O. Dr. Sc. Anđelko Badurina, Franjevac I Povjesnik Umjetnosti

Perica DUJMOVIĆ – Tomislav GALOVIĆ

O. DR. SC. ANĐELKO BADURINA, FRANJEVAC I POVJESNIK UMJETNOSTI

Pola stoljeća znanstvenoga rada

ŽIVOT I ŠKOLOVANJE, REDOVNIČKA SLUŽBA I ZNANSTVENO-STRUČNI OPUS

ranjevac trećoredac glagoljaš i povjesnik umjetnosti Anđelko Badurina već više od pola Fstoljeća djelatno je prisutan u našoj znanstvenoj javnosti i to ponajprije kao povjesničar umjetnosti i istraživač hrvatske glagoljske baštine.1 Gotovo istoznačnice za njegovo ime njegova su djela: uredništvo i koautorstvo Leksikona ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog Fkršćanstva do danas objavljenog u čak pet izdanja, autorstvo monografija Uloga franjevačkih samostana u urbanizaciji dubrovačkog područja, višejezičnih Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj, te CD-ROM-a Hagiotopografija Hrvatske. ~~~

Anđelko Badurina rođen je 2. listopada 1935. godine u mjestu Lunu, selo Dudići, na otoku Pagu, od oca Mate i majke Mande, r. Škunca. Pučku je školu završio u obližnjoj Jakišnici dok je gimnazijsko obrazovanje započeo u državnoj gimnaziji u Senju, nastavio u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Maturirao je 1955. godine u Biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu. Trogodišnji redovni vojni rok od 1955. do 1957. služio je u Zemunu i Beogradu. Kao fratar – član Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Jerolima (Jeronima) sa sjedištem u Zagrebu na Ksaveru – zaređen je za svećenika 3. prosinca 1961. u zagrebačkoj katedrali dok je mladu misu služio u rodnom Lunu 10. prosinca 1961. godine. Studij teologije diplomirao je 1963. godine na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Diplomski rad Suvremeni grčko- pravoslavni teolozi o jedinstvu pravoslavlja (1962.) izradio je kod prof. dr. Jurja Pavića, nositelja katedre istočnoga bogoslovlja, a diplomski ispit iz cjelokupnog bogoslovlja s izvrsnim uspjehom položio je 12. ožujka 1963. godine, te time ispunio sve propise Apostolske konstitucije Deus scientiarum Dominus o crkvenim sveučilištima i Uredbe Rkt. Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Usporedno je pohađao i završio tečaj latinske, glagoljske i ćirilske paleografije u ondašnjem Historijskom institutu JAZU2 te arhivistike u Arhivu Hrvatske3 koji su tada držali ugledni profesori i predavači: Vladimir Mošin, Vjekoslav Štefanić, Jakov Stipišić, Miljen Šamšalović, Josip Buturac i Bartol Zmajić.

1 Usp. Željka ČOAK, Badurina, Anđelko, povjesničar umjetnosti (Lun na Pagu, 2. X. 1935), Hrvatski biografski leksikon, sv. I. (A – Bi), ur. Nikica Kolumbić, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1983., s. v.; ***Badurina, An- đelko, hrv. povjesničar umjetnosti (Lun na otoku Pagu, 2. X. 1935), Hrvatska enciklopedija, sv. 1 (A – Bd), ur. Dalibor Brozović, Zagreb: Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1999., s. v.; ***Dr. Anđelko Badurina, znanstveni savjetnik, u: Institut za povijest umjetnosti 1961. – 2001., ur. Ivanka Reberski i Danko Zelić, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 2001., 87; Željka ČOAK, Badurina, Anđelko, povjesničar umjetnosti (Lun na Pagu, 2. X. 1935), Hrvatska likovna enciklopedija, sv. 1 (A – B), ur. Žarko Domljan, prir. Zdenka Ožić, Ozana Martinčić, Bojana Franić, Zagreb: Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“ i Vjesnik d.d., 2005., s. v.; Anton BOZANIĆ, Svećenici i župe na području Krčke biskupije od 1900. godine do danas, Krk: Biskupija Krk, 2012., 35. 2 Danas je to Odsjek za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. 3 Sada Hrvatski državni arhiv u Zagrebu.

224 Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu tijekom 1963. i 1964. pohađa i poslijediplomski studij.

Kao redovnik i svećenik, sa zvanjem diplomiranog teologa u ruci ponovno se vraća u studentske klupe i to u 29. godini života. Studij povijesti umjetnosti upisuje 1964. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.4 Tu stječe diplomu jedinstvenog studija prvog i drugog stupnja u trajanju od osam semestara. Diplomirao je 1. srpnja 1968. i tako stekao stručnu spremu i naziv profesora povijesti umjetnosti.

Nakon stečene diplome povjesničara umjetnosti zapošljava se 1969. kao stručni suradnik u Institutu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (od 1975. do 1990. Centar/ Institut za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu). Isprva je radio kao tajnik Instituta, a od lipnja 1971., kada je prof. dr. Grgo Gamulin podnio ostavku, do travnja 1972., kada je za direktora Instituta izabran prof. dr. Milan Prelog, bio je vršitelj dužnosti direktora Instituta.5 Rad je potom u Institutu do umirovljenja 2000. godine nastavio u znanstvenim zvanjima.

Poslijediplomski studij iz povijesti umjetnosti upisan na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu6 završio je 6. listopada 1972. obranom magistarskog rada Iluminacija srednjevjekovnih pravničkih rukopisa u Dalmaciji – Dubrovnik pred komisijom u sastavu prof. dr. Milan Prelog, prof. dr. Duje Rendić-Miočević i prof. dr. Mate Suić.7

U ocjeni ovoga rada prof. dr. Milan Prelog, ujedno mentor, ali i poticatelj iste istraživačke teme, zapisao je sljedeće: „Predmet magistarske radnje jesu srednjovjekovni iluminirani rukopisi pravničkog sadržaja u Dubrovniku, a to su po literarnom sadržaju: regule redovničkih zajednica, statuti gradova, matrikule bratovština, i pravni priručnici. Premda je izbor materijala tematski ograničen kandidat je specifičnu problematiku zahvatio kao dio opće problematike srednjovjekovne iluminacije. Istražujući naime područje umjetničke djelatnosti o kojoj je kod nas vrlo malo pisano, Badurina je morao izgrađivati i određene metodske temelje za pristup materijalu. Posvećujući glavnu pažnju oblikovno stilskoj problematici kandidat je razradio nov pristup analizi kodexa, uzimajući cijelu stranicu, a to znači i tekst i dekoraciju kao jednu oblikovnu cjelinu. U posebnim prilozima on je grafički prikazao svu značajnost oblikovnih problema koji proizlaze iz proporcionalnih odnosa teksta i stranice, dakle kompoziciji čitave grafičke cjeline. Polazeći od vrlo razrađene analize pojedinih rukopisa okupljenih u posebnom katalogu, kandidat je zapravo dao uzore

4 Arhiv Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (nadalje kao: AFFZg), I. Lučića 3, Zagreb, Nacional A. Badurine (br. 7789/64). Na prijemnom ispitu dobio je za pisani zadatak temu „Uloga knjige u životu čovjeka“. 5 Usp. Institut za povijest umjetnosti 1961. – 2001., ur. Ivanka Reberski i Danko Zelić, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 2001., 31. 6 Usp. AFFZg, Matični list A. Badurine (br. 298). Za upis na poslijediplomski studij pristupnik je kao usmeni zadatak dobio temu „Romanička umjetnost u Hrvatskoj“. 7 Iluminacija srednjevjekovnih pravničkih rukopisa u Dalmaciji – Dubrovnik, magistarski rad, mentor prof. dr. Milan Prelog, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1972. (u prilogu fotodokumentacija i kopije inicijala). Usp. i Anđelko BADURINA, Iluminacije srednjovjekovnih pravničkih rukopisa u Dubrovniku, Dubrovački horizonti (časo- pis Društva Dubrovčana i prijatelja dubrovačke starine u Zagrebu) [XIII] (1981) 21: 9-31.

225 metodske obrade ovog specifičnog umjetničkog materijala. Tek takva obrada omogućuje stvarno uključivanje iluminiranih rukopisa u povijest umjetnosti. (…) Magistarska radnja predstavlja dvostruko vrijedan prilog za našu povijest umjetnosti. Prvo zato jer obrađuje uglavnom nepoznati materijal, a drugo jer razrađuje metodu pristupa jednoj značajnoj grani srednjovjekovne umjetničke djelatnosti“.8

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu izradio je i doktorsku disertaciju iz povijesti umjetnosti Uloga franjevačkih samostana u urbanizaciji dubrovačkog područja, koju je uspješno obranio u Zagrebu 20. svibnja 1974. godine. Komisiju prilikom usmene obrane doktorata činili su prof. dr. Milan Prelog, prof. dr. Mate Suić i doc. dr. Radovan Ivančević.9 Mentor na doktoratu, kao prije toga i na magisteriju, bio mu je ugledni povjesničar umjetnosti i sveučilišni profesor Milan Prelog.10

Komisija je u svome izvješću jednoglasno ocijenila i utvrdila ovo: „Ovaj doktorski rad proizašao je iz studijskih analiza dva osnovna problema: a) analize strukture samostana kao posebnog arhitektonskog zadatka, i b) uloge franjevačkih samostana u urbanizaciji općenito, a posebno na jednom dijelu jadranske obale. Znanstveni pristup ovim problemima bio je već odavna potreban. To je jedan od onih zadatka koji su proizašli ne samo iz potreba inventarne obrade značajnog povijesno-umjetničkog materijala, nego i iz novih odnosa složenih prema funkcijama arhitektonskog objekta u životu određenih sredina. (…) Proces kasno- srednjovjekovne urbanizacije jadranske obale određen je djelovanjem niza urbanogenih činilaca, a među njima posebna uloga pripada franjevačkim samostanima, kako obzirom na položaj ovog reda u životu srednjovjekovnih sredina, tako i obzirom na same arhitektonske cjeline, koje u pravilu predstavljaju veoma značajne građevne i umjetničke poduhvate. Pojava ovih samostana unutar samih gradova /u konkretnom slučaju unutar Dubrovnika/ ili u manjim naseljima, obilježava određeni stupanj u organizaciji života u prostoru. U tom smislu Badurinino određenje samostana kao mikropolisa u širem smislu, a mikrourbanističkog sklopa u užem smislu tog pojma, predstavlja i posve određeni odgovor na istraživački zadatak, postavljen samom temom doktorskog rada.

Temeljna građa ove radnje je 10 franjevačkih samostana koji nastaju u Dubrovniku i u njegovu području /Republici/ u vremenskom rasponu od 14. do 17. stoljeća. No prije no što je prišao analizi njihovog značenja na dubrovačkom području, Badurina je u dva velika dijela svoje radnje temeljito analizirao pojavu samostanske gradnje kao urbane jedinice i

8 AFFZg, Matični list A. Badurine (br. 298), prof. dr. Milan Prelog, ocjena, Zagreb, 10. I. 1973. Skupna ocjena komisije – prof. dr. Milan Prelog, prof. dr. Duje Rendić-Miočević i prof. dr. Mate Suić – također se nalazi u ovim spisima. 9 Uloga ranjevačkih samostana u urbanizaciji dubrovačkog područja, doktorska disertacija, mentor prof. dr. Milan Prelog, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1974. (u prilogu: 1. materijal korišten pri izradi doktorata, 2. mapa karata i planova, 3. fotodokumentacija I, 4. fotodokumentacija II). 10 O ulozi i značenju Milana Preloga (1919. – 1988.) u hrvatskoj znanosti, napose povijesti umjetnosti, v. Znanstveni skup Prelogova baština danas: u povodu devedesete obljetnice rođenja Milana Preloga, Dubrovnik, 28. i 29. studenog 2009. i izložba Istraživanja Instituta za povijest umjetnosti na dubrovačkom području od 1962. do 1988., Poslijediplomsko središte Dubrovnik Sveučilišta u Zagrebu, knjiga sažetaka, ur. Danko Zelić, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 2009.

226 organizatora mikrosredišta urbanih i ruralnih sredina, posvetivši naročitu pažnju posebnosti franjevačkih samostana u odnosu na tradiciju samostanske arhitekture uopće, te njihove uloge u urbanizaciji Evrope i jadranske obale. Ova dva poglavlja predstavljaju i po analizi i po zaključcima vrijedan prilog ne samo naše nego i opće povijesti arhitekture, odnosno povijesti umjetnosti. (…) Posebnu vrijednost imaju Badurinine analize rasporeda prostornih sadržaja u sklopu samostana i sustava kretanja samostanom u odnosu na te sadržaje. (…) ulazak franjevaca u grad daje njihovim samostanima, tj. klaustarskom tipu samostana, novo značenje koje određuje novi funkcionalni, a time i kompozicioni momenti. Vezani uz gradsku privredu, franjevački samostani smanjuju opseg gospodarskih prostorija, s time da društveni prostori / namijenjeni javnosti/ rastu i do 50% unutar čitavog sustava. Za razliku od ranijih samostanskih upotreba klaustra, on kod franjevaca … postaje glavni životni prostor polimorfan i polivalentan, pristupačan svima, pogodan za sve oblike života: tu se skupljaju intelektualci i skitnice /turisti/, liječe bolesni, hrane gladni, upriličuju se sastanci i razgovori, sastavljaju se oporuke, potpisuju sporazumi. (…) Po svojim osnovnim zadacima, po svom društvenom sastavu a konačno i kao graditelji razmjerno velikih građevina višestruke namjene, franjevci ne samo da postaju gradski red, nego i snažan činilac evropske urbanizacije.

U jednom posebno odjeljku Badurina je dao sažetu, no veoma vrijednu analizu uloge franjevaca u prostornom oblikovanju gradova, koja je određena i njihovom ulogom u raznim oblicima gradskog života i građevinama koje podižu. (…) U trećem dijelu obrađena je uloga franjevačkih samostana u urbanizaciji dubrovačkog područja, i to samostana u samom Gradu, pa zatim na otoku Daksi, u Rijeci dubrovačkoj, u Cavtatu, na Lopudu, Slanom, Stonu, Orebićima, Pridvorju i Kuni. (…) Badurina je ukazao nesamo na osebujnu društveno-političku ulogu reda na dubrovačkom području, nego i na njegove uske veze s vladajućom političkom strukturom grada, koja je višestruko potvrđena. Prateći povijest pojedinih samostana na dubrovačkom području, radnja se posebno bavi pitanjima smještaja, odnosno položaja pojedinih samostana, otkrivajući da je u pravilu položaj svih samostana izvan grada brižno odabran na mjestima koja kontroliraju širu okolinu naselja, luka, poteze i križanja putova, plodne doline i morske tjesnace. – Što se tiče gradnje, to su u pravilu klaustralni objekti, a kao osobitosti ističu se vidikovci-loggie, kao i veliki prozor upravo na mjestima odakle se pruža najširi pogled. Posebnost ovih građevina određena je i njihovima utvrdnim, fortifikacionim značenjem, koja je posebno naglašen[a] kod samostana na otoku Lopudu. (…)

Kako po postavljenom zadatku, tako i po rezultatima, ova doktorska radnja je veoma značajan prilog u rješavanju složene problematike razvoja naselja i urbanog života na jednom dijelu jadranske obale. Metodski su isto tako značajne analize jednoga osebujnog sloja arhitektonskih objekata. – Povezujući kulturno-povijesne činjenice i podatke s određenim objektima, Badurina je bitno proširio uobičajeni povijesno-umjetnički pristup samostanskim objektima. Obzirom na činjenicu da su to razmjerno veliki arhitektonski kompleksi, da su u njihovoj gradnji, odnosno kod izvedbe arhitektonsko-plastičkih i dekorativnih elemenata,

227 sudjelovali značajni graditelji i klesari, ova radnja uključuje u našu povijest umjetnosti i veoma značajne spomenike“.11

Dr. sc. fra Anđelko Badurina u svojoj je struci i na radnom mjestu redovito napredovao: zvanje znanstvenog suradnika postigao je 1974., višeg znanstvenog suradnika 1980., dok je u zvanje znanstvenog savjetnik izabran 1987. godine. Na osnovi izvještaja i prijedloga stručnog povjerenstva, koje su činili ugledni hrvatski povjesničari umjetnosti, akademik Branko Fučić, prof. dr. Radovan Ivančević i prof. dr. Igor Fisković, izabran je 1998. u ondašnje zvanje znanstvenog savjetnika drugi put, tj. u trajnom zvanju, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti umjetnosti.12

U svome znanstvenom radu specijalizirao se za srednji vijek, posebice za ikonografiju, ikonologiju, iluminirane rukopise, samostansku arhitekturu, urbanizam ili kako sam voli kazati: „organizacija prostora od knjižne stranice do grada“.

