PRIRODOSLOVNA ZBIRKA VELEBIT Ono Što Je Olimp Grcima to Je Velebit Hrvatima
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
ČOVJEK I VELEBIT PRIRODOSLOVNA ZBIRKA VELEBIT Ono što je Olimp Grcima to je Velebit Hrvatima. Od prapovijesti ova planina je bila temelj ljudskog opstanka. Brojni GRADSKI MUZEJ SENJ narodi od Indoeuropljana, Ilira, Japoda, Liburna i Romana do Hrvata živjeli su tijekom povijesti na velebitskim prostranstvima. Kroz sve to vrijeme čovjek je stoljećima živeći u harmoniji s prirodom, obogaćivao i bio zaslužan za održavanje međusobne harmonije u prostoru. Kroz prošlost, područje Velebita naseljavao je veći broj ljudi, koji su ostavili tragove na njegovom krajobrazu. Osobitost života na Velebitu bilo je sezonsko stočarenje. Zimi su ljudi živjeli u podnožju planine, dok su ljeti zajedno sa svojom stokom selili na njene više dijelove. Na prisustvo čovjeka danas podsjećaju suhozidi, tradicionalni putovi, lokve, šterne, ruševine pastirskih i stočarskih kuća, te sakralni objekti i drugi kulturni spomenici. Nažalost, danas opustjela staništa propadaju i kao nijemi svjedoci ipak zorno svjedoče o životu u prošlosti, običajima i kulturi stanovnika velebitskog prostora. Iznad Kosinjskog Bakovca, u šumi Begovača, kod vrela Begovača, nalazi se Pisani kamen, epigrafski spomenik iz razdoblja od 1. do 4. stoljeća. Na monumentalnoj stijeni nalazi se natpis na latinskom Prirodoslovna zbirka Velebit, Gradski muzej Senj Prirodoslovna zbirka Velebit, Gradski muzej Senj jeziku kojim se plemenu Ortoplini dopušta pristup do Prirodoslovna zbirka Velebit kroz eksponate i fotografije prikazuje povijest nastanka planine Velebit, geološke i vode izvora Begovača od strane morfološke osobitosti, smještaj i mali dio bogatog biljnog i životinjskog svijeta koji živi na planini. plemena Parentini. Nadalje, zbirka prikazuje maketu - reljef Velebita, mnoge vrste leptira i kukaca iz Senja i okolice, a predstavljene su i Zanimljivost velebitskog ljepote velebitskog podzemlja, kao i brojni znanstvenici koji su istraživali našu najveću i najpoznatiju planinu među kojima se prostora predstavljaju i mirila, posebno ističu: Ivan Krajač, Ante Premužić, Fran Kušan, Arpad Degen, Ivan Horvat, Branimir Gušić. Ostaci pastirskih stanova Grlo šterne pogrebna spomen-obilježja uz Velebitske špilje, jame, ponori i ledenice, sve su veći izazov ljudskoj znatiželji, tako da Velebit danas sve više i sve češće velebitske putove i staze, koja su proglašena hrvatskom nematerijalnom kulturnom baštinom. Nastajala su u razdoblju od 17. posjećuju izletnici, planinari, lovci i turisti koji uvijek iznova ostaju zadivljeni njegovom do 20. stoljeća, a vezana su za pogrebni običaj stanovništva. Zbog velike udaljenosti od mjesta stanovanja do groblja na mirila jedinstvenom ljepotom i prirodnim fenomenima. O Velebitu nije nikada se polagalo pokojnika kako bi se odmorili njegovi nosači. Mirila se sastoje od uzglavnog i uznožnog kamena s popločenjem sve ni dovoljno rečeno. Njega treba neprestano iznova doživljavati, između njih, a štovala su se i posjećivala više od samog groba, jer se smatralo da je duša pokojnika ostala na mirilu. proučavati, otkrivati i predstavljati. Prirodoslovna zbirka Velebit, Gradski muzej Senj Zahvaljujemo