Queer Prije Queera: Raščinjenosti I Rodna Iskliznuća U Umjetnosti Satana Panonskog

Ilustracija na naslovnici i poleđini: Diana Mataković Treća / ISSN: 1331 – 7237 / 2020 / CENTAR ZA ŽENSKE STUDIJE (IG @diana.matakovic_illu)

TRANSFEMINIZAM I SPEKTAR TRANSRODNOSTI

O TRANZICIJAMA I RODNIM NESVRSTANOSTIMA TRANS BALKAN

OUTANJE DRAG SCENA HIDŽRE I TRANSRODNOST IZVEDBE ANDROGINIH TIJELA RECENZIJE treća, br. 1, vol. xxii, 2020. Sadržaj

TRANSFEMINIZAM I SPEKTAR TRANSRODNOSTI

7 Nataša Govedić: Brojno stanje transrodnosti – skok s dva na beskonačno

9 Maja Profaca: Trans Balkan u razgovoru s Aleksandrom Crnogorcem

16 Nataša Govedić i Dorotea Šušak: O tranzicijama i rodnim supostojanjima, ispremreživanjima i pretapanjima: razgovor s Espijem Tomičićem

STUDIJE

23 Darija Ivošević: Pojedinačna i socijalna važnost outanja u LGBTIQ zajednici

38 Mirta Maslać: Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

72 Suzana Marjanić: Tri izvedbena androgina: V. D. Trokut, Xena L. Županić i Krešo Kovačiček

89 Ljubica Anđelković Džambić: Queer prije queera: raščinjenosti i rodna iskliznuća u umjetnosti Satana Panonskog

100 Aleksa Milanović: Hidžra ili kvir: hibridizacija rodnog identiteta u video instalaciji Tejal Shah What are you?

ESEJ

109 Katja Grcić: INCIDENT FERLIN: nulta točka/algoritam Antigona

PROZOR U NEZAVISNU SCENU

117 Ivana Pedljo i Jasmin Dasović: TRICYCLE TRAUMA ili prirodno ludilo i umjetna glupost kao fokus kolektiva za hibridne novocirkuske izvedbe RECENZIJE

127 Lejla Mušić: Queer „sestre osnivačice u sociologiji“ i transfeminizam 129 Amir Hodžić: Biti trans u Bosni i Hercegovini 2015. godine 131 Maja Profaca: Queer na raskršćima Europe 133 Martina Jurišić: Rodolektologija ili sociolingvističke analize odnosa roda i jezika 137 Goran Đurđević: Prvi hrvatski sveučilišni udžbenik o rodnim studijima 140 Martina Jurišić: Tko su to djevojke? 144 Ljubica Anđelković Džambić: Okrenuti perspektivu: depresija s onu stranu ogledala 148 Ozana Iveković: Putevima hrvatskih glumica od prijestupa do umjetnosti 152 Nada Kujundžić: Treba li nas zanimati što je Pepeljuga odjenula? 155 Maja Profaca: Marija Magdalena u kršćanskoj tradiciji 157 Ivica Bakota: Ekofeminističko, žensko, zeleno i možebitno progovaranje o specifičnoj „balkanskoj“ razlici ekofeminizma 159 Luka Ostojić: Pjesmu ne čine tek riječi nego i stvorenja 162 Martina Munivrana: Nužno potrebni narativi 166 Ivana Katarinčić: Plesne šezdesete 169 Jolán Mann: Traume bivanja ženom TRANSFEMINIZAM I SPEKTAR TRANSRODNOSTI

Brojno stanje transrodnosti – skok s dva na beskonačno

Nataša Govedić

Ne vidim sebe kao transgresora, vidim sebe kao narizma opreke muško „ili“ žensko. Kako čitamo na transcendera. Sanjam o svijetu u kojem je rodna stranicama hrvatske udruge Trans Aid (usp. www. binarnost zamijenjena, milostivo i blago, s transaid.hr): istinskim poštovanjem za sve postojeće forme rodnosti, a njihov je ukupan broj skočio s dva na Rodni identitet je intrinzični, unutarnji osjećaj oso- beskonačno. be o svom rodu. Od rodnih identiteta se najčešće Julian, rodno nesvrstan, iz knjige navode “muški” i “ženski,” jer su ti identiteti u Transgender Voices: Beyond skladu s društvenim normama. Identiteti koji se ne Woman and Man Lori B. Hirshick uklapaju u te norme tretiraju se kao inferiorni i ma- (2008: 1) nje stvarni, te ih se pokušava opisati kroz društve- no prihvaćene norme “muškog” i “ženskog.” Zato Promjena roda (iz muškog u ženski) ili stalna fluid- je važno naglasiti da postoje brojni rodni identiteti, nost roda u romanu Orlando Virginie Woolf, koja i da se mnogi ne mogu pripisati društveno prihvaće- ujedno uzrokuje i promjenu iz linearnog u neomeđe- nim muškim i ženskim identitetima. Često se kaže no vrijeme naracije, potrebno za preobrazbu njezina/ da je rod spektar – da između nekih idealiziranih/ njegova/njihova postajanja u rodno višestruku oso- krajnjih oblika muškog i ženskog postoje identiteti bu („Nema nam druge nego priznati: on je bio žena“, koji nisu u potpunosti niti muški niti ženski, ali se kako piše Woolf), karakteristična je za sociološko, svi mogu opisati kao neka “kombinacija” muških i antropološko, politološko, etičko i estetičko promi- ženskih identiteta koje definira društvo. šljanje roda u 20. i 21. stoljeću. Sve otkad smo se Ali, na rod se može gledati i kao na prostor u kojem medicinski i civilizacijski složili da spol (paketić ge- su muški i ženski identiteti samo dva od mnogih nitalija s kojima se rađamo) i rod (kulturalne kostimo- postojećih identiteta, a ne dvije krajnje točke, te da grafije i izvedbe kojima oblikujemo svoja tijela) nisu su identiteti koji nisu niti muški niti ženski njima iste kategorije i da je sloboda rodnog izbora jedno jednaki. od temeljnih građanskih prava, transrodnost se po- Svaka osoba je unikatna, i ne postoje dva identična javljuje kao jedan od najvažnijih izbora pojedinčanog rodna identiteta, a svi su identiteti jednaki, stvarni samoodređivanja i samodefiniranja, oslobođenog bi- i zaslužuju jednako poštovanje.

7 nataša govedić

Za razliku od rodnog identiteta, pojam rod se često izvedbena praksa, toliko je i veliki broj tekstova u koristi da opiše i društvene aspekte rodnih identi- broju posvećen različitim kritičkim procedurama rod- teta i spolova, tj. kako drugi doživljavaju ili inter- nih identifikacija i dezidentifikacija. Posebno mjesto pretiraju neku osobu i njen rodni identitet i spol, ima i sociološki tekst o iskustvima „autanja“ (proces koja očekivanja se vežu za njih, itd. Taj doživljaj kojim osoba javno razotkriva svoj LGBTIQ+ identitet), drugih može ali ne mora biti u skladu sa stvarnim praćena u kontekstu homofobnog hrvatskog kontek- identitetom osobe, i najčešće je pojednostavljiva- sta. nje kompleksne stvarnosti – “trpanje sviju u dvije Iako se u prvi mah činilo da će tema transrodno- kutije.” sti na ovim prostorima dobiti mali odaziv, u trenutku zaključenja broja još uvijek stižu upiti o mogućim Govoreći o udrugama, od čijeg javnog djelovanja ovi- uključivanjima različitih humanističkih znanstvenika si i unutarnja i vanjska politika civilnog društva, od i znanstvenica u predloženi tematski fokus časopisa, ovog broja Treće otvaramo unutar časopisa posebni kao i upiti aktivističke scene o rokovima u kojima je prostor samopredstavljanju različitih feminističkih moguće priložiti svoj doprinos temi transrodnosti. udruga nezavisne scene, jer nam se čini da je njihovo Kako smo vremenski obavezni zaključiti broj, redak- mjesto u javnosti kontinuirano podigrano i podrepre- cijski je zaključak da ćemo se na ovu temu nastaviti zentirano. Pozivamo feminističke udruge da nam po- vraćati i mimo objavljivanja aktualnog broja, jer nam šalju tekstove o svojim istraživanjima, uvidima, isku- se njezin pluralitet čini jednim od temelja suvreme- stvima, razmišljanjima. U ovom se broju predstavlja nog transfeminizma. udruga Tricycle Trauma, zaokupljena ekstremnim Broj zaključujemo nizom recenzija recentne fe- granicama transformacije tijela i eksperimentalnim minističke literature, među kojima se ističe i zbornik granicama novocirkuske teatralnosti. posvećen temi transrodnosti urednice Line Gonan, Čitav je broj Treće posvećen izlascima iz (pre) pod nazivom Nepomirljivo: radikalni kvir protiv roda, uskih okvira rodnih ormara i kutija, točnije promišlja- države i kapitala (Zagreb: Multimedijalni Institut, nju raspadanja binarne i heteronormativne osi rod- 2018), koji ovom prilikom također svesrdno prepo- nosti, koja za posljedicu ima bujanje LGBTIQ+ iden- ručujemo čitateljicama i čitateljima transrodne Treće. titeta. Donosimo razgovor s mladim književnikom, Veliko nam je zadovoljstvo registrirati da tran- dramaturgom i transrodnim aktivistom Espijem To- srodnost više nije na marginama humanističkih mičićem, kao i razgovor s Aleksandrom Crnogorcem, istraživanja, već se pojavljuje kao interdisciplinirani kuratorom međunarodno zapažene izložbe Trans fokus mnogih umjetničkih i znanstvenih simpozija, Balkan. Zahvaljujemo na dozvoli za objavljivanje di- publikacija, filmova, izložbi, predstava. Umjetničke jela izložbenih fotografija i materijala. Tu su i antro- struke prate je od antičkih i staroegipatskih rodnih pologijske studije androginosti na primjeru indijskih transgresija, zabilježenih i u pripadajućim mitovima, hidžri i njihove dugotrajne hibridizacije, recentno i zbog čega se čini da je transrodnost naša konstitutiv- politizacije transrodnih identiteta, kao i studije um- na dimenzija, a ne socijalna „novina“. Ono što se mi- jetničkog, izvedbenog narušavanja rodne binarnosti, jenja nije naše iskustvo fluidne rodnosti, već stupanj na primjerima Satana Panonskog, na drugačiji način političke otvorenosti prema mišljenju izvan rodnih i Matije Ferlina. Raskošna provokativnost baroknog dihotomija. Uvjerene smo da feminizam u toj većoj stila i dosljedne jezične originalnosti drag-balova, otvorenosti nastavlja igrati jednu od nezaobilaznih drag-šouova i drag izvedbi također otvara pitanje flu- uloga. idnih rodnih kostimografija i to unutar medijske me- đunarodne i domaće scene, dok iz teatrološkog aspekta predstavljamo i nekoliko androginih umjetnika performansa: V. D. Trokuta, Xenu L. Županić i Krešu Kovačičeka. Onoliko koliko je i sam rod kompleksna

8 Trans Balkan u razgovoru s Aleksandrom Crnogorcem

Uz izložbu Trans Balkan (23.10.2020.-11.11.2020), KIC, Zagreb

Maja Profaca

● Gospodine Crnogorac, Vaša izložba Trans Balkan Izložba je posetila dvanaest gradova u regionu, koju smo ovih dana mogli pogledati u galeriji plus Rim i Oslo u poslednjih osamnaest meseci, što Kulturno informativnog centra u Zagrebu, nakon je ogroman uspeh, a prirodan korak i moja želja od što je prvotno postavljena u Beogradu, gostova- samog početka jeste bilo objavljivanje ili publikacija la je i u Novom Sadu, Skopju, Prištini, Sofiji, Sa- fotodokumentarne monografije; knjige. Sa velikim rajevu, Tuzli, Podgorici, Bukureštu, Rijeci, Tirani, zadovoljstvom mogu da kažem da smo na korak od Rimu i Oslu. S druge strane, Vaše istraživanje tu tog poslednjeg cilja. Službeni glasnik, jedna od naj- ne završava. Možemo li očekivati i publikaciju? starijih izdavačkih kuća u Srbiji, objavit će knjigu po- četkom decembra, tačnije ako sve bude po planu 10. Projekt Trans Balkan započet je izložbom u Beogra- decembra, na međunarodni Dan ljudskih prava. To mi du, u galeriji Doma Omladine u februaru 2019. godi- je velika čast, obzirom da do sada u Srbiji nikada nije ne. Tada je beogradska publika imala priliku da vidi prezentovan jedan ovakav projekat koji bi bio podr- prva trideset četiri portreta koje sam napravio na žan od strane jedne takve državne ustanove kulture početku projekta, a to su bili ljudi koji su dolazili sa poput Službenog glasnika u Srbiji. To nije mala stvar prostora bivše Jugoslavije. Vrlo brzo nakon beograd- za ovaj prostor. ske izložbe shvatio sam da želim da nastavim rad na ovom projektu i odlučio dve stvari. Prva je bila da že- ● U Vašem istraživanju susreli ste doista različite lim pokriti sve zemlje koje spadaju pod termin „bal- ljude i životne priče. Što mislite, postoje li među kanske zemlje“, znači ne samo ex-Yu, već i Bugarsku, njima generacijske razlike s obzirom na moguć- Rumuniju, Grčku, Albaniju i Tursku. Druga stvar koju nosti tranzicije, prava, ali i prihvaćanje okoline? sam odlučio bila je namera da izložbu predstavim i publici u svim zemljama u kojima sam radio, puto- U sklopu Trans Balkan projekta, upoznao sam više od vao, upoznavao i fotografisao ljude. Bilo mi je brzo sto osoba iz dvanaest različitih zemalja. Ono što sam očigledno da je putujuća izložba vrlo adekvatan na- uočio tokom rada sa trans populacijom širom regiona čin da se pospeši moj originalni cilj vezan za stvara- je dosta dominantna razlika među različitim genera- nje projekta Trans Balkan, a to je podizanje vidljivosti cijama u samoj trans zajednici. Absolutno ne suge- trans zajednice na Balkanu. rišem da je mladim ljudima lako, jer to bi bila velika

9 maja profaca

neistina, ali ne možemo ni zanemariti činjenicu da su maci su po mom iskustvu postignuti na leđima samih mlađi ljudi otvoreniji, slobodniji i povezaniji. Mislim trans ljudi i njihovoj hrabrosti. Nažalost, sistematska ovde na društvene mreže i generalno na protok in- pomoć i kolektivne promene i dalje kasne za hrabrim formacija koji je omogućio internet, što je promenilo pionirima trans zajednice, koje publika može da upo- ceo svet, pa samim time i situaciju u trans zajednici. zna u svakom od pojedinaca i pojedinki koji su uče- U mom ličnom iskustvu, mlađi ljudi lakše su pristupa- stvovali u Trans Balkan projektu. Finansije su takođe li saradnji u ovom projektu. Takođe, moj je utisak da ključan momenat u životu svake trans osobe, kao i u su mlađi ljudi, za razliku od starijih koji svoju istinu životu svake osobe koja živi u ovo doba suvog kapi- već duži niz decenija nose na svojim leđima bez ičije talizma i prekonoćnih političkih i ekonomskih tranzi- pomoći, pozitivniji i imaju veća očekivanja od buduć- cija. U zemljama poput Srbije, država izlazi u susret nosti i možda baš ili upravo zahvaljujući tom njiho- svojim trans građanima. Nakon što prođu sve potreb- vom stavu bivali su i otvoreniji i proaktivniji u tre- ne korake, omogućuje im da 65% troškova vezanih za nutku kada sam ih ja upoznao. Naravno, ovo su sve sopstvenu tranziciju plati sama država. U Crnoj Gori moji lični utisci i generalizacije. Svakako je netačno je situacija odnedavno čak i bolja, tamo država po- sugerisati da neki mladi trans ljudi na području Bal- maže u 100% iznosu troška vezanih za ličnu tranzici- kana, pogotovo kada žive u ruralnim sredinama ili su ju. Iako Crna Gora kao država i dalje nema kompletno limitirani financijskim sredstvima, i dalje ne prolaze osposobljen tim za kompletnu medicinsku tranzici- vrlo težak i trnovit put u procesu svoje samospoznaju, ali sarađuje blisko sa Srbijom po tim pitanjima i je. Postoje određeni napredci u skoro svim zemljama svakako omogućuje svojim državljanima i državljan- regiona kada je u pitanju trans zajednica, ali svaka- kama da u potpunosti prođu medicinsku tranziciju o ko veliku ulogu igraju i odsustvo solidne psihološke trošku crnogorske države u Srbiji, što nije mala stvar. podrške kao i odsustvo medicinskih usluga. To dvoje Neke zemlje kao što je Hrvatska pružaju veću traje na vrhu liste problema koje opisuju realnost sa pravnu zaštitu, mada moram istaći da EU članstvo kojom se suočava trans zajednica na našim prosto- nije nikakav garant za prava trans osoba. Dovoljno rima. je pogledati Bugarsku, također članicu EU, gde trans ljudi nemaju baš nikakvu pomoć od strane države. Ni- ● I sami kažete da je često i pitanje sredstava od- sam dovoljno stručan da sa preciznošću pravim neku nosno novaca. Zanima me koliko su onda druš- međudržavnu skalu, ali ono što mogu reći sa sigur- tvene mreže i njihove umreženosti olakšale nošću je da sve naše države i dalje ne pružaju zado- pojedincima u rješavanju tih novčanih pitanja? voljavajuću podršku i pomoć trans osobama. Ne bih Možemo li govoriti o poboljšanju društvenih me- delio stvari na nacije ni na zemlje, ali bih istakao da hanizama i potpore u pojedinim sredinama koji postoje teške i malo manje teške situacije u regionu bi omogućili ili pomogli trans osobama u bezbol- po ovom pitanju. U svim državama koje sam posetio nijoj tranziciji? i u kojima sam sarađivao sa trans osobama postoji veliki prostor za napredak, koji će, nadam se stići u I društvene mreže i dostupnost informacija putem skorije vreme. interneta definitivno su promenili realnost sa kojima se susreću trans ljudi. Postoje mnogi chat room/ ● Jedan od Vaših sugovornika, povodom Dana ovi, i virtuelni prostori u kojima trans osobe mogu vidljivosti trans osoba, govorio je o neugodnim bezbedno da razmene informacije i iskustva, što sa- iskustvima kao što su psihijatrijski pregledi koji svim sigurno nije bio slučaj ni do pre desetak godina. su dio protokola. S kojim ste se problemima Upravo je taj nedostatak informacija u kombinaciji sa trans osoba još susreli i postoje li regionalne ra- nedostatkom vidljivosti i držao trans ljude u jednom zlike? stanju permanentne nevidljivosti. Sada se stvari polako menjaju, vrlo sporo, ali postoje pomaci. I ti po-

10 Trans Balkan u razgovoru s Aleksandrom Crnogorcem

Neke sredine, neki veliki gradovi poput Beograda i očekivati bilo kakav konkretan napredak, pogotovo u Zagreba, pružaju veću anonimnost i kao posledicu vidu pogleda širokih masa na trans manjinu. toga, trans ljudi mogu imati neke olakšice naspram Osobno smatram svaki mali korak napred bitan. onih članova zajednice koji žive u ruralnim i malim Nisam dovoljno stručan da govorim o nekim stvari- sredinama. Svakako, nijednu od osoba sa kojom sam ma, ali sam takođe dovoljno svestan da sa sigurno- ja sarađivao, znači više od njih stotinu, nisu zaobišla šću mogu reći da je podjednako bitan i rad koji drža- ružna i ponižavajuća iskustva tokom svog života. Pro- ve moraju uraditi kako bi omogućile većini da počne blemi trans zajednice su mnogobrojni i vrlo duboki. da se informiše i menja svoje stavove, kao što je i Mnoge od tih problema šire društvo trenutno nije u bitan svaki lični gest, primerice u sferi privatnog ži- stanju da razume. Kao društvo nismo ni u stanju da vota, koji neko napravi kako bi povećao prihvaćenost priđemo tim pitanjima, što je razumljivo s obzirom da i kolektivnu depatologizaciju trans osoba. Bitne su smo na samom početku ove bitke. Tako da za početak obe stvari. Obično iz ove prve proizilazi ova druga, pozivam publiku da se fokusira na neke osnovne pre- ali s obzirom da je ovo Balkan, a Balkan je specifičan preke s kojima se trans ljudi na Balkanu susreću, po- po mnogim stvarima, ne podcenjujem koliki dopri- put zamene dokumenata, traženja posla i generalne nos i bitnost daju lični gestovi pojedinaca; posebno diskriminacije i nasilja kojima su izloženi u njihovoj onih koji nisu spremni da samo sede i čekaju da se svakodnevici. Na ovaj način i šira publika može da se njihove države odluče da se osveste, evoluiraju i da poveže, makar na tren, sa članovima trans zajednice. im pomognu. Važni su ljudi koji se angažiraju u tom Mogu pokušati zamisliti jedan dan u njihovim živo- „međuvremenu.“ tima. Naravno da postoje i mnoge druge prepreke i problemi, ali dok se naša društva ozbiljnije ne poza- ● Veći broj Vaših fotografija prikazuje muškarce i bave osnovnim problemima, teško je baviti se onima žene koji su „neki od nas“. Da li je to bio i je- koji su dosta dublji i zahtevaju mnogo veći stepen po- dan od ciljeva vidljivosti koju ste htjeli postići, svećenosti i osvešćenosti od samoga društva. konačno i Vaše izložbe?

● Strah da se bude odbačen od bliskih osoba pri- Jeste, apsolutno je bilo tako. Ja sam u samom kon- sutan je kod većine Vaših sugovornika. Mislite ceptu projekta već pri početku realizacije shvatio da li da su odbacivanje i osuda veći problem od taje za mene jedini prihvatljiv pristup ovoj temi upravo kođer važnih pravnih pitanja i koliko protokol i taj. Želeo sam da približim trans živote i iskustva sa grupno savjetovanje pritom pomažu? područja Balkana široj balkanskoj publici. Smatrao sam i dalje smatram da je to ispravan prvi korak. Dok Citat jedne od učesnica projekta koju sam upoznao u netko nešto ne poznaje, mnogo je lakše da predrasu- Albaniji, Elpida, dobro oslikava problem na koji vaše de i osude opstaju. Tek nakon upoznavanja, a u ovom pitanje skreće pažnju. Elpida ima više od šezdeset slučaju tek nakon konstatovanja postojanja trans za- godina i u razgovoru sa njom ostao mi je upečatljiv jednice, možemo da počnemo da pričamo o narednim upravo njen odgovor na ovo pitanje koje ste mi vi po- koracima. Nakon upoznavanja sledi postizanje neke stavili. Ona kaže da su policija i država odgovorni za lične razmene, a jednom kada nešto postane lično, ton koji zajednica odabire da zauzme prema samoj onda je to dobar most ka nastavku i dalje teške bitke trans zajednici. Takođe kaže da sve dok je policija za prihvatanje i razumevanje... Ja nisam imao plan da maltretira i bije bez razloga, ona i ne pomišlja da je trans ljude predstavim kao „neke od nas“. realno očekivati išta bolji tretman od šireg društva. Naravno da oni to već jesu, ali želeo sam da po- Na vrhu države je, kao i u službama koje bi trebale zovem i širu publiku da to uoči. Smatrao sam da upo- da štite sve nas, odgovornost da postave presedan, znavanjem trans zajednice omogućujem publici da ton, koji će narod onda vremenom naučiti da prati i ona takođe razbije neke svoje predrasude. Moj cilj je poštuje. Dok službene instance to ne urade, teško je bio da samo omogućim ljudima pristup da i sami vide

11 maja profaca

članove ove male zajednice u svim njihovim diver- Agata Milan Đurić zitetima i razlikama. Upravo kroz ovaj humanistički pristup, pozivam publiku da i sama spozna koliko je Agata (rođ.1971.) je aktivistkinja za unutar sebe raznolika i sama trans zajednica, upra- ljudska prava iz Beograda u Srbiji. vo baš kao i bilo koja druga zajednica. Svaka osoba Radila je kao radio voditeljica, au- ima sopstvenu priču i sopstveni put. Trans tematika torica, istraživačica, predavačica, je samo jedna tanka nit koja povezuje sve učesnike performerica, književnica, pjesni- ovoga projekta, ali nije glavna. Glavna je definitivno kinja kao i psihološka savjetnica hrabrost svih ovih ljudi koji su prihvatili moj poziv da na LGBTIQ SOS liniji. Diplomirala zajedno realizujemo ovaj projekat. A moja nada je da je na Fakultetu dramskih umetno- ova saradnja može da inspiriše širu javnost da makar sti u Beogradu radom „Društveno malo otvori oči i da se informiše po ovom pitanju! – kulturalna medijacija, aktivistič- ki i terapijski aspekt“ koji se bavi različitim oblicima organiziranja društveno marginaliziranih skupina i borbom za njihova prava. De- vedesetih godina Agata je aktivno sudjelovala u prosvjedima protiv tadašnjeg totalitarnog režima Slo- bodana Miloševića boreći se protiv nacionalizma, fašizma i izolacio- nizma. U to vrijeme, 1994. godine uključila se u Arkadiju, organizaciju za promicanje gej i lezbijskih prava i kulture. Često je pritvarana i odvo- đena na informativne razgovore no to je nije zaustavilo u njezinoj borbi za slobodu. Krajem devedesetih godina dvadesetog stoljeća počela je svoj rad kao drag queen – queer performerica Viva la Diva, istražujući „nevolje s rodom“ i upoznavajući kulturu u Srbiji s drag izvedbom. 2000. godine osnovala je Gayten –LGBT, prvu obuhvatnu organizaciju (kasnije preimenovanu u Ge- ten što je bila prvotna ideja za ime organizacije, uz podršku poznate književnice Ursule K. Le Guin), koja je okupila ljude svih identiteta LGBTIQ spektra. Neka od najvažni- jih postignuća ove organizacije su, između ostalog, organiziranje prve LGBT Parade ponosa 2001. koja je

12 Trans Balkan u razgovoru s Aleksandrom Crnogorcem

šire, LGBTIQ SOS linije, a sudjeluje na romskim LGBTIQ programima te s Getenom na različitim politikama i zakonima značajnima za LGBTIQ zajednicu, osobito trans i queer osobe. Njezina je životna priča, uključujući zlostavljanja u djetinjstvu i kasnije u životu, ispripovije- dana u romanu poznatog švedskog pisca Hansa Olssona Inga Bomber över Skärholmen (Raben & Sjor- gen Bokforlag) objavljenom 2003. godine. Za svoj rad u područjima ljudskih prava i umjetnosti dobila je četiri međunarodne nagrade.

„Svaki trans život, svaki trans identitet je revolucija jer iznova piše, pomiče, mijenja i nadilazi sveprisutne opresivne postulate europske kulture o dva spola, dvije rodne uloge i patrijarhata kao hijerarhijskog sustava premda su kroz povijest različite kulture poštovale rodno fluidne osobe što je uni- štio kolonijalizam (...). Cijeli svemir govori o različitosti; ne postoje dvije identične stanice u tijelu, no cijela ljudska povijest svjedočanstvo je zatiranja drugosti, jedinstvenosti koja izmiče kontroli... Možda ne možemo racionalno razumjeti druge osobe osim kroz empa- tiju, sućut koju osjećamo, kroz iskustvo kako je biti „drugači- ji“, razumijevanje unutrašnjo- završila brutalnim nasiljem što je medijskih sloboda). Radila je, isto sti druge osobe koja ima potre- imalo svjetski odjek. Agata je ra- tako, u Kulturnom centru Roma, bu izraziti se(...). I to je razlog dila kao radio voditeljica u prvom prvom romskom kazalištu Varesso zašto je empatija revolucija queer showu u Srbiji „Gayming“ Aver, u školi za slijepu djecu, u koja može stvoriti svijet u kona Radiju 202 (koji je dobio me- Glencree, centru za mir i pomirbu jem ćemo biti sigurni i biti ono đunarodnu nagradu Heimdahl za u Irskoj. Osnivačica je prve grupe što jesmo (...).“ izvanredan doprinos u unapređenju za podršku trans osobama u Srbiji i

13 maja profaca

Nina kaže da je dvadeset devet godina živjela kao gej muškarac. Čak i kad je shvatila svoju različi- tost, živjela je dugo vremena u izolaciji ne mogavši se nekome povje- riti. Tek se u četrdesetim godinama počela otvarati. Prvi se put povjeri- la bliskom prijatelju. U Sloveniji je radila kao viza- žistica, ali 2018. godine pojavile su joj se poslovne mogućnosti da nastavi svoj profesionalni rad u Berlinu. Držeći tečajeve za vizažiste u Berlinu upoznala je trans studen- ticu Giselle koja joj je pomogla da započne proces osvještavanja i prihvaćanja same sebe. Dva tjedna nakon razgovora s Giselle Nina je otišla u Sloveniju da bi, uz značaj- nu psihološku i medicinsku pomoć, započela svoju tranziciju. Za sebe kaže da je mlada du- hom jer prolazi svoj drugi pubertet. Nina ima nekoliko tetovaža od kojih je jedna lastavica koja simbolizira proljeće i ponovno rađanje.

„Zbog svoje tranzicije nisam izgubila ništa, to je zapravo bio najveći poklon koji sam mogla dobiti. Pronašla sam se! Sa svojom sam se obitelji poveza- la na jednom višem nivou i pro- našla sam prave, iskrene prija- telje koji me vole zbog toga tko sam i takvu kakva jesam.“

Nina Kožul koje je upisala studij Modnog dizajna u Ljubljani u Sloveniji. Osam go- Rođena je 1973. godine u Zagrebu. dina bila je članicom pokreta Hare Roditelji su joj iz Dalmacije za koju Krišna, od čega je dvije godine pro- je Nina još uvijek emotivno vezana. vela u Indiji. Kaže da je ovo za nju Završila je Školu primijenjene um- bilo pozitivno iskustvo koje joj je jetnosti i dizajna u Zagrebu nakon pomoglo u procesu samoostvarenja.

14 Trans Balkan u razgovoru s Aleksandrom Crnogorcem

Anastasios Zarifis

Rođen je 1982. godine u Solunu, glavnom gradu sjeverne grčke pokrajine Makedonije. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju tehničku školu i voli isticati da je iz zapadnog dijela grada gdje žive siromašniji stanovnici Soluna. Na- kon završenog obrazovanja radio je različite poslove koji su uključi- vali posao radio DJ-a, fotografiranje događanja i posao zaštitara. Svira gitaru i kaže da voli sve glazbene rodove, a osobito buzuki odnosno tradicionalnu grčku glazbu. Anastasiosa je uvijek zanimala politika, osobito na lokalnom nivou. On je prvi trans muškarac koji je bio kandidat na grčkim lokalnim izborima. Trenutno je potpredsjed- nik Grčkog transrodnog udruženja.

15 O tranzicijama i rodnim supostojanjima, ispremreživanjima i pretapanjima: razgovor s Espijem Tomičićem

Nataša Govedić i Dorotea Šušak

GOVEDIĆ: Susan Stryker u svojoj knjizi Transgender Toliko je šarolikosti pod kišobranom izvedbe roda History definira transrodnost kao „prelaženje i identiteta, ali svaka nova „pojava” izvedbe, pred- kulturalne, socijalne i biološke granice defini- stavljanja, postojanja je primorana smisliti naziv ranja roda“, pri čemu bjelačke kulture koje su kako bi bila valjana i prihvaćena. Kod nas je, naža- ponikle iz europskog kulturnog kruga i imaju lost, još uvijek normativno i jasno postavljen ženski binarnu ideologiju rodnosti monitoriraju granice rod kao suprotstavljen, u kontrapoziciji, muškom svoje uske binarnosti sasvim drugačije od neeu- rodu i samim time njihovo supostojanje, ispremreži- ropskih kultura, koje imaju bitno šire poimanje vanje i pretapanje nije prihvaćeno. roda. Primjerice, američki Navajo indijanci ima- Borba s nasiljem kategorizacije je iscrpna tema ju četiri, a ne dvije kategorije roda, koje su sve pa ću se fokusirati na zakonodavni okvir, medicinski jednako legitimne: muško, žensko, muževna proces tranzicije i procese (ne)prihvaćanja kategori- žena, ženstveni muškarac. Znakovito je da je su- zacije roda unutar same trans zajednice. stav kolonizacije nametnuo mnogim kulturama Nebinarnost (rodna fluidnost) je mogućnost koja ideju binarnog roda, primjerice nigerijska kul- postoji samo u nama, našim intimnim zajednicama i tura do kolonizacije uopće nije imala kategoriju još uvijek na hrvatskom terenu ne može živjeti pot- roda. Oyeronke Oyewumi objašnjava da pojam puno. „eniyan“ u Yoruba kulturi ne znači ni muško ni U procesu medicinske tranzicije već se na prvim žensko, nego „netko ljudski“. Razlike među razgovorima kod psihologinje i psihijatrice rodna ljudima određuju se na temelju seniornosti od- normativnost nameće kao nužna. Upravo osporava- nosno dobnih razlika, a ne rodnih. Na taj način njem iste ili izvođenjem rodne fluidnosti, nesvrsta- anatomija definitivno nije sudbina, nego vrelo vanjem i nekategoriziranjem vlastitog roda se možda mnogih mogućnosti. Kako izgleda borba s nasi- mijenjaju pogledi na statistiku osoba ovog ili onog ljem „kategorizacije“ na hrvatskom terenu? roda u procesu tranzicije, unosi se nova vrsta izvedbe u institucije, ali ona samim tim činom biva prekinuta. TOMIČIĆ: Upravo to, anatomija je otvorena za mnoge Potvrda, potrebna za ulazak u medicinsku tran- mogućnosti, a mi je, u našem kontekstu, tako često ziciju, moguća je samo za one osobe koje jasno stoje zatvaramo i postavljamo u razne kućice i pojmove. na rodnom spektru, binarno, normativno i čvrsto.

16 O tranzicijama i rodnim supostojanjima, ispremreživanjima i pretapanjima: razgovor s Espijem Tomičićem

Dopušta se tjelesno modificiranje roda samo TOMIČIĆ: Hmm, ne mogu točno tvrditi koliko su pri- onim osobama koji time neće poremetiti normu rod- hvaćene sve transrodne osobe kod nas, ali situacija ne zadatost našeg društva, koji će se uklopiti i svojim se mijenja. Kao što sam gore rekao, svako iskakanje promjenama neće remetiti statistiku ovog društva. iz zadatih normi unutar pravnog i terapijskog sustava Dokumenti još uvijek omogućavaju odabir između se još uvijek odbacuje kao opcija, ali otvara prostor dvije kategorije i zakon u hrvatskoj ne prepoznaje za postojanje takvih osoba, a samim time onda i, na- sve one ispod kišobrana koji ne pripadaju ni jednoj dam se, njihovo prihvaćanje. Imenovanje je ono što ni drugoj kategoriji. me često živcira i ne mislim uvijek da je potrebno, ali Unutar same trans zajednice postoje različiti po- ulaženje nenormativnih tijela i izvedbi u pravne i te- gledi na fluidnost i nesvrstavanje. Dok jedni proširuju rapijske sustave nude mogućnost njihovog imenova- te kategorije, igraju se, istražuju, drugi ih poništavaju nja i postojanja. i diskriminiraju. Drugi su najčešće transpolne osobe koje svoju tranziciju čine jer su primorani zbog rodne GOVEDIĆ: Kako bi opisao generacijske razlike u pri- disforije i na svoju tranziciju gledaju kao nužnost u hvaćanju transrodnosti? prilagođavanju, slobodi i prihvaćanju, a osuđuju svako uljuljkavanje rodno normativnih identiteta. Kao TOMIČIĆ: Mislim da je uvođenjem trans likova, trans da se time i njihova tranzicija poništava, kao da će ih tema i općenito različitosti u popkulturu, medijske se „razotkriti”,a svojim ponašanjem i osporavanjem prostore, umjetnost i na internet svakako pridonio identiteta rodno fluidnih osoba šalju poruku da tim prihvaćanju transrodnosti. Takav sadržaj najčešće osobama rodna disforija nije stvarna, da rade to iz konzumiraju mlađe generacije koje su samim time zabave ili iz neke vrste bunta. informiranije i u bližem kontaktu s transrodnim osobama. Neprihvaćanje najčešće dolazi iz straha, ne- GOVEDIĆ: Nagrađivan si dramatičar, volimo te i kao poznavanja i daljine pa se konzumiranjem sadržaja pjesnika. Kako jezik sudjeluje u transrodnim slo- u kojem su spominjane trans osobe ili direktno su- bodama? djeluju dolazi do prihvaćanja. Također, serije i knji- ževnost mi se nameću kao izvrsni prostori za takvu TOMIČIĆ: Jezik je jednako pun mogućnosti kao i ana- vrstu aktivizma jer prosječni gledatelji i gledateljice, tomija :) Naš jezik je binaran i ne postoji mogućnost ako podrazumijevamo da to rade, razvijaju neku vr- potpunog izbjegavanja roda unutar njega, ali sva- stu identifikacije s likovima, a ona se onda događa i kako nudi slobodu poigravanja, uključivanja i mi- s trans likovima. jenjanja primarnih opcija kao onih koje koristimo. Uvijek možemo jezikom ukazivati na problematičnost GOVEDIĆ: Obzirom na razne (produktivne i nepro- uobičajenog korištenja muškog roda kao onog koji duktivne) ideologijske podjele na LGBTQ sceni, predstavlja i muški i ženski rod. Ili se igrati rodovima kako promišljaš pravo na razliku, a kako pravo ondje gdje se to ne nameće ili nije uobičajeno, a ta- na su-liku, pri čemu je jasno da sam upravo isko- kvim ulaskom u jezik u javnom prostoru nudimo nove vala novu riječ, koja znači ono što nam je zajed- mogućnosti za imenovanja. Naravno, opet to moramo ničko? činiti unutar jasno postavljenih kategorija i zadatosti. TOMIČIĆ: Na LGBTQ sceni je ljudima svakako zajed- GOVEDIĆ: Kako se mijenja „jezik vlasti“ s obzirom ničko određeno iskustvo prihvaćanja, spoznavanja, na transrodni pokret? U tvom iskustvu, koliko su igranja, rekao bih su-postojanja s onima sličnima otvoreni politični pravni i terapijski sustav kad sebi, a pravo na razliku vidim kao uspješnu dokle god je u pitanju prihvaćanje legitimiteta transrodnih se tuđa razlika ne osporava i ne diskriminira. Podrš- osoba? ka u tom supostojanju i pravo na su-liku mi se name- će kao najvažnija stvar u zajednici.

17 nataša govedić i dorotea šušak

GOVEDIĆ: Kad govorimo o opresivnoj izolaciji svake fotografije šprica, igala i ampula nužnih za injek- skupine koja nije heteronormativna, je li aktivi- tiranje/ubrizgavanje testosterona, kao i fotogra- zam način da tome stanemo na kraj? Koliko ak- fije trupa te prsa nakon dvostruke mastektomije. tivizma treba osobi koja želi otvorena poimanja Kako gledaš na političke i socijalne implikacije svojeg tijeloduha? takvog aktivizma i gledaš li uopće na taj čin kao na društveno-aktivistički te kao na čin ‘stvaranja TOMIČIĆ: Svakako. Kao što sam rekao u prethodnim javnosti’? Kakve su implikacije po pitanju po- odgovorima, sama činjenica da postojimo drugačiji mjeranja dominantne reprezentacije poželjnog od heteronormativnog otvara prostore drugačijosti, a tijela u medijskom prostoru i koliko i takvu širu svaka razina činjenja osim postojanja isti taj prostor vizuru doživljavaš važnom i svojom? mijenja, proširuje, omogućava i zauzima. TOMIČIĆ: Svakako da da. Često se u svom umjet- ŠUŠAK: Prolaziš i kroz medicinsku tranziciju. Već ničkom radu, kroz istupe u javnosti, a i na samim si dugo na testosteronu, a nedavno si prošao i društvenim mrežama bavim aktivizmom. Moja sva- kroz tzv. gornju/top operaciju, odnosno uklonio kodnevnica je meni bliska i jasna, ali široj javnosti si grudi. Sredstva za operaciju prikupio si putem (ili mojim pratiteljima i pratiteljicama na društvenim Crowdfunding kampanje. Kakvo je tvoje dosa- mrežama), ako ništa drugo, prikazuje nenormativno dašnje iskustvo tranzicije u susretu s hrvatskim tijelo, proces tranzicije i pojmove s kojima se mož- medicinskim sustavom? Misliš li da i ovaj vid da ne susreću svakodnevno. Ako je rod repetitivno prikupljanja sredstava ima kardinalnu ulogu u činjenje i samom repeticijom nastaje i postoji, onda dodatnom osvještavanju uže, ali i šire zajednice je svakodnevno suočavanje s drugačijosti i nenorma- pojedinca o pitanjima i problemima tranzicije? tivnosti svakako nametanje toga kao nečeg oko nas, kao „normalnog” i jednako prisutnog. TOMIČIĆ: Samim time što se za tranziciju koja nije estetska i prijeko je potrebna ljudima moraju skuplja- ŠUŠAK: Što misliš o življenom iskustvu transrod- ti novci ne možemo govoriti o sustavu koji funkcioni- nosti koje nije spremno na izlaganje javnosti u ra. Operacije i uzimanje hormona nisu estetska stvar smislu aktivističkog rada - misliš li da je takvo (na prvom mjestu), oni su nužni da transrodna osoba iskustvo teže ili pak lagodnije? Imaš li osjećaj (ako ih želi i mora) može živjeti bliže slobodi. Rodna dodatnog tereta u smislu izvanjskog komunici- disforija je ozbiljna posljedica transrodnosti i uz nju ranja transrodnosti koje se konstituira svakom se medicinska tranzicija kao takva treba tretirati u novom afirmacijom? zakonima kao nužna. Svakako, iz iskustva aktivizma znamo da se osobnom pričom uvijek dolazi do više TOMIČIĆ: Nisam jedna od osoba koja osuđuje tuđe ljudi (kao kad pratimo lik ili likicu u seriji ili knjizi) i, ostajanje „u ormaru”. Mislim da svaka osoba ima u ovom slučaju, destigmatizacije transrodnosti. Meni svoj ritam samoprihvaćanja i autanja. Svi mi živimo u je ona bila nužna i nisam si mogao priuštiti drugači- drugačijim klasnim mogućnostima, u različitim kon- jim putem skupiti sredstva, ali mislim da je možemo tekstima i zajednicama i mislim da je upravo to nešto nazvati i aktivističkim činom. No, shvaćam da se ova- što često zaboravljamo. Isto kao što je meni ponekad kva vrsta istupa isto tako može osuditi kao odustaja- (često) teret komuniciranje transrodnosti u javnosti nje od aktivizma u institucijama i prepreka u borbi za i konstantna izloženost, tako je osobama koje se ne besplatnu medicinsku tranziciju. izlažu jednako teško u svojoj zatvorenosti. I jedna i druga pozicija je hrabra pozicija. Prva se događa pre- ŠUŠAK: Nerijetko, putem društvenih mreža (Face- ma van, za druge, uvijek u odnosu na nekoga drugo- book, Instagram), objavljuješ fotografije i nara- ga i to ponekad umara, često je jako olakšavajuće i tivne opise tijeka svoje tranzicije. Objavljuješ ispunjavajuće, ali zahtijeva konstantno činjenje, pro-

18 O tranzicijama i rodnim supostojanjima, ispremreživanjima i pretapanjima: razgovor s Espijem Tomičićem

matranje, ponavljanje.... Druga se događa izunutra i potrebna je velika hrabrost za ostajanje u takvoj vrsti zatvorenosti, samoće i nemogućnosti.

GOVEDIĆ: Koliko je umjetnost otvorena prema transrodnosti? Gdje su tvoja umjetnička uporišta – u kojim filmovima, knjigama, vizualnim i digital- nim radovima, u kojoj glazbi?

TOMIČIĆ: Nikad nisam odgovorio na ovakvo pitanje jer zaista ne mogu izdvojiti stvari koje su mi baš one koje bih izdvajao. Smatram da je umjetnost najotvo- renija prema transrodnosti i svim drugim stvarima koje još uvijek čekaju društvo da ih prihvati.

19 studije

Pojedinačna i socijalna važnost outanja u LGBTIQ zajednici

Darija Ivošević

sažetak ključne riječi Cilj istraživanja provedenog za svrhu ovog rada bio je Outanje, gej identitet, samoidentifikacija, percepcija opisati iskustvo i posljedice outanja kod gej muška- gej osoba, diskriminacija u hrvatskom društvu, kru- raca s naglaskom na krug obitelji, prijatelj(ic)a i kole- govi podrške ga. U istraživanju primijenjena je metoda polustruk- turiranog intervjua s pet mlađih visokoobrazovanih gej muškarca koji trenutno žive u urbanim sredinama. Rezultati istraživanja pokazali su negativan utjecaj heteroseksističke okoline na proces prihvaćanja vlastite seksualne orijentacije, pri čemu su istaknuli iduće čimbenike: medijska stereotipna prezentacija gej likova i osoba, nezastupljenost LGBTIQ tematike u obitelji i medijima, prisutnost homofobije u bliskoj okolini te strah od posljedica outanja. Sugovornici su ukazali na značenje outanja na individualnoj razini kao procesa samodefiniranja i samoprihvaćanja i na društvenoj razini kao aktivističkog čina. Pokazalo se da je outanje najznačajnije u kontekstu obitelji, no jednako tako i najstresnije, dok se outanje u poslov- nom krugu ne smatra nužnim, kao ono u krugu obitelji i prijatelja. Podrška se definirala kao važna stavka u procesu samoprihvaćanja te su je najviše doživjeli od strane prijatelja.01

01 Ovaj članak je po obuhvatu smanjena i prerađena verzija diplomskog rada (mentorica prof.dr.sc. Biljana Kašić) obranjenog na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru (2018. god).

23 darija ivošević

U svakom društvu prisutne su različite manjinske istospolne orijentacije, u svojim nalazima pokazala skupine koje se svakodnevno susreću s predrasuda je uz predrasude i dominantne stereotipe, prisu- dama i diskriminacijom od strane pojedinaca koji tan senzacionalizam i površnost u pristupu tematici. pripadaju većinskoj populaciji. Gej populacija kao Pritom se ističe heteropatrijarhalni okvir i promocija seksualna manjina predstavlja jednu od njih, no spe- reproduktivnog seksualnog odnosa uz proklamiranu cifična je jer da bi bila percipirana kroz aspekt svoje natalitetnu politiku Hrvatske, a gej osobe se negativ- seksualne orijentacije, u većini slučajeva potrebno je no etiketira i reducira na aspekt seksualnosti, dok se da je i obznani svojoj okolini, odnosno da se odjelovi sama homo/bi/transeksualnost tumači kao bolest ili outanje. Kada je riječ o hrvatskom kontekstu s novim perverzija, uz prisutnu diskriminaciju (govor mržnje, milenijem došlo je do poboljšanja položaja seksual- marginalizacija i socijalna izolacija, ograničavanje nih manjina, prije svega djelovanjem i uključivanjem ljudskih i građanskih prava, homo/bi/transfobija, LGBTIQ nevladinih udruga u kreiranje javnih politika, itd.). S obzirom na navedene podatke, može se za- donošenjem Zakona o životnom partnerstvu, javnim ključiti kako neheteroseksualne osobe odrastaju u pritiskom i medijskom vidljivošću LGBTIQ pojedina- izrazito homofobnoj i za njih neprijateljskoj okolini. ca/ki. No unatoč osvještenijoj i angažiranijoj javnosti Stoga se postavlja pitanje što se događa s njihovim po tom pitanju, sve je veća prisutnost raznih kon- seksualnim identitetom i zašto se odlučuju na outa- zervativnih, nerijetko fundamentalnih i klerikalnih nje te koje posljedice ono nosi sa sobom. udruga i inicijativa koje također djeluju na javnost (Đurin, 2018), izravno napadajući gej populaciju i njihovo pravo na izbor. Kako bi se opisalo okruženje u Heteronormativnost i outanje kojem odrastaju neheteroseksualne osobe važno je spomenuti istraživanje (Milković, 2013) koje se bavi Seksualna orijentacija je emocionalna ili fizička pri- nasiljem, diskriminacijom i zločinom iz mržnje protiv vlačnost ili naklonost prema osobama suprotnog LGBTIQ osoba u Hrvatskoj, koje pokazuje da je 73,6% (heteroseksualnost), istog (homoseksualnost), oba ispitanika doživjelo neki oblik nasilja zbog svoje sek- (biseksualnost) spola ili nijednom spolu (aseksual- sualne orijentacije, spolnog/rodnog identiteta i/ ili nost) (Hasanagić, Dekić i Vasić, 2014) koja se formira rodnog izražavanja. Nadalje, Hodžić i Bijelić (2012) u ranoj životnoj dobi kroz interakciju bioloških, ko- proveli su istraživanje mišljenja i stavova prema ho- gnitivnih i socijalnih faktora (Priebe i Svedin, 2013, moseksualnosti u srednjim školama u Zagrebu, čiji prema Kamenov i dr., 2016). Kao i kod cisrodnih oso- rezultati ukazuju na prisutnost i rasprostranjenost ba, pogrešno je pretpostavljati seksualnu orijentaci- stereotipa prema gej osobama. Najveća diskrimi- ju transrodnih osoba (čiji rodni identitet ne odgovara nacija od strane profesora/ica i učenika/ica tiče se spolu i rodu koji su im pripisani pri rođenju) na teme- vidljivog i javnog izražavanja neheteronormativnih lju njihovog rodnog identiteta ili spola, tim više što rodnih i seksualnih identiteta. Skoro trećina učeni- nije rijetkost da su transseksualne osobe (osobe koje ka izjavila je da je počinila verbalno ili fizičko nasilje imaju potrebu medicinskim intervencijama prilago- prema nekoj osobi zbog njihove navodne seksualne diti svoj spol kako bi odgovarao njihovom rodnom orijentacije. Sukladno spomenutim rezultatima, po- identitetu) nesigurne u svoju seksualnu orijentaciju daci dobiveni Europskom studijom vrijednosti (EVS) tijekom i/ili nakon procesa tranzicije (LORI, 2012). i Europskom socijalnom studijom (ESS) iz 2008. go- Nadalje, seksualna orijentacija ne može se izjedna- dine smjestili su Hrvatsku među najhomofobnije čiti sa seksualnim identitetom koji je subjektivna ka- zemlje Europe (Takács i Szalma, 2013, prema Huić, tegorija, kao ni sa seksualnim ponašanjem jer osobe Jugović i Kamenov, 2015). Pritom je iznimno važno ne moraju izražavati vlastitu seksualnu orijentaciju medijsko izvještavanje o gej populaciji. Tako je udru- kroz seksualno ponašanje, drugim riječima seksual- ga LORI (2004), istražujući način na koji hrvatski na orijentacija nije stvar izbora kao što je seksualno tiskani mediji pišu o homoseksualnosti i osobama ponašanje (Hasanagić, Dekić i Vasić, 2014). Hetero-

24 Pojedinačna i socijalna važnost outanja u LGBTIQ zajednici

normativnost postavlja kao normu specifičan oblik va (29,6%). Kao općenite razloge outanja sudionici/ heteroseksualnosti (LORI, 2016) što za posljedicu ice su naveli/e želju da mogu biti slobodni/e, da ima diskriminaciju i pojavu nasilja prema skupinama obznane ono što uistinu jesu, da ne moraju voditi čija seksualna orijentacija i/ili identitet nije u skla- dvostruke živote te da mogu biti bliži/e prijateljima i du s društveno propisanom normom. Zbog hetero- članovima obitelji, kao i da mogu opušteno pričati o normativne pretpostavke da su svi članovi društva svojim partneri(ca)ma. heteroseksualne orijentacije, javlja se potreba za ra- Ovim istraživanjem nastojalo se opisati iskustvo i zotkrivanjem neheteroseksualnog identiteta. Naziv posljedice outanja u heteronormativnom društvu kod outanje je skraćenica od fraze na engleskom jeziku gej osoba, odnosno gej muškaraca02 s naglaskom na coming out of the closet (hrv. izlazak iz ormara) te se krug obitelji, prijatelja/ica i kolega, odnosno na kru- odnosi na proces u kojem osoba razotkriva svoj iden- gove s kojima su u svakodnevnom kontaktu. Istraži- titet kao homoseksualni ili lezbijski, gej, transrodni, vanje je provedeno tijekom 2017. godine putem pet transeksualni, queer u krugu obitelji, prijatelja i/ polustrukturiranih intervjua s mlađim visokoobrazo- ili drugim ljudima (Boxer, Cook i Herdt, 1991, prema vanim muškarcima homoseksualne orijentacije koji Kamenov i dr., 2016). Uloga outanja u heteronorma- trenutno žive u urbanim sredinama. Jedan od kriterija tivnom društvu krucijalna je za osobe čiji seksualni za sugovornike je bio da pripadaju mlađoj skupini, identitet nije heteroseksualan jer ono vodi ka pora- odnosno da imaju do trideset godina kako bi se mo- stu samopouzdanja i produbljivanju odnosa, no ipak glo istražiti iskustvo outanja mlađih gej muškaraca. moguće su i negativne posljedice jer može dovesti do Njihovo iskustvo razlikuje se od starijih gej muška- socijalnog odbacivanja, predrasuda i nasilja (Beals i raca koji su odrastali u razdoblju kada je homosek- Peplau, 2006, prema Kamenov i dr., 2016). Istražuju- sualnost bila društveno nevidljiva i javno osuđivana ći fenomen prihvaćanja pripadnica i pripadnika sek- (Huić, Jelić i Kamenov, 2016). Nadalje, drugi kriterij sualnih i rodnih manjina u obitelji udruga LORI (2007) predstavlja visokoobrazovanost sugovornika. S obzi- u svojoj analizi pokazuje kako 75% ispitanika smatra rom da se viši stupanj obrazovanja povezuje s pozi- da je važno da njihova obitelj zna za njihovu seksu- tivnijim stavovima prema osobama homoseksualne alnu orijentaciju te da veliki postotak ispitanika pri orijentacije (Kozjak Mikić i Petković, 2015; Patrick i pomisli na outanje u obitelji osjeća nervozu (86,4%), dr., 2013), pretpostavlja se kako je prihvaćanje svog strah (73%), tjeskobu (72,8%) i nesigurnost (69,7%). seksualnog identiteta i sam proces outanja povezan Istraživanje Kavić i Urukalo (2013) pod naslovom sa stupnjem obrazovanja sugovornika. Posljednji kri- „Iskorak u Hrvatskoj“, čiji su ispitanici/e bile osobe terij za sugovornike jest boravište u urbanim sredina- homoseksualne i biseksualne orijentacije, pokazalo ma jer više istraživanja ukazuje na to da su negativniji je da je zadovoljstvo životom značajno povezano s stavovi prema osobama homoseksualne orijentacije kvalitetom odnosa koju sudionici/e trenutno imaju povezani sa životom u manjim sredinama (Marsiglio, u obitelji te s pozitivnim stavom oca prema homo/ 1993, prema Kozjak Mikić i Petković, 2015; Štulhofer biseksualnosti. U najvećoj mjeri ispitanici/e su se i Rimac, 2009), stoga se smatra važnim čimbenikom outali ispred prijatelja (68,9%), kolega u školi/na i veličina boravišta. Navedeni kriteriji za sugovornike fakultetu/na poslu (40,8%) i majki (32,7%) te su se predstavljaju neke od čimbenika koji utječu na per- najrjeđe outali ispred stručnih osoba (14,8%) i očeva cepciju i stavove prema osobama homoseksualne (18,2%), pri čemu su najpozitivnije reakcije doživjeli orijentacije, odnosno u ovom slučaju o vlastitoj ma- od prijatelja (59,5%), a najnegativnije od strane oče- njinskoj skupini, stoga se pretpostavlja da će isku-

02 Premda je samo istraživanje bilo fokusirano na gej osobe muškog spola/roda, odnosno gej muškarce, na samom početku istra živanja sučelila sam se s prijepornošću samog pojma i implikacija koje uporaba sintagme „gej muškarci“ nosi. Oznaka gej ne samo da potire pojam muškosti već se odnosi i na druge neheteroseksualne osobe. Svjesna teorijskih i diskurzivnih problema, koristim oba pojma za aktere mog istraživanja.

25 darija ivošević

stvo outanja biti različito sugovornika koji ne pripa- cima i [bavio se] aktivnostima koje su me veselile daju ovim kategorijama. i koje me nisu veselile. (...) da odstupam od neke Provedbi istraživanja prethodila je izrada proto- srednje vrijednosti za dečke, toga sam bio svjestan. kola za intervjue u kojem su pitanja grupirana u tri dijela. Prva grupa pitanja odnosi se na samoimeno- S obzirom da heteronormativna matrica legitimira vanje, otkrivanje vlastitog seksualnog identiteta i jedino kombinaciju muškog spola i/ili roda s hetero- opis okoline te njihov utjecaj na vlastitu sliku sebe. seksualnom orijentacijom, svako odskakanje od te Sljedeći set pitanja traži odgovore o procesu promi- norme u pravilu nailazi na negativnu reakciju okoline šljanja o outanju, pozitivnim i negativnim čimbenici- koja reproducira tu normu. Stoga su neki od sugovor- ma outanja, iskustvu prvog outanja, kao i ostalih ou- nika bili žrtve verbalnog i/ili fizičkog nasilja od stra- tanja u krugu obitelji, prijatelj(ic)a i kolega. Nadalje, ne vršnjaka. treća skupina pitanja odnosi se na razinu i značenje podrške koju su dobili nakon outanja. Sugovornik (28): …moj problem [bio je] u osnovnoj školi do srednje škole, sve do negdje sedmog razreda. (...) Znači zbog nastupa, zbog feminiziranosti, „Postoje li načini da se ja promijenim, da ja san ja proživljava zlostavljanja uglavnom verbalna, postanem normalan?“ a nekad i fizička, ono na dnevnoj bazi.

Razdoblje prije outanja definirano je nejasnim osje- Spomenuto nasilje nije začuđujuće, ako se osvrnemo ćajem nepripadanja heteronormativnoj matrici koje na rezultate relevantnih istraživanja o stavovima, po- se, kod većine sugovornika, javlja već u ranom dje- znavanju problematike i obrascima ponašanja mlade tinjstvu, odnosno prije polaska u osnovnu školu. populacije u Hrvatskoj (CARE I ICRW, 2009, prema Bi- Sugovornici su postali svjesni svoje razlikovnosti u jelić i Hodžić, 2012) prema kojima mladići pokazuju odnosu na svoje vršnjake, odnosno rodne nekonfor- visoku razinu homofobije prisutnu u društvu. Tako je miranosti zbog osjećaja privlačnosti i prisutnosti fan- 39% ispitanih mladića sudjelovalo u verbalnom na- tazija prema muškarcima, no tada nisu bili svjesni da silju ili prijetnjama nekome za koga su mislili da je pripadaju određenoj manjini ili proskribiranoj druš- homoseksualne orijentacije ili da je previše feminizi- tvenoj skupini. Svoju rodnu nekonformiranost najče- ran, 19% je sudjelovalo u udaranju i prebijanju takve šće određuju kao feminiziranost, sklonost druženju s osobe, dok se 95% slaže s izjavom „Gadi mi se kada djevojčicama i pribjegavanju „tipičnim“ ženskim ak- vidim muškarca koji se ponaša kao žena“. Također, tivnostima. Iz navedenog može se zaključiti kako se rezultati istraživanja Pikić i Jugović (2006) pokazuju sugovornici nisu uklapali u heteronormativne obras- da je skoro 14% ispitanika/ica homoseksualne ili bi- ce roda i seksualne žudnje koji su im nametnuti pri- seksualne orijentacije doživjelo je fizičko nasilje, a pisanim rodom i rođenjem. psihičko nasilje skoro 42%. Zanimljiv je slučaj jednog sugovornika koji je tije- Sugovornik (19): Mislim kad si mlađi onda nekako kom procesa prepoznavanja i priznanja svoje „druk- shvatiš da si drukčiji, ali ne možeš to sebi objasnit, čije“ seksualne orijentacije i usporedo suočavanja nije to toliko (...), pogotovo u Hrvatskoj, dostupno, s homofobnom okolinom, s jasnom namjerom kršio takve informacije djeci. Tako da bi reka da san baš rodne stereotipe, odbacujući svoj maskulini identi- sazna da postoji taj termin gej, možda u nekom pe- tet. Upravo je ta njegova svjesna igra oko vlastitog tom razredu osnovne škole. spola, rodnih uloga i seksualne orijentacije izazvala još veće homofobno nasilje: Sugovornik (29): Skužio sam po sebi, po svom po- našanju, nekakve feminiziranosti i sklonosti druže- Sugovornik (26): …di san ima jednu fazu u kojoj nja. Više sam bio sa djevojčicama, nego sa dječa- sam se oblačija i ponaša malo glasnije, tako reć

26 Pojedinačna i socijalna važnost outanja u LGBTIQ zajednici

zato šta je to sve bija jedan oblik tog mog dišpeta, fobije, otvorene, gdje su doslovce bili komentari da tog revolta… Nisam samo bija gej osoba, nego sam takve ljude treba ubit i slično. bija vrlo glasno, vidljivo, gej. (…) ima san neku emo frizuru ekstremnu sa pun kurac onog laka i gela i Internalizirana homofobija očitovala se na način da izvodija pizdarije s njom, oblačija se u ekstremno su sugovornici ili odbijali promišljati o svojoj orijen- šarene odjevne predmete, nekad su uključivali žen- taciji ili su nijekali svoju seksualnu orijentaciju. To ske odjevne predmete. (…) Najgora situacija [bila je sukladno rezultatima istraživanja Perrin Wallquist je] kad me ono nekih pet likova toliko izvozalo. Ga- i Lindblom (2015) koji pokazuju da su njihovi sugo- njali su me po plaži, trča san okolo ovo - ono i onda vornici također nastojali ispuniti heteronormativna su me nakraju uvatili, i malo su me ka tukli… očekivanja, težeći vezama sa suprotnim spolom ili pribjegavajući strategiji da uopće ne razmišljaju o Svijest o tome da njihova seksualna orijentacija ne svojoj seksualnoj orijentaciji. Uz spomenuto, interna- odgovara društveno propisanoj seksualnoj normi, lizirana homofobija manifestirala se kroz percepciju što se uglavnom dogodilo tijekom razdoblja osnovne sebe kao „nenormalnog“, što posebno naglašava je- škole, u većine njih dovodi do negativne slike o sebi i dan od sugovornika. Kao što Eribon (2019) pojašnja- skupini kojoj pripadaju, a posljedično i o samom pro- va, upravo društvena nelegitimnost može proizvesti cesu outanja. Taj negativan utjecaj okoline najočitiji težnju ka prostoru legitimnog i „normalnog“, drugim je kod sugovornika koji dolaze iz manjih dalmatin- riječima društvenim odbacivanjem i inferiorizacijom skih mjesta koje karakteriziraju krute rodne uloge i gej identiteta, gej osobe se usmjeravaju ka hetero- česti homofobni stavovi. Svi oni ističu nevidljivost gej seksualnoj orijentaciji kako bi izbjegle osjećaj srama osoba i manjak informacija o LGBTIQ problematici te (Trako Poljak, 2013). nezastupljenost spomenute teme u obiteljima sugovornika. Zanimljivo je da kod sugovornika čiji roditelji Sugovornik (28): (…) sićam se da sam često raz- nisu pokazivali homofobne stavove, utjecaj šire oko- mišlja da li postoje neki načini da se ja promijenim line rezultirao je ipak negativnom (samo)percepcijom i [pauza ] da se to nekako izbriše, da ja postanem te sprječavao proces samoprihvaćanja, što je kod nenormalan. Taj dio s normalnosti mi se možda naj- kih rezultiralo i internaliziranom homofobijom. Istra- više urezao u sjećanje jer mi je bilo jasno da sam ja živanje Perrin Wallqvist i Lindblom (2015) pokazalo uvjetno rečeno nenormalan i da u svojoj sredini u je da heteronormativna očekivanja u školi i općeni- kojoj se nalazim nikad ne mogu bit normalan. (…) to u društvu doprinose osjećaju izolacije i otuđenja To je stvarno trajalo jer od samog početka svi moji gej osoba te da je važan čimbenik pri tome manjak osjećaji prema osobama muškog spola meni su bili informacija i nevidljivost drugih gej osoba, poglavito nenormalni. Bilo mi je jasno da ih ja ne mogu kon- u manjim sredinama. trolirat, ali svaki put kad bi se pojavili, uključivali bi i ogroman sram. Sugovornik (26): (...) dolazim iz jedne jako male sredine koja je poprilično zatvorena, konzervativna, jako tradicionalna, gdje zapravo, gej... ne samo gej „Počeo sam rušiti zidove“ ljudi, dakle, bilo ko iz LGBT skupine, svi ti ljudi su bili nevidljivi, nisu postojali. (…) nikoga nisi mogao Većina sugovornika navodi promjenu okoline kao upoznat da neko kaže svoju priču i svoje iskustvo. ključni čimbenik koji ih je potaknuo na promišljanje (…) u užoj obitelji, dakle majka, otac, brat, nije bilo o outanju te na sam čin outanja. Promjena okoline ti- homofobnih stavova, prihvaćalo se to, [iako] nije cala se ili promjene boravišta iz manjeg mjesta u veći baš bila česta tema. Kad bi bila, tu nije bilo neka- grad ili promjene okoline zbog upisa u srednju školu kvih problematičnih stavova. Što se tiče primjerice ili na fakultet. Čest je slučaj selidbe usamljenih i izoli- mojih prijatelja ili slično, tu je bilo izrazite homo- ranih gej muškaraca iz ruralnih mjesta u veće urbane

27 darija ivošević

sredine (Eribon, 1999, prema Annes i Redlin, 2017), Prisutnost osoba u javnosti koje progovaraju o a analize (Štulhofer i Rimac, 2009) pokazuju da je LGBTIQ temama i problemima ili koje su javno obzna- najčešće posrijedi povezanost urbanizacije s većom nile svoju seksualnu orijentaciju nije izravno utjecala tolerancijom i/ili prihvaćanjem homoseksualnosti. na outanje sugovornika. Ipak, neki sugovornici uo- Sugovornici doživljaju promjenu okoline kao „novi čavaju važnost njihove prisutnosti u javnoj sferi jer početak“ te kao mogućnost izgradnje nove slike o vlastitim primjerom mogu poslužiti kao poticaj na sebi. U nadi da će nova okolina pozitivnije reagirati outanje. na njihov seksualni identitet te ga na neki način priznati i/ili potvrditi, sugovornici počinju promišljati o Sugovornik (26): (…) primjerice, kada gledam ova- outanju. Kod jednog sugovornika upravo je promjena ko dosta snažne pop dive, [one ] zapravo imaju jak okoline omogućila njegovo osobno istraživanje i ja- utjecaj na to [outanje]. (…) Ja na to gledam kao na snije definiranje seksualnog identiteta. jednu veliku ranjivost, outanje i sve onako, ti se sada moraš otvorit nekome i moraš to pustit van, Sugovornik (26): (...) bilo mi je da ja krenem razmiš- postaješ vidljiv. Kad gledan tako pop dive (…) imam ljat o tome, da ja počnem shvaćat to, da se počnem taj neki osjećaj - onako kao nije me strah, mogu bilo tražit. A samim tim počeo sam, dakle spuštat, rušit šta, mogu se nosit sa bilo čim, mogu podnit sve šta te zidove koje sam diza samo da drugi ljudi ne bi mi dolazi. vidili. S druge strane, sugovornici su ukazali na negativan S obzirom na nevidljivost gej osoba u javnosti po- utjecaj medija na proces outanja kroz više primjera. kazalo se da važan utjecaj na samoprihvaćanje kod Uz zamjedbu o manjku informacija o LGBTIQ temati- sugovornika ima umreženost s drugim gej osobama ci, svi naglašavaju da i kada mediji tematiziraju gej i razmjena iskustva koja se najčešće odvija/la na osobe i likove, to čine na izrazito stereotipan način. online platformama. Kao što Goffman (2009) ističe, stigmatizirane osobe pokazuju tendenciju traženja Sugovornik (28): (...) svi izgledaju nenormalno, podrške od strane osoba koje imaju jednaku stigmu svi izgledaju poremećeno, svi izgledaju bolesno, poput njih, drugim riječima bitna stavka kod povje- svi pridjevi koji su se meni tada javljali u glavi koje ravanja osoba drugima jest to da su one same to isto si moga skupit iz okoline i načina na koji bi sama doživjele te stoga razumiju probleme vezane za, u okolina reagirala na njih. Tako da svi ti likovi mene ovom slučaju, „drukčije“ seksualne orijentacije. Ta- nisu potakli na outanje, dapače, potakli su me na to kođer, iako većina sugovornika negativno percipira da sebe još više označim nenormalnim i da još više medijske sadržaje koji se odnose na serije i filmove s budem zabrinut oko budućnosti. Počela su mi se po- gej likovima, kod jednog sugovornika može se vidjeti stavljat pitanja: okej, da l’ to znači da ću ja odrasta- da je sama prisutnost gej osoba u medijima pozitivno njem postat ko oni ili ja mogu bit nešto drugo, i ako utjecala na njega, s obzirom na nevidljivost gej zajed- mogu bit nešto drugo je l’ to uopće moguće? nice u njegovoj maloj sredini. Stereotipan prikaz poznatih gej osoba u javnosti kod Sugovornik (26): Ja sam htio da mene ljudi koje ja sugovornika je produbio prisutnu internaliziranu ho- poznajem potaknu da razmišljam o tome, al’ to se mofobiju na način da je sebe još više doživljavao kao nekako meni nikad nije dogodilo upravo zato jer ni- „nenormalnog“. S obzirom da većina mlade popula- kad nisam poznava te ljude. Ali ono šta mi je pomo- cije informacije o seksualnosti dobiva putem medi- glo su priče drugih ljudi koje bi’ našao na internetu ja (63,2 %), zabrinjavajuće je da mediji najčešće u ili čitao o njima ili gledao o njima, i kroz medije i svrhu ideologije konzumerizma i profita, podupiru, kroz serije i filmove. osnažuju i reproduciraju heteroseksističke stereotipe koji štete gej zajednici (Hodžić i Bijelić, 2012).

28 Pojedinačna i socijalna važnost outanja u LGBTIQ zajednici

S obzirom da „postati gej znači postati meta i pri- Sugovornik (26): (...) dok me nije tadašnja najbolja mijetiti da si potencijalna meta bio čak i prije nego prijateljica samo ono otriznila kad je, ono usrid ne- to postaneš“ (Eribon, 2019: 190), strah od posljedica kog razgovora o totalnoj desetoj temi, samo rekla outanja pojavljuje se kod svih sugovornika. To znači nešto tipa okej, ali ‘oćeš li ti meni reć kad ćeš počet sučeliti se s nizom predrasuda i društvenih prepre- više ono jednostavno prihvaćat da si gej. I ja sam ka što outanje potencijalno donosi te „pristanak“ na samo u tom momentu osta (...). To je baš bija pre- vlastiti inferiorni položaj u heternormativnom druš- kretan moment i baš od tog trenutka nadalje sam tvu. Sugovornici su pritom naveli različite strahove jednostavno ono bija okej s tim. uključujući strah od odbacivanja i nerazumijevanja, strah od nasilja i diskriminacije, strah od razočaranja Sugovornik (28): (…) nije mi to bilo u smislu kao roditelja kao i problem financijske ovisnosti o njima. „ajde molim te, moram ti se outat da si olakšam“, Ono što ih posebno pogađa jest strah svođenja nji- nego je to više bilo outanje u smislu - okej reći ću hove ličnosti isključivo na seksualnu orijentaciju. Svi ti što ja osjećam, pa kroz to ću možda i do kraja ja navedeni strahovi od posljedica outanja su sukladni skužiti jesam li ja stvarno gej. rezultatima provedenih istraživanja (D‘Augelli, Gro- ssman i Starks, 2005, Kuismanen, 2011, Reingardė, Trenutak artikulacije svoje seksualne orijentacije 2010, prema Kamenov i dr., 2016). jednom je sugovorniku predstavljao iznimno stresan trenutak unatoč tomu što je proces samoidentifika- Sugovornik (26): (…) bilo me je ka strah kad sam cije kao gej muškarca već ranije završio. To ukazuje zapravo shvatija da se radi o diskriminiranoj sku- na važnost samog čina artikulacije za daljnje prihva- pini ljudi, da će mi život bit ono teži na sto mogućih ćanje gej identiteta, odnosno izgradnju valorizirajuće načina. slike sebe.

Sugovornik (29): Tak’ da mislim da je primarna koč- Sugovornik (19): I ja san cilu večer pokuša to nekako nica bila da ću bit odbijen od roditelja ili naići na privalit priko svojih usta, iako san zna da će bit sve nekakvo potpuno nerazumijevanje ili potpuno ne- okej, ali eto to je valjda taj neki strah, valjda je to prihvaćanje koje nisam zaslužio. prvi put da san reka naglas. Ja san njoj reka, kao ono tresen se cili, ja govorin - moran ti nešto priznat, ali ja ne volim žene, ja san gej... „Moram ti nešto priznat: Ja ne volim žene, ja sam gej!“ Specifična situacija dogodila se kod sugovornika koji je odrastao u malom mjestu, a potom je zbog obra- Kada je riječ o značenju outanja na indvidualnoj razi- zovanja i naposljetku studiranja više puta mijenjao ni, važno je ukazati na to da outanju ne mora nužno mjesto prebivališta. U novoj sredini on je svaki put prethoditi proces samoprihvaćanja i samoidentifi- iznova, potiskujući svoju seksualnu orijentaciju i kacije, već ono može biti njegovo sredstvo jer kroz identitet, proživljavao različite posljedice internalizi- samu artikulaciju osobne seksualne orijentacije do- rane homofobije (depresija, anksioznost i sl.) Outa- lazi do odbacivanja stigme, odnosno internalizira- nje mu se naposljetku pojavilo kao jedino primjereno ne homofobije. Jedan sugovornik navodi kako ga je rješenje. upravo trenutak outanja na kojeg je bio prisiljen zbog sumnje u njegovu seksualnu orijentaciju od strane Sugovornik (28): I onda tek kasnije, nekako kad prijateljice, ponukao da se identificira kao gej, dok sam skužija da se vraćaju iste depresivne epizode je drugi sugovornik putem outanja nastojao definirati teže anksioznosti, i da se to nekako sve provuklo s svoju seksualnu orijentaciju. vrimenom i da nikome nisam reka, a znam da svi znaju. Onda san skužija okej ono opet ista stvar,

29 darija ivošević

stvarno ne možemo ponavljat ovaj lanac i onda sam kroz različite konkretne indikatore koji se povezuju s samo iša „Ej, ja sam gej. Ej, a znate već svi? Ali ja gej kulturom ili kroz kodne reprezentacije koje se te- sam gej.“ melje na rodnoj uniformiranosti (Guittar, 2011). Sto- ga je riječ o dvostrukoj perspektivi kad su posrijedi Kao prvi osjećaj nakon čina outanja sugovornici su gej osobe: može se govoriti o poziciji diskreditiranog istaknuli olakšanje, zatim su naveli osjećaj zadovolj- (osoba smatra da se njena različitost uočava na prvi stva, slobode i opuštenosti te, što se čini iznimno pogled) i o stanju koje diskreditira (osoba smatra da važnim za samoidentifikaciju, porast samopošto- njena različitost nije uočljiva) (Goffman, 2009). vanja. Također, kao bitnu stavku navode smanjenje depresije i anksioznosti. Svi sugovornici smatraju da Sugovornik (26): (...) ti se cijeli život zapravo moraš je outanje nužan korak za osobni razvoj, zdrav život, outat, svakoj novoj osobi s kojom imaš bilo kakav ljubavnu vezu te samoprihvaćanje. odnos i koja ne zna to za tebe.

