57 Opskrba Prirodnim Plinom Grad Je Podijeljen U Tri Zone Opskrbe. U Zoni
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
57 Opskrba prirodnim plinom Grad je podijeljen u tri zone opskrbe. U zoni MRS Osijek 1 - glavni distribucijski plinovod ø 10" za industrijsku zonu Zeleno polje i plinovod za grad ø 8". U zoni MRS Osijek 2 - glavni distribucijski plinovod za grad ø 12". U zoni MRS Osijek 3 - glavni distribucijski plinovod za grad ø 12" i ø 10" Prigradska naselja spojena su na slijedeće MRS-e: • MRS Osijek 1 plinovod ø 8" - Sarvaš • MRS Osijek 2 plinovod ø 6" - Podravlje, Tenja i Tvrđavica • MRS Osijek 3 plinovod ø 8" - Brijest, Briješće, Josipovac, Višnjevac. Plinoopskrbni sustav u Osijeku izgrađen je u dužini od cca 377.243 m ili 98% a na njega je priključeno 22.462 kućanstva ili 54%. Plinovod je položen u zemlju na dubini od 0,8 - 1,3 m u javnim površinama (uglavnom u zelenom pojasu) s obje strane ulice. Postojeći plinovod izgrađen je od PE- HD cijevi i čeličnih cijevi. b) Elektroenergetika Elektroenergetska infrastruktura na području Grada Osijeka obuhvaća proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije. Proizvodnja električne energije Proizvodnja električne energije za elektroenergetski sustav postoji samo u gradu Osijeku u TE-TO Osijek koja je u okviru HEP-a, a proizvodne značajke TE-TO su: • Električna snaga Toplinski parno turbinski blok Waagner Biro, Austria – TPK Jugoturbina – Končar – 1985. god 45 MW • Dva plinsko turbinska agregata AEG – Kanis, Njemačka – 1976. god. 50 MW Cjelokupna proizvodnja predaje se u elektroenergetski sustav iz kojeg se uzimaju potrebne količine električne energije. Prijenos električne energije Prijenos električne energije na području Grada Osijeka ostvaruje se prijenosnim sustavom 110 kV koji je u Domovinskom ratu znatno oštećen. Pojedini dijelovi prijenosnog sustava još nisu dovedeni u funkciju. Distribucija električne energije Distribuciju električne energije na području Županije obavlja DP «Elektroslavonija» Osijek preko svoje distribucijske elektroenergetske mreže. Distribucijska mreža na 35 kV naponskoj razini služi za dopremu električne energije u neposrednu blizinu većih potrošača, a sadrži trafostanice 35/10 kV te podzemne kabelske i nadzemne 35 kV delekovode. Ovim dalekovodima se TS 35/10 kV povezuju s TS 110/35 kV iz kojih se napajaju, a tekođer se i međusobno povezuju. Mreža na 10 kV naponskoj razini služi za dopremu električne energije da skupina kućanstava ili pojedinih gospodarskih ili javnih sadržaja, a sadrži trafostanice 58 10/0,4 kV te podzemne kabelske ili nadzemne 10 kV dalekovode. Mreža 0,4 kV služi za napajanje krajnjih potrošača na 0,4 kV naponu. c) Toplinska energija Na području Grada Osijeka izgrađen je jedinstveni centralni toplinski sustav (CTS). Centralni toplinski sustav počeo se razvijati 1963. godine. Za analizu razvoja centraliziranog toplinskog sustava (CTS-a) grada Osijeka, najvažnija je procjena razvoja toplinskog konzuma potrošača koji se toplinskom energijom opskrbljuje iz CTS-a. Za tu procjenu nužno je uz osnovne trendove zacrtane strateškim dokumentima o razvoju energetike Republike Hrvatske uvažavati okruženje i specifične uvjete koji se daju pretpostaviti za grad Osijek. U svakom slučaju