Cijelo promatrano razdoblje, ali i do danas, fra Anđelko Badurina je obnašao ili obnaša različite dužnosti u Trećem samostanskom redu svetog Franje (Tertius Ordo Regularis S. Francisci) kojemu sam i pripada. Nakon ređenja jedno vrijeme boravi u Krku kao upravitelj i duhovni pomoćnik za potrebe vjernika u samostanskoj crkvi sv. Franje. Zatim je i podučitelj novaka u istom samostanu. Godine 1964. premješten je u Zagreb radi studija, a od 1968. predaje na školi trećoredaca u Odri (Zagreb). Ljetne mjesece redovito koristi za znanstveni rad boraveći u različitim samostanima na našoj obali. Tajnik je Provincije od 1967. do 1969., tj. do zapošljavanja u Institutu za povijest umjetnosti. Iste godine biva izabran za provincijskog definitora i tajnika, a zatim i za gvardijana samostana sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu. Od 1972. premješten je u samostan u Odru gdje predaje u sjemeništu sve do zatvaranja tamošnje gimnazije. Bio je član Komisije za sakralnu umjetnost Zagrebačke nadbiskupije, a za vrijeme ljetnog dopusta pomaže excurrendo ili zamjenjuje subraću u Njemačkoj. U rujnu 1982. izabran je za samostanskog poglavara u Odri, a 1984. i za kustosa Provincije i koordinatora za ekonomiju, gradnju i kulturnu baštinu. Od 1988. ekonom je i drugi savjetnik samostanske zajednice u Odri, potom opet ekonom i član samostana u Odri. Osim toga višegodišnji je član provincijskog Povjerenstva za kulturnu baštinu.

~~~

Anđelko Badurina istraživao je gotovo u svim državnim i crkvenim arhivima u Hrvatskoj, a u inozemstvu u Vatikanu, Veneciji, Beču i Budimpešti. Studijskim putovanjima boravio u Austriji, Italiji, Mađarskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Češkoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Luxemburgu.

11 AFFZg, Badurina, Anđelko – doktorat (sign. 01, god. 1974., br. 333 V. 879-72), Izvješće komisije za ocjenu doktorata u sastavu prof. dr. Milan Prelog, prof. dr. Mate Suić i doc. dr. Radovan Ivančević, Zagreb, 22. IV. 1974. 12 Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, br. 595/98, od 30. XII. 1998. – Odluka o izboru u znanstveno zvanje dr. sc. Anđelka Badurine. Na ovom mjestu zahvaljujemo Institutu na dostavljenim podatcima.

228 Radove je objavljivao u domaćim i međunarodnim časopisima, zbornicima i leksikografskim izdanjima,13 a izlagao na brojnim znanstvenim i međunarodnim skupovima. Također je sudjelovao u radu međunarodnih konferencija od kojih posebno treba spomenuti sljedeće: Corsi di cultura sull’arte ravennate e bizantina (Ravenna), Settimane di studio del Centro italiano di studi sull’alto medioevo (Spoleto), Studi – Fondazione Giorgio Cini (Venezia), Goethe-Institut (Freiburg im Breisgau).

U svemu tome nije zanemario i nastavničku djelatnost te je bio predavač na Interuniver- zitetskom studiju u Dubrovniku i na Poslijediplomskom studiju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.

Od 1969. do 1980. član je Upravnog odbora i blagajnik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske. Akademskih godina 1975./1976. i 1976./1977. član je Znanstveno-nastavnog vijeća Sveučilišta u Zagrebu, a 1977./1978. i 1978./1979. član Skupštine Sveučilišta u Zagrebu. Bio je i član Odbora za izgradnju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Godine 1991. izabran je za savjetnika u Ministarstvu kulture i prosvjete Republike Hrvatske.

Pokrenuo je i uspješno završio osobne projekte: Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj i Hagiotopografija Hrvatske. Pri Institutu za povijest umjetnosti bio je voditelj projekata Umjetnička topografija Hrvatske (1991. – 1996.) i Informatička dokumentacija Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu (1996. – 2000.).

Osim toga, iznimno je velik njegov prinos uređenju sakralnih zbirki: uredio je, postavio i napisao prigodne kataloge i legende za 13 samostanskih, odnosno crkvenih zbirki umjetnina u Hrvatskoj: Martinšćica (samostan franjevaca trećoredaca, 1965.), Rab (župni ured, 1966., potom crkva sv. Justine), Porat (samostan franjevaca trećoredaca, 1968.), Kotari (samostan franjevaca trećoredaca, 1969.), Zagreb – Ksaver (samostan franjevaca trećoredaca, 1974.), Dubrovnik – Sigurata (samostan Školskih sestara, 1983.), Klanjec (franjevački samostan, 1984.), Skradin (župni ured, 1985.), Hvar (samostan benediktinki, 1985.), Cres (samostan franjevaca konventualaca, 1985.), Cavtat (franjevački samostan, 1985.), Dobrinj (župni ured, 1986., dorada 1996.), Vrbnik (župni ured, 1989.).14

Uz sve ove selektivno navedene radove, Anđelko Badurina napisao je i brojne priloge o franjevaštvu na istočnoj jadranskoj obali.

Spomenimo da je 1979. izradio ikonografski program za ilustraciju (iluminaciju) novoga hrvatskog misala u tri “boje” (crno, bijelo, crveno) – Rimski misal slavĕnskim jezikom: čin misi s izbranimi misami. Staroslavenski kanoni i izbor misa. Ilustracije je realizirala akademska slikarica Emilija Karlavaris, a Misal su odobrili Biskupska konferencija Jugoslavije

13 Usp. Bibliograija ra Anđelka Badurine, u drugom dijelu ovoga priloga. 14 Za sve navedene zbirke napisao je priručni katalog s popisom, opisom i datacijom svih izložaka, te izradio zasebne natpise (legende) uz izloške. Neke od zbirki tokom vremena su preuređene, a neke su premještene u druge prostore, ali u istim ustanovama.

229 i Vatikanska kongregacija za liturgiju, te je tiskan 1980. godine u izdanju Kršćanske sadašnjosti u Zagrebu.

Kao znanstvenik i zaposlenik Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, što samostalno što u suradnji s kolegama, izradio cijeli niz elaborata za restauraciju i revitalizaciju oštećenih, napuštenih ili ostarjelih samostana i drugi zdanja u Hrvatskoj: Pula – prostorno oblikovanje grada od prethistorije do srednjeg vijeka (1980.), Područje muzičke škole u Dubrovniku (1981.), Franjevački samostan u Rijeci Dubrovačkoj (1981.), Franjevački samostan u Slanom (1981., 1984.), Sveta Marija od Kaštela u Dubrovniku (1981., 1985.), Porat (1985.), Franjevački samostan u Stonu (1986.), Benediktinski samostan na Lokrumu (1986. – 1987.), Franjevački samostan na Lopudu (1988.), Sigurata – crkva Preobraženja Kristova u Dubrovniku (1989.), Samostan sv. Marije na Vijaru u Osoru (1989.), Franjevački samostan sv. Vlaha Pridvorje (1991.), Samostan sv. Jakova u Dubrovniku (1998.), Katedrala sv. Terezije u Požegi (2004.).15

U srpnju 1988. izradio je ikonografski program za unutrašnjost crkve sv. Blaža u Zagrebu, koji je tada bio i prihvaćen, a 1997. preinačen i opet ga je prihvatila Komisija za dovršenje crkve sv. Blaža. U proljeće 1995. izradio je nacrt i obrazloženje za zastavu i grb grada Novalje, što je prihvaćeno na sjednici Poglavarstva 14. svibnja 1995. i ubrzo provedeno.

Plodno je surađivao s Leksikografskim zavodom u Zagrebu. Osim suradnje u Enciklopediji Jugoslavije (I) i Hrvatskom biografskom leksikon (I-III), u Likovnoj enciklopediji Jugoslavije (I-II) objavio je preko 60 natuknica koje su kasnije preuzete u Enciklopediji hrvatske umjetnosti (I-II) te u Hrvatskoj likovnoj enciklopediji (I-VIII). U skraćenom obliku te su natuknice objavljene i u Hrvatskom leksikonu (I-II). U Hrvatskoj književnoj enciklopediji (II) potpisuje natuknicu o iluminaciji rukopisa. No, prije svega toga bio je jedan od suradnika i član Uredničkog odbora zabranjene Enciklopedije hrvatske povijesti i kulture koju je pod uredništvom Igora Karamana tiskala Školska knjiga u Zagrebu 1980. godine. Surađivao i u Marienlexikon (Institutum Marianum Regensburg).

Bio je član uredništva Radova Instituta za povijest umjetnosti (od 1972.) i časopisa Svesci – Kršćanska sadašnjost (od 1975.), te stručni urednik u Likovnoj enciklopediji Jugoslavije. Bio je i urednik biblioteke Monumenta artis Croatiae (od 1981.) i Niza Monografije pri Kršćanskoj sadašnjosti. I dalje je član Stručnog uredništva časopisa Instituta za crkvenu povijest Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Croatica Christiana periodica.

15 Elaborati za zaštitu spomenika kulture izrađeni su u okviru rada Instituta za povijest umjetnosti, za potrebe mje- rodavnih službi zaštite spomenika. Svaki elaborat sadrži povijesni razvoj objekta, sadašnje stanje, (deskripcija) te smjernice za njegovu zaštitu. Elaborati za dubrovačko područje, stradalo od potresa, pozitivno je ocijenila tadašnja Međurepublička komisija za obnovu Dubrovnika i prema njima je izvedena restauracija tih spomenika. Usp. i Bašti- na u fokusu: 50 godina Instituta za povijest umjetnosti 1961. – 2011. / Heritage in Focus: 50 years of the Institute of Art History 1961–2011, ur. Milan Pelc, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti (Studije i monograije Instituta za povijest umjetnosti – Studies and monographs of the Institute of Art History, knj. / Vol. 41), 2011., 386-402.

230 Studijama – Iluminacija rukopisâ i Iluminirani latinički i glagoljički rukopisi – sudjelovao je i u prva dva sveska kapitalnog i višejezičnog Akademijina projekta Hrvatska i Europa.16 Surađivao je i s Hrvatskom radiotelevizijom prilogom Okviri Svetoga (Bogoslužja) emitiranim u emisiji “Kulturni krajolik” na Hrvatskoj televiziji 1994. godine.

U razdoblju od 1998. do 2000. radio je na organizaciji i izboru izložaba za izložbu hrvatske umjetnosti u Vatikanu i bio njezin glavni komesar u ime crkve. Izložba je postavljena pod naslovom I Croati – cristianesimo, arte e cultura, od 28. listopada 1999. do 15. siječnja 2000. u Vatikanskoj knjižnici (Biblioteca Apostolica Vaticana, Salone sistino).17

Jedan je od osnivača Teološkog društva „Kršćanska sadašnjost“ (TDKS) u Zagrebu.18 Članstvom je bio prisutan u Društvu arhivskih radnika Istre i riječkog područja te u Bizantološkoj sekciji Razreda za društvene znanosti HAZU. Član je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i Hrvatskoga arheološkog društva.

Godine 1996. dobio je Godišnju državnu nagradu za znanost za istaknuto znanstveno djelo u području humanističkih znanosti, Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj (Kršćanska sadašnjost i Institut za povijest umjetnosti, Zagreb 1995.). Nagrada mu je bila uručena 30. svibnja 1997. godine. Odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana od 27. svibnja 1999. godine odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi. Društvo prijatelja glagoljice (Scripturae glagoliticae amicorum societas) na Redovitoj godišnjoj skupštini 28. veljače 2003. u Zagrebu proglasilo ga je počasnim članom „zbog iznimna doprinosa proučavanju hrvatske glagoljske baštine i pomoći u radu Društva“. Znanstveno-stručni opus

U hrvatskoj je povijesti umjetnosti, ali i u srodnim humanističkim znanostima, dugo postojala potreba za publikacijom kojom bi, u skladu sa svim pravilima leksikografske struke, bili prikazani temeljni pojmovi ikonografije, kao i kršćanske simbolike te liturgike. Naime, tematika je likovnih umjetnosti u Europi, pa i šire, još od teških vremena kraja Rimskoga Carstva bila prevladavajuće kršćanska pa je svako pomagalo „iščitavanju” tema, motiva i simbola umjetničkih djela bilo dobrodošlo, tim više što na hrvatskome jeziku nije postojao takav oblik priručnika. Ova je ideja konkretizirana krajem 70-ih godina prošloga stoljeća,

16 O važnosti i ulozi ovoga projekta za hrvatsku znanost i kulturu v. Tomislav AUAR, Ključna obilježja i europski obzori hrvatske povijesti od početaka do danas, Nova prisutnost – časopis za intelektualna i duhovna pitanja IX (2011) 1: 44-47. 17 Uz izložbu objavljen je i reprezentativni katalog na talijanskom i engleskom jeziku: I Croati – cristianesimo, arte e cultura (Biblioteca Apostolica Vaticana, Salone sistino, Vatican, 28 otobre 1999 - 15 gennaio 2000), redazione del catalogo della mostra Tomislav Mrkonjić, Zagreb: Ministero della cultura della Repubblica di Croazia, Galleria Klovićevi dvori, 1999.; he Croats: Christianity, Culture, Art, catalogue editors Vladimir Marković and Anđelko Badurina, Za- greb: Ministry of Culture the Republic of Croatia and he Gallery of Klovićevi dvori, 1999. 18 Usp. Tomislav J. ŠAGI-BUNIĆ, Kršćanska sadašnjost 1968. – 1993., Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1993.; Kršćan- ska sadašnjost u misli svojih utemeljitelja tijekom razvitka i djelovanja u vremenu, ur. Bono Zvonimir Šagi, Zagreb: Kr- šćanska sadašnjost, 2008.

231 točnije 1979. godine, kada je pod uredničkim vodstvom Anđelka Badurine, u nakladi Kršćanske sadašnjosti, Instituta za povijest umjetnosti i Sveučilišne naklade Liber, izišlo prvo izdanje Leksikona ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.19 U ovoj je knjizi objavljen i prvi opširniji Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića, istaknutoga hrvatskog povjesničara umjetnosti. Nakon uvodne Ivančevićeve Ikonologije, Badurina je popisao najvažnije izvore za kršćansku ikonografiju, literarne i one likovne te ukratko strukturirao Bibliju. Uz to navodi listu apokrifnih knjiga, dok na kraju leksikona sređuje indeks svetačkih atributa. Na tisućama leksikografskih natuknica revno je radilo nekoliko autora. Anđelko Badurina i Marijan Grgić bavili su se liturgikom i simbolikom, kao i hagiografijama, dok je Branko Fučić, osim potonjeg, obrađivao kristološke i marijanske teme te one iz Svetoga pisma. Druga je skupina autora proučavala razne „regionalne” varijante opće kršćanske ikonografije, koje do tada nisu bile temeljitije opisivane u stručnoj literaturi pa je njihova obrada, kako je napisao Milan Prelog, bila važan prilog ne samo povijesti umjetnosti, već i kulturnoj povijesti uopće. Tako je Emilijan Cevc pisao o slovenskim svecima, a Doris Baričević o ugarskima, Dragutin Nežić prikazao je istarske, a Mitar Dragutinac slavonske svece.

Cilj je ove knjige bio, po riječima uredništva, pružanje prve informacije (nekome samo podsjetnika) o kršćanskoj ikonografiji, liturgici i simbolici širokome krugu korisnika: od vjernika i znatiželjnika do stručnjaka raznih profila s područja kulture, umjetnosti, društvenih i humanističkih znanosti. Sastavljena je s namjerom, stoji u Predgovoru djelu, da se u jednom priručniku obuhvate različite ali srodne discipline koje se inače obrađuju u više različitih knjiga te da se približe čitatelju na hrvatskom jeziku problemi i rezultati znanstvenih istraživanja koje je do sada mogao naći samo u stranim publikacijama. (...) Služeći se ovom knjigom čitatelj će osjetiti da se u njoj odražava kultura dugih kršćanskih stoljeća, kao veliko zdanje koje se gradilo i dograđivalo generacijama; ona obuhvaća razmišljanja i domišljanja, spoznavanja, redigiranja i sistematiziranja predodžaba u sustav mišljenja. To su intelektualne panorame i riznice postupno sabiranog i sređivanog znanja što su se stoljećima odražavale i izražavale u organizaciji slika, znakova, asocijacija koje pobuđuju. Iz tog kršćanskog književnog i likovnog blaga zapadne Europe mnogo je elemenata prešlo u inventar univerzalne i opće kulture, u misaonu sferu naše svagdašnjice i frazeologiju današnjice a da toga često nismo ni svjesni. Stoga ova knjiga, uz svoju užu praktičnu namjenu, dopunja i spoznaju o podrijetlu i nastajanju naše suvremene civilizacije.

Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva do danas je tiskan u čak pet izdanja: prvo je, kao što je prije bilo spomenuto, objelodanjeno 1979. godine, a zatim su uslijedila ona 1985., 1990., 2000. te naposljetku (zasad) posljednje 2006. godine. U njima su,

19 U svom izlaganju na Svečanoj akademiji akademiku Branku Fučiću u spomen (1920. – 1999.), Dubašnica/Bogovići 31. siječnja 2007., fra Anđelko Badurina prisjetio se Branka Fučića i nadahnuto govorio o suradnji s konca sedamde- setih godina prošlog stoljeća kada su njih dvojica stvarali koncepciju i, kao jedni od autora, pisali Leksikon ikonograije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Tekst nije publiciran, ali je zato objavljena snimka na DVD-u sa svim izlaga- njima i cjelokupnom svečanošću. Usp. Tomislav GALOVIĆ, U Dubašnici svečano obilježena osma godišnjica smrti Branka Fučića (1920. – 1999. – 2007.), Riječki teološki časopis XVI (2008) 1/31/: 289-293; također i u: Problemi sjevernog Jadrana 10 (2009): 204-207.

