Bogumili. Studija O Balkanskom Neomaniheizmu
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
Naslov izvornika: THE BOGOMILS A Study in Balkan Neo-manicheism © Cambridge University Press 1948. © hrvatski copyright Hlad i sinovi d.o.o. 2008. Prvi put tiskao 1948. godine The Press Syndicate of the University of Cambridge. Dmitri Obolensky, M.A. Ph.D, Preveo: dr. Živan Filippi Lektor: Hrvoje V.M. Hlad Biblioteka: Religio Knjiga 5 BOGUMILI Urednik: Dragutin Hlad Studija o balkanskom Ova je knjiga pod copyrightom. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati, držati u sustavu pohrane podataka, ili prenositi, u bilo neomaniheizmu kojem obliku, ili bilo kojim sredstvom, magnetofonskim, ili na bilo koji drugi poznati a da sc nema prethodno pismeno odobrenje vlasnika autorskih prava HLAD r SINOVI d.o.o. Zagreb, studeni 2009. ISBN: 978-953-6306-87-9 Svojojmajci Dmitri Obolensky, M.A. Ph.D, BOGUMILI Studija o balkanskom neomaniheizmu PREDGOVOR Bogumilski pokret prepoznajemo kao jedan od glavnih problema južno slavenske i bizantske povijesti. Utjecaj koji je on imao na povijest balkan skih naroda - na njihovu crkvu i državu, na njihovo društvo i književ nost, na njihovu religiju i folklor - čini proučavanje bogumilstva bitnim podjednako za bizantiniste i slaviste. Znanstvenicima i studentima na drugim područjima, bogumilstvo još uvijek nudi mnoge neistražene, ili poluistražene, mogućnosti. Teolog i filozofmogu pronaći u bogumilstvu jedan od najzanimljivijih primjera rasta na europskom tlu u srednjem vijeku obrasca misli i načina života koje možemo nazvati 'dualistički'. Podrobna studija bogumilstva trebala bi pomoći zapadnim medijaveli stima da bace novo svjetlo na još uvijek pomalo nerazjašnjen problem povijesnih veza između azijskoga manihejstva i dualističkih pokreta zapadne Europe, osobito talijanskih patarena i katara ili albigenza juž ne Francuske. Ta veza, ako je uspješno uspostavimo, omogućila bi opet povjesničarima Crkve da vide bogumilsku sljedbu kao prvu europsku poveznicu u tisućugodišnjem lancu što vodi od Manijevoga naučavanja u Mezopotamiji u trećem stoljeću do Albigenške križarske vojne u južnoj Francuskoj u trinaestom stoljeću. Štoviše, proučavanje bogumilskoga pokreta treba igrati i svoju vlastitu ulogu, nikako zanemarivu, u istraži vanju kulturnih i religijskih veza između istočne i zapadne Europe, važ nost kojih sve više uočavamo u sadašnje doba. Proučavanje bogumilstva ima prilično dugu, ali ne jednako uspješ nu, povijest. U osamnaestom stoljeću bogumilstvo je počelo privlačiti pozornost njemačkih znanstvenika. Neki od njih, poput J. C. Wolfa, dr žali su bogumile hereticima, dok su drugi, poput J. L. Oedera, pokušali 5 dokazati da su oni bili nositelji 'čistoga' kršćanstva i da ih je nepraved no progonila korumpirana Bizantska crkva. Njihova istraživanja bila su nužno ograničena nepoznavanjem nebizantskih izvora, što ih je dovelo do toga da prema bogumilstvu zauzmu stajalište, koje je u najboljem slu čaju bilo nepotpuno, a u nekim slučajevima pogrešno. U Engleskoj, ot prilike u isto doba, Gibbon je odbacio bogumile u oštroj bilješci svojega Uspona i pada kao 'sljedbu gnostika koja je ubrzo iščezla'. Bogumilske studije dobile su svjež poticaj