Safet Bandoviæ Institut za historiju u Sarajevu
ISELJAVANJE MUSLIMANSKOG STANOVNITVA IZ KNEEVINE SRBIJE U BOSANSKI VILAJET (1862-1867)
Rezime
U Srbiji su tokom XIX stoljeæa bile izvedene planske akcije s ciljem da se muslimani isele. Cijeli taj proces je tekao postepeno, ali sigurno, i zavren je onako kako je bilo i planirano: definitivnim nestankom ovog stanovnitva s osmom decenijom XIX stoljeæa. Znatan dio ovog stanovnitva se potom naselio u krajevima irom Bosne. Kada se s kritiène vremenske distance promatra viestoljetni proces iseljavanja muslimanskog stanovnitva sa prostora dananje Srbije, to unosi dodatni nemir zbog pogubnosti, masovnosti i svog fatalizma. U tom kontekstu, pominjanjem brojnih gradova i naselja iz kojih su muhadiri zauvijek otili, kao i promatranjem promjena etnièkih karti, slaganjem izuzetno sloenog mozaika, dolazi do izraaja èinjenica o kontinuitetu politike koja je imala za posljedicu da se broj muslimana neprestano smanjuje, da su oni zapravo, kao navodno tuð element, trebali i potpuno nestati, asimilacijom, protjerivanjem ili utapanjem u bezimene, besperspektivne vjerske i minorne statistièke grupacije.
Muslimansko stanovnitvo na prostoru Beogradskog paaluka, u kojem je bilo veoma malo etnièkih Turaka, koje su nazivali Turkuama (tursko èeljade), Gangrcima ili Mandukama, je poèetkom XIX
prijelom.p65 149 2001.08.02, 19:03 150 SAFET BANDOVIÆ
stoljeæa èinilo veæinsko stanovnitvo, naroèito u Beogradu, apcu i Uicu. U jedanaest nahija ovoga paaluka oni su predstavljali 58 odsto stanovnit- va.1 Semantièki sadraj izraza Turèin bio je artikuliran momentom reli- gioznosti a ne momentom etnièke identifikacije.2 Jezgro muslimanskog stanovnitva formiralo se kroz dugotrajan i sloen proces islamiziranja lokalnog slavenskog ivlja raznorodne etnièke pripadnosti, doseljava- njem s istoka, trajnim nastanjivanjem i asimilacijom grupa i pojedinaca neslavenskog porijekla, te zadravanjem relativno malobrojnih turskih enklava.3 Muslimani su bili u veoma nezavidnoj materijalnoj situaciji zbog svega to su pretrpjeli od kraja XVIII stoljeæa, a pogotovo u doba Kara- ðorðeve pobune.4 U tom vremenu morali su èetiri puta naputati svoje domove.5 Proces iseljavanja je nastavljen i u vremenu vlade Miloa Obren- oviæa. Svako raseljavanje liavalo ih je svega to su do tada stekli, dovodeæi ih do prosjaèkog tapa i potitenosti.6
1 Beogradski paaluk se ne spominje u osmanskim dokumentima, jer kao takav nije ni postojao u Osmanskom carstvu. Postojao je Smederevski sandak u èijem se sastavu nalazio i Beograd. Udomaæen u narodnom govoru, Beogradski paaluk prihvaæen je u zvaniènoj prepisci Habsburkog carstva. Mada netaèan, docnije je iz lokalnih pisanih spomenika preao u savremenu historiografsku literaturu, a posebno u publicistiku - nav. prema: M. Pelesiæ, Manipulacije srpske historiografije o Bosni i Hercegovini, Prilozi, br. 29, Sarajevo, 2000., 382. 2 N. Filipoviæ, O problemima drutvenog i etnièkog razvitka u doba osmanske vlasti, diskusija: Problemi etnièkog razvitka u Bosni i Hercegovini, Prilozi, br. 11- 12, god. XI-XII, Sarajevo, 1975.-1976., 278. V. Karadiæ je, pak, pisao i sljedeæe: U carstvu turskome ko goð vjeruje u svjeca Muhameda, on se zove i jest Turèin -V. Stanisavljeviæ, Srpska nacionalna revolucija u delima Vuka Stefanoviæa Karadiæa, Gornji Milanovac, 1987., 8; upor. T. P. Vukanoviæ, Etnogeneza Junih Slovena, Vranjski glasnik, knj. X, Vranje, 1974., 305. 3 Nav. prema: NIN, br. 2507, Beograd, 14. januar 1999. 4 Upor. S. Baagiæ-Redepaiæ, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (od g. 1463.- 1850.), Sarajevo, 1900., fototipsko izdanje Istanbul, 1994., 119-125; O. Zirojeviæ, Srbija pod turskom vlaæu (1459.-1804.), Novi Pazar, 1995., 159-160. 5 Opir. S. Bandoviæ, Muslimansko stanovnitvo Beogradskog paaluka u doba Karaðorða i Miloa Obrenoviæa, Takvim za 2001. (1421./22. h.g.), Rijaset IZ u BiH, Sarajevo, 2000., 75-92. 6 R. Trièkoviæ, Beograd pod turskom vlaæu 1521.-1804., Zbornik za orijentalne studije, br. 1, Beograd, 1992., 127; M. Ðorðeviæ, Srbija u ustanku 1804.-1813., Beograd, 1979., 59.
prijelom.p65 150 2001.08.02, 19:03 ISELJAVANJE MUSLIMANSKOG STANOVNITVA... 151
U Beogradu su predstavljali èetiri petine u odnosu na drugo stanovnitvo, u Uicu su èinili 96,7 odsto populacije, a 65 odsto u Po- moravlju. Po nekim srpskim izvorima, u Sokolu i osam okolnih sela bilo je 1.600 muslimana, od kojih je 300 nosilo oruje; u Uicu je ova nase- obina brojala 1.500-2.000 puaka; u abaèkom gradu bilo je oko 1.000 muslimana od èega oko 200 pod orujem.7 Isti izvori su procjenjivali da se uoèi krize 1862. godine, u kneevini Srbiji nalazilo oko 12.500 Tura- ka, od èega je skoro 3.000 bilo vojnika. Tokom te godine bivalo je sve manje varoana a sve vie nizama.8 Knez Mihailo Obrenoviæ je od svog dolaska na vlast 1860. zapoèeo jaku agitaciju protiv Turske Osmanske drave.9 Muslimansko stanovnitvo je bukvalno nestalo iz kneevine Srbije do 1867. godine, a iz jugoistoène Srbije zakljuèno sa 1882. godinom. Bile su poduzimane razne organizirane akcije da se muslimani isele.10 Iseljavanja su, takoðer, bila motivirana brojnim politièkim, psiholokim, ekonomskim i vjerskim razlozima.11 U Beogradu su poèetkom ezdesetih godina bili veoma zategnuti odnosi izmeðu muslimana i hriæana. Srpska masa je, u trenucima borbe-
7 U jednoj narodnoj pjesmi pjeva se o apcu iz vremena dahija: abac grade, moj veliki jade!/ Kroza te se proæi ne mogae/ Od Mus-age i od Halil-age,/ Od sre- brenih noa i puaka,/ I od njina velika jordama. Jedno od naseljenih mjesta u abaèkoj nahiji zvalo se Veliki Bonjak. Danas nosi naziv Dragilje. Stari Adbegovac u negotinskoj nahiji danas se zove Srbovo, naselje Turèin u jagodinskoj nahiji danas nosi ime Staro Selo i sl. 8 Ð. Magaraeviæ pie u svom Putovanju po Srbiji 1827. god. da su Turci u apcu po veæoj èasti Bonjaci, dakle poturèeni Srbi, od kojih jedva se koji naðe da zna turski govoriti. Upor. . Ðorðeviæ, Srpska narodna vojska 1861.-1864., Beograd 1984., 60. 9 S. Stanojeviæ, Istorija srpskog naroda, Beograd, 1926., 368-369. 10 L. Ranke, Srbija i Turska u XIX veku, Beograd, 1892., 487-488; . Hodiæ, Doseljavanje muslimanskog stanovnitva u Tuzlu, Glasnik, Vrhovno islamsko starje- instvo u SFRJ, br. 2, Sarajevo, 1979., 173-174; E. Muoviæ, Muslimansko stanovnitvo Srbije od pada Despotovine (1459.) i njegova sudbina (u daljnjem tekstu: Muslimansko stanovnitvo Srbije), Kraljevo, 1992., 125-127. 11 Opir. S. Bandoviæ, Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz Srbije i Crne Gore tokom XIX stoljeæa, Takvim, za 1999. (1419./20. h.g.), Meihat Islamske zajednice Sandaka, Sarajevo-Novi Pazar, 1998., 357-410.
