Anselmo Banduri (1675.-1743.), Dubrovački Benediktinac U Parizu
J. Pukariæ: AnselmoJelena Banduri Pukariæ (1675.-1743.), dubrovaèki benediktinac u Parizu ANSELMO BANDURI (1675.-1743.), DUBROVAÈKI BENEDIKTINAC U PARIZU Jelena Pukariæ UDK Bosutska 20 Izvorni znanstveni rad Zagreb Primljeno: 10.2.2006. Prihvaæeno: 17.5.2006. Pripadnika dubrovaèkoga ogranka benediktinskoga reda, Ansel- ma Bandurija (Dubrovnik, 1675.Pariz, 1743.), nalazimo krajem 17. stoljeæa najprije u susjednoj Italiji (okolica Napulja, Rim, Firenca), odakle godine 1702. stie u znamenitu pariku opatiju francuskih mavrinaca, Saint-Germain-des-Prés. Tamo æe, pod okriljem dom Ber- narda de Montfaucona, Banduri izdati dva vana djela, jedno iz po- druèja bizantolokih studija, Imperium Orientale sive Antiquitates Constantinopolitanae (1711.), drugo iz podruèja numizmatike, Nu- mismata imperatorum Romanorum a Trajano Decio ad Palaeologos Augustos (1718.). Godine 1715. Banduri biva primljen u redove kraljevske Académie des inscriptions et belles-lettres. U iduæim se godinama sve vie udaljuje od redovnièke prakse te parike mauri- stièke zajednice, priklonivi se dvorskome krugu vojvotkinje od Or- léansa, majke regenta Filipa II. Orléanskog. Tako æe se, godine 1724., Banduri i konaèno smjestiti unutar Palais Royala gdje i umire u sijeè- nju mjesecu 1743. Kljuène rijeèi: Anselmo Banduri (Banduroviæ), Dubrovnik, be- nediktinski red, mauristi, Firenca, Pariz Uvod Tijekom minulih stoljeæa brojni su bili hrvatski znanstvenici i literati koji su se uputili izvan domovine, eleæi produbiti spoznaje steèene na domaæem tlu. Tom kru- gu pripada i dubrovaèki benediktinac Anselmo Banduri1 (1675.2 1743.) koji, nakon 1 Hrvatske inaèice Bandurijeva prezimena su Bandur i Banduroviæ, u latinskim se tekstovima pot- pisuje s Bandurius, a opæenito je poznat pod patronimom Banduri. 2 Veæina Bandurijevih biografa (poglavito Aleksandar Stipèeviæ) navodi 18.
[Show full text]