Sugovornik (26): S jedne strane, outanje meni Pristupajući outanju kao procesu, jedan sugovor- osobno znači slobodu, meni osobno bez izlaženja iz nik ističe aspekt slučajnosti koji se odnosi na nesvo- ormara nema života, ne bi bilo života. Ja da nisan jevoljno outanje, to jest na poziciju diskreditiranog, izaša iz ormara, pretpostavljam da ja nikad ne bi’ što može izazvati osjećaj anksioznosti. moga razvit nikakve ozbiljne ambicije intelektualne, akademske, poslovne, nikakve. Ja ne bi’ moga raz- Sugovornik (28): I outaš se svakodnevno, outaš se mišljat o tome šta ja želim radit u životu kad bi ima kad ne očekuješ, outaš se kad se ne želiš outaš, uvik konstantnu jednu anksioznost oko toga da živim u stalno, ako si vidljiv. laži. S obzirom na rizik nenamjernog outanja te posljedice Unatoč mnogim pozitivnim posljedicama outanja, nasilja i diskriminacije koje ono nosi sa sobom, jedan prije svega samoprihvaćanju i samopoštovanju, su- sugovornik ukazuje na svoj doživljaj stigme u poslov- govornici su naveli neke negativne strane kao što je noj sferi, promišljajući ujedno o nastavku rada u fir- mogućnost verbalnog i fizičkog nasilja te nesvoje- mi u kojoj je okružen homofobnim stavovima kolega. voljnog daljnjeg outanja od strane drugih osoba što Problem izbjegavanja svoje rodne nekonformiranosti može izazvati negativne emocije kod outane osobe. i stalno bivanje „na oprezu“ povezano je s razinom anksioznosti koju osoba doživljava na poslu (Griffith Sugovornik (26): (…) prva osoba kojoj sam reka je i Hebl, 2002, prema Guittar, 2011). jedna tadašnja moja prijateljica koja je bila ono totalno kriva osoba za povjerit se. I onda je ona to Sugovornik (28): (…) jer to sad znači da bi to bilo razglasila okolo i onda je to bilo ono moje slučajno godinu-dvi malo skrivanja. Ne pretjerano, ali tipa outanje u društvu. I u početku sam bija toliko bisan da ja moram dolazit na posal i svaki put kad se da je to ono nenormalno zato šta mi je to ono oteto, parkiram s autom, izlazit iz auta i promišljat kakvu više nije bilo u mojoj kontroli. Osjeća sam se ono boršicu imam danas, oće li to nekome bit problem. izdano i grozno… Malo mi se ne da to, znaš ono. To su to neke sitnice kad ti se ta bubica, njihova bubica, bubica shva- Uz to što se na outanje može gledati kao na razgovor ćanja različitosti kroz vizualne podjele, kad ti se ta s određenom osobom u određenoj situaciji, odnosno bubica ulovi u mozak i kad počneš tako razmišljat, kao „trenutak objave“ ili jednokratni čin u određe- skužiš da doslovno možeš ne izlazit iz stana jer, jednom vremenu, sugovornici doživljavaju outanje i kao nostavno ako je nekome potreban način da te ozna- proces koji se događa neprestano u svakodnevnim či kao pedera, to će i napravit. situacijama, s novim osobama, namjerno ili slučajno,

30 Pojedinačna i socijalna važnost outanja u LGBTIQ zajednici

Sugovornikov doživljaj seksualne stigme korelira Sugovornik (28): (…) ne samo da gej osobe mogu s podacima istraživanja iznijetim u EU LGBT studiji uopće počet radit na svojoj okolini, nego outanje (Vučković Juroš, 2014) koje pokazuje da skoro polovi- funkcionira po principu lanca emocija: jedno ou- ca hrvatskih ispitanika/ca skriva svoj LGBT identitet tanje često bude okidač za neko drugo ili da uopće na poslu, dok čak 79% skriva svoju seksualnu ori- netko drugi počne o tome razmišljat. jentaciju od šefa/ice ili šefova/ica kao i istraživanja Hendal Agency (2005, prema Jugović, Pikić i Bokan, Dvojica sugovornika ukazali su i na negativan aspekt 2007) koje ukazuje na to da 66% osoba koje su na outanja, definirajući ga kao priznanje nužne Drugo- čelu hrvatskih kompanija ne bi zaposlile outanu oso- sti čija je svrha definiranje i legitimacija norme he- bu homoseksualne orijentacije. teroseksualnosti. Drugim riječima, gej identitet je Korištenje različitih strategija kako bi osobe objekt inferiorizirajućeg čina imenovanja te njego- izbjegle biti etiketirane kao gej može dovesti do ek- vim prihvaćanjem postaje se subjekt koji je podre- stremnog i paranoidnog ograničavanja ponašanja što đen strukturama seksualnog poretka (Eribon, 2019). nerijetko dovodi do negativnih psiholoških posljedi- Svjesni pozicije Drugosti u društvenom poretku, oni ca (Herek, 2009, prema Kamenov i dr., 2016). Jedan ipak naglašavaju da je outanje nužno jer ono ujedno sugovornik navodi posljedice koje mogu doći kroz predstavlja jedino sredstvo za ostvarenje političkih i doživljaj stigme te kontroliranje svog ponašanja: pravnih zahtjeva za jednakošću i socijalnom inkluzijom (Kamenu, 2013). Bez javne obznane seksualnog Sugovornik (19): (…) mislim da je to nekako normal- identiteta, odnosno outanja pri čemu se osoba iden- no, da su homoseksualci, odnosno sve LGBT [osobe] tificira s društveno određenom seksualnom kategori- prije nego se počnu outat dosta zatvorenije, dosta jom, ne bi postojao jezik kojim bi se moglo usprotiviti se trude sakrit…nekako to suprimirat. I to izaziva diskriminatornim zakonima, normama i praksama depresiju, anksioznost. Mislim - dolaze ti svakakve (Minow, 1993, prema Kamenu, 2013). Stoga se na ou- sulude ideje na pamet, možda bi bilo lakše da me tanje može gledati kao na čin samoosnaživanja i kao nema, ali to su te nekakve misli prije outanja. na heteronormativni produkt koji proizvodi distinkci- ju „mi“ i „oni“, ali nužan za borbu za bolji društveni Ako se outanju pristupi kao činu razgovora u kojem položaj. se drugoj osobi otkriva vlastita seksualna orijentacija, uz navedeno značenje na individualnoj razini, Sugovornik (28): Za mene je outanje najveći i naj- može se govoriti i o značenju koje outanje ima na vidljiviji produkt seksualne opresije kroz povijest individualnoj i društvenoj razini. Društveni aspekt jer izmišljanjem srama, izmišljanjem društvenog outanja može se protumačiti kao stav o outanju kao koncepta srama što si seksualno drugačiji, je izmi- aktivističkom činu, u smislu da se vlastitim primje- šljeno i outanje. (...) outanje nije ništa drugo nego rom outanja mogu mijenjati stavovi okoline, što je društvena institucija koja baš radi crtu podjelnicu i sukladno podatku da će osobe koje imaju više kon- za nas gej ljude to je najbolnije. Jer najbolnije [je] takata s gej osobama rjeđe pribjeći njihovoj diskrimi- taj moment kad ti shvatiš da je to jedina društveno naciji (Huić i dr., 2016), kao i potaknuti druge osobe prihvatljiva opcija koja ti je dana da se izraziš, a nije na outanje kroz sve veću vidljivost gej skupine. tvoja, znači nisi je izabrao, ne odgovara ti, odgovara onome drugome, a jedina koju ima, to je ono naj- Sugovornik (26): Dovoljno je jedna osoba, dovoljno strašnije od svega. je jedna out osoba da promini puno puno umova. Ja san tokom zadnjih malo manje od deset godina pro- minija puno takvih umova koji su bili, ne svojom kri- vicom, na krivom putu i koji su imali krive stavove.

31 darija ivošević

Outanje: krugovi i konteksti Outanje u krugu obitelji

Outanje u krugu prijatelj(ic)a Outanje roditeljima sugovornici percipiraju kao naj- važnije i najteže outanje zbog bliskih i međuzavi- Kada je riječ o prvom outanju, svi sugovornici su se snih odnosa te smatraju da je nužno, osim jednog prvi put, namjerno ili slučajno, outali bliskoj prijate- sugovornika koji se nije outao svojim roditeljima. ljici. Sugovornici koji su se samoinicijativno prvi put Navedeni sugovornik u tom kontekstu ističe važnost outali, izabrali su blisku prijateljicu jer su je smatrali ekonomske neovisnosti kao svoje sigurnosti, uka- liberalnom i tolerantnom osobom što se može tuma- zujući pritom na moguće razočaranje roditelja s ob- čiti kroz koncept društveno konstruiranih i poželjnih zirom na njihova samorazumljiva (heteroseksualna) ženskih osobina. Naime, u heteropatrijarhalnom su- očekivanja koje bi valjalo ispuniti. Također još jedan stavu žene se doživljavaju kao suosjećajne, usmje- sugovornik ključnim drži ekonomsku neovisnost pri rene na druge i obzirne (Hasanagić, Dekić i Vasić, outanju roditeljima te to navodi kao savjet drugim gej 2014). S navedenom tvrdnjom u skladu su rezultati osobama koje se još nisu outale. istraživanja (Wills i Crawford, 1999, Hicks i Lee, 2006, Roper i Holloran, 2007, prema Guittar, 2011) koji su Sugovornik (19): (…) normalno ima ka i svaka majka pokazali da žene, u usporedbi s muškarcima, imaju neke stavove, ono moraš imat obitelj, djecu, ka da je pozitivnije stavove prema gej osobama. To se dije- to jedino normalno i prirodno. (…) Vjerovatno, ono lom može povezati s tvrdnjom da muškarci, kako bi će se pojavit taj strah da će me netko prituć, da će obranili svoju maskulinitet, izražavaju negativni- me netko ubit, da će meni netko nešto napravit, mije stavove prema osobama koje ga negiraju (Walls, slim šta nije nemoguće na kraju krajeva. Ne želin se 2008, prema Guittar, 2011). Reakcije prijateljica kod nekako dovodit sad trenutno u situaciju da s njima svih sugovornika bile su pozitivne. Nadalje, svi su- se svađan, ne znan, da im pokušavan utuvit u glavu, govornici su se najprije outali svojim prijateljicama/ ako oni to ne razume. Jednog dana ću im sigurno ima, s tim da se većina outanja odvila na neformalan reć, ali čekan da buden ekonomski neovisan i tako način kroz spontani razgovor ili posredstvom drugih to. prijatelj(ic)a koji su već znali. Krug prijatelj(ic)a pruža podršku gej osobama u svakodnevnim situacijama te Sugovornik (28): Pa outanje roditeljima bi svakoj se radi o prisnim međusobnim odnosima (Jugović i gej osobi savjetovao da pokušaju to, ako mogu, na- dr., 2007), stoga sugovornicima „biti outan“ u ovom pravit kad imaju rezervne planove za egzistenciju. krugu predstavlja nužnost. Reakcije su uglavnom Znači krov nad glavom, bilo posuđeni, bilo plaćeni, bile pozitivne te je u pravilu uslijedilo produbljivanje kakavgod i neke novce za najgori scenarij da ih se odnosa, čak i u odnosima s prijateljima koji su prije obitelj baš odrekne. izražavali homofobne stavove. S obzirom da je outanje roditeljima uslijedilo nakon Sugovornik (28): I mislim ja danas ovako na kraju osobnog prihvaćanja svoje seksualne orijentacije, faksa, ne znam, ne mogu bit prijatelj s nekim ‘ko ne sugovornicima je bilo od iznimne važnosti da rodite- zna da sam ja gej, jednostavno ne mogu, to nema lji prihvate taj važan dio njihovog identiteta (Perrin smisla. To mi je ono nužnost. Ako to ne znaš, mi ne- Wallqvist i Lindblom, 2015). Sugovornici koji dolaze mamo o čemu pričat. iz manjih mjesta outali su se prvo majci za razliku od onih koji žive u većim gradovima koji su outanje oba- vili istovremeno s oba roditelja. Povezanost manjih mjesta s tradicionalnijim vrijednostima (Štulhofer i Rimac, 2009) ukazuje na mogućnost da njihovi roditelji također imaju tradicionalne vrijednosti te zbog

32 Pojedinačna i socijalna važnost outanja u LGBTIQ zajednici

toga budu skloniji odbacivanju homoseksualnosti no nasilje u društvu (Eribon, 2019). S obzirom da su (Kamenov i dr., 2016). Razlog outanja majci moguće istraživanja pokazala da su pozitivne reakcije obitelji je objasniti heteropatrijarhalnom rodnom podjelom povezane „s manjom stopom depresije, uporabe psi- roditelja koja majku definira kao neupitno mjesto hoaktivnih tvari, suicidalnih misli i pokušaja samo- emocionalne podrške i onu koja ima razumijevanja i ubojstva lezbijki i gejeva“ (Ryan, Russell, Huebner, skrbi za druge, a oca kao uzdržavatelja i strogog od- Diaz i Sanchez, 2010, prema Kamenov i dr., 2016: 57), gajatelja (Guittar, 2011; Jugović i dr., 2007). Imajući reakcije roditelja spomenutog sugovornika mogle su u vidu utjecaj hegemonijskog maskuliniteta, očevi samo pogoršati njegovo psihičko zdravlje i njihov bi pak mogli pribjeći potvrđivanju vlastitog identite- međusobni odnos. ta homofobnim ponašanjem (Bijelić, 2011) te burno reagirati na činjenicu da su njihovi sinovi gej. Upra- Sugovornik (28): Nakon tih naših prvih razgovora, vo strah od razočarenja oca i dekonstrukcije očinske di je to bila faza di sam ja stvarno ima neke psiho- maskuline figure koči jednog sugovornika u outanju loške poteškoće, oni su odlučili da ja moram ić kod ocu jer osjeća da će nakon outanja doći do potpunog psihijatra i kao krenuli smo prvo na razgovor kod razaranja njegovog maskulinog svijeta i muških fan- jedne psihologinje… da bi razgovarali o mojim pro- tazmi. blemima s anksioznošću. Međutim, ispalo je da (…) mi je postavljala samo pitanja o tome da li vizualizi- Sugovornik (26): (…)otac cijelo vrijeme pokušava ram penis, da li imam mokre snove, da li se samoza- od mene i brata kao napravit prave muškarce (iro- dovoljavan zamišljanjem muškog spolnog organa. nično) pod navodnicima. I on cijelo vrijeme priča o I meni je postalo jasno da to očito nije razgovor o unucima, uvik su to ta pitanja, imaš li nekoga, kad mojoj anksioznosti, nego o seksualnoj orijentaciji. ćeš se ti oženit i slične stvari. Meni je dosta tih pita- I ona meni ništa nije direktno rekla, mi smo završili nja, a onako ta pitanja često doživljavam. I ne znam razgovor i ona je razgovarala s roditeljima. I ja dan šta će se dogodit kad ja njemu rečem, zapravo nje- danas ne znam što je ona njima rekla… ali se sićam mu ću razbit cili svit. da san ja apsolutno poludija na njih tada jer mi nije bilo jasno zašto su to napravili. U slučaju dvojice sugovornika dogodilo se da su roditelji reagirali negiranjem njihove seksualne orijenta- Ovakve reakcije posljedice su konflikta koji se javlja cije, smatrajući je samo „fazom“ koja će proći: u roditeljima između ljubavi prema djetetu i negativnih stavova o homoseksualnosti te želje za društve- Sugovornik (26): Međutim, dobija sam samo od nim prihvaćanjem (Goldfried i Goldfried, 2001). oca: „Dobro, fala ti šta si nam reka“, a od matere sam dobija isto to plus „proći ćemo to zajedno“. Da- kle, to mi je bija prvi signal da oni to ne shvaćaju Outanje u krugu kolega ozbiljno i tada me to bilo jako jako zabolilo šta oni to ne shvaćaju ozbiljno ka šta sam ja tija. Outanje na radnom mjestu ne smatra se ključnim za proces razvoja i prihvaćanja gej identiteta kao što U jednom slučaju roditelji su produbili svoju negativ- se smatra outanje obitelji i prijatelji(ca)ma (Griffith i nu reakciju na način da su tretirali homoseksualnost Hebl, 2002, prema Guittar, 2011), stoga sugovornici kao bolest te su doživljavali sugovornikovu seksual- nisu izrazili želju, kao ni istaknuli važnost outanja u nu orijentaciju kao glavni problem i krivca za njegove profesionalnoj sferi. S obzirom na navedeno, jedan psihološke probleme. Zazivanje tzv. stručne osobe od sugovornika ne smatra outanje kolegama nužnim ukazuje na daljnje postojanje diskursa o homosek- te ističe kako prije samog outanja mora „ispipati te- sualnosti kao bolesti, što se može definirati kao dis- ren“, što znači dobro ispitati stavove kolega te pro- kurzivna agresija kojom se potpiruje opće homofob- suditi mogući ishod situacije kako ne bi bio žrtva diskriminacije. 33 darija ivošević

Sugovornik (28): Kužiš, nikad ne znam sad kako sam ja odlučio da je ispravno, da je dobro, da ja to drugi pederi funkcioniraju, ali ja definitivno ne ule- zaslužujem i zaslužujem dobro bit tretiran. Značila tim impulzivno u to. Znači, ono baš detaljno volim je vrlo vjerojatno (...) da nije to ništa čega se treba ispipat teren zato jer tu je bilo toliko tih sranja i toli- sramit i odbacivat. ko svega da jednostavno mi se ne da izlagat stresu. I nije mi bitno da netko zna pod svaku cijenu, bitno Sugovornici su podršku prijatelj(ic)a kroz različite mi je da tamo di vidim da ću provodit neko vrime, da oblike: produbljenje odnosa, osjećaj slobode i opuse mogu osjećat ugodno. A da se ja outam i da me štenosti u društvu, zainteresiranost za tematiku razli- ljudi izoliraju, to mi neće bit ugodno. To jednostav- čitosti seksualnih identiteta, aktivistički angažman, no nema smisla. razumijevanje položaja ne-heteroseksualnih osoba u društvu te nesvodivost osobe na njezin seksualni Jedan sugovornik se outao na svom prvom radnom identitet. mjestu jer se našao u okruženju u kojem već prisutne deklarirane gej osobe te je općenito odnos njegovog Sugovornik (26): Ta njihova podrška ne dolazi samo odjela prema osobama drukčije seksualne orijenta- u tome kako su ležerni i kako im ne smeta moja otvo- cije nediskriminatoran. To korelira s nalazom da će, renost, nego dolazi u obliku toga da se oni uključe ako je razina podrške visoka u radnom okruženju, po- kad se triba uključit, kad je kontekst takav, znači taknuti gej osobe na outanje, kao i obratno (Griffith kad je relevantno, kad se razgovara o tome ili kad i Hebl, 2002, prema Guittar, 2011). Također, i drugi se događa nekakva akcija tipa LGBT Pride. Onda su sugovornik naglašava kako je važno da na radnom tu da razgovaraju o tome i da pokažu da ono aktivno mjestu vlada nediskriminatorna atmosfera upravo podržavaju i da namjeravaju bit uključeni u tu borbu zbog stalnog pritiska mogućnosti slučajnog outanja zato šta preko mene osjećaju tu bol i tu nepravdu. na temelju kodova koji se vežu uz gej kulturu. Nakon inicijalnog šoka sugovornici su postupno pre- Sugovornik (29): Znači, na svoje prvo stalno radno poznali podršku roditelja u određenim njihovim po- mjesto na koje sam došo, su bila samo dva muškar- stupcima. I druga istraživanja (Cramer i Roach 1988, ca, oba deklarirani gejevi i ja sam bio treći. Onak prema Guittar, 2011) pokazuju da se odnos mladih s sam došo, ja tu ne moram ništa radit, ovo je odlično. roditeljima pogorša odmah nakon outanja, no poslije dolazi do značajnog poboljšanja. Sugovornici su, isto tako, istaknuli važnost „malih gesta“ roditelja koje Podrška kao „drugi korak“ utječu na njihovo samoprihvaćanje te su pokazatelj razumijevanja njihovog položaja. Nakon outanja, odnosno artikulacije osobnog seksualnog identiteta koji ne podliježe heteronormativ- Sugovornik (28): (...) moj stari i ja, kad ja dođem nim normama i očekivanjima, bitna stavka koja po- doma i kad ja idem od doma, mi si damo ruku. (…) tiče porast samoprihvaćanja i samopoštovanja jest I to je meni bilo cili život strašno, to davanje ruke, podrška. Odrastajući u heteronormativnom društvu da mi ne možemo taj osnovni bliski kontakt ostva- koje uzrokuje osjećaj srama kod gej osoba, podrška rit, ono da se ne možemo zagrlit. (...) tada smo ga u krugu bliskih ljudi služi kao potvrda njihove seksu- ostvarili. I još me ispratija na trajektu u majici od alne orijentacije te dovodi do smanjenja samookriv- studentske udruge. To je bilo stvarno jako slatko, ljavanja zbog diskriminacije (Burns i dr., 2012, prema nije je nikad tija obuć do tada. Kamenov i dr., 2016). U razdoblju prvih outanja važno je da osoba doživi Sugovornik (29): Mislim da je najjednostavnije reć prihvaćanje od strane roditelja jer pozitivan odnos s da je [podrška] značila sve, da je značila da to što roditeljima pridonosi samopouzdanju gej muškaraca

34 Pojedinačna i socijalna važnost outanja u LGBTIQ zajednici

(Savin-Williams, 1989, prema Goldfried i Golfried, na vidljivost same LGBTIQ zajednice za potvrđivanja 2001). Na tom tragu i jedan sugovornik navodi kako seksualnog identiteta gej osoba i za promjenu ho- mu je sama artikulacija prihvaćanja njegovog sek- mofobnih stavova okoline te senzibilizaciju društva, sualnog identiteta od strane roditelja bila iznimno uz implementaciju LGBTIQ tematike u obrazovanje i važna. nesenzacionalističko medijsko portretiranje LGBTIQ osoba. Sugovornik (29): …osim podrške u vidu da su rekli Nadalje, stavovi sugovornika ukazuju na dvojako sve je okej, ti si naš, sve šta ti radiš u životu mi podr- značenje outanja; na individualnoj razini kao proces žavamo i ostavljamo ti sve opcije da ih ti sam otva- samodefiniranja i samoprihvaćanja te na društvenoj raš i zatvaraš. (…) Ja sam definitivno htio i trebao razini kao aktivistički čin. Pozitivne posljedice outa- čut te riječi, te rečenice kolikogod možda klišeizira- nja, na što upućuje ovo istraživanje, su osjećaj slo- no zvučale. Ja sam ih definitivno trebao čut i dobit bode, opuštenosti i olakšanja, poboljšanje odnosa u i oni su znali da ih i oni trebaju i žele izreć iskreno. obitelji i društvu općenito te smanjenje anksioznosti i depresije. S druge strane, kod nekih sugovornika Što se tiče poslovnog okruženja sugovornici nisu vidljive su i negativne posljedice outanja poput ver- izrazili želju za takvim tipom podrške, ali smatraju da balnog i/ili fizičkog zlostavljanja te nesvojevoljnog je važno da se poštuje njihova seksualna orijentacija outanja od strane drugih osoba. Iako su sugovorni- kao dio privatne sfere. ci naglasili nužnost outanja za daljnji osobni razvoj, također su naveli kako aspekt ranjivosti i priznavanja svoje „različitosti“ služi upravo legitimaciji he- Zaključak teroseksualne norme. Gledajući na outanje kao ak- tivistički čin, sugovornici ukazuju na mogućnost U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja čiji promjene homofobnih stavova okoline i na poticaj je cilj opisati iskustvo i posljedice outanja kod gej drugih osoba na outanje. Kroz outanje, ne samo da osoba s naglaskom na čin outanja u krugu obitelji, gej osobe doživljaju potvrđivanje vlastitog identite- prijatelj(ic)a i kolega. Rezultati istraživanja pokazali ta, već također svojim primjerom povećavaju vidlji- su da društvena heteronormativnost proizvodi hete- vost LGBTIQ skupine koja potvrđuje identitet drugih roseksističku okolinu što vodi ka strahovima, anksi- LGBTIQ osoba i smanjuje osjećaj srama čiji je uzrok oznosti i internaliziranoj homofobiji koja sprječava heteronormativno društvo. Iskustvo outanja u obitelji osobni proces samoprihvaćanja i izgradnju samopo- doživljavaju najznačajnijim i nužnim, kao i outanje u štovanja. Drugim riječima, s obzirom da društvo ne krugu prijatelj(ic)a. Dok su reakcije prijatelj(ic)a bile potvrđuje njihov identitet te ih usmjerava ka hetero- iznimno pozitivne, reakcije roditelja, zbog bliskosti i seksualnosti, oni ga u procesu odrastanja i samoi- međuzavisnosti, no prije svega roditeljskih očekiva- dentifikacije nerijetko odbacuju nastojeći u prvom nja kad su posrijedi rodne uloge, bile su negativnije. koraku prigrliti poželjni heteroseksualni identitet. Outanje na poslu sugovornici ne smatraju nužnim, Sugovornici su pritom naveli negativan utjecaj meno napominju kako je na radnom mjestu potrebno da dijske stereotipne prezentacije gej likova i osoba, vlada nediskriminatorna atmosfera i korektan profe- nezastupljenost LGBTIQ tematike u obitelji i mediji- sionalni odnos. Uz čin outanja, podrška bliskih oso- ma, prisutnost homofobije u bliskoj okolini te strah ba (obitelji, prijatelj(ic)a i dr.) pokazala se važnom od posljedica outanja. S druge strane, kao pozitivne stavkom u procesu samoprihvaćanja i osnaživanja aspekte u ovom kompleksnom procesu istaknuli su njihovog gej identiteta. Sugovornici su podršku kod utjecaj promjene okoline, umrežavanje s drugim gej roditelja doživjeli kroz različite „male geste“ , zain- osobama, te vidljivost i afirmaciju gej pojedinaca/ki teresiranost za njihov intimni život ili aktivistički an- u javnosti koji nisu svedeni isključivo na svoju homo- gažman, dok je kod prijatelj(ic)a vide u produbljenju seksualnu orijentaciju. To pokazuje koliko je ključ- odnosa, osjećaju slobode i opuštenosti u društvu,

35 darija ivošević

zainteresiranosti za LGBTIQ tematiku, aktivističkom Literatura angažmanu, itd. Znakovito je da nisu iskazali potrebu za osobnom podrškom od strane kolega/ica u profe- Annes, Alexis i Redlin, Meredith (2012). “Coming out and sionalnoj sferi gdje zahtijevaju prije svega korektan coming back: Rural gay migration and the city“, Journal of Rural Studies, Elsevier, 28: 56-68. odnos i nediskriminatorni položaj. Bijelić, Nataša (2011). Muškarci i rodna ravnopravnost u Naposljetku, valja reći da je ovo istraživanje na- Hrvatskoj. Zagreb: CESI. stalo u kontekstu malobrojnih kvalitativnih istraživa- Đurin, Sanja (2018). „Javne politike kao zajedničko dobro; nja o gej tematici u hrvatskom društvu, s obzirom da Istraživanje mogućnosti političke emancipacije u je većina istraživanja kvantitativnog karaktera, ori- uvjetima smanjenja građanskih sloboda u Hrvatskoj“, jentirana na ispitivanje iskustva diskriminacije i na- Etnološka tribina, 48 (41), 144-158. silja nad gej osobama te ispitivanje stavova javnosti Eribon, Didier (2019). Povratak u Reims. Zagreb: Multimedijalni institut i Sandorf. o gej osobama. Iako je riječ o malom broju sugovor- Goffman, Erving (2009). Stigma: zabeleške o ophođenju sa nika, istraživanje o outanju kao važnom činu za sa- narušenim identitetom. Novi Sad: Mediterran Publishing. moidentifikaciju i samopriznanje gej osoba, ukazuje Goldfried, Marvin R. i Goldfried Anita P. (2001). “The na neka signifikantna mjesta u promišljanju i analizi importance of parental support in the lives of gay, ove tematike te kako su važna daljnja, posebice in- lesbian, and bisexual individuals”, Journal of Clinical terdisciplinarna istraživanja o problematici outanja. Psychology, 57 (5): 681-693. Outanje je, da ponovim jedno od nalaza u analizi, Guittar, Nicholas A. (2011). Out A Sociological Analysis Of Coming Out (doktorski rad). Orlando: University of nužno jer predstavlja jedino sredstvo za ostvarenje Central Florida. političkih i pravnih zahtjeva gej osoba za jednakošću Hasanagić, Jasmina, Dekić, Slobodanka i Vasić, Vladana i socijalnom inkluzijom. (2014). LGBT Čitanka 3. Identiteti, aktivizam, pravo. Sarajevo: Sarajevski otvoreni centar. Hodžić, Amir, Bijelić Nataša (2012). Izvještaj istraživanja o mišljenjima i stavovima prema homoseksualnosti u srednjim školama u Zagrebu. Zagreb: Queer Zagreb. Huić, Aleksandra, Jugović, Ivana i Kamenov, Željka (2015). „Stavovi studenata o pravima osoba homoseksualne orijentacije“, Revija socijalne politike, 22 (2): 219-245. Huić, Aleksandra, Jelić, Margareta i Kamenov, Željka (2016). „Što predviđa spremnost heteroseksualnih osoba na pozitivno i negativno ponašanje prema osobama homoseksualne orijentacije?“, Kriminologija i socijalna integracija, 23 (2): 79-109. Jugović, Ivana, Pikić, Aleksandra i Bokan, Nataša (2007). „Lesbians, Gays and Bisexuals in Croatia: How the Stigma Shapes Lives“, u: Kuhar, Roman i Takacs, Judit (ur.). Beyond the pink curtain: Everyday life of LGBT in Eastern Europe. Ljubljana: Peace Institute, 345-363. Kamenov, Željka, Jelić, Margareta, Huić, Aleksandra, Ćosić, Antonija, Fogec, Matea, Glavaš, Ivana, Gužvica, Mirna, Ilić, Maša, Ivanković, Iva, Jelić, Nin , Jurković, Evica, Ladika, Domagoj, Mesić, Ante, Mihatović, Domagoj, Mihelčić, Goran, Mišak, Ivana, Mitrović, Dora, Mornar, Mirta, Racz, Tara Beata, Rakamarić, Bruno, Roje, Luka, Roje, Mia, Sirotković, Lorena, Vrbat, Ivana i Vuić, Anamarija (2016). Problemi i izazovi seksualnih manjina u Hrvatskoj. Zagreb: FF Press.

36 Pojedinačna i socijalna važnost outanja u LGBTIQ zajednici

Kamenu, Naja (2013). „Queer na Cipru: Nacionalni identitet The Individual and Social Importance of Outing i konstrukcija roda i seksualnosti“, u: Downing, Lisa i in LGBTIQ Community Gillett, Robert (ur.). Queer u Europi. Zagreb: Zagreb Pride, 19-42. Kavić, Marija i Urukalo, Aleksandra (2013). Iskorak u Hrvatskoj: The aim of the research implemented for the purpose Odrednica jednog od najbitnijih događaja u životu LGB of this thesis was describing the gay men’s experien- osoba. Zagreb: Centar za prava seksualnih i rodnih ce and consequences of coming out, focusing on the manjina – Iskorak. context of family, friends and colleagues. In the rese- Kozjak Mikić, Zlatka i Petković, Danijela (2015). „Stavovi arch was applied a semi-structured interview method prema osobama istospolne seksualne orijentacije u with five younger educated gay men currently living sektoru zdravstva i policije“, Ljetopis socijalnog rada, 22 (3): 437-463. in urban area. The research results have shown the Lezbijska organizacija Rijeka „LORI“ (2004). Mediji i LGBT negative impact of heterosexist environments on the zajednica: Priručnik za novinarke i novinare o LGBT process of excepting their own sexual orientation, zajednici. Rijeka: Lezbijska organizacija Rijeka „LORI“. highlighting the following factors: media stereotypi- Lezbijska organizacija Rijeka „LORI“ (2007). Prihvaćanje cal presentation of gay characters and persons, lack pripadnica i pripadnika seksualnih i rodnih manjina of LGBTIQ theme in the family and the media, the pre- u obitelji- rezultati istraživanja. Rijeka: Lezbijska organizacija Rijeka „LORI“. sence of homophobia in the immediate community Lezbijska organizacija Rijeka „LORI“ (2012). Put and fear of consequences of coming out. The parti- uprosTRANStvo transrodnost transeksualnost rodna cipants pointed to the significance of coming out at nenormativnost. Rijeka: Lezbijska organizacija Rijeka the individual level as process of self-definition and „LORI“. self-acceptance and at the social level as activist Lezbijska organizacija Rijeka „LORI“ (2016). Priručnik za act. Results have shown that the coming out is most nastavnike/ice i stručne suradnike/ice: O suzbijanju significant in the context of the family, but also the homofobije i transfobije te vršnjačkog nasilja nad LGBTIQ učenicima/icama. Rijeka: Lezbijska organizacija Rijeka most stressful, while coming out in the professional „LORI“. context is not considered necessary, as in the circ- Milković, Marina (2013). Brutalna stvarnost: Istraživanje o le of family and friends. Support was defined as an nasilju, diskriminaciji i zločinu iz mržnje protiv LGBTIQ important part in the process of self-acceptance and osoba u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Zagreb Pride. was best experienced by friends. Perrin Wallqvist, Renee i Lindblom, Josephine (2015). “Coming out as a gay: A phenomenological study about adolescents disclosing their homosexuality to their parents”, Social behavior and personality, 43 (3): 467- 480. Pikić, Aleksandra i Jugović, Ivana (2006). Nasilje nad lezbijkama, gejevima i biseksualnim osobama u Hrvatskoj. Zagreb: Lezbijska grupa Kontra. Štulhofer, Aleksandar i Rimac, Ivan (2009). “Determinants of homonegativity in Europe”, Journal of Sex Research, 46 (1): 24-32. Trako Poljak, Tijana (2013). Uloga državnotvornih simbola u izgradnji identiteta hrvatskog društva (doktorski rad). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet. Vučković Juroš, Tanja (2015). „Socijalna isključenost seksualnih manjina u Hrvatskoj“, Revija za socijalnu politiku, 22 (2): 195-217.

37 Drag Queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

Mirta Maslać

sažetak ske kulture. U interpretaciji izvedbi ukazuje se na Drag kultura nije se razvila kao „jednostavni“ cross- strukturne sličnosti između tih dviju kultura kroz pri- -dressing ili odijevanje u odjeću namijenjenu rodu svajanje pejorativnih izraza i odabir uzora. kojem osoba ne pripada. Naprotiv, drag sa sobom donosi svjesno pretjerivanje, kreativnost, inovativ- ključne riječi nost, individualnost i stav, pa i usporedbu drag-oso- drag, RuPaul’s Drag Race, RuPaul, drag queen, tran- ba s rajskim pticama i paunovima. Zbog navedenoga dža, queer, kvir, kvir sleng, govor, ballroom pretjerivanja njihov se stil može nazvati i baroknim, a oko drag scene razvija se i specifična medijska kultura, koju ovdje pratimo kroz RuPaul’s Drag Race, emitiran kroz dvanaest sezona (ne uključujući razne spin-offove), tako da je RuPaul postao ključna figura u popularizaciji draga. Rad se temelji na analizi i in- tepretaciji izvedbi i razgovora drag queens iz reality showa RuPaul’s Drag Race i govorom trandži na hrvatskoj sceni. U uvodnom je dijelu kratak povijesni pregled razvoja ballroom scene koja u mainstream kulturi kulminira pojavom RuPaula. Prvi dio rada posvećen je govoru američkih drag queens s naglaskom na rasnom pitanju. Propituju se nepisana pravila koda, način na koji se govorom postiže željeni učinak i granice koje engleski jezik postavlja queens kojima to nije prvi jezik. Drugi dio donosi kratku analizu temeljnih pojmova draga u hrvatskom kontekstu i odnosa između referencijalnog i gramatičkog roda. Otvara se problem ahistoričnosti hrvatskog draga koji se nalazi na sjecištu američke i postjugoslaven-

38 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

Od druge polovice 19. stoljeća u njujorškoj četvrti Har- nje, kreativnost, inovativnost, individualnost i stav, lem u Hamilton Lodgeu održavali su se maskenbali. što pokazuje još jedan citat iz časopisa: „muškarci se Tako je barem mislilo američko građanstvo začuđeno mogu usporediti s rajskim pticama i paunovima, per- brojem posjetitelja dok nekolicina izvjestitelja u novi- nati im se šeširi njišu i naginju na lijepo oblikovanim nama nije otkrila da je riječ o balu na kojem su muš- glavama“ (Broadway Brevities 1932, prema Lawrence karci odjeveni kao žene, a žene kao muškarci. Tada su 2011). Cunningham upravo zbog navedenoga pretje- Amerikanci shvatili da to nije maskenbal, nego The rivanja njihov stil naziva baroknim: „Bile su to najba- Faggots Ball (Stabbe 2016). Policajci u civilu upali su roknije fantazije queens o glamuru i slavi napravlje- 1928. na bal i u izvještaju napisali: „Oko 00:30 došli ne na Singer šivaćim mašinama u malim stanovima“ smo na to mjesto i naišli na otprilike 5 000 ljudi, obo- (Cunningham 1995, prema Lawrence 2011). Dodatak jenih i bijelaca, muškarce odjevene u žensku odjeću i o šivaćim mašinama upućuje na to da sudionici balo- obratno“ (Lawrence 2011). Nekoliko godina ranije dova nisu bogataši koji si mogu priuštiti kostime, nego nesen je zakon koji zabranjuje homoseksualnost, pa siromašna radnička klasa koja se u očajnim uvjetima su se balovi počeli održavati u tajnosti. U borbi protiv mjesecima priprema da bi u najflamboajantnijoj noći homoseksualnosti i balova policajci su prilazili sudi- u godini predstavila svoju viziju glamura kojem inače onicima nudeći im seksualne usluge te privodili one nema pristup. Već je tu jasno da je drag puno više od koji bi upali u zamku (ibid). Naposljetku je u pedese- svjesnog igranja uloge suprotnog roda, kako je tvrdi- tima donesen tzv. three-piece law prema kojem žena la Butler (1990). na sebi mora imati barem tri ženska odjevna predme- Prema Lawrenceu Afroamerikanci koji u šezde- ta, a muškarac tri muška (Ryan 2019). Ryan citatom setima sudjeluju na balovima počinju primjećivati suca koji je 1913. osudio mladića na trogodišnju kada bijelci postavljaju standarde ljepote koje crnci ne znu jer je nosio haljinu pokazuje da javnost smatra mogu dostići. Od njih se traži da posvjetljuju lica da da je cross-dressing bolest: „Nijedna se djevojka ne bi što više sličili bijelcima, a kao idealno žensko tijelo bi odijevala u mušku odjeću osim ako nema uvrnuta kakvo muškarci moraju postići izabiru krhko, sitno i moralna stajališta“ (ibid). Taj zakon pogađa samu srž mršavo koje je opet rezervirano samo za bijelce. Crn- onoga što bal jest: zakon zabranjuje drag. ci i bijelci odvajaju se i osnivaju vlastita natjecanja Iz perspektive zajednice koja je dolazila na balo- jer na zajedničkima afroameričke queens ne mogu ve i odijevala se u ekstravagantne modne kombina- pobijediti. Kao ilustracija te napetosti može posluži- cije u Harlemu se nije radilo o maskenbalu, nego o ti prizor iz dokumentarnoga filma The Queen (1968) drag balu. U američkom društvu zatrovanom rasnom koji prati natjecanje u New Yorku na kojem ponovno segregacijom drag balovi bili su mjesto na kojem su pobjeđuje fragilna bjelkinja, a Crystal LaBeija, jedina se Afroamerikanci osjećali dovoljno sigurno da pozi- crna queen koja je sudjelovala, proziva organizatore vaju i bijelce uma otvorenog za takvu vrstu društvene jer su je druge afroameričke queens upozoravale na i rodne transgresije (Lawrence 2011). Natjecateljski ishod natjecanja dok se na njega prijavljivala. La- dio bala u to se vrijeme zvao parade of the fairies i Beija u svojem povijesnom monologu kaže: „I have publika se okupljala da gleda „muškarce koji se vole a right to show my color, darling, I am beautiful and odijevati u žensku odjeću kako paradiraju pred suci- I know Iʼm beautiful!“ LaBeija s drugim afroamerič- ma na najneobičnijim modnim revijama na svijetu“ kim queens počinje organizirati balove u kojima ne (časopis Ebony 1953, prema Lawrence 2011). Muškar- sudjeluju bjelkinje te stvarati kuće (houses) u kojima ci koji se natječu, hodaju po pisti ili nastupaju odje- se starija queen (mother) brine o mlađima (children) veni u žensku odjeću zovu se drag queens, a žene u osnivajući tako nove, izabrane obitelji za homosek- muškoj odjeći drag kings. No na natjecateljskoj ra- sualnu mladež koju je vlastita obitelj izopćila. Kuće zini drag nije zanimljiv ako podrazumijeva jednosta- se na balovima natječu s drugim kućama, što je prika- van cross-dressing, odijevanje u odjeću namijenjenu zano u dokumentarnom filmu Paris Is Burning (1991). rodu kojem osoba ne pripada. Drag znači pretjeriva- Repertoar je natjecateljskih kategorija proširen, pa

39 mirta maslać

svaka osoba bez obzira na rodni identitet može po- 1.1. Double act kazati svoj talent. Mogu plesati vogue ili se natjeca- ti u kategoriji najboljeg lica i šminke (face), modnih Povijest draga i ballroom kulture povijest je dijela kreacija (fashion), hoda po pisti (runway), imitaciji afroameričke i latinoameričke zajednice u SAD-u. uloga iz svakodnevnog života (realness), primjerice Ono što drag danas označava afirmacija je kulturne školaraca (schoolboy realness), direktorica (executi- raznolikosti, fleksibilnosti roda kao spektra i brisa- ve realness) ili jednostavno žena (drag queen real nja granica između čvrstih binarnih opozicija. No u ness) (Wallace 2017). Film Paris Is Burning predstavio početku nije predstavljao pozitivne vrijednosti: muš- je kulturu draga široj publici te izazvao velik interes karci su se prerušavali u žene da bi igrali uloge nami- i polemike u akademskim krugovima (v. hooks 1992. jenjene ženama jer one sve do 17. stoljeća nisu smjele i Butler 1997), ali i ukazao na problem HIV-a u homo- glumiti. Feminizirani muškarci u ženskoj odjeći s vre- seksualnoj zajednici. Većina queens iz filma brzo je menom su se pokazali kao veće prijetnje sustavu od zaboravljena ili umrla od HIV-a. Na valu prvog proboja žene na pozornici pa je otvoreni seksizam zamijenila draga u mainstream pojavio se i RuPaul, afroamerič- homofobija, također utemeljena na mizoginiji. U 19. ki drag queen koji je u osamdesetima počeo odlaziti stoljeću u SAD-u stara je praksa prerušavanja u žene na balove. Valja napomenuti da on nije sudjelovao ponovno procvala. Kolonizacija i ropstvo u američki u filmu Paris Is Burning. Postao je popularan zbog su identitet i kulturu zauvijek upisali rasizam, pa pro- svoje glazbene karijere koja je započela hitom Su- blematika uvezena iz Europe u SAD-u dobiva i rasnu permodel (1993) te je bio gošća raznih talk-showova komponentu. Ozloglašeni blackface, odnosno glum- ne bi li prosječnim Amerikancima približio drag. Oni ci koji su bojili lica u crno i igrali stereotipne uloge su ga se brzo zasitili i svijet draga i balova opet je crnaca i crnkinja, također se može smatrati dragom, postao tajan. No 2009. RuPaul je drag opet vratio u što kroničari queer povijesti redovito napominju. mainstream inkorporirajući bal u standardni format Drag nije uvijek pozitivna i subverzivna praksa, on je natjecateljskog reality showa pod nazivom RuPaul’s izvedbeni mehanizam kojim izvođač može kanalizira- Drag Race. Od tada je snimljeno dvanaest sezona ti i rasističke i antirasističke poruke, odnosno može (ne uključujući razne spin-offove) i RuPaul je postao biti i mizogin i feministički. Zbog miješanja pojma ključna figura u popularizaciji draga. O popularno- draga i pojedine izvedbe mnoge feminističke teore- sti draga, showa i queens koje se u njemu natječu tičarke smatraju drag inherentno mizoginim tvrdeći svjedoči podatak da je jedna od pobjednica, Bianca da samo perpetuira stereotipe o ženama. Ne uviđaju Del Rio, ove godine nastupila na prepunom stadio- da postoji razlika između bijele drag queen Charlie nu Wembley, a RuPaul je već nakon nekoliko sezona Hides koja u 21. stoljeću i dalje koristi blackface (v. showa postao milijunaš. O tome koliko se status drag Higgins 2019) i igra ulogu crnkinje iz geta i afroa- queens promijenio govori i video iz 1988. u kojem Ru- meričke drag queen Dorian Corey koja u filmu Paris Paul, koji je tada, kao i većina drag queens, radio kao Is Burning kaže: „Unfortunately, I didn’t know that I go-go dancer, prije odlaska s posla kamermanu go- really wanted to look like Lena Horne. When I grew, vori: „I let these men touch all over me for the money. of course you know, Black stars were stigmatized. Iʼm tryina pay my rent, Iʼm tryina get a new apartment Nobody wanted to look like Lena Horne. Everybody and I let all these men touch me just because I needed wanted to look like Marilyn Monroe.“ Queen kojoj je the money. Ainʼt that terrible?“ u rasističkom SAD-u osamdesetih uzor afroamerič- ka glumica i pjevačica afirmativno koristi drag, slavi izvedbu afroameričkog ženskog identiteta, a Charlie Hides s druge strane održava na životu jezivu praksu blackfacea pravdajući se pritom da nije rasist. RuPaul u javnim istupima često ponavlja svoju teoriju draga: „Weʼre all born naked and the rest is

40 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

drag.“ Prema takvom shvaćanju drag nije samo ma- 2. RuPaulʼs Drag Race ska koja se stavlja zbog izvedbe na pozornici, nego i način svakodnevnoga življenja. Prema RuPaulu mi RuPaulʼs Drag Race ili RPDR (2009–) američki je re- smo od rođenja tabula rasa i svoju golotinju, ništav- ality show u kojem se drag queens natječu za titu- nost, prekrivamo dragom. On na prvom mjestu govori lu Americaʼs next drag superstar. Voditelj, sudac i o odjeći koju nosimo, šminki, frizuri, nakitu, no jasno mentor slavni je drag queen, pjevač i glumac RuPaul je da se to širi i na jezik, način govora, hoda, prihva- Charles koji traži drag queen dostojnu da bude nje- ćanje ili odbijanje normi te naposljetku na svaku gova nasljednica. Natjecateljice moraju sucima do- identitetsku odrednicu koju na sebe lijepimo ili nam kazati da imaju CUNT – charisma, uniqueness, nerve je drugi lijepe: rod, spol, rasa, klasa, seksualna ori- and talent te da znaju raditi sve što drag zahtijeva: jentacija, zanimanje, hobiji, religija, interesi... Drag šminkati se, uređivati perike, umecima stvoriti ilu- je uloga koju izvodimo, a drag queens sve to osvje- ziju ženskog tijela, šivati kostime, lip sync, hodati štavaju, dovode do apsurda na pozornici, zabavljaju po modnoj pisti, glumiti, plesati, pjevati, poznavati se i pritom izgledaju odlično. Queens imaju svijest o popularnu kulturu, rituale i jezik drag queens. Sve ulozi zbog kompleksnosti vlastitih identiteta koji se to RuPaul provjerava izazovima (challenge) za koje ne mogu jasno razgraničiti. U Paris Is Burning publi- se one pripremaju u radionici (werkroom) te u svakoj ka ne zna tko govori kada govori, primjerice, Dorian epizodi na pisti proglašava tjednu pobjednicu (top) Corey: drag queen koji je, kad ne nastupa, muškarac, i dvije najgore (bottom two) koje se zatim bore za transrodna žena izvan draga, bijela žena ili white- ostanak u showu (lip sync for your life). RPDR ima i passing crnkinja, transvestit, heteroseksualka ili nekoliko spin-off emisija od kojih su najpoznatije All heteroseksualac... Drag queens zamagljuju grani- Stars u kojoj sudjeluju najbolje queens iz RPDR-a te ce između osobe koja jesu izvan uloge i svoje drag Untucked koja prikazuje snimke iz RPDR-a nastale u persone. One to mogu jer dolaze iz marginalizirane pauzi dok queens čekaju odluke sudaca. Show je po- ballroom kulture specifične po tome što se sastoji stao iznimno popularan diljem svijeta, pa je drag iz od pojedinaca koji se u dominantnu kulturu ne mogu gej klubova odjednom došao u mainstream kulturu. uklopiti i iz nje ne uzimaju binarnost u čistom obliku, Queens koje su dotad jedva preživljavale od draga nego dijelove od kojih slažu novi mozaik i parodiraju postale su dobro plaćene za svoje nastupe i drag se obrasce. Identitet drag queens slabiji je član binarne počeo smatrati legitimnim poslom i umjetnošću. opreke ili upada u zijev između dviju opreka. Drag Drag je u središte akademskog interesa došao s queens su prepoznale da dominantna uloga nije na- radovima Judith Butler. Za nju je drag „(...) primjer ko- pravljena prema njihovu kalupu, pa sami rade novi u jim se nastoji pokazati da stvarnost nije čvrsto fiksira- koji se može ugurati ono što je svijetu izvan ballro- na koliko generalno pretpostavljamo da jest. Svrha je oma nezamislivo. Odbijanjem temeljnog esencijaliz- primjera razotkriti slabost stvarnosti roda kako bismo ma muškarac – žena otvaraju prostor za rekonstruk- se suprotstavili nasilju koje vrše rodne norme“ (Butler ciju svih binarnih identitetskih odrednica te prostor 1999: 23–24). U RPDR-u to više nije aspekt draga koji za sve koji se u njima nisu pronalazili. Razaranjem se osobito propituje jer je postao samorazumljiv nulti poznatih uloga stvaraju nove i postaju drag queens. stupanj. Izvedba roda samo je dio izvedbe od kojeg Čine to prema vlastitim pravilima koja se s vremenom se kreće jer se identitet gradi od milijun detalja, a na usložnjavaju, kompliciraju i međusobno pobijaju. drag queen je da odabere koje će isticati. Njihove su Čine to bolje ili gore, kao Charlie Hides ili Dorian Co- izvedbe raskošne, seksualizirane i hiperfeminizira- rey. Čine to preko granica prihvatljivog. ne, karakteri flamboajantni, pretjerani i dramatični, a kreacije inspirirane slavnim dizajnerskim kućama, popularnom kulturom i vlastitom maštom. No uz ša- rene i bombastične elemente koji čine drag queen ključan čimbenik izvedbe zapravo je jezik. Queens s

41 mirta maslać

angloameričkog područja o kojima pišem različitog pravo subverzivan, a koliko perpetuira štetne stereo- su etniciteta, rase i podrijetla i nije im svima engleski tipe. Naposljetku ću pokazati kako izgleda kada se prvi jezik, no moraju vladati „standardnim“ drag jezi fenomen drag queens, nabijen tipično američkom kom da bi se legitimirale kao queens u RPDR-u. Taj problematikom raslojenosti identiteta, prenese u hr- standard pak dolazi iz afroameričke kulture. U ovom vatske okvire u kojima za takvo što nema ni povijes će me radu zanimati kako jezik koriste afroameričke nih ni identitetskih temelja te kako se to odražava u queens da bi njime postigle željeni učinak te kako to govoru hrvatskih drag queens, odnosno trandži. čine queens iz Latinske Amerike i Portorika kojima je engleski prvi ili (češće) drugi jezik. Zanimat će me kako u jeziku i u oblikovanju svoje persone koriste ra- 3. Sissy that talk! sne i etničke stereotipe te u kojim su slučajevima oni uspješni, odnosno neuspješni. Pokazat ću kako izgle- Drag queens moraju poštovati nepisana jezična pra- da kada se bijele queens u izvedbama previše osla- vila da bi učvrstile svoj identitet govorom. Ako drag njaju na „standardni“ jezik i kako to publika percipira queen ima problema s kodom, neće moći dobro izvo- te kako koriste „jezik bogatih bjelkinja“ po uzoru na diti rod i zato postaje predmet sprdnje drugih drag afroameričke queens. U showu uz „standardni“ drag queens, sudaca i publike. To ne znači da je druge jezik važnu ulogu ima i RuPaulov osobit način izraža- drag queens neće moći razumjeti, ali će joj nepogre- vanja koje queens moraju poznavati i naučiti adekvat- šivo signalizirati da nije u potpunosti ovladala ulo- no koristiti. gom, da ne može povući granicu između svoje per- Da bih pokazala kako queens rade jezikom, de- sone u dragu i izvan njega te da ne može procijeniti u taljno sam analizirala njihove iskaze i razgovore u kojoj situaciji treba koristiti koji kôd. showu u različitim situacijama: na pisti, u werkroom Jezična pravila o kojima je riječ dolaze iz ballro- izvan draga, tijekom izvedbe, u Untucked. Queens om kulture koju su stvorili queer Afroamerikanci da su odabrane tako da predstavljaju različite etničke pobjegnu od rasizma koji je vladao na natjecanjima skupine i njihov govor. Služila sam se radovima Ru- drag queens,01 a popularizirao ju je dokumentarni styja Barretta, lingvista koji se bavi lingvistikom roda film Paris Is Burning. Za jezik Afroamerikanaca u li- i jezikom drag queens te njihovom sposobnošću da teraturi se koristi skraćenica AAVE (African-American mijenjaju kodove kako bi dobro izvodile svoje poli- Vernacular English) kojom se i ja u radu koristim, a fone identitete kroz afroamerički sleng i „jezik bo- za afroameričke drag queens AADQ (African-Ameri- gatih bjelkinja“ (Barrett 2018b). Pisanje Sare Ahmed can Drag Queen). AAVE se velikim dijelom preklapa s (2015) i raznih autora iz zbornika RuPaulʼs Drag Race jezikom drag queens jer je potonji od njega nastao, a and the Shifting Visibility of Drag Culture (Brennan i odudaranja su najčešća na leksičkoj razini. Oba se je- Gudelunas 2017) temelj su za moje razmatranje nači- zika djelomično preklapaju i s jezikom gej muškaraca na na koje show prihvaća i odbacuje queens rođene koji ih prisvajaju najčešće iz koristi, odnosno onda izvan SAD-a te perpetuira stereotipe. Zatim ću do- kada im odgovara (Barrett 2018a: 234–235).02 Drag vesti u vezu drag queens iz RPDR-a s onima iz filma queens su trebale nove riječi ili proširivanje značenja Paris Is Burning (1990) propitujući preko rada Judith starih da imenuju osobitosti svoje prakse.03 Taj ćemo Butler (1997) koliko je njihov drag i rad jezikom za- jezik jednostavno nazvati jezikom AADQ iako one

01 Odluka da afroameričke drag queens zbog rasizma u natjecanjima koja organiziraju bijeli gej muškarci stvore svoju ballroom scenu jasno je prikazana u dokumentarcu The Queen (1968) u monologu AADQ Crystal Labeije. 02 Bijeli gej muškarci barataju i drugim kodovima koji im olakšavaju život. Afroamerikancima (uključujući i AADQ) AAVE je primarni jezik zbog kojeg su automatski diskriminirani u društvu. Ne služi im samo za zabavu u odabranim kontekstima kao bijelcima koji ga prisvajaju i mogu izaći iz njega u bilo kojem trenutku te ponovno biti samo bijeli muškarci. 03 Primjerice riječi to tuck ili to untuck proširile su značenje i sada znače čin skrivanja muških genitalija da bi se stvorila iluzija ženskih, odnosno povratak u prvobitno stanje.

42 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

nisu jedine osobe koje ga govore. To je standardni Paul × Hollywood) izgovorene kao posve uobičajene jezik kojim govore drag queens bez obzira na svoju leksičke jedinice. rasnu, klasnu ili rodnu poziciju, ali treba napomenuti RuPaul to čini radi humora i besramne samopro- da ima i queens koje su razvile svoj osebujni način mocije te tako od svojeg imena vrlo uspješno stvara govora i više se oslanjaju na govor bijelih gej muška- brend. U intervjuima uvijek naglašava da se ne shva- raca nego na jezik AADQ. ća ozbiljno i nije upitno je li svjestan da je njegov AAVE jezičnom krugu pripada i RuPaul. On je marketinški pristup proziran jer se i sam šali na račun uzoran govornik jezika AADQ, ali se po potrebi vje- toga.06 Dok god od toga uspijeva zaraditi, zadovoljan što prebacuje na druge kodove, primjerice ghetto ili je, a prema broju rutweetova njegovih neologizama, standardni engleski (Barrett 1995). RuPaul svoj AADQ čini se da mu jako dobro ide. jezik nadograđuje nekim osobitostima na kojima Osim na novotvorenicama RuPaul u showu inzi- kontinuirano inzistira tijekom showa. Jedna od njih je stira i na svojim uzrečicama („Can I get an amen?“ stapanje već postojećih riječi s RuPaulovim imenom, „She done already done had herses“) i pojedinim riječi ili frazom vezanom za drag: rusical (Ru × musi- riječima i frazama iz svojih pjesama, osobito iz hita cal), ruveal (Ru × reveal), ruview (Ru × review), con- Supermodel.07 One su uglavnom postojale i prije nje- dragulations (congratulations × drag), squirrel friend ga jer dolaze iz ballroom kulture i AAVE-a, ali on ih je (girlfriend × squirrel), responsitrannity (responsibili- popularizirao neprestanim ponavljanjem u pjesma- ty × tranny, bez Ru), she-mail (e-mail × she-male). ma. To su primjerice sashay,08 shantay,09 work,10 co- Takvu su tvorbu riječi preuzele i drag queens koje ver girl,11 kitty girl,12 glamazon.13 Smatra se uspjehom sudjeluju u RPDR-u, pa je Willam Belli skovala riječ kada drag queens uspiju stvoriti riječ ili frazu po kojoj rupaulogize04 (Ru × apologize) kada se ispričavala će ih svi prepoznati i uporabom koje će dalje graditi RuPaulu jer je prekršila pravila natjecanja.05 Prvi put karijeru, a često i prodavati odjeću ili nakit inspiriran kad RuPaul izgovori jednu od novih riječi, ona izaziva time. Primjerice Alaska Thunderfuck poznata je po smijeh, ali ubrzo je preuzmu i natjecateljice, pa i u rečenici „this is my hair, I donʼt wear wigs“, Bianca naizgled prirodnim razgovorima (čak i izvan draga) Del Rio po frazi „not today, Satan“, Tatianna po riječi možemo čuti bizarne riječi poput RuPaullywood (Ru- „choices“, a koliko je sve to važno, govori slučaj Va-

04 Riječ je o četrnaestoj epizodi četvrte sezone RPDR-a, što se u literaturi obično označava kao S04E14. Tog ću se pravila numeriranja držati i u ovome radu. 05 Značenja riječi rusical, ruveal, ruview, condragulations i rupaulogize od polaznih se riječi razlikuju samo po tome što sada ne dvojbeno aludiraju na RuPaula. Squirrel friend označava osobu koja (kao i vjeverica) voli „orahe“ (nuts) – muške genitalije – ili ih ima, ali ih skriva. Responsitrannity označava odgovornost transseksualne osobe. Ta riječ u upotrebi nije zaživjela, vjerojatno zbog neodređenosti značenja i uvredljivosti pojma tranny. Zloglasna riječ she-mail označava poruku koju RuPaul šalje natjeca teljicama u svakoj epizodi. Publika ju je proglasila transfobnom jer je she-male uvredljiv naziv za transrodnu osobu ili transve stita, na što je RuPaul burno reagirao: „Donʼt you dare tell me what I can do or say. It’s just words. You know what? Bitch, you need to get stronger.“ Ubrzo je ipak prestao koristiti i riječ tranny i riječ she-male, u svim varijantama. (https://www.pinknews. co.uk/2014/10/26/rupaul-we-cant-use-the-t-word-anymore-so-im-saying-granny-instead/ 29. listopada 2019) 06 Primjerice u intervjuu s Oprom Winfrey (Oprah Talks to RuPaul About Life, Liberty and the Pursuit of Fabulous, 2018). 07 RuPaul: Supermodel (1993) (YouTube). 08 Sashay označava hod s prenaglašenim pokretima bokova, kao na modnoj pisti. Kada RuPaul natjecateljici kaže „sashay away“, to znači da je ispala iz showa. 09 Shantay ili shante nema precizno značenje, ali služi obraćanju iz dragosti. RuPaul natjecateljici koja ostaje u showu uvijek kaže „shantay, you stay“. 10 Work (werk, werq) također označava ekstravagantan hod, ali i općenito uvjerljivu i samopouzdanu prezentaciju. 11 Cover girl je osoba koja krasi naslovnice časopisa, model koji utjelovljuje razinu uspjeha koju treba dostići. 12 Kitty girl znači isto što i shantay. 13 Glamazon (glamorous × Amazon) je drag queen koja je visoka, dominantna i glamurozna. RuPaul u dragu je glamazon, to je njegov zaštitni znak, tzv. signature look.

43 mirta maslać

nesse Vanjie Matteo koja je iz showa ispala u prvoj Pee-wee Herman. Pants so high, he look like he in epizodi desete sezone. Pozirala je dok je napuštala New Orleans at Hurricane Katrina, girl! pistu te tri puta svojim izrazito muškim glasom rekla Miss Vanjie, a zatim otišla hodajući unatrag.14 Taj je Alyssa Edwards: But this is about you, mother Ru. izlazak postao toliko popularan i oduševio obožava- From the cracked out nights in the bathroom or the telje da je RuPaul pozvao Vanjie da sudjeluje u jeda- cracking of your voice at every live performance, naestoj sezoni RPDR-a u kojoj je postigla puno bolji this was the best bunch of people you could get to rezultat. come and judge? Can I get a gay man?

Alaska govori polako i nakon svake šale sucima daje 4. Ruʼs been read! dovoljno vremena za reakciju. Šale joj odlično uspi- jevaju i RuPaulov vrištav smijeh ne prestaje. Kada Drag queens se RuPaulovim riječima redovito služe u nabroji čime se sve RuPaul bavila, kratko zastane i komunikaciji sa sucima, u izazovima ili u werkroomu i pri citiranju stiha izvede poznati pokret rukom, tipi- tada te riječi nemaju poseban humoristički potencijal čan za AADQ, koji i RuPaul izvodi u spotu (mahanje jer su zbog učestale uporabe izgubile izrazitu obilje- kažiprstom, prijeteći, s neodobravanjem). RuPaul pri- ženost u standardnom engleskom jeziku i postale go- hvaća sudjelovanje u njezinoj izvedbi i za sudačkim tovo neutralne riječi, no drag queens bit će posebno se stolom teatralno umiri i pripremi da čuje što mu nagrađene ako ih uspiju inkorporirati u izvedbu i na Alaska mora reći. U RuPaulovoj pjesmi stih glasi ova- inovativan se način referirati na RuPaulovu karijeru. ko: „I have one thing to say: you better work.“ Alaska Vidjet ćemo kako to čine Alaska Thunderfuck, Coco iznevjerava očekivanje i umjesto da RuPaulu naredi Montrese i Alyssa Edwards u izazovu RuPaul Roast i o da nastavi raditi, moli ga da prestane. Tu vještu igru čemu ovisi njihov uspjeh ili neuspjeh.15 Zadatak je bio RuPaul i suci prepoznaju i cijene jer je subverzivna, da pred publikom i sucima drag queens izvedu kratak ali i zato što potvrđuje Alasku kao poznavateljicu stand up u kojem ismijavaju suce, naročito RuPaula. koda. To je kraj Alaskinog nastupa i posljednji stih Navest ću dijelove u kojima se koriste riječima iz Ru- RuPaulove pjesme. Paulovih pjesama: Za razliku od Alaske i Alysse Coco je AADQ. Njezin je jezik i pristup roastu potpuno drukčiji jer je igrala Alaska Thunderfuck: RuPaul is so old that when she ulogu RuPaulove izmišljene rođakinje, a ne svoje kla- opens her legs, all you hear is puuuuh. Sheʼs done sične drag persone kao svi ostali natjecatelji.16 Izgra- movies, music, televison and I have just one thing to dila je svoj lik na dvjema rečenicama koje nepoznati say: please, stop immediately. pripovjedač izgovara prije početka pjesme Supermo- del: „Once upon a time, there was a little black girl in Coco Montrese: Iʼm Ru good cousin from the the Brewster Projects of Detroit, Michigan. At fifteen, Brewster Projects, she didnʼt know I was cominʼ to- she was spotted by an Ebony Fashion Fair talent sco- night, you didnʼt know I was gonna be here, did ya? ut, and her modeling career took off.“ Publika odmah (…) So Iʼm flippinʼ through the channels, sayinʼ, you prepoznaje da Coco referencom na četvrt iz RuPau- see Ru? Ru on TV! I say, what the hell is he thinkinʼ? love kvaziautobiografske pjesme stvara fiktivnu po- You know, at the beggining of the show you come in vijest u kojoj je poznavala RuPaula dok su oboje bili a room, girl, hello, hello! Girl, you look like the black djeca, pa je sada Coco šokirana RuPaulovom slavom.

14 S10E01 15 S05E07 16 Treba napomenuti da je slično napravila i Shangela, također AADQ, dvije sezone ranije kad je u roastu igrala svodnicu Laquifu i govorila istim naglašenim AAVE-om kao i Coco (S03E07).

44 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

RuPaul dobro reagira na njezino predstavljanje i nela- što prijeđem na Alyssu. Osim RuPaula u žiriju su bile godnim smiješkom pokazuje da zaista nije očekivao još četiri osobe: tri bijelca i jedna bjelkinja. Njih je da će se njegova rođakinja pojaviti u studiju. Jasno četvero bilo potpuno oduševljeno njezinim hood rat mu je da će mu se rugati na drukčiji način od osta- likom. Želim zasad samo baciti udicu i upozoriti na lih drag queens jer Coco govori čistim AAVE jezikom i pitanje kojim ću se baviti u kasnijim poglavljima: je stvara iluziju heteroseksualne Afroamerikanke. Coco li ta slika afroameričke žene bijeloj publici toliko ko- mora biti zbunjena RuPaulovom karijerom i modnim mična jer reproducira stereotip koji je ponavljanjem odabirima jer je smatrala da su dio iste zajednice. Ne za njih postao toliko pitom da je izgubio svu moć može shvatiti zašto bi se netko s istim porijeklom kao subverzije i postao zabava na razini blackfacea? Zna ona ponašao tako bizarno i pozdravljao ljude pjevu- li Coco Montrese da se samo tako može svidjeti domi- šeći hello, hello, hello kad to nije nešto što ljudi iz nantno bijeloj publici? Brewster Projectsa rade.17 Njihovi muškarci nisu femi- Alyssa Edwards poznata je kao odlična plesači- nizirani i ne nose namjerno prekratke hlače. RuPau- ca i jedna od najsmješnijih drag queens. U roastu je la netko treba podsjetiti na to odakle dolazi. Takav ipak, prema mišljenju sudaca, bila najgora. Njezin je diskurs u studiju, koji će Alyssa nekoliko minuta je humor prirodan i dolazi u trenutku, temelji se na kasnije nazvati the largest crossdressing convention njezinu prenaglašenom južnjačkom karakteru, na of all time, krajnje komičan. Coco ne samo da izvr- opčinjenosti vlastitom ljepotom i gestama, osobito šava svoj zadatak rugajući se RuPaulu nego i impli- na tzv. tongue pop.19 U ovom je zadatku svoj stand citno kritizira homofobiju u afroameričkoj zajednici. up morala unaprijed pripremiti, pa nije bilo njezine Lingvist Rusty Barrett (2018b: 312) piše: „U slučaju spontanosti, naprotiv, bila je toliko nervozna da je AADQ govornici se jezikom obično koriste za indek- cijelo vrijeme čvrsto držala mikrofon sagnuta iznad siranje identiteta Afroamerikanaca, gej muškaraca i pulta konstanto izazivajući mikrofoniju te čitajući drag queens.“ To su inače identiteti kojima pripada tekst s kartica. Njezin je nastup propadao, a kad se Coco Montrese, ali za ovu ulogu nisu karakteristični, previše direktno pokušala našaliti s RuPaulovom nepa ne može koristiti feminizirani AADQ. mogućnošću da dovede slavnije suce, pritom se ne- Barrett tvrdi da afroamerički gejevi moraju oda- povezano referirajući na njezine pjevačke sposobno- brati „hoće li se identificirati s Afroamerikancima ili s sti i drogiranje u mladosti, većina ju je sudaca samo gej bijelcima“ jer je njihov identitet za društvo iz ko- upitno gledala. I tada je, u očajničkoj potrazi za po- jeg dolaze prevelik oksimoron (ibid: 311). Zato Coco u tvrdom publike, citirala varijaciju RuPaulove poznate ovoj ulozi bira AAVE, pa ulazi u opreku s RuPaul koja rečenice can I get an amen na koju on redovito dobiva je, prema tom viđenju, izdala rasu zbog seksualne glasan amen. Alyssa je dobila samo zbunjene pogle- orijentacije. Kad proglasi Coco pobjednicom izazova, de. Toj rečenici ovdje nije bilo mjesto jer nije izrekla RuPaul kaže: „Coco Montrese, as my hood rat cousin, mudrost zbog koje bi je svi pohvalili, a zamjena amen you tore me to shreds.“18 I u pravu je jer druge su se s gay man nije imala baš nikakvog smisla. Alyssa je drag queens bavile RuPaul gledajući je samo kao svo- posve promašila kontekst. U tako umjetnoj razgovor- ju drag mother u kodu AADQ, a Coco joj je promjenom noj situaciji nije znala dobro govoriti jezikom AADQ i koda u AAVE rastavila identitet na dijelove: Afroame- RuPaul ju je kaznio. U lip sync dvoboju protiv Roxxxy rikanac, gej muškarac, drag queen. Andrews Alyssa je bila na svojem terenu i radila je Takva je igra odlika dobre i društveno kritične ono što najbolje zna toliko uživljeno da je ignorirala drag queen i naizgled se radi o izvanrednoj subverzi- štiklu koja joj je ispala sa stopala i ostala visjeti na re- ji, no postoji zamka koju treba spomenuti prije nego menu oko gležnja. RuPaul je pohvalio njezinu strast i

17 To su riječi koje RuPaul izvan draga izgovara svaki put kad uđe u werkroom da obiđe drag queens. 18 Hood rat je osoba iz siromašne crnačke četvrti (ghetto), riječ ima negativnu konotaciju. 19 Tongue pop je pucketanje jezikom koje pojačava dramatičnost iskaza.

45 mirta maslać

Alyssa je ostala u natjecanju, kao i Roxxxy koja je pla- odnositi na sve žene bez obzira na boju kože“ (ibid: čući ispričala priču o tome kako ju je mama ostavila 316). Barrett objašnjava: kad je imala tri godine. RuPaul je tada sve natjecateljice proglasio sestrama i zatražio amen koji je tada, Pojam bjelkinje odnosi se ponajprije na klasnu, a naravno, i dobio. ne na etničku razliku te urušava kategorije „stvarnih“ žena i drag queens. Tako svatko od nas može postati „bjelkinja iz finog dijela grada“ bez obzira 5. Can you imagine such a thing? na svoj spolni, rasni, etnički ili rodni identitet. Ka- tegorija bjelkinje (...) indeksira prevladavajuću ide- Najpoznatiji izazov u RPDR-u je Snatch Game. To je ologiju roda, klase, seksualnosti i etniciteta koja parodija emisije Match Game u kojoj natjecatelji- nameće određeno viđenje onoga što konstituira ce moraju nadopuniti rečenicu koju pročita RuPaul, „femininost“ u američkoj kulturi (ibid: 316). a cilj je da se njihov odgovor poklapa s odgovorima gostujućih zvijezda. Ne nastupaju kao drag queens, Iako je uloga bogate bjelkinje jako popularna među nego celebrity impersonators. Bodovi se zapravo AADQ koje su i stvorile taj stereotip u svojem kulturne broje. Pobjednica je ona koja se najbolje snalazi nom krugu, kao što su stvorile i ballroom scenu, i Jin- u svojoj ulozi, uspješno se referira na život osobe kx i BenDeLaCreme su bjelkinje. Barrett i Berendt tvr- koju predstavlja, može voditi brz razgovor i uzvraćati de da to nije važno, ali smatram da treba barem imati šale, prepucavati se s ostalim zvijezdama i nasmija- svijest o velikoj mogućnosti da je kružni tok kulture ti RuPaula svojim odgovorima. Od velikog je značaja bijelcima donio ulogu bogate bjelkinje, a ostalo je poznavanje popularne kulture. Mnoge drag queens prisvajanje. Ovako to izgleda: AADQ imitiraju boga- stvarno i jesu celebrity impersonators i tako zarađuju te bjelkinje znajući da nemaju nikakve šanse da žive u klubovima, ali ne sve. Izvan RPDR-a Chad Michaels njihovim životom, bijele drag queens preuzimaju tu je Cher impersonator, pa joj je bilo lako pobijediti u ulogu jer vide humoristični potencijal uloge i imaju Snatch Gameu, ali drag queens koje se time ne bave sposobnosti da je izvedu, ali nisu kao AADQ nužno mogu imati dosta problema. Mogu izabrati bilo koju živjele životom koji im ne dopušta da se popnu na slavnu stvarnu ili fiktivnu osobu, pa su se u Snatch društvenoj ljestvici, nego su ubrale plodove tuđeg Gameu našle primjerice Adele, Liza Minnelli, Lady životnog iskustva i sada su nagrađene. I AADQ, da- Bunny (drag queen), Marlene Dietrich, Diana Ross, kako, mogu biti nagrađene za svoju izvedbu, ali za Maya Angelou, Little Richard, Uzo Aduba.20 Od mno- jednako dobar posao bjelkinje uvijek će biti nagra- gih zanimljivih trenutaka iz Snatch Gamea odabrala đenije. sam analizirati Jinkx Monsoon kao Little Edie i Ben- Vratimo se sada na to kako Jinkxina i BenDe- DeLaCreme kao Maggie Smith jer su obje pobijedile Laina izvedba zapravo izgledaju. Jinkx glumi Little korištenjem novog koda – jezika bjelkinja. Edie, glavni lik iz dokumentarnog filma Grey Gar- Rusty Barrett za AADQ piše da „iskorak prema dens (1975), nenamjerno komičnu i osiromašenu izvedbi ženskoga roda često prati istodobni isko- ženu iz visokog društva koja sa svojom majkom živi rak iz okvira rasne i klasne pripadnosti“ (2018b: u vili koja zbog njihova nemara propada.21 Little Edie 315). AADQ zato često igraju ulogu bogate bjelkinje kasnije je postala modna ikona i Jinkx je odjevena sa „slučajnim“ izletima u AAVE kako bi se postigao u njezinu poznatu kombinaciju. RuPaul je kao stari- komičan efekt. Barrett citira Johna Berendta (1996) i ja drag queen upoznata s filmom i zna tko je Little njegov rad o drag queen The Lady Chablis u kojem za Edie, za razliku od ostalih sudionica Snatch Gamea. bogatu bjelkinju tvrdi sljedeće: „Ovaj pojam može se Jinkx je dobro uvježbala Edien govor bogate i ekscen-

20 Bob The Drag Queen službeno je bila Uzo Aduba, ali zapravo je imitirala njezin lik Crazy Eyes iz serije Orange is the new black. 21 S05E05

46 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

trične dame s polovice 20. stoljeća, pa njezin osobit BenDeLaCreme: For now, letʼs just keep it Mister naglasak i otezanje vokala nasmijavaju sve prisutne. Charles and Dame Smith, shall we? RuPaul se upućeno raspituje o njezinoj majci, a Jin- kx odgovara gledajući povećalom konzervu: „Sheʼs RuPaul: Yes, maʼam. always begging for the pate, but the label is faded and I can never tell if itʼs pate or giblets for the cats.“ BenDeLaCreme: Thank you. U toj je rečenici Jinkx sažela propast Ediene obitelji: one su odavno osiromašile, ali žele i dalje živjeti na RuPaul u Snatch Gameu nije u dragu. Kad se obraća visokoj nozi.22 RuPaul se ne prestaje smijati njezinoj Maggie Smith s my dear, mijenja kôd u govor bjel- imitaciji. kinje iz više klase da budu na istoj razini. BenDeLa Jedna od drag queens neuspješno imitira Mari- odgovara jezikom koji obiluje ukrasima i frazama iz lyn Monroe i ne reagira na RuPaulovo dobacivanje najviše klase engleskog društva imitirajući vješto i o tome kako se ona dobro razumije u politiku. Jinkx naglasak. RuPaul oduševljeno rastegne potvrdan od- spašava neugodnu situaciju jer zna da je Little Edie govor i obrati joj se bez titule skrećući prema kodu Kennedyjeva rođakinja: „Quite a scandal, actually. AADQ, što BenDeLa odmah zamjećuje i upozorava With my cousin-in-law, really. It was in all the magazi- ga podsjećanjem na to tko je on zapravo izvan dra- nes at the time.“ Jinkx dokazuje koliko dobro poznaje ga: Mister Charles. On joj se pokorava izrazom yes, lik i da ga može prilagoditi nepredviđenim situacija- maʼam koji internetski rječnik definira kao ʻpristojan ma. Budući da su sve ostale zvijezde u Snatch Gameu način potvrđivanja nečega što je starija ili nadređena puno mlađe, Little Edie pita RuPaula tko su one i žena reklaʼ, ali i kao frazu ʻčesto korištenu za pokazi- zašto nije dovela primjerice Audrey Hepburn, pravu vanje drskosti (sass) ili uzbuđenja kao odgovora na zvijezdu. Na to reagira iziritirana Coco Montrese koja nešto općenitoʼ, odnosno usklik oduševljenja (Dicti- glumi Janet Jackson: „Can I ask you a question, Ru? onary.com). RuPaul koristi oba značenja istovreme- Whatʼs a Little Edie?“ RuPaul joj tada objasni da je no zato što je uzbuđen BenDeLainom vještinom, ali ona lik iz filma, na što Coco doda da Little Edie i nije i zato što odgovara starijoj gospođi. BenDeLa, kao toliko mala. Tako u nelagodnom tonu završava Snat- i Jinkx, zna da njezin lik ne pripada 21. stoljeću, pa ch Game. Važno je napomenuti da je Coco Montrese na RuPaulovo pitanje o Cherinom profilu na Twitteru AADQ. Vratit ćemo se ovoj situaciji nakon analize odgovara: „Well, I understood virtually none of the BenDeLaCremeinog nastupa. words that left your lips moments ago, but I did hear BenDeLaCreme igra glumicu Maggie Smith koja a term ʻtwitterʼ and assumed itʼs some kind of a sonje prisutnim drag queens poznata po ulozi u seriji gbird.“ Maggieno čuđenje ponovno je izraženo ukra- Downton Abbey.23 RuPaulov i BenDeLain dijalog za- sima i obilježenim leksikom koji potpuno odudara od počinje ovako: RuPaulova tona. Svi se smiju bizarnosti razgovora engleske plemkinje i gej Afroamerikanca u prostoriji RuPaul: We have two-time Academy Award winning punoj drag queens. Svi osim Trinity K. Bonet koja glu- actress, Dame Maggie Smith is with us. How are mi Nicki Minaj i ulazi u dijalog s BenDeLom: you, my dear? BenDeLaCreme (odgovara RuPaulu): Am I to under- BenDeLaCreme: Well, past a certain age one just stand that one yanks oneʼs telephone right out of feels fortunate to see the sun rise another day. the wall and carries it with him?

