Narudžbe I Otkupi Umjetničkih Djela Za Interijere Javnih Institucija U

DPUH Peristil 179-201 62/2019

Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih Počanić djela za interijere javnih Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, institucija u Hrvatskoj 1950-ih Odsjek za povijest umjetnosti

Faculty of Humanities i 1960-ih and Social Sciences, University of Zagreb, Department of Art History Commissions and Buyouts of Artwork

Ivana Lučića 3 for Interiors of Public Institutions in Croatia Zagreb, Hrvatska during the 1950s and 1960s [email protected] orcid.org/0000-0001-6891-5408 Apstrakt U radu se na osnovi arhivske, periodične i bibliotečne građe raz- Izvorni znanstveni rad matra uloga i odnos države i umjetnosti u realizaciji velikog broja Original scientific paper narudžbi i otkupa likovnih djela za interijere javnih institucija na UDK / UDC: području Hrvatske tijekom 1950-ih i 1960-ih. Predstavljena je ulo- 7.078(497.5)”195/196” ga državnih upravnih tijela, institucija, udruženja i pravnih akata u DOI: odabiru naručenih ili otkupljenih likovnih ostvarenja za javne in- 10.17685/Peristil.62.11 stitucije, kao i utjecaj novih umjetničkih izraza u oblikovanju vi- zualnog diskursa vladajućih struktura. Primljeno / Received: 18. 9. 2019. Ključne riječi Prihvaćeno / Accepted: narudžbe i otkupi likovnih djela, javne građevine, kulturna politi- 21. 11. 2019. ka, 1950-e, 1960-e, otkupne komisije, pravilnici

Abstract On the basis of archival, periodical and library records, the paper ex- amines the role and relationship of state and art in implementation of a large number of commissions and buyouts of artwork for the interiors of public institutions in Croatia during the 1950s and 1960s. The paper discusses the role of state governing bodies, institutions, associations and legal acts in the selection of commissioned or purchased artwork for public institutions, as well as the influence of new artistic expressions in shaping the visual discourse of governing structures.

Keywords commissions and buyout of artwork, public buildings, cultural policies, 1950s, 1960s, buyout commissions, regulations

179 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

Otkupi i narudžbe likovnih djela za interijere iznimno su važne bile kulturna politika kao i oblici javnih građevina tijekom 1950-ih i 1960-ih na institucionalizacije kulture: odjeljenja za agitaci- području Hrvatske, a tako i Jugoslavije, bili su ju i propagandu, federativna/savezna i republička dvostruko uvjetovani – s jedne strane veliki broj državna tijela mjerodavna za kulturu, samostalne umjetničkih realizacija u interijeru nastao je kao ustanove u kulturi, strukovna udruženja likovnih posljedica aktualne umjetničke težnje k sintezi umjetnika te zadruge likovnih umjetnika. arhitekture, likovnih djela i primijenjene um- Važnu ulogu u kontroli cjelokupnog kulturnog i jetnosti, a s druge proces narudžbe i otkupa bio intelektualnog stvaralaštva i usmjeravanju idej- je neraskidivo povezan s odnosom države prema no-kulturne sfere u razdoblju tzv. agitpropovske umjetnosti, odnosno kulturnom politikom ze- kulture od 1945. do 1952. godine imala su odje- mlje u tom razdoblju. Likovne su umjetnosti bile ljenja za agitaciju i propagandu.2 Najvažniju ulo- od velikog interesa vlasti s obzirom na to da su se gu imalo je Odjeljenje za agitaciju i propagandu umjetničkim djelima mogle vizualizirati postav- pri Centralnom komitetu Komunističke partije ke novog društva. Kako bi država i Partija mogle Jugoslavije (Agitprop CK KPJ), a na području Na- nadzirati provode li se zahtjevi dosljedno, u pr- rodne Republike Hrvatske Agitprop pri Central- vim poslijeratnim godinama, ali i tijekom 1950-ih, nom komitetu Komunističke partije Hrvatske područje kulture je institucionalizirano s ciljem (CK KPH) osnovan 1. lipnja 1945. godine.3 Ide- kontrole umjetničkog i intelektualnog stvaralaš- ološki rad Agitpropa bio je važan i u izravnom tva. Kultura i umjetnost bile su uvjetovane organi- upravljanju kulturnim institucijama i strukov- zacijom državne uprave na saveznoj i republičkoj nim udruženjima, a utjecao je i na produkciju i razini, institucionalizacijom kulture posredstvom kupnju umjetnina. Iako je u razdoblju od 1945. do strukovnih udruženja i zadruga likovnih umjet- 1948. godine preuzet sovjetski model upravljanja nika, kao i političkim i društvenim zbivanjima kulturom, ideološko-politički pritisak intenzivi- te kulturnom politikom zemlje. Procesi otkupa rao se nakon Rezolucije Informbiroa, odnosno na i narudžbi likovnih djela do sada nisu bili detalj- Petom kongresu KPJ (1948.). S jedne strane, Peti nije obrađivani, a propisi, preporuke i zakon- kongres bio je „veoma hrabra obrana od napada ska regulacija narudžbi djela tek djelomično.1 U Staljina”, a s druge, nastavio je „i stvarno i ver- članku se na osnovi arhivske, periodične i bibli- balno – još odlučniji, inače već od 1945. odlučan, otečne građe donose saznanja o utjecaju kulturne kurs primjene ruskoga puta u društvenom živo- politike na likovnu umjetnost, procesima otkupa tu”.4 Ovakav jasan prosovjetski stav KPJ-a bitno i narudžbi likovnih djela za interijere javnih inje utjecao na likovno-umjetničku produkciju kada stitucija posredstvom otkupnih komisija i javnih je povećana produkcija socrealističkih umjetnič- natječaja, pravilnicima i drugim pravnim aktima kih djela, kao na Četvrtoj izložbi ULUH-a (1948.) koji su nastojali regulirati otkupe i naručivanje i kada je država otkupljivala socrealistička djela djela te niz primjera umjetničkih djela ostvare- po znatno višoj cijeni.5 Nakon postupne liberali- nih u javnim institucijama na području Hrvatske, zacije, decentralizacije i birokratizacije područja a u kontekstu umjetničkih tendencija i kulturne umjetnosti i kulture,6 održan je Šesti kongres KPJ politike razdoblja. (1952.) koji je predstavljao dotad najveći odmak od staljinizma i nakon kojeg je aparat Agitpropa Kulturna politika i institucionalizacija kulture prestao djelovati.7 1950-ih i 1960-ih Usporedno su djelovala i državna upravna tijela S obzirom na utemeljenosti političkog sustava na mjerodavna za područje kulture i umjetnosti na ideji društvenog vlasništva, država je bila glavni federativnoj/saveznoj i republičkoj razini koja su naručitelj umjetničkih djela, osobito onih nami- unutar svoje strukture provodila otkupe i narudž- jenjenih javnim ustanovama. Premda je pojedinac be likovnih djela za interijere javnih institucija. Na kao fizička osoba mogao kupiti umjetničko dje- federativnoj/saveznoj razini upravna tijela doži- lo, kupnja i narudžba umjetnina bile su moguće vjela su brojne reorganizacije, promjene naziva i u kontekstu rada tijela državne uprave na fede- opseg mjerodavnosti, stoga će u članku ukratko rativnoj, odnosno saveznoj i republičkoj razini, biti predstavljeni oni segmenti i institucije koji su posredstvom za to zadužene komisije ili odbora bitno utjecali na otkupe i narudžbe umjetnina.8 U koji su morali procijeniti i potvrditi otkup ili na- vrijeme djelovanja Komiteta za kulturu i umjet- rudžbu. Stoga, za otkupe i narudžbe umjetnina nost Vlade FNRJ (1946. – 1948.) i Ministarstva za

180 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih nauku i kulturu Vlade FNRJ (1948. – 1950.), fede- kulturu NRH (1961. – 1963.), važnu ulogu u ot- rativna su tijela rukovodila kulturnim i umjetnič- kupljivanju i naručivanju imao je Fond za una- kim društveno važnim ustanovama, unapređivala pređivanje kulturnih djelatnosti SRH (1961.) koji veze s inozemstvom, izrađivala nacrte pravilnika se bavio, između ostalog, i financiranjem otkupa iz područja kulture i umjetnosti te se posredstvom vrijednih djela od spomeničke važnosti i otkupom komisija brinula za otkupe i narudžbe likovnih ostavština.18 Početkom 1970-ih godina u sklopu djela za funduse novoosnovanih muzejskih i ga- Republičkog fonda za unapređivanje kulturnih lerijskih institucija te javne zgrade pod upravom djelatnosti SRH nastavit će se rad komisije za otkup Komiteta.9 U ovlasti Komiteta bio je i fond u iznosu umjetnina.19 Mogućnost kupnje umjetničkih djela od 10 milijuna dinara, namijenjen otkupu umjet- uvelike je ovisila o godišnjem financiranju kultu- ničkih djela, stipendiranju umjetnika, pomaganju re iz federativnog/saveznog budžeta, odnosno o različitim strukovnim umjetničkim udruženjima izdvajanom postotku za kulturu koji je konstan- i slično.10 Početkom 1950-ih na federativnoj razi- tno rastao od kraja Drugog svjetskog rata do po- ni aktivno se raspravljalo o otkupu i narudžbama četka 1960-ih (2,7% – 1946., 6,8% – 1951., 11% umjetnina radi dopunjavanja muzejskih i galerij- – 1960.), a od početka novog desetljeća drastično skih fundusa, uređenja javnih ustanova, ali i osi- je smanjen (1% – 1961., 0,8 – 1962., 0,7 – 1963.).20 guravanja boljih materijalnih uvjeta umjetnika.11 Institucionalizacija kulture i umjetnosti provede- Od brojnih komisija i samostalnih ustanova kojima na je, između ostalog, i osnivanjem i djelovanjem je upravljalo federativno tijelo osnovana je Komi- institucija poput Državnih majstorskih radionica sija za kulturne veze sa inostranstvom (1953.) koja te strukovnih udruženja likovnih umjetnosti. Dr- je, koordinirajući različite kulturne manifestacije žavne majstorske radionice, nastale prema sovjet- u inozemstvu, i otkupljivala umjetničke radove,12 skom modelu, ustanovljene su Uredbom o osniva- zatim Savezni fond za unapređenje kulturnih dje- nju i radu državnih majstorskih radionica likovnih latnosti (1954.) s ciljem unapređenja međurepu- umjetnosti od 29. svibnja 1947. godine, a bile su bličkih i međunarodnih kulturnih manifestacija samostalne državne ustanove pod mjerodavno- te Fond za unapređenje likovne umjetnosti Moša sti Komiteta za nauku i kulturu Vlade FNRJ.21 Do Pijade (1958.) radi pomoći umjetnicima stipendi- kraja 1948. godine dodijeljene su Antunu Augu- jama te dotacijama kulturnim manifestacijama, ali stinčiću, Frani Kršiniću, Vanji Radaušu, Krsti He- koji je povremeno i otkupljivao umjetnička djela gedušiću, Borisu Kalinu, Tomi Rosandiću, Đorđu za muzeje i galerije te za javne građevine.13 Andrijeviću Kunu i Milu Milunoviću.22 Radionice Promjene i reorganizacije na federativnoj razini nisu imale isključivo obrazovnu funkciju ospo- pratila su i republička upravna tijela mjerodavna sobljavanja polaznika za samostalno umjetničko za kulturu i umjetnost, a reorganizacijom fede- stvaranje, već su se, s obzirom na dotacije i rad- rativne uprave početkom 1950-ih dio ovlasti, uk- ne uvjete, koristile i za izradu većih narudžbi.23 S ljučujući i djelovanje otkupnih komisija, prešao obzirom na to da se radionicama dodjeljivao ve- je direktno na republička tijela.14 U prvoj posli- liki postotak federativnog i republičkog budžeta, jeratnoj vladi Hrvatske, od travnja 1945. godine često su imale monopol nad izradom velikih na- za područje kulture bilo je mjerodavno Ministar- rudžbi umjetničkih djela, a time su i utjecale na stvo prosvjete Narodne vlade Hrvatske pod kojim vizualnu prezentaciju državnih zahtjeva. je bio Odsjek za likovne umjetnosti koji je, između Utjecaj pri pisanju i definiranju propisa o regulaciji ostalog, upravljao kulturnim ustanovama i udru- otkupa i narudžbi umjetnina, izdvajanju sredsta- ženjima, natječajima za spomenike i komisijama va za umjetnička djela u investicijskoj gradnji te za otkup likovnih djela.15 Kulturna politika veoma na same otkupe i narudžbe djela likovnih umjet- je rano prepoznala različite uloge i funkciju likov- nosti na federativnoj/saveznoj razini imao je Sa- ne umjetnosti u interijerima javnih ustanova te su vez likovnih umjetnika Jugoslavije (SLUJ). Savez tako, prema dopisima Ministarstva, jasno razli- je bio vrhovna strukovna organizacija umjetni- kovani objekti koji zahtijevaju reprezentativna, ka slikara i kipara s područja čitave Jugoslavije, monumentalna ili dekorativna rješenja ili radove sa sjedištem u Beogradu, a osnovan je na Prvom intimističkog karaktera.16 Djelovanje Komisije za kongresu likovnih umjetnika Jugoslavije održa- kupovanje radova likovne i primijenjene umjet- nom u Zagrebu od 7. do 9. prosinca 1947. godi- nosti nastavljeno je i 1950-ih i 1960-ih godina.17 ne, a s radom je započeo u ožujku 1948. godine.24 Tijekom 1960-ih godina, u okviru rada Savjeta za SLUJ su činila republička udruženja, među njima

