ISBN 978-953-48764-0-4

9 789534 876404 Cijena 150 kn – Novo Janjevo 1997. – 2017. Spomen na 20. obljetnicu dolaska Janjevaca u Kistanje

Nakladnik Župa Prikazanja Blažene Djevice Marije, Kistanje

Za nakladnika Don Ivan Perković

Uredničko vijeće Zvonimir Ancić, Roko Antić, mons. Nikola Dučkić, don Ivan Perković, don Josip Dučkić, Milivoj Bratinčević, Ante Nadomir Tadić - Šutra, Zoran Bošković, Sebastijan Dučkić, Paško Ivanović

Urednici Zvonimir Ancić, Roko Antić

Lektura Zvonimir Ancić, Mario Blagaić

Likovna obrada naslovnice Paško Ivanović

Prijelom Ivica Antunović

Tisak Ekograf, Kaštel Sućurac

Kistanje – Kaštela, 2019.

------CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001041718. ISBN 978-953-48764-0-4 ------Dr. sc. Josip Dukić Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu

Komunističko-partizanske likvidacije u Dalmaciji prema objavljenim popisima Narodnooslobodilačkih odbora, vojnih komandi, vojnih sudova, komitetâ Komunističke partije te OZN-e i UDB-e (1942. – 1952.) - Nepotpun popis od 2156 osoba

UDK 323.28(497.583)”1942/1952”(093) 355.40(497.583)”1942/1952”(093)

161 Kistanje - Novo Janjevo: Znanstveni skup

Sažetak Tema ovog rada su likvidacije vojnih i civilnih osoba u Dalma- ciji u razdoblju od početka 1942. pa do sredine lipnja 1952. godine koje su po naredbi Komunističke partije počinili na najbrutalnije načine pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta, Narodnooslo- bodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije. Prema sadaš- njim rezultatima istraživanja, za područje Dalmacije poimence je pobrojano 2156 osoba likvidiranih u ratu, pred kraj rata i u poraću, i to uglavnom bez sudske presude. Posljednji u nizu likvidiranih bio je Nedjeljko Piplica koji je presudom Okružnog javnog tužiteljstva Split strijeljan 20. lipnja 1952. godine. Treba naglasiti da je broj likvi- diranih nepotpun budući da nisu objavljeni popisi za kotar Metko- vić, kotar Makarsku i još neka mjesta u Dalmaciji, dok je za kotar Split objavljen samo popis 58 likvidiranih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga. U sveukupnom broju likvidiranih nisu uračunati vojnici i civili iz Dalmacije koji su pobijeni na Križnom putu, kao i brojne pojedinačne likvidacije uglavnom civilnih osoba tijekom rata. Ovaj rad temelji se isključivo na popisima koje su za vrijeme te nakon završetka rata sastavili zapovjednici partizanskih straža, čelnici Narodnooslobodilačkih odbora, vojnih komandi, vojnih sudova, komiteta Komunističke partije, kao i pripadnici OZN-e i UDB-e, a tiskani su u različitim knjigama tek nakon raspada komu- nizma, što je i omogućilo pisanje ovog rada. Likvidacije koje je po naredbi komunističke vlasti počinila Titova partizanska vojska bile su za javnost preko četiri desetljeća strogo čuvana tajna, za njih nitko nije odgovarao pred sudom, a u hrvatskoj javnosti im se ne pridaje osobita pozornost poput, primjerice, likvidacijama srpskih civila po završetku Domovinskog rata 1995. godine ili zlostavlja- njima s nekoliko smrtnih posljedica tijekom zadnjeg rata u splitskoj Lori. Ključne riječi: Drugi svjetski rat, poraće, Dalmacija, komunističko-par- tizanske likvidacije, komunistička vlast

(Ne)objavljeni popisi likvidiranih Zapovjednici partizanskih straža, čelnici Narodnooslobodilač- kih odbora, komandi, vojnih sudova, komiteta Komunističke par-

162 Dr. sc. Josip Dukić: Komunističko-partizanske likvidacije u Dalmaciji tije, kao i pripadnici OZN-e i UDB-e djelomično su popisali vojne i civilne osobe koje su u Dalmaciji u razdoblju od početka 1942. pa sve do početka srpnja 1952. godine po naredbi Komunističke partije na vrlo brutalne načine likvidirali pripadnici Narodnooslobodilač- kog pokreta, Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije (NOV i POJ) te novouspostavljena komunistička vlast. Te su popise pobjednici u ratu preko četiri desetljeća strogo čuvali i skrivali od očiju javnosti. Vjerojatno zbog tog razloga te likvidi- rane osobe nisu pribrojene popisima žrtava Drugoga svjetskog rata koji su sastavljeni po nalogu komunističke vlasti od 1944. do 1946./1947., 1950. i 1964. godine. Ipak, nakon višegodišnje šutnje te žrtve postale su predmet istraživanja Komisije za utvrđivanje rat- nih i poratnih žrtava Republike Hrvatske koja je od 1992. do 1999. prikupljala podatke o ljudskim gubitcima Hrvatske u Drugome svjetskom ratu i poraću. Pretpostaviti je da se imena većine osoba likvidiranih u Dalmaciji nalaze na popisima koji su sastavljeni u sklopu znanstveno-istraživačkog projekta Hrvatskog instituta za povijest Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću.1 Na žalost, navedeni popisi, nastali tek nakon raspada komunizma, nisu nikada u cjelini objavljeni i u znanstvenim radovima korišteni su samo djelomično. Ovaj rad temelji se na popisima koji su objavljeni u sedam knjiga i nekoliko članaka. Prvu knjigu dokumenta objavili su 2011. kao mrežno izdanje Blanka Matković i Ivan Pažanin, a nosi naslov Zločini i teror u Dalmaciji 1943.-1948. počinjeni od pripadnika NOV, JA, OZN-e i UDBE-e. Dokumenti.2 Potom je u istoj godini slijedila objava knjige dokumenata koji se odnose također na Dalmaciju, a koju su za tisak priredili Mate Rupić i Vladimir Geiger. Knjiga nosi naslov Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Dalmacija.3 Treću knjigu dokumenata, naslovljenu Split i Srednja Dalmacija u dokumentima OZN-e i UDB-e (1944. – 1962.). Likvidacije i zarobljenički logori, priredila je za tisak Blanka Matković,

