Josip Pečarić ∴ Za Ponosnu Hrvatsku
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
Josip Pečarić ∴ Za ponosnu Hrvatsku 2 3 JOSIP PEČARIĆ ZA PONOSNU HRVATSKU ZAGREB, 2009. 4 5 Hrvatskim pravednicima koji i danas stradavaju, zbog presuda sramotnog suda u Haagu, da bi Hrvatska bila zemlja ponosnih i dostojanstvenih ljudi. Prije svih to su: Dario Kordić1, Ante Gotovina, Mladen Markač, Ivan Čermak, Slobodan Praljak Jadranko Prljić, Bruno Stojić, Milivoj Petković, Valentin Ćorić, Berislav Pušić Vinko Martinović i Tuta Naletilić 1 "Dario je, Bogu dragom Hvala, odlično. Brzo se prilagodio novim uvjetima i drugim i drugačijim ljudima. Kako je on po prirodi komunikativan i veseo, ljudi su ga tamo prihvatili s oduševljenjem. Oni se ne mogu načuditi takvoj jednoj osobi, to je njima otkriće. Naravno, dragi Bog nam u svemu pomaže, jer nikada ne znamo zbog čega upravo tako treba biti. Dario je prihvatio tu žrtvu i prikazao je za dobrobit Hrvatskog naroda. Zato lako nosi taj teški križ. Kada žrtva ima smisla, onda se isplati žrtvovati i ne pada ti teško. Često sam kaže, da ga je Bog blagoslovio, jer mu je pružio mogućnost upoznati poniženje, nerazumjevanje, izdaju, odbacivanje, ali i upoznati veliko ljudsko srce, koje se daje bez interesa! Mogla bih Vam puno svjedočiti o Darijevoj duhovnoj hrabrosti, ali to ću nekom drugom prigodom." kaže Venera, Darijeva supruga, 6 7 KAZALO Damir Pešorda, Pečarićev boj za ponosnu Hrvatsku | 9 OTVORENIM PISMIMA ZA PONOS I DOSTOJANSTVO | 13 Tuđmanov referendum | 15 Hrvatskoj javnosti o inicijativi za referendum o graničnom sporu sa Slovenijom | 15 Prilog: Izjava komisije „Iustitia et pax“ Hrvatske biskupske konferencije o hrvatsko-slovenskom razgraničenju | 52 Otvoreno pismo predsjednici vlade RH gđi Jadranki Kosor | 56 Prilog: Nenad Piskač, Urednički komentar | 58 Otvoreno pismo predsjedničkom kandidatu prof. dr. sc. Andriji Hebrangu | 61 Odgovor dr. Hebranga akademiku Pečariću | 63 Novo pismo akademika Pečarića | 64 Otvorena pisma Hrvatskoj televiziji | 66 Otvoreno pismo Hrvatskoj televiziji | 66 Novo otvoreno pismo Hrvatskoj televiziji | 77 Reagiranje na Portalu hrvati-amac | 86 Kako sam zbog pogrješke na internetskim stranicama IRB-a postao udbaš | 88 Otvoreno pismo Programskom vijeću HRT-a | 91 Željko Tomašević, Prosvjedno pismo | 103 Otvorena pisma Andriji Hebrangu - pedsjedničkom kndidatu | 127 Pismo HDZ-ovaca iz Istre | 127 Prilog: Tragom otvorenoga pisma grupe HDZ-ovaca Andriji Hebrangu | 129 Apel Institut-a für zwischenstaatliche beziehungen und menschenrechte – Deutschland | 131 Pismo Kluba povratnika Vladi RH | 133 8 Pismo Ivici Marijačiću, Glavnom uredniku „Hrvatskog lista“ | 134 JESU LI THOMPSON I MIROSLAV TUĐMAN JEDINA PREPREKA ZAVRŠETKU RUŠENJA PONOSNE HRVATSKE? | 137 Govor akademika Josipa Pečarića s prosvjednog skupa u Zagrebu 9. listopada 2009. | 139 Prilozi: Održan prosvjed potpore Thompsonu pred veleposlanstvom Švicarske | 145 Protest zbog zabrane ulaska u Švicarsku Marku Perkoviću Thompsonu | 148 Najodvratniji ljudi i njihovi „živi mrtvaci“ | 152 Predstavljanje knjige Kraj vremena veleizdajnika? | 157 Prilog: HINA o predstavljenu knjige Kraj vremena veleizdajnika? | 164 Tomić-Goldsteinova povijest | 167 Tvrdi li Zagrebačka policija