prijelom.p65 151 2001.08.02, 19:03 152 SAFET BANDOVIÆ
nog raspoloenja i oslabljene kontrole, muslimanima po èariji skidala èalme i obarala æepenke, a oni pak, kako su ih Srbi nazivali, batal-age odvraæali ih prijetnjom da æe se osvetiti i najesti umadijskih kokoa- ka.12 Uzajamni srpsko-muslimanski sukobi kulminirali su 1862. godine kada je dolo do sukoba u Beogradu te je turska artiljerija iz tvrðave bom- bardirala ovaj grad.13 U toku sukoba jedan broj muslimana u gradu sakrio se po kuæama i damijama odakle je pruao otpor srpskim napadaèima. Kosta N. Hristiæ o tome zapisuje: Pukaranje irilo se svuda gde su Turci stanovali. Nai ljudi u pojedinim gomilicama napadali su na tur- ske kuæe, a Turci su otud pucali i branili se. Oni su bili jako zastraeni i niko se nije smeo pojaviti. Nisu smeli ni prenoæiti u svom stanu. Kri- om prelazili su i provlaèili se iz kuæe u kuæu i odbegavali u grad. Èitava jedna gomila jurila je i beala doræolskom ulicom u grad, napadana uz put od strane naih ljudi, kojom su prilikom izginuli neki s obe strane. Nai ljudi upadali su u kuæe turske i pljaèkali, a Turci beeæi u grad, pljaèkali su neke bakalnice naih ljudi. No mnogi Turci koji su dalje od grada stanovali, nisu mogli u grad beati. Oni su ostali skriveni u stanovima, braneæi se iz svoga sklonita.14 Nakon slamanja ove od- brane Srbi su jedan broj muslimana poslali u beogradsku tvrðavu.15 Srp-
12 . Ðorðeviæ, Srpska narodna vojska 1861.-1864. godine, 58. 13 F. Kanic, Srbija, knj. I, Beograd, 1985., 42-45; S. Stanojeviæ, Istorija srpskog naroda, 369-370; . Ðorðeviæ, Èukur-Èesma, 1862., Beograd, 1983., 235-240. 14 K. N. Hristiæ, Zapisi starog Beograðanina, Beograd, 1983., 213. On dalje za- pisuje: U turskoj tekiji, koju samo jedna ulica rastavlja od nae policije, iveo je hoda sa enom i æerkom od 16-17 godina, a s njima je bilo tada onde jo 4 do 5 ljudi, koji su se sklonili. Nai ljudi, beæari, podstreknuti i voðeni nekim Filipom Crnogorcem ili Hercegovcem, napadnu na ovu tekiju, pokuavajuæi da ulazak raz- vale, no Turci iznutra stanu pucati i braniti se. Filip sa 3-4 naa beæara uspenje se preko zida na krov, ovaj dignu i tavanicu razvale, pa unutra uskoèe. Upravnik Barlovac, spazivi ovo, odmah je poslao nekoliko andarma da hodu i ostale spasu da ne izginu, no meðutim je hoda ubijen, a kæi mu zaklana. Bulu i one druge Turke andarmi izvedu i u policiju dovedu i sklone. 15 A. Talundiæ, Defterdarova damija, Mak, br. 17, Novi Pazar, 1997., 78-79; Isto, Mak, br. 23, Novi Pazar, 1998., 51. K. Jerièek æe o ovoj damiji 1874. zapi- sati: Pored protestantske kapele beli se turska damija sa minaretom, ali u rue- vinama. Ova trona damija, sada tako tiha, doivela je jednu krvavu noæ.
prijelom.p65 152 2001.08.02, 19:03 ISELJAVANJE MUSLIMANSKOG STANOVNITVA... 153
ska vlada je ovaj sukob iskoristila za radikalno sreðivanje svih spornih pitanja s Portom, a posebice za iseljavanje muslimana iz Srbije, ukljuèu- juæi u to i Beograd.16 U Kanlidi, istanbulskom predgraðu, odrana je u septembru 1862. godine meðunarodna konferencija povodom rjeavanja nastalih srpsko- turskih sporova. Uoèi ove konferencije francuska i ruska vlada su naèinile sporazum o zajednièkom istupanju u korist srpskih interesa.17 Knez Mi- hailo je pisao svom predstavniku na ovoj konferenciji Jovanu Ristiæu neka instistira da se gradovi u Srbiji porue, dodajuæi: Mrtvi uzao, koji izmeðu nas i Turaka postoji, neæe se odreiti, dokle se sa sabljom ne poseèe.18 Konferencija je zakljuèena protokolom od 12 èlanova, po kome se Soko i Uice rue, izuzimajuæi gradove, Turci izlaze iz Srbije od svu- da, pa i iz varoi Beograda.19 Turska je jedino zadrala garnizone u èetiri grada: Beogradu, Smederevu, Fetislamu (Kladovo) i apcu. Muslimani, shodno odlukama meðunarodne konferencije 1862. god. definitivno naputaju prostore nekadanjeg Beogradskog paaluka.20 Po prvom i es- tom èlanu zakljuèaka konferencije odluèeno je da se muslimani imaju iseliti to je moguæe bre. Odtetu za njihova pokretna i nepokretna imanja u Beogradu, u iznosu od devet miliona groa, trebala je Porti is-
16 J. Dajkoviæ, Beograd i sluèaj na Èukur èesmi,Godinjak grada Beograda, knj. IV, Beograd, 1957., 314. 17 Lj. Aleksiæ-Pejakoviæ, Beograd u odnosima izmeðu velikih sila i Turske od Jed- renskog mira (1829.) do 1867. godine, Godinjak grada Beograda, knj. XIV, Be- ograd, 1967., 14-15; Istorija srpskog naroda, knj. V, tom I, 295; F. Saltaga, Da li je genocid sudbina Bonjaka?, Sarajevo, 1996., 197. 18 R. Novakoviæ, Bombardovanje Beograda 1862., Beograd, 1953., 36-37; J. Dajk- oviæ, Beograd i sluèaj na Èukur èesmi, Godinjak grada Beograda, knj. IV, Beograd, 1957., 315. 19 Opir. vidi: N. Hristiæ, Pre pedeset godina. Èukur èesma, Bombardovanje Be- ograda 3-5. juna 1862. (pretampano iz Trgovaèkog glasnika), Beograd, 1912., 3- 85; J. Dajkoviæ, Beograd i sluèaj na Èukur èesmi, 316; B. ivkoviæ, Predaja grado- va 1867. godine u oèima savremenika, Beograd, 1967.; P. Lukoviæ, Novinarstvo u Banskoj Hrvatskoj prema borbi Srbije za osloboðenje od Turaka 1862. i 1867., Jugoslovenski istorijski èasopis, br. 3-4, Beograd, 1979., 37-39. 20 Opir. V. Kariæ, Srbija, fototipsko izdanje iz 1887., Beograd, 1997., 508-509; Bosanski pogledi 1960.-1967., London, 1984., 214-215.
prijelom.p65 153 2001.08.02, 19:03 154 SAFET BANDOVIÆ
platiti srpska vlada u ime sviju naknada koje je imala da trai po pro- tokolu Kanlièke konferencije.21 Beograd je poèetkom sedme decenije XIX stoljeæa imao 730 musli- manskih, tri romska i 536 nemuslimanskih domova i 519 nemusliman- skih duæana. Ukupno je imao 2.328 zgrada, kuæa, od kojih 1.486 nesrp- skih i 842 srpske.22 Iz beogradske varoi je 1862. prelo u tvrðavu vie od 600 muslimana. Mnogi Srbi su doli veoma lahko do imanja u oko- lini beogradskoj.23 Sudeæi prema procjeni izvrenih dobara, u Beogradu je bilo malo imuænijih muslimanskih porodica i pojedinaca. Veæina ih je bila srednjeg imovnog stanja, èija je imovina vrijedila od 10.000 do 40.000 groa. Naroèito su bile oronule nekadanje begovske kuæe. Bojazan be- ogradskog muhafiza da se ondanji Turci ne pokau upornim nared- bama Portinim nije imala osnova, kao ni tanana nada stanovnika da æe ðaur sve da popusti, malo-pomalo, te æe iæi opet po starom æitapu. Nakon pojedinaènog uslijedilo je masovno iseljavanje kada je Raid-pai stigao ferman s odlukama Kanlièke konferencije.