1 Josip KOLANOVIĆ, Milan POJIĆ, Popis žrtava Drugoga svjetskog rata, poraća i Domovin- skog rata. Rezultati i perspektive, u: Nada KISIĆ KOLANOVIĆ, Mario JAREB, Katarina SPEHNJAK (ur.), 1945. – razdjelnica hrvatske povijesti, Zagreb, 2006., str. 463-473. 2 Knjiga je objavljena u Zagrebu 2011., a može se preuzeti na internet adresi: htt p://www. scribd.com/doc/56938053/Zlocini-i-Teror-u-Dalmaciji-1943-1948 (pristup 25.10.2017.). 3 Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavon- ski Brod – Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Zagreb, 2011. 163 Kistanje - Novo Janjevo: Znanstveni skup a objavljena je početkom ljeta 2017. godine.4 Ista autorica priredila je najnoviju knjigu dokumenata koji se odnose na Imotsku krajinu, a nosi naslov Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.). Likvidacije i progoni. Knjiga je objavljena u listo- padu 2017. godine.5 O zločinu u triljskom kraju u kojem su par- tizani krajem svibnja i početkom lipnja 1944. likvidirali najmanje 138 zarobljenih domobrana te nekoliko ustaša i civilnih osoba prvi je u pisanom obliku progovorio Ivan Kozlica u knjigama Krvava Cetina. Masovni pokolji u cetinskome kraju i Poljicima u Drugome svjet- skom ratu6 i Markovića jama. Partizanski zločin u Aržanu i Podima.7 O partizanskim likvidacijama na području Cetinske krajine pisao je i Stjepan Marković u knjizi Cetinska krajina u NDH.8 Blanka Matković objavila je znanstveni rad, naslovljen Zločini bataljuna “Josip Jurčević” u Vrgorcu 15. lipnja 1942., u kojem detaljno opisuje partizansku likvidaciju preko trideset Vrgorčana 15. lipnja 1942. godine.9 O poslijeratnim brutalnim likvidacijama koje su u oslobođenoj Sinjskoj krajini trajale sve do siječnja 1947., a bile su prikrivene od komunističkih vlastodržaca, svjedoči dopis koji je splitski biskup Kvirin Klement Bonefačić uputio 10. veljače 1947. Komisiji za vjerske poslove NR Hrvatske. Biskup je svojim dopi- som predstavnike vlasti upoznao s dvanaest brutalnih ubojstava na području Sinjske krajine. Dopis je biskup završio riječima: “Sva ova brojna i grozna ubojstva dogodila su se u kratko vrijeme, u najbližoj okolici Sinja, pred očima Kotarskog N.O-a kada ljudi s Kotara često održavaju zborove, za mrkle noći, i uvijek od nepoznatih napadača. Ali svijet ipak znade i govori, koji bi mogli biti ti junaci noći, jer obično se čuje, da nisu daleko od mjesta zločina.”10

4 Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat”, Zagreb – Kulturno društvo Trilj, Trilj. 5 Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat”, Zagreb. 6 Hrvatski centar za ratne žrtve i dr., Zagreb, 2012., str. 217-225. 7 Kulturno Društvo Trilj – Hrvatski centar za ratne žrtve, Zagreb, 2014. 8 Despot infi nitus, Zagreb, 2016. 9 Usp. htt p://croatiarediviva.com/tag/blanka-matkovic/page/11/ (pristup 25.10.2017.). Rad je prethodno objavljen 2011. u časopisu Politički zatvorenik, br. 234-237. 10 Miroslav AKMADŽA, Crkva i Država. Dopisba i razgovori između predstavnika Katoličke crkve i državne vlasti u Jugoslaviji, Svezak I. 1945.– 1952., Zagreb, Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”, Zagreb – Hrvatski institut za povijest – Podruž- nica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, 2008., str. 119-121. Objav- ljeno i u Mile VIDOVIĆ, Kvirin Klement Bonefačić biskup splitski i makarski za vrijeme komunističkog režima 1944 .– 1954., Crkva u svijetu, Split – Ogranak Matice hrvatske Metković, Split – Metković, 2015., str. 249-253. 164 Dr. sc. Josip Dukić: Komunističko-partizanske likvidacije u Dalmaciji

Budući da o temi partizanskih likvidacija postoji relativno brojna literatura nastala u posljednjih 27 godina, čitateljima u ovoj prigodi valja skrenuti pozornost na Zbornik radova Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine, objavljen 2013. godine, u kojemu se nalazi obilna bibliografi ja u kojoj se opisuju partizanske ratne i poslijeratne likvidacije u Hrvatskoj, ali i u Bosni i Hercegovini.11

Pozivi Komunističke partije i OZN-e za sastavljanje “Crnih knjiga” Masovne likvidacije vojnih i civilnih osoba pomno su planirane i nikako nisu, kako to pojedini istraživači tvrde, “ispadi pobjednika željnih osvete”.12 O naredbama za sastavljanjem “Crnih knjiga” narodnih neprijatelja postoje brojna svjedočanstva. Za ovu prigodu izdvajam samo nekoliko dokumenata. U prvom primjeru, Kotar- ski komitet KP Hrvatske za Makarsku zahtijeva 13. svibnja 1944. od Općinskog komiteta KP Hrvatske za Gradac sastavljanje ‘Crne knjige’ ratnih zločinaca. U tekstu stoji zapisano: “Sve nam govori da se nalazimo pred skorim svršetkom rata, da bi svi ratni zločinci mogli dobiti zasluženu kaznu, za zločine koje su počinili nad našim narodom. Potrebno je da se naprave ‘Crne knjige’ u koje će biti upisani najdalje do konca ovoga mje- seca. Odmah pristupite prikupljanju potrebitih podataka, da se s ovim ne bi zakasnilo jer vaše zakašnjenje je isto i naše zakašnjenje. Treba da se naznači tačno svaki dan u koji je zločin izvršen, tko ga je izvršio i gdje. Kod opisivanja zločina okupatora treba naznačiti kojoj je vojnoj jedinici dotični pripadao, da ga se može tražiti pos- lije svršetka rata, da ne bi koji zločinac ostao nekažnjen. Od naših podataka zavisiti će da li će svaki tko je počinio nad narodom bilo kakav zločin dobiti zasluženu kaznu. Drugovi ovo shvatite najozbiljnije u koliko se ne izvrši ovaj zada- tak koji se pred vas postavlja nikakvo pravdanje i izvinjavanje neće se uzeti u obzir već će se postupiti najstrožije za svaki neizvršeni

11 Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa održanog u Zagrebu 24. i 25. travnja 2012., Mile BOGOVIĆ, Josip DUKIĆ, Jure KRIŠTO, Mate RUPIĆ, Miljenko STOJIĆ (ur.), Zagreb, Glas Koncila, 2013. 12 Bleiburg i Križni put 1945., Krešimir PIŠKULIĆ (ur.), Savez antifašističkih boraca i anti- fašista Republike Hrvatske i dr., Zagreb, 2007. 165 Kistanje - Novo Janjevo: Znanstveni skup zadatak.”13 Općinski komitet KP Hrvatske Gradac odgovorio je na dopis Kotarskog komiteta KP Hrvatske Makarska 17. srpnja 1944. i poslao im “Crnu knjigu” s popisom 99 osoba.14 Kotarski NOO za Makarsku zatražio je od Općinskog NOO-a Makarska 12. srpnja 1944. da hitno, do 30. srpnja, dostavi “knjigu narodnih neprijatelja /Crnu knjigu/”, uz napomenu da “se rok ne promaši, jer viši forumi od nas traže to”. U tekstu je razjašnjeno da bi ta knjiga trebala sadržavati sljedeće: “1. Redni broj, 2. Prezime, ime, očevo ime i eventualni nadimak, 3. godinu rodjenja, 4. mje- sto rodjenja, 5. zanimanje, 6. kojoj je neprijateljskoj jedinici služio odnosno pripadao, 7. podatci protunarodnog rada, svjedoci, 8. da li je kažnjavan od koga i na koji način i 9. opaske.” Dopis su potpisali predsjednik NOO za Makarsku, čiji je potpis nečitak, te tajnik Ivan Goljević.15 O ‘Crnim knjigama’ za Imotski sačuvano je svjedočanstvo Upravnog odjela Okružnog NOO-a biokovsko-neretvanskog koje je dostavljeno 17. kolovoza 1944. Kotarskom NOO-u Imotski, a u kojem je zapisano: “Pošto se u našem arhivu nalaze crne knjige iz vaše tri općine, a pošto prema upustvima one nama nisu potrebne, već ih moraju da imaju vaši gradski, općinski i kotarski NOO-i, dostavljamo ih vama, a sa njima se može poslužiti vrlo dobro pri sastavljanju knjige narodnih neprijatelja, u vezi čega ste dobili opširna upustva. Nastojte što prije ispuniti podatke koji su, pred vas postavljeni, naročito po pitanjima narodnih neprijatelja.”16 O lakoći donošenja smrtnih presuda od strane Komunističke par- tije govori se u jednom dopisu Komande mjesta Kistanje na temelju kojeg je OZN-a XIX. divizije NOV Jugoslavije naredila 5. studenog 1944. OZN-i šibenskog područja koje bi od uhićenih osoba trebalo likvidirati. Na popisu su navedeni: Aćim Damjanić iz Velike Glave, komandir I. čete četničkog bataljona, Jovo Zjelić iz Velike Glave,