da su Hrvati genocidan narod? | 178 Veliki eksperiment s Hrvatima? | 185 Prilozi: HINA o Osmom stručnom skupu HKV-a o Haaškom sudu | 202 Tomislav Grgo Antičić, Haški sud i topnički dnevnici | 204 General Petar Stipetić: „Topnički dnevnici ne vode se u ratu već u miru“ | 207 Otvoreno pismo Hrvatskog pokreta za život i obitelj | 209 Treći entitet | 212 Prilog: Mate Kovačević, Čestit glas | 218 To vam je Josipovićeva pravda! | 221 Protiv akademske tišine - Josip Pečarić | 225 Aralica o Thompsonu i Miroslavu Tuđmanu | 239 ŠALOM ZA PONOSNU HRVATSKU | 251 Tko je napisao topničke dnevnike? | 253 9 Damir Pešorda Pečarićev boj za ponosnu hrvatsku Pišući svojedobno o Pečarićevoj knjizi Zločinački sud u Haagu, osvrnuo sam se i na njegovu konstataciju u predgovoru te knjige da se već umorio od stalnog ponavljanja istog u apatičnoj sredini. Izrazio sam tada sumnju da će Pečarić tek tako odustati od buđenja obamrlog nacionalnog bića ma koliko okolnosti tom buđenju bile nesklone. I bio sam u pravu! Mnogi su se umorili i odustali, ali akademik Pečarić nije. Nastavio je i dalje objavljivati knjige i priloge u tisku, nastupati na tribinama i prosvjednim skupovima, pisati otvorena pisma, okupljati i bodriti sve one kojima je Hrvatska na srcu. Pred nama je nova Pečarićeva knjiga, još jedna u uistinu impresivnom nizu. Još jedna i još jednom o istom, ali na uvijek drugačiji, pečarićevski način. Riječ je o jedinstvenoj knjizi u cjelokupnoj hrvatskoj publicistici. Okosnicu te knjige čine otvorena pisma koja je inicirao i oblikovao akademik Pečarić, a potpisali brojni potpisnici najrazličitijih zanimanja, od akademika do radnika, diljem Hrvatske. Pisanje otvorenih pisama pojedinim uglednicima i institucijama nije nikakva novina u hrvatskoj kulturnoj javnosti. Svojedobno je marljivi skribent Matvejević svojim ''umjereno otvorenim'' otvorenim pismima krčio sebi put iz anonimnosti među uglednike, a valja priznati da nije štetio ni onima koje je tobože branio. Doduše, ni koristio im nije, ali to se od njega nije ni očekivalo. Pečarićeva otvorena pisma drukčije su naravi. Kao prvo, ona njemu ne trebaju da bi stekao ime u javnosti, jer on je s imenom jednog od najvažnijih suvremenih matematičara u Hrvatsku došao. No ta su pisma itekako važna nama, svima nama kojima je do Hrvatske stalo, ona nas okupljaju, hrabre, nude nam modalitete javnog djelovanja. Drugo, Pečarićeva otvorena pisma ne traže milost od aktualnih vlasti, pojedinih visokopozicioniranih pripadnika vladajuće kaste ili javnih ustanova, nego te iste proziva i podsjeća ih na njihove obaveze prema pojedincima i narodu u cjelini u ime kojih i zahvaljujući kojima jesu tu gdje jesu. Treće, svako Pečarićevo otvoreno pismo svojevrsni je ''work in progress'', koji se stalno nadopunjuje, napreduje i pridobiva nove suradnike. 