21V. Èubriloviæ, Odabrani istorijski radovi, Beograd, 1983., 534; Istorija Beograda, knj. II, Beograd, 1974., 148-150. Odlazak iz Beograda uslijedio je nakon incidenta koji se sredinom juna 1862. desio na Èukur-èesmi, kada su turski nizami ranili jednog srpskog egrta. K. Dimitrijeviæ pie u Politici ekspres o tome kako smo godinama uèeni na pogrenim istorijskim podacima pa navodi primjer Èukur èesme: Znaèajan je podatak da 3/15 juna 1862. godine nije od turskih nizama bio ubijen nego samo teko ranjen srpski deèak-egrt Sava Petkoviæ, kao to pokazuje njegov spomenik u Dobraèinoj ulici, gde je uklesan èak i pogrean datum zbivanja. Pravu, izvornu verziju o tom dogaðaju, nasuprot kraljevskom namesniku Ristiæu, na osnovu zapisa svog oca Nikole, tadanjeg ministra unutranjih dela, objavio je u svojim uspomenama Zapisi starog Beograðanina Kosta N. Hristiæ. Posle tog dog- aðaja usledilo je tursko bombardovanje srpske varoi kao i niz diplomatskih ak- tivnosti, pa se prava istina o samo povreðenom ali ne i ubijenom srpskom egrtu, morala radi viih politièkih ciljeva, zatakati. Vid. opir. Politika ekspres, Be- ograd, 31. decembar 1994. - 3. januar 1995. 22 V. Nikoliæ, Turska dobra i stanovnitvo u Beogradu u vreme bombardovanja 1862. godine, Godinjak grada Beograda, knj. IX-X, Beograd, 1962.-1963., 270. 23 J. Dajkoviæ, Beograd i sluèaj na Èukur-èesmi, 325; V. Nikoliæ-Stojanèeviæ, Et- nièka, demografska i socijalno-ekonomska struktura Beograda 1867. godine, Godi- njak grada Beograda, knj. XIV, Beograd, 1967., 38-39.
prijelom.p65 154 2001.08.02, 19:03 ISELJAVANJE MUSLIMANSKOG STANOVNITVA... 155
U Beograd je veæ 13. septembra 1862. god. stigao jedan parni re- morker s dva lepa, unajmljen za 595 carskih dukata. Poto su prethod- no u Zemunu rasprodali preostalu stoku, 17. septembra je tim prvim veæim transportom otilo dosta muslimana za Lom Palanku, odakle su pjeice trebali otiæi u Ni i okolna naselja. Remorker se ponovo vratio i 24. septembra je otila grupa od 550 lica u Vidin; dva lepa su otila 2. oktobra, jedan sa 600 lica ponovo u Lom Palanku, a drugi sa 300 lica do Brèkog. Posljednji transport je 9. oktobra otiao u Vidin. 24 Raid-paa, voða borbenih beogradskih muslimana i ljuti neprijatelj Miloa Obren- oviæa, je najprije otiao u Bosnu i slubovao u Sarajevu i Mostaru, zatim je bio okruni naèelnik po Tesaliji i 1882. je umro u Istanbulu. Vidosava Nikoliæ navodi da je pred iseljavanje iz Srbije muslimansko gradsko stanovnitvo u Beogradu oèigledno predstavljalo jednu osiro- maenu gomilu stanovnika. Sjaj turskih beogradskih aga i begova ostao je tek kao blijeda uspomena u Alajbegovim i Ali Salih spahijinim oro- nulim i vlanim zgradama i batama. Na nekada znamenitu i bogatu be- ogradsku èariju, s poznatim zanatskim i trgovaèkim duæanima, samo su podsjeæali stari æokovi i sokaci oko Vidin-kapije, na Doræolu i ancu sa svojim iskrivljenim nastrenicama i duæanima.25 Zauvijek, osim onih u Beogradu, odlaze i muslimani iz apca, Smedereva, Uica. Iz apca je oko 568 muslimanskih domaæinstava iseljeno u Bosnu. Iz Smedereva su muslimani otili, kako navode strani izvjetaèi, poto su se prijateljski ras- tali sa Srbima provevi uz èibuk posljednje sate po njihovim duæani- ma. Iz ovog grada je 500 lica iz 150 kuæa austrijskim parobrodom 4. novembra otilo u Vidin.26 Nekoliko porodica kovaèa protjeranih iz Ivanjice molilo je kneza da ih ostavi jer su drugdje majstori nepoznati, te neæe imati muterija, prilauæi svjedoèenja deset ivanjskih optinara o svojoj lojalnosti. Ipak su
24 . Ðorðeviæ, Èukur-Èesma, 273. 25 V. Nikoliæ, Turska dobra i stanovnitvo u Beogradu u vreme bombardovanja 1862. godine, Godinjak grada Beograda, knj. IX-X, Beograd 1962.-1963., 286- 287. 26 . Ðorðeviæ, Èukur-Èesma, 273. Takoðer vid. H. Suljkiæ, Iz prolosti Smedere- va, Islamska misao, br. 141, Sarajevo septembra 1990.
prijelom.p65 155 2001.08.02, 19:03 156 SAFET BANDOVIÆ
i oni protjerani u Bosnu. Ko bi zamislio kako je bilo i moglo biti hriæani- ma i Srbima XIV, XV i XVI veka - pisao je Stojan Novakoviæ, - moe videti kako je opet bilo muslimanima i Turcima kad je hriæanska sloboda poèela povraæati se u zemlje nekad potlaèene. Jedan broj muslimana koji se iselio iz Beograda osnovao je u blizini Istanbula selo istog imena. Iz Srbije se 1862. iselilo, po nekim podacima, oko 8.000 Turaka, dok je preostalih nekoliko desetina hiljada saèekalo da 1867. krene na seobu iz Beograda i Srbije nakon predaje gradova Srbima.27 Uice je u prvoj polovini XIX stoljeæa bilo prava, i, pored Beograda, najveæa turska varo u Srbiji - mali Carigrad na Ðetinji.28 U Kara- ðorðevim napadima grad je dosta stradao, a stanovnitvo se iselilo u Bos- nu.29 Joakim Vujiæ je u svom Puteestviju zapisao da je 1826. Uice imalo 1.200 turskih kuæa, 20 damija i 80 srpskih domova.30 Eng- leskog putopisca Andreja Arèibalda Patona je 1834. uièki muselim obav- ijestio da grad ima 3.500 turskih i 600 srpskih kuæa.31 Muslimansko stanovnitvo iz okolnih sela se 1834. god. iselilo u Bosnu. Oni su potraivali prihode sa svojih ranijih imanja, ali ih nikada nisu ostvarili. Naputena imanja su srpski seljaci prisvajali bez odobrenja starjeina, dok su kuæe paljene.32 Vladimir Kariæ je pisao da je u Uicu 1844. bilo 3.697 Turaka i samo 707 Srba.33
27 V. Nikoliæ-Stojanèeviæ, Etnièka, demografska i socijalno-ekonomska struktura Beograda 1867. godine, 25. 28 H. Suljkiæ, Prilog prouèavanju prolosti Uica iz osmanlijskog doba (1463.- 1862.), Glasnik, Rijaset IZ u SFRJ, br. 1, Sarajevo, 1991., 42. 29 H. Suljkiæ, Prilog prouèavanju prolosti Uica iz osmanlijskog doba (1463.- 1862.), 44. 30 T. P. Vukanoviæ, Naselja u Srbiji u doba Prvog srpskog ustanka 1804.-1813. godine, Vranjski glasnik, knj. XI, Vranje, 1975., 126-127. 31 Upor. S. Ignjiæ, Uièka nahija, Beograd, 1961., 81-82; . Æiriæ, Staro Uice u zapisima, Titovo Uice, 1985.; M. Imamoviæ, Historija Bonjaka, Sarajevo 1997., 330. 32 H. Suljkiæ, Iseljavanje Muslimana iz Uica u Bosnu 1862. (u daljnjem tekstu: Iseljavanje Muslimana iz Uica), Glasnik, Rijaset IZ u SFRJ, br. 2, Sarajevo 1991., 161. 33 V. Kariæ, Srbija, 695-696.
prijelom.p65 156 2001.08.02, 19:03 ISELJAVANJE MUSLIMANSKOG STANOVNITVA... 157
Zbog okruenja i neprestanih srpskih pritisaka grad je polovinom XIX vijeka bio izloen nemirima i propadanju. Kada su èuli za bom- bardiranje Beograda, Srbi su u Uicu pokuali da zauzmu gradsku tvrða- vu.34 U stalnim sukobima i incidentima izmeðu pravoslavaca i muslimana doèekane su i odluke konferencije u Kanlidi. Èetiri dana po zavretku ove konferencije u Uicu je 25. augusta izbio veliki poar. Poar su izaz- vali Srbi - verni ljudi, da bi optuili muslimane kao navodne podmetaèe i podstrekivaèe stalnih sukoba. Ova akcija je izvedena po nalogu okrunog naèelnika Pavla Ðelmaa, odnosno srpske vlade. Poar je svojim razmjer- ama iznenadio i podmetaèe, ali je posluio kao izgovor da se muslimani to prije isele iz Uica, shodno zakljuècima konferencije u Kanlidi.35 Ilija Garaanin, srpski predstavnik i Ali-beg, s turske strane, ubrzo su potpisali poseban ugovor da se uièki grad bez odlaganja raskopa, a delije isele u Bosnu. Veæ 18. septembra 1862. god. Uièani su upoznati sa voljom sultana i neminovnim odlaskom u Bosnu: U prvi mah muèno su èuli zapovesti, a za koju nigde ni sanjali nisu da æe je doiveti, ali naposletku pokorie se. Uièke hode su se bunile, ali veæeg odjeka nije bilo. Fatalna odluka je bila donijeta u dalekom Istanbulu, mimo nji- hove volje.36 Evakuacija muslimana je otpoèela u grupama. Srpski predstavnici su zatraili pomoæ od rabadija i kiridija za iseljavanje muslimana, kanjavajuæi one koji nisu poli, i pored poziva, u akciju za izganjanje muslimana. Iz poekog sreza u ovoj akciji je uèestvovalo 484 osobe, od kojih 348 s konjima i 136 s kolima. Lokalni Srbi su doveli stotine konja da bi trans- port mogao da krene. Savremenik Miladin Radoviæ je to opisivao: Nije
34 F. Kanic, Srbija, knj. I, 590-510; . Ðorðeviæ, Srpska narodna vojska 1861.- 1864., 68-69. 35 Miladin Radoviæ je u svojim memoarima poar ovako opisivao: Najveæi deo varoi prekrio je pepeo poara, obgorele glavnje i ruevine kuæa. Zatrpane su i pogaene stare drvene èesme na lule, nestalo je vrtova i voænjaka, platane i jablanove opalio je poar. Pusta i otvorena zjapi velelepna ehova damija, i niko ne misli na turbeta, niane i svetinje, niti se vie svet kupi u Musalu punoj nekad zelenila, najlepem kraju turskog Uica - cit. prema: S. Ignjiæ, Uice i okolina 1862.-1914. (u daljem tekstu: Uice i okolina), Titovo Uice, 1967., 18-19. 36 S. Ignjiæ, Uice i okolina, 22-23.
