Povjerenstvo za izbor Dr. sc. Stanislav Marijanović, professor emeritus, predsjednik Dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof. Filozofskog fakulteta u Zagrebu, član Dr. sc. Zoran Kravar, red. prof. Filozofskog fakulteta u Zagrebu, član
Osijek, 20. svibnja 2010.
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Predmet: Ocjena rezultata natječaja za izbor nastavnika u znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana teorija i povijest književnosti, na Katedri za staru hrvatsku književnost Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i prijedlog da se na mjesto redovitog profesora izabere izv. prof. dr. sc. Zlata Šundalić
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, održanoj 31. ožujka 2010. godine, imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor nastavnika u znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana teorija i povijest književnosti, za predmet stara hrvatska književnost, pa podnosimo sljedeće
SKUPNO IZVJEŠĆE
Na natječaj objelodanjen u Glasu Slavonije 8. travnja 2010. godine za izbor nastavnika u znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora i na radno mjesto redovitog profesora javila se jedna pristupnica, izv. prof. dr. sc. Zlata Šundalić. Prijavi je priložila sve potrebite dokumente (1. životopis s podacima o školovanju i radnom odnosu; 2. preslik diplome o završenom fakultetu; 3. preslik diplome o stečenom akademskom stupnju magistra znanosti; 4. preslik diplome o stečenom akademskom stupnju doktora znanosti; 5. izvod iz Upisnika znanstvenika Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa; 6. preslik Odluke Matičnog odbora o izboru u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora; 7. preslik domovnice; 8. preslik rodnog lista; 9. popis publikacija; 10. CD s izvornim znanstvenim i stručnim radovima koji su objavljeni nakon izbora u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora, tj. koji nisu ušli u izvješće za izbor u to zvanje).
Zlata Šundalić je roñena 17. veljače 1960. godine u Bankovcima. Osnovnu školu je završila u Zdencima, srednju u Orahovici, a školske godine 1979./80. upisala je kao redoviti student na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (sadašnji Filozofski fakultet) studijsku grupu Hrvatski ili srpski jezik i književnost gdje je diplomirala 20. siječnja 1984. godine. Godine 1984. zaposlila se na odreñeno vrijeme u srednjoj školi u Benkovcu, a sljedeće godine, takoñer na odreñeno vrijeme, u srednjoj školi u Osijeku. Od 26. studenog 1987. godine do danas radi na osječkom Pedagoškom fakultetu (sadašnjem Filozofskom), na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost. Prve su joj nastavne obveze bile vezane uz slovenistiku, jer je zasnovala radni odnos kao asistent za Slovenski jezik i književnost; od 1995. godine do danas njezine su nastavne obveze vezane uz kroatistiku jer joj je te godine povjereno izvoñenje nastave seminara iz predmeta stara hrvatska književnost, zatim je sljedeće godine birana za asistenta za predmet stara hrvatska književnost, a i svi su joj izbori vezani uz isti predmet. Za vrijeme bavljenja slovenistikom devet je puta bila stipendist Filozofskog fakulteta u Ljubljani radi usavršavanja slovenskog jezika.
Zlata Šundalić je završila poslijediplomski studij književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku gdje je 22. lipnja 1990. godine obranila rad (tema: Jednostavni oblici u stvaralaštvu Ivana Cankara , mentor: prof. dr. sc. Jože Pogačnik) i stekla stupanj magistra znanosti. Doktorski rad Molitvenici u hrvatskoj književnosti od 16. do kraja 18. stoljeća (s posebnim osvrtom na Antuna Kanižlića) pod mentorstvom prof. dr. sc. Dunje Fališevac obranila je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 19. lipnja 1998. godine. Sljedeće godine izabrana je u suradničko zvanje višeg asistenta iz područja humanističkih znanosti, znanstveno polje znanost o književnosti, za predmet stara hrvatska književnost. Dana 9. prosinca 1999. godine održala je nastupno predavanje (tema: Polifunkcionalnost slavonskih molitvenika 18. stoljeća ) pred stručnim povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Stanislav Marijanović, prof. dr. sc. Dunja Fališevac, izv. prof. dr. sc. Zlatko Kramarić. U znanstveno nastavno zvanje docenta iz područja humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti za predmet stara hrvatska književnost na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Pedagoškog fakulteta u Osijeku izabrana je 1. veljače 2000. godine, a 1. srpnja 2005. godine izabrana je u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora iz područja humanističkih znanosti, znanstveno polje znanost o književnosti, za predmet stara hrvatska književnost na istom fakultetu.
Nastavnu djelatnost na Pedagoškom (danas Filozofskom) fakultetu obavlja od studenog 1987. godine na Katedri za hrvatsku književnost i na Katedri za staru hrvatsku književnost Odsjeka za hrvatski jezik i književnost. Sudjeluje u realizaciji nastave, uglavnom iz stare hrvatske književnosti, iz više kolegija, kako na preddiplomskom tako i na diplomskom studiju, na primjer: vodila je seminar iz slovenskog jezika i slovenske književnosti (do 1995./96.); vodila je seminar iz stare hrvatske književnosti (od 1995./96 do 1999./2000.), a u akademskoj godini 1998./99. seminar iz nove hrvatske književnosti; od 2000./2001. predaje staru hrvatsku književnost na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku; u sklopu bolonjskog procesa nositeljicom je dvaju izbornih preddiplomskih predmeta (maskerata, flora i fauna renesansne književnosti) i jednog obaveznog diplomskog predmeta (molitvenici). Predavala je na poslijediplomskom studiju Hrvatski jezik i književnost u kontekstu srednjoeuropskih jezika i književnosti na Pedagoškom, danas Filozofskom fakultetu u Osijeku akademske godine 2000./01., (naziv kolegija: osnove komparativne slavistike) te šk. g. 2006./07. i 2009./10. na doktorskom studiju Književnost i kulturni identitet na Filozofskom fakultetu u Osijeku (naziv kolegija: motiv jeke u staroj hrvatskoj književnosti). Služi se slovenskim i njemačkim jezikom. Udana je i ima kćerku Saru.
Na Filozofskom fakultetu u Osijeku pokrenula je popularnu kroatističku biblioteku Zrcalo prošlosti, za koju je kao glavna urednica i u suradnji sa studentima diplomskog studija pripremila prvu knjigu, Kanižlićev molitvenik Primogući i srce nadvladajući uzroci... iz 1760. godine, koji s usporednim preslikom izvornika i transkripcijom te pogovorom broji 652 stranice i tijekom svibnja ove godine izlazi iz tiska.
Dr. sc. Zlata Šundalić dvije godine (2001. 2003.) je obnašala dužnost voditelja Katedre za hrvatsku književnost Odsjeka za hrvatski jezik i književnost, bila je pročelnicom Odsjeka za hrvatski jezik i književnost (2005. 2006.), a trenutno je voditeljicom Katedre za staru hrvatsku književnost (za mandatno razdoblje 2009. 2011. godine).
Kao suradnik sudjelovala je u radu sljedećih znanstveno istraživačkih projekata: Hrvatska književnost baroka u Slavoniji (broj projekta 6 03 188, glavni istraživač Julijana Matanović, u vremenu 1991. 1994. godine), Leksikon hrvatske književne kulture 16. stoljeća (broj projekta 0130403, glavni istraživač Davor Dukić, Filozofski fakultet u Zagrebu, u vremenu 2002. 2005. godine). Početkom 2008. godine bila je uključena u kulturološki projekt Ministarstva kulture Slavonija, Srijem i Baranja, u kojemu je istraživala molitvenike i objavila rad pod naslovom Cvitak pokorni / ili o molitvenicima u Slavoniji u 18. stoljeću . Godine 2007. odobren joj je projekt Rubni žanrovi hrvatske književnosti 18. stoljeća (šifra 122 1222665 2677) u trajanju od tri godine čiji je glavni istraživač.
Od posljednjeg izbora u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora Zlata Šundalić je održala deset priopćenja na znanstvenim simpozijima (vidi Prilog br. 3. UVJETI REKTORSKOG ZBORA), i to četiri na meñunarodnim i šest na domaćim znanstvenim simpozijima (meñunarodni znanstveni simpoziji : 1. Četvrti hrvatski slavistički kongres, Varaždin Čakovec, 5. 8. rujna 2006. naslov priopćenja: Štefan Zagrebec i njegova Hrana duhovna ; 2. Riječki filološki dani 7, Rijeka, 16. 18. studeni 2006. naslov koautorskog priopćenja: Zlata Šundalić – Ivana Pepić, Malahne životinje u staroj hrvatskoj književnosti ; 3. Meñunarodni znanstveni skup o Šimi Ljubiću, Zadar, 3. 10. 2007. – Stari Grad (o. Hvar), 4. 6. 10. 2007. naslov priopćenja: Stara slavonska književnost u djelu Šime Ljubića ; 4. Riječki filološki dani 8, Rijeka, 6. 8. 11. 2008. naslov koautorskog priopćenja: Zlata Šundalić – Ivana Pepić, Svakodnevica u Došenovoj Aždaji sedmoglavoj ; domaći znanstveni simpoziji : 1. „Krležini dani u Osijeku 2005. Tijelo, riječ i prostor u hrvatskoj drami i kazalištu“, Osijek, 7. 10. prosinca 2005. naslov priopćenja: Žensko tijelo u dubrovačkim preradbama Molièreovih komedija ; 2. ''Dani hvarskog kazališta. Prešućeno, zabranjeno, izazovno u hrvatskoj književnosti i kazalištu“, Hvar, 3. 6. svibnja 2006. – naslov priopćenja: Prilog hrvatskoj prozi 18. stoljeća ; 3. „Krležini dani u Osijeku 2006. Vrijeme i prostor u hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu“, Osijek, 5. 8. prosinca. 2006. naslov priopćenja: Kategorija prostora u Držićevoj Hekubi ; 4. „Krležini dani u Osijeku 2007. – 100. godina Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku / Povijest, teorija i praksa – hrvatska dramska književnost i kazalište“, Osijek, 11. 14. prosinca 2007. naslov priopćenja: Smijeh hrvatskih smješnica ; 5. „Krležini dani u Osijeku 2009. Hrvatska drama, kazalište i društvo, Osijek, 7. 10. prosinca 2009. naslov priopćenja: Svakodnevica u Benetovićevoj Hvarkinji ; 6. Znanstveni skup „Fra Antun Bačić (*Vrba kod Broda, oko 1690. †12. prosinca 1758.)“, Slavonski Brod, 14. travnja 2010. – Našice, 15. travnja 2010.) naslov koautorskog priopćenja: Zlata Šundalić – Ivana Pepić, Nenabožno u funkciji nabožnoga ).