10 Tu specifičnost Pečarićevih pisama omogućila je suvremena tehnologija, internet, koliko i autorova iznimna agilnost. Putujući tim virtualnim prostorom od portala do portala, od jedne e-mail adrese do druge i, na koncu, do tisuću njih – te zakotrljane grudve pomalo prizivaju lavinu koja će pomesti izdaju, laž i poniženje s lica Lijepe Naše. Ali da bi se dogodila ta lavina, potreban je i naš udio, naš aktivan doprinos! Pečarić nas, zapravo, danas, kao Šegedin svojedobno, podsjeća na to da smo ''svi odgovorni''. Pečarićeva knjiga je, u svijetlu svega rečenoga, i svojevrsni kulturno-sociološki fenomen. To je, koliko znam, prva internetska knjiga ''ognjištarske'' Hrvatske. Svojedobno su naime kriptokomunisti i kriptoorjunaši sve one koji po njihovom mišljenju pokazivali višak nacionalnog osjećaja nazvali ''ognjištarima''. Onda su se tim ''ognjištarima'', ovisno o inspiraciji, lijepile etikete: nacionalisti, konzervativci, ustaše, fašisti, ćoškastoglavci, čavoglavci itd. Stoga je korisno da se upravo u radionici jednog ''ognjištara'' pojavila ovakva knjiga koja egzamplarno pokazuje kako se služiti suvremenom tehnologijom u borbi za svoj stav i svoje ideje. Najnovija knjiga akademika Pečarića podijeljena je na tri cjeline: Otvorenim pismima za ponos i dostojanstvo; Jesu li Thompson i Miroslav Tuđman jedina prepreka završetku rušenja ponosne Hrvatske i Šalom za ponosnu Hrvatsku. U prvom dijelu središnje mjesto zauzima Inicijativa za referendum o graničnom sporu sa Slovenijom te uz nju vezana otvorena pisma Jadranki Kosor i Andriji Hebrangu, ali i razni prilozi i dodaci s internetskih foruma, imena potpisnika Inicijative i sl. Tu je također uvršteno i prosvjedno pismo Vladi RH Željka Tomaševića u kojem se protestira zbog vladine potpore obnovi spomenika ''četničko- fašističkom zločinu'' u Srbu. Pridodamo li tome otvorena pisma Andriji Hebrangu, inicirana od strane zabrinutih domoljuba iz Istre, u kojima se Hebranga poziva da, ukoliko mu je uistinu stalo do Hrvatske, odustane od predsjedničke utrke u korist Miroslava Tuđmana, jer je u tu utrke i gurnut ne da pobijedi, nego da izgubi i tako još više dezavuira državotvornu političku opciju u Hrvatskoj. U drugom dijelu sabrani su Pečarićevio tekstovi i tekstovi drugih autora ( primjerice, Ivana Aralice, Mate Kovačevića i dr.) tematski naoko raznorodni, no idejno jedinstveni, to jest objedinjeni geslom iz naslova – Za ponosnu Hrvatsku. Thompson i Tuđman tu 11 se izdvajaju kao pojedinci koji se, svaki na svoj način, bore za takvu Hrvatsku, ali i kao simboli takve Hrvatske. Treba odmah dodati i to da je ovaj dio, ali i knjiga u cjelini, u velikoj mjeri u znaku Pečarićeva strastvenog angažmana u promicanju predsjedničke kandidature Miroslava Tuđmana. Ali nije to angažman profesionalnog propagandista, nego angažman intelektualca koji svoje vrijeme i energiju ulaže u promicanje politike koja će vratiti dostojanstvo zajednici kojoj i sam pripada. Ako Tuđman na predstojećim izborima ostvari značajan rezultat, bit će to konačno jedna dobra vijest u ovoj sve tmurnijoj zemlji, vijest koja budi nadu. Tom općem zadovoljstvu svih iskrenih domoljuba, ja ću osobno, onako za sebe, dodati još jedno – zadovoljstvo zbog potvrde da se basnoslovno skupoj propagandi i medijskoj manipulaciji može suprotstaviti snagom uvjerenja, čistim srcem i bistrim umom. Knjiga završava pomalo burleskno, svojevrsnom mistifikacijom. Pečarić tu pušta mašti na volju i u internetski optjecaj pušta ''topničke dnevnike'' koje je, kako kaže, pronašao u svom kompjuteru. Ti ''dnevnici'' ,obogaćeni pismima autoru i forumaškim raspravama o njima, možda ponajbolje ogoljuju poslušničko ludilo koje je zahvatilo