232 naravno, potaknute željom za trajnim usavršavanjem i unaprjeđivanjem teksta provedene veće ili manje izmjene dopunama ili korekturom postojećih natuknica, zatim kompletiranjem popisa literature, ali i pridodavanjem novih termina, pojmova i imena, te većeg broja ilustracija.

Vremenom je ova knjiga, nije pretjerano kazati, postala legendarnom. Tijekom tridesetak godina naraštaji su studenata različitih hrvatskih fakulteta usvajali iz nje osnovna znanja ikonologije, učili različite načine „čitanja” umjetničkih djela, spoznavali „slikovne” naracije pojedinih umjetnika, dešifrirali njome zagonetne simbole na slikama i skulpturama uočavane. Nebrojeni su je znanstvenici, prije svega povjesničari umjetnosti, ali i teolozi, arheolozi, povjesničari i mnogi drugi, koristili kao neizostavnog pomagača u pisanju znanstvenih radova te pri arhivskim i terenskim istraživanjima, dragocjen vademekum. Ovaj je leksikon od doba njegova nastanka do danas, ponajviše zaslugom i nemjerljivim zalaganjem Anđelka Badurine, na poseban i jedinstven način obogatio cjelokupnu hrvatsku znanost i kulturu.

Badurininu knjižicu Porat – samostan franjevaca trećoredaca 1480-1980 izdao je Provincijalat franjevaca trećoredaca u povodu petstoljetnog postojanja ovog samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša, kako stoji u Proslovu, posvećenog Svetoj Mariji Magdaleni, Pokornici, na Portu u Dubašnici, gdje su ovi glagoljaši ponikli gotovo svi iz ovoga kraja, kroz duga burna razdoblja s ovim pukom dijelili sretne i tužne trenutke. Ova publikacija, od autora samozatajno nazvana kratkim pregledom života, rada i rasta samostana i njegovih redovnika, formatom je i brojem stranica nevelika, no ipak tako dragocjena, posebice ako je promatramo u širemu kontekstu. Ona je, naime, značajan prilog za izučavanje povijesti Dubašnice, ali i otoka Krka te naposljetku cjelokupnog franjevaštva u Hrvatskoj zbog male riznice podataka, koje je tako revno u portanskome samostanskom arhivu iščitavao Anđelko Badurina, a koji vrlo živo ilustriraju život mostira i njegovih fratara. Upravo je onaj nepatvoren i nepogrešiv fra Anđelkov instinkt za „oslikavanjem” redovničke svakodnevice u Portu posredstvom pomno probranih podataka učinio ovu knjižicu neizostavnim štivom u mnogim portanskim seoskim domaćinstvima te zanimljivom svakome namjerniku koji je uzme čitati. Tako će npr. prosječan postariji Portan u nazivima samostanskih posjeda koji se spominju već potkraj 16. stoljeća – Polje, Pod kopu, Vrtal, Krlji, Fra Markovo, Velike Brajde, Hrastići, Dugača, Sveti Martini, Smokvina, Punta, Serafinovo, Kinjino – prepoznati mnoge na kojima su još relativno nedavno kao nadničari radili neki od njegovih pređa ili pak on sam.

Badurina nadalje, da bi cijela stvar bila još zanimljivija, navodi i prosječnu nadnicu u vrijeme prvoga spomena tih istih posjeda, a kako je navedeno u knjigama izdataka: za žene 5 do 6, a za muškarce 8 do 10 soldini. S druge će strane, navedimo još jedan primjer, biti zanimljivo pročitati nekom današnjem zidaru ili možda građevinaru da se, recimo, u jednoj obnovi crkve i samostana početkom 17. stoljeća utrošilo 900 kup i 8 mašteli japna. Takvi i slični podaci koje je jednom u žurbi možda načrčkao neki samostanski gvardijan stvaraju u ovome rukopisu čvrste niti kojima je fra Anđelko satkao gusto tkanje jedne male i jedinstvene, s jedne strane šarmantne, a istodobno tako mukotrpne, povijesti jednoga omalenog i ne baš tipičnog otočkog samostana.

233 Ova je publikacija, kao što smo prije kazali, sažeta. Na 32 stranice protegnuta su tri poglavlja s pripadajućim bilješkama. U prvome, daleko najopsežnijemu poglavlju autor obrađuje povijesni razvoj samostana i crkve svete Marije Magdalene, kako je i navedeno u naslovu poglavlja, od samih njihovih „prapočetaka” prije 1480. godine, preko uskočkih prepada i višekratnih pljački u drugoj polovini 16. stoljeća, zatim preko vrhunca razvoja samostana u 18. stoljeću, sve do polovine 20. stoljeća.

U sljedećemu manjem poglavlju, pod naslovom Samostanski arhiv, Badurina kratko navodi najznačajnije rukopise koje portanski samostan čuva: Datja i Prijatja – samostanske knjige primitaka i izdataka koje se neprekidno vode od 1602. godine, knjiga Livela, Žitna knjiga, Našastar – inventarna knjiga svih stvari u samostanu koja se vodi od 1623. godine. One zajedno čine, po riječima autora, pravu riznicu za izučavanje gospodarske povijesti čitavoga Hrvatskog primorja. Od ostalih važnijih rukopisa ovdje se još navode Libro fondale koji sadrži prijepise najstarijih dokumenata o samostanu i samostanskim imanjima te Libar od posinovljenja u kojemu su nam sačuvani podaci o svim redovnicima koji su ušli u samostan sv. Marije Magdalene od 1707. godine.

Samostanska muzejska zbirka posljednje je poglavlje ove knjige.20 U njemu je Badurina popisao i kratko opisao važnije artefakte i liturgijske predmete te ratarske alate i ribarski pribor koje su od zaborava sačuvali brojni redovnici i gvardijani portanskog samostana. Naime, poučeni burnom prošlošću i elementarnim uvjetima življenja na otoku, redovnici nisu u ovom samostanu ništa bacali, kako pun hvale navodi sâm autor senzibilitetom vrsnoga povjesničara umjetnosti, sve se tu brižno čuvalo, „za svaki slučaj” ili pak s ponosom da „nismo od jučer”. Tako su se u samostanskim nedostupnim i „tajnim” prostorima, piše dalje Badurina, skupila brojna svjedočanstva života u prošlosti u njihovom materijalnom obliku, u predmetima koji su u najnovije vrijeme izvučeni iz njihovih mirnih skrovišta ili zaborava i predstavljeni javnosti kao dokaz postojanja ovoga samostana u prošlosti i njegova trajanja u sadašnjosti. U samostanskoj zbirci tako možemo naći (spomenimo samo najvažnije izloške) ilirsku grobnu keramičku posudu iz 8. ili 9. stoljeća prije Krista koja je u fragmentima pronađena u Gradini jugozapadno od Porta, zatim drveni tabernakul koji je od 1557. do 1730. godine stajao na glavnome oltaru crkve, a čije slikane prikaze svetaca i skidanja Krista s križa Badurina pripisuje renesansnome slikaru Francescu da Santacroce (koji je zajedno s ocem Girolamom naslikao i poliptih na glavnome oltaru polovinom 16. stoljeća) te naposljetku drveni ležeći kip sv. Marije Magdalene, rad nepoznatog majstora 16. stoljeća.

U ovoj su publikaciji tiskana tri tlocrta portanskog samostana sv. Marije Magdalene, kao i njegova idealna rekonstrukcija na početku 16. stoljeća. Tlocrte i rekonstrukciju izradio je istaknuti hrvatski arhitekt, teoretičar i povjesničar arhitekture Tomislav Premerl. Taj dragocjen slikovni materijal vrlo zorno i vizualno jasno dočarava razvoj samostana od 16.

20 Usp. i Anđelko BADURINA, Novootvorena zbirka umjetnina u Portu na otoku Krku, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske XX (1971) 4: 30-33.

234 preko 18. pa sve do 20. stoljeća. Kao zaseban slikovni prilog izdan je i svežanj starih razglednica s motivima crkve, samostana i najznačajnijih njima pripadajućih umjetnina.

Sakralni prostor tijekom povijesti i danas knjiga je koju Anđelko Badurina stvara u suradnji s Bernardinom Škuncom i Florijanom Škuncom, a objavljena je u Zagrebu 1987. godine. Ova je publikacija zamišljena kao kratak povijesni pregled razvoja sakralnih prostora od prapovijesti do današnjih dana, ali i kao pomoć u rješavanju suvremenih pitanja, problema i dvojbi u organizaciji novonastajućih ili tek samo obnavljanih crkvenih, liturgijskih prostora. Naime, danas se često susrećemo s problemima, navodi se u Uvodu prvome dijelu knjige, kako stare povijesne crkvene prostore prilagoditi novim liturgijskim propisima, odnosno kakve nove liturgijske prostore graditi, kakvim suvremenim simbolima označiti vječne religijske sadržaje, kako posuvremeniti odnos čovjeka s Bogom u vidljivom obliku. Nije to od jučer. Već su se Kain i Abel „potukli” oko načina na koji treba davati hvalu Bogu – ratarski i lovački način žrtvovanja. (...) Takve su rasprave i dileme, užih ili širih razmjera, bile česte u povijesti čovječanstva i uvijek su rezultirale kompromisima između: nedostupnosti i pristupačnosti, tajnovitosti i javnosti, hijerarhičnosti i demokratičnosti, ekskluzivnosti i masovnosti, raskošnosti i jednostavnosti, posrednosti i neposrednosti, posrednog i osobnog susreta čovjeka s Bogom.

Badurina je autor prvoga dijela ovoga djela, povećega poglavlja pod naslovom Povijesni razvoj sakralnog prostora (od 13. do 81. stranice).21 Ono je podijeljeno u tri manje glave. U prvoj, Pretkršćanski sakralni prostori, autor kratko donosi osvrt na organizaciju poganskih, slavenskih i židovskih svetišta, dakle onih koja su neposredno prethodila prvim kršćanskim bogomoljama ili su postojala usporedno s njima. U drugome se odjeljku raščlanjuju, razmatraju i detaljnije opisuju tipični modeli kršćanskih sakralnih prostora u svijetu (uključujući i najznačajnije hrvatske primjere) kroz povijesna i stilska razdoblja: od ranokršćanskoga doba, preko ranoga srednjeg vijeka, romanike i gotike, renesanse i baroka, sve do 19. i 20. stoljeća. U sklopu ove povijesno-stilske podjele, u posebnome poglavlju, Badurina obrađuje i analizira organizaciju svetih prostora Istočne crkve od 6. do 16. stoljeća. U posljednjemu se od tri spomenuta odjeljka, naslovljenome Zaštita spomenika i novi liturgijski propisi, daje prijedlog smještaja crkvenog namještaja – oltara, tabernakula, katedre, sjedala za službenike oltara, propovjedaonice, ambona, krstionice, ispovjedaonice i pjevališta. Predlažu se također i optimalne dimenzije, materijal te oblik pri eventualnoj izradi novog namještaja, a sve u svjetlu odredaba Drugoga vatikanskog koncila, konkretnije Uredbe o svetom bogoslužju te Upute za ispravno provođenje Uredbe o svetom bogoslužju. Čitava je ova knjiga obogaćena obiljem tlocrta i nacrta, idejnih rekonstrukcija, crteža i fotografija da bi se po intenciji autora zornije i lakše dočaralo ono što je pisanom riječju zabilježeno.

Knjiga Uloga franjevačkih samostana u urbanizaciji dubrovačkog područja temelji se istoimenoj doktorskoj disertaciji obranjenoj na 1974. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u

21 Tekst polazište ima u seriji člana pod naslovom Razvoj sakralnog prostora koji su objavljivani u liturgijsko-pastoral- noj reviji Služba Božja (Makarska) od 1982. do 1984. i 1986. godine.

235 Zagrebu. Riječ je o kompleksnoj studiji u kojoj je prikazan utjecaj samostanskih redovničkih zajednica – franjevaca i njihovih samostana – na urbanizaciju dubrovačkog područja. Objavljena je u Zagrebu 1990. u sunakladništvu Instituta za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu - Odjela za povijest umjetnosti, unutar biblioteke Studije i monografije Instituta za povijest umjetnosti, i Kršćanske sadašnjosti u nizu Analecta Croatica Christiana. Sadrži tri velika poglavlja (1. Samostan kao urbana jedinica i svojevrsno mikrosredište urbanih i ruralnih sredina, 2. Franjevački samostan u odnosu na tradiciju samostanske gradnje uopće te njihova uloga u urbanizaciji Evrope i posebno jadranske obale, 3. Uloga franjevačkih samostana u urbanizaciji dubrovačkog područja) opremljena brojnim fotografijama i vrijednim arhitektonskim snimcima.

Poseban je pak prinos Anđelka Baduirne publiciranju glagoljske pisane baštine. Priredio je tako i objavio Boljunske glagoljske rukopise – Kvaderna od dot cerkav boljunskeh i Datja i prijatja samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša u Martinšćici na otoku Cresu.

Kako u djetinjstvu tako i među svojim fratrima-trećoredcima Anđelko Badurina bio je odgojen – u najširem smislu rečeno – na glagoljaštvu i njime okružen: Glagoljanje sam od djetinjstva, uz hrvatski, slušao u crkvi na Lunu, na otoku Pagu. U većem dijelu Primorja, pa tako na Lunu i u Novalji, do 1964. misa je čitana staroslavenski. Pjevalo se i iz šćaveta. To je stari jezik iz 18. stoljeća, blizak staroslavenskom, ali hrvatski. Popi su čitali staroslavenski. Potom, već u trećem razredu, u redu franjevaca trećoredaca-glagoljaša, nekolicina nas učila je glagoljicu. Učio nas je (…) otac Marko Japundžić. U novicijatu, a i poslije, molili smo iz staroslavenskoga brevijara tiskanoga glagoljicom 1791. Već kao student proučavao sam stare spise, naučio čitati glagoljsko koso pismo, brzopis, koji se inače teško čita. A sav naš arhiv, administrativne knjige i dokumenti pisani su glagoljicom. Dosta toga pisano je na Kvarneru. Proučavao sam i čitao naše stare dokumente, povijest. Susreo se s različitim načinima ispisivanja glagoljice. Uočio kako nevješti pisari pišu slovo po slovo, odijeljeno, a vješti spajaju slova.22

Kao prvi svezak podserije Glagoljski rukopisi, unutar Posebnih izdanja Historijskog arhiva Pazin, tiskana je Badurinina knjiga Boljunski glagoljski rukopisi: Kvaderna od dot cerkav boljunskeh.23 Kvaderna od dot crekav boljunskeh, koja se čuva u Arhivu HAZU (sign. II-c-77/b), zapravo su bratovštinski računi crkvenih imanja vođeni od 1595. do 1660. i kao takvi čine prvorazredni povijesni izvor za raznovrsna istraživanja.24 Uvodni tekst – Boljunski

22 Glagoljaštvo kao drugi jezik, Vijenac, god. IV., br. 84, 1996. – razgovor vodila Andriana Škunca. 23 Usp. Irena MILIČIĆ, Anđelko Badurina, Boljunski glagoljski rukopisi. Historijski arhiv Pazin. Posebna izdanja, sv. 11, Glagoljski rukopisi 1. Pazin 1992., str. 159., Slovo – časopis Staroslavenskog instituta 47-49/1997-1999 (1999): 306-307. 24 Ovim izdanjem započela je hvalevrijedna nakladnička djelatnost Državnog arhiva u Pazinu izdavanja glagoljskih rukopisa, koja je do danas rezultirala s gotovo desetak svezaka objavljene građe (Anđelko BADURINA: Boljunski glagoljski rukopisi /1992./; Dražen VLAHOV: Glagoljski rukopis iz Vranje u Istri 1609. – 1633. /1996./; Glagoljski rukopis iz Huma 1608. – 1639. /1999./; Glagoljski zapisi u knjizi krštenih, vjenčanih i umrlih iz Huma 1618. – 1672. /2003./; Glagoljski rukopis iz Roča. Iz Knjige crkve i bratovštine sv. Bartolomeja 1523. – 1611. /2006./; Knjiga oltara bratovštine sv. Mikule u Boljunu 1582. – 1672. /2008./; Knjiga računa općine Roč 1566. – 1628. /2009./; Zbirka glagoljskih isprava iz Istre /2010./; Matična knjiga iz Boljuna: glagoljski zapisi od 1576. do 1640. /2011./).

236 glagoljski rukopisi u Arhivu HAZU u Zagrebu – na hrvatskom preveden je i na talijanski, engleski, francuski i njemački jezik čime ste težilo ovu vrijednu građu približiti što širem krugu zainteresiranih korisnika. U dodatku knjige priloženi su Kronološki pregled starješina, Manje poznati riječi, Neke kratice u tekstu na talijanskom jeziku, Mjere koje se spominju, Reprodukcije i dr. Osim važnosti za lokalnu povijest (npr. 1558. Beše tada morija v Istre; 1574. Tresnu grad Lupoglav i beše čuda škodi; 1586. Beše škodan veter i metaše grmle mnogo i zidi i hiše i štali i stabri van iz zemle izrivaše), u njoj ima i zanimljivih podataka iz regionalne i europske povijesti (1560. Uzeše Turki trdni Seget. Onde beše ubien Mikula Zrinski Hrvacki ban, i onde umre pas car Suliman; 1596. Beše Klis vazet od Krstjan i vaspet zgublen i ubien biskup Senski pod Klis, i vzeše vaspet Krstjani). Kvaderna je ogledalo različitih povijesnih, društvenih, crkvenih i drugih događanja u Istri na koncu 16. i prve polovine 17. stoljeća. Od 1595. do 1612. upise u Kvadernu vodio je svećenik i kroničar Vicenc Frlanić (Vicenzo Forlanich), boljunski župnik i javni bilježnik, a zatim njegov nasljednik župnik Ivan Križmanić, odnosno od 1620. do 1657. župnik Bernardin Velijan.