prijelom.p65 157 2001.08.02, 19:03 158 SAFET BANDOVIÆ
dugo bilo doðoe nae rabadije iz beogradskog, valjevskog i kragu- jevaèkog okruga, njih oko 700-800, te muslimani potovarie pokret- nost, pa uz pratnju nae vojske odoe u nedoðin.37 Prva grupa od 400 osoba iseljena je 19. septembra. Druga grupa je brojala 600 osoba. Treæi transport je otiao 28. septembra 1862. godine. Posljednji oprotaj od Uica napravile su muslimanke - mlade bule koje su se okupile u tuno kolo, ispred Belagiæa hana i sjetno zapjevale: Oj Uice, mali Carigrade, Dok bijae, dobar li bijae.38 Po zapisima Miladina Radoviæa rastanak je bio tuan i teak: sve je otilo plaèuæi, dodajuæi uz pratnju naih vojnika odoe u nedoðin.39 Muslimani iz Uica su mahom otili ka Bosni, kao i drugim dijelovima osmanske drave, prema Albaniji i Makedoniji.40 Kada su krenuli put Bosne, èelo kolone je bilo na Kadinjaèi, a rep u varoi. Srpska ih je vojska pratila pjevajuæi. Kad se opet stane seliti- govorio je jedan era dojuèeranjim komijama - nemoj drugoga traiti, no poruèi meni da doðem da te opet selim- na ta mu je muhadir nevoljno odmahnuo: Vala, Vlae, kako ste poèeli, muèeno æemo se i u amu zadrati.41
37 H. Suljkiæ, Iseljavanje Muslimana iz Uica, 162-163. 38 Upor. S. Ignjiæ, Uice i okolina, 23; Lj. Stojanoviæ, Staro Uice, beleke i us- pomene iz 1865-1878, Glasnik Srpskog geografskog drutva, Beograd, 1922., 157- 176; H. Suljkiæ, Iseljavanje Muslimana iz Uica, 163; A. Musiæ - D. Suljiæ, Izgon Muslimana iz Uica, Osloboðenje, feljton, Sarajevo, 30. februar - 5. mart 1991.; Glas islama, Novi Pazar, april 1998. 39 Upor. S. Ignjiæ, Uice i okolina, 21; H. Suljkiæ, Iseljavanje Muslimana iz Uica, 163; M. Imamoviæ, Historija Bonjaka, 331-332. E. Muoviæ, opet, pozivajuæi se na M. Radoviæa pie o dostojanstvenom odlasku. O tome vid. E. Muoviæ, Mus- limansko stanovnitvo Srbije, 134. 40 H. Suljkiæ, Iseljavanje Muslimana iz Uica, 164. 41 . Ðorðeviæ, Èukur-Èesma, 272. Ovaj detalj, ali vezan za iseljavanje iz Nia 1878. pominje i Milan Miliæeviæ u svojoj knjizi Kraljevina Srbija, gdje na pitanje srpskog vojnika zato idu, kad æe Srbi za njima, muhadiri odgovaraju: Ako - takav nam je ksmet. Mi æemo napred u am, odakle su nai stari. am je stari naziv za Damask. Ponavljanje ovakvih kazivanja u razlièitim vremenskim periodima svjedoèi da su veæ bili stvoreni stereotipi oko onog to je pratilo iseljavanje muslimana.
prijelom.p65 158 2001.08.02, 19:03 ISELJAVANJE MUSLIMANSKOG STANOVNITVA... 159
Dio stanovnitva iz Uica preselio se i u Priboj.42 Jedan od potomaka muhadira opisivao je put od Uica u Bosnu: Preli smo drugog dana drinsku æupriju kod Viegrada i domogli se bosanskih planina. I dok je stotine drugih familija zaostajalo putem, u varoima i kasabama nedale- ko od Drine nadajuæi se valjda da æe se jednoga dana moæi vratiti u dragi zavièaj, nai su stari ili na zapad sve dalje i dalje, putovali su vie od tri hefte, putem se odmarajuæi i po nekoliko dana. Htjeli su valjda uvjeriti sami sebe - da o nekom povratku u stari zavièaj ne bi trebalo ni pomiljati.43 Preseljavanje muslimana iz Uica Srbe je stajalo 30.588 groa. Uice je tada napustilo 2.917 odraslih osoba i 917 djece. Iza njih je u gradu na Ðetinji ostalo 550 kuæa.44 ta je sve ostalo iza njih, moglo se uoèiti i iz opisa imanja spahije Ibrahima Hadiahmetoviæa koji je samo u Uicu imao konak u kojem je boravio njegov harem i dvije kafane s miljk- ovima (placevima), pet bati, dva voænjaka, dva èaira i njivu vodenicu, jedan vodenièki zakup i sedam placeva. Batu je imao i u okolini, u Bu- garu i na Zabuèju. U Vilovini je imao dva voænjaka, zemlju i jo jedan vodenièki zakup. Imao je sedam èaira u est sela, i jo est voænjaka u jo est drugih sela, ne raèunajuæi posjede u Poegi, Pljeskovu i okolini u sokolskom kraju.45 Ilija Garaanin je 1. oktobra 1862. god izvjetavao da je Uice veæ oèiæeno od Turaka. Najveæi broj muhadira iz Uica i Sokola naselio se u krajevima is- toène i sjeveroistoène Bosne.46 Sultan je iseljenike, za vrijeme od 14 godi- na, oslobodio od zaduenja prema dravi i od slanja u vojsku. Za one
42 M. Lutovac, Etnièke promene u oblasti Stare Rake, Glas SANU, CCCVII, Be- ograd, 1978., 219. 43 Upor. M. Kazazoviæ, Ponovo muhadiri, Preporod, br. 3/586, Sarajevo, mart 1996.; H. Avdiæ, Uièki muslimani, Sandak Bosna, br. 28, Frankfurt/Main BRD, 9-16. januar 1997. 44 Upor. S. Ignjiæ, Uice i okolina, 22-23; M. Imamoviæ, Pregled istorije genocida nad Muslimanima u jugoslovenskim zemljama (u daljnjem tekstu: Pregled istorije genocida), Glasnik, Rijaset IZ u SFRJ, br. 6, Sarajevo, 1991., 680; H. Avdiæ, Uièki muslimani, Sandak Bosna, br. 29, Frankfurt/Main, BRD, 16-23. januar 1997. 45 Lj. Simoviæ, Uice sa vranama, Beograd, 1996., 127. 46 E. Imamoviæ, Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998., 95-96.