Dr. sc. Zlata Šundalić bila je mentorom studentima u izradi dvadeset i šest (26) diplomskih radnji, osam (8) završnih radova, a pod njezinim su mentorstvom prihvaćene dvije (2) teme i sinopsisi za ove doktorske radove: mr. sc. Gordana Potnar Matković, Antun Ivanošić u kontekstu hrvatske književnosti 18. stoljeća (tema je prijavljena i odobrena na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2006. godine) i Anela Mateljak, ðuro Rapić u kontekstu hrvatske književnosti u Slavoniji 18. stoljeća (tema prijavljena i odobrena na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu 2009. godine) (vidi Prilog br. 3 UVJETI REKTORSKOG ZBORA). Koautorski je uredila zbornik radova profesora i studenata Hrvatskog jezika i književnosti RaD na DaR – RaDaR . Zbornik radova studenata i profesora Filozofskog fakulteta u Osijeku, uredile Vlasta Rišner i Zlata Šundalić (Filozofski fakultet Sveučilišta J.J.Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2008, str. 238).
Zlata Šundalić ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora što ih je propisao Rektorski zbor visokih učilišta Republike Hrvatske (čl. 105., stavka 4. podstavka 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Narodne novine br. 123/03, 105/04. i 174/04, i članak 5., stavka 2. Poslovnika Rektorskog zbora 2005/2006.). Uz opće uvjete (pozitivno ocijenjeni rezultati studentske ankete) ispunjava sljedeće minimalne uvjete (detaljan prikaz vidi u Prilogu br. 3 UVJETI REKTORSKOG ZBORA): 1. U svojstvu nastavnika na visokom učilištu (Filozofski fakultet Osijek) održala je više od šesto (600) norma sati. 2. Autor je triju (3) znanstvenih knjiga ( Studenac nebeski. Molitvenici u hrvatskoj književnosti od 16. do kraja 18. stoljeća /s posebnim osvrtom na Antuna Kanižlića/ , Split, 2003.; Kroz slavonske libarice. Rasprave o nabožnoj književnosti u Slavoniji , Osijek, 2005.; Životinja i Vidra. O životinjskome svijetu u djelu Marina Držića Vidre , Osijek, 2010.). 3. Pod njezinim je mentorstvom obranjeno dvadeset i šest (26) diplomskih radnji, osam (8) završnih radova, mentorom je dvjema doktorandicama. U koautorstvu sa studentom objavila je pet (5) radova. 4. Održala je četrdeset i jedno (41) priopćenje na znanstvenim skupovima, od toga četrnaest (14) na meñunarodnim. 5. Recenzirala je jednu (1) znanstvenu knjigu i devet (9) članaka u znanstvenim časopisima ili zbornicima radova sa znanstvenih skupova. 6. Voditelj je jednog znanstveno istraživačkog projekta koji se vodi pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa RH ( Rubni žanrovi hrvatske književnosti 18. stoljeća , Filozofski fakultet Osijek, 2007. ).
Zlata Šundalić autor je triju (3) autorskih knjiga, od toga je jedna (1) objavljena od posljednjeg izbora. Priredila je samostalno do posljednjeg izbora jednu (1) knjigu i napisala pogovor (Josip Forko, Crtice iz slavonske književnosti 18. stoljeća , Vinkovci, 1994.), a jedan je zbornik od zadnjeg izbora koautorski uredila ( RaD na DaR – RaDaR . Zbornik radova studenata i profesora Filozofskog fakulteta u Osijeku, uredile Vlasta Rišner i Zlata Šundalić, Osijek, 2008.). Objavila je četrdeset i sedam (47) izvornih znanstvenih radova a od posljednjeg izbora osamnaest (18), jedno (1) prethodno priopćenje do posljednjeg izbora, jedan (1) pregledni rad do posljednjeg izbora, četrnaest (14) stručnih radova a od posljednjeg izbora osam (8), što tablično izgleda ovako:
a3 a1 a2 UKUPNO IZR PP PR SR IZR PP PR SR 3 8 1 39 1 14 DO IZBORA U ZVANJE DOCENTA 5 1 10 1 5 DO IZBORA U ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA 2 14 1 OD IZBORA U ZVANJE IZVANREDNOG PROFESORA 1 3 15 8 (legenda: IZR izvorni znanstveni rad, PP – prethodno priopćenje, PR – pregledni rad, SR – stručni rad)
Opisat ćemo njezine znanstvene autorske knjige do posljednjeg izbora, a zatim detaljnije knjigu objavljenu od posljednjeg izbora, kao i znanstvene radove od posljednjeg izbora, te ih bodovati. Knjige objavljene do izbora u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora 1. Studenac nebeski. Molitvenici u hrvatskoj književnosti od 16. do kraja 18. stoljeća (s posebnim osvrtom na Antuna Kanižlića), Književni krug Split, Split, 2003, str. 610; ISBN: 953 163 156 5. Ova je knjiga autoričin za oko stotinu stranica prošireni doktorat. U knjizi je pozornost usmjerena na istraživanje hrvatskih molitvenika od 16. do kraja 18. stoljeća. Autorica je u knjizi, prvo, bibliografski popisala korpus od 120 hrvatskih molitvenika. Prije same bibliografije molitvenika nalaze se poglavlja u kojima se sadržajno, kompozicijski i generički odreñuje pojam molitvenik , kao i njegovo kršćanskoteološko, kulturnopovijesno i književnopovijesno razumijevanje. Nakon retrospektivne bibliografije molitvenika slijedi objašnjenje metodologijskih premisa koje se dosljedno uvažavaju u čitanju svakog pojedinog molitvenika. Nakon analitičkih čitanja (riječ je o dvadeset molitvenika u odnosu na dubrovačko dalmatinsku, ozaljsku, kajkavsku i slavonsku kulturnu sredinu), autorica donosi relevantan grafijski, književnojezični, književnopovijesni i književnoestetski opis molitvenih knjiga. Slijedi zaključak u kojemu se o molitveniku govori kao o jednom pojavnom obliku pučke književnosti, koju odreñuje vezanost uz tisak, naglašena komunikativnost i usmjerenost na široke čiteteljske slojeve, te poučnost, informativnost i zabavnost, pri čemu često izostaju literarne ambicije. U odnosu prema trima bitnim aspektima književnog djela – autor, tekst, čitatelj – molitvenici su se potvrdili kao pučko štivo, ali uz napomenu da se u njima mogu pronaći i artificijelni postupci koji im trebaju osigurati odgovarajuće mjesto u povijestima stare hrvatske književnosti. Knjiga završava Dodatakom. Prilozi u kojemu se na temelju priloga preslika želi pokazati da i molitvenici mogu sadržavati i estetski dotjeranije tekstove. Znanstveni doprinos: knjiga predstavlja dosad najopsežniji bibliografski popis hrvatskih molitvenika, u čijim opisima i analizi autoricu ne zanima samo njihova izvanknjiževna, religiozna i moralnodidaktička namjena, nego i njihovo književno ustrojstvo i estetski dosezi ( carmina figurata, versus concordantes, akrostih, retoričke figure ) kojima se molitvenici potvrñuju kao djela koja su uvelike participirala u poetičkim programima svojega vremena, posebice kada je riječ o razdoblju baroka. U tradicionalno odreñenje molitvenika Zlata Šundalić unosi i nove parametre, zalažući se za razumijevanje molitvenika kao zbirke, florilegija molitvenih tekstova, kojima mogu biti pridružene i pjesme, časoslovi, sadržaji sa sažetkom cjelokupne kršćanske teologije, ili pak liturgički, dogmatički i moralistički sadržaji. Osim po sadržaju, autorica je ponudila i diobu molitvenika s obzirom na recipijenta, odnosno s obzirom na način korištenja molitvenih knjižica. 2. Kroz slavonske libarice . Rasprave o nabožnoj književnosti u Slavoniji , Ogranak Matice hrvatske Osijek, Osijek 2005, str. 257; ISBN: 953 242 005 3. Knjiga okuplja jedanaest rasprava o nabožnoj književnosti u Slavoniji prije preporoda. Odabranim tekstovima zajednički su prostor i vrijeme nastanka te njihova religiozno didaktička usmjerenost. U odnosu na prvu kategoriju (prostor) izbor pisaca je bio odreñen „jakošićevskom“ sintagmom scriptores interamniae , tj. u obzir su došli pisci meñurječja , pisci koji su ili svojim roñenjem ili svojim radom bili vezani uz Slavoniju. U odnosu na drugu kategoriju (vrijeme nastanka djela) obuhvaćena su, uglavnom, djela nastala tijekom 18. stoljeća, a u odnosu na žanrovsku pripadnost djela istražuje se i interpretira: molitva, propovijed, katekizam, evanñelistar, lekcionar. Tako su se u ovoj knjizi pored klasika stare hrvatske književnosti u Slavoniji, kao što su: Antun Kanižlić, Vid Došen i Matija Antun Relković, našli i oni s margine književnih zbivanja, kao što su: Šimun Mecić, Jerolim Lipovčić, Bernardin Leaković, ðuro Rapić, Juraj Mulih, Mijo Pitinčević, Nikola Voršak, Marijan Jaić. Knjiga je dvodjelno komponirana. Prvi dio čine tri studije ( Josip Forko i slavonska knjiga XVIII. stoljeća, Pripomenak uz Matićevo čitanje Kanižlićeva djela, Siromašna slavonska crkvica i boga isusovačka crkva u Dubrovniku ili Prohaska o baroku ) u kojima autorica istražuje odnos uvaženih književnih povjesničara (Josip Forko, Tomo Matić, Dragutin Prohaska) prema slavonskoj književnosti. Drugi dio knjige posvećen je istraživanju pojedinih djela stare slavonske religiozne književnosti (Mecićeva Cvitka pokornog, Lipovčićeve i Došenove obrade sedam smrtnih grijeha, tj. „sedam glava ili vrila pakleni“, Relkovićevih Slavonskih libaricah, posvećen je istraživanju molitve u Kanižlićevu djelu, Andrijašijeva molitvenika Put od raja najlašnji , Pitinčevićeve propovijedi Slava svetoga Josipa, Blažene Divice Marije zaručnika , Voršakova lekcionara Čitanja i evanñelja ). Znanstveni doprinos: knjiga Zlate Šundalić ne obuhvaća samo djela klasičnih pisaca stare hrvatske dopreporodne književnosti u Slavoniji, jer su neka od analiziranih rukopisnih djela ovom knjigom doživjela svoje prvo objavljivanje, a neka već pročitana djela doživjela su svoje drugo, detaljnije čitanje i (pre)vrednovanje (pri čemu su uočene žanrovske specifičnosti, posebne kompozicijske osobine djela, specifična stilska obilježja).