13 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji 1943. – 1948. počinjeni od pripadnika NOV, JA, OZN-e i UDBE-e. Dokumenti, Zagreb, 2011., mrežno izdanje, str. 283, br. 83. 14 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 311- 312, br. 101. 15 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 308- 309, br. 98. 16 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 328- 329, br. 109. 166 Dr. sc. Josip Dukić: Komunističko-partizanske likvidacije u Dalmaciji

“poznat bandit (…), u četnicima od osnutka”, te Milan Jolić, Mladen Ardalić i Mirko Mandić iz Đevrska i Božo Vojnović. Za posljednju četvoricu stoji da su “dezertirali iz XIV brigade na stranu neprijate- lja. U četnicima su radili zvijerstva. Ardalić je ubio jednoga našega simpatizera u vinogradu /Džajića/. Takodjer Jolić se isticao u zvijer- stvima, kao i ova ostala dvojica”.17

Likvidacije tijekom rata - neistražena tema Prema sadašnjim rezultatima istraživanja, a na temelju gore navedenih izvora utvrđeno je da su prvu likvidaciju za vrijeme rata izvršili u Šibeniku aktivisti Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP), partizani. Oni su početkom 1942. “kratkim postupkom” likvidirali udovicu Milku Pekas pok. Mate, rođenu 1893. u Šibeniku, po zani- manju domaćicu, “zbog špijunaže u korist okupatora – Talijana”.18 S. Marković na temelju ratnih izvješća opisuje likvidacije trojice civila iz Cetinske krajine, Marka Pupića Bakrača i Ante Samardžića iz Otoka te Stanka Samardžića iz Graba. Oni su od partizana odve- deni 30. siječnja 1942. i brutalno likvidirani.19 Slične likvidacije akti- visti NOP-a činili su i poslije, a kako je rat odmicao, njihov broj se povećavao. Koliko su Komunistička partija i NOP bili odlučni u svojima nakanama, čišćenju zemlje od svojih ratnih suparnika i preuzi- manju vlasti, vidljivo je iz likvidacije preko trideset Vrgorčana 15. lipnja 1942. godine. Tog datuma partizani su na petnaest sati zau- zeli Vrgorac, opljačkali i ubili Vrgorčane. Tim žrtvama podignut je 1942. na mjestu likvidacije spomenik koji je po ulasku partizana u Vrgorac u listopadu 1944. srušen. Štoviše, inicijativom vrgorskih komunista 1972. godine 15. lipnja proglašen je “Danom Vrgorske komune” te je kao takav slavljen sve do 1990. godine.20 Pripadnici partizanske straže Vještić gora, kojom je zapovijedao politički komesar Milić (Maksimilijan – Maks Baće), hladnokrvno

17 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 645- 646, br. 254. 18 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 723, br. 278. 19 S. MARKOVIĆ, Cetinska krajina u NDH, str. 87-89. 20 B. MATKOVIĆ, Zločini bataljuna “Josip Jurčević” u Vrgorcu 15. lipnja 1942. Preuzeto s: htt p://croatiarediviva.com/tag/blanka-matkovic/page/11/ (pristup 25.10.2017.). 167 Kistanje - Novo Janjevo: Znanstveni skup su u planini Kamešnici 23. prosinca 1942. ubili dvojicu seljaka iz Košuta kod Trilja, Marka i Ivana Odrljina. Komandir straže bio je I(van) Perković koji je izvršio nalog političkog komesara. Presuda “druga Milića” dvojici seljaka glasi: “Danas smo po naređenju druga Milića streljali seljake iz Košuta i to: Glavara sela Odrl(j)in Marka i Odrl(j)in Ivana, koji su sprovedeni od straže Kamešnica a optuženi da su špijuni te da su imali veze sa Talijanima i Ustašama. Toliko do znanja.”21 Svojevrsna najava tragedije koja je zahvatila hrvatski narod pred kraj rata, ali i one poslijeratne, dogodila se u triljskom kraju kra- jem svibnja i početkom lipnja 1944. godine. Prema istraživanju I. Kozlice, tada su partizani zarobili na Aržanu te na putu do Poda pored Graba likvidirali najmanje 138 zarobljenih domobrana, ustaša i nekoliko civila, od čega su 102 osobe ubili iz neposredne blizine i bacili u jamu na Podima, duboku oko 55 metara. Kosti su izvađene iz jame u rujnu 1993. godine te prenesene i “skladištene” u Kliničku bolnicu Firule u Splitu, odakle su 2001. odnesene i na dostojan način pokopane u zajedničku grobnicu u Dobranjama, naselju u općini Cista Provo. I. Kozlica je utvrdio da su likvidirane osobe potjecale iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Broj ubijenih je kako slijedi: Imotski 64, Tomislavgrad 26, Ljubuški 23, Grude 9, Trilj 6, Posušje 4, Vrgorac 2, Ravno 2, Nerežišća 1, Donji Vakuf 1. Prema mišljenju samog autora, broj stradalih bi mogao biti i nešto veći.22 Broj osoba u Dalmaciji likvidiranih od Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije nakon pada Italije 8. rujna 1943., kao i vojnih i civilnih osoba pobijenih nakon 8. svibnja 1945. godine, zasebna je i još uvijek neistražena tema što bi svakako tre- balo biti u središtu nekih budućih znanstvenih istraživanja.