RuPaul: Yeees, Maggie Smith. (smije se) RuPaul: Yes.

22 Valja napomenuti da je njihova vila puna mačaka i to je jedan od razloga zašto ih je država gotovo izbacila iz nje. 23 S06E05

47 mirta maslać

Trinity (frustrirano): Ru, canʼt you get people who ovo je mikrorazina na kojoj se to također vidi. Pristaje speak normal English next time for the show? na dijalog u kojem će mu prodiku održati plemkinja, dokazuje da zna tko je opskurna američka bogataši- BenDeLaCreme (šokirano): Excuse me, we origina- ca, ali ne želi surađivati s AADQ koje ukazuju na ap- ted the language! surdnost tih pojava i ignorira ih. Zanimljivo je pitanje jezika koje otvara BenDeLa- Trinity: Oh, okay. Creme. Ona ustvrđuje da ne razumije RuPaulov jezik, Trinity da ne razumije BenDeLain, a BenDeLa da je Kao i Coco Montrese Trinity K. Bonet je AADQ i u nave- upravo ona pripadnica grupe bogatih bjelkinja koje denim je situacijama to važno. Obje su glumile slavne su i stvorile jezik. BenDeLaCreme ne razumije RuPau- afroameričke pjevačice i prekinule Snatch Game u su- la jer govori o društvenim mrežama koje su njoj ne- kobu s bjelkinjama iz visokog društva. Ne snalazeći shvatljive jer ih u njezino vrijeme nije bilo, a ne nužno se najbolje u igri, zatražile su svojevrstan time-out da zbog koda. No sukob s Trinity sukob je dvaju kodova: ostvare savezništvo s RuPaulom nadajući se da će od koda AADQ i koda bogatih bjelkinja koji su AADQ u tu njega dobiti potvrdu da su Little Edie i Maggie Smi- kulturu i uvele, a sada kada su ga bijele drag queens th nešto neprikladno i promašeno. RuPaulu se obje ponovno prisvojile, više ga ne razumiju. Da je u toj obraćaju skraćeno s Ru, što u ovom slučaju konoti- shizofrenoj situaciji RuPaul odgovorio Trinity nešto u ra njegovu i njihovu rasu i podrijetlo – sve troje su svojem stilu što i inače govori, primjerice da ne zna Afroamerikanci – zbog čega bi se trebali bolje razu- ni on o čemu BenDeLa govori jer bijelci uvijek govore mjeti. Coco se naljuti kad Jinkx kao Little Edie dovede gluposti te dao primjer, krug bi se zatvorio. AADQ bi u pitanje zvjezdani status Janet Jackson namjerno joj opet slušale bjelkinje, smijale im se, a poslije ih imi- krivo izgovarajući ime, a Trinity kada BenDeLaCreme, tirale i naučile govoriti poput njih da premoste klasni prema njezinu sudu, dovede engleski jezik do apsur- jaz. Ta se subverzija ovaj put ne događa jer RuPaul da koristeći riječi koje ona ne smatra „normalnima“. kao autoritet među AADQ na nju ne pristaje. Dogodila No RuPaul ne staje u njihovu obranu kao što su one se jednom u prošlosti, a sad završava objavom da su očekivale, ne prelazi na njihov kôd, ne postaje AADQ bijelci izmislili jezik, a sve ostalo je devijacija. koja se udružuje s drugom AADQ da se zajedno ruga- Coco i Trinity nisu bile uspješne u izvedbi jer nisu ju bogatoj bjelkinji koja im jezikom koji ne razumiju bile dovoljno vješte glumice bez obzira na okršaje s dovoljno jasno pokazuje da je bolja od njih. On objaš- kolegicama koji su ionako standardni dio Snatch Ga- njava Coco tko je Little Edie neutralnim jezikom pou- mea. Način na koji su se BenDeLa i Jinkx koristile je- čavatelja iako zna da je pitala „whatʼs a Little Edie“ zikom pokazuje da su one duhovite i izvanredne drag kao da je objekt i dobacila mu dvije udice koje znače queens, a ne da je njihova izvedba bila rasistička.25 shade, a ne stvarni interes.24 RuPaul Trinity čak ni ne Bila je nepogrešivo bijela, ali i oduzeta afroamerič- daje odgovor. Njegova uloga voditelja Snatch Gamea kim drag queens u tipičnom kulturnom kolu sreće u uključuje prebacivanje iz koda u kod kako bi se posti- kojoj oni koji vladaju na kraju sve prisvajaju, pa Ru- gla komika, kao što smo vidjeli u gornjim primjerima Paul na lice stavlja bijelu masku i nije se više voljan s BenDeLaCreme i Jinkx, ali u ključnom trenutku Ru- boriti. Paul to namjerno ne čini. RuPaul je otvoreno pasivan prema rasnim problemima tijekom cijelog showa, a

24 Shade: ʻjavno izražavanje prezira ili nepoštovanja prema nekome, najčešće suptilnim ili neizravnim uvredama ili kritikamaʼ (Merriam-Webster, s. v.). 25 Barrett (2018b: 317) navodi da drag queens u govoru koriste glavna obilježja ženskog jezika kako ih je nabrojala Lakoff (1973): imaju velik fond riječi povezanih sa svojim posebnim interesima (citrus umjesto lemon u kuhanju), „prazni“ pridjevi, ublaživači i intenzifikatori (actually, well, however, a single idea), hiperkorektna gramatika (Ru, may I ask, you couldnʼt have gotten any real celebrities for this game?), upitna intonacija ondje gdje se očekuje izjavna (Roople, is it?, Shall we?).

48 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

6. As sexy as a goddesses, funny as a clown njihove matične kulture. McIntyre i Riggs (2017: 62) probleme Latin queens svode na univerzalizam RPDR je show koji promiče različitosti i u svaku se- SAD-a prema kojem su sve ostale kulture manje vri- zonu nastoji uključiti big girls, AADQ te tzv. Latin jedne i citiraju Ahmed (2015): „Univerzalno poprima queens, što je zajednički naziv za drag queens koje formu nekih tijela koja se ne moraju transformirati dolaze iz zemalja južno od SAD-a ili s Kariba. Najče- da bi ušla u sobu koju univerzalno drži otvorenom“. šće je riječ o Meksiku i Portoriku. Iako reprezentacija Čak i u naoko subverzivnom svijetu RPDR-a postoji manjina sama po sebi djeluje pozitivno, čini se da je univerzalni subjekt kojem se pobjednica nastoji pri- show za Latin queens postavio određena pravila: ako bližiti i zbog kojeg ne može svatko doći u werkroom.27 žele biti uspješne, moraju izbrisati svoje podrijetlo Taj subjekt nužno mora govoriti univerzalnim jezikom ili ga parodirati. U jedanaest sezona RPDR-a i četiri – engleskim – jer je on temelj govora drag queens. sezone All Starsa samo je jedna pobjednica bila Lati- Latin queens koje dolaze u show od univerzalnog su noamerikanka – Bianca Del Rio. subjekta automatski još udaljenije nego ostale jer Razlika između Biance i ostalih Latin queens je engleski nikad neće moći govoriti kao da im je prvi poznavanje jezika. Bianci je engleski prvi jezik, sa- jezik. vršeno ga govori i njime ne odaje svoje podrijetlo. U Neke Latin queens s time se nose tako da poja- nastupima se na njega referira otprilike kao što je to čavaju svoj naglasak i u govor na engleskom ubacuju učinila u izazovu Drag Queens of Comedy: „My mot- španjolske riječi, što ima komičan efekt na publiku. her is from Cuba and my dad is from Honduras which Yara Sofia i Cynthia Lee Fontaine iz Portorika dovo- basically means I have a large dick, no credit and a de to do apsurda služeći se španjolskim riječima kao tendency to take things that donʼt belong to me. My poštapalicama koje izgovaraju u svakoj prilici. Yara mother insisted that we stay true to our Spanish he- ponavlja echa paʼlante28 toliko često da joj queen ritage, so my first words were (imitira kucanje) ʻho- Manila Luzon u reading challengeu kaže: „Yara, your usekeepingʼ.“26 Bianca u svom nastupu računa na blue contacts are so creepy that it makes my skin it- to da publika poznaje stereotipe o Latinoamerikan- chy, itchy, itchy paʼlante.“29 Cynthia pak govori cucu: cima (seksualno obdareni muškarci, siromašni, kra- „How you doinʼ, mis amores, are you ready for my du, rade kao posluga) i od dominatno bijele publike cucu?“30 Ponekad imitiraju pjevačicu Charo koja je, dobiva ono što McIntyre i Riggs nazivaju racialized kao i one, slavna po takvom ponavljanju, pa uzvikuju laughter (2017: 72). No Biancina drag persona nije cuchi-cuchi.31 Sve to izaziva smijeh sudaca (ponovno usredotočena na podrijetlo. Ona samu sebe naziva racialized laughter), pa im opraštaju jezična nesna- insult comic, što znači da se oštro šali na svačiji ra- laženja koja bijelim queens ne bi oprostili. To čine čun i nijedna joj tema nije tabu, pa se njezine riječi sve do određenog trenutka kada je show pri kraju često percipiraju kao uvredljive, za što ona ne mari. i ne mogu izbaciti ostale „ozbiljne“ queens koje su No većina Latin queens koje su dosad bile u sve dovoljno dobre da budu pobjednice. Latin queens RPDR-u nije dobro govorila engleski, a one koje jesu tada ispadaju jer suci smatraju da im ne mogu po- nisu mogle sakriti naglasak. Većina ih je relativno nuditi ništa osim uloge Latin queen. Ona je smiješna nedavno doselila u SAD i njihov je drag često odraz neko vrijeme, ali sucima i gledateljima dosadi nepo-

26 S06E08 27 RuPaul u tweetovima i u intervjuima iskazuje stavove prema kojima transrodnim ženama ne bi dopustio sudjelovanje u showu iako je nekolicina sudionica tijekom snimanja izjavila da je u procesu prilagodbe spola, što RuPaul nije znao kada ih je primio u show. 28 Echa paʼlante znači otprilike ʻsamo naprijedʼ (SpanishDict). 29 S03E08 30 Cucu znači stražnjica (Urban Dicitonary). 31 Cuchi cuchi može označavati seks ili ženske genitalije, a može biti i prazna poštapalica (Urban Dictionary).

49 mirta maslać

znavanje jezika i navodno žele queen koja može igra- naglasak“ (ibid: 64). Latin queens svjesno u tome su- ti razne uloge, a ne samo jednu. Tako je primjerice djeluju jer vide da im to donosi bodove kod publike Cynthia Lee Fontaine ispala iz showa nakon Snatch iako u intervjuima ponekad govore da im to smeta: Gamea gdje je glumila Sofiju Vergaru na način koji je „What I hate the most is that people label you the La- svima izgledao kao da glumi samu sebe, kao da je tin queen. I’m not just the Latin queen – when I’m in „Latin queen Cynthia“ jedina uloga (character) koju drag, I’m a star.“32 Ako žele uspjeti, misle da moraju Cynthia može igrati, pa je zato karikatura. izabrati žele li biti Latin queen ili star jer prema shva- Ono što se u drag kulturi poriče kada se tvrdi da ćanju univerzalnog subjekta u RPDR-u jedno isklju- Latin queens mogu igrati samo ulogu karikature jest čuje drugo. Zato mnoge biraju biti Latin queen i na- činjenica da sve queens igraju neku ulogu (McIntyre stavljaju parodirati rodne, rasne i klasne stereotipe i Riggs 2017: 71). U showu se ne prepoznaje da Latin iako ih zapravo time perpetuiraju (ibid: 64). Pitanje queen može igrati i druge uloge, primjerice comedy je koliko su daleko spremne ići odnosno „čega su se queen ili showgirl. Latin queen uvijek je samo La- voljne odreći da bi mogle nastaviti“ (ibid: 74). tin queen. S druge strane McIntyre i Riggs daju pri- Da je zapravo nemoguće potpuno postati star i u mjer pobjednice treće sezone Raje koja se u showu očima Amerikanaca prestati biti Latin queen, poka- prezentira kao model s glamuroznih pista (fashion zuje Nina Flowers. Ona je portorikanska drag queen queen), a možemo dodati i Biancu koja se predstavlja koja je u prvoj sezoni bila prva pratilja i njezin drag kao insult comic. No njih zbog igranja tih uloga nitko nije bio character, kako natjecateljice nazivaju Latin ne proziva niti izbacuje, nego ih suci hvale. Sucima queens koje se slučajno ili namjerno povode za ste- njihove uloge ne djeluju kao uloge jer su zbog savrše- reotipima. Ninin je stil androgin, futuristički, bez kla- nog engleskog jezika Raja i Bianca blizu univerzalnih sičnih haljina, plesanja, poštapalica, ona ne igra na subjekata, iako su, paradoksalno, obje stranog po- kartu senzualnosti i, naposljetku, ćelava je. Njezin je drijetla, što nitko ne spominje: drag bio moderan i dovoljno dobar da predstavlja Ru- Sjevernoamerikanci zauzimaju mjesto univerzal- Paula u svijetu. No imala je malih problema s komuni- nog, dakle njihove osobnosti jednostavno jesu. Me- kacijom i naglasak prema kojem se nepogrešivo znalo đutim, oni koji se nalaze izvan Sjeverne Amerike na odakle dolazi, za razliku od Biance kojoj je engleski prvom se mjestu percipiraju kao stereotipi ili karika- prvi jezik. Izazov u kojem su queens morale voditi in- ture: oni su dakle „likovi“ (characters), a ne ljudi koji tervjue s glumcima za nju je završio neugodno jer je mogu biti ona verzija sebe koju žele odabrati (ibid: umjesto da glumca pita o njegovu hit TV showu s kar- 71). tica pročitala „tell me about your H-I… uh, H-I“, što je Latin queens se gledaju kao da igraju ulogu ulo- zvučalo kao HIV.33 Sarah Ahmed (2015) piše: „(...) da ge, kao da njihove drag persone, koje same po sebi biste ušli u svemir, morate odustati od nekih dijelova jesu uloga, u SAD-u moraju igrati još jednu ulogu sebe koji se ne mogu prilagoditi.“ Nina se ne može američkog stereotipa o Latinoamerikankama. Mi „odreći“ svojeg jezičnog portorikanskog identiteta zapravo ne znamo kakva je njihova pretpostavljena čak ni onda kada ne igra stereotipe koji Amerikanci- izvedba na pozornici u Portoriku i ne možemo govo- ma odgovaraju. Uvijek je više Latin queen nego star riti o njoj kao o „autentičnijoj“, a o onoj koju vidimo jer zbog jezika Amerikanci u njoj prepoznaju identity u showu kao o stereotipnoj. Američke stereotipe o politics, pa njezin identitet smatraju partikularnim i Latin queens najbolje utjelovljuju Charo i Carmen ne dopuštaju joj da uđe među njih (ibid). Zato su Latin Miranda: „glasne, rasplesane, hiperseksualizirane queens kojima je engleski prvi jezik puno bolje pri- Latine“ čiji se jezik opisuje kao „gotovo nerazumljiv hvaćene, popularnije i ne nazivaju ih Latin queens.34

32 Alexis Mateo iz Portorika, S03E01. 33 S01E03 34 Problematično je i to što se zanemaruje da Latin queens zapravo govore dva jezika, a naglašava to da ne govore isto kao Ameri kanci (McIntyre i Riggs 2017: 66).

50 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

Već sam spomenula da je Cynthia u Snatch Ga- konačnici znači isto što i prethodna rečenica: seks. meu neuspješno igrala kolumbijsku glumicu Sofiju RuPaul je zbunjen zbog količine jezičnih pogrešaka, Vergaru koja je u javnom životu i seriji koja ju je pro- no ne traži Cynthiju da mu rastumači iskaz, nego se slavila također prikazana kao hiperseksualizirana i nasmije i dobaci sucima kao da ona uopće nije tu: glasna žena nerazumljiva govora. Cynthijin uvodni „She is smiling so I know she just told a joke.“ Nije razgovor s RuPaulom izgleda ovako: mu važno što Latin queens zapravo kažu, samo da se stereotip održava seksipilom i nerazumljivošću, a Cynthia: Hola, how you doinʼ, RuPaul? Cynthia u tome itekako sudjeluje. Teško je, doduše, odrediti koliko Cynthija uopće glumi Sofiju jer na isti RuPaul: How is your husband, Joe Mangananga- način govori i u werkroomu. nan? Cynthia ulazi u interakciju s Latin queen Valen- tinom koja tečno govori i španjolski i engleski. U Cynthia: You know what, RuPaul, you donʼt have Snatch Gameu odabrala je kolumbijsku misicu koja to worry about mention that last name because I je pogreškom proglašena Miss Universe. Obje dakle always have problem. The only thing is, like, when igraju isti stereotip, samo što Cynthia zapravo nema we have a little bit of interaction or maybe probably izbora jer zna da ne može uspješno imitirati izvornog sex, we donʼt have to talk, itʼs just only body langu- govornika engleskog, a Valentina se stereotipu pri- age. klanja svojevoljno. Bilingvalnost joj ide u prilog jer može birati između američke i latinoameričke kultu- RuPaul: Body language, darling, yes. re, a stereotip je štaka na koju se uvijek može oslo- niti. RuPaul pita Valentinu što se sve preko filtera na Cynthia: And let me tell you something. This two big Snapchatu može zamijeniti, a ona kaže cocaina, što beautiful Colombian surgical raisins [?]35 (pokazuje u tom kontekstu nema previše smisla, ali je stereotip na svoje grudi) is making happy and houuuuu all o Kolumbiji. Cynthia komentira Valentinin odgovor: „I the entire night trying to look for another children. think now I understand, hermana, why you lost the pageant. This is not the shade (izgovara „šade“) or RuPaul (u nevjerici): Ha-ha, what, you know, sheʼs shade (izgovara ispravno), Iʼm not, you know, becau- smiling so I know she just told a joke. se I love her so much, ay, Dios mio!“ Cynthia smatra da je Valentina izigrala stereotip jer je otišla u smje- Cynthia kima glavom i smije se. ru koji se udaljava od seksa i naglaska, no ipak joj se obraća sestrinski jer su obje Latin queens, pa sve Cynthia već prvom riječju naznačuje da joj je prvi završava glasnim izljevom ljubavi na španjolskom. jezik španjolski. Na to što RuPaul ne zna izgovoriti RuPaul ih je obje zbunjeno gledao i Cynthia je u toj prezime njezinog supruga Cynthia odgovara s ra- epizodi ispala. Stereotip je odvela preko ruba i posta- zumijevanjem, ali nejasno je želi li pritom reći da je lo je jasno da se nikad neće približiti univerzalnom španjolski stvarno težak pa ga čak ni ona ne zna ili identitetu. Valentina se vratila engleskom jer je vida je solidarna s RuPaulom jer se i ona teško snalazi djela da joj on donosi bolje rezultate te nastavila biti s engleskim. Odmah prelazi na hiperseksualnost jer uspješna u showu. je to ključni stereotip iz kojega proizlazi da Latinoa- Queens koje imaju strano podrijetlo, ali tečno go- merikanke samo žele seks, pa njihov jezik nije ni va- vore engleski i odrasle su u SAD-u koriste rasne, kul- žan. Govore tijelom kao što i RuPaul potvrđuje. Cynt- turne i etničke stereotipe samo kada im odgovaraju i hia se na to neodređeno nadovezuje nekoherentnim kada procijene da od toga mogu imati koristi. Manila monologom u kojem krši razna jezična pravila i koji u Luzon rođena je u SAD-u, ali joj je majka s Filipina, pa

35 Nejasno je kaže li Cynthia raisins, reasons ili nešto treće.

51 mirta maslać

smatra da ponekad ima pravo utjelovljivati stereoti- Laganja je svojoj drag personi dodala epitet ve- pe o Azijcima. Mnoge su natjecateljice smatrale da je like obožavateljice marihuane, što je teško povezivo njezino glumljenje stereotipnog azijskog engleskog s Alyssinim likom i s House of Edwards općenito. No uvredljivo. Primjerice, u izazovu u kojem je trebala in- problem koji se pojavio kada je došla u RPDR nije bio tervjuirati glumicu Manila je glumila „azijsku“ novi- vezan za njezino uspješno ili neuspješno odmicanje narku.36 S jakim joj je naglaskom postavljala pitanja: od Alysse ili stvaranje uvjerljiva lika, nego za njezi- „You donʼt have boyfriend? (...) Oooh, I have blother! nu uporabu drag jezika i nesposobnost da prepozna You shou hook up with him! You shou marry! Immi- kada treba promijeniti kôd i, što je još gore, neshva- gration! Rots of money!“ RuPaul je na njezine stereo- ćanje da kôd uopće postoji. Analizom Laganjina je- tipe o dogovorenim brakovima i novcu rekao: „You zika u različitim situacijama i kritika koje su joj drag broke all the rules. You crossed the line of good taste queens i suci uputili pokazat ću kako izgleda kada and you perpetuated stereotypes.“37 Zatim ju je pro- drag queen ne poštuje nepisane granice između ko- glasio pobjednicom izazova (Jenkins 2017: 84). Mani- dova, pa njezin govor nema željeni učinak. la to može, prvi joj je jezik engleski, pa je automatski Običaj je da natjecateljice u prvoj epizodi showa bliže univerzalnom američkom subjektu. Na njoj se pri ulasku u werkroom kažu neki one-liner umjesto da vidi filipinsko podrijetlo, ali je amerikanizirana i pri- se predstave. Ovo je prva Laganjina rečenica: „Oh, lagođena, pa se njemu vraća tek kada zaključi da joj yʼall wanted a twist, ʼey? Cʼmon, season six, letʼs get je to najbolja i najisplativija opcija. Manila je jedna sickeningggg! YAAASS!“38 Pri posljednjem uskliku od najuspješnijih drag queens u showu i u svijetu pada u dip (death drop), plesni pokret iz ballrooma u uopće. Kao što piše Ahmed, „za one koji se prilagode kojem se baca na leđa, a drag queens ga često izvode uopće nema zida“ (2015). na pozornici u dramatičnim trenucima. To je rečenica kojom Laganja precizno označava svoj gej identitet onako kako o njemu piše Rusty Barrett u članku „‚Ho- 7. Good God Girl, Get a Grip! mo-genijalnaʻ govorna zajednica“: „upotrebom lek- sičkih jedinica specifičnih za gej jezik, visoko-niske Laganja Estranja dolazi iz House of Edwards. Njezina intonacijske konture, širega raspona naglasaka“ te je drag mother (osoba koja ju je naučila kako biti drag uporabom leksika koji Lakoff pripisuje ženskom jezi- queen) Alyssa Edwards o kojoj je već bilo riječi. Drag ku (Lakoff prema Barrett 2018a: 233). mother podučava svoju drag daughter govoru, šmin- Barrett piše da „vještina govora bar queens može kanju, oblačenju, izvođenju te svim ostalim vještina- znatno varirati, ali većina gej muškaraca (...) prepo- ma koje treba svladati. Drag daughter zatim treba – a znaje govor bar queens kao signal gej identiteta“ to je ključno – razviti svoj stil. Alyssa je poznata po (ibid: 236). Zato drag queens na Laganjin ulazak re- svojem naglasku i teksaškom porijeklu, pucketanju agiraju pljeskom i oduševljenjem. Zbog direktnosti jezikom, plesačkom umijeću te spontanom i prirod- i prenaglašenog gej govora prepoznali su je kao dio nom humoru koji ne prelazi granice dobrog ukusa, svoje društvene skupine. Kada dođe vrijeme da se koliko god to u dragu bilo teško odrediti. Postala je upoznaju na klasičan način, natjecateljica Adore De- jedna od najbogatijih i najpopularnijih drag queens. lano kaže da se one znaju izvana i da su nastupale u Ljudi Alyssu percipiraju kao dobroćudan i simpatičan istom klubu. U tom trenutku Laganja se ponovno baci lik i ona je sve što zna zaista naučila Laganju, no La- u death drop, počne twerkati39 i vikati da je ona fresh ganja je svejedno postala omražena među publikom. fish i sushi rolls. To su tipični plesni pokreti AADQ i

36 Sama je tako naziva i nejasno je o kojoj je zapravo nacionalnosti riječ. 37 S03E05 38 S06E01 39 Twerking je hiperseksualizirani ples stražnjicom (Merriam-Webster, s. v.).

52 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

izrazi iz njihova jezika koji znače da osoba uspješno Laganja: Well, at least Iʼve got some fashion going ostvaruje iluziju žene i da se ne može primijetiti da on! zapravo nije žena. Izvor im je u stereotipu prema kojem miris ženskih genitalija nalikuje mirisu ribe. Dok U drugom slučaju opet vidimo kako se Laganja Laganja to radi, ostale queens se zbunjeno gledaju, a obraća Bianci: BenDeLaCreme kaže barf, sugerirajući da joj se gadi Laganja ili taj izraz. No zapravo ih zbunjuje to što se Laganja: You can roll your eyes, mama! Laganja nije prebacila na svakodnevniji govor kada je Adore započela osobniji razgovor za koji nije po- Bianca: Okay. You know what? Iʼm not your ʻmamaʼ, treban specifičan dijalekt gej ili AADQ jezika. Barrett my name is Bianca. ʻmamaʼ tvrdi da je jezik gej muškaraca zapravo u rijetkim situacijama puno drukčiji od neutralnog razgovornog Bianca (u intervjuu nasamo): Laganja is still in her engleskog jezika i da se može „u stvarnoj praksi po- fantasy. ʻYass, fierce, yass, mama, bl-bl-bl-bl.ʼ Iʼm javiti samo u ograničenu podskupu gej muškaraca“ over it. (ibid: 236). Kako sezona odmiče, u werkroomu, mjestu u ko- Laganja napravi tongue pop. jem natjecateljice nisu u dragu, događaju se kratki sukobi koji pokazuju da se problem između Laganje U prvom slučaju Laganja, kao i obično, viče, imitiraju- i ostalih queens koji se naslućuje u prvim scenama ći gotovo nasilno Alyssin način govora, u ležernoj si- samo produbljuje. Queens je u intervjuima nasamo tuaciji koja ne zahtijeva kôd AADQ, nego svakodnevni redovito imitiraju uzvikujući njezine poštapalice kao govor. I sadržaj i forma njezina iskaza znače isto: ja što su yass, gawd, mamwa, boots the house down. govorim kako ja govorim, a za vas me nije briga. No Zanimljive su njezine prepirke s Biancom Del Rio, po- tko je taj ja? Drag persona plesača Jaya Jacksona, bjednicom te sezone. U prvom se slučaju Laganja sa Laganja Estranja ili Jay Jackson? Govore li oni isto? sunčanim naočalama i velikim improviziranim turba- Bianca je iznenađena jer zapravo ne zna s kime raz- nom obraća Bianci, čini se, iz vedra neba:40 govara i zašto mladi bijelac iz Texasa koji pred njom stoji govori jezikom AADQ iako nisu u dragu. Biancin Laganja: Well, girl, Iʼm young and Iʼm hung and I govor ukazuje na to da vodi uobičajeni neobilježeni clearly march to the sound of my own drum, so razgovor, a Laganjin podsjeća na to kako se drag props to ya, mawma! queen obraća publici u klubu. Nakon Biancine reakcije i komentara da je Laganjin turban napravljen od Bianca (zbunjeno gledajući oko sebe): Wait, where hotelske zavjese na kojoj je visjela biljka Laganja ne did that come from? (...) I guess the question is what prilagođava svoj kôd, nego ustraje u svojem liku za happend to the plant that was hanging in it in your koji je ta biljka sasvim sigurno marihuana i ona ju je hotel room earlier. popušila. Queens se pogledavaju i očito je da misle da govori besmislice, što se proteže do kraja razgo- Laganja: Oh, I smoked that plant, TRUST AND BELIE- vora u kojem Laganja konstatira da je modno osvije- VE! štena, ponovno se služeći slengom AADQ. U drugom se primjeru Laganja obraća Bianci Bianca: That would explain the fashion choice. s mama. To je standardan način obraćanja u jeziku drag queens, uz razne druge varijante kao što su gurl, bitch, queen ili miss thang.41 Ništa od toga nji-

40 Vjerojatno je stvar i u montaži, ali za ove dijaloge nije nužno znati što je prije rečeno. 41 I Barrett daje primjer miss thang kao izraza koji definitivno indeksira gej identitet (2018a: 236).

53 mirta maslać

ma nije samo po sebi uvredljivo, ali prema kontek- nja govoriti normalno, odnosno zna li ona uopće neki stu lako je uvidjeti patronizira li Laganja Biancu ili je drugi kôd. U epizodi Untucked kaže joj da svoje ʻtk- samo doziva. U ovom je slučaju Laganjina rečenica tk-tkʼ all day long, odnosno jezik kojim govori mora koja završava s mama značila da Bianca može misliti transfomirati u izvedbu jer biti drag queen ne znači što god želi o Laganji jer Laganju nije briga, a nije je samo izgovarati fraze u (ne)prikladnim situacijama: briga jer je iznad Biance. Laganja misli da je više gej „You know what, maybe a little less of that and a little i više drag queen jer nikad ne napušta kôd. Bianca bit more of a pat on the back for yourself, and put it prosvjetiteljski pokušava prekinuti njezinu fantaziju and apply it to whatever youʼre doing!“ vraćajući riječ mama u primarno značenje, a prema Ništa od toga ne dopire do Laganje. Kulminacija njemu Bianca Laganji zaista ne može biti majka. i pad događaju se uživo u epizodi u kojoj je zadatak Bianca želi protresti Laganju i natjerati je da promi- izvesti stand up pred umirovljenicima.43 „The judges jeni kôd jer zna da joj se svi rugaju, a nitko joj to ne are saying that I am hiding behind a character, but I želi reći. Laganja ostaje u kodu AADQ i zapucketa je- think Laganjaʼs the one whoʼs afraid to be exposed zikom. Svi prisutni znaju da je to potez po kojem je right now“, kaže BenDeLaCreme dok gleda Laganju slavna njezina drag mother Alyssa, ali vide da Laganji kako sjedeći ispod stola sa znakom zabranjenog to nije važno, pa je puste na miru. One sve, naravno, pušenja na glavi vježba svoju točku, govoreći: „My znaju kôd, demonstriraju to kao i Bianca imitacijom name is miss Laganja Estranja, but you can call me u intervjuima, ali i u izazovima i na pisti kada proci- Miss Mary Jane, Liʼl Miss 420 or for my Latin folks in jene da je kontekst prikladan. Pratt (1987: 62, prema the audience, La Marijuana.“ U intervjuu dodaje da Barrett 2018a: 236) tvrdi da je „za lingvistiku kontak- će publici predstaviti stoner realness. ta vrlo važno da ljudi razumiju mnogo više varijanata Laganjin je nastup bio potpuni promašaj. Publi- diskursa, pa čak i jezika, nego što ih mogu proizvesti ka, suci i ostale queens neprestano su se nelagodno ili da ih razumiju bolje nego što ih proizvode“. Tu pogledavali. Laganja je uzvikivala sada već očekivane možemo locirati Laganjin problem: ne razumije i ne prazne izraze kao što su okurrrrr, hey, hey, hey, g-g- govori (ili se pravi da ne razumije i ne govori) vari- g-gay, umetala yʼall u svaku rečenicu ne bi li nagla- jante diskursa drugih queens koje ne govore AADQ sila svoje južnjačko podrijetlo ili, kako je u nastupu jezikom, odnosno Laganja govori i razumije samo taj rekla, da je iz Tex-ASSa. Završila je pokušavajući se jezik, a sve ostalo za nju je buka. našaliti s profilom publike: „Now, yʼall, itʼs very dry, U Snatch Gameu Bianca se obratila RuPaulu ko- kinda like your vagina. Can I get an amen? Yʼall, I am mentirajući jako lošu Laganjinu izvedbu stilistice Ra- a tree hugger, because if it ainʼt green, HUH, Iʼm not chel Zoe: „Ru, is this girl over there a robot? Why does interested, OKAAAAAY?“ Leksik, naglasci i intonacije she sound like that? Is somebody pushing a button? su tu, no nitko se nije smijao. Zanimljivo je da je istu Can you talk normal?“42 Bianca se očito referirala na kontekstualnu pogrešku s RuPaulovim izrazom „can I Laganjin cjelokupan govor u showu, a ne samo na get an amen“ napravila i Alyssa u prethodnoj sezoni, glumu u Snatch Gameu te je iskoristila priliku i au- a Laganja je zbog slijepog imitiranja nije prepoznala toritet koji je glumeći Judge Judy imala da napokon i i popravila. Posljednja je rečenica ponovno slučajno pred RuPaulom kaže da Laganja ne zna mijenjati ko- robotski odabrana iz sustava citata kojima se nastoji dove. Njezin AADQ govor zaista zvuči robotski jer dje- izgraditi stoner realness i zvuči besmisleno. Kritike luje kao da je određen broj leksema iz jezika AADQ koje joj tada daju suci i razgovor koji je uslijedio pre- ubacila u svoj jezični sustav i onda ih nasumičnim nosim u cijelosti: odabirom izgovara, ne poštujući polifonost identiteta drag queens. Bianca se s pravom pita može li Laga-

42 S06E05 43 S06E08

54 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

Michelle Visage: I got zero funny from you. You do mora (...) razmotriti u odnosu na kontekst u kojem se this thing, this ʻOKAAAY, OKAAAAYʼ. I want you to odvija“, pa to možemo učiniti proučavanjem „upora- strip down that affected facade that is there, and a be govora gej muškaraca u okviru prebacivanja koda few times that Iʼve seen you not do that, I started to i prebacivanja stilova“. Laganja svojim izborom koda warm up to you. Once you go into that ʻcat-gurl-prrr- stavlja svoj drag queen identitet u prvi plan i čini to takatak-taʼ, then we lose you. stalno, uporno, i kada treba i kada ne treba. To je problem koji svi sudionici showa uočavaju. Oni jesu Laganja: Tonight wasnʼt a character, and I do talk drag queens, ali nisu to stalno. Njihovi su identiteti like that, and Iʼm sorry that you- polifoni i svaka sastavnica ima svoj kôd i kontekste u kojima se on koristi. Nije dovoljno stalno biti u jed- Michelle: No, no, you talk like this! This is how you nom vrlo obilježenom kodu jer se time krše pravila talk! tog koda. „Pojave prebacivanja koda kao obilježenog izbora mogu omogućiti uvid u to zašto je i kada važno Laganja: I am trying tooth and nail to impress you staviti gej identitet u prvi plan“, a to govornik mora guys... (...) moći odrediti (ibid: 238). RuPaul njezin govor naziva ki-ki,44 što označa- RuPaul: Breathe, breathe! We all do that ki-ki voice, va razgovor i tračanje u ballroom kulturi i obično se itʼs a funny voice, but you canʼt do that all the time. smatra neozbiljnim načinom kojim se svi povremeno Itʼs the same note we had for BenDeLaCreme, it se- služe. Ki-ki ne može biti jedini glas kojim drag queen parates you from being human. raspolaže i tu su Laganjinu pogrešku svi instinktivno prepoznali. Laganju vide kao laž, što je zanimljivo Laganja: You know, in the real world people love me jer je svaka drag izvedba laž, ali važno je da izvođač and they think Iʼm such a performer and they love to zna da je izvedba. Laganjina identifikacija izvođača come and see me, and I get so built up- s likom to kvari. Bianca stalno ponavlja da se nitko od njih ne bi trebao shvaćati ozbiljno jer su svi oni RuPaul: Thatʼs, thatʼs a nightclub, gurl! You came men in wigs. Laganja se izgubila u glumi i zaboravi- into this competition to go next level, what weʼre la govoriti kao Jay. Ono što ona živi jest nightclub i telling you is what it takes and Iʼm not gonna fuckinʼ RuPaul joj govori da mora znati živjeti izvan toga ako steere you wrong, not for no goddamn TV show. (...) želi biti bolja u svojem poslu.45 Mora razlikovati kodove, uspješno prelaziti iz jednog u drugi, prepoznati Laganja ne razlikuje svoju personu u dragu i izvan kada je to potrebno i primjereno. Budući da ne uspi- njega. Smatra da je način na koji govori u dragu nje- jeva, ispada iz showa i postaje karikatura. U epizodi zin prirodni govor, prvi jezik. Čak i kada napokon Untucked ustvrdila je da je svi napadaju i da je nitko promijeni kôd u raspravi s Michelle, ne razumije da dosad nije upozorio na jezik. Dok je to govorila, služi- ga je promijenila i da je prestala govoriti AADQ jezi- la se svakodnevnim govorom. kom. Michelle joj pokazuje da je upravo sada kada kritiziraju njezin nastup napokon uspjela izaći iz lika i obratiti im se bez afektiranja, ali Laganja to ne razumije. Jezik i kontekst uvijek su povezani: Barrett (2018a: 237) smatra da se „govor gej muškaraca

44 Ki-ki je tračanje (Dictionary.com). 45 Barret (2018a: 236) piše: „Raspon kompetencije govora bar queens može varirati ovisno o sudjelovanju u društvenim mrežama klubova ili o izraženosti želje da ih se prepozna kao dio klupske ekipe.“ RuPaul je ispravno detektirao da Laganja ne razlikuje noćne klubove u kojima je slavna i kompetentna od ostalih prostora u kojima nije.

55 mirta maslać

8. Prvi zaključak so fuck you.“ To joj nije prošlo. Queens zaista nastoje na bilo koji mogući način osigurati slavu i legendarni Problem „ispravnosti“ draga može se predstaviti status, odnosno postati RuPaulʼs legendary children, ovim pitanjima: kome je dopušteno reproducirati koje pa usput griješe, pretjeruju ili ispadnu nedorasle stereotipe i u kojim slučajevima, kada se to smatra zadatku. U pokušaju da se jezikom približe univer- mizoginim ili rasističkim, kakav character igraju Latin zalnom subjektu koji RuPaul traži odbacuju svoje queens kada nastupaju u zemljama iz kojih potječu, osobitosti ili ih nagomilavaju manipulirajući jezičnim je li u redu da AADQ igraju hood rat gurls za zaba- kodovima. Sve za ulazak u idealnu strukturu. U su- vu bijeloj publici, a bijela teksaška queen govori nji- protnom će, kao Latin queens, čekati pred vratima. hovim jezikom izvan granica razumljivosti. Ništa od toga ne možemo točno odrediti. Osobito ne u reality showu. Pišući o filmu Paris Is Burning, Judith Butler u 9. What Ever Ha-Happened in Croatia? članku „Gender is burning“ (1997: 386) postavlja ista pitanja o ambivalentnosti draga: U sklopu Parade ponosa u zagrebačkom klubu Medi- (...) drag koji vidimo, drag koji je, na kraju kra- ka 2013. godine prvi su put nastupile hrvatske drag jeva, uokviren za nas, snimljen za nas, je drag koji queens. Iste je godine službeno registrirana udruga istovremeno prisvaja i subvertira rasističke, mizogi- House of Flamingo, kolektiv hrvatskih drag queens ne i homofobne norme opresije. Kako da objasnimo koji nosi ime po uzoru na američku tradiciju udruži- tu ambivalenciju? Ne radi se prvo o aproprijaciji, a tek vanja u kuće (houses) i kultni film Johna Watersa Pink onda o subverziji. Ponekad je oboje odjednom; po- Flamingos (1972) u kojem glavnu ulogu tumači drag nekad se radi o nerazrješivoj napetosti, a ponekad o queen Divine. Sve se to događa tek četiri godine na- fatalno nesubverzivnoj aproprijaciji. kon emitiranja prve epizode RPDR-a i to je početak Od snimanja filma Paris Is Burning u osamde- povijesti draga u Hrvatskoj. House of Flamingo oku- setima u kojem se prikazuju isključivo AADQ i Latin plja gej mladiće koji se za nastupe pretvaraju u upad- queens, čije su izvedbe bile daleko manje politički ljivo našminkane i odjevene, glasne i opscene drag nekorektne od današnjih u RPDR-u, problem draga queens. Postava se u početku često mijenjala, ali samo se produbljuje i velikim se dijelom odvija u je- se na kraju smirila i pretvorila u rezidentni akronim ziku. Ne znamo što je primjereno reći i kada queens S.R.C.E. koji čine Spazam Orgazam, Roxanne Flamin- prelaze granicu prihvatljivog, ali jasno je da je razina go, Colinda Evangelista i Entity Flamingo. Njihova su prava da se kaže nešto nemoralno ili (marginalno) imena i prezimena također u skladu s nepisanim pra- mizogino i rasistički povezana s osobom koja govori, vilima koja je iznjedrila američka drag scena: šaljivo načinom na koji govori i vještinom vladanja kodom. ime ili igra riječima (Heidi N Closet, Penny Tration), Što je vještina govora bolja, to je humor prihvatljiviji referenca na popularnu queer kulturu, divu ili mod- i subverzivniji. Kao zaključni primjer citirat ću Bian- nu kuću (Nicky Doll prema Nicky Minaj, Tyra Sanchez cu u reading challengeu: „BenDeLaCreme, after see- prema Tyri Banks, Ariel Versace prema brendu Ver- ing you in drag I realise now why Seattle has a high sace), prezime koje označava house iz kojeg queen suicide rate.“ Bianca se sa šalom o samoubojstvu dolazi (Kennedy Davenport iz House of Davenport, može izvući jer je dosjetljiva i osmišljava neočekiva- Vanessa Vanjie Mateo iz House of Mateo) ili ime bez nu uzročno-posljedičnu vezu. Eureka OʼHara s druge prezimena, tj. mononim (Jan, Aja, Shangela)46. Ono strane odgovara ljudima koji su je nazvali rasistki- što čini temeljnu razliku između hrvatskih i američ- njom sljedećom rečenicom: „If Iʼm guilty of anything kih queens nije toliko vidljivo u njihovu dragu, nego when it comes to racism, it’s I wish I was black, bitch, u načinu poimanja identiteta i njegove složenosti.

46 RuPaul takve drag queens često najavljuje naglašavajući da imaju samo ime. Koristi za to pridjeve kao što su simply ili just npr. simply Jan ili usporedbe s drugim zvijezdama poznatim po mononimima (just Jan, like Cher).

56 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

Postoje društevni i politički razlozi (opisani u uvodu RPDR-a. Granica između tih dvaju pojmova nije toli- ovog rada) zbog kojih se fenomen draga kroz cijelo ko stroga, ali u govoru tranđa i trandža puno češće 20. stoljeće razvijao u SAD-u, a u Hrvatskoj se do upućuju na hrvatski i postjugoslavenski kontekst, a pojave House of Flamingo tek koji put anegdotalno drag queen na američki. S vremenom ćemo vidjeti što spomenuo u Usmenoj povijesti homoseksualnosti u će se s njima dogoditi te hoće li jedna od njih poti- Hrvatskoj (2007). U Hrvatsku je drag došao kao već snuti drugu i preuzeti i njezino konotativno značenje. gotova maska koju umjetnici stavljaju i nije prošao Zasad znamo da je trandža puno bolje prilagođena mučni razvoj kao u SAD-u. Ono što Hrvatskom dragu hrvatskom jeziku. Sintagma drag queen ima nerazri- zato uočljivo manjka je vlastiti jezik. U ovom ćemo ješen problem na morfološkoj razini: može proći nul- dijelu rada vidjeti kako se hrvatske queens nose s tu transmorfemizaciju, ali i dalje izaziva zbunjenost manjkom svoje povijesti i što rade s američkim viš- jer nema suglasnosti oko roda i deklinacije. Među kom koji preuzimaju. govornicima se može čuti i verzija u muškom rodu a-deklinacije i ženskom rodu ø-deklinacije. Pritom treba imati na umu da imenica drag u deklinaciji ne 10. Drag queen, tranny, trandža, tranđeo mijenja oblik ako je dio sintagme, a mijenja ako stoji samostalno. Tada je u muškom rodu a-deklinacije i Hrvatske drag queens rijetko same sebe tako nazi- broj značenja je u hrvatskom jeziku sužen u odnosu vaju. Za svoj su identitet skovale imenicu tranđa ili na engleski model. trandža koja je brzo zaživjela među hr- muški rod, a-deklinacija ženski rod, ø-deklinacija vatskim govornicima jednina množina jednina množina jednina upućenim u svijet draga, posjetiteljima N drag queen drag queenovi drag queen drag queen drag nastupa i obožavate- G drag queena drag queenova drag queen drag queen draga ljima, a preuzeli su je D drag queenu drag queenovima drag queen drag queen dragu zatim i mediji koji o A drag queena drag queenove drag queen drag queen drag njima pišu. Sintagma V drag queenu drag queenovi drag queen drag queen dragu drag queen /dræg L drag queenu drag queenovima drag queen drag queen dragu kween/ prema Rudo- I drag queenom drag queenovima drag queen drag queen dragom lfu Filipoviću (1986) transfonemizira se na sljedeći način: fonemi /d/, /r/, /g/, /k/ i /n/ prošli U engleskom jeziku drag može biti pridjev, imenica i su nultu transfonemizaciju, fonem /a/ djelomičnu, a glagol. Dictionary.com navodi sveukupno 38 definici- fonemi /v/ i /i/ slobodnu. Ta sintagma u hrvatskom ja te riječi. U hrvatskom jeziku drag je preuzet samo se jeziku izgovara /dreg kvin/, ali se na ortografskoj kao imenica u značenju ʻodjeća svojstvena jednom razini nije prilagodila prema izgovoru modela, nego spolu kada je odijeva osoba suprotnog spola.ʼ Se- prema ortografiji modela, pa se ne piše „dreg kvin“, mantičko polje riječi suženo je s 38 značenja na jed- nego kurzivirano drag queen. Ortografsku prilagod- no. Riječ je u pismu preuzeta i kao drag i kao dreg. Iz- bu prema izgovoru modela prošla je jedna inačica govor varira, ali pretežno je isti kao i u engleskom. Ta sintagme u srpskome jeziku u kojem se strane riječi je ambivalencija vidljiva i u stopljenici Dragram (drag često prilagođavaju na taj način. Uz дрег квин (dreg x Agram) koja označava festival drag kulture koji se kvin) Srbi koriste i varijante драг квин (drag kvin), svake jeseni održava u Zagrebu. Obično je obilježe- драг квинсица (drag kvinsica) ili drag queensica na i na grafostilističkoj razini majuskulizacijom prve te trandža. No potonja se imenica rijetko koristi u sastavnice stopljenice: DRAGram. Dvije su izgovorne govoru o američkim drag queens i natjecateljicama varijante i one ovise o tome koju sastavnicu govornik

57 mirta maslać

želi naglastiti: /dragram/ naglašava Agram odnosno Etimologiju riječi trandža možemo pronaći u en- smještenost festivala u Zagreb, a /dregram/ nagla- gleskoj riječi tranny koja ima pogrdnu konotaciju i šava da je riječ o festivalu draga. Moguća je i treća izvedena je suptrakcijom od engleskih riječi transgen- varijanta – /dregrem/ – ako govornika strana riječ u der, transvestite i transsexual47 s kojima se pogrešno prvoj sastavnici zanese pa i drugi dio stopljenice iz- izjednačuje, namjerno ili slučajno. Imenica trandža, govori kao englesku riječ. Valja imati na umu i to da preciznije, derivira se iz prefiksa trans-. Uvredljivo je se u engleskom drag queen ponekad skraćuje samo derivirati riječ koja označava drag queen iz riječi koje na queen, što u hrvatskom jeziku nije preuzeto, mož- označavaju potpuno druge vrste seksualnih i rodnih da zato što riječ kraljica u našem jeziku nema istu identiteta. Tranny je riječ koja dolazi iz svijeta izvan vulgarnu konotaciju kao u engleskom, odnosno ne LGBTIQ+ zajednice, iz dominatne i opresivne kulture, znači peder. Zbog svega toga sintagmu drag queen ali ju je LGBTIQ+ zajednica prihvatila vodeći se jezič- u govornom prostoru hrvatskog jezika zamijenila je nom politikom prema kojoj uvreda gubi moć kada se trandža ili tranđa. „aproprira“. Taj postupak Brontsema (2004) definira Riječ trandža ili tranđa posljednjih godina cirku- kao ʻaproprijaciju pejorativnog epiteta od strane nje- lira LGBTIQ+ zajednicom u objema varijantama. Za gove mete ili metaʼ, odnosno pejorativiziran subjekt potrebe ovog rada odlučit ću se za varijantu s fone- „ukrade“ pejorativ homofobnom i transfobnom druš- mom /dž/ koja je tvorena prema analogiji s turciz- tvu te mu izbriše negativnu konotaciju. Tada tranny mima karakterističnim za hrvatski jezik. U govoru se više ne degradira tu društvenu skupinu, nego postaje razlika između /đ/ i /dž/ često briše, osobito u za- njezin označitelj. I drag queens i transidentiteti na grebačkih govornika, ali relativnu prevagu u tom slu- subverzivan se način osnažuju njezinom uporabom. čajuima fonem /dž/; u pismu se razlika zanemaruje Takvo je prevrednovanje vrsta jezičnog otpora. i riječ se piše kako je kome koji puta drago. Varijan- Na isti se način u američkom standardu i slen- ta tranđa ipak više služi kao skraćenica stopljenice gu stoljećima provodi jezična borba protiv rasizma, tranđeo (trandža × anđeo) koju su skovale članice odnosno propituje se tko smije i u kojem kontek- House of Flaminga za potrebe svog kratkog filma stu na određeni način nazivati određenu društvenu Hrabri Tranđeli i strašna Krampussy (2016). Značenje skupinu. U hrvatskom se to događa s riječju peder: je u svakom slučaju isto, neovisno o fonemu, ali u neki je pokušavaju normalizirati i učiniti je neutral- odnosu prema najbližem engleskom prijevodu drag nom kao što je riječ gej, a neki je još uvijek smatraju queen značenje je blisko, a ne identično. Prema Rajni uvredljivom.48 Na Hrvatskom jezičnom portalu struka Dragićević (2007) svakako se radi o kvazisinonimiji je odlučila da je primarno značenje riječi peder ʻmuš- jer su u sinonimnom odnosu različite vrste riječi. Pre- ka osoba spolno naklonjena osobama istoga spola; ma D. A. Cruseu (1986) to je kognitivna sinonimija jer homoseksualacʼ, uz kvalifikator „razgovorno“, a pod se sinonimi podudaraju u denotativnom značenju, ali sekundarnim značenjem leksema navedena su dva ne i u konotativnom. Prema jezičnom osjećaju lokal- podznačenja: ʻnepoduzetna, troma osoba; mlakonjaʼ nih govornika leksičke jedinice drag queen i trandža (vulgarno i u žargonu) i ʻosoba neprincipijelna pona- nisu potpuno zamjenjive: trandža je rezervirana za šanja; beskičmenjakʼ (razgovorno).49 Govornici ipak balkanski kontekst, a drag queen za sve što je izvan nesvjesno znaju da su sva tri značenja u složenom njega. odnosu, isprepletena, upućuju na stereotipe i aludi-

47 Na Hrvatskom jezičnom portalu ne postoji natuknica za riječ transrodnost iako je to prijevod engleske riječi transgender koja se redovito koristi u javnom, političkom i akedemskom diskurzu, a s riječi transvestit na HJP-u nas upućuju na riječ transvestija: ʻ1. psih. čin kojim se osoba jednog spola preodijeva u osobu drugoga spola; transvestitstvo, 2. preoblačenje u odjeću drugog spola kako bi se stekla zarada u show-biznisu ili prostitucijiʼ. To je zastarjela i neprecizna definicija. 48 V. RTL Direkt doznaje tko je nova generacija hrvatskih pedera, dostupno na poveznici: https://www.rtl.hr/vijesti-hr/novosti/ zanimljivosti/1943773/rtl-direkt-doznaje-tko-je-nova-generacija-hrvatskih-pedera/. 49 Hrvatski jezični portal: http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search.

58 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

raju jedno na drugo. Ne mogu se pročistiti od toga. Roxanne Flamingo ime je odabrala prema liku Čini se da su u svim ovim slučajevima kriteriji za iz kultnog mjuzikla Chicago (2002), Roxanne Roxie uvredljivost pitanje tko govori i zašto govori te razina Hart (Renée Zellweger) koja od kućanice koja ubija svijesti o povijesnom kontekstu razvoja pojma, a ne ljubavnika postaje slavna jazz pjevačica i plesačica i jezik koji se često pogrešno okrivljava da je homofo- seks simbol dvadesetih godina 19. stoljeća u SAD-u. ban, transfoban, mizogin, ksenofoban. Odgovornost U LGBTIQ+ kulturi mjuzikli zauzimaju važno mjesto, je na govorniku, njegovu znanju i namjeri.50 pa nije nimalo neobično što Roxanne uzima ime iz tog plodnog područja. To je svrstava u kategoriju imena koja potječu od referencija na popularnu kulturu. Po- 11. Ladies and gentlemen, please welcome to the stoji mogućnost da je Roxanne odabrala ime prema stage... pjesmi Roxanne (1978) grupe The Police, što također ne odudara od estetike drag queens jer Roxanne je Imena hrvatskih trandži možemo razvrstati prema u pjesmi prostitutka, a dio LGBTIQ+ zajednice povi- podjeli predloženoj u uvodnom poglavlju kako bismo jesno je obilježen tim zanimanjem i drag queens od utvrdili koliko trandže poštuju pravila koja su utvrdile toga ne bježe. Naprotiv, slave to kao što slave i riječ drag queens, a koliko ih mijenjaju. Spazam Orgazam peder ne bi li vladajućoj klasi oduzele oružje kojim odabrala je duhovito ime koje sadrži homeoteleuton ih napada. Primjerice opus afroameričke pjevači- – figuru dikcije koja se definira kao „glasovno podu- ce Donne Summer pun je pjesama koje tematiziraju daranje završnih slogova“ (Bagić 2012: 150). Šaljiva prostituciju u afroameričkoj populaciji kao legitimno imena koja drag queens uzimaju često imaju seksu- i često neizbježno zanimanje te težak posao. Donna alne konotacije, pa tako i Spazam koja implicira (ek- Summer posljedično je jedna od velikih gej ikona i na splicira) da je ona grčevit orgazam ili da tako njezin njezine se pjesme često izvodi lip sync u RPDR-u.51 nastup djeluje na publiku. Spazam ima i drugu drag Colinda Evangelista svoje je ime stvorila stapa- personu pod imenom Jovanka Broztitutka koja spada njem imena tadašnje hrvatske predsjednice Kolinde u istu skupinu imena. Ime je nastalo stapanjem ime- Grabar-Kitarović i supermodela Linde Evangeliste. na i prezimena prve dame Jugoslavije Jovanke Broz i Važnost supermodela u kulturi drag queens izuzetno imenice prostitutka. Igra riječima vrlo je uspješna jer je naglašena; o tome piše i Rusty Barrett (v. Barrett stapanju riječi pomaže činjenica da ozvučenjem gla- 1994c). Naposljetku RuPaul se i probija u mainstre- sova /p/ i /s/ u riječi „prostituka“ nastaju /b/ i /z/ am pjesmom Supermodel u kojoj se spominje i Lin- koje sadrži prezime Broz. Između tih konsonanata da Evangelista. Colinda je grafostilistički oblikovala nalaze se glasovi /r/ i /o/ koji ostaju u nepromijenje- svoje ime tako da je početno /k/ pretvorila u /c/ ne ni. Odmah je jasno da se trandža Jovanka Broztitutka bi li ime dobilo privid angloameričkog podrijetla. Sto- usidruje u postjugoslavenski kontekst i značenjski pljenicom je sjedinila dvije kulture – klasičnu američ- zatvara za publiku izvan granica bivše države, no zato ku i postjugoslavensku – zauzimajući tako mjesto na je to samo jedan od identiteta te trandže. Spazam Or- razmeđi dviju kultura. LGBTIQ+ zajednica u Hrvatskoj gazam još uvijek je otvorena za internacionalno razu- u potpunosti će razumjeti obje uputnice iz imena, dok mijevanje bez obzira na to što način pisanja ne odgo- će strana publika ostati uskraćena za polovicu aluzi- vara engleskom. O problematici smještaja trandži u ja. Colinda samu sebe skraćeno naziva i Coli, čemu jugoslavenski kontekst bit će riječi kasnije. u pismu ponekad pridodaje inicijal E. Coli. Aluzije na bakterije i bolesti, osobito spolno prenosive, nije

50 Zbog toga je zamjeranje publike RuPaulu zbog korištenja termina tranny treniranje političke korektnosti, a ne ispravljanje druš tvene nepravde. Isto vrijedi i za izbacivanje termina she-mail iz RPDR-a na zahtjev publike. 51 Hitovi Donne Summer koje u ovom kontekstu treba spomenuti svakako su She works hard for the money (1983) i Bad girls (1979).

59 mirta maslać

strana drag queens i vuče korijene iz povezanosti ju umjetnost dijele na društvenim mrežama. Insta- LGBTIQ+ zajednice s prostitucijom, a time i (stereo- gram queens nisu toliko cijenjene jer druge queens tipno) s nezaštićenim spolnim odnosom. No obično smatraju da je važan aspekt draga kao umjetničke se naglašava da su drag queens još uvijek lijepe, forme izvedba na pozornici. Svejedno ih ne smijemo snažne, ponosne i neovisne, bez obzira na sve kroz preskočiti u kontekstu hrvatske drag scene. Moonia što prolaze i što moraju raditi da bi se održale. je pokretačica HoM-e i njezino je ime klasičan mono- Entity spada u kategoriju mononima iako se po- nim, a ostale članice trenutno su Rubella Feminine, nekad piše s imenom kuće Flamingo. Bez obzira na Karma Kills i Albertina. Rubella Feminine poznata je prezime Entity se predstavlja kao produhovljena drag po crvenim perikama na koje upućuje njezino ime persona i stručnjakinja za horoskop i astrologiju, pa koje znači rubeola, zarazna bolest s karakteristič- je odabir new age imena u skladu s njezinim karakte- nim crvenim osipom. Feminine možemo promatrati rom. No kada dijeli autograme, Entity se potpisuje i kao želju nekih drag queens da ih se u dragu ne pre- kao N. T. T, N. Titty52 ili N. uz skicu grudi, što pokazuje poznaje kao muškarce, nego kao žene koje odlično da se drži ustaljena poetike drag queens – seksuali- izgledaju – biological women.54 Rubella Feminine ziranja svega što se može seksualizirati. izvan draga i jest žena, pa se njezino prezime može Među utemeljitelje HoF-a spadaju i producenti čitati i iz te perspektive, odnosno njime naglašava da Mr. E i Sorel. Mr. E se odabirom svog imena poigrava je ona drag queen iako je žena, a ne drag king kao što s nekoliko referencija: Mr. E ime je lika iz crtića, ali je ustaljena percepcija za žene koje se bave dragom. izgovoreno zvuči kao engleska riječ mystery. Uz to Spomenut ću još i to da je Rubella jedina hrvatska pravo je ime te trandže Ivan, a engleski se fonem /e/ trandža koja sebe naziva kraljicom iako je polisemi- u hrvatskom izgovara /i/, pa se Mr. E može shvatiti ja pomalo nespretan način imenovanja nove pojave i kao Mr. I, odnosno Gospodin Ivan. Iako je zapravo u ovako uskom kontekstu opterećenom engleskim običan mononim, Sorelovo ime izvedeno je drukčije jezikom.55 Albertina je mononim čije je porijeklo neo- od svih navedenih jer se referira na povijest književ- dredivo bez uputa same trandže, a Karma Kills šaljivo nosti. Julien Sorel ime je glavnog junaka Stendhalova je ime u obliku rečenice sa subjektom na mjestu ime- romana Crveno i crno (1830) koji pokušava odabrati na i predikatom na mjestu prezimena. Referira se na između svojih strasti i ambicija.53 budistički pojam prema kojem dobra djela uzrokuju HoF nije jedino udruženje trandži u Hrvatskoj. sreću, a loša djela buduću patnju, odnosno – karma Neformalno postoji i Haus of Moonia, no to je novija može i ubijati. kuća koja još nije ustalila svoj repertoar drag queens ni raspored nastupa. Radi se o takozvanim Instagram queens koje na društvenim mrežama objavljuju svoje 12. Rod fotografije udragu , izuzetno su vješte u šminkanju i kreativne u dizajniranju odjeće, ali im pozornica nije Drag sâm po sebi otvara pitanja roda i spola te se dostupna ili jednostavno ne žele nastupati, pa svo- poigrava s razlikama, parodira ih, prenaglašava, ne-

52 Doslovan prijevod riječi titty je ʻsisaʼ. 53 Razumijevanje Sorelova imena ovisi o stupnju obrazovanja. U tom je kontekstu dobro podsjetiti se na Sashu Velour, pobjednicu devete sezone RPDR-a, koju se često afirmativno proziva intelektualkom jer je završila fakultet i referira se na manje poznate umjetnike i umjetnice. Mnogim queens to se čini simpatično, ali pomalo elitistički. Peppermint u pjesmi The category is, izvede noj u finalu sezone, pjeva stih Sasha reads books kao da je to istovremeno i read i pohvala, a sama Sasha za sebe u toj pjesmi kaže: „Sasha Velour relies on brain (...) a thinking queen speaks to the heart, sheʼs stranger than fiction, better than art.“ 54 Biological woman sintagma je koju queens često koriste za sebe iz šale, osobito kada je nečiji izgled u dragu daleko od stan dardne percepcije ženstvenosti. 55 V. Jedini sam ženski drag queen u zemlji otac me vozi na gaže. Posjećeno 21. travnja 2020. Dostupno na: https://www.24sata. hr/show/jedini-sam-zenski-drag-queen-u-zemlji-otac-me-vozi-na-gaze-665101.

60 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

gira, izobličuje. Jasno je kada se tako nešto događa koja prilično precizno određuje rod – ženskim spolna vizualnoj razini, šminkom, odjećom, plesnim po- nim organom. Entity tvrdi da taj organ posjeduje dok kretima, gestama, no za bolje razumijevanje treba sjedi pred kamerom u dragu, obraćajući se publici promotriti i jezičnu razinu u kojoj gramatički rod igra koja joj to neće zanijekati.56 Da bi bila žena, dovoljno važnu ulogu. U hrvatskom se jeziku gramatički rod ne je samo da to i kaže. Publika se na nastupima obično mora uvijek poklapati s referencijalnim rodom, odno- prešutno ili ushićeno slaže s time iako zna da je pred sno spol ili rod živog bića ne određuju nužno njegov njom muškarac u dragu. gramatički rod. Nepodudaranje tih dviju rodnih kate- Kada govore o sebi, trandže se ponekad iz žen- gorija okamenjeno je i dio je kompetencije izvornih skog roda prebace na muški. Ne prave oko toga pro- govornika, pa oni takve asimetrije ne doživljavaju blem: to što su u „ženskom“ dragu, ali referiraju na kao nešto neobično. Primjerice imenice djevojče i sebe kao na muškarce, ne znači im ništa. Jezičnu igru momče srednjeg su gramatičkog roda, ali se odnose rodovima potpuno su internalizirale. Roxanne kaže: na osobu ženskog, odnosno muškog spola. Govornici „Znaš li šta, napio bi se sa Glenn Close jer baš me takvo nepodudaranje ne prepoznaju kao subverzivnu stvarno zanima kakva je ona iskreno osoba jer ne čini jezičnu praksu jer ona to i nije. S druge strane način mi se tako dobra ko što je“ (Obje su na nečem bijelom na koji se trandže poigravaju referencijalnim i gra- – Test, 2020, naglašavanje moje). Ovdje Roxanne na matičkim rodom inovativan je i svjestan, pa uzdrma- sebe referira samo u muškom rodu, no nije neobično va ustaljen način komunikacije. Trandže se jezikom i da trandže u jednoj rečenici za sebe koriste jedan igraju na razini imenica i zamjenica kojima upućuju rod, a u sljedećoj drugi. I takvu varijantu možemo jedna na drugu ili na sebe same, a igra se prepoznaje čuti od Roxanne: „Mi smo jako davno išle u škole. i u izboru fleksije koja odudara od standardnog je- (...) I onda sam nakon prava upisala TTF kojeg sam i zika jer iznevjerava podudaranje gramatičkog roda s završila, znači ja sam magistar inženjer tekstilnog i referencijalnim ondje gdje je to podudaranje uobiča- modnog dizajna. Diploma mi je još na faksu, mogo bi jeno ili na neki način zamagljuje odnos gramatičkog i otić po nju nekad, možda“ (ibid, naglašavanje moje). referencijalnog roda. Glagolski pridjevi upućuju na to da je govorna osoba Trandže za sebe u pravilu koriste osobnu zamje- ženskog roda, a imenice koje označavaju stupanj ob- nicu ženskog roda i sročan glagolski oblik (glagolski razovanja i zanimanje te glagolski pridjev u kondicio- pridjev radni): nalu upućuju na muški rod. No govornici često oblike imenica u muškom rodu smatraju općim gramatičkim Roxanne: S time da ja vozački imam, al ja sam za- oblikom koji uključuje oba referencijalna roda, pa je dnji put bila za volanom dvije tisuće i sedme, i mi- moguće da je tako mislila i Roxanne. slim da sad ne bi auto znala ni upalit. Ne mora se raditi samo o glagoskim pridjevima radnim. Roxanne, koja i najčešće miješa rodove, pri- Entity: Bila si za volanom malo i poslije, nisi vozi- ča o svojim iskustvima s putovanja: „Sjećam se da je la... (Obje su na nečem bijelom – javni prijevoz, na- bila faza kad sam ja reko svojoj majci da više neću glašavanje moje) dolazit kući ako mi ne uspije ona riješit prijevoz. I bome ga je sređivala. Ja ko princeza išla kući (Javni Roxanne u ovome primjeru o sebi govori u ženskom prijevoz, naglašavanje moje). U prvoj rečenici za sebe rodu koristeći zamjenice, a Entity joj na isti način rod koristi glagolski pridjev u muškom rodu, a u idućoj potvrđuje. Za potvrđivanje roda imenicom zanimljiv je na sebe referira imenicom princeza i zatim potvrđuje sljedeći primjer u kojem Entity kaže da je „kontrola... ženski rod glagolskim pridjevom. Trandže najčešće trn u mom, hm... pički“ (ibid). Entity mijenja rodno miješaju rodove kada u dragu prepričavaju anegdote neodređenu sastavnicu frazema trn u oku imenicom koje su im se dogodile izvan draga.

56 „Some of the most beautiful women in the world have gigantic penises“, kaže Alaska u svojoj pjesmi Hieeee (2015).

61 mirta maslać

Postoje i primjeri u kojima trandže o sebi govore nemar: trandžama više stvarno nije važno kojim se kao o ženi, ali se razotkrivaju kao muškarci upora- rodom služe jer oba funkcioniraju jednako dobro. bom imenica koje precizno definiraju rod: Proučimo i Colindin odnos prema rodu na primje- Roxanne: Ja sam sad jedna single žena, single ru rečenice kojom se ona često predstavlja: „Ja sam and ready to mingle, ali je problem što moj način Colinda Evangelista, prva hrvatska predsjednik“ (Co- funkcioniranja sa pederima i način kako to rade ve- linda Evangelista | MEET THE FLAMINGOS). Referira ćina njih na Grindru, se baš... (...) Tipa kad sam bio u se na sintagmu „prva hrvatska predsjednica“ koja Berlinu, sam išo na dejt sa tipom s kojim sam tipko se popularno veže za Kolindu Grabar-Kitarović, ali par dana... (...) Ja sam Grindr sebi uvijek stavljo kad je izokreće iznevjeravajući sročnost pridjeva i broja bi išo (...) Htjela sam reć da je bila dugo faza kad sam, s rodom imenice. Trandža Colinda Evangelista čija je Grindr bi aktivirala samo kad bi išla na sezonu... drag persona inspirirana Kolindom Grabar-Kitarović (GRINDR, DATING APPS, PEDERI, PORUKE, DICK PICS | paradoksalno je upravo to: prva hrvatska predsjed- Obje su na nečem bijelom, 2018, naglašavanje moje) nik. Glavna sastavnica gramatički se ne slaže s ro- Roxanne govori o poteškoćama pronalaska par- dom zavisne. Ovdje se ne radi o klasičnoj igri riječima tnera na Grindru, aplikaciji na kojoj gej muškarci ili stopljenici, što bi bilo tipično za trandže, nego o najčešće pronalaze avanture za jednu noć. Roxanne nečemu što je kreativno u dubinskoj strukturi. ne igra ulogu žene strogo i revno, nego se poigrava Kreativnost blisku Colindinoj pokazuje i Spazam jer je svjesna toga da publika zna da je ona zapravo Orgazam kad se predstavlja kao „najstrejt članica muškarac – peder – pa je to nešto čemu ne pridaje House of Flaminga“ (Spazam Orgazam | MEET THE pažnju. Ona u istom kontekstu sebe naziva „single FLAMINGOS). Taj se zapetljani izraz može čitati kao ženom“ i „pederom“, što je, paradoksalno, u oba slu- iskaz žene koja voli muškarce, odnosno najhetero- čaja točno. Poigravanje gramatičkim rodom vidljivo je seksualnija je od svih trandži. Kako odrediti što je i u naizmjeničnoj uporabi ženskog i muškog roda gla- strejt ili gej kada dolazi iz trandžinih usta? Što je rod golskoga pridjeva. suprotan trandži? Tko joj se treba sviđati da bi bila Na sličan način razotkriva se i u sljedećoj priči, homoseksualna ili heteroseksualna? Znači li to da je ovaj put referirajući se na svoje tijelo: Spazam najgej članica jer joj se jako sviđaju muškar- ci, a zapravo je i sama muškarac? Sve su to primjeri E, jesi vidjela neki dan jedan lik zaustavio promet poigravanja gramatičkim i referencijalnim rodom. jer se skinuo gol ispred ZET-a, stao je ispred tram- Trandže tako pokazuju koliko se kreativnih i inova- vaja i tako je stajo, znači, 20 minuta. I ima ti na netu tivnih rješenja može osmisliti i na koje se sve načine fotka di mu vidiš sve, ali je faca blurana. Međutim može preosmisliti jednostavna jezična kategorija kao ja sam vidjela i tu focu fatke, te face, jer je cura na što je gramatički rod. Na primjerima poput ovih vidi treningu imala tu fotku, i lik je actually cute, ali je se potencijal jezika da bude subverzivan, da izađe iz taj pišuljac tolko malen. Da bi se ja skinuo s takvom okvira automatiziranih i općeprihvaćenih normi i na- kitom ispred bilo koga... Ne znam je li grower... metne neka nova jezična rješenja, ali i postavi neka (Javni prijevoz) nova pitanja.

Glagolski pridjev u ženskom je rodu, ali iluzija roda mijenja se kada Roxanne govori o genitalijama mla- 13. Kvir sleng dića i sramu koji bi osjetila – osjetio – da su i njegove genitalije takve. Jezičnom igrom tako se ukazuje na to Rusty Barrett u svojem članku „Speech play, gender da se radi o igranju dviju rodnih uloga i zamućenosti play, and the verbal artistry of queer argots“ (Barrett granice između njih. Kod Roxanne ta jezična igra više 2018c) proučava kvir sleng različitih, i široj javnosti i ne djeluje kao svjestan napor izvođačice koja želi relativno nepoznatih, jezičnih zajednica. Queer argot izazvati čuđenje, smijeh ili zgražanje, nego navika i sintagma je koju Barrett koristi da ih imenuje, i to su,

62 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

primjerice, bahasa gay u Indoneziji, Pajubá u Brazi- ferencama na kvir kulturu. Barrett naposljetku navodi lu, Gayle u Južnoafričkoj Republici itd. (Barrett 2018c: i tajnost kao jedan od razloga nastanka kvir slenga, 216). Pojam argot (engl.) u hrvatskom se rijetko pre- pa osobama koje nisu autane ili ne žive otvoreno svoj vodi kao argo. Češće se koristi sinonim sleng, pa ću seksualni i rodni identitet taj sleng ostaje relativno se i ja za time povesti. Pojam queer nema svoj prije- nedostupan. No ono što je najvažnije za nastanak vod na hrvatski, barem tako smatraju Hrvatski jezični kvir slenga nije (više) (...) „zaštita tajnovitošću, nego portal i Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika je (on) rezultat zajedničkih kulturnih normi u lezbij- (2015). Pomalo je problematično to što se o queer ili skim i gej zajednicama“ (ibid: 219). Kvir sleng kojim kvir teoriji u Hrvatskoj ozbiljno govori i predaje po- govore hrvatske trandže i koji je predmet ovog rada sljednjih desetljeća, a naši rječnici to ne prepozna- svjestan je, življen i maštovit sleng kvir osoba nastao ju. Queer u engleskom govornom području već dugo na sjecištu postjugoslavenske i američke popularne postoji kao krovni pojam za identitete koji nisu he- kulture. Ne govore ga svi u publici toliko inovativno teroseksualni i/ili cisrodni.57 Time se ne pokušavaju kao trandže, one zato i jesu izvođačice na pozornici, izbrisati specifični identiteti koji potpadaju pod kvir, ali ga odlično razumiju. primjerice lezbijke, transrodne ili aseksualne osobe, Druga važna sintagma koju Barrett koristi jest nego se oni nastoje ujediniti. Barrett to čini i zato što matrix language, a označava jezik na kojem se kvir su seksualni i rodni identiteti o kojima piše puno za- sleng temelji. Za bahasa gay to je indonezijski, za mršeniji i složeniji od onih s kojima je njegovo čita- Pajubá portugalski, za Gayle engleski, a za kvir sleng teljstvo na Zapadu upoznato. Riječ queer dugo je bila hrvatskih trandži to je hrvatski jezik. Matrix language uvreda za LGBTIQ+ populaciju, ali je u devedestima i kvir sleng odnose se jedno prema drugome na slje- u zajednici prihvaćena kao legitiman identitet i teo- deći način: „Kvir argo obično se sastoji od različitih rijski pojam. O takvom načinu jezične obrane već je stupnjeva leksičkog zamjenjivanja u kojima kvir ne- bilo riječi u ovome radu. Zanimljivo je da hrvatski teo- ologizmi zamjenjuju riječi u matrix language“ (ibid: retičar književnosti Vladimir Biti u Pojmovniku suvre- 216). No zamjena leksema iz standardnog jezika neo- mene književne i kulturne teorije sintagmu queer te- logizmima nije jedina tehnika zajednička kvir slengo- orija nespretno i neuspješno pokušava prevesti kao vima. Matrix language temelj je velikog dijela grama- nastrana teorija i kao takvu je predstaviti hrvatskoj tike, pravopisa i rječnika kvir slengova, ali nije jedini akademskoj zajednici (Biti 2000: 127). „Nastran“ ili izvor. Kvir slengovi, prema Barrettu, „često uključuju „čudan“ doslovni su i zastarjeli prijevodi riječi queer prilično velik broj posuđivanja iz drugih jezika“ (ibid: i nikako im nije mjesto u ovome kontekstu. Zbog sve- 216). Zanimljivo je to što se ne posuđuje iz drugih ve- ga ću toga umjesto queer argot za jezik hrvatskih likih jezika, nego iz jezika manjina koje su toj jezičnoj trandži koristiti sintgamu kvir sleng. Kvir sleng je da- zajednici iz nekog razloga bliske: (...) „[posuđivanje] kle jezik kojim govore ili ga razumiju pripadnici neke uključuje neku vrstu temeljnog vokabulara preuzetog kvir zajednice. Razina usvojenosti jezika ovisi o do- od neke druge manjinske skupine“ (ibid: 216). Za kvir stupnosti kvir kulture govorniku i njegovoj općoj uro- sleng Polari to je talijanski, za Kaliardà romski, a za njenosti u nju i zainteresiranosti za nju. Razumljivo je kvir sleng hrvatskih trandži to su dva jezika: engleski zato da postoje i kvir osobe koje su upoznate samo s jezik, i to AAVE ili – još precinizije – AADQ te srpski, manjim dijelom kvir rječnika koji se primjerice odno- koji snažno situira hrvatski drag na područje Balka- si na seksualni čin ili sinonime za seksualnu orijenta- na.58 Manjine od kojih trandže posuđuju jezik jesu ciju i kvir osobe koje suvereno vladaju slengom i re- afroameričke drag queens posredovane RPDR-om

57 Stajalište je Zagreb Pridea da termin cisgender označava osobu „čiji se spol pripisan pri rođenju poklapa s očekivanim rodnim identitetom“ odnosno termin se jednostavno odnosi na sve osobe koje nisu transrodne. http://www.zagreb-pride.net/hr/ter minologija/ 10. svibnja 2020. 58 Polari se govori u Velikoj Britaniji i matrix language mu je engleski, a Kaliardà u Grčkoj i temelji se na grčkom jeziku (ibid: 216).