prijelom.p65 159 2001.08.02, 19:03 160 SAFET BANDOVIÆ
koji su se iselili u Bosanski ejalet osnovano je est kasaba: Kozluk, Br- ezovo Polje, amac, Oraje, Orahovo, Kostajnica.47 Lokalne vlasti su pravile planove da neke muhadire nasele na konfisciranim imanjima Husein-kapetana Gradaèeviæa. Ruske diplomate iz Sarajeva su izvjetav- ale svoje pretpostavljene da æe se muhadiri teko priviæi na obradu zem- lje jer oni nisu bili zemljoradnici, veæ mahom gradsko stanovnitvo.48 U krajeve Zvornièkog sandaka 1862. god. je prelo oko 533 porodice sa 1.243 osobe. U Tuzlu je dolo 12 porodica, u Bijeljinu 23, u Brezovo polje 89, u Bosanski amac (Gornju Aziziju) 235, u Graèanicu 14, u Srebrenicu 22, u Donju Aziziju (Oraje) 132, i u Vlasenicu tri domaæinst- va.49 Zajedno s Uièanima, u Bosnu je stiglo i desetine porodica Cigana iz ovog grada.50 Iako je bilo u poèetku planova da se u Sarajevu naseli oko 100 uièkih porodica, od toga se odustalo, pa se naselilo svega njih est.51
47 S. Sidki Hadihuseinoviæ Muvekkit, Povijest Bosne, II, Sarajevo, 1999., 1106. 48 I. Tepiæ, Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima 1856.-1878., Sarajevo, 1988., 90. 49 . Hodiæ, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistoènu Bos- nu izmeðu 1788.-1862. godine, Èlanci i graða za kulturnu istoriju istoène Bosne, knj. II, Tuzla, 1958., 74-138; S. Ignjiæ, Muslimanska imanja u Uicu, u Zbornik: Oslobaðanje gradova u Srbiji od Turaka 1862.-1867., Beograd, 1970., 377-378; H. Suljkiæ, Iseljavanje Muslimana iz Uica, 166-167. U Tuzlu su doli Berbiæi, Èuguroviæi, Mandiæi, Mukiæi, Prciæi, Saraèiæi; u Bijeljinu - Berberoviæi, Æosiæi, Alibegoviæi; u Brezovo Polje - Tvice, Satariæi, Belagiæi, Kukiæi; u Bosanski amac - Fisoviæi, Topaloviæi, kiljiæi, Begiæi; u Oraje - Kabakliæi, Æosiæi, Drljaèe, Isiæi, Beiroviæi; u Srebrenicu - Begiæi, Malagiæi itd. aban Hodiæ navodi spisak drugih muhadirskih porodica 1881. u Tuzli pristiglih iz Srbije, u kome se, pored pobro- janih nalaze i porodice: Prgoniæ, Ðulbegoviæ, Bojadija, Hasanoviæ, Tabak, Æu- lumareviæ, Goliæ, Juliæeviæ, Sipiæ, Kulinoviæ, Ramiæ, Berbiæ, Æosiæ, Dudiæ, Se- jdiæ, Saletoviæ, Buzadiæ, ebiæ, Drinjakoviæ, iliæ, Tufekèiæ i druge. Opir. . Hodiæ, Doseljavanje muslimanskih porodica u Tuzlu, Glasnik, IVZ u SFRJ, br. 2, Sarajevo, 1979., 174-176. 50 H. Suljkiæ, Iseljavanje Muslimana iz Uica, 165. 51 I. Tepiæ, Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima 1856.-1878., 91; M. Pelesiæ, Bonjaci na svjetskim ratitima, Vojna biblioteka, Sarajevo, 1996., 67-68. Fran- cuski konzul je izvjetavao svoju ambasadu u Istambulu da bi naseljavanje Uièana u Sarajevo moglo biti veoma tetno zato to Sarajlije i onako ne vole doljake i to bi naseljavanjem Uièana situacija bila jo vie pogorana. Ruski konzul se, pak, zalagao da se Uièani nasele u neposrednoj blizini vilajetskih vlasti i stranih konzu- la, a ne u unutranjosti.
prijelom.p65 160 2001.08.02, 19:03 ISELJAVANJE MUSLIMANSKOG STANOVNITVA... 161
Iz Beograda se naselilo u Brèkom 15 porodica s 36 mukih èlanova, u Oraju 134 porodice, a u gradaèaèkom srezu 25 porodica. Doseljenici iz Beograda su se bavili trgovinom i zanatima, iz Sokola zemljoradnjom i stoèarstvom, a iz apca zanatstvom, ribarstvom i skeledijskim poslovi- ma.52 Po istraivanjima dr. Muhameda Hadijahiæa 1862. god. preseljeno je i neto pravih Turaka iz Beograda i apca u Oraje i neka druga bosanska naselja.53 Nakon odlaska muslimana iz Uica bila je, shodno srpsko-turskom sporazumu, formirana posebna komisija za rjeavanje imovinskih sporo- va izmeðu Muslimana i Srba, za prodaju muslimanskih imanja i likvidac- iju njihovih dugova. Veæ po odlasku muslimana otpoèela je pljaèka nji- hove imovine. U jednom aktu uièkog naèelstva stoji: kuæe i ostale tur- ske ograde, to su ovde posle poara i iseljavanja Turaka zaostale, pov- reðuju nai ljudi, vie manje otkidajuæi i odnoseæi patose, tavane, vrata itd.54 Iseljene Muslimane zastupao je Salih-efendija koji je nastojao da pro- daje komad po komad njihove imovine, eleæi da time postigne veæu cijenu. Od toga nije bilo nita. Izbora nije bilo mnogo. Srpski predstavnici su izvjetavali kako su Turci traili 95.000 dukata da bi, ubrzo, zahtjev sveli na samo 13.000 dukata. Najveæi broj posjeda otkupila je uièka opæina novcem dobijenim u zajam od Uprave fondova, kupujuæi glavna musli- manska imanja, naroèito ona u centru grada, kao jednu cjelinu.55 U iz- vjetaju okrunog naèelstva o toku prodaje 5. oktobra 1865. stoji: Tur- ci su prodali juèe i danas naim ljudima jo svojih placeva. Svi placevi kupljeni su tako jeftino, da bi se odmah za njih, ako ne jo jedanput onoliko koliko je dato, a ono sigurno polovinu od toga dobiti mog- lo.56 Imuæniji graðani su koristili svoj poloaj i utjecaj da uzmu za sebe
52 E. Tihiæ, Protjerivanje muslimanskog stanovnitva iz Beogradskog paaluka i njegovo naseljavanje u Posavini, u Zbornik: Bosanska Posavina - dio cjelovite Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1994., 156. 53 M. Hadijahiæ, O manjinskim etnièkim skupinama u Bosni i Hercegovini u XVIII i XIX stoljeæu, do okupacije 1878., Prilozi, br. 18, Sarajevo, 1981., 217. 54 S. Ignjiæ, Uice i okolina, 24; H. Suljkiæ, Iseljavanje Muslimana iz Uica, 168. 55 R. Poznanoviæ, Zapisi i seæanja o starom Uicu i poslednjim uièkim damijama, Uièki zbornik, br. 9, Titovo Uice, 1980., 121. 56 S. Ignjiæ, Uice i okolina, 25-26; Isti, Muslimanska imanja u Uicu, 379.
prijelom.p65 161 2001.08.02, 19:03 162 SAFET BANDOVIÆ
najbolje placeve. Kupovina imanja okonèana je 1867. godine. Ubrzo je porueno i preostalih sedam damija u Uicu. Kamen sa ehove damije, najljepe damije u ovom gradu, 1876. je iskoriten, izmeðu ostalog, za zidanje kafanskih klozeta. U narodu je ostalo vjerovanje da æe onaj koji je to sruio biti proklet.57 Sliènu sudbinu doivjeli su i muslimani iz grada-tvrðave Soko, u blizini Krupnja u jugozapadnoj Srbiji. Sokoljani su se dugo bunili, ne vjerujuæi da su tek tako, jednom odlukom iz Istambula, bili osuðeni da odu. Na svojim protestnim skupovima su, u nevjerici i oèajanju, poruèivali: Mi hoæemo da nam sultan doðe u Soko pa da nam kae poto nas je dao Vlasima, dodajuæi da oni ne priznaju cara koji ih alje u surgun.58 Poli su tek onda kada je srpska vojska krenula na njih. Veæ 20. oktobra 1862. god. srpska tampa je pisala kako seljenje Srba ide svom kraju. enskinja i sva èeljad prebaèeni su u Bosnu, kao i da preostale familije pojedinaèno odlaze. Seoba u istoènu Bosnu je zahvatila i muslimane iz azbukovaèkih sela: Graèanice, Aluge, Zakuæana, Male, Donjeg Postenja, Peæi, Laza, Kozla i Buèje.59 Stanovnitvo koje je 1862. naputalo Zvornik i Soko nije dalo da se vrijeða: Ako vam je, biva, car dao da nas sa naih ognjita kreæete, nije dao da nas u obraz dirate; a obraz je potenom èovjeku preèi od samog ivota - govorio je stari Husein-beg Kavadare- viæ, srpskom kapetanu Miæi koji je nadgledao njihovo iseljavanje u Bos- nu. I sam ih je ovaj srpski oficir alio, bar na rijeèima, da su se oni tu izrodili i oni i njihovi ðedovi i njihovi èukunðedovi, nije lasno bolan, ostaviti svoju kuæu, svoj zavièaj i svoje ognjite.60 Poèetkom 1863. godine minirane su i onesposobljene uièka i sokol- ska tvrðava u prisustvu ruskih i engleskih vojnih komesara. U miniranju
57 R. Poznanoviæ, Zapisi i seæanja o starom Uicu i poslednjim uièkim damijama, 126-127. Porodica Ilije Jokanoviæa, trgovca i kafandije, koji je poruio ovu damiju doista se ugasila. Iza njega je ostao sin koji se oenio enom koja je ubrzo oboljela. Nije imao poroda. Ova bolesna ena je u trenucima depresije vikala i zvala sirotinju da svak doðe i uzme to je njegovo. 58 . Ðorðeviæ, Èukur-Èesma, 272. 59 Azbukovica, Ljubovija 1985., 142-143. 60 . Ðorðeviæ, Èukur-Èesma, 272; R. Ljuiæ, Tursko nasleðe u Kneevini i Kralje- vini Srbiji, 282.
