Upravo brojèane parametre nim i socijalnim determinantama koje no doivljavamo kao izvor toènih, pravih, time æe se i ova predstava bavit tako što tendiraju na apsolutnost broja, u vrlo jed- istinitih informacija) meðu navedenim iz- æe preispitivati izvoðaèevu tjelesnost i socijalnog i tjelesnog. nostavnom a suptilnom postupku ironi- voðaèima stoje i ta dva imena. Buduæi da is- identitet tog tijela doslovno na njegovoj zacije, sada se potpuno ruše. Tijelo koje je pod imena FREDERIC SAGUETTE pre- površini (koa) i u njegovoj unutrašnjos- Samim time što tijelo, stajalo pod imenom Frederic Seguette poznajemo tijelo Jérômea Bela, više ne vje- ti (ne duhovnoj, veæ tjelesnoj). uzima svoje vlastite izluèevine i njima bri- rujemo pouzdanosti informacije iz katalo- Predstava je strukturirana kao niz ko- koje se naizgled še tako nominaliziran identitet. Najprije ga. Oèito su i ova dva imena, barem u kon- raka prema tijelu. Onaj prvi, koji se sasto- brisanjem svih brojèanih podataka, a za- tekstu predstave, iluzorna, bez obzira što ji u upisivanju razlièitih podataka koje oznaèuje napisanim tim i ponovljenim postupkom brisanja nas je predstava na trenutak zavela da ispod «èine osobnost» u prostor izvan tijela, odreðenih slova, èime se mijenja znaèenje, tih imena stoje «pravi» Frederic Seguette i veæ smo opisali. Sljedeæi koraci dogaðaju imenom i brojevima, ne odnosno FREDERIC SEGUETTE pos- Claire Heanni. Ispod imena ispisane su i se na samom tijelu i samome tijelu. Oni se odgovara istim tim taje ERIC. I pod to ime dolazi novo tije- brojke, koje oznaèavaju (redom, jedna is- mogu podijeliti na dvije skupine: pristu- lo, ovog puta sasvim odjeveno, dok tijelo pod druge) visinu, teinu i godine starosti panje tijelu na koi i ispod koe. Izvoðaèi natpisima, ukazuje se na prvog izvoðaèa napušta prostor izvedbe. – «tjelesni identitet», a zatim (pretpostav- (oni koji su na poèetku predstavljeni kao Sliènim postupkom STRAVINSKY ljam) iznos na bankovnom raèunu i broj Frederic i Claire) æe najprije upoznavati nebitnost tih kategorija IGOR postaje STING. I ta promjena iz- bankovnog raèuna (moda i broj osobne sebe i publiku s vlastitom koom: ona æe ravno utjeèe na dogaðanje na pozornici. iskaznice ili putovnice) – «socijalni identi- je natezati, pomno je promatrati; on æe Izvoðaèica koja je cijelu predstavu pratila tet», pokušavaju, uvodeæi kôd (lane, us- prstom pokazivati na toèke madea na pjevanjem glazbe Stravinskog, sada, s ob- koro æemo otkriti) istinolikosti, uvjeriti (a svojoj koi, «izokrenut» æe spolovilo, is- koom ogranièeno postojanje svakog zirom da joj je zadani identitet promije- pritom i zavesti) gledatelja da se radi o probat æe okus svoje koe liuæi je, pro- èovjeka. I nije sluèajno što je ovaj znak njen, pjeva poznatu Stingovu ariju (En- «pravim, svakodnevnim» osobama koje su, matrat æe reakciju dlaka koje je prekrivaju upisan upravo na trbusima izvoðaèa, glishman in New York). Isto tako CLAIR eto, upravo sada i svojim tijelom na pozor- nakon što èvrsto istrlja kou, zatim i trag mjestu na tijelu koje je u nekim religij- HEANNI postaje CHANT (pjevanje). nici prisutne. Ovakvim postupkom, veæ na koji ostavlja netom odgrien nokat na skim sustavima shvaæeno kao mjesto stva- Izvoðaèica napušta pozornicu, a da nitko samom poèetku predstave, ruše se dvije koi ruke. Tijelo, njegova površina, poka- ralaèke energije, svake druge, pa i one drugi ne preuzme njezinu ulogu. Samo predrasude. Prva se tièe konvencija same zana je kao mjesto na koje se upisuju zna- stvaranja ivota, a koje je (ne zaboravimo TOMAS EDISON ostaje nepromjenjiv i izvedbe, a sastoji se u negiranju moguænos- èenja. Doslovna realizacija ove ideje slije- oèito!), prvo obitavalište i mjesto razvija- u slovima i fizièki na pozornici. Uosta- ti «èistog» postojanja, «èiste» prisutnosti di odmah zatim. nja tijela koje æe se tek roditi. S druge stra- lom, starija naga izvoðaèica koja cijelu na pozornici, odnosno u potvrðivanju da je ne ovoga osvještavanja vlastita tijela (i tje- predstavu nosi veliku arulju (metonimij- svaka prisutnost na pozornici obiljeena All the world is for sale lesnosti) stoji osvještavanje odnosa koje ski ekvivalent Tomasa Edisona) ovdje je nizom razlièitih znaèenja, da svako tijelo Ona æe, na primjer, ruom na nozi ispi- tijelo uspostavlja s drugim tijelom. To æe angairana samo da bude nositelj te aru- samim svojim postojanjem na pozornici u sati: CHRISTIAN DIOR, a zatim na se na sceni pokazati kao preispitivanje lje (ne kao individualno ljudsko tijelo ko- sebe upisuje ta znaèenja i da u tom kontek- drugoj nozi i cijenu: 138,00. Ovim vrlo moguænosti da se «izbrišu» granice koje je se preispituje), kao što je i tijelo izvoða- stu ne moe postojati kao tijelo po sebi. jednostavnim, šarmantnim i duhovitim uspostavlja koa svakoga pojedinog tijela. èice-pjevaèice prikazano samo kao medij Druga predrasuda je u vezi s uobièajenim postupkom u predstavu se uvodi èitav Tako æe se, primjerice, kosa izvoðaèice na- koji proizvodi odreðenu glazbu. tumaèenjem (doivljavanjem) neèije osob- kompleks znaèenja vezanih uz problema- æi u svojstvu ukrasa muškarèeva spolovila, nosti, ne samo u kazalištu, nego opæenito u tiku ljudskog tijela kao konzumenta s jed- ona æe postati njegovom kosom ili dlaka- Ne, to nije naklon meðuljudskim, društvenim, odnosima. Ru- ne strane (tijelo je podlono promjenama ma ispod pazuha. S druge strane, izvoða- Sâm kraj predstave je autoironijski: ši se tako duboko ukorijenjena ideja da se koje uvjetuju zakoni trišta i marketinške èica æe, prisluškujuæi srce i opipavajuæi bi- nitko od, u predstavi stalno prisutnih, iz- èovjek moe opisati (i doivjeti) kroz broj- manipulacije) i kao potrošne robe, robe s lo izvoðaèeva tijela, pokušati i svojim tije- voðaèa ne izlazi pred aplauz. Pred publi- èane parametre socijalnog i tjelesnog. Sa- odreðenom cijenom s druge strane (sjeti- lom pratiti taj ritam. A on æe potom na kom se, s ogromnim veselim smiješkom, mim time što tijelo koje se naizgled ozna- mo se samo najjasnijih primjera: u dolari- njezinim leðima nacrtati srce (ne uobièa- poklanja samo ERIC. Samo ERIC ostaje èuje napisanim imenom i brojevima ne od- ma toèno izreèena vrijednost desne noge jeni znak srca kao simbola romantiène lju- kao tijelo, kao identitet predstave koja govara istim tim natpisima, ukazuje se na nekog nogometaša, ili cijena tijela neke bavi, veæ skica srca kao tjelesnog organa) nosi naziv «Jérôme Bel». I ovim je potvr- nebitnost tih kategorija. manekenke ili modela). Izvoðaèica æe za- te æe iluzionistièkom igrom (natezanja i ðena osnovna teza predstave: identitet ti- tim oko gornjeg dijela svoga tijela ucrtati opuštanja njezine koe) pokrenuti to si- jela (osobnoga, autorskog, tijela umjet- Krah denotacije linije koje oznaèavaju gornji dio haljine. mulirano srce – prikazati ga kao ivo, kao nièkog dijela) nije nikakav nepromjenjivi I zato æe se izvoðaèi vrlo brzo takva Da se upravo o tome radi, pokazat æe i srce koje lupa. Izvoðaèki muško/enski apsolut. Upravo suprotno, identitet nije obiljeavanja «riješiti», pomaknuvši se iz gesta koja je u holivudskim filmovima par jedno æe na drugom ostavljati i druge nešto svodljivo na odreðene kategorije. dna pozornice na proscenij. Kredom ispi- èesto popraæena rijeèima: «Zakopèaj mi tragove. On æe, nakon što je na svoj dlan Identitet je promjenjiv i «isklizujuæi» sana imena ostaju u mraku, dok su na haljinu, dragi!». Povukavši potez do kraja upisao znak, preslikati na njezino tijelo is- koncept u kojeg se upisuju mnoga znaèe- svjetlu prisutna gola tijela izvoðaèa. Ov- po sredini njezinih leða, izvoðaè æe doista ti taj znak (nepovezana slova: AIE). Ona nja, meðu kojima nema «krivih» i «pravi- dje elim napomenuti da se sasvim sla- i zakopèati tu haljinu koja na izvoðaèicinu æe na njegovim leðima ucrtati toèke i po- h», «ispravnih» i «neispravnih», «lanih» em s tvrdnjom da golo tijelo na pozorni- tijelu stoji kao ucrtani jasni znak. Preu- vezati ih u oblik Velikog medvjeda, što æe i «istinitih». 24 III/58, 21. lipnja 2,,1.
lo je koreografkinje Mare Sesardiæ. Koreog- rafkinja uvodi SFIDU (izazov) kroz arhaiè- ne geste petorice muških izvoðaèa, kako bi Tragom hrvatske plesne selekcije naglasila nadmetanje i snagu svakog od njih. Razlièite igre nadjaèavanja, nedopuštanje da jedan zavlada drugim, rituali i maèevi glavni Kako svaka koreografija ima Radionice za profesionalne plesaèe cuskog umjetnika Jérôme Bela i španjolske su subjekt ove modernizirane moreške. Mili- snaan kulturološki background, Kako sam imala priliku prisustvovati ples- umjetnice Marie Ribot, kod nas nema kon- tantni kostimi – suknje koje muškarci dre nim radionicama organiziranim u sklopu ceptualnih umjetnika plesa. Na skali od miro- za pojas i prijenosi teine tijela snagom s jed- tako i prikazi hrvatskih koreografa Tjedna, posebno na onoj Davida Zambrana, vanja na sceni preko kretanja do virtuoznog ne toèke na drugu u omeðenom prostoru ne selektiranih za ovaj Tjedan spoznala sam da je improvizacija proces koji plesa, velika vanost je, èini mi se, kod nas još naglašavaju muškost veæ homoerotiènost. pokazuju trend koji prati našu zahtjeva spremnost na eksperiment, kako bi uvijek usmjerena fizièkom pokretu, njegovoj Nerealizirana erotiènost provlaèi se kroz ve- plesnu scenu zadnjih par godina se koreograf stalnim istraivanjem doveo do snazi i izdrljivosti. æinu dijelova ove koreografije. realizacije ideje i stvorio svojevrstan plesni vokabular. Za svakog æe plesni vokabular biti BAD.Co Marija Šæekiæ karakteristièan, ali otvorenim pristupom Èovjek.Stolac jest koreografija skupine T-i-Me… je predstava u koreografiji Ma- Larisa Lipovac moemo razmaknuti granice veæ viðenog i BAD CO., napravljena s jakom medicinskom rije Šæekiæ. Predstava je istovremeno presjek pokazati koliko daleko tijelo moe sezati. S i filozofskom pozadinom. Ali moram prizna- dosadašnjeg rada mlade umjetnice, ali i razvi- prije Tjedna suvremenog plesa, ova druge strane, sudjelovala sam i u radionici af- ti da poruka koja se dobiva na sceni ne odgo- janja njezina osobnog plesnog vokabulara: sezona donijela je kišu hrvatskih ples- ro plesa Vincenta Sekwati Mantsoea, koreog- vara objašnjenju iz programske knjiice. Ko- od "šepavog" hoda kojim poèinje cijela pred- nih premijera: predstavu Priprema, rafa koja nosi jak etnièki i kulturološki utje- reografija pod nazivom 2tri4 (ponovno u iz- stava do gradacije high energy movementa ko- pozor, sad... Rajka Pavliæa, ZPA-ovu urbu caj, koji izvoðaè intenzivno emocionalno vedbi BAD CO. i ZPA) na ovogodišnjem je jim se pokret "prelijeva" poput valova s plesa- duše, SSP-ov rad Zar sam ja glup? i Plesni om- proivljava, ali bez klišeja i s jakom osobnom Tjednu iznimno ugostila i koreografski prvi- èa na plesaèa i ukljuèuje cijelu grupu. Kreta- nibus, Sjevernu svjetlost Jasminke Neufeld, ekspresivnošæu. jenac eljke Sanèanin, gdje tijelo reagira na nje rezultira razradom teme "sindroma", fizi- TALA-in Skips, PMK 2001 - Evo, sam' malo minimalne podraaje i toèke koje se nalaze na kalnog tijeka zvuènog vala te tijelima zarae- Natalije Manojloviæ, My plate Maje Drobac, Kulturološka kodiranja tijelu ili u prostoru. Ostatak predstave 2tri4 nim istim pokretom. Disanje u ovoj predsta- Selme Banich i Darije Dodor, Trèati da us- Ovaj nam je Tjedan plesa donio paletu prikaz je rada više izvoðaèa koji se prvi put vi postaje aktivni dio koreografije. Intervali porimo ivot... Kristine Bajza, Here I am Ale- kartografija razlièitih društvenih utjecaja: ni- pojavljuju kao potpuno samostalni koreogra- naglašeni repeticijom jednog te istog pokreta na Zanjka itd. Znajuæi za ovo obilje, prema zozemskoga, francuskog, amerièkog, špa- fi. Njihove koreografije su dobro zamišljene i u potpunosti podravaju koreografsku poru- kojemu je 18. tjedan plesa ostao uglavnom njolskog, slovenskog i afrièkog. Ples je pos- sadre materijal koji ima vrijednu osnovu za ku i ideju kolektivnog pokreta kao "hvatanja" zatvoren, nisam sigurna po kojem su kriteri- tao ono što na sceni izraava tijelo, a ne više razraðivanje, ali nisu u potpunosti ostvarene. zvuènog vala. ju selektirane hrvatske koreografije. Pitanje sam pokret. Kako svaka koreografija ima sna- Duet Nikoline Bujas, koja tvrdi da je htjela is- jasno formuliranih i javno obznanjenih krite- an kulturološki background, tako i prikazi traiti tijelo postavljeno u prostor kako bi ti- Irma Omerzo rija selekcije smatram iznimno vanim. hrvatskih koreografa selektiranih za ovaj Tje- jelo osjeæalo, reagiralo i davalo informacije Predstava koju bi najviše pohvalila i istak- dan pokazuju trend koji prati našu plesnu bez glavnog nam osjeta vida (dakle zanima je nula kao predstavu koju bi trebalo svakako Mrea izvedbenih umjetnosti scenu zadnjih par godina. Za razliku od fran- ples zatvorenih oèiju) nejasan je, a podjedna- pogledati je Mi/Nous koreografkinje Irme Ako krenemo od toga da je ples najviši, ko je koreografski difuzan i trio Pravdana Omerzo. Iskrene, romantiène i duhovite si- najljepši i najmoæniji element tjelesne slobo- Devlahoviæa. On se, prema vlastitim rijeèima, tuacije iz realnoga intimnog ivota dvoje lju- de, snaga tijela kreæe iz njegove moguænosti bavi minimalnom energijom te temom kako di dirnule su gledatelje do suza. Gledaju li da komunicira kroz pokret; otkrivajuæi spek- izvesti manje od dovoljnog. Unutar predstave ponekad muškarac i ena u zajednièkom i- tar izraza od apstraktne slike do konkretne 2tri4 izdvojila bih koreografiju Aleksandre votu, a ne vide i ne osjete; diraju li, ali ne do- svakodnevne situacije. U tom smislu moe- Janeve kao jedino potpuno domišljeno ko- tièu i dovode li ta mimoilaenja nuno do mo reæi da je Tjedan plesa bio mrea niza pri- reografsko djelo. Duhovitim i zanimljivim rastanka? U predstavi Mi, "ona" lebdi u "nje- kaza onog što zovemo izvedbenim umjet- pristupom poigrala se odnosima grupe i poje- govim" snovima kroz sjeæanje na sve što su nostima. Novi pristupi plesu i naèinu izraa- dinca: kvartet koji èine tri plesaèa nameæe ona/oni. Vrlo zanimljiva interpretacija veæ ja predstavljeni zagrebaèkoj publici šokirali svoju plesnu formu preostalom neplesaèu, s toliko puta obraðivane teme kroz originalan su, ali i ugodno iznenadili sve zaljubljenike u namjerom da i neplesaè postane dijelom iste plesni pokret. Ono najtee: prikaz sloenos- ples. Razbijanje granice tradicionalnog shva- skupine. Ova je koreografija osvjeila kom- ti odnosa kroz jednostavnost pokreta. Tako æanja suvremenog plesa uvodi moguænost iz- pletnu predstavu. je najjaèi doivljaj koreografije Irme Omer- raavanja unutarnje emocije koja slijedi zo za mene zaokruio 18. tjedan suvreme- osobni plesaèki instinkt i manifestira se tako Moreška nog plesa, pokazavši mi da rizik iskrenog razlièitim stilovima izvedbe kao što su miro- Moreška ili tradicionalni korèulanski rat- pristupa umjetnikova otvaranja otvara i vanje, minimalan ili pak virtuozni pokret. nièki ples izvoðen u slavu aktualne vlasti dje- mnoga vrata gledatelja.
mnogoèemu dijeli osjeæaje s plesaèima. Energija kojom plesaèi komuniciraju s Razgovor pokretom publikom nadjaèala je slabiju tehnièku iz- vedbu, no slika predstave ipak brzo blijedi. Dnevnièke bilješke profesionalne 5.6.2001. dugim repeticijama jasnih, energetski vo- Uspješan spoj duhovnog i dobro dozi- plesne umjetnice ðenih pokreta prekidaju tek rijetki trenuci ranje fizièkog dostigla je izvanredna La Ri- “aktivne pauze”. Poigravanje fokusima te bot (GB/SP) sa svojom predstavom MAS Tamara Curiæ prostorom koji okruuje plesaèe, dovodi DISTINGUIDAS. La Ribotova osvaja do razumijevanja vlastita kretanja i onoga svojom unutarnjom snagom, snagom koja što to kretanje potièe. Poseban doivljaj. nas sve više obavija što dulje gledamo pri- romatrajuæi tijelo na sceni u slubi sutnost umjetnice na golim daskama. Si- "alata" kojim se eli nešto isprièati, 2.6. 2001 gurnost kojom èini radnje i odluèuje o sva- izraziti emotivna stanja ili se tek Slièna pitanja postavlja i Tanja Zgonc kom sljedeæem potezu impresionira. U poigrati njegovim likovnim moguænosti- (SLO), koja se veæ nekoliko godina bavi 2.6.2001. njenom enskom tijelu zatoèeno je toliko ma, svi smo svjedoci razlièitih tumaèenja i razvojem kombinacije kontaktne impro- energije. Promišljeno i samouvjereno do- doivljavanja tjelesnih izrièaja. Sama zna- vizacije i butoh tehnike. Na kretanje je Suprotno svemu dosadašnjem, krajnje nosi odluke. To je bio vrlo zanimljiv doiv- èenja pojma tijelo razvijala su se vremenom potièu duhovni impulsi, sve se svodi na neinhibirani konceptualni umjetnik ljaj suvremenog plesa koji sve više poprima i interpretirala kroz vrlo razlièite kontek- fizièko proivljavanje kao refleksije nje- Jérôme Bel (FR) u koreografiji JEROME ove smjernice. ste. Prolaznost i ranjivost tijela, a s druge zinih misli, emocija… Snanom tjeles- BEL prouèava tijelo u kontekstu biološ- strane njegova snaga i gipkost, èesta su in- nom ekspresijom ispisuje se psihološki kog, najgolijeg od najgolijeg. Hini da se sve 7.6.2001. spiracija plesnim umjetnicima. Istrauju se proces plesaèa. Je li zbog kasnog sata u svodi na našu anatomsku osnovu: kou, Zadivljujuæe je kako nam "prièe prièa" fizièke granice izdrljivosti (èesto zapanju- kojem smo imali prilike pogledati organe i sve redom tjelesne izluèevine kao David Zambrano (NL) u SONG OF A je pomicanje postojeæih ogranièenja), ulazi KAGAMI ODSJAJ, ili nekog drugog elemente najdubljeg i "najosnovnijeg" tje- TOOTH & open improvisation solo svo- se u bavljenje minimalistièkim pokretom ili èimbenika, odsjaj je ostao tek zamijeæen lesnog sastava. Ogoljeno tijelo bez trunke jim vedrim, slobodnim kretanjem (oslobo- prirodom plesa kao povijesnog medija ili na velebnom scenskom ogledalu u dnu uljepšavanja, iluzije, romantike. Ali tijelo je ðenim svih prepreka u fizièkom smislu, što èak duhovnim plesom. Festivali poput apstraktnog, neopipljivog prostora. Nije za mene puno više od toga. Kad bi njemu dovodi do virtuoznog). Kroz prouèenu i Tjedna suvremenog plesa idealno su mjesto zaiskrio u nama. nešto znaèilo ono što nam prikazuje na istreniranu improvizaciju Zambrano uvjer- za otkrivanje individualnih pogleda na tije- sceni, i meni bi više znaèila njegova pred- ljivo gradi plesni izraz. Otvara nam pogled lo te praæenje razvoja pristupa plesu. 6.6.2001 stava. u beskraj tjelesnih moguænosti (ispreplete- Srodno Mariji i Tanji jest i razmišljanje no, spiralno, opušteno kretanje, "prijatelj- 1. 6. 2001. Mare Sesardiæ (HR), koja istièe "vanost 6.6.2001 stvo" dodira s tlom…) - samo treba upliva- Tijelo u vjeènom gibanju, bilo ono ljud- zajednièkog stava plesaèa u unutarnjoj Je li potreba za uljepšavanjem bijeg od ti u novo iskustvo. Djelovao mi je poput skom oku vidljivo ili ne, najjaèa je preoku- strukturi scene". Moreška/SFIDA Mare istine o sebi ili pak kulturološki uvjetovana mree pune balona koja u jednom trenut- pacija mlade koreografkinje Marije Šèekiæ Sesardiæ evokacija je snage i seksualnosti navika, moda moemo otkriti kroz izrazi- ku popusti i svi se baloni slobodno rasprše (HR) u premijerno izvedenoj predstavi T- muškog tijela. Muškarac u svom najèeš- to “ukrašenu” i zabavnu predstavu zrakom. Slavljenje ivota pokretom. I-ME…(SINDROM 4A). Zrelost ove za- æem povijesnom kontekstu (moreška je MOVING INTO DANCE MOPHA- nimljive umjetnice osjeæa se u zahtjevnim korèulanski ples koji se plesao pri osvaja- TONG. Afrièki gosti plešu da bi kroz Post scriptum zadacima koje je postavila pred svoje ple- nju teritorija, a proširio se na sve medite- pokret izrazili najdublje osjeæaje ispunjene Naše tijelo odraz je svih naših doivljaja, saèe: trai se kontinuirani prijenos energije ranske zemlje) ratovanja i vojske. Ispod teškim ivotnim iskustvima, neostvarenim ono pamti sve što je kroz njega prošlo i unutar tijela, meðusobno i u prostor, èime površine to je sve odraz politièke situaci- snovima i veliko štovanje predaka. To je za- mjesta po kojima je prošlo. Uivajmo u nas dri u dramaturškoj neizvjesnosti. je. Tu èitamo i vanost društvenog kon- sigurno bio lagani povjetarac zagrebaèkoj tom doivljaju, znajmo ga prepoznati i zad- Fluidnost koju je koreografkinja postigla teksta plesne koreografije. publici, koja (sudeæi po reakcijama) u rati kao svjesno, osviješteno iskustvo. III/58, 21. lipnja 2,,1 25
Je li moguæe izbjeæi tematsko punjenje?
Posebna kvaliteta ove predstave nostavno obavljao svoj obred zaljeèenja. lei upravo u susretu metaforièki Njegova potpuna apsorbiranost pokre- tom, pojaèana odbijanjem kontakta oèi- bogatog Indoša i sadrajno ma s publikom, naglašava njegovu speci- "praznih" koreografskih varijacija fiènu poziciju – on je “unutra” dok su usmjerenih uglavnom na samo oni “vani”. Nemoguænost komunikacije rezultira nagomilavanjem emocija bijesa i ime Indoševa performansa frustracije, èije razrješenje dolazi u tre- nutku koji mi se èini najnasilnijom toè- kom cijele izvedbe (netom prije pada, Una Bauer kad udarci po tijelu i teško disanje doiv- ljavaju svoju kulminaciju). Taj trenutak TIJELO katalogu 18. tjedna suvremenog je katarktièan i oslobaðajuæi. Dodatno je plesa, predstava Èovjek.Stolac opi- naglašen time što i Bujasova i Devlahoviæ PRED PUBLIKOM sana je, izmeðu ostalog, i ovim re- miruju i potpuno prepuštaju Indošu da èenicama: “Man.Chair is musically struc- Simptomatièno je da se bude u fokusu. U njemu je fizièko nasilje tured dance-impro performance, which psihièko nasilje kod akt oslobaðanja od druge vrste nasilja, od avoids any thematic fulfillment. There are, muèenja kroz koje prolazi izolirana duša. kojima on nije stabilan i pokušaji imitacije rather, some parameters of rudimentary re- osoba koje to ne mogu Nasilje kao oslobaðanje od nasilja. Sim- tih pozicija), s prijenosima teine (solo lation between body and object.” S obzi- ptomatièno je da se psihièko nasilje kod Nikoline Bujas), dolaze do nekih rješenja rom na èinjenicu da je kao urednica kata- posredovati okolini ne osoba koje to ne mogu posredovati oko- genijalnih u svojoj jednostavnosti (tijelo loga (uz Edvina Liveriæa) potpisana Ivana lini ne percipira dok ne rezultira auto- koje doslovno oponaša stolac). Pokreti su Sajko, koja je ujedno i dramaturginja ove percipira dok ne destrukcijom, koja onda biva obiljeena tehnièki i fizièki zahtjevni, ali nisu usmje- predstave, pretpostavit æu da se autorska kao bolesna, iako je ona samo rezultat reni na zavoðenje publike vještinom koja ekipa (reiser i koreograf: Goran Sergej rezultira bolesti. Kad se ona pojavila, sve je veæ je sama sebi svrha. Radi se o istraivanju Pristaš; izvoðaèi i koreografi: Nikolina davno bilo gotovo, ali tek u toj toèki, pa- moguæih tjelesnih kretanja, ispitivanju Bujas, Pravdan Devlahoviæ i Damir Bartol autodestrukcijom, koja radoksalno, komunikacija se konaèno moguænosti kombiniranja razlièitih naèi- Indoš) slae s takvim odreðenjem njihova onda biva obiljeena kao ostvaruje. Nasilje je vrlo snaan naèin na na koji se pojedini dio tijela kreæe, djela. Pokušat æu se pozabaviti proble- komunikacije, èak i u teatru puno sna- onom èemu u korijenu lei cunningha- mom dosljednosti ove predstave u izbje- bolesna, iako je ona niji od rijeèi. Vidljivo nasilje kojim se movsko koreografsko opredjeljenje, ali i gavanju bilo kakva tematskog ispunjenja pobjeðuje oku skriveno nasilje. njegova ideološka pozicija – pokret koji te razmotriti kreæe li se ona doista isklju- samo rezultat bolesti ne predstavlja ništa drugo do samog sebe. èivo u parametrima rudimentarnog odno- Suigraèi Èak je i onaj element podudarnosti, citat- sa tijela i objekta. Smatram da je nepošte- Devlahoviæeva uloga poslije Indoševa nosti atletièara koji zauzima startnu pozi- no, makar se radilo i o retorièkoj strategi- performansa varira temu autodestrukcije ciju i njegovo zatrèavanje u publiku, ji, pretvarati se da to radim iz neutralnog tikovima i neurotiènim kretnjama. Buja- obeznaèen jer egzistira u zrakopraznom kuta, iz pozicije “gledatelja”: dakle, radi se ne èuje), gledati Nikolinu Bujas koja iz- sova ga fizièkim kontaktom pokušava prostoru u kojem se ne moe pozvati na o jednoj osobnoj perspektivi odnosa sadr- vodi odreðene pokrete i gledati Pravdana smiriti, iako njegovi tikovi ponekad pre- znaèenjsko zaleðe kojem izvorno pripada. aja i forme u ovoj predstavi. Devlahoviæa koji se priprema za izvedbu laze i na nju. Veæ za vrijeme performansa Postaje oèuðen unutar formalnih igri koje (navlaèi štitnike na koljena, hoda scen- jasno je èitljiva razlika u karakteru njiho- ukljuèuju stolac s jedne, i Indoševe psiho- Poetika Damira Bartola Indoša u skim prostorom). Nije toliko problem u vih pozicioniranja u odnosu na Indoša – logizacije i tematizacije duševnih boli s sedam reèenica sveprisutnom nasilju nad osjetilima (ne ona, na stolici, iz gornjeg rakursa, pogled druge strane. Poèeci umjetnièkog djelovanja D. B. zaboravimo da pokušavam još i slušati nekog tko zna da æe sve biti u redu; on u Indoša ostvareni su u Kugla-glumištu, ka- glazbu te registrirati promjene svjetla), ravnini s Indošem – potpuno apsorbiran. Tematsko ispunjenje zališnoj grupi koja je djelovala od 1975. koliko u nemoguænosti istovremenog ra- Plesaèica svojim kretnjama kao da eli Meðutim, pojava pokreta koji izravno do 1985. godine. Kugla-glumište se pos- zumijevanja svih, meðusobno razlièitih, produiti plesaèeve udove, nastaviti ga upuæuju na neurotiène tikove, koji pak tupno rastvara na dva tipa umjetnièkog iz- nizova informacija koji se pruaju osjeti- izvan tijela – prepoznaje se varijacija na sugeriraju duševnu patnju (Devlahoviæ) i rièaja: “meki” i “tvrdi”. Meki koncept lima. To je naroèito frustrirajuæe u odno- Indošev pokret pruanja ruku i prstiju. potrebu da se ona zalijeèi (Bujasova koja pristupao je stvarnosti na indirektan, baj- su dvaju razlièitih tekstova – jednog ko- Upotreba rijeèi duša u prošlom odlomku se mazi s Devlahoviæem, što se èita kao kovit naèin mašte i snova, dok je tvrdi jeg èita Indoš (uspijevam èuti dijelove re- teksta ovdje dobiva svoje opravdanje – utjeha), unutar takve strukture èini mi se koncept zagovarao intenzivniji, angaira- èenica: “zatvaranje ivotinja”, “Boji predstava poprima spiritualnu dimenziju. suvišnom, jer sadraj preuzima primat ni princip odnosa prema svijetu. Ovaj proizvod”, “moguænost umiranja”, “filo- Odvojenost od Jednog, patnja zbog zat- nad formom i prijeti prelijevanjem na èi- posljednji okreæe Kuglu, tj. ono što se da- zofija prakse” i “komunikacije æe nesta- vorenosti u vlastito tijelo. Tijelo kao tavu predstavu, èime ona dobiva tematsko nas naziva D. B. Indoš – House of Extre- ti”) i drugog koji prolazi donjim dijelom grob, kao zatvor. Nasilje zatvorenosti u ispunjenje koje Indošev performans veæ me Music Theatre/Kugla. D. B. Indoš iz- ekrana, a govori o starijoj izvedbi perfor- tijelu, nasilje nemoguænosti stapanja s ima sam po sebi. U nekom drukèijem dra- razito je metaforièan autor èije predsta- mansa Èovjek-stolac. Do ovog trenutka, Apsolutom. Motivi kljuèni za hindui- maturškom sklopu, u kojem ne bi imali ve/performansi proizlaze iz sasvim osob- zahvaljujuæi tromosti oka (a i uma), au- zam, vani i u predsokratovskom raz- kontekstualno uporište, ti bi pokreti nih iskustava i specifiènog svjetonazora torima savršeno uspijeva sprijeèiti me u doblju antièke filozofije te ranom kr- mogli oèuvati poziciju tematske praznine. ukorijenjenog u hipijevskoj kulturi (Ro- pletenju rešetki znaèenja jer sam previše šæanstvu. “(...) krajevi prstiju na rukama Nije problem u tome što Indošev perfor- nald D. Laing, osnivaè antipsihijatrijskog koncentrirana na puko registriranje. èine najdalju moguænost prostora našega mans tematizira duševnu patnju, veæ u to- pokreta njegov je “duhovni otac”). Vlasti- unutarnjeg tijela. Na vrhovima prstiju me što drugo dvoje izvoðaèa ne ostaju tim tijelom u okruju “duhovno reciklira- Tematsko punjenje završava èovjek i izvan vrhova prstiju po- dosljedni u izbjegavanju tog tematizira- nog smeæa” (predmeta skupljenih na raz- Dok Indoš èita tekst s papira, Nikoli- èinje Bog. (...) vremenom to (èinjenica nja. Kad sam gledala ovaj work in progress lièitim smetlištima i hreliæima, koji su na Bujas i Pravdan Devlahoviæ poigrava- da ima velike ruke i prste, op. a.) pretvo- prije osam mjeseci, polarizacija na dvije naknadno prošli umjetnièku obradu) In- ju se svatko s jednim stolcem. Bujasova rilo se u veliku prednost i u elju, èak u osi unutar predstave uèinila mi se jasni- doš izvodi svojevrsno proèišæenje i zalije- svoje tijelo postavlja u brojne oblike, patnju što ti prsti i ruke nisu još veæi i jom – Bujasova i Devlahoviæ takoðer su èenje dubokih duševnih boli svih nezašti- imitirajuæi stolac u razlièitim poloajima; dui. Mislim da bih time još više mogao gledali u publiku, ali su na nju su i reagira- æenih stvorenja. Predstave/performansi Devlahoviæ rukama prelazi preko stolca, zahvatiti prostor izvan tjelesnog. Ta ko- li – opaali su tko je došao, smiješili se izvode se u stanju potpune posveæenosti i namješta ga u pozicije u kojima ne moe munikacija usmjerena je da uzme, poku- poznatima i slièno. Indoš je i tamo, daka- odanosti svom umjetnièkom (što u Indo- stajati bez pomoæi. Te igre su koreograf- pi izvanjsku duhovnost. Prsti se vraæaju ko, bio znaèenjski ekstremno nabijen, ali ševu sluèaju znaèi i ivotnom) konceptu. ski vrlo zanimljive, ali rudimentaran od- na tijelo, vraæaju poruku koju su uspjeli su Devlahoviæ i Bujasova bili neutralniji, Indošev performans Èovjek-stolac, nastao nos tijela i objekta u formalnom smislu zadobiti izvana; vraæaju je tijelu.” (Kugla dosljedniji u svojoj opoziciji Indoševoj 1982. godine, izvoðen kao sastavni dio postaje potpuno nebitan u trenutku kad u ravnotei – intervju s Indošem, Zarez metaforiènosti. Njihove su pozicije – ona predstave Cirkus Plava zvijezda Kugla- Indoš poèinje udarati tijelom o pod i, pri br. 15, 1. 10. 1999.) koja gradi èaroliju (“Nisam mogao i ne glumišta ostvarene na mek naèin, ponov- kraju performansa, snano lupati rukama pristajem na prestanak èarolije za koju ljen u ljeto 1999. u sklopu Imaginarne po tijelu, što izaziva crvenilo koe. Ago- Istraivaèko koreografiranje vjerujem da je proizvodim.” (Legalizacija akademije Gronjan s iskustvom esto- nija autista i osoba sa simptomom dušev- Devlahoviæ i Bujasova suprotstavljeni ludila kroz umjetnost – intervju s Indo- kog performansa, korišten u predstavi Is- ne patnje uopæe (poštujem Indoševo od- su Indošu. Oni djeluju po jednoj osi, onoj šem, Zarez br. 23, 20. 1. 2000.)) nasuprot povijedi, èini osnovu i ove predstave. bijanje termina bolesnik), koja je poslje- koja bi se mogla èitati prilièno formalnom onoj koja stalno naglašava sve elemente dica, izmeðu ostalog, i nemoguænosti ko- – fizièko variranje Indoševih pokreta, ko- izlaska iz èarolije (koji su, naravno, opet Dramaturška strategija munikacije s okolinom, pokazuje se kao reografsko graðenje momenta stolca, svojevrsna èarolija) – bile dosljednije sup- višedimenzionalnosti moguæe èitanje performansa. Ono što ne poigravanje s tjelesnim manifestacijama rotstavljene. Poèetak predstave otkriva dramatur- spada u sferu moguæeg veæ nunog jest èiji je sadraj nebitan (ili je bitan, ali je šku strategiju višedimenzionalnosti, bol, koja komunicira s nama neovisno o oèuðen novom kontekstualizacijom: ple- Nemoguænost desemantizacije uzastopnog odvijanja razlièitih, poneg- našoj upuæenosti u dotadašnji Indošev saèevo postavljanje u startnu poziciju i Posebna kvaliteta ove predstave lei dje meðusobno interferirajuæih scenskih rad. On nikada ne gleda u publiku, nika- zatrèavanje u publiku). U tom smislu, upravo u susretu metaforièki bogatog In- zbivanja. Sve se to moe doimati percep- da ne uspostavlja odnos s publikom, za predstava je koreografski izuzetno zanim- doša i sadrajno praznih koreografskih tivno nasilnim prema publici. Pokušavam razliku od Bujasove i Devlahoviæa koji je ljiva – naglasak je stavljen na fizièke ka- varijacija usmjerenih uglavnom na samo u isto vrijeme èitati tekst koji prebrzo stalno dre na oku, jer za nju i izvode. U rakteristike tijela: pozicioniranje tijela u ime Indoševa performansa. Ali Indoša je prolazi ekranom na kojem se odvija pro- tom smislu je indikativno Indoševo od- prostoru, vremenu, odnos tijela i statiè- vrlo teško desemantizirati jer je metaforiè- jekcija, gledati samu projekciju, slušati bijanje klasiènog naklona koje, u gleda- nog objekta, koji je neobièno dobro i ka i kontekstualizacijska os u kazalištu Damira Bartola Indoša koji èita tekst lištu uglavnom percipirano kao dosjetka, maštovito iskorišten kao motiv za obliko- osobito jaka. Teško je graditi strukture po drukèijeg sadraja od onog s projekcije upuæuje na njegov stav o “izvoðenju” ko- vanje pokreta. Autori se poigravaju s gra- uzoru na one u glazbi u mediju koji pati (mjestimice ga se, zbog glasne glazbe, ni je biva nagraðeno pljeskom. Indoš je jed- vitacijom (postavljanje stolca u pozicije u od znaèenja. 26 III/58, 21. lipnja 2,,1.