63 mirta maslać

i Srbi. Tehnički su Srbi nacionalna manjina u Hrvat- You never have to leave your house skoj, no njihov je jezik posredovan srpskim cajkama, Selling feet pics on the Internet narodnjacima i reality showovima, odnosno svime Now, doesnʼt that sound nice onime što se u Hrvatskoj svrstava u kategoriju lošeg Osam tisuća eura (trash). Na neki se način to može smatrati subverzi- Za sinove i ostale jom i promatrati kao camp, a camp je sasvim legiti- You may say Iʼm a drinker mna i česta inspiracija mnogim drag queens. But Iʼve only had one Utajit ću nešto poreza Kao moj sin Lukica. 14. Sudar svjetova: Imagine 8000 euros Ono što prvo upada u oči jest izbor pjesme. Drag O tome kako Colinda Evangelista svojim imenom queens za lip sync obično biraju pjesme koje izvode implicira sudar dvaju kulturnih svjetova već je bilo žene – ikone – i koje su u pop-kulturi pozicionirane riječi, no red je da se to pokaže i na primjeru njezi- kao dramatične, patetične, feminističke, kvir i seksi- nih nastupa. Snimka izvedbe o kojoj je riječ više ne pilne. Pjesma Johna Lennona teško može zadovoljiti postoji jer je se nastup prenosio uživo preko Colin- te uvjete. No treba uzeti u obzir da pjesma Imagine dina Instagram profila, a na taj način snimka je gle- Colindi vjerojatno nije posredovana Johnom Lenno- dateljima dostupna samo 24 sata. Colinda mi je za nom, nego slavnom izvedbom Lady Gage na otvaranju potrebe pisanja ovog rada ustupila tekst koji je tada Europskih igara u Bakuu 2015.59 To ne znači da Colin- pjevala na matricu pjesme Imagine Johna Lennona. da ne zna original, samo da joj on nije imao razloga Tekst je samo jedan od dijelova izvedbe, ali u ovom je biti važan jer ga ne izvodi Lady Gaga. Ona Lennonov slučaju dovoljan za interpretaciju. Na ostale dijelove pacifistički ton u svojoj izvedbi pojačava do patetike i izvedbe referirat ću se prema sjećanju. Napominjem tada Imagine jednoj trandži može postati relevantna da je Colinda autorica teksta koji u nastavku donosim pjesma na koju može nadograditi nešto svoje. U Co- u izvornom obliku: lindinom slučaju Imagine se nadograđuje tekstom. Preispisivanje pjesme na hrvatski i engleski može- Imagine eight thousand Euros mo interpretirati kao prilagodbu klasičnog obrasca Working from home nastupa drag queens – lip synca. Umjesto da otvara In case you didnʼt quite get that usta na već postojeći tekst i oslanja se na glumačke i Iʼm talking ʼbout porn plesne vještine kao da je u spotu, Colinda piše verziju Osam tisuća eura pjesme prikladniju kontekstu u kojem se nalazi: piše Preko interneta pjesmu o tadašnjoj predsjednici prema kojoj je i uze- Osam tisuća eura la ime. Dio na engleskom bit će globalno razumljiv, a To vam tvrdim ja sadržaj dijela na hrvatskom strancima bez dodatnog Dogovori po raznim državama objašnjenja ionako ne bi mogao biti jasan. Ukratko: A sve preko interneta izbor pjesme i uporaba engleskog jezika pripadaju Imagine eight thousand Euros klasičnoj američkoj kulturi, a hrvatski jezik i temati- For the children, the youth ziranje skandala s hrvatskom predsjednicom postju- You may say Iʼm a drinker goslavenskoj. To zajedno čini koherentnu cjelinu koja But Iʼve only had one je temelj Colindine estetike, odnosno estetike koja je Utajit ću nešto poreza vidljiva i u radu ostalih hrvatskih trandži. Kao moj sin Lukica Colinda je uspjela brzo reagirati na skandale s Imagine eight thousand Euros Kolindom Grabar-Kitarović koji su se nanizali u pred

59 Video dostupan na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=q3ues1stefk (8. srpnja 2020).

64 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

izbornoj kampanji krajem 2019. godine te je već na nom heroju nogometašu malo je teži posao, zato se prvom sljedećem nastupu početkom 2020. izvela Colinda oslanja na hrvatski i profitira na kulturnom Imagine. Pjesma se referira na govor koji je Gra- kapitalu domaće publike. bar-Kitarović održala 15. prosinca 2019. u Osijeku.60 Nadograđujući ideju Johna Lennona koji pjeva o Geste, mimika te opća dramatičnost i bizarnost izgo- utopijskoj viziji svijeta i pacifizmu te na Lady Gagu vorenog bili su idealna inspiracija za trandžu. Colin- koja tu ideju značenjski proširuje samim svojim sta- da započinje prvu strofu stihovima koji su doslovan tusom majke61 svih onih koji su na marginama druš- prijevod dijela govora Kolinde Grabar-Kitarović, fin- tva i ne mogu se u njega uklopiti, Colinda dovodi u girajući duboko uvjerenje u ideju o kojoj govori dok pitanje mogućnost svijeta o kojem su oni sanjali. nestabilno korača po pozornici i smješka se. Zatim Kroz Colindina usta progovara hrvatska predsjednica odlučuje razjasniti nedoumice koje su ljudi imali i predlaže bizarnosti koje nisu toliko daleko od ideja jer nisu znali o kakvom točno „poslu od doma“ Gra- koje je stvarna predsjednica izgovorila. Predstavlja- bar-Kitarović govori. Naravno da je riječ o pornografiji jući zarađivanje na distribuciji pornografskih sadrža- jer drag mora ići u krajnosti i oslanjati se na tijelo. ja i posljedičnu utaju poreza kao priželjkivanu idilu, Profitiranje na nečijem fetišu na stopala i pornografi- Colinda pokazuje koliko je apsurdna trenutna situaciji hrvatska predsjednica Colinda prikazuje kao jedini ja u državi ako je to najbolja opcija. Utopija zapravo mogući posao na kojem Hrvati mogu zaraditi dovolj- postaje distopija, ali drag uvijek ide korak dalje i in- no za život i to oslikava koliko je ekonomska situacija zistira na tome da je to svejedno neka vrsta utopije, u Hrvatskoj loša. S druge strane predloženi posao iz drag skandala u kojem je sve tjelesno i seksualno, perspektive i trandže i drag queens zvuči idealno. a uz pristanak slobodnog tijela katkada i financijski Cijela je prva strofa na engleskom, pa stih in case isplativo. Misao je to koja se može povezati s idejama you didnʼt quite get it dobiva još jedno značenje: onaj nekih queens iz filma Paris Is Burning, primjerice s kome se obraća je stranac, pa mu treba objasniti idejom Venus Xtravaganze koja kaže: „I would like to situaciju u regiji. Stihovi na hrvatskom koji slijede be a spoiled, rich white girl.“ Ona uspijeva tako izgle- doslovni su citati ili minimalno izmijenjene parafra- dati, ali ne uspijeva to postati. Time bi se društvena ze koje jasno ukazuju na pošiljateljicu poruke – opće struktura izokrenula: ako se dovoljno dobro izvode je poznato da je pretjerana upotreba glagola tvrditi rod, rasa i klasa kojima queen ne pripada, zamislimo jedno od glavnih mjesta leksika Kolinde Grabar-Ki- što bi tek bilo da im uspije pripadati. No za to joj treba tarović. Prvi je dio pete strofe na engleskom i opće novac. 8000 eura mjesečno znači uspjeh i, napokon, je mjesto razumljivo svim potencijalnim publikama – pripadnost višoj klasi. Upravo bi se u takvom svijetu osoba optužena za pijanstvo ili alkoholizam tvrdi da Colindi napokon posrećilo jer je prodaja iluzije žen- je trijezna ili da je popila „samo jednu čašu“ iako je skog tijela njezin glavni zadatak. Takav bi izvrnuti i očito da laže. No drugi dio mora biti na hrvatskome uvrnuti svijet bio svijet kojim vladaju trandže – svijet jer se spušta s globalne razine na lokalnu. Iako se za little monsters. Komentar kojim Paris Dupree u fil- utaja poreza također može smatrati općim mjestom mu Paris Is Burning ocjenjuje izgled queen na balu jer je riječ o sveprisutnom kriminalnom fenomenu, u kategoriji executive realness za Colindu bi postao ovdje se osvjetljava poseban i regionalno slavan slu- istina: „Opulence. You own everything.“ čaj utaje poreza Luke Modrića kojega je Grabar-Kita- rović u javnosti u više navrata nazivala svojim sinom. Objasniti publici iz drugog kulturnog kruga posebnost takve vrste odnosa predsjednice prema narod-

60 Video dostupan na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=AvHMzFtX4kY (8. srpnja 2020). 61 Obožavatelji Lady Gage nazivaju se little monsters, a Lady Gaga je njihova Mother Monster (https://ladygaga.fandom.com/wiki/ Little_Monsters_(fanbase), 9. srpnja 2020).

65 mirta maslać

15. Obje su na nečem bijelom psovanje i tim kodom jako dobro upravlja. Komen- tirajući stih Zoričine pjesme koji otprilike glasi „dgr Producenti iz produkcijske kuće World of wonder cgr obr cgr dgr (...)“63, Roxanne se ekstatično pita „je (WOW) s RuPaulom su stvorili RPDR, a zatim su s oda- li to rep, je li to onomatopeja (...)“, a Entity to pro- branim queens koje su sudjelovale u showu stvorili ziva scattingom, što zajedno nazivaju još jednim ta- nekoliko web-serija. Najpoznatija je zasigurno hu- lentom Zorice Marković. Treba napomenuti i to da su moristična web-serija UNHhhh (2016–) u kojoj Trixie Roxanne i Entity oduševljene Zoričinom odjećom, pa Mattel i Katya Zamolodchikova u desetominutnim ironično i neironično komentiraju „tu joj je outfit isto epizodama razgovaraju o zadanim temama ispred super“ ili „ima taj prekrasan leopard prslučić, ispod green screena uz mnoštvo specijalnih efekata. Trixie je sve all black“. i Katya jako su brze na jeziku, njihov je humor inova- Nije važno ni što ona točno govori, samo da go- tivan i bizaran, a otvorenost s kojom govore o najneu- vori brzo, neprekidno i samopouzdano. Poruka psov- godnijim dijelovima svojih života šokantna. Po uzoru ke jasna je i kada se izgovori samo jedna, ali ako se na UNHhhh Roxanne i Entity stvaraju šou Obje su na psovke izgovaraju deset minuta, to znači da sadržaj nečem bijelom (2018–). Kvalitativno se ne mogu mje- poruke nije na prvom mjestu, nego forma. Sada je riti s UNHhhhom – a ni kvantitativno jer UNHhhh za- jasno da su to značajke koje treba imati trandža. Ver- sad ima 121 epizodu – no njihova je izvedba svejedno balni manevri i nadmoć koja se uspostavlja jezikom zanimljiva zato što razotkriva specifičnosti draga na esencijalan su dio draga, a i kultura psovanja sma- ovom području. Posebno je zanimljivo u njihovim raz- tra se važnom. Sjetimo se da su reading i throwing govorima prepoznati kako se odnose prema domaćoj shade u temeljima ballroom kulture, a ovo je njihova pop-kulturi i u kome su pronašle uzore. Epizoda u ko- balkanska verzija. Manje je važno što se kaže, a više joj rangiraju incidente srpske reality zvijezde Zorice kako se kaže. Marković po tom je pitanju indikativna.62 No nije dovoljno samo psovati, samopouzdanje Jasno je tko su gej ikone u američkoj pop-kul- i stav govornika ključni su da bi poruka imala snagu. turi, no jasno je i da u Hrvatskoj i na prostoru bivše Jedan od videa koji su Roxanne i Entity pustile prika- Jugoslavije ikona takvih razmjera nema. Na koga da zuje svađu između Zorice i neimenovanog natjecate- se trandže onda ugledaju? Za trandže su u Hrvatskoj lja. Zorica mu opsuje majku te je on upozorava da to najbliže statusu ikone Josipa Lisac i Severina, a sli- ne smije raditi, na što ona istog trenutka uzvikne „je- jede ih Doris Dragović, razne pop-pjevačice iz 90-ih bem ti mamu“. Ovako to komentiraju trandže: te Indira Levak iz benda Colonia. Njima je zajednička određena količina ekstravagancije, ali i stila, makar Roxanne: Odlično! on prelazio i u trash. Kako onda uklopiti u to Zoricu Marković? Vidjet ćemo na primjerima. Entity: Odlično! Ta njena konfrontacija odmah, baš Nakon što Roxanne i Entity puste video u kojem je ko bik neki. Zorica Marković desetak minuta kreativno psuje ne- imenovanu natjecateljicu Zadruge „dok je prala su- Roxanne: To kako se ona suprotstavila, ono, ti ćeš dove“, Roxanne kaže: „Tu se zapravo vidi taj njezin meni reć koga ću ja tebi jebat, sad ću ti je izjebat talent, kako ta bujica tih prekrasnih psovki samo namjerno. Vau! Taj stav, mislim, to su neki momenti ide, jedna za drugim, kao neka pjesma koja vas nosi koji nam svima trebaju nekad u životu, zato je ona prema novom svitanju.“ Već se na početku vidi da su jednostavno, može nam bit muza za, ono, neke Zoričine karakteristike koje oduševljavaju Roxanne i oblike ponašanja... Entity rječitost i vještina jezične igre. Zoričin je talent

62 Citati koji slijede iz epizode su TOP 10 ZORICA MARKOVIĆ | Obje su na nečem bijelom, dostupno na poveznici: https://www. youtube.com/watch?v=SzM3jo7XZZk (10. srpnja 2020). 63 Zorica Marković – Gara, dostupno na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=Sb_AIgtq7qE (10. srpnja 2020).

66 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

Entity: Vertikala. je Madonna svjetski slavna izvođačica s engleskog govornog područja, a Zorica srpska reality zvijezda. Roxanne: Evo ti sad namjerno! Među trandžama nema tendencije da se pobjegne od južnoslavenskih jezika u engleski, nema srama I Roxanne ističe da Zorica može biti uzor. „Neki oblici zbog Balkana i jezika koji nije „dovoljno europski i ponašanja“ na koje trandže misle su prkos, ustraj- svjetski“. U pohvalu srpskog jezika i Zoričine retorike nost i sposobnost da se osoba izbori za sebe u sva- Entity kaže: „(...) ritmičnost tog njenog psovanja kad koj prilici, i kad je u pravu i kad nije, te da ne bježi kaže ‚pička ti materina, bre!‘ Nitko ne zna to tako li- od sukoba. Nazivati Zoricu moralnom vertikalom bilo jepo reć ko ona.“ Zorica i Madonna za njih su gotovo bi smiješno; smatrati je vertikalom u smislu mehani- isto: Madonna samo nosi drugačiju masku, ali meha- zama koji stoje ispod njezinih ispada ima malo više nizmi koji obje pokreću identični su. Tako se postaje smisla, naravno, iz perspektive trandže. Entity ide to- uzor trandžama i queens – tako se postaje iconic. liko daleko da Zoričinu prijetnju „kako ću ti se usrati Roxanne sve to iskorištava u jednominutnom u život, kurvo“ naziva asertivnošću, a usklik „ne po- videu Jasna – a year in review.64 Video je zamišljen minji mi više ime, Vesna Rivas“ komentira na sljedeći kao reklama za apartmane Jasne Čemeraš. Riječ je način: „Koji power move! Nekome reć ‚ne spominji mi o liku poduzetnice iz Neuma koji je Roxanne stvori- ime više‘ i onda im kažeš puno ime i prezime. Vau!“ la za kratki film Carice ekonomije (2020) snimljen s Trandže u tim rečenicama vide moć, stav i jezičnu kre- ostalim članicama kolektiva House of Flamingo.65 I ativnost i hiperboličnost, a to je nešto što RuPaul i ostale trandže u tom filmu glume poduzetnice snaž- Michelle Visage na različite načine stalno ponavlja- nih karaktera, no Roxanne je najbliže idealu Zorice ju: „when you think youʼve done enough, do more“ Marković. U svojoj reklami Jasna šeće terasom svog ili „go bigger“. To je drag – pretjerivanje u svemu, apartmana u Neumu, a u pozadini se vidi more. Odje- pa tako i, na neki način, pretjerivanje u ironiji koja je vena je i našminkana kao dotjerana gospođa u pede- možda podloga njihova divljenja Zorici. setima, no jasno je da je njezina moda zapravo trash, Za kraj videa Roxanne i Entity ostavile su petnae- kao što je to jasno i za „leopard prslučić“ Zorice Mar- stak sekundi dugu scenu u kojoj Zorica sama sjedi za ković. Ovo je cjelovit transkript Jasnina iskaza: stolom i šuteći nervozno pogledava u kameru sve dok Slušaj ovako, SRCE tri tišće i sva reklama koju ne uzvikne „gde sam došla, jebem ti mamu u pičku saʼ ja otale dobʼla su mi pomogli jer je Bog na mo- ti jebem“ i dramatično baci šalicu. Entity kaže da je joj strani jer sam ja podʼzetna žena. Aaa, Jasna znade Zorica kao Madonna „dok čeka svoj red na Euroson- biznis, nema kod mene cici-mici po pičkici, ja nisam gu“. Usporedba situacije sa šalicom u srpskom reali- Bracho, ja sam Čemeraš, ali jebem i ja mame. Ja sam ty showu i međunarodnog incidenta koji je Madonna to iskorʼstʼla kako se spada: moji apartmani u Neumu izazvala s palestinskom zastavom u Izraelu preciznija su ekstra, ekstra! Znači, za te pare, ta kvalʼteta, ta po- je nego što se na prvi pogled čini. Obje su se uplele zicija, taj ambijent neš nać ni u pizdi mile strinʼne! Su- u neugodnu situaciju zbog novca i ispast će nedo- permarket ispod, crkva prekoputa, a na more (pljuje) sljedne ako sad odustanu. Ne preostaje im ništa dru- pljuneš s balkona. Sve ti je tu! A taj supermarket svi, go nego da dramatično protestiraju: Zorica bacajući one, one rižice, kosooki, staje svaki bus! (nerazumlji- šalicu i psujući, a Madonna pretvarajući intervju koji vo) Jel Samoborček, jel Autotrans, sve ti je dobro, sve ide uživo prije nastupa u nepodnošljivo neugodno ti je dostupno, sve ti je tu. Jest da sam malo prošver- iskustvo za voditelja i gledatelje. Obje su dramatič- cala građevine, ali, bože moj, ko to danas ne radi, tane žene, proste, pretjerane, maštovite u jezičnoj igri kav iz pičke ni izašo. Jel tako, ooo, ʼvala bogu! Dođite i ne dopuštaju nikome da ih gazi. Nevažno je to što kod Jasne u Neum, bit će vam ekstra! Hvala vam.

64 SRCE TV by House of Flamingo ~ Jasna | a year in review, dostupno na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=LBrEaD DeySI (11. srpnja 2020). 65 SRCE TV – CARICE EKONOMIJE, dostupno na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=9rUa6SeKPR0 (12. srpnja 2020).

67 mirta maslać

Iz količine teksta izgovorenog u jednoj minuti sna se uspoređuje s Paolom Bracho, fiktivnim likom vidi se da Jasna govori jako brzo i tečno što je, sje- iz sapunice Otimačica (1998), koji tumači još jedna timo se, jedna od prvih karakteristika koje slušatelj ikona – Gabriela Spanic. I Bracho i Čemeraš dijele primijeti kada sluša Zoricu. Jasna govori štokavskim borbenost i svadljivost – obje „jebu mame“. Nije li narječjem koje se ne može dijalektalno precizno usporedba njih dviju slična usporedbi Madonne i Zo- smjestiti kao jedan od poznatih dijalekata jer je nje- rice Marković? Roxanne kroz Jasnu naglašava svijest zin govor prenaglašavanje i miješanje jezičnih utje- domaće ikone: nisam X, ja sam Y, ali ja radim isto što caja južne Dalmacije, Zagore i BiH koji se stereotipno i X, samo to treba prepoznati. Kroz lik Jasne Roxanne smatraju ruralnima. Najistaknutija je glasovna pro- kanalizira sve karakteristike Zorice Marković, odno- mjena redukcija nenaglašenih samoglasnika tipična sno svake ikone: bore se za sebe, samopouzdane su i u primjerima kao što su „dobʼla“ ili „podʼzetna“ te stalno tragaju za moći; jezično su kreativne i brze, a u u riječi „tišće“ u kojoj dolazi i do jednačenja po mje- modi na svoj način odvažne. Ukopanost u lokalno ne stu tvorbe (tisuće > tisʼće > tisće > tišće). U hrvatskim donosi im negativne bodove, nego pozitivne: i zbog je govorima redukcija nenaglašenih samoglasnika raznolikosti i zbog količine smijeha koji izazivaju. Jer uglavnom djelomična jer se odvija u posljednjem slo- odjeća im, zapravo, zaista nije estetski prihvatljiva. gu, a Roxanne karikira Jasnu provodeći redukciju i u nekim medijalnim slogovima. Osim toga Jasna koristi različite poštapalice i psovke koje nemaju precizno 16. Drugi zaključak značenje same po sebi, ali u kontekstu ukazuju na Ja- snin stav i jezičnu kreativnost. „Cici-mici po pičkici“ Jezične prakse hrvatskih trandži na neki su način ne znači ništa samostalno, ali u okviru Jasnina iskaza tek u povojima jer se teškom mukom odvajaju od za- otprilike znači da ona radi što hoće i da ne dopušta danog engleskog, a isto se to može reći i za hrvat- da joj se prigovara. Njezina varijanta frazema „takav ski drag općenito. Drag scena u Hrvatskoj mala je i se još nije rodio“ pretvara se u vulgaran izraz „takav ne broji puno izvođačica, no s obzirom na to da su iz pičke ni izašo“ koji se sadržajno usredotočuje na njihovi nastupi gotovo uvijek rasprodani, čini se da doslovan čin rođenja kao izlaska iz ženskog spolnog trandže u Hrvatskoj (ili barem u Zagrebu) već imaju organa. Isto radi i s nesročnom konstrukcijom „u piz- ustaljenu i odanu publiku. Kako bi svoj drag popula- di mile strinʼne“ u značenju „nigdje“. rizirale, zabavile se i ostale u dodiru s publikom kad Jasnina direktnost i autoafirmacija vide se i u dine nastupaju, trandže su svoj brend, koji uz mašto- jelovima govora u kojima slavi samu sebe kao podu- vito razrađene looks najprije uključuje i njihov jezik, zetnicu koja „jebe mame“ i opetovano naglašava da prenijele na internet. Upravo su internetski izvori posu njezini apartmani u Neumu „ekstra“. Bliska veza služili za preciznu i detaljnu analizu njihova jezika te između kapitalizma i Boga („crkva prekoputa“, Bog otklona od normi karakterističnih za govor i nastupe je uz Jasnu jer je poduzetna) ukazuje na još jedan hr- hrvatskih trandži. S obzirom na to da je jezik kojim vatski stereotip kojim se Roxanne poigrava: najgreš- bi se opisao hrvatski drag identitet oskudan, trandže niji su oni koji se najviše pozivaju na vjeru – zato Ja- najčešće posuđuju iz engleskoga i srpskoga čije mo- sna šverca građevne materijale. Za uspjeh u turizmu dele prilagođavaju hrvatskome, jeziku primatelju, i treba se oslanjati i na strane turiste; Jasna možda jest to na leksičkoj, morfološkoj i fonološkoj razini. U tom besramna rasistkinja, ali primit će svakoga za novac. procesu nastaje i riječ trandža koja postaje temelj za U tom se kontekstu dodatno lokalno usidruje spomi- daljnji razvoj drag vokabulara. Usto se u ovom radu njući dvije autobusne linije koje prolaze kroz Neum. analiziraju i jezični obrasci kreiranja drag imena te Uza sve to Jasna se u svom govoru referira i na još različite gramatičke kombinacije koje svojim poigra- jednu zanimljivu kulturnu instancu. U rečenici „ja ni- vanjem referencijalnim i gramatičkim rodom ukazu- sam Bracho, ja sam Čemeraš, ali jebem i ja mame“ Ja- ju na zabavan i pametan odnos draga prema rodu

68 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

samom. Kao glavnu karakteristiku hrvatskog draga Literatura istaknula sam presijecanje američkog i postjugoslavenskog prostora, pri čemu potonje nije viđeno kao A. Primarna literatura lošije ili nekvalitetno, nego kao ravnopravno i jedna- 1. RuPaul’s Drag Race (2009–). Produkcijska kuća: World of ko kreativno. U tim se usporedbama razotkriva da i u Wonder. pozadini američkog i u pozadini postjugoslavenskog B. Sekundarna literatura djeluju isti mehanizmi, što je prikazano na primjeru 1. Ahmed, Sara. 2015. Melancholic universalism. Colindine obrade pjesme Imagine i slavljenja Zorice http://feministkilljoys.com/2015/12/15/melancholic- Marković kao ikone koja je, na kraju krajeva, samo si- universalism/. Posjećeno 22. kolovoza 2019. romašnija verzija Madonne. Trandže pridaju važnost 2. Bagić, Krešimir. 2012. Rječnik stilskih figura. Zagreb: samopouzdanju, ambiciji, jezičnom majstorstvu i Školska knjiga. tjelesnosti koja se u jeziku najbolje vidi u psovkama. 3. Barrett, Rusty. 2018a. „Homo-genijalna“ govorna Slične se analize mogu provesti na raznim drugim na- zajednica. U: Tatjana Pišković (ur.) 2018. Rodni jezici. stupima trandži, primjerice na Roxanninoj obradi pje- Zbornik radova o jeziku, rodu i spolu: 221–245. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Zagrebačka sme Britney Spears Hit me baby one more time koja slavistička škola. se u njezinoj verziji zove Udri me bebo još jednom ili 4. Barrett, Rusty. 2018b. Indeksiranje polifonoga identiteta All that jazz koju Colinda i Entity pretvaraju u I to je u govoru afroameričkih drag queens. U: Tatjana Pišković drag kako bi demistificirale sebe i svoj navodni gla- (ur.) 2018. Rodni jezici. Zbornik radova o jeziku, rodu i mur. Još je puno sadržaja u analitičkoj ponudi jer je spolu: 307–329. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u svaki nastup spomenutih trandži vrelo kreativnosti i Zagrebu - Zagrebačka slavistička škola. odlična interpretativna podloga za razmatranje šireg 5. Barrett, Rusty. 2018c. Speech play, gender play, and the verbal artistry of queer argots. Suvremena lingvistika konteksta i odnosa trandži prema sebi samima i pre- 44/86: 215–224. ma sestrama iz SAD-a. Trandže zaslužuju da se ozbilj- 6. Barrett, Rusty. 1995. Supermodels of the world, unite! no i neozbiljno shvate i na klupskoj i na akademskoj Political economy and the language of performance razini. Nadam se da je ovaj rad tek početak njihove among African American drag queens. U: Beyond akademske slave. the Lavender Lexicon: Authenticity, Imagination, and Appropriation in Lesbian and Gay Languages: 207–226. Luxembourg: Gordon and Breach. 7. Berendt, John. 1996. Introduction: Chablis and me. U: The Lady Chablis i Theodore Bouloukos. 1996. Hiding My Candy: The Autobiography of the Grand Empress of Savannah: 12–18. New York: Pocket Books. Citirano prema Barrett 2018b. 8. Biti, Vladimir. 2000. Pojmovnik suvremene književne i kulturne teorije. Zagreb: Matica hrvatska. 9. Brontsema, Robin (2004): A Queer Revolution: Reconceptualizing the Debate Over Linguistic Reclamation. Colorado Research in Linguistics 17/1: 1–17. https://journals.colorado.edu/index.php/cril/article/ view/255/235. Posjećeno 14. srpnja 2020. 10. Butler, Judith. 1999. Gender trouble. New York i London: Routledge. 11. Butler, Judith. 1997. Gender is burning: questions of appropriation and subversion. U: Anne McClintock, Aamir Mufti i Ella Shohat (ur.). 1997. Dangerous liaisons: gender, nation, and postcolonial perspectives: 381–395. Minnesota, Minneapolis: University of Minnesota Press.

69 mirta maslać

12. Cruse, D. A. 1986. Lexical Semantics. New York: C. Rječničke natuknice Cambridge University Press. 1. Dictionary.com. Posjećeno 20. kolovoza 2019. i 14. srpnja 13. Higgins, John. 2019. RuPaul’s Drag Race has a racism 2020. problem. https://www.dictionary.com/e/slang/yes-maam/ https://www.dailyxtra.com/rupauls-drag-race-has-a- https://www.dictionary.com/e/slang/kiki/ racism-problem-157438. Posjećeno 13. srpnja 2020. https://www.dictionary.com/browse/drag 14. hooks, bell. 1992. Is Paris burning? U: Black looks: Race 2. Merriam-Webster. Posjećeno 20. kolovoza 2019. and Representation: 145–156. Boston: South End Press. https://www.merriam-webster.com/dictionary/shade, 15. Lakoff, Robin. 2018. Jezik i ženino mjesto. U: Tatjana https://www.merriam-webster.com/ dictionary/twerking Pišković (ur.) 2018. Rodni jezici. Zbornik radova o jeziku, 3. SpanishDict. Posjećeno 20. kolovoza 2019. rodu i spolu: 37–72. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta https://www.spanishdict.com/translate/echa%20 u Zagrebu – Zagrebačka slavistička škola. pa’lante 16. Lawrence, Tim. 2013. ‘Listen, and You Will Hear all the 4. Urban Dictionary. Posjećeno 20. kolovoza 2019. Houses that Walked There Before’: A History of Drag Balls, Houses and the Culture of Voguing. http://www. https://www.urbandictionary.com/define. timlawrence.info/articles2/2013/7/16/listen-and-you- php?term=cucu, https://www.urbandictionary.com/ will-hear-all-the-houses-that-walked-there-before-a- define.php?term=cuchi%20cuchi history-of-drag-balls-houses-and-the-culture-of-voguing. Posjećeno 13. srpnja 2020. D. Multimedijski izvori 17. McIntyre, Joanna; Damien W. Riggs. 2017. North American 1. Livingston, Jennie. 1990. Paris is Burning. Dokumentarni Universalism in RuPaul’s Drag Race: Stereotypes, film. Academy Entertainment Off White Productions. Linguicism, and the Construction of “Puerto Rican 2. GRINDR, DATING APPS, PEDERI, PORUKE, DICK PICS | Obje Queens”. U: Niall Brennan i David Gudelunas (ur.) 2017. su na nečem bijelom (2018). RuPaul’s Drag Race and the Shifting Visibility of Drag https://www.youtube.com/watch?v=FW-ZpLIaP14. Culture. The Boundaries of Reality TV: 61–75. London: Pristupljeno 14. srpnja 2020. Palgrave Macmillan. 3. Colinda Evangelista | MEET THE FLAMINGOS (2018). 18. Pratt, Mary Louise. 1987. Linguistic Utopias. U: Nigel https://www.youtube.com/watch?v=9JOZ8lPPWJA. Fabb, Derek Attridge, Alan Durant i Colin MacCabe (ur.) Pristupljeno 14. srpnja 2020. 1987. The Linguistics of Writing: Arguments between 4. Obje su na nečem bijelom – javni prijevoz (2019). Language and Literature: 48–66. Manchester, UK: https://www.youtube.com/watch?v=Mx4GIWTWsoQ. Manchester University Press. Citirano prema Barrett Pristupljeno 14. srpnja 2020. 2018a. 5. Obje su na načem bijelom – Test (2020). 19. Ryan, Hugh. 2019. How Dressing in Drag Was Labeled https://www.youtube.com/results?search_ a Crime in the 20th Century. https://www.history.com/ query=obje+su+na+ne%C4%8Dem+bijelom+test. news/stonewall-riots-lgbtq-drag-three-article-rule. Pristupljeno 14. srpnja 2020. Posjećeno 13. srpnja 2020. 6. RuPaul. 1992. Supermodel (You Better Work). 20. Stabbe, Oliver. 2016. Queens and Queers: The Rise of Drag Ball Culture in the 1920s. https://americanhistory. https://www.youtube.com/watch?v=4nTl4Rmf6AI. si.edu/blog/queens-and-queers-rise-drag-ball-culture- Pristupljeno 13. srpnja 2020. 1920s. Posjećeno 13. srpnja 2020. 7. Simon, Frank. 1968. The Queen. Dokumentarni film. MDH 21. Tucker Jenkins, Sarah. 2017. Spicy. Exotic. Creature. Enterprises, Si Litvinoff, The Queen Co. Representations of Racial and Ethnic Minorities on 8. Spazam Orgazam | MEET THE FLAMINGOS (2018). RuPaul’s Drag Race. U: Niall Brennan i David Gudelunas https://www.youtube.com/watch?v=kNYXID5U-P8. (ur.) 2017. RuPaul’s Drag Race and the Shifting Visibility Pristupljeno 14. srpnja 2020. of Drag Culture. The Boundaries of Reality TV: 77–90. 9. Sullivan, Nelson. 1988. RuPaul Explains The Difficulties of London: Palgrave Macmillan. Go-Go Dancing in 1988. 22. Wallace, Stephaun Elite. 2017. Ballroom Categories. https://www.youtube.com/watch?v=mANejj6o3Xs. https://www.houseofluna.org/ball-categories. Posjećeno Pristupljeno 13. srpnja 2020. 13. srpnja 2020. 10. Winfrey, Oprah. 2018. Oprah Talks to RuPaul About Life, Liberty and the Pursuit of Fabulous. http://www.oprah.com/inspiration/oprah-talks-to- rupaul. Pristupljeno 19. kolovoza 2019.

70 Drag queen, tranny, trandža i tranđeo ili učinak govora u RuPaul’s Drag Race i na hrvatskoj drag sceni

Excuse Me, We Originated the Language! The Effect ofS peech on RuPaul’s Drag Race and on the Croatian Drag Scene

The work is based on the analysis and interpretation of performances and conversations of drag queens from the reality show RuPaul’s Drag Race and the speech of trandže on the Croatian scene. The intro- ductory part provides a brief historical overview of the development of the ballroom scene that culmi- nates in mainstream culture with the emergence of RuPaul. The first part of the paper is devoted to the speech of American drag queens with an emphasis on the racial issue. The unwritten rules of the code are questioned, as well as the way in which speech achieves the desired effect and the limits the English language sets to queens to whom it is not the first language. The second part provides a brief analysis of the basic concepts of drag in the Croatian context and the relationship between referential and gram- matical gender. The problem of the ahistorical natu- re of the Croatian drag, which is at the crossroads of American and post-Yugoslav culture, emerges. The interpretation of the performances points to stru- ctural similarities between the two cultures through both the appropriation of pejorative expressions as well as the selection of role models.

71 Tri izvedbena androgina: V. D. Trokut, Xena L. Županić i Krešo Kovačiček

Suzana Marjanić

sažetak ključne riječi Članak podastire tri izvedbena primjera androginiza- izvedbena androginizacija, V. D. Trokut, Xena L. Župa- cije s hrvatske vizualne scene. Dok V. D. Trokut proma- nić, Krešo Kovačiček tra androginizaciju u mističnom iskustvu atributivne participacije – nebeskoga vjenčanja crvene i plave (kako je i glasio njegov posljednji performans, izveden samo djelomično, 2017.), multimedijalna umjetnica Xena L. Županić je definira u identitetu Serafi- te. Riječki multimedijalni umjetnik Krešo Kovačiček (od 2017. godine vodi se kao nestala osoba) živi i izvedbeno vlastiti liminalni rodni identitet, liminalni, u smislu Turnerova between and betwixt. Zaključno donosim zapažanja o konceptu postojanja i postajanja, u Deleuzeovom i Guattarijevom konceptu postajanja životinjom, s onu stranu roda/vrste – od androginizacije prema transvrsizmu (engl. otherkin).

72 Tri izvedbena androgina: V. D. Trokut, Xena L. Županić i Krešo Kovačiček

Kao što pjeva nad androginim Orlandom homoero- voj interpretaciji Snjeguljicu i njenu maćehu) tuma- tički (androgini) anđeo Jimmy Somerville: „Ni žena, če odnosom u kojemu su Kraljica (žena-čudovište) i ni muškarac. Spojeni smo, mi smo jedno s ljudskim Snjeguljica (žena-anđeo kao arhetip patrijarhalnoga licem“… pokorno-pokorenoga ideala Ženstva) Jedno (Gilbert, Gubar 1984: 36–42). Kraljica se bori protiv patrijar- „Esej s fusnotama“, kako volim žanrovsko-dadaistič- halne Sjene-Snjeguljice u sebi, koja je istovremeno ki nazivati neke svoje tekstove, uz posvetnu opremu njezina kći (Snjeguljičina majka doista je „mrtva“, ali Montaigneu i njegovim esejističkim razmatranjima o je usporedo s rastom i bujanjem patrijarhalnoga Ide- mačjoj igri, pišem kao svojevrstan nastavak na svoja ala inkarnirana kao zla maćeha: Kraljica je i majka i prethodna dva promišljanja o androginiji, odnosno maćeha) i njezina patrijarhalna sjena. kao autobiografski retrovizor o tekstualnoj androgi- Drugo svoje razmatranje, pisano nekoliko godi- niji.01 Tako sam prvi tekst na tu temu započela pseu- na nakon navedenoga, usredotočilo se na ekološku dopsihoanalitičkom interpretacijom na tragu Bettel- androginu paradigmu. Transrodnost, u ovom slučaju heimove borbe za smislom značenja bajki – pri čemu androginiju kao jedan od modusa transrodnosti (pri bajku Snjeguljica (u Disneyevoj naslovnoj protezi: i čemu atribut transrodno koristim u značenju koje mu sedam patuljaka) možemo iščitati kao mundus in- pridaje, primjerice, Jay Prosser),04 razmatram i kao versus biblijskoga mita o Adamu i Evi (ili Adamu-Evi), moguću utopijsku projekciju u budućnost. To, daka- postavljajući Snjeguljicu-Evu kao „ginekomorfološ- ko, ne čini nikakav novum u promišljanju androgine ku“ nositeljicu Adamove jabučice. Ugrizom u kobnu paradigme, s obzirom na arhetipsko značenje andro- jabuku Smrt je Snjeguljicu učinila (ženskim) androginije kao stapanja spolova u novu, apolarnu svijest ginom. Zmija-Lilit-Snjeguljičina maćeha poslužila se (Eliade 2004: 114). Androgina paradigma, kako izgle- (otrovno-artificijelnom) jabukom, koja u psihoana- da, utaborila se u misaonim podzemnim strujama litičkoj (i kulturalnoj) ikonografiji simbolizira izjavu koje ruju kao krtica ispod Elsinorea (W. Shakespeare, ljubavi i erotičnu čežnju. Sandra M. Gilbert i Susan Hamlet, I, 5), i koje iz takve podzemne, krtičje per- Gubar, koje su predložile alternativni termin giandri- spektive nikada nisu mogle postići privilegiju vlada- ja,02 jer već struktura termina androginija (grč. aner, juće misaone moći na vlasti. Već je Carolyn Heilbrun andros muškarac, gyne žena – prisjetimo se kako je u knjizi Toward a Recognition of Androgyny (1964) za Grke žena bila samo gyne – nositeljica djece: žen- utvrdila kako postoji duga i jaka tradicija okultne, sko tijelo iščitavalo se kao tijelo Velike Rađalice)03 hermetičke mistične misli koja je utaborena u Ka- odražava moć muške simboličke vizije nad ženskim bali, alkemiji, gnosticizmu te u filozofiji, primjerice, viđenjem Univerzuma. Snjeguljicu (točnije, u njiho- kršćanskoga mistika Jakoba Böhmea koja pozicio-

01 Riječ je i o trećem promišljanju o androginiji o kojoj sam pisala u kontekstu Krležinih dnevničkih zapisa iz Davnih dana (1914– 1921/1922) u kojima Krleža, među ostalim, tematizira vlastito negiranje mizoginije – npr. „Za beletrističke motive: govoriti ili pisati danas o Apsolutnom Ženstvu na formulu Weininger – Strindberg – Przybyszewski glupo je.“, a prihvaćanje koncepta psihološkoga androgina – npr. „Međutim: gdje počinje u nama ‘žensko’, a gdje svršava ‘muško’?“ (usp. Marjanić 2005). 02 The Angel’s Dictionary za leksem androgin navodi sinonim gynandroid (http://www.chaparraltree.com/raq/angels.shtml). 03 Aristofanova Lisistrata tako navodi: „(...) i ne pišu o nama drame uzalud, /da nismo nego stroj što ljudski koti soj” (stih 138– 139). 04 O značenju pojma transrodnost koji označava osobu koja prelazi granice roda, ali ne i spola u određenju Jaya Prossera usp. Gamble 2004: 26. Kao inicijatorica pojmova transgenderism i transgenderist slovi crossdresser Virginia Prince (rođena 1912.), a osmislila ga je sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kako bi označila osobe sličnima sebi – (heteroseksualne) osobe koje imaju grudi i žive kao žene, ali nemaju namjeru primijeniti i operaciju spolnih organa (Prince 1997: 469, 472). Kasnije je pojam prenesen i na cjelokupnu rodnu zajednicu (gender community), označavajući crossdressere (transvestite), transsek sualne i interseksualne osobe. Aleksa Milanović ističe kako je do nedavno umjesto termina trans korišten termin transrodno, „međutim budući da je termin trans prikladniji zbog toga što je sveobuhvatniji u smislu uključivanja većeg broja identiteta sve više se on upotrebljava umesto termina transrodno“ (Milanović 2015: 31).

73 suzana marjanić

nira novi androgini svijet (Heilbrun 1993: XVII; Gelpi joj se najviše nadate“ (Morley 2016: 335). Naime, de- 1974: 152). Nadalje i, primjerice, Naomi J. Andrews, kada novoga vala izrazito je bila sklona androginiji istražujući metaforu androgina u djelima francuskih kao svojevrsnoj reakciji na rock-verziju maskulinosti. romantičarskih socijalista (1830–1840) – Pierrea Le- rouxa, Simona Ganneaua (Le Mapah), Alphonsea-Lo- uisa Constanta i Louisa-Jeana Baptistea de Tourreila, Uvodno o izvedbi androginije – o androginim koji se nisu toliko bavili ekonomskim i političkim identitetima u vizualnim umjetnostima pitanjima koliko vizijom čovječanstva koja sadrži karakteristike utopije, razotkriva kako su u tim kon- Ili – uvodno o androginiji u okviru transrodnosti. Kao ceptima koristili/koriste figuru androgina kao simbol što ističu leksikonske odrednice, transrodni pokret vlastitoga društvenoga programa u lepezi značenja: uključuje najrazličitije oblike spolnog i rodnog izra- kao simbol raznolikosti u jedinstvu, kao topos u koje- žavanja i identificiranja koji prevazilaze, modificiraju mu je ostvarena mogućnost artikulacije društvenoga ili negiraju zadane i nametnute norme i obrasce izgle- pojedinca (i žene i muškarca), kao simboličku osudu da, ponašanja i identificiranja. Neki od identiteta koje univerzalnoga koncepta pojedinca što ga proklamira obuhvaća transrodni pokret su: transvestitkei, drag liberalizam, kao utopijsko utjelovljenje usklađenosti kings/queens, transseksualkei, trannybo, androgini između spolova te kao meditaciju o prirodi pojedin- identiteti, genderqueer identiteti, butch identiteti.06 ca u društvenom svijetu (Andrews 2003: 438–440, Zadržat ću se, dakle, na androginim identitetima u 457).05 Tako Paul Morley za Davida Bowiea navodi vizualnim umjetnostima, pri čemu ću izvedbu rodnih kako se u trenutku kada je upoznao Klausa Nomija identiteta dokumentirati na nekoliko, za ovu prigodu, i Joeyja Ariasa, Bowie koristio „triptihom prijetećeg, odabranih primjera. Rodni identitet je naš unutarnji mutirajućeg i mističnog Homo superiora iz 1970-ih osjećaj roda i način na koji izražavamo svoj rod kroz kako bi promišljao buduće 1980-e godine, kad će pop odjeću, ponašanje i izgled, no nije ovisan o spo- glazba zbog MTV-a postati transnacionalna vizualna lu pripisanom pri rođenju, gdje npr. neke osobe ne ekstravagancija, a usput, uz Nomijevu i Ariasovu po- osjećaju se ni kao„muškarci“ ni kao „žene“ i oni/e moć, napraviti prostor novoj, transrodnoj vrsti – mu- se ponekad identificiraju kao genderqueer, rodno va- njevita naznaka mogućeg novog koraka u napretku rijantne osobe ili rodno fluidne osobe („Spol, rod i evolucije. Zašto i ne bi? Do promjene može doći kad rodni identitet“, http).07

05 Naomi J. Andrews zamjećuje da iako je značenje androgina u tekstovima romantičarskih socijalista spiritualno ili psihološko, ipak diskretno zadržava feminino ili maskulino tijelo unutar nove ujedinjene Cjelovitosti, i time bi njihovim konceptima priklad nije odgovarao pojam hermafrodit (Andrews 2003: 440; usp. Šuvaković 2006: 117). 06 Portal “Zagreb Pride” navodi rodno transgresivni oblik transvestitkei (usp. stranicu o rodnosti: http://www.zagreb-pride.net/ new/wp-content/uploads/2019/12/Kreacija spola-i-roda.pdf). Amir Hodžić i Jelena Poštić u predgovoru zbornika radova Tran- sgresija roda: spolna / rodna ravnopravnost znači više od binarnosti, što je prva konferencija takve vrste na području srednje i jugoistočne Evrope, ističu kako su se u bosansko-hrvatskim-srpskim prijevodima tekstova koristili rodno transgresivnim oblicima imenica, zamjenica, pridjeva i rodno određenih glagolskih oblika. „Ovakve jezične oblike počelei smo koristiti kako bismo naglasilie potrebu za uklanjanjem rigidnih spolnih i rodnih podjela koje su ugrađene u svakodnevni jezik. Uklanjanjem znaka / kao označitelja spolne i rodne podjele osvještavamo shvaćanje spolnog i rodnog sistema kao spektra i pridonosimo razumijevanju ljudskih prava koja omogućuju slobodu izražavanja i samoodređivanja svakog pojedincake u kontekstu spola i roda“ (Hodžić, Poštić 2006: 8–9). Tatjana Pišković u svojim znanstvenim radovima (2011b, 2014, 2016, 2018) i knjizi (2011a) ističe (navedenu iznimno bitnu problematiku ovdje reduciram na jedan konstativ) da gramatički rod imaju i imenice za neživo, što pokazuje da gramatički rod nije uvjetovan spolom, nego je apstraktna gramatička kategorija sa svojom logikom u koju ne valja upisivati diskriminaciju i seksizam. Dakle kosa crta (/), donja crta (_), istodobno pričvršćivanje sufiksa muškog i ženskog roda na pridjevske riječi i slične prakse različiti su načini na koje korisnici jezika mogu naznačiti svoje pozicioniranje prema iskazivanju roda i spola jezičnim sredstvima, ali sama gramatička kategorija roda nije u indoeuropskim jezicima oblikovana zbog jezičnog binariziranja spola, nego zbog sintaktičkog zahtjeva za sročnošću.

74 Tri izvedbena androgina: V. D. Trokut, Xena L. Županić i Krešo Kovačiček

Leksikonski zapis o postmodernom androginu „Spajanjem dvije jednostavne oznake nastaje tre- Miško Šuvaković završava odrednicom kako su sim- ća, umnogome složenija tvorevina. Performans A4 boliku androgina koristili/koriste postmodernistički na površinskoj razini može se interpretirati kao umjetnici/ice, npr. Francesco Clemente, Georg Ba- šaljiva dosjetka (zbunjenost posjetitelja SC-a pri selitz, Rebecca Horn, Laurie Anderson, David Bowie, ulazu u WC za vrijeme trajanja izložbe bila je smi- Ulay (Frank Uwe Laysiepen, 1943–2020)08 i Urs Lüthi, ješna). (…) muški i ženski rod nisu cjeloviti, već među ostalim, ističući kako se u postmodernizmu čine razbijenost jedne cjeline. Psihologija govori o osamdesetih i devedesetih godina (transavangarda, animusu i animi koji nadopunjuju poluspol čovjeka neoekspresionizam, postmodernistički performans i odražavaju androgina. Realizacija androgina, ili i video) reprezentacije androgina pojavljuju kao si- ponovna uspostava cjelovitog bića cilj je postoja- mulakri. „U prostoru simulacije tjelesnost i seksual- nja. Oznaka simbola androgina tako postaje mala nost ukazuju se u simboličkoj i alegorijskoj razmjeni kontemplativna sličica upisana sredstvima graffiti erotskih kodova koji miješaju realnost seksualnosti s estetike na vratima WC-a, u prostoru u kojemu bi- erotskim fantazijama“ (Šuvaković 2005: 52). Urs Lüthi smo to najmanje očekivali. Crna boja simbola de- u radu The Number Girl (1973) simulirao je šminkom i finira prijelazno stanje materije i nagovještava mo- uvučenim obrazima ikonografiju svoje djevojke (Ma- gući ulazak u novi ciklus cjelovitosti. Čini se ipak da non), poništavajući granice spolnosti. Anarho-otac prostor galerijskog WC-a nije prostor za postizanje umjetnosti performansa u Jugoslaviji Tomislav Go- dubljih uvida, pa je simbol androgina skinut s vrata tovac aka Antonio G. Lauer kao svoju animu označio po završetku izložbe“ (Oreb, prema Marjanić 2014: je Billie Holiday, a kao završni lacanovski obračun s 714). ocem određuje promjenu očeva prezimena u majčino prezime Lauer. Vlasta Delimar izjavljuje kako je „uz- Multimedijalna umjetnica Miyu Križanić u svome buđuje različitost naših muško-ženskih psiha, te sva iskustvu punk kontrakulture i izvedbe otpora ikono- količina androgina koja nas zbunjuje u nama. Nema grafijom Harajuku subkulture, ukratko, odabirom čiste žene i nema čistog muškarca, ma fantastično, infantilnosti kao deklarativnog odbijanja odrastanja, zar ne? Mnogi muškarci s kojima sam živjela bili su ekstremnog naglašavanja stereotipno rodne žens- više žene nego ja“ (Delimar u: Delimar, Božić 2005: tvenosti i konzumerističko-hedonističke igre, kao 92–93). Gloria Oreb u svome prvom performansu A4 pripadnica/ica te japanske supkulture izražava otpor (2001) tematizira androginiju, i to preko piktogram- dominantnom patrijarhatu i tradicionalnim društve- ske oznake na vratima WC-a u SC-u (Zagreb). Simbol nim obrascima (usp. Križanić 2013).09 Njezinom kon- androgina umjetnica je producirala crnom bojom tekstualizacijom izvedbe otpora ikonografijom slat- u spreju preko šablona. Kao što navodi, piktogram koće: simbola androgina jednostavna je vizualna forma nastala još jednostavnijim združivanjem piktogramskih “Ženske subkulture su proizašle iz djevojačke kul- oznaka koje često susrećemo na vratima WC-a. ture (onna no ko bunka), koju čine dva fenomena

07 Portal https://www.transbalkan.org/trans101/ navodi kako se za trans osobe često i pogrešno govori da su „zarobljene u tuđem tijelu“. „Tijela u kojima živimo, u kojima smo rođenei, su naša tijela. Ona ne pripadaju nekim drugim osobama, nisu ukradena, posuđena, greškom ‘uzeta’ od drugih.“ Film Lola (2019, red. Laurent Micheli) potresno dokumentira rodnu disforiju, stres uzro kovan nepoklapanjem rodnoga identiteta neke osobe i spola koji joj je pripisan pri rođenju i/ili rodnom ulogom i/ili sekundar nim spolnim karakteristikama. O tome kako je zahvaljujući operaciji prilagodbe spola Christine Jorgensen, transrodnost već do 1950-ih zadobila pozornost američke javnosti usp. Escalante 2018: 96. 08 Ulayevim radom S’he (1973–1974) Muzej Stedelijk u Amsterdamu najavio je umjetnikovu posthumnu retrospektivu ULAY WAS HERE u pandemijskoj 2020. godini. Riječ je o fotoperformansu u kojemu umjetnik dijadno dokumentira vlastito tijelo u masku linoj i femininoj strani, pri čemu je feminina strana našminkana. 09 O multimedijalnoj umjetnici Miyu Križanić pisala sam drugom prigodom (usp. Marjanić 2019).

75 suzana marjanić

„Piktogramska oznaka na vratima zahoda koja obilježava i razdvaja ženski od muškog dijela prostora inicirala je radni proces. Spajanjem dvije oznake stvoren je spoj suprot- nosti: simbol androgina. Znak-piktogram određen na objektivnoj razini označitelja preoblikuje se u simbol koji svojom pojavom i zna- čenjima djeluje na subjektivnoj, in- tuitivnoj razini i ulazi u područje imaginacije. Simbol androgina producirala sam crnom bojom u spreju preko šablona. 2009. godine simbol androgina u formi geometrijske određenosti pozlaćujem i dovodim u stanje pročišćenja, jedinstva Gloria Oreb: A4-performance (2001) (zlatnog) bitka.“12

– s jedne strane shōjo kultura, a s druge strane umjetnost“ odnosila se i na ideju androginije simu- kawaii. Shōjo karakterizira ekstremizirana repre- lacijom izgleda suprotnoga spola. Tako Jean-François zentacija ženstvenosti, iskrivljavanje osobina roda Lyotard, polazeći od Duchampove fotografije na kojoj i seksualnosti, prezentacija putem aseksualnosti i je predstavio vlastiti feminini alter ego Rrose Sélavy transrodnosti. Shōjo promiče društvene veze teme- (1921, fotografirao Man Ray) – s dvostrukim, her- ljene na kulturi umjesto na krvnim vezama i seksu- mafroditskim androginim Rr – za Duchampa predlaže alnosti, potkopava profil tradicionalne obitelji i oca odrednicu transformer umjesto odrednice performer patrijarha, te se razvija usporedno uz kawaii unutar (Lyotard 1995:311–312). kulture mladih žena” (Križanić 2015, http). Méret E. Oppenheim jednako je tako isticala svoju androginiju.10 Vito Acconci, na primjer, u radu Pripadnici dadaizma često su izmišljali pseudoni- Conversion (1971.) je pokušao sakriti vlastite spolne me: tako je Marcel Duchamp u New Yorku pozirao atribute, paleći dlake na tijelu, gestom sakrivanja fotografu Manu Rayu odjeven kao zagonetna osoba vlastitoga falusa između nogu, prizivajući značenja Rrose Sélavy (1921), što je jezična doskočica koja je kastracije i simulacije feminine genitalnosti.11 nastala čitanjem francuske rečenice „Eros, c’est la Slijedi esejistički prikaz izvedbene androginije vi“e – „Eros je život“, a temelji se na alkemijskoj igri na nekoliko primjera s hrvatske vizualne scene. promjena i spajanja spolova (Duchamp preodjeven u žensku odjeću). Njegov alter ego –„transformacijska

10 Pišući o modi, Žarko Paić navodi kako transrodni identiteti zauzimaju vrlo bitno mjesto u novom strukturiranju modne industrije i modnoga dizajna „Složenost veze između anatomije i kulture vidi se i u tome što je seksualna orijentacija nešto posve neovi sno o biološkoj uvjetovanosti spola“ (Paić 2007: 176). 11 Ističe kako je u svojim radovima nastojao poništiti pojam muškosti. Odgajan je u talijanskoj katoličkoj obitelji u Bronxu u kojoj je bilo sasvim normalno da otac traži majku čašu vode. „Biti svjestan navedenoga nije tako jednostavno. Nesrećom pak, svje snost ne znači nužno i promjenu. Istina, može voditi promjeni“ (Acconci, prema Montano 2000: 43). 12 Gloria Oreb, web-stranica umjetnice: http://gloriaoreb.com/hr/radovi/performans/a4.html

76 Tri izvedbena androgina: V. D. Trokut, Xena L. Županić i Krešo Kovačiček

Alkemijska androginizacija i kuvada zerovu interpretaciju dviju vrsta magije iz njegove knjige Totemizam i egzogamija, Reik je utvrdio da Što se tiče manifestacije trudnoće i majčinstva u je postnatalna kuvada primjer kontagiozne ili zara- etnotradicijskim kulturnim praksama, multimedijalni zne magije (magije po dodiru) jer sve što se odnosi umjetnik Vladimir Dodig Trokut (1949–2018) poznat je na oca djelovat će, prema vjerovanjima u navedeni po svojoj izvedbenoj gesti sjedenja na skulpturalnom magijski princip, na dijete; dok prenatalna kuvada jajetu, što se približava običaju kuvada (franc. couver je primjer imitativne magije, jer u navedenom je po- – sjediti na jajima, muške babinje)13 – u etnološkoj i stupku simulacija rođenja usmjerena da se olakšaju etnografskoj građi naziv za muške babinje.14 Naime, majčini trudovi (Palmer 1997: 52). Bruno Bettelheim navedenu je ritualnu praksu u simboličkom okviru ističe da u kuvadi muškarac želi otkriti kako je to kad vlastite no-umjetnosti primijenio npr. u performansu se rađa dijete ili nastoji objasniti sebi samome kako Transformacije crnog u bijelo – Samo anđeli znaju je to kako on to može učiniti. „Pod tim izgovorom po- (Prvi festival suvremene umjetnosti Bale – novi hr- kušava da oduzme od značaja žene; međutim, poput vatski turizam, 2000.). Radi se o raširenom običaju deteta, on oponaša samo beznačajne spoljašne a ne u određenim etnokulturnim tradicijama da muška- suštinske odlike, koje, u stvari, ne može da ponovi“ rac imitira trudničke trudove, a koje možemo pratiti (Bettelheim 1979: 116). u kontekstu suvremene prakse u kojima i muškarci Izvedbeno pak Vladimir Dodig Trokut sa svojim sudjeluju pri porodu. Ukratko, kuvada se može pro- suradnicima – Darkom Schneiderom i Brankom Pr- tumačiti da u tim muškim babinjama muškarac osta- šom – na zatvaranju izložbe o trudnoći16 trebao se je u krevetu, a žene obavljaju svakodnevne poslove predstaviti performansom, jednočinkom Atributiv- (Birket-Smith 1960: 296). U medicini poznat kao sin- na participacija: Nebesko vjenčanje crvene i plave drom kuvada podrazumijeva da mnogi partneri trud- (projekt, dvojni rad) o androginu, jednim od najjačih nica dobivaju niz simptoma i proživljavaju promjene arhetipova anthroposa (usp. Eliade 2004: 125). Nai- slične onima koje su karakteristične za trudnoću me, prvobitni čovjek, mitski predak čovječanstva, u (promjene raspoloženja, želja za određenom hra- brojnim se predajama poima kao androgin „budući nom, grčevi, itd.). Smatra se da ovaj sindrom pogađa da je androginija distinktivni znak nekoga izvornog najmanje deset posto partnera trudnica. Navedeno totaliteta u kojem su objedinjene sve mogućnosti. može biti neugodno iskustvo koje posljedično izazi- (…) U nekim mitskim predajama, androgini mitski va niz komičnih situacija (prema Brkljačić 2012: 1).15 predak zamijenjen je parom blizanaca, kao što su u Theodor Reik u knjizi Ritual: Four Psychoanalytic Indiji Yama i njegova sestra Yami, te u Iranu, Yima i Studies (1946.) primijenio je psihoanalitičku inter- Yimagh“ (ibid.). pretaciju na običaj kuvada. O navedenoj je ritualnoj Transrodnost je izvedbena praksa potvrđena u praksi pisao već 1919. godine u knjizi pod nazivom ritualima brojnih naroda. Tako je Gregory Bateson u Ritual: Psycho-Analytic Studies. Primjenjujući Fra- knjizi Naven: A Survey of the Problems Suggested by

13 Danski filolog i antropolog Kaj Birket-Smith ističe da prijevod sintagmom muške babinje nije sasvim točan jer su prave babinje arhaičnim narodima nepoznat pojam (Birket-Smith 1960: 296). 14 Etnologija u tom ponašanju kada suprug simbolički negira postojeće razlike između uobičajenih spolnih uloga u tradicijskoj zajednici razmatra u kontekstu Turnerova koncepta communitas; dakle, riječ je o ritualu prijelaza u kojemu nastaje princip za jedništva, jedinstva i jednakosti (usp. Jovanović 2001: 97–98). 15 Ivan Brkljačić autor je kompozicije Kuvada za violin, klarinet i klavir (2012.). 16 U godišnjoj programskoj koncepciji Galerije Vladimir Bužančić (Zagreb) pod nazivom “Tijelo i um” zamišljena je i skupna pro blemska izložba pod nazivom Žena – trudnica – majka: zelene sfere i nekropolitike (kustosica: Anita Zlomislić) u okviru koje su predstavljeni radovi sljedećih umjetnica – Milijane Babić, Tajči Čekada, Ines Matijević Cakić, Vlaste Delimar, Nives Kavurić-Kur tović, Martine Križanić, Ivane Popović, Lene Šimić, Ane Uzelac, Vlaste Žanić i Xene L. Županić te umjetnika Vladimira Dodiga Trokuta, uz suradnju Darka Schneidera i Branke Prše.

77 suzana marjanić

Foto: V. D. Trokut: jednočinka Atributivna participacija: Nebesko vjenčanje crvene i plave (projekt, dvojni rad), 2017. (izvode Darko Schneider i Branka Prša)

a Composite Picture of the Culture of a New Guinea i „eidološka“ analiza u smislu obrazaca dualističke Tribe Drawn from Three Points of View (1936) opisao misli među Iatmul narodom (usp. Bell 1997). Dakle, u naven ritual kod Iatmul naroda na Novoj Gvineji; ri- naven ritualu Bateson je učio transvestizam, ritualnu ječ je o ceremoniji u kojoj su muškarci odjeveni kao homoseksualnost i u ritualnom kontekstu dopustivo žene, a žene kao muškarci (Bettelheim 1979: 117). kršenje tabua koje u drugim kontekstima reguliraju U čast dječaku ili mladiću, majčin brat se odijevao srodstvo i rodne odnose, i pritom u tom procesu po- u grotesknu žensku odjeću i simbolički se ponudio stajanja Drugim, koje se isto odražava u karnevales- svom nećaku, dok je njegova teta (s očeve strane) po- knom kontekstu, Deleuze i Guattari navode sljedeće: nosno nosila mušku odjeću. Knjiga je bila izvanredan „Ako je postajanje-ženom prvi kvantum ili moleku- eksperiment u interpretaciji, istraživši koliziju i gra- larni segment na koji se potom nadovezuje postaja- nice četiri različita pristupa u ritualu: „strukturalistič- nje-životinjom, prema čemu sva ta postajanju hitaju? ka“ analiza u smislu kulturne logike različitih odnosa Nedvojbeno, prema nekom postajanju-neopazivim. srodnika; „sociološka“ analiza u smislu doprinosa ri- Neopaziv je cilj postajanja, njegova kozmička formu- tuala održavanja solidarnosti unutar zajednice; „eto- la“ (Deleuze, Guattari 2013: 312). loška“ analiza koja ispituje emocionalnu komponen- U svome sam prvom radu na temu androginije tu navedene kulture, osobito u spolnim terminima; pisala o „ženi sličnom šamanu“ (Marjanić 1999). Uz

78 Tri izvedbena androgina: V. D. Trokut, Xena L. Županić i Krešo Kovačiček

(Platonova) primordijalnoga androgina, alkemičar- ski šamani koj(e/i) preuzimaju muški identitet – žene skoga (i) androgina i hermafrodita, i medicinskoga „slične muškarcu“ (qa’chikicheca) (Balzer 1996: 165). (endokrinološkoga) interseksa, ritualna androginija u šamanizmu, kod sibirskih šamana, simbolički performativno ostvaruje susretište oba spola na šama- Xena – kontrakulturni androgin novu tijelu kao ritualnom znaku trećega spola/roda: na njegovoj su odjeći kolažirani ženski simboli, pri- Labinska multimedijalna umjetnica Xena L. Županić, mjerice, velike okrugle ploče simboliziraju ženske poznatija daleko više na milanskoj kontrakulturnoj grudi, jetra, srce i druge unutrašnje ograne (Elia- sceni, prepoznatljiva je po svojim vokoperformansi- de 1985: 127), u određenim slučajevima šamanovo ma nevjerojatnih nadnaravnih frekvencija. Kako je to (muško) tijelo lijepi u svoje andromorfološke pokrete istaknula njezina kćerka Persefone Zubčić, Xena L. žensku gestikulaciju, žensko (zmijsko-jeguljasto-sa- Županić svjesno unosi ovaj primordijalni majčinski vitljivo-spiralno-mekano) kretanje tijela. Time njego- element u dva osnovna projekta Labin Art Expressa, s voj obrednoj odjeći uz kozmološki simbolizam, pri kojima je donedavno surađivala: Podzemni grad XXI. čemu je bitan ornitomorfni, solarni simbolizam odje- te Začeće i rođenje djeteta-boga-umjetnika Heroja će (ptičje perje kao simbolizacija uspeća; ibid.: 146), 21. st., koji se otkrivaju pod znakom dvaju eleme- pridodan je i androgini (lunarni u orfičkoj atribuciji) nata – lunarnim (silazak u Podzemni grad i začeće) simbolizam. Osim što se ponaša kao žena i odijeva i solarnim (rođenjem heroja-umjetnika koji nastavlja žensku odjeću, šaman ritualnu androginiju ponekad dnevni život). Povlačenjem i silaskom u utrobu Pod- potvrđuje i u sferi svakodnevice uzimajući muža (usp. zemnoga grada, umjetnici L.A.E.-a gube svoje spolne Eliade 2004: 131). konotacije, postajući androgina noćna bića čije fizič- U čukčijskom šamanizmu prisutna je posebna ko obličje i vremensko trajanje ne ukazuju na neki skupina šamana „preobraženih u žene“. To su „meki precizni i trajni oblik. ljudi“ ili „ljudi slični ženama“ (ne’uchica) koji su po U zamišljenom multimedijalnom performansu nalogu ké’leta (glasovi „duhova“ koji ulaze u šama- Carska Rez-ba (2017)17 umjetnica ukazuje na misterij novo tijelo) invertirali u žensku odjeću i žensko po- tjelesno-duhovne preobrazbe ženskoga tijela. Poste- našanje, te se i „udaju“ za muškarca. Međutim, ri- peno zaokrugljivanje, sferoidizacija ženske trbušne tualno-kostimografska inverzija nije dostatna da bi šupljine, ukazuje na Ur-Oblik, primordijalnu sferu iz se prihvatile snažne šamanističke moći. Waldemar koje sve potiče i sve se rađa. U okviru svojih voko- G. Bogoras navodi primjer šamana Kimiquija koje- performansa umjetnica zvučno prati krik rađanja kao ga je naredba ké’leta pohodila u snu i naložila mu vječnu traumu rođenja… Na početku bijaše plač… ritualno-kostimografsku inverziju, simboličku tran- djeteta i majke… (usp. Marjanić 2018, 2020). sgresiju u ženu (Balzer 1996: 166). Slijedi i psihička Tako u fotoperformansu Séraphîta za vlastitu transgresija – njegov ratnički duh nestaje i počinje modnu kuću Hermetika (1992) umjetnica tematizira se osjećati kao žena (ibid.). Ali naredba ké’leta biva Balzacov roman Serafita (1799–1800) koji opisuje ispunjena uglavnom samo djelomice: šaman mijenja put anđela androgina koji na norveškim fjordovima odjeću (ritualno-kostimografska inverzija) ali nastav- prolazi svoju konačnu zemaljsku transformaciju. lja heteroseksualni život, a neki su radije odabirali Dvoje je smrtnika zaljubljeno u Séraphitu-Séraphitu- samoubojstvo nego homoseksualnost. U čukčijskom sa, no, androgin je nadišao zemaljsku ljubav – njegov šamanizmu, o čemu je pisao Waldemar B. Bogoras, je zadatak otkriti ljudskome paru „put u nebo“, što (Waldemar 1909. The Chukchee. New York: Memoirs je i temelj Swedenborgova nauka. „Smrt Séraphite/ of the American Museum of Natural History, sv. 11.) Séraphitusa, duhovne, Kristolike figure, sugerira da pored šamana „preobraženih u žene“, postoje i žen- je on kao teorija (ili vjera) prožimajuća i trajna, a ne 17 Rad je trebao biti prezentiran na izložbi Žena – trudnica – majka: zelene sfere i nekropolitike (kustosica: Anita Zlomislić) 2017. godine (usp. prethodnu bilješku).

79 suzana marjanić

utjelovljenje ili personifikacija teorije, tako da Sérap- hita poput vjere postaje figura koji simbolizira i prenosi androginost kao ideal“ (Hargreaves 2005: 34). Donosim umjetničin zapis o androginizaciji u okviru koje tumači vlastitu inicijaciju u tajnu ljudske spolnosti:

„Pomisao (koncept) androginije je bestjelesna du- hovnost ili utjelovljenje pocela dvospolnosti u jednom tijelu, onom stvarnom, povijesnom, u kojem prevratnicko, revolucionarno stapanje istih pocela, radikalno nijece nametnutu, konvencionalnu sliku svijeta, njegovih obrazaca postojanja i ponašanja. (?) Dokinuti tjelesnost androginije, smještajuci je u duhovnu samodostatnu božanstvenost znaci lišiti je njezinog temeljnog razloga postojanja. Prevrat svih kumira zemaljske kruglje. Njen prevratnicki omjer zajamcen je u samom pocetku – ako mit o Adamu, prvome covjeku postavimo ovako: Koja bi- jaše slika Adama, prije Eve, njegov oblik i prilika, kada ne bijaše ni muškarac ni žena vec obojica? Po- vijest androginije prica je o neizbježnom rasipanju jednoce, padu u dvoclanstvo koje se namece kao neprikosnoveno pocelo vidljivog, materijalnog svijeta. Platonova androgina kruglja postala je krtola, bezoblicni krumpir, a mi krtice u krticnjaku kaosa.18 U tom kaosu opceg, X (Xena) je izopcenik/ica, cjeloviti dvospolac u opcedruštvenoj polarizaciji nametnutih uloga. Stav tijela u njezinim performansima fluidnih preobraženja, glasnica pod neprekidnim naporom uoblicenja glasova na ljestvici tonaliteta, grcevito kretanje bakantice, hipnoticki ples ujedene od tarantule, zaumnog vriska u praznoj noci velikog bdijenja – zapravo su šifre konacnog oslobađanja Xena L. Županić – Séraphîta od onog državotvornog društvenog slikopisa, sve- Fotografirao: Romano Grozić za Xeninu modnu prisutnih zasada i stega, tradicionalno podijeljenih kuću “Hermetika”, 1992. šakom i kapom bezlicnoj svjetini. Duhovna pastva svjetine, religiozna i svjetovna, na pasištu obeca-

18 Kontekstualno navodim zapis o Platonovu androginu iz svoga prvoga tekstualnoga zapisa o androginiji. Androginija priziva (Platonov) primordijalni mit o androginom rodu kao trećem spolu/rodu, premda izgleda da Aristofanova androgina bajka u Pla tonovoj Gozbi (ili O ljubavi – IV. besjeda) projicira primordijalni mit o pravim hermafroditima (hermaphroditismus verus). Andro ginija upućuje na tijelo koje se nalazi u sredini (između) rodnih kategorija, na performativnu projekciju tijela kao kombinatoriku rodova, dok hermafroditizam (interseksualizam) upućuje na tijelo koje se biološki nalazi između dva (tradicionalna) spola. I dok je hermafroditno tijelo – tijelo spolnoga paradoksa u suživotu spolno-ambivalentnih žlijezda, pri čemu mnogi slučajevi ambigvitetnih genitalija ne upućuju na pravi hermafroditizam, androgino tijelo je tijelo rodnoga paradoksa, tijelo projektivnoga mehanizma prihvaćanja rodnoga identiteta između koje negira (prvotnu, biološkim spolom određenu) rodnu ulogu.

80 Tri izvedbena androgina: V. D. Trokut, Xena L. Županić i Krešo Kovačiček

ne Arkadije koju ona nikad doseci nece. Upravo u tim performansima X je obecanje: obecanje koje u zalog daje stvarno tijelo Androginije, onu jednocu koja mocno potire igre nejednakosti proizvoljne moci, koja na dia-bolicnoj podijeljenosti ponižene covjecnosti gradi svoju parazitarnu opstojnost. An- droginija, koju X svjedoci, rađanje je stare svijesti novoga – razumska razgovijest prastare cjelovitosti i jednakosti.“19

Inače, umjetnica Xena L. Županić vlastitu umjetnost, ili kako navodi – napor, određuje „Gilanističkom Uto- pijom“, shodno pojmu litvansko-američke arheologi- nje Marije Gimbutas; Gilanija – europska neolitska kultura u čijoj socijalnoj, nehijerarhijskoj (i bez sre- dišnje vlasti) organizaciji, muškarci i žene, navodno Xena Županić: autoportreti na temu androginije, 2020. živjeli su ravnopravno u razdoblju circa od 7000 do 3500 A.C. (Županić, 2020, http).