Knjige i znanstveni i stručni radovi objavljeni nakon izbora u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora Poslije izbora u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora Zlata Šundalić je objavila jednu (1) autorsku knjigu i koautorski priredila jedan (1) zbornik radova. Osim toga objavila je osamnaest (18) izvornih znanstvenih radova, i to tri (3) u časopisima (a1) i petnaest (15) u časopisima (a2) te osma (8) stručnih radova u domaćim časopisima i zbornicima. Detaljnije ćemo se osvrnuti na one radove koje smo i bodovali (tj. na izvorne znanstvene radove):
I. Znanstvena knjiga (a3) Životinja i Vidra. O životinjskome svijetu u djelu Marina Držića Vidre , Filozofski fakultet Sveučilišta J.J.Strossmayera u Osijeku, Osijek 2009, str. 212; ISBN: 978 953 314 004 9. Knjiga Zlate Šundalić (Filozofski fakultet Sveučilišta J.J.Strossmayera u Osijeku, Osijek 2009, str. 212; ISBN: 978 953 314 004 9) ima dva recenzenta upisana u registar znanstvenika (Dunja Fališevac i Milovan Tatarin), a objavljena je poslije posljednjeg izbora pristupnice. U knjizi Životinja i Vidra središnja je tema istraživanje životinjskoga svijeta u djelu hrvatskog renesansnog pisca Marina Držića Vidre (Dubrovnik, 1508? – Venecija, 2. V 1567.). Knjiga se sastoji od sljedećih poglavlja:1. Zašto o životinjama u Vidrinu djelu, 2. O temi i metodologiji, 3. „Čisto ozbiljna djela“ (3.1. Pjesni ljuvene ; 3.2. Hekuba ), 4. „Dijelom ozbiljne a dijelom šaljive pastorale“ (4.1. Pastoralno idilična drama preddržićevskog vremena: 4.1.1. Držićev Radmio i Ljubmir ; 4.1.2. Vetranovićevo Prikazanje od poroda Jezusova ; 4.1.3. Nalješkovićeva Komedija I. ; 4.2. Držićeva pastirska igra: 4.2.1. Tirena ; 4.2.2. Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena ; 4.2.3. Džuho Kerpeta ; 4.2.4. Grižula (ili Plakir ); 4.3. Pastoralno idilična drama podržićevskog vremena: 4.3.1. Zlatarićev Ljubmir ; 4.3.2. Gučetić Bendeviševićeva Raklica ; 4.3.3. Lukarević Burinin Vjerni pastijer ; 4.3.4. Sasinova Filide ; 4.3.5. Sasinova Flora ), 5. „Čisto šaljive drame“ (5.1. Novela od Stanca ; 5.2. Dundo Maroje ; 5.3. Skup ; 5.4. Tripče de Utolče ; 5.5. Arkulin ; 5.6. Pjerin ), 6. Malahne životinje – istraživanje potaknuto istraživanjem, 7. Još jednom o životinji i Vidri, 8. Kratice književnih predložaka, 9. Prilozi (9.1. Životinje u Držićevu djelu (popis); 9.2. Popis tablica), Literatura, Sažetak, Bibliografijska napomena, Kazalo imena. U dvanaest što u cijelosti što tek fragmentarno sačuvanih Držićevih djela provedeno je usmjereno čitanje u odnosu na zastupljenost životinjskoga svijeta u njima, zbog čega je autoričina metoda u svojoj osnovi frekvencijska analiza pojavljivanja faunističkih leksema u pojedinim djelima. Rezultati istraživanja predočeni su u zasebnim tablicama s interpretacijama u odnosu na svako djelo, ali i u skupnom ispisu životinja u odnosu na tri skupine piščevih djela. Naime, Milan Rešetar, vrsni poznavatelj Držićeva književnog stvaralaštva, podijelio je piščeva djela u tri skupine, i to na temelju kriterija prisutnost/neprisutnost narodnih/književnih jezičnih elemenata u djelu. Tako prvu skupinu čine čisto ozbiljna djela s najknjiževnijim jezikom ( Pjesni ljuvene , Hekuba ), drugu skupinu čine dijelom ozbiljne a dijelom šaljive pastorale u stihovima i prozi u kojima se izmjenjuju elementi književnog i narodnog jezika ( Tirena , Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena , Džuho Kerpeta , Grižula ), dok trećoj skupini pripadaju čisto šaljive drame s najnarodnijim jezikom (Novela od Stanca , Dundo Maroje , Skup , Tripče de Utolče , Arkulin , Pjerin ). Kako se Rešetar u analizi književnoga, odnosno narodnoga jezika u Držićevu djelu usmjerio samo na gramatičke osobine piščeva jezika i samo djelomice na rječnik, to si u ovoj knjizi autorica kao glavni zadatak postavlja – istražiti faunističko nazivlje (dakle dio rječnika), njegove funkcije i značenja, kako u odnosu na žanr tako i u odnosu na profilaciju likova, i konačno, provjeriti potvrñuje li i ovaj selektivni kriterij u odnosu na rječnik Rešetarovo razvrstavanje Držićevih djela u tri gore spomenute temeljne skupine. Statistički su podatci pokazali da je životinjski svijet najzastupljeniji u piščevim komedijama, što je razvidno i iz konkretnih brojčanih potvrda: u „čisto ozbiljnim djelima“ pojavljuje se 17 različitih faunističkih leksema s najčešće jednom potvrdom u tekstu; u „dijelom ozbiljnim a dijelom šaljivim pastoralama“ pojavljuje se 67 naziva za životinje, a u „čisto šaljivim dramama“ životinjski svijet potvrñuje oko stotinu naziva (92 različita zooleksema), čija su značenja i funkcije različite. U prvoj skupini Držićevih djela („čisto ozbiljna djela“ Pjesni ljuvene , Hekuba ) životinja se ne pojavljuje kao samostalna tema; uz nju se vezuju različita simboličko alegorijska značenja, odnosno, u drugom djelu iz ove skupine, u Hekubi , životinjski je svijet uključen u izgradnju temeljne suprotnosti Hekuba Polinesto, odnosno tragičnosti s kojom se suosjeća (Hekuba) i tragičnosti koja se odobrava kao zadovoljenje pravde (Polinesto). U ''čisto ozbiljnim djelima'' odabir zooleksema je ozbiljan i odmjeren, kako u odnosu na žanr i temu, tako i u odnosu prema likovima. U drugoj se skupini djela („dijelom ozbiljne a dijelom šaljive pastorale“ Tirena , Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena , Džuho Kerpeta , Grižula ) kao najfrekventniji zooleksem javlja satir , zatim slijedi zvijer/zvir , stado i vuk . U preddržićevskom vremenu (predstavljaju ga: Držićev Radmio i Ljubmir , Vetranovićevo Prikazanje od poroda Jezusova , Nalješkovićeva Komedija I. ) najčešće se pojavljuje stado , zatim slijedi zvir/zvier , vuk i pas , a u podržićevskom vremenu (predstavljaju ga: Zlatarićev Ljubmir , Gučetić Bendeviševićeva Raklica , Lukarević Burinin Vjerni pastijer , Sasinova Filide i Flora ) na prvom je mjestu zvir/zvijer , zatim slijedi vuk , satir i stado . Navedeni su pojavni oblici životinjskoga svijeta, dakle, vrlo slični ( zvijer , stado , vuk ), ali uz jednu veliku razliku – samo se u Držićevim pastirskim igrama kao prvopozicionirana životinja pojavljuje jedna fantastična ( satir ), koja sobom nosi i ostale vrlo bitne značajke. Naime, životinjski je svijet u našim renesansnim pastoralno idiličnim igrama najčešće u funkciji antitetičnosti pastoralnoga i realno rustikalnoga svijeta (jer nasuprot jednoličnosti prvoga stoji raznolikost drugoga svijeta), ali i u funkciji antitetičnosti zbilje i fikcije i njihove problematizacije, jer izmeñu njih granice nisu čvrsto postavljene. Prva je mogućnost svojstvena pastirskoj igri pred i podržićevskog vremena, dok je ona druga prisutna upravo u Držićevim pastirskim igrama, u kojima i spomenuti nestvarni satir , ali i neke druge životinje, pored realnih i vilinskih likova, pridonosi problematiziranju fikcije i zbilje. U trećoj se skupini djela („čisto šaljivim dramama“ Novela od Stanca , Dundo Maroje , Skup , Tripče de Utolče , Arkulin , Pjerin ) kao najčešći zooleksem pojavljuje bjestija , zatim slijedi pas , osle i kapun odnosno kozle . U ovim se komedijama životinja najčešće pojavljuje tako da dolazi do aktualizacije nekog periferijskog značenja iz njezinog semantičkog polja, kojim se zornije prikazuju odnosi meñu likovima odnosno stanje u društvu, te gurmanske navade odreñenih prostora i ljudi. Prenesenim se značenjem vrlo često aktualizira ono hedonističko i aksiološko, kojim se vrednuju likovi i njihov svijet. Pri tome je potvrñen i, doduše ne tako često, postupak antropomorfizacije (životinjama se pripisuju ljudske osobine) i to u odnosu na sposobnost govora. Zlata Šundalić je provedenim istraživanjem životinjskoga svijeta u djelu