ficirati agresiju i dati komentar spolne segregacije, no primijenjeno na muško- muške odnose dovodi èin silovanja i ma- Maèevanje s patrijarhatom? nifestaciju moæi u neposrednu vezu i ne postie eljeni efekt. Temeljna odrednica moreške je Manjak antagonista puèka drama koja obraðuje borbu Podizanje maèeva bez sfidi ili izazovu crni kralj plesom izaziva Nadalje, iz predstave nije vidljivo da se Španjolaca i Maura, kršæana i bijeloga i plesaèkim umijeæem nastavlja se tu radi o dvije zaraæene strane i tko s kime èvrstog uporišta u razmetanje i nadmetanje dvaju muških ratuje sve do zadnjih scena u kojima se la- nekršæana ili, kada je rijeè o ega koje uskoro prelazi razinu osobnog i æaju maèa. Vidi se tek da se jedan od njih korèulanskoj moreški, Osmanlija i predstavi i stoga bez seli se na èitavu vojsku. Na sfidu se nado- neprestano izdvaja i da predstavlja figuru Maura vezuje sedam maèevalaèkih figura ili kola- crnog kralja, što opet pokreæe pitanje dos- dubljeg razumijevanja pa kojima je dominantno demonstriranje ljednosti predlošku. Podizanje maèeva rezultira mlakošæu i ne vještine. bez èvrstog uporišta u predstavi i stoga Ivana Slunjski bez dubljeg razumijevanja rezultira mla- donosi ar borbe Sesardiæina moreška košæu i ne donosi ar borbe. Izostaje onaj Moreška u inaèici Mare Sesardiæ poza- ekstatièni momenat u kojem je svaki udar lesovi s maèevima spominjani veæ u bavila se motivom sfide dok se ostalih ma- maèa estok, iscrpljujuæi, pun znaèenja, a djelima Ksenofonta, Lukrijana i Španjolska. Prva zabiljeena moreška iz- èevalaèkih figura skoro i ne dotièe. Mare istovremeno lagan i okretan, ne vidi se Hesioda zahvaæaju gotovo sve tije- vedena je 1150. u Leridi za vrijeme zaru- na ogoljelu scenu postavlja èetvero glu- prelamanje sunèevih zraka na oštrici maèa kove starih europskih i azijskih civilizacija ka Ramona Berengera de Barcelone i ara- maca i jednog plesaèa, što je zanimljivo s i ne èuje se kristalni lom rešetke metala i poprimajuæi razlièite kulturne kodove gonske kraljice Pétronille, u spomen na obzirom na to da je sfidu izvukla iz kon- što se savija i puca pod teinom udarca. evoluiraju i oblikuju svoju povjesnost. Ia- istjerivanje Maura iz Aragonije. U 15. teksta moreške i oslobodila klasiènoga Moram spomenuti da sam vidjela okrnje- ko se ne moe poreæi njihovo meðusobno stoljeæu moreška ekspandira u ostale di- dramskog zapleta, jer bi odabir plesaèa u nu izvedbu zbog povrede glumca koja je proimanje, plesove s maèevima u gruboj jelove Europe, a u drugoj polovici 16. tom sluèaju bio primjereniji. Kao najveæi djelovala pomalo nevjerojatno. Èudi me klasifikaciji moguæe je grupirati u tri sku- stoljeæa preko Dubrovnika dolazi do promašaj predstave navela bih upravo da maèevi nisu otupljeni, ipak je rijeè o pine: azijsku, srednjoeuropsku i medite- Korèule. Faktografski podaci navode da odustajanje od klasiène fabule i ustrajava- glumcima koji morešku nisu vjebali pet- ransku skupinu. Azijska skupina manje se moreška tukla što nadasve istièe va- nje na neprisutnosti Bulina lika na sceni. naestak godina veæ nekoliko mjeseci, i èu- panje posveæuje samom plesu, naglasak nost maèevanja. Dramaturšku okosnicu èini zapravo Bula di me da je iz posjekotine šiknula u krat- je na baratanju orujem i inzistiranju na koja je ujedno povod sukobljavanju inte- kotrajnom mlazu velika kolièina svijetloc- virtuoznosti. Za srednjoeuropsku skupi- Puèka drama resa i ekstrapolaciji muške moæi. Ukida- rvene arterijske krvi, i èudi me da predsta- nu, posebice za germansko podruèje, ka- Temeljna odrednica moreške je puèka njem lika Bule ne umanjuje se dominacija va nije prekinuta odmah iako je, sudeæi po rakteristièni su lanèani plesovi s maèevima drama koja obraðuje borbu Španjolaca i maskulinog veæ se štoviše potencira, a us- velikoj mlaki krvi, ozljeda mogla biti (Kettenschwerttanz) u kojima se maèeva- Maura, kršæana i nekršæana ili, kada je ri- lijed nemoguænosti uspostavljanja kauzal- opasna. Predstava završava paradoksalnim nje potiskuje u drugi plan, vrlo èesto i sas- jeè o korèulanskoj moreški, Osmanlija i nih odnosa i nedovoljne unutarnje kohe- obratom smiraja i klonuæa nakon borbe, vim izostaje. Podrijetlo lanèanih plesova Maura. Sukob bijeloga i crnog kralja za- rentnosti izostaje prijeko potrebni naboj gdje se replikama na granici sirovosti i su- ne pripisuje se utjecaju militantne sredine meæe se oko Bule, zaruènice bijeloga kra- moreške. Moda dobro mišljeno, ali doki- rove duhovitosti pokušava nasilno namet- te se maèevi katkad zamjenjuju štapovima lja Osmana, koju crni kralj Moro zarob- nuto u namjeri, ostavlja mnogo toga ne- nuti pacifistièka ideja koja bi ono viðeno ili vrpcama. Plesaèi se ulanèavaju hvataju- ljava i nastoji pridobiti za sebe. U poèet- razjašnjenog i vodi u dvosmislenost. Ho- iznegirala. Umjesto toga izgovorene rep- æi se za vršak maèa plesaèa u slijedu iza ili noj sceni Moro dovlaèi na prizorište Bulu moerotiènost veæ samu po sebi nameæe like zatvaraju ih kao skupinu odreðenu ispred i prepleæuæi se izvode plesne figure. okovanu lancima. Samim tim ena je veæ vojni kod, a posebno je èitljiva iz prvih krutim militantnim kodeksima i ne nude Vano je reæi da se lanèani plesovi spora- odmah na poèetku jasno postavljena u ok- nekoliko scena iz pozicije tijela naslonje- izlaz iz društvene stereotipije. dièno javljaju i na podruèjima Mediterana, vire tradicionalne podjele spolova koja se na uz drugo tijelo, iz stiliziranih pokreta i a najpoznatiji su zasigurno korèulanske nadaje biološkom danošæu. Kroz njihov njenih zagrljaja u bitki. Umetnuti tekst Literatura: kumpanije i lastovski poklad. dijalog uloga vjerne i odane ene, nemoæ- futuristièkoga manifesta koji u svom pr- · Ivanèan, Ivan, Narodni obièaji korèu- ne da bilo što promijeni dodatno se potvr- vom dijelu govori o silovanju kao instin- lanskih kumpanija, Institut za narodnu Mediteranska moreška ðuje. Ona postaje utjelovljenje muške po- ktu za produenjem vrste prisutnom u umjetnost, Zagreb 1967. Mediteranska skupina njeguje borbe- tencije i sporni objekat ratovanja, objekat smrtnim situacijama, a u drugom dijelu o · Ivanèan, Ivan, Narodni plesovi Dal- ne maèevalaèke plesove, moreške. Izvor- poude, ljubomore i mrnje lišeni svakog elji ratnika za smræu koja bi ga oslobodi- macije, I. dio, Institut za narodnu umjet- na postojbina moreške (morisque) je sudjelovanja u kreiranju vlastite svijesti. U la toga tereta hrabrosti trebao bi demisti- nost, Zagreb 1973.
stvo komunikacije meðu muškarcima. Nietzscheova ena, kao odmor ratniku, povlaèi za sobom asocijaciju na nauk o Jedna minimalizacija i jedan ritual vjeènom vraæanju i tijek povijesti predo- èen golemim krugovima koji se ponavlja- ju. Predstava dosee vrhunac svoje poli- Zar je samo kulturnim nom i ekonomskom trištu. Tjelesne te- tiènosti. Na kraju se energija razbija u normativom identificiran izvoðaè kuæine: izluèena mokraæa, znoj, slina te sceni nakon bitke, kada se prazne um i ti- u moguænosti suoèiti se s krv koju kroz ile potiskuje srce, simbol jelo, a oruje dobiva druge konotacije. Iz- ivota samog, ponovno osvješæuju tijelo gubljeni u apsurdu svoje situacije ratnici reakcijom publike? Moda je tijelo kao (takoðer) biološku èinjenicu. Tada se okreæu gorkom humoru. No tada (radi bez identiteta vrhunac opscenog? ogoljenu skupinu tijela, na sceni zamje- se o izvedbi u sklopu Tjedna suvremenog njuje osoba, muškarac koji preuzima rad- plesa) dolazi do prodora privatnog u jav- nju (pjevanje prepoznatljive pop pjesme) no – ozljede jednog od izvoðaèa. Djelo is- Ivana Ivkoviæ i oznaku identiteta (osobno ime) od izvo- kazuje svoj neposluh prema autorici, izla- ðaèa koji izlaze. On je i jedina osoba koja zi iz reima treninga, discipline, iz plani- æe izaæi i nakloniti se na kraju izvedbe. Zar ranog. Sada vrlo osobna èinjenica jednog sjeæate li tremu na ulaznim vratima znaèenja i neriješivih konflikata meðu je samo kulturnim normativom identifici- tijela postaje javni èin. Brišu se granice iz- kazališta? Dok iz mraènog prosto- neizbrojivim interpretacijama. ran izvoðaè u moguænosti suoèiti se s meðu performativnog i stvarnog i teatar ra gledališta pratite predstavu koja reakcijom publike? Moda je tijelo bez nehotice postaje performance. Tijelo se odigrava pred vama, dok gledate, sluša- Originalnost? identiteta vrhunac opscenog? Do bolne glumca bjei iz društvenokulturnog kon- te, njušite, pitate li se postajete li i sami Najglasnije od svih sudionika ovogo- jasnoæe simplificiran, Jérôme Bel precizno strukta, u ulogu koju mu je biologija na- sudionici umjetnièkog procesa? dišnjeg Tjedna suvremenog plesa, Jérôme progovara o fetišistièkom odnosu današ- mijenila. Umjetnièko djelo je osjetljiva tvorevi- Bel poigrava se kritikom umjetnièke pro- njeg èovjeka prema “svom” tijelu. na ovisna o interpretaciji (i samointerpre- dukcije kao originalnog èina, poigrava se Krvavo znaèenje taciji), a interpretacija je nuno neèija pojmom autorstva, identiteta i tijela sa- Prelazak na performance I tako krv, tjelesna tekuæina koju konstrukcija. Bez obzira na svjesne inten- mog. Na ogoljenoj radnoj pozornici Moreška\SFIDA Studia Mare gradi se Jérôme Bel nije prolio, krv ranjenoga, ne- cije autora djela, ono uvijek prièa svoju ZKM-a, izvedba predstave koja nosi ime na arhetipskim znaèajkama koje prepoz- cenzuriranog tijela, ogoljuje i oslobaða od vlastitu prièu, prièu koju moemo išèitati Jérôme Bel (igra u igri), svedena je na ele- najemo u tradicionalnom bojnom plesu s društveno uvjetovane uniformiranosti in- u prazninama i suptilnim protuslovljima, mente koji su nuni da bi došlo do komu- maèevima. Odvrativši pogled od publike, dividualnu osobnost èovjeka na sceni. Na u igri osvješæivanja i potiskivanja. Pripisi- nikacije s gledateljima – pod, zid, jednu petorica muškaraca unutar pravokutno oltaru kazališne pozornice prolijeva se vati jedno, koliko god kompleksno, zna- arulju, jednu kredu, jedan ru za usne i ogranièenog tlocrta èine zatvorenu skupi- fascinantna tekuæina koja istovremeno èenje djelu nasilje je nad njegovim neogra- nekoliko tijela. Ali, tijelo je po svojoj pri- nu. Slijede prizori strategije moæi u muš- oneèišæuje i proèišæava, koja simbolizira nièenim interpretativnim potencijalom. rodi primarno mjesto kulturne interven- koj zajednici, prizori izmjene pokreta sakralno i profano, ivot i smrt. Iako Kao gledatelji sudionici smo procesa stal- cije. Definirajuæi pojedine elemente iz- neoptereæenog plesnom tehnikom sa sta- društvo èini represiju nad agresivnim in- ne kreacije i meðusobne debate interpre- vedbe prisutne na sceni (kao i predstavu tiènom dramskom scenom – ritualnost stinktima èovjeka, s vremena na vrijeme tacija, procesa koji moemo usporediti s samu), kategorizirajuæi ih prepoznatljivim borbe kroz pripreme za boj. Trenirano potisnuta energija probija u èinu nasilja. pisanjem, èitanjem i promišljanjem teksta. znakom imena, datuma, broja, Jérôme Bel muško tijelo u uniformi kao odraz unu- Ritualno prolivena krv tada postaje jedini Više ne vidimo autora kao jedini izvor ih smješta u diskurzivni kalup kulturnog tarnje snage, moralne superiornosti, ka- naèin proèišæenja zajednice od terora ne- znaèenja. Uostalom, u nizu imena ko- koda. Tijelo se zatim riše i briše ne samo raktera i snanih emocija – stroj jedne kontroliranog ubijanja, usklaðenje odno- reografa, redatelja, dramaturga i plesaèa, ruem, nego i igrom svjetla, razmatraju se ideologije u sudaru dvaju kultura. Ho- sa izmeðu ivota i smrti. Uznemirujuæa tko bi uopæe mogao zauzeti tu povlaštenu njegove granice, ono što ga razlikuje od moerotiènost kao dio vojnog koda subli- scena – nagost, mokraæa, krv, nasilje, poziciju? Intertekstualnost, multiplikaci- drugih tijela, njegova prisutnost pred na- mira se u produktivan rezultat. Zbog od- stvarna bol, moguænost smrti, odnosno ja, reciklaa, fuzija – sredstva su postmo- ma gledateljima. Tijelo postaje sredstvo za sutnosti ene na sceni ne dolazi do hije- trenutak kad nestaje granica izmeðu ivo- derne autorske kreacije. U pluralizmu gla- prijenos informacije bez korištenja izgo- rarhije moæi muško/enskih odnosa sve ta i umjetnosti, nije korak prema filozof- sova nema jedne jedine istine. Ona je ne- vorene rijeèi ili pokreta. Ono se demistifi- do spomena silovanja, kada ena, toènije skom preobraaju, veæ povratak na arhe- postojeæi pojam u svijetu nedokuèivih cira, ogoljava do proizvoda na diskurziv- ensko tijelo, ulazi u kontekst kao sred- tipske izvore umjetnosti. III/58, 21. lipnja 2,,1 27
derni amerièki ples takoðer su snano utjecali na Hijakatu. Biti pijetao On je u svome plesnom laboratoriju, sa Butoh – ples u tami svojom plesnom trupom, istraivao i pro- èišæavao svoj neshvaæeni svijet plesa. Ple- saèi su uèili improvizirati, slušati unutar- Japanski piktogram za rijeè butoh nje osjete i umjesto da ponavljaju ili opo- sastoji se od dvaju elemenata: našaju kretnje oni su se doslovno poistov- bu = ples i toh = udarac nogom jetili s likom koji su predstavljali. "Esenci- ja" butoha lei u tome da plesaè prestane o tlo biti ono što jest te se u potpunosti meta- morfozira u nešto drugo, po èemu se razli- kuje od klasiène ideje o plesu gdje plesaè svojim tijelom izraava tek emociju ili ne- Gordana Podvezanec ku apstraktnu ideju. Poznata je Hijakatina studija kretnji pijetla: Glavna je zamisao Izvori da plesaè izbaci sve ljudsko iz sebe i prepus- ti ivotinji da zauzme njegovo tijelo i duh. Tradicionalni butoh je ritualni ples se- Zapoènite oponašanjem, no tek kad poènete ljaka za japanskog festivala etve. Èvrsto biti pijetao – uspjeli ste. No isto tako nije udarajuæi nogama u tlo nakon etve, selja- vano što ste se transformirali u pijetla, va- ci su na taj naèin ritualno zabijali bogove an je proces transformacje, èinjenica da ste plodnosti u tek obranu zemlju, kako bi se promijenili. Konaèni rezultat pretvorba ona ponovno bila rodna i time slavili cik- ili simbolizam nisu dakle sr butoha, veæ lus raðanja, ivota i smrti. Butoh je i ples- je njegova metodologija u dugotrajnom ni pokret s kraja pedesetih godina ovog postupku koji mijenja, koji skida tijelo s stoljeæa. Nastao je kao reakcija protiv uo- pijedestala posveæenja i plesom predstav- bièajenoga zapadnjaèkog, ali i tradicional- lja tijelo u svoj njegovoj grotesknoj i ku- noga japanskog pristupa plesu. Svoje iz- noj, oku odvratnoj, formi, kako bi stavio vorište nalazi i u njemaèkom ekspresio- naglasak na fluidno, nedohvatljivo, prom- nizmu, Die Neue Tanzu. Tijekom dvade- jenjivo, na proces. Ukratko, Hijakata je setih godina 20. stoljeæa mnogo je japan- elio predstaviti ples kao potpuno odrica- skih plesaèa u Njemaèkoj uèilo europski nje moderne zapadnjaèke i istoènjaèke ples. Euritmika Rudolfa Steinera takoðer ideje o vanosti ljepote tijela. je dala svoj peèat nastajanju butoha. No, mnogi ga se plesaèi odrièu i prebacuju ga Vraæanje unatrag kazališno-dramskom izrièaju, dok mu ka- U predstavi «Moemo li otplesati pej- zalištarci predbacuju prenaglašenu plesnu za?» (Can we dance a landscape), nisu formu. Sam duh butoh predstave ovisi o vani ni gola tijela obojena bijelom bo- izvoðaèu i gledatelju i njihovu unutarnjem jom, ni razjapljena usta niti kretnje, veæ svijetu. postavljanje pitanja o smislu i znaèenju plesa. Da bi plesaèi otplesali pejza trebali Hibridni ritual su se osloboditi same konvencionalne ide- Poèetak suvremene verzije ovoga èud- je o plesu, proširiti se preko nje i oslobo- nog hibrida plesa i drame, odnosno pro- diti svoj duh. Butoh je dao plesaèima mo- vokativnog rituala morbidne estetike, lei guænost da prošire svoj duh i vrate svoja u razumijevanju poslijeratnog Japana. tijela u njihovo prirodno stanje te ih po- Predratno japansko društvo bilo je sazda- miri s njima samima i svijetom koji ih ok- no na tradiciji, samozatajnosti, disciplini i ruuje. Hijakata je suraðivao s još jednim mnoštvu minucioznih i zapadnjaku èesto plesnim avangardistom: Kazuom Oh- nerazumljivih obièaja, koji su sramotnim nom. Ohno je bio spiritus movens butoha ratnim porazom izranjavani i baèeni na u pedesetima, uèio je od japanskih, ali i koljena, pa isplivali iz svoje bolne (boles- europskih majstora plesa – primjerice od ne?) intime. Butoh je nastao kao potreba Mary Wigwam. Kazuo Ohno je bio i kr- stvaranja novog štita, ponovno neranjivo- šæanin te je u svoja ostvarenja uvijek uno- ga identiteta i novih znaèenja u društvu sio duh ljubavi, patnje i suosjeæanja. Bio je koje se teško nosi s porazom. Zato ovaj i veliki ljubitelj plesaèice Antonie Merce, ples/drama nastaje iz mraka, bolesti, saka- ci, no, Tatsumi Hijikata bio je jedan od pa je nakon njezine izvedbe La Argentine tog tijela u kojem pati ranjeni duh; javlja- rijetkih oduševljenih, a ne zgranutih gle- Butoh je nastao kao i sam poelio postati plesaè. Divio se i ro- nje iz carstva sjena i utvara. Butoh je ko- datelja te predstave. Bio je ujedno i otac li francuskoga glumca Louisa Barraulta u reodrama izljeèenja. Prikazuje raspad, suvremenoga butoha. Gospodin Hijaka- potreba stvaranja novog filmu Djeca raja Marcela Carnea, èija ga je strah, bol, ono kozmièko, primordijalno, ta nalazio je od tada inspiraciju za svoju gluma Pierrota uvela u svijet francuske nihilistièko, desperatno, groteskno, nasil- umjetnost u pisanju Jeana Geneta, Ma- štita, ponovno tradicije pantomime. no, katarzièno u svom sadomazohizmu, rquisa de Sadea i kazalištu nasilja Anto- misteriozno u traenju znaèenja svakom nina Artauda. neranjivoga identiteta i Butoh danas pokretu disciplinirano i definitivno japan- Butoh je za razliku od ostalih tradicio- sko drukèije. Naziv novih znaèenja u društvu nalnih plesnih vrsta, od kojih su No dra- Izraz Ankoku butoh (kasnije skraæeno koje se teško nosi s ma ili Kibuki najpoznatiji, postao prilièno Prvi stvaratelji u butoh) znaèi – Ples tame, a uveo ga je poznat i prihvaæen širom svijeta. Zbog Prva predstava iz godine 1959., pod Hijakata. Najbolji naèin da ga se opiše porazom. Zato ovaj svojih veæ navedenih obiljeja, butoh se nazivom Kinjiki izazvala je ogroman oèima Zapada jest mješavina elemenata smatra prihvatljivijim zapadnjaèkom naèi- skandal. Bio je to kratki performans, bez tradicionalnoga japanskog teatra, njemaè- ples/drama nastaje iz nu mišljenja i gledanja – smisao je, naime, glazbe, u kome mladiæ (Yoshito Ono) kog ekspresionizma i izraene mimike. sasvim zapadnjaèki, prenošen fizièkom glumi spolni odnos sa ivom kokoši koju Butoh ostavlja za sobom sve uvrijeene mraka, bolesti, sakatog kretnjom. No, iskustvo prenošeno ovom na kraju zadavi meðu svojim preponama. naèine gledanja na tijelo, ples i kazalište. vrstom plesa mora biti stvarno, potpuno i Braæa Taviani nisu doduše sjedila u publi- Ostavlja mjesto intuitivnom svijetu plesa- tijela u kojem pati iskreno. To prisiljava koreografa, umjetni- èa, improvizaciji i gledanju unutarnjim ka i publiku da istrauju, otkrivaju, i èak okom. Izvanjske karakteristike ovog teat- ranjeni duh; javljanje iz osjeæaju zajedno. ra su: tijela gotovo gola ili pak odjevena u carstva sjena i utvara prnje, obojana bijelim prahom, vrlo pola- Slovenski butoh gani pokreti, skvrèeni ili sakati udovi, gro- Butoh predstava viðena na 18. tjednu teskne grimase boli izgubljenosti i unu- suvremenog plesa prenosi upravo takvo tarnjeg ponora, a atavistièko lice plesaèa panska udruga za moderni ples promptno gledanje. Kagami Reflection/A Butoh prosvijetljeno je odgovorom na poznatu je pokrenula hajku (ne "haiku") na ko- Dance Creation Tanje Zgonc zasnovana je zen – budistièku koanu (pitanje): Kakvo reografa. Slubeno je izbaèen iz udruge i na razigravanju jedne ideje koja na razini je bilo tvoje lice prije tvog roðenja? Pokreti proglašen opasnim i štetnim autorom. privatnih asocijacija povezuje i razdvaja i izvoðaèa takoðer su koreografirani unu- Mishima je pak bio oduševljen predsta- publiku i izvoðaèe i autoricu u procesu tarnjim zakonitostima. vom, koja je oznaèila poèetak njihovoga duhovnog saimanja. Puderom naprašena dugog prijateljstva. tijela izvoðaèa, odjevena tek u krpe oko Utjecaji U butohu postoji snaan imprint Hi- bedara, kreæu se pozornicom stvarajuæi I sam Hijakatin butoh koreografski de- roshime i Nagasakija. Atomska bomba poloajima tijela promjene u scenskom but izazvao je strašan skandal. Zatraio je je uništila tkivo japanskog društva te pejzau. Ovaj pokušaj butoh predstave iz dozvolu slavnoga japanskog pisca Yukia probudila svijest o humanosti. Nemogu- Slovenije mogao je zadovoljiti estetske vi- TIJELO Mishime za obradu romana Zabranjene æe je postalo moguæe: potpuno i èisto zualne zahtjeve publike i upoznati nas sa boje kao teme svoje predstave. Izvedba uništenje. Osjeæaj neizreèenog krika, zaèudnom te Zapadu ipak “egzotiènim” PRED PUBLIKOM predstave s otvorenom homoseksualnom vriska u duši, èest je u mnogih butoh iz- premisama: s gotovo nepristupaènom tematikom uasnula je publiku i Sveja- vedbi. No i flamenco, jazz dance te mo- tehnikom i njezinim svjetonazorom. 28 III/58, 21. lipnja 2,,1.
pokret èine kvadratiènim, otvo- renim, ekspresivnim. Pokret svakog od plesaèa tei prema Pokret nije samo pokret van, prema publici, što se nakon nekog vremena (ova predstava takoðer nema pojam o vreme- Pet izrazito plesnih nu!) poèelo odraavati i u reak- koreografija cijama publike. Neke (toènije Bronkhorstove povezuje dvije) od koreografija u kojima izvoðaèi plešu ponukani ritmom princip šetanja kroz plesne i glasovima koje spontano tehnike, pokrete, stilove i proizvode njihova ponesena ti- razdoblja iz povijesti jela "ponijele" su i našu publiku TIJELO plesne umjetnosti koja je zapljeskala u ritmu. Bilo je i komentara poput: èuj, jako PRED PUBLIKOM su zgodni, samo ne znam zakaj tol'ko krièiju?. Ovakav komen- Jelena-Iva Nikoliæ tar moe se protumaèiti i kao svojevrstan pomak u išèitavanju suvremenog plesa kakvog pozna- okret je izraz tijela. U po- plesnog vokabulara, jer glagol je europska tradicija. U jednoj od èetku je moda bio samo krièati itekako moe u svijesti koreografija pojavljuje se i fraza pokret, kao što je bila i za- jednoga starijeg èovjeka (o ko- karikiranog street dancea i simu- èetnièka rijeè. Ali kao što se rijeè imala potrebu proširiti u reèeni- cu, tako je i tijelo dobilo potrebu izraziti se pokretom. Tog je tre- nutka pokret prestao biti "samo Završnom je pokret", dobivši dimenziju zna- èenja, a znaèenja se mogu išèita- koreografijom vati i interpretirati do beskonaè- nosti. To nas je nauèila sada veæ afrièke predstave postarija Gospoða Postmoderna, krajevi stoljeæa, paèe tisuæljeæa, osloboðen put koja su putem uèestalih dekon- prema buduænosti struiranja i inih eksplozija dovela do raznih hibridizacija, interkul- u kojoj æe nam turalija svih vrsta, gotovo neiz- bjenog korištenja citatnosti. U Svima Biti Bolje i tom duhu opæe mišungizacije ot- plesao se 18. tjedan suvremenog svi æemo biti plesa i na taj naèin potvrdio tezu o preklapanju izvedbenih umjet- "sretni" i plesat nosti i plesa i/ili obrnuto, ugos- æemo bez obzira tivši izvoðaèe poput La Ribot i Jèrôme Bela èijem se neplesnom na sudbinu izrazu ta preklapanja najjasnije oèituju. Poigravanje plesom kao afrièkog naroda, izvedbenim medijem, pa onda i plesnom frazom i plesnošæu, ima- dramaturšku li smo prilike naroèito naglašeno vidjeti u predstavi Soul koreog- nedoraðenost, vom u potrazi za završetkom nab- jem se u ovom sluèaju konkret- lacija uliène tuènjave kroz koju se rafkinje Truus Bronkhorst. rajanja, dok se plesaèi na sceni no i radi) prizvati i asocijaciju na vrlo jasno moe išèitati posebna padanje iz piruete, sasvim dobro zabavljaju. Kao nešto pretpovijesnoga, arhetip- afroamerièka problematika krivo Retrospektivni ples ples kao ples ili primjer razdvojenosti gledatelja skoga, bumo rekli korijenskoga, sraslog identiteta. Cijela se pred- Pet izrazito plesnih koreogra- od izvoðaèa moe posluiti i što su uostalom izvoðaèi i htjeli stava moe svesti na kolektivno fija Bronkhorstove povezuje neples, pokret kao snimka pljeska koja dopire sa prikazati. Njihove su fraze i preprièavanje; preprièavanje raz- princip šetanja kroz plesne tehni- zvukovne matrice u offu, tako da simbolika vrlo jasni, èitljivi, za lièitih kolektivnih tradicija ples- ke, pokrete, stilove i razdoblja iz pokret ili nešto simulacija dopire iz dubine po- europske pojmove gotovo ba- nog iskustva. Samo je u jednoj af- povijesti plesne umjetnosti; šeta- zornice, odnosno s druge strane nalni, jer u prvom redu ELE ro koreografiji duet zamijenio nja dodatno popraæenog ekspli- treæe, jer nam se s rampe, za vrijeme plesanja jedne komunicirati s publikom. ele grupu plesaèa na sceni, a nema citnom ironijom. Tako je, prim- od koreografija, bez obzira na podijeliti vlastito iskustvo afriè- solo izvedbi. Nedostaje i èvrste jerice, prvom koreografijom tra- pozornice smiješe manjak pljeska u publici. I bez ke prošlosti, sadašnjosti i bu- dramaturške okosnice, pa se dicionalnog pas de deuxa iz kla- lica koja su svoju obzira na pokušaje publike da duænosti. Zato su uvijek u pred- predstava u nekim dijelovima gu- siènog baleta koreografkinja vrlo stvarnim pljeskanjem okonèa njem planu pozornice, lica ug- bi u bespotrebnim ponavljanjima. uspješno demistificirala ulogu predstavu show. Predstava konaèno fun- lavnom okrenutih publici. Èak i No, kako je za preprièavanje po- klasiène balerine. U tradicional- kcionira kao jedinstveni fenomen u trenucima kada se meðu njima vijesti, ljudske sudbine, obièno nom baletnom plesu udvoje Ona otplesala s guštom i poznat kao "od svega pomalo za odvija vrlo jaka transièna kemija potrebna evokacija koja je satka- stoji s podignutim rukama teeæi svakoga". I dovoljno (pre)dugo ne zaboravljaju energiju i poru- na od emocija, tako ova predsta- prema gore iliti prema nebeski la- pokušala prenijeti traje kako bi oni koji ele ples ku prenijeti preko rampe. Ener- va i izvoðaèi vrlo jasno igraju na kom savršenstvu, pogleda upere- kao vještinu, ples kao virtuozno- gijske blokade Truus Bronkhorst kartu kolektivne katarze i dijelje- nog u daljinu. On joj prilazi s le- malo rodovske st i stilizaciju pokreta imali prili- i njezinih prema sebi samima nja (industrijski) proèišæenih ða i neprestano ju podie i spuš- ke vidjeti sve u jednom, dok okrenutih plesaèa utoliko stoje emocija sa scene publici. eli li se ta ne bi li dosegnula to savršen- topline prostora za išèitavanja i tumaèe- kao antipod afrièkom naèinu. time pokazati kako smo svi mi stvo i pritom biva njezinim glav- nja raznih semantièkih pozadina Tako ostaje i na samom završet- samo jedan kolektiv? Potvrdan nim i jedinim pomagaèem (jer je ionako ima u svakoj od sekvenci. ku predstave Bronkhorstove, odgovor dala je druga izvedba die) ili zaštitnikom (jer je spuš- kada plesaèi naglim okretanjem, predstave u HNK, kada se publi- ta). Kod Truus Bronkhorst muš- njem te neformalnim ponaša- Petice pljeskanjem, osmjesima i baca- ka potpuno saivjela s plesaèima, ki plesaè takoðer prilazi svojem njem plesaèa u lijevom kutu po- Nešto slièno mogli smo vid- njem rua u publiku podvlaèe pristavši na uzajamno pljeskanje, enskom partneru s leða (ali ple- zornice za vrijeme koreografije jeti i u predstavi junoafrièke konaèni i nedvojbeni ironièni krièanje i osmjehivanje. Zavr- saèica stoji spuštenih ruku i pog- istaknut je kako njihov, tako i au- skupine MID (Mophatong autorièin cer. šnom je koreografijom afrièke leda uperenog prema dolje) i vr- torièin ironijski odmak prema Dance Company) koreografa predstave osloboðen put prema lo naglašeno nasilnim i odsjeèe- otplesanoj sekvenci. Varijacije Vincenta Sekwati Mantsoea i We are happy family buduænosti u kojoj æe nam Svima nim pokretima poèinje manipuli- ovog komentara javljaju se tije- Sylvie Magogo Glasser. Sliènost Meðutim, obje se predstave Biti Bolje i svi æemo biti "sretni" i rati tijelom balerine. Ona je pret- kom cijele predstave i èine ju ne- se oèituje u korištenju plesa i slue plesom i pokretom kao plesat æemo bez obzira na sudbinu vorena u objekat koji glasnim i kom vrstom interne zafrkancije. kao prikazivanja zabave meðu sredstvom ispisivanja toèno od- afrièkog naroda, dramaturšku ne- sve jaèim zapomaganjem uslijed Princip svih koreografija je isti, izvoðaèima bez obzira na razli- reðene i precizne pozadine. Af- doraðenost, padanje iz piruete, ponavljanja ove plesne fraze servira se odreðeni plesni krajo- èitost kako koreografskih tako i rièka se predstava posluila ple- ples kao ples ili neples, pokret podcrtava grotesknost svoje ulo- lik (od tradicionalnog, socijalnog plesnojeziènih postupaka. Kom- som i pokretom da bi ih gotovo kao pokret ili nešto treæe, jer nam ge u tom plesu agresivnih golup- do suvremenog plesa), koji se na pozicijska je sliènost u broju narativizirala, buduæi da prikazu- se s pozornice smiješe lica koja su èiæa. On pak svojom širokom sceni uspostavlja za gledatelja pet: naime pet razlièitih koreog- je konkretne povijesne situacije svoju predstavu otplesala s guš- plesnom frazom i osvajanjem ponekad iscrpljujuæim ponavlja- rafija koje funkcioniraju kao za- od rituala do uliène tuènjave, od- tom i pokušala prenijeti malo ro- prostora, poslije sabijanja par- njima plesnih fraza ili odreðenih sebni dijelovi veæe cjeline. Ples- nosno kako bi ispisala uzroke i dovske topline. U svakom sluèa- tnerice u pod, podvlaèi grotes- motiva i u trenutku recepcijske na fraza izgraðena je na suvre- posljedice kolektivne udvojenos- ju zanimljivo, neobavezno i neti- knost uloge mujaka koji nad- realizacije naglo prekida i prelazi menoj stilizaciji afrièkih tradi- ti ili podvojenosti afrièkog iden- pièno veselo, pogotovo kao iz- moæ iliti pobjedu nad objektom u novi. cionalnih stilova i korištenju titeta. U svim se afrièkim ko- vedbeni predah izmeðu u potpu- završava plesom u kolu s ostalim plesne tehnike Lestera Hortona, reografijama neprestano smje- nosti razlièitih cerebralnih i um- mujacima, jer se, naime, broj Nasnimljeni pljesak koja se sastoji od nalijeganja ti- njuju tradicionalna i prepoznat- jereno (ne)plesnih predstava u pas de deuxovaca vremenom po- Takvim je postavljanjem stvari jela na prostor, odnosno širokih, ljiva (zapadna) legato plesna fra- programskoj novini 18. tjedna veæava. Povremenim okuplja- gledatelj uvuèen u igru pod nazi- rastvorenih pozicija koje tijelo i za; hibrid fraze klasiènog baleta i suvremenog plesa. III/58, 21. lipnja 2,,1 29
kaputu; kada ga je obukla u njanja, upiranja, podravanja i Diorovu kreaciju, tjerala ga je da pridravanja, preko naginjanja, "reflektira, kontemplira i medi- pregibanja i oplitanja o udove, tira" u roku odreðenom štoperi- nasjedanja, zgurivanja, izmica- Plesaè je – u rušnici* com. Pokušavala je isto tako na- nja, skrivanja i iskretanja, do domjescima angelizirati njegovu grupiranja u savezništva, izluèi- ivotinjsku prizemnost. Uopæe, vanja rtve ili voðe, formiranja Kako sa sebe odlijepiti kostim je zadobio meðuzamje- hijerarhija i lanaca, pa tako i do njivu vremenitost, unutar koje preciznije uzglobljenih uzajam- zmijin svlak imena, roda, kao da mu golo tijelo prestaje nih nasrtanja, hrvanja i borbe, uz profesije, klase, nacije, civilizacijski prethoditi, obr- primjernu pratnju krikova iz plesaèke ili predstavljaèke nuvši se u eljeni i nikad dodir- oduška ili umora te povremena ljivi njegov slijed: zajedno s oèe- pogledavanja sa strane, kako bi manire? rupanom kokoši, La Ribot je se provjerio uèinak formulaiène odrješitim trzajem odbacila i muškosti, makar i pred pogub- poetiku scenskog korporealiz- ljenje. Krenulo je, dakle, vrlo za- Lada Èale Feldman ma, doèekavši nas veæ na poèet- nimljivo, sa slobodno pretuma- ku predstave okrenutih leða, s èenom i pomalo razvuèenom ma li igdje primjerenijega koturavim okruglim zrcalom is- moreškantskom "sfidom" i obe- izvedbenog sjediš- pred sebe, tim nemimoilaznim æavalo progresiju pa kulminaciju ta/micališta suvremene instrumentom uljepšavanja i sa- u sloenom koreogramu moreš- teorijske opsesije tijelom od ple- mospoznaje, koje je nju i nas ke, ali ništa od toga. Ne samo da sa? Eto što tijelo moe, kao da povezivalo nedokidivom posre- su se pojavila dva suvišna tek- nam osobito poruèuje suvremeni dovanošæu kazališnih i inih od- stualna umetka, više da prkose ples, taj uporni podrivaè plesnih goðenih odraza. Èak i kad je, plesnoj muèaljivosti negoli da klišea, ustaljenih plesnoprikaz- obuèeno, distingvirano, plesalo, proizvedu kakav kontrapunkt, benih okvira, zadanih figura, tijelo La Ribot je moglo samo redundantno potkrepljujuæi sve uhodanih prostornih, partner- uprizoriti "nesporazum" (jedan pokretom pobuðene asocijacije skih, ritmièkih odnosa, otimljuæi od naziva njezinih minijaturnih (monolog "ratnika" i uputa za usplesana tijela ne samo stereo- komada) – nesporazum izmeðu borbu), nego se i konaèni bljesak tipnim pozama i poloajima, ne- saetih plesaèkih komandi, pri- i tupi zvuk maèeva javio tek zak- go èak i zadanoj šutnji, skladnoj like za reprodukciju nareðenih ratko sugerirajuæi odnos ritma, poslušnosti glazbenoj podlozi, kretnji i vlasništva-kontrole: kroka i udarca srodan moreški. pa èak i nalogu eljezne sinkro- umjetnièino vodeæe naèelo ras- Ukinuvši crnim odijelima sa nizacije ili usavršene "tehnike". prodaje pojedinih izvedbenih suknjicama koloristièku paradu Ples se opire, reklo bi se gotovo i sekvenci uglednim galerijama i moreškanata, Mare Sesardiæ je sam sebi, iskoraèujuæi u susjedne moda htjela, u duhu gorenave- anrovske i medijske predjele denih raspri plesa sa samim so- kako bi do krajnosti propitao bom, ogoliti, isprati sveèanosnu mjeru pritiska svojih temeljnih dimenziju ovoga rituala, ali je postavki. A jedna od njih, tijelu Daleko od svake poluèila, èini mi se, obrnuti do- protivna, a opet i tijelu prirasla, jam, ukrasivši svoju predstavu jest i nunost, suvišnost, dekora- trenutku teniske ili baletne iz- ljuju. Kada Sekwati Mansoe ugo- potrage za nazivom i, shodno tome, doslu- tivnost ili povijesna oznakovlje- vedbe, u tijelu obogotvorenih ðuje svoje mišiæe za ritam opre- hom s toliko kompliciranom nost kostima. plesaèa-samo-klesaèa ili u našem èan Satijevim kompozicijama, znakovno smjenom figura da ju je predlo- (kostimografski induciranom) njegovo je tijelo crnje, kao da ak nadvladao. Odsutnost inaèe Labuði kostim znanju o sraštenosti njihovih posræe pod bièem tajnovite glaz- nezaposjednutom ne samo tekstualno nego i ples- Na to nas je prva odmah pod- imena, autorstava i tijela? bene vjebe pod kojom se svija, no-pokretno muèaljivog en- sjetila Truus Bronkhorst, svojim kolebljivo bi li popustilo gimno- tjelesnom tvarju skog lika Bule oko koje se spore gorko ljupkim "crnim labudovi- Kleinov kostim pedijskoj kadenci. Pa i kada Crni i Bijeli, kao i istapanje me- ma" konvencionalnih paperjastih Jednako mu je posluila i ro- Jérôme Bel i La Ribot do kraja postupkom tafizièkog potencijala njihove minica na bosonogim izvoðaèi- mantièarska verzija Hamletova obnae svoja tijela, umjetnièka ogoljivanja æemo koegzistencije, koje moreška cama koje su suigraèi nesmiljeno kostima, kao autorizacija ne sa- gesta im nipošto neæe biti istov- postie smjenom vanjskih i unu- potezali za prednje pramenje ko- mo tvrdnje "I am Hamlet" nego i jetna naboja. Daleko od svake posegnuti za samo tarnjih prstenova, naizmjeniè- se. Ako su se one svojim bosim uporne, trivijalizirane emblema- potrage za znakovno nezapos- nim klecanjima, èuènjevima i po- nogama uzvratno frontalno osla- tiènosti jedine njegove planetar- jednutom tjelesnom tvarju (kao još jednim dizanjima, preciznim prepletom njale na njihova ramena i tako no znane reèenice (moram li je da se ni ona, bila èak i odbaciva poluokreta i okreta te ubrzanim borbeno lišile barem onih muèi- navesti?) za sva tjeskobna pita- izluèevina, u francuskog autora oznaèiteljskim udarcima pljoštimice odozdo i laèkih baletnih papuèica, ti nos- nja ovostranog i onostranog, ka- ne moe osloboditi opsesije ego- odozgo, reducirali su, doduše, talgièni fetiši baletnih karijera zališnog i nekazališnog identite- tistièkom tvorbenošæu slova okvirom, za valjda namjerice, konotacijsku koje je suvremeni ples prve od- ta. No, kako sa sebe odlijepiti vlastitoga imena), i umjetnik i tijelom koje uvijek atraktivnost èipkaste dinamike bacio kao neizostavne rekvizite- zmijin svlak imena, roda, profe- umjetnica æe tim postupkom lanèanoga gibanja, ali su usput i svjedoke klasicistièkog plesaè- sije, klase, nacije, plesaèke ili ogoljivanja posegnuti za samo kulja pod svim obesmislili sam koreografski po- kog truda i znoja, onda ih je predstavljaèke manire? Što ples još jednim oznaèiteljskim okvi- ziv moreškantskoj razuðenosti, amerièka The Bang Group hu- više osvješæuje svoje povijesne rom, za tijelom koje uvijek kulja našim krinkama posluivši se njome kao neizvo- morno natrag vratila, obgrljene konvencije i udno se okreæe "ti- pod svim našim krinkama, mo- divim kièastim dometkom, a posloviènim tilom njenih boja, jelu kao takvom", ili æe na se na- dama, rijeèima; tijelom koje se ipak pridravši pravo na probir da se najprije uspnu u zrak (nji- vuæi lagane, prozirne bespolne opsjednuto fotografira, slika i ki- njezinih (kvazi)arhaiènih sadr- hova, naime, predstava Beatifica- zasune u neutralnoj boji koe, parski oblikuje, no kojemu èesto aja. Završni antiklimaks obus- tion zapoèinje trima izvoðaèima poput plesa Emia Greca, ili æe se ne moemo pogledati u oèi (otu- osobama, koje vlasnike ovlašæu- tavljenog pokusa samo je poja- polegnutima na pod) i meðusob- razodjenuti do donjeg rublja, da crne trake na njegovim neu- je da nazoèe svakoj izvedbi, èao osjeæaj imaginacijske nemo- no "porazgovore", opsjenarski kao izvoðaèi Èovjeka-stolca. Ali ralgiènim enskim toèkama - krunska je duhovitost ove opo- æi, a ne, pretpostavljam, eljenu nuno navješæujuæi tri plesaèke jao, kae Bel, jesmo li doista grudima i crvenkasto èupavom re performerice, koja dobro svijest o arbitrarnosti i pompi dame u svijetlim hulahupkama: pobjegli od identifikacijske prisi- venerinom brijegu u jednom od znade da se posjedovati ne mo- ratnièkih ceremonijala, kao za- kada se plesaèi napokon podig- le, kada danas i rublje ima ime – "distingviranih komada" La Ri- e baš ništa, pa ni vlastito, nek- danih scenarija muškog povez- nu, ništa nije "kako valja" – tek je Calvin Klein? I ne samo rublje – bot). Tijelom koje si uz ostalo ni moli tuðe – tijelo. ništva koje se moe izabirati, uv- jedna ena, ostalo su muškarci èak je i miris, koji se u Belovoj ne elimo priznati da gledamo, jebavati, nastavati, ali i djelatno varljivo zavodljivih nogu, a svi su predstavi pri kraju, upravljen osvijetljeni koliko i izvoðaèica te Etno-kostimografija demontirati. Svemu je dodatni redom do pola odjeveni u muško publici, raspršuje, nositelj unov- tako istrgnuti iz zagrljaja ano- No kostim ne mora biti samo okus patetike dalo osvjetljenje, odijelo s kravatom, još jednim èivog copyrighta! nimnoga gledališnog mraka. ono što nuno štiti, zakriva ili sumorna, ozbiljna lica i, oèito poremeæenim znakom plesaèke prianja uz tijelo, kliuæi ga po namjerice uraèunata, mlaka, tro- apartnosti, kojemu na baletnoj Kostimografija nagosti Kostimografija odgurnutog društvenoj ljestvici – kostim je ma poslušnost izvoðaèa. No, ne pozornici, gdje se trai gipkost Ne preostaje dakle drugo do li zrcala metaforièki i svaka naslaga na ti- bi li se tome navodno usudnom rastezljivog trikoa, ne bi naiz- – skinuti se do gola. I dok, goto- Je li se La Ribot odrekla kos- jelu predstave kojom ona pode- ritualizmu ipak trebalo malo dje- gled trebalo biti mjesta. Još je tu vo posve na to neosjetljivi, mir- tima? Nipošto – nemoguæe: ka- šava naš pogled i izlae svoju lotvornije smijati – onako kako bilo zamjena rodnih kostimog- no gledamo i bjelaèka i crnaèka da joj je golo tijelo bilo "Na pro- pripadnost nekoj modi zaštitno- se The Bang Group smijala stepu rafskih kodova: Jérôme Bel nat- gola muška pleæa, od nizozem- daju", zavilo se u krutu i tlaèi- ga znaka. Predstava na koju sada – besprijekorno ga plešuæi? jerao je dvojicu muškaraca da ske do junoafrièke trupe – pog- teljsku mehaniku drvenoga stol- mislim je moreška//SFIDA, odjenu bijelu tanušnu haljinu Su- lavito pak do herojski napetog, a ca (u ovoj "ena-stolac" varijan- suvremena koreografija u ruhu zanne Linke, taj moda jedini opet skrušeno podjarmljenog ti Indoševe muke i odrvenjeni je drevnog španjolskog, medite- * Imao je posebno ruho za (pre)nosivi relikt njezine osobne trupla njezina koreografa Vin- mrtvi "partner" imao što reæi, ranskog, a onda i "naškog", kor- svaki sat u danu, pa kako se mitografske jednokratnosti, ka- centa Sekwatija Mansoe, èije su zvuènom klackavošæu potiruæi èulanskoga maèevnog plesa, ina- ko bi što "vjerodostojnije" izveli solo toèke ispravile površan do- ivi organizam pod sobom); ka- èe rado rabljene dekorativne et- inaèe kae o kralju da se koreografiju s njezinim autor- jam nehajnog egzotizma kompa- da je htjela zaviknuti s visoko no-kostimografije suvremenih nalazi u vijeænici, tako su o skim potpisom, dok je enu od- nije u cjelini – i ne pitamo se do uzdignutom rukom, morala je rituala poput otvaranja Dubro- tome caru uvijek govorili: jenuo u teniske hlaèe nalik oni- koje su mjere zazorno- navuæi zelenu opravu; kada je vaèkog festivala. Studio Mare u ma André Agassija, pitajuæi i se- st/privlaènost golotinje muškog htjela proniknuti u "upute za njoj je tragao za ritualizmom "Car je rušnici!" be i nas gdje li se krije jamèevina tijela regulirane kontekstom iz uporabu tijela", izloila ga je gu- muškog tijela, poèevši od muš- tog autorstva – u neponovljivom kojeg iznièu i u kojem se pojav- šenju u plastiènom prozirnom ko-muškog drubovanja, osla- (H. C. Andersen) 30 III/58, 21. lipnja 2,,1.