U niz Posebna izdanja Povijesnog arhiva Rijeka 1995. objavljena je knjiga Datja i prijatja: primici i izdaci samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša u Martinšćici na otoku Cresu, i to knjiga I.25 koja sadrži građu od 1578. do 1618. godine.26 Radi se o iznimno vrijednom izvoru za gospodarsku povijest Istre, Kvarnera i Dalmacije. Glagoljskog građi – blagajničkom dnevniku primitaka (prijatja) i izdataka (datja) samostana franjevaca trećoredaca-glagoljaša sv. Jeronima u Martinšćici na otoku Cresu koji su vodili, ali i pisali gvardijan ili njegov vikar. Badurina tu posebno ističe sljedeće: Naši su samostani stoljećima vodili računske knjige, pisane glagoljicom. Zovu se Datja i prijatja, primici i izdaci. Po njima se može rekonstruirati kako su fratri živjeli, što su jeli, pili. Koliko su plaćali drva, težaka, ribu, vino, tamjan, sol, svijeće, popravak samostana. Postojalo je tri vrste nadnica: muška, ženska i dječja. Djeci su na primjer plaćali nadnicu za branje puževa, koje su potom slali u Veneciju. Zanimljivo je to da su sve plaćali, nije bilo iskorištavanja čovjeka po čovjeku, kao što su nam svojedobno govorili. Vidi se da su plaćali čak i djecu. (…) Drukčija je nadnica za oranje i kopanje. Skuplja ako težak ore svojim volovima, a jeftinija ako uzima samostanske. Najjeftinija je nadnica kad beru grožđe: pretpostavlja se da će ga se najesti. Također se vidi s kim su dolazili u dodir. Postoji i zapis kako je gvardijan uskocima posudio jedro, a oni su mu to platili. Uskocima se, naime, poderalo njihovo jedro, onda im je gvardijan lukavo ponudio svoje, jer bi mu ga ionako oteli, a potom su mu ga platili. Čitamo zatim kako već u 15. stoljeću dolaze cigani prodavati obruče za bačve. Iz tih se knjiga vidi kuda su prelazili trgovački putovi, što se prodavalo, što kupovalo. Na Portu na otoku Krku nalazi se rečenica koja tumači ekonomiku cijelog Kvarnera u 17. stoljeću: “Dah Pazanom ča nan vozihu vodu z Rike.” Bili su to vjerojatno Novaljci koji su išli s vinom u Rijeku. Kako ih je

25 Iako je nastavak rukopisa (knj. II-V) svojedobno bio predan za objavljivanje do toga iz nepoznatih razloga, naža- lost, nije došlo. 26 Usp. Stjepan AZUM, Anđelko Badurina, Datja i prijatja. Primici i izdaci samostana franjevaca trećoredaca glago- ljaša u Martinšćici na otoku Cresu, Knjiga I, 1578-1618, Povijesni arhiv u Rijeci, Rijeka 1995, 176 str., Fontes – izvori za hrvatsku povijest 2 (1996): 473-476.

237 uhvatilo nevrijeme, sklonili su se u Porat. Tada su im fratri rekli: “Vi iz Rijeke vraćate se prazni, u tim bačvama dovezite nam vodu”.27

Građa u ovoj knjizi transkribirana je s glagoljice na latinicu i opremljena elementarnim bilješkama. Na samom početku knjige nalazi se Kratak pregled povijesti crkve i samostana sv. Jerolima te Uvod.

Unatoč nespornoj vrijednosti publicirane građe – boljunske Kvaderne i martinšćinskih Datja i prijatja – ona među povjesničarima, nažalost, još nije doživjela sustavnu obradu i primjenu, primjerice, kvantitativnih metoda u istraživanju.

Knjiga Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj tiskana 1995. godine na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku, u izdanju Kršćanske sadašnjosti te Instituta za povijest umjetnosti, a u okviru serije Monumenta artis Croatiae, kapitalno je djelo u bogatome znanstvenom opusu Anđelka Badurine. Ona je rezultat studioznog i strpljivog, minucioznog i mukotrpnoga višedesetljetnog istraživanja dotične tematike. O motivima i poticajima koji su ga nagnali na izučavanje tako zahtjevne i (do njegova sustavnog istraživačkog rada) u Hrvatskoj uglavnom nepoznate, neistražene materije28 fra Anđelko je jednom prilikom izjavio: Iluminirani rukopisi jedno su od mojih životnih djela, a počeo sam ih proučavati još kao student na nagovor pokojnoga prof. Milana Preloga. Povod je bila velika izložba Minijature na tlu Jugoslavije, u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, 1964. Na toj je izložbi iz Hrvatske bilo zastupljeno vrlo malo minijatura, i to samo one, opće poznate, a znao sam da po samostanima ima još mnogo nepoznatih i neobrađenih. Prof. Prelog dao mi je u zadaću da to istražim i nadopunim. Nakon obavljena posla, došao sam ponovno do njega i upitao ga na koji se način mogu pridružiti struci, a da i dalje budem fratar? Bilo je to „mračnih” šezdesetih godina. Odgovorio mi je: „Znate što, najbolje da vi dođete k nama na Institut povijesti umjetnosti, jer mi nemamo ni vražjega koji se razumije u svete stvari.” I tako sam došao na Institut, a tada mi je on kao prvu zadaću povjerio da pregledam, analiziram i opišem sve iluminirane rukopise od 11. do 17. stoljeća.29

Ova publikacija sadrži sintetički pregled iluminacija u Hrvatskoj od predromaničkoga doba, točnije od skromnih inicijala Splitskoga evangelijara (Evangeliarium Spalatense)30 koji datira iz 8. stoljeća pa sve do doba baroka i zakašnjele iluminatorske djelatnosti u Hrvatskoj ilustrirane radovima splitskoga franjevca Bone Razmilovića koji je bio aktivan u drugoj polovini 17. stoljeća. Knjige ovdje opisane najvećim su dijelom liturgijske, ali ima i teoloških

27 Usp. bilj. 22. 28 Anđelko BADURINA, Povijest proučavanja iluminiranih rukopisa u Hrvatskoj, u: Zbornik I. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti (Zagreb, 15. – 17. XI. 2001.), ur. Milan Pelc, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 2004., 221-222. 29 Usp. bilj. 22. O Rapskom evanđelistaru v. Anđelko BADURINA, Fragmenti iluminiranog evanđelistara iz kraja XI stoljeća u Rabu, Peristil – zbornik radova za povijest umjetnosti 8-9/1965-1966 (1966): 5-12. 30 Usp. Evangeliarium Spalatense, (faksimil), Split: Nadbiskupija splitsko-makarska i Književni krug, 2004.; Evangeli- arium Spalatense, transcripserunt et digesserunt Mirjana Matijević Sokol et Tomislav Galović, Spalati: Archidioecesis metropolitana Spalatensis-Makarskensis et Cenaculum literarum Spalatense, MMXIII. (u pripremi).

238 te pravničkih spisa; zastupljeni su i statuti gradova te matrikule bratovština. Njihove najznačajnije iluminacije, najneobičniji oslikani inicijali i najljepše stranice fotografirani su i ovdje objavljeni u nizu od 88 reprodukcija u boji, velikoga formata. Badurina zatim u ovome svojemu djelu donosi svojevrsni katalog 265 iluminiranih rukopisa u Hrvatskoj u kojemu su, među ostalim, opisani i materijalni elementi knjige, veličina, uvez, odnos teksta i stranice. Pridodan je popis svih poznatih skriptora i iluminatora koje je autor pronašao u različitim izvorima, knjigama i arhivima, kao i tumač važnijih stručnih termina. Za istraživače je vrlo dragocjen popis od 326 bibliografskih jedinica naveden na kraju knjige. U njima, naime, stoji sve što je na temu hrvatskih iluminiranih rukopisa napisano do 1980. godine.

Anđelko Badurina bio je i ostao jedan od korifeja izučavanja iluminiranih rukopisa u Hrvatskoj. Kruna je, dakle, toga dijela njegova znanstvena opusa istoimena ova knjiga. Iluminirane rukopise nekoć se proučavalo ponajprije s jezičnog aspekta, uglavnom uz zanemarivanje vizualnog. Badurina jest jedan od prvih znanstvenika koji je uspješno uspostavio delikatan ekvilibrij sustavno izučavajući ono slikovno i slikovito u njima. U struku je uveo mjerenje veličine marginalnog prostora, prvi je razmatrao položaj teksta i organizaciju cjelokupne stranice, odnosno njezinu likovnost. Na temelju toga moglo se lakše usporedbenom analizom doći do željenoga podatka o podrijetlu pojedinoga rukopisa, o skriptoriju koji je rukopis proizveo. Fra Anđelko mnogo je puta u svome, po mnogo čemu pionirskome radu, morao krčiti do tada neprohodne i nepoznate predjele na putu prema novim spoznajama u istraživanju ove povijesnoumjetničke tematike. Razgrtao je hrpe prastarih pergamena i papira, s knjiga puhao drevnu prašinu, odjeljivao stoljećima sljubljivane margine susjednih stranica u konstantnoj nadi i potrazi za proplamsajem svjetlosti, iluminacijom.

Za mnoge je znanstvenike i laike ovo pojam i srž, vrli vrhunac znanstvenog djelovanja. No, svakodnevna je stvarnost istraživača često drugačija, puno običnija i mučnija. Evo kako je Badurina opisao jednu od svojih početnih istraživačkih „avantura” na ovome području: Istraživanje iluminiranih rukopisa u Hrvatskoj započeo sam, lokalpatriotski, od otoka Raba, koji je odmah nadomak mog rodnog Luna na otoku Pagu. Počeo sam dakle s Kamporom i gradom Rabom. I tamo sam našao jedan od naših najvažnijih iluminiranih rukopisa, Rapski evanđelistar. Bio je u fragmentima, razrezan u trake kojima je bio pojačan uvez jednoga novijeg rukopisa, crkvene knjige graduala iz 15. stoljeća. Slike su bile zalijepljene prema unutarnjoj strani, ali se vidjelo da je to bila neka starija knjiga. Opazili su to i ljudi prije mene, ali slike sam vidio samo ja. S velikom sam mukom to uspio donijeti u Zagreb, gdje su u restauratorskoj radionici Historijskog arhiva HAZU, zahvaljujući vrijednoj gđi. Veri Heršak, s mnogo ljubavi razvezali tu staru knjigu. Iz nje su povadili, odlijepili, razrezane dijelove misala, koji su sličili lazanjama, visine 25, širine 4-5 cm. Trebalo je to složiti u suvislu cjelinu, pronaći gdje što i kojem dijelu pripada? Kako se može povezati? Uspio sam skupiti sedam cijelih listova, ali još je ostalo nepovezanih tridesetak fragmenata, koji se ne mogu međusobno spojiti. Obaviti takav posao bez poznavanja latinskog i Svetog pisma gotovo napamet, bilo bi veoma teško. U tom su evanđelistaru najčudesnije boje. Prekrasan grimiz, Europa nema takav u ono doba. Iza toga sam naišao u zagrebačkoj Sveučilišnoj

239 knjižnici, među raritetima, na fragment neke stare knjige, pa sam ustanovio da je to sastavni dio Rapskog evanđelistara, jer je isti rukopis, ista veličina slova, isti karakter pisma, isti karakter boja, isti sadržaj, tako da su sada ta dva odvojena fragmenta, zagrebački i rapski, koji su dugo ostali neidentificirani, postali smislena cjelina.31 Godine 2006. u izdanju Instituta za povijest umjetnosti i Kršćanske sadašnjosti objavljeno je u obliku kompaktnog diska računalna baza podataka pod naslovom Hagiotopografija Hrvatske.32 Uz to priložena je i popratna knjižica u kojoj se donosi tekst Anđelka Badurine Hagiotopografija Hrvatske (str. 3-11) i pogovor Tonka Maroevića Posvećenje prostora (str. 12-13). Prema autorovu tumačenju hagiotopografija, čija etimologija dolazi od starogrčkog pridjeva ‘άγιος (hágios) što znači svet, potom riječi τóπος (tópos) u značenju mjesta i glagola γράφειν (gráfein) koji znači pisati, na hrvatski bi se mogla prevesti kao svetomjestopis, odnosno „to je popis svih svetih mjesta na nekom prostoru, mjesta posvećenih Bogu, (božanstvima) ili svecima. Obrađuje njihov utjecaj na prostor i život ljudi koji žive na tom prostoru“ s napomenom da su u ovoj Hagiotopografiji „uzeta samo kršćanska, još uže katolička sveta mjesta u Hrvatskoj“. U uvodnoj studiji istaknuti su neki ključni momenti u nastanku svetih mjesta kao onaj da zaštita – patronat „nekog božanstva ili heroja nad nekim mjestom datira već od prapovijesti i traje do danas, a osim temeljnoga religioznog sadrži u sebi i niz drugih sadržaja, aspekata i utjecaja na život u prostoru pa i na organizaciju tog prostora“. To su, odnosno to mogu biti: a) psihološki /zavjeti, bolest/; b) kulturni („patronat sveca povod je za znamenita umjetnička djela“); c) društveno-gospodarski (bratovštine, hodočašća, blagdani svetaca kao mjesta razmjene materijalnih dobara, a posebno se ističe kako „mnogi pojedinci ili zajednice ostavljaju i pismeni dokaz svoje moći, kao npr. knezovi Višeslav, Trpimir, Branimir, župan Godečaj te brojni kasniji imućnici i bratovštine“; d) politički – preko kulta svetaca često se „šire i strani utjecaji pa i vlast osvajača (Bizant, Venecija, Austrija itd.)“. No kako je to sve zapravo začeto, Anđelko Badurina rekao je sljedeće: Hagiotopografija je moj paralelni projekt koji je išao uz minijature koje sam radio. Počeo sam s Istrom, propješačio je ili autom prošao koliko se dalo. Proučio je na temelju literature, a onda pohađajući te crkvice i gledajući gdje se koja nalazi, gdje je koji svetac, koje mjesto zauzima u krajoliku. Polazište je bilo šematizam, koji ima svaka biskupija, od austrijskih vremena pa na dalje. U šematizmu su bile popisane sve crkvice, ali šturo, tek informirajući da je crkvica tog i tog sveca, i ništa drugo. Mene je naprotiv zanimalo kakav je njihov položaj, i koji su sveci u kojem dijelu Hrvatske zastupljeni? Tako se pokazalo da Istra ima neke svece koji prevladavaju, Dubrovnik druge, a sjeverna Hrvatska opet treće. Tamo gdje više nema crkve ostali su toponimi, ili kakvi arheološki ostaci. Nazvao sam to sveta mjesta jer imaju imena po svecima. Sada, tu su zanimljivi i kulturni utjecaji koji dolaze posredovanjem svetaca.33

31 Usp. bilj. 22. 32 Usp. Tomislav GALOVIĆ, Enciklopedija „svetomjestopisa“ Hrvatske, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozof- skog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 39 (2007): 328-333. 33 Usp. bilj. 22.

240 U Hagiotopografiji Hrvatske zastupljeno je ukupno više od 340 svetaca. Najzastupljenija je Blažena Djevica Marija sa svojih 38 različitih naslova (npr. Sveta Marija, Velika Gospa, Mala Gospa, Gospa Karmelska, Gospa od Zdravlja, Gospa Snježna, Gospa od Ružarija i dr.) i to na 1.390 lokaliteta. Po zastupljenosti potom slijede: sv. Ivan Krstitelj u 360 crkava, sv. Nikola u 328 crkava, sv. Petar u 220 crkava, a sv. Petar i sv. Pavao (u 80 crkava) ukupno u 308 crkava, sv. Mihovil u 296 crkava, sv. Juraj u 279 crkava, sv. Antun Padovanski u 242 crkve, sv. Roko u 232 crkve, sv. Križ u 232 crkve, sv. Martin u 210 crkava, Sveto Trojstvo u 195 crkava, sv. Vid u 142 crkve, itd. Na sadašnjem području Hrvatske ima ukupno 7.520 svetih mjesta klasificiranih na ona koja i danas postoje te na arheološke lokalitete ili toponime. Na onim područjima koja su u različitim povijesnim razdobljima pripadala Hrvatskoj, a to su Bosna i Hercegovina, Boka kotorska i istočni Srijem, nalazi se 642 sveta mjesta, tj. ako zbrojimo s onima u Hrvatskoj sveukupan broj svetih mjesta doseže broj od 8.161.

U spomenutom uvodnom tekstu prikazan je osnovni pravac nastanka i razvoja svetih mjesta koja se gotovo po nekom nepisanom pravilu uvijek podižu na uzvisinama i istaknutim mjestima. Prvom razdoblju pripadalo bi razdoblje od 4. do 6. stoljeća kada se najstarija kršćanska svetišta grade u čast Blaženoj Djevici Mariji i drugim mučenicima. Drugo razdoblje, koje bi trajalo od 6. do 9. stoljeća, obilježava rušenje svetišta iz prvoga razdoblja, što je uvjetovano velikim seobama naroda, propašću Zapadnog Rimskoga Carstva, dolaskom barbarskih naroda i dr. Misionarskim djelovanjem i uopće pokrštavanjem Hrvata među hrvatski narod dolaze pojedini svetački kultovi te se grade nova kršćanska svetišta.

U svojoj podjeli Badurina treće razdoblje gradnje svetih mjesta definira nakon pokrštenja Hrvata. Ono traje od 9. do 12. stoljeća (Blažena Djevica Marija, Sveto Trojstvo, sv. Martin, apostoli, veliki mučenici). U tome razdoblju s područja Bizantskog Carstva stižu sveci: Andrija i Nikola. Iz Ravenne (koja je doduše jedno vrijeme – 6 – 8. st. – bila pod Bizantom) i Akvileje dolaze kultovi: sv. Apolinara, sv. Fuske, sv. Stošije, sv. Krševana i sv. Asela. S franačkog područja u naše krajeve, posebice tijekom 9. i 10. stoljeća, stiže kult sv. Martina. Odnosno, može se primijetiti da su susjedna i(li) nama granična područja iskazivala tijekom vremena svoj utjecaj preko svetaca – što vjerom, što politikom.

U četvrtom razdoblju gradnje, od 13. do 16. stoljeća, primat zauzimaju sv. Nikola, sv. Kuzma i sv. Damjan, sv. Lucija, sv. Agata, sv. Roko, sv. Blaž, sv. Vid, sv. Antun opat i sv. Antun Padovanski. Peto razdoblje omeđeno je 17. i 18. stoljećem, koje se jednim dijelom nastavlja i u 19. stoljeću (Gospa od Zdravlja, sv. Nikola, sv. Barbara, sv. Ilija, Gospa Snježna, Gospa Karmelska, sv. Ivan, sv. Pavao, sv. Lovro). U 20. stoljeću – šesto razdoblje – crkve će biti posvećene onim svetcima koji „više djeluju na osjećaje“ (Srce Isusovo i Marijino) i nositeljima „teoloških i ideoloških poruka“ (Bezgrešna i njezina slijednica Gospa Lurdska) – „a u najnovije doba Kristovim otajstvima i brojnim Marijinim atributima te nacionalnim svecima, od kraja 19. stoljeća najprije Ćirilu i Metodu, a zatim Nikoli Taveliću, Leopoldu Mandiću, Alojziju Stepincu“.

241 Matični podatci Hagiotopografije Hrvatske sastoje se od: bibliografije, 25 biskupija, 18 područja, 8.165 svetih mjesta, 350 svetaca, osam tipova apsida te 501 župe. Podatci iz ove baze mogu se pretraživati po nekoliko kriterija, tj. prema svetcu; pridjevu svetca; području smještaja svetog mjesta; biskupiji svetog mjesta; župi svetog mjesta; stilu građenja; broju brodova; broju apsida; tipovima apsida; blagdanu sveca; vremenu građenja svetog mjesta; zaštiti sveca; lokalitetu svetog mjesta; atributu sveca. Ono što je također važno jest da je samu bazu moguće mijenjati i nadopunjavati novim i vlastitim podacima i, dakako, sve to imati u pisanom obliku.

U izradu Hagiotopografije Hrvatske uloženo je više od trideset godina terenskog rada i isto toliko godina istraživanja arhivskih vrela te proučavanja literature.