Marina Držića pokazala da doslovni životinjski svijet u hrvatskoj renesansnoj pastoralno idiličnoj drami, pa tako i u Držićevoj, odnosno u komediji pridonosi njihovoj vrsnoj profilaciji u odnosu na prvu skupinu tekstova (pastorala) realističnost se životinje unutar nje same gubi u dodiru s pastoralnim prostorom i njegovim likovima, a u odnosu na drugu skupinu tekstova životinja se rijetko pojavljuje u svojoj živoj fizičkoj realnosti, jer je češće njezino preneseno značenje. Znao je Držić da govoriti o ljudima/društvu/vlasti nahvao nije bez opasnosti za vlastitu egzistenciju. Stoga on traga za različitim načinima pisanja koji ga neće ugroziti i koji mu neće ograničavati pjesnički govor o istini. Kao jedan se način pojavljuje posezanje za književnim predlošcima priznatih autoriteta (Plaut, Lodovico Dolce, Boccaccio) u koje dubrovački pisac upisuje svoje vrijeme i prostor; kao drugi se način pojavljuje problematiziranje zbilje i fikcije (posebice u pastirskim igrama), a kao treći se način pojavljuje i funkcionalna uklopljenost životinjskoga svijeta u djela, koja odražavaju njegov svjetonazor, njegovo viñenje dubrovačkog društva i vlasti nakaza. Znanstveni doprinos: knjiga Zlate Šundalić istražuje jedan zanemaren aspekt Držićeva djela u cjelini, a to je životinjski svijet. Statističke podatke u odnosu na svako Držićevo djelo prati interpretacija dobivenih podataka (npr. koji je semantički potencijal zooleksema aktiviran, kakva je njegova funkcionalna iskorištenost u odnosu na temu, likove, žanr), što na kraju autoricu dovodi do spoznaje da se užim, specijalističkim istraživanjem može doći do općenitijih zaključaka.
II. Znanstveni radovi u znanstvenim časopisima, periodičkim publikacijama i ostalim edicijama (skupina a1 i a2) Od posljednjega izbora Zlata Šundalić je objavila osamnaest (18) znanstvenih radova, od toga tri (3) u meñunarodno priznatim časopisima i publikacijama, dakle vrednovanima kao a1, a ostale u časopisima i publikacijama vrednovanima kao a2. Navest ćemo ih kronološkim redom.
A) Izvorni znanstveni radovi (a1) 1. Životinjski svijet u propovijedima Štefana Zagrepca, „Bogoslovska smotra“, br. 1, god. LXXVIII, Zagreb, 2008, str. 171. 205.; ISSN: 0352 3101. U radu je pozornost usmjerena na proznu dionicu kajkavske književnosti 18. stoljeća, na pobožne pripovjedače koji su pišući/govoreći svoje propovijedi postajali i pripovjedači, jer su u svoje duhovne razgovore unosili razne priče, anegdote, bajke, često s fantastičnim elementima. Ovakvu je prozu započeo pisati u 17. stoljeću Juraj Habdelić, a u 18. stoljeću nastavili su je pisati: Juraj Mulih, Štefan Zagrebec, Štefan Fuček i drugi. U ovom je radu posebna pozornost usmjerena na propovijedi Štefana Zagrepca (Zagreb, 1669. Zagreb, 1742.), kajkavskog propovjednika i pripovjedača. Kako je njegovo jedino djelo – Pabulum spirituale ovium christianarum... / Hrana duhovna, ovčic kerščanskeh... – objavljeno u pet knjiga (I. svezak u Zagrebu 1715., II. svezak u Klagenfurtu 1718., III. svezak u Zagrebu 1723., IV. svezak u Zagrebu 1727. i V. svezak u Zagrebu 1734.) na više od 3000 stranica, u ovom je radu riječ samo o posljednjoj, petoj knjizi iz 1734. godine, u odnosu na koju se istražuje poetika Zagrebčevih propovijedi, a posebice uklopljenost i značenje životinjskoga svijeta. Znanstveni doprinos: rad Zlate Šundalić donosi pouzdane vrstovne (62 životinjske vrste) i frekventne podatke o životinjskome svijetu u Hrani duhovnoj , što do danas nije istraženo u Zagrepčevim propovijedima. Dobiveni rezultati otvaraju prostor za komparativna sučeljavanja različitih žanrova, što je radom i oprimjereno. 2. Konotacije puta u Vili Slovinki , „Lingua Montenegrina, časopis za jezikoslovna, književna i kulturna pitanja,“ br. 5, god. 3, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Nikčević“, Cetinje, 2010., str. 335. 369.; ISSN: 1800 7007. U središtu pozornosti ovoga rada Zlate Šundalić nalazi se Vila Slovinka (1614.), spjev od 13 pjevanja ( petja ) zadarskog pisca Jurja Barakovića (1548. 1628.) u kojemu se istražuju konotacije puta i njegovih izvedenica na trima razinama: u odnosu na priču, lik i kompoziciju. Prije obrade središnje teme autorica uvodnim poglavljem ( 1. Rečeno je o Vili Slovinki ) prezentira relevantnu literaturu o Vili Slovinki kao i njezine interpretacije i recepcije u različitim vremenima, od prigovora i kritika do pohvala pjesnikovih versifikacijskih vještina. U drugom poglavlju ( 2. Neželjeno putovanje i sva ostala ) autorica polazi od poznate činjenice da je Baraković bio veliki zaljubljenik rodnoga grada Zadra, koji je iz nekih još ni do danas objašnjenih razloga morao napustiti i preseliti se u Šibenik. Tako je zbiljsko putovanje (tj. progonstvo iz Zadra u Šibenik) osmislilo pjesničko djelo ( Vilu Slovinku ) u kojemu put(ovanje) ima višestruko značenje, što je u radu istraženo u sljedećim podpoglavljima: 2.1. Razina priče , 2.2. Razina lika , 3.3. Razina kompozicije , 2.4. Aktualizirani periferni semantemi . Posebnu vrijednost navedenu poglavlju s pripadajućim podpoglavljima daje činjenica da su istraživanje, interpretacija i zaključci izvedeni na temelju konkretnih podataka. Naime, pisanju rada prethodilo je usmjereno čitanje Vile Slovinke u odnosu na leksem put , čiji su rezultati predočeni u Prilogu , tj. tabličnom prikazu na kraju teksta iz kojega se vidi da se u spjevu leksem put sa svojim izvedenicama pojavljuje 92 puta, da se vezuje uz različite likove i s aktualiziranim različitim semantemima.Tako je usmjereno čitanje pokazalo da broj putovanja/izleta u Vili Slovinki nije moguće jednoznačno matematički odrediti, jer su se neka putovanja ponavljala neodreñeni broj puta. Tko odlazi na put, zašto i što se na putu dešava pitanja su kojima se bavi autorica u podpoglavlju 2.2. Razina lika i u kojemu dolazi do zaključka da renesansnu jasnoću i pravilnost ne potvrñuju ni likovi putnika, ni njihova putovanja, kao ni konačna odredišta njihovih putovanja. U sljedećem podpoglavlju ( 2.3. Razina kompozicije ) istraženo je na koji način putovanje sudjeluje u izgradnji sižea, i to dominantnog lančanog ili stepenastog. U radu su pored primarnih, jezgrenih značenja leksema put (koji se vezuju uz priču, lik i kompoziciju) istražena i ona sekundarna, periferijska, koja nastaju ispreplitanjem semantema iz semantičkog polja leksema put i semantičkih polja drugih riječi (npr. čovjek, mladost, zakon, neke moralne i vrijednosne kategorije). Analiza put(ovanja), zapreka na putovanju i putnika u Vili Slovinki dovela je Zlatu Šundalić do zaključka da se u Vili problematizira zbiljskost kako putovanja tako i putnika. Znanstveni doprinos: tema rada Zlate Šundalić najavljena naslovom precizno je, dosljedno i argumentirano razrañena, a spoznaje o Vili Slovinki dopunjene su novima. 3. Carstvo Plantae u propovjedničkome žanru , „Lingua Montenegrina, časopis za jezikoslovna, književna i kulturna pitanja,“ br. 5, god. 3, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Nikčević“, Cetinje, 2010., str. 427. 445.; ISSN: 1800 7007. U sistematizaciji života na Zemlji naglašava se postojanje dviju skupina živih organizama, carstva Animalia (životinjski svijet) i carstva Plantae (biljni svijet). Na koji način, u kolikoj mjeri i s kojim funkcijama životinja može biti uključena u književni tekst, odnosno u propovijedi 18. stoljeća, autorica je već istražila na primjeru Štefana Zagrepca (svjetovnog imena Matija Marković /Zagreb, 1669. Zagreb, 1742./) i njegovih propovijedi iz petog sveska Hrane duhovne , objavljenih 1734. godine. U ovom radu Zlata Šundalić proširuje predmet svoga interesa i na istraživanje biljnoga svijeta i dolazi do zaključka da su u propovijedima Štefana Zagrepca životinje znatno više zastupljene (oko 60 naziva za životinje) u odnosu na biljke (preko 20 naziva za biljke), i to kako u odnosu na brojnost vrsta tako i u odnosu na čestotnost pojavljivanja (biljni je svijet upola manje zastupljen). Pri tome dolazi do izražaja propovjednikova sklonost izrazito ozbiljnome diskursu, jer se niti jedan leksem ne pojavljuje u kontekstu smijeha. Florealni se leksemi pojavljuju gotovo redovito u prenesenu značenju, a tek sporadično i u svom primarnom, što nalaže poetika propovjedničkoga žanra. Naime, sve priče u kojima se kao glavni akteri pojavljuju odreñene biljke nemaju smisao unutar granica ispričanoga, nego tek u konteksu propovjednikova tumačenja odreñenih vjerskih istina. Znanstveni doprinos: Zlata Šundalić je u svojem radu istražila dosada neistraženo područje (floru) Zagrepčevih propovijedi, potvrdila njezinu bitnu oslonjenost na biblijski biljni svijet, usporedila ga s već prethodno istraženom faunom te na taj način postavila temeljne pretpostavke za komparaciju s florom (i faunom) drugih žanrova 16. i 17. stoljeća (na primjer: lirike, pastorale, komedije, naracije u stihu).