æemo kavu, a onda se idemo van Ona je za vrijeme opuštanja s kae, "malo skrenula". Tek sad mo. Malo po malo doznajem. zabaviti. Rekla sam, ovaj put ja vremena na vrijeme upozoravala saznajem: prije godinu dana ima- Njezina bolest je nesreæa, alost. èastim jer imam razloga i novaca. – polaganim, tihim i sugestivnim la je operaciju, izvadili su joj ma- U svijetu izopaèenih vrijednosti, U Beèu sam dobila nagradu za ka- glasom: "Misli dolaze i prolaze, ternicu, radi tumora. Prestala joj èovjeku ispada pristojnije reæi da je lud, nego da je nesretan. Pred- laem joj da ostavi Nizozemsku, svoj ubogi gradiæ, posao i mua i vrati se natrag u Zagreb. Kaem, Fakofski aperitiv u Zagrebu imaš sve što ti treba, samo budi njegov stanovnik i iv- jet æeš. Pa se smijemo, jer nekako i Beograd na beèki, s kazalištem se nameæe da smo sretne, sa zvuè- nika dopire muzika Rolling Sto- Izvadak iz dnevnika ne idi za mislima". Dok sam od- je menstruacija. Ima problema sa nesa, a i pivo nas dodatno mekša i lazila na yogu divila sam se osta- štitnjaèom. Po noæi je budi osje- meni se èini da ne postoje strašne lim vjebaèima koji su uspijevali æaj da joj grlo toliko stegnuto da stvari, da razoèarenje nije ništa, otpraviti misli iz glave, meni to æe se ugušiti. da je patnja grozna utvara, da ne Zorica Radakoviæ baš nije uspijevalo, dok jednog Priljubljujemo se jedna uz dru- bi bilo èak ni strašno da smo mr- dana nisam rekla: "Doðite misli, gu kako bismo stale pod jedan ki- tve, da je postojanje i nepostoja- sve koje hoæete, izvolite, navali- šobran i pod dosadnom kišicom nje nešto što ne ovisi o nama i da Petak, 20. 4. 2001. te." One su se tada naljutile i sta- urimo u provod. Najprije na ve- smo mi, na same nas, upecane u le. Ali, sada to ne pomae. èeru, u restoran K Zagorcu, jer borbu, postignuæe i poraz. Maja, Dresura, miješano meso Maja i ja pijemo kavu, zatim nam je to preko puta Gavelle, gdje kuham novu, pijemo sok, trpa- æemo poslije gledati Buchnerova Nedjelja Za koji sat æu se sresti s Ma- mo u sebe kolaèe, kekse, smoki i Woyzecka u reiji Eduarda Milera. jom. Ona je za uskršnje praznike Maja naruèuje dva puta mije- iz Nizozemske doputovala u šano meso. Mrnja, zavist i – prijateljski Zagreb da vidi roditelje i na neki Nemam srca reæi joj da sam glas iz Beograda naèin uèvrsti (svoj poljuljani) zališni tekst (u sklopu natjeèaja za Zapravo, htjela bih vegetarijanac jer bi to, procjenju- Ono što me privlaèi i pokreæe, identitet. Kao mnogi emigranti pisce s podruèja bivše Jugoslavi- jem, samo pridonijelo njezinoj to nisam ja, moje biæe, autentiè- ona je tamo devedesetih našla je), a to trebamo proslaviti. biti sklona potištenosti. Jer, èini mi se da u nost, toga nema u mene. Privlaèi utoèište od politièki inspiriranih elim biti dobre volje i iskreno engleskim Novim vegetarijanstvu ima nešto elitis- me tek igra, pretvaranje, la. ("Is- ponienja, a koje je trpjela kao kæi predana našoj komunikaciji, ali tièko. Biljojedi su, generalno gle- tina, dolazi i prolazi, la ostaje", Srbina i Hrvatice. S Majom sam me misli vuku u Novi Sad gdje se puritancima i dajuæi, staloeniji, mirniji, sreðe- parafraziram onu reèenicu za prijateljevala kasnih osamdesetih. odrava Festival A knjievnosti niji, a time ipak za nijansu sretni- opuštanje.) Htjela sam iæi u Novi Malo je naših prijateljica i zna- na kojem sam, drim, trebala biti i njihovim ji od ljudi èijim tijelom kolaju Sad i tamo se pretvarati da sam nica iz tog razdoblja ostalo u Hr- ja. No, selektori (inaèe moji dobri tvari svinja, goveda i peradi. Os- prozni pisac, i eljela sam da mi vatskoj, za veæinu njih rat je bio znanci), izostavili su me pravdaju- realistiènim tajem vegetarijanac u duši i s Ma- publika povjeruje, ali selektori ni- pregrub, a Zagreb odveæ zastrašu- æi se uvoðenjem drastiènih kriteri- jom jedem meso. I to kakvo me- su eljeli pretvaranje i to im zam- juæ da bi u njemu ostale. Mnoge ja po kojem autor-putnik mora prozama s so! Æevapi kao guma, kobasice jeram. FAK sam doivljavala kao su mi izblijedjele veæ u sjeæanju, imati svjeu knjigu proza. (Daka- temama iz kao da su punjene rigotinom, kr- festival-èudo koji mami èak i rav- ali Maja mi je iva jer me ona po- ko, taj je kriterij bio narušen, ali menadle kao šperploèe. Jelo zali- nodušne na slušanje i èitanje, i- taknula na ulazak u dva svijeta – ne u moju korist.). Peèe me sr- svakodnevnog jevamo Coca-Colom. Jedino votan pokret otpora oficijelnoj, svijet maèaka i svijet kazališta. dba zbog iznevjerenog oèekiva- Coca-Cola valja. kontroliranoj literaturi, ali sada se Donijela mi je moju prvu maèku nja, zbog suoèenja s krutom, stro- ivota i dijeliti Hoæu plati raèun, ali Maja ne od toga trebam odmoriti. (malu, tigrastu) Violetu i potak- gom "pravednosti". Jasno mi je da da. Dobro, kaem, onda ja pla- Zapravo, htjela bih biti sklona nula da napravim svoj prvi tekst me moji osjeæaji povrijeðenosti mišljenje s mojim æam kazalište. engleskim Novim puritancima i za kazalište koji se zvao Dresura, sami preda mnom razotkrivaju Gledamo mi Woyzecka, gleda- njihovim realistiènim prozama s a koji je uprizoren 1988. u Stu- kao slabu, ali ne mogu ih ignorira- Borom koji ih mo, Maja se gnijezdi. Glavnu ulo- temama iz svakodnevnog ivota i dentskom eksperimentalnom ka- ti. Mislila sam, selektori æe uzeti u gu igra Nenad Cvetko koji je dijeliti mišljenje s mojim Borom zalištu. obzir da sam (uz pet knjiga pjesa- postavlja kao uzor imao ulogu u Majinoj i mojoj koji ih postavlja kao uzor kako bi Dresura je bio komad koji go- ma plus mnogo objavljenih nep- kako bi danas, Dresuri. Gledamo. Predstava hoæe danas, nakon postmodernizma, vori o zemlji – imaginarnom lo- jesnièkih tekstova) imala gotovu biti strašno patetièna, sve izgleda trebalo pisati. U nekom smislu se goru u kojem se stanovnici dob- knjigu proza i da æe uvaiti da ja nakon kao da æe se reæi, odigrati, zbiti slaem, ali ipak, mislim da je teš- rovoljno lišavaju (graðanske) slo- nisam kriva što je izdavaè koji ju je nešto veliko, potresno, ganutljivo, ko premostiti civilizacijski i kul- bode da bi se mazohistièki podre- trebao objaviti novac za knjigu postmodernizma, sve neka strašna priprema. Napo- turni jaz koji dijeli nas i Engleze. dili svom autoritarnom voði. Ta- potrošio u druge svrhe. Nadalje, kon, Woyzeck zakolje enu i ja Jer, hrvatski intelektualac je suda- da, prije trinaest godina, dok smo oèekivala sam da æu biti na listi za trebalo pisati. pomislim, hajde hvala Bogu da se ren s javnim moralom i društve- radili na Dresuri, više iz umjetniè- nastup u Novom Sadu jer sam, iz- nešto dogodilo od èega dalje mo- nom zbiljom u kojoj se ne zna što ko-komunikacijskog hedonizma meðu ostalog, cijeli mjesec uoèi te U nekom smislu se e (stvarno) poèeti igra. I mislim, je dobro a što zlo, gdje je zloèinac nego iz namjere da napravimo dvodnevne priredbe zajedno s Bo- slaem, ali ipak, što je, k vragu trebao uvod od sat heroj, a graðanin margina, pa je – nešto zastrašujuæe umjetnièki rom, mojim muem, sudjelovala u vremena? Kad li, glumci se klanja- da bi se došlo do fine umjetnosti vano, ni ona ni ja nismo slutile pripremama. mislim da je teško ju, predstava gotova. – potrebno izdiferencirati te po- da æe se nešto slièno dogoditi Po cijele bogovetne dane nas Plješæemo, plješæe Maja, smije love. Tek nakon humane preob- stvarno, što æe nam naprasno iz- dvoje nismo radili ništa drugo premostiti se, plješæe i govori: "Za to si ti razbe trebalo bi se oèekivati da mijeniti tokove biografije. nego naizmjenièno sjedili uz te- dala 80 kuna?" prozaik minucioznom jednostav- Moju biografiju je uvelike od- lefone, primali i prenosili infor- civilizacijski i Osjeæamo se prevareno. Veèe- nošæu napravi prièu, na primjer, o reðivalo moje, hrvatskom uhu ne- macije kolegama, nervirali se ka- rale smo i bile u kazalištu, a tek tome kako mladiæ èeka djevojku, poæudno, prezime, što znaèi da da bi veæ obavljeni vani dogovor kulturni jaz koji je pola devet. I smijemo se tome a ona ne doðe jer je došlo do nes- sam imala minimalno pravo na propao, pa onda ispoèetka traili – meso nije meso, umjetnost – porazuma u dogovoru. javnost, objavljivanje, a to je za šanse da se šteta na jednom mjes- dijeli nas i Engleze èisti æorak. U svakom sluèaju, drago mi je mene znaèilo i na sam ivot. A tu nadoknadi na drugom, uskla- Na ulici mlad svijet, djevojke što Boro potièe naše pisce da pišu Majina biografija je na prvi pogled ðivali podatke s novosadskim or- upirlitane, svjee, lijepe kao za i nastupaju u duhu svjetske nor- izgledala boljom. Izbjegla je oma- ganizatorima, itd. A paralelno su nekoliko vrsta èipsa, kao da nam modnu reviju. Kafiæi puni, buèni. malnosti iako to nije lako jer ivi- lovaavanja i prijetnje, u Nizo- razni znatieljni pisci potaknuti je pod grlom bezdan. Razgovara- U svim lokalima u koje ulazimo mo u uništenom društvu u koji- zemskoj se zaposlila i udala. Ali informacijama u novinama zvali mo o detaljima svega onoga što guva i zagušljivo od dima i vru- ma se miješaju otpaci prošlosti i cijena je bila velika. Zagrebaèka od devet ujutro do jedan u noæi smo kao najvanije rekle jedna æine koju isijavaju tijela. I ne sa- natruhe moderne civilizacije. diploma joj nije mnogo vrijedila te sa eljom da i oni idu, pa ih je drugoj prije nekoliko dana, za mo to: letimièan pogled na ljude Umorna sam, puna nezado- je pohaðala teèajeve koje raspisuje trebalo paljivo odbijati da se ne vrijeme prvoga, kraæeg susreta. koji lagano cupkaju u ritmu glas- voljstva i odbojnosti. Ne volim i financira vlada kako bi zbrinula uvrijede, a to je strahovito iscr- Ali, nema strastvenosti, radosti, ne muzike govori nam da nas Hrvatsku jer se u njoj veæ 12 go- nekvalificirane radnike i zaposlila pljivalo. Ali, meni, romantiènom intrige, nade. Njezin nemir ulazi dvije ne pripadamo meðu njih. dina samo govori o istini. A mr- ih na neatraktivnim poslovima. pregalniku, to nije bilo teško jer u mene i potiskuje aktualnu ljut- Traimo kafiæ po našoj mjeri pa zim svaku istinu, jer svaka pre- Prenošenje dijelova velikih foto- sam ivjela za realizaciju u No- nju. Htjela bih da je barem upola završavamo na Gornjem gradu, u tendira da u sebi nosi znanje o kopirnih aparata (teških i do 30 vom Sadu. Veæ sam neke znance onakva kakva je bila, zabavljam Tolkinovoj kuæi. Atmosfera je dobru i zlu. Mrzim dobro, jer je kg) iz jedne prostorije u drugu, obavijestila o svom dolasku i oni je prièajuæi joj o stvarima za koje ugodna i posvaja nas. ono samoljubivo i prijeteæe. Mr- osam sati dnevno, zapravo – i nije su se radovali što æemo se sresti. mislim da bi je mogle oraspolo- Naruèujemo pivo, ali kada ko- zim zlo jer povreðuje. Mrzim bio neki naroèiti uspjeh. Više od Na kraju, selektori su mi rekli – iti, ali nema pravog odjeka. Bo- nobar spusti pred nas èaše i boce svijet jer se odrava svim zlima degradirajuæeg posla Maju je tišta- oprosti, ti ne moeš iæi. Nisam rim se za raspoloenje, Maja mi s pivom, Maja se naglo uozbilji. unatoè, svijet je nastran. la èenja za Zagrebom, za preosta- na kraju znala jesam li više ljuta je vana, uz nju nisam ni mlada "Što je?!", pitam. "Kako sam za- Pretvaram se da volim, poštu- lim prijateljima i ivotnom sna- na njih (koji indirektno podra- niti stara, uz nju ne postoje va- boravila!", prošapta ona ukoèe- jem, nadam se, divim, saalije- gom koju je ipak imao milijunski vaju grubijansku gestu "mog" iz- na politièka pitanja, uz nju ne nog lica, "Pa ja ne smijem piti! vam, patim itd. Toboe, dijelim grad u odnosu na njezino novo davaèa) ili na sebe jer sam se dje- postoje jako dobri ili jako loši Nikakav alkohol! U kombinaciji najrazlièitije zajedništvo s ljudi- obitavalište, pasivno poslovno tinje ulijepila u entuzijazam, ljudi, s njom je sve (bilo) nekako s tabletama koje uzimam, mogu ma i grupama koje znam i ne mjestašce bez kulturnih sadraja, ideal plemenite stvari. uravnoteeno, normalno. skroz poludjeti!" znam. Toboe, raduje me sreæa i s nekoliko desetaka tisuæa stanov- Èekam Maju i ne prestajem Dok sjedimo za stolom u ku- Pitam je kada je uzela zadnju postignuæe drugih. nika i nekoliko krèmi u kojima su misliti na Festival u Novom Sa- hinji FAK mi prestaje biti vaan. tabletu i zakljuèujem da bi, ako Kad me netko pita što radim, veæinom sa zvuènika odjekivale du. Da si olakšam frustraciju, u Gledam se u njoj, rat nas je izob- odluèi da kasnije ne uzme tabletu ja kaem "ništa". "Ništa" je odr- polke i njemaèki šlageri. sjeæanje prizivam rijeèi moje ne- lièio. Maja više ne pije i ne puši za spavanje, normalno mogla po- avanje identiteta. Stvaralaštvo, Maja æe doæi do mene, popit kadašnje instruktorice yoge. nego guta sedative jer je, kako piti pivo. To je ohrabri i mi pije- umjetnost, kreacija – to bi tre- III/58, 21. lipnja 2,,1 31 balo biti iznad uvjetovanog = zlo." Ja, koja sam biološki Hr- nacije nisu je promijenile. netnuti neku paradoksalnu identiteta. vatica, a po opredjeljenju anacio- Njezina prièa, bez ustupaka i transgresiju. Jer se sirovost ne Podiem telefonsku slušalicu. nalna, ne identificiram se s tim ob- rijetko otvorena, posebno je rimuje nuno s nagost. Catheri- Na telefonu je Milena rascem. Ideologije se, na alost, koncentrirana na dobro fun- ne M., iako minuciozna i pre- Markoviæ, mlada dramska spisa- postavljaju kao vlasnici stvarnosti teljica iz Beograda, koja je u Beèu i stoga je unekoliko lakše onima takoðer dobila nagradu za tekst. koji podlijeu ideologiji jer im se Pravim se da sam se silno razvese- èine da vide i da su orijentirani u lila što je èujem i hinjenom prija- svijetu oko sebe. Za razliku od Legenda o jednom tijelu teljskom znatieljom pitam je ka- njih ja teim za jasnoæom i trudim da æe premijera njezina komada u se nadiæi zamke iluzija, a isto tako Više od senzualne Jugoslovenskom dramskom po- istrgnuti se iz iluzija koje drugi zorištu, to jest u sceni Stupica, imaju o meni. A iluzija je poèesto autobiografije, to je onome što je od tog kazališta os- sljedeæa: Zorica Radakoviæ (knji- autobiografija jednog tijela talo nakon poara. evnica)? Ona je supruga Borivo- koje nam Catherine Millet – U èetvrtak – veli ona i nas- ja Radakoviæa. I ona – što god pi- prepušta tavlja – Moraš da doðeš.... sala, što god radila jest tek supru- Najradije bih je poslala k vra- ga istaknute osobe. gu jer mrzim nju i beogradske Zato se veselim putu u Beog- kazalištarce koji su tako brzo za- rad, idem samostalno, bez mua, Catherine Millet, La vie sexuelle de Catherine M., Editions Seuil, sukali svoje kulturne rukave i bez FAK-a, srest æu se s kazališ- Pariz, 2001. njoj, balavici (roðenoj '74.), pos- nim ljudima koji nemaju nikakve tavili komad, dok ja koja imam veze s njim i bit æu ja, ono što je- 37 godina i ivim u jednoj nap- sam. Philippe Di Meo rednijoj i kulturnijoj zemlji još – I ovaj vagon ide za Beograd? moram oho-ho èekati da bi mi – pitam konduktera. na je bez kompleksa i bez tekst zaivio u Kazalištu mladih, On me uputi da prijeðem u predrasuda. Shvatit æe je svjesna da se ni to ne bi dogodilo prednji jer æe ovaj u kojem sjedim se. Ona je moderna ena da na njegovu èelu nije Slobodan biti odvojen u Vinkovcima. koja ivi u vremenu “seksualne Šnajder koji je moju Susjedu uvr- Kasnije on dolazi vidjeti jesam slobode”. Njezin je cilj uivati stio u repertoar iz svoje kulturne li se dobro smjestila. Dosadno bez granica. Ona “ljubi”, kae i umjetnièke nastranosti, odab- mu je, hoæe prièati. Bio je Drago- ravnodušno tu i tamo. Sam èin ravši tekst radi teksta, bez obzira voljac domovinskog rata, i ne bi, vaniji je od okolnosti. Imamo na to što nisam kuma njegovu kae, nikad išao u Beograd, ali ne- posla s konkretnom, energiè- djetetu ili nešto tome slièno. ma ništa protiv putnika koji idu nom i odluènom enom koja Mrzim Milenin tekst Paviljoni tamo. Hadezeova retorika! Naj- bez okolišanja ide ravno prema koji u tarantinovsko-balkanskoj radije bi sve nas koji idemo u Ju- cilju. maniri govori o ljudima s ruba goslaviju pocmekao. Onda veli da Vozaè kamiona ili èak dva, društva, kriminalu i socijalnoj je bio u Šidu gdje je predavao vlak stari prijatelji, svi joj odgovaraju. tjeskobi. Milena ga je uspjela srbijanskom vlakopratnom osob- Chez Réné, poznati klub u za- napraviti gotovo dokumentaris- lju, i da ga je bilo strah kada mu je padnom predgraðu u kojem su tièkom dosljednošæu iako sama kolega pred srbijanskim kolegom se odvijale orgije, mjesto je pri- pripada graðanskom intelektual- izustio da je bio dragovoljac. A vilegiranih igara. Catherine M. nom sloju. Zavidim joj što se us- onda, kae, srbijanski kondukter tamo je svaki put mogla imati pijeva igrati, usmjereno maštati. veli: "Pa šta, i ja sam bio." dvadesetak razlièitih partnera, Ipak, zajedno smo provele tri Beograd, dan. Kljuèa ivotom na primjer. Prava sreæa. (intenzivna) dana u Beèu prili- kao Hong Kong, vreva i snaga Kao djevojèica, Catherine je kom dodjeljivanja nagrada beè- unatoè bijedi jednostavno opijaju. kog kazališta M. b. H. – i osje- Senzibilitetom koji sam (donek- æam da smo prijateljice. Kako da le) razvila u yogi osjeæam snanu kcioniranje izvedbenih tehnika. cizna u opisu svojih poloaja od prijateljici ne odem na premije- šakti. Moja iscrpljenost potpuno Nije škrta na pikantnim detalji- naprijed i odostraga, potpuno ru? Osim toga, stare prijateljice nestaje. ma: muškarac odostraga ili ena šuti o psihološkim uèincima mi je progutao svijet, a sad dola- Dok sam se raspremila i spre- ispod, uvijek treba biti spreman. njezine bogate seksualnosti. Ne zi novo vrijeme koje me zbliava mila za kazalište – primjeæujem – Ona jasno kae da je za obavlja- izbija nikakav osjeæaj. Što ona s novim, neuništenim ljudima. kasnim. nje dobrog felatia potrebno zna- osjeæa? O tome nam ništa ne Kada kaem "mrzim", to zna- Ulazim u taksi i kaem vozaèu ti podiæi usnice na zube, na govori. èi, "volim nervozno". da pouri. primjer; to je umijeæe u kojem je Isto tako, izloeni smo para- – Doæi æu – kaem Mileni i za- Da je i u trostruko boljem sta- ona struènjak. Taj ton bez kom- doksalnom sramu. On se ne od- mišljam kako bi bilo dobro kada nju, taj automobil u Zagrebu ne pleksa i bez susretljivosti, neut- nosi više na spolnu aktivnost, bi tamo došli i ostali beèki lau- bi zadovoljio ni najminimalnije ralan jednako kao i neka parnica iskreno i bogato prikazanu, ne- reati, da proslavimo. norme tehnièkog pregleda. Dr- ili neko minimalistièko djelo, go na intimnost proivljenoga, ndanje kola prigušuju hrvatski za- podsjeæa na jedno drugo skan- toliko osobnu da je oštro ušut- Ponedjeljak, 23. 4. 2001. bavnjaci s neke radijske stanice. dalozno priznanje – anonimno kana. Ta enigma ne oduzima Vanna, Doris Dragoviæ, Mišo Ko- djelo My secret life. No, nismo u ništa od njezine prièe. Ona po- Kajem se što sam bila nesret- vaè, Jura Stubliæ, èak i Tajèi. Ne 19. stoljeæu i Catherine M. nije veæava njezinu tajnovitost. Bi li na i mrzila podilaze me nikakvi osjeæaji po- muškarac. Drugo vrijeme, drugi transgresija zaista nestala iz pri- put "Zamisli, pa ja ovdje!" ili "Ah, spol, drugi obièaji. Suprotno èe bez dopuštenja Catherine Boro mi dolazi s puta. Veli, bi- zašto je sve to trebalo kad…?" anonimnom djelu, grinja sav- M.? Svakako, ako uzmemo kao lo je izvrsno u Novom Sadu, FAK mi nije ni u primisli, na Ma- bila opsjednuta “brojevima” u jesti Catherinei M. nije jaèa jedinicu mjere klasike anra: Sa- publika je bila oduševljena, pisci ju i njezinu patnju sam zaboravila vrijeme kada je otkrivala usam- strana. Ona ide još dalje od nep- dea i Bataillea, na primjer. Zasi- takoðer. sasvim. Zagreb za mene postoji ljenièke uitke. Na ispovijedi is- roèišæene Anaïs Nin. gurno ne, ako transgresiju shva- – A ja idem u Beograd – ka- tek kao fiksna birokratska èinje- prièala je o svojoj masturbaciji Dakle, je li njezina prièa erot- timo onakvom kakva ona jest. em. nica. Osjeæam, nemam nikakvih jednom sveæeniku, koji nije ska? O tome se moe raspravlja- Kao i zabranjeno, i transgresija On se iznenadi i ja mu ispri- osjeæaja, imam samo brigu hoæu li prestajao šutjeti. Pomalo zbu- ti u beskraj, jer su ritualizacija, se u potpunosti izmijenila. Da- èam kako i zašto. A on, jer nije stiæi na vrijeme. Opet, da nije bilo njena tom šutnjom, shvatila ju je transgresija i fetišizam potpuno našnja transgresija sastoji se od razvio mrnju kao ja, veseli se. rata i ratnog rasula, ne bi bilo ove kao poticaj. Dakle, sve je dopuš- odsutni iz te autobiografije. Vi- iznošenja privatnog u javnost. I Sutra æe potegnuti svoje veze da beèke veze da nas spoji, mene i teno. “Brojevi” su si mogli dati še od senzualne autobiografije to zato kako bi, èini se, specifiè- bih što prije dobila potrebnu vi- Milenu i ostale kazališne ljude. slobodu u obliku partnera i zag- jedne ene, ovo je autobiografi- nosti dvaju registara bile nedife- zu u jugoslavenskoj ambasadi. Milena stoji pred ulazom u rljaja, ništa lakše od toga. Kako ja jednog tijela koje otkrivamo. rencirane. Skoro da se stidim koliko je on dvoranu. Tako je lijepo dotjerana bi otklonila svaku sluèajnost, U tom smislu La vie sexuelle de Catherine M. nije odsutna iz plemenit za razliku od mene ko- u crnoj plišanoj haljini i djeèaèkoj ona svoju odjeæu odabire prema Catherine M. predstavlja velik svoje prièe, ona se predstavlja ja sam katkad pretjerano sitnièa- frizuri da je u prvi mah jedva pre- svojim eljama. Dugo nije nosila prekid u povijesti anra. Cathe- svojim organima. To nas pod- va. Po tko zna koji put dajem si poznajem. (U Beèu je imala pot- gaæice ispod hlaèa, izmeðu nje i rine nije rtva nego glumica ko- sjeæa na Deleuzea, Guattarija i rijeè da me neæe boljeti ako me puno drukèiji imid.) svijeta muškaraca postojao je sa- ja se odluèila za produeni niz na pojam tijela-stroja. Moda je netko ignorira ili mu se ne sviða – Pa, gde si ti? – pita me zabri- mo patentni zatvaraè. uitaka. Nikakva neobièna sra- u tome "revolucija". Zar nam moja literatura. Napokon, sami nuto i nervozno. mota ne moe poremetiti kota- Catherine ne kae da su glavni tekstovi su biæa (za nekog vidlji- – Evo... – kaem i ulazim. Bez kajanja èiæe u dobro podmazanu meha- likovi "guza, sise, pica, pimpek". va, a za nekog nevidljiva) koji Èini mi se da je prazno još je- Catherine M. je mlada mo- nizmu, efikasnom i posebno Daleko smo od bezazlenih imaju svoju snagu, i puteve. dino moje mjesto. Na sceni – na- derna ena, koja ne proivljava “produktivnom”. kreštavih eufemizama Didero- petost pred poèetak. U gledalištu svoju seksualnost kroz osjeæaj tovih Bijoux indiscrets. Èetvrtak, 26. 4. 2001. je tiho. Sjedam i primjeæujem Jo- krivice ili transgresije. Prema Što ona osjeæa hannu Tomek, direktoricu beè- tim dvama tradicionalnim pok- Zauzvrat, fantazije su jasno Putovanje u Beograd, Milenina kog kazališta M. b. H., pa u po- retaèima zapadnoga erotskog raširene. Catherine nam jedva (odlomak kritike objavljene u premijera lumraku stisnemo obje ruke jed- romana osjeæa samo prezir. To povjerava da je maštala o penet- Magazine littéraire, br. 398, svi- na drugoj i kratko se poljubimo, nije njezin cilj. Konaèno, ona raciji u podzemnoj eljeznici. banj 2001.) Na Glavnom kolodvoru – vlak zatim ugledam i Beate Schneider, nam prepušta svoje priznanje i Nalazimo li se tada pred erot- za zemlju koja je identificirana dramaturginju i mahnem joj. On- ivi vrijeme seksualnog oslobo- skom prièom bez transgresije? "Jugoslavija = Srbija = Slobodan da se tišina produbi, ja osjetim da ðenja bez ikakva kajanja. Uasi U tom zauzetom stavu iz- S francuskoga prevela Miloševiæ = nacionalisti = èetnici sam sretna, i predstava poène. zabranjenog i razraðene insce- nimne sirovosti moemo odgo- Nataša Polgar 32 III/58, 21. lipnja 2,,1.