prijelom.p65 162 2001.08.02, 19:03 ISELJAVANJE MUSLIMANSKOG STANOVNITVA... 163
sokolske tvrðave uèestvovao je Petar Radojkoviæ, raðevski kapetan, bo- jeæi se da se muslimani drugim fermanom ne vrate. Pri ekspoloziji sva je gradska unutranjost uruena: Vele da su Turci sagledav ruevine grada i svojih domova gorko uzdahnuli i vrteæi glavama rekli: Valah biva, i da nas Padiah povrati natrag, nemamo se gde skloniti, niti rata vraæati u Soko.61 Srpski knez Mihajlo je u svojoj skuptinskoj besjedi 17. augusta 1864. konstatirao: Muslimani koji su iveli u Uicu i Sokolu, iseljeni su, a gradovi uièki i sokolski porueni su, ali ima jo da se isele Turci iz Malog Zvornika i Sakara, a ima i Kastel da se digne.62 Imanja iseljenih prela su u dravne ruke.63 Dok je Uice nastavilo da se ubrzano naseljava Srbima, da i dalje funkcionira kao grad, varo u Sokolu nakon ruenja nije vie naseljavana. Glavni uzrok ovoj pojavi bio je u tome to je Soko zajedno s neposrednom okolinom od 11 sela, bio naseljen iskljuèivo Turcima, pa je njihovim iseljavanjem prestao i ivot ovog grada.64 Srp- ske vlasti su dozvolile ostanak samo onim muslimanima koji su prihvatili
61 V. Nikoliæ-Stojanèeviæ, Raðevina i Jadar u neobjavljenim rukopisima Cvijiæevih saradnika, Beograd, 1975. 129. Ona navodi da je u Krupnju postojala damija koju je Antonije Ivanoviæ, sreski naèelnik i pravnik, poruio i od njenog kamena sagra- dio sreske hapsane za vredne Raðevèane. Opisujuæi selo Baèaluci, uèitelj L. opal- oviæ 1903. pie: Ime Baèaluci prièaju da je dolo otuda to su u staroj varoi u Loznici oko reke ire stanovali Turci, èije su bate bile na tom mestu gde je sad ovaj zaseok, i tu su bili veliki jabuènjaci, i kestenja je bilo dosta, pa kad su Turci isterani, onda doseljenicima Srbima nije bilo potrebno da krèe umu, veæ su imale gotovo zemljite sa batama. 62 L. Ranke, Srbija i Turska u XIX veku, 488; M. Miliæeviæ, Kneevina Srbija, knj. I, Beograd 1876., 611. E. Durmieviæ pie da je upravo tada sultan iz Istanbula poslao svoj prilog za pravoslavnu crkvu koja se gradila u Sarajevu - opir. Musli- manski glas, br. 38, Sarajevo 3. januar 1992. 63 I. Hasan, Iz prolosti Loznice i njene okoline, Islamska misao, br. 77, Sarajevo, 1985., 35. Autor navodi: Veli se, da su sela sokolske nahije: Haluge, Jagotica, Paina Ravan i Konja imali najbolju zemlju za rad i rod. U vie muslimanskih sela bila su jaka vrela. 64 J. Nekoviæ, Tvrðave osloboðene od Turaka - Smederevo, abac, Kladovo, Uice, Soko, u Zbornik: Osloboðenje gradova u Srbiji od Turaka 1862.-1867., 561.
prijelom.p65 163 2001.08.02, 19:03 164 SAFET BANDOVIÆ
da se zovu Ciganima. Oni koji su ostali u apcu, Loznici, Ljuboviji, Ma- lom Zvorniku, Krupnju prihvatili su to ime da bi opstali.65 Ispranjeni krajevi postaju veoma primamljivi za Srbe koji dolaze u Srbiju s razlièitih strana: sa Kosova, iz Sandaka i Bosne i Hercegovine. Zakon o naseljavanju stranaca donijet u februaru 1865. godine, koji je potpisao knez Mihajlo, odreðivao je velike povlastice za doseljenike (be- splatno dobijanje zemlje, kuæe, stoke i odreðene kolièine hrane, zatim oslobaðanje od poreza, vojne obaveze tokom izvjesnog perioda) to je izazvalo tako masovno doseljavanje da su ubrzo bila donijeta i neka ogranièenja. Pokret je zaustavljen u jesen 1865. zabranom srpske vlade da se ne proreðuje pravoslavno stanovnitvo u jo neosloboðenim kra- jevima.66 Srbi su imali za cilj da se oslobaðanjem od Turaka, lie to prije i svega to je tursko.67 Bio je to ne samo potpuni obraèun sa jednom dravom nego i sa svime to je podsjeæalo na nju. U tom smislu i sin- hronizirane akcije koje su poduzimane bile su potpuno iskljuèivog kara- ktera. Zadatak srpske politike je bio da, otimajuæi kamen po kamen od Turske, vaskrsne iz mrtvih nekadanje svoje carstvo.68 Takva retorika je, pored pobjede nad Turcima u korist istorijski srpskih zemalja po- drazumijevala i irenje na raèun drugih: Bonjaka, Hrvata, Bugara i Alba- naca.69 Istraga poturica - bila je simbol pokosovskog zavjeta: ne doz- voliti narodnu tragediju dranjem i njegovanjem gube u torini.70 U
65 Upor. T. Ðorðeviæ, Na narodni ivot, knj. 2, Beograd, 1984. 298; H. Jusufspa- hiæ, Istoèna dijaspora, Glasnik, VIS u SFRJ, god. XLII, Sarajevo, januar-februar 1979., 293. 66 R. Petroviæ, Migracije u Jugoslaviji, Beograd, 1987., 10. 67 R. Ljuiæ, Tursko nasleðe u Kneevini i Kraljevini Srbiji, u Zbornik: Islam, Balkan i velike sile (XIV-XX vek), Beograd, 1997., 282. 68 M. Ekmeèiæ, Nacionalna politika Srbije prema Bosni i Hercegovini i agrarno pitanje (1844.-1875.), Godinjak Istorijskog drutva BiH, X, Sarajevo, 1959., 198; S. Terziæ, Srbija i Grèka (1856.-1903.), Beograd, 1992., 118-119. 69 Republika, br. 188, Beograd, 1-15. maj 1998. 70 . Trebjeanin istièe tezu o identifikaciji sa agresorom te da je osobenost prevere u Srba... povezana sa izdajom, sa prihvatanjem vere tuðina, zavojevaèa, despota i krvnika - opir. . Trebjeanin, Prevera u Srba psiholoki motivi i smisao, Knjievnost, br 11-12, Beograd, 1996., 1410.-1412.
prijelom.p65 164 2001.08.02, 19:03 ISELJAVANJE MUSLIMANSKOG STANOVNITVA... 165
nacionalistièkoj literaturi XX stoljeæa srpski knez Lazar, èiji kristoliki kar- akter zadobija izrazitu formu, sa svojim vitezovima-uèenicima ponovo oivljava. Turci su izjednaèeni s ubicama Isusa Krista, a Vuk Brankoviæ, unutranji Turèin, postaje simbol i pradjedovsko prokletstvo svih slaven- skih muslimana.71 Srpska pravoslavna crkva je zabranjivala pobratimstvo meðu Srbima i Turcima.72 Srbija je pravila plan da svi balkanski hriæani istovremeno udare na Tursku. U tom smislu ona je u septembru 1866. god. sklopila savez s Crnom Gorom, u januaru 1867. s bugarskim revolucionarnim odborom, u augustu iste godine sa Grèkom, te savez s Rumunijom u januaru 1868. godine. Svi su ovi savezi predviðali zajednièku vojnu akciju protiv Tur- ske.73 Opisujuæi srpski nacionalni pokret od 1860. i njegovo patriotsko raspoloenje Jovan Skerliæ se zadrava na kultu Crne Gore i na njegov- om antipodu mrnji na Turke, slikajuæi ironièno izraze mrnje protiv Turaka koji se nazivaju pogrdnim imenima - turskim skotom i azi- jskom kugom: to god je bilo crnih boja njima su se slikali Turci, i nije bilo poroka i zloèina koji se nisu njima pridavali.74 Jedan od pripovjedaèkih efekata bio je kako hajduci noæu udaraju na begove dvore, lepu zarobljenu Srpkinju spasu, a Turke sagoru u plamenu, ili kako srpski osvetnik iz tanke eane skida hodu s minareta... Omladinski pesnici su kanibalski raspoloeni prema Turcima. Jedan od njih nam prièa kako se nada da u velikoj seèi i istrebljenju Turaka nijedan duman neæe osta-
71 M. Sells, Vjera, historija i genocid u Bosni i Hercegovini, Glasnik, Rijaset Is- lamske zajednice u Bosni i Hercegovini, br. 1-2, Sarajevo, 1998., 93-94; takoðer vidi radove: V. Jerotiæ, Prelaenje u drugu veru kao vid identifikacije sa agresorom, Balcanica, XXV, br. 2, Beograd, 1994., 19-22; Isti, Otkud prevere u balkanskih naroda, Knjievnost, br. 11-12, Beograd, 1996., 1406.-1409. 72 Stav Muslimana Bosne i Hercegovine u pogledu nacionalnog opredjeljenja , studijski izvjetaj, Fakultet politièkih nauka u Sarajevu - Institut za drutvena ispiti- vanja, Sarajevo, 1970., 113. 73 S. Jovanoviæ, Sabrana djela, tom III, Beograd 1990., 448; S. Terziæ, Srbija i Grèka, 118-119, 134-135. 74 Upor. L. Peroviæ, Mitomani bi da vide korenje na granama, Danas, Beograd, 18. februar 1999.