181 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

i Udruženje likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH), primijenjene umjetnosti Andrija Buvina i koji su a predsjednik Upravnog odbora ULUH-a bio je tijekom 1950-ih godina intenzivno radili i na de- ujedno i član Predsjedništva SLUJ-a. finiranju tarifa za djela primijenjene umjetnosti u Ključnu ulogu u žiriranju, predlaganju, otkuplji- javnim građevinama. vanju i naručivanju umjetničkih djela na području Hrvatske imalo je Udruženje likovnih umjetnika Otkupne komisije Hrvatske (ULUH). Udruženje je sljednik Društva Otkupe i narudžbe umjetničkih djela u Jugoslavi- umjetnosti, osnovanog 22. kolovoza 1868. godi- ji vodile su stručne komisije pri tijelima državne ne u Zagrebu koje je svoju stvarnu djelatnost ot- uprave, najvećim dijelom Komisija za otkup djela počelo sazivanjem prve glavne skupštine Društva likovne i primijenjene umjetnosti pri republičkim 23. siječnja 1879. godine.25 Nakon brojnih pro- tijelima uprave za kulturu te otkupna komisija na mjena i obustave rada u prvoj polovini 20. stolje- federativnoj/saveznoj razini. Komisije su se mogle ća, 1945. godine obnovljeno je djelovanje Druš- osnovati isključivo pri Komitetu, poslije Savjetu za tva koje je već u svibnju 1945. godine promijenilo nauku i kulturu Vlade FNRJ te pri ministarstvima naziv u Udruženje likovnih umjetnika Hrvatske narodnih republika mjerodavnih za pitanje kul- (ULUH) i revidiralo pravila kojima postaje krov- ture. Komisije pri Savjetu za nauku i kulturu Vla- no strukovno udruženje s ciljem okupljanja svih de FNRJ mogle su otkupljivati radove za potrebe likovnih umjetnika koji su djelovali na području saveznih upravnih tijela, ustanova poduzeća pod NRH-a.26 Djelatnost ULUH-a bila je podijeljena u privrednom upravom saveznih organa i za potre- sektore: organizacijski, kulturno-masovni (či- be društvenih organizacija, a republičke komisije jim su dijelom bili i političko-ideološko i stručno umjetničke radove za potrebe svih ostalih držav- podizanje članstva, izložbe i izbor žirija) te soci- nih uprava, ustanova i poduzeća.33 Prema Uput- jalno-ekonomski (kojemu su pripadali i otkupi stvu o kupovini radova likovne i primijenjene likovnih djela).27 ULUH je imao tri osnovne sek- umjetnosti iz 1951. godine muzeji, galerije i škole cije: slikarsku, kiparsku i grafičku. Najviše tije- likovnih i primijenjenih umjetnosti mogli su ta- lo ULUH-a bio je Upravni odbor, a veliku su ulo- kođer osnovati komisije za svoje potrebe, a sred- gu imali poslije oformljeni Umjetnički savjet te stva za otkup morali su predvidjeti u godišnjem Nadzorni odbor. U razdoblju obnove udruženja, proračunu.34 Raspodjelu je, ovisno o djelokrugu, u poslijeratnim godinama ULUH-u je bio nadre- izvršavao Savjet za nauku i kulturu te republičko đen Kulturno-umjetnički odjel Ministarstva pro- ministarstvo. Prema Uputstvu, komisije su činili svjete NRH čime je likovna umjetnost bila pod predstavnik Savjeta za nauku i kulturu vlade FNRJ, političkom kontrolom.28 U razdoblju 1950-ih i odnosno republičkog ministarstva mjerodavnog 1960-ih, kako je zabilježila Ana Šeparović, ULUH za pitanja kulture te tri do pet osoba iz redova li- prolazi kroz tranziciju „iz monopolističke cen- kovnih umjetnika, povjesničara umjetnosti i kri- tralističke doktrinirane institucije u demokrat- tičara umjetnosti.35 Država je otkupila i naručila sko strukovno udruženje koje okuplja umjetnike gotovo sva umjetnička djela za interijere javnih i usmjereno je na praktične probleme s kojima se institucija posredstvom otkupnih komisija.36 Ot- suočava umjetnik u svome djelovanju”.29 S obzi- kupne komisije na federativnoj razini odlučivale rom na poziciju ULUH-a kao središnje strukovne su o otkupu umjetničkih djela s većih republičkih umjetničke organizacije, predstavnici udruženja ili saveznih izložaba, a činile su ih važni umjetnici, imali su istaknutu ulogu na različitim razinama ali i službenici republičkog i federativnog uprav- vlasti.30 Članovi ULUH-a 1948. godine osnovali su nog tijela za kulturu. nabavno-prodajnu Zadrugu likovnih umjetnika Komisije za otkup djela likovnih i primijenjenih LIKUM s ciljem materijalnog poboljšanja uvjeta umjetnosti pri republičkom upravnom tijelu za rada članova.31 Iste godine Zadruzi je pripojena kulturu NRH/SRH imale su uglavnom deset pred- Galerija Ullrich čime dobiva izložbenu djelatnost, stavnika (pet članova i pet zamjenika) od kojih su a osnovan je i Otkupni salon.32 LIKUM je imao ve- većina bili članovi ULUH-a.37 Članovi komisije po- oma važnu ulogu i u organizaciji niza prodajnih sjećivali su aktualne izložbe, najvećim dijelom u izložbi diljem Jugoslavije na kojima je država po- Zagrebu, i predlagali djela za otkup, a katkad su novno bila najveći kupac umjetnina. ULUH je 1950. ona bila poslana na procjenu u ULUH. Pritom je godine izgubio dio članstva odvajanjem dijela u Zagrebu uvedena praksa prioritetnog otkupa umjetnika koji su osnovali Udruženje umjetnika s reprezentativnih izložbi za određene kulturne

182 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih institucije.38 Otkupljivala su se najvećim dijelom 1950-ih rekonstruiranjem izražajnih sredstava slikarska djela, zatim grafika i crteži te u najma- moderne umjetnosti, nadvladavanjem inicijal- njem broju skulptura, zbog visokih cijena. Osnov- nog otpora prema apstrakciji i uspostavljanjem ni kriterij bio je onaj umjetničke kvalitete, a na- suštinski važnog odnosa međusobnoga povjerenja stojalo se otkupljivati djela svih stilskih pravaca, između likovne kritike i moderne umjetnosti”.43 neovisno o preferencijama članova komisije. Me- Već u prvoj polovini 1950-ih nove mogućnosti đutim, politička i društvena zbivanja nerijetko su bile su naznačene održavanjem i sufinanciranjem utjecala na rad otkupnih komisija i otkupe umjet- manifestacija poput izložbi grupe EXAT 51 (1952.), ničkih radova pa tako zbog brojnih napada Josipa Stančić – Vaništa (1952.), Arhajski nadreali- Broza Tita na apstrakciju i na one koji su ovlašteni zam Antuna Motike (1952.), Doživljaji Amerike za kupnju i narudžbe apstraktnih likovnih djela Ede Murtića (1953.) te Salon 54 (1954.) kojima se tijekom 1963. i 1964. godine,39 otkupna komisija umjetnost modernističkih tendencija legitimi- Republičkog sekretarijata za kulturu SRH „u duhu rala na likovnoj sceni.44 Tih je godina prepoznato upozorenja predsjednika Tita na Kongresu narod- i cjelovito promišljanje i povezivanje arhitektu- ne omladine Jugoslavije” nije predložila za otkup re, likovne umjetnosti i dizajna, kao nastavak na nijedno djelo definirano striktno kao apstraktno, europske povijesne avangarde racionalističkog iako je otkupljivala figurativna djela koja su pre- usmjerenja, na međuratna umjetnička istraživanja ma njihovoj definiciji uključivala i djela koja su poput Bauhausa i Deutscher Werkbunda, djelova- daleko od imitativnog karaktera i koja se na alu- nja grupe Zemlja u hrvatskoj umjetnosti, što će se zivan način odnose prema predmetnoj stvarno- tijekom razmatranog razdoblja potvrditi realizaci- sti.40 Osim republičke Komisije za otkup djela li- jama jugoslavenskih paviljona na međunarodnim kovnih i primijenjenih umjetnosti osnovane su i izložbama, a osobito djelovanjem grupe EXAT 51 u pomoćne, pokrajinske komisije čiju su djelatnost koja su eksperiment i usmjerenje likovnog djelo- provodile često galerijske i muzejske komisije u vanja prema sintezi svih likovnih umjetnosti ističe pojedinim mjestima i gradovima.41 Djela su se na kao osnovne zadatke.45 Tijekom čitavog desetljeća isti način otkupljivala preko komisija za otkup pri i tijekom 1960-ih sinteza svih umjetnosti te su- Narodnom odboru grada ili općine.42 radnja arhitekata i likovnih umjetnika postale su primjer dobre prakse, a o teoriji sinteze te broj- Sinteza umjetnosti u kontekstu zakonskih nim domaćim i stranim primjerima raspravljalo i podzakonskih akata za regulaciju otkupa i se u stručnoj periodici, primjerice u časopisima narudžbi Arhitektura, Mozaik i Čovjek i prostor.46 Ljiljana Umjetnost namijenjena interijerima javnih gra- Kolešnik istaknula je važnost I. didaktičke izlož- đevina na području Hrvatske i Jugoslavije tijekom be: apstraktna umjetnost, održane 1957. godine 1950-ih i 1960-ih, s obzirom na političko određe- u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu, gdje nje društva, ovisila je o državnom financiranju, ali se u genezi moderne umjetnosti temeljene na tezi i kompleksnom odnosu umjetničke vizije, slobode Alfreda H. Barra o apstrakciji te u interpretaciji stvaralaštva, ideološko-političkih zahtjeva i re- umjetničkih događanja nakon 1935. godine (kao cepcije. Budući da je riječ o djelima namijenjenim završnom razdoblju Barrove genealogije) „teži- javnom prostoru, odnosno djelima koja se posred- šte prebacuje na ideju sinteze ‘plastičkih umjetno ili neposredno koriste javnošću kao medijem, nosti’, na elaboraciju njezine historijske geneze i treba ih promatrati u kontekstu društvene i par- – konačno – na objašnjenje razloga zbog kojih je tijske javnosti, ali i demokratizacije umjetničke upravo sinteza adekvatan (ako ne i jedini mogući) stvarnosti. Dok je u prvim poratnim godinama model participacije umjetnosti i umjetnika u su- jugoslavenska kulturna politika bila usmjerena vremenom životu”.47 Početkom 1950-ih sintezu na prosvjećivanje naroda i obnovu kulturno-pro- likovnih umjetnosti aktivno je zagovarao Rado- svjetnih ustanova, jačanje ideološkog pritiska i slav Putar koji je sintezu slikarskog, plastičnog i zahtjeva adekvatne – socrealističke – predodž- arhitektonskog stvaralaštva uzimao kao središnju be društvene stvarnosti, oko 1948. i 1949. godine kategoriju u razmatranju apstraktne umjetnosti.48 uslijedila je liberalizacija umjetničkog stvaralaštva Usporedno s razvojem ideje sinteze umjetno- koja će omogućiti nastavak prijeratnog pluralizma sti, djelovanjem spomenutih tijela, institucija i likovne umjetničke produkcije i dovršetak pro- udruženja, likovni umjetnici i radnici u kulturi cesa „rekonstrukcije modernizma (…) sredinom kontinuirano su radili na definiranju zakonskih i

