Motrista 64-65 Web
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja • ožujak - lipanj 2012. • issn 1512-5475 Časopis Motrišta referiran je u Central and Eastern European Online Library /Frankfurt am Main/ - http://www.ceeol.com Baković, Berbić, Drmač, Guidacci, Glibo, Grahovac, Gräf, Hanjalić, Ivić, Jukić, Kljajo Radić, Kujundžić, Lovrenović, Lovrić, Lučić, Mikić, Milišić, Mojžita, Musagić, Muselimović, Nedić, Nezić, Nosić, Omerbegović, Palameta, Pavlović, Pehar, Radovančević, Romac, Šetka, Šubašić, Talić, 64-65 Topić, Vego, Vladić, Vukoja br. 64-65, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja Za utemeljitelja i nakladnika: Josip MUSELIMOVIĆ Glavni i odgovorni urednik: Miro PETROVIĆ Tajnica: Vanja PRUSINA Uredništvo: fra Ante MARIĆ, Dragan MARIJANOVIĆ (zamjenik glavnog i odgovornog urednika), Mira PEHAR, Misijana BRKIĆ MILINKOVIĆ Lektor i korektor: Jago MUSA Grafičko oblikovanje: SHIfT kreativna agencija, Mostar Telefon/faks: +387 36 323 501 E-mail: [email protected] Adresa: Ulica kralja Zvonimira b.b., 88000 Mostar Žiroračuni: 30 60 21 00000 38 226 kod HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. Mostar, 161 02 000 115 000 30 kod RAIffEISEN BANK BiH Cijena: BiH 10 KM, Republika Hrvatska 50 kn, Europa 7,5 € Mišljenjem federalnog ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa br. 08-91-4/97. od 3. 3. 1997. glasilo Motrišta upisano je u evidenciju javnih glasila pod br. 661 i oslobođeno plaćanja poreza na promet proizvoda. Ovaj broj je tiskan uz potporu fondacije za nakladništvo, Sarajevo i federalnog ministarstva prosvjete i znanosti, Mostar. br. 64-65, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja rukopis Berka NEZIĆ: Crni šal ..................................................7 književna radionica Berka NEZIĆ: Pjesme ..................................................9 Mato NEDIĆ: Posrnula ptica . 12 Nermina OMERBEGOVIĆ: Pjesme . .16 Krunoslav ŠETKA: Auslaender . 20 Ljerka MIKIĆ: Pjesme . .26 Rajko GLIBO: Tu sam . .30 Amir TALIĆ: Pjesme ...................................................32 frano VUKOJA: Jesenje lišće . .36 prijevodi Dieter M. GRÄf: Tri pjesme .............................................49 Margherita Guidacci: Spjev o četiri počela................................53 učilište Miroslav PALAMETA i Branimir ROMAC: Nemčićev Kvas bez bez kruha i govorna karakterizacija likova ..........57 fabijan LOVRIĆ: Ante Stamać – Paradigma rasutosti u jedinstvu tijela pjesme.....63 Miroslav PALAMETA i Zdravko MILIŠIĆ: Nova interpretacija Vidrićeve pjesme „Mrtvac“ .. 76 Atif KUJUNDŽIĆ: Pripovijedna žanrovska odrednica ljetopise približava povijesnoj istini . 81 Milan VEGO: Nezadovoljni Hrvati . 91 mozaik Ivan LOVRENOVIĆ: Verković ...........................................107 Ljubomir RadovančEVIĆ, Eduard Pavlović, Pero TOPIĆ: Klimt u Rijeci: Stropna dekoracija u riječkom Kazalištu . 110 Marjan DRMAč: Legenda o Zvonimirovoj smrti . 124 čitaonica Miroslav Mojžita: Priče iz života jednog odvjetnika s velikim ljudskim srcem....139 Antun LUčIĆ: Suncokretica na krilu života . 142 Marina KLJAJO RADIĆ: Duga plovidba riječi . 146 Milo JUKIĆ: Pjevati o stvarima koje se ne spominju .........................149 Atif KUJUNDŽIĆ: Krik knjige iz sjene tiranije ...............................151 Mato NEDIĆ: Poetski herbarij . 