i novi smjer u drugoj po lovici devetnaestoga stoljeća, zahvaljujući otkriću slavenskih dokumena ta koji su uvjerljivo ukazali na Bugarsku kao izvornu domovinu bogu milske sljedbe. Ruski znanstvenik M. G. Popruženko s velikim uspjehom je proučavao i objavio te rukopise. Hrvatski znanstvenik F. Rački objavio je 1869. i 1870. godine svoju knjigu Bogumili i patareni, koja je još uvijek prijeko potreban vodič, iako nekoliko njegovih zaključaka treba danas ispraviti ili preinačiti. Nešto bliže nama, slavenski znanstvenici pokazali su živo zanimanje za tu temu i bogumilstvu su pristupili s nekoliko no vih pozicija, ali, u cjelini, nastojali su se ograničiti na konkretne detalje i nisu cijeli problem pokušali preispitati s povijesnoga stajališta. Međutim, profesor I. Ivanov, koji je analizirao i uredio književna postignuća bu garskih bogumila, naglasio je važno mjesto koje bogumilstvo zauzima u povijesti bugarske književnosti. Proučavanje bogumilstva nepravedno je, po mom mišljenju, patilo od unaprijed stvorenih ili pogrešnih pojmova mnogih istraživača. Na primjer, nekoliko suvremenih balkanskih povjesničara prenaglašava po litičko značenje bogumilstva, često na uštrb njegove važnosti kao religij skoga pokreta, držeći ga u prvom redu nacionalnim pokušajem Slavena da se odupru posezanjima bizantskoga imperijalizma. Nadam se da će ova studija pokazati kako je to stajalište, premda opravdano u određe nim granicama, katkad bilo uvelike pretjerivano. Štoviše, povjesničari bogumilstva većinom su bogumilstvo držali statičkom pojavom i bez oklijevanja su toj sljedbi, na samom početku njezine povijesti, pripisali svojstva koja su se u stvari tek razvila u kasnijim razdobljima. U isto doba obično su propustili povući dovoljno jasnu razdjelnicu između bo gumila i drugih srednjovjekovnih balkanskih sljedbi, što je propust koji ih često vodi prema pogrešnim zaključcima o ovima prvima. Nadajući 6 se da ću ispraviti te pogreške, odlučio sam napustiti tradicionalni plan, po kojemu su povijest, doktrine i običaji bogumila bili podijeljeni u od vojena poglavlja, i usvojio sam metodu istodobnoga proučavanja raznih vidova bogumilstva, razdoblje po razdoblje. Na taj će se način možda pojaviti jasnija slika o postupnom razvoju doktrina, etike, rituala, obi čaja i organizacije te sljedbe pod utjecajem povijesnih prilika. štoviše, kako bih raspršio čestu zbrku između bogumila i drugih suvremenih balkanskih sljedbi, bio sam prisiljen baviti se nešto dulje s ovima drugi ma, osobito s pavlićanima i mesalijancima. Poput većine drugih srednjovjekovnih sljedbi, bogumili su nam· poznati uglavnom iz podaka njihovih neprijatelja. To bi moglo učiniti osjetljivom zadaću nepristrane kritike, osobito zbog toga što broj izvo ra izravno povezanih s bogumilima nije velik. Pa ipak obavijesti pravo slavnih svećenika o toj temi u cjelini su prilično pouzdane: usporedba podataka koje su sakupili pisci uvelike odvojeni u prostoru i vremenu otkriva skoro jednodušno slaganje o bitnim crtama bogumilstva. U tim okolnositma, objektivna rekonstrukcija doktrina i praksi bogumila ni pošto nije nemoguća. Ova je knjiga uglavnom bila dovršena 1942. godine a objavljivanje se odužilo uglavnom zbog ratnih prilika. Iste okolnosti