B) Izvorni znanstveni radovi (a2) 1. Na tragu Rešetarove podjele Držićevih djela , u: Zbornik o Milanu Rešetaru književnom kritičaru i filologu . Zbornik radova s Meñunarodnog znanstvenog skupa Beč, 25. rujan 2004. Dubrovnik, 1. 2. listopada 2004., glavni urednik Tihomil Maštrović, Zagreb, 2005., str. 125. 142.; ISBN: 953 6882 57 5. Rad je uvršten u knjigu Životinja i Vidra. O životinjskome svijetu u djelu Marina Držića Vidre te je tamo i opisan, uz napomenu da je Rešetarovo razvrstavanje Držićevih djela u tri skupine ovdje potkrijepljeno istraživanjem životinjskog svijeta samo u odnosu na prvu skupinu, dakle u odnosu na „ čisto ozbiljna djela“ prema Rešetarovoj tipologiji i interpretaciji. 2. Čime se poigrava Gazarović u Muratu gusaru , u: Dani hvarskog kazališta 31 – Igra i svečanost u hrvatskoj književnosti i kazalištu , uredništvo knjige: Nikola Batušić, Rafo Bogišić, Pavao Pavličić, Milan Moguš (recenzenti: Miroslav Šicel i Pavao Pavličić), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Književni krug, Zagreb – Split 2005, str. 34. 61.; ISBN: 953 154 672 X (HAZU), ISBN: 953 163 257 X (Književni krug). U radu se analiziraju tri razine Gazarovićeve morske pastorale, Murata gusara , i to: slovopisna, leksička i metrička. Analiza Zlate Šundalić potvrdila je Gazarovićevu stilsku trinomičnost (srednjovjekovlje, renesansa, barok), ali i poigravanje i problematiziranje poznatih konvencija (slovopisna razina: problematiziranje književnosti i zbilje isti inicijali autora i naslovnog lika u djelu – MG ; leksička razina: problematiziraju se stanovite književne konvencije, posebice one vezane uz ozbiljnost jeke u staroj hrvatskoj književnosti; metrička razina: problematizira se konvencija kontinuiranog čitanja stihovanog teksta). Znanstveni doprinos: analizom Murata gusara Zlata Šundalić pokazuje da Gazaroviću „ne pristaju uvijek pejorativ i deminutiv“, odnosno da je zamjetna i originalnost u njegovu djelu kako na slovoposnoj tako i na leksičkoj i metričkoj razini. 3. O Katarininu molitveniku „Putni tovaruš“ , u: ZAVIČAJNIK. Zbornik Stanisalava Marijanovića , priredio Milovan Tatarin, Osijek 2005, str. 445. 464.; ISBN: 953 6456 54 0. U središtu je pozornosti ovoga rada Zlate Šundalić prozna ostavština Katarine Frankopan Zrinski (Bosiljevo, oko 1625. – Graz, 1673.), odnosno riječ je o molitveniku Putni tovaruš koji je prvi puta objavljen u Veneciji 1661. godine, zatim još i 1687. i 1715. godine kao prerañeno i skraćeno izdanje. Znanstveni doprinos: o Katarininu molitveniku Putni tovaruš uobičajilo se govoriti kao o njezinu prijevodu s njemačkoga jezika, pri čemu se njoj samoj kao autorici pripisivao samo predgovor koji zaključuje pjesma Vsakomu onomu ki štal bude ove knjižice. Zlata Šundalić na temelju analize pozicije molitelja (onoga tko se moli Bogu i kako se moli) proširuje Katarinino autorstvo i na prvih četrdesetak stranica molitvenika. 4. Pakao i raj u propovijedima ðure Rapića , u: Dani hvarskog kazališta 32 Prostor i granice hrvatske književnosti i kazališta , uredništvo knjige: Nikola Batušić, Rafo Bogišić, Pavao Pavličić, Milan Moguš, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Književni krug, Zagreb – Split 2006, str. 164. 198.; ISBN: 953 154 708 4 (HAZU), ISBN: 953 163 274 X (Književni krug). U tekstu je riječ o zbirci propovijedi franjevca ðure Rapića Svakomu po malo (1762.) koja broji 75 nedjeljnih i korizmenih propovijedi, unutar kojih je autor sam naznačio 805 zasebnih odjeljaka označenih rimskim brojevima, u kojima donosi odreñene priče kao egzemple kojima objašnjava kršćanske istine. U ovom radu Zlata Šundalić pozornost usmjerava na istraživanje kategorije prostora, i to na istraživanje dvaju nerealnih, ljudskom sviješću neovjerovljenih prostora u propovijedi, a to su pakao i raj . Njihova je nazočnost u propovijedima neravnomjerna, jer su opisi raja siromašniji u odnosu na opise pakla (riječ pakao i njezine izvedenice u knjizi se pojavljuju oko 350 puta, a riječ raj i njezine izvedenice oko 60 puta). Posljedica je to uvjerenja da je čovjek primarno grješno biće, zbog čega mu je izvjestan pakao kao kazna, ali ne i raj kao nagrada. Znanstveni doprinos: iako Zlata Šundalić u ovom radu istražuje dva imaginarna prostora, ipak tekstom pokazuje da je jedan od njih (pakao) djelatni korektiv u ovostranosti, u kojoj je sve viñeno i doživljeno s točke gledišta lika niskomimetskog modusa. Učinkovitim se tako pokazuje strah (pakao), a ne nagrada (raj). 5. Kako čitati Gazarovićeva Murata gusara , u: Petrarca i petrarkizam u hrvatskoj književnosti , uredio Bratislav Lučin i Mirko Tomasović, (recenzenti: Morana Čale i Cvijeta Pavlović), Književni krug Split, Split 2006, str. 329. 351.; ISBN: 953 163 266 9. U radu Zlata Šundalić istražuje Gazarovićev tekst Murat gusar , o čijem je predlošku ( Il corsaro Arimante L.Aleardija), o žanrovskoj pripadnosti (morska pastorala /D.Dukić/, ribarska farsa /M.Franičević/), kao i o stihu (M.Franičević) već pisano u hrvatskoj znanstvenoj literaturi. Nju posebice zanima primjenjivost tvrdnje izrečene u svezi Gazarovićevih pjesama na njegov dramski tekst Murat gusar – potvrñuje li i on Gazarovića kao zakašnjelog leutaša i petrarkista, ali i kao manirista? Znanstveni doprinos: u odnosu na temu (traganje za ljepotom i ljubavi), shematizam fabule, žanr (pastorala), funkcije likova, način prezentiranja središnje teme potvñuje se u Muratu gusaru petrarkizam, ali ne jednoznačno. Zlata Šundalić pokazuje kako jedni likovi potvrñuju ozbiljnost renesansnog zaljubljenika (Cvitan), drugi problematiziraju ozbiljnost prvoga (Stana, Bogdan, Hinac), a treći likovi naznačuju baroknost (Feliks, Ruža). Tako je petrarkizam, prema autoričinoj analizi, i različiti odnosi prema njemu u Gazarovićevu morskom razgovaranju dao značajan doprinos stilskoj profilaciji Hvaraninova djela (renesansa, barok, a možda i manirizam). 6. O propovijedi Slava svetoga Josipa zarucsnika Blaxene Divice Marie , u: Zbornik o Josipu Paviševiću , uredili: Ana Pintarić i Franjo Emanuel Hoško, Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku – Hrvatska franjevačka provincija svetog Ćirila i Metoda – Filozofski fakultet Osijek, Osijek 2006, str. 357. 