~~~

Na kraju ovoga priloga poslužimo se riječima akademika Radoslava Katičića napisane kao predgovor zborniku radova posvećenom Branku Fučiću (1920. – 1999.) – Az grišni diak Branko pridivkom Fučić – objavljenom 2011. godine. Tu je, među ostalim, zapisao za fra Anđelka Badurinu da je to: povjesničar umjetnosti, velik i zaslužan istraživač naše srednjovjekovne baštine.34 Ovome nemamo ni što dodati, niti što oduzeti.

34 Radoslav ATIČIĆ, Meštru Branku na spomen (umjesto predgovora) / In Memory of Master Branko (instead of a preface), u: „Az grišni diak Branko pridivkom Fučić” – Radovi međunarodnoga znanstvenog skupa o životu i djelu akademika Branka Fučića (1920. – 1999.) / “I, the Errant Pupil Branko, Surnamed Fučić” – Conference Papers from the International Scholarly Seminar on the Life and Work of Academician Branko Fučić (1920-1999), priredio / Edi- ted by Tomislav Galović, Malinska – Rijeka – Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Institut za povijest umjetnosti, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Staroslavenski institut, Sveučilišna knjižnica Rijeka, Općina Malinska-Dubašnica, 2011., 16, 22.

242 BIBLIOGRAFIJA FRA ANĐELKA BADURINE1

Knjige, elaborati, vodiči i zasebna izdanja, rasprave, građa, članci u zbornicima, časopisima i enciklopedijama, ocjene, prikazi, nekrolozi i drugo (kronološkim redoslijedom)

1965. Pismeni radovi o. Ignacija Radić, Vjesnik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša III (1965) 4: 95-101. (bibliografija) O. Ignacije Radić priča..., Vjesnik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša III (1965) 4 /dodatak/: 1-4.

1966. Fragmenti iluminiranog evanđelistara iz kraja XI stoljeća u Rabu, Peristil – zbornik radova za povijest umjetnosti 8-9/1965-1966 (1966): 5-12.

1970. Zaštita spomenika i novi liturgijski propisi, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske XIX (1970) 4: 21-23. „Kokoši”, Svesci 17/18 (1970).

1971. Novootvorena zbirka umjetnina u Portu na otoku Krku, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske XX (1971) 4: 30-33. Razmatranja jednoga fratra svrhu življenja fratarskoga, Svesci 19-20/1970-1971 (1971): 98-100. (Lokrum, ljeto 1969.)

1972. Iluminacija srednjevjekovnih pravničkih rukopisa u Dalmaciji – Dubrovnik, magistarski rad, mentor prof. dr. Milan Prelog, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1972., 128 str. (u prilogu fotodokumentacija i kopije inicijala) Iluminirani rukopisi samostana Male Braće u Dubrovniku, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 1-2 (1972): 94-115.

1 Uvodna napomena: u ovu bibliograiju nisu uključeni svi sažetci izlaganja na znanstvenim skupovima tiskani u knjigama/zbornicima sažetaka, brojne recenzije knjiga, članaka za znanstvene časopise, recenzije za ministarstva, ar- hive i muzeje, intervjui i drugi prigodni napisi te radovi u postupku objavljivanja ili pak davno predani za tisak. Tako- đer nisu zasebno evidentirana uredništva. Bibliograiju je, uz pomoć fra Anđelka Badurine, priredio i uredio Tomislav Galović.

243 Rapski prijenosni oltarić iz XII stoljeća, Peristil – zbornik radova za povijest umjetnosti 14-15/1971- 1972 (1972): 61-64. Ranokršćanski moćnik iz Novalje, Telegram – hrvatski list za pitanja kulture /Zagreb/ n. s. II /XII/ (18. II. 1972) 20 /537/: 12-13.

1973. Okrugli stol „Istarskog mozaika“: Zaštita supetarskog samostana, Istarski mozaik – časopis za kulturu, književnost i društvena pitanja Istre XI (1973) 5: 36-44 /36, 38, 40, 42/ (A. Badurina, tajnik Instituta za povijest umjetnosti, sudionik okruglog stola i referent)

1974. Uloga franjevačkih samostana u urbanizaciji dubrovačkog područja, doktorska disertacija, mentor prof. dr. Milan Prelog, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1974. (u prilogu: 1. materijal korišten pri izradi doktorata, 2. mapa karata i planova, 3. fotodokumentacija I, 4. fotodokumentacija II) Iluminirani rukopisi u gradu Korčuli, predgovor Igor Fisković, Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo (Izdanja Hrvatskog bibliotekarskog društva, knj. VII), 1974. Rađanje i život knjige prije Gutenbergove galaksije, Teka: tekstovi/kritika /Zagreb/ 7 (zima 1974): 130-137.

1975. Potrebna je suradnja arhitekata, izvođača i građevne industrije, Istra – kultura, književnost, društvena pitanja XIII (1975) 7 /= Znanstveni skup o zavičajnoj arhitekturi, Krnica 1975./: 39. Ivo Dulčić: Vitrail/Vitraj/Svete Obitelji, Samostan i crkva sv. Josipa u Splitu, Split 1975. (deplijan) – izvadak iz inauguralnog govora dra Andjelka Badurine Svjetlost koja oslobađa. In memoriam Ivi Dulčiću, VIR – Vrijeme i Riječ. Kanin prilog II (1975) 1-3: 38.

1976. Ranokršćanski relikvijar iz Novalje, u: Materijali XII. – IX. kongres arheologa Jugoslavije: »Arheološki problemi na jugoslavenskoj obali Jadrana«, (Zadar 1972.), ur. Šime Batović, Zadar: Hrvatsko arheološko društvo i Savez arheoloških društava Jugoslavije, 1976., 283-295 + tab. I-XVIII. Sveti Franjo u likovnoj umjetnosti, u: Franjo među Hrvatima. Zbornik radova franjevačkih zajednica u prigodi 750. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga (1226. – 1976.), ur. Hrvatin Gabrijel Jurišić, Zagreb: Središnji odbor za proslavu 750. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga, 1976., 79-86. Uloga samostana u urbanizaciji jadranske obale/Il ruolo dei monasteri nell’urbanizzazione della costa adriatica, u: I. Kongres Saveza društava povjesničara umjetnosti SFRJ. Zbornik radova, red. Vinko Zlamalik, Ohrid: Savez društava povjesničara umjetnosti SFR Jugoslavije, 1976., 131- 134. Zlatko Šulentić: Sveti Franjo – od ideje do realizacije, katalog izložbe, Zagreb: Samostan sv. Franje Ksaverskog, 1976., 1-10.

244 Parčić, fra Antun, STR, (Vrbnik, 26. V. 1832. – Rim, 25. XII. 1902.), lingvist, u: Franjo među Hrvatima. Zbornik radova franjevačkih zajednica u prigodi 750. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga (1226. – 1976.), ur. Hrvatin Gabrijel Jurišić, Zagreb: Središnji odbor za proslavu 750. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga, 1976., 257. (biografski prikaz) Radić, fra Ignacij, STR, (Sv. Vid o. Krk, 28. VIII. 1876. – Porat, 30. VII. 1965.) pisac, u: Franjo među Hrvatima. Zbornik radova franjevačkih zajednica u prigodi 750. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga (1226. – 1976.), ur. Hrvatin Gabrijel Jurišić, Zagreb: Središnji odbor za proslavu 750. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga, 1976., 264. (biografski prikaz)

1977. Ikonografija sv. Bonaventure u umjetnosti u franjevačkim samostanima kod nas, u: Objava i teologija. Zbornik radova kongresa u čast sv. Bonaventure, Zagreb, 9. – 11. IX. 1974., prir. Hadrijan Borak, Zagreb: Kršćanska sadašnjost (Teološki radovi – Biblioteka Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije, sv. 7-8), 1977., 70-76. Franjevački samostani i prostorna organizacija istočne jadranske obale, Kačić IX /zbornik simpozija „Doprinos franjevačkih zajednica u izgradnji naše Crkve i kulture“ održan u prigodi proslave 750. obljetnice smrti sv. Franje Asiškog 1226. – 1976./ (1977): 175-180. Prijedlog za rješenje nekih ikonografskih problema, Zbornik za umetnostno zgodovino /Ljubljana/ n. s. XIII (1977): 153-163 + LXI-LXIV tab. (sadrži: „Ludost“ u Bermu; Kralj David i sveti Jeronim u Hrastovlju; Sveta Marina na Bohinjskom jezeru; Sveti Matej apostol sa dva mača; Apostolski niz u crkvi svetog Petra na Vrhu nad Želimljami)

1978. Umjetnički inventar crkve i samostana sv. Franje Ksaverskog, u: Crkva i samostan svetog Franje Ksaverskog u Zagrebu, ur. Stjepan Draganić, Zagreb: „Kajkavsko spravišče“ – Društvo za širenje i unapređivanje znanosti i umjetnosti (Kulturni i prirodni spomenici Hrvatske, knj. 19), 1978., 20-29. Mjesto umjetnosti u Crkvi danas, Spectrum – pokušaji i prinosi studenata teologije /Zagreb/ XII (1978) 1: 26-31.

1979. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina, Uvod u ikonologiju Radovan Ivančević, Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, 1979., 621 str. – zastupljeni autori: Anđelko Badurina, Branko Fučić, Marijan Grgić, Radovan Ivančević, Emilijan Cevc, Mitar Dragutinac, Dragutin Nežić, Doris Baričević; Milan Prelog, Popratna riječ (str. 9); Radovan Ivančević, Uvod u ikonologiju (str. 13-82); Anđelko Badurina, Najvažniji izvori za kršćansku ikonologiju (str. 83-96). Uredio i napisao jednu četvrtinu teksta u suradnji s drugim autorima (Leksikon do sada tiskan u pet izdanja) Hagiotopografija Istre/Agiotopografia dell’Istria, Materijali – prilozi za povijest i kulturu Istre 2 (1979) /= Znanstveni skup “Kulturno-povijesni razvoj graditeljskog nasljeđa Istre”, Pula, 8-10.

245 studenoga 1979./, Program i sažeci predavanja, ur. Boris Baćić, Vesna Jurkić, Majda Petelin, Pula: Povijesno društvo Istre, 1979., 18-19/39-40. In memoriam – Dr Dragutin Kniewald, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 4-5/1978- 1979 (1979): 380-381. (u prilogu Kniewaldov opis prijenosa Bašćanske ploče iz knjige zapisnika „Hrvatske bogoslovne akademije“)

1980. Porat – samostan franjevaca trećoredaca 1480 – 1980, Zagreb: Provincijalat franjevaca trećoredaca, 1980. (povijesni razvoj crkve i samostana te komplet starih razglednica) Rimski misal slavĕnskim jezikom: čin misi s izbranimi misami. Staroslavenski kanoni i izbor misa, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1980. (izradio ikonografski program za ilustraciju novog hrvatskog misala) Iluminacije istarskih glagoljskih rukopisa, Istra – časopis za kulturu, književnost, društvena pitanja XVIII (1980) 3-4: 33-44. Iluminacije istarskih glagoljskih rukopisa, u: IV. Ročki glagoljaški bijenale, ur. Mario Kalčić, Pula: Istarska naklada, 1980., 23-34. Motivi izbora sv. Vlaha za patrona grada Dubrovnika, u: Fiskovićev zbornik I. Zbornik radova posvećenih sedamdesetogodišnjici života Cvita Fiskovića (= Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21), ur. Davor Domančić, Split: Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture i Književni krug, 1980., 142-148. Iluminacije krčkih glagoljskih rukopisa (scinobrani libri z otoka Karčkoga), Croatica Christiana periodica IV (1980) 6: 141-146 + 2 ilustr. (radovi znanstvenog simpozija Glagoljaštvo otoka Krka, Vrbnik, 10. – 12. listopada 1980.) Glagoljska iluminatorska djelatnost Senja, Senjski zbornik – prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu VIII (1980): 376-388. Iluminirani rukopisi u samostanu svetog Frane u Zadru, u: Samostan sv. Frane u Zadru, ur. Justin V. Velnić, Zadar: Samostan sv. Frane, 1980., 129-137. Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, ur. Igor Karaman, Zagreb: Školska knjiga, 1980., s. v.: Crkvene riznice; Crkveni namještaj, oprema i odjeća; Crkveno graditeljstvo; Crkveno školstvo; Iluminacije; Moćnici; Redovničko graditeljstvo; Seoske crkve; Zavjetne crkve. Enciklopedija Jugoslavije, sv. 1 (A – Biz), ur. Miroslav Krleža, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1980., s. v. Biblija. Latinske biblije u Hrvatskoj (629-630). Pula: prostorno oblikovanje grada od prethistorije do srednjeg vijeka, elaborat, izradili suradnici Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 1980. (autor poglavlja: „Rimski natpisi koji govore o urbanom ustrojstvu grada“ /str. 67-114/)

1981. Iluminacije srednjovjekovnih pravničkih rukopisa u Dubrovniku, Dubrovački horizonti (časopis Društva Dubrovčana i prijatelja dubrovačke starine u Zagrebu) [XIII] (1981) 21: 9-31.

246 Odraz političkih prilika u Velom Lošinju krajem 19. stoljeća u dnevniku Danijela Zeca, u: Zbornik radova o prirodoslovcu Ambrozu Haračiću, ur. Žarko Dadić, Zagreb: Hrvatsko prirodoslovno društvo i Skupština općine Cres–Lošinj, 1981., 181-187. (radovi simpozija održanog u Malom Lošinju) Područje muzičke škole u Dubrovniku: arheološko-povijesna analiza, elaborat, voditelji istraživanja Mate Suić i Milan Prelog, suradnici Anđelko Badurina, Nenad Cambi, Aleksandar Durman, Nada Grujić, Ivan Tenšek, Ivica Žile, Zagreb: Centar za povijesne znanosti – Odjel za povijest umjetnosti, 1981. (u suradnji s ekipom izvršio arhivska istraživanja) Franjevački samostan u Slanom: povijesni razvoj i analiza prostora, elaborat, tekst Anđelko Badurina, koloriranje nacrta i fotografije Anđelko Badurina, Zagreb: Centar za povijesne znanosti – Odjel za povijest umjetnosti, 1981. Franjevački samostan u Rijeci Dubrovačkoj: povijesni razvoj i opis stanja, elaborat, voditelj istraživanja Milan Prelog, tekst Anđelko Badurina, fotografije Anđelko Badurina, Zagreb: Centar za povijesne znanosti - Odjel za povijest umjetnosti, 1981. Sveta Marija od Kaštela u Dubrovniku, elaborat, voditelj istraživanja i autor teksta Anđelko Badurina, fotografije Anđelko Badurina, Zagreb: Centar za povijesne znanosti - Institut za povijest umjetnosti, 1981. Naši posli, Vjesnik Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša XVIII (1981) 3: 21.

1982. Le rencontre artistique-culturelle entre Venise, Byzance et le monde slave, spécifiquement dans les miniatures, u: The Common Christian Roots of the European Nations. An International Colloquium in the Vatican (Pontifical Lateran University – Catholic University of Dublin), Florence: Le Monnier, 1982., 607-611. Problem literarnih i likovnih predložaka za ikonografiju Arnirove grobnice, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 3-6/1979-1982 /= Juraj Matejev Dalmatinac – referati sa znanstvenog simpozija održanog 21. – 24. IX. 1975. godine u Šibeniku/ (1982): 209-216. Der Einfluss von Byzanz auf die Kunst der Franziskaner in Kroatien, u: 800 Jahre Franz von Assisi. Franziskanische Kunst und Kultur des Mittelalters (Niederösterreichische Landesausstellung Krems- Stein, Minoritenkirche 15. Mai – 17. Oktober 1982), Wien: Niederösterreichische Landesregierung (Katalog des Niederösterreichischen Landesmuseums, Neue Folge Nr. 122), 1982., 399-403. Franjevački samostan u Pridvorju, Konavoski zbornik (Konavle Miscellany) /Dubrovnik/ 1 (1982): 174-179. Bizantska utvrda na otočiću Palacol, u: Arheološka istraživanja na otocima Cresu i Lošinju (znanstveni skup, Mali Lošinj, 11. – 13. X. 1979.), ur. Željko Rapanić, Zagreb: Hrvatsko arheološko društvo (Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, sv. 7), 1982., 171-177. Osorski evanđelistar, u: Arheološka istraživanja na otocima Cresu i Lošinju (znanstveni skup, Mali Lošinj, 11. – 13. X. 1979.), ur. Željko Rapanić, Zagreb: Hrvatsko arheološko društvo (Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, sv. 7), 1982., 201-205 + II. tabl.