183 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

podzakonskih akata za sustavno i dosljedno pro- ambijentima, kao i otkupe i narudžbe umjetnina vođenje otkupa umjetničkih djela te, u suradnji s motivirane isključivo poboljšanjem materijalnog arhitektima i urbanistima, na definiranju propisa statusa umjetnika.57 Savet za kulturu NR Srbije za izdvajanje postotka za likovnu umjetnost u in- tijekom 1959. godine donio je još dvije preporu- vesticijskoj gradnji. Uputstvom o kupovini rado- ke: Preporuku o otkupu dela likovne i primenjene va likovne i primijenjene umjetnosti, objavljenim umetnosti i Preporuku o podizanju javnih spome- 1951. godine kao dopunom prethodno izdane Na- nika.58 Iako su prethodno postojali određeni prav- redbe o mjerama štednje artikala široke potroš- ni akti i interni propisi o otkupima i narudžbama nje, definirano je da otkupe mogu izvršiti tadašnji djela, ove su preporuke nastale kao dodatan po- Savjet za nauku i kulturu Vlade FNRJ, ministar- ticaj regulaciji procesa otkupa i narudžbi posred- stva narodnih republika, muzeji, galerije i škole stvom komisija i natječaja. likovnih i primijenjenih umjetnosti te društvene organizacije za potrebe svojih ustanova i poduzeća, Narudžbe i otkupi umjetnina a utvrđen je i rad spomenutih federativnih i re- za interijere javnih građevina publičkih komisija.49 Međutim, zbog brojnih pri- U nacrtu Pravilnika o izradi umjetničkih radova govora ministarstava, udruženja i umjetnika zbog javnog karaktera (1954.), u kontekstu društve- restrikcija,50 Uputstvo je izmijenjeno 29. kolovoza nog vlasništva, definirano je kako se javni ka- 1951. godine te su radove mogla otkupiti državna rakter „jedne zgrade sastoji u tome što zgradu upravna tijela i ustanove na izložbama na teme- koristi državni organ ili ustanova, društvena or- lju izbora žirija udruženja likovnih umjetnika.51 U ganizacija, zadružno ili privredno poduzeće”, a istoj godini na federativnoj razini definirane su i radovi likovne umjetnosti javnog karaktera jesu tarife za primijenjene umjetnosti kojima su odre- „uljane slike, zidne slike, freske, mozaici, reljefi đene i cijene radova za javne institucije poput zid- i skulpture namijenjene specijalno nekoj zgradi, nog slikarstva, mozaika, tapiserija, panoa i slič- kao sastavni dio arhitektonskih objekata javnog no.52 U korespondenciji ULUH-a i SLUJ-a tijekom karaktera”.59 Različiti tipovi javnih građevina pri 1954. vidljivo je da su umjetnici raspravljali o nacr- čijoj bi se izgradnji izdvajao postotak za likovna tu Pravilnika o otkupu i konkursima (1954.) kojim djela detaljno su definirani u Preporuci Saveta za bi komisija izvršila regulaciju otkupa i narudžba kulturu Narodne Republike Srbije o izvođenju i državnih organa, ustanova, privrednih poduzeća, korišćenju radova i dela likovnih umetnosti u in- zadruga, zadružnih i društvenih organizacija, te vesticionoj izgradnji (1958.), a to su: javne zgra- o nacrtu Pravilnika o izradi umjetničkih radova de kulturno-prosvjetnog karaktera, zdravstvene javnog karaktera namijenjenih specifično nekoj zgrade svih vrsta, monumentalne zgrade, sport- zgradi.53 O regulaciji narudžbi likovnih djela za ske građevine, građevine namijenjene trgovini i zgrade javnog karaktera, osobito za investicijsku prometu, turističke građevine i kompleksi, in- novogradnju, počelo se intenzivno raspravljati na dustrijske zgrade, građevine na javnim površi- sastancima SLUJ-a već 1956. godine.54 Ubrzo je nama, naselja ili zajednički prostori za stanova- objavljena Preporuka Saveta za kulturu Narodne nje i drugo.60 Upravo su tijekom 1950-ih i 1960-ih Republike Srbije o izvođenju i korišćenju radova za sve te tipove građevina otkupljena i naruče- i dela likovnih umetnosti u investicionoj izgrad- na likovna djela koja su ovisno o individualnom nji (1958.), upućena narodnim odborima kota- umjetničkom izričaju, umjetničkim tendencijama ra i općina, poduzećima, investitorima (javnih) razdoblja, društvenim i političkim događanjima građevina, arhitektima, likovnim umjetnicima i te kulturnoj politici predstavljala dominantni vi- drugim umjetničkim i stručnim projektantima i zualni diskurs vlasti. izvođačima.55 Dokumentom je preporučena in- Nakon završetka Drugog svjetskog rata bilo je po- tenzivna suradnja arhitekata i umjetnika kao i trebno obnoviti i nanovo izgraditi brojne zgrade pomno promišljeni investicijski programi koji bi kulturno-prosvjetnog karaktera: ponajprije ško- trebali uključivati i likovne realizacije.56 Iako je le i visokoškolske ustanove, knjižnice, čitaonice, Preporuka donesena u NR Srbiji, njezin je odjek domove kulture, muzeje, galerije, kinodvorane i zabilježen iste godine u hrvatskoj periodici, oso- drugo. Narudžbe i otkupi likovnih djela za broj- bito u člancima Andrije Mutnjakovića koji je pro- ne školske ustanove bili su realizirani pri izgrad- vedbu te Preporuke u zakon smatrao nužnom, ali nji novih objekata, kao i kod provedbe osnovnog je istovremeno kritizirao intervencije u gotovim cilja jugoslavenske poslijeratne kulturne politike

184 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

– narodnog prosvjećivanja. Prosvjećivanje se prije razdoblju provedeno masovno opismenjivanje svega odnosilo na brzu likvidaciju velikog broja odraslih organizacijom brojnih masovnih teča- nepismenih, kao i na opće podizanje kulturne ra- jeva.68 S ciljem prosvjećivanja društva otvorio se zine naroda. Jugoslavija je nakon rata naslijedila i veliki broj radničkih (od 1947.) i narodnih učili- gotovo polovinu nepismenog stanovništva: pre- šta (od 1952.),69 što je posljedično značilo i likovno ma popisu iz 1931. godine 44,6% stanovništva uređenje i otkup radova suvremene umjetnosti za bilo je nepismeno, dok se taj broj prema popisu iz učilišta poput novootvorenog Radničkog sveuči- 1953. godine smanjio na 25,4%.61 Kako bi se po- lišta „Moša Pijade” u Zagrebu (1961.).70 Tijekom dignula razina pismenosti i kulturni nivo društva, 1950-ih i 1960-ih godina u Jugoslaviji je otvoren 1946. godine uvedeno je obvezno sedmogodišnje, a i niz znanstvenih instituta, a među njima i jedan 1949. osmogodišnje školovanje.62 Nova organiza- od najvažnijih za atomsku fiziku u cijeloj Jugo- cija školstva dovela je ujedno i do otvaranja novih slaviji – Institut Ruđer Bošković. Najstarija kri- osnovnoškolskih ustanova – do 1951. godine otvo- la današnjeg Instituta izgrađena su u razdoblju reno je 14 445 osnovnih škola, 1694 stručnih škola od 1950. do 1955. godine prema projektu Kazi- i 481 gimnazija.63 Proces prosvjećivanja i razvoja mira Ostrogovića. Budući da je već 1951. godine školstva bitno je utjecao i na izgradnju, arhitek- na prijedlog akademika Ivana Supeka predložen turu i opremanje velikog broja novih javnih usta- naziv instituta posvećen hrvatskom astronomu i nova, u kojima su nerijetko realizirana djela na- fizičaru, 1956. godine u eksterijeru Instituta po- mijenjena, ikonografski i formom, odgoju mladih. stavljena je skulptura Ruđer Bošković Ivana Me- Raniji primjeri takvih narudžbi jesu zidni oslici štrovića (1937.). U najstarijem krilu Instituta 1953. Vilima Svečnjaka u Osnovnoj školi Josipa Brusića godine na međukatu stubišta u ulaznoj osi zgra- (danas OŠ Nikola Tesla) i Osnovnoj školi Turnić u de Edo Murtić realizirao je fresku pod nazivom Rijeci. Natječaj za likovna rješenja u objema ško- Razbijanje atoma (sl. 1) koja je do danas očuvana. lama raspisan je 1947. godine, a prijavili su se sli- Apstraktno djelo bilo je iznimno dobro prihvaćeno kari Romolo Venucci i Vilim Svečnjak, od kojih je u javnosti, a radnici Instituta smatrali su kako je posljednji i pobijedio.64 Freske u OŠ Josip Brusić apstraktna freska kvalitetno oprimjerila eksplo- realizirane su s obje strane ulaznog hola zgrade, ziju oblika i čestica.71 na mjestu gdje je 1934. godine u povodu deseto- Za ustanove kulturno-prosvjetnog karaktera izni- godišnjice aneksije Rijeke Italiji Ladislao de Gauss mno je važan bio razvitak kulture čitanja koji je naslikao dva dekorativna panoa slične tematike, doveo do porasta broja knjiga u knjižnicama i i koje su prikazivale školske i izvanškolske aktiv- knjižarama, a time i do porasta izdavačke djelatnosti pionira koji se na jednoj fresci pripremaju nosti na području cijele Jugoslavije.72 Knjižare su za školsko pionirsko kazalište – uvježbavaju pred- bile vrlo frekventna mjesta, a za njihove potre- stavu, isprobavaju kostime, ukrašavaju dvoranu, a be adaptirani su brojni postojeći i izgrađeni novi na drugoj pripremaju izložbu dječjeg slikarstva.65 prostori. Za interijer knjižare Mladost u Zagrebu Sličnoj tematici – „optimizmu pedagoško-odgoj- projektanta Nevena Šegvića (1949.) Raul Goldo- nih principa”66 posvećena je i freska u predvorju ni napravio je sgraffitomurale, a Tomislav Ostoja prvog kata Osnovne škole Turnić na kojoj su pri- skulpturu.73 Osobito je zanimljiva do danas oču- kazani pioniri u prirodi. Tijekom 1950-ih i 1960- vana freska koju je Mladen Veža 1964. godine na- ih praksa naručivanja i otkupljivanja nastavila pravio za uglovnicu Gospodarske sloge (1938. – se u brojnim školama pa je tako za nagrađivanu 1939.), čiji je ulični lokal od 1957. do 1958. godine zgradu Osnovne škole maršala Tita na Visu Ne- adaptiran za potrebe knjižare Nakladno-knjižar- vena Šegvića (1964.) postavljena Titova skulptu- skog poduzeća Seljačka sloga, odnosno 1958. go- ra Antuna Augustinčića, a na samom ulazu, Raul dine u lokal knjižarskog poduzeća Znanje prema Goldoni i suradnici realizirali su u majolici prizore projektu Zvonimira Marohnića.74 U istočnom uglu iz Narodnooslobodilačke borbe. Krajem 1960-ih i prizemnog, uličnog prostora, naslikao je fresku 1970-ih nastavila se praksa opremanja interijera pod nazivom Povijest papira i tiskarstva (sl. 2). i eksterijera škola.67 U pojednostavljenim, figurativnim i koloristički Prosvjećivanje kao osnovni cilj kulturne politi- naglašenim narativnim sekvencijama predstavio ke nije se pritom odnosilo samo na obrazovanje je povijest od prvih pojava papira za pisanje u Kini djece i mladih – veliki broj nepismenih predstav- oko 105. godine do svakodnevne primjene i važ- ljalo je odraslo stanovništvo te je u promatranom nosti tiska sadašnjosti oko 1956. godine.75 Iako je

185 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

1 Edo Murtić, Razbijanje atoma, freska, 1953., Institut se nalazio i reljef Vojina Bakića s Titovim portre- Ruđer Bošković, Zagreb (foto: Patricia Počanić, 2019.) tom, a pri realizaciji postava sudjelovali su i Go- 79 Edo Murtić, Splitting Atoms, fresco, 1953, Ruđer Bošković ranka Vrus Murtić te Stevan Luketić. Murtićev Institute, Zagreb (photo: Patricia Počanić, 2019) sgraffito napravljen je u povodu Šestog kongresa KPJ 1952. godine i otvorenja izložbe NOB u Hrvat- skoj.80 Mural (sl. 3) je imao tri tematska segmenta: pripremu za Narodnooslobodilačku borbu, bor- tema bila relativno česta u jugoslavenskom po- bu protiv fašističkih okupatora (što je osim jasnih ratnom zidnom slikarstvu, osobito je zanimljiva fašističkih obilježja, dopunjeno i natpisom godi- u kontekstu kulturne politike, odnosno narodnog na 1941. – 1945.) te proslavu radničkog samou- prosvjećivanja i rješavanja krize nestašice papira pravljanja s ispisanim datumom, 26. lipnja 1950., kojom se bavio Agitprop.76 usvajanja Osnovnog zakona o upravljanju držav- Osim što je država preko otkupnih komisija kon- nim privrednim poduzećima i višim privrednim tinuirano otkupljivala djela suvremene likovne udruženjima.81 Mural je bio jedan od prvih mo- umjetnosti u svrhu dopune fundusa muzejskih i numentalnih primjera komemoriranja nedavne galerijskih ustanova, vlast je naručivala i monu- prošlosti i promicanja nove ideologije na području mentalna djela kako bi dodatno oprimjerila izlo- Hrvatske. U adaptaciji prostora 1990-ih mural je žene predmete i pridodala umjetničku vrijednost bio zaklonjen pregradnim zidom, u obnovi 2002. postavu.77 Tako je u Domu likovnih umjetnika u godine je uklonjen, ali ne i sačuvan.82 Zagrebu koji je 1950-ih godina adaptiran i pretvo- Zdravstvene institucije također su bile opremane. ren u Muzej narodnog oslobođenja, a 1955. godine Funkcija likovnih djela bila je dopuniti novograd- otvoren pod nazivom Muzej narodne revolucije, nju, kao u slučaju negativno ocijenjenog postav- Edo Murtić napravio zidni oslik monumentalnih ljanja skulpture Majka i dijete Dušana Džamonje dimenzija.78 Osim murala Ede Murtića, u zgradi na krov hvaljenog jednokatnog volumena Centra