vastirani. Da je tada moda bila drukèija, mi ih jenjivati Dubrovaèki ljetni festival i takvu danas ne bismo imali. vrstu kulture i turizma? Sad nam dakle dva trenda pušu u jedra, a – To je nešto drugo. Festival utjeèe na imi- suoèeni s trišnom ekonomijom ljudi poèi- d destinacije, koji se stvara, izmeðu ostalog, i predstavama Hamleta, ali i tako što njeguje Vjekoslav Vierda, direktor Zavoda za obnovu Dubrovnika i buduæu publiku, ljude koji æe dugoroènije TURIZAM Ljepota je samo deset posto I Politièari koji pozdrave sudionike dolaziti. Da bi znali koliki je stvarni udjel KULTURA seminara o turizmu tvrde da je to Festivala u ostvarivanju izravnih turistièkih efekata trebali bi imati neke parametre koji- naš put, svi govornici tvrde da je ma bi bilo moguæe to izmjeriti. rizma stigle su u fazu kad stari model više ne to naš put, zakljuèci su da je to Je li to moguæe i korisno napraviti? ostvaruje nekadašnje profite. A kao ljudi naš put i onda taj put ne ide dalje – Nije. Svim hrvatskim ljetnim festivali- koji imaju iskustvo osjeæaju da tranzicijske ma potrebna je redefinicija njihova mjesta u zemlje srljaju u ponavljanje za njih završene ukupnoj turistièkoj ponudi. Ona se apsolu- prièe. Nama je još ideal ponoviti njihovu Grozdana Cvitan tizira, i ovisno s kojih se pozicija polazi ulo- prièu, dok oni smatraju da je pošteno prema ga festivala pokazuje se puno veæom ili se drugima reæi da stjecajem okolnosti saèuva- Èini se nepotrebnim pitati direktora Za- minorizira. Iskreno govoreæi, Dubrovnik ni turistièki resursi (a to su danas u Europi voda za obnovu Dubrovnika zašto se bavi te- uvijek moe ljeti biti pun imao festival ili ne, prostori jugoistoka) ne trebaju ponavljati mom kulturnog turizma, ali je moguæe pitati ali tada bi trebalo uzeti u obzir je li Dubrov- samorazarajuæu logiku koja je vladala na po- od kada to radi. nik zbog festivala pun i u lipnju, jer su ljudi èecima masovnog turizma. Njihovo nasto- – Za temu kulturnog turizma poèeo sam èitali ili èuli da festival postoji i da je u njega janje vidim i kao pomoæ da i mi poènemo se zanimati gledajuæi ljude koji su na razini ugraðen ukupni duh Dubrovnika. Za imid misliti korak iza, jer ako taj korak promisli- hrvatskog turizma odgovorni ili barem mogu turistièkog grada festival je koristan, a po- te, a ne doivite, moe vas stajati mnogo postavljati trendove u turizmu. Osjetio sam nju shvaæati da se bolje moe zaraditi u ma- gotovo festival kao što je dubrovaèki, koji manje. Njihov interes moe biti razlièit: na njihovu impresioniranost temom kulturnog lom, specifiènom hotelskom objektu s lokal- traje veæ pedeset godina. znanstvenom nivou on je kolegijalan, a mo- turizma, koja se èesto vidi kao generalni kljuè nim štihom. Ne moemo parirati turizmu Meðutim, taj festival mora biti prepoznat e biti sebièan u pozitivnom smislu da ele za razvoj turizma u povijesnim gradovima. masovnog tipa kakav nude Turska ili Španjol- od subjekata turizma, tako da on ne bude da ipak ono što je ostalo saèuvano bude spa- Kao èovjeka koji se bavi obnovom grada i èi- ska. Za to danas nemamo ni snage, ali niti koristan samo tih mjesec i pol dana, koliko šeno od propadanja kad to veæ na nekim ja je ustanova izravno vezana za uspješnost potrebe. Naša infrastruktura to ne dopušta traje. Iz èinjenice da ga oni ne podravaju drugim mjestima nije uspjelo. turizma, zanimalo me koliko to vrijedi u eg- jer nismo simbol šoping-turizma niti pojam dovoljno stvara se fenomen da sami hoteli- S druge strane, oni pokušavaju ukazati na zaktnim podacima, koliko je vano i funkcio- masovnog turizma, a nemamo ni novaca za jeri ili turistièki radnici više nisu uvjereni da one vrste turizma koje donose efekte kojih nira li na takav naèin da je takoreæi rješenje ono što zovemo izvedene atrakcije. To su at- je taj festival prava stvar. Oni mogu biti u mi ovdje nismo toliko svjesni koliko oni ko- problema, kako se èesto paušalno zna govo- rakcije koje turistima stvaraju ugoðaj kojim krivu, vjerojatno i jesu, ali u svakom sluèaju ji prakticiraju. Oni mogu nama izvršiti i riti. Stjecajem okolnosti svog posla i suradnje se zamjenjuje sve ono èega u nekom mjestu trebalo bi na strani kulture zazvoniti za uz- transfer now how, ali ne vulgarno, kako reèe s UNESCO-ovim komisijama, sa Struèno- nema, a što ukljuèuje izmišljanje kojekakvih bunu i najmanje što se moe napraviti jest jedna sudionica da bi trebali dobiti recepte, savjetodavnim povjerenstvom za obnovu mega-dogaðaja i kreiranih atrakcija na mjes- porazgovarati meðusobno o tome što kul- nego da otvore okvire za istraivanje prob- Dubrovnika i s bivšim kolegama iz turizma, s tima koja nemaju više-manje ništa. Kad se tura i biznis jedni od drugih oèekuju. Um- lema. Turizam moda najmanje trpi potpu- kolegama iz Zavoda proveo sam istraivanje takva destinacija istroši prelazi se na drugu, jesto toga, išli smo s nekonfliktnim rješe- nu aplikaciju drugih modela na lokalnu si- o Dubrovniku kao destinaciji kulturnog tu- gledajuæi kako stoje stvari u modi, trendu. njem, odnosno upumpavali smo proraèun- tuaciju. elimo li da turizam funkcionira rizma. Ustvrdili smo da Dubrovnik doista ski novac i to moe funkcionirati vjeèno. moramo sami, potaknuti nekim opæim i odgovara toj slici i da ga tako predstavljaju i Protiv izolacije poznatim razmišljanjima, inicijativama i do- turistièki radnici i struènjaci koji se time ba- Je li Dubrovniku trebao mega-dogaðaj Uniformna ponuda sezima znanosti na tom podruèju, pronaæi ve, ali iskljuèivo kao potencijal. Nove godine? Èinjenica je da Festival iz godine u godinu naèin koji æe osigurati da nam turizam ne – Doèek Nove godine hvalim iz nekoliko treba sve veæu pomoæ, iako nitko ne dvoji o proguta kulturu na naèin da se nekritièki Atrofija masovnog turizma razloga. Taj dogaðaj je tipièan primjer koji njegovoj vanosti za turistièki imid Dub- podvrgnemo idejama stranih kultura misleæi Moguænosti hrvatske obale neosporne su pokazuje da je toèna teorija da ništa ne priv- rovnika. Dakle, kratki spoj postoji i treba ga da je to ono zbog èega dolaze gosti. sa èistom obalom i morem, oèuvanom bašti- laèi samo od sebe i da danas morate imati otkloniti. Ne znam što treba modificirati, Isto tako, ne smijemo pasti u autarhiju ti- nom, zdravom hranom, ali sve to u veæinom marketinšku akciju za sve. Stradun je posto- imam nekih ideja o tome, ali mislim da se taj pa: mi po svome, pa što bilo na svijetu. Mo- nije rezultat svjesne i promišljene politike jao oduvijek, pa i za doèek Nove godine, ali razgovor o meðuodnosu mora dogoditi. ramo osigurati ono što se danas zove odri- razvoja i kulture i turizma nego rezultat se uspio etablirati kao in mjesto tek nakon S druge strane, festival u Dubrovniku pos- vi razvoj, a što znaèi ukljuèivanje u turistiè- okolnosti, toènije nemoguænosti realizacije takva mega-dogaðaja. Meðutim, to pokazuje tao je i simbol grada. Dubrovèanima je, iako ke trendove na naèin da u tome zaradimo i raznih tzv. petogodišnjih planova koje smo u i da je moguæe kontrolirati turistièko kreta- bi se neki mogli uvrijediti, noæ otvaranja Fes- da zarada bude veæa od eventualnih šteta (i blioj i daljoj prošlosti imali. Jer tamo gdje su nje te da ne treba biti ovisan o stereotipu da tivala vana koliko i Festa svetoga Vlaha. To kratkoroènih i dugoroènih). Sve što smo tadašnje ideje razvoja realizirane, posebice na prvi turisti pobjegnu s prvim kišama, a doðu je kulturna, sociološka, politièka i svaka dru- ubacili u turizam mora biti obnovljivo, a to moru, (što je moguæe vidjeti u Rijeèkom i s prvim sunèanim danima. Dogaðaj Nove go- ga èinjenica. Tako je manifestacija pretvorena ne znaèi samo da kad jednom odstranimo Kaštelanskom zaljevu) to je tragièno. Zato je dine pokazuje i najtvrdokornijima da se mo- u simbol i ako taj simbol elimo imati radi se- hotel koji je odradio svoj vijek moemo po- istina da smo najbolje prošli ondje gdje nis- emo, uvjetno reèeno, igrati s dogaðajima u be onda je to jedno, a ako je i u funkciji turiz- saditi masline nego i da naš identitet bude mo imali novaca za intervenciju. I to je trenu- pravcu formiranja sezone u vremenskom i ma tada je to potpuno druga stvar. obnovljiv, da prepoznamo sami sebe i kad taèno naš resurs. prostornom smislu kako elimo. Kad kaete da bi se neki mogli uvrijediti, turizma ne bude ili se on transformira ili se Naš drugi resurs, za kojeg nismo mnogo Što nam treba da bi uspješnije kreirali se- moda treba dodati na obje strane. Jer ne bi mi transformiramo u nešto treæe. To bi tre- zasluni, je baština koja postaje sve atraktiv- zonu? svi turisti bili jednoglasni u tome koja im je bala biti ideja i stoga su nam inozemni nija turistima. Naime, masovni se turizam – Ponajprije nam treba organizacija. Još festa vanija. Razni ljudi – razni izbori. Ko- struènjaci sa svojim iskustvima dragocjeni. doveo do atrofije, više ne moe dovoljno za- teško ostvarujemo i meðusektorsku surad- liko se o tome misli u kulturnoj ponudi u tu- raðivati i stoga sada trai diferentiu specificu, nju, a kamoli široku suradnju od ministarstva rizmu? Zakopano blago a to je baština i sad opet dobro stojimo jer do lokalne samouprave. Postoji mnogo dob- – U turizmu moramo biti svjesni razlièi- Mnoge pritube èesto završavaju na na- imamo neaktivirane i nerealizirane resurse, a rih obrazloenja zašto je tako i razumijem tosti publike. U istraivanju provedenom šem mentalitetu. Ima li razloga za tragièno svjetski trendovi nam idu na ruku. Zagaðenje ljude iz turizma koji se bore za preivljavanje prije tri godine o tome je li Dubrovnik grad shvaæanje tog mentaliteta? bukom, pretjerani promet i sliène pojave u i za to da ne padnu u steèaj. Ti ljudi s jedne kulturnog turizma, u dijelu koji se odnosio – Gajim pozitivna osjeæanja prema našim mjestima velike koncentracije masovnog tu- strane nemaju vremena, ali s druge poploèa- na selektivnu ponudu bilo je pitanje: Što vas sposobnostima iako stvarnost ponekad do- rizma prema nama je neusporedivo. Naše vaju put u pakao. I kulturne institucije imaju smeta? Vrlo visoko bila je pozicionirana zam- vodi u iskušenje i na pomisao da sam u kri- guve usporeðene s njihovima rezultat su ne- svoja dobra obrazloenja za sadašnje stanje, jerka da Dubrovnik ima limitiran izbor turis- vu. U mnogoèemu smo spremni prihvaæati razvijene infrastrukture, ali ne i stvarne gu- ali to ih istodobno vodi u siromaštvo, opada- tièkih vodièa. Kad sam to rekao nekim ljudi- svoju ulogu kotaèiæa u sustavu ako je taj ve. Uz nezagaðen okoliš u širem smislu ima- nje kvalitete, izolaciju. Oèita je potreba orga- ma koji bi o tome trebali skrbiti, rekli su: Pa, sustav postavio netko drugi, ali još nismo mo i oèuvanu baštinu koja je to ostala samo nizacije i to ne one ad hoc u kojoj smo dobri, imamo vodiè. Još uvijek doivljavamo turis- spremni iæi u fazu izgradnje nove organiza- zahvaljujuæi tomu što imamo nevjerojatno nego organizacija koja trajno funkcionira. tièku publiku kao kompaktan blok, meðutim cije. Ono što nismo spremni graditi, a svi kompliciranu proceduru kod intervencija na Stvorimo li organizaciju, u njoj trebamo osi- publika je razlièita i tako treba i postupiti. smo svjesni da nedostaci postoje, prikazuje- baštini i u pravilu potpuno neriješeno imo- gurati i vezu s trištima kojima teimo. Uzmimo primjer londonskih vodièa: barem mo kao pitanje mentaliteta. Meðutim, to je vinsko-pravno stanje. Osim toga, i nevjero- njih èetrdesetak vodi vas po Londonu od pitanje globalnog okvira koji sebi moramo jatna impresioniranost mastodontskim hote- Festival u duhu mjesta gdje je bio aktivan Jack Trbosjek do postaviti, ali ne u fazi deklaratornog pitanja. lima odgodila je devastaciju postojeæih mjes- Mega-dogaðaj, ali i ukupni kulturni turi- vodièa o tragedijama grada, viktorijanskom Poèetak i kraj svakog seminara ostavlja idili- ta i stvarala nove centre i novu koncentraciju zam poèinje imati smisao ako donosi novce. Londonu, najboljim muzejima itd. Dakle, mi èan dojam. Politièari koji pozdrave sudioni- oko tih turistièkih naselja. U takvom razvoju Prijatelj sam teze da je turizam, kolikogod još nismo ni svjesni koliko uniformnom po- ke seminara o turizmu tvrde da je to naš naši povijesni centri ostali su uspavani i nede- bio sociološki, politièki, demografski, moral- nudom pokazujemo nepoznavanje razlièitos- put, svi govornici tvrde da je to naš put, zak- ni i svaki drugi fenomen, ponajprije ekonom- ti naših gostiju. ljuèci su da je to naš put i onda taj put ne ide ska èinjenica. Dakle, turizam koji ne nosi dalje. U naèelnom pogledu postiemo opæi jekoslav Vierda roðen je u Dubrovni- Obnovljiv identitet ku 1955. godine. Diplomirao je pravo, zav- novce nije turizam. Novcima u konaènici konsenzus u dijelu koji nas zanima. Sad je ršio poslijediplomski studij na Fakultetu mora završiti i kulturni turizam. Ako vam za Kako biste ocijenili vane teoretske poru- pitanje uspostave organizacije koja ide u za turistièki i hotelski menadment i turizam u mega-dogaðaj trebaju druga sredstva financi- ke ili praktiène primjere stranih struènjaka pravcu zadanih ciljeva. Tu susreæemo èinje- Opatiji. Nakon razlièitih poslova u graditeljstvu i ranja onda je to dogaðaj radi samog sebe i na skupu Kultura: Pokretaèka snaga razvit- nicu da ljudi bolje nego bi oèekivali sami se- ? turizmu sada je ravnatelj (osmu godinu) Zavoda pripada drugoj vrsti organizacije: pravimo sa- ka urbanog turizma be prepoznaju kao neodgovarajuæe proicira- za obnovu Dubrovnika, javne ustanove u sklopu mi sebi svoju feštu. Zašto da ne?! Ali, ona ta- – Empirija pokazuje da nikad ne moete nom sustavu i onda mu se suprotstavljaju. da više nije u funkciji turizma. postati velesila u turizmu ako niste u stanju Na obje strane. Postoji mnogo ljudi i u kul- Ministarstva kulture. Kako, za razliku od takvih dogaðaja, oc- i primati i davati goste. Štoviše, velesile tu- turi i u turizmu koji su zalutali u ta podruè- III/58, 21. lipnja 2,,1 33 ja ili su èak predugo tamo da bi se promije- barem pet jezika i to æe se raditi ujesen. èanske fronte veæ napravili. Omoguæili nili, a sistem ih još nije izbacio na vjetrome- Ovogodišnji 24. grafièki biennale u smo im da naprave alpinistièki teèaj jer je tinu da moraju iæi u borbu za opstanak. Nji- Ljubljani takoðer je znaèajan, nov i svje to kod nas uvjet da se ide po karaulama i hova opozicija nastaje iz èinjenice da još vi- i od njega puno oèekujemo. visovima, a materijal koji skupe dat æe bu- de alternativu promjenama na mjestima na duæem Muzeju na otvorenom. Oni nas ne kojima su. Sonja Tomaiè, Slovenska turistièka zajednica koštaju ništa, usput rade svoj posao, rade Što je s edukacijom svih onih koji bi tre- sa srcem – a korist æe imati i muzej i oni: bali raditi u turizmu u kulturi? Je li ona za- muzej kroz izloške, oni kroz reference o dovoljavajuæa? tome što su do sada radili. Moj posao bio – Još uvijek sreæem ljude, pa i studente je da ih poveem s ljudima iz projekta, s te- društvenih i turistièkih studija, koji potpuno Kultura je emocija rena i s Ministarstvom za obranu koji po- neargumentirano ponavljaju teze o našem mae turizam višenamjenskog prostora i bogatstvu, skrivenom blagu koje jedno jutro gdje se sada odravaju teèajevi Partnerstva treba otkopati i sve æe biti bolje, a ne shvaæa- Promjene ne znaèe da æe sve biti za mir. Upravo sudionici tih teèajeva meðu ju da je devedeset posto rad, a deset posto bolje, ali bit æemo kompatibilni i kojima je mnogo Amerikanaca, koji stiu ljepota. Dakle, zasad nemamo alate kojima sve æe biti transparentnije, pa iz Avignana u Italiji, pokazali su velik inte- tu ljepotu treba upotrijebiti. Zasad samo uèi- res za projekt Soèanske fronte. Veæ sada mo faktografiju, ali ne kako je i u ekonom- æemo lakše funkcionirati imamo educirane vodièe za projekt koji o skom smislu adaptirati. A nemamo ni ono tome što radimo informiraju turiste koji što bih nazvao dobrovoljnim angamanom Grozdana Cvitan veæ dolaze. na vlastitom sazrijevanju. S kim najviše razmjenjujete iskustva, tko vam stie na seminare i gdje se educi- Degradiranje urbaniteta Što je napravljeno na administrativ- rate za posao kojim se bavite? Naše mišljenje o tome što moemo i zna- noj, teoretskoj i praktiènoj razini ovih go- – Iz inozemstva nam stiu, a mi odlazi- mo trište svojim razarajuæim snagama dovo- dina da bi turizam bio povezan s kultu- mo svugdje gdje smatramo da je korisno. di u pitanje, ali i aktivira naše skrivene talente. rom ili nekim drugim sektorima radi nje- eljela bih vam isprièati nedavno iskustvo S limitiranim moguænostima zapošljavanja, s gova dugoroènog razvoja? sa seminara u Ljubljani, gdje je boravila limitiranim moguænostima ivljenja u drugim – Više nemamo ministarstva turizma i jedna irska delegacija. Irska je posljednjih sredinama i slièno, grèevito se drimo mjesta turizam je sad dio Ministarstva za privre- pet godina napravila veliki prodor na na kojima veæ jesmo i produbljujemo krizu, du, a krovna organizacija u turizmu je Najstariji vinski trs podruèju turizma i rado o tome govore. generirajuæi je samim svojim ostajanjem u ne- Slovenska turistièka zajednica koja je Projekt koji bih posebno izdvojila nas- Oni su na jednom manjem seminaru go- èemu. Dakle, ponekad ne znamo, neæemo ili preuzela i djelatnost bivšeg Centra za taje u dolini Soèe. To je projekt stvaranja vorili o tome da je kultura emocija i da je se bojimo nešto provesti i onda pritisnuti ne- promociju turizma. Ova i sljedeæa godina Kobariškog muzeja i muzeja Prvoga to osjeæajan sadraj u kojem treba biti ot- voljama kao što su steèaj, likvidacija, osobno proglašene su godinama prirodne i kul- svjetskog rata, koji bi u buduænosti tre- voren i komunicirati u materinjem jeziku, siromaštvo i osobna nesreæa, radimo pod pri- turne baštine Slovenije. U sijeènju smo bao biti proširen i na muzej na otvore- jer se samo u tom jeziku moemo emo- tiskom koji nam više ne dopušta realno sagle- krenuli s èetiri glavna projekta na kojima nom, a protezao bi se du nekadašnje rat- cionalno izraavati, davati primjedbe, su- davanje problema i razrješenje. æemo raditi ove dvije godine, ali istodob- ne fronte, gdje je u Prvom svjetskom ratu gestije, sumnje. Oni su inzistirali da semi- Što smatrate posebnim nedostatkom kad je no stvaramo osnovu i okruje koji æe tim ratovalo sedamnaest nacija. Obnovit æe- nar bude odran sa simultanim prevoðe- u pitanju urbani turizam ili Dubrovnik po- projektima omoguæiti da nastave postoja- mo i iskoristiti karaule i kaverne iz Prvo- njem. Iako smo svi znali engleski i bilo je sebno? ti i djelovati i dalje samostalno. ga svjetskog rata i one æe biti korištene za zamišljeno da slubeni jezik seminara bu- – Osjetan je manjak kvalitetnih projekata autentièni smještaj, prehranu, spavanje de engleski oni su inzistirali da se svakom revitalizacije gradskoga ivota. Gradski ivot Prvi virtualni muzej sve do ondašnjih latrina. omoguæi da govori na svom jeziku. u Hrvatskoj je u krizi. Gradski ivot, urbana O kojim je projektima rijeè, koliko Nadalje, radimo na UNESCO-ovu kultura jednako su vani kao i fizièki spome- zakoni prate takve projekte, odnosno ko- projektu Škocijanskih jama koje su svjet- Kraj denacionalizacije nici. Oni jedni bez drugoga ne mogu. U insti- liko vam pravna drava pomae ili ski poznate, ali dva zaselka – Škocijani i Imate li probleme s privatizacijom, tuciji u kojoj radim trošimo dravne novce u omoguæava da sve zamišljene projekte Batajna – rade na razvoju specifiènog tu- kriminalom, katastrom...? opravdanom pokušaju da pred izazovima realizirate bez problema? rizma koji je blizak seoskom turizmu. – Kulturni spomenici prve kategorije propadanja odrimo spomenik u fizièkom – Dobili smo punu podršku Ministar- Naime, obnavljamo stare kuæe, gostionice pripadaju dravi i to je riješeno. To je, iako smislu. Ali to je nedovoljno, jer to odranje stva za kulturu, Ministarstva za okoliš i i štale u autentiènom stilu i bit æe kuæe za nerado, prihvatila i Crkva, a ono što joj je funkcionirat æe ako postoji gradska kultura, prostorno ureðenje te Ministarstva za goste koji dolaze vidjeti Škocijanske jame. vraæeno u dobrom je stanju, jer Crkva ti- koja je na niskoj razini. Odsutnost te kulture poljoprivredu. Uostalom, njima i pripa- Nekad su to bile furmanske gostionice i me dobro gospodari. Ono što je u procesu generira tri stvari: smanjena razina tekuæeg daju ta zdanja naše baštine. Pokrovitelj- prenoæišta u kojima su odsjedali furmani denacionalizacije blii se kraju jer Europa odravanja objekata i potpuna odsutnost in- stvo nad akcijom preuzeo je sam pred- koji su Trst opskrbljivali ledom. to zahtjeva i za dvije godine taj æe proces vesticijskog odravanja. Nadalje, struktura sjednik Milan Kuèan tako da je krenulo, U Mariboru je osmišljen projekt najsta- kod nas biti završen. Kao problem, toènije ljudi se mijenja tako da ostaju ljudi koji su sve a ministrica za kulturu je iskusni muzea- rijeg vinskog trsa u Europi po kojoj je taj sloena situacija privatizacije, pokazao se više u kompromisu s problemima oko sebe i lac koja je veæ pokazala svoje moguæ- grad sada ušao i u Guinessovu knjigu re- hotel Palas, koji je i kulturna baština i tu- prema problemima ne pokazuju dovoljan stu- nosti na primjeru Muzeja u Celju – nap- korda. Nisam veliki pobornik te knjige, ali ristièki objekt u Piranu, ali to je više pita- panj elje da ih razriješe. Dakle, prevladava ravila je izvrstan muzej koji ima odjele rijeè je o èinjenici koja je stara 400 godina i nje završetka odreðenoga sudskog proce- pomirenost sa stanjem, a i letargija u urbanim za djecu, razvoj grada, stalne izlobe, u sklopu tog projekta revitaliziramo lokal duralnog procesa i onda se moe krenuti u sredinama. Posljedica tih okolnosti je degra- strategiju razvoja Celja. Osim toga, u to na mjestu na kojem je taj trs rastao uz jed- obnovu zgrade. Privatizacija je takoðer diranje urbaniteta i uz opasnost da me struè- vrijeme bila je osam godina i predsjedni- nu fasadu. U sklopu lokala (u kojem æe biti proces koji se blii kraju i sljedeæa knjiga njaci koji se time bave napadnu, jer govorim ca Turistièkog društva Celje. To znaèi da ponuðena autentièna štajerska hrana i izu- koju æemo u Bruxellesu zatvoriti iduæe go- samo na temelju impresija o gradu u kojem su joj i materija i orijentacija poznati i zetne sorte vina koje su u vrhu europskog dine. Otpora tim procesima u Sloveniji ug- ivim, èini se da se centar izvlaèi na neka dru- da mi koji danas radimo na odreðenim vinarstva) bit æe i Vinski muzej pod pokro- lavnom nema jer svi znamo da to moramo ga mjesta. Tako neka druga mjesta postaju projektima imamo ljude u vlasti koji æe viteljstvom grada Maribora, a sve zajedno privesti kraju. Konkretno, to ne znaèi da centri umjesto onih starih jezgri dalmatin- razumjeti što radimo i dati nam potreb- bit æe sastavni dio tamošnje Više škole za æe sve biti bolje, i ono što profesori prava skoga, jadranskog urbaniteta koji postoji ti- nu potporu. ugostiteljstvo. Projekt najstarijega vinskog istièu sastoji se u tome da æemo biti kom- suæama godina. To mi, kao èovjeka koji se s ti- Radovi na sva èetiri projekta veæ su u trsa promovirat æemo na ovogodišnjem tu- patibilni i sve æe biti transparentnije pa æe- me susreæe u svakodnevnom poslu, zvoni na tijeku, ali kad je u pitanju kulturna bašti- ristièkom sajmu u Kölnu. Dakle, i to je par mo lakše funkcionirati. uzbunu. na osobno se zalaem za termin baština, turizam – kultura koji ide zajedno i koji je jer baština je sve: kulturna, sakralna, tu- na tom sajmu dobrodošao. Dogaðaji kucaju ristièka, tehnièka i sve treba biti ukljuèe- Cijele godine radimo na razlièitim dru- I dalje vodimo raspravu tko je onaj drugi no u sve naše promocije. Svaki sajam ili gim projektima kao što se primjerice ove Telekomom koji bi to trebao riješiti, ali nemamo smislenu prezentaciju na koje idemo u inozem- jeseni pripremamo obiljeiti desetu obljet- organizaciju ni lokalne uprave niti lokalnog stvo, šansa su koju koristimo da bi pred- nicu postojanja naše drave i tim povodom biznisa i dravne suprastrukture da se taj stavili i neki mali dio kulture, odnosno u Izraelu æemo otvoriti kip Mirsada Begiæa na kulturu problem razriješi. To je tema koja nas oèeku- kulturne baštine. koji ivi i radi u Ljubljani. Istodobno æemo pravo u trenutku kad je u Dubrovniku zapoèi- je, ali koja potvrðuje i èinjenicu da èekamo da Nedavno je veliki odjek u Londonu prigodnom izlobom predstaviti idrijsku njao skup o turizmu i kulturi kao braku iz in- nam dogaðaji pokucaju na vrata, a ne da anti- imala izloba španjolskih konjušnica, u èipku. To je škola koja postoji veæ 120 go- teresa urbanog turizma, podijeljene su i nag- cipiramo što znaèe znakovi: pad broja stanov- Milanu smo predstavili program preven- dina, o kojoj skrbe klarise i njihovi radovi rade Turistièke zajednice Dubrovnik. Meðu ostalima, nika, pad vrsta biznisa (nedavno je iz gradske tivnog lijeèenja u toplicama koje više ne- bit æe izloeni u Izraelu. To je naèin da na nagradu je dobila galerija Ars longa, vita brevis koja jezgre izašlo i zadnje stolarsko poduzeæe). maju svoju tradicionalnu lijeèilišnu ulo- raznim priredbama i u raznim povodima veæ deset godina odolijeva dobrim i lošim vremenima i Potrebno je smisliti sofisticirane naèine gu osim u odreðenom dijelu, u Berlinu ukljuèujemo i svoju kulturnu baštinu. dekurairanja neeljenih stanja i situacija i smo predstavili Slovensku filharmoniju naše kulture i našeg turizma. Smještena na trgu pred afirmaciju i pomaganje pozitivnih stanja koje koja slavi 300. obljetnicu i jedna je od èe- Rad sa srcem katedralom u susjedstvu kafiæa i sadraja koje posjeti- elimo. To je moguæe kroz lokalni porez i lo- tiriju najstarijih u srednjoj Europi. Na- Kako djelujete prema ljudima koji mo- telji Dubrovnika i oèekuju na tom mjestu, Galerija, èini kalne beneficije. Politiku treba voditi tako da dalje, zaloili smo se za znaèajnu revita- raju projekt nositi na terenu, praktièno? se, završava svoj vijek. Jer uz nagradu je stigla i vijest dobijete ono što vam treba. Vjerujem da æe u lizaciju Staroga grada u Ljubljani, koji je Postoji li edukacija i tih ljudi? prema kojem se Galerija razdruuje od prostora. Nai- novom Zakonu o lokalnoj samoupravi to biti dobio krasan program èiji je pokretaè i – Naravno. Sad smo kadrovski sueni me, u prostor kojeg iznajmljuje Arhitektonsko projek- prepoznato. Jer vjerujem da æe veæina pred- direktor Darko Brlek, koji je ujedno i di- pa je dobro i korisno za svaki projekt poz- tni zavod iz Zagreba do ljeta bi prema novom ugovoru stavnika lokalne samouprave htjeti tako osi- rektor festivala, glazbenik i mnogo oèe- vati ljude s terena i raditi s njima od poèet- trebao useliti Hrvatski telekom. Iako prema zakonu gurati svoje biæe grada kakvo oni sebi projici- kujemo od projekta u buduænosti Ljub- ka nekog projekta. Tako smo, primjerice, u dosadašnji tj. stari unajmljivaèi prostora imaju pred- raju, a to je put prema kulturnoj cjelini odre- ljane. Poèetkom svibnja otvorili smo pr- projektu na Soèi angairali od poèetka èe- nost pred novima, u sluèaju Galerije sve je najprije ðene sredine. Za one koji to ne bi shvatili uvi- vi virtualni muzej u srednjoj Europi. Dio tiri mlada profesora povijesti koji pripre- napravljeno, a onda priopæeno. Prema nekim glasovi- jek ima i represija. Ako ništa drugo, skuèeno- sredstava donirala je Tvornica duhana maju svoje magisterije, a koji su prije èetiri ma, jedan kulturni subjekt (galerija) uzmièe pred Tele- st izbora nagnat æe one koji upravljaju da po- koja ove godine slavi 130. obljetnicu. godine osnovali Društvo prijatelja soèan- komom (i vjerojatno još nekim tko je to omoguæio), a segnu za onim što imaju i što im je jedina pra- Sljedeæi sponzori nadogradit æe Muzej ske fronte. Sad su na terenu, skupljaju ne treba ni sumnjati da æe šaka dolara biti veæ dozna- va vrijednost koja je ostala neiskorištena i na stalnom zbirkom etnološkog i jadran- stvari za muzej, veæ imaju poveæu zbirku i èena nekom drugom kulturnom èimbeniku ne bi li oni dohvat je ruke. skog muzeja te prijevodom tekstova na nekoliko su usputnih izlobi na temu so- koji su veæ bogati ponešto poradili i na imidu. 34 III/58, 21. lipnja 2,,1.
Graðanski pisac evnošæu. Nije moguæe snimiti fi- saznao što toèno radi, kada je slo- ciji od samih poèetaka pa sve do Kad veæ govorimo o autobiog- lm, a da prije toga netko za njega bodna, kakav je njezin odnos sa še- danas. Postoji li opasnost da iden- rafiji, zamolio bih vas za pokušaj nije napisao scenarij. Roman smat- fom, sve ono što æe na kraju prido- titet Milana zajedno s ostalim lo- neke vrste autodefinicije vašega ram pogodnijim zato što u njemu nijeti uvjerljivosti knjige. kalnim identitetima bude progu- nalazimo osjeæaje koje je èovjek u Objavili ste i dva neobièna tan od nacionalnoga, talijanskog, stanju osjetiti, dok je esejistika rjeènika – Rjeènik Milana i Rjeè- ili novog, europskog identiteta? Carlo Castellaneta, knjievnik hladna, ona samo opisuje. nik osjeæaja. Što vas je navelo da – Prije svega dolazi osobni povijest jednoga grada ili zamršen identitet, vaša najdublja osobnost, fenomen poput osjeæaja predstavi- vaša obitelj, korijeni i grad u ko- Knjievnost je prepuna rizika te u formi rjeènika, umjesto, prim- jem ivite. Svaki grad ima poseb- jerice, nekim novim romanom? nu filozofiju. Milano je grad s vr- – Prije svega, zbog izravnijeg lo pragmatiènom filozofijom – fi- Knjievno stvaralaštvo kontakta èitatelja s graðom. Kada lozofijom rada. Najvanija stvar u svakog autora plod je je graða sloena po abecednom re- Milanu je nauèiti raditi neki posao du èitatelj odmah moe naæi ono te imati moguænost izraziti se susreta izmeðu što ga zanima. Na primjer, da bih kroz taj rad. To je takoðer filozo- saznao kada je izgraðena katedrala autobiografije i imaginacije fija koja cijeni vrijednost novca. u Milanu moram prelistati mnoš- Milano je bankarski grad, iako su tvo stranica neke enciklopedije, dok je u rjeèniku dovoljno potra- banke povijesno nastale u Firenci. Dean Trdak iti pod slovom D, kao Duomo. Ovdje, u Milanu, kae se: «Vrije- To je nešto što sam i sâm otkrio me je novac». Zato i ima toliko sa- Na predavanju koje ste naslo- upravo traeæi neke podatke o tova na javnim mjestima, jer ljudi vili Autobiografija i imaginacija Duomu po knjigama koje su me uvijek nekamo ure, uvijek imaju u suvremenoj talijanskoj knjiev- stalno upuæivale na neke nove potrebu znati koliko je sati i koli- nosti govorili ste o iskustvima iz knjige, i tako unedogled. To se ne ko im vremena preostaje za njiho- vlastitoga knjievnog stvaralaš- dogaða u rjeèniku gdje odmah mo- ve obaveze. Milano je grad u ko- tva. U kakvom su odnosu auto- ete pronaæi ono što vam je pot- jem se stvari dogaðaju prije no u biografija i imaginacija? Ne èini rebno. Što se tièe Rjeènika osjeæaja, bilo kojem drugom gradu u Italiji li vam se da je autobiografija ta- naslov je moda ponešto neprim- i zato se ne bojim za njegov iden- koðer neka vrsta fikcije, s obzi- jeren, jer se ne radi o pravom rjeè- titet. rom da se previše oslanja toliko niku, iako sam i ovdje graðu sloio U Vašem rjeèniku i kolumna- nepouzdanu tvar kao što je sjeæa- po abecednom redu. Bolji naslov ma ukazali ste na potrebu za spa- nje? od Rjeènik osjeæaja moda bi bio šavanjem od zaborava tradicije – Autobiografija je ono što se Rjeènik ljudskih vrlina i poroka, Milana kojoj zasigurno pripada i doista dogodilo u stvarnosti. gdje zapravo poroci prevladavaju milanski dijalekt. Što mislite o Knjievno stvaralaštvo svakog nad vrlinama. Primjerice, tu su škr- sudbini knjievnosti na dijalektu autora plod je susreta izmeðu au- tost, ljubomora, lijenost i to onako u današnje vrijeme, u kojem prev- tobiografije i imaginacije. Te dvi- kako su do sada bili interpretirani ladavaju tenje prema sve veæoj je stvari moraju biti u ravnotei, u prošlosti, jer nije toèno da su os- globalizaciji? Pomae li knjiev- jer ako jedna od njih postane jeæaji uvijek isti, vjeèni, oni se mi- nosti sve veæi razvoj informacij- vanija, narušava se sklad. U jenjaju kako se mijenja društvo. ske tehnologije, ili joj, naprotiv, mom prvom romanu Putovanje s Nekad su iz ljubomore muškarci odmae? ocem opisao sam imaginarno pu- ubijali nevjerne ene, danas to, na – Sudbina knjievnosti na dija- tovanje koje se nikad nije dogo- sreæu, ipak ne èine toliko èesto. lektu je da, na alost, nestane, jer dilo, putovanje u pokrajinu Pug- Ovim rjeènicima bi se mogli slui- se tu prije svega radi o nemoguæ- lia iz koje potjeèe moj otac. Tu ti ponajviše mladi, znatieljni da nosti komunikacije s drugima. mi je autobiografija pomogla da saznaju kako se razmišljalo u proš- Milanski dijalekt je jedan od naj- opišem putovanje koje se nije losti. Što se tièe forme, za rjeènik teih talijanskih dijalekata, èak i dogodilo, ali za koje sam elio da sam se odluèio i zbog pitanja izbo- kad ga meðusobno govore sta- se dogodi. Dakle, autobiografija foto: Jonke Sham ra odgovarajuæe vrste jezika. Jezik kao poticaj za imaginaciju, ali ne esejistike je hladan, deskriptivan, novnici grada. Milano ivi od tr- manje vana. dok bi bilo mnogo tee ostvariti govine i ne moe se zatvoriti u Koliko je za vas vana tenja knjievnog stvaralaštva. U mnoš- Novinarstvo i pisanje ono što sam elio jezikom pripovi- komunikaciju koju ne razumije prema istinosnosti u pripovijeda- tvu poetika i pravaca u talijanskoj Stalni ste kolumnist milanskog jedanja, u kojem prevladavaju top- nitko osim uskog kruga ljudi. Da nju? Što ako se nekim èitateljima knjievnosti 20. stoljeæa kojim dnevnika Corriere della Sera. Sje- lina i osjeæaji. biste prodavali i kupovali morate na osnovi njihovih iskustava ne- poetikama i autorima ste najblii? æam se još jednog pisca koji je, kao razgovarati i meðusobno se ra- ki od vaših likova ne èine do- S druge strane, koje poetike su u i Vi, proveo mnogo godina radeæi Osjeæaji i dogaðaji zumjeti. Danas se dijalekt ne go- voljno vjerodostojnima? potpunosti strane vašem tempera- za taj list, Dino Buzzati. Jeste li ga Prilikom objavljivanja Rjeèni- vori nigdje, pa èak ni unutar obi- – To je vrlo vano. O èemu mentu? poznavali? Koliko je uopæe vano ka osjeæaja napisali ste kako su os- telji. Što se tièe novih tehnologija, god pisao, nastojim o tome sku- – Sebe smatram ponajprije gra- za pisca da bude i dobar novinar? novni materijal pripovjedaèa os- smatram da one niti pomau niti piti što je moguæe više podataka. ðanskim piscem. Uvijek sam pri- – Zapravo, Dino Buzzati mi je jeæaji, a ne dogaðaji. Moete li to odmau. Internet je samo pasivno Ako moram opisati neèije zani- povijedao prièe za koje sam smat- pomogao da objavim svoj prvi èla- malo prokomentirati? sredstvo koje vam neæe pomoæi manje, moram znati što toèno ta rao da se tièu svih nas. Pisao sam o nak, još u vrijeme kad nisam ni sa- – Kad èitam neki roman, elim da nauèite pisati. Internet æe mi osoba radi. Prije mnogo godina osobama moje generacije, no tako- njao da æu postati pisac, kada sam u dogaðajima prepoznati emocio- posluiti kako bih saznao, reci- napisao sam roman pod nazivom ðer i o osobama generacije mojih razmišljao samo o karijeri novina- nalnu reakciju protagonista i za- mo, koja se slika nalazi u kojoj pi- La paloma. To je prièa o eljezni- roditelja. Pripovijedao sam prièe iz ra. Prilièno jasno se sjeæam tog tim je usporediti sa svojom. To je nakoteci. Ako se radi o stvarima èaru anarhisti koji podmeæe Drugoga svjetskog rata, zatim iz susreta. Kako bih se upoznao s zadaæa pripovjedaèa, predstaviti koje su veæ napisane, èitanje pre- bombu. Kako bih saznao što više zlatnih godina ekonomskog nap- njim, odnio sam mu fotografiju na dogaðaje na naèin da se iz njih ko Interneta je teško i poprilièno o njihovu poslu, odlazio sam no- retka koje su uslijedile nakon toga, kojoj se nalazi s mojim ocem iz mogu razaznati reakcije protago- dosadno, jer morate neprestano æu promatrati eljeznièare kako pripovijedao sam o politièkoj si- vremena kada su zajedno sluili nista. Èitam neku prièu ne zato zuriti u ekran. Moete ih, doduše, rade, kako sklapaju i rasklapaju tuaciji sedamdesetih godina i o te- vojsku. Što se tièe novinarstva, za da bih saznao kako æe završiti, to i tiskati, no tada mi je drae otiæi vagone i obavljaju razne druge rorizmu. Kada sam poèinjao pisati, pisca je vano da bude i dobar no- moda veæ i znam, ako se pripovi- u knjiaru i kupiti knjigu. Zado- vrste poslova. Ako se nekim èita- moji uzori bili su Vasco Pratolini i vinar, jer vam to, na neki naèin, po- jeda o nekom povijesnom doga- voljstvo traenja i pronalaenja teljima neki od mojih likova èini Cesare Pavese, velika imena neo- mae da ostanete u dodiru sa ðaju, veæ elim saznati što osjeæa- knjige u knjinici ili u knjiari ne neuvjerljivim, to je rizik kojem realizma. Što se tièe poetika koji- stvarnošæu, da ne izmišljate, jer vas ju protagonisti, na što ih autor na- moe se nièim zamijeniti. S druge se izlaete u knjievnosti, jer ma se ne smatram bliskim, to su novinarstvo uèi da o svemu pri- vodi da osjeæaju. Zatim njihove strane, Internet je vrlo vaan za knjievnost je prepuna rizika. religiozne poetike. kupljate dokumente, da ne pišete o osjeæaje usporeðujem s onim što pronalaenje informacija koje su U knjigama i kolumnama bavi- dogaðajima o kojima ne znate ap- sam osjetio prilikom èitanja. vam potrebne u svakodnevnom li ste se mnogim aspektima sva- Uskoro æe se kod nas pojaviti solutno ništa. Prije no što poèi- ivotu. arlo Castellaneta roðen je kodnevnog ivota: hranom, dija- antologija nove talijanske pripo- njem pisati novi roman, uvijek ra- Mnogo ste pisali i o gastronom- u Milanu 1930., gdje ivi i radi lektima, posebice milanskim, te os- vijetke. Pratite li nove talijanske dim popis stvari koje elim reæi u skim temama. Spomenut æu samo kao kolumnist dnevnika Corrie- jeæajima. Po vama, koja sredstva pripovjedaèe? Što mislite o novoj knjizi i tada postajem svjestan da èlanak ili knjigu re della Sera. Autor je pedesetak naslo- stoje na raspolaganju piscu koji e- talijanskoj prozi? Pohvala palente postoje stvari o kojima ne znam o milanskim kolaèima i slastica- va, meðu kojima se nalaze romani, pri- li prikazati stvarnost svakodnev- dovoljno. Na primjer, napisao sam – Pratim nove talijanske pri- ma. Kako gledate na vezu izmeðu povijetke, knjige za djecu te razna publi- nog ivota? Je li roman to još uvi- prièu o jednom industrijalcu i nje- povjedaèe, radi se o takozvanim knjievnosti i gastronomije ? cistièka djela od kojih su najvaniji Rjeè- jek u stanju, danas kada imamo govoj ljubavnoj vezi s jednom od «novim kanibalima». Smatram ih nik osjeæaja i Rjeènik Milana. Pozornost druge forme poput novina, filma, svojih tajnica. Najprije uvijek mo- poprilièno naivnima. No, postoji – Ta veza je prilièno snana, jer kritike privukao je prvim romanom Pu- televizije, socioloških studija? ram odluèiti iz kojeg æu kuta ispri- jedan suvremeni pisac koji mi je uvijek za vrijeme pripovijedanja tovanje s ocem (Viaggio col padre, – Mislim da jest. Roman u sebi èati prièu, iz kuta industrijalca, taj- vrlo interesantan, koji, doduše, ne doðe trenutak kad pisac mora 1958.), dok je popularnost publike ste- sadri mnogo izraajnih sredstava, nice ili neke treæe, anonimne oso- pripada «novim kanibalima». To je opisati ruèak na kojem se nalaze kao romanom Vila uitka (Villa di deli- moda èak i više od bilo koje dru- be. Postoje barem tri perspektive Andrea de Carlo, koji mi je inte- protagonisti i koji je vrlo vaan za zia, 1965.). Od mnoštva preostalih ro- ge umjetnosti, više od slikarstva ili, iz kojih se moe isprièati ta prièa i resantan zato što drim da je vrlo daljnji slijed dogaðaja. Hrana je mana valja izdvojiti Noæi i magle (Notti primjerice, glazbe. Roman je u vrlo je vano najprije izabrati jed- blizak mom naèinu pisanja. vrlo vaan dio naše svakodnevice, moguænosti prikazati stvarnost na nu od njih. Ako se odluèim za nje- postoje jela koja su obiljeila neka e nebbie, 1975.), Milano Grad i varke (La citta' e gli inganni, osobit, samo njemu svojstven na- zin kut gledanja, moram znati od razdoblja u našim ivotima, koja 1995.) te najnoviji Tragovi duše (Tracce èin. Moda druge forme mogu èega se toèno sastoji njezin posao, Pišuæi Rjeènik Milana pokazali nas sjeæaju na lijepe i rune tre- dell'anima, 2000.) pruiti prikaz svakodnevnice bre moram skupiti sve podatke, infor- ste svoju veliku privrenost tom nutke, dakle vrijedi se potruditi i nego roman, no i one se slue knji- mirati se kod neke tajnice kako bih gradu i njegovoj povijesti i tradi- nauèiti nešto i o gastronomiji. III/58, 21. lipnja 2,,1 35
namjera bila postiæi uèinak na nije bit njezina rada, veæ da je FF/REW (1998.) koji su uvršte- Arturas Raila u svojim radovi- gledateljevu psihu kakav imaju vaan osvrt na poloaj umjetni- ni i u program ljubljanske Mani- ma koristi metodu umjetnost sliè- dramatièno iskrivljeni portreti ce/ka u istoènoeuropskom feste. Radovi odišu beckettovski na ivotu. Naime, video-rad Dje- Francisa Bacona. društvu. apsurdnom i pomalo darkerskom vojka je nevina (1999.) vezan je za atmosferom, konstruirajuæi vi- umjetnikov doivljaj kada je on zualnim jezikom meðuprostore napustio umjetnièku školu nakon izmeðu ivota i smrti. skandalozne rasprave o radovima Po baltièkom vremenu U svojim video-radovima Jaan uèenika, polaznika škole. Objekt Toomik pokušava promatraèa Kolijevka koja osigurava pragma- uvuæi ne samo u svoje djelo, veæ i tièno djetinjstvo (kolijevka je naèi- The Baltic Times – suvremena Foto: Mio Vesoviæ njena od oštro rezanog lima, po- umjetnost iz Estonije, Latvije i Litve, Muzej suvremene put bodljikave ice, njiše se, ali ne umjetnosti, Paromlin, Zagreb, Izloba The Baltic štiti) svojevrstan je odgovor na 1. lipnja – 1. srpnja 2001. ravnodušnost litavske publike, Times pokazuje da baš kao i recentan umjetnikov projekt – suradnja s pripadnicima Leila Topiæ baltièki umjetnici jedne današnje litavske neofašis- nove generacije tièke organizacije. Muzeju suvremene umjet- Iluzija, realnost, hiperrealnost nosti i u Paromlinu otvo- nisu pasivni Tijekom gotovo trideset godi- rena je opsena izloba na Ando Keskkula bio je aktivan pod nazivom The Baltic Times – promatraèi kao slikar, filmski redatelj, dizaj- suvremena umjetnost iz Estonije, westkunsta, veæ ner i teoretièar vizualnih umjet- Latvije i Litve. Izloba je pred- nosti, zanimajuæi se za formalne stavila radove estonskih, latvij- aktivni sudionici odnose izmeðu realnosti, iluzije i skih i litavskih umjetnika koji su hiperrealnosti što je stvara um- Olegs Tillbergs, Formula X, 2000. svoj umjetnièki izrièaj formirali nastajanja dviju jetnik. Poèetkom devedesetih tijekom devedesetih, nakon pada poèinje njegov interes za nove Berlinskog zida i osamostaljenja (ili više) razlièitih, medije i digitalnu kulturu, pa ta- tih zemalja od Sovjetskog Save- da inicira niz umjetnièko-medij- za. Izloba je dobila naziv prema no umjetnièki skih dogaðanja u estonskom istoimenom tjedniku koji za glavnom gradu Tallinumu.. Inte- strane posjetitelje ovih zemalja jednakovrijednih raktivnu zvuènu instalaciju pod donosi vijesti s razlièitih podruè- Europa imenom Dah (1999.) koja je iz- ja ivota. “Privukla nas je višez- loena u Paromlinu umjetnik je naènost naziva tjednika kao i prikazao i na 48. venecijanskom njegova prividna prepoznatlji- bijenalu. Tema instalacije su mo- vost”, istaknuli su kustosi izlo- guænosti manipulacije, nespo- be Branka Stipanèiæ, i Tihomir sobnost ljudi da se njoj odupru i, Milovac u predgovoru kataloga, na posljetku, nerazdvojivost ma- što se moe tumaèiti kao istica- nipulatora i manipuliranoga Te- nje vanosti umjetnièkih djela ma koja zanima fotografkinju Ly koja su predstavljena na ovoj iz- Lestberg je spolni identitet biæa, lobi. no samo onda kada se sukoblja- vaju biološki identitet muškar- Motivi nacionalnih stereotipa ca/ene i njegova/njezina du- U prostorima Muzeja suvre- hovna i mentalna interpretacija. mene umjetnosti predstavili su Modeli Lestbergove su neprirod- se ATG (Academic Treining ni i neharmonièni u odnosu na Group), Gintaras Makarevièius i normalne. Upravo taj odnos pri- Egle Rakauskaite iz Litve, Kai rodnih i neprirodnih ljudskih bi- Kaljo, Marko Raat, Jaan Toomik æa te pokušaji ovih drugih da se te Ene-Liis Semper iz Estonije, Foto: Mio Vesoviæ prilagode društvu orijentiranom dok je Eriks Bois iz Latvije iz- Egle Rakauskaite, Zamka – Izgon iz raja, 1995. prema normalnom, tema su fo- veo Site-specific instalaciju na tografskih radova te umjetnice. Strossmayerovu šetalištu. Zamka – izgon iz raja perfor- u ozraèje svoje aure. Prigrlivši Radovi Olegsa Tillbergsa ATG (Academic Treining mans je Egle Rakauskaite bio je Estetski razlozi šamanski zadatak da oslobaða poznati su po svojoj intrigan- Group) koju saèinjavaju Gied- izveden na Katarininu trgu is- Dokumentarac Estonca Mar- stvarno od okova simboliènoga, tnosti i poetiènosti, koju on pos- rius Kumetaitis, Mindaugas Ra- pred Muzeja na dan otvorenja ka Raata Iz estetskih razloga Toomik stvara meditativni pros- tie pomnim izborom, ali i kom- tavièius i Simonas Tarvydas izlobe. Trinaest mladih djevo- (1999.) prati mladog estonskog tor oko svojih video-radova ko- poniranjem materijala kojeg ko- problematiziraju motive druš- jaka bile su povezane tako da im povjesnièara umjetnosti Andresa risteæi se i sugestivnim auditiv- risti. Tako za rad pod imenom tvenoga diskursa tzv. post-istoka. je kosa spletena u pletenice; u Kruga koji putuje u Dansku te nim elementima. Tako je u vi- Formula X (2000.) postavljen Naime, sve baltièke drave izgra- jednom trenutku one su izvadi- na nagovor redatelja obraæa se deo-radu naziva Otac i Sin prigodom zagrebaèke izlobe, ðene su na osnovi nacionalnog le škare i presjekle vrpce kojima svim postojeæim institucijama s (1998.) prisutnost Sina ostvare- umjetnik koristi dijelove aviona samopoštovanja, a takvo istica- su bile meðusobno povezane. molbom da mu dopuste useljenje na zapravo kroz nevidljivi glas – jugoslavenske vojske, djelomiè- nje indentiteta, kao i njegovanje Lei li zamka u nametnutoj dis- u Dansku. Kada ga oni upitaju latinski koral. no ga skrivajuæi dimnim zavjesa- nacionalnih vrednota pomogli su ciplini i nevinosti ili prividnosti ima li nekih ozbiljnijih problema Site specific instalacijom Po- ma i neprozirnim pleksiglasom. im u borbi protiv sovjetske kul- slobodnog izbora nakon oslo- u domovini i zašto zapravo eli dignuta klupa, spuštena klupa Umjetnik ukazuje na traumatizi- turne okupacije i politike zabra- boðenja od spona? Umjetnica ivjeti u Danskoj, on odgovara: (2001.) koju je izveo na Stros- rana sjeæanja sa ciljem da stvori njivanja nacionalnih obiljeja. se takoðer predstavila radom “Iz estetskih razloga”. Mladiæ bi, smayerovu šetalištu, Eriks Bois svojevrsne mentalne slike nabije- Tada su stvoreni mnogi stereoti- Èokoladna raspela iz 1994. naime, volio ivjeti u kuæi slav- je ukazao na nevidljive potencija- ne emocijama, bez suvišnih mis- pi poput ideje nacionalne jedin- –2000. u kojem se problemati- noga danskog arhitekta Arnea le prostora, potièuæi gledatelja da tifikacija. stvenosti ili potrebe za nacional- zira devalvacija religijskih sim- Jacobsena i svakodnevno se slu- paljivije percipira novonastale Riga Dating Agency zanimljiv je pro- no èistim obiteljima. Nakon osa- bola. Èokoladna raspela su pos- iti proizvodima dizajnerske veze izmeðu korištenog prostora jekt Monike I. Pormale i Gintsa Gab- mostaljenja Litve i prestanka tavljena od poda do stropa iz- tvrtke Bang&Olufsen. Taj doku- i paljivo integrirane instalacije. ransa. Oni su u latvijskim novinama sovjetske kulturne okupacije ti lobene prostorije, ali na deko- mentarac je prije svega kritika U ponovo oivljenom prosto- objavili oglas u kojem pozivaju sve su stereotipi i uz njih vezane rativan naèin tako da je svako društva, ali ne u klasiènoj formi ru Paromlina izloeni su radovi zainteresirane za upoznavanje stra- predrasude postali izvor nacio- drugo raspelo okrenuto nao- angairane umjetnosti, jer um- Deimantasa Narkevièiusa koji naca zbog zajednièkog druenja te da nalne izolacije i ksenofobije. Up- paèke tvoreæi tako svojevrsni jesto da se uputi u zatvor, na od- predstavlja Litvu na aktualnom se doðu fotografirati i predati osob- ravo ta mjesta sukoba našeg i ukrasni uzorak, poput tapete na lagalište otpada ili meðu obes- Venecijanskom bijenalu Arturasa ne podatke. Taj je projekt dobio me- drugog, stranog polazišne su toè- zidu. Taj rad upuæuje na simbo- pravljene manjine, kao što je uo- Raila iz Litve, Ande Keskkula i ðunarodno priznanje i bio predstav- ke djelovanja ATG-a, na što se i lièno jedenje bojeg tijela, ali i bièajeno za društveno angairane Ly Lestberg iz Estonije i rad ljen na nekoliko meðunarodnih izlo- referira rad Uhvaæeni u Litvi ko- na suvremeni konzumerizam, umjetnike, Raat se pozabavio na- Olegsa Tillbergsa te projekt Riga aba kao savršeni model umjetnosti ji prikazuje ilegalne izbjeglice s odnosno na korištenje simbola èinom funkcioniranja dravnih Dating Agency iz Latvije. Prema koja istrauje društvene procese. Bliskog istoka odjevene u litav- kroz vlastito tijelo. institucija. Dokumentarac nije rijeèima kritièara Jonasa Valatke- The Baltic Times –- suvremena sku nošnju. Gintaras Makarevi- Estonska umjetnica Kai Kaljo lišen komiènih elemenata s obzi- vièiusa, kljuène toèke umjetnièke umjetnost iz Estonije Latvije i èius predstavio se video-radom stekla je meðunarodno prizna- rom da naoèit, dobro obrazovan strategije Narkevièiusa su odnos Litve uistinu je zanimljiva i re- Jama iz 2000. i instalacijom Za nje s video radom Gubitnik mladiæ, objašnjava na teènom en- avangardne tradicije i svakodnev- centna izloba (rad Ene-Liis dekonstrukciju panje (1997.). (1997.) u kojem navodi svoje gleskom, profesionalno servil- noga društvenog diskursa, tj. ot- Semper FF/REW prikazuje se is- Instalacija se sastoji od nekoliko osobne podatke – ime, zanima- nim i zbunjenim danskim slu- krivanje slijepih toèaka društvene tovremeno u Zagrebu i na Vene- zrcala krunog formata koja su nje, teinu, plaæu, braèno stanje, benicima povijest umjetnosti nji- zbilje. U video radu Europa 54 cijanskom bijenalu). Ona poka- prikljuèena na elektriène motore itd. Svi ti podaci praæeni su pro- hove vlastite zemlje, a sve sa smi- stupnja 54 minute-25 stupnja 19 zuje da baltièki umjetnici novije te se okreæu i vibriraju u razlièi- valama snimljenog smijeha po- ješkom na licu. sekundi (1997.) umjetnik temati- generacije nisu samo pasivni pro- tim brzinama. Na taj naèin gle- put amerièkog sit-coma. Kaljin Ene-Liis Semper, koja je pred- zira individualni doivljaj povijes- matraèi ili oponašatelji westkun- dateljev odraz se razara što upu- video rad završava poantom: stavnica Estonije na ovogodiš- ti ukazujuæi na transformaciju i sta, veæ i aktivni sudionici dina- æuje na dekonstrukciju narcistiè- “Vjerujem da je za umjetnika njem Venecijanskom bijenalu, iz- iskrivljenje povijesnih, ali i osob- miènog procesa nastajanja dviju kog ja, kao i na uništenje identi- najvanija sloboda”. Autorica loila je u Zagrebu svoje video- nih dogaðaja pod ideološkim pri- (ili više) razlièitih, no umjetnièki teta. Umjetnik istièe da mu je istièe da ironija ili autoironija radove Temeljno (1997.) i tiskom društvenih struktura jednakovrijednih Europa. 36 III/58, 21. lipnja 2,,1.