247 Ikonografija sv. Franje u Hrvata, Kačić XIV /zbornik radova znanstvenog skupa povodom 800. obljetnice rođenja sv. Franje, Zagreb 14. – 16. X. 1981./ (1982): 363-393. Izložba o. Aleksandra Barbalića DI, Obnovljeni život – dvomjesečnik za religioznu kulturu /Zagreb/ XXXVII (1982) 1-2: 150-151. Razvoj sakralnog prostora [I]: [I.] Pretkršćanski sakralni prostori (Poganski sakralni prostori; Slavenska svetišta; Židovski sakralni prostori), Služba Božja – liturgijsko-pastoralna revija / Makarska/ XXII (1982) 1: 20-30. Razvoj sakralnog prostora (II): [II.] Kršćanski sakralni prostori (1. Ranokršćansko razdoblje), Služba Božja – liturgijsko-pastoralna revija /Makarska/ XXII (1982) 2: 118-128. Razvoj sakralnog prostora (III): [II.] Kršćanski sakralni prostori (2. Sakralni prostor Istočne crkve), Služba Božja – liturgijsko-pastoralna revija /Makarska/ XXII (1982) 3-4: 270-279. Ante Šonje, Crkvena arhitektura zapadne Istre: područje porečke biskupije od IV. do XVI. stoljeća, slikovne priloge za tisak uredili Anđelko Badurina, Antun Hek, Roman Turčinović, Zagreb – Pazin: Kršćanska sadašnjost (Analecta Croatica Christiana – biblioteka Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije Kršćanska sadašnjost, sv. XIII), IKD “Juraj Dobrila”, 1982. Leopold Kretzenbacher, Schutz- und Bittgebärden der Gottesmutter, Bayerische Akademie der Wissenschaften, Philosophisch historische Klasse, Sitzungsberichte, Jahrgang 1981, Heft 3, München 1981, 112 str. + 14 tabli, Narodna umjetnost XIX (1982) 1: 246-247.

1983. Minijatura u Hrvatskoj [latinski rukopisi], u: Anđelko Badurina – France Stelè – Vladimir Mošin – Zagorka Janc – Milica Mihailović, Umjetnost na tlu Jugoslavije. Minijatura, Beograd – Zagreb – Mostar: Jugoslavija – Spektar – Prva književna komuna, 1983., 22-32, 59-61 + ilustr. Minijatura u glagoljskim rukopisima, u: Anđelko Badurina – France Stele – Vladimir Mošin – Zagorka Janc – Milica Mihailović, Umjetnost na tlu Jugoslavije. Minijatura, Beograd – Zagreb – Mostar: Jugoslavija – Spektar – Prva književna komuna, 1983., 36-38, 62 + ilustr. Evanđelistar iz 11. stoljeća u šibenskoj katedrali, Croatica Christiana periodica VII (1983) 11: 97- 111. Razvoj sakralnog prostora (IV): [II.] Kršćanski sakralni prostori (3. Zapadna crkva – rani srednji vijek /Predromanika/), Služba Božja – liturgijsko-pastoralna revija /Makarska/ XXIII (1983) 1: 21-32. Razvoj sakralnog prostora (V): [II.] Kršćanski sakralni prostori (4. Zapadna crkva – Romanika i Gotika), Služba Božja – liturgijsko-pastoralna revija /Makarska/ XXIII (1983) 3: 103-117. Sigurata, Dubrovnik: Samostan školskih sestara franjevki – Sigurata, 1983. (8 str., umnoženo ciklostilom) Hrvatski biografski leksikon, sv. I. (A – Bi), ur. Nikica Kolumbić, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1983., s. v.: Almanus, Johannes (Hans Alemanus); Andrija iz Ferma; Andrija iz Splita; Badurina, Odorik (Radoslav).

248 1984. “Datja” i “Prijatja” trećoredskih samostana kao izvori za gospodarsku povijest Cresa i Lošinja, Otočki ljetopis Cres–Lošinj 5 /= Izvori za povijest otoka Cresa i Lošinja/ (1984): 163-171. Iluminirani rukopisi katedrale u Osoru, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 8 (1984): 115-134. Iluminacija knjiga u Hrvatskoj u 15. i 16. stoljeću, Slovo – časopis Staroslavenskog zavoda u Zagrebu 34 (1984[1985]): 219-223. Samostanska arhitektura podbiokovskog područja Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, Kačić XVI (1984): 233-254. Umjetnički inventar franjevačkog samostana u Cavtatu, u: Justin V. Velnić – Anđelko Badurina, Samostan Snježne Gospe u Cavtatu (1484. – 1984.), Cavtat [Rijeka]: Samostan Snježne Gospe Cavtat, 1984., 59-67 + 69-92. Likovna enciklopedija Jugoslavije, sv. 1 (A – J), ur. Žarko Domljan, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1984., s. v.: Amajlija; Antonius de Lendinaria; Antependij; Antifonarij; Apokalipsa; Apokrifi; Apostolske ikone; Arabeska; Barbat na Pagu; Barbat na Rabu; Bartol iz Krbave; Butko, iluminator; Buturac, Josip; Benediktinci; Biblija; Bogorodica; Bosančica; Brevijar; Cisterciti; Crkva; Crkveni namještaj; Croatia sacra; Dalmatika; Dominikanci; Donat de Liano; Evanđelistar; Franjevci; Glavotok; Glagoljica; Grimalda; Ikonografija; Ikonologija; Ikonostas; Isusovci; Ivanovci; Juraj, glag. iluminator. Razvoj sakralnog prostora (VII): II. Kršćanski sakralni prostori Zapadne crkve (6. Devetnaesto i dvadeseto stoljeće), Služba Božja – liturgijsko-pastoralna revija /Makarska/ XXIV (1984) 1: 25-38. Razvoj sakralnog prostora (VIII): III. Visoke nekršćanske civilizacije (1. Religije Dalekog Istoka; ), Služba Božja – liturgijsko-pastoralna revija /Makarska/ XXIV (1984) 2: 111-119. Razvoj sakralnog prostora (IX): III. Visoke nekršćanske civilizacije (2. Religije pretkolumbovske Amerike), Služba Božja – liturgijsko-pastoralna revija /Makarska/ XXIV (1984) 3: 199-204. Razvoj sakralnog prostora (X): III. Visoke nekršćanske civilizacije (3. Islamski sakralni prostori), Služba Božja – liturgijsko-pastoralna revija /Makarska/ XXIV (1984) 4: 293-298. Povijesni razvoj područja Muzičke škole, u: U čast 40. obljetnice oslobođenja: svečanosti povodom otvaranja obnovljene zgrade Muzičke škole „Luka Sorkočević“ u Dubrovniku, 18., 19. i 20. listopada 1984., Dubrovnik: Zavod za obnovu Dubrovnika i Centar za umjetnički odgoj i obrazovanje „Luka Sorkočević“ Dubrovnik, 1984., [2-3] (brošura) Franjevački samostan u Slanom: povijesni razvoj i analiza prostora, konzervatorske smjernice, elaborat, tekst Anđelko Badurina, Zagreb: Centar za povijesne znanosti – Odjel za povijest umjetnosti, 1984. Dubrovnik – Pustijerna: knjiga I – blokovi 1 i 2 (analiza razvoja, arhitektonske osobine objekata i prijedlog konzervatorskih smjernica), elaborat, tekst Biserka Tadić, Katarina Horvat, Nada Grujić, stručni konzultant Vladimir Marković, suradnik pri izradi konzervatorskih smjernica Ivan Tenšek, fotografije Krešimir Tadić, Anđelko Badurina, Katarina Horvat, Zagreb: Centar za povijesne znanosti - Odjel za povijest umjetnosti, 1984.

249 Dubrovnik – Pustijerna: knjiga III – blok 5 (analiza razvoja, arhitektonske osobine objekata i prijedlog konzervatorskih smjernica), elaborat, tekst Nada Grujić, Katarina Horvat, stručni konzultant Vladimir Marković, suradnik pri izradi konzervatorskih smjernica Ivan Tenšek, fotografije Krešimir Tadić, Anđelko Badurina, Zagreb: Centar za povijesne znanosti - Odjel za povijest umjetnosti, 1984. Tragom glagoljskih natpisa: izložba, tekst Josip Bratulić, fotografije Anđelko Badurina et al., crteži Branko Fučić, Zagreb: Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1984.

1985. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina, II. izdanje (pretisak), Zagreb: Sveučilišna naklada Liber i Kršćanska sadašnjost, 1985., 621 str. Iluminirani rukopisi samostana Male braće u Dubrovniku, u: Samostan Male braće u Dubrovniku, ur. Justin V. Velnić, Zagreb – Dubrovnik: Kršćanska sadašnjost (Analecta Croatica Christiana – biblioteka Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije Kršćanska sadašnjost, sv. XXI) i Samostan Male braće, 1985., 517-562. Sveto i lijepo, Bogoslovska smotra LV (1985[1986]) 3-4 /radovi XXV. teološko-pastoralnog tjedna u Zagrebu/: 441-446. Neki aspekti renesansne ikonografije, Odjek /Sarajevo/ XXXVIII (1. – 15. VI. 1985) 11: 7. (fragment) Ikonografija svetog Ćirila i Metoda, Đakovo ’85. Bilten proslave 1100. obljetnice smrti svetog Metoda, br. 2, Đakovo 1985. (sažetak za Znanstveni simpozij “1100 godina smrti sv. Metodija”, Đakovo 4. – 5. VII. 1985.) Sveta Marija od Kaštela u Dubrovniku: dodatak – Mrtvo Zvono. Arhitektonsko-povijesna analiza: prijedlog smjernica za zaštitu, elaborat, voditelj istraživanja i autor teksta Anđelko Badurina, suradnici Miljenka Fischer i Katarina Horvat, fotografije Anđelko Badurina, Zagreb: Centar za povijesne znanosti - Institut za povijest umjetnosti, 1985. Porat – rekonstrukcija i sanacija krovišta, Zagreb 1985. – elaborat za Regionalni zavod za zaštitu spomenika Rijeka Samostan benediktinki u Hvaru – Zbirka umjetnina, Hvar: Samostan benediktinki, 1985. (deplijan)

1986. Sigurata – crkva i samostan Preobraženja Kristova u Dubrovniku, Dubrovnik: Samostan školskih sestara franjevki – Sigurata, 1986. (povijest crkve i samostana te katalog zbirke; drugo dopunjeno izdanje) Franjevački samostan u Rijeci dubrovačkoj – konzervatorska problematika pri saniranju posljedica potresa, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 10-11/1984-1985 (1986): 39-48. Franjevački samostan u Stonu: povijesni razvoj, analiza prostora, konzervatorske smjernice, elaborat, tekst Anđelko Badurina, fotografije Anđelko Badurina, Zagreb: Centar za povijesne znanosti - Odjel za povijest umjetnosti, 1986.

250 Razvoj oltara kroz povijest, Služba Božja – liturgijsko-pastoralna revija /Makarska/ XXVI (1986) 2: 134-141. Crkva – veličanstveni hram ili jednostavni šator, Služba Božja – liturgijsko-pastoralna revija / Makarska/ XXVI (1986) 3: 236-240. Ambon (i propovjedaonica), Služba Božja – liturgijsko-pastoralna revija /Makarska/ XXVI (1986) 4: 327-333. In memoriam: Josip fra Leonard Tandarić (1935 – 1986), Croatica Christiana periodica X (1986) 17: 188-194. (s Bibliografijom važnijih objavljenih radova J. L. Tandarića, 191-194)

1987. Sakralni prostor tijekom povijesti i danas, Zagreb: Florijan Škunca, 1987. (autori Anđelko Badurina, Bernardin Škunca, Florijan Škunca; tekst na hrvatskom, engleskom, talijanskom i njemačkom jeziku; prijevod na engleski Marian Ogrin Harnsen, na njemački Marina Einspieler, na talijanski Ines Perkavac; A. Badurina autor poglavlja „Povijest sakralnog prostora“ /str. 13-81/ i potpisa te komentara/primjedaba ispod slika o suvremenoj arhitekturi među Hrvatima) Sakralna arhitektura, u: Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. stoljeće: urbanizam, arhitektura, skulptura, slikarstvo, iluminirani rukopisi, zlatarstvo (katalog izložbe), ur. Ante Sorić et al., Zagreb: Muzej MTM, 1987., 109-124; 324-330; 400. Dometi dubrovačkog graditeljstva: Sakralna arhitektura, Čovjek i prostor – mjesečnik Saveza arhitekata Hrvatske XXXIV (1987) 409: 8-9. (Dubrovnika u 15. i 16. st.) Benediktinski samostan na Lokrumu: povijesni razvoj i analiza prostora, prijedlog smjernica za zaštitu, elaborat, voditelj projekta Anđelko Badurina, suradnici Željka Čorak, Danko Zelić, suradnici pri izradi konzervatorskih smjernica Davorin Stepinac, Ivan Tenšek, fotografije Anđelko Badurina, Zagreb: Centar za povijesne znanosti - Odjel za povijest umjetnosti, 1986. – 1987. (s ekipom napisao povijesnu analizu i smjernice) Likovna enciklopedija Jugoslavije, sv. 2 (K – Ren), ur. Žarko Domljan, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1987., s. v.: Kalež; Kapitul; Kaptol; Kartuzijanci; Katedra; Klaustar; Kovačić, Marin; Korske klupe; Križni put; Krstionica; Liturgijske knjige; Liturgijski predmeti; Liturgijsko ruho; Lun na Pagu; Martinac Lapčanin; Novalja na Pagu; Oltar; Oratorij; Osorski evanđelistar; Palacol; Pismo; Pokaznica; Porat na Krku; Porozina na Cresu; Propovjedaonica; Relikvijar.2

1988. Franjo nadahnitelj umjetnika, u: Franjini dani. Zbornik radova sa skupa održanog u Zagrebu od 31. VIII. do 2. IX. 1982. godine u prigodi 800. obljetnice rođenja sv. Franje Asiškog (1182 – 1982), ur. Hrvatin Gabrijel Jurišić, Split: Zbornik „Kačić“ (Knjižnica Zbornika “Kačić”. Monografije, dokumenti, građa…, br. 17), 1988., 137-141. + 163. /diskusija/

2 Za 3. sv. Likovne enciklopedije Jugoslavije (koji nije objavljen) autor natuknica: Vizitacija; Vižinada; Zamask; Zvo- nik.