186 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

za zaštitu majke i djeteta u Zagrebu (1956.)83 ili 2 Mladen Veža, Povijest papira i tiskarstva, freska, dekorirati interijer objekta kao u Domu narod- 1964., lokal knjižarskog poduzeća Znanje (danas KGZ – Knjižnica Medveščak, Odjel za djecu i Odjel za mlade), nog zdravlja Peščenica u Zagrebu (1960.) gdje je Zagreb (foto: P. Počanić, 2019.) Lidija Laforest izradila apstraktne zidne oslike. Rasprave o suvremenom likovnom izrazu i sin- Mladen Veža, History of Paper and Printing, fresco, 1964, bookselling shop Znanje (today Zagreb City Libraries – Library tezi umjetnosti velikim su se dijelom povele oko Medveščak, Children’s Section and Young Adults Section), ostvarenja za ugostiteljske objekte, među kojima Zagreb (photo: P. Počanić, 2019) su prevladavali zidni oslici. Brojni autori u periodici su prepoznali revitalizaciju zidnog slikarstva, a Radoslav Putar naveo je kako se kao „ža- 3 Edo Murtić, zidni oslik izveden za izložbu povodom rišno polje borbe za osvajanje suvremenih, ali i Šestog kongresa KPJ, sgraffito, oko 1952., Muzej narodnog oslobođenja/Muzej narodne revolucije (danas ponavljanje prošlih sadržaja i formi (novih i sta- Dom hrvatskih likovnih umjetnika), Zagreb rih sredstava oblikovanja) javlja upravo zidno sli- preuzeto iz: Dom likovnih umjetnika Ivan Meštrović: karstvo u interijeru”.84 Tijekom 1950-ih i 1960-ih 1938.–2003. naručena su likovna djela za zagrebačke interijere Edo Murtić, mural made for the exhibition on the occasion poput fresaka Ede Murtića u Ritz Baru (1953.) i of Sixth Congress of the Communist Party of Yugoslavia, Kazališnoj kavani (1953.), koje su izazvale brojne sgraffito, c. 1952, Museum of National Liberation/Museum of the People’s Revolution (today Home of the Croatian rasprave o Murtićevu slikarstvu i ulozi likovnog Association of Artists), Zagreb djela u interijeru javnog prostora,85 djela za Ne- source: Dom likovnih umjetnika Ivan Meštrović: 1938.–2003. boder u Ilici 1a (1957. – 1959.), oslika interijera ugostiteljskih objekata Caffeteria i Turist (1962.), fresaka karikatura Zlatka Boureka i Ota Reisin- gera u kavani Jazavac (poslije Kerempuh) (1964.) i dr. Primjer iličkog Nebodera (1957. – 1959.) bio

187 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

je posebno zanimljiv jer su likovna djela u loka- lima Nebodera – crvena stijena i oslik Ede Mur- tića u prizemlju, Murtićeve glazirane ploče u lo- kalu Centroturista (sl. 4), Murtićev oslik stropa u kavani Neboder, metalni reljefi u Centroturi- stu i skulptura Vojina Bakića Razlistana forma u kavani, sgrafitto Raula Goldonija, namještaj Bernarda Bernardija – poslužili Andriji Mutnja- koviću u aktualizaciji problema izdvajanja postotka za umjetnost iz investicijskih fondova te spomenute Preporuke (1958.). Budući da je bila riječ o većem broju umjetnika i projektanata koji nisu od početka zajednički radili na integriranom konceptu interijera i eksterijera, Mutnjaković je smatrao kako je došlo do profanacije ideje sinteze, ali i kako su ovaj interijer i rasprava važni kao društvena refleksija i utjecaj na druge zagrebač- ke interijere.86 Likovna djela pretežito modernističkog izraza naručivala su se i otkupljivala za interijere turi- stičkih objekata što je bilo uvjetovano turističkim procvatom i kulturnom politikom Jugoslavije koja je ipak, očekujući i brojne turiste zapadnih zemalja, odlučila prezentirati umjetnost mo- dernističkih tendencija. Turistički procvat i iz- gradnja hotelskih kompleksa koji su uslijedili 1950-ih i 1960-ih proizašli su iz novog shvaćanja slobodnog vremena – 1946. godine u Jugoslavi- ji je zakonom definirano da radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor, a 1965. godine uveden je regres za godišnji odmor kao novi oblik potica- nja domaćeg turizma što je dovelo do ekspanzije turističke industrije u sljedećim desetljećima.87 U tripartitnoj podjeli vremena radničkog naroda slobodno vrijeme i turizam postali su dio život- nog standarda. U tom kontekstu grade se brojni hoteli i hotelski kompleksi kao što su hotel Ja- dran u Rijeci (1965.) (sl. 5), Ambasador u Opati- ji (1966.), Solaris pokraj Šibenika (1967.), Marko Polo u Korčuli (1967.), Neptun u Poreču (1968.) i četiri hotela Lotos Plave Lagune pokraj Pore- ča (oko 1967.), turistički kompleks Ad Turres u Crikvenici (1969.), hotel Kristal u Poreču (1970.), Punta Skala u Petrčanima (1970.) (sl. 6), Libertas u Dubrovniku (1971. – 1972.), Haludovo na Krku (1968. – 1970.) i brojni drugi gdje su umjetnici 4 Edo Murtić, reljefi na zidu, unutrašnjost lokala Centroturist, poput Jagode Buić, Josipa Diminića, Dušana Dža- prizemlje Nebodera u Ilici 1a, Zagreb monje, Otona Glihe, Raula Goldonija, Frane Kr- preuzeto iz: Arhitektura 1–3 (1960.) šinića, Vaska Lipovca, Ede Murtića, Zlatka Price

Edo Murtić, wall relief, interior of Centroturist shop, ground floor za te prostore osmislili različita skulpturalna i sli- of the skyscraper in 1a Ilica Street, Zagreb karska djela na poziv arhitekata, dizajnera interi- source: Arhitektura 1–3 (1960) jera i državnih poduzeća te u dogovoru s njima.88

188 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

5 Edo Murtić, emajl u banket-sali, Hotel Jadran, Rijeka 6 Jagoda Buić, tapiserija u holu, Turističko naselje Punta preuzeto iz: Arhitektura 90 (1965.) Skala, Petrčane, 1970. preuzeto iz: Čovjek i prostor 236 (1972.) Edo Murtić, banquet hall vitreous enamel, Hotel Jadran, Rijeka source: Arhitektura 90 (1965) Jagoda Buić, lobby tapestry, Tourist village Punta Skala, Petrčane, 1970 source: Čovjek i prostor 236 (1972)

189 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

7a Mural Zlatka Price u salonu drugog razreda Glavnog kolodvora, Zagreb preuzeto iz: Arhitektura 5–6 (1953.)

Zlatko Prica’s mural in the 2nd class waiting hall at the Central railway station, Zagreb source: Arhitektura 5–6 (1953)

7b Aleksandar Srnec, detalj vitrine u salonu drugog razreda Glavnog kolodvora, Zagreb preuzeto iz: Arhitektura VII/5–6 (1953.)

Aleksandar Srnec, detail of a showcase in the 2nd class waiting hall at the Central railway station, Zagreb source: Arhitektura 5–6 (1953)

190 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

8 Vladimir Udatny, Rijeka i zlatne lađe, zidni oslik, 1954., zgrada Gradskog narodnog odbora i Gradske vijećnice, Rijeka preuzeto iz: Mozaik 5 (1955.)

Vladimir Udatny, Rijeka and Golden Boats, mural, 1954, City people’s committee and City Hall building, Rijeka source: Mozaik 5 (1955)

191 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

9 Stevan Luketić, metalni reljef, 1968., Zgrada društveno- tijela otkupljivani su portreti i biste političara i dr- političkih organizacija, danas zgrada Ministarstva mora, žavnih dužnosnika. Tako je Uprava za organiza- prometa i infrastrukture, Zagreb (foto: P. Počanić, 2018.) ciju odmora radnika i službenika pri Centralnom Stevan Luketić, metal relief, 1968, Social and political odboru Saveza sindikata Jugoslavije (COSSJ) 1951. organizations building, today Ministry of the Sea, Transport godine direktno od Marijana Detonija naručila and Infrastructure, Zagreb (photo: P. Počanić, 2018) portret Otokara Keršovanija, ulje na platnu velikih dimenzija, za svoj Dom odmora Otokar Keršovani u Opatiji.89 Pavle Gregorić, ministar-predsjednik Kako je definirano Preporukom (1958.), naruči- Komiteta za narodno zdravlje i socijalnu politiku, vala su se i likovna djela za objekte namijenjene unaprijed se dogovorio s Antunom Augustinčićem prometu, poput murala Ede Murtića, zidnog oslika o izradi i cijeni biste Josipa Broza Tita za svoj ured, Zlatka Price (sl. 7a), turističkog panoa Ivana Pi- uz naknadno odobrenje komisije republičkog sa- celja te vitrine Aleksandra Srneca (sl. 7b) u salo- vjeta.90 Preko ULUH-a 1951. godine Narodni odbor nu drugog razreda Glavnog kolodvora u Zagrebu grada Zagreba naručio je za Staru gradsku vijeć- (1953.). Poštanski ured na riječkom Korzu imao nicu dva portreta, predsjednika Vlade Vladimira je zidove obložene mozaikom Ede Murtića (1967.), Bakarića i predsjednika Prezidijuma Sabora NRH a u poštanskom uredu u Poreču (1968.) mozaik Karla Mrazovića Gašpara.91 je ostao očuvan. Opremani su i prostori banaka i Posebno su zanimljiv segment likovna djela naru- štedionica poput Štedionice KBZ Zlatarevo zlato čena i promišljena u kontekstu sinteze umjetno- (dovršena 1971.). sti za adaptirane i novoizgrađene objekte najvi- Iako su sve navedene građevine i umjetnička djela še gradske i republičke razine. Natječaj za idejno financirana ili sufinancirana iz državnog prora- i urbanističko rješenje zgrade Narodnog odbora čuna, osobito su zanimljivo područje otkupljena i grada Zagreba raspisan je 1956. godine, na ko- naručena ostvarenja za administrativno-upravne jemu je prvoplasirani rad bio projekt Kazimira zgrade republičkih, gradskih i drugih tijela. Veli- Ostrogovića.92 Za realizirani središnji dio s kom- kim dijelom za zgrade administrativno-upravnih pleksom Gradske vijećnice za smještaj pojedinih

192 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

10 Zlatko Prica, zidna kompozicija – mozaik, 1968., lađe (sl. 8), izvedena u kazeinu i zlatu, kao kolo- Zgrada društveno-političkih organizacija, danas zgrada ristički naglasak cijele vijećnice.94 Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Zagreb (foto: P. Počanić, 2018.) Najviše priznanje apstrakciji, sinteznom promi- šljanju ambijenta te izdvajanju sredstava iz inve- Zlatko Prica, wall composition – mosaic, 1968, Social and sticijske gradnje za likovna djela bilo je ostvareno political organizations building, today Ministry of the Sea, Transport and Infrastructure, Zagreb (photo: P. Počanić, 2018) u Zgradi društveno-političkih organizacija (zgradi CK SKH-a, tzv. Kockici). Unatoč negativnim sta- vovima prema apstrakciji izraženim u brojnim sekretarijata NOGZ-a otkupljena su brojna slikar- javnim govorima Josipa Broza Tita tijekom 1960- ska djela Marijana Detonija, Eugena Fellera, Otona ih, na najvišoj republičkoj razini, u reprezenta- Glihe, Krsta Hegedušića, Mile Kumbatović, Ivana tivnom sjedištu CK SKH-a, Glavnog odbora SSR- Lovrenčića, Ede Murtića, Otona Postružnika, Ni- NH, Gradskog komiteta SKH, Gradskog odbora kole Reisera, Frane Šimunovića te skulpture Duša- SSRNH izgrađenom prema projektu Ivana Vitića na Džamonje, Ive Lozice, Branka Ružića i brojnih (1961., 1964. – 1968.) 1968. godine realizirana su drugih, a u uređenom vanjskom dijelu prizemlja apstraktna djela monumentalnih dimenzija čime postavljena je nagrađena skulptura Branka Ruži- su apstrakcija i nove neimitativne umjetničke ten- ća pod nazivom Korablja (1966.). U slučaju riječ- dencije potvrđene kao politički reprezentativne, u ke Gradske vijećnice, likovna djela naručena su skladu s likovnim rješenjima za zgradu Saveznog za postojeću, adaptiranu zgradu. Tijekom 1954. izvršnog veća u Beogradu. U atriju zgrade nalazi se godine obnovljen je interijer Gradske štedioni- apstraktno-ekspresionistički mozaik Ede Murti- ce, poslije Banco di Roma (1912. – 1914.), prema ća, a umjetnik je realizirao i oslik u tehnici emaj- projektu Franje Tišine za kancelarije Gradskog la na stropu blagovaonice. Djela monumentalnih narodnog odbora i Gradske vijećnice.93 U dvora- razmjera realizirana su za veliku dvoranu za sa- ni za 137 odbornika, na središnjem polukružnom stanke u kojoj je sa sjeverne strane izvedena mo- zidu preko puta predsjedništva, nalazi se freska numentalna kompozicija metalnih reljefa Stevana riječkog slikara Vladimira Udatnyja Rijeka i zlatne Luketića (sl. 9), a s južne koloristički kontrapunkt,

193 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

mozaik Zlatka Price (sl. 10). U dvorani je i danas postavljena apstraktna tapiserija Jagode Buić (sl. 11). U zgradi je bila postavljena i metalna tapiserija Dušana Džamonje.95 Zanimljivo je da se u svečanoj dvorani nalazi apstraktna kompozicija Stevana Luketića čije radove otkupna komisija pri Republičkom sekretarijatu za kulturu SRH nije otkupljivala četiri godine prije, kada je odlučeno da se zbog niza Titovih istupa protiv apstrakcije neće otkupljivati apstraktna djela tijekom 1963. i 1964. godine.96