19 Iz e-mail korespondencije s multimedijalnom umjetnicom Xenom L. Županić.

81 suzana marjanić

Krešo Kovačiček – izvedbeni androgin kako se gadovi – vrsta veće neotrovne zmije – pare. performansa visokoga rizika Sjećam se da to izgleda poput crteža Damira Stoj- nića ili ranije keramičkih instalacija Edith Merle. Performans riječkoga multimedijalnoga umjetnika U sklopu tog performansa imao sam želju akcijom i gay aktiviste Kreše Kovačičeka (od 2017. godine artikulirati tri rada Stjepana Lahovskog. Jedan je vodi se kao nestala osoba)20 Moj posljednji posjetilac bio njegov poznati autoakt, fotografija s krinkom; (Split, 2006) ostao je zabilježen kao performans viso- zatim jedna fotografija s fragmentom odljeva lica i kog rizika, ali i kao performans u kojemu je umjetnik šalicom na stolu, što očito aludira na Sokrata. To je otvoreno iznio vlastitu seksualnu orijentaciju, vlastiti bio taj moment otrova koji treba ispiti zbog vlasti- liminalni rodni identitet – liminalni, u smislu Turne- tog digniteta jer kad vlasti odluče svoje i nema izla- rova between and betwixt. Navedeni performans od- za i kad ste stjerani u kut, onda je dozvoljeno tako nosi se kompletno na zadnje radove Stjepana Lahov- nešto. I polazio sam od tog naslovnog rada Moj skog koji je prvi gej autor prihvaćen u našoj povijesti posljednji posjetilac. Riječ je o jednom od zadnjih umjetnosti, kako ističe Krešo Kovačiček. I nadalje crteža Stjepana Lahovskog; to je jedan reducirani njegovom autointerpretacijom: crtež koji prikazuje čovjeka na samrti na bolničkom ležaju kojem prilazi štakor. Ta tri rada pokušao sam „U slučaju Lahovskog taj je moment bitan za shva- rekonstruirati za sebe i pritom sam koristio auten- ćanje njegova djela. Zato nikad nije izlagao za ži- tičnu krinku Stjepana Lahovskog, koju čuvamo u ar- vota. Naslanjam se na tu liniju i napravio sam re- hivu Galerije O.K. Inače, selekciju njegovih radova konstrukciju kroz akciju tri njegova rada koja su predstavili smo 2005. godine na izložbi. Tada smo me osobno dirnula. Reakcije su na performans bile imali priliku istražiti nepoznati dio njegove ostav- vrlo pozitivne, a izložba je procijenjena kao previše štine, pa smo iz toga izvukli autoportretne krinke, hladna i bez energije. Za taj sam performans morao maske i odljeve u gipsu. To je bio jedan segment potpisati poseban ugovor da radim sve na vlastitu izložbe. Drugi su segment činili objekti, tri objekta odgovornost, bez znanja kustosa. Naime, ravnatelj za koje se znalo da postoje, ali nitko ih nije vidio je došao pola sata prije početka i zahtijevao da ‘uživo’, te smo ih prvi put predstavili javnosti. Treći potpišem ugovor kojim potvrđujem da radim sve je dio činila homoerotska fotografija, opus za koji na vlastitu odgovornost; tako i treba biti. Argumen- se znalo da postoji, ali se nitko nije usudio predsta- tacija je išla u smislu obrane integriteta vlastitog viti ga kao cjelinu u javnosti. Navedena izložba bila rada. Performans je uključivao i gutanje tableta u je jedan od naših značajnijih projekata. Još smo raznim kombinacijama s alkoholom, u smislu pri- u sklopu te izložbe predstavili selekciju njegovih bližavanja rubnom stanju svijesti koje isključuje dijapozitiva s motivom Botaničkog parka; naime, memoriju. Inače, prve sam tri godine života pro- postoji negdje oko 150 dijapozitiva Botaničkog par- veo na Kantridi, gdje su mi roditelji bili zaposlenici ka iz svih godišnjih doba. Budući da je to lokacija Doma umirovljenika. Starija sestra i ja dnevno smo za cruising, kombinirali smo u sklopu tog trećeg kušali ‘bombone’, tj. odbačene medikamente kojih segmenta homoerotsku fotografiju s motivima iz je bilo u bezgraničnim količinama. Mislim da sam Botaničkog parka. Obradili smo sve. Tekst je objav- već tada upoznao morfij. Vrijeme smo potom provo- ljen u Valu br. 8. Istražili smo kompletan materijal; dili u brojenju tijela onih koji su skakali s balkona, nismo uspjeli sve prenijeti na digitalni format, ali ili ako smo zašli dublje u šumu lovora, gledali smo mislim da ćemo barem veći dio onoga što nas zani-

20 Krešo Kovačiček i aktivistički je djelovao te je tako u riječkoj Harteri razvijao projekt skloništa za beskućnike koji bi mogao riješiti trenutačne riječke potrebe. “Problem beskućnika u Rijeci ne bi trebao postojati već zbog svojedobne donacije braće Branchetta u te svrhe, ali u tom je prostoru smješten Medicinski fakultet. U zamjenu za tu zgradu mogao bi se dobiti prostor u Harteri koji zahtijeva relativno male intervencije i održavanje” (Kovačiček, prema Petrak 2017, http).

82 Tri izvedbena androgina: V. D. Trokut, Xena L. Županić i Krešo Kovačiček

Završno donosim izjavu multimedijalnoga umjetnika Damira Stojnića o konceptu izvedbe i života androginizacije Kreše Kovačičeka s kojim je ostvario brojne umjetničke suradnje i susrete:

„Kod Kreše je androginost bila vezana uz njegovu cjelokupnu, životnu orijentaciju. Njegov način govora, geste, sve je odražavalo tu, zapravo, dualnost principa u njemu. U performansima koje smo on i ja radili nije bila toliko u prvom planu, to jest, toliko eksplicitna i (auto)referencijalna kao, na primjer, u modnim performansima koje je radio s Tajči Čeka- dom ili kod samostalnih nastupa. Svojedobno me zamolio da nešto napišem o njegovu performansu Zlatni Roko kada si je ugurao zlatno obojeni dildo u anus. Tekst sam naslovio Perfor(m)irani androgin, ali ga nikad nisam dovršio. Zahvaljujući Tajčinim kreacijama mogao se bezrezervno odavati užitku oblačenja u ženske haljine. Negdje ljeta 2016. izve- li smo ad-hoc performans Continental Drive kada smo se pola sata ljubili u usta na klupici ispred ho- tela Kontinental u Rijeci. Bila je to protestna gesta jer je Krešo često bio na meti usputnih siledžija zbog svoje evidentne homoseksualne orijentacije. Ja nemam nikakvih sklonosti vlastitome spolu, ali mogu reći da se ljubio bolje od mnogih žena. Ovo je možda najsubjektivnije što mogu reći na temu njegove androginosti: nisam uopće osjećao da ljubim Krešo Kovačiček u kreaciji Tajči Čekade; usp. i muškarca.“21 fotografiju umjetnika u navedenom kostimu na izložbi Kolekcija Marinko Sudac, u sklopu projekta Na riječkoj akcionističkoj i performerskoj sceni multi- Rubne posebnosti – avangardna umjetnost u regiji medijalni umjetnik Krešo Kovačiček pored izvedbene 1918–1989. (2007) (Marjanić 2014: 1396) androgine figure (izrazito visok, vitak, obrijane glave), kojom je često poput žive skulpture defilirao kao ma zadržati u memoriji. Moja videoaplikacija nije model u antimodnim performansima Tajči Čekade, se dala očitati, ali uopće mi nije smetalo. Koristio bio je specifičan i po izvedbenim točkama susreta sam plavu fon projekciju kao referencu na Blue De- Istoka i Zapada, te je u svojim iznimnim promišlja- reka Jarmana. Kostim je, naravno, kreacija Tajči Če- njima o umjetnosti performansa isticao strukturnu kade. Branko Cerovac bio je stalna podrška i prepo- povezanost umjetnosti performansa i zen ceremonije ručujem njegovu sjajnu monografiju o Lahovskom čaja, odnosno njegovim riječima: „Istina, riječ je o za- iz 1995. kao obaveznu literaturu.“ danoj formi, ali tu su gosti cijenili izvedbu, kontekst i (Kovačiček, prema Marjanić 2014: 1387–1397) koncept jer svaka je ceremonija čaja morala biti druk- čija, ali budući da ljudi shvaćaju strukture na različi-

21 Iz e-mail korespondencije s multimedijalnim umjetnikom Damirom Stojnićem.

83 suzana marjanić

Tajči Čekada, transrodna i transvrsna transformacija (odjevna transformacija u Josepha Beuysa i njegova zeca iz akcije Kako protumačiti slike mrtvom zecu, 1965), videoperformans F to H, Run, Hare, Run, 2014. Usp. snimku https://www.youtube.com/watch?v=QcuHNntLQBg

te načine, nitko i ne može izvesti nešto što bi sličilo jatnu sličnost između njegove tanke, eterične figure nekoj drugoj izvedbi“ (Kovačiček, prema Marjanić i njegova psa whippeta Ćefa kojemu je posmrtno i 2014: 1387–1397). Navedena androgina zen ceremo- posvetio performans Smrt (Vdekija) (usp. Marjanić nija kontrapunkt je životnom modelu preživljavanja 2013, http). Rekla bih da u tom transvrsnom prijatelj- umjetnika koja je tragično rezultirala i njegovim ne- stvu između Kreše i Ćefa postoji međudjeljiva sudbi- stankom 2017. godine (posljednji put je viđen 2. kona. Naime, whippeti, koji su inače izuzetno vitki (prvi lovoza 2017. u bivšoj riječkoj tvornici papira Hartera), put kad sam ugledala Ćefa, pomislila sam da je gla- odnosno riječima Tajči Čekade: „Krešo Kovačiček, po- dan, kao što sam to isto pomislila i za Krešu), izrazito znati i priznati umjetnik, inače i moj prijatelj, dolazi su nježni psi koji su vezani uz članove svoje ljudske do stola onakav kakav je u stvarnome životu: neobri- obitelji. Ako whippet laje, to znači da ga nešto muči, jan, zapušten, u istrošenoj i ne previše čistoj odjeći. što je zamjetno i u svim svjedočenjima o posljednjim Inače, Krešo godinama preživljava od sakupljanja susretima s Krešom (usp. Dimitrijević, 2017, http). boca po gradu. Nedavno se uspio zaposliti kao čistač na Molo Longo lukobranu u Rijeci. Zbog tog posla, odnosno kako je veći dio dana izložen suncu, koža Prema zaključku ili s onu stranu roda/vrste: glave, vrata i ruku od lakata na niže tamnija je u od- od androginizacije prema transvrsizmu nosu na ostatak tijela. Krešo živi u skvotu bez struje i vode“ (Čekada, prema Marjanić, 2013, http). Kad sam Dok V. D. Trokut promatra androginizaciju u mistič- upoznala Krešu Kovačičeka početkom 2000-ih kada nom iskustvu atributivne participacije – nebeskoga je djelovao kao voditelj programa Galerije O.K. Mul- vjenčanja crvene i plave (kako je i glasio njegov po- timedijalnog centra u Rijeci, zamijetila sam nevjero- sljednji performans, izveden samo djelomično), mul-

84 Tri izvedbena androgina: V. D. Trokut, Xena L. Županić i Krešo Kovačiček

timedijalna umjetnica Xena L. (Loredana) Županić je Ako primijenimo trijadni koncept životinjstva Deleu- definira u identitetu Séraphîte. Riječki multimedijal- zea i Guattarija, možemo reći da Tajči Čekada nave- ni umjetnik Krešo Kovačiček živi i izvedbeno vlastiti denim videoradom ostvaruje koncept postajanja-ži- liminalni rodni identitet – liminalni, u smislu Turne- votinjom. Naime, pored individualiziranih Edipalnih rova between and betwixt. Ukratko, nastojala sam i edipaliziranih životinja te životinja s mitskim ili pokazati na nekoliko odabranih primjera s hrvatske znanstvenim karakteristikama – Deleuze i Guattari vizualne scene na koji način performativno može rastvaraju litaniju o životinjama-anomalijama koje potkopati hegemonijski sustav rodnih normi. U tome posjeduju mogućnost postajanja-životinjom (fr. de- smislu navodim zapažanja Papagene Robbins o tome venir-animal), modalitet ekspanzije, zaraze/pošasti, kako performativno nije isto što i izvedba – perfor- multipliciranosti jer postajanje jest čopor, a ne indi- mativno je koncept putem kojega moć diskurza čini vidualnost ili karakteristika. Prvi princip u moguć- ljude svojim subjektima, a izvedba je pojedinačni čin nosti postajanja čoporom jest zaraza čoporom, ali koji koristi diskurz te da većina, dakle, normativne drugi princip oksimoronski naginje obrnutom pravcu rodne izvedbe služe prikrivanju moći performativno- – u individualnost. Ostvarena privilegirana životinja- sti kako bi se održale dominantne rodne norme (Rob- anomalija nema ni identitet ni karakter – ostvaruje se bins 2006: 303). na rubu deteritorijalizacije – na granici – kao i žreci, Što se pak tiče mogućnosti i transvrsnosti, na koji borave na rubu polja ili šume, na anomalijskoj našoj je vizualnoj sceni navedeno promovirala do poziciji (Baker 2000: 148–149). Tako teoretičarka baj- sada jedino multimedijalna umjetnica Tajči Čekada ke Maria Tatar tvrdi da zapanjujuća različitost životi- (odjevna transformacija u Josepha Beuysa i njegova nja u bajkama o mladoženjama i mladama životinja- zeca iz akcije Kako protumačiti slike mrtvom zecu, ma (tipa Zmija mladoženja ili vilinska prasica Babina 1965). Naime, u videoperformansu F to H, Run, Hare, Bilka), od zmija do svinja, dokazuje Lévi-Straussovo Run (2014), što je kratica za shape-shifterse, female zapažanje da su životinje dobre za mišljenje i zaklju- to hare (F to H), umjetnica polazi od internet skraćeni- čuje da priče tipa Ljepotica i zvijer nisu samo priče ca (na seitovima i chatovima) F to M i M to F te je svoj o braku već i našem odnosu i povezanosti s drugim slučaj transvrsne (engl. otherkin) 22 i transrodne tran- bićima (Tatar 2017: X–XI). sformacije iz čovjeka (tzv. ženke) u zeca (tzv. mužja- Tragom navedenoga vraćam se na uvodnu temu ka) odredila transferom F to H. I nadalje, kako navodi: gdje se androginizacija nadovezuje na ekološki kontekst, kao što to tematizira film Granica šved- A kako stalno radim s trandžama23 i često čujem sko-iranskog redatelja Alija Abbasija koji je snimljen taj termin, osobno mi je bilo navedeno zgodno, ali na temelju kratke istoimene priče te scenarija Isa- i najiskrenije – došlo je od običnog zezanja. Kada belle Eklöf, Johna Ajvidea Lindqvista i Alija Abba- ih spremim i našminkam i kada krenu na ta druže- sija. Film se temelji na utopijskom bijegu trolova (u nja i fešte, uvijek im kažem da ću i ja s njima drugi filmu reprezentiranih kao svojevrsnih interseksu- put, pa da će me predstavljati svojim prijateljima alnih osoba, hermafrodita) iz Švedske u Finsku kao kao F to H osobu. I to dakle hare a ne rabbit jer ne zemlju tisuću jezera. Slično i Balzacov roman Serafita želim zabunu sa sladunjavim kunićima, zečićima, (1799–1800) tematizira put anđela androgina koji na pogotovo ne zečicom, a pogotovo ne hefnerovskom norveškim fjordovima prolazi svoju konačnu zemalj- Playboy zečicom. Stoga zec mora biti šumski zec, i sku transformaciju. To se neobično biće prikazuje to još i muški zec! lutalici Wilfridu u obličju lijepe žene, Séraphîte, a do- (Čekada, prema Marjanić 2014: 1510)24 broćudnoj i bistroj Minni, kćeri pastora Beckera, kao

22 „Why be human when you can be otherkin?“. https://www.cam.ac.uk/research/features/why-be-human-when-you-can-be-ot herkin 23 Navedeni termin umjetnica ne koristi negativno nego samo i isključivo razgovorno. 24 O navedenom sam radu detaljnije pisala drugom prigodom (usp. Marjanić 2014: 1510).

85 suzana marjanić

Séraphitus, utjelovljenje muževne mudrosti i snage. Literatura Oboje je smrtnika zaljubljeno u Séraphitu-Séraphitu- sa, no, androgin je nadišao zemaljsku ljubav, a nje- Andrews, Naomi J. 2003. „Utopian Androgyny: Romantic gov je zadatak otkriti ljudskome paru „put u nebo“. Ili Socialists Confront Individualism in July Monarchy France“. French Historical Studies 26/3: 437–457. kao što navodi Lolla (rođena 1995, Durres, Albanija) Baker, Steve. 2000. The Postmodern Animal. London: Reaktion da je nažalost seksualni rad jedina domena u kojoj Books. društvo poput Albanije tolerira postojanje trans žena. Balzer, Marjorie Mandelstam. 1996. „Sacred Genders in „Odbivši seksualni rad, također sam se odrekla jedi- Siberia. Shamans, Bears Festivals, and Androgyny“. U: ne prilike da me se u vanjskom svijetu doživljava kao Gender Reversals and Gender Cultures. Anthropological ženu.“ (Lolla)25 and Hystorical Perspectives. ur. Sabrina Petra Ramet. London, New York: Routledge, str. 164–182. Bateson, Gregory. 1958. Naven: A Survey of the Problems suggested by a Composite Picture of the Culture of a New Guinea Tribe drawn from Three Points of View. Redwood City: Stanford University Press. Bell, Catherine. 1997. Ritual. Perspectives and Dimensions. Oxford: Oxford University Press. Bettelheim, Bruno.1979. Simbolične rane. Pubertetski obredi i zavidljivi muškarac. Beograd: Zodijak. Birket-Smith, Kaj. 1960. Putovi kulture: opća etnologija. Zagreb: Matica hrvatska. Brkljačić, Ivan. 2012. Kuvada za violin, klarinet i klavir. http:// www.ivanbrkljacic.com/mata/Ivan%20Brkljacic%20-%20 Kuvada.pdf Deleuze, Gilles i Félix Guattari. 2013. Kapitalizam i shizofrenija 2: Tisuću platoa. Zagreb: Sandorf & Mizantrop. Delimar, Vlasta i Milan Božić. 2005. „Performans kao prepričavanje života i ‘putovanje kroz druge“. (Razgovarala Suzana Marjanić). Treća: časopis Centra za ženske studije 1–2/VII: 78–99. Dimitrijević, Andrej. 2017. „Performer, umjetnik i alternativac Krešo Kovačiček još uvijek je u bazi nestalih: kome je smetao osebujni kulturnjak?“. https://www.rtl.hr/vijesti- hr/potraga/2724541/performer-umjetnik-i-alternativac- kreso-kovacicek-jos-uvijek-je-u-bazi-nestalih-kome-je- smetao-osebujni-kulturnjak/ Eliade, Mircea. 1985. Šamanizam i arhajske tehnike ekstaze. Novi sad: Matica srpska. Eliade, Mircea. 2004. Mefistofeles i androgin. Zagreb: Fabula nova. Escalante, Alyson. 2018. „Prema insurekcionističkom transfeminizmu“. U: Nepomirljivo: radikalni kvir protiv roda, države i kapitala. ur. Lina Gonan. Zagreb: Multimedijalni Institut, str. 95–100. Gamble, Sarah. 2004. „Rodna i transrodna kritika“. Zarez: dvotjednik za kulturna i društvena pitanja, 8. travnja 2004., broj 127, str. 26–27.

25 Usp. razgovor Maje Proface s Aleksandrom Crnogorcem o izložbi Trans Balkan (KIC, Zagreb, 2020) u ovom broju Treće.

86 Tri izvedbena androgina: V. D. Trokut, Xena L. Županić i Krešo Kovačiček

Gelpi, Barbara Charlesworth. 1974. „The Politics of Marjanić, Suzana. 2018. „Žena – trudnica – majka: zelene Androgyny.“ Women’s Studies Vol. 2, Issue 2: 151–160. sfere i nekropolitike“. U: Tijelo i um. ur. Anita Zlomislić, Gilbert, Sandra M. i Susan Gubar. 1984 (1979). The Madwoman Zagreb: Centar za kulturu Novi Zagreb, Galerija Vladimir in the Attic. The Woman Writer and the Nineteenth- Bužančić, 2018., str. 70–81. Century Literary Imagination. New Haven and London: Marjanić, Suzana. 2019. „Antimodni transžanr – tri primjera Yale University Press. subverzije s RH scene: Ivana Popović, Tajči Čekada i Hargreaves, Tracy. 2005. Androgyny in Modern Literature. New Martina Križanić“. Glasnik Etnografskog instituta SANU 2: York: Palgrave Macmillan. 289–307. Heilbrun, Carolyn G. 1993 (1964). Toward a Recognition of Marjanić, Suzana. 2020. „Witch(craft) Subversion in Live Androgyny. New York – London: W. W. Norton & Company. Events (Performance Art) in Croatia: From Art to Everyday Hodžić, Amir i Jelena Poštić. 2006. „Uvod u čitanje“. U: Praxis“. Studia UBB Dramatica, LXV, 1: 131–151. Transgresija roda: spolna/rodna ravnopravnost znači više Milanović, Aleksa. 2015. Reprezentacije transrodnih identiteta od binarnosti: Zbornik konferencijskih radova. ur. Jelena u vizuelnim umetnostima. Beograd: Fakultet za medije i Poštić i Amir Hodžić. Zagreb: Ženska soba i CESI, str. 7–9. komunikacije i Orion Art. Jovanović, Bojan. 2001. Magija srpskih obreda u životnom Montano, Linda. 2000. Performance Artists Talking in the ciklusu pojedinaca. Niš: Prosveta. Eighties. London: University of California Press. Knežević, Nikola. 2019. „‘Gräns/Border’ – šokantna švedska Morley, Paul. 2016. Bowie i njegovo doba. Zagreb: drama o (ne)ljudima i osjećajima!“. https://music-box. Vuković&Runjić. hr/2019/09/08/recenzija-grans-border-sokantna- Paić, Žarko. 2007. Vrtoglavica u modi: prema vizualnoj svedska-drama-o-neljudima-i-osjecajima/ semiotici tijela. Zagreb: Altagama. Kovačiček, Krešo. 2015. Između erosa i thanatosa ja uvijek Palmer, Michael. 1997. Freud and Jung on Religion. London, biram – thanatos“. (Razgovarala Nela Valerjev Ogrlić). New York: Routledge. Novi list, 6. veljače 2015. https://www.novilist.hr/rijeka- Petrak, Andrej. 2017. „Krešo Kovačiček bio je u strahu za život: regija/rijeka/kreso-kovacicek-izmedu-erosa-i-thanatosa- Riječki umjetnik, aktivist i boem najavio svoj ‘nestanak’“. ja-uvijek-biram-thanatos/ Novi list, 28. kolovoza 2017., https://www.novilist.hr/ Križanić, Martina. 2013. Slatko lice pobune: ženstvenost, rijeka-regija/rijeka/kreso-kovacicek-bio-je-u-strahu- infantilnost i konzumerizam japanske Harajuku kulture za-zivot-rijecki-umjetnik-aktivist-i-boem-najavio-svoj- kao izraz otpora prema tradiciji i patrijahartu. Zagreb: nestanak/ Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo. Pišković, Tatjana. 2011a. Gramatika roda. Zagreb: Disput. Križanić, Martina. 2015. „Moda kao ljutnja na patrijarhalno Pišković, Tatjana. 2011b. „Sintaktička narav gramatičkoga društvo“ (razgovarala Ivana Mihalea Žimbrek). Vox roda“. Filologija: časopis Razreda za filološke znanosti Feminae https://voxfeminae.net/kultura/martina- Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 56: 137–158. krizanic-moda-kao-ljutnja-na-patrijarhalno-drustvo/ Pišković, Tatjana. 2014. „Feministički otpor rodnoj asimetriji Lyotard, Jean-Francois. 1995. „Duchamp as a Transformer“. u jeziku i jezikoslovlju“. U: Otpor. Subverzivne prakse u U: Marcel Duchamp – spisi, tumačenja. (prir. Branislava hrvatskom jeziku, književnosti i kulturi. Zbornik radova Belić i Goran Gavrić). Samostalno izdanje Bogovađa, str. 42. seminara Zagrebačke slavističke škole. ur. Tatjana 311–312. Pišković i Tvrko Vuković. Zagreb: Filozofski fakultet Marjanić, Suzana. 1999. „On(a) androgin(a)“. Frakcija Sveučilišta u Zagrebu – Zagrebačka slavistička škola, str. 12–13:112–120. 145–168. Marjanić, Suzana. 2005. Glasovi Davnih dana: transgresije Pišković, Tatjana. 2014. „Pionirske rasprave o rodu i jeziku u svjetova u Krležinim zapisima 1914–1921/22. Zagreb: Hrvatskoj“. U: Between Past and Future – Slavonic Gender Naklada MD. Linguistics at a Crossroads Marjanić, Suzana 2005. „Transrodnost (i transvrsizam) i kao Beč, Austrija, 2016. (Knjižica sažetaka.) utopijska projekcija“. Filozofska istraživanja 4: 849–861. Pišković, Tatjana. 2018. „Jezične rodne ideologije u hrvatskim Marjanić, Suzana. 2013. „Tajči Čekada i Krešo Kovačiček – ženskim časopisima prve polovice 20. stoljeća“. Doručak s vepricom i smrt psa Ćefa“. Zarez, 12. srpnja Suvremena lingvistika, 44/86: 291–327. 2013. http://www.zarez.hr/clanci/dorucak-s-vepricom-i- Portal Zagreb Pride. http://www.zagreb-pride.net/new/wp- smrt-psa-cefa content/uploads/2019/12/Kreacija-spola-i-roda.pdf Marjanić, Suzana. 2014. Kronotop hrvatskoga performansa: Prince, Virginia. 1997. „Seventy Years in the Trenches of the od Travelera do danas. Zagreb: Udruga Bijeli val, Institut Gender Wars“. U: Gender Blending: Transvestism (Cross- za etnologiju i folkloristiku, Školska knjiga. Dressing), Gender Heresy, Androgyny, Religion & the

87 suzana marjanić

Cross-Dresser, Transgender Healthcare, Free Expression, Performative Androgynous in Three Multimedia Sex Change Surgery, Who Loves Transvestites?, The Law Artists: V. D. Trokut, Xena L. Županić and Krešo and Transsexuals, and much more… ur. Bonnie Bullough, Vern L. Bullough i James Elias. Amherst: Prometheus, str. Kovačiček 469–476. Robbins, Papagena. 2006. „Izvedba, performativnost i The article presents three Croatian performative subverzija rodnog identiteta: Hedwig and the Angry artists as examples of androgyny in the context of Inch“. U: Transgresija roda: spolna/ rodna ravnopravnost contemporary performance and visual arts. While znači više od binarnosti: Zbornik konferencijskih radova. V. D. Trokut explores androgyny through mystical ur. Jelena Poštić i Amir Hodžić. Zagreb: Ženska soba i CESI, str. 303–317. experience of attributive participation or celestial „Spol, rod i rodni identitet“. https://www.zagreb-pride.net/ marriage of red and blue (which is also the title of his hr/spol-rod-rodni-identitet/ latest, unfinished performance from 2017), multime- Tatar, Maria. ur. 2017. Beauty and the Beast: Classic dia artist Xena L. Županić defines androgyny throu- Tales About Animal Brides and Grooms from gh non-binary identity called Séraphîta. Multimedial around the World. London: Penguin Books. https:// artist Krešo Kovačiček from Rijeka (since year 2017. books.google.hr/ books?id=J195DAAAQBAJ documented as „missing person“) lives and performs &printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_ summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false his own liminal gender identity, both in a sense of Šuvaković, Miško. 2005. Pojmovnik suvremene umjetnosti. Turner’s between and betwixt. The article also discu- Zagreb: Horetzky. sses the concept of becoming animal (Deleuze and Šuvaković, Miško. 2006. Studije slučaja. Diskurzivna analiza Guattari) or existing beyond the boundary of gender/ izvođenja identiteta u umetničkim praksama. Pančevo. spieces – through androgyny towards otherkin. Mali Nemo. Županić, Xena L. 2020. „Od karantene u Milanu do artoptimizma ili pohod Covida-19, korone, skinuo mi je ‘umjetnički vijenac’ s glave“. (Razgovarala Suzana Marjanić). https://issuu.com/knjinicegradazagreba/ docs/xena_i_suzana_-_galerija_prozori

88 Queer prije queera: raščinjenosti i rodna iskliznuća u umjetnosti Satana Panonskog

Ljubica Anđelković Džambić

sažetak U pokušaju rasvjetljavanja i nadilaženja desetljećima Jedan od mogućih teorijskih pristupa analizi stva- perpetuirane kontroverze oko stvaralaštva i života ralaštva kontroverznog vinkovačkog multimedijal- vinkovačkog multimedijalnog pankerskog umjetnika nog pankerskog umjetnika Satana Panonskog (Ivice Satana Panonskog (pravim imenom i prezimenom Ivi- Čuljka) onaj je u kojem se ono tretira kao umjetnost ce Čuljka), kao jedan od mogućih teorijskih pristupa osobne traume ili komunikacija vlastite istine. Nje- pokazuje se onaj u kojem njegovo stvaralaštvo treti- gov je autorski rad snažno obilježen autobiografskim ramo kao umjetnost osobne traume ili kao komunika- elementima, odnosno pokušajima da se kroz umjet- ciju vlastite istine. Razloga za to je mnogo, a ponaj- ničko stvaranje nosi s brojnim traumama vezanima za prije stoga što u svim umjetničkim vrstama kojima se poimanje vlastitog identiteta, među kojima je i osje- bavio, od poezije do radikalnog performansa, nalazi- ćaj problematičnog spolnog i rodnog određenja, na mo snažne autobiografske otiske proizašle iz njegove što se usmjerava ovaj rad. Umjetnikovi prijepori oko višestruko stigmatizirane društvene pozicije. Pored spolne/rodne ‘zamke’ vlastitog tijela sagledavaju se toga što je posthumno pamćen kroz stigmu brutal- u svjetlu nekoliko teorijskih tumačenja ove proble- nog ratnika, Panonski je zbog dijagnoze mentalnog matike (queer pristupa, crip teorije, teorije performa- poremećaja godine najintenzivnijeg kreativnog rada tiva, među ostalim). proveo u neuropsihijatrijskoj bolnici u Popovači, no- seći breme osuđeničkog statusa radi navodno poči- ključne riječi njenog ubojstva, ali i ono vezano uz osjećaj proble- Satan Panonski (Ivica Čuljak), identitet Drugog, spol/ matičnog spolnog i rodnog identiteta. Na posljednje rod/seksualna orijentacija, primijenjeni performans, od navedenog usmjeren je ovaj rad, u kojem će se tijelo otpora, queer, crip. nastojanja Panonskog da kroz umjetničko stvaranje pokuša razriješiti prijepore oko rodne/spolne zamke vlastitog tijela sagledati u svjetlu nekih teorijskih pristupa ovoj problematici.

89 ljubica anđelković džambić

Hod po rubu: queer njih prijepora. Panonski je prema većini dostupnih izvora bio biseksualne prirode ili u najmanju ruku u Posve intuitivno koristeći svoje kreativne potencijale, neskladu s heteroseksualnim opredjeljenjem, a dio Panonski svoj umjetnički iskaz neprestano usmjera- onodobne homoseksualne populacije prepoznala ga va prema liječenju ranjenog identiteta kroz suoča- je i kao predstavnika svojih interesa.01 vanje sebe i javnosti s različitim tabuima. U spektru U doba u kojem je naše društvo velikim dijelom tema kojima pokušava savladati vlastita traumatična bilo nesenzibilizirano za otvoreno propagiranje sek- iskustva, značajnom se pojavljuje i propitivanje vla- sualnih različitosti02, kada je izostajao promišljeniji i stite seksualne orijentacije koja ga smješta na rubnu sustavniji aktivizam kojim bi se ciljalo na konkretnije poziciju tadašnjeg društva – onu koju danas ozna- promjene na širem društvenom planu i Panonski će čavamo terminom queer. Otvarajući, među rijetkima u umjetničkom problematiziranju vlastitog seksual- krajem 1980-ih na ovim prostorima, teme homosek- nog izbora djelovati intuitivno, polazeći iz osobne sualnosti, biseksualnosti te promovirajući ideju po- perspektive i bez jasno artikuliranog aktivističkog maka u rodnim određenjima kroz svoja manifestna obilježja ili težnji. Ipak, ne treba zanemariti subver- obraćanja javnosti, Panonski će se u svojoj poeziji, zivnost njegovih umjetničkih istupa spram prevla- antimodnom kostimiranju, izvedbi performansa te davajuće hegemonije, kao i činjenicu da ga je sek- svakodnevnoj umjetnosti ponašanja vrlo eksplicitno sualno kolebanje smjestilo na društvenu marginu, poigravati vlastitim spolnim identitetima, društveno ponekad čak i unutar supkulture u kojoj je djelovao. neprihvatljivim seksualnim ponašanjima i dominan- Stoga njegovo stvaralaštvo možemo tumačiti kao tnim tumačenjima roda. Dio razloga za provociranje umjetničku preteču suvremenih „glasnogovornika“ javnosti ovim temama nalazimo u estetici šoka kao queer osoba. Termin queer od 1980-ih se koristi kao glavnog obilježja njegovog umjetničkog djelovanja, prihvatljiv i nediskriminirajući način samoodređenja kojom je precizno ciljao norme mainstream društva. za „sve osobe koje svoj identitet ne poistovjećuju s Razloge možemo povezati i s pripadnošću punk po- prevladavajućim heteropatrijarhalnim pretpostavlje- kretu, čija se ideologija temeljila na poštivanju razli- nim normama, neovisno o tome jesu li heteroseksu- čitosti, a inzistiranje na individualnosti kod dijela se alne, homoseksualne, biseksualne, transrodne, rod- pripadnika realiziralo kroz provokativnu seksualnost no fluidne ili nešto posve različito od navedenoga“ (koja je ipak češće bila samo dio vizualnog imagea). (Lukić, 2016: 203), te obuhvaća širok spektar identi- Ipak, uspoređujući i prepoznajući umjetnikov stva- teta u kojima će se prepoznati i ostvarivati osobe koje ralački obrazac ponašanja može se zaključiti da i u se samoidentificiraju izvan temeljne binarne opozici- ovoj temi on ponajprije polazi od vlastitih unutar- je muško-žensko, u središte problema postavljajući

01 Dejan Nebrigić, jedan od prvih gay aktivista u bivšoj državi, neposredno nakon Čuljkove smrti 1992. u slovenskom gay časopisu Revolver objavljuje nekrolog i pjesme Satana Panonskog. 02 Prema analizi koju nudi Franko Dota (2017.), u društvenom kontekstu razdoblja od kraja 1970-ih do početka 1990-ih prevla davajući stav nije bio naklonjen homoseksualnim osobama. Iako je Jugoslavija slovila kao jedna od liberalnijih socijalističkih zemalja, i ovdje se bilježi povijest suđenja homoseksualnim osobama do sredine 1950-ih, a homoseksualnost je u Hrvatskoj dekriminalizirana 1977. godine. Stav prema homoseksualnosti oblikovan u prvim godinama nakon nastanka Jugoslavije odliko vao se idejama kako je takav oblik ponašanja vezan uz dekadentnu buržoaziju, građansku klasu i nezasitni kapitalizam, te su mu skloni samo kvaritelji zdrave radničke omladine, a niti kasnije, unatoč nestajanju zakonskih ograničenja u većini republika i pojavama prvih deklariranih LGBT zajednica (1984. u Sloveniji), mentalitet u socijalističkoj Jugoslaviji nije bio previše otvoren drugačijim seksualnim opredjeljenjima koja su se dugo vremena smatrala protuprirodnima, poistovjećivala se s kriminalnim radnjama poput prostitucije ili zavođenja maloljetnika. Iz tih je razloga svaki istup koji je sugerirao homoseksualnost izazivao stanovitu dozu čuđenja ili zazora u tadašnjoj javnosti. U ovom kontekstu treba napomenuti i to da Panonski dolazi iz ruralnog kraja gdje dominiraju tradicionalne, patrijarhalne vrijednosti, a njegovi su homoseksualni/biseksualni istupi u javnosti dodat no otežani činjenicom da i unutar vlastite obitelji, s kojom je bio izuzetno povezan i čija mu je podrška bila od velikog značaja, također nije mogao naići na veliko razumijevanje za ovaj dio svoje osobnosti.

90 Queer prije queera: raščinjenosti i rodna iskliznuća u umjetnosti Satana Panonskog

Satan Panonski tijekom koncerta, odjeven u kreaciju s najlon čarapama i štiklama. Fotografija ustupljena iz arhiva Dragomira Križića, autor nepoznat.

žudnju i pritom ciljajući sve spolne/rodne bipolarno- identiteta otpora, što posebno dolazi do izražaja u sti. Među njima su i oni koji se suprotstavljaju binar- radikalnoj performativnosti po kojoj je osobito ostao nim opozicijama kao što su život/smrt i stvaralačko/ zapamćen. Panonski na klupske scene donosi auto- destruktivno. Upravo u posljednjem prepoznajemo i destruktivni performans kao dramaturški osmišljen obilježja Satana Panonskog: u svome manifestu Hard dio u okviru svojih koncertnih nastupa, nudeći publi- Blood Shock iz 1989. godine obrušava se na ideju po- ci „sliku svoje ‘agonije’” (Lehmann, 2004: 271), kroz djele ljudskog roda na muški i ženski rod, a stavove čin samoozljeđivanja koji mu je, kako je sâm tuma- o umjetnosti življenja temelji na afirmaciji drugačijih čio, pomagao u oslobađanju nakupljenog unutarnjeg identiteta i negiranju (hetero)normativnog promišlja- psihičkog pritiska te nakratko neutralizirao brojna nja kroz nacionalne, religijske i binarne spolne/rod- lica njegovih trauma. ne odrednice, zagovarajući jednako prihvaćanje svih Poništavanjem svojeg normiranog tijela kroz živih bića u njihovoj raznolikosti03. izvedbu boli i njezine neizrecivosti, Panonski je šo- Njegovo će se umjetničko djelovanje u cijelosti kirajući prizorima dezintegracije tijela zazivao „stan- temeljiti na uspostavljanju dinamičkog odnosa, na- ku u smislu“ (Lehmann, 2004: 271), otvarajući time petosti između stvaralaštva i destrukcije, odnosno polje uspostave identiteta Drugog te tijela otpora odabiru destrukcije (tijela, normi, žanra…) kao pokre- kao središnjeg mjesta svoje umjetnosti. Dodatni na- tačkog i stvaralačkog principa s ciljem uspostavljanja glasak na otklon od normalnog dân je i osobitim an-

03 Ljudski rod se ne dijeli na čovjeka ili ženu, odnosno čovjeka i ženu. / Sex jeste dio ljubavi, s bilo kim, s bilo čim, ako je i jednoj i drugoj strani ugodno. / Nema religije, narodnosti, nacije, državljanstva! Nemam mentalitet, tradiciju, kulturu, običaje. (Čuljak, 2004:159)

91 ljubica anđelković džambić

timodnim stilom koji je bio uklopljen u performans smijeh. Umjetnički postupak kod Satana Panonskog (ali i u svakodnevno odijevanje), a u kojem je često uvijek uključuje i radikalizaciju motiva ili teme u svr- poništavana granica između onoga što se smatralo hu suočavanja s vlastitim otvorenim ranama, pa tako „muškom“ ili „ženskom“ odjećom. i vlastitu seksualnu traumu potencira do krajnjih gra- Slična će težnja biti prisutna u poeziji i prozi, gdje nica, prikazujući sebe kao izopačenog izopćenika iz značajan dio tekstova posvećuje propitivanju vlastite društva, te isticanjem motiva društveno neprihvat- seksualnosti, pišući stihove i kratke pripovijesti koje ljivih seksualnih ponašanja (koja i izlaze iz okvira također možemo označiti kao preteču queer pisma.04 autobiografskog) dodatno naglašava svoj položaj Tema seksualnosti u većem se dijelu ostvaruje pisa- Drugog. I ovi se postupci, posebno u poeziji, obliku- njem o homoseksualnoj orijentaciji, o kojoj piše na ju kroz tretman središnjeg motiva tijela otpora, koje različite načine – od prikazivanja vlastitog života pod se ovdje uspostavlja kroz otklon od ideje normalnog teretom takvog izbora, do humorističkog poigravanja tijela u snažnim pjesničkim slikama, gdje se tijelo/ ovim motivom. Kao i u slučaju drugih tema, Panonski meso najčešće prikazuje podvrgnuto raznim seksu- i seksualnost tretira kroz svojevrstan karnevaleskni alnim perverzijama, te kao zaraženo i rastočeno bo- pristup u kojemu humor, satiru i parodiju možemo lestima kao kaznom zbog nedozvoljenog seksualnog tumačiti i kao svojevrsnu obranu, ali i kao pjesnički ponašanja. pokušaj da određenu tabu temu približi čitatelju kroz

04 Takve su na primjer pjesme Jure, Selim, Davor, Prodorne oči, Strašni vuk, Tog dana, Moja glista i slično. Tema seksualnosti i spolnog identiteta razrađuje se na više razina (što je tipični pristup koji Panonski koristi u svojoj poeziji), pa se homoseksual nost najprije povezuje s dobom dječaštva koje je metafora neiskvarenosti i moralne čistoće, suprotstavljeno društvenim nor mama okaljanom i zaraženom svijetu koji ne priznaje osjećaje i drugačije sklonosti kakve posjeduje lirski subjekt. U stihovima: Obnaženi dječaci miluju si testise usprkos davnim učiteljima / Njihova neuprljana sperma se sprema gasiti nove revolucije (Sve sjenke, Čuljak, 2004: 33) Panonski, vežući motiv homoseksualnosti uz doba djetinjstva, sugerira o njezinoj ispravnosti te zaziva novo doba u kojem će ona biti ravnopravno prihvaćena kao jedna od više mogućih seksualnih orijentacija. Nadalje, ove pjesme nose i ideju drugačijeg otpora nametnutim normama: Nekad hrabri ronioci umjesto bodeža zubima stisnuli / Penise (ibid). Slič nu ideju nosi pjesma Oblik patnje koja ne apostrofira jasno homoseksualnost, ali naslovom i stihovima sugerira prirodu borbe lirskoga subjekta: ...i ne prijetiti, kaznom, obznanom / kad ruke su neke konture htjele. // I ne vaditi iz grča mu razlog / proklete tisuće godina zablude / slike su bludne, no čedne, iskrene / odredbe vaše svirepe, sulude (ibid, 214.). Breme homoseksualizma u svijetu koji ne priznaje drugačije identitete te protivljenje pravilima ponašanja jasno je iskazano u pjesmi Prokletstvo u kojoj su grljenjem strave plaćeni paganski zagrljaji onih čije srce čini ljubav darujući istinu svima istima, onih odbjeglih zakonu opstanka, koji nemaju zadatka produžiti vrstu (ibid, 38). Odnos spram društveno uvjetovanog morala i dušebrižničkog stava nerijetko će biti prikazan i kroz ismijavanje nadležnih institucija: Tako sam u siječnju ledenom / podigao s asfalta zaleđenu sper- mu / pohrlio prodati je nadležnoj ustanovi / koja zbrinjava ugroženi natalitet (Prodorne oči, ibid.). Dio pjesama bit će doveden do fantastičkih, nadrealnih pomaka i potpune parodije, kao u primjeru pjesme Moja glista, u kojoj lirski subjekt, muškarac s maternicom, u tijelu nosi glistu, koju porađa i njeguje kao svoje dijete (tako se dogodi da glistu sam rodio / znanstvenom timu nije poznato / koliko u maternici sam je nosio. // I bila je ona moje milo dijete... (ibid, str. 49), sve dok ne dozna da je glista pre nositelj spolne bolesti te je odluči uništiti (zar da i ja dobijem te strašne bolesti, / odnesoh pijetlu glistu / taj će je pojesti). Motiv gliste ovdje je nositelj više različitih značenja s kojima se pjesnik poigrava putem naglih obrata i efekata očuđenja. Možemo je protumačiti kao metaforu vlastite homoseksualne sklonosti koju pjesnik njeguje kao vlastito dijete, kao spolni organ, te bolest kojom je kažnjen (Jednom me nešto zagolica u mojem odurnom analnom otvoru [...] toliko sam duševan, brižan i ljudski, / da poklonih život jednome zlotvoru, / malenoj, tankoj, dugačkoj glisti, / po skandalu i niskosti, prva na top-listi, ibid.), čime glista postaje simbolom otpora malograđanskim konvencijama. Cijelu pjesmu možemo čitati i u alegorijskom kôdu, u kojem glista predstavlja samog pjesnika i njegov život, na što upućuje slika u kojoj lirski subjekt svoju žutu glistu vodi u jutarnje šetnje, čime na televizijskim predajnicima izaziva smetnje jer je čudna, razvratna, luda – a što je ujedno i pjesnikov opis vlastite pojavnosti kojom je izazivao sablazan na javnim mjestima. Parodičnim tonom i fingiranim čuđenjem nad vlastitom sudbinom (..ne znadoh da si muško, / bježi iz mog anusa, ubit ću te puškom) pjesnik ismijava malograđanske predrasude o homoseksualnosti, dovode ći ih do apsurda. Fantazmagorično-parodijski pristup još je izraženiji u proznim ostvarenjima, u kojima Panonski dekonstrukcij skim pristupom razara ne samo poimanje normalnog seksualnog ponašanja, već i poimanje strukture pripovijesti i bilo kakvog (nametnutog) smisla.

92 Queer prije queera: raščinjenosti i rodna iskliznuća u umjetnosti Satana Panonskog

Sarajevo, foto session, Fotografija ustupljena iz arhiva Dragomira Križića, autor Damir Malta.

Satan Panonski, portret, autor nepoznat. Izvor: blog Stražarni lopov, http//strazarni.lopov. blogspot.com/

Amalgam drugačijih identiteta teristikama i djelovanjem predstavljaju amalgam različitih drugačijih identiteta. Crip teorija ukazuje Na tijelo otpora koje predstavlja sukus višestruko na nužnost hibridiziranja istraživanja identitetâ, te rubne pozicije Satana Panonskog moguće je primi- predstavlja crip kao pojam široke uključivosti svih jeniti i pojam crip,05 koji je osmislio Robert McRuer vrsta poremećaja te invalidnosti, od fizičkih do psi- s težnjom da ukaže na nedovoljnu uključivost pojma hičkih, uključivši osobe s psihičkim problemima bez queer kada se radi o osobama koje svojim karak- vidljivih tjelesnih oštećenja, kao i širok krug povije-

05 U prijevodu pojam crip odnosi se na nešto osakaćeno, unakaženo, s karakteristikama bogalja i slično.

93 ljubica anđelković džambić

sno zanemarenih, odbačenih i u društvu nevidljivih razumije kao odražavanje binarne razlike priroda/ skupina. McRuer pojam crip uspostavlja prvenstveno kultura, zbog čega se u društvu zadržava implicitno kroz tzv. kritiku normalnosti i kritički odnos spram uvjerenje o mimetičkoj prirodi roda slijedom početne pojma sposobnosti, odnosno sposobnog tijela (en- binarne razlike muško/žensko, te se zalaže za ukida- gleski termin: able-bodiedness) ukazujući na proble- nje ovakvih dihotomija, ukazujući na nepostojanje matičnost njegove samorazumljivosti unutar društva, trajno determiniranih entiteta već samo onih u stal- odnosno kako će objasniti, „prikrivanja sposobnosti nom postajanju. pod maskom neidentiteta“ (McRuer, 2006:1). Koncept subjekta po kojem nema bića iza činje- Govoreći o identitetu sposobnog tijela, McRuer nja Butler iznosi stavom da „ne mora biti ‘činioca se zalaže da se ova kategorija shvati kao jedan od iza čina“, već se činilac na različite načine konstru- mogućih identiteta, a ne kao obavezan i podrazumi- ira činom i kroz čin (Butler, 2000: 287), čime otvara jevajući status. Sve dok se sposobnost shvaća kao prostor široko shvaćenoj teoriji performativnosti, prirodno stanje, takav mehanizam podržava binarne primjenjivoj i na izvedbene umjetnosti. Ovako opozicije kao temelj društva, te proizvodi koncepte shvaćenom kategorijom subjekta kao učinka invalidnosti, bilo tjelesne, bilo psihičke. Unatoč tome performativnog procesa dolazi se do spoznaje da što McRuer određuje pojam crip kao vrlo fluidan, nje- identitet nije dân sam po sebi već se kreira putem gova se studija većim dijelom usredotočuje na pojam niza diskurzivnih činova, točnije kao neprestana nenamjerne tjelesne invalidnosti ili oštećenja kojoj praksa označavanja. Tako rodni identitet postaje se Panonski približava tek na metaforički način, de- su-uspostavljen kroz diskurzivne prakse, koje su monstrirajući svoju psihičku bol kroz tjelesno saka- međutim normativno određene, oblikovane kroz kon- ćenje koje ga ipak fizički ne onemogućuje, odnosno vencije. Butler ustvrđuje kako je svaki diskurz koji svoj status mentalnog bogalja. Ipak, njegova uloga operira nekim identitetom nužno normativan i gene- ili značaj u domaćem kontekstu usporedivi su s onom rativan te isključujući u svojoj znakovnoj prirodi. U koju McRuer daje izvedbama Boba Flanagana u čijim tom smislu, performativ rodnog identiteta kroz ozna- izvedbama i pojavnosti iščitava sliku osobe koja, za- čavanje konstituira svoj referent (spol), daje privid zivajući svoju sigurnu zonu (engl. safe world) ali isto- njegove prirodnosti, odnosno privid uspostavljene dobno i odbijajući se smjestiti u njoj, kroz konstan- objektivnosti, što nužno za sobom povlači određe- tno obnavljanje statusa reprezentanta iskrivljenog i nu vrstu isključivanja onoga što ostaje neoznačivo. izopačenog06 stanja u svojoj umjetnosti koristi niz Povezujući ovo s tvrdnjama Ervinga Goffmana07 kako mitologija o nesposobnosti (engl. disabilities). stigmatiziranu (ili u ovom slučaju drugotnu) osobu snažno motivira želja za priznanjem vlastitog identiteta, što je bio slučaj i kod Satana Panonskog, dolazi- Performativna uspostava identiteta mo do pitanja iskustva priznavanja identiteta kako ga razmatra Judith Butler. Nadovezujući se, ali i kritički Repetitivnost pokušaja uspostave identiteta rodne/ postavljajući spram ideje hegelijanske tradicije kako spolne različitosti kroz vlastite umjetničke, ali i neu- je iskustvo priznavanja ono kroz koje svatko posta- mjetničke iskaze, te želja za priznanjem drugotnosti, je konstituiran kao društveno opstojno biće, Butler performativnu praksu Panonskog također približava (2005: 3) postavlja pitanje življivosti života u slučaju i idejama performativnosti/performativa utemeljeni- da spoznatljivost i priznatljivost, bez kojih ne može- ma u teoriji Judith Butler, gdje se dihotomija spol/rod mo živjeti, ne odgovaraju onome kako doživljavamo

06 McRuer koristi sintagmu poster child from hell koja je teško prevodiva u duhu hrvatskog jezika, a odnosi se na osobu koja re prezentira određenu kvalitetu. Iskrivljeno i izopačeno ovdje su pojmovi koji se referiraju na McRuerov pojam hell (pakao), ali i na sliku koju je u našoj javnosti prezentirao Satan Panonski. 07 Prema: Goffman, Erving (2009). Stigma, zabeleške o ophođenju sa narušenim identitetom, Novi Sad, Mediterran Publishing.

94 Queer prije queera: raščinjenosti i rodna iskliznuća u umjetnosti Satana Panonskog

Satan Panonski, koncert, autor fotografije nepoznat. Izvor Facebook Satan Panonski, portret, autor profil Ivica Čuljak (Spomen profil Kečer II), https://www.facebook.com/ nepoznat. Fotografija se nalazi SpomenProfil u ostavštini (arhivu) Ivice Čuljka, vlasništvo Zdenka Franjića. svoje Ja iz razloga što moje Ja ne inkorporira normu nije utemeljujuće, već je performativno i može ga se koja omogućuje to isto prepoznavanje. shvatiti kao više ili manje reguliran proces prinudnog Odnos među pojedincima stoga je uvijek odnos ponavljanja: performativnost je iterativna i citatna raščinjenosti jednih drugima i označava ga raski- praksa kroz koju diskurz producira efekte koje ime- nutost koja je konstitutivni dio identiteta samog. nuje (primjerice, efekt subjekta, spol, spolnu razliku Problem ove raščinjenosti leži u spomenutom nor- te ostale moguće predikate identiteta). mativnom karakteru diskurza, gdje su pravila koja Takva praksa ujedno je identična i s moći, jer moć određuju granice razumljivosti uglavnom strukturira- za Butler nije kategorija koja djeluje pomoću praksi, na u skladu s matricama rodne hijerarhije i prinudne već samo djelovanje jest moć. Performativnost kao heteroseksualnosti, pa je govor uvijek donekle rodno reiteracija normi može manje ili više sakrivati kon- označen. To, posljedično, utječe na (samo)razumije- vencije čije citiranje predstavlja. Nedeterminiranost vanje identiteta za kojeg Butler smatra da nikada nije otvara prostor diskurzivnim praksama kojima se na- arbitraran, već reguliran dominantnom normativnom stoji izbjeći, odnosno preraditi norme kroz koje se praksom. Unutarnje pak nesuglasje s takvom norma- doživljavaju tijelo, spol ili rod. Butler (2005: 17) govo- tivnošću uzrok je što neka oznaka identiteta (ili skup ri o određenim stanjima poput ekstaze (transporta- diskurzivnih činjenja) nikada ne biva jednoznačno cije izvan sebe u pokušaju nadilaženja raščinjenosti shvaćena ili potpuno podudarna s identitetom (Ja). identiteta, slijedom osjećaja gnjeva, žalosti ili strasti) To vodi u stanje u kojemu se identitet nikada ne ili kreiranja fantazije kao diskurza kojem je cilj artiku- uspostavlja do kraja te jedino može postojati kroz lacija mogućeg. Ovakva stanja možemo prispodobiti proces označavanja. No, iako se subjekt/identitet/ umjetničkom iskazu koji korespondira s otvorenošću rod uspostavlja kroz normativno određenu praksu, performativa roda za „cijepanje, samoparodiranje, on time nije trajno determiniran. Označavanje stoga samokritiku i hiperbolična izlaganja ‘prirodnoga’

95 ljubica anđelković džambić

koja, u samom svom pretjerivanju raskrinkavaju svoj pretvarajući svoje stvaralaštvo u cikluse postajanja i bitno fantazmatičan status“ (Butler, 2000: 149), pa prestajanja bivanja subjektom kakvim se vidi i doživ- je ovdje možda moguće govoriti o umjetničkom dis- ljava. kurzu kao procesu pokušaja usklađivanja različitih diskurza i nadilaženja normativnih određenja putem performativne prakse. Bolest kao kazna za devijacije ponašanja Na konkretnom primjeru Satana Panonskog, ta će se diskurzivna praksa protezati od iterativnog Ranije spomenuta radikalizacija govora o vlastitoj kompulzivnog govora do prezentacije pomoću tijela traumi i identitetu Drugog osobito je primjetna u iz čije se rodne zamke želi ekstatički iskoračiti kori- osnaživanju problematike spolnog identiteta motivi- steći umjetnička sredstva performansa. Koristeći ma spolnih bolesti, ponajprije side kao dominantnog se hiperbolom, pretjerivanjem i (samo)parodijom u motiva10. S obzirom na to da je ovdje riječ o bolestima verbalnom prikazu vlastite seksualnosti, Čuljak ar- od kojih Panonski nije zaista bolovao, već je koketi- tikulira njezina moguća stanja i poimanja, nerijetko ranjem s idejom vlastitog oboljenja od spolno preno- figurativno skrećući u izrazitu fantazmagoričnost tih sivih bolesti11 dodatno naglašavao svoj izopćenički, prikaza. Pristajući pak na javnost svoga tijela te time queer status, one se ovdje povezuju s osjećajem sti- i na njegovu društvenu konstituiranost, Panonski au- gmatiziranosti zbog drugačije seksualne orijentacije todestruktivnim činom nad vlastitim/javnim tijelom te doživljajem odbačenosti od društva. Problematič- istovremeno i napada tu društvenu određenost tije- no tumačenje spola/roda u radovima Satana Panon- la, pokušavajući pomoću efekta šoka ukazati na mo- skog uvijek završava na isti način: bolešću kao ka- gućnost pobune protiv nametnutih viđenja njegove znom za devijacije u razmišljanju i ponašanju, što na tjelesnosti i rodne oznake08, te barem nakratko uteći ovom mjestu upućuje na teorijska razmatranja Susan prividu autonomije. Sontag o bolesti kao metafori12. Ovakvi pokušaji diskurzivnog oblikovanja iden- Odabir side moguće je protumačiti nepogrešivim titeta za njega su bili mogući samo u izuzecima od instinktom Panonskog za napad na aktualne neural- svakodnevnog života u instituciji, kroz ne tako česte gične točke društva, kao i sklonosti skandaliziranja prilike09 istupanja u područje javnoga. Stoga su nje- samoga sebe kako bi postigao efekt šoka i privukao govi istupi bili osobito intenzivni, a zbog nemoguć- pozornost. Sida 1980-ih postaje „svjetski događaj“ nosti uspostave kontinuiranog diskurzivnog procesa (Sontag, 1990: 93) na koji nitko nije ravnodušan, te ujedno osuđeni na jednostavne ponavljajuće obrasce kroz retoriku o kraju svijeta i apokaliptičnost koju kojima je uvijek iznova pokušavao uspostaviti svoj proizvodi opći doživljaj ove bolesti kao fatalne pro- identitet i osloboditi se nametnutih mu oznaka. Nje- izvodi stanje straha koje se tiče gotovo svih, čime govo umjetničko i neumjetničko javno ponašanje obi- zadobiva status jedne od društvenih top-tema. Ono lježeno je nizom potvrđivanja i samopotvrđivanja, re- što je u ovom kontekstu još važnije jest društveni petitivnih govornih i tjelesnih obrazaca kojima uvijek kontekst tog desetljeća u kojem vlada socijalno uvje- iznova re-konstruira svoj višestruko različit identitet, tovana izrazita negativna percepcija ove bolesti: sida

08 Kao i ostalih identiteta kojima je obilježen zbog boravka u instituciji. 09 Satan Panonski nastupao je isključivo tijekom ograničenog broja tzv. terapijskih izlazaka koje su mu povremeno, nekoliko puta godišnje, odobravali liječnici. 10 U mnogo manjoj mjeri od side Panonski će koristiti i motiv sifilisa. 11 Što možemo shvatiti i kao jedan od načina umjetničkog manipuliranja istinom i procesa mitologizacije vlastite pojave na kojoj je brižljivo radio tijekom svog života i koja je proizvela brojne urbane predaje (usp. Marjanić 2014: 1527-1532), ali i kriva tuma čenja njegova rada i života. 12 U knjizi Bolest kao metafora iz 1978., te deset godina kasnije u knjizi Sida i njezine metafore, gdje se posebno bavi problemati kom bolesti side.

96 Queer prije queera: raščinjenosti i rodna iskliznuća u umjetnosti Satana Panonskog

je bila nazivana kugom tople braće (Sontag, 1990: Sontag, ta bolest daje boju identitetu, izolirajući i sti- 70) i izravno povezivana s društvenim skupinama ho- gmatizirajući oboljele kao one koji su vlastitim i svje- moseksualne orijentacije koje u to doba doživljavaju sno odabranim opasnim ponašanjem (delinkvenci- izrazitu stigmatizaciju. Panonski se na osobnom pla- jom, ovisnošću ili posvećenošću seksu koji se smatra nu povezuje s ovom vrstom stigme, koristeći je kao devijantnim) doveli sami sebe u stanje zaraženosti. jedan od načina oblikovanja svojeg identiteta Dru- Sontag će, nadalje, primijetiti kako su najstrašnije gačijeg, kao još jednu razlikovnu kvalitetu koja ga bolesti one „koje se ne smatraju tek smrtonosnim, udaljava od mainstream društva. već one koje dehumaniziraju u doslovnom smislu“ Povlašteni status posebnosti i jedinstvenosti (Sontag, 1990: 44). bolesnika kakav je njegovala romantičarska per- Satan Panonski svojim je radovima, kao i u pri- cepcija, kako ukazuje Sontag, počinje se mijenjati vatnim zapisima, ukazivao upravo na osjećaj vlastite proširenjem ideje o bolesti kao izraza karaktera do dehumanizacije, stoga nije neobično da je u bolesti tvrdnje kako sam karakter izaziva bolest. Ovakav stav kao što je sida instinktivno pronašao i objedinio sve utjecao je na razvoj doživljaja bolesti kao određenog doživljaje koje je i na druge načine osjećao na vlasti- tipa socijalne devijacije, a percepcija bolesti kao ne- toj koži, te se poistovjetio sa stanjem kojeg, prema prirodnog stanja, stanja Drugosti i kazne za bivanje Sontag, obilježavaju: etiketiranje i stigmatiziranje drugačijim te stigmatiziranje bolesnika u 20. stoljeću osobe zbog seksualne različitosti, zazor zbog tjele- uvelike su, kako pokazuje Sontag, osnaženi upotre- sne zagađenosti (koji u svojim pjesmama povezuje bom vojnog žargona i metafora koji bolest prikazuju s vlastitim seksualnim izborom), osjećaj nametanja kao invaziju, napad na normalno stanje – ne samo krivice i stavljanja izvan zakona (koji se u njegovom pojedinca, već i društva u cjelini. Dok pojedincu kao slučaju pretapaju s osuđeničkim statusom), skan- članu društvene zajednice bolest upropaštava iden- daloznost te ekskomunikacija i posljedični osjećaj titet, društvo je ugroženo činjenicom da se bolest usamljenosti (proizašao iz višegodišnjeg boravka infiltrirala, te se stvara atmosfera u kojoj društvo u neuropsihijatrijskoj bolnici, na doslovnoj margini treba obraniti i vratiti u stanje normalnosti. Kako će društva, među odbačenima). primijetiti Sontag (1990: 20): „Čini se da je društvu Osim na osobnom planu, što je prvenstveno ve- neophodno da ima jednu bolest koja se identificira zano za njegovo seksualno opredjeljenje, uporaba kao zlo i koja svojim ‘žrtvama’ stvara osjećaj krivice“. motiva side može se povezati i s njegovim supkul- Osamdesete godine prošloga stoljeća takvo zlo turnim opredjeljenjem. Kao bolest vezana za druš- nalaze upravo u sidi, koja ne samo da se, vojnim žar- tvene norme oko normalnog seksualnog ponašanja, gonom, pokazuje kao nepobjediva, već je protuma- percepcija side vezana je uz društveni strah od sek- čena kao bolest koja potječe od posebnih društvenih sualnosti, čime postaje idealnim tlom za projekciju skupina koje karakterizira otklon od normalnog, a društvene paranoje: kao mitološko zlo i odmazda za može ugroziti sve pripadnike društva. Sida se tako one koji se nisu priklonili normama u odnosu prema pokazuje metaforom izravne ugroze i opasnosti po ovoj bolesti ocrtavaju se jezik političke paranoje koja vrijednosti srednje, dominantne mainstream kla- ne pristaje na svijet pluralizma, netolerancija i strah se, te stvara podjelu društva na većinsku normalnu od subverzije – tipični elementi autoritarnih politič- zajednicu (koja je heteroseksualna, živi u skladu s kih sistema. Subverzivni moment u korištenju motiva moralnim pravilima i idejom produktivnosti) te pre- spolne bolesti Panonski je prepoznao i kao pripad- zrenu manjinu koju karakterizira „opća nemoralnost“ nik punkerske supkulture kojoj je svojstven žestok (ibid., 60), u ovom slučaju homoseksualnoj zajedni- napad na sve što se određuje pravilima normalnosti ci, čijoj je seksualnoj orijentaciji ocijenjenoj kao na- i vrijednostima srednje klase, kao i parodijsko izvr- stranoj, automatski pridodan i status nemoralnosti tanje tih pravila kroz prikaz punkera kao društvenog i društvene devijacije, čime se društvo podijelilo i u izopćenika. etičkom smislu. Sve to dovodi do toga da, kako piše

97 ljubica anđelković džambić

Umjetnička prekoračenja mentalnog ranjenika Literatura

Život prožet nizom nesretnih okolnosti te nepre- Butler, Judith (2000). Nevolje s rodom. Feminizam i subverzija kidnim osjećajem pripadnosti drugom i drugačijem identiteta. Zagreb: Ženska infoteka. Satana je Panonskog doveo do rubne društvene po- Butler, Judith (2005). Raščinjavanje roda. Sarajevo: Šahinpašić d.o.o. zicije na kojoj počinje njegova borba za priznanjem Čuljak, Ivica (2004). Prijatelj. Zagreb: Bratstvo duša. i regeneriranjem ranjenog identiteta, koja za ovog Dota, Franko (2017). Javna i politička povijest muške 13 umjetnika nikada nije dovršena . Provokativnost homoseksualnosti u socijalističkoj Hrvatskoj (1945. - njegove pojave i javnih istupa je poznata iz medija, a 1989., doktorski rad, Zagreb. ono po čemu ga pamti šira javnost i što ga smješta na Goffman, Erving (2009). Stigma, zabeleške o ophođenju sa top-liste najkontroverznijih likova ex-Yu, tek je vidljiv narušenim identitetom. Novi Sad: Mediterran Publishing. vrh sante leda, koja pažljivijem promatraču upućuje Lehmann, Hans-Thies (2004). Postdramsko kazalište. Zagreb, na čitav niz traumatičnih iskustava smještenih ispod Beograd: CDU Centar za dramsku umjetnost i TkH Centar za teoriju i praksu izvođačkih umetnosti. površine i između redaka njegovih tekstova i umjet- Lukić, Darko (2016).Uvod u primijenjeno kazalište: čije je ničkih nastupa, a s kojima se ovaj umjetnik suočavao kazalište?, Zagreb: Leykam International D.o.o. tijekom svog kratkog života. Marjanić, Suzana (2014). Kronotop hrvatskoga performansa: Progovarajući iz, u njegovim očima, gotovo be- od Travelera do danas, Zagreb: Institut za etnologiju i zizlazne zatočeničke situacije u kojoj nije imao što folkloristiku, Udruga Bijeli val i Školska knjiga. izgubiti, kao i iz pozicije samoimenovanog mental- McRuer, Robert (2006). Crip Theory: Cultural Signs of nog ranjenika koji pod krinkom ludosti ima pravo Queerness and Disability. New York: NYU Press. Sontag, Susan (1983). Bolest kao metafora. Beograd: Rad. izvikivati što god želi (a što oni normalni ne mogu ili Sontag, Susan (1990). Sida i njezine metafore. Gornji se ne usude), Satan Panonski izazivao je javnost svo- Milanovac: Dečje novine. jim umjetničkim prekoračenjima smisla, u kojima je, kako je ranije pokazano, uspostavljao kratkotrajne katarzične oduške od pritiska dominantnih normi i definicija u kojima se nije prepoznavao. Premda zbog svog nedovoljnog obrazovanja, kao i života u doba prije šire aktualizacije ovih tema, nedovoljno upućen u terminologiju korištenu u teorijskim i aktivističkim diskurzima na temu spola/roda, Satan Panonski zanimljiv je primjer ranog govora o ovim problemima, koji će jasnije i kvalitetnije u nas biti artikulirani tek kasnijih godina, pa se njegov umjetnički rad može promatrati i kao začetak senzibiliziranja javnosti na teme rodnog i spolnog/seksualnog identiteta, koje svoju punu aktualnost unutar polja izvedbenih umjetnosti dostiže posljednjih desetljeća.

13 Umjetnik pogiba 1992. u Vinkovcima u 32. godini, najvjerojatnije nesretnim slučajem.

98 Queer prije queera: raščinjenosti i rodna iskliznuća u umjetnosti Satana Panonskog

Queer Before Queer Era: Gender-Unmaking and Gender-Sliding in Satan Panonski’s Performances

One of the possible approaches to Satan Panonski (real name: Ivica Čuljak), the controversial multimedia punk performer from Vinkovci, insists on his art being the expression of personal trauma and direct communication of most personal truths about nonbe- longing. The whole oeuvre of Satan Panonski is dee- ply informed by autobiographic elements of social dissent and attempts to deal with both personal and fictional trauma. One of his focuses was unmaking the whole set of sexual and gender categories, and using his own body as a „trap“ to observe the social violence towards non-normative bodies, minds and behaviors. Panonski was queer before the queer era and crip before we invented the term „crip“.

99 Hidžra ili kvir: hibridizacija rodnog identiteta u video instalaciji Tejal Shah What are you?

Aleksa Milanović

sažetak ključne riječi Reprezentacija i teorijska problematizacija rodnih transrodni identitet, hidžra, kvir, video instalacija identiteta podrazumeva složenu analizu koja polazi sa stanovišta različitih teorijskih platformi i pristupa koje pomenuti fenomen problematizuju dovodeći u pitanje njegovu jednoznačnost, odnosno, dovodeći u pitanje samu zamisao o njemu kao jednoznačnom i samorazumljivom, razotkrivajući ga kao društveni konstrukt. U ovom tekstu ću, uz pomoć analize video instalacije, ukazati na savremeno konstruisanje i ukr- štanje različitih modela poimanja rodne različitosti na prostoru Indije. Budući da je zapadno poimanje (homo)seksualnosti i (trans)rodnosti u velikoj meri uticalo (i još uvek utiče) na shvatanje ovih fenomena i kreiranje identitetskih politika u okviru ne-zapadnih kultura koje su već imale ustanovljene drugačije mo- dele poimanja rodnosti i seksualnosti od zapadnog, u ovom tekstu ću otvoriti pitanje moguće hibridizacije rodnog identiteta hidžri i rodnih identiteta kreira- nih u savremenom zapadnom društvu.

100 Hidžra ili kvir: hibridizacija rodnog identiteta u video instalaciji Tejal Shah What are you?

Prikazivanje i preispitivanje fenomena rodnosti, Kreveti su vrlo jednostavno konstruisani: naprav- transrodnosti i drugih/drugačijih rodnih identiteta ljeni su od dasaka i smešteni neposredno jedan do putem umetničkih tekstova stvara potencijal za re- drugog, ali su odvojeni visokim pregradama tako da konceptualizaciju i različita čitanja ne samo roda kao svaki izgleda kao kabina ili boks. Ovi kreveti zapravo identitetske kategorije, već i problema telesnosti i predstavljaju repliku kreveta odnosno radnog pro- uopšte koncepta ljudskog subjektiviteta. U zavisno- stora seksualnih radnica i radnika u Bombaju među sti od načina prikazivanja, tehnike kreiranja i izvođe- kojima je veliki broj hidžri. U skladu sa tim publika nja narativnog sadržaja i svakako namere autorke ili nije samo izložena zvučnim i vizuelnim prikazima vi- autora dela, analiza ovog problema može se kretati deo rada već je u situaciji da deo narativa ovog umet- u različitim smerovima i proizvoditi različite reakci- ničkog dela iskusi i dotakne svojim telom. Upravo iz je i moguća čitanja. Tejal Šah01 (Tejal Shah) putem tog razloga Margaret Mors (Margaret Morse) u tekstu dvokanalne video instalacije pod nazivom What are Video Installation Art: The Body, the Image and the you?02 prikazuje zajednicu hidžri03 u Bombaju i otvara Space-in-Between, insistira na pojmu posetiteljka ili pitanja koja se odnose na kulturalne, prostorne i vre- posetilac umesto gledateljka ili gledalac video insta- menske razlike vezane za koncepte i shvatanja rod- lacije (Morse 1990: 155). nog identiteta. Izbor forme umetničkog izražavanja u Projekcija ovog video materijala u trajanju od 11 ovom slučaju pruža mogućnost direktnog suodnoše- minuta može se posmatrati na oba ekrana, međutim nja različitih diskurza čitanja/izvođenja roda i uklju- sadržaj videa nije uvek identičan na jednom i drugom čivanje prostorne dimenzije i neposrednog telesnog ekranu. Video je rađen kolažno, kombinuje različite iskustva koje omogućava sam interaktivni karakter tehnike snimanja, a sadrži i sekvence iz drugih po- video instalacije. Kako umetnik/ca i navodi: „U ovoj znatih filmova (Monnet 2006.). Sam narativ je takođe video instalaciji fleksibilni jezik roda istražen je na kolažnog karaktera, neki delovi videa pripadaju do- fizički konkretan način ne samo kroz temu koju obra- kumentarnom žanru dok se ostali mogu definisati kao đuje već i kroz sam medij istraživanja.“ (Shah 2014). eksperimentalni lirski kolaž. Video projekcija počinje Video instalacija kao jedan od oblika savremenog identičnim video materijalom na oba ekrana – beton- umetničkog izraza „zasnovana je na suočavanju kon- ski tetrapodi koje zapljuskuju talasi smenjuju se sa kretnih prostornih i virtuelnih prostorno-vremenskih delovima ljudskog lica i kože, nakon toga vidi se delić odnosa“ (Šuvaković 2011: 765). Sam način izlaganja panorame Bombaja u okviru koje su najzastupljeniji video instalacije podrazumeva konstruisanje pro- elektro-vodovi koji premrežavaju nebo iznad grada. stornog okvira umetničkog dela unutar koga publi- Prepoznatljiva panorama i obala na samom početku ka odnosno posetioci i posetiteljke bivaju uvučeni u videa ukazuju na prostornu komponentu priče koju samo delo i na taj način preuzimaju aktivno učešće.04 Tejal Šah bazira na istraživanju zajednice hidžri u Osim dva velika ekrana postavljena jedan do drugog, Bombaju. U nastavku videa mogu se videti hidžre ova video instalacija uključuje i drvene krevete koji koje se najpre smenjuju u kadrovima koji ih prika- su namenjeni publici i postavljeni naspram ekrana. zuju jednu po jednu dok prilaze i izgovaraju samo

01 Tejal Šah izbegava korišćenje orodnjenih ličnih zamenica u cilju eksperimentisanja i odupiranja nametnutim standardima rod nog izražavanja. 02 Video instalacija What are you? deo je multimedijalnog projekta pod istim nazivom koji pored ove video instalacije uključuje i istoimenu zvučnu instalaciju i digitalne fotografije pod nazivom Hijra Fantasy Series. 03 Hidžra je najpoznatija južnoazijska odrednica za osobe koje ne pripadaju binarnom rodnom modelu. Termin hidžra odnosi se na osobu koja je rođena kao interseksualna ili je rođena sa polnim karakteristikama koje zapadna medicina definiše kao muške polne karakteristike, ali se rodno izražava kao žena. Neke hidžre pribegavaju rekonstrukciji pola, a neke ne. 04 „Imajte na umu da umetnik_ca napušta scenu na kojoj je sama instalacija. To omogućava posetiocu_ki pre nego umetniku_ci da izvodi delo. Zapravo on ili ona je u delu kao eksperimentalni subjekt, ne putem identifikacije već putem tela“ (Morse 1990: 155).

101 aleksa milanović

pozdrav na engleskom jeziku. Nakon toga pojavljuju su identični na oba ekrana, a prikazuju između osta- se istovremeno različite hidžre na oba ekrana unutar log i porođaj, mašine tokom rada, fabričke dimnjake, kadra sa crnom pozadinom koji daje iluziju jedinstve- ljudska tela u položajima joge, mišićavi torzo, crtež nog ekrana. Obučene u tradicionalne indijske sarije reproduktivnih organa. Sekvence koje sadrže različi- i uobičajenu zapadnjačku garderobu, one se lagano te prikaze, a koje se istovremeno javljaju na oba ekra- kreću svesne toga da su pred kamerama i u jednom na prikazuju na jednom ekranu hidžru a na drugom trenutku počinju da izgovaraju citate iz Ustava Indije hirurga u radnom mantilu – fokus video rada ubrzo koji se odnosi na ljudska prava i slobode. „Jednakost će se prebaciti na njih dvoje. U taj deo priče, koji se pred zakonom. Država ne sme uskratiti bilo kom licu odnosi na medicinski pristup rodnim različitostima, jednaku zakonsku zaštitu u okviru teritorije Indije. posetioce uvodi sekvenca koja se više puta ponavlja, [...] Svako ima pravo na slobodno kretanje na terito- a prikazuje sipanje tableta iz bočice u šaku. Doktor riji Indije. Sva ljudska bića rađaju se slobodna. [...] Rauli Birge Patil (Rawle Birge Patil) u daljem toku vi- Svako ima pravo da osnuje udruženje ili sindikat.[...] dea objašnjava na koji način je pacijentkinji koju je Niko ne sme biti podvrgnut diskriminaciji na osnovu predstavio kao Snihu (Sneha) izvršio rekonstrukciju kaste, religije ili pola.“ (Shah 2014). Ovim segmen- genitalija.07 U isto vreme Snihu posetioci mogu videti tom Tejal Šah zapravo uvodi posetiteljke i posetioce na drugom ekranu. Njene facijalne ekspresije tokom u priču o problemima sa kojima se zajednica hidžri doktorovog monologa ukazuju na to da joj je neprijat- sreće u svakodnevnom životu. Naime, iako zajednica no dok sluša doktorovu priču koja se odnosi na nju. hidžri u Indiji postoji već više od četiri hiljade godi- Ona se gestikulacijom nemo opire tome da bude sve- na05, one najčešće pripadaju marginalizovanim sloje- dena na medicinski slučaj – na patologiju. Publika je vima društva i diskriminisane su kao i druge rodne prinuđena da napravi izbor prilikom gledanja. Dru- i seksualne manjine u Indiji. Postoje podaci o tome gim rečima, posetiteljke i posetioci odlučuju o tome da su nekada imale povlašćeni položaju u društvu, kom ekranu će dati prioritet što je zapravo jedna od međutim tokom britanskog kolonijalnog perioda iz- važnih karakteristika dvokanalnih i multukanalnih gubile su sva prava koja su imale i dospele na najniže video instalacija (Meigh-Andrews 2006). Konkretno stupnjeve društvene lestvice (Nanda 1999). Instituci- u ovom slučaju prvi i drugi kanal predstavljaju suče- onalna diskriminacija i nevidljivost u okviru pravnog ljavanje dve priče tj. dva pristupa jednom identitetu sistema06 otežava hidžrama kao i drugim rodnim ma- – medicinski pristup koji taj identitet patologizuje i njinama društvenu integraciju i bilo kakvo napredo- lična priča koja govori o razvoju tog identiteta. Sni- vanje. Međutim, uticaj Zapadnog društva na prostoru ha nakon doktora takođe govori o operaciji kojoj je Indije svakako nije prestao po završetku britanskog bila podvrgnuta i pokazuje fotodokumentaciju koja kolonijalnog perioda, te je u tom smislu veoma in- se odnosi na tu konkretnu operaciju i sam proces re- teresantna pojava mešanja i preklapanja različitih konstrukcije polnih organa kroz koji je prošla. Među- poimanja rodnog diverziteta u ovoj državi (Milanović tim, u isto vreme ona je takođe prikazana i na drugom 2017). Ovaj fenomen može se iščitati iz odeljka video ekranu, ali je tu obučena u bolničku garderobu i po- materijala koji sledi nakon pomenutog citiranja Us- kazuje fotodokumentaciju koju drži tako da joj pre- tava Indije, a u koji nas Tejal Šah uvodi rečima: Šta kriva donju polovinu lica te se ne može utvrditi da li si ti? (What are you?). Taj odeljak karakteriše brzo govori ili ne. Narativ koji je kolažiran na ovakav način smenjivanje različith sekvenci video materijala koji ukazuje na to da Tejal Šah nema nameru samo da pri-

05 „Istorijski, hidžre su pripadale kulturi evnuha koja je bila uobičajena na prostorima Srednjeg istoka i Indije gde su evnusi radili kao čuvari, savetnici i zabavljači“ (Monro 2010:248). 06 Indija je tek 2014. godine usvojila zakon prema kome hidžre i transrodne osobe bivaju pravno priznate kao treći pol u zvaničnim ličnim dokumentima (Milanović 2017). 07 Izbor reči i način na koji hirurg opisuje psihološko stanje u kome je pacijentkinja kao i metod vršenja rekonstrukcije genitalija veoma je uobičajen i karakterističan za hirurge i medicinsko osoblje koje je upućeno u sam medicinski proces promene pola.