prijelom.p65 165 2001.08.02, 19:03 166 SAFET BANDOVIÆ
ti iv.75 Buduæi da je zmija bila demonska ivotinja, narodni pjevaèi su izjednaèavali Turke sa zmijama, davajuæi borbi protiv njih mitoloki karakter.76 Iako je Srbiju napustilo gradsko muslimansko stanovnitvo, a ostala samo turska vojska po gradovima, ni ona se nije mogla vie podnositi, navodi Slobodan Jovanoviæ. Nastavljeni su pritisci srpske strane na Portu da i vojska napusti gradove, uz stalno isticanje da opasnost za mir ne dolazi od Srba veæ zbog prisustva turskih garnizona.77 Turska je, optereæena brojnim unutarnjim slabostima, bila prisiljena da vodi politiku stalnih ustupaka. To je konaèno dovelo i do ispunjenja srpskih ciljeva.78 U Istanbulu je 1867. god. sultan izdao ferman o predaji Srbima Be- ograda, Smedereva, apca i Kladova. Ali Riza-paa, posljednji osmanski komandant beogradske tvrðave, simbolièno je 24. aprila 1867. god. predao knezu Mihajlu kljuèeve apca, Beograda, Smedereva i Kladova koje je sultan povjerio na èuvanje knezu: Ja sam sada za shodno naao, da se uprava oznaèenih gradova tebi (knezu - prim. S. B.), i srpskoj vojsci poveri, s tim, da se pored moje carske zastave, vije i srpska zastava... Obznanjujuæi ovo reenje kojim se uprava tih gradova na oznaèeni naèin tebi poverava, pridodajem, da se ima prethodno iskati od moje vlade saizvoljenje, kad bi se imala na njima preduzeti kakova preinaèenja.79 Dan kasnije Ali Riza-paa je napustio Beograd s posljednjim odredom turske vojske. Tim povodom su beogradske novine pisale: Tako, dakle, svrismo konaèno rastanak na s Turcima na dananjem, pameti dosto-
75 Upor. J. Skerliæ, Omladina i njena knjievnost (1848-1871.), Beograd, 1925, 180-181; Stav Muslimana, 13-15; A. Purivatra, Nacionalni i politièki razvitak Mus- limana, Sarajevo, 1969., 30-31; O. Zirojeviæ, Kosovo u kolektivnom pamæenju, u Zbornik: Srpska strana rata. Trauma i katarza u istorijskom pamæenju, Beograd, 1996., 220-221. 76 O. Zirojeviæ, Turci u naem ogledalu, u Zbornik: Etnièki odnosi Srba sa drugim narodima i etnièkim zajednicama, Beograd, 1998., 108-109. 77 S. Jovanoviæ, Sabrana dela, tom III, 447. 78 Vidi feljtone: S. Bandoviæa, Muhadirska balkanska golgota krajem XIX stoljeæa, Has, Novi Pazar, juli 1996.; Muhadirska bespuæa krajem XIX i poèetkom XX stoljeæa, Sandak Bosna, Frankfurt/Main, BRD, decembar 1996. - januar 1997.
prijelom.p65 166 2001.08.02, 19:03 ISELJAVANJE MUSLIMANSKOG STANOVNITVA... 167
jnom danu, na kome u celoj Srbiji vie nema ni jednog Turèina.80 Na Kalemegdanu je, pored sultanove, postavljena i srpska zastava. Ona je konaèno skinuta 20. juna 1876. kada su nakon ustanka u Bosni i Herce- govini, Srbija i Crna Gora ule u rat sa Turskom.81 Iseljenici iz Srbije naselili su se na teritoriji Bijeljine, Janje, Kozluka, Zvornika, Srebrenice, Vlasenice, Brèkog, Kladnja, Tuzle, Graèanice. Muhadiri osnivaju tada nova naselja: Brezovaèko Polje, Gornju Aziziju (Bosanski amac), Donju Aziziju (Oraje).82 Naselja su graðena sa irok- im, pravim ulicama. Izmeðu njih je ostavljan prostor za trgove, bate i damije. Jedan broj muslimana iz Smedereva, Kladova i Beograda otiao je u Rumeliju, u Vidin i Ni, dok su neki prelazili i Bosfor, nastanjujuæi se po anadolskim varoima. Turska drava je bila primorana da brzo prihva- ti brojne muhadire i da im odredi nova boravita. Svako se morao naseliti tamo gdje mu je odreðeno, to je izazivalo nezadovoljstva iseljenika, ali nisu imali izbora.83 Na Drini, prema Srbiji, osnovan je i Kozluk. Nase- ljavanje je vreno i na taèkama prema austrijskoj granici. Muhadirima pristiglim u Oraje napravljene su kuæe srazmjerne broju èlanova porodice. Trgovcima i zanatlijama su podignuti duæani. Uz svaku kuæu dato je po pet dunuma zemlje. Uvedena je i isplata dnevnica (jevmija) u iznosu od po jedan gro po osobi. Doseljenici su bili osloboðeni i vojne obaveze u narednih 20 godina, tj. do 1882. godine.84 U amac su u ljeto 1863. god.
79 Lj. Aleksiæ-Pejakoviæ, Beograd u odnosima izmeðu velikih sila i Turske, 18. 80 R. Novakoviæ, Bombardovanje Beograda 1862, Beograd, 1952., 41. K. N. Hris- tiæ pie: Beogradski grad, pre nego to se naa vojska u njemu smestila, valjalo je oèistiti i kasarne dezinfikovati od silnoga gada i ðubreta turskoga - opir. K. N. 81 Upor. Istorija novog veka, knj. I, 416; J. Dajkoviæ, Beograd i sluèaj na Èukur èesmi, 325; Lj. Aleksiæ-Pejakoviæ, Beograd u odnosima izmeðu velikih sila i Tur- ske, 18-19; R. Novakoviæ, Bombardovanje Beograda, 41; J. Maliæeviæ, Istorija predaje turskih gradova u Srbiji srpskoj vladi 1867. godine, u Zbornik: Oslobaðanje gradova u Srbiji od Turaka 1862.-1867., 248; Istorija Beograda, II, 153; F. Kanic, Srbija, I, 47; M. Imamoviæ, Pregled istorije genocida, 681. 82 Upor. I. Tepiæ, Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima 1856.-1878., 90-91. 83 . Hodiæ, Doseljavanje muslimanskog stanovnitva u Tuzlu, 176. 84 M. Hadijahiæ, Porijeklo bosanskih Muslimana, Sarajevo, 1990., 123. Hristiæ, Zapisi starog Beograðanina, 507-508.
prijelom.p65 167 2001.08.02, 19:03 168 SAFET BANDOVIÆ
doli muhadiri iz Beograda. U poèetku su stanovali pod èadorima, dok im drava nije izgradila kuæe. Veæ godinu dana kasnije ovaj grad je imao 350 kuæa i 2.000 stanovnika. Izgnanim muslimanima iz Beogradskog paaluka je oduzeto, pored milion hektara obradive zemlje, koja je potom podijeljena naseljenicima pristiglim iz hercegovaèko-crnogorskih brda, i oko 100.000 graðevin- skih objekata (kuæa, zanatskih radnji i sl.). Uniteno je oko 600 sakralnih objekata i opljaèkano oko 300.000 grla stoke.85 Dr. Ejup Muoviæ navo- di kako je izvjesno da je:malo ko imao tako tragiènu istoriju i sudbinu kao to su je imali Muslimani Srbije. Oni su, poput Hazara, nestali zajedno sa celokupnom batinom, sa svim onim to su imali, kao da nisu ni postojali.86 Vasa Èubriloviæ je navodio da se 1867. god. briu posljednji tragovi turskog gospodstva u Srbiji.87 Nastalo je doba frontalnog unitavanja tragova jedne viestoljetne kulture i obiljeja naroda koji joj je pripadao. S promjenom strukture stanovnitva u Srbiji, otpoèele su promjene i ivljenja i obièaja. Savre- menici æe zapisati da se turski jezik vie ne èuje nigdje, grèki vrlo rijetko, a srpski se èisti i ispravlja svaki dan. Kuæe, duæani, zanati, odelo i obièa- ji, sve se to udeava prema onom to se vidi na zapadu, na ime, u
85 M. Memiæ, Bonjaci-Muslimani Sandaka i Crne Gore, Sarajevo, 1996., 176. Ovu brojku treba primiti s rezervom. M. Memiæ na istoj stranici navodi da je u Beogradskom paaluku poèetkom XIX stoljeæa bilo oko 368.000 stanovnika. U 38 varoi ovog paaluka, po istim navodima, 65% stanovnitva èinili su muslimani. On potom navodi da je u periodu 1862.-1867. iz Beogradskog paaluka izgnano oko 50.000 muslimana sa oko 300.000 èlanova porodice. 86 E. Muoviæ, Muslimansko stanovnitvo Srbije, 177. 87 V. Èubriloviæ, Odabrani istorijski radovi, 543-545. Svetozar Markoviæ pie: Oèevidno srpski narod nije priznavao nikakvo pravo svojim sugraðanima Turci- ma - èlanovima iste drave - da ive na srpskoj zemlji. Srpski narod je iao prosto da istrijebi Turke. To se pokazalo docnije u srpskim ustancima, gde su Srbi ubijali Turke koji su im se na veru predali. Spram Turaka Srbi su imali osobite pojmove o pravu i moralu. Savest kao da ih nije nimalo grizla da uèine ma kakvo zlo delo po savremenim naim pojmovima, samo da se osvete za nasilja koja su Turci veko- vima poèinili. Kraðu, otimanje i ubistvo, samo kad se uèini spram Turcima, u mirno vreme kao i u ratu, smatrali su kao moralna dela - cit. prema: S. Markoviæ, Srbija na istoku, Beograd, 1946., 40.