372.; ISBN: 953 6456 67 2 (Filozofski fakultet). U radu se analizira rukopisna propovijed Slava Svetoga Josipa Zaruscnika Blažene Divice Marie ñakovačkog franjevca Mije Pitinčevića (ðakovo, 20. XII. 1740. – ðakovo, 28. II. 1794.), čije ime povijesti hrvatske književnosti ne bilježe. Propovijed je izgovorena na imendan Josipa Paviševića 1793. godine. Zlata Šundalić u radu analizira kompoziciju, sadržaj i stil te progovara o strategijama kojima je Pintičević uspio kod svojih slušatelja zadržati pozornost i više od četrdeset minuta, koliko je propovijed prema broju napisanih stranica mogla trajati. Propovijed se, naime, prema Pintičeviću oblikuje tako da se istovremeno sluša, gleda i promišlja, zatim tijekom propovijedi slušateljstvo se treba češće apostrofirati, a sadržaj propovjednik treba učiniti zanimljivijim, pa i uz pomoć apokrifnih detalja. Znanstveni doprinos: predmet rada Zlate Šundalić je rukopisna propovijed koja ovim činom ulazi u korpus stare hrvatske književnosti, i to kao tekst u kojemu se sloj apokrifnih evanñelja pokazao kao vrlo slušljiv, jer što se čitatelj više približava kraju propovijedi, sve su rjeñe opomene slušateljstvu zbog „nepomlje“ i neslušanja. Tako su tragovi srednjovjekovnih novozavjetnih apokrifa u Pitinčevićevoj propovijedi pokazali da su srednjovjekovni oblici ostali produktivini dugo nakon ukinuća rada senjske glagoljičke tiskare (1508.) i da je ovakva literatura i krajem 18. stoljeća imala svoju publiku (slušateljstvo). 7. Žensko tijelo u dubrovačkim preradbama Molièreovih komedija , u: Krležini dani u Osijeku 2005 – Tijelo, riječ i prostor u hrvatskoj drami i kazalištu , priredio Branko Hećimović, (recenzenti: Nikola Batušić i Pavao Pavličić), Zagreb – Osijek, 2006, str. 20. 42.; ISBN: 953 154 748 3 (HAZU). Rad je Zlata Šundalić oblikovala trodijelno: u prvome sažeto iznosi spoznaje do kojih je došla u promišljanju dubrovačkih preradbi Molièrea; u drugome istražuje pojavne oblike ženske tjelesnosti i odnos drugih prema njoj, a u završnom dijelu iznosi zaključke do kojih je došla usmjerenim čitanjem frančezarija. O ženi se, kaže autorica, u dubrovačkim preradbama Molièreovih komedija najčešće govori niskim stilom, s vrlo malo galantnosti i uvažavanja. Tematizira se lik žene u prostoru šire društvene zajednice (grada, npr.), a vrlo rijetko u prostoru obitelji. Biti integriran u obitelj koja se tek zasniva (dakle, započinje brakom!) cilj je gotovo svakog ženskog lika, a njegovo je ostvarenje vezano uz brojne prepreke, koje se na kraju rješavaju najčešće slučajno, dobrim spletom okolnosti i s vrlo malim utjecajem osobnog angažmana samoga lika. Znanstveni doprinos: istraživanje ženske tjelesnosti provedeno je na 22 frančezarijama, unutar kojih se pojavljuju 182 muška i 74 ženska lika, a pojavni su oblici razvrstani u nekoliko sastavnica (1. „otrcani izrazi“, 2. obezvrjeñujući frazemi i faunistički leksemi, 3. ime, 4. boja, 5. „silu učiniti“ ili geste neslobode, 6. geste ljubavi, 7. geste preljubništva, 8. geste odbacivanja, 9. bat – izrazito negalantna gesta, 10. ogovaračka gesta). Zaključne su spoznaje proizašle iz promišljanja samih tekstova, a ne obrnuto primjenom općih zaključaka na pojedinačnosti. 8. Prilog hrvatskoj prozi 18. stoljeća (ili zametci proznoga kazivanja u Slavoniji sredinom 18. stoljeća), u: Dani hvarskog kazališta, 33 – Prešućeno, zabranjeno, izazovno u hrvatskoj književnosti i kazalištu , uredništvo knjige: Nikola Batušić, Rafo Bogišić, Pavao Pavličić, Milan Moguš, Zagreb – Split, 2007, str. 95. 130.; ISBN: 978 953 154 771 0 (HAZU), ISBN: 978 953 163 286 7 (Književni krug). U radu Zlata Šundalić analizira proznu obradu legende o svetom Eustahiju, koja u staroj hrvatskoj književnosti ima svoje potvrde od srednjega vijeka do predilirskoga vremena (srednjovjekovna obrada s početka 14. stoljeća, obrada iz Lucićeva Vartla s kraja 16. stoljeća, Glavinićeva iz 1628. godine, Gašparotijeva iz 1760. i Rapićeva iz 1762. godine). Riječ je o Placidu (II. stoljeće), zapovjedniku Trajanove tjelesne straže, koji krštenjem dobiva ime Eustahije, zatim podnosi teške muke i iskušenja zajedno sa svojom obitelji sve do nasilne smrti. Posebnu pozornost u radu Zlata Šundalić usmjerava na zanemarenu ili previñenu obradu legende o svetom Eustahiju slavonskog franjevca ðure Rapića. Znanstveni doprinos: Zlata Šundalić u radu usporedno sučeljava svih pet spomenutih inačica legende o svetom Eustahiju, i to u odnosu na sižejnu strukturiranost teksta, likove i pripovjedačke strategije, te dolazi do zaključka da je Rapić poznatu legendu o svetom Eustahiju transformirao (postupkom ekscizije, kontrakcije, ekspanzije, amplifikacije, adjekcije), pri čemu se optimizam završetka treba gledati, izmeñu ostalog, u kontekstu prosvjetiteljskog 18. stoljeća, zatim u činjenici da je priča o Eustahiju dio propovjedničkoga egzempla te na kraju u činjenici da je sam autor bio franjevac. 9. Fauna u Držićevim pastoralama , u: Kulturni bestijarij , urednice: Suzana Marjanić i Antonija Zaradija Kiš (recenzenti: Ljiljana Marks, Ines Prica i Mateo Žagar), Hrvatska sveučilišna naklada – Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, 2007, str. 429. 454.; ISBN: 978 953 6020 36 2. U radu Zlata Šundalić za središnji predmet svoga bavljenja uzima životinjski svijet u trima Držićevim pastoralama (Tireni , Veneri i Adonu , Grižuli ), istražujući ga u odnosu na žanrovsku pripadnost književnih predložaka. Kako je već Milan Rešetar upravo ovu skupinu Držićevih djela okarakterizirao kao ''dijelom ozbiljna a dijelom šaljiva'', to u ovom radu Zlata Šundalić propituje funkcionalnu uklopljenost životinje u odnosu na kategorije ozbiljnosti i šaljivosti te njihovu povezanost s odreñenim svjetovima (vilinskim, odnosno seosko vlaškim). Znanstveni doprinos: istraživanjem životinjskoga svijeta u „dijelom ozbiljnim a dijelom šaljivim pastorala u stihovima i prozi“ Zlata Šundalić je potvrdila Rešetarove spoznaje, ali uz napomenu da su ovdje dobiveni podatci na zoran i matematički prebrojiv način pokazali kako se ostvaruje ozbiljnost pastoralno vilinskoga svijeta i šaljivost seosko vlaškog, odnosno na koji se način i kojim faunističkim leksemima oni grade te kako se i kojim leksemima ostvaruje isprepletenost i povezanost ovih dvaju antitetički postavljenih svjetova u pastorali. 10. Kategorija prostora u Držićevoj Hekubi , u: Krležini dani u Osijeku 2006. – Vrijeme i prostor u hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu , priredio Branko Hećimović (recenzenti: Nikola Batušić i Pavao Pavličić), Zagreb – Osijek, 2007, str. 30. 44.; ISBN: 978 953 154 793 2. U radu Zlata Šundalić analizira kategoriju prostora u Držićevoj Hekubi , i to kako u odnosu na onaj vidljivi, glumišni prostor tako i u odnosu na onaj drugi, virtualni prostor u Držićevoj tragediji. Kategorija prostora pridonosi ostvarenju ispreplitanja i problematiziranja odnosa zbilje i fikcije (P.Pavličić), koja se u tekstu ostvaruje na nekoliko načina (u zbiljskom glumišnom prostoru ili u virtualnom dramskom prostoru javlja se nezbiljski lik i opisuje zbiljski prostor ili sudbinski utječe na tijek zbivanja u stvarnosti; u nezbiljskom prostoru sna javljaju se zbiljski likovi, najavljujući buduća zbiljska dogañanja; u zbiljskom se prostoru zbiljski lik, iz neznanja, oprašta i s mrtvim sjenama kao da su žive osobe; u zbiljskom prostoru o zbiljskim ratnim dogañanjima izvješćuje samo fikcionalni lik; u zbiljskom glumišnom prostoru komuniciraju zbiljski likovi, ali zbiljnost se problematizira sljepoćom jednog od sudionika). Znanstveni doprinos: istraživanjem kategorije prostora u Hekubi Zlata Šundalić dolazi do spoznaje da se njezinim pojavnim oblicima naglašava problematičan odnos zbilje i fikcije, a time unose i nove stilske komponenete (manirističke) u čitanje Držićeve tragedije. 11. Razgovor ugodni naroda slovinskoga i nabožna književnost , u: Fra Andrija Kačić Miošić i kultura njegova doba, Zbornik radova sa znanstvenog skupa Fra Andrija Kačić Miošić i kultura njegova doba, urednica Dunja Fališevac (recenzenti: Nikola Batušić i Mirko Tomasović), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2007, str. 151. 