“U duhu te direktive od Dubrovnika - Knina pa do Zadra likvidiran je stanovit broj ljudi…” Brojni dokumenti potvrđuju da se likvidacije pred kraj i po zavr- šetku rata uglavnom izvršavale bez sudske presude. Potvrdu o tome

21 I. KOZLICA, Košućani likvidirani pred Božić 1942., u: Triljski most, Trilj, 2010., god. V, br. 5, str. 86. 22 I. KOZLICA, Krvava Cetina, str. 217-225, te cijela knjiga Markovića jama. 168 Dr. sc. Josip Dukić: Komunističko-partizanske likvidacije u Dalmaciji nalazimo u izvješću OZN-e za oblast VIII. korpusa NOVJ OZN-i za Hrvatsku, datiranom 1. kolovoza 1944., u kojem se opisuje stanje u IX. i XX. diviziji i Srednjodalmatinskoj grupi odreda NOVJ: “Na sektoru Mosora, gdje operišu jedinice Mosorskog odreda streljano je u posljednje vrijeme više ljudi, za koje se je imalo podatke da saradjuju sa okupatorom i narodnim neprijateljima, ali streljanja su izvršena bez ikakova sudjenja od strane naših vojnih sudova.”23 O apsurdnosti “komesarskih preporuka” za likvidacije pojedinih osoba snažno svjedočanstvo pruža nam dopis Kotarskog komiteta KP Hrvatske Sinj upućen Vojnom sudu oblasti VIII. korpusa NOVJ pri Komandi cetinskog područja. Dopis je datiran u Sinju 9. kolo- voza 1944. godine, a u njemu piše: “U vezi vašeg dopisa br. 10/44, od 1.VIII-1944, javljamo vam slijedeće: Jukić Mate iz Otoka nikada nije bio uz naš pokret, ima 2 sina u ustašama, 1 brata u žandarima, njega se može likvidirati mi nebi ništa izgubili politički čak narod u Otoku misli da je već streljan i nitko nepostavlja pitanje u vezi njega, čak bi politički dobili njegovim likvidiranjem!”24 Tragikomično stanje po završetku rata detaljno je opisao Drago Desput, član Sudskog odsjeka Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske. Svoje dopis uputio je Centralnom komitetu Komunističke partije Hrvatske 17. siječnja 1945. i u njemu je priznao da je u Dalmaciji pri likvidacijama učinjeno “krupnih pogrešaka”, tj. da partizani likvi- dacije izvršavaju bez suda, da se presude “izrađuju” nakon likvi- dacija te da se na teren šalje nedužne osobe “da ih se u jedinici na zgodan način likvidira”. Iz Izvješća izdvajam sljedeće: “U duhu te direktive od Dubrovnika – Knina pa do Zadra likvi- diran je stanovit broj ljudi. Od likvidiranih jedan su dio domaći ljudi, a jedan dio zarobljenici naši državljani, koji su bili u zaroblje- ničkim logorima. Za jedan dio od likvidiranih zatraženo je od naših vojnih sudova da se izrade presude u svrhu objavljivanja, što je i učinjeno. Kod sprovodjenja navedene direktive sa strane drugova, koji su je sprovodili, učinjeno je krupnih pogrešaka.

23 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 327, br. 108; M. RUPIĆ, V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistička represija, str. 132, br. 35. 24 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 327, br. 108; M. RUPIĆ, V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistička represija, str. 135, br. 38. 169 Kistanje - Novo Janjevo: Znanstveni skup

Prvo, sve je radjeno vrlo nekonspirativno. Tako su na primjer iz zatvora i zarobljeničkog logora u Splitu odvodjeni zatvorenici i zarobljenici u kamionima u grupama različitog broja sa izjavom, da idu u vojsku. Razumije se, da je to bilo vrlo providno i neuvjerljivo, jer nitko ne može vjerovati da će se zatvorenici i zarobljenici ravno iz zatvora ili zarobljeničkog logora voziti u kamionima u jedinice, dok naši borci idu pješice, a s druge strane, kad su porodice likvi- diranih počele obilaziti naše jedinice tražeći svoje članove i razumje se nisu ih mogli pronaći, brzo im je postalo jasno što se je s njima desilo. Vrativši se svojim kućama, razumije se da o tome nisu šutile, nego na veliko pripovjedale. Drugo, kod sprovodjenja te mjere upotrebljavani su ljudi nedo- voljno ozbiljni, što dovoljno dokazuje priloženi prilog komandanta zarobljeničkog logora u Splitu druga Milate, u kojem je iznio uz službeni pečat logora i svoj potpis, tačan broj lica, koji su iz logora odvedeni i jačinu pojedinih grupa, uz usmeni komentar, da su ta lica odvedena u podrum neke zgrade gdje su postreljana. (…) Četvrto, kod sprovodjenja te mjere drugovi koji su je sprovodili bili su vrlo površni. Kao primjer navodimo slučaj koji se je desio u Dubrovniku, gdje je u oglasu osudjenih na smrt bio naveden i jedan gradjanin Dubrovnika, koji se je u tom momentu nalazio na slobodi i u oglasu među strijeljanima čitao svoje ime i prezime; – ili slučaj u Splitu gdje se još i danas nalazi u sudskom zatvoru jedan gradjanin Splita, koji je bio odredjen za strijeljanje i neposredno prije odvo- đenja na strijeljanje nekim slučajem dospio je u sudski zatvor. Kod OZN-e je zaveden u popisu likvidiranih. (…) Osim toga medju likvidiranim ima i takovih, koji se nikako nisu smjeli likvidirati unutar četri zida. Njih je trebalo najprije raskrin- kati medju narodom, izvesti na javno sudjenje i onda suditi. Kao primjer navodim slučaj sa 20 popova u Dubrovniku. (…) Pod kraj studenoga mjeseca prošle godine organima odsjeka za zaštitu naroda izdata je nova direktiva po kojoj oni više nemaju ovlaštenje da vrše likvidaciju bez suda, osim naročitih izuzetaka. Usprkos toga na nekim sektorima organi OZN-e nisu se te direk- tive pridržavali. Navodim slučaj u Sinju, gdje je tamošnja OZN-a u momentu svog rasformiranja likvidirala, koliko je poznato, 6 ljudi iz Sinja i okolice, a da za to nije postojao nikakav razlog. (…)

170 Dr. sc. Josip Dukić: Komunističko-partizanske likvidacije u Dalmaciji

U Biokovskom području je takodjer OZN-a likvidirala oko 20-25 osoba nakon primitka nove direktive, a bez ikakvih posebnih razloga. Nadalje na našoj konferenciji svih predsjednika sudskih vijeća i sudskih organa izvjestio me je istražitelj vijeća kod biokovskog područja da tamošnji opunomoćenik OZN-e sadistički muči ljude, a onda traži od suda da se isti moraju osuditi bez obzira da li im se krivnja ustanovi ili ne, jer bi bilo vrlo nezgodno da ih se pusti na slobodu nakon što su tako istučeni. Kao primjer naveo mi je slučaj dviju žena, seljakinja, koje je isti organ OZN-e najprije strahovito istukao, a onda im nije dao vode za piti tako, da su bile prisiljene piti svoju vlastitu mokraću; - ili slučaj iz splitskog područja, odno- sno sudskog vijeća u čiji su zatvor dopraćene dvije žene iz komande mjesta Kaštela gdje su bile zlostavljane – palili su im noge itd. - a za koje se u toku postupka ustanovilo, da nisu gotovo ništa krive i trebaće ih osloboditi. Na završetku navodim izjavu opunomoćenika OZN-e XIX divizije, koji mi je kazao da mu opunomoćenik OZN-e zadarskog područja šalje u jedinicu ljude s napomenom da ih se u jedinici na zgodan način likvidira, jer da je nemoguće izvesti ih pred narodni sud pošto ga sud ne bi osudio na smrt.”25