prijelom.p65 168 2001.08.02, 19:03 ISELJAVANJE MUSLIMANSKOG STANOVNITVA... 169
najbliem susedstvu.88 Rovinski koji je 1868.-1869. putovao Srbijom primijetio je da ima kod Srba mnogo netrpeljivosti prema svemu stranom; govoreæi dalje o protjerivanju muslimanskog ivlja, o propa- danju njihovih posljednjih damija u Beogradu i zatiranju tragova nji- hove kulture, kao i tragova prisustva drugih naroda i drugih kultura koji su se nali na tim prostorima.89 Prema podacima ruskog konzulata u Sarajevu, iz Srbije je zakljuèno 1867.-1868. prelo u Bosnu oko 30.000 muslimana.90 Po popisu iz 1874. u Srbiji je bilo 1.003.900 stanovnika. Od toga je bilo tek 140 musliman- skih porodica koje su ostale da ive u Malom Zvorniku i Sakaru. U Ma- lom Zvorniku su, pored starosjedilaèkih porodica Aliæa, Æoriæa, Im- iroviæa, Demiroviæa, ivjele i muhadirske porodice Beganoviæa, Ðon- liæa, Kraviæa, doseljenih iz krupanjskog kraja iz kojeg ih je 1824. god. protjerao raðevski kapetan Teman Soldatoviæ, zatim Hasanèeviæa iz Doboja, Hrnjiæa iz Osata, Jakuboviæa iz Uzovnice (doseljenih nakon 1834.), Kokoroviæa iz Petarca (1834.), Kujundiæa iz Loznice, Osmakliæa iz Velea, Veledareviæa iz Bosne i druge. U Sakaru su ivjele porodice Èolaka dole s Batara u Brasini, Duraka iz Krupnja, Hadiefendiæa iz Uica -
88 M. Teodosijeviæ, Poznavaoci turskog jezika kod Srba, Orijentalistika, Zbornik radova, Filoloki fakultet, Beograd, 1997., 53. 89 M. Karaulac, La nacionalnih mitova, Vreme, br. 415, Beograd, 3. oktobar 1998. Srpski knjievnik Milan Miliæeviæ æe zabiljeiti 1871. u svom dnevniku koji æe ostati najveæim dijelom neobjavljen: Ne mogu nai potomci znati istinu o nama jer je mi i ne kazujemo nego ono izlaemo to nam podmiruje trenutni, jadni raèun. M. Ekmeèiæ je kao netaène odbacivao tvrdnje Hansa Kohna (Pan-Slavism. Its History and Ideology, Notre Dame, 1953., 57) da su Srbi bili mnogo zaostaliji èak i od turskog reima poto su bili ljudi patrijahalne jednostavnosti... i prim- itivne brutalnosti, smatrajuæi da je unutarnja struktura drutava (ako se izuzmu eljeznice i pomorske veze) bila kod balkanskih Slavena razvijenija nego u mat- iènom dijelu Turske; upor. M. Ekmeèiæ, Spoljni faktor u procesu sazrijevanja bal- kanskih revolucija 1849.-1879. godine, JIÈ, br. 3, Beograd, 1964., 27-30. 90 Upor. I. Tepiæ, Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima 1856.-1878., 91; P. J. Cohen, Srpski tajni rat. Propaganda i manipulacija historijom, Sarajevo, 1996., 260, (Pogovor M. Pelesiæa). Dr. Ibrahim Tepiæ pie da ovaj podatak treba uzeti svakako s rezervom jer jo uvijek ne postoje dokumenti koji bi ih mogli potvrdi- ti.
prijelom.p65 169 2001.08.02, 19:03 170 SAFET BANDOVIÆ
potomci uièkog muftije Ahmed-efendije, Mujkiæa iz Tepavaca, Mus- tafiæa (ahmana) iz Donje Krupine, rndiæa iz Kuèevaca.91 Ejup Muoviæ istièe da je u Srbiji sve to je bilo muslimansko, sve to je podseæalo na duge godine turske dominacije - gonjeno. Tu milosti niti alternative nije bilo. Muslimanske gradske èetvrti, stambeni objek- ti, damije i druge bogomolje, sve sakralne i profane institucije, bili su i bukvalno sravnjene sa zemljom. Od tako brojnih muslimanskih gro- balja u Srbiji nije ostalo ni pomena tako da su niani-nadgrobni spomen- ici, postali arheoloki rariteti.92 U Srbiji su tokom XIX stoljeæa bile izvedene planske akcije s ciljem da se muslimani isele. Dr. Rado Ljuiæ, pak, smatra da su muslimani protjerivani zato to nisu htjeli Srbiju prih- vatiti kao svoju dravu, kao i zbog muslimanske odluènosti da se ne pokore zakonima sekularne drave, ustvrðujuæi da su oni eventualno opstali, kako bi morali priznati i prihvatiti da su srpskog porijekla.93 Cijeli taj proces je tekao postepeno, ali sigurno, i zavren je onako kako je bilo i planirano: definitivnim nestankom ovog stanovnitva s osmom decenijom XIX stoljeæa. Komadanje teritorija koje su naseljavali muslimani na Balkanu i po- java novog, ueg, definiranja identiteta naroda dovela je do diskontinu- iteta i fragmentacije svijesti muslimana tog regiona. Njihova historijska svijest nije bila kondenzirana i generacijski prenoena. Ta fragmentacija se manifestirala i u odsustvu svijesti o meðusobnoj povezanosti sudbina muslimanskih grupa. Muslimani su se vidjeli samo kao pripadnici zaseb- nih vjersko-etnièkih skupina, èija se historija nije doticala ostalih musli- mana na Balkanu.94
91 Opir. I. Hasan, Islamski spomenici u Malom Zvorniku, Islamska misao, br. 46, Sarajevo, oktobar 1982. 92 E. Muoviæ, Muslimansko stanovnitvo Srbije, 174-175; Has, br. 12, Novi Pazar, decembar 1995. 93 R. Ljuiæ, Suze sultana Sulejmana Drugog, Politika, Beograd, 6. februar 1993. Krajem XX stoljeæa jo su srpski seljaci oko Rudnika i Gornjeg Milanovca aptom pominjali velika turska groblja zatrpana prilikom izgradnje Ibarske magistrale. Opir. J. Vuèiæeviæ, Tajna turskih grobova, Glas javnosti, Beograd, 14. decembar 2000. 94 F. Karèiæ, Muslimani Balkana na pragu 21. vijeka, Znakovi vremena, br. 9-10, Sarajevo, 2000., 213.
prijelom.p65 170 2001.08.02, 19:03 ISELJAVANJE MUSLIMANSKOG STANOVNITVA... 171
Srpska, kao uostalom i crnogorska, makedonska i bugarska histori- ografija, pod balastom politike i ideologije, imaju poseban odnos prema iseljavanju muslimana, bez obzira na njihovo etnièko porijeklo, posmat- rajuæi ga u sklopu stvaranja svojih nacionalnih drava i oslobaðanja od viestoljetne osmansko-turske uprave, to je ujedno podrazumijevalo i njihovo odstranjivanje. Duh koji je vladao u tim drutvima utjecao je i na historiografiju. Iracionalni nacionalizam je od historiografije pravio in- strument svoje politike, a historièari su postajali logistièka podrka na- cionalistièke ideologije proete ksenofobijom.
Safet Bandoviæ
EMIGRATION OF THE MUSLIM POPULATION FROM THE PRINCIPALITY OF SERBIA TO THE BOSNIAN VILAYET (1862-1867)
Abstract
During the 19th century, a programme of action was implemented in Serbia intended to bring about the emigration of the Muslims. The whole process was slow but sure, and ended as planned: by the eighth decade of the 19th century the Muslim population had finally disappeared from the country. A significant proportion resettled in areas throughout Bosnia. When the centuries-long process of emigration of the Muslim population from the region of present-day Serbia is observed from a critical distance in time, the impression is of further unease at its perniciousness, mass nature and fatalism. In this context, with the mention of numerous cities and settlements which the muhajirs left for good, and a consideration of the changes to the ethnic map, forming an exceptionally complex mosaic, the continuity of the policies that resulted in the number of Muslims being continually reduced becomes markedly evident; policies that called, in fact, for the Muslims as an allegedly alien element to disappear completely, by assimilation, expulsion and exile, or reduction to an anonymous religious minority statistical group without a future.
prijelom.p65 171 2001.08.02, 19:03