179.; ISBN: 978 953 154 770 3. U radu Zlata Šundalić analizira Kačićev Razgovor ugodni naroda slovinskoga kojim započinje jedno novo razdoblje u hrvatskoj književnosti u cjelini. Tomu pridonose inovacijske značajke koje obuhvaćaju i žanr (pučko prosvjetiteljski epski žanr), i recipijenta (čitateljstvo čine svi slojevi društva), i književnu tradiciju prema kojoj ima afirmativan odnos (narodna epika). Novostvoreni pučki epski model značajan je zbog posvjetovljavanja hrvatske književnosti 18. stoljeća, jer je pučka književnost do tada bila, uglavnom, nabožnog karaktera. U radu autorica istražuje koliko se i na koji način udaljio Kačić od tada vrlo bogate nabožne književnosti i koliko je, na koji način i s kojim funkcijama uključio njene prepoznatljive značajke u svoj tekst. Znanstveni doprinos: analizom kompozicijskih sastavnica Razgovora ugodnog naroda slovinskoga (posveta, predgovor, matični stihovanoprozni tekst), sekundarnih žanrova (molitva, propovijed, blagoslov, proklinjanje, himan), djelomice analizom aktancijalne razine (lik svećenika) i stila Zlata Šundalić je istražila utjecaj nabožne literature na Razgovor i zaključila da je utjecaj ove književnosti u Razgovoru funkcionalno prisutan, ali da ne predstavlja dominantne sastavnice. 12. Zlata Šundalić i Ivana Pepić, Malahne životinje u staroj hrvatskoj književnosti , u: Riječki filološki dani 7 , Zbornik radova s Meñunarodnog znanstvenog skupa Riječki filološki dani održanog u Rijeci od 16. do 18. studenoga 2006, uredile Ines Srdoč Konestra i Silvana Vranić (recenzenti: Stjepa Babić, Vinko Brešić, Maciej Czerwinski, Dunja Fališevac, Jagoda Granić, Ivan Jurčević, Ivan Karlić, Zvonko Kovač, Ivan Marković, Milan Mihaljević, Krešimir Nemec, Sanja Nikčević, Vlado Pandžić, Zvjezdana Rados, Marko Samardžija, Milorad Stojević, Petar Šimunović, Marija Turk, Antonija Zaradija Kiš, Maja Brala, Lada Čale Feldman, Vesna Deželjin, Anamarija Gjuran Coha, Sanda Ham, Damir Kalogjera, Marina Katnić Bakaršić, Ivan Lozica, Antica Menac, Josip Miletić, Gerhard Neweklowsky, Darko Novaković, Sibila Petlevski, Goran Rem, Slavica Stojan, Ljerka Šimunković, Branka Tafra, Jadranka Valentić, Mateo Žagar), Filozofski fakultet, Rijeka, 2008, str. 277. 296.; ISBN: 978 953 6104 64 2. U koautorskom radu autorice su pozornost usmjerile na hrvatsku renesansnu književnost unutar koje istražuju pojavnost i semantiku životinjskoga svijeta, postavljajući si pitanje: sudjeluje li u žanrovskom profiliranju teksta i leksik, posebice onaj faunistički, odnosno sudjeluju li u tome malahne životinje , one koje struka danas naziva mnogokolutićavcima i beskolutićavcima i koji za nas nebiologe vizualno doista izgledaju malahno ? Riječ je o malim životinjama čije pojavljivanje u tekstu odgovara skoro njihovu izgledu (nemaju velik broj potvrda u tekstu). U istraživanje su autorice uključile 29 književnih djela iz vremena hrvatskog cinquecenta . Znanstveni doprinos: koautorsko istraživanje je pokazalo da se uz malahne životinje u staroj hrvatskoj književnosti ne vezuje opis materijalnog stanja (/ne/bogatstva) odreñenog lika ili njegove obitelji, ni njihova povezanost bratskom vezom (u smislu pomaganja čovjeka životinji i obrnuto), uz njih se ne vezuju ni atributi ugode, ne svrstavaju se ni u red lijepoga. Njima se, ipak, unosi raznolikost u inače konvencionalizirani svijet djela, a mogu se iščitati i neke ozbiljne teme (/ne/higijena / /ne/kultura svakodnevnog života, tj. buhe kao svakodnevna napast; bračni odnosi i obveze ženina je dužnost čistiti muža od buha , ali ne i obrnuto; praznovjerje i niska razina obrazovanosti; nacionalna gastronomija; žanrovska kuhinja; nasljedovanje odreñene književne baštine, itd.) i njihovo sudjelovanje u žanrovskoj profilaciji djela. 13. Smijeh hrvatskih smješnica , u: Krležini dani u Osijeku 2007. – 100. godina Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku / Povijest, teorija i praksa – hrvatska dramska književnost i kazalište , priredio Branko Hećimović (recenzenti: Nikola Batušić i Pavao Pavličić), Zagreb Osijek, 2008, str. 287. 310.; ISBN: 978 953 154 844 1. U radu Zlata Šundalić analizira komedije – smješnice druge polovice 17. stoljeća, istražujući u njima kategoriju smijeha. Znanstveni doprinos: svojom analizom Zlata Šundalić je pokazala da smijeh hrvatskih smješnica nije samo sirov, grub, „masni“, nego da se u njemu mogu prepoznati konvencije i strukturni postupci uvaženih književnih žanrova, koji u izmijenjenu kontekstu rezultiraju smijehom, a o svojim anonimnim autorima svjedoče kao o obrazovanima i upućenima u poetike odreñenih žanrova (prikazanja, eruditne komedije, maskerate npr.) čije je parodiranje prepoznala i publika te ih rado gledala. 14. Zlata Šundalić, Značenje i funkcija životinje u Držićevim komedijama , u: Dani hvarskog kazališta, 35: Nazbilj i nahvao: etičke suprotnosti u hrvatskoj književnosti i kazalištu od Marina Držića do današnjih dana. U čast 500 obljetnice roñenja Marina Držića , uredništvo knjige: Nikola Batušić, Rafo Bogišić, Pavao Pavličić, Milan Moguš (recenzenti: Dunja Fališevac i Branko Hećimović), Zagreb – Split, 2009, str. 174. 232.; ISBN: 978 953 154 8700 0 (HAZU), ISBN: 978 953 163 314 7 (Književni krug). U radu Zlata Šundalić analizira životinjski svijet u Držićevim komedijama, istražujući u odnosu na oko stotinu faunističkih leksema njihova značenja i funkcije. Znanstveni doprinos: detaljno istraživanje Zlate Šundalić pokazalo je da je u Držićevim komedijama najmanje onih životinja koje se pojavljuju u svom primarnom značenju – životinja kao životinja (npr. kozle i govedo u Noveli od Stanca ); relativno rijetko se pojavljuju i fantastične životinje (npr. satir, bazilišk, zmaj); manju skupinu čine i one životinje koje se u tekstu pojavljuju u odreñenom prenesenom značenju, što se ostvaruje postupkom dodavanja atributa imenici (npr. žena je gubava koza), a najveću skupinu čine one životinje uz koje se vezuje neodreñeno preneseno značenje, najčešće u funkciji središnjih antiteza nazbilj – nahvao (npr. negativan zoomorfizam, gastronomija, zaklinjanje, zooposlovice, psovke, frizura i moda, imena, etnici, stilska sredstva, ...). Uz pomoć zoonazivlja, pokazalo je autoričino istraživanje, vrlo se rijetko govori o ljudskoj vrlini ( virtu ), znanju (humanitas ) ili o čovjeku kao božanskom biću ( divinitas ); ono se najčešće dovodi u svezu s ljudskom naravi (feritas ) koja je podudarna s pojmom nahvao . 15. Stara slavonska književnost u djelu Šime Ljubića , u: Zbornik o Šimi Ljubiću. Zbornik radova s Meñunarodnog znanstvenog skupa , urednik Tihomil Maštrović, Zagreb, 2009, str. 67. 92.; ISBN: 978 953 6682 84 3. U radu Zlata Šundalić istražuje samo jednu sastavnicu Ljubićeva Ogledala (Knjiga II, Rijeka, 1869.), a to je stara slavonska književnost. Nakon uvodnoga dijela u kojemu se životopisno predstavlja „mrki, nepristupni i prenagli čovjek“ , kako je Ljubića opisao njegov životopisac Smičiklas, slijedi središnji dio u kojemu autorica želi odgovoriti na nekoliko pitanja, od kojih se temeljnim čini donosi li autor Ogledala povijest ili pregled stare slavonske književnosti? Da bi došla do odgovora na postavljeno pitanje, istražuje Ljubićev prikaz književnog djela, književnog razdoblja, odnosno književnih vrsta i žanrova. Znanstveni doprinos: Ljubićev prikaz stare slavonske književnosti stavljen je u širi kontekst, jer je autorica u svom radu istražila koliko se Ljubić u pisanju Ogledala oslanjao na svoje prethodnike (Kukuljević, Šafařik) i koliko su se njegovi nasljednici oslanjali na njegov rad (Vodnik, Prohaska, ....).