treba uvažiti postojeće planske dokumente na razini Grada, kao što su Generalni urbanistički plan grada Osijeka i Prostorni plan općine Osijek. Potrebno je naglasiti da je važeći Generalni urbanistički plan grada Osijeka donešen 1988.god. i da obuhvaća razdoblje do 2015.god. Kako su od tada do danas nastupile značajne promjene (prvenstven zbog domovinskog rata) nužno je revidirati ranije donešene planske dokumente i utvrditi nove smjernice u skladu s okolnostima i spoznajama, koje su sada značajno izmijenjene. Za planove razvoja toplinarstva navedeni dokumenti moraju sadržavati procjene izgradnje stambenih i poslovnih objekata (lokacija, struktura, dinamika izgradnje i dr.), te definirati kako postojeće tako i nove industrijske zone (po namjeni, sadržaju i dinamici realizacije). 1. Razvoj parnog (industrijskog) toplinskog konzuma Razvoj parnog toplinskog konzuma treba sagledati s tri osnovna aspekta: a. razvoj konzuma postojećih potrošača i priključenje njihovih novih objekata, čije je nastajanje vezano uz porast industrijske proizvodnje, odnosno društvenog proizvoda, b. priključenje na centralizirani toplinski sustav industrijskih potrošača koji sada koriste druge načine opskrbe toplinskom energijom (vlastite energane, korištenje drugih oblika energije i sl.), c. prijelaz s korištenja vodene pare na korištenje vrele vode kod potrošača koji paru koriste pretežno za ogrijevne svrhe. Kod procjene razvoja pod a) nužno je sagledati nove okolnosti nastale tijekom domovinskog rata, a i poslije toga kao što su: ratna razaranja, gospodarska kriza, smanjenje proizvodnje (prvenstveno zbog gubitka tržišta), a time i potrošnje energije, te privatizacija i promjene vlasničkih odnosa. Zbog toga se nisu ostvarili planovi razvoja parnog konzuma donešene prije rata, naprotiv potrošnja tehnološke pare (po snazi i energiji) smanjila se na približno 30% potrošnje prije rata uz istovremeno povećanje učešća gubitaka u prijenosu toplinske energije. Osim toga, postojećim potrošačima treba omogućiti i priključenje novih objekata koje planiraju graditi s ciljem porasta industrijske proizvodnje odnosno društvenog proizvoda ili usvajanjem novog proizvodnog programa. U ovakvim okolnostima gotovo je nemoguće realno procijeniti razvoj parnog konzuma, ali se može dosta pouzdano zaključiti da će za razdoblje do 2005.god. postojeća postrojenja toplinskih izvora i parne mreže zadovoljiti potrebe parnih potrošača. Procjena razvoja pod b) uključuje etapni prelazak na centralizirani toplinski sustav u vankampanjskom periodu Tvornice šećera (procijenjene potrebe od 20 t/h pare) te Tvornice mlijeka u prahu s konačnim potrebama od približno 11 t/h pare. 59 Za ova dva potencijalna potrošača osiguran je kapacitet u toplinskim izvorima i magistralnoj parovodnoj mreži, potrebno je samo izgraditi priključke. Procjena razvoja pod c) odnosi se na postojeće parne potrošače koji toplinsku energiju koriste: • isključivo za ogrijevne svrhe a to su: 1 osnovna i 1 srednja škola, 1 fakultet i 3 poslovna potrošača (Elektroosijek, IPK Croatia, Sloboda) • pretežno za grijanje a manjim dijelom za tehnološke procese kao što je to MIO Osijek. Kako je korištenje vodene pare za potrebe grijanja sa stajališta racionalnog korištenja energije, vrlo nepovoljno, potrebno je za navedene potrošače što prije obaviti prijelaz na korištenje vrele vode kao ogrijevnog medija. Jasno je, da će potrošača pod red.broj 2 trebati osigurati energija za tehnološki proces, na primjer priključenjem na plinsku mrežu. 