102 Hidžra ili kvir: hibridizacija rodnog identiteta u video instalaciji Tejal Shah What are you?

kaže različite pristupe ovom fenomenu koji obrađuje, si ti, umesto tko si ti, ali pored toga otvara i pitanje već da ih prikaže na takav način da publici bude jasno ukrštanja različitih pristupa rodnim kategorijama. da se ta dva pristupa značajno razlikuju. Uticaj zapadne kulture utiče na oblikovanje rod- Medikalizacija identiteta hidžre proizvod je uti- nih manjina u Indiji i kroz usvajanje zapadnih modela caja Zapadne kulture u okviru koje se tokom dvade- borbe protiv diskriminacije, ondnosno kroz LGBT ak- setog veka razvijao kompleksan medicinski pristup tivizam nevladinog sektora i razvoj LGBT zajednice. problematici rodnog diverziteta. Taj pristup karak- Tejal Šah pripada mlađoj generaciji osoba koje se teriše nastojanje zapadne medicine da sve rodne/ bave umetnošću i aktivizmom i koje svojim delova- polne identitete koji se ne uklapaju u konstruisani njem u polju umetnosti skreću pažnju na probleme binarni rodno/polni normativ definiše i kategorizuje rodnih i seksualnih manjina u Indiji.08 Između osta- kao patologiju i u skladu sa tim razvije metode le- log Tejal Šah definiše svoj rad i kao feminističko i čenja koje podrazumevaju između ostalog i telesne kvir (queer) delovanje, a svoj seksualni identitet kao modifikacije. Uvođenje ovakve prakse u indijsko ekoseksualni. (Shah 2014.) Takvim stavom jasno se društvo koje vekovima ima razvijen drugačiji odnos pozicionira unutar diskurzivnog okvira savremenih prema rodnim različitostima, dovodi do hibridizaci- kvir praksi karakterističnih za zapadno postmoderno je rodnog identiteta hidžri koje bivaju prinuđene da društvo. Budući da upis autorke ili autora i njegovog/ svoj identitet prilagođavaju novonastaloj društvenoj njenog identiteta u delo svakako ima veliki uticaj na situaciji. Sociološkinja Suria Monro (Surya Monro) način čitanja dela ne može se zanemariti kvir poten- koja je radila istraživanja rodnih i seksualnih manji- cijalnost09 ove video instalacije. What are you? se ne na u Indiji navodi da: „podaci prikupljni u Nju Del- bavi samo hidžrama kao fenomenom sa prostora In- hiju 2003. godine ukazuju na to da postoje različiti dije već preispituje i analzira fenomen rodnog diver- sistemi rodne i seksualne klasifikacije koji simultano ziteta u znatno širem prostornom kontekstu. Za Tejal operišu oslanjajući se kako na drevne sisteme polno/ Šah hidžre su samo jedan od bezbroj mogućih mode- rodnih varijacija, tako i na dominantne patrijarhalne la izvođenja kvir narativa. Kako i sam_a navodi – „u norme i postkolonijalizam. Ovi sistemi su u izvesnoj video instalaciji What are you? moj rad upućuje na meri integrisani zahvaljujući rastućoj LGBT zajednici drugost i istovremeno je transcendira naglašavajući koja spaja autohtone i zapadne sisteme kategorizaci- složenost marginalizovane zajednice hidžri i predla- je“ (Monro 2010: 248). U skladu sa navedenim rezul- žući egalitarno polirodno društvo“. (Shah 2014.) Te- tatima istraživanja, jasno je da se danas odstupanje jal Šah ovim radom ukazuje na pojavu hibridizacije od binarnih rodnih normativa u Indiji ne vezuje samo rodnih identieta dok istovremeno i sam_a vrši hibri- za hidžre već i za transrodne, transpolne i druge iden- dizaciju brisanjem granica između različitih načina titete koji pripadaju spektru trans i rodno varijantnih poimanja rodnosti, objedinjujući ih i sažimajući u identiteta. Tko je, dakle, Sniha? Da li je ona hidžra sveobuhvatni pojam kvira. ili je ona transrodna osoba, trans žena ili sve to za- U skladu sa tim završni deo video materijala re- jedno? Naziv video instalacije svakako upućuje na prezentuje odnos hidžri prema sopstvenom identi- negativan odnos društva i diskriminaciju onih tipova tetu i načinu na koji ga drugi mogu čitati i tumačiti. rodnosti koje većinsko društvo percipira kao nestan- Sniha govori o sebi, svojim osećanjima i patnjama dardne, time što osobu svodi na stvar pitanjem šta kroz koje je prolazila zahvaljujući svom rodnom iden-

08 „Umetnik_ca je učestvovala_o u radu različitih lokalnih, kvir feminističkih grupa od 1998. godine i koosnivač_ica je, organi zator_ka i kustos_ica Larzish festivala – prvog indijskog međunarodnog filmskog festivala koji u fokusu ima seksualnost i rodnu pluralnost a koji je prvo otvaranje imao 2003. godine. Program prvog Larzish-a uključivao je transrodnu problematiku sa fokusom na zajednicu hidžri“ (Monnet 2006). 09 S obzirom na to da se o kviru često govori i kao o praksi, procesu, činu, strategiji, stavu, pozicionalnosti i slično te da svaki od ovih termina upućuje na to da se radi o fenomenu koji dejstvuje i/ili aktivno uspostavlja odnos prema okolini (dakle nije pasi van element), kvir potencijalnost bi se mogla definisati kao ukupnost mogućih delovanja koje kvir može izvršiti.

103 aleksa milanović

titetu, ona ukazuje na teškoće sa kojima je bila suo- Literatura čena i njihovim posledicama direktno se obraćajući onima koji je slušaju i gledaju. Ona govori o sebi kao Elwes, Catherine (2005.), Video Art: a Guided Tour, London, I. o ženi, međutim svesna je da je drugi mogu percipira- B. Tauris. ti i na drugi način. Ipak, ona se tome ne suprotstavlja Meigh-Andrews, Chris (2006.), A History of Video Art, London, Bloomsbury Publishing. već kaže: „ne govorim ti da me prihvatiš kao ženu. Ti Milanović, Aleksa (2017.), “The Impact of Western Society misliš da sam hidžra? Ja sam hidžra.“ Dok to izgova- onto the Identity Politics of Sexual and Gender Minorities ra na osnovu njene gestikulacije jasno je da je njoj in Colonial and Post-colonial India”, iz Regimes of nakon svega što je prošla svejedno šta drugi misle Invisibility in Contemporary Art, Theory and Culture, ur. o njenom identitetu. To se može iščitati i iz posled- Marina Gržinić et al. London, Palgrave Macmillan, str. njeg segmenta video materijala tokom koga se ne- 61-73. Monnet, Livia (2006.), “Queerness in/as the Strange, koliko puta čuje rečenica koju Sniha izgovara – „ja Prismatic Worlds of Art: Fantasy, Utopia, and Perversion sam srećna zbog toga što sam žena“. U tom završnom in Tejal Shah’s Video Installation ‘What are You?‘”, delu videa Sniha i druge hidžre plešu u stilu go-go Artist’s catalog, Mumbai: Galerie Mirchandani and plesa 1960ih. Njihov ples prikazan je u usporenom Steinruecke. pokretu koji ističe njihov osećaj uživanja u sopstve- Monro, Surya (2010.), „Towards a sociology of gender nom telu i slobodi koju su uspele da ostvare makar diversity: the Indian and UK cases“, iz Transgender Identities: Towards a Social Analysis of Gender Diversity, u okvirima svog ličnog odnosa prema sopstvenom ur. Sally Hines i Tam Sanger, New York, Routledge, str. subjektivitetu. 242–258. Morse, Margaret (1990.), “Video Installation Art: The Body, the Image and the Space-in-Between” iz Illuminating Video: An Essential Guide to Video Art, ur. Doug Hall and Sally Jo Fifer, New York, Aperture, str. 153-167. Nanda, Serena (1999.), Neither Man nor Woman: The Hijras of India, London, Wodsworth Publishing Company. Shah, Tejal (2014.), Tejal Shah, preuzeto 05.04.2020. sa http://tejalshah.in/ Šuvaković, Miodrag (2011.), Pojmovnik teorije umetnosti, Beograd, Orion Art.

104 Hidžra ili kvir: hibridizacija rodnog identiteta u video instalaciji Tejal Shah What are you?

Hijra or Queer: Hibridization of Gender Identity in Video Instalation What are you? by Tejal Shah

Representation and theoretical problematization of gender identities imply a complex analysis that start from the standpoint of different theoretical platforms and approaches that problematize mentioned phenomena, questioning its unambiguity and revealing it as a social construct. In this text, I will analyse video installation What are you? by artist Tejal Shah, in order to point out modern construction and inter- sections of different models of understanding gender diversity in India. Because the Western notion of (homo)sexuality and (trans)gender has greatly influenced (and still influences) the understanding of these phenomena and the creation of identity po- licies within non-Western cultures that have already established different models of notion of gender and sexuality, in this text I will open the question of the possible hybridization of the gender identity of Hijra and the gender identities created in contemporary Western society.

105 esej

INCIDENT FERLIN: nulta točka/algoritam Antigona01

Katja Grcić

Kada je 2013. godine emitiran spot Htio bi da me vo- spota/pjesme stavlja bezimenog čovjeka u kojem se liš grupe Pips, chips & videoclips, bio je to događaj. spajaju sva bijeda i ljepota ulice i onih koji su njome Štoviše – incident. U spotu je naime glavnu ulogu baždareni, ljudi bez (emotivnog) doma, poniženih, imao Matija Ferlin, meni tada nepoznat umjetnik. ogorčenih, bijesnih, napuštenih – bili oni navijači, Sjećam se svojeg prvog dojma o njegovoj pojavi u ovisnici, skitnice, kriminalci ili pak sve to. Ferlinovu tom mediju, a prvo što me zateklo bilo je pitanje gle- ulogu kao sjecište svih tih lica s ulice redatelj impo- dam li naturščika ili glumca. Prije nego li sam uopće stira u kontrastu s kapitalističkim plakatima savrše- stigla pomisliti da je riječ o plesaču, zasigurno sam nih, fotošopiranih žena koje predstavljaju neki drugi već guglala njegovo ime. svijet, onkraj ovoga koji utjelovljuje Ferlin. I baš kao Ono čemu sam pritom svjedočila u velikoj je mje- što Kracauer tvrdi da u talijanskom neorealizmu pro- ri išlo u prilog Kracauerovoj tezi o ne-glumcu02 koja tagonisti filmova nisu toliko individue koliko pred- se naslanja na riječi Fredrica Marcha – glumci na stavnici određenih skupina ljudi03, tako se i Ferlin u ekranu sirov su materijal. Oprimjerujući svoju tipiza- ovom spotu javlja kao predstavnik suvremenih be- ciju Kracauer navodi primjere talijanskog neorealiz- skućnika, bili oni faktični ili metaforični, a priča koju ma koji je na velikom ekranu uslijedio po završetku autor stavlja pred gledatelja uokvirena je društvenim, Drugog svjetskog rata. Amateri kao predstavnici rad- psihološkim i materijalnim obrascima unutar kojih ničke klase i sirotinje, ostavljeni u prirodnom okruže- pratimo Ferlinovo kretanje. Siromaštvo onkraj obilja, nju ulice, vjerno su mogli uprizoriti poslijeratni život agresija onkraj ljubavi, osamljenost onkraj ljudi – sve „maloga čovjeka“, njegove neuroze i tjeskobe. Na je to objedinjeno u njegovoj glumi koja je prije svega tragu toga Radovan Jovanović – Gonzo snima Htio bi višestruko pokretna. da me voliš u urbanom ambijentu zagrebačkih ulica, Redatelj radi kamerom ono što Dubravko Ivaniš pothodnika, skladišta, javnih zahoda. U crno-bijeloj – Ripper radi svojom glazbom, zalazi „duboko, stvar- tehnici prevučenoj toplom sepiom redatelj u središte no duboko“ do te mjere da nam unosi u lice teksturu

01 Tekst je izvorno nastao u sklopu kolegija Gluma na raskrižju medija pod mentorstvom prof.dr.sc. Lade Čale Feldman. 02 Kracauer, Sigfried (1960/2005) „Remarks on the Actor“, u: Theater and Film, a comparative anthology, ur. R. Knopf, New Haven and London: Yale University Press, str. 329 03 Ibid.

109 katja grcić

kože, nabore uha, materiju tijela koje nam je istovre- Referirajući se na Paradoks o glumcu Lacoue – meno i preblizu i predaleko, baš kao i tipična grupa- Labarthe nas podsjeća na Diderotovu tezu kako glu- cija ljudi koje to tijelo sublimira. mac mora biti ništa kako bi mogao biti sve07, prazno Ferlin nije ne-glumac, kao što nije ni ne-plesač, platno kako bi se u njega moglo upisati novi lik ili pa ipak, na ekranu, taj predmet među predmetima više njih. Tu izvođačku nultost Ferlin demonstrira na ispunjava Barjavelovu maksimu da filmski glumac obje razine – tjelesnoj i autorskoj – te iz svake od njih mora suspregnuti svoju prirodu do te mjere da dopre, gradi kompleksne i začudne uloge. što je to više moguće, ispod prirodnog.04 U formi kratkog glazbenog spota od jedva ne- Ne mogu se oteti dojmu da Ferlinovo lice ima koliko minuta njegov se talent, izvedbena vještina i ponešto (ako ne upravo to) od „incidenta“ o kojem kontrola uvezuju u jedinstven čvor. Ono što Mallarmé piše Barthes nakon što se jednom prilikom, u javnom naziva sustezanje samoga sebe08 posebno je izraže- željezničkom prijevozu, susreo s licem otrcano odje- no u tjelesnom aspektu izvedbe – Ferlin istovremeno vene, izmorene žene, koja je listala filmski časopis. pleše i ne pleše – njegova strogo kontrolirana tje- Jukstapozicija njezinog lica i lica glumica na stranica- lesna gesta i preciznost izvedbe uvjerljivi je prikaz ma časopisa dovodi ga do sljedeće opservacije: ne-plesa, nekontroliranog bauljanja, (pro)padanja, Filmska kamera, svrgnuta sa svog Olimpa i fiksi- zapinjanja, proklizavanja, klaćenja – tijela koje je rana ovog puta na ovo zemaljsko lice, ne bi bila za- netko napustio i ono sada besciljno luta, traži svojeg bilježila ni traga pathosu iscrpljenosti ili siromaštva. vlasnika, igra se prazninom. Realizam je doista budalast u svojoj namjeri da nam Redatelj također ne propušta potencirati ekspre- prikaže lica koja pate. Istina je ovdje iznad ekspresije, sivnost lica, koristeći se u nekoliko navrata zrcalima a ispod kože, u samoj gustoći tog svijetom iscrplje- kao simboličkim rekvizitom podvojenosti svih nosi- nog lica, koje je dugotrajnom sedimentacijom tegoba telja značenja koji se susreću u izvođaču. I dok smo došlo do stanja svoje tvrdoglave biti koju promije- mi zagledani u nositelja, likovi koje on nosi zagledani niti može samo smrt. Ovo „odviše ljudsko lice“ nije su u sebe same – kao da se u toj zagledanosti su- izražavalo afekt koji bi pobuđivao ikakvo sažaljenje, sreću gledatelj i izvođač, kao da istovremeno gledaju dostajalo je tek sučeliti ga s njegovim glamuroznim u istom smjeru i upravo tu leži ključ uspjeha čitavog dvojnikom kako bismo uvidjeli da se čovjeku može koncepta. Sljubljen s prostorom kroz koji se kreće, orobiti čak i vlastito lice. 05 tek u jednom prizoru Ferlin pomiče fokus s unutra Uspoređujući lice žene iz vlaka s licima francu- prema van – u trenutku kada se zagleda u ženu koja skih glumaca pedesetih godina, za koja ustvrđuje da spava na klupi u parku – ali i tada je riječ o gesti koja su čista maska, Barthes pritom prepoznaje (ono za ostaje unutar okvira tipizacije određenog društvenog čime predano traga) samu srž, koju on naziva tijelo sloja. Ima tu ponešto i brehtijanske manire „citiranja nulte točke06. Možda i ja, poput Barthesa, u Ferlino- istine“09 ili u najmanju ruku podcrtavanja onoga od vom licu nalazim ono za čime tragam – odmak od čega se pogled svijeta gotovo redovito odvraća. Ka- fingirane točke suosjećanja ili tek prodaje izvedbene mera pri tom omogućuje uvid u međuigru fizičkog i empatije, čisti koncentrat glume, izvedbenu esenciju. psihičkog znakovlja, nabirući pokrete u loop koji je

04 Ibid, str. 328 05 Scheie, Timothy (2006) Performance Degree Zero: Roland Barthes and Theatre. Toronto, Buffalo, London: University of Toronto Press, str. 75 (Citat izvorno u: Barthes, Roland. Visage at figures. 1953. – ulomak u prijevodu autorice) 06 Ibid. 07 Lacoue-Labarthe, Philippe. (1998) „Diderot: paradox and mimesis“ U: Typography: Mimesis, Philosophy, Politics. Prev. Ch. Fyn sk. Stanford, California: Stanford University Press, str. 266 08 Badiou, Alain (2005) „Ples kao metafora misli“, iz: Handbook of Inaesthetics. Stanford, CA: Stanford University Press. Preuzeto s: https://www.hciti.hr/files/kretanja12.pdf str. 14 09 Naremore, James (1988) Acting in the Cinema. Berkeley, Los Angeles, London: University of California Press (poglavlje „Expres sive Coherence and Performance within Performance“, str. 81

110 INCIDENT FERLIN: nulta točka/algoritam Antigona

istovremeno dijapazon minuciozno cizeliranog emo- izvođač leđima okrenut publici, ili pak napušta scenu tivnog spektra. dok govori. Tijelo koje se kreće unutar čvrsto označe- Nakon ovog „izleta“ u medij koji svakako nije nog koordinatnog sustava kontrolira i minimizira sva- njegov primarni, Ferlina u glumačkoj ulozi ponovno ki suvišni pokret, dok se priča interpretira glasovnim nalazimo u kratkom filmu „Manjača“ (2014.) Tina Ro- ondulacijama i bez želje da se likovi karakteriziraju. žića. Tom prilikom glumi mladića koji započinje suži- Glas izgovoren u mikrofon modulacijski se obrađuje i vot sa svojim senilnim djedom, što se čini u priličnoj prenosi iz zvučnika postavljenih na sceni. No dok se opreci sa stilom života koji je do tada vodio. Bori li se primjerice u djelu Istovremeno drugi (2012.) nedvo- mladić s ovisnošću ili se samo nalazi u nekoj životnoj smisleno radi o glasovnoj snimci, ovdje je gledatelj točki obrata – ostaje ambivalentno. Ferlin i tu dono- suočen s trajnom nedoumicom izgovara li Ferlin tekst si ono što Kracauer u kontkestu filmske glume nazi- zaista „sada i ovdje“. Ukoliko da, time svakako zalazi va aurom fotografiranog modela10 – lakoću glume, u estetiku tekstovnog užitka u obliku vokalnog pisma spontanost gesti, opuštenost tijela čije sitne detalje, za koje Barthes naglašava da nipošto nije govor, već prije svega ruke i mimike lica, kamera vješto hvata. zapravo glasno čitanje, na kojem je primjerice inzi- Na tragu onoga što Hanns Sachs naziva imperativom stirao Philipp Sollers, a preporučivao ga je i sam filmskog glumca da preduhitri priču i time utjelovi lik Artaud.13 s točke koja prethodi jeziku – najupečatljiviji prizor Jedino „ispražnjeni krik“ ostaje gesta (grimasa?) onaj je s djedom na terasi, pri čemu se ne izgovori ni kojom Ferlin podcrtava svoj ideološki pristup – tijelo jedna riječ, pa ipak sve o tom odnosu bude izrečeno. izvodi krik, ali bez glasa. Pražnjenje znaka na sceni, (Kvantni) skok s te scene na primjerice Tartuffea u razdvajanje označitelja i označenog, uvodi gledatelja režiji Matije Ferlina bio bi tek naizgled srodan budući na teritorij izvedbene arbitrarnost i tamo ga zaroblja- da se ni u njegovom Tartuffeu ne izgovori ni jedna ri- va. Beckettovsko iscrpljivanje preneseno je na publi- ječ. Govora nema na sceni, no Ferlin ga nije dokinuo, ku koja se umara anticipacijom, omeđuje čekanjem, već premjestio u svijest izvođača koji ga tijekom ko- ciklički gubi unutar iste petlje. reografirane izvedbe izgovaraju u sebi. Pounutrene „Metodologija i estetika su neodvojive“ – kaže u dramske replike prepuštene su tijelu, ali ne i glasu. jednom intervjuu koreografkinja i plesačica Mette In- Koncept „proširenog koreografskog uprizorenja“11 gvarsten – „sve više osjećam da kada pogledam do- zajednički je svim djelima iz Ferlinovog ciklusa Sta- bar komad, pomislim kako li su to napravili, a kada ging a Play (Staklena menažerija, Tartuffe, Antigona) vidim loš komad, pomislim, da – to su vjerojatno tako s tim da Antigona kao posljednja u nizu svakako de- napravili.“14 monstrira priličnu radikalizaciju koncepta te sve veće Iz gore navedenog citata izvući ću pitanje za usložavanje dramaturško-koreografskih postupaka. koje mi se čini da dolazi upravo iz tog smjera – ako Koristeći se engleskim prijevodom Sofoklove An- je KAKO primarno izvedbeno pitanje, a jest, bilo da tigone koji je za BBC 1986. napravio Don Taylor, Ferlin je riječ o glumačkom, dramaturškom ili redateljskom se odlučuje sva dramska lica i njihove funkcije svesti KAKO, onda to KAKO u Ferlinovoj Antigoni ima dvoja- na jednog izvođača – sebe. Na tragu antipoda Bec- ku dinamiku: kettovom Ne ja iz 1972. u Ferlinovoj se Antigoni usta, taj „aparat egzekucije“12, čim se aktiviraju , skrivaju 1. Kako je modulacija tehnički izvedena i kako glu- od gledatelja. Ona su ili prekrivena tkaninom, ili je mac/izvođač podnosi tu vrstu ovisnosti o tehnici?

10 Kracauer, Sigried. Remarks on the Actor, str. 325 11 Ferčec, Goran (2018) Staging a Play – Antigone. Preuzeto s: https://arhiva.monoplay.eu/2018/event/staging-a-playantigone/ 12 Ibid. 13 Barthes, Roland (2004) Užitak u tekstu. Varijacije u pismu. Zagreb: Meandar, str.153 14 Ingvartsen, Mette (2006) The Making Of The Making Of. Preuzeto s: http://www.metteingvartsen.net/wp-content/upload s/2016/12/2006--the-making-of-the-making-of--publication--dina_2a-.pdf (41 -52.) str. 47

111 katja grcić

(Primjerice, prilikom izvedbe koju sam gledala u cognita16 ne samo svakog novog projekta, već i kon- sklopu Monoplay festivala u Zadru 2018. odmah teksta mnogo šireg od hrvatskog umjetničkog radiju- sam pomislila kako bi mu uređaj pričvršćen na sa. Govoreći o postdramskim slikama tijela Lehmann tijelo mogao ispasti, što se i dogodi negdje u po- naglašava da ples ne formulira smisao, već artikulira sljednjem dijelu komada) energiju, ne predstavlja ilustraciju već agiranje. Tu 2. Kako izvođač izvedbeno razdvaja tijelo od glasa? je sve gesta, podsjeća nas Lehmann, ukazujući kako u postdramskom teatru napetost tijela, oslobođena Ako izuzmemo ova i njima srodna pitanja, za gleda- smisla, stupa na mjesto dramske napetosti.17 telja je prilično zahtjevno ući u bilo koju daljnju vrstu Upravo tu dolazimo do glavnog problema Ferlino- dijaloga s teritorijem na kojem se našao i to unutar ve Antigone – napetost tijela tek je sporadična (npr. gotovo opipljivog operativnog vremena. Sve što Fer- balansiranje na ciglama), geste koje bi trebale nositi čec utvrđuje o izvedbenoj složenosti zadatka koji je najsnažniji naboj (npr. krik) postaju otužno smiješne, Ferlin postavio pred sebe divljenja je vrijedan pot- a kretanje tijela kroz prostor poput stranog jezika koji hvat: nas uspavljuje svojim ritmom. Preuzimanjem funkcija i replika svih protago- Uzbudljiva u ideji, ali monotona u izvedbi, Fer- nista i odnosa koje oni kreiraju, Ferlin izlaže svoj linova Antigona kao da nije imala zrcalo u punom izvođački korpus; pokret i govor, nizu situacija koje smislu te riječi, nekoga dovoljno izmještenog tko će s balansiraju na rubu izvedbene logike, neprestano po- punim poštovanjem i razumijevanjem procedure uka- ništavajući i obnavljajući relacije između izvedbenih zati ne na procijep između glasa i tijela (jer to Ferlin elemenata. Stvarajući ritualni prostor za traženje tog precizno dovodi do savršenstva), već na onaj između svemogućeg, polivalentnog, izvođačkog tijela koje se izvođača i publike. Napetost, naboj o kojem govori istovremeno gradi i ruši, ispisuje i briše, dijeli i saži- Lehmann, u ovoj je Antigoni kratkog daha – osim dva ma, Ferlin s otvorenim rizikom ulazi u dekonstruira- gore navedena pitanja koja funkcioniraju tek na razi- nje konvencija drame, dramskog narativa, izvedbe i ni kognitivne zagonetke, sama izvedba ne donosi ni kazališnog čina, ali i vlastitog izvođačkog habitusa.15 energiju ni atmosferu koja bi nas uvela u neko novo Pa ipak, dojma sam da u ovom komadu Ferlin, (ne)mjesto razmjene i potrage. više nego i u jednom prethodnom, ostaje bolno za- Prisustvujući razgovoru s publikom koji je usli- ključan u vlastitom kodu. Impresivan i beskompromi- jedio nakon izvedbe u sklopu Monoplaya pokušala san u svojoj izvedbenoj ekspediciji drsko dekonstru- sam detektirati zašto je tome tako – naime, Ferlin ira ono što se čitava povijest glume trudi zadržati na tada kazuje kako prvo bira performativni izazov, a okupu. U tom postupku i začudnoj proceduri dojma zatim tekst na kojem će ga izvesti. Trenutak u kojem sam da autor svakako uspijeva ostvariti cilj koji si je govori da je kao tekstualni predložak u ovom sluča- postavio. No izvršavajući zadatke na sceni Ferlin u ju mogla poslužiti i Medeja ili pak Elektra, meni se konačnici izvršava i samoga sebe, izvršavanje zada- učinio potencijalnim ključem za algoritam komada ili taka postaje izvršavanje izvođača, apsolut izvedbe. možda samo mojih (iznevjerenih) očekivanja. U Antigoni svjedočimo dekonstrukciji svega ono- Ukoliko se autorski dvojac i jest pozabavio či- ga što Ferlin izvođački jest, a to je svakako mnogo tanjima Antigone koja su ponudili Hegel, Lacan ili toga, čemu svjedoče kako njegova „filmska prokli- primjerice Butler, dojma sam da je potentnost tih znuća“, tako i čitav niz inovativnih i zahtjevnih kaza- čitanja, pogotovo potonje, ostala u većoj mjeri izved- lišnih ekspedicija. Neovisno o mediju, Ferlin rijetko beno neiskorištena. Zrcaljenja Antigone u Kreontu i napušta svoj plesni postulat ostajući pritom terra in- Poliniku, na način na koji ih rastvara Butler, nose sa

15 Ferčec, Goran. Staging a Play: Antigone 16 Lehmann, Hans-Thies (2004) Postdramsko kazalište, Zagreb: CDU Centar za dramsku umjetnost, str. 272 17 Ibid.

112 INCIDENT FERLIN: nulta točka/algoritam Antigona

sobom slojeviti izvedbeni naboj na nekoliko queer ra- U ovom se komadu zapravo možda manje radi o zina vrijednih preispitivanja. Butler, koja lik Anitogne razdvajanju glasa i tijela, a više o preobrazbi tijela usložnjava na više nego li njezini prethodnici, kaže: u svojevrsnu (pokretnu) skulpturu, što je kako kaže “Prepoznavanje počinje uvidom da si izgubljen Lehmann, opasna igra, jer fiksiranje u skulpturu proi- u Drugome, da je prisvajanje izvedeno u drugotnosti zvodi iskustvo gledanja druge vrste: izvođač se kreće i njome, onoj koja jest i nije čovjek sam, dok je pre- na oštrici noža, uprizoruje se i prinosi na neki način poznavanje motivirano željom da se refleksija sebe kao žrtva, čime neminovno zaokreće izvedbu, čineći pronađe upravo tamo gdje ona nije konačno razvla- publiku prilično upitnom.20 štenje.”18 Antigona je svakako najbuntovnija Ferlinova Ako je prilikom izbora teksta bilo svejedno na ko- predstava do sada – no riječ je pobuni bez označenih jem će se kanonskom predlošku izvršiti performativ- antagonista, pobuni protiv sebi stranog21, gotovo mani eksperiment, onda možda možemo naslutiti uzro- terijaliziranoj nemoći, dekonstrukcijskoj anulaciji. Ne ke „izgubljenosti u sebi“ koja je kod Ferlina ostala tragati za sistemom, a ipak biti sistematičan u izved- doslovna umjesto uslojena. bi, baviti se infrastrukturom i njezinim pukotinama, Pitanja (rodnih) odnosa (naspram) države i obite- te kolizijama kontradikcija i pretvorbom tih kolizija u lji, njihove uzajamnosti u mehanizmima postavljanja žive i pokretne slike, put je prema drukčijem tipu gle- autoritativnih imperativa i uloge koju kod Antigone danja22 na koje nas je Ferlin još od SAD SAM (2004.) jezik igra u svemu tome, kao i neki drugi mogući slo- uvijek iznova izazivao. Je li ovaj put gledanje implodi- jevi čitanja (primjerice tabu incesta), ovim su koma- ralo, a ne eksplodiralo (Pristaš), je li se sistem urušio dom ostali tek dotaknuti, ali nažalost ne i označeni. sam u sebe, a strukturacija zaustavila tek na jednom Možda baš tu leži uzrok tzv. smanjene točke proto- jedinom pitanju – pitanja su za sve one koji su svje- ka.19 Čini mi se da bi sve to ipak bilo sasvim drukči- dočili ovom začudnom algoritmu. je da je Ferlin primjerice suvereno zagazio u prostor Antigona bi se mogla pokazati kao točka inflek- performansa, možda čak i uveo publiku na scenu, sije nakon koje slijedi novo zakretanje izvedbene li- dopustio joj da postane dio njegove organske i osob- nije Matije Ferlina. Iščekujući njegova nova sjecišta ne arte povera scenografije, da im je fizički približio glume i plesa, preostaje nam da se u barthesovskoj svoje izvedbeno kodiranje i tijelima publike naglasio maniri – prepustimo užitku, u ovom slučaju ne u tek- ono što Butler naglašava kao neodvojivo od svih sil- stu, već u enigmi. nica koje se presijecaju u Antigoni, a to je društvo. Zaključati nešto, ali nam dati da dođemo jako blizu – povećalo bi naboj, razbudilo (ovdje tek voajersku?) publiku, natjeralo ih ne samo da analogno misle i gledaju, već i da obrate pozornost na druga osjetila i moguće senzacije. Možda bi tada i izvedbeno naj- dojmljiviji trenutak čistog poiesisa, onaj u kojem se stvari sažimaju i prekrivaju Kleinovom plavom, u maniri nedavno preminulog Christa, dobio svoju četvrtu dimenziju.

18 Butler, Judith (2000) Antigone’s Claim: Kinship Between Life and Death. New York: Columbia University Press, str. 14 (Napome na: ulomak u prijevodu autorice) 19 Pelicarić, Hrvoje (2017) Smanjena točka protoka. Preuzeto s: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:175:592667 20 Lehmann, Postdramsko kazalište, str.278 21 Ibid, str. 272 22 Pristaš, Goran Sergej (2018) Exploded Gaze. Zagreb: Multimedijalni centar, str. 269

113 katja grcić

Literatura

Badiou, Alain (2005) „Ples kao metafora misli“, iz: Handbook of Inaesthetics. Stanford, CA: Stanford University Press. Preuzeto s: https://www.hciti.hr/files/kretanja12.pdf Barthes, Roland (2004) Užitak u tekstu – Varijacije o pismu. Zagreb: Meandar. Butler, Judith (2000) Antigone’s Claim: Kinship Between Life and Death. New York: Columbia University Press. Ferčec, Goran (2018) Staging a Play – Antigona. Preuzeto s https://arhiva.monoplay.eu/2018/event/staging-a- playantigone/ Ingvartsen, Mette (2006) The Making Of The Making Of. Preuzeto s: http://www.metteingvartsen.net/wp-content/ uploads/2016/12/2006--the-making-of-the-making-of-- publication--dina_2a-.pdf (41 -52.) Kracauer, Sigfried (1960/2005) „Remarks on the Actor“, u: Theater and Film, a comparative anthology, ur. R. Knopf, New Haven and London: Yale University Press, 323-333. Lacoue-Labarthe, Philippe. 1998. „Diderot: paradox and mimesis“. U: Typography: Mimesis, Philosophy, Politics. Prev. Ch. Fynsk. Stanford, California: Stanford University Press. Lehmann, Hans-Thies (2004) Postdramsko kazalište. Zagreb: CDU Centar za dramsku umjetnost. Naremore, James (1988) Acting in the Cinema, Berkeley, Los Angeles, London: University of California Press (poglavlje «Expressive Coherence and Performance within Performance», 68-82.) Pristaš, Goran Sergej (2018) Exploded Gaze. Zagreb: Multimedijalni centar. Scheie, Timothy (2006) Performance Degree Zero: Roland Barthes and Theatre. Toronto, Buffalo, London: University of Toronto Press.

Video radovi

Pelicarić, Hrvoje (2017) Smanjena točka protoka. https://urn. nsk.hr/urn:nbn:hr:175:592667 Pips, Chips & Videoclips (2013) Walt: Htio bi da me voliš https://www.youtube.com/watch?v=SMACHSjKLlo Žanić, Tin (2014) Manjača. http://www.croatian.film/hr /films/12205 ?fbclid=IwAR3jeNr6dNNjJ5LKp71PWhMyzczp0E6JBLlKn A4mB9sXNexFLMThC2x75dY

114 PROZOR U NEZAVISNU SCENU

TRICYCLE TRAUMA: PRIRODNO LUDILO I UMJETNA GLUPOST KAO FOKUS KOLEKTIVA ZA HIBRIDNE NOVOCIRKUSKE IZVEDBE

Ivana Pedljo i Jasmin Dasović

Cirkuski izvedbeni kolektiv Tricycle Trauma oformljen PRODUKCIJE KOLEKTIVA je 2017. godine kao platforma za rad i zalaženje u eksperimentalne i hibridne izvedbene forme unutar Unatoč zastoju kulturnih djelatnosti i narušenom dis- medija suvremenog cirkusa. Trapezističko tehnicira- tribucijom istih što je uvjetovano izvanrednim (i ne nje je bio glavni kanal oko kojeg su se gradile izved- samo epidemiološkim) stanjem, u ovoj smo godini bene ideje, to se prije svega odnosi na statični trapez unatoč svemu puno radili. Uspjeli smo isproducirati s kojim je sve počelo, zatim su se vještine prenijele dvije predstave suvremenog cirkusa , dvije hibridne trapez duet po čemu je kolektiv postao prepoznatljiv, performativne večeri te provesti većinu projekata a sada Ivana nastavlja s razvojem tehniciranja ple- izvedbenih i edukacijskih programa. snog trapeza kao poputno novog medija u Hrvatskoj. Najsvježija je nedavno održana premijera pred- Druga važna odlika rada kolektiva jesu ekstremniji stave Iskrenje: duodrama za čovjek i trapez, koja s glazbeni žanrovi koji prate izvedbe. To se odnosi na dogodila 14.11. u Klubu Močvara. suradnju s brojnim glazbenicima nezavisne scene. Iskrenje: duodrama za čovjeka i trapez je prvi ali i na autorsku glazbu Jasmina Dasovića, koja se za Ivanin samostalni autorski projekt. Započeo je radom potrebe izvedbi prelijeva unutar opskurnijih žanrova s plesnim trapezom koji je u Hrvatskoj potpuno ne- kao što su drone, doom metal, black metal, sludge, istražen medij. Polazišna točka bila je okrenuti se od harsh/power noise, musique concrete... Glazba koja uobičajenog korištenja rekvizita kao sredstva za izvo- vuče korijene iz ekstremnih glazbenih žanrova i este- đenje kompleksne akrobatike i pokušati razviti rav- tika ne-lijepe akrobatike dvije su temeljne odredni- nopravan i uzajaman s ovješenim rekvizitom. Radni ce kolektiva. Rad je obilježen suradnjom s mnogim procesi su rezultirali bogatim jezikom pokreta i giba- glazbenicima nezavisne scene, iako glazbu i zvuk nja te brojnim načinima na koje trapez aktivno sudje- za predstave dizajnira Jasmin Dasović. Kolektiv su luje u kreiranju napetosti i situacija. Ozvučivši ga on oformili Ivana, Lidija i Jasmin, koji čine jezgru orga- je i “progovorio”, a kako smo mu dodijelili i vlastita nizacije. Pridružili su im se Sandra Dunaj i Maxime rasvjetna tijela, nije uvjetovan cjelokupnom atmos- Weinmann. Ivana i Lidija su magistre sociologije i fi- ferom koja prati kretanja na sceni. Višemjesečnim lozofije, trapez partnerice. Jasmin je inženjer zvuka i radom se izgradio komunikacijski sustav i partnerski glazbenik. Sandra je cirkuska pedagoginja, a Maxi- odnos u kreiranju priče i prikaza rigidnog okruženja me je glazbenik i multimedijalni umjetnik. unutar kojeg čovjek obitava. Rad se bavi pitanjem čo-

117 ivana pedljo i jasmin dasović

vjeka u areni omeđenoj političkim, društvenim i ma- - sada odjednom imamo opipljivi nagovještaj te bu- sovno kulturnim međama. Na ogoljelom podiju, bez dućnosti, ali nam je i dalje sve oko njega nepoznato scenografije, vodi se bitka tijekom koje se s ovješe- i u konačnici neshvatljivo. Jednostavno, budućnost nim rekvizitom kao partnerom komuniciraju stanja i koja uključuje tako duboku promjenu civilizacije nudi situacije. Trapez reagira zvukom i kretanjem pa tako do sada neviđeno velik spektar mogućnosti i varija- uzvraća i provocira podražaj. Stilskim pokretom na bli, koje naša trenutačna percepcija jednostavno ne granici plesa i akrobatike vodi se unutarnja rasprava može probaviti. Znamo samo da je ta budućnost be- koja evocira odluku. Rad je inspirirano djelima Wal- skonačnija od prošlih budućnosti, i utoliko je strašni- tera Benjamina, Hanne Arendt i Giorgia Agambena. ja. Ono što nam je važno je razglasiti tu budućnost, Projekt je započeo u ožujku, doživio prezentacije jer smatramo da bi što više ljudi trebalo biti svjesno kao rad u nastajanju u Zagrebi i Splitu, a premijer- tog nadolazećeg impakta na njihovu egzistenciju, a u no je izveden 14.11. u Klubu Močvara u Zagrebu u isto vrijeme i ne biti prestrašeno istim. sklopu Noći cirkusa. Autorski tim su Jasmin Dasović Koncept predstave je ispočetka bio građen na kao autor glazbe, dizajner zvuka i rasvjete, Marijana radu H. P. Lovecrafta i njegovih sljedbenika, postav- Matoković dramaturginja te Maxime Weinmann kao ljajući paralelu između Starih (“Old Ones”, svojevr- asistent tehnike. sna božanstva mitologije koju se izgradili) i umjetne Predstava Prirodno ludilo i umjetna glupost: u inteligencije. Oboje su vrlo dobra reprezentacija Dru- prvom dijelu ovog izvedbenog serijala, fokusiranog goga, a na neki način se podudaraju i bezvremenosti na prospektive umjetne inteligencije, uvlačimo se u njihove koncepcije. Jedno od prominentnijih božan- teritorij neshvatljivog putem zajedničkih nazivnika, stava u mitologiji je Hastur, vezan uz ludilo (koje je ludila i greške. Iste preispitujemo kroz tri forme um- isto jedna od polazišnih tema/problema predstave), jetnosti svojstvene izvođačima u predstavi (cirkus, a zapravo nastao kao hommage utjecaju Chamberso- futurizam i art brut), a u isto vrijeme ih međusobno ve zbirke priča na Lovecraftov rad. Kroz tu vezu smo vežemo u potencijalno nerazlučivu koheziju: “Jesu li došli do te nevjerojatne Chambersove zbirke priča, greške strojeva simptom njihovog ludila ili je možda koja nam je poslužila kao izvrsna inspiracija i leglo nedostatak ludila kao kreativnog impulsa njihova kri- materijala za razvoj predstave - osim nekih vizualnih tična greška? Što o tome imaju za reći futuristi, koji i konceptualnih motiva preuzetih te zbirke, također su utkali svoje ludilo u glupe mašine? Glorificirajući pokušavamo uz pomoć poprilično loše umjetne inte- tehnologiju kao ekstenziju čovječanstva, koliko bi se ligencije rekreirati nikad zapisane scene iz neposto- zabezeknuli obrnutom hijerarhijom? Vjerojatno smo jeće knjige koja se provlači kroz zbirku (s nedostiž- blizu trenutka gdje ćemo mi zabavljati tehnologiju ili nim ciljem odvođenja publike u ludilo). Uz nas izvode se bar truditi. Sirova umjetnost se čini kao najbolji D.B. Indoš i Tanja Vrvilo, Margareta Vidmar i Esox Lu- kanalizator našeg transcendentalnog, neshvatljivog, cius Ido, Maxime Weinmann. prema još neshvatljivijem subjektu. Cirkus, također Noć mračnog cirkusa 1, 2, 3, 4 (Zagreb) je inici- forma sirove, autodidaktičke umjetnosti, ima jedin- jalni projekt kolektiva koji se u Zagrebu održava se stveni uvid u pakleni niz grešaka kroz koje prolaze već četiri godine, od 2017. To je jedinstvena večer beskonačne iteracije umjetne inteligencije u procesu izvedbenih hibrida uz pratnju ekstremnih glazbenih strojnog učenja.” žanrova. U projektu Noć mračnog cirkusa susreću se Predstava također naglašava neminovnost nado- umjetnici s područja cirkusa, plesa, fizičkog teatra, laska umjetne superinteligencije (ako ju ne spriječi tjelesnih modifikacija, glazbe, drag scene i audio-vi- neka šira civilizacijska katastrofa), postavljajući ju zualnih umjetnosti kako bi se predstavili u jedinstve- kao opipljivu manifestaciju filozofskog pojma Dru- nom izvedbenom formatu u Hrvatskoj. Kroz amalgam gog, nama neshvatljivog. Taj dolazak nas stavlja u navedenih izvedbenih područja cilj je jačati mrežu pomalo paradoksalnu situaciju naspram “prave bu- nezavisnih umjetnika i kolektiva te predstaviti javno- dućnosti” o kojoj govori Jacques Derrida, “l’avenir” sti rad aktera s cirkuske i srodnih, najčešće rubnih

118 TRICYCLE TRAUMA ili prirodno ludilo i umjetna glupost kao fokus kolektiva za hibridne novocirkuske izvedbe

disciplina. Mračni cirkus za nas je prirodan put ka- projektom transformiramo u podzemno kazalište, naliziranja izvedbenih ideja budući da smo odrastali izmještamo ga iz ukalupljenog konteksta i unosimo u okruženju nezavisne umjetničke, glazbene i aktivi- sadržaje koje se često izvode u drugim prostorima stičke scene. Dakle ekstremna glazba uz izvedbene javne kulture. Tako brišemo zonu razgraničenja i forme koje se bave kritičkim, opskurnim, rubnim i odajemo priznanje nezavisnoj sceni i rubnim umjet- ekstremnim idejama. Na temelju Noći mračnog cirku- ničkim formama. Karavana je od sada obišla Zadar, sa razvili su se srodni projekti kao varijacije na temu Split, Čakovec, Križevce, Županju i Karlovac. Do kraja koji najčešće gradiraju u kompleksnije izvedbene for- 2020. godine cilj obići još tri partnerska grada. 20.11. mate. smo u Rijeci, a nakon toga u Sisku i u Koprivnici. Jedan takav projekt je i Jeka mračnog cirkusa koji smo osmislili smo kao kombinaciju cirkuskih minijatura i zvučne instalacije, zamišljene kao odjek Mala noćna mora minulih Noći mračnog cirkusa. Ukalupljen u koncept (predstava suvremenog cirkusa za djecu) poligona straha, prostor velike dvorane Jedinstva je iskorišten kao instrumentarij kroz koji grupe posje- Punk predstava s elementima suvremenog cirku- titelja prolaze te svojim koracima, pokretima i ža- sa za djecu prema istoimenoj dvojezičnoj slikovnici morom stvaraju dio zvučne kulise koja se emitirala hrvatske autorice Irene Zelene pod nazivom Mala ozvučenjem prostora u nekoliko tehnika. Prolaskom noćna mora. Prikazuje naizgled jednostavnu priču o kroz tamu i jeku gledateljstvo je susretalo i nailazilo snovima i noćnim morama, ali u sebi nosi poticaj za na umjetnice/ke koji izvode cirkuske minijature. Za promišljanje velikih životnih važnosti kao što su pre- tu prigodu smo okupili sedam umjetnica/ka različitih vladavanje strahova i nadilaženje predrasuda. Krije i manje zastupljenih disciplina većinom suvremenog i mnogo slojevitija značenja univerzalnih mudrosti cirkusa. Izvedbe u praćene iznenadnim projekcijama koje potiču na promišljanje različitosti pojedinaca, na određenim punktovima u prostoru, isprekidane iskustava, perspektiva i pobjedi straha pred nepo- i vremenski dislociranim zvučnim interferencijama znatim fenomenima u najopćenitijem smislu. i nestajanjem slike/svjetla, posebno potenciraju- Suradnja s Kućom ekstremnog muzičkog kaza- ći koncept vizualne jeke i svojevrsnih halucinacija. lišta ili Damirom Bartolom Indošom i Tanjom Vrvilo. Koncept programa je utemeljen na neiskorištenom Ovu suradnju smatramo veoma bitnom za svoj rad. podrumskom naplavnom prostoru bivše tvornice Je- Prvo gostovanje kod DB Indoš Kuće ekstremnog mu- dinstvo koji smo iskoristili i kao echo chamber (sobu zičkog kazališta dogodilo se na Šahtofonskoj insta- jeke), jednu od prvih studijskih metoda dobivanja laciji F:I:L:M:S:K:A:T:E:K:A. Naš doprinos podrazumi- umjetne jeke za potrebe audio snimanja. jeva korištenje instalacija kao izvedbenih poligona. Karavana noći mračnog cirkusa (putujući pro- Osim toga, akrobatskim elementima i pokretom jekt koji posjećuje manje gradove i mjesta) Putujemo kojim pratimo zakonitosti koje nudi podloga kori- u manje gradove gdje s pripadnicima/ama lokalne stimo što više elementa instalacija, pa tako i važnu nezavisne scene kreiramo izvedbenu večer u duhu zvučnu komponentu koja otvara mogućnosti djelova- mračnog cirkusa. Ovim projektom se želi predstaviti nja na više razina. U ovom performansu to se odnosi aktere raznih disciplina, povezati scene i doprinijeti na pokret, ples i zvuk služeći se pri tome suvreme- kulturnoj raznolikosti manjih mjesta. Također želimo nim cirkuskim tehnikama kao refleksijama ideje ek- što širu publiku upoznati s medijem kojim stvaramo. stremnijeg teatra kojem težimo. Izvedbeni elementi Program se provodi u prostorima nezavisne kulture, navedene šahtofonske instalacije u modificiranom tamo gdje ona istinski živi, a po odlasku on ostaje obliku smo imali priliku izvoditi i na EPK Rijeka: Ope- opremljen za buduće cirkuske produkcije i edukaciju ra Industriale. Tako smo tijekom izvedbe Natuknica ili složenija izvedbeno-kazališna događanja. Auten- za Kamova inkorporirali elemente cirkusa u izvedbu tičnost prostora za izvedbu nam je bitna jer ga ovim žonglerskim i štulaškim dionicama na šahtofonima

119 ivana pedljo i jasmin dasović

Tricycle Trauma: predstava Prirodno ludilo, umjetna glupost, KUM – Kazalište u Močvari, Močvara, 7. i 8. listopada 2020. Fotografirao: Jahvo Joža

Tricycle Trauma: predstava Noć mračnog cirkusa 3. Jasmin Dasović – nastup na EPK Rijeka: Opera Fotografirao: Jahvo Joža Industriale – Natuknice za Kamova u koncepciji DBIndoša i Tanje Vrvilo – foto: nepoznat autor)

120 TRICYCLE TRAUMA ili prirodno ludilo i umjetna glupost kao fokus kolektiva za hibridne novocirkuske izvedbe

Tricycle Trauma: Iskrenje (2020)

plakat za predstavu Iskrenje

121 ivana pedljo i jasmin dasović

i na posebnoj pomičnoj instalaciji (brodu Amindra) ja, radionica, seminara, intenziva, masterclassova iz koji je bio jedan od izvedbenih elemenata Šahtofon- mnogih cirkuskih, ali i srodnih umjetničkih područja. ske instalacije F:I:L:M:S:K:A:T:E:K:A. Tako smo se godinama educirali kod mnogih stranih U međuvremenu smo producirali Playback per- kompanija i umjetnica/ka, ali i onih domaćih. formans: Formirana u poziciji. Uzor pronalazimo u Cirkusku infrastrukturu su u Zagrebu cirkuski radu Damira Bartola Indoša i njegovog Ekstremnog umjetnici sami izgradili u Autonomnom kulturnom muzičkog kazališta te ga ovaj put stavljamo u kon- centru Medika koji je bio oaza cirkuske scene grada. tekst novog cirkusa. Rad se ujedno temelji na tekstu Nažalost taj je prostor potpuno ruiniran uslijed po- W. S. Burroughsa “Formed in the stance” i Xaviera Le tresa, a već je bio načet od starosti, težih građevin- Roya i njegovog performansa “Self Unfinished”. Kako skih problema i povrh svega nemara gradskih vlasti je Burroughs ispričao priču o jeziku kao genetskoj za jedan takav centar nezavisne kulture. Trenutno mutaciji kod majmuna ,a Le Roy prikazao morfološke su cirkuski umjetnici grada Zagreba bez prostora za aberacije fizičkog u duhu suvremenog plesnog per- rad. Postoje vrijedna mjesta koja otvaraju vrata izme- formansa, oba autora su nas inspirirala u kreiranju đu ostalog i cirkuskim umjetnicima kao što su Klub ovog performansa; Burroughs u kritičkom, a Le Roy Močvara gdje se izvode suvremene cirkuske predsta- u izvedbenom smislu. Klasične definicije, standarde ve, provode rezidencijalni programi i edukacija. Od i norme vidimo kao faktor sputavanja i tražimo izlaz u velike važnosti je Pogon Jedinstvo koji zadovoljava novu sferu izražavanja. Medijem suvremenog cirkusa prostorne i tehničke uvjete za složene cirkuske pro- dajemo nova značenja ljudskom tijelu u pokretu kao dukcije, rezidencije za razvoj umjetničkih projekata i sveobuhvatnom instrumentu koje dešifrira i povezu- predstave suvremenog cirkusa. Također su tu i centri je navedene elemente u nekom novom sebi svojstve- za kulturu koji otvaranjem vrata mogu pomoći u radu nom poretku. Jedno od ishodišta projekta je rad na cirkuskih umjetnika/ca. No, riječ je o kratkoročnim postojanju pobunjenog jezika, njegovog dezintegri- rješenjima. Cirkuski umjetnici ne raspolažu adekvat- ranja i stvaranja potencijala za komunikaciju mnogim nim prostorom koji obuhvaća tehničke i sigurnosne novonastalim jezicima. Naš medij je naše tijelo koje uvjete za kontinuiran rad na umjetničkom razvoju, oslobođeno i samostalno pronalazi svoj jezik. Gradi radu na produkcijama, edukaciji, izvedbenim i dodat- se sveobuhvatan odnos naspram instrumenta, zvu- nim sadržajima s ovog umjetničkog područja. ka, glasa i prostora. Izlazimo iz zadanih formi kako Borimo se s niskim stropovima, hladnim prosto- bi kroz kaos stvorili novi poredak, antikulturu. Pro- rima i neadekvatnom visinom za napredne ili kom- jekt ima za cilj afirmiranje autonomnih umjetničkih pleksne akcije. Sve to rezultira diskontinuitetom u praksi. razvoju umjetničkih projekata zbog vremenske ogra- ničenosti korištenja gradskih prostora pa usporava procese kreativnog stvaranja. PROFESIONALNI ŽIVOT CIRKUSKIH UMJETNICA/ Time se čini velika šteta jer cirkus kao medij nudi KA I (MANJAK) CIRKUSKIH INFRASTRUKTURA mnogo mogućnosti u umjetničkom izražavanju, a čitava kulturna scena biva zakinuta za nove i svježe Život cirkuskih umjetnica/ka podrazumijeva svakod- umjetničke forme koje dolaze iz suvremenog cirkusa. nevne treninge, rad i usavršavanje. Kako ne postoji Stvar je u tome da suvremeni cirkus cvjeta u Eu- formalno obrazovanje na području cirkuskih umjet- ropi, a najimpresivnije i najinovativnije produkcije nosti u Hrvatskoj, sami smo pronalazili načine kako dolaze iz zemlja gdje postoji razvijen sustav cirkuske doći do znanja i vještina potrebnih za profesionalni edukacije. Bez osnovnih tehničkih uvjeta i kontinui- razvoj i rad. Oslanjali smo se na sustav neformalne ranog programa edukacije suvremeni cirkus je spri- edukacije koji se provodio u Hrvatskoj, zatim gosto- ječen pokazati svu snagu kreativnosti koje on kao vanja mnogih stranih umjetnica, pedagoga i kompa- medij nudi.Suvremeni cirkus je snažan medij koji nija. Putovanja u inozemstvo, posjećivanje konvenci- najčešće tematizira i snažne ideje; od komičnih do

122 TRICYCLE TRAUMA ili prirodno ludilo i umjetna glupost kao fokus kolektiva za hibridne novocirkuske izvedbe

angažiranih, političkih praćene cirkuskim i drugim nastali su i različiti dueti. Time Stretch Drone je duet interdisciplinarnim medijima te kao takav snažno s dva trapeza, na dva nivoa pri čemu se nalazi jedna utječe na publiku. Riječ je o kompleksnoj teatralnosti unutar drugog. Cotton rose je duet nastao na niskom koja nesumnjivo osvaja, jednom kada se probije kroz statičnom ljuljajućem trapezu, Blood Eagle je duet na dominantnu predodžbu cirkusa kao klasičnog ili tra- pravom visoko postavljenom statičnom trapezu dok dicionalnog medija koji nudi samo zabavu. su Zvijeri matrijarhata duet koji kombinira solo i duo Drugo veliko pitanje je status suvremenih cirku- tehniku na visokom i niskom trapezu. skih umjetnika u Hrvatskoj, nalazimo se u “trećem” prostoru ili međuprostoru, nesvrstani. Podvlačimo se pod dramske, plesne ili neke treće kategorije umjet- SVIJEST PUBLIKE O SUVREMENOM CIRKUSU nika pri čemu nije problem samo netočna kategoriza- cija, nego se time jedno cijelo umjetničko područje Produkcije suvremenog cirkusa prolaze gotovo ne- negira i ostaje nepriznato. zamijećeno, a ulaže se jako puno napora da bi se Kao cirkuski umjetnici ostajemo nezaštićeni i uopće uspjelo isproducirati performans, predstavu ranjivi, a to je postalo vidljivo posebno sada tijekom ili festival. Ne samo da je to financijski otegotno, već pandemije. Nije moguće ostvariti status slobodnog i zbog loših infrastrukturnih uvjeta unutar kojih obi- cirkuskog umjetnika, kao ni mnoge potpore insti- tava cirkus. Mnogi nemaju predodžbu o tome da se tucija za kulturu ili primiti naknadu za gubitke tije- suvremeni cirkus odmaknuo od onog klasičnog, pa je kom zaustavljanja kulturnih programa. Cirkus kao kao forma bogate i raznolike teatralnosti većini pu- izvedbena umjetnička forma još uvijek nije priznata blike još uvijek nepoznat i neistražen. Na predstave u Hrvatskoj. Organiziranjem u radne skupine i radom suvremenog cirkusa uglavnom dolazi publika koja na pitanju statusa suvremenih cirkuskih umjetnika prati cirkusku scenu, a kako cirkus još uvijek živi u na nivou cijele Hrvatske, započeli smo kampanju za prostorima nezavisne kulture, onda takva publika i priznavanje suvremenog cirkusa kao zasebnog i pu- konzumira sadržaje. nopravnog dijela kulture. Svjesni da će to vjerojatno Spajanjem izvedbenih i plesnih umjetnika/ca, biti jedan dugotrajan proces. klasičnog teatra te drugih srodnih medija na zajed- ničkim produkcijama doprinosi se umrežavanju publike. Iznimno vrijedan Festival novog cirkusa um- KADA NEDOSTATKE PRETVORIŠ U PREDNOST: jetničkog ravnatelja Ivana Kralja se ugasio, a s njim NEOBIČNI TRAPEZ DUETI generalno splasnuo javni fokus na cirkuska gibanja. Bez obzira na sve, scena se ipak razvija, vidljivi Već smo spomenuli da se rad kolektiva bazira na su pomaci na polju strategija planiranja i poboljšanja tehnikama trapeza, najmanje zastupljene cirkuske na polju produkcije. Scena se održava zahvaljujući akrobatske discipline u Hrvatskoj. U kreacijskim smo entuzijazmu aktera koji neumorno guraju programe procesima kao samouke trapezistice istraživale mo- i produkcije. Također stupaju na snagu i nove gene- gućnosti sola na statičnom trapezu, a kasnije i due- racije koje stasaju kroz neformalne edukacijske pro- ta. Kada smo počele, bile smo jedine koje su kreirale grame koje se kontinuirano provode u par gradova, a kroz medij dueta na trapezu. Kako smo često radile uhodan sustav i umreženost im omogućuje rad i nudi u uvjetima koji nisu pogodni za rad na trapezu na sve stabilnije platforme za izvedbu i prezentaciju, in- punoj visini, nastajali su dueti koji su bili utemeljeni formiranje i pomoć u radu. na eksperimentiranju unutar zadanih uvjeta. U radu Za daljnji napredak od ključne je važnosti pro- se nismo pridržavale klasičnih formi, također smo se nalazak autonomnog cirkuskog prostora kako bi se odmaknule od tradicionalnog odnosa baza/letačica mogle razvijati umjetničke ideje, producirati i konti- koji je za nas bio previše predvidiv, nemaštovit i do- nuirano izvoditi kako bi se kod publike razvila svijest sadan. Na temelju upornog rada i slobodnog pristupa o tome što suvremeni cirkus jest i prisutnosti ovog

123 ivana pedljo i jasmin dasović

umjetničkog medija. Važno nam je ukazivati da se ra- Nigerijsko društvo odlikuje visok stupanj religiozno- zvija jedna mlada i vrijedna scena suvremenog cirku- sti pa je osim tradicionalnih vjerovanja kao nasljeđe skog kazališta i kao takva je fenomen kojem u vrijedi kolonijalizma mahom rasprostranjeno kršćanstvo, a posvetiti pažnju. Kao kolektiv kontinuirano produci- na sjeveru i islam. Cijeli je prosinac stoga posvećen ramo samostalne predstave; tu su i brojne suradnje s svečanostima i slavlju dok se na Novu godinu odlu- drugim umjetnicima, a posebno su nam važni projek- čuju za ostanak kod kuće jer kako vjeruju, prvi dan u ti kojim okupljamo mnoge pripadnike cirkuske scene godini je pokazatelj kakav će biti i ostatak. Stoga se kao što su Noć mračnog cirkusa, Jeka noći mračnog osim odlaska u neku od brojnih crkava klone javnog i cirkusa i Karavana. Mislimo da suvremeni cirkus u Hr- društvenog života i zabave, sve u nadi da nova godi- vatskoj zaslužuje pomicanje s ruba kulture. na donosi mir i stabilnost.

GOSTOVANJA: AFRIČKI KARNEVAL U NIGERIJI BUDUĆI PROJEKTI

Putovanja u Nigeriju su počela 2016. pa smo još dvije Sljedeću godinu namjeravamo započeti radno. Spre- godine nakon toga predvodili hrvatski tim na najve- mni su idejni nacrti projekata u koje se upuštamo ćem afričkom karnevalu u Calabaru u Nigeriji. Nesva- dosljedni estetici i preokupacijama. Neke od bu- kidašnje je to iskustvo u šarenilu plesača, cirkuskih dućih projekata počinju ulaskom u prostor Pogona umjetnika, glazbenika i mnogih drugih performera Jedinstvo i rad na novoj predstavi s Maximeom We- iz cijelog svijeta u zemlji potpuno drugačije kulture inmannom. Također nas očekuje i jedan hibridni pro- i društvenog uređenja. Za nas je ipak najveće uzbu- jekt s više umjetnika/ca, zatim Noć mračnog cirkusa đenje bilo susret s afričkim cirkuskim trupama koje 5 u klubu Močvara. Nadamo se i izvedbama izvan Za- uglavnom dolaze iz Senegala, Kenije i Etiopije. Ovaj greba , a možda čak i Hrvatske s ovogodišnjim pred- karneval je dosta mlad te se ne veže na neka tradi- stavama Prirodno ludilo, umjetna glupost i Iskrenje: cionalna vjerovanja i običaje. Naprotiv, pokrenut duodrama za čovjeka i trapez. Novi članovi svakako je 2004. godine u želji da se raznolikost kulturnog donose i nove kreativne sile pa se veselimo suradnji, nasljeđa Nigerije prezentiraju izvan granica što je a pred nama je i izazov rada na daljinu uvjetovanim postalo posebno važno nakon sukoba radikalne dži- izvanrednim stanjem. Također nastavljamo raditi na hadističke skupine Boko Haram na sjeveroistoku ze- predstavi koju producira novi na sceni i mladi Teatar mlje. Karneval se odvija u najrazvijenijoj regiji koja Cirkus Punkt. Imamo puno planova i ne zaziremo od je ujedno i jednina turistička regija stoga je priljev prianjanja na ozbiljan posao. Lidija počinje razvijati turista i mogućnost slobodnog kretanja gradom već rad Holy Blood, a Ivana nastavlja s ispitivanjem ple- po sebi velika posebnost i privilegija. Karnevalom se snog trapeza na kojem se temelji novi projekt nazi- osim kulturnog nasljeđa, želi predstaviti i nova slika va Bosa s Jasminom i Maximeom.Uz sve to kolektiv Nigerije trendovima na polju glazbe i svijeta filma istražuje načine rada na daljinu zatečeni pauzom koje su u velikom uzmahu na svjetskom nivou. Tako- pandemije. đer se želi prikazati folklor drugih afričkih zemalja, a lokalnom stanovništvu prezentirati performativne karnevalske prakse iz svijeta. Karneval ima za cilj ekonomsko osnaživanje lokalne zajednice putem turističkih djelatnosti koje u Nigeriji ne postoje. Sva- ke godine zastupljena je druga tema karnevala koja šalje poruku društvene solidarnosti praćene eko- loškim i humanitarnim akcijama. Nije slučajno da se karneval dovija u prosincu odmah nakon Božića.

124 RECENZIJE

Queer, „sestre osnivačice u sociologiji“ i transfeminizam

Nepomirljivo: radikalni kvir protiv roda, države i kapitala, ur. Lina Gonan, Zagreb, Multimedijalni Institut, 2018., 114 str.

Lejla Mušić

Zbornik radova Nepomirljivo: radikalni kvir protiv sak u eseju Guya Hocquenghema, „Obitelj, kapitali- roda, države i kapitala novi je doprinos akademskoj zam, anus“, dok se u članku „Edipovska reprodukcija i aktivistickoj literaturi posvecenoj najsubverzivnijoj, i homoseksualnost“ raspravlja o Freudovom clanku fantazmagoricnoj i dubioznoj disciplini queer (kvir) „Obiteljska romansa“ (1909) u kojemu se Freud refe- studija, a koji je uredila filozofkinja i LGBTQ aktivisti- rira na najdublju želju djeteta, a to je postati slican ca Lina Gonan. Queer (kvir) studiji, kao subdisciplina roditeljima. Navedeno se produbljuje raspravom o rodnih studija su pluriperspektivni, intersdiciplinarni napetosti koju homoseksualnost stvara prije sve- i postmoderni studiji u okviru društvenih i humani- ga zbog nemogucnosti i ostvarenja primarne želje o stičkih studija, a nastali su osamdesetih godina na identifikaciji s roditeljima, vidljivo u sljedećem stavu: prestižnim americkim univerzitetima, poput Harvar- „Homoseksualac može biti samo izrod, jer ne stvara, da. Autorska plejada ukljucuje španjolskog filozofa, on je samo umjetnicki kraj vrste” (str. 31). U članku i kustosa Paula B. Preciada, francuskog filozofa i „Revolucija želje“ istoimenog autora produbljuje se queer teoreticara Guya Hocquenghema, vođu talijan- smisao homoseksualnosti kao nelegalne seksualno- skog gay pokreta Maria Mielia, marksističkog queer sti, a što se očituje u diskursima zabrane (u hitlerov- teoreticara Petera Druckera, i jedinu autoricu – ame- skom, staljinistickom te u ambivalentno liberalnom ricku filozofkinju Alyson Escalante. radu W. Reicha). U članku „Sublimacija Erosa u radu“ Zbornik zapocinje s definiranjem Bash Backa!, gay aktiviste Marka Mielia (koji je izvršio samouboj- radikalnog cikaškog kvir projekta čiji protagonisti/ stvo plinom) se istice: „To je jedna od najzanimljivijih ice smatraju „da kako bi uništila asimilaciju, radikal- hipoteza o uzrocima povijesne afirmacije anti-homo- na kvir zajednica mora izgraditi kvir kontrakulturu, seksualnog tabua; nju ne treba promatrati izdvojeno, utemeljenu na direktnoj militantnoj akciji” (str. 15). nego u odnosu s drugima, posebno s onom koja u U prvom eseju Paula B. Preciada „Edip i analna ka- heteroseksualnoj Normi, tj. u braku i u obitelji, pre- stracija“ raspravlja se o postanku muškaraca i žena, poznaje institucionalizaciju ženske podređenosti transrodno, kao tekucina, dok naredni „Analna uto- muškarcu” (str. 46). U svom kritickom eseju lasciv- pija“ zagovara transspolnost i transrodnost anusa, nog naslova, a u kojem se pejorativno referira na cr- analogno tome. H. Marcuse naziva suvremeno druš- kvu i državu, Mieli se bavi lažnim jedinstvom unutar tvo rastuce homoseksualiziranim, u cemu je nagla- jednog identiteta (građanstva, rase, proletarijata), a

127 lejla mušić

protivno politikama i praksama asimilacije, što je za mogucnostima anarhije: „Transfeminizam je, potom, njega samo po sebi eksplicitno, protudržavno i an- nastao kao teorija posvecena artikulaciji trans govo- tikapitalisticko (str. 57). Peter Drucker u eseju „On- receg subjekta” (str. 95). Ovakav kvir, kroz prizmu kraj nacije i roda“ naglašava potrebu za nastankom Bash Backa!, postaje negacija sam po sebi. interakcije feminizma i marksizma što se afirmira u U još uvijek patrijarhalnoj perspektivi malestre- njegovoj teoriji o stvaranju LGBTQ friendly domacin- am teoretskog pristupa, ovakav zbornik znacajan je stava. Ta je postavka analogna stajalištima jedne od doprinos nedovoljno dostupnoj literaturi iz ovog po- “sestara osnivacica u sociologiji“. Mary Jo Deegan lja na domaćim jezicima. Minuciozno odabrani pro- definira termin ”sestre osnivacice u sociologiji” s ci- šivni bod citave knjige cini tema transrodnosti, nihi- ljem demarginalizacije femalestream sociologije kroz lizma i anihilizacije. Raznovrsnost istraživackih eseja rekonstrukciju preko pedeset biografija sociologinja iskazuje se rasponom nekoliko znacajnih suvremenih unutar historije sociologije kao discipline. Aleksan- tema, počevši od Edipovog kompleksa preko analne dra Kolontaj je još je u prošlom stoljecu bila uvjerena kastracije i porodice do homoseksualnosti i sublima- da je “prinudna atomizirana obitelj osuđena na pro- cije erosa u radu. Pejorativnim nihilizmom u jeziku, past”, buduci da je “ne samo beskorisna, vec i štet- odricuci esencijalnu važnost i crkve, i države, tako na” (str. 72). Samo ukljucenje jedne od „sestara osni- autor Mieli žali zbog odsustva americkog religijskog vacica u sociologiji“ subverzivan je i prosvjetiteljski i politickog liberalizma u priznavanju LGBTQ prava na podhvat koji afirmira akademski rad sociologinja. ucešce u religijskim obredima, u novooformljenim Transcendiranjem homonacionalnosti u eseju LGBTQ crkvama širom Amerike i u svijetu. Petera Druckera otvara se mogucnost zajednickog Izbor tekstova i prezentnih eseja pokazuje bav- postojanja u pluralitetu nacionalnih, rasnih, homo/ ljenje onkrajnošcu roda i nacije, preko ništenja sek- hetero identiteta, u a borbi protiv pretjerane ka- sualnosti do rodnog nihilizma, a struktura zbornika pitalizacije društva. Na tragu istog Hocquenghem završava s demistifikacijom definicije insurekcioni- liberalno zakljucuje da je jedini put koji nas može stičkog transfeminizma kao feministickog aktivizma, osnažiti spram dominacijskog stava, koji mrvi sva- agitarstva, kampanje, guerille, rrriota, protestizma, kog pojedinca svođenjem na psa, onaj kojim moramo radikalizma, neposlušnosti, gay aktivizma, haktiviz- producirati realnost društva kao novu, korištenjem ma, štrajka glađu, neurodiverziteta, nenasilja, grupe maksimalne ekstaze s maksimalnom sviješcu, a u za pritisak (dictionary.cambridge.org), naglašavajući povezivanju prakse politike s tijelo-realnošću. Ova- pritom potrebu za negacijom svega kao krajnjim ap- kvim se stavom zahtijeva radikalno drugaciji pristup solutnim metodom promišljanja. Kontekstualno, ova- realnosti, u promišljanju i vjeri u snagu revolucije kva queer (kvir) teorija, koja je antinkluzivistička, dio koju aktivizam donosi, a ne u pasivnom prihvaćanju je recentnih i savremenih rasprava kulturnog net Klu- nametnutog reda. ba MaMa koji od 2000. godine promovira vrijednosti Esej „Rodni nihilizam: Anti-manifest“ zagovorni- pozicija u društvu koje su oponentske, insurekcijske ce rodnog antiesencijalizma Alyson Escalante poka- i inovativne, uključujući i potrebu da se ukine nasilje zuje da ideja žene kao esencijalna istina ne postoji, nad transrodnim osobama. već može postojati samo kroz diskurse koji je oblikuju. Stoga referirati se na ženu možemo samo kroz prizmu oblikujucih diskursa, cime je transrodnost moguca. Ona smatra da ženu valja promišljati kroz radikalni nihalizam i radikalnu negativnost jer su nas afirmativne rodne politike iznevjerile. Da bismo razumjeli transrodnost, moramo se koristiti insure- kacionistickim transfeminizmom koji se vezuje za dovođenje tijela u vezu s komunistickim naslijeđem i

128 Biti trans u Bosni i Hercegovini 2015. godine

Damir Banović, Jasmina Čaušević, Slobodanka Dekić, Ryan Finn, Život van zadatih normi: transrodnost u Bosni i Hercegovini, Sarajevski otvoreni centar, Sarajevo, 2015., 71 str.

Amir Hodžić

Život van zadatih normi: transrodnost u Bosni i trans osoba u državama Europske unije. Uz tadašnju Hercegovini, publikacija Sarajevskog otvorenog cen- snimku stanja u državama regije, na kraju ovog uvod- tra (SOC), objavljena 2015. godine, jedan je od pionir- nog dijela problematiziraju se pitanja i problemi sva- skih i hvalevrijednih doprinosa većoj vidljivosti trans kodnevnog života trans osoba u BiH, usmjeravajući pitanja, i zagovaranju za poboljšanje položaja trans tako čitateljstvo prema drugom, središnjem dijelu osoba u svim područjima društvenog života u Bosni i publikacije. Hercegovini (BiH). Ovaj mini zbornik sadrži tri zaseb- Tekst Analiza rezultata istraživanja o problemima na rada, cjeline koje se nadopunjavaju i povezuju u s kojima se susreću transrodne i transeksualne osobe sveobuhvatni prikaz tadašnje situacije i svakodnev- u Bosni i Hercegovini (Ryan Finn i Jasmina Čaušević) nice trans osoba u BiH, marginaliziranog društvenog izvještaj je istraživanja provedenog s ciljem procjene položaja, iskustava nasilja i diskriminacije, problema potreba i mapiranja problema trans osoba u BiH. U pri ostvarivanju prava, i nepostojanja odgovarajućih istraživanju je sudjelovalo sedamnaest osoba koje zakonskih okvira. su uživo ili online ispunile opsežan upitnik od deve- Uvodni tekst Osvrt na transrodnost (Slobodanka deset i pet pitanja. Kroz analizirane odgovore ocrta- Dekić) na početku pruža objašnjenja osnovnih poj- va se slika svakodnevnog života trans osoba u BiH, mova nužnih za razumijevanje tematika transrodno- iskustava coming out-a i podrške, izazova i poteško- sti i rodne nebinarnosti, te daje primjere različitih ća, te nasilja i diskriminacije doživljene u područjima povijesnih i prostornih nenormativnih određivanja obrazovanja, zdravstvene zaštite, zapošljavanja, kao i primjenjivanja kategorija spola/roda, kroz opise i u obitelji i u javnim prostorima. Čitanje predstavlje- identiteta hijra, berdache i virdžina. Slijede dvije kra- nih rezultata, a naročito otvorenih odgovora u obli- će rasprave: jedna o političkim učincima i odrednica- ku opisa i komentara, u velikoj mjeri me podsjetilo ma transrodnosti, uz prikaz razvoja i organiziranja na analizu intervjua sa dvadeset i šest trans osoba, trans aktivizma u Sjedinjenim Američkim Državama koju sam proveo u svibnju 2020. godine za potrebe te druga o (de)medikalizaciji i (de)patologizaciji trans istraživanja Trans Aid-a o pravnom priznanju roda u identiteta i tijela, kroz povijesni pregled procesa pri- Republici Hrvatskoj. Nažalost, osjećaji straha, ne- lagodbe spola/roda, tj. tranzicije, i poveznica s prav- rauzmijevanja i neprihvaćanja, kao i problemi i pre- nim priznanjem roda i ostvarivanjem osnovnih prava preke pri ostvarivanju prava, te iskustva transfobije,

129 amir hodžić

diskriminacije i nasilja na osnovu rodnog identiteta SOC-a u ovom području uključuju: razvijanje mode- i rodnog izražavanja, i dalje su zajednička za mnoge la pravnog reguliranja procesa tranzicije, tj. modela trans osobe u regiji. Pri kraju ovoga dijela, uz pogled zakona o rodnom identitetu; preporuke za unapređi- na tadašnje stanje LGBT aktivizma u BiH, analiza se vanje pravnog i medicinskog pristupa trans osoba- osvrće i na pitanje (ne)odgovarajuće oznake spola u ma; priručnik za medicinske i zdravstvene radnice i osobnim dokumenatima, tj. na postupak pravnog pri- radnike o pružanju usluga i podrške trans osobama u znanja rodnog identiteta. procesu tranzicije; edukacije i treninge za studente i Ova tema u fokusu je trećeg, posljednjeg dijela studentice, i stručnjakinje i stručnjake u područjima ove studije, teksta s naslovom Prava i slobode tran- medicine, zdravstvene skrbi, psihologije i psihijatri- srodnih osoba: pravo na samoodređenje rodnog je; kao i godišnje izvještaje o pravima trans osoba u identiteta (Damir Banović). U ovom radu uvodno se BiH. raspravlja primjena kategorije „rodnog identiteta“ kao antidiskriminacijske osnove u međunarodnom pravnom sustavu, s naglaskom na rad Vijeća Europe i Europskog suda za ljudska prava. Također, navodi se i, tada recentno usvojeni, malteški Zakon o rodnom identitetu kao primjer dobre prakse pravnog priznanja rodnog identiteta na temelju samoodređenja. U nastavku slijedi osvrt na tadašnja zakonska rješenja u državama u regiji, te analitički dio o aspektima pravnog položaja trans osoba u BiH u područjima za- štite od diskriminacije i nasilja, procesa tranzicije i pravnog priznanja roda, zdravstvene zaštite, i ostvarivanja ostalih prava (obrazovanje, rad, brak, rodi- teljstvo/strateljstvo). Nedovoljna određenost pojma rodnog identiteta kao osnove za zaštitu od diskriminacije i zločina iz mržnje, te sustavna nereguliranost procesa medicinske prilagodbe spola/roda i pravnog priznanja rodnog identiteta glavne su značajke odnosa pravnog sistema BiH prema trans osobama. Promjena oznake spola u osobnim dokumentima mo- guća je tako tek nakon „potpune“ medicinske tranzicije, a koju zbog nedostatka kvalificiranih ljudskih resursa nije moguće napraviti u BiH, nego su trans osobe prisiljene na odlazak u inozemstvo, te na samostalno plaćanje svih troškova. Na kraju ovog rada, i cijele publikacije, predstavljen je set preporuka za reguliranje pravnih pitanja trans osoba u BiH upuće- nih relevantnim donositeljima odluka. Ova interdisciplinarna studija nastala je kao rezultat dotadašnjeg, inicijalnog rada SOC-a na trans pitanjima, te služi kao važna analitička podloga i istraživački izvor za daljnje zagovaračke i edukacijske aktivnosti u smjeru ostvarivanja i zaštite prava i potreba trans osoba u BiH. Od tada, rezultati rada

130 Queer na raskršćima Europe

Queer u Europi, ur. Lisa Downing i Robert Gillett, preveo Slaven Crnić, Udruženje Zagreb Pride, Zagreb, 2013., 274 str.