C) Stručni radovi (a2) 1. Zlata Šundalić, Marina Veraja, Flora i fauna Sasinove Flore , u: RaD na DaR – RaDaR . Zbornik radova studenata i profesora Filozofskog fakulteta u Osijeku, uredile Vlasta Rišner i Zlata Šundalić (recenzenti: Sanda Ham i Milovan Tatarin), Filozofski fakultet Sveučilišta J.J.Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2008, str. 217. 238.; ISBN: 978 953 6456 87 1. U koautorskom radu autorice analizirju hrvatsko renesansno dramsko stvaralaštvo, unutar kojega se potvrdio i dubrovačko stonski pisac Antun Bratosaljić Sasin (Dubrovnik, o. 1520. – Ston, 1595.), napisavši izmeñu ostaloga i dvije pastirske igre s mitološkim reminiscencijama ( Flora, Filide ). Flora je u ovom radu središnji predmet bavljenja, i to posebice njezin biljni i životinjski svijet. Usmjerenim čitanjem/istraživanjem biljnih i životinjskih leksema autorice su potvrdile Sasinovo pripadanje po držićevskom vremenu. Ponavljaju se već poznate konvencije (ostvaren biljni svijet u Flori potvrñuje nasljedovanje petrarkističke tradicije, dok je u potvrñenim sastavnicama životinjskoga svijeta prepoznatljiva poetika pastoralno idilične drame), bez novih, originalnih nadogradnji. 2. Zlata Šundalić, Marija Mujić, O Karnarutićevu Vazetju Sigeta grada , u: RaD na DaR –RaDaR . Zbornik radova studenata i profesora Filozofskog fakulteta u Osijeku, uredile Vlasta Rišner i Zlata Šundalić (recenzenti: Sanda Ham i Milovan Tatarin), Filozofski fakultet Sveučilišta J.J.Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2008, str. 177. 193.; ISBN: 978 953 6456 87 1. Koautorski rad o Karnarutićevu epu Vazetje Sigeta grada autorice su strukturirale peterodijelno: u uvodnom dijelu govore o zadarskom renesansnom književnom krugu (P.Zoranić. B.Karnarutić, J.Baraković), o ugroženosti bašćine i o motivu Zrinskog u hrvatskoj književnosti; u drugom o žanrovskim i metričkim odrednicama Vazetja ; u trećem istražuju biljni svijet i zakljujučuju da je on vrlo oskudan i nepetrarkistički, jer je stavljen u funkciju ostvarenja realističnosti u djelu; u četvrtom dijelu govore o životinjskome svijetu, koji je funkcionalno uklopljen u središnju temu sukoba kršćana i nekršćana. U zaključnom dijelu svoga rada autorice ističu Karnarutićevo strogo svrhovito korištenje flore i faune, bez ponavljanja petrarkističkih i pastoralnih konvencija. 3. Zlata Šundalić, Martina Svrtan, O biljnom i životinjskom svijetu u epiliju Izvarsita ljubav i napokom nemila i nesrićna smart Pirama i Tižbe , u: RaD na DaR – RaDaR . Zbornik radova studenata i profesora Filozofskog fakulteta u Osijeku, uredile Vlasta Rišner i Zlata Šundalić (recenzenti: Sanda Ham i Milovan Tatarin), Filozofski fakultet Sveučilišta J.J.Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2008, str. 195. 215.; ISBN: 978 953 6456 87 1. U koautorskom radu autorice kroz sedam zasebnih cjelina govore o Karnarutićevoj stihovanoj pripovijesti Izvarsita ljubav i napokom nemila i nesrićna smart Pirama i Tižbe (1586.). Nakon uvodnog pregledavanja i suočavanja književnopovijesnih sudova o Karnarutićevu djelu, slijedi njegovo sadržajno predstavljanje (od posvete do posljednjeg, petog libra ). U središnjem se dijelu teksta usmjerenim čitanjem istražuje leksik, odnosno biljni i životinjski svijet. Prvi potvrñuje nasljedovanje renesansne lirike ( cvijet, ružica, trava ), ali i njezino inoviranje (okrenutost lokalnome i realističnome, izricanje starih značenja novim leksemima). Drugi svijet, životinjski, zastupljen je znatno više u odnosu na biljni, vezuje uz sebe i negativne konotacije, dinamizira radnju i potvrñuje petrarkistički izbor faunističkih leksema ( lav, zvir, ptica ). 4. Zlata Šundalić, Miroslav Cmuk, (Ne) odvrati obraz tvoj od žene (ili Propovjednikovo viñenje žene u Slavoniji 18. stoljeća) , u: RaD na DaR – RaDaR . Zbornik radova studenata i profesora Filozofskog fakulteta u Osijeku, uredile Vlasta Rišner i Zlata Šundalić (recenzenti: Sanda Ham i Milovan Tatarin), Filozofski fakultet Sveučilišta J.J.Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2008, str. 261. 279.; ISBN: 978 953 6456 87 1. Kao središnji predmet bavljenja u ovom se radu nalazi žena. Koautori istražuju odnos sjevernih, panonskih pisaca prema ženi u vremenu 18. stoljeća. Pozornost posebice usmjeravaju na propovijedi franjevca ðure Rapića (1714. 1776.), a nešto manje i na djela drugih Slavonaca, kao što su Matija Antun Relković i Vid Došen, odnosno na djela južnih, mediteranskih pisaca. Iščitavanje djela dopreporodnih hrvatskih pisaca vrlo često dovodi čitatelja do spoznaje da je žena „hodajuće zlo“, što potvrñuju i neke propovijedi iz Rapićeve zbirke Svakomu po malo ... (1762.), u kojima je žena prikazana nedosljedno, čak i proturječno (propovjednik je jedanputa zagovara i brani a drugi puta straši i nemilosrdno osuñuje; jedanputa o njoj govori bizarno a drugi puta humorno).
Opća ocjena
Znanstveni rad Zlate Šundalić uobličio je tri područja znanstvenog interesa: interes za religiozno nabožnu književnost (tzv. rubne žanrove), interes za fenomen flore i faune u ranonovovjekovnim djelima hrvatske književnosti te interes za proučavanje i vrednovanje metodologije dopreporodne hrvatske književne historiografije. Radovi iz sva tri navedena područja, posebice istraživanje hrvatske religiozno nabožne književnosti i proučavanje motiva flore i faune u hrvatskoj renesansnoj pastoralno idiličnoj drami, ali i šire (u poeziji, epiliju, epu, komediji, propovijedima) otvorili su nove istraživačke svjetove i doveli do relevantnih rezultata. I jedna i druga tema ostale su po strani dosadašnjih književnopovijesnih i književnokritičkih opisa, a neobično su zanimljive i relevantne i kao književnopovijesni i estetski fenomeni. Rad Zlate Šundalić na istraživanju metodologije hrvatske književne historiografije donio je spoznaje o relevantnim pitanjima metodologije hrvatske književne povijesti. Svi navedeni i opisani znanstveni radovi Zlate Šundlić odlikuju se približno istim ili sličnim osobinama, a te su: detaljno i precizno poznavanje korpusa stare hrvatske književnosti; naglašen interes za strukturnu analizu kao i za genološku problematiku;
OBRAZAC ZA IZBOR U ZNANSTVENA ZVANJA
(POPUNJAVA STRUČNO POVJERENSTVO)
I. OPĆI PODACI O PRISTUPNIKU/PRISTUPNICI
Ime i prezime: Zlata Šundalić
Datum i mjesto roñenja: 17. 02. 1960., Bankovci, Republika Hrvatska
Državljanstvo: Republika Hrvatska
Adresa: Trg Augusta Šenoe 2, 31 000 Osijek
E mail: [email protected]