onemogćile su mi da se upoznam s djelima S. Runcimana o manihejskom pokretu i H. C. Puecha i A. Vaillanta o Kozminom traktatu protiv bogumila, sve dok obje knjige nisu bile u rukopisnom izdanju. Zahvalan sam gospodinu Runcimanu i gospodinu Puechu što su mi dopustili da se upoznam s rukopisima njihovih knjiga. Prvo se želim zahvaliti Trinity College-u koji mi je omogućio da se bavim istraživanjem koje je dovelo do ove knjige. Posebnu zahvalnost dugujem dr. Elizabeth Hill, bez čijega ohrabrenja i pomoći ova knjiga ne bi bila napisana, Velečasnom prof. Francisu Dvorniku, koji mi je veliko dušno omogućio da se koristim njegovim znanjem bizanstke i slavenske povijesti, te prof. Sir Ellisu Minnsu, koji je pročitao djelo u rukopisu i dao mnogo vrijednih prijedloga. Puno se zahvaljujem svojoj supruzi što mi je pomogla sastaviti kazalo i čitala rukopis. Želim se također zahvaliti osoblju Britanskoga muzeja na beskrajnoj ljubaznost i urednicima Cam bridge University Pressa na njihovoj pomoći pri objavljivanju ove knjige. 7 Kako bih pojednostavnio tipografske probleme u citatima iz sta roslavenskoga, pojedina slova (/,\, :K, 1-%) sam zamijenio modernim ći rilićnim R, y, IO. Ispustio sam sve naglaske i transkribirao skraćenice u njihov cjelovit oblik. DMITRI OBOLENSKY TRINITY COLLEGE CAMBRIDGE 20. listopada 1946. 8 SADRŽAJ PREDGOVOR ................................. 5 KRATICE ...................................11 I. MANIHEJSKA OSTAV ŠTINA ..................... 13 II. NEOMANIHEIZAM NA BLISKOM ISTOKU .......... 39 III. USPON BALKANSKOGA DUALIZMA ..............69 IV. BOGUMILSTVO U PRVOM BUGARSKOM CARSTVU .118 V. BIZANTSKO BOGUMILSTVO ...................172 VI. BOGUMILSTVO U DRUGOM BUGARSKOM CARSTVU ..................................231 DODACI I. KOZMINA KRONOLOGIJA .....................267 II. POP JEREMIJA ..............................270 III. NADNEVAK BOGUMILSKOGA PROCESA U CARIGRADU .............................. 274 IV. BOGUMILSTVO U RUSIJI, SRBIJI, BOSNI I HUMU .. 276 V. BOGUMILI, KATARI I PATARENI ............... 285 BIBLIOGRAFIJA .............................289 KAZALO ................................... 307 9 KRATICE Abh. bayer. Akad. Wiss. Abhandlungen der bayerischen Akademie der Wissenschaften. Miinchen. Abh. bi:ihm. Ges. Wiss. Abhandlungen der bi:ihmischen Gesllschaft der Wissenschafte nn. Prag. Abh. preuss. Akad. Wiss. Abhandlungen der preussischen Akademie der Wissenschaf ten. Berlin. Buli. Acad. Belg. Bulletin de l'Academie royale de Belgique. Brisel. B. Byzantion. Pariz, 1924.-. B.I.B. Bulgarska lstoričeska Biblioteka. Sofija,1927. B.Z. Byzantinische Zeitschrift.Leipzig, 1892.- C.E.H. Cambridge Economic Hisory (The). Cambridge, 1941. C.M.H. Cambridge Medieval History (The). Cambridge, 1911.-36. C.S.H.B. Corpus scriptorum historiae byzantinae. Bonn, 1828.-97. Denkschr. Akad. Wiss. Wien. Denkschriften der Akademie der Wissenschaften in Wien. D.TC. Dictionnaire de Theologie Catholique. Pariz, 923.- G. Soc. Asiat. Ital. (n.s.) Giornale della Societa Asiatic Italiana. (Nuova serie.) Firenca, 1887.- G.S.U. Godišnik na SofijskijaUniversitet. Sofija,1904.- I.R.A.I.K. lzvestiya Russkogo Arkheologicheskogo Instituta v Konstantinopole. Odesa, 1869.-1912. f.A. Journal Asiatique.