Dokazi o likvidacijama uglavnom bez suda najmanje 2156 osoba (1942.-1952.) Kako je već rečeno, popisi likvidiranih osoba sastavljeni su manjim dijelom za vrijeme, a većim dijelom pred kraj i nakon samog rata. Izvještaj o likvidaciji dviju osoba iz Košuta koji su sastavili zapovjednici partizanske straže krajem 1942. u Kamešnici najočitiji je primjer nadzora partizanskog pokreta od strane Komunističke partije. Manji dio popisâ sastavili su čelnici Narodnooslobodilačkih odbora, vojnih komandi, vojnih sudova, raznih komiteta Komuni- stičke partije, kao i pripadnici OZN-e i UDB-e. Iz 1944. godine saču-

25 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 83-88, br. 6; M. RUPIĆ, V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistička represija, str. 288- 293, br. 96. Izvješće je prvi put objavljeno 2009. godine. Vidi: Z. DIZDAR, V. GEIGER, M. POJIĆ, M. RUPIĆ (prir.), Partizanska i komunistička represija u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti, Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, Zagreb, 2009., str. 56-61, br. 10. 171 Kistanje - Novo Janjevo: Znanstveni skup vano je pet dokumenata, iz 1945. četiri, iz 1947. jedan, iz 1948. osam, iz 1949. jedan te iz 1952. jedan. Sačuvana su i tri, po svemu sudeći, poslijeratna, nedatirana popisa 84 likvidiranih Imoćana. Vrlo vri- jedni dokumenti o pojedinačnim likvidacijama 144 osobe u 1943., 1944. i 1945. nalaze se u knjizi dokumenata B. Matković i I. Paža- nina Zločini i teror u Dalmaciji.26 U dopisu Kotarskog NOO Vis upućenom Općinskom NOO Vis 7. srpnja 1944. nalazi se “Spisak likvidiranih narodnih neprijatelja na području Opć. N.O.O. – Vis”. U spisku je navedeno dvadeset osoba od kojih je njih devet optuženo za suradnju sa ustašama, pet za suradnju s četnicima te šest za suradnju s Talijanima.27 Vojni sud oblasti VIII. korpusa NOVJ Vijeće kod komande zadarskog podru- čja donio je 10. studenog 1944. presudu kojom se 29 osoba “kao ratne zločince i narodne neprijatelje” osuđuje na kaznu smrti stri- jeljanjem i oduzimanje imovine.28 OZN-a Splitskog područja dosta- vila je 15. studenog 1944. OZN-i za oblast VIII. korpusa OZN-e za Hrvatsku popis 58 likvidiranih ustaša, koji su se nalazili u logoru

26 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje. Za likvidacije od lipnja do kraja prosinca 1943. (22 osobe), vidi dokumente: str. 251- 252, br. 63 (1 osoba), str. 183-185, br. 32 (1 osoba), str. 185-187, br. 33 (1 osoba), str. 187, br. 34 (17 osoba), str. 263-264, br. 71 (2 osobe). Za likvidacije u 1944. (77 osoba), vidi dokumente: str. 266-267, br. 73 (7 osoba), str. 192-193, br. 36 (19 osoba), str. 275-277, br. 78 (4 osobe), str. 279-280, br. 80 (1 osoba), str. 196-197, br. 39 (4 osobe), str. 280-281, br. 81 (5 osoba), str. 193-194, br. 37 (2 osobe), str. 285-286, br. 85 (1 osoba), str. 286-287, br. 86 (1 osoba), str. 296-298, br. 91 (4 osobe), str. 302-303, br. 94 (1 osoba), str. 310-311, br. 100 (2 osobe), str. 313-314, br. 103 (2 osobe), str. 636, br. 250 (1 osoba), str. 334, br. 113 (2 osobe), str. 643, br. 252 (1 osoba), str. 342, br. 119 (15 osoba), str. 347-348, br. 124 (1 osoba), str. 219-220, br. 51 (2 osobe), str. 624, br. 241 (1 osoba), str. 363-364, br. 134 (1 osoba). Za likvidacije u 1945. (44 osobe), vidi dokumente: str. 81-83, br. 5 (1 osoba), str. 792- 793, br. 291 (1 osoba), str. 794-795, br. 292 (1 osoba), str. 796-797, br. 293 (1 osoba), str. 412, br. 159 (6 osoba) - za ovih šest osoba vidi još: str 455-456, br. 171 i str. 537, br. 217; str. 799-800, br. 295 (1 osoba), str. 800-801, br. 296 (1 osoba), str. 802-803, br. 297 (1 osoba), str. 803-804, br. 298 (1 osoba), str. 804-805, br. 299 (1 osoba), str. 805-806, br. 300 (1 osoba), str. 806-807, br. 301 (1 osoba), str. 808, br. 302 (1 osoba), str. 809, br. 303 (1 osoba), str. 810-811, br. 304 (11 osoba), str. 811-812, br. 305 (1 osoba), str. 812-813, br. 306 (1 osoba), str. 813-814, br. 307 (1 osoba), str. 815, br. 308 (1 osoba), str. 816-817, br. 309 (1 osoba), str. 231-232, br. 57 (1 osoba), str. 645, br. 254 (6 osoba), str. 827-828, br. 320 (1 osoba), str. 828-829, br. 321 (1 osoba). Za osobu strijeljanu u 1946., vidi: str. 625, br. 242. 27 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 306- 308, br. 97. 28 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 772- 773, br. 286. 172 Dr. sc. Josip Dukić: Komunističko-partizanske likvidacije u Dalmaciji

Gripe, “da bi imali točan uvid za njihov protunarodni rad i radi čega su strijeljani”.29 Vojni sud VIII. korpusne vojne oblasti vijeća kod komande Biokovsko-neretvanskog područja donio je 24. stu- denoga 1944. presudu protiv šest osoba, od kojih su četiri bile iz Vinjana, jedna iz Dusine i don Paško Bilić iz Trogira. Sve osobe osuđene su na kaznu strijeljanjem.30 Isti sud donio je krajem 1944. smrtnu presudu za 12 osoba iz Imotske krajine.31 Kotarski NO Drniš dostavio je 8. rujna 1945. dopis Kotarskom narodnom sudu u Drniš. Dopis su potpisali pročelnik J. Mudrinić i predsjednik P. Skelin, a uz njega je priložen popis “likvidiranih narodnih neprijatelja za vrijeme okupacije na oslobodjenom i polu- oslobodjenom teritoriju za koje nisu izrečene presude po vojnim ili civilnim sudovima za likvidaciju i konfi skaciju imovine”. Na popisu likvidiranih, koji je datiran 18. kolovoza 1945., navedene su 162 osobe.32 OZN-a Kninskog područja uputila je 2. listopada 1945. dopis OZN-i za Oblast VIII. korpusa s podatcima o broju zarobl- jenih, strijeljanih, osuđenih i oslobođenih osoba. Od 545 zaroblje- nih 188 je strijeljano, od čega 74 ustaše, 44 četnika, 43 špijuna i 27 “pomagača okupatora”.33 Opunomoćstvo OZN-e za kotar Vrgorac poslalo je 27. listopada 1945. Okružnom Odjeljenju zaštite naroda Biokovo-Neretva popis 56 osoba s vrgoračkog područja koje su likvidirane “bez osude vojnog suda”.34 Kotarski NO Hvar dostavio je u prosincu 1945. Kotarskom narodnom sudu u Hvaru popis 98 “ratnih zločinaca i narodnih neprijatelja”, uz navod da ih je 47 likvi- dirano. Dopis je potpisan od predsjednika čiji je potpis nečitak i od pročelnika Dušana Marića.35