155 Jasmina HANJALIĆ: Dvanaest dobrih misli . .157 Mujo MUSAGIĆ: Pjesmice i pričice na „mici jeziku“ .........................159 fabijan Lovrić: Pjesmovita proza života ili Dobro je biti čovjek ...............162 Željko Grahovac: Prozor širom otvoren ka čudesnom .....................167 Jasna IVIĆ: Emotivne stijene ...........................................171 Safet BERBIĆ: Poezija bez šminke . 174 Mira ŠUBAŠIĆ: Odškrinuta vrata prohujaloga vremena ......................177 Vesna NOSIĆ: Promatranje stvarnosti....................................179 Ivan Baković: Sloboda je smjeti kašljati . .183 ljetopis Josip Muselimović: Bosanskohercegovački nobelovci . 187 Vlado VLADIĆ: Prosvjetni djelatnici kao žrtve prosvjetnih struktura . 193 Mira PEHAR: Kronika kulturnih događanja u Mostaru ožujak travanj 2012........213 književna radionica Berka NEZIĆ KAO LIST JESENJI Srce mi lebdi kao list jesenji; Sanja jedan predio proljetni, Da se u stablo ukorijeni Pod kojim smo bili sami i sretni. ŽUTE SVIJEĆE Kratke noći, dane cijele, Mračno nebo: grom i strijele. Gdje je svila, bijelo cvijeće? Zapalimo žute svijeće. Svjetla nekog drugog grada: Slatka ljubav iznenada. Rasti nam je tu i sada! Vitak javor, breza mlada. Kaplja meda riječ je svaka. Blistav osmijeh, koža glatka. Zagrli me cijelim sobom: BREZINA BJELINA Ljubiti se hoću s tobom. Kad sunce sja i krošnja treperi, S obiljem listova breza radost mjeri. Vrijeme leti, breza ruho mijenja, Ali nikad ne kaže doviđenja. Sama ne može dok kiše padaju, Svi njeni listovi plaču, tebi se nadaju. Motrišta br. 64-65, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja | 9 DLAN KRUHOKRUG Daj mi svoj desni dlan, Protrčasmo zeleni okrug, Da vidim je li kod tebe Tad zamirisa iz pećnice kruh. Skriven svaki moj dan. Skrivalica stade i do druga drug; Obgrli nas mamin topli duh. Pratim mrežu linija Tvojega života, Na stolu se puši i picok. Ali gdje sam tu ja? Mir djeco, ne pravite propuh! Ostavite na tren igru i skok. Tek na kraju puta, Ah, ne vičite, nitko nije gluh. Pronađe se crta Rubom utisnuta. Molitvu zahvalnosti začuh, Ruka u ruci, sjeli smo u krug. Nije duga, al’ treperi živa: Nestrpljivo zavapi gladni trbuh; Duboka i ravna, vječno Raduju se i tijelo i duh. neizbrisiva. POEZIJA I PROZA JUTARNJA MIRISNA Ljudi se uz bujajuće glukoze, Kava, crno zlato našega jutrenja. Iz perspektive ograničenosti, Svi mirisi noćni vrte se u krugu. Trijumfu ljubavi uz mržnju groze. U prozorskom oknu jutro ruho mijenja. Vedra duša pjeva, k’o ptica u lugu. Dajte im snage i otvorenosti. Nema trenutačnog zadovoljenja; Jutro kao svako, ali svježe. Ne pomažu ni metode hipnoze. Dočekana sreća: jedan cvijet u vazi. Za ljubav treba imati strpljenja; Poput krda konja naši snovi bježe. I romantične poezije i proze. Iskra sja u oku, ruka ruku mazi. Tihi obred kave, riječi povjerenja. Negdje je u nama sat na tornju stao. Željeli smo da se baš ništa ne mijenja. Maslačak kraj puta kao zlatnik sjao. Prođe naše ljeto, bez kajanja posve. Trajala je ljubav, sreća i milina. Sad kad jesenji se list pjegama ospe, Cvijet maslačka već je kao paučina... 