svima koji su pomogli u izradi ovog kataloga. Gradski muzej Senj Postav i koncepcija izložbe: Gradski muzej Senj (GMS) Ogrizovićeva 5, HR-53270 Senj Izdavač: Gradski muzej Senj http://www.muzej-senj.hr Za izdavača: Blaženka Ljubović, prof. e-mail: [email protected] Uredili: Blaženka Ljubović, prof., Csaba Pinter, Melanija Prpić, dipl. oec. tel./fax: ++385 (0)53/881-141 Fotografije: Arhiva GMS, Arhiva NP Sjeverni Velebit, Arhiva PP Velebit, PRIRODOSLOVNA ZBIRKA VELEBIT Arhiva NP Paklenica, Darko Bakšić, Csaba Pinter Grafički dizajn i priprema: Eko-info studio Naklada: 3.000 komada Mirila - počivala Pisani kamen Prirodoslovna zbirka Velebit, Gradski muzej Senj Fosili paprati i ribe Naslovnica: Dabarski kukovi, srednji Velebit Tisak: Kerschoffset, Zagreb, 2011. UVOD P ŽIVI SVIJET A Velebit je najveća i najduža hrvatska planina i jedna od najdužih R u Europi. Proteže se u blagom luku od Senja, odnosno prijevoja K Vratnik, do Zrmanje u dužini od 145 km. Širina mu je od 10 do 30 km, a obuhvaća površinu od 2274 km2. Planina Velebit predstavlja Velebit je najznačajnije P florističko područje Hrvatske, i iznimno bogatstvo i raznolikost prirodnih staništa te biljnih i R NP jedan od najznačajnijih centara životinjskih vrsta. Velebit je proglašen parkom prirode 1981. I godine, a neki njegovi dijelovi dodatno su zaštićeni poput SJEVERNI R raznolikosti flore Europe. Na Velebitu su zabilježene 1854 samonikle biljke od VELEBIT O kojih su mnoge zaštićene domaćim i međunarodnim propisima, a čak ih je 79 endemično. nacionalnih parkova Paklenice i Sjevernog Velebita, strogog rezervata elebit Hajdučki i Rožanski kukovi te nekoliko posebnih rezervata, spomenika D Najpoznatije među njima su: velebitska degenija, hrvatska gušarka, prozorski zvončić, valdštajnov zvončić, E prirode i značajnih krajobraza. velebitski zvončić, okruglolisna pjeskarica, ognjica, hrvatska sibireja, hrvatsko zvonce. Posebnost Velebitu daju i V Rijeka Krupa Tulove grede tercijarni relikti, alpski lanilist i osmica, koji dokazuju da su u vrijeme ledenih doba u tercijaru pojedine vrste E Još 1978. godine Velebit je dobio i međunarodno priznanje, povelju L preživjele nepovoljna hladna razdoblja baš na Velebitu. Organizacije ujedinjenih naroda za prosvjetu, kulturu i znanost (UNESCO), kojom E Uvala Zavratnica Premužićeva staza GEOLOGIJA I RELJEF B I Brojne su i životinjske vrste, među kojima je mnogo endemičnih i ugroženih vrsta. Svakako valja istaknuti velike je proglašen 129. svjetskim rezervatom biosfere u sklopu programa Čovjek i biosfera. NP T Srednji Velebit prostire se južno od prijevoja Veliki Alan do prijevoja Stara vrata (927 m) kod Baških Oštarija. Najviši vrh Područje Velebita izrazito je krški predio karakteriziran vrlo specifičnim geološkim, ustupio SO PDS V zvijeri, vuka, medvjeda i risa, koje na Velebitu još uvijek pronalaze povoljne uvjete za svoj opstanak. PAKLENICA , ove skupine je Šatorina (1624 m), a krajobrazno su najvrjedniji Dabarski kukovi. U ovom dijelu Velebita nalazi se i poznata geomorfološkim i hidrološkim osobinama. Najveći dio područja Parka zauzimaju jurski vapnenci, a Prisutni su i srna, jelen, divlja svinja i lisica, te čitav niz glodavaca, od kojih je značajna vrsta reliktni dolina Štirovača koja je