29 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 351- 356, br. 127, br. 128. 30 B. MATKOVIĆ (prir.), Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije, str. 571-574, br. 84. 31 B. MATKOVIĆ (prir.), Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije, str. 565-570, br. 83. 32 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 695- 701, br. 272. 33 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 702- 703, br. 273. 34 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 520- 522, br. 206. 35 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 546- 556, br. 219. 173 Kistanje - Novo Janjevo: Znanstveni skup

Divizijski vojni sud u Kninu donio je 30. ožujka 1947.“U ime naroda” smrtnu presudu Luki Galovu iz Vidonja kod Metkovića te Mariji Šuto, Anti Olujiću i Ani Šuto koji su bili iz Imotske krajine. Presudu su potpisali predsjedatelj, kapetan Mihajlo Jenjić i zapisni- čar Josip Perović.36 Najviše popisa likvidiranih, njih osam, sastavljeno je 1948. godine. Opunomoćstvo UDB-e za kotar Dubrovnik poslalo je u travnju 1948. Odjeljenju UDB-e za Dalmaciju – IV. odsjek u Splitu popis “strelja- nih narodnih neprijatelja” na području kotara Dubrovnik nakon što su Dubrovnik zauzele postrojbe NOV i PO Jugoslavije. Na popisu se nalazi 107 osoba.37 Opunomoćstvo UDB-e za kotar Makarska dosta- vilo je 13. travnja 1948. Odjeljenju UDB-e za Dalmaciju - IV. odsjek u Splitu popis deset likvidiranih osoba na području kotara Makarska nakon što su Makarsku zauzele postrojbe NOV i PO Jugoslavije. Dopis je potpisao opunomoćenik UDB-e za kotar Makarska Jerko Burazin.38 Opunomoćstvo UDB-e za kotar Benkovac dostavilo je 13. travnja 1948. Odjeljenju UDB-e za Dalmaciju - IV. odsjek u Splitu popis likvidiranih osoba na području kotara Benkovac nakon što su Benkovac zauzele postrojbe NOV i PO Jugoslavije. Dopis je pot- pisao opunomoćenik UDB-e poručnik Jandre Petrović i u njemu se nalazi popis (31) “likvidiranih lica sa presudom od oslobodjenja”, popis (37) “likvidiranih lica kratkim postupkom bez presude od oslobodjenja /X. 1944/ do aprila 1948.”39 Popis likvidiranih osoba u kotaru Sinj, i to ne svih, sastavilo je Opunomoćstvo UDB-e za kotar Sinj i dostavilo ga 14. travnja 1948. Odjeljenju UDB-e za Dalmaciju – IV. odsjek u Splitu. Tekst koji pret- hodi popisu likvidiranih osoba potpisao je Gojko Ćoso, a glasi: “U vezi Vaše depeše pod brojem 56 od grupa 113, od 10. ovog mjeseca, u

36 B. MATKOVIĆ (prir.), Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije, str. 742-749, br. 113, br. 114. Vidi i B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dal- maciji, mrežno izdanje, str. 573-574, br. 232. 37 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 236- 247, br. 60; M. RUPIĆ, V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistička represija, str. 892-902, br. 286. Priređivači dokument datiraju 19. travnja 1948. 38 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 575- 577, br. 233; M. RUPIĆ, V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistička represija, str. 808- 811, br. 283. 39 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 851- 857, br. 325; M. RUPIĆ, V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistička represija, str. 802- 808, br. 282. 174 Dr. sc. Josip Dukić: Komunističko-partizanske likvidacije u Dalmaciji prilogu Vam dostavljamo spisak likvidiranih narodnih neprijatelja sa našega kotara, koji su likvidirani u oslobodjenju Sinja, oktobra 1944 godine kratkim postupkom ili OZN-e Komande Cetinjskog područja, ili pak jedinica JA, koje su učestvovale u oslobodjenju krajeva našega kotara. Takodjer su u spisak uvrštena i ona lica, koja su likvidirana – kao narodni neprijatelji poslije oslobodjenja naših krajeva, krijući se – kao banditi, spiljari ili dezerteri iz JA”.40 Na čelu OZN-e Cetinskog područja bio je Sinjanin Predrag Grabovac.41 Treba napomenuti da se broj od 197 likvidiranih osoba, kojeg je G. Ćoso naveo na kraju popisa, ne podudara sa stvarnim brojem osoba navedenih u popisu. Naime, nakon nekoliko prebrojavanja popisanih osoba ustanovio sam da se radi o 204 likvidirane osobe iz raznih mjesta kotara Sinj, među kojima su bile i tri osobe srpske nacionalnosti: Marko Katić iz Bračeva Dolca, Gojko Stanojević iz Otišića i Luka Bogovac iz Laktaca.42 Opunomoćstvo UDB-e za grad Šibenik dostavilo je 19. travnja 1948. Odjeljenju UDB-e za Dalmaciju - IV. odsjek u Splitu popis likvidiranih osoba na području kotara Šibenik nakon što su 3. stude- noga 1944. grad zauzele postrojbe Dvadeset šeste divizije NOV i PO Jugoslavije te popis osoba koje su likvidirali u vrijeme rata. Likvidi- rani “kratkim postupkom i presudom suda” u vrijeme rata su kako slijedi: grad Šibenik (23); kotar Šibenik (Primošten, Kruševo, Vadalj, Stavor, Krčulj, Vezac, Podgreben, Prhovo, Tribežić, Draga, Oglavci, Jarebinjak, Podglavica, Podglavica-Rogoznica, Rogoznica, Dvor- nice, Grebaštica, Krapanj, Zablaće) (56); zatim područje Perković (Bilice, Konjevrate, Dubrava, Danilo Biranj, Kraljice, Sitno Donje, Slivno-Perković, Perković, Vrpolje, Jadrtovac, Goriš, Zlarin) (54); Murter, , Vodice, , Prvić Luka, Prvić Šepurine, , Raslina, Zaton, Žirje, Betina, Lađevci, Čista Mala, Čista Vela (113); (6) i okolna sela: Sonković (15), Gračac (9), Ostrovica (7), Smrdelji (2), Varivode (8), Dubravice (4), Rupe (31), Bratiškovci (26),

40 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 578- 609, br. 234; M. RUPIĆ, V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistička represija, str. 812- 843, br. 284. 41 I. KOZLICA, Krvava Cetina, str. 240. 42 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 579- 609, br. 234. 175 Kistanje - Novo Janjevo: Znanstveni skup