na prema onom iz 1975. naslovljenom telana. Rijeè je o large scale intervenciji u Masato Nakamura, fotograf Naoya Ha- Više erotike, manje prokreacije! Szeeman- grad Palermo koji je pretvoren u filmski takeyama i umjetnik zvuka Yukio Fuji- novim rijeèima plato moe biti baza ili te- set ukazujuæi na taj naèin na masovne moto iz Japana kreirali su prostor koji melj, a i “uzvisina s koje se prua pogled kulture. Taj umjetnik tvrdi “umjetnost utjelovljuje brzinu, energiju, uniformno- st i elektronièke zvukove svjetskih gra- dova, hram stereotipizacije i globalizaci- je naèinjen od multiplicirana McDonal- d'sova logotipa. Island predstavlja Fin- Venecija, sad i opet nbogi Péturssona i njegovu arhitekton- sku skulpturu (hibridnu strukturu izme- ðu tunela i lijevka), s tzv. Diabolus jed- Nacionalno, regionalno ili lokalno noliènim zvukom sastavljenim od dva obojena umjetnost više ne postoji, tona, koji dopire iz cijevi orgulja. Mije- šanjem srednjovjekovne metodologije i umjetnost je globalna suvremene elektronièke tehnologije Pétursson suprotstavlja prošlost i sadaš- njost, pri èemu njegov rad postaje vre- 49 bijenale u Veneciji, menska kapsula. Diabolus je svojevreme- 10. lipnja – 4. studenog 2001. no bio cenzuriran i zabranjen zbog soto- nistièkih konotacija. Liza May Post u ni- zozemskom paviljonu, djelu Gerrita Silva Kalèiæ Rietvelda, opire se toj funkcionalistièkoj prozraènoj arhitekturi, materijaliziranoj “ to je Venecija dekadentnija, to se filozofiji progresa, svojim fotografijama, Venecijanci bolje zabavljaju”, nala- filmskim i video instalacijama koje govo- e staro pravilo primjenjivo i na re o stanjima izmještenosti, ranjivosti, posjetitelje tog grada. Vernissage 49. bije- predestinacije i inercije. nala u Veneciji protekao je u èekanju na vaporetto, pa opet èekanju u redu da se First shopping, money back pogleda izloba i probijanju kroz mase Organizatori ponosno istièu kako Ve- ljudi na al fresco domjencima kojima su bi- necijanski bijenale predstavlja najnovije la popraæena otvorenja nacionalnih izlo- trendove u umjetnostima, ukljuèujuæi benih prostora, uz zvukove tzv. lift glazbe, kompjutorsku i WWW umjetnost. Neki cool jazza ili taiko bubnjeva, the buzz of su od tih radova dobro poznati u Hrvat- sensational openings. Bijenale kao redun- dantni sajam duhovne robe, u spoju banal- mora biti dosadna, baš kao i sam ivot”, noga i dramatiènoga, nalikuje velikom proklamirajuæi “ili umjetnost, ili rat!”. U brodu èiji ga kapetan Harald Szeemann Arsenalu je izloen estradni Cattelanov zapravo teško kontrolira. U slubenom Naslov ovogodišnjeg Papa pogoðen meteorom, voštana figura u programu je èetristo radova, više od pede- prirodnoj velièini. Vosak je još u antiè- set prezentacija nacionalnih umjetnosti te Bijenala je Platforma kom Rimu korišten kod ovjekovjeèava- kulturnih institucija zemalja Latinske nja lica pokojnika, objašnjava autor, sto- Amerike, Kine, Hong Konga i Tajvana. èovjeènosti ili ljudskosti, ga on priziva smrt. Skandinavske zemlje izlau u zajedniè- Olaf Nicolai izlae tapete s uzorkom kom paviljonu. Unutrašnjosti paviljona kakva razlika u duhu Kristove krvi nakon flageracije Rus Sergei potvrðuju veæ poznatu istinu – nacional- Shutov pak izlae instalaciju koja prikazu- no, regionalno ili lokalno obojena umjet- vremena prema onom iz je redove ljudi koji kleèe u molitvi i mr- skoj. U slovenskom paviljonu izlae Vuk nost više ne postoji, umjetnost je global- mljaju svatko na svom jeziku i svom Bogu Æosiæ, jedan od pionira umjetnosti na na. Umjetnost je postala proteza èovjeka 1975. naslovljenom Više (vjerovanje je jednako osjeæaj pripadanja mrei. Ironizirajuæi postmodernu citat- izgubljenog u svijetu kojeg integrira optje- erotike, manje zajednici, kao i nepripadanja drugim za- nost u radu Povijest umjetnosti kroz ae- caj roba, èesto i sama njome postajuæi, od- jednicama, smatra autor). Gerhard Ric- rodromske znakove prevodi likovne ever- nosno od naèina ivota – naèin za ivot. prokreacije! hter je svoje romboidne apstraktne slike greene u piktograme, simplificirane zna- napravio za mural franjevaèke crkve (koju kove; taj rad posluio je za dizajn interi- Poput zabavnog parka gradi izvrstan Renzo Piano) u rodnom se- jera net. kluba MAMA u Zagrebu. Grupa Mnogi prezentirani radovi na Bijenalu lu Padre Pia, kapucina sa stigmatom, kraj iz Bologne 0100101110101101.org, gos- podsjeæaju na audioanimatronics u zabav- Foggie u Italiji. Motiv kria dijamantne tujuæi u slovenskom paviljonu, projek- nim parkovima, igru simulacije i virtual- na èovjeèanstvo”. Plato je i mjesto susre- forme odbijen je od naruèitelja kao previ- tom kompjutorskog virusa istrauje ma- nosti; uz veliki povratak štafelajnog slikar- ta umjetnika, djela i gledatelja, “stoga je še apstraktan. nipulativne potencijale mree te koncep- stva (Labirint u Giardini delle Vergini pro- to dimenzija, prije negoli tema”. Umjes- te originalnosti i autorstva. Matthieu Lau- širenje je slikarskog koncepta na okoliš) to tematskog kriterija te nacionalne i Zlatni lav rette izvræe zakone marketinga i mass- dominiraju, meðutim, nove tehnologije i druge identifikacije autora, naglasak je na Dva amerièka umjetnika, Richard Ser- media strategijom infiltracije i redistri- elektronièki mediji, primarno video (for- paradoksalno depersonaliziranim osob- ra, “tvorac novog koncepta monumental- bucije (first shopping, money back). malni video, videoperfomans, glazbeni vi- nostima autora, uz interakciju s umjet- nog” tzv. antiformama, i Cy Twombly ko- Hrvatski commissioner Zvonko deo, videoinstalacija). Mnoga djela su na- nostima filma, poezije, glazbe, kazališta, ji “restaurira mit u moderni svijet” osvo- Makoviæ predstavio je etablirana autora, mijenjena ne samo oku promatraèa, veæ si- plesa. Kategorije apstrakcija i figuracija jili su Zlatnog lava za ivotno djelo. Spe- Julija Knifera, u prostoru s niskim tabu- nestezijski i drugim osjetilima, pobuðujuæi zamijenjene su kategorijama prostor i vri- cijalnu nagradu dobili su Janet Cardiff i latom, slikovitih zidova od uske opeke s kod promatraèa razlièite, toèno odreðene jeme. Na kritike kako je rijeè o sajamskoj George Bures-Miller iz Kanade, Pierre prislonjenim polustupovima i velikim ne- emocije, poput Proustovih madlenica priredbi koncipiranoj u nacionalnim pa- Huyghe iz Francuske, Marisa Merz iz zastrtim prozorima u Fondazione Queri- (npr. Nizozemac Job Koelewijn intenzivi- viljonima na naèin 19. stoljeæa, organiza- Italije. Zlatni lav za najbolji nacionalni ni Stampalia. U prostoru Thetis (u sklo- ra posjetiteljev opaaj uz pomoæ proizvo- tori Bijenala odgovorili su fizièki zah- paviljon pripao je Njemaèkoj, opsesiv- pu Arsenala) izlau, u projektu emble- da kao što su Vicks od mentola, talk, losion tjevnim itinererom, proširenjem izlobe- nom, klaustrofobiènom labirintu soba matske teme NO HUMAN s umjetnici- poslije brijanja, bujon jušna kocka...). Mi- nog prostora s Giardina del Castello Nijemca Gregora Schneidera. On gradi ma iz Koreje i Izraela, Dean Jokanoviæ nimalizam dominantan na prethodnim Bi- (gdje je Palazzo dell’Espozione iz 1895., Dead House ur, kuæu u kuæi, sobe u veæ Toumin, Damir Sokiæ te Branko Silaðin; jenalima ustupio je pred formalnim i sadr- danas talijanski paviljon te dvadeset de- postojeæim sobama. Njegovo djelo, u istom prostoru Thetisa tapiserijama se ajnim obiljem, natrpanošæu, èak i epide- vet nacionalnih paviljona graðenih u ko- “mjesto velike atmosferske gustoæe”, mo- predstavila Jagoda Buiæ. mijskim horror vacui. Dominira fokusira- miènim nacionalnim stilovima i projekti- e biti interpretirano kao skulptura, sim- Ono što Bijenalu u Veneciji nedostaje nje na ljudsko tijelo, pneumacija tijela te ma izvrsnih graditelja poput Aalta, Riet- bol i prostorni crte, walk-in pripovjetka i jest provokacija, ne raèunajuæi plahe es- cyber-estetika kao san tijela da æe postati velda, Scarpe, Stirlinga) na Arsenal, šes- psihogram. Jedan po jedan posjetitelj ver- kapade pojedinih autora, na koje se mrko stroj. Problematiku kloniranja samo naèi- naeststoljetni brodogradilišni kompleks nissagea ostajao bi u paviljonu dok ga se gledalo pri dodjeli inaèe politièki korek- nje Xiao Yu, oblikujuæi nova biæa od ljud- èiji zbunjujuæi naziv priziva i oruarnicu. do sita ne nauiva, stoga se na ulazak u tnih nagrada. Meðu perfomativnim rado- skoga i ivotinjskog materijala. Nadalje je Monumentalna istoèna strana Arsenala, paviljon èekalo i po èetiri sata. vima je onaj o brucknerovskom teroru bitna karakteristika Bijenala perspektivi- skladišta, suhi i mokri dokovi (Corderie mladosti i ljepote, vanitas vanitatum, zam i interhistoriènost; osnovne vremen- je gradio Antonio da Ponte, Gaggiandre Giardini – nacionalni paviljoni perfomans s ostarjelim glasovitim mode- ske kategorije (juèer, danas, sutra) ukinute su atribuirane Jacopu Sansovinu) restau- Britanac Mark Wallinger bavi se am- lom Veruschkom, Francesca Vezzolija. U su i meðusobno se preklapaju, a sadašnjost rirani su kao zanimljiv izlobeni prostor bigvitetom pojavnosti, preispituje umiš- perfomansu Pabla Garcie Rubia umjetno- je trenutaèno stanje prošlosti. Nimalo slu- površine sedamnaest tisuæa èetvornih ljaje i distorzije percepcije u radu koji st i ljude koji se utapaju, spašava lifegard èajno, anticipirajuæi smjenu stoljeæa koja metara. U nekadašnjim skladištima soli obiluje dvosmislenim znaèenjima i zrca- Pamela Anderson. Tanja Ostojiæ perfo- se u meðuvremenu barem èinjenièno, ako 1980. Harald Szeeman izlae, s povijesne ljenjima. Fasadu britanskog paviljona ta- mansom Bit æu tvoj anðeo glumi escort ne i duhovno, dogodila, na ovogodišnjem distance, avangardu kasnih šezdesetih; ko je ironièno prekrio njezinom tromp pratiteljicu direktora Bijenala. Slovenac Bijenalu izloena je vremešna skulptura tzv. Aperto postaje appendix namijenjen l’oeil slikom, smatrajuæi da takve iluzio- Tadej Pogaèar istrauje paralelne ekono- (od dvadeset i jedne bazaltne gromade) izlaganju autora mlaðih od trideset pet nistièke draperije, postavljene u gradovi- mije; prodavaèi tijela, prostitutke nalaze Josepha Beuysa Kraj 20. stoljeæa, apodik- godina, fizièki, dakle, odijeljenih od os- ma na mjestima javnih radova, podmeæu se na marginama društva, iako imaju va- tièna socijalna utopija prema jednadbi ka- tatka izlobe. Ta je greška ispravljena na graðanima la, urbanu bajku i fizièkom nu ulogu u društvenoj zajednici. Pogaèar pital jednako kreativnost. prošlom Bijenalu galerijski koncipiranim radu oduzimaju dignitet. U francuskom se zalae za dignitet i legalizaciju ukalja- d’APERtuttom koji ruši dobna ogranièe- paviljonu izvrstan narativni rad Pierrea ne profesije, okupivši prostitutke iz cije- Platforma ljudskosti nja i nacionalna geta. Ovoga puta, prvi Huyghea, simulacija noænog, urbanog log svijeta kako bi govorile o svojim Naslov ovogodišnjeg post-postmo- put u stošestogodišnjoj povijesti Bijenala skyscraper krajolika, “napravljen je pre- problemima. dernog Bijenala je Platforma èovjeènosti u njega je ukljuèen jedan dislociran, sate- ma scenariju i jest scenarij” i od posjeti- Završimo na naèin Devete umjetnosti ili ljudskosti; kakva razlika u duhu vreme- litski projekt – Hollywood Maurizia Cat- telja zahtijeva kretanje i sudjelovanje. – nastavlja se... III/58, 21. lipnja 2,,1 37
Igraèke iz drugog vremena antropomorfni oblici kojima se bot ima svog pretka, svaki daje Monky-dog je hibrid koji se jedi- Chico je s dvadeset i dva an- vide kosti, karakter lica, oiljci. ivot onom sljedeæem”, kae ni kreæe na èetiri noge, a inspiri- tropomorfna low-tech robota iz Transparentnost njihove graðe, Chico. Cijela ta izrazito buèna i ran je èovjeku bliskim biæima. S projekta pod nazivom Put preda- primitivne i jednostavne kretnje dinamièna skupina kablova i obzirom da je jedan od najmo- i ponašanje transformiraju ih u metala, odnosno orkestar robo- bilnijih robota èesto je u kontak- slike nas samih, pa zbog toga, ali ta ima parcijalizirane funkcije, tu s publikom. Taj odnos publike i zbog jednostavnosti njihove pa se jedni samo kreæu, drugi i robota je, kao što je bilo vidlji- Uspaljeni roboti mehanike, u doba visoke tehno- stvaraju zvukove, a treæi rade vo i u Ljubljani, kljuèan za Chi- logije pobuðuju u nama nostal- oboje, pokazujuæi tendencije cove performanse. U središtu prema autonomnim i grupnim Ljubljane je u kafiæ postavio jed- Roboti nisu savršene Foto: Sunèica Ostoiæ akcijama. Tako jedan robot kle- nog robota, izrazivši na taj naèin hladne high-tech èi i svira bubnjeve, drugi svira tendenciju da iz galerije, gdje se po icama, neki hodaju, sudara- obièno nalazi kulturna elita, iza- mehanièke igraèke glatkih ju se, koitiraju, prose… Osnova ðe u javni prostor kako bi pro- sjajnih metalnih površina iz robota je svakako ljudsko tijelo, laznici s robotima mogli komu- SF-filmova, veæ su èija anatomija, kretnje jedin- nicirati ili ih ignorirati. organièki, ekspresivni, stvene za svakog èovjeka, i zvu- Osim što ga zanima iskustvo kovi fasciniraju Chica. Kao što ljudskog tijela, inspiriraju ga i realistièni i uvjerljivi… sam kae, ako u tišini slušamo odnosi meðu ljudima i problemi svoje tijelo, èut æemo kako nam u suvremenom društvu kao što Chico MacMurtrie, performans, se kapci mièu, kako nam se ko- su perverzije i incest. To je te- Put predaka, Galerija Kapelica, ljena gibaju, kako srce udara, matizirao projektom koji je iz- Ljubljana, Slovenija, 22. lipnja, kako pluæa rade... Svaki stroj veo u njujorškoj galeriji Exit Art 2001. poput ljudskog tijela ima svoj neposredno prije nego što je ritam i zvuk. Tako je, primjeri- posjetio Sloveniju, u kome ro- Sunèica Ostoiæ ce, umjetnik i došao na ideju da bot sviranjem zavodi lijepu ro- naèini robota, takoðer èlana ove boticu-plesaèicu, dok u pozadi- skupine, koji svira po svom i- ni tri oronula stara robota mas- ako tehnologija oblikuje Chico MacMurtrie i Roboti iz projekta Put predaka, 1996 - 2001., Ljubljanska galerija Kapelica, 2001. èanom tijelu. Osim toga, i metal turbiraju promatrajuæi tu igru. suvremeni svijet, tako i umjetnici upotrebljavaju ka izveo performans na maribor- giju, kao igraèke iz nekog dru- strojeve i robote kao medij iz- skom festivalu kompjutorske gog vremena, ili kao lutke na raavanja. Umjetnièki svijet ro- umjetnosti koji je trajao od 23. koncima. botike podijelio se u dva tabo- do 27. svibnja. Inicijator njegova ra; oni koji mašine koriste u na- dolaska je Jurij Krpana, voditelj Odlazak u posjet precima silne i destruktivne svrhe, kao ljubljanske galerije Kapelica, èiji Put predaka, projekt koji se što to pokazuju, primjerice, iznimno kvalitetan program razvija veæ desetak godina, od performansi Survival Research obuhvaæa tematiziranje urbane 1996. godine predstavljan je ši- Laboratories sa spektakularnim kulture. Nakon Maribora roboti rom Europe. Rijeè je o audio-vi- borbama robota s vatrom, pu- æe boraviti u Ljubljani, gdje æe zualnom performansu s pneu- canjem i razaranjem te oni koji 22. lipnja posljednji puta izvesti matskim interaktivnim kinetiè- robotima ne izraavaju tu des- performans. kim skulpturama-robotima raz- truktivnu osobinu stroja, veæ su Chicovi roboti nisu opasni ni lièitih velièina. Karakterizira ga miroljubivi i stvaraju. Toj dru- nasilni, oni grade vlastiti svijet. spoj high-tech kompjutorske goj skupini pripada i Chico Tako, na primjer, roboti iz pro- tehnologije koja pokreæe low-te- MacMurtrie, jedan od vodeæih jekta Robotic Landscape grade ch robote od eljeza i èelika. svjetskih umjetnika robotike planinu, simuliraju ljudske pok- Struktura tih antropomorfnih Foto: Sunèica Ostoiæ koji je nedavno stigao u Slove- rete – sviraju, plešu, masturbira- robotskih tijela je ièana, pa niju. Chico MacMurtrie je um- ju i komuniciraju s ljudima. Ro- osim što podsjeæaju na kosture, Chico MacMurtrie, Put predaka, 1996 - 2001., bubnjar jetnièki direktor Amorphic Ro- boti su stoga na jednoj razini oblik im se moe usporediti s bot Works, skupine umjetnika, studije temelja nekog pokreta ili organièkim izvijenim biljnim od kojih su roboti naèinjeni za Iako Chico MacMurtrie ivi inenjera i tehnièara osnovane zvuka. No, oni nisu savršene formama, dok su im metalne Chica je ivi organ, koa koja se u New Yorku, u Europi je nje- 1992. u San Franciscu, koji za- hladne high-tech mehanièke ig- skulpture Picassa s poèetka tri- stalno mijenja. Ona stari i bora gov rad mnogo više cijenjen i jedno izraðuju robote s kojima raèke glatkih sjajnih metalnih desetih, kao i mehanièke skul- se, baš kao što i eljezo oksidira podravan. No, Hrvatska sva- rade instalacije i performanse. površina iz SF-filmova, veæ su pture Tinguelyja, povijesni um- i hrða. O tome da su karakteri, kako nije jedna od tih zemalja, Njihovo robotsko društvo bro- organièki, ekspresivni, realistiè- jetnièki preci. ali i o njihovoj doslovnoj funkci- jer kao što svjedoèimo, nitko ga ji više od sto strojeva velièine ni i uvjerljivi – tuni, veseli, ele- Performans Put predaka ji, govore i nadjenuta im imena, ovamo nije pozvao. Stoga vam od trideset centimetara do de- gantni, smiješni, veliki, mali, “koncepcijski predstavlja odla- na primjer, uspaljena djeca, ho- predstoji da posjetite performa- vet metra. nezgrapni, nespretni, zahrðali zak u posjet precima, svaki ro- dajuæe noge ili majmun-pas. ns u Ljubljani.
ka, koncepcije i kvalitete, dok pjesnièko stvaralaštvo. Iako se pogledajte Kitanove filmove mski anr vesterna, Èegir se Godine nove, iako neredovite, autor isprièava zbog površno na jedinom mjestu gdje to mo- amerièkim snom bavi i kroz postaju prestini kulturni èa- obraðenih problema i moguæih ete uèiniti, u Kino klubu Zag- arhitektonski opus Franka L. sopis. pogrešaka u prijevodima cr- reb. Nakon eseja o glazbenom Wrighta, najglasovitijega ame- U posljednjih par brojeva rièkoga modernog arhitekta. Godina uredništvo i suradnici O stripu u Godinama govore Godine su se ustalili; pa ovaj recentni dva teksta, i kao što je gotovo dvobroj donosi prilièno za- obièaj kad je rijeè o toj temi, Godine, èasopis za kulturu, broj nimljive temate i tekstove. oba su jadikovke. Morana 19/20, 2000./2001.; glavni urednik Najkvalitetnije su rubrike o Komljenoviæ daje pregled do- Josip Jurèiæ glazbi, filmu i stripu, a èasopis maæe stripovske scene i zaklju- popunjavaju i prilozi o vizual- èuje: hrvatski strip je duboko u nim umjetnostima (arhitektu- dreku. U drugom èlanku-tu- Milan Pavlinoviæ ra, slikarstvo), prozni knjiev- balici Tihomir Tikulin piše o ni radovi i drugi razlièiti tek- strip autorima koji su otišli va- stovi, primjerice nadrealni ni te crtaju i pišu za najveæe edavno se na kioscima, poetski putopis kroz Indiju ili svjetske nakladnike. nakon više od godinu tekstovi o afrièkom jeziku sva- Objavljene prozne prièe u dana, pojavio dvobroj hilliju, aktivistièkom pokretu èasopisu su zanimljive jer je èasopisa Godine nove. Nedugo Reclame the street... U tematu autorima u natjeèaju kao gra- zatim izlazi i novi dvobroj èa- o glazbi Vedran Tomašiæ i Edin sopisa za kulturu Godine. Karakaš pišu opširne i infor- nièna velièina zadana jedna Razlog zbog èega spominjemo mativne eseje o glazbenom kartica. Pobijedio je Goran te dvije tiskovine sliènih imena pravcu poznatom kao ska. Au- Vrbaniæ s prièom Èudovište u je prièa o njihovu nastanku. tori nas pregledno i temeljito kojoj infantilni pripovjedaè Da ne bi bilo zabune, ono što vode kroz povijest ska glazbe kazuje o nemani u spavaæoj so- trenutaèno povezuje te èasopi- u tri èina: od pionirskih poèe- bi svojih roditelja koja ''ispuš- se su jedino ista imenica u nas- taka na Jamajici, preko drugog ta uasne krikove: AH! JOŠ! lovu i neredovito izlaenje. vala u Engleskoj krajem se- JAÈE! DUBLJE! JOŠ! JOŠ!" Naime, u ljeto 1997., nakon damdesetih, pa do treæega naèke blues poezije, njegov pokretu amerikane u prošlom Kao majstor jednokartiènih dvanaest brojeva Godina, i amerièkog ska-pokreta i da- tekst èini se utemeljen i inspi- broju, Tomislav Èegir piše o prièa punih pritajenih strahova zbog suprotnosti u stajalištima našnjih hibridnih podanrova. rativan. U filmskoj rubrici o mitovima amerièkog društva. i morbidnih slika iskazao se redakcije i Studentskog centra, Uz to priloen je i intervju s Takeshi Kitanu, japanskom Ovog puta je rijeè o tekstu o Mario Kovaè. Njegove prièe o dio uredništva odlazi i osniva Robertom Ylipom, pjevaèem piscu, glumcu, slikaru, a po- amerièkom vesternu, u kojem glavobolji koja tjera na samou- Godine nove. Nakon rascijepa, europske ska grupe Liberator. najviše redatelju, osobi koju bi autor analizira postmoderne ništenje ili razmišljanja o auto- prvobitne Godine i dalje osta- U istom tematu, Vid Jeraj pri- njegovi sunarodnjaci poeljeli stilske postupke u tom anru matskim radnjama poput disa- ju u SC-u, doivljavajuæi èeste kazuje blues kao glazbu koja je za premijera, piše Juraj Kukoè. od Sigelova Posljednjeg hica iz nja ili treptanja potresaju i èita- promjene uredništva, suradni- èvrsto vezana za jezièni izraz i Budete li imali rijetku priliku, 1976. do danas. Osim kroz fil- teljev trbuh i svijest. 38 III/58, 21. lipnja 2,,1.
lièno uklopili u Horvatovu estetiku, na je se sasvim dovoljno komunikativnom i kvarteta Rucner ozbiljno su pristupili Radicu je presudan bio utjecaj francuskih bez poznavanja njezine sloene intelek- Èetirima dramatskim epigramima, nado- skladatelja, poglavito Messiaena i Boule- tualne pozadine. Pritom æe od velike po- punjeni prepoznatljivim stilom sviranja za. I premda izgraðena na "germanskim" moæi biti veæ i sami naslovi Radièinih pijanista Vladimira Krpana. Isti je pijani- skladbi. Uz izuzetak nekolicine rebu- st sudjelovao i u izvedbi Trois mélodies, soidnih naslova (19 & 10, K a), èije zna- pri èemu je i ovom prilikom zablistao is- èenje uz malu pomoæ i nije tako teško tanèani osjeæaj sopranistice Lidije Hor- Okrunjena ustrajnost odgonetnuti, veæina Radièinih naslova vat-Dunjko za intepretaciju glazbe 20. saeto donosi najznaèajnije informacije o stoljeæa. Uz nadahnute recitacije Vanje pojedinim skladbama. Dracha, jednako su uzorno interpretira- Uz minimalnu dozu otvorenosti Uzmemo li, primjerice, u obzir sklad- ne Radièine Tri sonetne bagatele, pri èe- slušaèkog duha, Radièina glazba be izvedene na sveèanom koncertu Radi- mu podjednake zasluge imaju Zagrebaè- pokazuje se sasvim dovoljno èinih djela 5. lipnja u Preporodnoj dvora- ki gitarski trio, flautistica Tamara Coha- komunikativnom i bez poznavanja ni, ustvrdit æemo da su Èetiri dramatska Mandiæ, pijanist Damir Greguriæ i uda- epigrama uistinu i dramatski i epigramski. raljkašica Elvira Happ. njezine sloene intelektualne Trois mélodies su, u skladu s dvojnim Opsena skladba Skrušeno zaivjela je pozadine znaèenjem francuskog izraza istovreme- na ovom koncertu u novoj inaèici za no i pjevne, ali i napjevi, pjesme. Tri sonet- zbor i continuo, kojeg su realizirali Ma- ne bagatele temelje se na sonetima, dok rio Penzar, Tin Mršiæ i or Draušnik. Koncert djela Rubena Radice, povodom 70. roðendana i primanja u redovito èlanstvo pojam bagatele valja shvatiti kao sklada- Uz povremene istupe svojih solista, iz- HAZU. Preporodna dvorana palaèe Na- teljevu blagu autoironiju. Skrušeno je vedbu je nosio Slovenski komorni zbor, rodnog doma, Zagreb, 5. lipnja 2001. jedna od umjetnièki najautentiènijih ansambl èije je glazbovanje toliko kvali- skladateljskih reakcija na dogaðaje Do- tetno samo po sebi, da je uloga dirigenta movinskog rata (u tu skupinu valja pri- Vladimira Kranjèeviæa bila iskljuèivo dodati još i takoðer Radièinu XIII. uru i koordinacijske naravi. Horvatov De diebus furoris), dok se u Na posljetku, najugodnije je iznena- Trpimir Matasoviæ Èetiri studije ustrajnosti uistinu studiozno ðenje sveèarskog koncerta bila praiz- ustraje u istraivanju èetiri skladateljsko- vedba Radièine Èetiri studije ustrajnosti naèajne osobnosti suvremenoga tehnièkih postupaka. za kvartet saksofona. Uvijek pouzdani hrvatskog skladateljstva nekako se promotori suvremene glazbe, èlanovi uvijek pojavljuju u generacijskim Sveèanost vrhunskoga glazbovanja Zagrebaèkog kvarteta saksofona, izvukli parovima, koji uvijek iznova zorno pri- Kao što je veæ reèeno, naoko hermeti- su maksimum i iz ove partiture. Èetiri kazuju moguænosti razlièitosti puteva temeljima, koje æe se uglavnom karakte- èan Radièin glazbeni izrièaj gotovo re- svojevrsne, ako ne stilske, onda barem koji se kreæu iz više ili manje istih pola- rizirati kao postvebernijanske, Radièina je dovito beskompromisno postavlja iz- tehnièke vjebe predstavile su nam tako zišta. U najstarijoj generaciji hrvatskih glazba (uz Malecovu) ipak vrlo rijedak nimne zahtjeve kako izvoðaèima, tako i dosad slabo poznatu stranu Radièina skladatelja izuzetno je tako ilustrativan primjer izrazito "francuskog" duha u hr- slušateljstvu. Posljedica je toga da se skladateljstva. Naime, nakon èetiri vrlo par Milko Kelemen – Ivo Malec, a ništa vatskoj glazbi. skladatelj nerijetko morao suoèavati s “ozbiljne” skladbe, Èetiri studije ustraj- manje nije zanimljiva niti usporedba par- Radièina je ustrajnost na onome što æe interpretacijama koje nisu bile na razini nosti svojim su vitalnim duhom, pa èak njaka Stanko Horvat – Ruben Radica. Nikša Gligo nazvati strukturnim sklada- postavljenih zahtjeva. Sreæom, to nije i duhovitošæu predstavljale pravo osvje- njem èesto rezultirala glazbenim izrièa- bio sluèaj ni s jednom izvedbom na sve- enje na koncu opsenog programa. Postvebernijanac francuskoga duha jem koji su mnogi doivljavali (i još uvi- èanom koncertu povodom Radièina 70. Nakon niza mahom turobnih ostvare- Glazbeno je polazište ove dvojice jek doivljavaju) izrazito hermetiènim. roðendana i primanja u redovito èlan- nja iz devedesetih godina (Prazor, Skru- skladatelja bila zagrebaèka Muzièka aka- No, dok je spoznavanje struktura esenci- stvo HAZU-a. Dapaèe – svih je pet šeno, XIII. ura, Tri sonetne bagatele i demija u desetljeæu uoèi prijelomnog tre- jalno za racionalno poimanje Radièina predstavljenih djela, u rasponu od rana Boanski otvori srca), èiji je ugoðaj ned- nutka prvoga Muzièkog biennala Zagreb. skladateljskog procesa, ono se na èisto Èetiri dramatska epigrama do praizvede- vojbeno bio uvjetovan skladateljevom Horvat je, doduše, bio student "konzer- intuitivnoj slušaèkoj razini pokazuje kao ne Èetiri studije ustrajnosti, predstavlje- reakcijom na jednako turobnu svakod- vativnog" Stjepana Šuleka, a Radica "libe- dobrodošla, no ne i nuna informacija. no upravo na naèin koji ta djela svojom nevicu, Èetiri studije ustrajnosti nisu sa- ralnog" Milka Kelemena, no ipak su zna- iznimnom umjetnièkom kvalitetom i mo potvrda skladateljeva nepokoleblji- èajnije razlike u skladateljskim estetika- Èitki rebusi zasluuju. Izdvojiti bilo koga znaèilo bi vog duha, veæ i potencijalni putokaz ma posljedica nešto kasnijih utjecaja. I Jer, uz minimalnu dozu otvorenosti umanjiti ulogu nekoga drugog. Uvijek prema nekim novim smjerovima glazbe tako, dok su se impulsi poljske škole od- slušaèkog duha, Radièina glazba pokazu- visoko profesionalni èlanovi Gudaèkog Rubena Radice. www.zarez.hr
zamišljeni tekstovi o glazbi niti takvo predstavlja atraktivno šti- zoèno-nedoliènih melodijskih ga. Svetislav Stanèiæ tako je za imaju struènih, muzikoloških vo èak i u glazbu neupuæenim masturbacija", francuskim se Detonija bio "roðeni goniè krda, pretenzija, niti ciljaju na formi- èitateljima. skladateljima nakon Franckove andarski sin", a razred harmoni- ranje mišljenja (ili, ne daj Boe, smrti "kvari harmonijski puding i je Natka Devèiæa bio je "vještièji kiseli slatko melodijsko vrhnje", a mraèna, usijana sado-mazohis- u Mozartovu Requiemu "na èu- tièka muèionica najvišega stup- desno lijepoj koi Lacrimose iz- nja", u kojoj se profesor pojavlji- Lijane glazbene dungle boja bijaju uasne mrtvaèke pjege". vao kao "konclogorski capo s na- Ništa manje osebujno ne prila- vuèenom maskom sotonskoga Dubravko Detoni: Predasi tišine. zi uostalom Detoni ni vlastitim demona". Karlheinz Stockhausen Matica hrvatska, Zagreb, 2001. Bezoèno-nedoliène skladbama. Premda je tu ipak je "nekakav drogirani ili suludi masturbacije nešto konkretniji, za struèno Mesija koji u transu izvikuje ne- Najnovija knjiga Dubravka upoznavanje Detonijeve glazbe razumljive poruke", dok se John Trpimir Matasoviæ Detonija, prema nazivu njegove sigurno neæe biti osobite koristi Cage "razmahivao rukama poput istoimene skladbe naslovljena od opisa tipa "raznobojne glazbe- drogirana prometnika na neko- kao Predasi tišine, dvodjelno je ne kiè-slièice" (Belles musiquettes me prašnjavom srednjoeurop- obièajeni oblici pisanja o štivo, podijeljeno na komentare vertes), "superlativizacija afekata skom ili junoamerièkom veleg- glazbi svode se uglavnom pojedinih vlastitih i tuðih glazbe- u slubi antipsihologizacije izra- radskom raskriju". na više ili manje informa- nih djela te autobiografski into- za" (Banalia) ili "nezaprljana kru- Pa, ipak, Detoni nikad nije tivne novinske kritike, ili pak niranih pogleda na neke od naj- nica stakalaca iz posrebrenih zlonamjeran. Dapaèe. Njegove usko struène ili tek povremeno znaèajnijih glazbenih osobnosti djeèjih snohvatica" (Devet prizo- crtice donose èitatelju dašak da- "popularne" studije. U oba je hrvatske i svjetske glazbe druge ra iz Danijelova sna). Stoga, eli nas veæ prošle avangardne ere, pak sluèaja na djelu svjestan ili polovice 20. stoljeæa. li netko struèno upoznati Deto- èiji su nam heroji predstavljeni nesvjestan pokušaj da se èitate- Izvukavši iz svojih popratnih nijevu glazbu, morat æe se obrati- kao ljudi od krvi i mesa, sa svim lju prezentira, ako ne i nametne tekstova za razne koncerte najus- ti tekstovima drugih autora. No, svojim velikim vrlinama i sitnim autorov stav o pojedinoj temi. pjelije segmente, Detoni se neri- eli li se upoznati Detonija-um- manama. Knjievno je, meðutim, pisa- jetko zadovoljava èarolijom pisa- jetnika, njegovi su tekstovi, i to A upravo su takvi i èitavi De- nje o glazbi još uvijek rijetka ne rijeèi, pri èemu postaje spo- ne samo oni o vlastitoj glazbi, tonijevi Predasi tišine. Detoni- pojava. Njezin je najistaknutiji redno je li uopæe jasno koja je idealno polazište. jeva se povremena zastranjenja u predstavnik u nas Dubravko mnijenja) o odreðenim glazbe- konkretna glazba bila povod i na- krleijansku pretjeranost jednos- Detoni, odlièan skladatelj, ali i nim pojavama. I upravo u tome dahnuæe njegova pisanja. U De- Goniè krda i drogirani Mesija tavno ne mogu zamjeriti. Jer, jednako odlièan knjievnik. lei velièina njegova pisanja. tonijevu se viðenju tako, primje- U prikazima, pak, svojih sus- Predasi tišine predivni su upravo Njegovi osebujni, prozno reali- Ono je, naime, iskaz knjiev- rice, po Galuppijevoj Sonati "cije- reta s domaæim i inozemnim um- u savršenstvu svoje umjetnièke i zirani, no nerijetko pjesnièki nog naèina razmišljanja te kao di usmrðen sok svima dragih, be- jetnicima Detoni ne štedi niko- nadasve ljudske nesavršenosti. III/58, 21. lipnja 2,,1 39
lièno jasno nagovijestili glazbene i poetiè- kontinuiran niz (ljubavnih) pripovijetki s talne i gotovo kakofoniène The Long ke parametre u kojima æe se, uz neke mo- promjenama u glazbenoj kulisi, èiji je “is- Sea ili Haunt Me, koja je graðena me- difikacije, kretati do danas. Meðutim, povjedni” ton s jedne strane pojaèan teš- ðuigrom orkestralnih samplova i “ive” dok je njihov debut donio tek nekoliko kim škotskim akcentom i govorom u pr- izvedbe gudaèa. Dugo trajanje veæine vom licu, a s druge strane oslabljen doku- pjesama ima veze i s njihovom instru- mentaristièki ravnodušnim tonom kojim mentalnom “teinom”, a jednostavniji, se opisuje sve od pornografskih detalja iako još uvijek netipièno glazbeno “buj- do emotivno “prijelomnih” trenutaka. ni”, naslovi poput Amor Veneris ili ivot na Sjeveru Zbirka lokalnih anegdota je protkana ni- Screaming In The Trees definitivno pot- zovima osobnih imena i još osobnijih si- vrðuju èinjenicu da danas Arab Strap tuacija, ali stilski izbrušena tako da (po- ipak prvenstveno funkcioniraju kao Danas Arab Strap funkcioniraju gotovo u interakciji s glazbom) ne ostav- glazbena grupa, a ne kao projekt nekoga lja dojam pripovjedaèke neposrednosti, frustriranog romanopisca, igrom sluèaja primarno kao glazbena grupa, a nego hladne distance. Èinjenica da se up- ostvaren u formi audio-zapisa. ne kao projekt nekoga ravo zbog te izraajne hladnoæe u pod- Na posljednja su se dva albuma dogo- frustriranog romanopisca tekstu albuma jasno moe èitati nelagoda dile i neke promjene u intonaciji teksto- (netko je usporedio Philophobiu sa sjeæa- va. Iako je Moffat i prije inzistirao na to- njem na “najgori seks vašeg ivota”) ili me da bi njegovi stihovi trebali više biti Arab Strap, The Red Thread dobrodušna autoparodija u kojoj se mije- èitani kao bolni, a manje kao komièni, (Chemikal Underground, 2000.) šaju smiješni i bolni elementi (primjera gore opisana je izvedbena taktika, zajed- radi, Moffatova omiljena pjesma je I Will no s potpuno nesputanim odnosom pre- Always Love You u izvedbi Palace Brothe- ma opscenom detalju, ipak rezultirala rs...), èini Philophobiu jednim od najbo- “gorkoslatkim”, prvenstveno zabavljaè- Luka Bekavac ljih i najneobiènijih pop-albuma prošlog kim, a tek onda potencijalno introspek- desetljeæa, a Moffata izdvaja kao savrše- tivno-analitièkim produktom. The Red kotska se glazbena scena u drugoj nog autora slice-of-life pjesama za vrijeme Thread je, meðutim (nakon Elephant polovini devedesetih afirmirala kao u kojem klasièno “kantautorske” forme Shoe, koji je oèito bio prijelazna faza), jedna od aktivnijih u Velikoj Brita- teško opstaju bez svjesne ironizacije ili prvi album na kojem posve ozbiljni, pa i niji, iznjedrivši mnoštvo novih imena. U uistinu izuzetnih trenutaka, a kao cjelina nesvjesnog skliznuæa u kiè. depresivni tonovi prevladavaju nad aneg- domovini su najveæu popularnost postigli ostao u nejasnim vodama izmeðu low-fi dotalnim slièicama, a bezbrojne crtice Belle & Sebastian, kojima je nesumnjiva estetike na izdisaju i ozraèja interne šale, Gorka zrelost vezane za bolje i (èešæe) lošije strane pop-genijalnost, ljubav prema estetici šez- album Philophobia (1998.) je rad po ko- Razvoj Arab Strapa u posljednjih ne- promiskuiteta ustupaju mjesto tamnom desetih i efektna mješavina humora i ci- jem æe Arab Strap vjerojatno još godina- koliko godina (live-album Mad For Sad- oslikavanju svakodnevnog ivota i inzis- nizma u tekstovima, priskrbila titulu “no- ma biti najbolje pamæeni. Na njemu su, ness te odlièan studijski rad Elephant tiranju na banalnosti koja neutralizira vih The Smiths” – nakon niza pogrešnih naime, razvijene i do kraja definirane sve Shoe – oba iz 1999.) nije radikalno mije- sve pozitivne ili negativne amplitude. laureata (od The Wedding Present do Ec- osnovne vrline njihova zvuka – oskudne njao formu koja je, bez obzira na svoju Naravno, ne ostaje cijeli album u tako hobelly) više i ne tako prestinu. U Hr- meðuigre basa i gitare, ritmovi koji se prividnu grubost, bila zacrtana još na pr- sivom raspoloenju, niti u ustruèavanju vatskoj su vjerojatno najšire prihvaæeni kreæu izmeðu pomodnih klupskih fraza i vom albumu, ali je ipak donio suptilne od fabuliranja – Love Detective je klasièan Mogwai, kao toèka u kojoj se najmanje ra- jednostavne retro-elektronike, povreme- pomake na nekoliko razina. Naime, Mid- primjer stare Moffatove sposobnosti da dikalan rub suvremenih post-rock kreta- ni nenametljivi ulasci klavijatura te pro- dleton i Moffat su bili iznimno nezado- rigidni format trominutne pop-pjesme nja susreæe s naslijeðem amerièkoga gita- dukcija koja je (za razliku od demo-kvali- voljni recepcijom albuma Philophobia, pretvori u formu uglazbljene, istodobno ristièkog noisea osamdesetih (ponajviše sa tete debuta) potpuno èista, èak pomalo koja je gotovo u pravilu zanemarivala neugodne i duhovite short short story, èija zvukom Sonic Youth) i britanske “neopsi- sterilna, ali do kraja “racionalizirana” i li- glazbu i posve se usredotoèavala na tek- èvrsta struktura savršeno odgovara hodelije” poèetka devedesetih (My Bloo- šena ikakva nepotrebnoga glamoura. stualni dio (za što su, doduše, postojala (zlo)upotrijebljenoj glazbi. Meðutim, dy Valentine i onovremeni katalog kuæe Škrtost zvuka nije bila nemotiviran iz- brojna opravdanja – od dizajna do izrazi- krajnji dojam koji ostaje nakon višestru- Creation). Uz dva tako velika i dobro utr- bor – ona je otvorila prostor umornom, to narativnoga karaktera tekstova); zato kog preslušavanja je ipak ponajviše vezan ena banda, Arab Strap se doimaju kao usporenom glasu Aidana Moffata, kojeg su na svojim kasnijim radovima osjetno za visoku skladateljsku i produkcijsku ra- najmanje atraktivna komponenta škotske se zbog osebujnog osjeæaja za ritam i stal- razradili glazbenu komponentu, a bitno zinu, iza koje dimenzija teksta dolazi tek ponude, ali je – jednom kad se površinska nog osciliranja izmeðu melodije, falša i reducirali vanost verbalnog dijela. kao dopuna. Tako su Middleton i Moffat “konzervativnost” njihove glazbe stavi na recitacije moe ponajbolje opisati kao se- The Red Thread jasno pokazuje rezul- uspjeli u svom planu – The Red Thread je stranu – oèito da su upravo oni nešto na- dativima omamljenog Mark E. Smitha. tate toga postupnog procesa – deset pje- album pun odliène pop-glazbe, za kojim jautentiènije što je scena kojoj pripadaju Meðutim, dok je arogantnog “intelek- sama koje se nalaze na njemu nemaju æe slušatelj posezati upravo zbog toga, proizvela u posljednjih nekoliko godina. tualca po vokaciji” Smitha egomanija od- puno sliènosti s tekstualnom prolifera- ako ne i jedino zbog toga, jer ovdje više vela u kriptiènu autoreferencijalnost, iz- cijom albuma Philophobia te zvuèe kao nema tekstova koji bi, na bilo koji naèin, Strah od ljubavi vanjski sliènu tehnikama cut-upa ili struje produkcijski raskošniji nastavak svega preuzeli prvenstvo nad ukupnim doj- Arab Strap (Aidan Moffat i Malcolm svijesti, Moffat je bliskiji suvremenim zapoèetog na Elephant Shoe. Razvojna mom. Arab Strap definitivno više nije ba- Middleton) su prvim singlom The First (hiper)realistièkim knjievnim trendovi- linija zvuènog kompliciranja i tekstual- nd koji æe vas nasmijavati; to je band koji Big Weekend (1995.) i albumom The Week ma. Philophobia je idealan primjer njego- nog rastereæenja najbolje je vidljiva u je, koliko god ona bila gorka, pronašao Never Starts Round Here (1996.) popri- ve poetike: album koji je koncipiran kao skladbama poput netipièno monumen- svoju zrelost. 40 III/58, 21. lipnja 2,,1.