*** Javne narudžbe i otkupi likovnih djela za interijere javnih institucija na području Hrvatske 1950-ih i 1960-ih predstavljaju umjetnički, ideološko-po- litički i kulturološki dinamično područje. U prvoj fazi od 1945. do 1951./1952. godine, nazivanoj još i razdobljem agitpropovske kulture, jugoslavenska kulturna politika provodila je strogi nadzor i pojačani ideološki pritisak na područje kulture što se odrazilo na produkciju, otkupe i narudžbe likovnih djela – osobito tijekom 1948. i 1949. godine, kada su velikim dijelom otkupljivana i na- ručivana djela koja su odražavala odanost Partiji i ideji, kao i povezanost svih naroda, odnosno djela čija je angažirana poruka bila jasno interpretira- na. U drugoj fazi jugoslavenske kulturne politike, koja je nastupila nakon privremenog prestanka rada Agitpropa (do ponovnog aktiviranja Ideološ- ke komisije) i u skladu s počecima liberalizacije i popuštanja ideološkog pritiska početkom 1950- ih, nastupilo je razdoblje individualizacije umjet- ničkog izražaja, a na likovnoj sceni pojavila su se različita umjetnička djela umjerenih i radikalnih modernističkih tendencija koja će, unatoč brojnim raspravama i otporu, naići na potporu drža- ve posredstvom izložaba, stipendija, javnih otkupa i narudžbi. Tijekom 1960-ih kulturna politika zemlje kao i politička događanja u prvoj polovini desetljeća uvjetovat će zabranu otkupa i narudžbi djela apstraktne umjetnosti, a u drugoj polovini institucionalno i financijski poticati razvoj umjetnosti modernističkih tendencija. Oko 1963. i 1964. godine u vrijeme privremenog zahlađenja na relaciji Washington – Beograd i poboljšanja od- 11 Jagoda Buić, tapiserija, 1968., Zgrada društveno-političkih nosa s Moskvom, Tito i dio partijskog vrha glasno organizacija, danas zgrada Ministarstva mora, prometa i su se protivili inozemnim utjecajima, produkciji infrastrukture, Zagreb (foto: P. Počanić, 2018.) i otkupu apstraktnih djela te zastupali povratak

Jagoda Buić, tapestry, 1968, Social and political organizations „ispravljanju” krivih tekovina suvremene umjet- building, today Ministry of the Sea, Transport and Infrastructure, nosti. Unatoč opiranju političkog vrha, apstrak- Zagreb (photo: P. Počanić, 2018) cija je potvrđena kao politički reprezentativna u

194 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

najvišim državnim izvršnim tijelima, a njezine su bilješke kvalitete koje je politički vrh katkad shvaćao kao 1 Kulturna politika Jugoslavije od 1945. do 1963. i djelovanje dekorativne, bile temelj oblikovanju interijera brojnih državnih ustanova koje su imale utjecaj na likovne brojnih javnih objekata. Kulturna politika Jugo- umjetnosti istraženi su u: Branka Doknić, Kulturna poli- slavije, a time i procesi javnih otkupa i narudžbi tika Jugoslavije: 1946.–1963. (Beograd: Službeni glasnik, 2013.). Kulturna politika NR Hrvatske u razdoblju od 1945. uvelike su ovisili o revitalizaciji međuratnog um- do 1952. godine istražena je u: Suzana Leček, „Likovna jetničkog pluralizma, poslijeratnoj rekonstrukciji umjetnost u društvenom životu Hrvatske 1945.–1947.,” modernizma, o vanjskopolitičkim događanjima, Časopis za suvremenu povijest 1–2 (1990.): 131–156; Mag- dalena Najbar-Agičić, Kultura, znanost, ideologija. Prilozi ali i o višestrukoj reorganizaciji državnih upravnih istraživanju politike komunističkih vlasti u Hrvatskoj od tijela i institucionalizaciji procesa narudžbi i ot- 1945. do 1960. na polju kulture i znanosti (Zageb: Matica kupa umjetnina posredstvom državnih upravnih hrvatska, 2013.); Katarina Spehnjak, Javnost i propaganda: Narodna fronta u politici i kulturi Hrvatske: 1945.–1952. tijela za područje umjetnosti i kulture, komisija, (Zagreb: Hrvatski institut za povijest, Dom i svijet, 2002.). žirija, fondova i institucija, strukovnih umjetnič- O istom razdoblju u jugoslavenskom i srpskom kontekstu kih udruženja, organizacija i zadruga te zakonskih vidi: Ljubodrag Dimić, Agitprop kultura. Agitpropovska faza kulturne politike u Srbiji 1945.–1952. (Beograd: Izda- i podzakonskih akata. vačka radna organizacija „Rad”, 1988.). Kulturna politika i kontekst umjetnosti i kritike 1950-ih i 1960-ih istraženi * Ovaj je rad sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost pro- su u: Ljiljana Kolešnik, Između Istoka i Zapada: hrvatska jektom IP-2018-01-9364 Umjetnost i država u Hrvatskoj od umjetnost i likovna kritika 50-ih godina (Zagreb: Institut prosvjetiteljstva do danas. za povijest umjetnosti, 2006.); Ljiljana Kolešnik, „Konflik- tne vizije moderniteta i poslijeratna moderna umjetnost,” u Socijalizam i modernost: umjetnost, kultura, politika 1950.–1974., ur. Ljiljana Kolešnik (Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, Institut za povijest umjetnosti, 2012.), 127–207. O sintezi umjetnosti i dizajnu 1950-ih i 1960-ih u Hrvatskoj vidi: Jasna Galjer, Dizajn pedesetih u Hrvat- skoj: od utopije do stvarnosti (Zagreb: Horetzky, 2004.). O povijesti ULUH-a i kulturnoj politici udruženja vidi: Ana Šeparović, „U znaku totalitarizma,” u 150 godina Hrvat- skog društva likovnih umjetnika. Umjetnost i institucija: 1868.–2018., ur. Irena Kraševac (Zagreb: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Institut za povijest umjetnosti, 2018.), 175–199; Ana Šeparović, „Razdoblje tranzicije. ULUH tijekom 1950-ih i 1960-ih,” u 150 godina Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Umjetnost i institucija: 1868.–2018., ur. Irena Kraševac (Zagreb: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Institut za povijest umjetnosti, 2018.), 203–223. Cjelovit povijesni pregled Hrvatske u Jugoslaviji: Dušan Bilandžić, Hrvatska moderna povijest (Zagreb: Golden marketing, 1999.). Preporuka Saveta za kulturu Narodne Republike Srbije o izvođenju i korišćenju radova i dela likovnih umetnosti u investicionoj izgradnji (1958.) predstavljena je u tekstovima: Tihana Hrastar, „Izdvajanje postotka graditeljskih investicija za umjetničke intervencije. Inicijative i propisi druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj i svijetu,” Prostor I (LV)/26 (2018.): 68–81; Ana Šeparović, „Od ‘sinteze likovnih umjetnosti’ do Zagrebačkoga salona: prilog poznavanju djelovanja ULUH-a 1960-ih,” Radovi Instituta za povijest umjetnosti 42 (2018.): 167–178. 2 Dimić, Agitprop, 36-39. 3 Tatjana Šarić, „Agitprop i Matica hrvatska,” u Enciklo- pedija Matice hrvatske 1 (A‒G). Iz književne, kulturne, društvene i političke povijesti Hrvatske 1842.–2014., ur. Igor Zidić, Jelena Hekman, Ivica Matičević (Zagreb: Matica hrvatska, 2015.), 39–46; Najbar-Agičić, Kultura, 32. 4 Bilandžić, Hrvatska moderna povijest, 299. 5 Arhiv Jugoslavije, Beograd, Fond 314. Komitet za kulturu i umetnost Vlade FNRJ (1946.–1948.) (dalje AJ-314), fasc. 11, Dopis ULUH-a Komitetu za kulturu i umetnost Vlade FNRJ – otkup s IV. izložbe ULUH-a, 21. prosinca 1948. 6 Prve naznake popuštanja ideološkog pritiska nastupile su tek krajem 1949. godine referatom O našoj kritici Petra Šegedina na Drugom kongresu Saveza književni- ka Jugoslavije u Zagrebu, kada je naznačena potreba za demokratizacijom i slobodom umjetničkog stvaralaštva.

195 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

Zaključcima III. plenuma CK KPJ, održanog u prosincu (1945. – 1951.) (Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2003.), 6, 1949. godine, deklarativno je napušten sovjetski kulturni 14; Marina Selnik, Sumarni inventar za fond Savjet za utjecaj, a referatom Milovana Đilasa Partija se založila za kulturu i nauku NRH (1956. – 1961.) (Zagreb: Hrvatski liberalizaciju, debirokratizaciju i decentralizaciju djelo- državni arhiv, Zagreb, s. d.), 5, 6; Inga Kraljević, Sumarni vanja na području kulture. Strukovna udruženja, koja su inventar za fond Republički sekretarijat za kulturu SRH bila od interesa pri provođenju nadzora nad umjetničkim (1963.–1965.) (Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2005.), 5. djelovanjem, osudila su sovjetski model referatom Riječ o 15 U strukturi Ministarstva nalazio se Odsjek za likovne kritici i organizaciji kritike Krste Hegedušića na godišnjoj umjetnosti koji je provodio sljedeće poslove: „rukovo- skupštini ULUH-a u Zagrebu (1950.), a na Četvrtom plenu- dio i koordinirao likovni život u suradnji sa Savjetom za mu CK KPJ (3. – 4. lipnja 1951.) istaknuto je kako nije nužno likovne umjetnosti, Udruženjem likovnih umjetnika i pratiti stroge naputke države. Simbolički kraj borbe protiv ostalim stručnim ustanovama, rukovodio i nadzirao rad socrealizma i sukoba na ljevici zaključio je govor Miroslava pokrajinskih galerija, organizirao republičke centralne Krleže održan 5. listopada 1952. godine na Trećem kongresu izložbe, strane likovne izložbe, sudjelovao u saveznim Saveza književnika Jugoslavije u Ljubljani. (jugoslavenskim) i međunarodnim likovnim izložbama, 7 Najbar-Agičić, Kultura, 41; Bilandžić, Hrvatska moderna rukovodio masovnim tečajevima likovnih umjetnosti povijest, 343. i raspisivao republičke natječaje za spomenike te imao 8 Na federativnoj razini prvo administrativno-upravno tijelo rukovodeću ulogu u podizanju spomenika u suradnji sa za područje kulture bilo je Povereništvo za prosvetu Naci- Zemaljskim odborom Saveza boraca”. Vidi: Kraljević, Fond onalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (1943. – 1945.); (1945. – 1951.), 6. uspostavom DFJ-a 7. ožujka 1945, nadzor nad stvaralaš- 16 Arhiv Jugoslavije, Beograd, Fond 317. Savet za nauku i tvom i organizacijom kulturno-umjetničkog života preu- kulturu vlade FNRJ (1945. – 1953.) (dalje: AJ-317), fasc. zelo je Ministarstvo prosvjete (1945. – 1946.); uspostavom 79, Problematika otkupa i narudžbi umjetnina, Zagreb, 14. FNRJ-a te je poslove preuzeo Komitet za kulturu i umjetnost lipnja 1950., 2. (1946. – 1948.); centralizacijom državne uprave osnovano 17 Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Fond 1095. Savjet za je Ministarstvo za nauku i kulturu Vlade FNRJ (1948. – prosvjetu, nauku i kulturu (1951. – 1956.) (dalje: HR-HDA- 1950.); postupnom liberalizacijom i decentralizacijom 1095), kut. 78, Zapisnik sastanka Komisije za kupovanje kako bi se stvorili povoljni uvjeti za provedbu Osnovnog radova likovne i primijenjene umjetnosti, 1951., 1–5. zakona o upravljanju državnim privrednim poduzećima i 18 Kraljević, Fond (1963. – 1965.), 6. višim privrednim udruženjima poslove je preuzeo Savjet 19 Prema građi u: Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Fond 1979.2. za nauku i kulturu Vlade FNRJ (1950. – 1953.); ponovnom Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (1945. – 1992.) (dalje organizacijom uprave svi poslovi prešli su pod mjero- HR-HDA-1979.2.), kut. 40. davnost novoosnovanog Saveznog izvršnog vijeća (SIV), 20 Doknić, Kulturna politika, 140. odnosno Sekretarijata prosvjete u administraciji Saveznog 21 AJ-317, fasc. 79, Uredba o osnivanju i radu državnih majstor- izvršnog veća (1953. – 1956.); poslove za kulturu nakon skih radionica likovnih umjetnosti, 29. svibnja 1947., 1–3. toga je preuzeo Sekretarijat izvršnog veća za prosvjetu i AJ-317-79, Pravilnik o organizaciji i radu državnih maj- kulturu (1956. – 1962.); reorganizacijom SIV-a početkom storskih radionica likovnih umetnosti, 6. veljače 1948., 1–4. 1960-ih poslove je preuzeo Odbor za prosvjetu i kulturu 22 AJ-317, Fasc. 79 (bilj. 21), 2. Sjedište zagrebačkih radionica (1962. – 1963.); novim Ustavom, donesenim 7. travnja 1963. bilo je u zgradi Akademije likovnih umjetnosti u Zagre- godine, poslovi Sekretarijata prešli su pod mjerodavnost bu do 1950. godine kada se grade novi ateljei, prostori Saveznog sekretarijata za prosvjetu i kulturu (1962. – 1970.), za radionice Augustinčiću, Hegedušiću i Radaušu. Vidi: a početkom 1970-ih te će poslove preuzeti Savezni komitet Leonida Kovač, „Jesmo li još uvijek moderni?,” u Reflek- za nauku i kulturu. Vidi: Doknić, Kulturna politika, 125; sije vremena 1945.–1955., katalog izložbe (12. prosinca Ivan Hofman, „Komitet za kulturu i umetnost pri Vladi 2012. – 10. ožujka 2013.), ur. Jasmina Bavoljak (Zagreb: FNRJ (Ustanova i njena arhivska građa),” Arhiv, časopis Galerija Klovićevi dvori, 2013.), 271. Maro Grbić, „Maj- Arhiva Jugoslavije 2 (2001.): 42–48. storske radionice likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1948. 9 Hofman, „Komitet,” 43. do 1983.,” u Majstorske radionice u umjetničkoj baštini 10 Hofman, „Komitet,” 44. Hrvatske. Zbornik radova znanstvenog skupa „Dani Cvita 11 Doknić, Kulturna politika, 136, 139. Fiskovića” održanog 2012. godine, ur. Dino Milinović, 12 Ivan Hofman, „Savet za nauku i kulturu vlade FNRJ 1950.– Ana Marinković, Ana Munk (Zagreb: Odsjek za povijest 1953. Ustanova i njena arhivska građa,” Arhiv, časopis umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; FF Arhiva Srbije i Crne Gore 1–2 (2006.): 23–24. press, Zagreb, 2014.), 181. 13 Arhiv Jugoslavije, Beograd, Fond 319 – Savezni savet za 23 AJ-317, fasc. 79, Sistem visokih škola likovnih umetnosti obrazovanje i kulturu (1967. – 1961.) (dalje AJ-319), fasc. u FNRJ, 1949., 1. 4, Izvještaj o radu Fonda za unapređenje likovne umet- 24 AJ-317, fasc. 79, Podaci o Savezu likovnih umjetnika Jugo- nosti Moša Pijade u 1967. godini, 1967., 1, 9; AJ-319, fasc. slavije, 1949., 1. 28, Informativni bilten Saveznog saveta za obrazovanje i 25 Društvo je 1883. godine promijenilo ime u Društvo za kulturu, Beograd, IX/5 (1969.), 64. umjetnost i umjetni obrt, 1895. godine ponovno u Društvo 14 U prvoj poslijeratnoj vladi Hrvatske, od travnja 1945. go- umjetnosti, 1905. godine u Hrvatsko društvo umjetnosti, dine za područje kulture bilo je mjerodavno Ministarstvo od 1929. Hrvatsko društvo umjetnosti Strossmayer. Vidi: prosvjete Narodne vlade Hrvatske, zatim Ministarstvo Leček, „Likovna umjetnost,” 131–156.; Olga Maruševski, za nauku i kulturu (1950.), Savjet za prosvjetu, nauku i Društvo umjetnosti: 1868. – 1879. – 1941.: Iz zapisaka kulturu (1951.), Savjet za kulturu i nauku (1956. – 1961.) i Hrvatskog društva likovnih umjetnika (Zagreb: Društvo Savjet za kulturu (1961. – 1963.), Republički sekretarijat za povjesničara umjetnosti Hrvatske, 2004.); Marijana Jukić, kulturu Savezne Republike Hrvatske (1963. – 1965.) te Re- „Hrvatsko društvo likovnih umjetnika – 135 godina promi- publički sekretarijat za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu canja kulture i umjetnosti,” Arhivski vjesnik 58 (2015.): (1965. – 1979.). Vidi: Egon Kraljević, Sumarni inventarni 209–227, 217. fond Ministarstva prosvjete Narodne Republike Hrvatske 26 Leček, „Likovna umjetnost,” 134.

