Anthroponymy and Toponymy of Zažablje
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
UNIVERSITY OF ZAGREB FACULTY OF HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES Domagoj Vidović ANTHROPONYMY AND TOPONYMY OF ZAŽABLJE DOCTORAL THESIS Zagreb, 2011 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET Domagoj Vidović ANTROPONIMIJA I TOPONIMIJA ZAŽABLJA DOKTORSKI RAD mentorica: dr. sc. Dunja Brozović Rončević Zagreb, 2011. UNIVERSITY OF ZAGREB FACULTY OF HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES Domagoj Vidović ANTHROPONYMY AND TOPONYMY OF ZAŽABLJE DOCTORAL THESIS supervisor: Dunja Brozović Rončević, PhD Zagreb, 2011 PODATCI O MENTORICI Dunja Brozović Rončević rođena je 1960. u Zadru. Godine 1983. završila je etnologiju i indologiju na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, magistrirala je 1987. radom „Pretkršćanski i kršćanski elementi u toponimiji jadranskoga područja Hrvatske“, a doktorirala 1997. radom „Apelativi u hrvatskoj hidronimiji“. Školsku godinu 1990./1991. provela je na specijalizaciji iz romanistike na Istituto di Glottologia u Padovi, a 1991./1992. bila je na stipendiji na Harvard University, Cambridge (MA, USA). Od 1984. zaposlena je u Zavodu za lingvistička istraživanja HAZU na projektu „Povijesni toponimijski rječnik Hrvatske“. Od 2002. suradnica je na projektu „Općeslavenski lingvistički atlas i Europski lingvistički atlas“ u Zavodu za lingvistička istraživanja HAZU. Jedna je od osnivačica (2003.) i zamjenica voditelja Centra za jadranska onomastička istraživanja na Sveučilištu u Zadru te utemeljiteljica studija Etnologija i antropologija pri Sveučilištu u Zadru (2005.). Godine 2004. izabrana je za člana suradnika HAZU. Članica je Odbora za onomastiku, Odbora za etimologiju, Odbora za dijalektologiju i Odbora za leksikografiju pri Razredu za filološke znanosti HAZU. Od 2007. sudjeluje u radu UNGEGN-a (United Nations Group of Experts on Geographical Names). Od 2002. do 2008. članica je Upravnoga vijeća Međunarodnoga onomastičkog vijeća (International Council of Onomastic Sciences – ICOS) sa sjedištem u Uppsali, Švedska. Članica je mnogih strukovnih organizacija i udruga. Od 2003. ravnateljica je Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u kojemu vodi projekt „Onomastička i etimologijska istraživanja hrvatskoga jezika“ te znanstveni program „Hrvatska jezična riznica“. Glavna je urednica časopisa „Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje“ (IHJJ) te časopisa „Folia onomastica Croatica“ (HAZU). Članica je uredništva međunarodnih časopisa „Onoma“ (Leuven, Belgija) i „Rivista Italiana di onomastica“. Od 2005. članica je Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa te Upravnoga vijeća Instituta za etnologiju i folkloristiku. Od 2007. do 2010. bila je članica i zamjenica predsjednika Upravnoga odbora Nacionalne zaklade za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske. Predaje na doktorskim studijima Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Zadru te na Odjelu za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru. ZAHVALE Na ovome mjestu ponajprije zahvaljujem mentorici dr. sc. Dunji Brozović Rončević na silnome trudu te mentalnoj i fizičkoj energiji koju je uložila kako bi ovaj rad učinila što boljim. Bdjela je nada mnom i uoči obrane dijeleći sa mnom i zadovoljstva i muke tijekom pisanja. Zahvaljujem joj na kreativnoj slobodi i velikoj potpori koju mi je pružila tijekom terenskih istraživanja. Hvala joj i na toplome ljudskom odnosu tijekom nekih teških životnih trenutaka koji su me pogodili za vrijeme pisanja ovoga rada, a koji mi je u tome trenutku bio važniji od znanstvenih primjedaba. Zahvaljujem nadalje i članicama povjerenstva za obranu doktorata dr. sc. Anđeli Frančić, koja mi je bila mentorica tijekom pisanja diplomskoga rada te me tako uvela u svijet onomastike, i dr. sc. Miri Menac-Mihalić, koja me je tijekom studija zainteresirala za dijalektološka istraživanja, na iznimnoj susretljivosti i stručnoj pomoći. Hvala i akademiku Petru Šimunovića koji me je svojim dobrohotnim savjetima i sustavnim praćenjem mojega rada, uz mentoricu, uvelike znanstveno oblikovao. Nastanak ovoga rada omogućili su podatci koje mi je iznijelo stotinjak ispitanika koji su spomenuti u radu. Među njima ipak ističem dvojicu, i to abecedno jer su podjednako zaslužni za nastanak ovoga rada. Dr. don Ivica Puljić pokretač je gotovo svih istraživanja iz područja društvenih i humanističkih znanosti u Donjoj Hercegovini te mi je svojim znanjem dao povijesni okvir i ponudio mnoga tumačenja zažapskih antroponima i toponima. Bez Stanislava Vukorepa, neumornoga kulturnog trudbenika i svojevrsne živuće enciklopedije prošlosti i sadašnjosti Donje Hercegovine, nemoguće je bilo zamisliti terensko istraživanje na tome području. Na koncu zahvaljujem i svojim roditeljima. Nadao sam se da ću ocu Marinu, kojemu