251 Franjevački samostan na Lopudu: povijesni razvoj, analiza prostora, konzervatorske smjernice, elaborat, tekst Anđelko Badurina, suradnik Davorin Stepinac, fotografije Anđelko Badurina, Zagreb: Institut za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu - Odjel za povijest umjetnosti, 1988. Marienlexikon, I-, ur. Remigius Bäumer, Leo Scheffczyk, Regensburg: Institutum Marianum Regensburg, 1988-., s. v. (Maria in der Kunst in Kroatien)

1989. Hagiotopografija Istre i dubrovačkog područja, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 12-13/1988- 1989 /= Milanu Prelogu u spomen/ (1989): 59-63. (koautor Marko Tadić) Centar za umjetnički odgoj i obrazovanje „Luka Sorkočević“ (Muzička škola), u: Obnova Dubrovnika 1979 – 1989, ur. Snješka Knežević, izbor i redakcija projektne dokumentacije Berislav Šerbetić, stručni suradnici Tomislav Šuljak, Ivanka Jemo, Fabijan Žaja, Dubrovnik: Zavod za obnovu Dubrovnika, 1989., 116. Sveta Marija od Kaštela, u: Obnova Dubrovnika 1979 – 1989, ur. Snješka Knežević, izbor i redakcija projektne dokumentacije Berislav Šerbetić, stručni suradnici Tomislav Šuljak, Ivanka Jemo, Fabijan Žaja, Dubrovnik: Zavod za obnovu Dubrovnika, 1989.,181-182. Franjevački samostan u Rožatu – Rijeka Dubrovačka, u: Obnova Dubrovnika 1979 – 1989, ur. Snješka Knežević, izbor i redakcija projektne dokumentacije Berislav Šerbetić, stručni suradnici Tomislav Šuljak, Ivanka Jemo, Fabijan Žaja, Dubrovnik: Zavod za obnovu Dubrovnika, 1989., 225. Crkva i zvonik franjevačkog samostana sv. Jeronima – Slano, u: Obnova Dubrovnika 1979 – 1989, ur. Snješka Knežević, izbor i redakcija projektne dokumentacije Berislav Šerbetić, stručni suradnici Tomislav Šuljak, Ivanka Jemo, Fabijan Žaja, Dubrovnik: Zavod za obnovu Dubrovnika, 1989., 231. Obilježja samostana i pitanja obnove, u: Obnova Dubrovnika 1979 – 1989, ur. Snješka Knežević, izbor i redakcija projektne dokumentacije Berislav Šerbetić, stručni suradnici Tomislav Šuljak, Ivanka Jemo, Fabijan Žaja, Dubrovnik: Zavod za obnovu Dubrovnika, 1989., 364-370. Problemi revitalizacije samostana na istočnoj jadranskoj obali, Vjesnik franjevaca trećoredaca glagoljaša XXVI (1989) 3: 76-77. Hrvatski biografski leksikon, sv. II. (Bj – C), ur. Aleksandar Stipčević, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1989., s. v.: Blažević, Jakov (Jacobus Blasii de Modrusia); Brusić, Vladislav (Josip); Bura, Milan. Sigurata – crkva Preobraženja Kristova u Dubrovniku: povijesni razvoj, analiza prostora, smjernice za zaštitu, elaborat, autori Anđelko Badurina, Davorin Stepinac, Ivan Tenšek, Zagreb: Institut za povijesne znanosti – Odjel za povijest umjetnosti, 1989. Samostan sv. Marije na Vijaru u Osoru, elaborat, Zagreb 1989. – elaborat za Regionalni zavod za zaštitu spomenika Rijeka

1990. Uloga franjevačkih samostana u urbanizaciji dubrovačkog područja, Zagreb: Institut za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu – Odjel za povijest umjetnosti (Studije i monografije Instituta

252 za povijest umjetnosti, knj. 6) i Kršćanska sadašnjost (Analecta Croatica Christiana, sv. XXVII), 1990. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina, III. izdanje (pretisak), Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1990., 621 str. Iluminirani rukopisi otoka Hvara, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 14 /= Grgo Gamulin octogenarius/ (1990): 119-125. Biskup Mahnić i Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša, u: Mahničev simpozij v Rimu, ur. Edo Škulj, Celje: Mohorjeva družba, 1990., 395-399. (napomena: simpozij organizirala Slovenska teološka akademija u Rimu /Simpoziji v Rimu 7/, a zbornik zajednički objavile Slovenska teološka akademija u Rimu, Mohorjeva družba – Celje, Mohorjeva družba - Gorica i Kršćanska sadašnjost - Zagreb) „Luka Sorkočević“ Music School, u: The Restoration of Dubrovnik 1979 – 1989, editor in chief Snješka Knežević, Dubrovnik: Zavod za obnovu Dubrovnika, 1990., 116. (prijevod djela: Obnova Dubrovnika 1979 – 1989, Dubrovnik 1989.) St. Mary of the Castle, u: The Restoration of Dubrovnik 1979 – 1989, editor in chief Snješka Knežević, Dubrovnik: Zavod za obnovu Dubrovnika, 1990., 181-182. Franciscan Monastery at Rožat – Rijeka Dubrovačka, u: The Restoration of Dubrovnik 1979 – 1989, editor in chief Snješka Knežević, Dubrovnik: Zavod za obnovu Dubrovnika, 1990., 225. Church and Bell Tower of the Franciscan Monastery of St. Jerome – Slano, u: The Restoration of Dubrovnik 1979 – 1989, editor in chief Snješka Knežević, Dubrovnik: Zavod za obnovu Dubrovnika, 1990., 231. Monasteries and their renovation, u: The Restoration of Dubrovnik 1979 – 1989, editor in chief Snješka Knežević, Dubrovnik: Zavod za obnovu Dubrovnika, 1990., 364-370. Najstariji kršćanski oltari u Hrvatskoj, Liturgijsko pastoralni listić Živo vrelo /Zadar/ VII (1. siječnja 1990.) 1: 19. Najstarija katedrala u Hrvatskoj, Liturgijsko pastoralni listić Živo vrelo /Zadar/ VII (11. veljača 1990.) 4: 20. Najstarija hrvatska katedrala, Liturgijsko pastoralni listić Živo vrelo /Zadar/ VII (11. veljača 1990.) 4: 20.

1991. Inventarska knjiga crkve i bratovštine Gospe od Milosrđa na Šipanu, Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka 3 (1991): 151-156. Hagiotopografija kao izvor za povijest Poreštine, Vjesnik Istarskog arhiva I/XXXII/ (1991) 1/32/: 99-107. Likovnost Dubrovnika u vizitaciji biskupa Sormana 1573–4. godine, u: Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća. Znanstveni skup uz izložbu „Zlatno doba Dubrovnika“ (zbornik radova sa simpozija „Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća“), ur. Igor Fisković, Zagreb: Muzejsko galerijski centar (Exegi monumentum – Znanstvena izdanja MGC, 2), 1991., 280-281.

253 Franjevački samostan sv. Vlaha Pridvorje: konzervatorska dokumentacija sa prijedlogom smjernica za rekonstrukciju, elaborat, radna grupa Anđelko Badurina, Matko Vetma, Zehra Čomor, Nikola Nađ, Olga Sinković, Dubrovnik: Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, 1991.

1992. Boljunski glagoljski rukopisi: Kvaderna od dot cerkav boljunskeh, knjiga I., Pazin: Historijski arhiv Pazin (Posebna izdanja Historijskog arhiva Pazin, sv. 11. Glagoljski rukopisi 1), 1992. (transliteracija matrikule “Od dot crekav boljunskeh”; uvodni tekst na hrvatskom, talijanskom, engleskom, francuskom i njemačkom jeziku) Bizantski plovni put po vanjskom rubu sjevernih jadranskih otoka, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 16 (1992): 7-9.

1993. Hagiotopografija Kvarnera, u: Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Opatiji u svibnju 1992., posvećenog djelu prof. dr. Radmile Matejčić, Rijeka: Pedagoški fakultet (Posebno izdanje Zbornika Pedagoškog fakulteta, Rijeka), 1993., 189-195. Sveci zaštitnici zdravlja, Farmaceutski glasnik – glasilo Hrvatskog farmaceutskog društva XLIX (1993) 9 /= Posvećeno 110. obljetnici nastave ljekarništva na Sveučilištu u Zagrebu/: 238- 244. (predavanje povodom 110. obljetnice nastave ljekarništva na Sveučilištu u Zagrebu, Zagreb, 2. X. 1992.) Nepoznati Parčić, Zadarska smotra – časopis za kulturu, znanost i umjetnost XLII (1993) 3 /= Znanstveni skup “Dragutin Parčić hrvatski jezikoslovac i glagoljaš” (u povodu 160. obljetnice rođenja i 90. obljetnice smrti), Zadar, 18. – 19. X.1992./: 155-182. Povijest samostana na Školjiću u Preku, Zadarska smotra – časopis za kulturu, znanost i umjetnost XLII (1993) 3 /= Znanstveni skup “Dragutin Parčić hrvatski jezikoslovac i glagoljaš” (u povodu 160. obljetnice rođenja i 90. obljetnice smrti), Zadar, 18. – 19. listopada 1992./: 197- 199. Nepoznati Parčić, u: Dragutin Parčić (1832 – 1902): 160. obljetnica rođenja i 90. obljetnica smrti hrvatskoga jezikoslovca. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa „Život i djelo Dragutina Parčić održanoga u Zadru i Preku 18. i 19. listopada 1992.“, ur. Julije Derossi, Zadar: Matica hrvatska – Ogranak Zadar, 1993., 155-182. (napomena: pretisak iz Zadarske smotre) Povijest samostana na Školjiću u Preku, u: Dragutin Parčić (1832 – 1902): 160. obljetnica rođenja i 90. obljetnica smrti hrvatskoga jezikoslovca. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa „Život i djelo Dragutina Parčić održanoga u Zadru i Preku 18. i 19. listopada 1992.“, ur. Julije Derossi, Zadar: Matica hrvatska – Ogranak Zadar, 1993., 197-199. (napomena: pretisak iz Zadarske smotre) Nepoznati Parčić, u: Antun Dragutin Parčić (1832. – 1902.) – hrvatski jezikoslovac i glagoljaš. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa „Život i djelo Dragutina Parčić održanoga u Zadru i Preku 18. i 19. listopada 1992.“, ur. Julije Derossi, Zagreb: Matica Hrvatska – Ogranak Zadar i Provincijalat franjevaca trećoredaca (Biblioteka Novaja i vethaja, knj. 4), 1993., 155-182. (napomena: pretisak iz Zadarske smotre)

254 Povijest samostana na Školjiću u Preku, u: Antun Dragutin Parčić (1832. – 1902.) – hrvatski jezikoslovac i glagoljaš. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa „Život i djelo Dragutina Parčić održanoga u Zadru i Preku 18. i 19. listopada 1992.“, ur. Julije Derossi, Zagreb: Matica Hrvatska – Ogranak Zadar i Provincijalat franjevaca trećoredaca (Biblioteka Novaja i vethaja, knj. 4), 1993., 197-199. (napomena: pretisak iz Zadarske smotre) Javni i grobni spomenici, u: Križevci: grad i okolica, gl. ur. Žarko Domljan, Zagreb – Križevci: Institut za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (Umjetnička topografija Hrvatske, knj. 1) i Ogranak Matice hrvatske u Križevcima, 1993., 240-243. (jedan od urednika i od 1991. voditelj projekta) Profana arhitektura, u: Križevci: grad i okolica, gl. ur. Žarko Domljan, Zagreb – Križevci: Institut za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (Umjetnička topografija Hrvatske, knj. 1) i Ogranak Matice hrvatske u Križevcima, 1993., 271-275, 404-405 (koautori Miljenka Fischer, Andrej Žmegač) Glogovnica, crkva, u: Križevci: grad i okolica, gl. ur. Žarko Domljan, Zagreb – Križevci: Institut za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (Umjetnička topografija Hrvatske, knj. 1) i Ogranak Matice hrvatske u Križevcima, 1993., 309-312. Važniji izvori i literatura, u: Križevci: grad i okolica, gl. ur. Žarko Domljan, Zagreb – Križevci: Institut za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (Umjetnička topografija Hrvatske, knj. 1) i Ogranak Matice hrvatske u Križevcima, 1993., 417-421. Hrvatski biografski leksikon, sv. III. (Č – Đ), ur. Trpimir Macan, Zagreb: Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1993., s. v.: Demetrius de Lasko, pisar (XV. st.).

1994. Iliminirani rukopisi, u: Sveti trag – devetsto godina umjetnosti Zagrebačke nadbiskupije 1094. – 1994. (MGC – Muzej Mimara, Zagreb, 10. rujna – 31. prosinca 1994.), katalog izložbe, ur. Tugomir Lukšić i Ivanka Reberski, Zagreb: Zagrebačka nadbiskupija, Institut za povijest umjetnosti, Muzejsko-galerijski centar, 1994., 459-470. Knjiga prije Gutenberga, u: 100 godina Grafičke škole u Zagrebu, ur. Želimir Grabarić, Zagreb: Grafička škola u Zagrebu, 1994., 25-30. (pretisak rada prethodno objavljenog u: Teka: tekstovi/ kritika 7/1974, 130-137) Soteriologija prikazana na Radovanovu portalu, u: Majstor Radovan i njegovo doba. Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Trogiru 26-30. rujna 1990. godine, ur. Ivo Babić, Trogir: Muzej grada Trogira, 1994., 161-164. Crkve svetoga Vlaha na dubrovačkom području, Dubrovnik – časopis za književnost i znanost n. s. V (1994) 5 /Tematski broj: “Sveti Vlaho poglaviti dubrovački obranitelj”/: 40-42. Sveta Cecilija, djevica i mučenica, u: Godišnje izvješće Prve riječke hrvatske gimnazije u Rijeci za školsku godinu 1993. – 1994., ur. Vesna Munić, Rijeka: Nastavnički zbor Prve riječke hrvatske gimnazije, 1994., 53-54. Hagiotopografija Zagrebačke (nad)biskupije, u: Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094. – 1994. Znanstveni skup pod visokim pokroviteljstvom nadbiskupa zagrebačkoga uzoritoga gospodina kardinala Franje Kuharića u Zagrebu, 3. – 5. studenoga 1994. Prigodom 900. obljetnice osnutka

255 Zagrebačke biskupije i prvoga poznatog pisanog spomena imena Zagreb, ur. Antun Škvorčević, Zagreb: Odbor za organiziranje znanstvenog skupa o 900. obljetnici Zagrebačke biskupije pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 1994., 46-47.

1995. Ilumininirani rukopisi u Hrvatskoj, Zagreb: Kršćanska sadašnjost (Monumenta artis Croatiae), Institut za povijest umjetnosti, 1995. Illuminated Manuscripts in Croatia, Zagreb: Kršćanska sadašnjost (Monumenta artis Croatiae), Institut za povijest umjetnosti, 1995. Illuminierte Handschriften in Kroatien, Zagreb: Kršćanska sadašnjost (Monumenta artis Croatiae), Institut za povijest umjetnosti, 1995. Datja i prijatja: primici i izdaci samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša u Martinšćici na otoku Cresu, knjiga I. (1578. – 1618.), Rijeka: Povijesni arhiv Rijeka (Posebna izdanja Povijesnog arhiva Rijeka, sv. 12), 1995. Hagiotopografija Zagrebačke (nad)biskupije, u: Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094. – 1994. Zbornik u čast kardinala Franje Kuharića – Novem saecula Dioecesis Zagrabiensis. Miscellanea in honorem Francisci cardinalis Kuharić, ur. Antun Škvorčević, Zagreb: Nadbiskupija zagrebačka i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1995., 573-577. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 1 (A – Nove), ur. Žarko Domljan, Zagreb: Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1995., s. v.: Amajlija; Antonius de Lendinaria; Antependij; Antifonarij; Apokalipsa; Apokrifi; Apostolske ikone; Arabeska; Barbat na Pagu; Barbat na Rabu; Bartol iz Krbave; Butko, iluminator; Buturac, Josip; Benediktinci; Biblija; Bogorodica; Bosančica; Brevijar; Cisterciti; Crkva; Crkveni namještaj; Croatia sacra; Dalmatika; Dominikanci; Donat de Liano; Evanđelistar; Franjevci; Glavotok; Glagoljica; Grimalda; Ikonografija; Ikonologija; Ikonostas; Isusovci; Ivanovci; Juraj, glag. iluminator; Kalež; Kapitul; Kaptol; Kartuzijanci; Katedra; Klaustar; Kovačić, Marin; Korske klupe; Križni put; Krstionica; Liturgijske knjige; Liturgijski predmeti; Liturgijsko ruho; Lun na Pagu; Martinac Lapčanin; Novalja na Pagu. Poklonci, u: Za ludbrešku baštinu, Zagreb 1995. (prospekt)

1996. Iluminirani kodeksi, u: Starohrvatska spomenička baština. Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža. Zbornik radova znanstvenog skupa održanog 6-8. listopada 1992., ur. Miljenko Jurković i Tugomir Lukšić, Zagreb: Ministarstvo kulture Republike hrvatske – Muzejsko-galerijski centar (Exegi monumentum – Znanstvena izdanja 3), Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Nakladni zavod Matice hrvatske, 1996.,185-188. Franjevački samostan u Pridvorju, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 20 /= Obnova spomenika kulture – Restoration of the cultural heritage/ (1996): 122-131. Ikonografija sv. Antuna Padovanskoga u Hrvatskoj, Kačić – zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja / Acta Provinciae ss. Redemptoris Ordinis Fratrum Minorum in Croatia XXVII- XXVIII/1995-1996 /= Radovi simpozija „Sveti Antun Padovanski i Hrvati“, Zagreb, 1. – 2. IX. 1995./ (1996) 27-28: 367-378.

256 Staroslavenska akademija i trećoredci, Slovo – časopis Staroslavenskoga instituta u Zagrebu 44- 46/1994-1996 /Prilozi: „Staroslavenska akademija i njezino značenje. Prilozi sa znanstvenoga skupa održanog u povodu devedesete obljetnice osnutka Staroslavenske akademije, Zagreb – Krk, 18. – 21. studenoga 1992.“/ (1996[1997]): 332-337. Monasteries: Historic Overview, u: Financing Cultural / Natural Heritage and Sustainable Development (International Conference, May 28-31, 1996, International Center of Croatian Universities, Dubrovnik), ed. Jonathan Calame, New York: The World Monuments Fund, 1996., 40-44. (koautorica Sylvia Gottwald-Thapar) Stilske i ikonografske odrednice starohrvatske arhitekture kao mjesto mogućeg nadahnuća za današnje sakralno graditeljstvo, u: Bogoslužni prostor – crkva – u svjetlu teologije, arhitekture i umjetnosti. Zbornik savjetovanja za upravitelje crkava, arhitekte i umjetnike, Split 17. i 18. listopada 1995., ur. Bernardin Škunca, Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral (Fons et culmen 2), 1996., 111-113. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 2 (Novi – Ž), ur. Žarko Domljan, Zagreb: Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1996., s. v.: Oltar; Oratorij; Osorski evanđelistar; Palacol; Pismo; Pokaznica; Porat na Krku; Porozina na Cresu; Propovjedaonica; Relikvijar; Vizitacija; Vižinada; Zamask; Zvonik. Hrvatski leksikon, sv. I. (A – K), ur. Antun Vujić, Zagreb: Naklada leksikon d.o.o. i Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1996., s. v.: Amajlija; Antonius de Lendinaria; Antependij; Antifonarij; Apokalipsa; Apokrifi; Apostolske ikone; Arabeska; Barbat na Pagu; Barbat na Rabu; Bartol iz Krbave; Butko, iluminator; Buturac, Josip; Benediktinci; Biblija; Bogorodica; Bosančica; Brevijar; Cisterciti; Crkva; Crkveni namještaj; Croatia sacra; Dalmatika; Dominikanci; Donat de Liano; Evanđelistar; Franjevci; Glavotok; Glagoljica; Grimalda; Ikonografija; Ikonologija; Ikonostas; Isusovci; Ivanovci; Juraj, glag. iluminator; Kalež; Kapitul; Kaptol; Kartuzijanci; Katedra; Klaustar; Kovačić, Marin; Korske klupe; Križni put; Krstionica. Kako je nastao Srećkov pastirski štap i križ, Vjesnik franjevaca trećoredaca 33 (1996) 3: 87-88. (o novoimenovanom šibenskom biskupu Srećku Badurini)

1997. Iluminacija rukopisâ, u: Hrvatska i Europa – kultura, znanost i umjetnost. Sv. I. Srednji vijek (VII. – XII. stoljeće) – rano doba hrvatske kulture, ur. Ivan Supičić, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i AGM, 1997., 544-558. Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj u 11. stoljeću, u: Zvonimir, kralj hrvatski. Zbornik radova, ur. Ivo Goldstein, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1997., 183-190. Ranokršćanski relikvijar iz Novalje, u: Novalja – grad, uređivački odbor Ivan Dabo-Đono et al., Novalja: Centar za kulturu Grada Novalje i Prosvjeta d. d. Bjelovar, 1997., 39-67. (pretisak rada objavljenog u: Materijali XII. – IX. kongres arheologa Jugoslavije, Zadar 1976., 283-295 + tab. I-XVIII) Hrvatski leksikon, sv. II. (L – Ž), ur. Antun Vujić, Zagreb: Naklada leksikon d.o.o. i Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1997., s. v.: Liturgijske knjige; Liturgijski predmeti; Liturgijsko ruho;

257 Lun na Pagu; Martinac Lapčanin; Novalja na Pagu; Oltar; Oratorij; Osorski evanđelistar; Palacol; Pismo; Pokaznica; Porat na Krku; Porozina na Cresu; Propovjedaonica; Relikvijar; Vizitacija; Vižinada; Zamask; Zvonik. Katalog naselja; Važniji izvori i literatura, u: Ludbreg – Ludbreška Podravina, ur. Katarina Horvat Levaj i Ivanka Reberski, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti (Umjetnička topografija Hrvatske, knj. 3), Ministarstvo kulture - Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Ministarstvo razvitka i obnove, 1997., 256, 258, 264, 267, 313, 330, 344; 364-367.