196 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

27 Jukić, „135 godina,” 191. republičke komisije. Vidi: HR-HDA-1979.2, kut. 40, Za- 28 Šeparović, „U znaku totalitarizma,” 185. pisnik sastanka Komisije za otkupljivanje djela likovne i 29 Šeparović, „Razdoblje tranzicije,” 203. primijenjene umjetnosti pri Ministarstvu za nauku i kulturu 30 Svi članovi ULUH-a ujedno su bili i članovi SLUJ-a, a neki NRH, 24. travnja 1951., 1–6. od njih bili su i članovi državne i gradske uprave, članovi 42 Na primjer, 1962. godine delegati ULUH-a predstavnici Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske, SK likov- u pojedinim organima društvenih i kulturnih ustanova- nih umjetnika Hrvatske itd. Vidi: Hrvatski državni arhiv, ma – otkupna komisija pri Savjetu za kulturu NRH: Nikola Zagreb, Fond 1732. Gradski komitet Saveza komunista Reiser, Vojin Bakić, Željko Janeš, Frano Šimunović, Ljubo Hrvatske Zagreb (1945.–1990.) (dalje: HR-HDA-1723), kut. Ivančić; otkupna komisiji NO grada Zagreba: Branko Ružić; 262, O radu SK likovnih umjetnika, 4. svibnja 1959. Savjet za kulturu NRH: Vilko Šeferov; Savjet galerija JAZU: 31 Članovi: Edo Murtić, Tomislav Krizman, Branko Ružić, Vilko Šeferov; Savjet za kulturu NO grada Zagreba: Rudolf Oton Gliha, Marino Tartaglia, Mladen Veža, Vojin Bakić. Sablić; Komisija za Nagrade grada Zagreba: Vojin Bakić, 32 Žarko Domljan, „Otkupni salon LIKUM-a,” 15 dana IV/4 Slavko Šohaj; Prosvjetni Sabor Hrvatske: Frano Šimu- (1960.): 19; B. P., „Iskustva Galerije LIKUM,” Čovjek i nović; Umjetnički paviljon: Josip Restek, Ante Starčević; prostor XI/135 (1964.): 4. Savjet ALU: Belizar Bahorić; Savjet majstorskih radionica: 33 „Uputstvo o kupovanju radova likovne i primijenjene Ferdinand Kulmer. Vidi: HR-HDA-1979.2, kut. 40, Otkup umjetnosti”, Službeni list FNRJ, VII/6 (1951.): 106–107. radova u 1962. godini, 1962., bez paginacije. 34 „Uputstvo o kupovanju radova likovne i primijenjene 43 Kolešnik, „Konfliktne vizije,” 133. umjetnosti”, Službeni list FNRJ, VII/6 (1951.): 106. 44 Prihvaćanju nekonstruktivističkog pola apstrakcije svjedoči 35 „Uputstvo o kupovanju radova likovne i primijenjene činjenica da je izložba Doživljaji Amerike odmah po Murti- umjetnosti”, Službeni list FNRJ, VII/6 (1951.): 107. ćevu dolasku iz SAD-a predstavljena u Zagrebu i Beogradu te 36 Otkupe su izvršavali Savjet za nauku i kulturu Vlade FNRJ, institucionalizacija apstrakcije putem izložbe suvremenog Republički savjet za prosvjetu, nauku i kulturu, Fond za slikarstva i kiparstva Salon 54, održane u Modernoj galeriji unapređenje kulturnih djelatnosti, ali i otkupna komisija u Rijeci 1954. godine za koju Berislav Valušek navodi kako gradskog fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti i, je izložba promišljen potez vladajućih koji su dopustili rjeđe, putem Sabora NRH/SRH, Izvršnog vijeća Sabora NRH/ privid deideologizacije umjetnosti. Vidi: Berislav Valušek, SRH, Sekretarijata za vanjske poslove, Saveza izvršnog vije- „Ideološki kontekst riječkih salona,” Život umjetnosti ća SFRJ, JAZU, muzeji, galerije i škole likovnih i pridruženih XXXVIII/71–72 (2004.): 125. umjetnosti za popunjavanje svojih zbirki, društvene orga- 45 Više o sintezi likovnih umjetnosti: Galjer, Dizajn pedesetih; nizacije za potrebe svojih ustanova i poduzeća te drugih Kolešnik, „Konfliktne vizije,”; Jerko Denegri, Umjetnost republičkih i federativnih/saveznih institucija, poduzeća konstruktivnog pristupa: Exat 51 [i] Nove tendencije i umjetničkih i kulturnih institucija. (Zagreb: Horetzky, 2000.); Šeparović, „ULUH 1960-ih”. 37 Iako je, osobito u ranijem razdoblju, ministarstvo imeno- 46 Zdenko Kolacio aktualno je naveo primjer Beča gdje su u valo komisije, otkupna komisija pri Savjetu za prosvjetu, razdoblju od 1949. do 1959. godine vlast i poduzeća sklopila nauku i kulturu NRH 1953. godine birala se na Plenumu ugovore s umjetnicima koji su realizirali 1090 djela (95 ULUH-a među članovima Udruženja. HR-1979.2, kut. 33, sgraffita, 432 mozaika, 268 reljefa, 153 skulpture, 27 zde- Plenum ULUH-a – dnevni red, 9. ožujka 1953., 1–4. naca i 124 radova raznog karaktera) u javnim institucijama 38 AJ-317, fasc. 79, Problematika otkupa i narudžbi umjetnina, i u javnom prostoru. Vidi: Zdenko Kolacio, „Likovna djela Zagreb, 14. lipnja 1950., 2. Prioritetni red odnosio se na u novim gradskim prostorima,” Čovjek i prostor X/125 sljedeće institucije: Jugoslavenska akademija znanosti i (1963.): 8. umjetnosti, Ministarstvo prosvjete Narodne Republike Hr- 47 Kolešnik, „Konfliktne vizije,” 143–144. vatske, Ministarstvo za nauku i kulturu Vlade FNRJ, galerije 48 Više u: Radoslav Putar, Kritike, studije i zapisi 1950. – i muzeji u Hrvatskoj te galerije i muzeji ostalih republika, 1960., ur. Ljiljana Kolešnik (Zagreb: Institut za povijest Predsjedništvo Vlade, ostala ministarstva, Gradski narodni umjetnosti, AICA Međunarodno udruženje likovnih kriti- odbor Zagreb, ostale ustanove i organizacije, a prve tri in- čara – Hrvatska, 1998.). stitucije mogle su otkupiti djela prije formalnog otvorenja 49 Uputstvo je točno definiralo kako radove likovnih i pri- izložbe. mijenjenih umjetnosti mogu kupiti Savjet za nauku i 39 Josip Broz Tito, „Novogodišnja poruka predsjednika Tita,” kulturu Vlade FNRJ (za potrebe saveznih uprava, ustanova Borba (1. i 2. siječnja 1963.), naslovnica; Josip Broz Tito, „O i poduzeća pod privrednom upravom saveznih organa), intelektualizmu i kvazi-umetnosti (iz govora na VII. Kon- zatim ministarstvo narodnih republika mjerodavno za gresu narodne omladine Jugoslavije, Beograd, 23. januar pitanje nauke i kulture (za potrebe svih ostalih državnih 1963.),” u Josip Broz Tito: o umetnosti, kulturi i nauci, ur. upravnih ustanova i poduzeća), muzeji, galerije i škole Miloš Nikolić (Subotica, Beograd: Minerva, 1978.), 43. Josip likovnih i primijenjenih umjetnosti za popunjavanje svojih Broz Tito, „Drug Tito o kulturi: moramo stvarati jedin- zbirki te društvene organizacije za potrebe svojih ustanova stvenu socijalističku kulturu. Razgovor predsjednika Tita i poduzeća. „Uputstvo o kupovanju radova likovne i pri- s Predsedništvom Saveza novinara Jugoslavije,” Kulturni mijenjene umjetnosti”, Službeni list FNRJ, VII/6 (1951.): život: organ Kulturno-prosvetnog veća Jugoslavije 1–2 106. (1963.): 13. 50 AJ-317, fasc. 78, Dopis Saveta za nauku i kulturu Vlade FNRJ 40 Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Fond 1414. Republički Ministarstvu finansija FNRJ – Cene pribora i materijala za sekretarijat za kulturu Socijalističke Republike Hrvatske rad likovnih umetnika, 12. listopada 1951., 1–3. AJ-317, fasc. (1963. – 1965) (dalje HR-HDA-1414), Informacije o otkupu 78, Dopis Saveta za nauku i kulturu Vlade FNRJ Ministru umjetnina iz sredstava republičkog sekretarijata za kulturu finansija drugu Dobrivoju Radosavljeviću, 13. kolovoza u razdoblju od 1. siječnja 1963. do 31. ožujka 1964 godine, 1951., bez paginacije. Zagreb, kraj ožujka 1964., 2. 51 „Uputstvo o kupovanju radova likovne i primijenjene 41 Ako je riječ o manjim otkupima, radove predlaže i ocje- umjetnosti”, Službeni list FNRJ, VII/39 (1951.): 185–186. njuje pomoćna komisija, a ako je riječ o većim otkupima 52 AJ-317, fasc. 79, Osnovna uredba (tarifa za djela primije- ili narudžbama, mora biti uključen jedan predstavnik iz njene umjetnosti), 1951., 1–30.