Maja Profaca

Zbornik tekstova Queer u Europi presjek je pozitivnih zacije kategorija poput roda ili rodnih uloga već i kroz pomaka u pravima LGBT osoba u Europi ali i proble- teorijsku osnovu kritičke analize društvene produkci- ma, uglavnom proisteklih iz specifične povijesne, kul- je prihvatljivih subjektivnosti režimima moći, o čemu turne i političke sredine, koji su u nekim slučajevima je pisao Michel Foucault, ili utjelovljivanja kulturom sagledani u kontekstu članstva države u Europskoj definiranih rodnih normi kroz primarnu socijalizaci- uniji. Dok je pojedinim LGBT zajednicama ovo član- ju u prihvatljivo društveno ponašanje, o čemu govori stvo omogućilo ostvarivanje prava ili barem vidljivost teorija Judith Butler. Ipak, valja naglasiti da ni kritič- i otvaranje pitanja ravnopravnosti, u nekim su sredi- ka teorijska zajednica niti aktivizam pritom nisu bili i nama ona onemogućena politikama koje, često pod još uvijek nisu unisoni glede mnogih pitanja te i dalje utjecajem crkve, na liberalizaciju i inkluzivnost druš- postoje neslaganja oko, primjerice, esencijalizma ili tva gledaju kao na strana, nametnuta pravila kon- ignoriranja klasnih razlika no približavanje društvu u kretnom „nacionalnom biću“. S druge strane, unutar kojem se građani i građanke mogu samodefinirati i same queer teorije javila su se nova pitanja i podjele slobodno birati svoje partnere a da ne budu pritom s obzirom da su se postignuta inkluzivnost i borba sankcionirani na bilo koji način nužna je osnova bilo za jednaka prava poput braka ili posvajanja djece od kakve daljnje rasprave. nekih pripadnika zajednice tumačila kao kompromis Premda objavljen prije više godina, zbornik s konzervativnim institucijama i politikama pri čemu Queer u Europi još uvijek je aktualan i važan ne samo se zaboravljala subverzivna vrijednost queera kao s obzirom na probleme s kojima se susreću LGBT načina propitivanja takvih institucija, rodnih uloga osobe pojedinih zemalja, već i zbog informiranosti ili rodnog esencijalizma. U svakom slučaju, ostvareni o načinima i mehanizama kojima LGBT osobe mogu pravni pomaci uvijek su pozitivna promjena osobito promijeniti svoj položaj i ostvariti svoja prava s ob- kada se radi o promjeni društvene klime, kažnjavanju zirom da se i argumentacija njihovih protivnika po- nasilja i govora mržnje, edukaciji te ostalim institu- nekad ponavlja u drugim okolnostima. Kako ne bih cijama i mehanizmima koji omogućuju ravnopravni redom sažimala bitne probleme ili postignuća LGBT građanski život LGBT osobama. Usprkos nekim nesla- zajednica svake države, navest ću nekoliko općenito ganjima borba za prava LGBT osoba u feminizmu je važnih pitanja a zainteresiranog čitatelja uputiti na našla prirodnog saveznika ne samo u kritici naturali- daljnje istraživanje.

131 maja profaca

Zbornik Queer u Europi knjiga je „o prevođenju jednog koncepta preko nacionalnih i jezičnih granica“, odnosno u različite kulturne i političke konste- lacije, pišu njezini urednici Lisa Downing i Robert Gillett. Premda u svojim člancima ne iscrpljuje sve aspekte o kojima se može govoriti s obzirom na prava LGBT osoba u pojedinoj državi, autori i autorice članaka na konkretnim primjerima pišu o problemu nasilja, govora mržnje, obrazovanja, multikultural- ne politike te stereotipiziranja ne samo LGBT osoba već i kulturnih i religijskih zajednica. U tom smislu, zbornik možemo shvatiti kao mjesto presijecanja problema univerzalnih ljudskih prava i multikultu- ralizma, problem s kojim se suočio ne tako davno i feminizam, religijskih isključivanja, klasnih depriva- cija, odnosno svih onih problema vezanih uz slože- nost identiteta koji konstituiraju subjekte i ponekad ih dovode u nepovoljan ili marginalizirani položaj. S obzirom da se radi o različitim povijesnim, kulturnim i političkim kontekstima svaki članak uvodno objaš- njava povijesne i kulturne razloge koji su, prema autorima, rezultirali postignutim ili još neostvarenim pravima LGBT osoba u trenutku u kojem je članak pisan, ističući pritom, prema njihovu sudu, ključne probleme LGBT zajednice u pojedinoj državi. Teme o kojima pišu tako su kulturni kapital u vidu dostupnog obrazovanja o LGBT pitanjima i problemima, medijska vidljivost i prikazivanje LGBT osoba, primjerice u Italiji, odnos aktivizma i znanosti, crkve i države, religije kao aspekta politike identiteta kao i važnosti koja joj se pridaje u pojedinom društvu osobito s obzirom na hijerarhiziranje ili isključivanje skupina, o seksističkim stereotipima preuzetim iz dominantne kulture prisutnima i među LGBT osobama kao što je to pokazalo istraživanje na Cipru, problemima vezanima uz imigraciju kao i drugim oblicima višestruke diskriminacije i marginalizacije. Ono što se nakon ovih članaka može zaključiti jest da problemima LGBT osoba valja pristupiti višeslojno s obzirom da se u njima često sijeku različiti društveni problemi vezani uz diskriminaciju, mogućnosti i neravnopravnost prema drugim osnovama o kojima kroz primjere, istraživa- nja ili polemike zbornik govori. Stoga se ovom zborniku može prići i kao korisnom izvoru informacija za daljnja istraživanja u i hrvatskom kontekstu.

132 Rodolektologija ili sociolingvističke analize odnosa roda i jezika

Rodni jezici. Zbornik radova o jeziku, rodu i spolu, ur. Tatjana Pišković, Zagrebačka slavistička škola i FF press, Zagreb 2018., 379 str.

Martina Jurišić

Od najranijeg djetinjstva jezik je sastavni(neka dru- odnosno kako se oblikuju rodolekti.“ (16). Urednica ga riječ?) dio svakoga pojedinca/pojedinke , njego- ističe kako u hrvatskom jeziku pojam rodolekt „ne va osnova za komuniciranje, način na koji razmišlja, pokriva samo binarne (muške i ženske) rodne jezič- njegov svijet. Učeći ga posredstvom drugih (roditelja, ne prakse, nego svu rodnu polifonost koja se jezikom društva), pojedinac/pojedinka rijetko propitkuje ono može oblikovati i opisati.“ (17). S izuzetkom uvoda, što mu je preneseno jezikom ili kakvim se uopće je- zbornik se u cijelosti sastoji od najznačajnijih socio- zikom koristi. Rijetko se razmišlja o Wittgensteinovoj lingvističkih radova s engleskog govornog područja rečenici: “Granice moga jezika znače granice moga koji su unijeli nove paradigme i ideje u proučavanju svijeta”, a ta je svijet poprilično skučen i tjeskoban, odnosa jezika i roda. Od ranih 70-ih godina prošloga posebno ako se ne pripada muškom dijelu populaci- stoljeća pa sve do 2000-ih, Tatjana Pišković tako na je. Kako bi se ispitale granice našeg jezika, ujedno jednom mjestu donosi svjetski presjek jedne discipli- i granice našeg svijeta, nužno je uočiti sve suptilne ne od njezinih početaka povezanih s drugim valom ideološke silnice koje oblikuje jezik. Upravo je poto- feminizma do postmodernizma i razvoja queer teo- nja paradigma cilj zbornika „Rodni jezici“ urednice rije. Ovaj zbornik postaje tako svojevrsni udžbenik Tatjane Pišković koji u hrvatskoj društveno-huma- sociolingvističkih istraživanja te se, bez obzira što je nističkoj znanosti predstavlja jedinstvenu sintezu riječ o engleskom govornom području, reflektira i na radova usmjerenih na sociolingvistička istraživanja stanje u hrvatskom jeziku te omogućuje razvoj novih odnosa jezika i roda. Urednica i autorica uvoda Ta- ideja i znanstvenih istraživanja koja će ukazati na du- tjana Pišković putem zbornika uvodi pojam rodolek- boko prožimanje jezika i patrijarhalnog sustava. tologije u hrvatski jezik, a što definira kao disciplinu Zbornik je podijeljen u četiri cjeline kojima se i koja se bavi rodnim identitetom u jeziku. Do naziva, označuju dominantni pravci unutar istraživanja jezi- kako ističe, dolazi analogijom prema terminima “di- ka i roda. Jedinu iznimku čini posljednja cjelina, pod jalekt” i “dijalektologija”. Pojam rodolekt prijevod je nazivom „Sinteza“, u kojoj je predstavljen rad Mary engleskog genderlect koji se počinje rabiti još 70-ih Brucholtz – „Feministički temelji istraživanja jezika, godina prošloga stoljeća, a povezan je s istraživanji- roda i spolnosti“ – gdje autorica predstavlja glavne ma koja propitkuju kako se „(…) stvara dihotomija elemente feminističkog pokreta, nudeći i novu defini- između muškoga i ženskoga verbalnog ponašanja, ciju feminizma: “(...) raznolik i katkad konfliktan niz

133 martina jurišić

teorijskih, metodoloških i političkih nazora kojima je ca govori o razlikama između muškog i ženskog govo- zajedničko posvećenost razumijevanju i dovođenju u ra na temelju odnosa prema bojama, odnosno žensko pitanje društvenih nejednakosti povezanih s rodom imenovanje boja je preciznije što ukazuje na činjeni- i spolnošću” (331). Feminizam, kako ističe autorica, cu kako muškarci te teme smatraju nevažnima i trivi- ne predstavlja jedninu, već niz nazora, od političkih jalnima za “stvarni” svijet te ih prepuštaju ženama ili do ekoloških, čiji je zajednički cilj bavljenje društve- muškarcima upitne muškosti. Kao vrlo važan element nom nejednakošću. Započevši s feminizmima razlike ženskoga jezika, Lakoff ističe i uljudnost: “Razlog je koji su izravno povezani s drugim valom feminizma, tomu činjenica da uljudnost iziskuje izostanak odluč- preko feminizama kritike pa sve do queer feminiza- na iskaza, a ženski je govor osmišljen tako da se spri- ma, rad nudi sintezu značajnih razmišljanja i ideja ječi iznošenje odlučnih iskaza” (49). Lakoff svoj rad zastupljenih u istraživanju roda i jezika kroz prizmu ne temelji toliko na znanstvenim istraživanjima, već, feminizma. Upravo se sinteza Mary Brucholtz može kako i sama ističe, kroz osobno iskustvo i iskustvo primijeniti na ostatak radova predstavljenih u zbor- bliskih joj osoba. Upravo potonje priznanje dovodi niku. do snažnog kritiziranja njezinog rada te ideje da je Zbornik započinje cjelinom pod naslovom „Domi- njime još više diskriminirala žene. Posebno je to vid- nacija i razlika“ te je usmjeren na pionirske radove u ljivo u radu Dale Spender – „Vjerovati ili ne vjerova- području istraživanja roda i jezika. U kontekstu rada ti... istraživanjima jezika i spola“ – koja navodi kako Mary Brucholtz, ova su istraživanja temeljena na fe- sama istraživanja jezika kreću s pretpostavkom da je minizmima razlike i kritike, tj. “(...) u kojimase polazi ženski jezik manjkav te je ne pokušavaju opovrgnuti, od rodne različitosti, a znanstveni je interes usre- već potvrditi. Autorica smatra kako provedena znan- dotočen na položaj žena u strukturama roda” (332), stvena istraživanja ženskoga govora ne dokazuju da što je karakteristično za feminizme razlike, dok je za je on manjkav, nego ga obezvrjeđuju: “Dokle god se feminizme kritike bitno da se “(...) kritizira ili proši- istraživanja ženskoga jezika usredotočuju na potragu ruje područje feminizama razlike, ali ta dva područja za znakovima nedostatnosti, istraživači ne dovode u feminizma ipak dijele određene zajedničke značajke” pitanje te mitove (...)” (102). U tomu Spender prepo- (332). Najznačajniji je, ali i najviše kritizirani rad tog znaje mušku nadmoć koja na temelju spola dovodi razdoblja autorice Robin Tolmach Lakoff „Jezik i ženi- do pretvorbe riječi iz pozitivnih u negativne. Naime, no mjesto“. Lakoff u radu ističe kako “ženski jezik” autorica ističe da “Sve riječi – bez obzira na podri- ukazuje na marginaliziranost žena u životnim pitanji- jetlo – koje se povezuju sa ženama poprimaju nega- ma, a što se očituje u načinu i očekivanjima kako bi tivne konotacije (...)” (82). To, kako Spender navodi, žena trebala govoriti. U tomu se, prema autorici, pre- semantičko omalovažavanje sudjeluje u proizvodnji poznaju dvije vrste jezične diskriminacije za žene: (1) ženske potlačenosti i dodatno je potvrđuje. O razli- način na koji ih se uči kako da koriste jezik te (2) kako kama u muškoj i ženskoj komunikaciji pišu Daniel ih sam jezik tretira, što ih postavlja u podređeni po- N. Matz i Ruth A. Borker u radu – „Kulturni pristup ložaj kao seksualne objekte ili kao sluškinje, a to im muško-ženskom nesporazumu“ – a njih povezuju s posljedično onemogućuje pristup moći. Takvo je ko- kulturnim razlikama i nesporazumima. Metodologiju rištenje jezika rezultat odgoja, tj. poticanje žena da preuzimaju iz istraživanja usmjerenih na komunika- se ponašaju poput “dama”: “Budući da se muškarci- ciju različitih etničkih skupina. Autor i autorica uvo- ma dopuštaju jača izražajna sredstva nego ženama, de novi pristup u kojem tvrde kako muškarci i žene dodatno se osnažuje muški položaj moći u stvarnom potječu iz različitih društveno-jezičnih supkultura: svijetu” (43). Autorica istražuje uporabu jezika kroz “Kada muškarci i žene imaju različita iskustva i dje- sintaksu i leksik te ističe kako je u kontekstu sintakse luju u različitim društvenim kontekstima, razvijaju za ženski jezik karakteristično korištenje dopunskih različite žanrove govora i različite vještine djelovanja pitanja koja ostavljaju dojam nesigurnosti, traženja riječima” (118). Svoje spoznaje temelje na proma- potvrde i neimanja vlastitoga stava. U leksiku, autori- tranjima djevojčica i dječaka koji već do pete godi-

134 Rodolektologija ili sociolingvističke analize odnosa roda i jezika

ne života usvajaju različite načine govora. Slična se nja dvojnost moći proizlazi iz dvojnosti društvenih teza provlači i kroz rad Deborah Tannen – “’Pusti te praksi stoga „Žene i muškarci mogu proizvesti iste novine i razgovaraj sa mnom!’ : prisni i informativni iskaze, ali neće moći postići isti rezultat jer muškarci govor“ – u kojem autorica kao problem u komuni- i žene pretpostavljaju da je ženski doprinos pothva- kaciji između muškaraca i žena prepoznaje u stilu tima zajednice manje vrijedan“ (174). U radu „Pitanja govora, tj. muškarci i žene razgovaraju drugačije, a svih pitanja: onkraj binarnog razmišljanja“ – Janet prvenstveno se to odnosi na različitu uporabu govo- M. Bing i Victoria L. Bergvall dovode u pitanje podje- ra kroz odrastanje, odnosno kako ih se uči da rabe lu govora na temelju binarnoga razlikovanja roda i jezik. U svojem istraživanju autorica uočava kako je spola, budući da su istraživanja pokazala da postoji muškarcima ugodnije govoriti u javnosti, a ženi kod više od dvaju spolova i/ili seksualnosti. Prepoznava- kuće na temelju čega radi razliku između informativ- njem rodnih uloga kao društvenih konstrukata sada nog (karakterističnije za muškarca) te prisnog govora je u fokusu pitanje kako se muškarce i žene uči da (karakterističnije za žene), a što se može indirektno govore drugačije. Bitno je spoznati kako pojedinici/ povezati s izjavom Robin T. Lakoff: “Budući da se inke koji/e ne pripadaju u strogu podjelu na muško i muškarcima dopuštaju jača izražajna sredstva nego žensko, ostaju ignorirani/e ili im se nameću dodatne ženama, dodatno se osnažuje muški položaj moći u granice, kako s pozicije jezika i društva tako i s pozi- stvarnom svijetu” (43). cije medicine. Ovim radom autorice žele rodnu pola- Druga je cjelina usmjerena na queer feminizme rizaciju dovesti u pitanje te potiču na odmicanje od „(…) koji interes okreću prema problematizaciji roda binarnog razmišljanja i na prihvaćanje različitosti. O i njegova odnosa sa spolnim identitetom i praksa- različitosti i odmicanju od strogo binarnih kategorija ma.“ (332). Pod nazivom „Postmoderni obrat: pre- govori rad Rustya Barretta – „‘Homo-genijalna’ go- vladavanje binarnosti“ cjelina donosi radove usmje- vorna zajednica“ – koji promatra govornu zajednicu rene na jednu od najznačajnijih postmodernističkih iz queer perspektive. Naime, autor u svojem radu is- teorija, onu Judith Butler o performativnosti roda. pituje načine na koje se „(…) tradicionalna poimanja Autorice Penelope Eckert i Sally McConnell-Ginet homogene jezične zajednice razlikuje od „homo-ge- svoj su rad usmjerile na međudjelovanje roda i jezi- nijalne“ jezične zajednice (zajednice koja je u svojoj ka te na razlike oko rodnih identiteta i posebno na srži „homo“ ili queer)“ (221). Središnja karakteristika moć u okviru muške dominacije. Preuzimajući pojam queer zajednice je prepoznavanje vlastite društvene „zajednica praksa“ koju Jean Lave i Étienne Wenger konstruktivnosti što je čini „neprilagođenom“ za definiraju kao „skupinu ljudi koju povezuje zajed- istraživanja u okvirima „lingvistike zajednice“ zbog nički angažman u nekoj djelatnosti“ (160), autorice čega autor predlaže „lingvistiku kontakta“ „(…) gdje navode kako se odnos jezika s rodom može spoznati pojmovi zajednice i identiteta nisu kategorije koje „lokalno“, tj. promatranjem jezičnih i rodnih praksi podliježu izvanjskoj definiciji“ (221). Usvajanjem u kontekstu društvenih praksi određene zajednice „lingvistike kontakta“, istraživanje queer i lezbijskog (160). Nesporazumi u muško-ženskom odnosu pred- jezika prestaje biti svedeno na heteroseksualni mo- stavljaju obrazac koji je usvojen u djetinjstvu i odraz del. O žudnji u jeziku, koja se prvenstveno povezi- su nepoznavanja „druge“ kulture (žensko „nepozna- vala sa spolnošću, piše Don Kulick u radu – „Jezik i vanje“ muške kulture i obratno). No, kod tih razlika žudnja“. Prolazeći kroz niz istraživanja usmjerenih na i nesporazuma nije bitan samo spol, već i klasna koncept žudnje autor uočava kako se u jeziku žudnja pripadnost, dob i etnicitet. Posebno mjesto u tom istraživala isključivo kroz prizmu spolnosti zbog čega odnosu ima moć, osobito moć u jeziku gdje autori- se spolnost pogrešno počela promatrati kao iden- ce prepoznaju njezina dva vida: (1) ona je „(…) situi- titet. Kako bi došlo do promjene paradigme, autor rana u pojedinačno djelovanje i ono je pokreće (…)“ navodi kako je nužno uvidjeti razliku između „iden- (170) te (2) „moć je povijesno utemeljena i reagira na titeta“ i „identifikacije“ te ukazuje na novija istraži- koordinirane pothvate zajednice; (…)“ (170). Poto- vanja koja koncept žudnje promatraju geografski, tj.

135 martina jurišić

žudnja je posvuda (u glazbi, sviranju). Tim novijim seksualcima: ne ženama ili queer osobama“ (303). pristupom autor uočava prednost za buduća lingvi- O rodnim identitetima u jeziku govori još jedan rad stička i antropološka istraživanja ističući kako treba Rustyja Barretta – „Indeksiranje polifonog identite- „(…) skrenuti pozornost na načine na koje jezik uvijek ta u govoru afroameričkih drag queens“ – gdje autor nužno stvara i istodobno razara položaje i uloge koje istražuje prisutnost govornog stila „bjelkinja“ među govornici materijaliziraju u svojim interakcijama i na- afroameričkim drag queens. Barrett navodi kako se rativima“ (258). drag queens prvenstveno odnosi na gay muškarce Upravo se Kulickovim zaključkom bavi pretpo- koji odijevaju žensku odjeću te se kroz jezik indek- sljednja cjelina zbornika – „Izvedbe roda u komuni- siraju kao ženski rod, ali se ne smatraju ženama, tj. kacijskoj praksi“ – a započinje s radom Janet Holmes izvode identitet koji smatraju drugačijim od svojeg – „Davanje komplimenata: rodno utemeljene stra- biografskog identiteta. Najčešće se poistovjećuju s tegije uljudnosti“ – koji je uglavnom usmjerene na bjelkinjama iz više klase, no u ovom se slučaju pojam iskustva Novozelanđana i Novozelanđanki. S jedne „bjelkinja“ ne odnosi na etnicitet, već na klasu što strane komplimenti predstavljaju pozitivne izraze, govori o kulturnoj proizvodnji koncepta o femininom dok s druge strane ugrožavaju obraz. Potonje je ka- idealu, odnosno idealu o dami. Riječ je, kako ističe rakterističnije za muškarce, dok se žene više služe autor, o uvriježenom stereotipu govorenja poput komplimentima te ih smatraju pozitivnim afektivnim dame, no Barrett tu želju kod drag queens ne pove- govornim činovima. Velika se većina komplimenata zuje s idealom bijele kože, već je vidi kao svojevrsni odnosi tek na nekoliko tema: izgled, sposobnosti dijalektalni otpor. ili dostignuća, imovinu i neke vidove osobnosti, a Prijevodom najznačajnijih radova usmjerenih na najviše su zastupljene prve dvije kategorije. Osim sociolingvističku analizu odnosa roda i jezika, hrvat- usmjerenosti na komplimente, autorica razvija i tri ska je društveno-humanistička znanost, iako možda kategorije odgovora na komplimentiranje: prihva- desetljeće kasnije, dobila dodatan poticaj u razvoju ćanje, odbijanje, preusmjeravanje/izbjegavanje. U novih ideja i saznanja na tom području. Zbornik Rod- svojem istraživanju, autorica ne donosi dublju soci- ni jezici urednice Tatjane Pišković važan je pomak u olingvističku analizu, nego je većinom usmjerena na istraživanju ideoloških utjecaja na jezik i njegova na- iznošenje statističkih podataka. U radu – „Izvođenje čina korištenja u društvu i samim time konstruiranju rodnog identiteta: govor mladića i konstruiranje he- svijeta u kojem živimo. teroseksualne maskulinosti“ – Deborah Cameron dodatno analizira istraživanje jednog studenta koji je snimajući razgovor među svojim prijateljima uočio potvrdu stereotipa o muškom govoru – on je uglavnom usmjeren na sport, alkohol i žene. No, autorica navodi kako često upravo stereotipi mogu usmjeriti samo istraživanje, tj. da se pomoću tog diskursa koji konstruira razlike upravo potvrđuju stereotipi. Nai- me, Cameron provodi dodatnu analizu te uočava vrlo bitan element koji je studentu promaknuo – riječ je naime o ogovaranju, što je karakteristika najčešće pripisivana „ženskom govoru“. Time se, naglašava autorica, snimljeni razgovor mladića odmiče od uvri- ježenih stereotipa o muškom govoru koji se uglavnom svodi na alkohol, sport i vino: „Njihovim razgo- vorom upravlja posve tradicionalna težnja da ih se u svakome trenutku treba smatrati punokrvnim hetero-

136 Prvi hrvatski sveučilišni udžbenik o rodnim studijima

Uvod u studije roda: od teorije do angažmana, ur. Sanja Bojanić i Brigita Miloš, Rijeka, Sveučilište u Rijeci – Filozofski fakultet, 2019., 264 str.

Goran Đurđević

Krajem 2019. godina pojavio se jedinstveni projekt: tar različitih škola mišljenja i znanstvenih disciplina. prvi hrvatski sveučilišni udžbenik o rodnim studiji- Posebno treba podcrtati važnost razumijevanja kul- ma, odnosno studijima roda, kako se i naziva. Ovaj turnih konstrukcija kao što su i rod i spol. je pothvat izrazito važan u vremenu kad je riječ „rod“ U drugom dijelu autorice pišu o povijesti, pravu, postala gotovo svakodnevni diskurs u javnim nastu- ekonomiji, sociologiji i psihologiji roda. Ovakav pre- pima političkih, društvenih, religijskih, akademskih i sjek roda unutar društva i znanosti doprinos je razu- drugih dionica i dionika. Iako bi bilo očekivano da je mijevanju ove problematike u praktičnom smislu. Pri- pojavnost spomenute riječi i termina praćena s ade- kazan je razvoj feminizma i njegove inačice, žensko kvatnim znanjem o terminologiji, to nije bio slučaj. pitanje i rod kroz svjetsku i domaću vizuru, a osim Tim je više ovakva publikacija važna i društveno zna- prikaza, dana je kritika i analiza sustava s posebnim čajna. osvrtima na ravnopravnosti i nejednakosti. U prvom Urednice Sanja Bojanić i Brigita Miloš u izdanju radu Sandra Prlenda i Iva Davorija donose pregled Sveučilišta u Rijeci pripremile su sveučilišni udžbe- roda kroz povijest, ali i u povijesti kao što je rodna nik sastavljen od jedanaest poglavlja (od uvoda do historija ili pregled feminističkog pokreta i sva četiri pogovora) kojega je napisalo devetnaest hrvatskih dosadašnja vala. Iznimno je korisno što autorice daju autorica. Publikacija završava rječnikom, indeksom višedimenzionalni pristup povijesnoj analizi te razvo- imena i pojmova, popisom literature i kratkim bio- ju roda i feminizma koje uključuju i kritičke premise grafskim informacijama o autoricama. i postavke. Sljedeći članak je napisala Ivana Radačić Prvi dio naslovljen „Osnovni teorijski okvir“ sja- u kojemu analizira odnos roda i prava. Ovaj gotovo jan je teorijski pregled najvažnijih pojmova i autori- pa pionirski rad dubinski istražuje pravno – rodne ca/autora o rodu i srodnim pojmovima i konceptima. odnose iz vizure različitih feminističkih pravaca kao Autorice Sanja Bojanić i Brigita Miloš povezuju i arti- što su liberalni, kulturalni, radikalni i socijalistički kuliraju rod između političkog i aktivističkog djelova- kao i postmoderne pristupe. O ekonomiji roda piše nja, akademskih istraživanja i medijskih predodžbi. Ana Marija Sikirić, dok sociologiju roda obrađuju Riječ „rod“ može imati različito značenje u različitim Mirjana Adamović i Marija Geiger Zeman. Ekonomi- paradigmama, konceptima i susretima s drugim rije- ja i rod su veoma isprepleteni te je vidljiv trokut oko čima. Jednako tako, odnos roda i spola varirao je unu- roda, demografije i ekonomije predočene kao trži-

137 goran đurđević

šte rada, gospodarski razvoj i društveno okruženje/ nasilje protiv žena), pokazuju kompleks jednog uvri- djelovanje. Izniman dio rada je uočavanje pojedinih ježenog i često korištenog termina kao što je nasilje aspekata rodno osviještenog proračuna i javnih poli- i/ili nasilje nad/prema/protiv žena. Proširuju termi- tika kao i gospodarstva u cjelini. Već spomenuti rad ne uključivanjem femicida, reproduktivnih prava i o sociologiji i rodu produbljuje društvene dijelove i kršenja istih. Iz perspektive psiholoških istraživanja izazove roda. Posebno je zanimljivo dubinsko i više- opisuju i objašnjavaju posljedice nasilja te daju od- dimenzionalno čitanje roda počevši od individualnih govore na vječno nerazumijevano pitanje: Zašto žena preko interaktivnih i do institucionalnih razina kao i ostaje u nasilnom odnosu? Rad završavaju strategija- prožimanje roda i rada. U posljednjem uratku Ivana ma i vizijama promjena. Jugović objašnjava psihologiju roda. Koristeći krono- Knjiga završava pogovorom filozofkinje Snježane loško - teorijski pristup u kojemu daje presjek razvoja Prijić Samardžije u kojemu su sumirane ključne zna- psihološke misli o rodu, autorica nas vodi do suvre- čajke i ideje ovog udžbenika i rodnih studija. Autori- menih trendova i dostignuća u razumijevanju roda iz ca apostrofira rodne studije i ovaj udžbenik kao je- pozicije psihologije te dovršava svoje uvide sa zani- dan od odgovora na rastuću pojavu neznanja, a time i mljivim i značajnim metodološkim osvrtima na kvali- svih predrasuda i negacija roda i rodnih istraživanja. tativne i kvantitativne metode te mogućim koristima To su riječi s kojima se slažem. od psihologije roda. Jedine primjedbe koje imam na sam udžbenik na- Treći dio ističe dva važna problema koji su pove- vele su i same urednice, a radi se o proširenju i dodat- zani s rodom i rodnim studijima, a radi se o seksu- nim poglavljima. Svakako bih dodao potrebu da se alnosti i nasilju. Tako u ovom dijelu knjige možemo uvrsti arheologija roda, jedna od novijih i interesan- čitati o propitivanju seksualnosti, razlikama između tnijih grana arheologije u kojoj se materijalna kultura stereotipa, diskriminacija i predrasuda prema LGBT i ostatci prošlosti analiziraju iz rodne perspektive. zajednicama, rodno uvjetovanom nasilju (od fizičkog Time bi udžbenik proširio publiku na studentsku po- i drugih nasilja protiv žena, reproduktivnih prava pulaciju i nastavničko osoblje arheologije, povijesti do femicida). Prvo poglavlje ovog dijela naslovljeno umjetnosti, antropologije, klasičnih studija, etnolo- „Seksualnost“ autorstvo je Jasminke Juretić. Pisan gije i srodnih studijskih grupa. Osim navedenoga, veoma pregledno, članak pridonosi razumijevanju u udžbeniku nije dovoljno istaknut ekofeminizam više dimenzija seksualnosti počevši od značaja i kao jedna od poveznica između prirode i roda. Mi- objašnjavanja ljudske seksualnosti i pojmova koji slim da bi nekoliko stranica u okviru potpoglavlja o se vezuju uz nju. Izvrsno je podcrtavanje dvostru- ekofeminizmu i rodu bilo jako zanimljivo. U prvom ke moralnosti ovisno o rodnim identitetima. Slijedi redu, zbog originalnog koncepta ekofeminizma koji ko-autorski rad Barbare Kalebić Maglice i Jasminke je i dalje na marginama feminističkih i zelenih ideja, Juretić koje propituju odnose prema LGBT osobama iz ali i zbog ekofeminističkih tradicija u Hrvatskoj koje pozicije stereotipa, predrasuda i diskriminacije što je su podjednake u akademskom (sveučilišni kolegiji, ujedno i naslov teksta. Osim što detaljno objašnjava- doktorske disertacije, brojni radovi najistaknutijih ju razlike između triju pojmova iz naslova rada o po- ekofeministica i ekofeminista Ivanke Buzov, Branke ziciji stereotipa, predrasuda i diskriminacije, suvre- Galić, Marije Geiger Zeman, Mirele Holy, Hrvoja Juri- mene psihološke trendove u istraživanjima i moguća ća, Karmen Ratković, Suzane Marjanić, i mnogih dru- rješenja, autorice iznose zabrinjavajući podatak da gih) i aktivističkom svijetu (ekofeministički kolektivi su čak 73,6% osobe u razdoblju nakon 2006. godine Gea viva i Zemlja za nas). Siguran sam da bi nekoliko doživjele rodno motivirano nasilje. Upravo o rodno rečenica o ekofeminizmu bile dodatan prostor proši- uvjetovanom nasilju piše grupa autorica Ana Ajduko- rivanje teorije i angažmana o rodu. vic, Iva Davorija, Marinella Matejcic, Tihana Naglic, U jeku brojnih rasprava o pitanjima roda, spol- Maja Sikirica i Lorena Zec. Započevši s analizom na- nosti, ženskih i ljudskih prava, ovakav je udžbenik silja nad ženama (osobno mislim da je bolji termin dobrodošao. Temeljna pozicija prije svake rasprave

138 Prvi hrvatski sveučilišni udžbenik o rodnim studijima

trebalo bi biti znanje, informacija, načitanost i onda iz toga izvedeni zaključci. Ovaj udžbenik donosi upravo to – ključne i ažurirane informacije, najvažnije svjetske dosege u rodnim studijima i utemeljen je na raznolikosti činjenica i izvora znanja. Zato bi trebao postati referentna točka za bilo koju raspravu o rodu, neovisno iz kojih se pozicija prilazi toj problematici. Urednice i autorice su pripremile hvalevrijedno djelo, koristeći multidisciplinaran pristup, brojne teorijske pravce i perspektive te su donijele brojna tumačenja i objašnjenja začinjena hrvatskom vizurom gdje god je bilo moguće. Od posebne su pohvale pitanja za samostalni rad kojima udžbenik dobiva u svom me- todičkom i praktičnom smislu. Svakako je moja topla preporuka za sve one koji/e se bave društvenim pitanjima da pročitaju i koriste ovaj udžbenik.

139 Tko su to djevojke?

Časopis za književnu i kulturnu teoriju K.: Djevojački studiji, ur. Barbara Gregov, Veronika Mesić, Petra Požgaj, Natalija Iva Stepanović, Ivana Mihaela Žimbrek, god. XVI, br. 14, Zagreb, 2019., 446 str.

Martina Jurišić

Ove je godine mlada aktivistica Greta Thunberg oda- mogle naći i u znanstvenim radovima usmjerenima brana za osobu godine po izboru magazina „Time“. na adolescentsku književnost, čemu je najviše pri- Godine 2012. na istoj se listi, kao druga po redu, naš- donijela Dubravka Zima. No, neki jači znanstveni la Malala Yousafzai, koja je i 2014. osvojila Nobelo- poticaj potonjoj kulturološkoj temi još uvijek nije vu nagradu za mir. Iako sporo i ne toliko primjetno, dovoljno zastupljen kako na hrvatskom, tako i na društvo je ipak počelo uočavati važnost i doprinos području susjednim nam zemalja. Vođene tim propu- djevojaka i mladih žena u svijetu. Borba oko njiho- stom, skupina je studentica komparativne književno- ve vidljivosti i priznanja mukotrpna je i dugotrajna, a sti s Filozofskog fakulteta u Zagrebu ovogodišnji broj posebno oko uvažavanja njihova mišljenja, stavova i „Časopisa za književnu i kulturnu teoriju K“. odlučila načina života (o čemu svjedoče i mnogobrojni napadi posvetiti upravo temi djevojačkih studija. Na preko na šesnaestogodišnju Gretu što u stranim, što u do- 400 stranica časopis donosi niz prijevodnih radova maćim medijima). Uvelike je u borbi i osvještavanju krucijalnih za razumijevanje problematike djevojač- kako javnosti, tako i akademske zajednice, pridonio kih studija, ali i radova koji se kroz popularnu kulturu razvoj djevojačkih studija koji su u svojem znanstve- i kulturu življenja bave djevojačkim iskustvom. Same nom radu usmjereni na iskustva i život djevojaka. urednice u Uvodu pokušavaju rasvijetliti kompleksnu Njihova akademska afirmacija u angloameričkim situaciju povezanu s razvojem djevojačkih studija, krugovima započinje krajem 80-ih te početkom 90- ističući kako se njihovo polje razvilo iz studija mla- ih godina prošloga stoljeća, a do potpunog procvata denaštva te feminističke teorija, no u obje je te grane na prijelazu u novo tisućljeće. Hrvatska humanistič- bilo marginalizirano zbog spola i dobi. Iako na kraju ka znanost, ali i šira javnost, daleko je još od an- postižu akademsku afirmaciju, djevojački studiji tada gloameričkog modela, no prve naznake znanstvene nailaze na druge probleme, prvenstveno povezane sa analize djevojačke kulture javljaju se s diplomskim slikom monolitne djevojke/monolitnog djevojaštva radom Lane Pukanić „Cur(k)ama II: Pregovaranje s koje ne uzima u obzir rasu, klasu, seksualnost i tjele- kulturom“, a širi kontekst i veću dostupnost djevo- sno iskustvo. Na to upozoravaju i urednice navodeći jačkih tema na domaćoj kulturnoj sceni započinje s kako su zbog toga odlučile “(...) primat dati radovima nesretno ugašenim portalom MUF. Djelomično su se koji se djevojkama i djevojaštvom bave proučavajući teme neposredno vezane uz djevojački način života njihovu reprezentaciju i načine na koji proizvode te

140 Tko su to djevojke?

kako su same proizvedene na razini teksta, diskursa razvoja institucija te privatnog i javnog diskursa koji i kulture.” (11). Također, urednicama je cilj ovim bro- su ih počeli odvajati generacijski i rodno kao djevoj- jem dati poticaj razvoju novog terminološkog sustava ke. Započevši s 19. stoljećem, preko Flapperica*, be- kao temelja za daljnji razvoj studija u Hrvatskoj. atlomanije pa sve do tween* djevojaka 90-ih i 2000- Časopis okuplja petnaest radova, većinom s enih, Driscoll zaključuje kako djevojaštvo ne može biti gleskog govornog područja, no i radova hrvatskih univerzalno kao što to sugerira kategorija djevojke, autorica. Iako se nisu vodile specifičnim odvajanjem posebno jer se idealom, ne samo danas, već i kroz teorijskih, povijesnih i popularno-kulturnih uradaka povijest, smatralo zapadnjačko djevojaštvo. Iako su u zasebne dijelove, vidljiva je intencija urednica da uočljivi pokreti prema naprijed, autorica apelira na ujedno prikažu povijesni i teorijski razvoj djevojač- veću vidljivost “djevojke iz trećeg svijeta” kao nove kih studija te njihovu “praktičnu” primjenu u analizi “vrste” kulturnog i političkog subjekta. određenih kulturnih fenomena. U samom uvodnom Sve veća vidljivost djevojaka dovela je i do razvo- dijelu urednice su izradile i svojevrsnu mapu, koja ja niza teorija i ideja. U radu „Između Girl Powera i podsjeća na popularne kvizove u adolescentskim ča- Nove Ofelije: uspostavljanje neoliberalnog djevojač- sopisima, kako bi čitateljicama/čitateljima olakšale kog subjekta“ Marnina Gonick analizira dva značajna ili ih zabavile u odabiru štiva za čitanje. Ovaj će se diskursa u djevojačkoj kulturi 90-ih godina prošlog prikaz prvenstveno temeljiti na suhoparnoj podjeli stoljeća – Girl Power i Nova Ofelija. Iako se ovi dis- na one više teorijski usmjerene radove i one koji ana- kursi čine različitima, autorica ih pokušava promatra- liziraju djevojačku kulturu i iskustvo življenja. ti kao odnos mladih žena s novim oblicima subjektivi- Kao prvi u nizu teorijski radova onaj je Dawn H. teta. Oba su diskursa proizvod društveno-povijesnih, Currie – „Od djevojaštva i djevojaka do djevojačkih materijalnih i diskurzivnih konteksta, pri čemu Girl studija“ – u kojima autorica propituje djevojačke mo- power oblikuje sliku nove djevojke, odlučne, dina- gućnosti djelovanje i afirmacije njihova društvenog mične i nesputane ženstvenošću, dok diskurs Nove identiteta, pri čemu kao polazište uzima tekst sma- Ofelije, povezan s popularnom knjigom Mary Pipher, trajući ga sredstvom društvene moći. Autorica prou- predstavlja krhku, ranjivu i bezglasnu djevojku. Oba čava akademske tekstove koji se bave definiranjem se diskursa obraćaju srednjoklasnim djevojkama, djevojaka analizirajući načine kojima legitimiraju no “[k]ada se iščitavaju zajedno, Girl Power i Nova djevojačku kulturu kao društveni identitet. Tekst u Ofelija pridonose “psihologijskom znanju” koje us- radu definira kao “(...) konkretne reprezentacije koje postavlja djevojaštvo te ponekad pripomaže u pro- se mogu društveno čitati zato što prizivaju zajed- izvodnji neoliberalnog djevojačkog subjekta koji se nički sustav proizvodnje značenja.” (94). Istražujući sam osmišljava dok istovremeno za njih možemo reći “Girl talk”, koji 90-ih prelazi u “Girl power”, autorica da izražavaju sveprisutnu podvojenost oko tih novih u svojem istraživanju s djevojkama između 12. i 16. oblika subjektivizacije” (165). godina uočava niz proturječja u tome što to znači O samom razvoju djevojačkih studija kao znan- biti djevojkom, posebno oko potkopavanja diskursa stvenog polja u radu – „Stasanje: razvoj djevojačkih Girl powera s diskursom romantične ljubavi. Potonji studija“ – piše Mary Celeste Kearney. Prije svega nalazi navode Currie na pretpostavku kako se treba tekst je usmjeren na razvoj u SAD-u, a autorica na- odmaknuti od djevojaštva kao identiteta te ga treba vodi kako su djevojke sve do 90-ih godina prošlog promatrati kao ulogu ili kulturnu kategoriju. stoljeća uglavnom bile marginalizirane u studijama Jedna od najznačajnijih teoretičarki djevojačkih mladenaštva, a što pak proizlazi iz društvenog sta- studija, Catherin Driscoll, predstavljena je radom tusa koji je različit za djevojke i dječake, tj. djevojke „Djevojke, djevojačka kultura i djevojački studiji“ su uglavnom bile vezane uz privatnu sferu. No, osim gdje se analizira povijest diskursa o djevojkama, dje- potonjeg, jedan od bitnijih čimbenika za marginaliza- vojaštvu i djevojačkoj kulturi. Djevojke u današnjem ciju djevojaka, Kearney vidi i u patrijarhatu zastuplje- smislu, kako navodi Driscoll, nisu postojale sve do nom u znanstvenim istraživanjima gdje se muškarac

141 martina jurišić

postavlja kao normativ. Takva je situacija dovela i do fera dovela do stvaranja slike prema kojoj je dječak toga da oni koji su se željeli u svojim istraživanjima predstavljao heroiziranu budućnost, a djevojčica posvetiti djevojkama budu suočeni s akademskom pasivnu proizvođačicu irske nacije. Iako isključena afilijacijom. I sam se feminizam nije, zbog genera- u društveno-političkom kontekstu, djevojačka kultu- cijskog odmaka, bavio djevojkama, već je bio usmjera cvjeta u popularnoj fikciji gdje su djevojke glavne ren na žene. No, poststrukturalističke teoretičarke/ akterice, čime se neposredno utječe na promišljanje, teoretičari počinju uključivati i dob te generacijsku pa i preoblikovanje irskog nacionalnog imaginarija. pripadnost u svoje analize i istraživanja, ali se poto- Takvu je fikciju pisala i L. T. Meade koja stvara figuru nja metoda sporo širi feminističkim krugovima. Osim “nove žene” te u svojoj konstrukciji irskih djevojaka promjene u akademskim krugovima, razvoj djevojač- promovira ideale nezavisnosti, visokog obrazovanja i kih studija pridonosi i većoj vidljivosti djevojaka i u pokreta protiv društvene nejednakosti. društveno-kulturnom kontekstu. Iako mukotrpan i O društvenoj nejednakosti, no s aspekta arhitek- spor, razvoj djevojačkih studija doveo je do njihove tonskih teorija, piše Lea Horvat u radu – „Djevojke u afirmacije diljem svijeta i akademske zajednice. prostoru i prostor za djevojaštvo u Jugoslaviji krajem Onaj “praktični” dio djevojačkih studija u časopi- 1960-ih“. Analizirajući slovenski časopis „Naš dom“, su je zastupljen kroz niz radova koji se bave temama Horvat u fokus rada postavlja fazu prijelaza iz dje- filma, književnosti, prostora ili interneta. Diana An- tinjstva u odraslu dob te njezinu artikulaciju u pro- selmo-Sequeira u radu – „Zaluđena platnom: kako storu, pri čemu naglašava kako je queer feministička je stvorena filmska obožavateljica“ – obrađuje temu teorija arhitekture odavno prepoznala kontaminaciju novog tipa filmskog gledatelja koji se javlja u drugom potonjeg područja patrijarhatom, upozoravajući na desetljeću 20. stoljeća. Autorica istražuje uvjete koji sljedeću praksu: javno = muško = poslovni svijet te su doveli do kreiranja ovog podcjenjivačkog proto- privatno = žensko = dom. Autorica prikazuje povijest tipa djevojke. Mediji su te prvotne adolescentice razvoja dječje sobe od 19. stoljeća, ističući kako se promatrali kao nepouzdane filmske podržavateljice ideja o zasebnoj dječjoj sobi razvija u viktorijanskoj filma i većinom su se referirali na bijelu, neudanu Engleskoj, a do rodne diferencijacije dolazi u SAD-u djevojku u tinejdžerskim godinama ili u ranim dva- početkom 20. stoljeća. U Jugoslaviji se o zasebnoj desetima s dobro plaćenim poslom. No, bez obzira dječjoj sobi počinje promišljati tek 60-ih godina na medijski negativnu percepciju, autorica kroz išči- prošloga stoljeća, a do rodne segregacije dolazi pri- tavanje pisama obožavateljica, koje promatra kao jelazom u adolescenciju: “Djevojačka soba priprema kulturne artefakte, želi pokazati kako su te djevojke djevojke za posvećenost domu, a momačka soba jače imale mogućnost djelovanja. Njihov odlazak u kino komunicira s vanjskim svijetom (...)” (184). U isto ili kupnja filmskih časopisa nije bila samo beznadna vrijeme, druga polovica 20. stoljeća, djevojaštvo sve ovisnost već ih je, kako navodi autorica, pretvarala u više ulazi u fokus medija u Jugoslaviji te se na rekla- “(...) pronicljive filmske stručnjakinje i aktivne sudio- mama za namještaj sve češće javljaju mlade djevojke nice kulture.” (29). u formi scenskih rekvizita, ili kako to definira autori- O djevojkama kao aktivnim sudionicama kulture, ca – “slobodnolebdeće djevojke u prostoru”. Na te- ali u kontekstu književnosti, bavi se Susan Cahill u melju provedenog istraživanja Lea Horvat zaključuje radu – „Gdje su irske djevojke? Djevojaštvo, irskost kako je djevojaštvo u Jugoslaviji 1960-ih godina “(...) i L. T. Meade“. Rad je usmjeren na popularnost pri- ispresijecano tenzijama između emancipacijskih sil- ča o irskoj djevojci u kasnom 19. stoljeću i njihovih nica i komercijalizacije te perpetuiranja patrijarhal- brojnih irskih spisateljica iz tog razdoblja koje su do nih obrazaca.” (186). danas gotovo zaboravljene, a poseban je naglasak O sve većoj društvenoj vidljivosti pripadnica „mi- na spisateljici L. T. Meade i njezinom opusu. U raz- lenijske generacije“, tzv. „milenijalkama“ piše Maša doblju kojim se bavi Cahill, Irska je bila ispunjena na- Huzjak u radu „Umrežene: djevojački glasovi na in- cionalizmom i političkim nemirima. Takva je atmos- ternetu“. Mlade, progresivne i emocionalno inteli-

142 Tko su to djevojke?

gentne, „milenijalke“ su postale predstavnice svoje ko tombojstva opiru heteronormativnoj seksualnosti. generacije. No, kako navodi autorica, često njihova Radom – „Predratna djevojačka kultura (Shojo dob, kao i karakteristike koje se pripisuju čitavoj ge- Bunka) 1910.-1927.“ – Deborah Michelle Slamoon neraciji „milenijalaca“, dovode do toga da ih se ne analizira specifičnu djevojačku kulturu u ratnom i smatra ozbiljnim predstavnicima društva. Internet poratnom Japanu koja se temeljila na strastvenom tako postaje prostor umrežavanja, bijega od stereo- prijateljstvu dviju djevojaka u srednjim školama, tipa te isticanja vlastitog djevojačkog iskustva, a što uglavnom namijenjenima djevojkama, a koja je utje- autorica analizira na nizu primjera. cala na razvoj djevojačkih časopisa i kulture u prva Reprezentacijom djevojačke kulture bavi se i rad dva desetljeća dvadesetog stoljeća. Aleksandre Kaminske – „Prisvajanje adolescentske Monica Swindle kroz razgovore sa svojom pe- seksualnosti: prikazi djevojaštva u zbirci Babe Petre togodišnjom kćeri želi ukazati kako su znanstvenici Collins“ – gdje autorica analizira radove umjetnica prvenstveno pristupali djevojkama kao predmetima i jednog umjetnika kroz fotografije, crteže, kolaže, istraživanja, a ne kao suautoricama što je dovelo do slike te zapise u kojima se istražuje ženski identitet, određenih nedostataka, a svoje spoznaje iznosi u tijelo i seksualnost. Većina se radova bavi djevojaš- radu – „Osjećati djevojku, učiniti osjećaj djevojač- tvom, ženstvenošću i seksualnošću, a što autorica kim: razmatranje djevojke kao afekta“. vidi kao feministički odgovor na umjetničku scenu O izrazito popularnom suvremenom fenomenu kojom uglavnom vladaju muškarci. „Babe“ predstav- beauty-vlogerica piše Luja Šimunović u radu – „Tko lja slavljenje djevojaštva i ženskosti, no s druge stra- su beauty-vlogerice? Beauty-vlog kao prostor prego- ne, kako primjećuje autorica, većina su modela vitke varanja autentičnosti“. djevojke bijele rase zbog čega taj prostor nije posve Kao i u svakom novom znanstvenom polju i dje- uključiv. vojački studiji su morali proći kroz određene filtere Film i djevojaštvo analizira Ejla Kovačević u radu i procese prije nego li su se uspjeli afirmirati kako „Djevojaštvo u filmovima Hane Jušić i Barbare Veka- u široj javnosti, tako i u akademskoj zajednici. Svo- rić“. Cilj je ukazati na progresivnost mlade filmske jim novim kulturološkim pristupom omogućili su struje te otvaranje hrvatske kinematografije afirma- marginaliziranim pripadnicama da se i njihov glas ciji različitih djevojačkih identiteta, kao i kritičko pro- čuje kako bi ih se prepoznalo kao aktivne sudioni- pitivanje društva i kulture. ce društva. Danas je svijet nezamisliv bez djevojaka Dunja Kučinac u svojem se radu – „Rod i fanta- koje oblikuju nov način viđenja svijeta, pokreću nove zija o pank besklasnosti: prema feminističkoj kritici oblike borbe u društvu i svojim djelovanjem pokazuju domaće fanzinske i HC/pank scene“ – bavi šovini- kako nisu zanemarive i nezrele pripadnice zajednice. stičkim aspektima zastupljenima na domaćoj pank i Jedan oblik priznanja toj skupini, kao i poticaj za ra- fanzinskoj sceni, ističući kako se djevojke u tom po- zvoj djevojačkih studija na našim prostorima, dale su dručju trebaju izboriti za priznanje jednakovrijednih i studentice Filozofskog fakulteta u Zagrebu, obja- u emancipacijskom smislu, dok se s druge strane vivši i uredivši najnoviji broj Časopisa K“ posvećen svojim izgledom “(...) trebaju ponositi i sramiti ga se isključivo djevojačkim studijima. Možemo se samo (...)” čime ženski izgled postaje mjestom fetišizacije, nadati da će i kod nas zaživjeti ovaj zaista zanimljiv ali i političkim poljem (usp. 292-293). Autorica poto- i poticajan kulturološki i znanstveni proces, a „Dje- nju premisu analizira kroz Facebook rasprave. vojački studiji“ će svakako biti kamen temeljac tomu O odnosu djevojaka prema suvremenom tomboj- razvoju. stvu te mogućnostima “izvedbe djevojke” piše Emma Renold u radu – „Pokvirivanje maskulinosti: teorijska rivizija suvremenog tombojstva u shizoidnom prostoru nevinih/heteroseksualiziranih mladih feminino- sti“. Autorica istražuje pojedine djevojke koje se pre-

143 Okrenuti perspektivu: depresija s onu stranu ogledala

Nataša Govedić: Veličanstveno ništa: dramaturgije depresije, Akademija dramske umjetnosti i Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2019., 345 str.

Ljubica Anđelković Džambić

U naše bučno doba, vođeno idejom progresa i nato- terpretacijska polja u kojima se rad negacije poka- pljeno euforijom ekspresivnog aktivizma, pozornost zuje kao mjesto ponovne uspostave jastva. S ciljem se rijetko obraća na tišinu, na zastoj. Unatoč tome, definiranja kriterija analitičke orijentacije u pristupu postoje stanja i prakse koje kolidiraju s vodećim ovom krhkom i rubnom stanju gubitka osobnog upo- principom aktiviteta i ne slijede normirane zahtjeve rišta, autorica također odabire rubni istraživački put, poduzetnosti i vidljivosti pod svaku cijenu. Za takva meandrirajući između brojnih praktičnih disciplina utihnuća, dio kojih su i depresivna stanja, u svijetu i teorijskih pristupa depresiji, kritički sagledavajući u kojem sve mora imati svoje kategorizirano mjesto njihove pukotine ali i susretišta, te ih svojim tuma- i tumačenje nema mnogo razumijevanja. Pojedince čenjima povezujući u kompleksnu interdisciplinarnu koji se ne uklapaju u ideal proaktivnosti i ne pridru- mrežu unutar koje traži potvrde kojima će depresiju žuju sveprisutnoj graji ili ih se ne primjećuje ili im se odmaknuti od pôla koji je tumači kao bolest te prima- olako daje dijagnoza depresije: za neko dublje sagle- knuti ideji filozofskog stava pojedinca. davanje njihove ljudske pozicije nema vremena, niti Odbijanjem jednostrane kliničke definicije de- je to produktivno u smislu društvene svrsishodnosti. presije, kao i predrasude o njoj kao o povlačenju u Ova knjiga polazi od kritike tog društvenog nestrplje- kulu bjelokosnu koje si malotko može priuštiti, ovdje nja i ideologije brzine i učinkovitosti koja u svome se ukazuje da je depresija mnogo složeniji princip tretmanu čovjeka poistovjećuje sa strojem, te poziva aktivacije nemoći: ontološka kategorija obustav- na pozornije razmatranje strukture i smisla samora- ljanja pokazuje se kao prostor pasivne revolucije u zarajućih programa pojedinaca. kojoj depresivni karakter, odnosno nešto što tuma- Pitajući se: „Što ako primarni dramativ depresije čimo kao mentalnu slabost pojedinca, prerasta u (…) nije simptom bolesti, nego filozofska operacija građansko tijelo koje ne pristaje na određene oblike jedne dublje socijalnosti, osjetljive na iskustvo i po- političke participacije: u slučaju društava zapadnog trebu razlikovanja?“, Nataša Govedić u ovoj knjizi neoliberalnog kapitalizma to znači nepristajanje na nudi pogled na depresiju s onu stranu ogledala, oda- socijalne ideale prodornosti i učinkovitosti. Depresiv- kle nam ukazuje da, ako odbacimo našu zatvorenost, na osoba, kako navodi autorica, nerijetko doživljava moralizatorski stav, obeshrabrenost, lažni ontološki jednaku stigmatizaciju parazitstva ili razmaženosti, determinizam i fatalizam, otvaramo posve nova in- kao i umjetnici ili isposnici. Pitajući se zašto je privid

144 Okrenuti perspektivu: depresija s onu stranu ogledala

„službovanja bez ikakvih zapinjanja“ postao stan- Nemoguće je na ovom mjestu spomenuti sve au- dardno društveno očekivanje, autorica razmatra is- tore i koncepte koji se razmatraju u ovom iznimno ključivanje sebe od imperativa neprestanog sudjelo- kompleksnom istraživanju, no kada je riječ o izboru vanja i anarhičnost pozicije zastoja kao nužnost, kao indikativnog umjetničkog primjera, za paradigmat- potrebu pojedinca za unutarnjim prevrednovanjem sko polazište knjige odabran je Gregor Samsa, čijom vrijednosti. Pritom ukazuje na potencijal prividne se pozicijom stanja kukca otvaraju pitanja pasiv- pasivnosti kao rezervoara nepriznatih ili potisnutih nosti kao osovine unutarnje pobune te ideologije mogućnosti mišljenja i djelovanja, odnosno kao po- dragovoljnog žrtvovanja. Iz ove se početne pozicije zicije koja omogućuje regeneraciju pojedinca i koja razvijaju različite putanje istraživanja, pa tako ova stoga nije isključivo štetna i destruktivna po mental- analitička raznosmjerka, kako je naziva autorica, u no zdravlje, unatoč disfunkcionalnosti koju generira. sagledavanju depresije kao episteme uključuje an- U tom smislu depresija, smatra autorica, nije nešto tropološke aspekte, govoreći o različitim oblicima čega se treba bojati, već je ponajprije treba upoznati. narativa i narativnih opisa depresivnih stanja, kao i o Iz te pozicije prividna pasivnost zapravo se išči- normativnim kulturnim scenarijima i specifikacijama tava kao otpor, odbijanje vlastite instrumentaliza- emocija koje duboko utječu na naš doživljaj ovog sta- cije, a spomenuta regeneracija bila bi omogućena nja. Kritičko razmatranje, nadalje, zahvaća Durkhei- kada društvo ne bi letargiji pojedinca pristupalo osu- movu teoriju o socijalnoj dezintegraciji koja donosi đujuće i kada bi se uvidio revolucionarni potencijal prve uvide o depresiji kao „kidanju tkiva društvenos- depresije. No, osim što takva vrsta otpora ruši zasade ti“, te pitanja socijalne alijenacije kojima su se bavili i temelje društva kakvog poznajemo, jedan od razlo- filozofi poput Karla Marxa, a koja je ovdje definirana ga socijalne nepoželjnosti depresivne pozicije jest i izvan početnih granica društvenoekonomskih uvjeta. u nemogućnosti apsorbiranja njene nečiste afektivne Za pristup nekim aspektima depresije kao protusvr- građe: kolebanja, sumnji, nesigurnosti, poluistina, hovite akcije autorici je važan i filozofski koncept nelogičnosti i nagovještaja – sve su to pojave koje akrazije, koji prepoznaje u povlačenju od svijeta, se odupiru sustavima klasifikacije na kojima počiva ukidanju aktivnosti, prevlasti žalovanja i straha ka- naše društvo. Iz tog se razloga ovakvom građom, uz kve nisu nepoznate ni u umjetnosti niti u protestnim psihoterapiju, može baviti još samo umjetnost koja praksama koje se služe zaustavljenim tijelom kao suštinski inklinira pomicanju različitih čistih granica, sredstvom otpora. Uz primjere radikalne pasivnosti stoga ju je nužno uključiti u govor o depresiji ako de- od antike i srednjeg vijeka sve do suvremenog ja- presiju želimo označiti kao, kako predlaže autorica, panskog trenda hikikomori, akrazična ponašanja po- epistemu ili vrstu znanja o ljudskom stradanju. Uz kazuju se bitnima zbog pitanja koje otvaraju: treba razmatranje i uključivanje medicinskih, psihoanali- li neprestano suvereno vladati sobom i svojim odno- tičkih i filozofskih definicija depresije (gdje će se kod sima s drugima? U tom se smislu i ona ovdje tumače potonjeg, logično, najviše oslanjati na filozofiju -eg kao krize vrednovanja i uspostave drugačijeg odnosa zistencijalizma kao važnog analitičkog sugovornika spram mainstream društava. – iz razloga što ovi filozofi ne pokušavaju razriješiti, Jedna od posljedica konformističke prilagodbe minimalizirati ili optužiti depresivnog subjekta već vanjskim nepisanim pravilima jest i pristajanje na izdržati empatičnu konfrontaciju s depresivnim uvi- poricanje dijelova naše ličnosti koji nisu društveno dima), autorica uključuje umjetničke iskaze kao one poticani i korisni. Ovakva, zapravo vrsta nasilja, vid- koji nas na najslojevitije i najoriginalnije načine ljiva i u tretmanu depresije kroz sistematizirane me- mogu voditi do tumačenja onog što naziva etikom, fi- dicinske dijagnostičke protokole, dovodi do slomlje- lozofijom, poetikom i politikom depresije, te iskazati nog i podijeljenog jastva, u kojem unutarnji glas biva stanja u kojima depresija postaje „‘dijeljeno’, nara- ušutkan ideologijskim glasovima izvana. Ova instru- tivizirano, transformativno i iluminativno socijalno mentalizacija našeg bića, pokazat će autorica vođe- iskustvo“. na istraživanjima Ronalda D. Lainga, dovodi do tipa

145 ljubica anđelković džambić

cirkularnog etiketiranja depresivnih osoba koje provodi do brojnih dramskih i filmskih likova u kojima izvodi vrlo opasne mistifikacije i pojedince ostavlja se zrcale aspekti prepoznati i kod depresije, stoga su u začaranim krugovima samoponištavanja (ili samo- oni autorici polazišta za daljnje analize. Primjerice, glorifikacije kao drugog lica istog stanja), koji ostaju sličnosti i razlike tragičkih junaka s depresivnim oso- zatvorenima zbog izostanka interakcije. Za liječenje bama razmatrat će se kroz prikaz Sofoklovih likova (ali i tumačenje) depresije, kako će se pokazati, nuž- (ponajprije Filokteta) koji su „ispali iz utrke“ i raskr- no je potreban neki tip relacije, uspostavljene kroz stili s tipom agilne, pragmatične volje i samosvijesti brižnost odnosa koji grade međuljudsko povjerenje i (kakvu simbolizira Odisej). Sličnost tragedije i de- zajedništvo temeljeno na pažljivom slušanju i primi- presije uočit će se i u dramskom bavljenju zazornim i canju zastojima pojedinaca. Ona se, ponovo, najlak- bolnim stanjima svijesti. Kroz lik Ofelije, ali i ženske še ostvaruje kroz umjetnost, koja je uvijek usmjerena likove von Trierovih filmova koje na osobite načine kreiranju strategija refleksije i samorefleksije. U dija- slijede ofelijsku matricu analizirat će se aspekt eluzi- logu kao suučesništvu i produktivnoj intersubjektiv- je ili načina izbjegavanja konflikata i konfrontacije, te nosti, kakav može otvoriti umjetnička izvedba, krije razne strategije (ženskog) samoponištavanja, dok će se i transformativna moć Drugoga - u ovom slučaju se u dramama nekoliko autora i autorica (Shakespe- depresivnog subjekta. are, Molière, A.P. Čehov, Tomislav Zajec, Sarah Kane) Umjetnost se pokazuje produktivnim područjem pronaći plodno tlo za prikaz simptoma zatvaranja i za još jedan aspekt terapije depresije, a to je upora- sebe prema drugima, ograđenosti subjekta koji se ba jezika koji za depresivnu osobu, zatvorenu u svoju time čuva od bilo kakve uznemirenosti (ali i od mo- čahuru, rijetko funkcionira konfrontacijski. Depresiv- gućnosti restrukturiranja kroz komunikaciju). Takvo ni subjekt isključen je iz djelatnog jezika većine, pa se zatvaranje često tumači i kao mizantropija kojom se terapijske metode usmjeravaju ka predjezičnim se nastoji ukazati na „ultimativno zlo svijeta“, a koja praksama kontaktnosti (ples, ritam, glazba, boja), na višoj, nadosobnoj razini zadire i u kolektivnu svi- koje mu omogućuju povezivanje sa svojom emocio- jest koja, kako piše autorica, etički prerađuje isku- nalnom jezgrom (kao što to čini Gregor Samsa sluša- stvo golemih mrlja na našoj civilizacijskoj savjesti. jući sestrinu violinu, primijetit će autorica). Pomoću Na tragu odnosa depresije i kolektivne svijesti umjetnosti mogu se pokrenuti nove simboličke orga- osobito će zanimljiva biti razmatranja o političnosti nizacije iskustva i samim time i psihička strukturaci- depresije i depresivnog stanja svijesti. Umjesto da se ja, pod uvjetom da umjetnost ne postane „još jedno racionalistički usredotočujemo samo na njezine ne- Narcisovo zrcalo“, kako će to napomenuti Julia Kris- gativne afekte, trebali bismo, sugerira autorica, vrlo teva, koja stoga preferira terapiju nad umjetničkom detaljno saslušati o osobnim i etičkim povredama ekspresijom. Nataša Govedić osporava Kristevin stav depresivnog subjekta. Iako on neće „lupati šakom o o nedostatnosti književnosti kao filozofskog pogona, stol“, u depresivnom se stanju svijesti uvijek uz optu- pronalazeći u literarnim primjerima (primjerice kod živanje sebe može iščitati i optužnica spram svijeta. Kafke, Wallacea, Dostojevskog…) vrlo slojevita obli- Kako navodi autorica, iako je metodologija depresije kovanja filozofskog promišljanja atrikulacije nemoći. individualna, afekti su zarazni - pa i posljedice mogu Upravo su umjetnici kroz svoje umjetničke prakse, biti kolektivne. Stoga je u našem stoljeću depresije piše autorica, započeli tematizirati svoje puste ze- važno uočiti depresiju i kao etičku dispoziciju: unu- mlje i ukazali na to da je depresija iskustvo koje se tarnje odbijanje sudjelovanja protumačiti kao „otka- nosi u sebi i koje se neprestano aktivira i deaktivira, zivanje suradnje kolektivu“ i tip građanske averzije razmjenjuje i transformira. spram onih koji oblikuju društvene vrijednosti, te kao Istodobno, depresija se ovdje razumije i kao gubitka povjerenja u sustav. Depresivna matrica vrlo izvedbena praksa – svakodnevna izvedba ponašanja se jasno može povezati s idejom pasivne revolucije koja uključuje (ili bi to mogla u idealnim uvjetima) sa- i odbijanja participativnih praksi, a demobilizacija moobnovu i rad s konceptima vrednovanja. Ta misao koju uspostavlja kao svoj princip trebala bi se shvatiti kao alarmantna. 146 Okrenuti perspektivu: depresija s onu stranu ogledala

Štoviše, depresiju se može razmatrati i kao ka- zumijevanje koje nadilazi kruta ograničenja njezine rakteristiku čitavih kolektiva, što se ovdje iskazuje kliničke dijagnoze. Što, dakle, ako su povlačenje u kroz njezinu konstitutivnu ulogu u našem iskustvu sebe i tišina depresivnih pojedinaca ujedno i iskazi- društvenosti, što u traumatiziranim društvima i za- vanje temeljnog životnog stava? Je li moguće da su jednicama može dovesti do generalnog socijalnog odustajanje i socijalna disfunkcionalnost samo faza poremećaja. Jedan od takvih prostora je prostor pregrupiranja unutarnje snage? Krije li pasivnost u bivše Jugoslavije, obilježen izgubljenim utopijama sebi revoluciju i otpor slijepom služenju društvenim produktivnosti, kolektivne solidarnosti i društva očekivanjima? Kada bismo na stanje koje nazivamo jednakih mogućnosti. Autorica ovu temu analizira depresijom gledali na takav način, ona bi se mogla kroz izvedbene primjere (Vremenske bombe i drugi pokazati izlazom iz mraka, a ne njegovim staništem. radovi skupine BADco, projekt Nada Dimić File i ra- Prihvaćanje ovih tumačenja, dakako, traži i temelji- dove Selme Banich), fokusirajući se na prostor izved- to propitivanje i prestrojavanje postavki i vrijednosti bi u napuštenim ili nedovršenim građevinama koje materijalistički utemeljenog društva. No, odnekud se u ovom kontekstu tumače i kao depresivna tijela treba krenuti. Ovaj izuzetna knjiga pravo je mjesto za čija ispražnjenost predstavlja kritiku i osobnih i so- taj korak. cijalnih vrijednosti, kao i kolaps ideala. U govoru o političnosti depresije autorica će se kratko osvrnuti i na primjere „umjereno desnog kazališta“ (uz nuž- nu napomenu da ne postoji ni desno kazalište niti desna depresija), pri čemu će se problematičnom pokazati njihova tendencija promicanja „pozitivne slike svijeta“: iza takve ideje uvijek se krije određe- no propisivanje normi i normalnosti, pa pozitivnost postaje ključnim pojmom represije 21. stoljeća. Na kraju, depresiju kao oblik traganja za uspostavom veće istinitosti i pravednosti autorica uspoređuje i s umjetničkim apokaliptičkim imaginacijama koje uvijek provociraju kritiku društva, te analizira djela onih pisaca i dramatičara (poput Slobodana Šnajdera) koji svojim negacijama negativiteta i odbijanjem kreiranja novih svjetova ostaju na polju bavljenja ništavi- lom koje nam je ostavljeno u naslijeđe. Paradoks vremena u kojem živimo u tome je što se usred djelovanja prema idealima progresa, aktivnosti i prosperiteta, kojima smo programirani našim obrazovanjem i odgojem, često javljaju trenuci ma- lodušnosti, osjećaj trčanja u mjestu i želja za odu- stajanjem od svega. Unatoč ugodi življenja, koju si, barem kratkoročno, nije teško osigurati u društvu koje nas hrani i drži konformističkim ustupcima, ideja besmisla s vremena na vrijeme osvješćuje se na svim razinama našeg postojanja. Prepoznavanje tih stanja točka su na kojoj je moguće i vrlo bitno – ako se ikada pitamo o čovjeku kao takvom – povezati se s temom ove knjige koja se bavi depresijom kroz ra-

147 Putevima hrvatskih glumica od prijestupa do umjetnosti

Lucija Ljubić, Od prijestupnice do umjetnice. Kazališne i društvene uloge hrvatskih glumica, Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku i Meandarmedia, Osijek, Zagreb, 2019., 408 str.

Ozana Iveković

U studiji Od prijestupnice do umjetnice. Kazališne i bitnim iskorakom pa možda čak i pobunom protiv društvene uloge hrvatskih glumica Lucija Ljubić ana- okolnosti u kojima umjetnički žive i djeluju. litički slijedi put koji su hrvatske glumice prošle kroz Povijest hrvatske ženske glume započinje, kako četiri stoljeća – od vremena kada je gluma žena bila kaže autorica, ni više ni manje nego prijestupom. Na- prijestup do današnjega vremena kada su glumice ime, šibenske su benediktinke iz samostana svetog prije svega i iznad svega umjetnice. Spasa nedopušteno izvele predstavu Tri kralja. Časne Pikantnih detalja iz privatnih života hrvatskih sestre i njihove gojenice su tumačile sve uloge, pa i glumica u ovoj se knjizi ne može naći što nije nika- muške, a problem je nastao zbog nepozvanih gostiju kva zamjerka jer im tu i nije mjesto, ali se zato može koji su silom htjeli ući u samostan na predstavu. Je saznati o njihovom sudjelovanju u kulturnom i druš- li biskup kaznio časne sestre i poglavaricu zbog ne- tvenom životu njihove sredine. One su djelovale kao dopuštenog stvaranja predstave nije poznato, ali se prevoditeljice, književnice, redateljice, nastavnice, a može pretpostaviti da kazna nije bila jako oštra jer su s odmakom vremena te su uloge postajale sve prisut- sve bile uglednoga podrijetla. Inače u dopreporodno nije i izraženije što je naravno posljedica društvenih vrijeme uloge u javnim predstavama igrali su muš- promjena i promjena položaja žene u društvu. karci odnosno mladići. Čak se spominje i podatak da U knjizi Ljubić izlaže kronološki počevši od du- poštene Dubrovčanke ne samo da nisu nastupale u gog dopreporodnog razdoblja koje je, zbog manjka predstavama, već da ih nisu smjele ni gledati. Strane podataka, najmanje iscrpno obrađeno te nastavlja družine, bilo njemačke, bilo talijanske su nastupale pratiti hrvatske glumice od profesionalizacije kaza- u hrvatskim zemljama sasvim sigurno već u 17. sto- lišnog života 1840. godine preko osnivanja Hrvatske ljeću, a u njima su se pojavljivale žene kao profesi- dramatske škole 1896., međuratnog razdoblja do onalne glumice. Domaće žene su u dopreporodnom osnivanja Akademije za kazališnu umjetnost u Zagre- periodu u predstavama nastupale samo iznimno i to bu (današnje Akademije dramske umjetnosti) 1950. tek u 18. stoljeću i kasnije. godine. Knjiga završava analizom položaja suvreme- Prva hrvatska glumica koja je glumila na materi- nih glumica u svijetu masovnih medija, ali i njihovim njem jeziku bila je Franjica Vesel. Nastupila je 1841.