Đevrske (31), Velika glava (4), Bribir (6), Piramatovci (12), Vačani (14).43 Osim brojnih osoba likvidiranih za vrijeme rata u Kotaru Šibe- nik, u prilogu je dostavljen traženi popis i “likvidiranih lica nakon oslobodjenja”, i to kako slijedi: grad Šibenik (44), Boraja, Krapanj, Zablaće, Primošten (9), Dubrava, Konjevrate, Kraljice (5), Zaton, Zlarin, Vodice, Prvić Luka, Murter, Gaćeleze (13), Sonković, Gra- čac, Ostrovica, Smrdelji, Varivode, Dubravice, Rupe, Bratiškovci, Gorica, Plastovo, Velika Glava, Đevrske, Krnjeuve, Bribir, Pirama- tovci, Krkovići, Vačani, Ždrpanj (96).44 Opunomoćstvo UDB-e za grad Zadar dostavilo je 19. travnja 1948. Odjeljenju UDB-e za Dalmaciju - IV. odsjek u Splitu popis 106 osoba likvidiranih “sudskom presudom, ili pak kratkim postup- kom” na području kotara Zadar nakon što su krajem listopada 1944. grad i kotar Zadar zauzele postrojbe NOV i PO Jugoslavije.45 Opunomoćstvo UDB-e za kotar Brač dostavilo je u travnju/svibnju 1948. Odjeljenju UDB-e za Dalmaciju - IV. odsjek u Splitu popis na području kotara Brač “lica likvidiranih sa kratkim postupkom po oslobodjenju” (3), “lica likvidiranih sa sudskom presudom po oslo- bodjenju” (2) i “rodbine lica likvidiranih sa sudskom presudom po oslobodjenju” (2). Dopis je potpisao Frane Cvitanić.46 Opunomoć- stvo UDB-e za kotar Imotski dostavilo je 3. svibnja 1948. Odjeljenju UDB-e za Dalmaciju - IV. odsjek u Splitu popis 67 likvidiranih osoba na području kotara Imotski “od oslobodjenja do danas”. Dopis je potpisao Drago Barbarić.47

43 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 723- 757, br. 278. Za stradale na području Perkovića, vidi br. 280, str. 758-763; M. RUPIĆ, V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistička represija, str. 858-892, br. 285. 44 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 709- 722, br. 278; M. RUPIĆ, V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistička represija, str. 846- 858, br. 285. 45 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 857- 873, br. 326, br. 327; M. RUPIĆ, V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistička represija, str. 903-918, br. 287, br. 288. 46 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 618- 620, br. 237; M. RUPIĆ, V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistička represija, str. 925- 928, br. 290. 47 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 612- 617, br. 236; M. RUPIĆ, V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistička represija, str. 920- 925, br. 289; B. MATKOVIĆ (prir.), Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije, str. 772-781, br. 118. 176 Dr. sc. Josip Dukić: Komunističko-partizanske likvidacije u Dalmaciji

Prema dopisu Opunomoćstva UDB-e Drniš od 12. rujna 1949. UDB-i za NR Hrvatsku u Erveniku su partizani likvidirali trojicu Slovenaca,48 a prema dopisu UDB-e upućenom 8. srpnja 1952. UDB-i za Kotar Imotski saznajemo da je “bandit” Nedjeljko Piplica strijeljan 20. lipnja 1952. godine. Dopis je potpisao načelnik Odjelje- nja Marko Čolak.49 Sačuvana su i tri nedatirana popisa likvidiranih na teritoriju Kotara Imotski. Na tim popisima nalaze se 84 likvidirane osobe.50

Poratne likvidacije civilnih osoba u Sinjskoj krajini (1946.-1947.) Nakon poslijeratnih masovnih likvidacija vojnih i civilnih osoba u Dalmaciji je sve do početka 1947. bilo i pojedinih brutalnih uboj- stava civilnih osoba, naravno, s djelomičnim pristankom i prešut- nim odobravanjem komunističke vlasti. Prema dopisu Kvirina Kle- menta Bonefačića, samo u Sinjskoj krajini mučki je ubijeno 12 osoba: iz Gale jedna, iz Potravlja jedna, iz Rude jedna, iz Trilja jedna, iz Turjaka jedna, iz Zasioka jedna, iz Graba dvije, iz Bajagića dvije te iz Otoka dvije. Život im je oduzet u razdoblju od 9. srpnja 1946. do 22./23. siječnja 1947. godine. Prva u krvavom nizu ubijenih bila je Tona Miloš, djevojka od 19 godina, koja je 9. srpnja 1946. donesena iz sinjske bolnice u Bajagić. Kako u biskupovu izvješću stoji, Tona je “tamo umrla od rana, koje joj je zadao nepoznati napadač, dok se nalazila na paši povrh Baja- gića, gdje je bila nađena u krvi, sva izbodena nožem, a čak su joj i žile na rukama bile prerezane”.51

48 B. MATKOVIĆ, I. PAŽANIN (prir.), Zločini i teror u Dalmaciji, mrežno izdanje, str. 757, br. 279. 49 B. MATKOVIĆ (prir.), Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije, str. 853, br. 125. O suđenju N. Piplici i ostalim osobama vidi str. 838-851, br. 123. 50 B. MATKOVIĆ (prir.), Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije, str. 625-631, br. 90; str. 750, br. 115; str. 895, br. 129. 51 M. AKMADŽA, Crkva i Država. Dopisba i razgovori između predstavnika Katoličke crkve i državne vlasti u Jugoslaviji, Svezak I. 1945.-1952., Zagreb, Slavonski Brod, 2008., str. 119; M. VIDOVIĆ, Kvirin Klement Bonefačić biskup splitski i makarski za vrijeme komunističkog režima 1944.-1954., Split – Metković, 2015., str. 250; Josip DUKIĆ, Partizanske likvidacije u Cetinskom dekanatu za vrijeme Drugoga svjetskog rata i u poraću (1941. –1947.), u: Crkva u svijetu, Split, 2016., god. LI, br. 1, str. 157-180. 177 Kistanje - Novo Janjevo: Znanstveni skup

O ubojstvu Ivana Mora iz Gale, mladića od 24 godine, biskup piše te da je za vrijeme rata bio “hrvatski domobran, kao takav dos- pio u logor, ali slobodan se povratio kući i bavio se stočarstvom”, te da je 15. kolovoza 1946. ubijen uvečer “na staji ispod Kamešnice”.52 U rujnu 1946. ubijeni su Ljubo Ratković iz Graba i Ivan Omr- čen iz Udovičića. O ubojstvu Lj. Ratkovića, mladića od 21 godine, biskup je, prema podatcima koje je dobio, zapisao da je ubijen u noći 24. rujna, da je za vrijeme rata bio među ustašama te da je malo prije smrti bio pred regrutnom komisijom u Sinju unovačen u vojsku.53 Za Ivana Omrčena, težaka iz Udovičića koji je imao 65 godina, zapisano je da je 30. rujna 1946. dok se vraćao iz Trilja, gdje je bio na sajmu Sv. Mihovila, dočekan od nepoznatih osoba te bio ubijen blizu sela.54 Od sredine listopada do kraja prosinca 1946. nasilno je ubijeno šest osoba. Stjepan Vugdelija iz Otoka, mladić od 26 godina, stu- dent prava, bio je 18. listopada napadnut od dvije osobe na putu prema naselju Litre. Dok je pratio kući svoju rodicu, jedan ga je uhvatio za ramena te ga je zaklao nožem. Prema riječima biskupa Bonefačića, Vugdelija je bio obljubljen u selu, a vlast mu je izrazila priznanje za savjesno vođenje računa Gospodarske zadruge. Bio je orguljaš u župnoj crkvi, a ubijen je baš na blagdan zaštitnika sela sv. Luke.55 Ljubo Ančić, mladić od 25 godina iz Turjaka, ubijen je u noći iz revolvera u Glavicama kod Sinja 25. studenog 1946. godine. O njemu biskup piše sljedeće: “Za rata je bio u hrvatskoj vojsci i dospio je u logor, ali oslobođen došao kući. U rujnu bio je uzet u narodnu vojsku i spremao se da nastupi službu u kadru. Prije odlaska pošao je da pozdravi sestru udatu u Glavicama, ali na povratku dočekan od nepoznatih napadača, bio je pogođen i ostao na mjestu mrtav.”56