1998. Svetište svetoga Franje Ksaverskoga u Zagrebu. Povodom 75. obljetnice dolaska franjevaca trećoredaca glagoljaša u Zagreb, ur. Anđelko Badurina, Tomislav Premerl, Božo Sučić, Zagreb: Provincijalat franjevaca trećoredaca glagoljaša, 1998. Trećoredci na Ksaveru, u: Svetište svetoga Franje Ksaverskoga u Zagrebu. Povodom 75. obljetnice dolaska franjevaca trećoredaca glagoljaša u Zagreb, ur. Anđelko Badurina, Tomislav Premerl, Božo Sučić, Zagreb: Provincijalat franjevaca trećoredaca glagoljaša, 1998., 17-23. Inventar šipanskih crkava, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 22 (1998): 52-61. (koautorica Željka Čorak) Hahiotopografija Konavala, u: Konavle u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Zbornik radova sa znanstvenog skupa Konavle u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, održanog u Cavtatu od 25. do 27. studenog 1996. godine, sv. 1, ur. Vladimir Stipetić, Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku (Posebna izdanja. Serija: Monografije, knj. 15, sv. 1), 1998., 253-261. Opis crkve i samostana na Zaglavu, u: Zaglav – 600 godina prvog spomena, 540 godina posvete crkve svetog Mihovila Arhanđela, ur. Dino Čuka, Cvjetko Milanja, Izak Špralja, Zaglav: Općina Sali - Mjesni odbor Zaglav, 1998., 49-55. Starine u samostanu sv. Mihovila, u: Zaglav – 600 godina prvog spomena, 540 godina posvete crkve svetog Mihovila Arhanđela, ur. Dino Čuka, Cvjetko Milanja, Izak Špralja, Zaglav: Općina Sali - Mjesni odbor Zaglav, 1998., 57-66. Cithara octochorda 2: Komentari i studije, ur. Milan Moguš i Lovro Županović, komentare načinili Vladimir Fajdetić et. al., studije napisali Anđelko Badurina et. al., Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (Djela Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – Opera Academiae scientiarum et artium Croaticae, sv. 75, 2), Institut za crkvenu glazbu “Albe Vidaković” Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko društvo crkvenih skladatelja, 1998., 305-310. – Likovna oprema (napomena: tiskano 2001.) Životinje u iluminiranim rukopisima u Hrvatskoj, u: Kulturna animalistika. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 29. rujna 1997. godine u Splitu, ur. Nenad Cambi i Nikola Visković, Split: Književni krug (Biblioteka Knjiga Mediterana 19), 1998., 138-139 + 140-146 (ilustr.). Samostan sv. Jakova u Dubrovniku: arhitektonske i stilske značajke, prijedlog konzervatorskih smjernica, elaborat, voditelj Anđelko Badurina, izradili Anđelko Badurina, Katarina Horvat Levaj, Ivan Tenšek, Ivana Valjato Vrus, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 1998.

258 1999. Illuminated manuscripts, u: Croatia and Europe. Volume I: Croatia in the Early Middle Ages/A Cultural Survey, ur. Ivan Supičić, London – Zagreb: Philip Wilson Publishers/London – AGM/Zagreb – Croatian Academy of Sciences and Arts/Zagreb, 1999., 544-558. Les enluminures, u: Croatie – Trésors de la Croatie ancienne des origines à la fin du XIIe siècle. La Croatie et l’Europe: volume I, ur. Ivan Supičić, Pariz – Zagreb: Somogy Éditions d’art/Paris – AGM/Zagreb – Académie croate des sciences et des arts/Zagreb, 1999., 544-558. La miniatura libraria, u: I Croati – cristianesimo, arte e cultura (Biblioteca Apostolica Vaticana, Salone sistino, Vatican, 28 ottobre 1999 - 15 gennaio 2000), redazione del catalogo della mostra Tomislav Mrkonjić, Zagreb: Ministero della cultura della Repubblica di Croazia, Galleria Klovićevi dvori, 1999., 175-182; Catalogo: 417, 423, 424, 448, 450, 458, 464, 466. The illumination of books, u: The Croats: Christianity, Culture, Art, catalogue editors Vladimir Marković and Anđelko Badurina, Zagreb: Ministry of Culture the Republic of Croatia and The Gallery of Klovićevi dvori, 1999., 175-182; Catalog: 417, 423, 424, 448, 450, 458, 464, 466.

2000. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina, IV. dopunjeno izdanje, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2000., 656 str. Iluminirani latinički i glagoljički rukopisi, u: Hrvatska i Europa – kultura, znanost i umjetnost. Svezak II. Srednji vijek i renesansa (XIII – XVI. stoljeće), ur. Eduard Hercigonja, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Školska knjiga, 2000., 664-677. Iluminacije istarskih glagoljskih rukopisa, u: Vita artis perennis. Ob osemdesetletnici akademika Emilijana Cevca – Festschrift Emilijan Cevc, ur. Alenka Klemenc, Ljubljana: Umetnostnozgo- dovinski inštitut Franceta Steleta ZRC SAZU, 2000., 213-218. (tekst preuzet iz: Istra – časopis za kulturu, književnost, društvena pitanja XVIII/1980, 3-4: 33-44)

2001. Iluminirani liturgijski rukopisi u Dubrovniku, u: Tisuću godina Dubrovačke (nad)biskupije. Zbornik radova znanstvenoga skupa u povodu tisuću godina uspostave Dubrovačke (nad)biskupije/ metropolije, ur. Želimir Puljić i Nediljko A. Ančić, Dubrovnik: Biskupski ordinarijat Dubrovnik i Crkva u svijetu/Split, 2001., 577-582. Iluminirani rukopisi u Šibeniku, u: Sedam stoljeća Šibenske biskupije (zbornik radova sa znanstvenog skupa Šibenska biskupija od 1298. do 1998., Šibenik, 22. do 26. rujna 1998.), ur. Vilijam Lakić, Šibenik: Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“ (Knjižnica Faust), 2001., 935-943. Glagoljaštvo trećoredaca općenito, u: Iskoni bê slovo. Zbornik radova o glagoljici i glagoljašima zadarskog kraja i crkvi Svetog Ivana Krstitelja, ur. Antun Badurina, Zagreb: Provincijalat franjevaca trećoredaca (Novaja i vethaja, knj. 7) i Kršćanska sadašnjost, 2001., 50-56.

2002. Iluminirani glagoljski libri vrbenski, u: Između povijesti i teologije. Zbornik radova u čast fra Atanazija Matanića u povodu 80. obljetnice života i 50. obljetnice znanstvenoga rada, prir. Josip (Jozo)

259 Sopta, Zadar – Krk: Franjevački provincijalat Zadar, Povijesno društvo otoka Krka (Krčki zbornik, sv. 46. Posebno izdanje, sv. 40), Vitagraf Rijeka, 2002., 103-110. Ranokršćanski relikvijar iz Novalje, u: Novalja – grad, uređivački odbor Ivan Dabo-Đono et al., Novalja: Matica hrvatska Novalja, 2002., 39-67. (pretisak rada objavljenog u: Materijali XII. – IX. kongres arheologa Jugoslavije, Zadar 1976., 283-295 + tab. I-XVIII)

2003. Hagiotopografija Hrvatske, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 27 /= Ivanki Reberski u čast/ (2003): 305-310. Crkve sv. Kvirina u Hrvatskoj, Riječi – časopis za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak 1-2 (2003): 39-41. Crkve sv. Petra u Dubrovačkoj biskupiji, Dubrave HRID – list župe sv. Petra u Dubrovniku 27 (2003): 24-28.

2004. Iluminacije glagoljskih rukopisa u Beču, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 28 /Posvećeno Doris Baričević, Đurđici Cvitanović, Olgi Maruševski/ (2004): 38-51. Povijest proučavanja iluminiranih rukopisa u Hrvatskoj, u: Zbornik I. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti (Zagreb, 15. – 17. XI. 2001.), ur. Milan Pelc, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 2004., 221-222. Fra ili otac, Vjesnik franjevaca trećoredaca glagoljaša XLI (2004) 2: 115-117. Katedrala sv. Terezije u Požegi: povijesno-građevni razvoj i valorizacija, prijedlog konzervatorskih smjernica, elaborat, autori Katarina Horvat-Levaj, Davorin Stepinac, arhitektonska dokumentacija Marie Stepinac, fotografije Milan Drmić, Jovan Kliska, arhivska istraživanja Anđelko Badurina, suradnici Martina Petrinović, Danijel Iveta, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 2004.

2005. Les enluminures, u: Croatie: Tresors du Moyen Âge et de la Renaissance (XIIIe-XVIe siècle). La Croatie et l’Europe, volume II, sous la direction de Eduard Hercigonja et Ivan Supičić, préface par Jean Delumeau, Zagreb – Paris: Školska knjiga, Somogy éditions d’art, Académie croate des sciences et des arts, 2005., 592-605. Hrvatska likovna enciklopedija, sv. 1-8 (A – Ž), prir. Zdenka Ožić, Ozana Martinčić, Bojana Franić, Zagreb: Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“ i Vjesnik, 2005., s. v.: Amajlija; Antonius de Lendinaria; Antependij; Antifonarij; Apokalipsa; Apokrifi; Apostolske ikone; Arabeska; Barbat na Pagu; Barbat na Rabu; Bartol iz Krbave; Butko, iluminator; Buturac, Josip; Benediktinci; Biblija; Bogorodica; Bosančica; Brevijar; Cisterciti; Crkva; Crkveni namještaj; Croatia sacra; Dalmatika; Dominikanci; Donat de Liano; Evanđelistar; Franjevci; Glavotok; Glagoljica; Grimalda; Ikonografija; Ikonologija; Ikonostas; Isusovci; Ivanovci; Juraj, glag. iluminator; Kalež; Kapitul; Kaptol; Kartuzijanci; Katedra; Klaustar; Kovačić, Marin; Korske klupe; Križni put; Krstionica; Liturgijske knjige; Liturgijski predmeti; Liturgijsko ruho; Lun na Pagu; Martinac Lapčanin; Novalja na Pagu; Oltar; Oratorij; Osorski evanđelistar; Palacol;

260 Pismo; Pokaznica; Porat na Krku; Porozina na Cresu; Propovjedaonica; Relikvijar; Vizitacija; Vižinada; Zamask; Zvonik. Sveti Leonard – Kotari ispod Plješivice, Kotari: Samostan sv. Leonarda, Kotari, Samobor, 2005. (povijesno-umjetnički vodič crkve i samostana sv. Leonarda u Kotarima) Chiese e luoghi dedicati ai Santi Medici e Martiri Cosma e Damiano [Croazia], u: Angelo Labriola, I Santi Cosma e Damiano, medici e martiri. Biografia – Culto – iracoli – Arte, Roma: Basilica SS. Cosma e Damiano – Editrice Analecta, 2005., 96-97.

2006. Hagiotopografija Hrvatske, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti i Kršćanska sadašnjost, 2006. (CD-ROM) – u tiskanom omotu: Anđelko Badurina, Hagiotopografija Hrvatske (str. 3-11); Tonko Maroević, Posvećenje prostora (str. 12-13); Upute za instalaciju (14-15). Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina, V. izdanje, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2006., 656 str. Milutin Badurina Dudić, Povijest Luna (pisano između 1970. i 1980. g.), bilješke i dopune Anđelko Badurina Dudić, Dudići: Gušć, 2006. (bibliofilsko izdanje u 80 primjeraka, str. 43 + 10 ilustracija) Grbovi Reda i Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, Vjesnik franjevaca trećoredaca glagoljaša 43 (2006) 1: 34-36.

2007. Iluminacija rukopisâ, u: Hrvatska i Europa – kultura, znanost i umjetnost. Sv. I. Srednji vijek (VII. – XII. stoljeće) – rano doba hrvatske kulture, ur. Ivan Supičić, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Školska knjiga, 22007., 544-558.

2008. Illuminated manuscripts in Croatia, u: Croatia in the Late Middle Ages and the Renaissance. A Cultural Survey: Volume Two of Croatia and Europe, chief editor Ivan Supičić, deputy chief editor Eduard Hercigonja, London – Zagreb: Philip Wilson Publishers, Školska knjiga, Croatian Academy of Sciences and Arts, 2008., 664-676. Vodički običajnik, u: Vodički običajnik, ur. Tončika Cukrov, Vodice – Šibenik: Grad Vodice i Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić” - Šibenik (Knjižnica Bašćina), 2008., 11-30 /+ ilustr./ (uvod i analiza) Libri miniati – libri scinobrani, Slovo – časopis Staroslavenskog instituta 56-57 /= Akademkinji Anici Nazor o sedamdesetoj obljetnici života/ (2008): 67-73. Uskrs – Vazam, Vuzem (povijesno-liturgijsko-etnološka studija), Naš svijet – list Doma za starije i nemoćne osobe u Odri /Zagreb/ XII (2008): 2-3.

2009. Branko, Porat, Istra i ja / Branko, Porat, Istria and I, u: „Az grišni diak Branko pridivkom Fučić” – Međunarodni znanstveni skup o životu i djelu akademika Branka Fučića (1920. – 1999.) / “I, the

261 Errant Pupil Branko, Surnamed Fučić” – International Scholarly Seminar on the Life and Work of Academician Branko Fučić (1920-1999) – Raspored rada i sažetci izlaganja / Schedule of Proceedings and Summaries of Contributions, priredio / prepared by Tomislav Galović, Malinska – Dubašnica: Općina Malinska-Dubašnica, 2009., 23-24; 77-78.

2010. Iluminirani rukopisi, u: Hrvatska umjetnost – povijest i spomenici, ur. Milan Pelc, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti i Školska knjiga, 2010., 160-167, 172-173. Hrvatska književna enciklopedija, sv. 2 (Gl – Ma), ur. Velimir Visković, Zagreb: Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 2010., s. v. Iluminirani rukopisi. Hrvatski franjevački biografski leksikon, ur. Franjo Emanuel Hoško, Pejo Ćošković, Vicko Kapitanović, Zagreb: Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“ i Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, 2010., s. v. Grubelić, Pavao; Radić, Ignacij. Breki Svetih Ivana i Pavla blizu Bratulićeve kuće, u: Knjige poštujući, knjigama poštovan. Zbornik Josipu Bratuliću o 70. rođendanu, ur. Davor Dukić i Mateo Žagar, Zagreb: Matica hrvatska (Biblioteka Zbornici), MMX., 57-58.

2011. Branko, Porat, Istra i ja, u: „Az grišni diak Branko pridivkom Fučić” – Radovi međunarodnoga znanstvenog skupa o životu i djelu akademika Branka Fučića (1920. – 1999.)/„I, the Errant Pupil Branko, Surnamed Fučić” – Conference Papers from the International Scholarly Seminar on the Life and Work of Academician Branko Fučić (1920-1999), priredio/edited by Tomislav Galović, Malinska – Rijeka – Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Institut za povijest umjetnosti, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Staroslavenski institut, Sveučilišna knjižnica Rijeka, Općina Malinska-Dubašnica, 2011., 59-62. Sv. Dujam i sv. Anastazije u hagiotopografiji Hrvatske / San Doimo e Sant’Anastasio nella topografia agiografica della Croazia, u: „Splitska hagiografska baština: povijest, legenda, tekst”. Međunarodni znanstveni skup u organizaciji Književnog kruga Split i Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, pod pokroviteljstvom Papinskog odbora za povijesne znanosti [Raspored rada i knjiga sažetaka]/„Il patrimonio agiografico di Spalato: storia, leggenda, testo”. Convegno internazionale. Organizzatori: Circolo letterario di Spalato, Dipartimento di storia della Facoltà di Lettere e Filosofia dell’Università di Spalato, sotto il patrocinio del Pontificio comitato di scienze storiche [Programma del convegno e riassunti], Split: Književni krug i Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, 2011., 7-8; 41-42. (koautor Tomislav Galović)

262