197 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

53 U slučaju Nacrta Pravilnika o otkupu i konkursima (1954.) 66 Glavočić, Daina. „Svečnjak na zidu: Djelić riječke povi- o otkupima bi odlučivala odgovorna komisija od minimalno jesti zabilježen na zidovima osnovnih škola Nikola Tesla tri člana od kojih bi barem jedan trebao biti član SLUJ-a i Turnić,” Sušačka revija 66/67 (2009.) http://www. ili ULUH-a, ovisno o tome je li komisija federativnog ili klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=66-67&C=17 republičkog karaktera. Nacrt Pravilnika o izradi umjet- 67 U eksterijeru su ostvarena i brojna druga djela, češće je ničkih radova javnog karaktera definirao je proces otkupa/ dakako riječ o skulpturama ili zidnim reljefima poput narudžbe općim i javnim natječajem čiji su sastavni dijelovi reljefa Dušana Džamonje za ulazni zid Doma omladine u definirani čl. 5 Pravilnika, ograničenim ili užim javnim na- Beogradu (1964.) ili njegove metalne tapiserije posvećene tječajem te neposrednom narudžbom od autora. Odluku ili žrtvama fašizma u Jasenovcu u Memorijalnom muzeju preporuku i u ovom je slučaju donijela odgovorna komisija/ Spomen-područja Jasenovac (1968.), ali i nešto kasnijim žiri, a Pravilnikom je bila određena i maksimalna cijena skulpturalno-mozaičkim rješenjima Ede Murtića koji je u naručenog rada koja bi u slučaju slikarskog djela najviše eksterijeru OŠ Dragutin Domjanić u Gajnicama u Zagrebu iznosila 300.000,00 dinara, a kiparskog 500.000,00 dinara. (1970.) realizirao u potpunosti apstraktno rješenje. HR-HDA-1979.2, kut. 41, Korespondencija SLUJ – ULUH, 68 Organizirani su brojni masovni tečajevi – zdravstveni, Nacrt Pravilnika o otkupu i konkursima, Nacrt Pravilnika općeobrazovni, tečajevi za rukovoditelje i slično, što je o izradi umjetničkih radova javnog karaktera, 19. studenog uvjetovalo i smanjenje nepismenosti s 34,7% iz 1931. na 1954., 1–3. 15,6% u 1948. godini. Vidi: Bilandžić, Hrvatska moderna 54 AJ-644, fasc. 9, Sastanak SLUJ-a – točke dnevnog reda, 17. povijest, 267. svibnja 1956., 21. svibnja 1956., 28. svibnja 1956., 1–2. 69 Doknić, Kulturna politika, 60. 55 Preporuka Saveta za kulturu Narodne Republike Srbije o 70 Osim hvaljenog interijera Bernarda Bernardija i kolor-pla- izvođenju i korišćenju radova i dela likovnih umetnosti u stike Zvonimira Radića, ispred zgrade postavljena je „prva investicionoj izgradnji, Beograd, 1958. O Preporuci (1958.) plastika u novom Zagrebu”, skulptura Moša Pijade kipara pisala je Tihana Hrastar koja je proučila i propise i inicijative Antuna Augustinčića. Skulptura je 1993. premještena na izdvajanja postotaka graditeljskih investicija za umjetničke Bukovačku cestu u Zagrebu, ispred Doma zaklade Lavoslava intervencije u drugoj polovini 20. stoljeća na području Schwarza. K.M. (Klaudije Mirković), „Radničko sveučilište Europe i SAD-a. Vidi: Hrastar, „Izdvajanje,” 68–81. Moša Pijade u Zagrebu,” Arhitektura VII/3 (1953.): 31–36. 56 Investicijski programi trebali su predvidjeti uvjete reali- 71 „Tvorničke hale kao likovni prostor: Razgovor sa slikarom zacije likovnih djela, izbor umjetničkih radova trebao je Edom Murtićem,” Vjesnik u srijedu (21. listopada 1953.): 4. biti proveden natječajem, a ocjenu projekata dao bi žiri 72 Igor Duda, „Tata, kupi mi auto!,” u Šezdesete u Hrvatskoj: (savjetodavna komisija) koji bi se sastojao od predstav- mit i stvarnost, ur. Vesna Ledić, Adriana Prlić, Miroslava nika investitora, urbanista i arhitekata, likovnih umjet- Vučić (Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, Školska knjiga, nika, zainteresiranih organa za urbanističke poslove, kao 2018.), 62. i drugih javnih i kulturnih ustanova i organizacija, ako 73 „Knjižara Mladost u Zagrebu,” Arhitektura VII/3 (1953.): to zahtijeva namjena ili važnost objekta. U Preporuci je 32–33. naglašena važnost neposredne suradnje projektanata i 74 Prema registru kulturnih dobara Ministarstva kulture Re- likovnih umjetnika na projektiranju radova likovne i pri- publike Hrvatske, kulturno dobro: Zagreb, Zgrada Gospo- mijenjene umjetnosti. Vidi: Preporuka Saveta za kulturu darske sloge s cjelovito uređenim i opremljenim interijerom Narodne Republike Srbije o izvođenju i korišćenju radova i knjižare Znanje d.d. u prizemlju, danas KGZ – Knjižnica dela likovnih umetnosti u investicionoj izgradnji (bilj. 55), Medveščak, Odjel za djecu i Odjel za mlade. bez paginacije. 75 Povijest tiskarstva na Vežinoj fresci započinje od prvih 57 Andrija Mutnjaković, „Teze za članak na temu SINTEZA,” pojava papira za pisanje u Kini oko 105. godine, nastavlja se Čovjek i prostor V/75 (1958.): 2–3; Andrija Mutnjako- prikazom načina korištenja papira u Egiptu i antičkoj Grč- vić, „Umjetnost i arhitektura,” Čovjek i prostor V/80–81 koj, prizorima iz Europe gdje se papir nakon pergamenta (1958.): 8. počeo proizvoditi tek oko 1100. godine, prvih tvornica veće 58 Preporuka o otkupu dela likovne i primenjene umetnosti, količine papira oko 1300. godine, Gutenbergova izuma te Preporuka o podizanju javnih spomenika, Savet za kulturu napokon svakodnevne primjene i važnosti tiska sadašnjosti Narodne Republike Srbije, Beograd, 1959., bez paginacije. oko 1956. godine. 59 Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Fond 1979.2. Hrvatsko 76 Doknić, Kulturna politika, 79. društvo likovnih umjetnika (1945. – 1992.) (dalje HR-H- 77 Jedan od takvih primjera je i Vojni muzej u Beogradu DA-1979.2.), kut. 41, Korespondencija SLUJ – ULUH, Nacrt (opremanje Muzeja započelo je 1956. godine). Pravilnika o izradi umjetničkih radova javnog karaktera, 78 Trg i Meštrovićev paviljon tijekom povijesti mijenjali su više 19. studenoga 1954., 1–3. puta nazive i funkcije. Od 1949. do 1953. godine paviljon je 60 Vidi: Preporuka Saveta za kulturu Narodne Republike Srbije nosio naziv Muzej narodnog oslobođenja, od 1953. do 1960. o izvođenju i korišćenju radova i dela likovnih umetnosti godine Muzej narodne revolucije, od 1960. do 1990. Muzej u investicionoj izgradnji (bilj. 55), bez paginacije. revolucije naroda Hrvatske. Godine 1951. prema zamisli 61 Bilandžić, Hrvatska moderna povijest, 635. Vjenceslava Richtera i Zadruge umjetnika primijenjenih 62 Bilandžić, Hrvatska moderna povijest, 267. umjetnosti „Sklad”, prostor je adaptiran te 1955. godine 63 Doknić, Kulturna politika, 58. otvoren pod nazivom Muzej narodne revolucije. 64 Glavočić, de Gauss, 130. 79 „Katalog muzejskih zbirki, muzejskih izložbi i stalnih 65 Daina Glavočić, „Svečnjak na zidu: Djelić riječke povijesti izložbi sadržajno vezanih uz radnički pokret, NOB i posli- zabilježen na zidovima osnovnih škola Nikola Tesla i Tur- jeratnu socijalističku izgradnju na teritoriju SR Hrvatske,” nić,” Sušačka revija 66/67 (2009.) http://www.klub-su- Muzeologija 26 (1988.): 131. sacana.hr/revija/clanak.asp?Num=66-67&C=17; Članak 80 Radovan Ivančević, Robert Šimrak, Zlatan Vrkljan, Andrija (tekst uz slikovni prilog) iz hemeroteke Vilima Svečnjaka Mutnjaković, Feđa Vukić, Vatroslav Kuliš, (ur)., Dom li- (Arhiv za likovne umjetnosti HAZU) s oznakom Vjesnik u kovnih umjetnika Ivan Meštrović: 1938. – 2003. (Zagreb: srijedu, 26.11.1952.. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, 2003.), 112.

198 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

81 Podaci o prikazu doneseni su prema malobrojnim objav- 91 HR-HDA-1979.2, Kut. 40, Dopis Narodnog odbora grada ljenim fotografijama i skicama koje se čuvaju u Hrvat- Zagreba Udruženju likovnih umjetnika Hrvatske, 28. svib- skom povijesnom muzeju u Zagrebu. Vidi: HPM 89317, nja 1951., bez paginacije. Edo Murtić, skica za fresku, 1952., paus-papir, 983 x 1180 92 Kazimir Ostrogović projekt je osmislio i djelomično rea- mm; HPM-C-3696, Edo Murtić, skica za fresku u MRNH-1, lizirao uz suradnike Božicu Ostrogović, Zdenka Kolacija 1952., papir, tuš, pero, 420 × 600 mm; HPM-C-3697, Edo i Zdenka Sile (urbanističko rješenje) te Silvanu Seissel i Murtić, skica za fresku u MRNH-2, 1952., papir, tuš, pero, Angelu Rotkvić (pejzažna arhitektura). 420 × 600 mm; HPM-C-3698, Edo Murtić, skica za fresku 93 Riječka vijećnica, Mozaik, 5 (1955.), 50. u MRNH-3, 1952., papir, tuš, pero, 600 × 840 mm. 94 Isto, 51. 82 Tijekom 1990-ih, što zbog težnje za adaptacijom prosto- 95 Maroje Mrduljaš, „Kockica,” Arhitektura LIV/217 (2005.): ra, što zbog otvorenog iskaza jedne ideologije, mural je 137–150, 146. bio prekriven pregradnim zidom. U postupku adaptacije 96 Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Fond 1414. Republički prostora za potrebe HDLU-a, povratka interijera građe- sekretarijat za kulturu Socijalističke Republike Hrvatske vine u izvorno stanje prema zamisli Ivana Meštrovića te (1963. – 1965.), Informacije o otkupu umjetnina i sredstava zbog smještaja murala na međukat Richterove adaptacije, Republičkog sekretarijata za kulturu u razdoblju od 1. si- mural je 2002. godine uklonjen, odnosno uništen. Jedna ječnja 1963. do 31. ožujka 1964 godine, Zagreb, kraj ožujka od posljednjih (video)dokumentacija rada zabilježena je 1964., 2. u radu Igora Grubića 2000. godine, koji je za izložbu ku- stoskog kolektiva WHW Što, kako i za koga – povodom 152. godišnjice Komunističkog manifesta (15. lipnja – 10. srpnja 2000.) realizirao site-specific intervenciju Bez naziva (Iza zavjese), otvorivši pogled prema prostoriji kroz pregradni zid koji je skrivao Murtićev mural. 83 Darko Venturini, „Centar za zaštitu majke i djeteta,” 15 dana IV/14 (1960.), 21; Andrija Mutnjaković, „Skulptura REFERENCES i arhitektura,” Čovjek i prostor V/82 (1959.): 7. 84 Kovač, „Jesmo li,” 275; Krsto Filipović, „Polemika o zid- B. P. “Iskustva Galerije LIKUM.” Čovjek i prostor XI/135 (1964): 4. nom slikarstvu: Boja u sastavu arhitektonskog prostora,” Bašićević, Mića. “Kako zidovi pjevaju: O zidnim dekoracijama E. Vjesnik u srijedu (2. prosinca 1953.): 2; Slobodan Garić, Murtića.” Vjesnik (November 8, 1953.): 5. „Umetnost zida,” Mozaik II/3 (1953.): 17–19; Mića Bašićević, Bilandžić, Dušan. Hrvatska moderna povijest. Zagreb: Golden „Kako zidovi pjevaju: O zidnim dekoracijama E. Murtića,” marketing, 1999. Vjesnik (8. studenog 1953.): 5. Broz Tito, Josip. “Novogodišnja poruka predsjednika Tita.” 85 Bašićević, „Kako,” 5; Filipović, „Polemika,” 4; Dragovan Borba (January 1 and 2, 1963): cover page. Šepić, „Emajli Ede Murtića,” Čovjek i prostor X/127 (1963.): Broz Tito, Josip. “O intelektualizmu i kvazi-umetnosti (iz 9. govora na VII. Kongresu narodne omladine Jugoslavije, 86 Andrija Mutnjaković, „Sinteza u okviru zagrebačkog ne- Beograd, 23. januar 1963.).” In Josip Broz Tito: o umetnosti, bodera,” Čovjek i prostor VI/92 (1959.): 4–5. kulturi i nauci, edited by Miloš Nikolić, 42–44. Subotica, 87 Tako se početkom 1960-ih u Hrvatskoj bilježi 3,4 milijuna Beograd: Minerva, 1978. noćenja domaćih turista, a krajem oko 4,4 milijuna, dok u Broz Tito, Josip. “Drug Tito o kulturi: moramo stvarati Jugoslaviji ukupni broj noćenja domaćih i stranih turista jedinstvenu socijalističku kulturu. Razgovor predsjednika iznosi krajem desetljeća 28,5 milijuna. Vidi: Duda, „Tata,” Tita s Predsedništvom Saveza novinara Jugoslavije.” 57, 59. Kulturni život: organ Kulturno-prosvetnog veća 88 Vidi: Iva Ceraj, Bernardo Bernardi: dizajnersko djelo Jugoslavije 1–2 (1963): 9–18. arhitekta / the design work of an architect: 1951 .– 1985. Ceraj, Iva. Bernardo Bernardi: dizajnersko djelo arhitekta / the (Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2015.); design work of an architect: 1951 .– 1985. Zagreb: Hrvatska Dubravka Erceg, „Skulptura i slika u jednoj cjelini,” Vje- akademija znanosti i umjetnosti, 2015. snik (2. kolovoza 1967.); Anđelka Galić, ur., Jagoda Buić: Denegri, Jerko. Umjetnost konstruktivnog pristupa: Exat 51 [i] retrospektiva (Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 2010.); Nove tendencije. Zagreb: Horetzky, 2000. Michael Gibson, Edo Murtić (Zagreb: Globus, 1989.); Boris Dimić, Ljubodrag. Agitprop kultura. Agitpropovska faza Magaš, „Hotelski kompleks ‘Solaris’ kraj Šibenika,” Arhi- kulturne politike u Srbiji 1945.–1952. Beograd: Izdavačka tektura XXIII/101 (1969.): 23–30. radna organizacija “Rad”, 1988. 89 Iako je o narudžbi djela odlučila Komisija sastavljena od Doknić, Branka. Kulturna politika Jugoslavije: 1946.–1963. članova iz Glavnog odbora Saveza sindikata Hrvatske i Beograd: Službeni glasnik, 2013. procijenila djelo na 85.000,00 dinara, konačnu odluku Dom likovnih umjetnika Ivan Meštrović: 1938. – 2003. edited donijela je Komisija Savjeta, odnosno članovi komisije by Ivančević, Radovan; Šimrak, Robert; Vrkljan, Zlatan; Ministarstva NRH. Arhiv Jugoslavije, Beograd, Fond 317. Mutnjaković, Andrija; Vukić, Feđa and Kuliš, Vatroslav. Savet za nauku i kulturu vlade FNRJ (1945. – 1953.) (dalje: Zagreb: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, 2003. AJ-317), fasc. 78, Portret Otokara Keršovanija. Centralni Domljan, Žarko. “Otkupni salon LIKUM-a.” 15 dana IV/4 (1960): odbor Saveza sindikata Jugoslavije Savetu za nauku i kul- 19. turu FNRJ, Beograd, 22. siječnja 1951., bez paginacije. Duda, Igor. “Tata, kupi mi auto!” In Šezdesete u Hrvatskoj: 90 AJ-317, Fasc. 78, Dopis Komiteta za zaštitu narodnog zdrav- mit i stvarnost, edited by Vesna Ledić, Adriana Prlić and lja FNRJ Savetu za nauku i kulturu Vlade FNRJ, Beograd, Miroslava Vučić, 38–65. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 13. siječnja 1951. AJ-317, Fasc. 78; Dopis Saveta za nauku i Školska knjiga, 2018. kulturu Vlade FNRJ Komitetu za zaštitu narodnog zdravlja Erceg, Dubravka. “Skulptura i slika u jednoj cjelini.” Vjesnik FNRJ, 16. ožujka 1951., bez paginacije (August 2, 1967).