2. Razvoj vrelovodnog toplinskog konzuma Razdoblje do 1990.god. karakterizirano je prosječnom godišnjom stopom rasta vrelovodnog kozuma (domaćinstva + poslovni potrošači) od približno 7%, a za razdoblje od 1990. do zaključno 2001.god. ta stopa je iznosila 1,3%. Pri procjeni razvoja za razdoblje do 2015.god. poći će se od dva osnovna pravca razvoja ogrijevnog konzuma: a. razvoj konzuma u ranije izgrađenim dijelovima grada podesnim za toplifikaciju, b. razvoj konzuma priključenjem novoizgrađenih stambenih i poslovnih objekata na postojećim i budućim lokacijama podesnim za toplifikaciju. Osnovni pravci razvoja vrelovodnog konzuma pod a) su toplifikacija već izgrađenih (postojećih) stambenih i poslovnih objekata u dohvatu izgrađene toplinske mreže. Osnova za procjenu razvoja pod b) je Generalni urbanistički plana Osijeka do 2015.god. kojim je predviđena prosječna godišnja izgradnja od oko 400 novih stambenih jedinica s pratećim sadržajima. Za očekivati je da će se iz CTS-a opskrbljivati oko 50%, a ostatak će biti plinificiran ili riješen na drugi način. GUP-om se planira izgradnja novih naselja na slijedećim lokacijama: Trg bana J.Jelačića, Donjodravska obala, Industrijska četvrt II, te Blok centar II, na kojem je izgradnja već ranije započela. Osim navedenih lokacija potrebno je posebno istaći planiranu izgradnju Osijeka na lijevoj obali rijeke Drave. Teško je pretpostaviti da će se u razdoblju do 2015.god. stvoriti potrebni uvjeti i da će Grad imati dovoljno “snage” za tako opsežan projekt. Ukoliko se i izvede nekakva manja cjelina, biti će racionalnije izvesti privremeno rješenje snabdjevanja toplinskom energijom rajonskom kontejnerskom kotlovnicom ili sličnim rješenjima. Toplinski izvori: 1.) Toplana C.Hadrijana 3 1a) PARNI KOTAO Proizvođač Babcock – Wilcox, Engleska Godina prizvodnje 1960. Učin 50 t/h Parametri pare 30 bara / 400 °C Gorivo mazut 1b) VRELOVODNI KOTAO 1 Proizvođač Đ.Đaković, Sl.Brod Godina prizvodnje 1973. Učin dvokružni (krug kotla i krug mreže) 60 Parametri pare 35 MW Gorivo mazut / zemni plin 1c) VRELOVODNI KOTAO 2 Proizvođač Đ.Đaković, Sl.Brod Godina prizvodnje 1982. Učin dvokružni (krug kotla i krug mreže) Parametri pare 58 MW Gorivo mazut / zemni plin 2.) EL – TO Zeleno polje 2.1. Plinsko turbinski agregat 2.1.1. PLINSKA TURBINA Proizvođač AEG – Kanis, Njemačka Nazivna snaga 25 MW Broj okretaja 5100 min -1 Vrsta goriva zemni plin / ekstralako ulje 2.1.2. KOTAO NA OTPADNU TOPLINU Proizvođač STEINMÜLLER, Njemačka Tip kotla La MOnt Učin 56 t/h Parametri pare 30 bara / 250 °C Temperatura napojne vode 125 °C 2.2. STEAMBLOCK KOTLOVI Proizvođač Đ.Đaković, Sl.Brod Broj kotlova 3 Učin 3 x 18 t/h Parametri pare 19 bara / 250 °C Temperatura napojne vode 125 °C Vrsta goriva mazut / zemni plin 2.3. BLOK 45 MW E / 139 MW T 2.3.1.KOTLOVSKO POSTROJENJE Proizvođač Waagner Biro, Austrija TPK Zagr. Tip kotla prirod.cirkul.,pretlačno ložište Učin 2 x 125 t/h Parametri pare 87,30 bara / 515 °C Temperatura napojne vode 180 °C Gorivo zemni