sam bio veliki dužnik jer sam se nekako uvijek jače vezao za majčin rodni zavičaj – Brač, djelomično isplatiti taj dug pisanjem ovoga rada, no on se povećao jer mi je (uz pokojnu baku Anđu) bio glavni ispitanik za dalmatinski dio Zažablja. Majci Katiji, pak, zahvaljujem što je obavila mnoštvo sitnih stvari koje nitko ne vidi i što mi nije došla na obranu. SAŽETAK U ovome se radu, ponajprije na temelju arhivskoga i terenskoga istraživanja, obrađuje antroponimija i toponimija Zažablja, mikroregije na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Područje današnjega Zažablja središte je srednjovjekovne humske župe Žapsko (Yabsco), koju u 12. stoljeća spominje Grgur Barski, a njegova bogata antroponomijska i toponimijska građa nije dosada bila primjereno istražena i obrađena. Zažapski su mjesni govori dijalektološki i sociolingvistički veoma zanimljivi. Na temelju povijesnih vrela i toponimije razvidno je da je riječ o iskonski ikavskome prostoru koji je migracijama poijekavljen, ali je zadržao čitav niz drugih, jezikoslovno važnijih, starijih crta (npr. šćakavizme, dočetno l, skupinu čьr-) koji u mnogome mogu pomoći u slaganju hrvatskoga dijalektnog mozaika u prošlosti, a s obzirom na činjenicu da je riječ o živome prostoru u kojemu se i danas događaju brojne promjene, zavrjeđuje i istraživanja druge vrste. Zažapska antroponimija pokazuje neke osobitosti u odnosu na druge antroponomastički obrađene punktove na hrvatskome povijesnom prostoru, poglavito u fondu osobnih imena u kojemu su se do danas uščuvala neka narodna (npr. Boja, Rade, Stoja, Stojan, Vujana, Vuk i Vukašin) i kršćanska imena (npr. Đuro, Lazar, Mihajlo, Mitar i Spasoje) koja su u hrvatskome antroponimijskom fondu veoma rijetko uščuvana. U hercegovačkome dijelu Zažablja uščuvana su i neka osobna imena u kojima se ogledaju i dijalektološke značajke mjesnih govora (npr. Ćetko, Neđeljka i Šćepo). U zažapskoj se antroponimiji ogledaju teške povijesne okolnosti u kojima je živjelo mjesno stanovništvo te njegove tjelesne i duševne osobine. U zažapskim se pak toponimima odražava reljefna te biljna i životinjska raznolikost toga kraja, na temelju toponimije doznajemo za postojanje poganskih i starokršćanskih svetišta te se upoznajemo s temeljnim gospodarskim djelatnostima kojima su se bavili Zažapci. Velik je broj toponima mjesnome pučanstvu posve neproziran, što je posljedicom čestih migracija te prožimanja različitih jezičnih sustava (ilirskoga, avarskoga, dalmatskoga, albanskoga, vlaškoga, turskoga, talijanskoga, njemačkoga i dr.) koji su ostavili trag na obrađenome području. Ključne riječi: antroponimija, prezime, osobno ime, ojkonimija, toponimija, Zažablje SUMMARY In this thesis the anthroponymy and toponymy of Zažablje, a microregion on the frontier of Croatia and Bosnia and Herzegovina, is analyzed primarily on the basis of archive and field work. The area now called Zažablje was the center of medieval Hum county Žapsko (Yabsco), which was mentioned by Grgur Barski in the 12th century. Its rich anthroponymic and toponymic data have not yet been adequately analyzed and described. In the introductory part the methodology and structure of the thesis is given, the field is defined and a short historical overview on demographic conditions of Zažablje from the first census at the end of the 15th century until today is given. The second paragraph gives a dialectological description of local speeches. Namely, on the basis of historical documents and toponymy it is obvious that this originally ikavian area became ijekavian due to migrations, although a number of other linguistically more important older features (e.g. šćakavisms, final l, group čьr-) have been preserved. These features can enable us to put together the puzzle of Croatian dialects in the past, especially due to the fact that this is an area in which many changes occur even today. Thus, it deserves to be the object of research from different viewpoints. The dialects of Zažablje are extremely interesting for sociolinguistic research. Historical circumstances were the reason why this once homogeneous area was in the 18th century divided between three states (Venetian Republic, Dubrovnik Republic and Ottoman Empire). This political division was reflected in local dialects. Thus, in Dalmatian Zažablje there were many words from Italian (especially Venetian), while in the Herzegovinian Zažablje words of Turkish origin were often found. In addition, ikavian speeches in the Dalmatian part had more prestige and a stronger influence on Dalmatian Zažablje ijekavian speeches than of on the speeches in Herzegovina. The third paragraph deals with anthroponymy. Zažablje anthroponymy shows some peculiarities as compared to other areas on the Croatian historical map. This is especially true of personal names, among which some Croatian ethnic names (e.g. Boja, Rade, Stoja, Stojan,