199 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

Filipović, Krsto. “Polemika o zidnom slikarstvu: Boja u sastavu Mutnjaković, Andrija. “Teze za članak na temu SINTEZA.” Čovjek arhitektonskog prostora.” Vjesnik u srijedu (December 2, i prostor V/75 (1958): 2–3. 1953): 2. Mutnjaković, Andrija. “Umjetnost i arhitektura.” Čovjek i Galić, Anđelka, ed. Jagoda Buić: retrospektiva. Zagreb: Muzej za prostor V/80–81 (1958): 8. umjetnost i obrt, 2010. Mutnjaković, Andrija. “Skulptura i arhitektura.” Čovjek i prostor Galjer, Jasna. Dizajn pedesetih u Hrvatskoj: od utopije do V/82 (1959): 7. stvarnosti. Zagreb: Horetzky, 2004. Mutnjaković, Andrija. “Sinteza u okviru zagrebačkog nebodera.” Garić, Slobodan. “Umetnost zida.” Mozaik II/3 (1953): 17–19. Čovjek i prostor VI/92 (1959): 4–5. Gibson, Michael. Edo Murtić. Zagreb: Globus, 1989. Najbar-Agičić, Magdalena. Kultura, znanost, ideologija. Prilozi Glavočić, Daina. “Svečnjak na zidu: Djelić riječke povijesti istraživanju politike komunističkih vlasti u Hrvatskoj od zabilježen na zidovima osnovnih škola Nikola Tesla i Turnić.” 1945. do 1960. na polju kulture i znanosti. Zageb: Matica Sušačka revija 66/67 (2009). http://www.klub-susacana. hrvatska, 2013. hr/revija/clanak.asp?Num=66-67&C=17 Putar, Radoslav. Kritike, studije i zapisi 1950. – 1960., edited Glavočić, Daina. Ladislao de Gauss. Rijeka: Društvo by Ljiljana Kolešnik. Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, povjesničara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja, AICA Međunarodno udruženje likovnih kritičara – Hrvatska, 2010. 1998. Grbić, Maro. “Majstorske radionice likovnih umjetnosti u Selnik, Marina. Sumarni inventar za fond Savjet za kulturu i Zagrebu od 1948. do 1983.” In Majstorske radionice u nauku NRH (1956. – 1961.). Zagreb: Hrvatski državni arhiv, umjetničkoj baštini Hrvatske, edited by Dino Milinović, Zagreb, s. d. Ana Marinković and Ana Munk. Zagreb: Odsjek za povijest Spehnjak, Katarina. Javnost i propaganda: Narodna fronta u umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; FF politici i kulturi Hrvatske: 1945.–1952. Zagreb: Hrvatski press, Zagreb, 2014. institut za povijest, Dom i svijet, 2002. Hofman, Ivan. “Komitet za kulturu i umetnost pri Vladi FNRJ Šarić, Tatjana. “Agitprop i Matica hrvatska.” In Enciklopedija (Ustanova i njena arhivska građa).” Arhiv, časopis Arhiva Matice hrvatske 1 (A‒G). Iz književne, kulturne, društvene Jugoslavije 2 (2001): 42–48. i političke povijesti Hrvatske 1842.–2014., edited by Igor Hofman, Ivan. “Savet za nauku i kulturu vlade FNRJ 1950.–1953. Zidić, Jelena Hekman, Ivica Matičević. Zagreb: Matica Ustanova i njena arhivska građa.” Arhiv, časopis Arhiva hrvatska, 2015, 39–46. Srbije i Crne Gore 1–2 (2006): 23–24. Šeparović, Ana. “U znaku totalitarizma.” In 150 godina Hrastar, Tihana. “Izdvajanje postotka graditeljskih investicija za Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Umjetnost i umjetničke intervencije. Inicijative i propisi druge polovice institucija: 1868.–2018., edited by Irena Kraševac. Zagreb: 20. stoljeća u Hrvatskoj i svijetu.” Prostor I (LV)/26 (2018): Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Institut za povijest 68–81. umjetnosti, 2018, 175–199. Jukić, Marijana. “Hrvatsko društvo likovnih umjetnika – 135 Šeparović, Ana. “Razdoblje tranzicije. ULUH tijekom 1950- godina promicanja kulture i umjetnosti.” Arhivski vjesnik ih i 1960-ih.” In 150 godina Hrvatskog društva likovnih 58 (2015): 209–227. umjetnika. Umjetnost i institucija: 1868.–2018., edited Kolacio, Zdenko. “Likovna djela u novim gradskim prostorima.” by Irena Kraševac. Zagreb: Hrvatsko društvo likovnih Čovjek i prostor X/125 (1963): 8. umjetnika, Institut za povijest umjetnosti, 2018, 203–223. Kolešnik, Ljiljana. Između Istoka i Zapada: hrvatska umjetnost Šeparović, Ana. “Od “sinteze likovnih umjetnosti” do i likovna kritika 50-ih godina. Zagreb: Institut za povijest Zagrebačkoga salona: prilog poznavanju djelovanja ULUH-a umjetnosti, 2006. 1960-ih.” Radovi Instituta za povijest umjetnosti 42 Kolešnik, Ljiljana. “Konfliktne vizije moderniteta i poslijeratna (2018): 167–178. moderna umjetnost.” In Socijalizam i modernost: Šepić, Dragovan. “Emajli Ede Murtića.” Čovjek i prostor X/127 umjetnost, kultura, politika 1950.–1974., edited by Ljiljana (1963): 9. Kolešnik. Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, Institut za Valušek, Berislav. “Ideološki kontekst riječkih salona.” Život povijest umjetnosti, 2012, 127–207. umjetnosti XXXVIII/71–72 (2004): 123–126. Kovač, Leonida. “Jesmo li još uvijek moderni?” In Refleksije Venturini, Darko. “Centar za zaštitu majke i djeteta.” 15 dana vremena 1945.–1955., exhibition catalogue, edited by IV/14 (1960): 21–22. Jasmina Bavoljak. Zagreb: Galerija Klovićevi dvori, 2013. Kraljević, Egon. Sumarni inventarni fond Ministarstva prosvjete Narodne Republike Hrvatske (1945. – 1951.). Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2003. Kraljević, Inga. Sumarni inventar za fond Republički sekretarijat za kulturu SRH (1963. – 1965.). Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2005. Leček, Suzana. “Likovna umjetnost u društvenom životu Hrvatske 1945.–1947.” Časopis za suvremenu povijest 1–2 (1990): 131–156. Magaš, Boris. “Hotelski kompleks “Solaris” kraj Šibenika.” Arhitektura XXIII/101 (1969.): 23–30. Maruševski, Olga. Društvo umjetnosti: 1868. – 1879. – 1941.: Iz zapisaka Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Zagreb: Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, 2004. Mirković, Klaudije. “Radničko sveučilište Moša Pijade u Zagrebu.” Arhitektura VII/3 (1953): 31–36. Mrduljaš, Maroje. “Kockica.” Arhitektura LIV/217 (2005): 137–150.

200 DPUH Peristil 179-201 Patricia Narudžbe i otkupi umjetničkih djela za interijere 62/2019 Počanić javnih institucija u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih

SUMMARY

Commissions and Buyouts of Artwork for Interiors of Public Institutions in Croatia during the 1950s and 1960s

Commissions and buyouts of artwork for the interiors of public institutions in Croatia during the 1950s and 1960s were conditioned by reconstructions of war-damaged public buildings and constructions of new buildings, by Yugoslav cultural policy, as well as by considera- tions on a synthesis of all arts in order to create a complete work of art. The state and the arts in Yugoslavia were inextricably connected in the period in question – commissions and buyouts were conditioned by the organization of state administration at both federal and republic level, by institutionalization of culture through cultural institutions, professional associations and cooperatives of visual artists, as well as by political and social events and the country’s cultural policy. Since there was no private property, commissions and buyouts were mostly realized by the state through committees for buyout of works of fine and applied arts, while the process of selection of artwork, especially during the 1950s, was regu- lated through several legal acts such as the Instruction on the purchase of works of fine and applied arts (1951), draft of the Regulations on buyouts and tenders (1954) and Regulations on the creation of public artwork (1954), Prescript of the Council of Culture of the People’s Republic of Serbia on creation and use of artwork in investment construction (1958), Pre- script on buyout of works of fine and applied arts (1959) and Prescript on the erection of public monuments of the Council of Culture of the People’s Republic of Serbia (1959). On a series of examples, the paper illustrates the impact of individual artistic expressions, aspi- rations for the synthesis of arts and of cultural policies in the creation of artwork in public buildings of cultural and educational character, health institutions, monumental admin- istrative buildings, sports, trade and tourist facilities and many other public institutions.

Patricia Počanić (1991.), diplomirala povijest Patricia Počanić (1991) received her MA in Art History umjetnosti i komparativnu književnost 2016. go- and Comparative Literature from the Faculty of Hu- dine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Za- manities and Social Sciences, University of Zagreb in grebu, gdje iste godine upisuje poslijediplomski 2016. She is a doctoral candidate at the Postgradu- doktorski studij povijesti umjetnosti. Zaposlena je ate Doctoral Study Programme in Art History at the kao asistentica na Odsjeku za povijest umjetnosti same Faculty, currently employed as research and na istom fakultetu. Područje njezina istraživačkog teaching assistant at the Department of Art History. interesa vezano je za umjetnost druge polovine 20. Her research interests include art of the second half stoljeća, državne otkupe i narudžbe umjetničkih of the 20th century, state buyouts and commissions djela za interijere javnih institucija te interven- of artwork for interiors of public institutions and in- cionističke umjetničke prakse u javnom prostoru. terventionist art practices in public space.

201