alkoholièara Zapruða, Ripperova da prva su dva albuma objavili na autentiènog miljea. Hitovi Svaku maloj, nezavisnoj etiketi GN Good and Evil, dvanaest svjeih, punokr- noæ sam pijan, R’n’R zvijezda, naklada. Nakon velikoga medij- vnih rock pjesama. Ipak, na njemu vjero- Ljubav, Malena itd. odzvanjali su skog uzleta benda, koji je uslije- jatno nema radiofriendly hitova kakav je dio kao posljedica blockbuster hita Dinamo ja volim, Pipsi su postali traena diskografska ro- Hvalevrijedno izdanje ba, pa su dobili i otvorenu ponu- Pošteni povratak du najveæe domaæe diskografske Pips, Chips & Videoclips, Dernjava, neprestance iz etera Radija 101, a kuæe Croatia Records. Vjerojatno The Cult, Beyond Good and Evil, 2. izdanje, Motorcycle boy (single); Atlantic/Dancing Bear, 2001. Dan, Mrak, 2001. rock autoriteti poput Houre ili se rukovodeæi sintagmom da je Gopca, o albumu su se, baš kao i “punk umro onog dana kada su kritika, izraavali panegiricima. The Clash potpisali za CBS”, a i Krešimir Èuliæ Dobra “vibra” albuma reaktivira- stoga što nisu htjeli biti pod kro- Krešimir Èuliæ la je starog rockera Davorina Bo- vom kompanije koja objavljuje ada su u proljeæe 1996. na goviæa koji se pridruio Ripperu dance i sliènu “kuruzu”, ponudu edan od rijetkih rock bendova pozornici Koncertne dvo- i Elvisu J. Kurtovichu u Roc- su odbili. Htjeli su, uostalom, da koji i na poèetku novog milenija rane Vatroslava Lisinskog k’n’roll Zvijezdi, a na snimanju su njihovi nosaèi zvuka budu što zasluuju epitet “veliki”, zasi- u Zagrebu Pips, Chips & Videoc- se Pipsima pridruili i Soulfin- jeftiniji i bili su sigurni da æe im gurno su britanski The Cult, sastav koji je lips iz ruku Davora Gopca primi- gersi. GM naklada to omoguæiti. No, u drugoj polovici osamdesetih i poèetkom li prestine skulpture Porina, do- kad je vlasnik etikete shvatio da devedesetih serijom sjajnih albuma (Lo- dijeljene im za sjajan drugi album diskografija nije samo profit, veæ ve, Electric i Sonic Temple) osvojio prva Dernjava, nominiran u kategoriji da u bend treba ulagati, snimati mjesta svjetskih top lista, koncerte odr- primjerice bio Rain, prvenstveno zato što Najboljeg albuma alternativne spotove i raditi na promociji i avao na stadionima i u golemim spor- The Cult zvuèe neumiveno, èvrsto, buèno i glazbe, bilo je to definitivno marketingu, “ohladio” se od tog tskim dvoranama i èiji su se albumi pro- beskompromisno. Produkcija je moderna priznanje dotadašnjem radu gru- posla, a Pipsi su ostali na ledini. davali u milijunima primjeraka. Njihovi i èista pa moæan Astburyjev vokal dolazi pe. Šest godina poslije original- Stoga se, nakon poèetne dobre hitovi She Sells Sanctuary, Rain, Fire Wo- do izraaja, baš kao i Duffyjeve reske, nog objavljivanja, odlukom šefa prodaje album nije ponovno ob- man, Heart of Soul, Love Removal Machi- èvrste gitare praæene baranom vatrom banda, Rippera, ovaj doista izvr- javljivao i sve do nedavno, nije ga ne itd., skinuli su Aerosmith, Metallicu i Sorumova bubnjarskog seta. No, unatoè stan album nedavno je ponovno bilo moguæe nabaviti. Gotovo Guns’n’Roses s trona rock velièina. The modernom zvuku The Cult sadre nešto paralelno s reizdanjem dernjave Cult su imali sve što dobrom, pompoznom arhaièno, pa asociraju i na zvuk Led Zep- uslijedilo je i objavljivanje novo- i glasnom rock bendu treba – zgodnog pelina, a pjesme True Believers, Nico i Ri- ga singla s albuma Bog, Motocycle pjevaèa – Iana Astbury, koji odlièno pje- se pokazuju da Astbury i Duffy nisu zabo- Na velièanstvenom, posve ras- Boy. Singl je otisnut u tri verzije, va, i jednako zgodnog gitarista – Billyja ravili pisati dobre pjesme. Gitarist Billy prodanom koncertu u OTV do- originalnoj, kakva je i na albumu, Duffyja, koji sjajno svira te dobre, jed- Duffy novi album opisuje kao zanimljivu mu, nedugo poslije Porina, Pipsi u zanimljivom remiksu Vidi kako nostavne i ivotne tekstove i sjajnu muzi- mješavinu grupa The Cream, Motorhead i su skupili 1500 ljudi, u ono vrije- jašem svog dupina by Rock Svad- ku. U jesen 1995., vjerojatno zasiæen stal- Bauhaus. Na prvi pogled ovi su sastavi me više no respektabilnu brojku bas i u treæem, idealnom za puš- nim turnejama, Ian Astbury napušta sas- teško spojivi, no Duffyjeva ocjena toèna i za tada dominantne dance izvo- tanje u klubovima, Richelleux’s tav. Mnogi su mislili da je to definitivan je jer prividna jednostavnost, glazbena ðaèe, na festival Fiju Briju škva- Electro Funk meets Garage Re- kraj benda, no 1999. Matt Sorum, bivši superiornost i melodiènost The Creama, dra je išla upravo zbog njih, a be- mix. Ova dva diskografska izda- èlan The Culta, koji je prešao u Gun- brzina i snaga Motorheada te diskretna nd nije mogao odgovoriti na sve nja svojevrstan su kratki pregled s’n’Roses, pridruio se ipak Astburyju i gothic-rock nota Bauhausa s asocijacija- pozive za koncertna gostovanja. rada Pips, Chips&Videoclips. Duffyju na neformalnim probama. Zado- ma na rane osamdesete, doista su subli- objavljen na etiketi Dan, Mrak Oko Pipsa tada je vladala dob- Dernjava tako simbolièki ozna- voljni time kako zvuèe krenuli su na ljet- mirani u novom albumu The Culta. Beyo- koja je objavila i posljednji stu- ra “vibra”, gotovo euforija koja èava razdoblje u kojem je rock nu amerièku turneju koja je bila posve nd Good and Evil nije njihov najbolji al- dijski album grupe – Bog. U suši je nagoviještala bolje dane rocka. kritika uz prihvaæanje i poštova- rasprodana te, poneseni uspjehom turne- bum, ali je svakako veoma pošten i kvali- kvalitetnih diskografskih izdanja Stoga je odluka o ponovnom ob- nje isticala utjecaj grupe Oasis, je, potpisuju ugovor za Atlantic Records tetan rock-album, iz kojeg bi mnogo sredinom devedesetih Dernjava javljivanju ovog, bez pretjeriva- dok je uz Motorcycle Boy i al- .Ulaze u studio s producentom Bob Roc- mogli nauèiti pretenciozni mladi rock- je predstavljala pravo uskrsnuæe nja, antologijskog albuma, koji je bum Bog vezana asocijacija na kom, koji je uspješno producirao njihove bendovi poput Limp Bizkit, At The Drive- autentiènoga, urbanog rocka, svojom nepretencioznošæu i is- moebitan utjecaj grupe Radio- albume Sonic Temple i The Cult, tako da In, Papa Roach, Linkin’ Park i drugi, dozrelog na ulicama Novoga krenim rock srcem podsjetio na head. Uz pripremu live albuma je njegov odabir bio logièan potez, jer na- obuhvaæeni stilskom oznakom NU metal. Zagreba, a dobrim dijelom i kul- najbolje dane Novog vala s po- snimljenog u KSET-u, Pipsi rade kon šest godina studijske neaktivnosti Ovih dana The Cult kreæu na veliku svjet- tnog Bureka, stjecišta rockera, èetka osamdesetih, hvalevrijed- i na materijalu za novi studijski bend je morao iæi na sigurno. Da su u to- sku turneju, a ujesen bi trebali posjetiti boema, Bad Blue Boysa i lokalnih na. Naime, Ripper i deèki iz ben- album. me uspjeli svjedoèi novi album Beyond Europu…
zvijezda koja je milostivo odluèila dije- direktora Anðelka Ramušæaka, a to što mu ði (!) koji je bio dostojan èak i takve mr- lom svoga sjaja obasjati i naš mali i po- se i nakon Ramušæakova odlaska tolerira vice je ni manje ni više nego Pavle Dešpalj. nizni Zagreb. sve i svašta, krivnja je svih: orkestra, upra- Shipwayeva bahata, arogantna i nadasve ve, Grada i Ministarstva kulture. bezobrazna von oben izjava citirana na po- U kojoj je zapadnoj zemlji (a na njih se èetku ovog napisa dovoljno govori sama gospar Frank vrlo rado poziva) moguæe da za sebe. jedan (samo) dirigent soli pamet ne samo Iskre gospara Franka svom orkestru, nego i svom direktoru (pa I mi konja za trku imamo! makar i samo v.d.), Gradskom uredu za Profinjena (?!) despocija Ni hrvatska glazba nije kod Shipwaya Domaæim dirigentima gospar je kulturu, pa èak i ministru kulture?! Narav- ništa bolje prošla. Sljedeæe sezone Filhar- Frank velikodušno dobacio pokoju Veæ pomalo prepoznatljivim stilom, no, ni u jednoj osim ovoj. A Shipwayevoj monija æe izvesti samo 6 (šest) hrvatskih mrvicu, no najmlaði (!) koji je bio Shipway se osvrnuo na raznorazne prièe bahatosti bez presedana (koja je, oèito, skladbi, a praizvedbe neæe biti ni jedne. dostojan èak i takve mrvice je ni koje o njemu krue, zbrda-zdola zboreæi naišla na plodno tlo) uistinu nema kraja: Trebala je, doduše, 14. lipnja ove godine èas o jacuzziju, èas o otkazima koje on di- On se, naime, ne eli kandidirati za šefa di- biti praizvedena skladba Iluminacije mla- manje ni više nego Pavle Dešpalj jeli ili ne dijeli. Ne treba ni sumnjati, nije rigenta, a kad ga se upozori da je ovdje ta- dog skladatelja Vjekoslava Njeiæa. Bez on tu ništa ni kriv ni duan (blaeni koji kav zakon, nonšalantno æe ustvrditi da se obzira što taj koncert èak i nije bio u Fil- ne vidješe a povjerovaše), veæ naprotiv sve zakon moe promijeniti u jednom danu! Trpimir Matasoviæ harmonijinoj, nego u organizaciji Muziè- radi na dobrobit Filharmonije. ke akademije, Shipway je praizvedbu ipak Ne ulazeæi ovdje u rasprave o veæ svima Lani sjaj “Ako neki mladi hrvatski dirigent skinuo s programa. Jer, rijeè je o progra- dosadnoj gunguli u Filharmoniji i oko nje, I nekako kao da se nitko nije zapitao mu u koji se èak ni On ne bi upustio, pa valja ipak napomenuti da, premda se ne tko je zapravo On? Što god mi mislili o uopæe pokae ikakvu iskru talenta, stoga niti nema smisla da ga se prihvati ne- zna tko tu pije, zna se tko plaæa: Grad veæ zaboravljenom Alexanderu Rahbariju, uzet æu ga.” ki balavac za svoj diplomski koncert. Zagreb, to jest prirezni obveznici. I to èak bio je to ipak dirigent za kojeg se u svjet- E, tu se On prevario. Naime, kako se Frank Shipway, 8. lipnja 2001. 5,400.000 njemaèkih maraka godišnje. skim glazbenim krugovima znalo tko je i Velikim dijelom toga slasnog kolaèa ra- što je. O Franku Shipwayu pak moda moglo èuti i iz ostatka krnjeg programa do bi se zasladio (i veæ se sladi) profinjeni najbolje govori èak i tek letimièan uvid u diplomskog koncerta Ivana Repušiæa ko je itko dosad moda i imao ne- gospar Frank, a rado bi si pritom prisvojio trenutaèno dostupnu diskografiju. Uz (Chopinov Drugi glasovirski koncert i Ber- kakvih iluzija o Franku Shipwayu, (i to veæ èini) gotovo despotske ovlasti. jednu jeftinu (ali ipak relativno hvaljenu) liozova Fantastièna simfonija), èini se da wannabe šef-dirigentu i muzièkom On jedini odluèuje o programu, dirigenti- snimku Mahlerove Pete simfonije, u njoj Shipway baš i nije imao velikih osnova za direktoru Zagrebaèke filharmonije, od- ma i solistima. On jedini odluèuje tko æe u nalazimo naslove od kojih æemo izdvojiti soljenje pameti. Nakon što je tjedan dana nedavna ih ne bi trebao imati nitko. Uo- orkestru i kada svirati. On raspisuje audi- tek nekolicinu osobito karakteristiènih: ranije tek izvanserijski pijanist John Lill èi posljednjeg koncerta njegova trodijel- ciju za nove èlanove Zagrebaèke filharmo- Music for a Romantic Evening; Classics for donekle spasio Brahmsov Prvi glasovirski nog ciklusa odrana je posve osebujna nije u Bruxellesu. On, na posljetku, odlu- Relaxation; Music for Meditation; Smooth koncert iz Shipwayevih ralja, Ivan Repušiæ konferencija za novinare, na kojoj se, ka- èuje hoæe li se uopæe kandidirati na natje- Classics; pa èak i The Ultimate Wedding je upravo s orkestrom Zagrebaèke filhar- ko to veæ s Filharmonijom biva, govorilo èaju za šefa-dirigenta i hoæe li uopæe osta- Album. Pametnomu dosta. monije pokazao da ne samo da posjeduje i o svemu i svaèemu, no najmanje o glaz- ti u Zagrebu. No, mnogima to oèito nije dosta. Jer, k mnogo više od puke iskre talenta, nego i bovanju središnjega nacionalnog orkestra. nama je ipak došao jedan veliki dirigent, da je dirigent pred kojim se Frank Shi- Uz perpetuirana prepucavanja svih i sva- Bahatost bez presedana samo što nije jasno u èemu je njegova ve- pway uredno moe skriti. Prava zvijezda kog tko s Filharmonijom ima ikakve ve- Pritom kao da svi zaboravljaju da Frank lièina. On, naravno, uopæe ne sumnja u je roðena, a naša bi sredina moda konaè- ze (ili bi je barem elio imati), našlo se Shipway nije ni šef-dirigent, niti muzièki svoju velièinu, pogotovo u odnosu na tak- no mogla barem pokušati shvatiti da se vi- mjesta i za predstavljanje programa slje- direktor Zagrebaèke filharmonije. To što je vu provinciju kao što je Hrvatska. Doma- še isplati ulagati u dobre domaæe snage, deæe Filharmonijine sezone. U njemu na godinu dana dobio takve ovlasti ostav- æim dirigentima gospar je Frank veliko- nego u skupe akvizicije nadasve sumnjive najveæu ulogu igra naravno On, velika ština je još notornog Filharmonijina bivšeg dušno dobacio pokoju mrvicu, no najmla- kvalitete i vrlo blijedog sjaja. III/58, 21. lipnja 2,,1 41
film koji se bavi, u širem smislu, nedavnog objavljivanja u VHS- prizora seksa i nasilja, kao i bilo ga (kojem je potpuno oduzeta parodijskim revizijama nekih tra- formatu) prošao povoljno, ali kakvih snimateljskih i narativnih funkcija nekakve dinamizacije dicionalnih anrova: kriminalis- razmjerno tiho. S druge strane, zahvata koji bi narušili opušten filma) te veæa sklonost atmosfe- tièkog filma (s elementima thril- postoji opravdana vjerojatnost tempo kojim se razvija, rezultira riènosti nego pravocrtnom pri- povijedanju, potvrðuju da druk- èije profiliranje fabularne razine nije odvelo Lyncha u izlagaèku Prava prièa bez ironijskog odmaka retoriku koja bi samu sebe svjes- no uèinila nezamjetnom zbog snanijeg posredovanja prièe. The Straight Story je Meðutim, i na “tehnièkoj” su ra- prilièno smiren i emotivan zini te paralele s prethodnim fil- film te, utoliko, vjerojatno i movima relativizirane te upotri- najbizarniji koji æe jebljene na znatno drukèiji naèin – u svrsi suptilnog kreiranja èis- Lynch ikada snimiti tih ambijenata opuštenosti i emotivne topline, koji niti u jed- nom trenutku ne tonu u bljutavu Prava prièa (The Straight Story, zaslaðenost. Najvaniji trenuci 1999.), reija: David Lynch Prave prièe su riješeni iznimno preciznim i efektnim doziranjem potencijalno patetiènih elemena- Luka Bekavac ta, a idealan primjer za sve to jest naèin na koji je riješen završetak rije nekih deset godina, filma, trenutak konaènog susreta David Lynch je bio “poja- dvojice otuðene braæe – radi se o m” – jedan od onih reise- potpuno jednostavnoj i izvrsno ra èiji se rad smatra sublimacijom odmjerenoj završnici, gotovo li- gotovo svih fenomena svog vre- lera i film-noira), filma strave (s da je pravi razlog skromno bla- i diskretnim, ali sveprisutnim šenoj dijaloga, koja predstavlja mena, ukljuèivši i one koji pripa- inovativnim sadrajima, ali kla- gonaklonog prijema leao u èi- bajkovitim ozraèjem. jedan od najdirljivijih filmskih daju izrazito populistièkoj kultu- siènim izraajnim repertoarom), njenici da je Lynch ponovno us- trenutaka prošlog desetljeæa. ri. Kredibilitet mu je, osim viso- filma ceste, onirièkog filma i me- pio zbuniti svoju publiku. Ovaj Promjena predznaka kim stupnjem nadgradnje kojim lodrame. Pomak koji je u njemu put, meðutim, problem nije bio u Oèito je, dakle, da ovaj film Posljednja oaza je komplicirao konzumaciju fi- napravljen u odnosu na prethod- nastavku neumjerene amplifika- ima malo veze s ostatkom Osim Lynchove sposobnosti nancijski isplativih sadraja, bio ne radove jest izvoðenje nekih cije nasilja ili u predubokim zas- Lynchova opusa (eventualna, ali da potencijalnu moralistièku te- dodatno uèvršæen dugogodiš- postavki Lynchove poetike do tranjenjima u, prosjeènom kon- još uvijek posve inadekvatna us- ziènost, umjesto napuhavanja do njim tamnovanjem na rubu inte- kraja te poduzimanje radikalnijih zumentu nerazumljivo, estetsko poredna toèka bi mogao biti The redateljskog komentara, radije resa javnosti, gdje je lutao izme- zahvata nad formalnom struktu- oèuðenje; problem je, paradok- Elephant Man (1980.)) – radi se o ostavi na razini subject mattera, ðu visokih dometa u nezavisnoj rom filma. Linearna je fabulari- salno, leao u tome što je The drastiènom tematskom zaokretu središnju toèku ivosti portreta produkciji i osrednjih podbaèaja zacija (inaèe prisutna – uz povre- Straight Story (raðen u Disneye- u odnosu na prokušani model. Alvina Straighta svakako èini u komercijalnim vodama. Svaki mene halucinantne ispade – u ve- voj produkciji!) prilièno smiren i Jedine spone s uobièajenom iko- izuzetna interpretacija osamde- Lynchov projekt bio je (bar u æini dotadašnjih filmova) napuš- emotivan film te, utoliko, vjero- nografijom Lynchovih filmova setogodišnjeg, nakon snimanja jednom ne tako uskom krugu) tena te razbijena u dva suposto- jatno i najbizarniji koji æe Lynch jesu smještanje radnje u manju filma preminulog glumca Richar- unaprijed doèekivan kao remek- jeæa kontinuuma, protkana èvr- ikad snimiti. sredinu te sklonost prema “po- da Farnswortha. Njegova nena- djelo, bez obzira na to radi li se o stim paralelama poput zrcalnih Faktografija vezana za sadr- maknutim” likovima i situacija- metljiva vještina neverbalne glu- slikarstvu, albumima, stripovima, likova, situacija ili reèenica, a ajnu osnovu Prave prièe je vje- ma; meðutim, ti su opæeniti ele- me, spojena s kontekstom “isti- filmovima ili trivijalnoj memora- vješto diferencirana razlièito biliji. U to vrijeme nitko mu nije profiliranim izlagaèkim strategi- ni pomišljao zamjeriti poveziva- jama. Te su dvije, vremenski i nje svega u rasponu od izraajnih kauzalno meðusobno destabilizi- procedura preuzetih iz muzeja rajuæe narativne perspektive, filmskih avangardi, preko osob- stvorile èvrsto sklopljenu, nerje- ne opsesije sadrajnim èudnova- šivu zagonetku, koja svojim ot- tostima, do sposobnosti prelaska vorenim krajem dodatno saboti- u status masovnog proizvoda ko- ra pokušaje “totalnog” tumaèe- ji s “visokom umjetnošæu” koke- nja. Ukratko, bio je to film koji tira onoliko koliko mu je potreb- je, uz visoku razinu stila i inven- no da bi se bolje prodao – napro- cije, sumirao i razvio sve što je tiv, to je bilo smatrano dosljed- bilo otprije poznato iz Blue Vel- nim ostvarenjem opæeprihvaæe- veta (1986.) ili boljih dana Tw i n nih naèela postmodernistièke iz- Peaksa. gradnje. Danas se, meðutim, ve- Meðutim, sve se to, kako smo æina ortodoksnih poklonika rekli, dogodilo u trenutku u ko- Lynchove vjere javno odrekla jem je “fenomen Lynch” bio rojatno veæ dobro poznata, ali ju menti razraðeni s posve drukèi- nite prièe”, daje filmu iznimno svog idola, a mlaðe generacije ne krajnje nepopularan – novonas- nije naodmet ponoviti, jer kljuè jim predznakom od onoga na visok stupanj plauzibilnosti. Uz pokazuju neki veæi interes za nje- tali su konvertiti Lynchu ponaj- dobrog dijela privlaènosti ovog koji smo navikli (portretiranje Farnswortha, koji je bio nomini- ga. Što se toèno dogodilo u me- više zamjerali ono što im je, prije filma lei upravo u prièi o pomi- tamnog i izopaèenog nalièja pro- ran za Oscara za glavnu mušku ðuvremenu? samo nekoliko godina, koristilo renju dvojice braæe, Alvina i vincije, fascinacija zlom kao “op- ulogu, izvrsne su epizodne uloge kao dokazni materijal u obrani Lylea Straighta (igra rijeèi iz nas- æim principom” djelatnim u po- dali i Sissy Spacek kao Straighto- Lost Highway Revisited njegove genijalnosti. Mlaði gle- lova je, dakle, izgubljena u prije- jedincima, sklonost istraivanju va kæi te Harry Dean Stanton Pad Lynchove popularnosti i datelji nisu mogli bitno popraviti vodu), utemeljenoj na stvarnom neobiènih i neugodnih manifes- (Lyle Straight), koji je djelotvor- nestanak solidne kritièke podr- situaciju: Lost Highway je veæini dogaðaju iz 1994. godine. Alvin tacija podsvjesnog...). Manja sre- no pokazao da minutaa neke ške moe se opisati na primjeru izgledao kao samo još jedan od je sedamdesetogodišnji starac dina u Pravoj prièi za Lyncha epizode nema veze s njezinom njegova ponajviše podcjenjivana bezbrojnih rukavaca tarantinov- koji, nakon što sazna da mu je predstavlja – i to, ponavljam, bez kvalitetom i teinom. djela, središnjeg rada razdoblja skoga poigravanja nasiljem na fil- brat doivio udar, odluèuje otpu- ironijskog odmaka – mjesto ljud- “izgubljenih godina” – na filmu mu, uz “autorsku” horror-nijan- tovati do njega i prekinuti njiho- ske solidarnosti, pomoæi i razu- Emotivna oaza Lost Highway (1996.). Bio je to su – ukratko, kao lako otpisiv vu dugotrajnu šutnju, uzrokova- mijevanja, a sve spomenute “po- Dok oèekujemo hrvatsku prvi veæi projekt nakon opæe his- nusprodukt najglasnije filmske nu nekom starom svaðom. Pre- maknute” situacije su samo polje premijeru Lynchova novog fil- terije koju je izazvao ciklus Tw i n stilske formacije sredine devede- sudni element razvoja cijelog fil- na kojem se spomenute vrline ma Mulholland Drive, The Peaks (1989.-1992.), a pojavio se setih. Bez obzira na to što još od ma, kao i razlog “senzacional- manifestiraju. Imajuæi, uz sve to, Straight Story moe – èak i u u najgore moguæe vrijeme – na- Eraserheada (1977.) nije bilo nosti” ove prièe u stvarnosti, jest na umu i potpuno pojednostav- svojoj video-varijanti – posluiti kon èetiri godine tišine koje su dosljednijeg i poetièki zaokrue- Straightova odluka da pod svaku ljene obrise koji èine fabulu te kao vizualno fascinantna, pot- popratile Fire Walk With Me, naj- nijeg Lynchova filma, više nije cijenu do brata otputuje sam, i to inzistiranje na paralelizmu unut- puno netipièno smirena i dubo- problematièniju toèku komplek- bilo gotovo nikoga tko bi to e- na svojoj staroj kosilici "John rašnjeg i vanjskog svijeta, prika- ko emotivna oaza izmeðu dvaju sa Twin Peaks. Taj je film u pot- lio primijetiti. Zato je Lost Hig- Deere". Tako poèinje njegov vi- zanog poput prirodne kulise na oèekivano mraènih Lynchovih punosti okrenuo javnost protiv hway prešutno proglašen potpu- šemjeseèni put, dug oko 500 ki- kojoj se ocrtavaju emocije prota- radova. Naime, prema napisima Lyncha: veæ mu je Wild At Heart nim promašajem. lometara, koji ga puevom brzi- gonista, moemo ustvrditi da je s ovogodišnjeg Festivala u Can- (1990.) donio reputaciju krajnje nom – sliènijom polaganim iz- Lynch svjesno oslobodio film nesu, èini se da Mulholland Dri- samodopadnog reisera, a Fire Bajka sa Srednjeg Zapada mjenama dana i noæi ili promje- svih tipova stilske digresivnosti ve vodi u stare i dobro poznate Walk With Me je do kraja petrifi- Promatran u kontekstu svega nama meteoroloških uvjeta, nego te ga profilirao kao arhetipsku, okvire – u noirovski intoniranu cirao njegov imid zvijezde koja napisanog, Prava prièa je film ostalim vozilima koja se kreæu opæevrijedeæu prièu koja nadilazi prièu o holivudskom polusvije- toliko vlada publikom da joj mo- èovjeka koji poèinje ponovno – autocestom – vodi kroz prekras- svoje konkretno uprizorenje. tu, obojanu nadrealnom notom i e podvaliti apsolutno što god èovjeka koji je, u smislu kritiè- no snimljene jesenske pejzae Osnovni izraajni instrumen- skretanjima u izvitoperene sfere joj padne na pamet. Lynchov je kog priznanja i popularnosti, iz- Srednjeg Zapada. The Straight tarij kojim Lynch operira ukazu- noænih mora i podvojenih iden- povratak stoga naišao na indife- gubio veæinu onoga što je imao. Story bi se, dakle, mogao ukratko je na brojne paralele sintakse titeta... U svakom sluèaju, ako rentan prijem, tek ponegdje pro- U tom smislu, moda nije èudno opisati kao iznimno lirski pos- ovog filma i njegovih prethodni- se radi o filmu koji æe moda šaran izrazitijim bojama otvore- što je prvi val recepcije ovog fil- tavljen film ceste protkan ele- ka – naèin kreiranja sekvenci, ponovno podijeliti auditorij, nog antagonizma. ma u Hrvatskoj (od prošlogodiš- mentima psihološke drame, a èi- sklonost prema polaganom rit- The Straight Story je film koji ga Lost Highway je bio još jedan nje premijere u Motovunu, do njenica da je u potpunosti lišen mu, minimaliziranje uloge dijalo- je, bar na kratko, ujedinio. 42 III/58, 21. lipnja 2,,1.