10 | Motrišta br. 64-65, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja TAKVI SATI MENI VRIJEDE TVOJA RUKA Dobra je večer kad knjigu otvori, Dotakne me tiho, skoro bez pokreta; Dok moji snovi tvoje tiho slijede. Znajuć za čim žudi duša ženska. Kad grozd u stihu do slada dozori, Piše na koži najljepše bajke svijeta. Jedino takvi sati meni vrijede. Da, to je ona; vječna, bezvremenska. Mudra, malaksala, malo povijena; U privide se sva plavet uvuče, Odlučna, čvrsta, istodobno meka. I nema više zebnji ni dilema. Na nestašnog dječaka podsjeća snena, U plašt od magle sav se grad obuče; Poetično bliska, a tako daleka. Blažena večer, što nam ležaj sprema! POLJUPCE SAČUVAJ Poljupce ne šalji svakamo i svagda, oni su valuta za tvoj život cijeli. To što dan odnese, ponekad mrak da, al’ šakom i kapom to blago ne dijeli. Poljupce sačuvaj ko dukate tvrde; za one što tebe sve do zvijezda kuju. Ne daj svima, što te žaloste i srde, i svakom se tvome jadu obraduju Poljupci su kao ruže rascvjetane, a ne riječi, koje vjetar nosi...1 To su tuđe riječi, za nas zapisane; Ti poljupce čuvaj na usni, u kosi. 1 Sergej Jesenjin Motrišta br. 64-65, časopis za kulturu, znanost i društvena pitanja | 11 Mato NEDIĆ Posrnula ptica «Nada mnom se već odavno nadvila sjena smrti», mislio je starac Sebastijan sjedeći u mrtvačnici pored lijesa svojega preminulog prijatelja. Lijes je bio okružen hrpama svježega cvijeća od kojega se po prohladnoj prostoriji širio opojan zadah. Pokojnik je do vrata bio pokriven svilenim pokrovom i Sebastijan je s mjesta na kojemu je sjedio mogao vidjeti samo vrh pokojnikova nosa, malo otvorena usta i poneki pramičak sijede kose koja se pokojniku prilijepila za čelo. Promatrajući ovaj prizor okružen ljudima u crnom, Sebastijan je sve više zaranjao u sebe, trgao je komadiće svojih osjećaja koji su ležali na dnu njegove duše i pokušavao se ohrabriti. «Ovo je već četrnaesti sprovod ove godine. Četrnaesti. Bar sam preturio i tu nesretnu brojku trinaest! I uvijek se pitam čiji je sljedeći. Tko je na redu, možda ja?! Možda mi je ovo posljednji sprovod na kojemu sam gost; možda ću na sljedećem biti domaćin.» Pokojnikova se udovica nadvila nad lijes i gorko plakala. Crni joj veo (koji se spuštao sa šešira) smetao pri brisanju suza pa su joj suze vrlo često padale po prsima. Bila je puno mlađa od pokojnika, udovica ministra vanjskih poslova koju je pokojnik upoznao na plaži u Makarskoj. Već je imala dijete, kćer, koju je dovela sa sobom u brak. Sada je po drugi put udovica. Ali, i bogata nasljednica. Pokojnik je zaista bio imućan. Udovica se zagrcnula plačući, a Sebastijan se, sjedeći podalje od nje i promatrajući je polusanjivim pogledom, prisjetio svoje mladosti kada je zajedno s pokojnikom išao na planinarenje. Uključili su se u taj planinarski krug ne iz ljubavi prema prirodi – koje im, uzgred budi rečeno, nije nedostajalo – ne ni zbog želje za usponima na planinu, ni zbog lutanja po nedođijama, već zbog djevojaka koje su bile članice kluba. Jednu od njih zvali su Medena i za nju se zanimao pokojnik, a druga se zvala Vera – oko nje je oblijetao on, Sebastijan. Medena je bila stasita, crvenokosa, a Vera je bila pomalo sramežljiva plavuša. Uspinjući se po planinskim stazama, njih su dvojica skoro lipsali, a djevojke su dobro napredovale