zbog dobro očuvanih šuma bila proglašena nacionalnim parkom još 1928./29. godine. Danas je dio manje ili veće površine mjestimice su pod pleistocenskim ili paleogenim, te u manjoj mjeri dinarski voluhar. Od ostalih sisavaca značajni su šišmiši, s čak 23 zabilježene vrste. Štirovače zaštićen kao posebni rezervat šumske vegetacije - Klepina duliba. elebita ZEMLJOPIS holocenskim naslagama. Najstarije stijene, iz srednjeg i gornjeg karbona, registrirane su na I ptičji svijet Velebita je bogat i raznolik. Do sada je na Velebitu zabilježeno 257 vrsta ptica, Južni Velebit sjeveroistočnoj strani planine. od čega 139 vrsta gnjezdarica. Na Velebitu možemo sresti danas Velebit je geografski podijeljen u četiri cjeline: sjeverni, srednji, južni i jugoistočni Velebit. p r o s t i r e s e o d Uz građu podloge, na reljef Velebita tijekom geološke povijesti djelovali su i tektonski pokreti u Hrvatskoj sve rjeđe i malobrojne ptice grabljivice: Sjeverni Velebit počinje na prijevoju Vratnik (698 m) iznad Senja, koji planinu dijeli od južnih obronaka Velike Kapele, a Baških Oštarija do posljedica kojih su rasjedi koji uvjetuju globalni reljef. U kasnim geološkim razdobljima na takvu surog orla, orla zmijara, bjeloglavog supa i sivog sokola. prostire se do prijevoja Veliki Alan (1414 m). Na tom prostoru nalazi se veliki broj gorskih kosa. U dolinama među tim kosama p r i j e v o j a M a l i podlogu djeluju i drugi prirodni čimbenici koji uzrokuju obilje raznovrsnih krških oblika, kao što su Šume su stanište različitih vrsta sova, planinske sove, malog većina je danas još preostalih velebitskih naselja: Stolac, Krasno, Oltari, Kuterevo, Donji i Gornji Kosinj, Kosinjski Bakovac. krške udoline (dulibe ili padeži), škrape, ponikve, kamenice, kukovi i stupovi, te špilje, jame i kaverne. Halan (1045 m) gdje Jamski sustav V ćuka i ćuka batoglavca, a posebno treba istaknuti ušaru, najveću Najviši vrh skupine je Mali Rajinac (1699 m), ali je mnogo poznatiji Veliki Zavižan (1676 m), najviši vrh Nacionalnog parka planinu prelazi cesta Za područje Velebita posebno su značajne rijeke Lika, Gacka i Zrmanja. Velebit zbog svoje geološke europsku sovu, koja je raširena od morske obale do najviših vrhunaca. Sjeverni Velebit. Prirodnom ljepotom osobito se ističu Hajdučki i Rožanski kukovi. Velebitom prolaze brojne planinarske Obrovac - Sv. Rok. građe ima hidrogeološku funkciju barijere te se gotovo polovica planinskog masiva drenira prema U šumskim staništima, a posebno u prašumama Velebita, zabilježene su staze od kojih je najpoznatija Premužićeva staza nazvana po graditelju, ing. Anti Premužiću koji ju je projektirao 1930. godine. U tom su dijelu slijevu rijeke Like. dvije zanimljive vrste djetlića, planinski i troprsti djetlić. Svojom ljepotom i gordošću posebno najviši velebitski Na Velebitu se nalaze i najdublje jame u Hrvatskoj. U Nacionalnom parku Sjeverni Velebit nalaze se se izdvaja tetrijeb gluhan. vrhovi: Vaganski tri jame dublje od 1000 m. Najdublja je Lukina jama (-1421 m), koja je i među 20 najdubljih u svijetu, vrh (1758 m) i Sveto dok se u jami Velebiti (-1026 m) nalazi najveća podzemna vertikala na svijetu, dugačka čak 513 m. S obzirom na raznolikost povoljnih staništa, zabilježeno je čak 26 vrsta gmazova,