ti uprilièiti kompleksan, razigran, interpre- teksta iskotrljalo se i Kugla glumište), pa je ko razbarušenoga humora, maštovitih prizora tativno višeslojan i redateljski promišljen teško oèekivati poznavanje suvremene pro- i furioznoga tempa (ne izgubivši pritom dra- scenski dogaðaj moguæe je samo na pretpos- dukcije amatera u “ostatku” Hrvatske. Pred- maturšku okosincu), a Marija Palaliæ maes- tavkama koje Golovko ugraðuje u svoju rasuda nisu lišeni ni amateri sami te je dio al- tralno je odigrala naslovnu ulogu – chaplinov- skim šarmom i nadasve kultiviranim govorom – zbog èega tu predstavu ubrajam u jedan od znaèajnijih poduhvata amatera (uz napomenu Paralelni svijet amaterske izvrsnosti da mu usporedba s paradigmatskim Mockin- pottom u reiji Boidara Violiæa i s Perom Kvr- Amatersku scenu u nas, na alost, ternative sklon izdvajanju, ako ne i netrpelji- giæem u naslovnoj ulozi ništa nije oduzela). vosti prema ostatku neprofitabilnih amatera Plesni teatar biljei takoðer snane autorske prate mnoge predrasude, kao (raskol na FHKA u Puli 1994. kada se, iska- liènosti: Plesni studio Doma kulture Kristalna rezultat alosnog neuvida zavši priliènu dozu agresije i podcjenjujuæi kocka vedrine iz Siska s prošlogodišnjom je otklon prema drukèijim poetikama, izdvojio koreodramom Soba cimetove boje (koreogra- dio alternativnih grupa i pokrenuo svoj fes- fija: Jasminka Petek-Krapljan, dramaturg Jas- Ranka Mesariæ tival, s financijskim apetitima koji su bili min Novljakoviæ; nagrada za kazališna istrai- spremni ugroziti koncepciju FHKA kao vanja na Festivalu amatera) blizak standardu spektra ukupnosti amaterskih dometa. Me- Tjedna suvremenog plesa, kao i Baletni studio rimjer prvi: uvertira. Na daskama sce- ðutim, prieljkujem amaterski Edinburgh Gradskog kazališta Zorin dom, Karlovac, s ne – jarbol i raskriljeno bijelo jedro. neoptereæen iskljuèivošæu, anrovskim i es- predstavom Korak po korak za veliko sutra Ulazi troje izvoðaèa u bijelom, jedan tetskim utaborenjima, dovoljno otvoren i (koreografija: Melita Spahiæ). Na zagrebaèkoj od njih s vjedrom vode. Zapoèinje pomno i bez apriornoga koncepta koji bi na jednome amaterskoj alternativnoj sceni uz veæ nabroja- temeljito pranje poda. New age glazba. Iz- mjestu raskrilio veliko bogatstvo raznolikih ne, u nedostatku prostora mogu tek spome- voðaèi (Iva Èosiæ–Dragan, Vedran Jukiæ i poetika i omoguæio uvid kompleksniji od nuti grupe Aleph, Irenu, Schmrz teatar (koji Jurica Jagar) potom prièvršæuju mokre tka- onoga što ga moe pruiti financijama ogra- se prometnuo u Novu grupu što je ove godi- nine (u naranèasto-crvenoj gami) na bjelinu nièeno trajanje festivala. ne ponudila vrlo osmišljeno istraivanje inte- jedra, zatim ga, upozoreni uznemirujuæom posveæenost Kazalištu mladih. Na Festivalu rakcije geste, teksta i video projekcije, uz promjenom glazbe, skupljaju, obmataju, a hrvatskih kazališnih amatera 2000. ansambl Retrospektiva snanu socijalnu osviještenost u performansu uad dobacuju s obje strane gledališta, pa je za interpretaciju Shakespearea dobio spe- U oèekivanju istoga, pokušat æu nabrojati Philip Glass kupuje komad kruha), i dragocje- prièvršæuju uz nekoliko rubnih sjedala. Sil- cijalnu nagradu. dio znaèajnih kreativnih postignuæa u pos- nu pojavu grupe Penso+ s trodijelnom pred- nice uadi spuštene su sa scene prema gleda- ljednjih desetak godina (veæina njih viðena je stavom razlièitih interpretativnih kodova, do- lištu. Kako se glazba ponovno smiruje, izvo- Primjer treæi – rnovo na FHKA): Hvarsko puèko kazalište, kao ne- bitnicu ovogodišnje diplome za kazališno is- ðaèi odvezuju uad, dobacuju ih natrag na “Je, je…”, sumnjiva konstanta vrhunske kvalitete odig- traivanje (zamisao i realizacija: Penso + Jana pozornicu te namataju oko podlaktica. Lje- govoru stari judi, ralo je u tom razdoblju svoje najznaèajnije Doleèki). Nije na odmet spomenuti da na pota jednostavnog, svrsishodnog pokreta. kako su nekad dice predstave: Stori letrat, Prikazanje ivota sveto- ovogodišnjem SKAZ-u, u obilju istraivaèkih Jedru potom oduzimaju vertikalu, presavija- bile pune štrade, ga Lovrinca muèenika i Šaku zemlje, a nepo- autorskih projekata, reiju gotovo svih potpi- ju ga na podu, pospremaju u škrinju, i – sa kako nisu znali ko im novljivi alkemijski spoj Marina Cariæa i hvar- suju ene. škrinjom na ramenu i vjedrom u ruci kreæu šipke, smokve skoga ansambla podario je sceni snagu pro- prema izlazu. Djevojka zastaje na prosceniju i iule krade. ivljene rijeèi (hvarska èakavica) i energiju U prilog degetoizaciji i publici upuæuje jedinu reèenicu te petnaes- A sad? usredotoèenosti. Uzgred – gotovo rutinsko No mnogi od ovih izvantrendovski ino- tminutne, treæe do sada realizirane, uvertire U jednon staron kuæi atribuiranje sintagme “puèko kazalište” kaza- vativnih i samosvojnih projekata, s velikim veæeg projekta: ”Brod je sada tvoj, naèini mu sama ena u crno lišnome iskazu zavièajnoga jezika u izvanin- stupnjem otklona od pomodnosti, povr- jedra”. Ovaj poziv na kreativni èin slijedi na- jedna iz kuhinje stitucionalnim teatrima, nominalizam kojim šnosti i imitativnosti, intenzivnih u komu- kon implicitne zen poruke predstave: zaus- u kamaru stie se, dakle, i stilski determinira kazališna poeti- nikacijskom naboju – našoj su javnosti, kri- tavi se, gledaj, vidi (i zašto ne – uivaj!). a sin joj u Americi ka, još je jedan primjer automatizma recepci- tici i teatrologiji (èast iznimkama), na alo- “Sedma uvertira: brod” (Šipak kazališta iz fameju podie. je i svojevrsne diskriminacije…Veæ zaborav- st, slabo poznati, rijetko prisutni u kazališ- Zagreba, reija: Iva Æosiæ-Dragan) oèistila Šetam. ljena druina iz Gata ritualizirala je arhetipski nim èasopisima, s nepravom marginalizirani je scenu od svekolike buke ega, podarila joj Samo digo maška upeèatljivo Poljièki statut i povijest Poljica u ili tek tolerirani. Nikako da postanu punop- bez noge i oka, predstavama osamdesetih i s poèetka devede- ravnim dijelom svekolike kazališne produk- nema dièjeg smiha setih, u kojima su se izmjenjivali i sudjelovali cije. Jedva da postoji svijest o gustoæi mree ni divjeg dièjeg skoro svi stanovnici toga malog mjesta u za- kazališnoga amaterizma koja prekriva goto- Jedva da postoji svijest o skoka. leðu Omiša. Nekoliko skupina kajkavskoga vo cijelu Hrvatsku, popunjava crne rupe govornog podruèja takoðer biljei kontinui- profesionalizma, podaruje identitet mno- gustoæi mree (“Nesta æe rnova”, Dora Mikeliæ, 8. raz- tet scenskoga izrièaja. Dramska sekcija KU- gim sredinama i vitalizira ukupnost kazališ- kazališnoga amaterizma red, iz lista rnovo ivi novinarske, literarne i D-a Kupljenovo – stereotipnost naziva drui- nog ivota u nas. Sustavnije uvrštenje uspje- likovne druine uèenika jedine škole u rno- ne ne implicira nuno i takovrsnu poetiku – s lih autorskih projekata koji dokidaju grani- koja prekriva gotovo vu). Samosvojna poetika Dramske grupe predstavom Babice su beteni (iz 1993.), kuæ- ce izmeðu amaterizma i profesionalizma u Mišnjice iz rnova na otoku Korèuli, èiji mla- ne autorice Zorice Jandras, iz puèkoga je selekciju za kazališne festivale, èešæa gosto- cijelu Hrvatsku, di èlanovi, još djeca, veæ godinama teatralizi- idioma iznjedrila samosvojnu i beskrajno du- vanja, izlazak iz geta uz pomoæ kritike i raju mentalitet svoga kraja, ali i mjesto samo hovitu scensku grotesku. ensko kazalište iz znatnija financijska potpora, najmanje je popunjava crne rupe kao toponim èije odumiranje obiljeava nji- Gornjeg Jesenja poèetkom je devedesetih, što se moe uèiniti kao odgovor tolikoj hovo odrastanje – pronalazi poticaj u djelu predvoðeno kuænim “magom” Anicom Fota- kreativnoj energiji. Produkcija je doista im- profesionalizma Petra Šegedina. Vodi ih Andrija Biliš, uèitelj, k-Malogorski, tematiziralo ivot svoga kraja presivna i u stalnom je porastu (83 predsta- kazališni samouk i “fanatik”, koji minimal- u formi duhovitoga i inventivnog puèkog ve prijavljene su selekciji za Festival 1991. nim sredstvima stvara zaèudne vizualne i mjuzikla fascinantne energije. Vrijedi zabilje- godine, 1992. bilo ih je 86, sve do 111 – svoju posveæenost i za sobom ostavila jedno akustièke kompozicije, i koji je (sa svojom iti i pojavu kuænih pisaca (Berto Luciæ i Vje- 2000. ili 116 ove sezone). Grupe koje su suštinsko pitanje. Na 40. festivalu hrvatskih harmonikom) uvijek nazoèan na sceni, kao ko Aliloviæ) koji na kastafskoj èakavici ispi- obiljeile osamdesete i devedesete – Daska, kazališnih amatera 2000. godine, u Starigra- svojedobno Tadeusz Kantor. Odrastanje u suju tekstove dijaloga s lokalnom suvreme- Lero, Kugla, Hvarsko puèko kazalište, Inat, du na Hvaru, ovi mladi studenti arhitekture rnovu podrazumijeva senzibiliziranost za nošæu za ansambl “Istarske vile” iz Kastva, Pinklec, Porat uspostavile su standarde, ali osvojili su prvu nagradu (iri: Zoja Odak, deformacije i naprsline ljudi i njihovih nas- kao i iznimno uspjele adaptacije (jeziène i oni su ili petrificirani (u meðuvremenu po- Mario Mismer i Matko Ragu). tambi, surov ivot i teak rad, stoga, mada dramaturške) Èehova i Goldonija, što su ih javio se cijeli niz relevantnih, autorski sna- mahom igraju odrasle, mladi glumci “Mišnji- izveli èlanovi Viške kazališne druine. Ne za- nih projekata i grupa), ili pak, zbog u nas ti- Primjer drugi – san ce” svojim scenskim ekspresionizmom izrièu èuðuje što su oba ansambla mnogostruki do- piènog diskontinuiteta i nedostatka dostup- Shakespeareov “San ivanjske noæi” u iz- osobni komentar i krik. Izraz im je nabijen bitnici nagrada za glumaèka ostvarenja (Lina nih informacija – nepoznati. vedbi Dramskog studija za mlade Grad- ilavošæu i snagom koju ulau u opstanak. Blaeviæ upravo je antologijski odigrala višku Unatoè prevladavajuæe jadnim uvjetima skog kazališta mladih, Split (reija Goran Asketizam svoga ivota prenose u prostor ig- petegulu) – tajna njihove samobitne nepo- rada, malom broju izvedaba i besparici, ama- Golovko), od “Snova” je što æu ih najdulje re stvarajuæi ga iskljuèivo glumaèkim sred- novljivosti, a moda i pokazanog talenta, sad- teri kompenziraju i izostanak profesional- pamtiti jer pripada u nas endemskoj kazališ- stvima. Njihovi glasovi grade scenografiju, rana je u sljubljenosti s jezikom. nog repertoarnog teatra u mnogim sredina- noj pojavi (na amaterskoj sceni sreæom još odreðuju doba dana, širinu i dubinu panora- ma (Poega, Metkoviæ, Ploèe, Vis, Mali Lo- uvijek zamjetljivoj): programatskog odabira me. Jezik je, dakako, lokalna èakavica. Na Zagrebaèka alternativa šinj, Bjelovar), autorski jake skupine postaju teksta i procesa rada koji ansamblu, dakle Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Sta- Kontinuitet relevantnoga autorstva zamje- zaštitnim znakom svoga mjesta (Istarska vi- glumcu, omoguæuje kontinuitet propitivanja rigradu 1999. godine, trinaestogodišnji glu- tan je i u Studentskom kazalištu Ivan Goran la iz Kastva, Kuntrata iz Sv. Filipa i Jakova, vlastita umjetnièkoga i ljudskog identiteta. mac Vjekoslav Curaæ dobio je nagradu za naj- Kovaèiæ iz Zagreba, u kojem je Tanja Radoviæ Daska iz Siska, Mišnjice iz rnova, JAK iz Takva sabranost i ujedno nepristanak na zaš- bolju mušku ulogu (iri: Lada-Èale Feldman, godinama propitivala masovne fenomene glo- Malog Lošinja, Hvarsko puèko kazalište…), tiæenost pronaðenim rukopisom, krajnja ot- Vinka Sedlar i Anatolij Kudrijavcev). balnoga sela s mnogo duha, stila i fine ironije. a neizmjerno vaan je i socijalni i socijalizi- vorenost novome iskustvu, èini ansambl Scenska radionica Porat iz Rijeke ostvarila je rajuæi ulog amaterskog kazališta – spašava- Dramskog studija za mlade fascinantno Zaboravljanje amatera predstavom Araner snova iz 1994. jedno od nje od besciljnosti, apatije, droge, provinci- ivim, a njihova voditelja, vrhunskoga pro- Amatersku scenu u nas, na alost, prate najkreativnijih i najradikalnijih èitanja Begovi- jalizacije duha, konzumentske uniformnos- fesionalca iznimne erudicije i kreativnosti, mnoge predrasude, kao rezultat alosnog æeva Pustolova pred vratima što sam ih vidjela ti, kreativnom komunikacijom. I, na koncu, mladog redatelja Gorana Golovka – još jed- neuvida. Tako joj se, primjerice, u Nacrtu na našim prostorima. Kazalište Alba iz Zagre- izdvojila bih i etnografski i antropološki ivi nom endemskom pojavom, u našim krajevi- strategije razvitka kulture (iz 2001.) pripisu- ba (pod vodstvom Marina Blaeviæa) inova- arhiv ruralnih skupina prvenstveno kajkav- ma vrlo nepopularnom: odricanja od “kari- je prevladavajuæi tradicionalizam, folklori- tivno se bavilo Beckettom, Saša Anoèiæ je s skog, ali i èakavskoga govornog podruèja, i jere” i utrivanja talenta, neudovoljavanja zam i imitativnost, a njezini se kreativni osjeèkim amaterima prošle godine Jarryeva posebice – leksièku riznicu i melodijsku raz- taštini i ulaganja svoga velikog umjetnièkog punktovi prepoznaju tek u Dubrovniku, Sis- Kralja Ubua pretoèio u provokativnu crnohu- nolikost dijalekata, jedinstvenost i neponov- potencijala tamo gdje pronalazi najveæu pro- ku, Puli i Èakovcu (èitaj: Lero, Daska, Inat i mornu dekompoziciju smisla, snanih prizo- ljivost lokalnih inaèica, autentiènost scen- vokaciju smisla. Usuditi se s amaterima Pinkec, dakle grupe etablirane osamdesetih i ra, inventivnih turpizama, sa sjajnom Majom skoga govora što proizlazi iz prirodne sljub- upustiti u tako zahtjevan projekt i s njima poèetkom devedesetih!). O dinamiènoj i Celing u naslovnoj ulozi. Teatar Gaudeamus, ljenosti jezika s glumèevim habitusom, iz postiæi ne samo lakoæu i uvjerljivost govora, produktivnoj zagrebaèkoj alternativnoj sce- ponovno iz Zagreba, iste je godine uprizorio prostora ivota i osobnosti nesteriliziranog šarm i duhovitu inventivnost igre, veæ uspje- ni ni spomena (iz gore spomenutoga kon- Weissove Patnje gospodina Mockinpotta s toli- obezlièujuæim standardom. III/58, 21. lipnja 2,,1 43
kao pogonu koji veæ sam posje- Drama i sociologija ferencijskom skuèenošæu, posta- tovanostima sistemskih razmjena duje svoju objasnidbenu šifru, Ja sam se, naravno, rado dala je sve to manje relevantna za raznolikih "medijskih kodova", od koji je, upravo poput genetskog upetljati upravo u poglavlje nas- "društvo u cjelini" kojega kom- ljubavi i rata do novca i prava, a koda ivuæih organizama, obda- lovljeno Drama, pa prepuštam pleksnost teorija sistema i dalje sve u ovom, najboljem od svih na- nadgleda. Tako i ogledni dramski èelno zamislivih moguæih svjeto- dijalog poglavlja "drama", uprizo- va, upravo zato što se odigrao on, ren prokušanom dosjetljivošæu u a ne neki drugi te je dovoljno Sistem i njegovo ludilo: drama ludnici u kojoj ionako nitko nije unaprijed ukalkulirati nepredvid- onim kojim se izdaje, okuplja pe- ljivost njegova daljnjeg odvijanja. Dietrich Schwanitz, ren istodobno i «podacima i naratolozima da se nose s «auto- toricu pisaca-samozvanaca, Pod prividom zamašnog unosa Teorija sistema i knjievnost, programima» prema kojima se ti referencijalnošæu pripovijeda- Shawa, Pirandella, Brechta, Bec- novoga terminološkog instru- preveo Sead Muhamedagiæ, podaci manipuliraju, produujuæi nja», to više što dramski etos to- ketta i Ionesca, koji si po mentarija u diskusiju o spomenu- Zagreb, Naklada MD, 2000. u potencijalni beskraj vlastitu sa- liko obuzima i samoga Schwanit- (Schwanitzovoj) volji uzajamno tim komunikacijskim entitetima moreprodukciju. Drugim rijeèi- za te mu se i uvodna poglavlja i doznaèuju i otimaju autorske pomalja se zamašan unos zateèe- ma, društveni sistemi, sistemi ko- poglavlja o pripovjednom sa- identitete, jer su kanda svi jedan nog «materijala» u samozadovolj- munikacije, meðu kojima je i mouvrtanju, a i zaoštravanja oko od drugoga barem nešto baštini- no veselje teorije sistema, koja io- Lada Èale Feldman knjievnost, slijede istovjetna na- interpretacije knjievnosti okon- li, kreæuæi se u Pirandellom zapo- nako priznaje da ustrajno radi na èela razlikovnoga usijecanja i iz- èavaju, kako veæ rekoh, dram- èetoj autoreferencijalnoj vrtnji u vlastitom samoobnavljanju, po- «Sve me je to potaknulo na dvajanja iz okoline, samoorgani- skim dijalozima, nekima više pod pravcu dosezanja "savršene tau- put, uostalom, svega što je okru- pokušaj da u ovoj knjizi po- zacije i samouspostavljanja (auto- pritiskom platonovsko-sokra- tologiène petlje", sada s Becket- uje. No, u tome je sluèaju ipak mognem uklanjanju predrasu- poieze) što su ih èileanski biolozi tovske majeutike, nekima pak vi- tom i Ionescom, još toènije dr. moda rijeè o dijalogu gluhih – H. Maturana i F. Varela ustvrdili še u znaku wildeovskih doskoèi- Goditom, prerušenim Godotom, komunikacijske prakse koje su de o 'teoriji' i 'tvrdim znanos- za sav prirodni svijet te se granaju ca, ali uvijek revno prislonjenima na èelu. pozvane da u njemu sudjeluju i ne tima', tj. da su one teške, jednako toliko neobuzdano a zadaæi duhovita, razmjerno pris- znaju da prièaju istu, teorijskosis- mraène, hladne i u konaènici opet meðuovisno, u stalnom pro- tupaèna i saeta sricanja teorij- Escherov sistem? temsku prièu, ali to se ionako teo- nasilne i neprijateljske. Treba- cesu sve to veæe diferencijacije, Ako vam se ovo èini slijepom retièarima sistema moda samo kako sistemâ meðu sobom, tako i ulicom, zaðite s onu stranu Alici- èini. Mora da je silno zabavno po- lo bi da ova knjiga pridonese svakoga pojedinog sistema unu- na zrcala ili upadnite u Eschero- puniti sve logièke pukotine te uz širenju uvjerenja o suprotnom, tar sebe. Stoga napustite ve grafike, pa æete vidjeti da ni ta- pomoæ svojih pojmovnih proce- mo nema stepenica kojima biste dura opaanja diferencija, ekviva- tj. o tome da je istinska znan- Vi koji uðete, okanite se svake elju za logièkim i stvena gesta vrlo bliska umjet- se iz njih ispeli. Zato Luhmannu lencija, razinskih hijerarhija, pred- nade kritièkim podriva- prigovaraju da se ne nazire ni- selekcija, selekcija, varijacija, sta- nièkoj; ona je, istina, stroga, Osim autopoiezom, svaki je kakvo svjetlo na izmaku njegova bilizacija, vezivanja i komunika- ali je ujedno vedra, ivotna, sistem opskrbljen kako modali- njem, veæ ste u labirintskog tunela te da previše cijskih nadovezivanja negacijskih pokretna i sva u znaku ekspe- tetima suodnošenja s okolinom spokojno prihvaæa društveno- moguænosti, fokusiranja, per- (heteroreferencije) tako i moda- sistemu te je stvar komunikacijski «status quo», mi- spektiviranja, usporedaba i opisa rimentalne razigranosti» litetima samopromatranja i sa- reæi se s nepredvidljivošæu prava- površinskih i dubinskih struktura moodnošenja (autoreferencije), samo vaše ca i ishoda autopoieze, ili, što je èak ukazati kako "problem svoje- akon ovih Schwanitzevih u kojima se upravo i krije raèu- percepcijske još gore, s diskrepancijom izme- voljnosti interpretacije ostaje teo- iskrenih elja, ne mogu a nalni program njegova teorij- ðu naèelno svima jednako dozna- rijski nesavladan" jer "umjetnina", ne pridometnuti koju o još skosistemskog kapitala, zbog udešenosti hoæete èene sposobnosti promatranja s koliko god reducirala njegovu jednoj od «raširenih predrasuda» èega se Schwanitzu, kako se i jedne strane i opipljive nejedna- kompleksnost, rekonstruira svoj pod nepriznatim uèinkom koja unaprijed moe pretpostaviti, li ga shvatiti kao kosti promatraèke moæi s druge. kontekst "isto tako neiscrpno". djeluje na mnogo zanesenih teo- Tristram Shandy upravo odaje Naravno, sve kad bi ti prigovori i No, je li baš svaka, ili ipak ima retièara, kritièara i inih znanstve- kao «roman pisan u duhu teorije neprobojan i bili pertinentni (svako, naime, onih manje ili više "iscrpivih" te o nih sljedbenika umjetnosti – o sistema», iznjedren, vidi vraga, ima pravo na nadmoæ spekulativ- èemu ovisi što se dri "umjetni- predrasudi, naime, da baš njiho- upravo u kljuènome vremen- eljezan zatvor ili ne ravnodušnosti, pogotovo ima- nom", a što ne? vo omiljeno podruèje teoretizira- skom zglobu polovice 18. stolje- mo li na umu da su mnogi politi- nja posjeduje najveæe refleksivne i æa, zglobu što navješæuje mo- kao zamamno zirani teorijski angamani podu- Tihi glasiæi moguæe autorefleksivne moæi, da je najbli- derno doba nezalijeèivoga ras- ljepljivu mreu zeti pro domo sua), posljedice tih diskrepancije e svim onim estetièkim, episte- kola izmeðu «simbolièkog po- «rupa u sistemu» u knjievnosti Kako je Schwanitz dobrano mološkim, teorijskim, etièkim ili retka» i «poretka stvari», koje je koju svojim su daleko benignije negoli, što bi svjestan povijesnog klizanja te pak politièkim idealima koji leb- i urodilo blagoviješæu teorije sis- Schwanitz rekao, u «poretku utemeljiteljske diferencije svoje- de pred njihovim oèima kada se tema. Jednakim æe se miljenici- hotimiènim stvari». Pa, ipak, primjeri svjetov- ga predmeta tako i moe, unatoè laæaju pisanja. Tako je i sa Schwa- ma pokazati i Pirandello i Bec- nih interakcijskih zabuna i pre- principijelnoj vjeri u samoobnav- nitzem samim, a tako je vjerojat- kett, ali o njima nešto kasnije. diskurzivnim koraèivanja okvira što ih naš au- ljaèke moæi umjetnosti, u zavr- no, kako æete èuti, i sa mnom. Taman kad vam se uèini da u tor navodi u poglavlju «Drama», šnom zamišljenom dijalogu iz- tom autopoietiènom drubova- upadom moete posuðeni iz knjige Erwinga Gof- meðu Wildea i Valéryeva gospo- Ka dramskom "biologizmu" nju (organièkih, teorijskih, nastaviti fmana Analiza okvira, pokazuju dina Testea preko potonjega lika Naime, Schwanitz je odušev- društvenih i knjievnih) sistema da drama i kazalište doista ne izreæi sumnju kako "moda mo- ljeni poklonik teorije sistema nje- i podsistema – kojih se eksplika- zapetljavati draškaju zaludu Schwanitzevu da postane grobom umjetnosti", maèkoga sociologa i filozofa tivni hijerarhijski odnosi ne daju metaleptièku maštu – u jednome jer "nemaju svi podsistemi jedna- Niklasa Luhmanna, ali istodobno fiksirati, nego radosno plešu u se tako doista i umire, premda se ke šanse". Zašto te otkud, global- i djelatni ljubitelj knjievnosti, u naizmjeniènom uzajamnom nat- skosistemskog repetitorija, sa svi «samo igraju»! Naravno, ne no gledano, diskrepancije i dis- kojoj pronalazi ponajzahtjevnije kriljivanju – iz prikrajka æe izvi- svim dunim knjievnopovijes- umiremo mi koji se bavimo op- kontinuiteti u onome što Schwa- poprište oprimjerenja Luhman- riti Scile i Haribde tautologije i nim napomenama i primjerima. servacijama zabavnih kršenja on- nitz zove socio-kulturnom evo- nove koncepcije. Ona se devede- paradoksa. Luhmannovac poput Zašto se drama Schwanitzu, a tološke logike, nego oni drugi, za lucijom, alias u pristupu sretnom setih prometnula u konaènu kris- Schwanitza u pripremi i dri onda i meni, uspjela nametnuti koje se igra okonèala. ishodu odranja, ne dospjesmo talizaciju adekvatnog odgovora Luhmannov tekst o tautologiji i kao kraljica nedovršive teorijsko- èuti, jer bi nam priprijetio ispad njemaèke teorijske misli posve- paradoksu koje je unaprijed sistemske arabeske? Pa zato što Šlag strukturalizma iz sistema razlikovnih upisivanja mašnjem imperijalizmu francus- ukalkulirao kao zabavne zamke sociologija oduvijek – od svojih, Dobro, neæu biti tako gruba i u neku krajnju utemeljenost u ke psihoanalize, antropologije i svih teorijskih pokusa, prepuš- dakle, modernih zaèetaka – kako vratit æu se u Šeherezadino krilo, ontologiji, supstanciji, jedinstvu filozofije te amerièke «teorije», tajuæi vam da ih po elji ili pres- bismo mi teatrolozi rado rekli, èak æu se odreæi i potrebe da i identitetu, dok je Luhmannu uvelike impregnirane prekomor- koèite ako vam smetaju ili pak u «krade» dramske metafore inte- Schwanitza kudim, kao što ga ne- svagda na umu "problemski priti- skom kolonizacijom spomenutih njima, kao upravo Schwanitz, raktivnih scenarija i pojedinaène ki, tako Robert Holub, kude, da sak kontingencije". eljni kakve europskih disciplinarnih tradicija. neizmjerno uivate, opušteno uloge ili pak kazališne metafore zanemaruje neiskorjenjive politiè- utješne rijeèi, na kraju æete dija- Vjerujuæi, dakle, da upravo teori- èekajuæi da sistem na koji ste se prikazivanja kako bi omeðila ke, ideološke, religijske i eko- loga spoznati da ono što ima naj- ja sistema, kako eksplicitno kae, odabrali usredotoèiti sam us- svoje sociološke jedinice opser- nomske funkcije knjievnosti kao više šansi da preivi jest upravo «otvara nove vidike» na knjiev- postavi asimetriju u komplek- vacije i analize te urezala povijes- institucije, ili pak da mu popis ka- dijabolièna mirnoæa same teorije nost, Schwanitz se postavlja po- snosti prema svojoj okolini i ta- nu razlikovnost funkcionalnih nonskih knjievnih referencija i sistema, koja "promatra igrokaz najprije kao uprizoritelj njihova ko «deparadoksira» naèelnu me- diferencijacija. No, optube su nije baš metaleptièki prekoraèio tih neèuvenih djelatnosti što se dijaloga, pa mu je i nehotice ðuzamjenjivost razlikovnih po- zapravo uzajamne – kradu i dra- okvire uvrijeenih akademskih in- zovu autopoieza", sa sviješæu ka- dramski prizor zadobio auru lova, bez obzira o kojoj se razli- ma i kazalište, naknadno uokvi- teraktivnih igara, pa æu samo za- ko je baš Luhmann nadmoæni knjievne forme koja ima ne sa- ci radilo. Probitak koji vam se u rujuæi svjetovne mehanizme mijetiti da knjievnost, drama, brusitelj i posjednik rijetkih dija- mo povlašteni, nego i eljkovano tom smislu obeæava jest jednos- uokvirivanja interakcije i njezine kazalište i socijalne interakcije tu manata jasnoæe, koje valja škrto zorni i «eksperimentalno zaigra- tavno sposobnost «prikljuèenja reprezentativnosti za èitavo neprijeporno «otvaraju nove vidi- èuvati, jer ima mnogo "uèenih, ni» pristup zakuèastoj problema- daljnjih operacija» (recimo, ope- društvo, zbog èega je moguæe iz- ke» teoriji sistema, ali da je glede dobrostivih i dobrohotnih ljudi" tici što si ju je zadao izloiti. Stu- racija interpretacije teksta) koje reæi upravo onaj tautološki uvid uðena obrnutog uzvrata ipak koji veæ "labraju njegove citate" dija mu, poglavito s poèetka, ka- paradoks, toliko drag dekon- od kojeg ni Schwanitz ne pree, uvelike rijeè o dinamiziranom i a da "ništa ne razumiju". Vjero- da valja nevoljnog èitatelja prido- strukciji, kobno zakrèuje. Stoga plazeæi vam jezik: da drama opovjesnjenom strukturalizmu, jatno sam i sama, sa svom svojom biti za logièke premetaljke, vrvi napustite elju za logièkim i kri- "zgušnjava profanu teatralnost" koji u svojim dubinskim povijes- dobrostivom (pri)uèenošæu, me- prigodnim ilustracijama Eschero- tièkim podrivanjem, veæ ste u te da je stoga moderna drama au- nim sondaama i komparatistiè- ðu njima, pa vam svima od srca vih ili Rubinovih grafièkih smica- sistemu te je stvar samo vaše toreferencijalna forma par excel- kim izletima pri kraju knjige preporuèam da umjesto mojega lica, a svako se poglavlje dovršava percepcijske udešenosti hoæete lence, jer se, naime, u njoj ideal- mjestimice miriše na Fryea liše- prikaza radije proèitate samoga oglednim dramskim suèeljenjem li ga shvatiti kao neprobojan i no oèituje autoreferencija druš- nog njegovih arhetipskih "stabili- Luhmanna i Schwanitza te se teorijsko-sistemskih ideja prene- eljezan zatvor ili kao zamamno tvene interakcije (a s njome i au- zacija" sistema te koji na nov na- preobraæeni "autonomno" latite u senih na ramena knjievnih auto- ljepljivu mreu koju svojim ho- toreferencija teorije sistema), èin "sistematizira" uglavnom pos- provjeru svoje knjievnopovijes- ra i likova, kako bi se djelatno timiènim diskurzivnim upadom premda time drama zauzvrat, tojeæa znanja o povijesno sve to ne memorije, kako biste uvidjeli potkrijepila teza o knjievnosti moete nastaviti zapetljavati! svojom progresivnom heterore- kompliciranijim uzajamnim uvje- jeste li išta razumjeli. 44 III/58, 21. lipnja 2,,1.
tim, dok izvrsni Welsh pronalazi Warner je relativno nova po- Meðutim, uza sav promiskuitet i materijala. Na taj se naèin juna- jeziène adekvate za stanje svijesti java na britanskoj i škotskoj pijanèevanje djevojke moralnim kinje pred èitateljem legitimira- izmijenjeno pod utjecajem opija- knjievnoj sceni, ali se nakon osjeæajem daleko nadmašuju ju vlastitim rijeèima. ta, èime se šire izraajne moguæ- dvaju nagraðenih romana te ek- školsko-crkvene autoritete; kao iskupljenje za poèinjene grijehe Fluidnost spolnih granica veleèasni, upravitelj škole, po- Irvinea Welsha i Alana Warne- nudit æe im da sudjeluju u fingi- ra jedna je škotska kritièarka do- Ljubav koja ne pobjeðuje ranju ukazanja Djevice Marije. èekala kao dugo oèekivane oslo- Na taj naèin kompromitirani boditelje od knjievne maskuli- sveæenik eli potaknuti gospo- nosti koja dominira škotskom Irvinea Welsha i Alana ranizacije jednoga od njih, uvr- darski razvoj zapuštene provin- knjievnošæu. Irvine Welsh u Warnera jedna je škotska stio meðu pisce koji nešto zna- cije. Tijekom romana pred èita- svojim romanima destruira u kritièarka doèekala kao èe. Soprani su njegov treæi ro- teljevim se oèima djevojke tran- škotskoj knjievnosti dominan- man koji æe ubrzo dobiti i svoju sformiraju iz plitkih fifica u dje- tan lik heteroseksualnoga muš- dugo oèekivane filmsku verziju. Èini se da je ri- vojke itekako svjesne svojih ne- karca, zamjenjujuæi ga homosek- osloboditelje od knjievne jeè o zanimljivom i dobrom ro- zavidnih šansi i iako limitirane sualcem. Alan Warner je u tom maskulinosti koja dominira manu, ali kao što je to èesto slu- malograðanskom sredinom i si- pogledu moda još radikalniji. škotskom knjievnošæu èaj s Celeberovim romanima, romaštvom, dovoljno poštene On ne samo da u centar pripovi- prijevod vam neæe omoguæiti da bez razmišljanja odbiju fingi- jedanja dovodi enske likove i te- nesmetano uivanje ako se ne ranje ukazanja koje bi ih spasilo matizira ensku seksualnost i Alan Warner: Soprani, s englesko- bavite odgonetanjem tajni hije- od izbacivanja iz škole. Ma koli- promiskuitet (što do dana današ- ga preveo Vladimir Cvetkoviæ-Se- roglifa ili enigmatikom te vam ko njihova mladost mogla izgle- njega predstavlja još uvijek raz- ver, Celeber, Zagreb, 2000. oteano èitanje i jeziène zaèko- dati tuna, besmisleni seks s mjerno dobro èuvani knjievni ljice ne predstavljaju problem, mornarima iz kluba Muolovka, tabu), nego problematizira i neu- nego izvor naslade. Najuporniji bjesomuèno tulumarenje i slike pitnost heteroseksualnoga op- eljka Vukajloviæ èitaèi, navikli na kojekakve pre- iz kretenoidnih enskih èasopi- redjeljenja. Dvije junakinje Sop- vodilaèke ekscentriènosti naslu- sa i èasopisa za mlade ipak su rana otkrit æe lezbijsku ljubav, ali lan Warner je škotski pisac tit æe da je iza nezgrapne hrvat- najviše što one od svojeg ivota ne iz pozicije genetski definira- mlaðe generacije, genera- ske verzije Soprana skriven ro- mogu oèekivati. Radosno troše- nih homoseksualki, nego kao re- cijski i poetièki donekle nosti jezika i knjievnosti, War- man koji prièom o pet èlanica nje šoljanovska je parola u stilu zultat slobodnoga odabira par- blizak poznatijem Irvineu Wel- ner ne ide tako daleko. U njego- zbora iz katolièke srednje škole koje njihova mladost prua ot- tnera koji individualne kvalitete shu, autoru kultnoga romana vim tekstovima junakinje ili ju- govori o nezavidnim ivotnim por sredini i vlastitoj buduænos- pojedinaène osobe pretpostavlja Trainspotting po kojem je svoje- naci tu i tamo zapale joint ili pro- šansama djevojaka iz nie klase ti. Maloljetnièke trudnoæe, sa- spolnoj pripadnosti. Meðutim, u dobno snimljen kontroverzni fi- gutaju neku sintetièku tvar, ali to škotske provincije i predstavlja mohrano majèinstvo, loši bra- tom pogledu nema ništa novoga lm o ivotu narkomana. Warner i nema nikakve ozbiljnije implika- svojevrsnu apologiju njihovim kovi i otuno siromaštvo poza- niti radikalnoga u Sopranima; Welsh se, uz još neke pisce, èesto cije na organizaciju teksta. Ako pokušajima da svoje ivote una- dina su njihovu afektiranom pomodna nesigurnost u vezi sa opisuju kao autori kemijske gene- Welsh moda i moe biti defini- toè svemu uèine sretnima. sustavu vrijednosti u kojem du- spolom i uvidi u fluidnost spol- racije, èemu je kumovao naziv ran odrednicom autora kemijske ina nogu predstavlja jedan od nih i/ili rodnih granica ukljuèuju antologije kratkih prièa u kojoj generacije, za Warnera je takvo Radosno trošenje kljuènih kriterija osobne kvali- ga u postmodernistièku paradig- su obojica bili zastupljeni te mar- što apsurdno tvrditi. Uostalom, i Soprani se dogaðaju u toku tete. mu, koja je postala opæe mjesto u ketinški genij knjievno neukih sam je Warner prilièno sumnjièav samo jednog dana kada djevojke Warenov pripovjedaè u Sopra- tolikoj mjeri da je izgubila sa- reklamnih agenata. prema toj odrednici. On u njoj odlaze na zborsko natjecanje nima nije dio pripovijedanoga mostalni znaèenjski naboj, a svr- išèitava degutantno podilaenje srednjih škola u Glasgow. Neæu- svijeta. Ostajuæi po strani, on stala se u sredstvo za prezentaci- Warner i Welsh mlaðahnoj publici; iako smo pis- doredno ponašanje i odijevanje promatra i biljei, ogranièavaju- ju u knjievnosti i umjetnosti Posve je toèno da i Warner i ci, normalni smo, idemo u disko koštat æe ih bijesa voditeljice, æi svoj zadatak na zapisivanje oduvijek prisutne ideje o ljubavi Welsh tematiziraju subkulturu i drogiramo se; zato – èitajte na- èasne sestre Kondrom zvane autentiènih iskaza junakinja i koja sve pobjeðuje. Isprva stale, vezanu uz uporabu droga. Meðu- še knjige. Kondom te izbacivanja iz škole. rasporeðivanje zabiljeenoga potom rasu, a sada i spol.