52 M. AKMADŽA, Crkva i Država, str. 120; M. VIDOVIĆ, Kvirin Klement Bonefačić, str. 250. 53 M. AKMADŽA, Crkva i Država, str. 120-121; M. VIDOVIĆ, Kvirin Klement Bonefačić, str. 251-252. 54 M. AKMADŽA, Crkva i Država, str. 120-121; M. VIDOVIĆ, Kvirin Klement Bonefačić, str. 251-252. 55 M. AKMADŽA, Crkva i Država, str. 120-121; M. VIDOVIĆ, Kvirin Klement Bonefačić, str. 251-252. 56 M. AKMADŽA, Crkva i Država, str. 120; M. VIDOVIĆ, Kvirin Klement Bonefačić, str. 251. 178 Dr. sc. Josip Dukić: Komunističko-partizanske likvidacije u Dalmaciji

Ante Saratlija, težak iz Bajagića, star oko 40 godina, oženjen, pro- nađen je obješen u sinjskom zatvoru 17. prosinca 1946. u jutarnjim satima. U ćeliju je stigao dva dana prije smrti.57 Osobito teško ubojstvo dogodilo se 22. prosinca 1946. u Muću Gornjem gdje je na mjesnom groblju pronađeno mrtvo tijelo Ivana Domljanovića iz Zasioka, mladića od 35 godina, tangara - vlasnika mastione odijela u Sinju. Biskup piše da su ga pronašli na groblju “svega izmrcvarena: polomljene kosti na rukama i nogama, a dva metka su mu prošla kroz slabine”.58 U Potravlju 26. prosinca 1946., na blagdan sv. Stjepana, nožem je usmrćen Mate Hrgović, predsjednik NO Satrića. O tome biskup piše: “U mjestu Potravlje na Stjepan-dan, dne 26. prosinca 1946. bila je crkvena služba. Odmah po svršetku, malo iza podne - po obi- čaju zametnulo se kolo. Bilo je dosta svijeta iz Potravlja, Maljkova i Satrića. Na početku već opazilo se neko odvajanje i neko izazovno nastupanje pojedinaca: Potravčani i Maljkovčani su počeli igrati svoje starinsko narodno kolo uz pjevanje poznatih im ljubavnih pjesama, dok su Satričani uhvatili zajedničko kolo i pjevali neke izazovne pjesme, pometajući drugo kolo, koje se je dva puta odma- klo. Tako je došlo do rječkanja s jedne i s druge strane te su neki od Satričana stali nešto predbacivati i prijetiti Maljkovčanima, na što se je jedan od njih zaletio s nožem na Matu Hrgovića, predsjednika N.O-a iz Satrića, koji je na mjestu ostao mrtav, a još jedan je bio ranjen.”59 Pretposljednje ubojstvo u 1946. godini dogodilo se u Grabu 27. prosinca. Tada su seljaci, vraćajući se u noći s derneka u Grabu, pronašli na putu u Svinjači “svega izmrcvarena nekoga Čikaru”, starog 30 godina, koji je bio “fi nanca u Sarajevu, a nakon oslobo- đenja postavljen kao pisar u nekoj zadruzi. Za Božić je došao kući da posjeti rodbinu pa je i on s prijateljima bio na derneku u Grabu. Na povratku dočekali ga nepoznati napadači i svega ga kamenjem istukli i isprebijali. Kada su seljaci naišli na njega, davao je još zna- kove života, ali je njegovo stanje već bilo beznadno.”60

57 M. AKMADŽA, Crkva i Država, str. 120; M. VIDOVIĆ, Kvirin Klement Bonefačić, str. 251. 58 M. AKMADŽA, Crkva i Država, str. 121; M. VIDOVIĆ, Kvirin Klement Bonefačić, str. 252. 59 M. AKMADŽA, Crkva i Država, str. 120; M. VIDOVIĆ, Kvirin Klement Bonefačić, str. 251- 252. 60 M. AKMADŽA, Crkva i Država, str. 120-121; M. VIDOVIĆ, Kvirin Klement Bonefačić, str. 252. 179 Kistanje - Novo Janjevo: Znanstveni skup

O ubojstvu Anđelka Šipića, iz Vedrina kod Trilja, “mladića od 16 god., koji je bio sakat u lijevoj ruci”, splitski biskup K. K. Bonefačić navodi da su mu tijelo našli 29. prosinca 1946. godine: “na putu svega izprebijana i istučena (…). Vraćao se iz Trilja u Vedrine i sače- kan od nepoznatih - sasut kamenjem”. Posljednje poslijeratno ubojstvo u Sinjskoj krajini dogodilo se u Rudi u noći 22./23. siječnja 1947. godine, kada je pod nerazjašnjenim okolnostima ubijen Marijan Bitunjac.61

Tabelarni prikaz 2156 osoba likvidiranih u Dalmaciji uglavnom bez suda po naredbi Komunističke partije (početak 1942. - 20. lipnja 1952.) Bitno je naglasiti da broj likvidiranih osoba zbog slabe istraže- nosti nije konačan. Na popisu nema povelika broja vojnih i civilnih osoba ubijenih za vrijeme rata, kao i onih osoba koje su likvidirane na Križnom putu.

siječanj 1942. - jesen 1944.

PODRUČJE STRADANJA BROJ LIKVIDIRANIH Skradin i okolica 175 Kotar Drniš 162 Aržano - Markovića jama 138 Murter i okolica 113 Kotar Šibenik 79 Perković 54 Vrgorac (više od) 30 3 Otok, Grab 3 Kamešnica (Vještić gora) 2 759

61 M. AKMADŽA, Crkva i Država, str. 121; M. VIDOVIĆ, Kvirin Klement Bonefačić, str. 252. 180 Dr. sc. Josip Dukić: Komunističko-partizanske likvidacije u Dalmaciji

jesen 1944. - 20. lipnja 1952.

PODRUČJE STRADANJA BROJ LIKVIDIRANIH Kotar Sinj 216 i okolica 192 Kotar Šibenik 167 Kotar Imotski 152 Kotar Zadar 135 Kotar Dubrovnik 107 Kotar Benkovac 68 Split (logor Gripe) 58 Vrgorac 56 Hvar 47 Vis 20 Biokovsko-neretvansko područje 18 Makarska10 Kotar Brač 7 1253 Pojedinačne likvidacije koje nisu razvrstane po mjestima1 144

SVEUKUPNO (1942.-1952.) 759 + 1253 + 144 = 2156

U natoč gotovo tridesetogodišnjem istraživačkom radu, još uvi- jek nije utvrđen konačan broj likvidiranih osoba, kako u Hrvatskoj, tako i u Dalmaciji. Po svemu sudeći, veliki broj ubijenih jedan je od ključnih razloga zbog čega u Hrvatskoj ni 2018. ne postoji politička volja da se žrtve popišu, bez obzira na kojoj su strani u ratu bile.62

1 Vidi bilješku 26.

181 ISBN 978-953-48764-0-4

9 789534 876404 Cijena 150 kn