vu radu, a samouništenje je dolazilo javila nakladnièka kuæa Durieux u Sidonijom von Grasenab (ime je ra slama se pod mukama ljubomore s kreativnošæu. Bio je osnivaè ekspe- prijevodu Nenada Popoviæa. Prièa je Fassbinder preuzeo iz Fontaneova i oèaja, èas obasipajuæi Karin pogr- rimentalnoga antiteatra, filmski i ka- to o lezbijskoj ljubavi i egoizmu. romana Effi Briest). dnim rijeèima i nazivajuæi je kur- zališni reiser, glumac, producent, Petra von Kant uspješna je modna Neuspjela emancipacija vom, èas poniavajuæi se i kleèeæi je kreatorica, koja ivi u luksuznu sta- moleæi za oprost. Uz pomoæ svojih nu sa svojom asistenticom Marle- Sidonija, koja se pomirila sa i- najbliih malo pomalo se oporavlja i nom. Nakon rastave od svojega dru- votom uz svojega supruga, pred- poèinje razvijati razumijevanje pre- gog supruga upoznaje mladu, neob- stavlja lik tipiène ene i ujedno sup- Petra i Karin ma drugim ljudima. razovanu djevojku Karin Thimm, rotnost glavnom liku Petre. Osam- Drama Gorke suze Petre zaljubljuje se u nju te one zapoèinju ljena i razoèarana Petra priklanja se i Aktualno i danas strastvenu vezu. Ona Karin nudi zaljubljuje u mladu Karin, vjerojat- von Kant studija je o posao manekenke i obeæava joj blis- no u nadi da æe je ena znati voljeti i Fassbinderov jezik je jednosta- enskoj frustraciji, tavu karijeru kako bi je vezala uz se- bolje razumjeti. Nerijetko ene os- van, estok, direktan i saet. Radnja neostvarenim eljama, be. No, Karin se ne namjerava veza- tvaruju veze s drugim enama u na- se odvija brzo, nekih bitnih prijelaza neuspjeloj emancipaciji i ti za stalno, veza s Petrom ne ispu- di da æe ih ena bolje razumjeti od gotovo da i nema. Kompletan ko- njava je te ona odrava seksualne muškarca te da æe se nadopunjavati mad odigrava se u Petrinoj dnevnoj tenji za posjedovanjem odnose i s muškarcima. Na posljet- ne samo u seksualnom smislu. Petra sobi. U drugome èinu, pri drugom ku se Karin vraæa suprugu kada se otvoreno reagira na svoja razoèara- susretu Petre i Karin, one odluèuju Rainer Werner Fassbinder, Gorke on nenadano iz Australije vrati u nja i frustracije te na svoja iskustva s da æe ivjeti zajedno, a veæ u treæem suze Petre von Kant, s njemaèkoga Europu. Petra reagira histerièno, muškim svijetom, no iako pokušava preveo Nenad Popoviæ, Durieux, èinu dolazi do raspleta – prikazan je shrvana je od oèaja i bijesa. predstavljati emancipiranu enu, Zagreb, 2001. raspad njihove veze i naèin na koji Fassbinder u ovome komadu nas- upravo je njezina neuspjela emanci- Karin napušta Petru. Fassbinder zap- talom 1971. godine otvoreno progo- pacija prodire i èini bolesnom i psi- ravo uopæe ne ulazi u razradu i pri- vara o lezbijskoj ljubavi koja se poja- hièki neuravnoteenom. Napadi kaz njihova odnosa i zajednièkoga Gioia-Ana Ulrich vila kao posljedica razoèaranja u od- histerije koji slijede kada je napušta ivota, što na prvi pogled djeluje kao nosima s muškarcima. Petra von Ka- Karin, moda na prvi pogled djeluju nedostatak, no sjajan dijalog Petre i ijemac Rainer Werner Fas- nt iz svojeg je drugog braka izašla pretjerano, no to je jasan pokazatelj Karin èitatelju smjesta razjašnjava sbinder bio je jedan od naj- ogorèena s gnušanjem i prezirom kako se radi o snanoj egocentriè- plodnijih reisera svih vre- prema muškarcima. Njezina uspješ- nosti, što u ena nije rijetko. Ona pozadinu èitava njihova odnosa. mena te ujedno središnja liènost skladatelj, snimatelj, dizajner, sni- na karijera povrijedila je suprugov nije u stanju prihvatiti ljubav triju Drama Gorke suze Petre von Ka- Nove njemaèke kinematografije, ši- mio je više od èetrdeset filmova, na- ponos te je zahtijevao kompenzaciju osoba (majke, kæeri i prijateljice Si- nt studija je o enskoj frustraciji, roj publici u nas poznat po filmovi- pisao je dvanaest kazališnih djela i u seksualnosti. Razumijevanja meðu donije) koje joj pruaju podršku. neostvarenim eljama, neuspjeloj ma Brak Marije Braun i Lili Marleen postavio ih na daske (Katzelmacher, suprunicima odavna nije bilo, a ka- Veza Petre i Karin, osim što ostavlja emancipaciji i tenji za posjedova- te televizijskoj seriji Berlin-Alexan- Bremenska sloboda, Gorke suze Petre da je suprug Frank osjetio da je po- dojam veze koja je iskljuèivo teme- njem. Danas, trideset godina nakon derplatz. Fassbinder je roðen 1946., von Kant, Otpad, grad i smrt i dr.). èeo gubiti Petru, pokušao ju je zadr- ljena na seksu, zasnovana je na njegova nastanka, ovaj komad više djetinjstvo mu je bilo poprilièno Meðu kolegama bio je poznat kao ati u krevetu, èak i na silu. To je obostranoj koristi: proleterka Karin ne šokira, ne iznenaðuje, no još uvi- kaotièno; njegovi se roditelji rastaju radoholièar kojemu su seks, droge i izazvalo kulminaciju njezinih osjeæa- doèepala se manekenskoga posla i jek je vrlo aktualan i neobièno za- dok je još djeèak, otac lijeènik ga ne film predstavljali instrumente sub- ja prema muškarcima opæenito: Puš- luksuza, a Petra ju je pokušala pos- nimljiv. Gorke suze Petre von Kant prihvaæa, a on se bolesno vee za verzije, a moto mu je bio «Napraviti tala sam ga na sebe. Podnosila sam ga, jedovati, imati je samo za sebe i ob- kod nas su igrane u splitskom HNK majku. Cijeloga ivota prati ga osje- mnogo filmova, kako bi mi ivot ali èinio mi se tako prljav. ...Smrdio je, likovati je po svojoj volji – od nje u reiji Ivice Boban i u zagrebaèkom æaj napuštenosti, pubertet koji ga je postao film». Godine 1982., izmu- smrdio je na muško. Kao što smrde svi naèiniti vrstu ropkinje, buduæi da je Teatru &TD u reiji Dubravke gotovo slomio snano je utjecao na èen od alkohola i kokaina, u dobi od muškarci. Ono što me prije uzbuðiva- bila intelektualno superiornija. No, Crnojeviæ-Cariæ. Prema knjizi je njegov rad u kojemu se uvijek izno- trideset sedam godina umire od pre- lo, sad me je tjeralo na povraæanje, tje- lik Karin iznenaðuje: inteligentnija 1972. godine snimljen istoimeni fi- va pojavljuje tema emocionalnog is- velike doze droge. ralo mi je suze na oèi. S vremenom ga je i snanija nego što to èitatelj ispr- korištavanja od prijatelja i obitelji. se poèela sramiti pred ljudima, iriti- va oèekuje. Mlada ljepotica tei za lm u reiji, naravno, Rainera Werne- Iako je njegova liènost bila autodes- Lezbijska ljubav i egoizam ralo ju je kako dri cigaretu u ruci ili emotivnom i seksualnom slobo- ra Fassbindera s njegovom omilje- truktivna i ispunjena kontradikcija- Fassbinderov kazališni komad naèin na koji pije te više nije mogla dom, ona eli iskušati sve što ivot nom protagonisticom i kolegicom ma, u profesionalnome je ivotu bio Gorke suze Petre von Kant s kojim zatomiti gaðenje i odbojnost prema prua i nije u stanju podnijeti priti- Hannom Schygullom u ulozi Karin iznimno discipliniran i opsesivno je autor stekao svjetsku slavu kao vlastitu muu, što doznajemo u pr- sak i ljubomorne eskapade svoje še- Thimm te Margitom Carstensen u kreativan. Privatan ivot i umjetniè- dramatièar (iako je premijera prošla vome èinu, iz Petrina dijaloga s nje- fice i ljubavnice. Pseudoemancipira- ulozi Petre von Kant, kojoj je Fas- ko djelovanje ispreplitalo se u njego- poprilièno bezuspješno) u nas je ob- zinom dugogodišnjom prijateljicom na, egocentrièna poslovna ena Pet- sbinder i posvetio ovaj komad. III/58, 21. lipnja 2,,1 45
does he write well. Vrijednost ne- takoreæi tek nastalom kontekstu. poèetku. General u svom labirin- nulih, razorene iluzije i opusto- kog – recimo hispanoamerièkog Sam izbor Bolívara kao protago- tu, pripovijedajuæi kraj poèetka šenu zemlju kojom tumaraju na- – pisca za drugog – recimo an- nista nije za latinoamerièkoga amerièke nezavisnosti i poèetak pušteni psi. Od presudne je va- gloamerièkog – pisca lei, dakle, pisca mogao biti banalniji. kraja Simóna Bolívara, gradi se nosti što se remitizacija Bolívara na uzajamnoj napetosti tih dvaju izvodi demitologizacijom, koja modela, u semiotièkom prostoru se nudi kao jedina preostala mo- na suèeljima tih dviju vrsta tek- guænost u kontekstu nebrojenih Staro tijelo pri/povijesti stova i njima inherentnih raz- drugih više ili manje mitskih pri- noglasjâ, predvidljivosti i protur- kazâ. Bolívarovo tijelo kopni kao jeèjâ, uvlaèeæi ih neprestano je- i njegov neponovljivi povijesni Odnos knjievne O Osloboditelju su napisane to- dan u drugi. Povijesnom interesu trenutak, a on postaje onakvim vrijednosti djela Garcíje ne biografskih, hagiografskih, za ishodištima ishoda ovdje se kakvim ga stvara nova konjuktu- Márqueza i popularne apologetskih, memoarskih, mi- suprotstavlja mitska prièa o pos- ra moæi. Premda vrlo tanka, ge- predodbe o njemu totvornih, historiografskih i ro- tanku. Elementi povijesnoga netska linija afrièke krvi toliko se manesknih knjiga, on je opæe kôda, dokumentirana zbivanja i isticala u Bolívarovoj fizionomiji upravo je razmjeran razlici mjesto svih opæih mjesta June iskazi, daju se u ispremiješanom da je u mladosti bio poznat pod izmeðu toènog i u nas Amerike, koju je oslobodio i ute- kronološkom i uzroènom redos- nadimkom el zambo. No, kako je uvrijeenog izgovora meljio. Pisac koji piše preko mo- ljedu, koje u smislenu cjelinu us- rasla njegova slava, slikari su ga njegova imena ra tinte razlivenog po beskrajnim trojava struktura preuzeta iz mi- idealizirali, prali mu krv, mitizi- prostranstvima papira beznadno topetskoga kôda putovanja kao rali ga dotle da su ga nametnuli je uporan poput revolucionara samospoznaje. Povijesna se doga- javnom sjeæanju s rimskim profi- Gabriel García Márquez, General koje opisuje Bolívar: Oni koji su ðanja prokazuju kao mitski iz- lom njegovih kipova. Dok se di- u svom labirintu; sa španjolskoga sluili revoluciju, orali su more. mišljaji, a naizgled mitske odlike ljem zemlje velièa njegov lik, u prevela Anka Katušiæ-Balen; ispostavljaju se povijesnim èinje- Zagreb, Mozaik knjiga, 2000. Povratak mitu èasu ostvarenja svoga sna, nas- nicama. U tekstu romana koji se tanka samostalne June Ameri- strasnom pozornošæu usredoto- ke, Bolívar je sitan, prerano osta- Tomislav Brlek èuje na razlièite aspekte njegova rio, bolestan i nemoæan – i dos- u njegovu pisanju. Nuno je, privatnog ivota, na uglavnom lovno i metaforièki ivi mrtvac. Dunost je pisca – meðutim, istaknuti da to za knji- nezgodne ili neugodne pojedi- Ljubavnik trideset i pet ena, evne tekstove u kojima su pro- nosti fizièke egzistencije, od lju- revolucionarna dunost, dakako, ne raèunajuæi ptièice za tagonisti povijesne liènosti ne bavnih pothvata do tjelesnih sta- jednu noæ, nije ostavio potoma- ako hoæete – da piše dobro. vrijedi ništa manje nego za “iz- nja, Bolívar se samo jednom nazi- ka. Španjolskoj je preoteo car- mišljene” ljubavne prièe te da je va svojim imenom, dok se inaèe stvo pet puta veæe od Europe, a Gabriel García Márquez na pisce neke male, recimo hr- oznaèava kao Osloboditelj ili Ge- sada tim podruèjem njegova voj- vatske, knjievnosti primjenjivo neral. Opæa imenica poništava in- ska širi vatreno sjeme besmrtne oman Gabriela Garcíje – u oba smjera – kao i na knjiev- dividualnost vlastita imena, dok blenoreje. Márqueza El general en su nike koji se upisuju u neko od se istodobno uzdie na razinu Najpoznatija osoba Latinske laberinto (1989.), pojavio velikih knjievnih naslijeðâ. U nezamjenjive jedinstvenosti, u at- Amerike, èovjek koga svugdje se u hrvatskom prijevodu s više kontekstu knjievnosti, prigovo- ribute mitskoga junaka, što svaki prepoznaju, okruen lijeènicima od deset godina zakašnjenja. Ta ri meksièkog ambasadora u Beèu Literarni Bolívar Garcíje isprièan detalj èini univerzalno i nadrilijeènicima i bez savezni- bi se èinjenica mogla smatrati romanu o kojem je ovdje rijeè s Márqueza nuno je bio pisan i relevantnim. Prvi prizor romana ka, Osloboditelj se posvuda osje- normalnom i lako objasniti ne- razloga “blaæenja” lika i djela Si- neizbjeno se èita na podlozi svih prikazuje ga kako pluta na granici æa strancem, a to je gore nego smrt. dokuèivim putevima urednièko- móna Bolívara, knjievno su jed- drugih literarnih Bolívarâ, meðu ivota i smrti, vremena i vjeènos- Osobito stoga što mu ni vlastita nakladnièkim da fortuna ovoga nako irelevantni kao i oni Ger- kojima se, dakako, vanošæu istièe ti, a završna reèenica, više nego svijest ne prua olakšanje pre- kolumbijskog autora u nas nije maine Greer o “netoènom” opi- onaj kojega je – potpisujuæi deset oèit odjek posljednje reèenice Sto poznavanja, brkajuæi stvarne i inaèe iznimna: jedan je od rijet- su ljubavnog èina dvoje vremeš- tisuæa izdiktiranih pisama, brojne godina samoæe, istièe neponovlji- umišljene pobune i proslave, kih suvremenih literarno vanih, nih ljudi u romanu kojem se divi proklamacije, ustave i zakonske vost ivota koji je još dok je Ge- mjesta i datume, osobe i dogaða- a po recepciji svjetskih pisaca – Pynchon. Isto tako, djelo je za akte – stvorio sâm Bolívar. Meðu- neral bio iv pretvoren u mit i je, dok ga savjest podsjeæa na og- ako nije i jedini – kojemu je na knjievnost znaèajno po svojim tim, General u svom labirintu ne- stoga premješten izvan vremena. roman vlastiti udio u nastalom hrvatski relativno brzo preveden oblikovnim postupcima i vještini ma, za razliku od mnogih drugih Ista dvosmjerna razmjena znako- stanju. Pa ipak, nije bilo agonije kompletan opus i èiji su najpoz- njihove primjene a ne po druš- opisa Generalova ivota, namjeru va zbiva se na razini Bolívarove plodnije od njegove, kako politiè- natiji roman proèitali svi koji tu tveno vanim temama, svima ra- ispravljati legende usmene predaje svijesti, koji ne zna je li govorio u ki, tako i spisateljski, jer se pri- još uopæe nešto èitaju. Neobiè- zumljivim motivima i politièki i nepravde iskrivljenih tumaèenja, snu ili je budan buncao, kao i na povijedanje, kao i Bolívarov mit, nost te pojave neke popratne bi- korektnim aksiološkim podtek- niti prikazati povijesnu istinu. Da- razini pripovijedne strukture, ko- zarnosti èini sasvim prirodnima, stovima. U sluèaju knjievnog paèe, kolumbijski historiograf i ja preskaèe ontološke i kronološ- raða iz vlastita pepela. I to, para- pa tako – sasvim nevjerojatno – djela, revolucionaran ili reakcio- akademik Germán Arciniegas tvr- ke granice, a sve što se moe èini- doksalno, upravo stoga što, kako El amor en los tiempos de cólera naran “stav” prije se ogleda u pri- di da je namjera romana povratak ti nadrealnim, fantastièkim ili to General uporno ponavlja, nit- (1985.) imamo u èak dvama raz- povjednim nego u ideološkim mitu o Bolívaru te da je on u tom mitskim, lako se, buduæi je pripo- ko nije ništa shvatio. Oslobodi- lièitim, isto naslovljenim i više- toèkama gledišta, a upravo stoga smislu remek-djelo. Stoga je sas- vijedanje uglavnom fokalizirano telj, kojemu je Miguel de Una- manje istodobno objavljenim nad njegovim tumaèenjem ni au- vim logièno da pripovjedni preze- kroz umiruæeg Bolívara, moe muno nadjenuo ime Don Quijo- prijevodima, a naša privrena i tor nema poseban autoritet. O nt bude sam kraj Bolívarova ivo- pripisati samrtnom deliriju. Ge- te Bolívar, na svom putovanju brojna publika svoga omiljenog tim, èini se, ne baš tako oèitim ta, razdoblje iznimno u tiranski neral u svom labirintu ustrojava prema trenutku koji æe mu omo- autora i dalje zove samo i jedino uèincima teksta Jacques Derrida dokumentiranom ivotu (una vida se po naèelu da je pripovijedanje guæiti da prvi put sagleda istinu Markêz. No, moda je to manje kae: Iskustvo, strast jezika i pis- con una documentación tiránica) uvijek veæ negdje pri povijesti nailazi na knjievne odraze sebe neobièno no što se na prvi pog- ma (govorim ovdje podjednako i po odsutnosti pouzdanih, a pone- dok povijest nastaje samo kao – upravo poput bistrog viteza od led èini. Prvo stoga što je García o tijelu, udnji, kušnji) moe pro- kad i bilo kakvih, dokumenata, što realistièka ili fantastièka, dulja ili Manche u drugome dijelu Cer- Márquez pisac kojemu rok traja- imati diskurse koji su tematski romanopiscu uopæe i omoguæuje kraæa, naturalistièka ili romansi- vantesova romana. U nepregled- nja ne odreðuje pomodna amba- “reakcionarni” ili “konzervativ- da se odvai na svoj knjievni pot- rana, isprièana u prvom ili treæem noj mrei intertekstualnih veza, laa, pa ni rast ili pad dionica ni” i prenijeti na njih moæ provo- hvat. Ovdje, kao i ponegdje drug- licu – pripovijest. Isto tako, knji- od Homera i Vergilija do Conra- trendova na postmodernoj burzi kacije, transgresije ili destabiliza- dje, prilièno nemušt, prijevod koji evnost nastaje samo iz knjiev- da i Carpentiera, njegov se pos- -izama, a drugo stoga što je od- cije veæu od one takozvanih “re- autoru pripisuje knjievnu smio- nosti, ali iskljuèivo neprestanim ljednji uzdah U kurac! Kako æu nos knjievne vrijednosti djela volucionarnih” tekstova (bilo lije- nost da jedan ivot isprièam tiran- promišljanjem granice knjiev- izaæi iz ovoga labirinta? podjed- Garcíje Márqueza i popularne vih ili desnih) koji smireno napre- skom dokumentacijom potpuno je nog i neknjievnog, koja se u sva- nako odnosi na vlastiti um, na predodbe što je o njemu ima duju u neo-akademskim ili neok- suprotan onome što zahva- kom pojedinom djelu ostvaruje svijet koji je stvorio u dvadeset kako “obièan” tako, naalost, i lasièkim oblicima. la/pogovor tvrdi a roman èini. Ta- na drukèiji naèin, a svako novo godina uzaludnih ratova i na fik- “struèni” èitatelj, upravo razmje- koðer, shvatiti napomene o is- knjievno povlaèenje te granice cionalni univerzum pisma, a od- ran razlici izmeðu toènog i u nas Deklaracija nezavisnosti pravljanju nedosljednosti o koji- samo jaèa prostor knjievnoga. govor mu, kao i Don Quijoteu, uvrijeenog izgovora njegova Djelo Garcíje Márqueza jedno ma García Márquez piše u zahva- To neprestano daljnje udvajanje nudi jedino smrt. imena. Oèito je da jasno istaknu- je od arišta takozvanog “boo- li/pogovoru doslovno, pa povje- usko je vezano uz stanje s kojim Barem je s knjievnog stajališ- ti dijakritièki znakovi naprosto ma” hispanoamerièke knjiev- rovati kako se roman zasniva na se na intradijegetièkoj razini suo- ta, dakle, jasno zašto je vanije nisu nimalo uèinkovitiji od lite- nosti šezdesetih godina, progla- nepobitnim povijesnim dokazima èava Bolívar – proces koji je pok- objaviti “stari” tekst – pa makar i rarnih i fikcionalnih signala pred šenja nezavisnosti te knjievne znaèi nasjesti na retorièki trik. renuo više se ne moe zaustaviti, u okljaštrenoj verziji prijevoda samozadovoljstvom zdravog ra- tradicije od europske matice – Poljski pukovnik Napierski, na èak i ako vodi u samoponištenje i koji obiluje nezgrapnostima kao zuma, klišejima osobnih doiv- koje je, meðutim, upravo kao i primjer, kao i njegov dnevnik, što samouništenje. Reklo bi se da smo što su svakodnevni majordom ljaja te uvjetnim interpretativnim politièka nezavisnost izborena æe ga jedan granadski pjesnik – sto tako duboko posijali ideal neovis- (mayordomo de todos los días), refleksima. stopedeset godina ranije, izvede- osamdeset godina kasnije – spasiti nosti da se sada svi ti narodi nasto- vikunjin ponèo (la ruana de vicu- no prema obrascima matrice od za povijest, èista su fikcija, preuze- je osamostaliti jedan od drugoga! nya) ili kurèeva vam vaših (cara- Gabove privilegije koje se valja emancipirati. Kao i ta iz pripovijesti El último rostro jos) i daleko je od majstorskoga Gabriel García Márquez, za Osloboditelj Bolívar, ti su pisci Álvara Mutisa. Revolucionarna Posljednje putovanje stila što ga Pynchon opisuje ele- prijatelje Gabo, uz razne ne tako europski ðaci, pa nije bez razloga zadaæa dobrog pisanja ne iznevje- Na svom posljednjem putova- gantnim oksimoronima strastve- neuobièajene poèasti, poput No- Carlos Fuentes Julija Cortázara rava se ni u paratekstovima. nju, nedostian cilj kojega je, da- na kontrola i manijakalna smire- belove nagrade, uiva još neke nazvao Bolívarom hispanoame- kako, Europa, Bolívar-autor gubi nost – koji uspijeva ispripovijeda- privilegije rijetke kao i èitanost u rièkog romana, kao što ni García Labirint samoæe se u labirintu odrazâ Bolívarâ-li- ti otrcanu prièu, nego najnoviji Hrvatskoj. Jedina knjievna kri- Márquez svedeni opis Bolívara – Prema Lotmanu, pripovijest kovâ te se fizièki smanjuje i slabi sintetièki bofl, bez obzira na me- tika koju je objavio Thomas He feels he’s Bonaparte! – ne piše povijesti podreðena je vremen- razmjerno rastu i širenju svoje dijsku halabuku, nagrade i nakla- Pynchon prikaz je romana Lju- sluèajno na engleskom. Ali pro- skom i kauzalnom nizu i struk- slave. Na javi i u snu, Oslobodi- de te zašto García Márquez kao bav u doba kolere, u kojem, citi- ces individuacije ne staje na razi- turno usmjerena na isticanje kra- telj trai sebe a nalazi bivše su- autor – implicitni, naravno, koji rajuæi reèenicu ovdje iskorištenu ni opreke Europa-Amerika, pisac ja, dok su mitološki tekstovi ok- borce a sadašnje protivnike, za- je knjievnosti jedini vaan – zla- kao epigraf, piše: And – oh boy – se mora izdvojiti i u vlastitom, renuti pripovijedanju nastanka, boravljene ljubavi i udovice pogi- to poistovjeæuje s govnom. 46 III/58, 21. lipnja 2,,1.
što bi u znanosti o knjievnosti u dnevniku Vuksanoviæ opisuje ni nesporazumi. Kao u dnevniku, i èajnošæu narativnog slaganja. Ta- mnogi eljeli. Unutar tako ras- tri mjeseca boravka u Palama u u romanu Vuksanoviæ vrlo dobro ko je ovaj roman po mnogo èemu tezljivih i sloenih odnosa izme- vrijeme poèetka njihove srpske ocrtava ratni kaos, situaciju u ko- usporediv s pripovjetkama Kratki ðu korpusa tekstova, koji po do- okupacije. Našavši se iznenada – joj isplivava ljudski ološ, u kojoj izlet Antuna Šoljana i Srce tame moæ dobivaju oni najprimitivniji i Josepha Conrada, s obzirom da se najzavidniji, a princip etnièke pri- i u njima zapaaju sliène podudar- padnosti poništava sve drugo, iz- nosti, prije svega da se istodobno s meðu ostaloga postajuæi i izgovor putovanjem u nepoznata podruèja Pale – srce tame za pljaèku i susjedska obraèunava- Istre ili Afrike odvija i svojevrsno nja. Preklapanje izmeðu stvarnog putovanje u vlastitu unutrašnjost, Vuksanoviæev roman ne nakon godina ivota u tom mjes- svijeta oblikovanog u dnevniku i u skriveno podruèje nesvjesnoga. treba poistovjeæivati s tu – na neprijateljskom teritoriju, svijeta romana, biografskoga i pri- Pri tome, jasno, Konradova pri- u prilièno shizofrenoj situaciji povjednog teksta oèito je i u osta- povjetka sadri i mnoge implikaci- romantièarskim okruen ljudima od kojih se pot- lim elementima kompozicije i mo- je na kolonizatorske aktivnosti shematizmom ili puno razlikuje, Vuksanoviæ je bi- tivaciji, što potvrðuje da je vre- Europe njegova vremena i razlièi- jednoobraznom ljeio uase ratne svakodnevice – menskim udaljavanjem prièe u ro- tost kultura; Šoljanova pak ele- masovna iseljavanja prijatelja manu autor elio postiæi jaèe pre- mente halucinogenoga i aluzije na domoljubnom retorikom muslimana, zastrašivanja susjeda, poznavanje sadašnjosti i kod èita- tadašnju društvenu stvarnost. Jed- koja je posljednjih godina noæne posjete bivših kolega no- telja izazvati efekt zaèudnosti zbog naku parabolu putovanja i prom- zarazila dobar dio vinara koji su se prikljuèili sr- tog vraæanja povijesti, kruga mr- jene pejsaa koji utjeèu na psihiè- pskoj televiziji Srna, telefonske nje koji se svako toliko obnavlja. ko stanje lika nalazimo, primjeri- knjievne produkcije ovih razgovore s obitelji koja se nala- Paralelna èitanja ce, i u Travnièkoj kronici Ive An- prostora zila u opkoljenom gradu... Bila su driæa, u uznemirenosti francuskog to, kako piše, “dva svijeta na uda- Roman poèinje u svitanje, ka- poslanika koja raste usporedo s ti- Mladen Vuksanoviæ: Taksi za ljenosti od samo 15 kilometara; da se u udaljenom selu u planini me kako on sve dublje zalazi u ne- Jahorinu, Durieux, Zagreb, 2000. jedan gine, pati, plaèe; drugi pu- Èerkez sprema na posao, u mjes- poznatu Bosnu, u tu, za njega, bal- to Pale u podnoju kako bi – kansku/orijentalnu Drugost. postupno kroz prièu saznajemo Katarina Luketiæ – doèekao vlak koji svake subote Put u ne/poznato Dugoroènije dovodi skijaše i kojima on, u ne- Za razliku od navedenih djela u rvatsku knjievnu scenu dostatku pravog prijevoza, nosi romanu Taksi za Jahorinu nije ri- devedesetih, uz novu urba- govornoj definiciji èine pojedine gledano boom prtljagu do hotela na vrhu plani- jeè o putovanju u nepoznato, veæ nu prozu te biografske i nacionalne knjievnosti, ipak se bosanske ne. Ustreba li, on nosi i njih sa- upravo suprotno, o odlasku i pov- dokumentaristièke ratne zapise, razabiru i neke karakteristike ko- me, baš poput pravog taksija za ratku kuæi, o putovanju po dobro bez sumnje je obiljeila i proza jima su bosanski autori, ponaj- knjievnosti mogao Jahorinu. Toga dana, spuštajuæi poznatom prostoru zavièaja. No, bosanskohercegovaèkih autora. prije prozaici, obiljeili hrvatsku se niz planinu Èerkez nailazi na taj se zavièaj iznenada toliko pro- Rijeè je, zapravo, o svojevrsnom knjievnu scenu i unijeli odreðe- se temeljiti jedino sve èudnije prizore, razvaljene mijenio da ga glavni lik gotovo ne fenomenu koji je ostavio traga i nu ivost u donekle jednoobraz- kuæe, ugašena ognjišta, isprepada- prepoznaje i da se u njemu èak us- unutar europskoga kulturnog ne modele knjievnog oblikova- na literarnoj ne prijatelje; on sluša prièe o ne- pijeva i izgubiti. Preko noæi tim su kruga te vjerojatno po prvi put u nja domaæih pisaca s poèetka de- poznatoj, kobnoj sili koja se prostorom zavladali neki drugi suvremenoj knjievnosti s ovih vedesetih. Oni su prije svega uni- kvaliteti, uvukla na planinu, o ljudima koji ljudi, drukèiji zakoni – zakoni prostora potaknuo toliko prijevo- jeli drukèija zanatska mjerila i zanimljivosti su se preko noæi promijenili, o zlu straha i moæi; a ono poznato, blis- da, pozitivnih kritika, knjiev- vrijednosna tretiranja teksta, za- koje vreba iz do juèer bliskoga i ko i intimno postalo je nepoznato, noznanstvenih referenci, predava- tim anrovsku raznovrsnost, tekstova, poznatoga. Što dalje odmièe, pri- daleko i opasno. Èerkezov sudar nja, gostovanja..., uopæe onih ak- urnalistièku lakoæu stila, fino èa sve više dobiva na intenzitetu, sa stvarnošæu tim je strašniji, a pri- tivnosti koje na stabilnom literar- upletanje povijesno-kulturološ- stvara se sve muènija atmosfera izazovnosti kaz rata kao potpunog bezumlja nom trištu Zapada redovito pra- kih znakova unutar pripovijed- išèekivanja i sve jaèa postaje elja izrazitiji. Zapravo, takvim izokre- te otkriæa novih pisaca i novih na- nih formi i još mnogo toga. Kao èitatelja da se napetost napokon kulturološkog tanjem kao semantièkom potkom cionalnih knjievnosti. Unatoè i u kod autora koji su se ponaj- razriješi. Takvu atmosferu autor romana Vuksanoviæ uspijeva vrlo pojedinim komentarima kako bo- prije formirali u hrvatskom kul- postie hiperbolizacijom i zgus- materijala..., uopæe sugestivno opisati stanje rata, tu sanskohercegovaèki autori svoju turnom kontekstu, i suvremenu nutim nizanjem zloslutnih zna- nenormalnu, izoblièenu, perver- inozemnu popularnost prije svega bosansku produkciju u najveæoj na spletu kova, što mjestimièno prijeti i znu stvarnost u kojoj su se sve vri- trebaju zahvaliti tzv. marketingu je mjeri obiljeila ratna stvarnost urušavanjem teksta, a potom i jednosti pogubile. uasa i ratu kao atrakciji zapadnih i autobiografski diskurs, odnos- knjievnih i paljivim jeziènim balansiranjem Slika doma tako postaje jedna medija, visoka knjievna razina no višak stvarnosti i višak povijes- i psihološkom karakterizacijom bez sumnje je najveæi razlog nji- ti koji su posljednjih godina na kulturnih glavnog lika. Prièa dostie klima- od središnjih interpretacijskih hove popularnosti. Naime, poèet- ovim prostorima poništavali sva- posebnosti, slièno ks u opisivanju noæi povratka uporišta toga romana, a njezino kom devedesetih interes zapadnih ki drugi realitet, pa tako i realitet Èerkeza i dvoje putnika natrag razaranje i gotovo èudovišna tran- èitatelja za pisce s prostora bivše èistog, fikcionalnog teksta. Tako kao što se, na planinu, njihova skrivanja od sformacija naèin da se prikae rat- Jugoslavije zasigurno je veæinom æe, bez obzira na temeljnu poe- lokalnih vojski, oluje u kojoj su na stvarnost i njezine posljedice. bio potaknut izvanknjievnim tièku i interpretacijsku razlièito- primjerice, od zalutali, spaljenih sela, protjera- Premda se u tom smislu temelji na razlozima, ponajprije aktualnom st, upravo ratna pozadina, sva- nih i ubijenih ljudi... poznatoj recepturi dekonstruira- politièkom situacijom, a potom i kodnevica izmaknuta iz okvira poèetka Premda na kraju ne saznajemo nja semantièkog opsega pojedinog europskom postkolonijalnom os- normalnosti i autobiografiènost kako završava glavni lik, toènije znaka, u ovom sluèaju onoga top- jetljivosti i gladi za egzotikom ma- biti zajednièke toèke kratkih, osamdesetih kakvo stanje zatièe po povratku u line i sigurnosti doma, ljepote zavi- lih, napaæenih naroda iz kuta Eu- carverovskih proza Miljenka Jer- temeljio i svjetski svoje selo, roman ima zatvorenu, èaja, Vuksanoviæev roman ne treba rope. No, dugoroènije gledano goviæa, poetiziranih fragmenata homogenu strukturu, s obzirom poistovjeæivati s romantièarskim boom bosanske knjievnosti mo- Semezdina Mehmedinoviæa i uspjeh da je po logici drugih elemenata shematizmom ili jednoobraznom gao se temeljiti jedino na literar- Ozrena Kebe, zapisa iz pomak- teksta, kompoziciji, vremenskom domoljubnom retorikom koja je noj kvaliteti, zanimljivosti teksto- nute perspektive Nenada Veliè- latinoamerièke okviru, ritmu... prièa zapravo dov- posljednjih godina zarazila dobar va, izazovnosti kulturološkog koviæa, slojevitih i autoreferenci- ršena. Dovršena ponajprije stoga dio knjievne produkcije ovih materijala..., uopæe na spletu knji- jalnih romana Devada Karaha- knjievnosti što se paralelno sa stvarnim zbiva- prostora. Njegova vrijednost nap- evnih i kulturnih posebnosti, sana, eseja Ivana Lovrenoviæa itd. njima u jednom danu i jednoj noæi rotiv lei u naèinu na koji je ispri- slièno kao što se, primjerice, od odvija i unutarnja metamorfoza povijedana prièa, u dosljednom poèetka osamdesetih temeljio i Vraæanje povijesti ca, svira i pjeva.” Po naèinu do- glavnog lika koji, kako vrijeme oblikovanju romanesknog svijeta svjetski uspjeh latinoamerièke Ratna stvarnost i osobna pro- kumentiranja stvarnosti, kon- odmièe, sve više spoznaje istinu kao nove, izdvojene stvarnosti, knjievnosti. ivljavanja obiljeile su i dvije centraciji na detalje, izbjegavanju oko sebe. Tako u svitanje sljedeæe- stvarnosti koja ipak uspostavlja i knjige Mladena Vuksanoviæa, opæih razmatranja i, prije svega, ga dana Èerkez u potpunosti biva jasne odnose s našim realitetom. Ogranièenost nacionalnih dnevnik Pale, objavljen 1996. go- umješnosti transformiranja pro- svjestan onoga što se dogaða; on Zbog navedene tradicionalnije knjievnosti dine u Durieuxu te roman Taksi ivljenoga u literaturu, Vuksano- kao da je na svome putu – spušta- forme, zatvorene strukture, alego- Ako analiziramo utjecaj bo- za Jahorinu, objavljen krajem viæev dnevnik spada meðu naj- nju i uspinjanju po planini – pro- riènosti i perspektive glavnog lika, sanskohercegovaèkih autora na 2000. godine kod istoga izdava- dojmljivije autobiografske ratne šao kroz svojevrsnu inicijaciju, fa- Vuksanoviæev roman u kontekstu hrvatsku knjievnost, prije svega èa. Rijeè je o jedinim knjigama zapise devedesetih. zu samospoznavanja i osvještenja. novije bosanske knjievnosti èini valja reæi da se u ovom – kao uos- toga autora koji je u mirnodop- Za boravka u okupiranim Pala- Zbog te zatvorenosti, krune se prilièno izdvojenim. Naime, u talom i u nizu drugih – sluèajeva, ska, sarajevska vremena bio poz- ma, kako saznajemo iz tih zapisa, strukture, referenci unutar samog njemu nema karakteristiène frag- stroga odreðenja što spada u po- nat kao reiser i scenarist niza Vuksanoviæ piše Taksi za Jahorinu, teksta i moguænosti paralelnog èi- mentarnosti, izravnog upletanja jedinu nacionalnu knjievnost dokumentarnih filmova, meðu pa veæ vremensko podudaranje tanja/prevoðenja roman se moe autobiografskih elemenata u fikci- pokazuju sasvim neprimjerenim i kojima Oslobaðanja ðavola, fil- nastanka romana i dnevnika otva- interpretirati i kao svojevrsna ale- ju, poetiziranog jezika, proima- stvarnom ivotu knjievnosti vr- ma o razaranju Dubrovnika iz ra moguænost otkrivanja meðu- gorija. Odnosno, podudarnosti na nja znakova urbanog, sarajevskog lo dalekim. Naime, veæ iz èinje- 1992. (da bi se nakon izlaska iz sobnih analogija. Na prvoj i naj- osi vanjsko-unutarnje, realitet ivota..., koji se, pretpostavljam, nice da je veliki broj njihovih dje- ratnog okruenja nastanio na vidljivijoj, sadrajnoj razini oèita teksta-psihološka proivljavanja, oèekuju nakon èitanja Jergoviæa, la objavljen u Hrvatskoj i da se Cresu gdje je i ivio do smrti je povezanost stvarnih dogaðaja iz pejsa-emocije, putovanje-unu- Mehmedinoviæa, Velièkoviæa, He- vjerojatno najveæi bosanskoher- 1999. godine). Bez obzira na os- 1992. godine i prièe romana koja tarnje sazrijevanje... te podudar- mona i drugih pisaca. No, ta po- cegovaèki izdavaè – Durieux – novnu razliku po matrici faction i se odvija u prvim ratnim danima nost izmeðu stvarnog ivota iz sebnost nipošto ne umanjuje kva- nalazi u Zagrebu, jasno je da su ti fiction literature, dnevnik Pale i 1941. godine kada se formiraju lo- 1992. godine u okupiranim Pala- litetu ovoga romana; ona nas tek pisci integralni dio hrvatskoga roman Taksi za Jahorinu meðu- kalne vojske, poèinje s osvajanji- ma i svijeta romana kao fikcional- opominje da su èvrsta odreðenja knjievnog trišta te da granice sobno su vrlo povezani i èak je- ma planine i uopæe pod plaštom ne i od ovdje i sada uvijek odvoje- literarnih fenomena i literarnih nacionalnih knjievnosti nisu dan drugome pruaju neku vrstu velikog rata nastoje ostvariti sitni, ne stvarnosti – postaju isuviše oèi- granica nerijetko tek naša pret- èvrste i precizno odredive kao interpretacijskoga kljuèa. Naime, privatni interesi i riješiti meðusob- te da bi se pravdale iskljuèivo slu- postavka i uobrazilja. III/58, 21. lipnja 2,,1 47
Pokušavao sam doznati nešto o hr- ciznom rjeèju i elegantnom uporabom vatskom pjesništvu i o tome što se s engleskog jezika. njime trenutaèno zbiva. Pjesme su jed- Pod snijegom, Griè i brujanje nje- nostavniji, a zacijelo i kraæi put za gove ièare dozivaju mi u pamet stiho- upoznavanje zemlje nego što su to ro- ve Viktora Vide, premda je veza meðu njima tuna: pjesnikovo samoubojstvo pod vlakom u Argentini. No ti stihovi Pismo iz Zagreba melemni su, nujni: Divno je prijateljstvo dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja mani: gotovo da i nema zemlje koja ne I ne znam zašto, dok je snijeilo posjeduje barem jedan veleban roman na sjeæanje i stvari, adresa uredništva: Hebrangova 21, Zagreb In memoriam: u kojemu je saeto cijelo 19. stoljeæe, mislio sam na Osijek, koji ne poznam telefon: 4855-449, 4855-451 Hugh MacPherson ili barem jedan usmeni ep, zabiljeen i zemljanu peæ. fax: 4856-459 po prvi put upravo u to doba, a koji je To je ona stara Hrvatska e-mail: [email protected] (1953.–2001.) – uvjeravaju vas – jedini siguran naèin sa snijegom na krovu. web: www.zarez.hr da upoznate vanost njezina naroda. uredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 sati Okrenuo sam se, dakle, pjesnicima. Jedan od prijatelja kojih se Vida sje- nakladnik: Druga strana d.o.o. za nakladnika: Boris Maruna Propitkivao sam se o njima kod dra- æa u toj pjesmi je Tin Ujeviæ, koji je, re- poslovna direktorica: Nataša Polgar esne dame koja mi reèe da predaje kao bih, jedan od najveæih pjesnika Škotski glavna i odgovorna urednica: Andrea Zlatar svjetsku knjievnost. Ipak, nisam je stoljeæa. Tijekom dugih godina u Fran- pomoænice glavne urednice: Katarina Luketiæ, uspio navuæi na razgovor o suvremeni- cuskoj bez imalo je muke sastavio an- pjesnik koji Dušanka Profeta cima. Tvrdila je da se mišljenja o njima tologiju stranih pjesnika, a ostatak i- redaktor: Boris Beck je volio mijenjaju kao i mode – neprestano. vota proveo stvarajuæi blistav spoj eu- redakcijski kolegij: Sandra Antoliæ, Tomislav Brlek, Proglase tako da pojedini pjesnik obi- ropskog modernizma i tradicija s koji- Grozdana Cvitan, Dean Duda, Nataša Govediæ, Giga luje darom, a onda, tek što kupite nje- ma je rastao. U Skalpelu kaosa, knjizi Graèan, Nataša Iliæ, Agata Juniku, Pavle Kaliniæ, pjevati govu zbirku, pjesnik padne u zaborav, iz 1938., obuhvatio je sve što se doga- Branimira Lazarin, Jurica Pavièiæ, Iva Pleše, a hvalospjeve poène ubirati drugi. Sto- ðalo u Francuskoj i dotakao, reklo bi Dina Puhovski, Srðan Raheliæ, Sabina Saboloviæ, David Zagrebu ga mi, reèe, ne moe preporuèiti ni se, ama baš svakoga – i Maxa Jacoba i Šporer, Igor Štiks, Gioia-Ana Ulrich, jedno jedino ime. Roberta Desnosa i ostala poznatija Davorka Vukov Coliæ Shvativši, dakle, poruku da su ivi imena. grafièki urednik: eljko Zorica Mia Pervan pjesnici nestalna, neuhvatljiva èeljad, Ujeviæ je ljubio gostionice, a ja ono- lektura: ana Mihaljeviæ znenada, ali ne i neoèekivano, napus- povukao sam se meðu zidine staroga ga kojemu je najmilija, ili jedna od naj- tajnica redakcije: Lovorka Kozole tio nas je pisac, pjesnik i diplomat ko- grada. Srednjovjekovni se Zagreb milijih, bila gostionica imenom “Bla- priprema: Romana Petrinec ji je kratko vrijeme svoje blistave dip- prostirao na dvama susjednim breulj- to”. I drago mi je što mogu reæi da tisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20a lomatske karijere proveo u Zagrebu, zaljubio cima: jedan je imao katedralu – Kaptol “Blato” još postoji. U drugim zagre- Tiskanje ovog broja omoguæili su se u nj, a kad ga je zbog bolesti napustio, pi- – a drugi je bio svjetovno središte – da- baèkim lokalima moguænost pisanja Institut Otvoreno društvo Hrvatska sao mu pisma iz daljine. našnji Gornji ili Stari grad. O njihovim danas je opasno smanjena zbog preve- Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Roðen u Edinburghu 1953., a odgojen u meðusobnim borbama svjedoèi Krvavi like buke. U gornjogradskoj sam “Ta- most, danas ulica s trgovinama, a ujed- verni” ipak naišao na ujednaèen zvuk obitelji sveuèilišnih profesora i ljubitelja lijepe no i moja mjesna knjinica. Gornji je glazbe što me poput zvuène zavjese knjievnosti, MacPherson se odrana zarazio grad mjesto na kojemu nema mnogo obavijala osamom, pa sam pisao hrane- zanimanjem za jezike. Studirao je francuski i prometa, prepun je dvorišta, osvijet- æi tijelo crnim èajem, dok su zvuènici engleski jezik na Sveuèilištu u Yorku, 1974. je ljen plinskim svjetiljkama, a u zimskim bljuvali Stonese, od Route 66 do njiho- stupio u diplomatsku slubu te je, slubujuæi u veèerima ovijen njenom, ledenom va najnovijeg albuma. Turskoj, Portugalu, Švedskoj i Hrvatskoj omaglicom. Spustite li se prema aus- Ostanete li kod kuæe, nerijetko æete Cijene oglasnog prostora (1998.), s lakoæom svladavao nove jezike, a trougarskom, donjem dijelu grada, s moæi uivati u prijenosima baroknih 1/1 stranica 4500 kn svoju oèaranost raznolikošæu imenovanja i go- Grièa æete dobiti montmartreovski skladbi na hrvatskom Treæem progra- 1/2 stranice 2500 kn vora prenosio u vlastito pisanje. Objavljivao je pogled na grad, a skrenete li ulijevo mu, nazvanom tako – rekoše mi – po 1/4 stranice 1600 kn pripovijetke i pjesme u mnogim britanskim suoèit æete se s romantiènim pogle- negdašnjem neprealjenom BBC-jevu 1/8 stranice 900 kn knjievnim èasopisima. Dobitnik je nacionalne dom na katedralu. Njezini tornjevi, proizvodu. Medijska je sloboda jedno nagrade za knjievnost Robert Louis Stevenson dodani u vrijeme obnove u 19. stolje- od prijepornih podruèja izmeðu Eu- 1998. godine. Suoèen s neizljeèivom bolešæu, æu, naveèer su nalik na sliku onoga ro- ropske unije i hrvatske Vlade, ali kad je Hugh MacPherson napušta diplomatsku slu- mantièara nad romantièarima, arhitek- rijeè o klasici, tada vam dugovjeèni bu, odlazi iz Hrvatske 1999. i posveæuje se is- ta Carla Friedricha Schinkela – sliku Treæi program nudi kvalitetnu glazbu, kljuèivo pisanju. Smrt ga je zatekla u pisanju nazvanu “Gotièka katedrala pokraj ri- onakvu kakvu bi engleski nostalgièari PRETPLATNI LISTIÆ prvoga romana. jeke”: obrisi jedne iznutra osvijetljene za Radijom 3, u kakve i sam spadam, izrezati i poslati na adresu: Svi koji su poznavali MacPhersona u Zag- crkve na pozadini tamnomodra neba. eljeli ponovno èuti u Ujedinjenom rebu sjeæaju ga se kao vedra, duhovita èovje- Jesu li restauratori mislili na Schinkela Kraljevstvu. Ondje nam stalno ponav- ka, neizljeèiva knjigoljupca, djeèaèki zaigrana kad su risali te tornjeve? Ma što da je ljaju kako Zlatno doba radija nikada pjesnika zaljubljena u rijeèi, rjeènike, gradove izvorni oblik katedrale pritom izgubio, nije ni postojalo, dok ga u Zagrebu li- i ljude, a nadasve kao pisca i èovjeka koji se ona je danas vrlo dojmljiva, a gradu da- jepo moete èuti. U Zagreb se ono volio i znao britko šaliti – na vlastiti raèun. je praški “štih”. vratilo, ivo je i zdravo, jamèim vam. dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja Donosimo MacPhersonov tekst Pismo iz U Gornjem sam gradu jednoga da- Spustite li se u Donji grad, sva je 10000 Zagreb, Hebrangova 21 Zagreba, objavljen u londonskom The Times na našao stranicu iz školskog udbeni- prilika da æete se obreti na Jelaèiæevu Literary Supplement, 1999.godine. ka s dva ulomka prijevoda romana trgu. Kuæa u kojoj stanujem vlasništvo elim se pretplatiti na zarez: Gospoðe Dalloway, netom otpali listak je Jelaèiæevih roðaka, pa sa zamjetnim 6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn s prozora gornjogradske gimnazije: le- ponosom promatram tog junaka kako Hugh MacPherson ao je u kamenom oploèanu slivniku, sjedi na svom ukipljenom konju. Ime- 12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 kn zelenom od divljeg cvijeæa, pod bud- novan hrvatskim banom 1848., Jelaèiæ Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te otovo svaka zemlja posjeduje nim pogledom jednoga crnog maèka je ukinuo feudalizam i uèinio sve što je neki izraz kojim se stranac mo- izrazito intelektualna izgleda. Proèi- mogao za ostvarenje hrvatske autono- studenti i uèenici mogu koristiti popust: e posluiti kako bi prikrio ne- tavši taj listak koji mi je u sjeæanje doz- mije unutar Austro-Ugarske Monarhi- 6 mjeseci 85,00 kn poznavanje njezina jezika. U Švedskoj vao London, osjetih kako se ozraèja je, slueæi se vojnom silom u revolu- æete se pomoæu raznih oblika rijeèi dvaju gradova – Zagreba i Londona – cionarnim zbivanjima 1848. kao pu- 12 mjeseci 170,00 kn “hvala” moæi “profurati” kroz cijeli na trenutak posve proimlju. tovnicom za pregovore. Pod obli- Za Europu godišnja pretplata 100,00 DEM, za razgovor. U Hrvatskoj æe vas “bok” – Buduæi da je uporaba jezika ovdje njom gradskom urom sastaju se stran- ogoljela inaèica pozdrava “Idi u miru jedan od odluèujuæih dokaza rodoljub- ci, jer nama, strancima, kau da je ta- ostale kontinente 100,00 USD. Bojem” – pronijeti kroz odue ras- lja, Zagreb vrvi ulicama s imenima pisa- kav obièaj, dok se pravi Zagrepèani PODACI O NARUÈITELJU pre, razumjeli ih vi ili ne. “Bok” je iz- ca i poprsjima pjesnika. Na starograd- sastaju s onu stranu tramvajske pruge, vorno bio zagrebaèki pozdrav (i op- skom šetalištu stoluje moderni kip A. pred knjiarom “Znanje”. ime i prezime: roštaj), ali se od rata naovamo proširio G. Matoša, posjednuta na klupu i zag- “Znanje” je i nakladnièka kuæa, a ja cijelom Hrvatskom, prihvaæen kao ledana u daljinu Donjega grada. Druš- sam tjednima pokušavao upoznati To- adresa: jedna od znaèajki što jeziku daju na- tvo mu èini metalna ploèica s pouènim mislava Zajeca koji uistinu jest suvre- telefon/fax: cionalno obiljeje. navodom: “Otiði noæu na Griè i ondje meni pjesnik, dobitnik nekoliko nag- Spretna uporaba rijeèi “bok” moe æeš, kao iz nekog mistiènoga gramofo- rada. On je i autor romana o suvreme- vlastoruèni potpis: biti itekako djelotvorna. Nije ju uput- na, èuti zvuk ovoga grada, ove zemlje, nom zagrebaèkom ivotu, romana “o Uplate na iro-raèun kod Zagrebaèke banke: no dobaciti neznancu, no upotrijebite ovoga naroda”. Uistinu, svi zvukovi to- drogi, ljubavi i osamljenosti”. Naslov li je na kraju razgovora s novim pozna- ga grada uzdiu se, lebdeæi, k tome mu je Soba za razbijanje. 30101-601-741985. Kopiju uplatnice priloiti nikom, zacijelo æete mu dati utisak da mjestu: zvoncanje tramvaja što nego- Ali, nikako da uðem u trag Zajeco- listiæu i obavezno poslati na adresu redakcije. dijelite s njime neki zajednièki osjeæaj. duju zbog neopreznih šetaèa; cika dje- vim pjesmama, a prijatelji mi svejedna- Taj dojam zajedništva moæi æete, nada- ce; oproštajni zviduk budimpeštan- ko obeæavaju kako æe – veæ sljedeæi tje- lje, spojiti sa svojevrsnim iskazom poš- skoga brzog vlaka. U pjesmi Dragutina dan – stupiti u vezu s njime. tovanja, jer se oproštajni “bok”, ispred Tadijanoviæa prebiva tajnovit mrmor Pa, dobro, na jesen, moda. Do ta- kojega obièno stoji “’ajde”, promeæe u crkvenih zvona što se veæ godinama da: ‘Aj’te, bok, bok. uljudniju inaèicu ako završno “de” razlijeva s ovog mjesta. Upitah prijate- pretvorite u “te”: “ ‘aj’te bok”. lja za podrijetlo rijeèi Griè: ima li veze s Èesto sam, u brojnim svojim obi- engleskom rijeèi witch – vještica? Ne, lascima gradom, izgovarao tu krilaticu. to je tek toponim, odvrati mi on, pre- Prevela i priredila Mia Pervan