148 Putevima hrvatskih glumica od prijestupa do umjetnosti

godine u Kotzebueovom tekstu Ljubomorna žena. lu koja je djelovala od 1896. do 1898. Ona je značila Kroz 19. stoljeće nije bilo rijetko da glumice debiti- prijelaz prema realističkoj i psihološki razrađenoj raju još kao djevojčice, a zanimljivo je da su neke od glumi umjesto romantično-patetičnog povišenog na- njih trebale biti pjevačice no morale su odustati od te čina interpretacije koji je bio karakterističan za ranije karijere radi oštećenja glasnica. Jedna od takvih glu- razdoblje. mica bila je i slavna Marija Ružička Strozzi, prva žen- Jedna od najznačajnijih ženskih glumačkih osob- ska glumačka zvijezda u Hrvatskoj. Zanimljivo je da nosti koja se pojavila u razdoblju moderne te je tako- su glumice kroz 19. stoljeće imale obavezu same sebi đer proizašla iz Miletićeve škole bila je Nina Vavra. nabaviti ili napraviti kostim u kojemu će nastupati Ona se može nazvati prvom intelektualkom u glumač- tako da su nerijetko i šivale kako bi zaradile za život, kom svijetu jer se, pored glume bavila i pisanjem, a pravo na mirovinu nisu imale, a često su morale po- prevela je i veći broj dramskih djela s raznih strana zivati, praktički preklinjati, potencijalne posjetitelje jezika na hrvatski. Nedostatak onakve ljepote i šarma da dođu u kazalište kada bi dio prihoda od predstave kakvi su se očekivali od tadašnjih glumica zamijenila bio namijenjen njima. Mnoge su se glumice barem je samosvojnom i snažnom ličnošću, a bila je i sjajna kratko školovale u inozemstvu jer glumačke škole glumica, sposobna glumiti izvan fahova, različite vr- nije bilo, a neke su kroz određeno vrijeme nastupale ste likova, i tragične i komične. Iako je bilo i drugih i u inozemstvu. glumica koje su se osim glume bavile i drugim kul- U razdoblju kada se tek ustrojavalo profesional- turnim aktivnostima pa je tako Ivka Kralj radila na ka- no hrvatsko kazalište, nije bilo neobično da glumci zališnim vezama Hrvatske i Bugarske, a Milica Mihi- i glumice igraju po fahovima odnosno da igraju toč- čić prevodila, najvećim dijelom je upravo Nina Vavra no određeni tip uloge. Glumice su se, ovisno o dobi, svojom svestranošću utrla put ženskoj i glumačkoj pojavljivale, recimo, u ulogama naivnih djevojaka, samosvojnosti. Među značajnim osobnostima treba spletkarica i zavodnica, dobrodušnih starica. Za- spomenuti i Zoru Vuksan Barlović koja je djelovala u pravo repertoar u samim počecima nije nudio glu- Osijeku i bila prva redateljica u povijesti hrvatskog micama da se umjetnički pravo iskažu. Radilo se o kazališta. Značajne glumice perioda moderne koje salonskim komadima koji su se brzo izmjenjivali na treba istaknuti, svakako su Mila Dimitrijević, Vera Hr- repertoaru pa za sazrijevanje u određenoj ulozi nije žić Nikolić, Zlata Markovac i Irma Polak. bilo ni vremena. Glumice koje se najčešće spominju Dvadesetih godina nastupaju promjene u hrvat- u razdoblju do 1860. bile su Ivana Bajza, Maca Peris skom kazalištu prodorom avangardnih tendencija i i Karolina Norweg. repertoarom koji sadrži jake ženske likove što glumi- Kroz 19. stoljeće, glumice su pored stvaranja vla- cama omogućuje da se istaknu kao umjetnice. Pored stite glumačke karijere bile pronositeljice narodne toga, dvadesetih godina veću ulogu dobivaju režija ideje koja se htjela usaditi publici preko predstava. i kazališna likovnost, a Gavella 1920. godine osni- Njihove obitelji najčešće nisu prihvaćale njihov život- va Državnu glumačku školu na kojoj su jedine dvije ni odabir pa su ih se čak i sramile, a njihov glumački nastavnice bile Nina Vavra i Zlata Markovac. Koncem poziv nije ni najmanje isključivao tada uobičajene dvadesetih godina se škola ukida te glumci ponovo ženske dužnosti supruge i majke. U tom je kontekstu postaju prisiljeni uzimati privatne satove kod sta- zanimljiv podatak da je Marija Ružička Strozzi rodi- rijih kolega ili odlaziti u inozemstvo na školovanje. la osmero djece, od kojih su preživjeli na kraju samo Gospodarska kriza uvjetuje rezanje troškova u opre- operna pjevačica Maja Strozzi Pečić i Tito Strozzi, glu- manju predstava tako da se veći naglasak stavlja na mac i redatelj. Osim Marije Ružičke Strozzi, značajne glumca koji se tridesetih godina okreće stilu psiho- su glumice toga razdoblja bile Ivka Kralj, Ljerka Šram, loškog realizma. Milica Mihičić i Hermina Šumovska. U međuraću, ulogama samosvjesnih odnosno Stjepan Miletić je uveo brojne promjene u hrvat- emancipiranih žena koje se ne obaziru na društvene sko kazalište te je osnovao i Hrvatsku dramatsku ško- konvencije istaknula se Vika Podgorska, a njezine su

149 ozana iveković

glumačke kreacije kritičari uspoređivali s Vavrinima. televiziji, a mnoge sudjeluju i u drugim područjima Upravo je Podgorska u punom smislu afirmirala žen- kulture te u društvenom životu općenito. sku samosvijest, dok je Nina Vavra utrla put novom Osamdesetih godina se na sceni pojavljuje novi pogledu na ulogu žene u kazalištu, kulturi i društvu naraštaj glumica (Ksenija Prohaska, Jagoda Kralj općenito. U ovom su se periodu kao glumice također Novak, Doris Šarić Kukuljica, Vlasta Ramljak, Alma istaknule Anka Kernic, Bogumila Vilhar, Ela Hafner Prica, Bruna Bebić Tudor, Anja Šovagović Despot…) Gjermanović, Božena Kraljeva, Ervina Dragman, Gi- koje još nisu završile svoje opuse te ih stoga Ljubić zela Huml, Nada Babić, Bela Krleža, Zlata Mihalić i ne analizira. Početkom dvijetisućitih dolazi još jed- Greta Kraus Aranicki. na novija, mlađa generacija poput Sandre Lončarić i Pišući o glumicama nakon Drugog svjetskog rata Zrinke Cvitešić. pa do suvremenosti, Ljubić se drži Batušićeve po- Koncem devedesetih se rubrike kulture u novina- djele koju autor iznosi u svojoj važnoj knjizi Povijest ma i časopisima znatno smanjuju, a u medijima se hrvatskoga kazališta. Četiri su naraštaja hrvatskih o glumicama sve češće senzacionalistički piše te se glumaca i glumica od konca Drugog svjetskog rata do sve više zabada nos u njihov privatni život. One se trenutka izlaska knjige odnosno konca sedamdese- sve češće prikazuju kao poznate osobe u kontekstu tih godina. posve neumjetničkih tema, a sve manje kao umjet- Do pedesetih godina 20. stoljeća djeluje naraštaj nice. Ipak, sve više glumica izražava svoj stav o tim koji slijedi poetiku novoga realizma. Drugu genera- i drugim društvenim pojavama. Lucija Ljubić tako ciju čine bivši glumci s partizanskih pozornica kao i ističe memoarske zapise Elize Gerner, Nele Eržišnik i polaznici Državne glumačke škole te Dramskog stu- Zdenke Heršak te zapise Anje Šovagović Despot koja dija Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu koji je više govori o problemima kazališnog i glumačkog djelovao 30-tih i 40-tih godina. U ovu skupinu recimo života. Buni se protiv redateljskih koncepcija koje pripadaju Mia Oremović, Vjera Žagar Nardelli i Mira glumčevo tijelo i duh ne mogu pratiti. Glumice sve Župan. Treću skupinu čine prvi diplomanti s Akade- više sudjeluju u javnom životu te pokazuju da imaju mije za kazališnu umjetnost pa i diplomantice, glu- što reći i kada nisu na pozornici. Osim spisateljica i mice poput Neve Rošić, Nade Subotić i Marije Kohn. prevoditeljica, glumice su i znanstvenice s titulama Četvrtu skupinu čine glumci koji su stasali u okviru doktorica znanosti pa se kao primjer mogu navesti Teatra ITD i drugih novoosnovanih zagrebačkih Dubravka Crnojević-Carić i Vitomira Lončar. scena. U ovom razdoblju, glumice su se u intervjuima Ljubić zaključuje da promjene u položaju i druš- doticale suradnje s redateljima, dodjeljivanja tvenim ulogama glumica ovise o promjenama u druš- uloga, neravnopravnosti muških i ženskih uloga na tvu i kulturi. Prešle su dug put od prijestupnica, preko repertoaru, ali i neigranja koje im je osobito smetalo. domorotkinja i dama, građanki i intelektualki koje se Neke od glumica koje je Ljubić predstavila u ovom po- bave pisanjem i režijom pa do akademski obrazova- glavlju su Nela Eržišnik, Eliza Gerner, Zdenka Heršak, nih žena koje se bave između ostaloga i znanošću. Đurđica Dević, Etta Bortolazzi, Ružica Lorković, San- Knjiga Lucije Ljubić važan je prinos hrvatskoj te- da Langerholz Miladinov, Gita Šerman, Smiljka Ben- atrologiji jer prvi puta sustavno pristupa hrvatskim cet Jagarić, Semka Sokolović Bertok, a kao predstav- glumicama u kontekstu kazališnog, kulturnog i druš- nice generacije koje su započele karijeru šezdesetih i tvenog života. Autorica podrobno analizira pojedine sedamdesetih godina opisuje opuse Ive Marjanović, opuse glumica govoreći o čitavom njihovom glumač- Ivke Dabetić, Koraljke Hrs, Ljubice Jović, Zdravke Kr- kom razvoju i bitnim ulogama koje su odigrale. Ova stulović, Ane Karić, Helene Buljan, Lele Margitić, Ve- obimna knjiga od više od četiristo stranica zamišlje- ronike Durbešić, Vlaste Knezović te Branke Cvitković. na je da bude i sveučilišni udžbenik pa je Ljubić mo- U svakom slučaju, nakon Drugog svjetskog rata, rala raditi selekciju pojedinih opusa, a opet prikazati glumice se sve više okušavaju na filmu, na radiju i na sve značajne i staviti ih u kontekst zakonodavstva,

150 Putevima hrvatskih glumica od prijestupa do umjetnosti

kritike i glumačkog obrazovanja. Autorica je u tome u potpunosti uspjela te je pokazala, temeljeći svoje izlaganje na analizi izvorne građe i relevantne literature, promjene u životu i radu glumica u povijesnom hodu od prijestupnice do umjetnice. Ova će studija biti zanimljiva svima koji se bave kazalištem i teatro- logijom, ali i svima koji vole kazalište i koje zanima fenomen glume žena u društvenom kontekstu ili/i uloge žena u kazalištu i kulturi općenito.

151 Treba li nas zanimati što je Pepeljuga odjenula?

Rebecca-Anne C. Do Rozario, Fashion in the Fairy Tale Tradition. What Cinderella Wore, Palgrave Macmillan, London i New York, 2018., 316 str.

Nada Kujundžić

Iako će rijetko kome prva asocijacija na riječ „bajka“ Drugim riječima, bajka ne samo da slijedi modu, već biti moda, čudesni odjevni predmeti koji se javljaju sama po sebi jest moda. u ovim pripovijestima nerijetko su toliko upečat- Kroz pet poglavlja – uokvirenih uvodom i za- ljivi, zapanjujući ili zavodljivi da poprimaju status ključkom – autorica istražuje materijalne aspekte amblema priča u kojima se javljaju. Crvena kapica odjevnih predmeta u bajkama i njihove poveznice koju navlači djevojčica na putu do bakine kolibe ili sa zbivanjima na modnoj, kulturnoj i povijesnoj sce- izgubljena staklena cipelica koja kraljeviću pomaže ni Europe u razdoblju od 16. do 19. stoljeća. Korpus da pronađe voljenu djevojku u popularnoj kulturi pro- istraživanja čini europska (pisana) tradicija bajke, metnule su se u trenutačno prepoznatljive simbole, koja se povremeno proširuje odabranim filmskim koji su zadobili vlastiti, samostalan život izvan okvira adaptacijama ili (rjeđe) romanima s prepoznatljivim pripadajućih im priča. motivima bajki. Uvodno poglavlje naglašava femini- Istaknuto mjesto koje pripada odjeći i obući u stičke aspekte predstavljene analize te imenuje slič- bajkama prepoznato je i zabilježeno u znanstvenoj nosti između bajke i mode. Tako je opstanak i bajke i literaturi, koja je do sada ponajviše bila zaokupljena mode kroz povijest ovisio o njihovoj prilagodljivosti i njihovim simboličkim značenjima. Napuštajući rani- inovativnosti. S druge strane, i bajka i pojedini modni ja, na tekst orijentirana tumačenja odjevnih predmeta izričaji često se opisuju kao vječni i bezvremenski, ali kao simbola ili metafora, monografija Rebecce-Anne nerijetko i odbacuju kao trivijalnosti kojima je mjesto C. Do Rozario Fashion in the Fairy Tale Tradition. u „ženskoj“ sferi. Nadalje, moda je upisana u same What Cinderella Wore pitanje važnosti modnih kom- korijene povijesti (pisane) bajke: naime, u francu- binacija u bajkama razmatra unutar društveno-povi- skim salonima 17. i 18. stoljeća (kojima su uglavnom jesnog konteksta u kojima se pojedine pripovijesti predsjedale žene) osmišljavanje i pričanje bajke bila osmišljavaju i distribuiraju. U središtu istraživanja je izuzetno pomodna razbibriga. S obzirom na (do ne- stoga nije samo uloga odjeće i obuće u bajkama, već i davno dugo zanemarivanu i umanjivanu) ulogu žena uloga mode i materijalne kulture općenito u oblikova- u povijesti bajke, te mjesto bajke i mode u životu nju tradicije bajke. Autoričin pristup u tom je smislu žena u različitim povijesnim trenutcima, predstavlje- višestruko inovativan, jer osim što bajke promatra ne analize posebnu pozornost posvećuju načinima kroz prizmu mode, i sam žanr tumači kao oblik mode. na koje spone bajke i mode artikuliraju i stvaraju pro-

152 Treba li nas zanimati što je Pepeljuga odjenula?

stor za žensku djelatnost i autonomiju. Napominju- Disneyjeva animirana Pepeljuga najprije oblači halji- ći da je odjeća kroz povijest predstavljala „jedno od nu iz kućne radinosti). očitijih sredstava dostupnih ženama koje su željele Četvrto poglavlje analizira prikaze obuće u baj- povratiti i unaprijediti vlastite materijalne okolnosti kama, od praktičnih čizama kakve su rezervirane i društveni status“ (5), Do Rozario u pojedinim mod- za junake (Perraultov Palčić i Mačak u čizmama) do nim odabirima i njihovim bajkovitim prikazima pre- raskošnih cipelica koje obuvaju junakinje. Ženska poznaje subverzivni i feministički potencijal. cipela naročito je ambivalentna, jer djeluje kao objekt Prva dva poglavlja posvećena su modnim „pri- žudnje koji privlači poglede, ali i kao izvor patnje jestupnicama“ Pepeljugi (prvo poglavlje) i njenoj (eponimske crvene cipelice u bajci H. C. Andersena ili srodnici Magarećoj koži (drugo poglavlje), pri čemu užarene željezne cipele u kojima je prisiljena plesati se posebna pozornost poklanja trenutcima u kojim Snjeguljičina maćeha). Pepeljuginu staklenu cipe- odbijanje, odnosno odabir specifične odjeće posta- licu tako je moguće tumačiti i kao „ograničavajuće, je sredstvom otpora i ženskog osnaživanja. Uspore- patrijarhalno sredstvo represije koje sputava i objek- đujući najznačajnije tiskane inačice „Pepeljuge“, od tificira“, i kao sredstvo oslobođenja koje junakinju „Mačke Pepeljuge“ Giambattiste Basilea, preko „Pe- prenosi iz siromaštva u bogatstvo (182). Do Rozario peljuge ili staklene cipelice“ Charlesa Perraulta, do se ovdje osvrće i na dugotrajnu debatu o tome je li „Pepeljuge“ braće Grimm, Do Rozario ističe da sub- Perraultova cipelica uistinu staklena (verre) ili mož- verzivni potencijal priče najviše dolazi do izražaja u da krznena (vair), ističući da bi krznena cipelica na varijantama u kojima junakinja odjeću dobiva od žen- dvoru Luja XIV. bila doživljena kao nešto vrlo staro- ske pomagačice (npr. Perraultova vilinska kuma) koja modno, a Perrault kao vrstan poznavalac dvorske eti- djeluje izvan granica patrijarhalne kontrole. Dok se kete zacijelo ne bi počinio takav gaf. S druge strane, Pepeljuga opire kontroli članova obitelji (koji ju tjera- odabir stakla upućuje na važne dosege u proizvodnji ju da oblači dronjke i brane joj odlazak na bal) i ostva- i obradi stakla koji se javljaju to vrijeme. ruje društveni uspon odijevanjem raskošnih haljina, U središtu petoga poglavlja su vile i vještice, Magareća koža odbacuje kraljevsko ruho i nagrđuje ženski likovi koji često darivaju odjeću ili se ističu vlastiti izgled kako bi se obranila od muške požude te naročito smjelim i upečatljivim modnim odabirima. zadržala vlastitu autonomiju. Kršenje modnih pravila Vilinskim kumama i sličnim dobrotvorkama pripada i zamjena privlačne vanjštine odbojnom tako postaje istaknuto mjesto u francuskim bajkama (napose oni- izrazom ženske agencije i činom samo-očuvanja. ma ženskih autorica), što, tvrdi Do Rozario, izravno Treće poglavlje bavi se proizvodnjom odjeće i odražava važnost ženskog prijateljstva i sponzorstva uz nju vezanim alatima poput vretena i igle, koji u u francuskim salonima 17. i 18. stoljeća. Ovo poglav- bajkama često poprimaju čarobne osobine. Vješti- lje donosi i intrigantnu tvrdnju da imena i likovi žen- na vladanja spomenutim predmetima, koja se često skih pripovjedačica (stvarnih ili izmišljenih) poput simbolički i jezično vezuje uz vještinu „ispredanja“ Majke Guske, Dorothee Viehmann (koja je poslužila priča, tradicionalno je ženskoga predznaka, što Do kao izvor mnogih bajki braće Grimm) ili raznih anoni- Rozario potiče na razmatranje i preispitivanje prede- mnih dadilja i seljanki, često djeluju poput „kostima“ nja, šivanja i sličnih aktivnosti u kontekstu povijesti u koje muški sakupljači i pisci (poput Perraulta ili bra- ženskog rada. Iako bajke rijetko tematiziraju izradu će Grimm) zaodijevaju svoje zbirke kako bi simulirali odjeće (napose one raskošne, čija je izrada tradicio- njihovu autentičnost i usmeno porijeklo. Poput vuka nalno bila u rukama muških cehova), visoko vrednuju u „Crvenkapici“ koji oblači bakinu spavaćicu, muški spretno rukovanje iglom i koncem, koje se promeće se autori i zapisivači tako „prerušavaju“ u mudre, u metonimijsku oznaku ljepote i vrijednosti tkalje. stare žene u činu svojevrsnog autorskog transve- Drugi dio poglavlja prati rastuću važnost šivanja u stizma (242). Posljednji dio poglavlja posvećen je američkim adaptacijama priče o Pepeljugi, u kojima antagonisticama, čije provokativne modne odabire junakinja često sama stvara svoju odjeću za bal (čak i autorica tumači kao čin subverzije patrijarhalne nor- malizacije ženske vrline. 153 nada kujundžić

Umjesto klasičnog zaključka koji sažima i povezuje glavne spoznaje svakog poglavlja, kraj knjige donosi razmatranja o onome što je skriveno od pogleda ali i odsutno iz diskursa: donjem rublju. Posebna pozornost posvećena je korzetima, koje se tradicionalno doživljava kao „patrijarhalno sredstvo ograničavanja“ žena (278) i predmet kojim si žene nanose bol, sve u ime mode i ljepote, odnosno muš- kog pogleda. Ovu poveznica autorica smatra proble- matičnom jer se njome sugerira da su jedino u proš- losti žene bile sputavane i ograničene. U središtu zaključka su javne rasprave o korzetima potaknute Disneyjevim igranim filmovima Pepeljuga (Cinde- rella, red. Kenneth Branagh, 2015.) i Ljepotica i Zvijer (Beauty and the Beast, red. Bill Condon, 2017.). Iako bi ih, s obzirom na povijesno razdoblje u kojem se priče odvijaju, junakinje trebale nositi, činjenica da je zvijezda Ljepotice i Zvijeri Emma Watson odbila nositi korzet za ulogu Belle u medijskim je napisima slavljena kao pozitivan feministički istup. Međutim, Do Rozario ističe da je takvo „anakronističko nametanje suvremene feminističke modne politike“ (280) odraz dubinskog nerazumijevanja načina na koje i razloga zbog kojih su žene u različitim povijesnim raz- dobljima nosile pojedine odjevne predmete. Nadalje, ono često predstavlja tek „površan izraz feminističke teorije i ideologije“ (281) kojim se nastoji kompenzi- rati manjak djelatnosti filmskih junakinja. Vješto kombinirajući pomna čitanja bajki i literaturu iz područja istraživanja bajki, te povijesti mode i materijalne kulture, Do Rozario i sama „ispreda“ zanimljiv narativ koji svjedoči o važnosti društveno-povijesnog konteksta za (bolje) razumijevanje književnog teksta. Usprkos ponekim nepotrebnim digresijama te velikoj količini ponuđenih informacija, tekst je pitak i lako prohodan, te premrežen intrigantnim zapažanji- ma koja potiču na razmišljanje. Nudeći svjež pogled na bajke, autorica pokazuje da je naizgled trivijalno pitanje što je odjenula Pepeljuga itekako relevantno, jer otkriva u kojoj su mjeri materijalne povijesti žena iskrivljavane kroz patrijarhalnu prizmu, te na koji su način razne Pepeljuge kroz povijest „osporavale ograničenja ženske djelatnosti kroz njihove mnoge, raznolike cipele“ (282).

154 Marija Magdalena u kršćanskoj tradiciji

Jadranka Rebeka Anić, Irena Sever Globan, Marija Magdalena: Od Isusove učenice do filmske bludnice. Teološko-kulturalna analiza, Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2018., 478 str.

Maja Profaca

Prijevod knjige utjecajne feminističke teologinje Eli- omogućenih i činjenicom da su podaci o Mariji Mag- sabeth Moltmann-Wendel Postati svoj čovjek – Žene daleni u evanđeljima oskudni, osim navoda da je bila oko Isusa i Marija Magdalena: Od Isusove učenice svjedokom Isusove patnje na križu i uskrsnuća, kao do filmske bludnice Jadranke Rebeke Anić i Irene Se- i ona koja njegovim učenicima prva donosi vijest o ver Globan relativno su nedavno kod nas objavljena praznom grobu te kojoj se po uskrsnuću prvoj obra- istraživanja koja, služeći se suvremenim teološkim ća. Ova istaknuta uloga vjerne sljedbenice i donosi- uvidima, analiziraju povijesna tumačenja uloge žena teljice vijesti o uskrslom Isusu nakon pape Grgura u kršćanskoj tradiciji iznova interpretirajući temeljne Velikog mijenja svoj karakter stapanjem više novoza- kršćanske vjerske tekstove. I dok knjiga Elisabeth vjetnih Marija u jedan lik koji objedinjuje bezimenu Moltmann-Wendel reinterpretira crkveno razumijeva- grešnicu iz Lukina evanđelja i lik Marije, Lazarove i nje i vrednovanje uloga više ženskih novozavjetnih li- Martine sestre iz Betanije a ona od uzorne učenice kova kritički se osvrćući na njihovo stereotipiziranje, prvenstveno postaje obraćena grešnica. Oslanjajući dvostruka mjerila i umanjivanje njihove važnosti, se na temeljne vjerske tekstove poput evanđelja ali i knjiga Jadranke Rebeke Anić i Irene Sever Globan, gnoseološke spise kao i suvremene teološke raspra- između ostalog potaknuta i utjecajnom Wendelinom ve autorice Jadranka Rebeka Anić i Irena Sever Glo- knjigom, teološka je i kulturalna analiza koja prou- ban žele stoga pokazati da takva stapanja uglavnom čava promjene u razumijevanju povijesno i tradicijski nisu utemeljena i da umanjuju ulogu Marije Magdale- usloženog lika Marije Magdalene. Polazeći od evan- ne kao Isusove učenice i apostolice. đelja preko gnoseoloških spisa i legendi ona ističe Premda su suvremena istraživanja pokazala da svojevrsnu prekretnicu shvaćanja njezina karaktera njezin lik treba razlikovati od drugih ženskih liko- i uloge za vrijeme pape Grgura Velikog kada dolazi va s kojima se tradicionalno poistovjećuje, Marija do stapanja više biblijskih likova u jedan lik Marije Magdalena i danas je ostala primjerom božje milosti Magdalene, nakon kojeg Crkva zauzima službeni stav prema grešnicima pokajnicima, misao koja koliko o Mariji Magdaleni ne kao istaknutoj Isusovoj učenici god plemenita, prema autoricama nije potpuno ute- već prvenstveno kao obraćenoj grešnici. Ono na što meljena u podacima koje o njoj nalazimo u evanđe- ova iscrpna studija želi stoga ukazati razlozi su ne- ljima, pri čemu se zanemaruje njezina uloga učenice utemeljenih i iskrivljenih shvaćanja njezine uloge, i sljedbenice koja je svjedočila Isusovom uskrsnuću

155 maja profaca

ili, prema gnoseološkim spisima, širila njegov nauk. Suvremeni, vizualno atraktivni i predvidljivi film- Na ovakvo shvaćanje u velikoj su mjeri kroz povijest ski prikazi Marije Magdalene uglavnom kao obraćene utjecali i umjetnički prikazi Marije Magdalene kao grešnice tema su dijela knjige kojeg je napisala Irena obraćene grešnice premda i tu postoje iznimke. Ta- Sever Globan a koji, polazeći od filmskih početaka i kvo stereotipizirano predstavljanje Isusove učenice nijemog filma pa sve do danas, prati ne samo film- kao obraćene bludnice o čemu osim napomene da ska odstupanja od vjerskih tekstova već i promjene ju je Isus oslobodio sedam demona u evanđeljima samog Marijinog lika s obzirom na to da li se filmom nema riječi, tako se više napajalo kolektivnim pre- htjela naglasiti Isusova božanska ili ljudska priroda. dodžbama i umjetničkom citirajućom tradicijom, u Marija Magdalena u filmskoj umjetnosti postala je ovoj studiji filmom i slikama, no što je bilo utemelje- tako kompleksan biblijski lik velike privlačnosti za no u vjerskim tekstovima. Ono na što autorice žele gledatelje, koji se često modelirao s obzirom na ra- stoga ukazati je da ni evanđelja niti gnoseološki zloge snimanja i društveni kontekst, obično nemajući spisi ne podržavaju ovakve predstave koje umanjuju puno zajedničkog s izvornom predajom. Iz tih razlo- ulogu žena u ranim kršćanskim zajednicama. S druga, kao i da se ukaže na slojeve pogrešnih interpre- ge strane, umjetno i naknadno nastalo stereotipizi- tacija i promjena u njezinom razumijevanju, važno je ranje žena s obzirom na tradicionalno predstavljanje pročitati iscrpnu analizu ovih dviju odličnih autorica, žene ili kao Marije Isusove majke ili kao obraćene između ostalog i zato što su kritička, feministička pale žene Marije Magdalene ili kao Marte, aktivne istraživanja poput ovog kod nas još uvijek rijetka i ne i samosvjesne žene pogrešno svedene na radišnu dobivaju zasluženu pažnju. kućanicu o čemu piše Elisabeth Moltmann-Wendel, postalo je općim mjestom patrijahalne kulture i dvo- strukih mjerila, pri čemu se ženama kontinuirano umanjivala važnost u crkvi i zajednici pravdajući time njihov neravnopravan položaj. Polazeći od suvremenih tumačenja Isusove inkluzivne zajednice učenika i sljedbenika, Jadranka Rebeka Anić u svrhu njezinog što ispravnijeg razumijevanja u svojoj teološkoj analizi pokušava skinuti slojeve iskrivljene, ispoli- tizirane i na kraju maštovite predaje o jednom liku poput Marije Magdalene koju mnogi teolozi još zovu apostolicom apostola, dok Irena Sever Globan prati njezina predstavljanja u filmskoj umjetnosti između ostalog i zbog velike uloge ovog medija u kreiranju i širenju kolektivnih predodžbi ali i stavova o vjerskim pitanjima poput ovog. Na to ukazuje i prvi dio knjige koji naglašava činjenicu da je zbog malo informacija o njoj u evanđeljima vrlo teško rekonstruirati tko je uistinu bila Marija Magdalena, s obzirom da se obič- no tek susreće u dijelu o Isusovoj smrti i uskrsnuću. S druge strane, u gnoseološkim tekstovima spominje se i kao istaknuta i privržena Isusova učenica za koju je Isus smatrao da dobro razumije njegov nauk, kao i to da se zbog toga što je bila žena, često dovodila u pitanje njezina vjerodostojnost.

156 Ekofeminističko, žensko, zeleno i možebitno progovaranje o specifičnoj “balkanskoj” razlici ekofeminizma

Ekofeminizam: između zelenih i ženskih studija, ur. Goran Đurđević i Suzana Marjanić, Zagreb, Durieux, 2020., 488 str.

Ivica Bakota

Kuda ide ekofeminizam? Vraća li nam utopiju cjeline poruka nije potrebna, ipak treba istaknuti primjeren ukazivanjem na skrovitu suradnju bića prirode ili se urednički odabir tekstova koji nas uvode u historijat iscrpljuje u sukobljavanju s binarnim kodom ideolo- ekofem-misli između radikalnog, liberalnog i socija- gija naših svakodnevnih i pre-pisanih? Odgovor na lističkog feminizma i ujedno približavaju aktualnim ovo pitanje teško je dati u jednoj rečenici, pasusu ili prijeporima između zasnivanja možebitno zasebne tekstu. Možda u zborniku? ekofem-etike i interakcije s drugim vidovima i disci- Čitajući 400-injak stranica zbornika Ekofemini- plinama nedominantnog odnosa prema prirodi. zam: između zelenih i ženskih studija, koji su uredili Drugi dio zbornika sačinjava dvanaest doma- Suzana Marjanić i Goran Đurđević, kontinuirano nas ćih radova koji daju pregled feminističkog nasljeđa, prati dojam napetosti ovoga, možda unaprijed krivo- socijalne aspekte ekofeminizma, kritiku poveziva- ga, “binarnoga” pitanja. Od motiva Schrödingerove nja žene i prirode, pregled razvoja od feminizma ka mačke s kojom se u uredničkom tekstu invocira eko- specizmu, vegetarijanstva/veganstva i kritičke ani- feministički procjep do poetskog prizora filozofkinje malistike te prijedloge za ekokritičko promišljanje i anarhistice kojoj “bulje u sise” pri kraju zbornika etičkih, odgojno-obrazovnih tema. Ekofeministič- odražava se potencijal kojim ekofeminizam predstav- ko-književna i vizualna teorija, treći dio ovoga zbor- lja svoj kritički naboj i međumjesto unutar akadem- nika, nudi zanimljiva ekofem-čitanja književnih dje- skog diskursa, ali istodobno osvještava iznova pro- la, poput razotkrivanja “ekoloških niša” u djelu Ivane življavanu uvredu politički podvojenom, potlačenom Brlić Mažuranić koji je pripremila Lada Čale Feldman i pred-edipalnom. ili poredbena analiza osvajanja prirode i životinja u Zbornik otvaraju radovi Susan Griffin, Carolyn djelu Moby Dick autorice Sanje Kajinić. Završni dio Merchant i Ariel Salleh. Odabir tekstova ovih rodona- zbornika predstavljaju izbor poezije i eseja čime se čelnica ekofeminizma pomaže kontekstualizirati fe- ne samo upotpunjuje interdisciplinarnost pa i ži- minističke pravce na koji se naslanja ekofeminizam, votnost zbornika, već se uredničkom intervencijom posebice kroz kritiku racionalizma, kolonijalizma, skreće pozornost na namjeran izostanak dovršenosti specizma, rasizma i drugih vidova pretpostavljanja i povratak na prvotni okvir ekokritičkog promišljanja čovjeka prirodi. Radi se o prethodno objavljenim i naznačenog na početku zbornika. već reprezentativnim tekstovima kojima dodatna pre-

157 ivica bakota

U okomitom čitanju zbornika nailazimo na snaž- ne i poticajne osvrte na izvorišta ljudskog ugnje- tavanja prirode s upečatljivim ilustracijama poput tumačenja Baconovog samodestruktivnog sadizma prema prirodi kod Susan Griffin, zanimljivo čitanje Bookchinove socijalne ekologije kao polazište za radikalnu političku kritiku u tekstu Tare Kalaputi Ljudi i više od ljudskog svijeta. Kritika dualizma i pokušaj iznalaženja puta onkraj opresivnog razdvajanja druš- tva i prirode daju se kao povratni utisak putujemo li zbornikom skokovito i retrospektivno: bilo da se radi o sadržajnim panoramskim prikazima nasljeđa ekofeminizma u radovima, primjerice, Branke Galić i Ivanke Buzov, bilo da pre-čitavamo “crticu” kod čitanja Adornove negativne dijalektike u tekstu Ariel Salleh. Zrcali li se A kroz “nije-A” ili “nije-A”, je li potonje ravnopravno pokrenuti reverzibilitet ili poput nepotrebnog plašta vuče tuđe nijekanje, osuđeno na sukob umjesto na povratak biću. Ova crtica spajanja samo je koncentriran podsjetnik na pitanje razdvajanja koje se u zborniku iznova postavlja. Sve u svemu, ovaj prvi ekofeministički zbornik na hrvatskom jeziku suvereno odgovara izazovu vlastitog pionirskog pothvata. Predstavljajući multi- disciplinarni razvoj ekofeminističke misli kao svježe kritičko-znanstveno i istraživačko područje te kao živo sjecište političkog angažmana, aktivističkog djelovanja i načina življenja, zbornik ne samo da progovara-o, već progovara-kroz razliku namjerne necjelovitosti i “cjelotvornosti” ove izazovne kritičke prakse. Možemo stoga reći da zbornik na necjelovi- to cjelotvoran način uspijeva dati presjek i povijesno kontekstualiziran prikaz značajnih pravaca razvoja ekofeminizma, te kroz dodirne točke s marksistič- kom, psihoanalitičkom, postkolonijalnom kritikom prikazati raznorodan kritički instrumentarij od knji- ževne i kulturološke analize do političke borbe. Zbor- nik, također, na zaokružen i inkluzivan način okuplja ekofem autor(ic)e s područja jugoistočne Europe, kao takav, služi kao referentno polazište akademskim istraživači(ca)ma i političkim aktivisti(ca)ma za sudjelovanje u nadgradnji ove cjelotvorne discipline te – zašto ne! – izazov za možebitno progovaranje o specifičnoj “balkanskoj” razlici ekofeminizma u ovom “zapadnojužnoslavenskom arealu” u kojem smo smješteni. 158 Pjesmu ne čine tek riječi nego i stvorenja

Sent: časopis za književnost, umjetnost i kulturu, br. 52/53, god. XXI, Novi Pazar, 2020., ur. Enes Halilović, 179 str.

Luka Ostojić

Kad bi vanzemaljski turisti posjetili Zemlju i svratili u ove vrlo interesantne i heterogene građe. Okvir za- knjižnicu ne bi li saznali nešto više o živim bićima s stupljenim tekstovima daje znanstvenica i kritičarka ove planete, ubrzo bi shvatili da im je književna po- Milica Ćuković koja u uvodnom tekstu „Između femi- nuda prilično ograničena. Književnost se uglavnom ninog i faunalnog, između subjekta i potpisa: poetika bavi ljudskim rodom dok životinje figuriraju tek kao prestupa i (samo)identifikacije“ pojašnjava značenja prikriveni ljudi, krznene metafore ili pernati dekora- faunalnih motiva u ženskoj književnosti i potkreplju- tivni motivi (o bilju da ne govorimo). Uz to, antropo- je to primjerima iz časopisa. No ne postoji urednički centrična književnost ne uspijeva sasvim pogoditi ni predgovor koji bi nam dao uvid u kontekst iz te per- taj centar jer su većinu kanonskih i suvremenih djela spektive, npr. kako je i zašto donesena odluka o ovoj napisali muškarci, i to uglavnom o likovima muškog temi ili kako se vršila selekcija autorica i njihovih tek- roda. Dobra vijest za galaktičke goste, ali i za sve koji stova. Uz to sami tekstovi nisu grupirani niti poredani žele čitati nešto van tih okvira, jest izlazak dvobroja po nekom književnom ključu, nego je poredak odre- 52/53 novopazarskog časopisa Sent posvećenog su- đen godištem autorica, s najstarijom na početku, pri vremenoj ženskoj književnosti koja se bavi životinja- čemu ne saznajemo kad su tekstovi napisani niti gdje ma. su ranije objavljeni. Čini mi se da bi kreativniji i ra- Na 180 stranica zastupljene su 83 autorice, zigraniji način grupiranja tekstova potaknuo čitanje uglavnom iz regije (uz par iznimaka), a tekstovi su časopisa kao cjeline, dok je ovako teško otkloniti pretežno pjesnički (uz nekoliko kratkih priča i eseja). dojam proizvoljnog nizanja tekstova, tim više što se Osim Sapfine pjesme na početku, ostatak čine knji- pokazalo da godište nije bitan faktor: niti su genera- ževnice koje su pisale u prošlom i ovom stoljeću, u cijski bliske autorice slične, niti se ističe bitna razlika rasponu od vrlo iskusnih i poznatih do tek punoljet- između „mladih” i „starih”. No s uvodnim tekstom nih. Kazalo već na prvi pogled ukazuje na vrlo dobar Milice Ćuković ipak uspijevamo prepoznati zajednič- koncept i odabir tekstova, no odmah se može primi- ke osobine uvrštenih tekstova, a uvažiti raznolikost jetiti da se, nažalost, glavni urednik časopisa, Enes stilski i tematski nepovezanih autorica. Halilović, nije eksplicitno uključio u predstavljanje

159 luka ostojić

Pospani tigrovi i živahne koze Životinje ne prenose samo toplinu, nego i nela- godu i tjeskobu. U Vremenu dugog oporavka Marije Ćuković ističe da je „celokupno žensko književno Dejanović one posreduju tugu i usamljenost juna- stvaralaštvo upadljivo obeleženo faunalnim motivi- kinje, u pjesmi Na kratkom lancu Sonje Manojlović ma, koji se javljaju kao istaknuti činioci kako poetike život kokoši može se lako tumačiti kao život žene prestupa, tako i poetike (samo)identifikacije.” Doda- podređene „gazdi”. U priči Živi svet Jelene Marinkov je da faunalne metafore i simboli „posreduju širok umiruća majka sve više nalikuje na „olindranu ptiču- spektar uvida u poziciju ženskog subjekta, u modu- rinu” i ptice postaju sinonim za bolest, a Lidija Deduš se njenog opažanja realija, u suptilne vidove samo- u Kako je on jeo tu ribu! daje jezivu sliku seksualnog izgradnje kroz odnos prema Drugom i, konačno, u nasilja kroz prizor proždrljivog čovjeka-psa: „kako je samospoznaju i samoodređenje kao subjekta koji je on jeo tu ribu! noktima ju je jeo, rukama ju je jeo, ro- kreativno, stvaralački aktivan, subjekta koji govori, nio nosom po njoj kao da je razjapljena žena, jezikom piše, pristupa samorealizaciji u postupku umetnič- palacao nad mrtvim ribljim tijelom, nad tim očima za- kog samoispoljavanja.” Dok je teško procijeniti kako gledanim u ništa. (...)” su pojedini tekstovi predstavljali „poetiku prestupa” Ipak časopisom prevladavaju pozitivna značenja u svom kontekstu, ovim raznolikim djelima doista je životinja, što opet govori o samim lirskim subjektki- zajednička snažna veza između životinja i samoiden- njama koje, često izolirane od ljudi, pronalaze ohra- tifikacije. Životinje se ne pojavljuju kao samosvojni brenje ili spoznaju u kućnim ljubimcima i pticama, subjekti, niti se tematiziraju ambivalentni odnosi ali i u divljim životinjama i neugodnim nametnicima ljudi i životinja (uz par niže navedenih iznimki), nego (Stenica Nine Živančević). Osjećaj bliskosti sa životi- nam časopis demonstrira kako su suvremene autori- njom potiče na samospoznaju, ali može postati i opa- ce preko životinjskih motiva na razne načine otvarale sna iluzija, kako to lijepo i duhovito prikazuje poljska prostor samorefleksiji. autorica Eva Lipska u kratkoj pjesmi Ptici: „Kažem Pojedine životinje tako se pojavljuju kao izvor vr- ptici: / moram da letim. // Ptica mi maše / uputstvom lina i ideala, i to u lako prepoznatljivom značenju: tu za upotrebu.” su slobodni orao, snažni mrav, mudra mačka i mnogi Životinje su u većini tekstova bliske ili slične drugi dobro znani arhetipovi. Najzanimljivije su ipak ljudima, čak lirski subjekti ponekad preuzimaju ži- one pjesme koje grade sliku veličanstvene beštije, a votinjsko naličje (Ana Brnardić, Status zemlje). S dru- pritom iznenađuju i svojim jezikom i značenjem, kao ge strane rijetki su, ali time i naročito zanimljivi oni u Neka tigrovi spavaju Anke Žagar: „pronježite im ze- tekstovi u kojima životinje nisu određene ni vredno- mlju na kojoj / u bešumnim šapama cvjeta noć / drh- vane kroz relaciju s čovjekom, nego sadrže zasebne, tave strune u mišićje se / svijaju i lišće je lišće je lišće neljudske osobine. Vesna Biga u pjesmi Kako li me / neka tigrovi samo spavaju / uzgibana crta fluo- pogledala ptica kreće od svojih nedokučivih kućnih rescentnih leđa / valovlje se mreška, u mreži je noć ljubimaca da bi došla do spoznaje o egzistencijalnoj (...)” Životinje se pojavljuju i u relaciji s književnim samoći i nemogućnosti razumijevanja s drugima. U identitetom. Mukotrpnom pisanju i ozbiljnom autor- kratkoj priči Tijane Rakočević Capra hircus: Domaća skom liku suprotstavljaju se slobodni i zaigrani kućni koza već u početku dolazi do zanimljivog obrata jer ljubimci (Moje životinje, Olja Savičević Ivančević, Pa- pripovjedačica opisuje čovjeka zato da bi dala znače- pagaj Lulu, Milica Milenković), a do dirljive sinteze nje i vrijednost životinjama: momak Vid je tako „mali suprotstavljenih polova dolazi u Pesmi o keruši Ane bezočni buržuj (...), uvjeren da ga to što koristi tanjir Ristović: „Moja mala keruša / nije samo pas / ona je a ne korito čini vrijednim čuvanja.” U ostatku priče i pesma: (...)”. Kujica nije element pjesme, tekstualni Vid se gubi iz vida, a u fokusu ostaju koze, glavne ju- konstrukt, nego ona jest pjesma što nas navodi na uz- nakinje priče. budljivu sugestiju da pjesmu ne čine tek riječi, nego i stvorenja.

160 Pjesmu ne čine tek riječi nego i stvorenja

Časopis za cijelu regiju

Kad je Suzana Marjanić u drugom kontekstu pisala o literarnim životinjama, ukazala je na razliku između animalističke književnosti i njene radikalne varijante, pri čemu se njihova diferencija „može (hrapavo) usustaviti s obzirom na osjećajni/sentimentalni (animalistička književnost) i bio/etički odnos prema životinjama (radikalna animalistička književnost).” (Prije nego što su životinje proplakale, Zarez br. 140). Odabrani tekstovi novog dvobroja Sent spadaju u umjerenu struju jer su životinje uglavnom vezane uz sentimentalne i ljudske teme. Časopis je stoga mnogo zanimljiviji iz feminističke perspektive jer, kako navodi i Milica Ćuković, jasno pokazuje kako je ko- rištenje životinjskih motiva za promišljanje vlastita identiteta bio dosljedan postupak u inače heteroge- noj produkciji književnica. Svakako vrijedi istaknuti i funkciju ovog dvobroja u lokalnom kontekstu. Sent nas upućuje na velik broj zanimljivih, više ili manje poznatih književnica čiji rad vrijedi upoznati i van okvira časopisa, zbog čega vrijedi pohvaliti odluku o uključenju tako velikog broja autorica. Pritom je naročito važno što su zastupljena djela iz regije jer time do izražaja dolazi raznolikost našeg jezika, a i upoznajemo se s imenima koja inače teško prelaze granice nacionalnih medija. I mane i prednosti dvobroja ukazuju na kontekst u kojem danas djeluju književni časopisi. Zamjerke zbog uredničke nedorečenosti mogu se objasniti či- njenicom da urednički rad danas ne može biti profe- sionalno plaćen, nego ovisi ponajprije o entuzijazmu svih uključenih zbog čega je pravi podvig kad knji- ževni časopis uopće uspije izaći. Pritom ne postoji ni- jedan drugi medij koji bi se u ovom opsegu posvetio marginaliziranoj, a važnoj kulturnoj temi poput živo- tinja u ženskoj književnosti. Stoga Sent u 21. godini svog izlaženja i dalje svojim primjerom pokazuje koji je smisao književnih časopisa. Valja se samo nadati da će časopis doseći širu regionalnu publiku (ako već ne vanzemaljske čitatelje) i potaknuti interes za vrlo zanimljivu i slabije vidljivu književnost autorica.

161 Nužno potrebni narativi

Zsófia Lóránd, Feministički izazov socijalističkoj državi u Jugoslaviji, preveo Srđan Dvornik, Zagreb, Fraktura, 2020., 403 str.

Martina Munivrana

O povijesti feminističkih izazova 70-ih i 80-ih godina Zsófia Lóránd, autorica je iznimne biografije te 20. stoljeća u bivšoj SFRJ imamo prilike čitati zahva- po svom profesionalnom habitusu historičarka, po- ljujući izvrsnoj studiji mađarske znanstvenice Zsófije glavito feminizma u istočnoj Europi nakon Drugog Lóránd. U izdanju Frakture objavljen je hrvatski prije- svjetskog rata. Doktorirala je na Centralnoeurop- vod njezine knjige Feministički izazov socijalističkoj skom sveučilištu u Budimpešti, radila je na Institutu državi u Jugoslaviji [The Feminist Challenge to the europskog sveučilišta u Firenci i Kolegiju Lichtenberg Socialist State in Yugoslavia, Palgrave Macmillan, u Göttingenu. Objavljivala je članke o povijesti femi- 2018.]. Ova studija dala nam je uvid u prijeko potreb- nističke političke misli u Hrvatskoj i Srbiji te o proble- nu povijest feminizma na ovim prostorima te omo- mima izostale ženske perspektive u nacionalističkom gućila osvještavanje važnosti tog razdoblja, osobito komemoriranju mađarske povijesti. U svojem znan- ženske povijesti feminističkog aktivizma kao jednog stvenom radu usmjerena je na analizu nasljeđa me- intelektualnog fenomena kojeg su pokrenule stu- đuratnog feminizma u Mađarskoj, DDR-u i Jugoslaviji dentice i intelektualke sa svih prostora bivše SFRJ-e. prije i nakon Drugog svjetskog rata. Uz znanstvenu Lóránd je napisala knjigu koja nam je itekako bila karijeru Zsófia Lóránd kroz volonterski je rad i savje- potrebna kako zbog nas samih tako i zbog društva u tovanje osam godina bila angažirana na području kojem živimo. Nažalost vrijeme je takvo da se još uvi- obiteljskog nasilja na SOS telefonu. jek borimo s ekspanzijom mnogih predrasuda, mino- Knjiga Feministički izazov socijalističkoj drža- riziranja i poništavanja ženskih prava te svjedočimo vi u Jugoslaviji donosi, kao što je rečeno, povijest socijalnim i ekonomskim krizama kao i usporednim feminističkoga pokreta u Jugoslaviji, kroz temeljito jačanjem nacionalizma, što je slučaj i u drugim post- istraživanje potpomognuto nizom osobnih povijesti socijalističkim zemljama. U vremenu u kojem živimo aktivnih sudionica, intelektualki i aktivistkinja iz Be- i kojem svjedočimo, upravo po pitanju osnovnih žen- ograda, Zagreba i Ljubljane: Dunja Blažević, Nadežda skih prava i ravnopravnosti, umjesto da napredujemo Čačinovič, Gordana Cerjan-Letica, Mojca Dobnikar, kao društvo svjesno da je jednakost, ravnopravnost i Slavenka Drakulić, Andrea Feldman, Vlasta Jalušić, uvažavanje jedini ispravan i moguć put, nažalost, u Biljana Kašić, Vera Litričin, Lepa Mlađenović, Vesna kontekstu društvenih paradigmi padamo na osnova- Nikolić-Ristanović, Nada Popović-Perišić, Tanja Re- ma i vraćamo se unatrag. ner, Biljana Tomić, Neda Todorović, Sofija Trivunac,

162 Nužno potrebni narativi

Dubravka Ugrešić, Dragica Vukadinović, Lina Vuško- zi odlučila na pregled povijesti jugoslavenskog femi- vić i Sonja Drljević. Riječ je o vrlo važnom segmentu nizma do 1990-ih jer je faza koja dolazi poslije veoma povijesti koji često ostaje neosvijetljen u velikim poli- kompleksna i drugačija, te zahtijeva pomnije istraži- tičkim narativima, ali je bez njega zapravo nemoguće vanje. dobiti cjelovitu sliku događaja prije raspada Jugosla- Knjiga je strukturirana u četiri poglavlja, te nudi vije i ratova koji su uslijedili 1990-ih. Ovom knjigom uvid u povijest novog jugoslavenskog feminizma u autorica ukazuje na Jugoslaviju kao primjer države s različitim disciplinama i medijima, od akademskih, najdužom poviješću feminizma u Istočnoj Europi u preko umjetnosti i književnosti, popularnih masovnih razdoblju od Drugog svjetskog rata do pada držav- medija, pa do aktivizma. Takav pristup proizlazi iz či- nog socijalizma te pruža uvid u zbivanja u Jugoslaviji njenice da su unutar povijesti jugoslavenskog feminiz- u kojoj je postavljen izazov na osnovi jednog od njezi- ma postojale različite faze u kojima je dominirala sta- nih najvažnijih obećanja, a to je ravnopravnost žena. novita disciplina ili diskurs i tako privlačila određenu Upravo je to obećanje, kako tumači i sama autorica, publiku stvarajući različite moduse komunikacije kao i smjestilo jugoslavenski feminizam na sjecište (post) odredila mogućnosti različitih izražavanja kritike. istočnih/zapadnih diskursa. Autorica u knjizi iznosi U prvom poglavlju naslovljenom „Ni klasa ni pri- tezu da je putem ponovnog čitanja pojmova i zna- roda: povratak/zaokret k feminizmu u društvenim i čenja, integriranja ideologija i teorija iz „zapadnih” humanističkim znanostima” autorica istražuje kako feminizama te prijenosom koji stvara njihovu vlastitu se ideja feminizma mijenja i sve ozbiljnije konceptu- verziju, novi jugoslavenski feminizam surađivao s dr- alizira unutar domaćih znanstvenih krugova, pola- žavom i istodobno je kritizirao. Nasuprot zapadnim zeći od ranih pitanja o tome što se događa ženama kapitalističkim društvima u kojima se feminizam di- drugdje/u drugim političkim sustavima do kritičkih rektno sukobljavao s državom po pitanju emancipa- čitanja marksističkih teorija iz otvoreno feminističkog cije žena te se prema tome pojavljivao kroz politiku stajališta. Poziciju socijalističke države odredila je izravnog neslaganja ili kao protudržavni narativ, u ‘nesvijest’ prema ključnim ženskim pitanjima te se u Istočnoj je Europi i Jugoslaviji pozicija feministkinja javnost, medijsku i akademsku, uvode pojmovi i teme bila drukčija iz razloga što je država jamčila mnoga kao što su rod, svijest, distinkcija privatnog i javnog, prava. rad, patrijarhat, obitelj i mjesto žene unutar obitelji. Povijest novog jugoslavenskog feminizma, iako Zbog navedene ‘disfunkcionalnosti’ ljudske emanci- je tekla usporedo s feminizmom novog vala na „za- pacije jugoslavenske feministkinje uvidjele su važ- padu”, ima vlastitu periodizaciju. Nakon početaka, nost i upotrebu navedene ideologije u svojoj zemlji. ranih 1970-ih i 1980-ih godina, feminizam je postao Njihovo neslaganje s državom bilo je formulirano kroz vidljiviji u Jugoslaviji te je time privukao žene koje akademske tekstove i prijenos navedenih pojmova iz se do tada nisu osobno poznavale iako su oko fe- jednog konteksta u drugi, što je rezultiralo otvorenim minističkih ideja bile angažirane. Sredinom 1980-ih kreiranjem diskurzivnog prostora da bi se pozicionira- dolazi do postupnog zaokreta, odnosno tzv. drugog le kao feministkinje te zamijenile službenu verziju tzv. vala kada su mnoge žene željele promjenu u načinu ženskog pitanja u Jugoslaviji. U kontekstu navedenog djelovanja, bile usmjerenije na rad u manjim grupa- stvorila se platforma za daljnji razvoj feminističkih pa- ma i usredotočenije na aktivizam. Tijekom 1990-ih radigmi, napose kroz umjetnost i književnost. dolazi do formiranja novih feminističkih grupa koje U fokusu drugog poglavlja, „Feminističko nesla- su se kretale u različitim smjerovima počevši od po- ganje u književnosti i umjetnosti: sestrinstvo, majčin- litičkog i antiratnog aktivizma preko LGBT aktivizma i stvo i tijelo”, nalaze se složeni načini na koje je femi- angažmana protiv nasilja nad ženama do institucio- nizam ušao u teoriju umjetnosti i književnosti te kako naliziranja feminističkog znanja osnivanjem centara je navedeno omogućilo stvaranje publike sposobne za za ženske ili rodne studije i odsjeka na sveučilištima razumijevanje ženske umjetnosti i književnosti. Jedan ili u obliku paralelnih institucija. Autorica se u anali- od važnijih aspekata novoga jugoslavenskog femi-

163 martina munivrana

nizma u području umjetnosti i književnosti svakako U četvrtom i zadnjem poglavlju naziva: „Reorga- je solidarnost spram drugih žena, njihovih života i niziranje teorije: od kuhinjskih stolova do ulica, od iskustava temeljena na prepoznavanju i suosjećanju. teorije do aktivizma”, autorica piše o središnjim te- Književnost i umjetnost proizašle iz interakcije među mama reorganiziranih feminističkih grupa: seksual- kritičarkama, teoretičarkama, umjetnicama i spisa- nosti i nasilju. Lezbijski feministički pokret također teljicama pridonijele su razvoju novih ideja u femi- je ojačao i zauzeo presudan prostor unutar organizi- nističkom diskursu u Jugoslaviji. Autorica kroz ana- ranja žena. Aktivnost feminističkih grupa bila je izni- lizu događanja i teorijskih debata pokazuje kako su mno jaka i vidljiva posebice pridruživanjem međuna- putem transfera, reinterpretacija i prijevoda nasta- rodnim ženskim mrežama protiv nasilja nad ženama jala nova feministička značenja. Putem umjetničkih i za unaprjeđivanje zdravlja žena. Žene okupljene činova te književnosti autorice su stvarale prostor za unutar akademske sekcije „Žena i društvo“ stjecale diskusiju usporedo s diskusijom u akademskoj sferi su novo znanje koje je utjecalo na artikulaciju femini- u kojoj su se jugoslavenske feministkinje zalagale da stičke teorije, a napose na feministički jezik. Grupno se „žensko pitanje” zamijeni pojmom feminizam. Te- organiziranje žena nudilo je prostor za rasprave o oretičarke, kustosice, umjetnice i književnice zajed- intimnim pitanjima, što je kroz sintagmu „osobno je no su pridonijele mijenjaju tadašnje jugoslavenske političko” utjecalo na promišljanje feminističke poli- umjetničke scene i njezine paradigme. tike i njezinog sadržaja. Feminizam u Jugoslaviji je početkom 1980-ih bio Jedno od najvažnijih postignuća feministkinja u sve prisutniji u popularnim masovnim medijima, o Jugoslaviji jest feministički pristup podršci ženama i čemu govori treće poglavlje knjige,„Feminizam i po- djeci žrtvama obiteljskog i partnerskog nasilja orga- pularni masovni mediji”. Proces započet magazinom niziranjem SOS linija (zagrebačka linija otvorena je Start nastavio se kroz druge dnevne novine, tjedne 1988., nakon čega je slijedila ona u Ljubljani 1989. i dvotjedne magazine te televizijski i radijski pro- pa u Beogradu 1990.) te prvog skloništa u Zagrebu. gram koji je izvještavao o feminističkim događajima Izravna kritika neuspjeha socijalističkog državnog u zemlji i inozemstvu. Poznate pripadnice tadašnje projekta ravnopravnosti ticala se upravo odsustva feminističke scene pozivane su u televizijske i radij- zaštite žena i djece od nasilja u obitelji i nepravde ske diskusije, a mnoge od njih objavljivale su svoje koju su žene doživljavale u sustavu zdravstvene za- tekstove u tiskanim medijima. Jedna od ključnih štite, jednom od simbola modernoga samoupravnog medijskih tema bila je ekonomska neovisnost žena socijalizma. ostvarena radom, dvostruko opterećenje žena i do- Početkom 1990-ih borba protiv nacionalizma stupnost slobodnog vremena. Sveopćom prisutnošću postala je jednom od glavnih tema feminizma u Hr- u masovnim medijima, visokim brojevima naklade i vatskoj, Sloveniji i Srbiji. Pojam etničnosti i kritiku stopama čitanosti te stavljanjem navedene teme u nacionalizma polako su uključivale u agendu grupe fokus omogućeno je širenje publike te je prisutnost Žena i društvo. U planu je bilo uključivati sve više feminističke ideje u javnosti utirala put aktivizmu žena iz drugih republika, no rat je zaustavio daljnje koji je nastao sredinom 1980-ih. Autorica naglašava djelovanje. kako je, unatoč relativnoj neovisnosti medija, stalno Kao što i sama autorica navodi u zaključku, fe- bila prisutna autocenzura. Autocenzura je proizlazila minizam u Jugoslaviji 1970-ih i 1980-ih bio je kom- ne samo iz pritiska države nego i iz konzervativnosti pleksan i uzbudljiv fenomen. Velik dio njegovih in- čitateljstva upravo tih medija. Navedeno je zapravo telektualnih nadahnuća pripadao je zajedničkom vrlo jasan pokazatelj načina na koje ravnopravnost regionalnom kontekstu. Povijest feminističke skupi- žena i muškaraca koju je proklamirala država (ni)je ne jedne zemlje u regiji tako pridonosi našem razumi- zahvatila stanovništvo i nije znatno izmijenila patri- jevanju povijesti feminizma i povijesti emancipacije jarhalne stavove muškaraca i žena. žena cijele regije i šire.

164 Nužno potrebni narativi

Završavajući ovaj prikaz, ponovit ću da nam je ova knjiga trebala kao podsjetnik na sve one hrabre i divne žene koje su otvorile nebrojene mogućnosti te svojim radom, hrabrošću, inteligencijom i vizijom omogućile svima nama prostore slobode. Uvidom u jednu epohu djelovanja ostavljena nam je u naslje- đe obveza da i dalje aktivno sudjelujemo i budemo dio beskompromisne borbe za prava žena na stvarnu jednakost i slobodu i uklanjanje svih oblika ugnjeta- vanja žena.

165 Plesne šezdesete

Kretanja. Časopis za plesnu umjetnost, Movements. Dance Magazine, br. 31, tematski broj: Zlatne šezdesete ili kako se stvarala suvremena plesna scena u Hrvatskoj, The Golden Sixties or How Contemporary Dance Scene in Croatia Was Created, ur. Maja Đurinović, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2019., 96 str.

Ivana Katarinčić

Kretanja broj 31 čine tematsku cjelinu s prethodnim i o značaju umrežavanja zagrebačkih plesača koji su brojem 30 pod zajedničkim naslovom Zlatne šezde- se okupljali u kompanijama izvan Jugoslavije. sete. Objavljivanju tekstova u dva broja prethodio je simpozij Zlatne šezdesete ili kako se stvarala suvre- Andreja Jeličić u tekstu „Između Sovjeta i Ame- mena plesna scena u Hrvatskoj u organizaciji Hrvat- rikanaca: dominantne tendencije na međunarodnoj skog centra ITI. Nakon trideset broja Kretanja, kojima plesnoj sceni 1960-ih“ predstavlja ravnatelje i kore- se zahvatilo intenzivno razdoblje povijesti stvaranja ografe ključnih sovjetskih i američkih teatara te nji- i razvoja suvremene plesne scene, ovaj broj donosi hova djela u svojevrsnom pregovaranju o tradicional- isječke djelovanja, stvaranja i razvoja baletne scene nom i suvremenijem prezentiranju baleta. Razdoblje u Hrvatskoj. Pritom, uočljiva je koncentracija plesač- 1960-ih vrijeme je djelovanja mnogih danas legen- kih i pedagoških snaga u Zagrebu te kontinuitet za- darnih imena koja su na svjetskoj razini utjecala na grebačkog naspram diskontinuiteta riječkog i split- pravce kojima se razvijao baletni repertoar i načini skog kazališta. Nažalost, šezdesete su i vrijeme kada plesne izvedbe. Rusi Zapad osvajaju prvenstveno se balet sustavno gasi u osječkom kazalištu pa je to svojim plesačicama/plesačima te njihovim izvedba- vjerojatno i razlog izostanka teksta o tom području ma i interpretacijama plesnih koreografija, dok sa Za- baletnog scenskog djelovanja. Cijeli je broj dvojezi- pada stižu noviteti u promišljanju plesnih izvedaba. čan, a svaki je tekst na hrvatskom i njegov prijevod Ta je forma plesanja posvećena prvenstveno pokretu na engleski, uređen fotografijama koje slikovito na- i oslobođena suvišne scenografije, kostimografije dopunjuju tekstualni dio. i dramaturgije. Sva ta događanja autorica smješta Maja Đurinović u uvodnom tekstu ukratko pred u onovremene političke napetosti dvaju kontinena- stavlja ovaj broj, a u drugome koji potpisuje, naslov ta različitog društvenog uređenja te analizira ulogu ljenom „Plesna dijaspora 60-ih. Pokušaj sabiranja ra plesa koji posredno također biva dijelom uzajamne sute baštine“, sažela je prikupljene podatke, između kritike istoka i zapada. ostalog i iz razgovora s Milkom Šparemblekom, o ge Nezahvalne uvjete i stanje baleta 1960-ih bilježi neraciji plesača/ica koja je nakon Drugog svjetskog Jozo Puljizević u tekstu „Tema: ‘balet’“, objavljenom rata djelovala izvan Jugoslavije i širom europske ple 9. srpnja 1960. u Telegramu. Tekst se temelji na izja- sne scene doprinosila njezinu razvoju. Autorica piše vama onodobnih umjetnika/ica iz kojih su razvidni

166 Plesne šezdesete

propusti u vođenju i organizaciji zagrebačke kaza- povijesti Zagrebačkog baleta. Ravnateljsko mjesto lišne kuće. Ukazano je na oskudnost informacija o preuzima nakon zavidne plesačke karijere i u trenut- plesno-tehničkim detaljima uslijed kroničnog nedoku kada zbog povreda ne može više plesati. Kako je statka pedagoga i koreografa u Hrvatskom narodnom djelovala, dobro opisuje rečenicom: „Kad već nisam kazalištu. Opisana je loša organizacija pripremanja mogla plesati, pokušala sam drugima omogućiti ono predstava u kratkome roku i sa zakašnjenjem te s što bih sama kao balerina željela dobiti od direkcije“. kakvim su posljedicama takvoga djelovanja suočeni Iz priloga saznajemo koje je pedagoge/inje i koreo- (iscrpljeni) plesači. Glasovima plesača/ica istaknu- grafe/inje angažirala te na koji je način bogatila ba- ta je nedovoljna umjetnička spremnost plesača/ica letni repertoar. I sama je, najčešće u koautorstvu s te izostanak stručnjaka za plesnu kritiku. Jedan od Nevenkom Biđin, mnogo koreografirala, a znatno je važnijih problema s kojim su se susretali plesači/ utjecala i na razvoj karijere Vesne Butorac, jedne od ice onoga doba pitanje je radnoga staža plesača/ najvećih balerina našega baleta. ica. Šezdesetih to pitanje nije uređeno i plesači/ice Slavko Pervan u tekstu „Vrijeme optimizma“ nemaju osiguran beneficirani radni staž kojim bi se opisuje svoj dolazak u Zagreb iz Sarajeva, uvjete dostojanstveno mogli oprostiti od plesne karijere te rada u baletu i mogućnosti zarađivanja plesača/ica ustupiti mjesto novim generacijama plesača/ica. Na- u Zagrebu i tadašnjoj Jugoslaviji. Njegovo se isku- žalost, to je pitanje i danas aktualno i neriješeno u stvo proteže od rada u baletu, TV programima, kon- korist plesača/ica. certnim nastupima i filmovima, a opisano je mjesti- Tekst „Generacija željna vedrine i kreativne slo- mičnim osvrtima na širi kontekst života u Jugoslaviji bode“ Maje Bezjak autobiografsko je svjedočenje šezdesetih godina. isječku vremena iz perspektive autorice. Maja Bezjak Davor Schopf i Mladen Mordej Vučković potpisni- opisuje audiciju u Hrvatskom narodnom kazalištu i ci su dvaju tekstova. Tekstom „Prodor zagrebačkog pripreme koje su joj prethodile, ambijent i atmosferu Baleta u inozemstvo – izgradnja svijesti o vlastitoj s kojom se susrela u dvorani za vježbanje, kombina- vrijednosti“ popisali su sustavnu nazočnost hrvat- cije improviziranih odjevnih predmeta za vježbanje. skog baleta na europskim pozornicama. Osim pregle- Opisom prakse vježbanja navodi pojedine zanimlji- da država i gradova u kojima se gostovalo, čitatelja vosti poput onodobnog nedovoljnog vježbanja tehni- upoznaju s programom kojim se predstavljalo ino- ke na špici ili pomanjkanja baletnih papučica (špica). zemnoj publici ali i pojedine osvrte i reakcije kritika, Spominje neke i danas utjecajne i proslavljene ple- medija i publike. sače/ice koji svoju karijeru ostvaruju u inozemstvu. Drugim zajedničkim tekstom „Tijelo ne može po- Prisjećajući se svog angažmana u ansamblu Baleta letjeti – ako nema kud donose prilog za povijest Ba- HNK, piše o repertoaru s početka svoje karijere kada leta HNK Ivana pl. Zajca“. U slučaju riječkog baleta, je balet bio zastupljen prvenstveno u opernom reper- šezdesete se nadovezuju na prethodne pedesete i s toaru, i onom kasnijem obilježenom novim strujanji- njima čine cjelinu do 1969., kada se kazalište, zbog ma. Pozitivnim promjenama u repertoaru, uslijedila obnove kazališne zgrade, zatvara na dugih dvanaest su gostovanja i koreografske uspješnice, a prisjetila godina. Riječki baletni ansambl od osnutka 1947. se i značajnih uloga koje je uspjela otplesati. sudjeluje u opernim predstavama, operetama i mju- Ljiljana Gvozdenović svoj je razgovor s prvom ziklima, a nesamostalnim položajem unutar Opere, ravnateljicom Zagrebačkog baleta HNK Sonjom Kastl sputan je od samostalnog planiranja i odlučivanja. oblikovala u tekstu „Najteža premijera Sonje Kastl“. Autori upoznaju čitatelja s vodstvom riječkog balet- Naslov se zapravo odnosi na funkciju ravnateljice. nog ansambla, istaknutim solistima i koreografima Naime, kada 1965. intendant Hrvatskog narodnog ka- koji su stvarali za riječki baletni ansambl. Spominje zališta u Zagrebu postaje književnik Mirko Božić, Za- se i na koji je način Muzički biennale Zagreb dota- grebački balet postaje samostalan i neovisan umjet- knuo plesno stvaralaštvo u Rijeci. Riječko je kazali- nički ansambl, a Sonja Kastl prvom ravnateljicom u šte obilježeno oscilacijama od kriza do uzleta u radu

167 ivana katarinčić

baletnog ansambla i uvjetima koji bi taj rad omogu- jazmom za rekonstrukciju i prikupljanje povijesnih ćavali, poput potrebnog odgovarajućeg prostora za podataka, svjedočenja i iskustava koja doprinose vježbanje. uobličavanju šire slike baletnih začetaka u Hrvatskoj Sanja Petrovski u tekstu „Prije požara (60-e u te sabiranju informacija o djelovanju baletnih umjet- Splitu)“ kao okosnicu oko koje piše o nekoliko raz- nika izvan tadašnje Jugoslavije. doblja splitskog baleta, izdvaja presudan događaj, požar 1970., koji je na mnogo načina odredio sudbinu splitskog kazališta i baleta u njemu. Kazalište u Spli- tu već 1940. u svom sastavu ima Dramu, Operu i Ba- let. Međutim, predstoji razdoblje Drugog svjetskog rata kada je kazalište raspušteno za rad hrvatskih autora i izvođača. Autorica izdvaja razdoblje od 1953. kada Ana Roje i Oskar Harmoš u Kaštel Kambelovcu otvaraju svoju Internacionalnu baletnu školu te do 1958. rade na usavršavaju baletnog kadra i stvaranju repertoara. U to vrijeme splitski balet uspješno sudjeluje i na Splitskom kazališnom i kulturnom ljetu. Razdoblje 60-ih obilježeno je nastojanjem održava- nja postojećeg stanja nakon razdoblja uzleta baleta u repertoaru, kvaliteti plesača i interesu publike. Izgaranjem teatra u požaru dodatno je saglediv značaj fizičkog prostora za scenske umjetnosti. U posljednjem tekstu „Baletno obrazovanje šez- desetih: Škola za klasični balet“ Tina Vrtar Stipić analizom povijesnog razvoja Škole za klasični balet, sre- dišnje i jedine institucije za srednjoškolsko baletno obrazovanje, izdvaja njezine ključne odrednice. One se prvenstveno odnose na stvaranje nastavnog plana i programa i promjene u organizaciji školovanja. Su- djelovanje baletnih pedagoga u radu škole, procesi njihovog obrazovanja te suradnja Škole za klasični balet s Hrvatskim narodnim kazalištem također su dijelom važnih odrednica djelovanje Škole. Nakon dvobroja 15/16 iz 2011. godine, ovo je drugi broj Kretanja posvećen baletnoj umjetnosti, s podjednako inovativnim i vrijednim prilozima. Šezdesete su godine prošloga stoljeća, petnaestak godina nakon razornog Drugog svjetskog rata, vrijeme značajnih promjena u političkom, društvenom i kulturnom životu. Osim što su obilježene znanstvenom i tehnološkom revolucijom, one su i vrijeme kulturološke, seksualne, a posebno umjetničke revolucije u svijetu i kod nas. Dio pojedinosti iz plesnog umjetničkog stvaralaštva toga doba u ovome su broju okupili autori i autorice s velikim interesom i entuzi-

168 Traume bivanja ženom

Szilárd Borbély: Tijelu. Ode i legende, Zagreb, OceanMore, 2018. Prevoditeljica: Lea Kovács (Prijevod djela: A testhez. Ódák és legendák, Pozsony, Kalligram, 2010.), 184 str.

Jolán Mann

Pjesnička zbirka mađarskog autora Szilárda Borbélya se, ne služe ni za što, te su njihove traume neobjašn- svojim naslovom obećava naglašenu materijalnost i jive. Naime, većina Borbélyovih legendi su ženska sv- konkretnost. Književne vrste ode i legende u pod- jedočanstva o kolektivnim traumama - s jedne strane naslovu knjige pak upućuju na dvije velike tradicije holokausta, a s druge strane gubitka fetusa ili dje- europske kulture – antičku i srednjovjekovnu. Pret- teta tijekom poroda. Mjestimice se između legendi hodna čitateljska očekivanja prema tome mogla bi pojavljuju i parabolični opisi života svetaca i svetica, računati na enciklopedijski zaokruženu, panoram- ali ne cijelim životopisom, nego tek epizodama iz nji- sku sliku o tijelu i tjelesnosti koju su stvorili antika hovog života, u duhu fragmentarnosti koja je glavno i srednji vijek, prema viđenju suvremenog autora. obilježje Borbélyove zbirke. Suprotno od tih očekivanja, tijela u ovoj knjizi nisu Premda je u Borbélyovim legendama naglasak prikazana u svojoj cjelovitosti, nego ili fragmentarno na opisu mučeništva (passio), ima primjera i drugih ili osakaćena traumama. Osim toga, u njoj se tema- dijelova tradicionalnog žanra – osim životopisa (vita) tiziraju mogućnosti jezičnog izražavanja iskustva koji je često prisutan, čak i opisa čuda (miracula). U traumatiziranog tijela. legendi pod brojem 12. nakon smrti troje nedonošča- Lirske pjesme zbirke imaju naglašeni misao- di četvrto prijevremeno rođeno dijete napokon osni karakter, po žanru su ode posvećene dijelovima, tane živo, a majka o svojim traumama svjedoči riječi- djelićima i sastavnicama tijela čak do tjelesnog tki- ma: „Poniznost je prihvatiti / da i gubitnik može biti va, odnosno detalja nekog konkretnog predmeta ili pobjednik. Ne / žalujem zbog prošlosti. To mi je bila apstraktnog oblika. sudbina.”(12. Na Margitinu otoku, str. 46.) Međutim, Za razliku od njih, legende ove zbirke su proza spominjanje sudbine umjesto božje providnosti uka- u stihovima. Od tradicionalnih žanrovskih obilježja zuje na bitnu razliku između predteksta i adaptacije legende, u Borbélyovim legendama naglasak je na žanra, tj. na očekivanu desakralizaciju legendi. opisu mučeništva (passio). Traume su na takav način Različiti jezični nedostaci, nedorečenost, nejas- shvaćene kao oblici suvremenog mučeništva, ali za nost, misaona dvosmislenost zbog nepotpunosti iz- razliku od svetaca i svetica čija su samožrtvovanja ražavanja vidljivi su u većini tekstova. Jezik ove zbirke nosila religiozno značenje, te su na takav način imala ponaša se poput ranjenog živog organizma. U legen- metafizički smisao, muke suvremenih mučenica, čini dama je najviše prisutno usmeno izražavanje koje

169 jolán mann

podsjeća na druge žanrove usmene poezije, primje- je čestim ponavljanjem. Na takav se način ostvarila rice na balade. U njima osim jezične nedorečenosti nova, književna struktura teksta osnovana upravo osnovnu ulogu igra i tragična naracija koja prevlada- na smišljenim jezičnim nedostacima. Žanrovsko pre- va u legendama zbirke. rađivanje običnog narativnog teksta u prozu u stiho- Ženski pogled na vlastite muke i traume uistinu vima, a mjestimice i u slobodne stihove (ponekad se znači novu perspektivu u ovoj zbirci, premda i pojavljuju čiste rime u tekstu zbog ponavljanja slič- u tradicionalnim legendama, tj. u originalnim nih morfoloških struktura) posljedica je nastanka te izvedbama ove srednjovjekovne književne vrste nove književne strukture. svetice-mučenice dijele sudbinu svetaca-mučenika. Tematsko i žanrovsko povezivanje holokausta i U srednjovjekovnoj hagiografskoj zbirci Legenda au- smrti tijekom trudnoće ili porođaja preko bogate tek- rea koja je bila autorovim izvorom, životopisi svetica stualne tradicije legendi ukazuje i na moguću onto- čine skoro jednu petinu legendi dok ostale legende lošku srodnost tih trauma. Na to upućuje i oblik nec- opisuju život svetaca. Također, priče u zbirci Legen- jelovitosti kao figurativno obilježje zbirke. Ona sadrži da aurea pisane su u trećem licu, i tek mjestimice su 59 pjesama, ali budući da se u njih ubrajaju i ciklusi, prisutna očitovanja svetaca i svetica u prvom licu, u ukupan broj pjesama je 92. Kako god računali njihov obliku citata. U legendama zbirke Tijelu, međutim, broj, na kraju upada u oči nedostajanje 28. pjesme. baš suprotno, žene ispovjedaju vlastite traume zbog Kako to nedostajanje nije rezultat nepažnje mađar- neželjenog ili čeznućem očekivanog ali neostvarenog skog ili hrvatskog izdavača (naime ni u mađarskom majčinstva te zbog preživjelih strahota holokausta. izdanju zbirke nema 28. pjesme, a svojevremeno je Autor je za svoje djelo koristio, između ostalog, autor potvrdio svome uredniku da je to rezultat njeg- antologiju ispovijesti žena koje su doživjele spontani ove odluke), ono dobiva posebno, u ovom slučaju ili izazvani pobačaj Bebe koje plaču u snovima žena. intertekstualno značenje i bez jasnog dokaza o konk- Rođenje i žalovanje (Asszonyok álmában síró ba- retnoj autorskoj intenciji. Mađarski čitatelj, naime, bák. Születés és gyász, 2006.) te antologiju osobnih može asocirati na autobiografsku pjesmu Dvadeset i priča žena koje su preživjele holokaust Slana kava. osam godina Miklósa Radnótija (1909–1944) i samog Neispričane ženske priče (Sós kávé. Elmeséletlen női žrtve holokausta, u kojoj se, povodom dvadeset os- történetek, 2007). Na takav način referencijalnost le- mog rođendana, prisjeća smrti majke i brata blizanca genda je izrazita, one su oblikovane na temelju oči- koji su umrli tijekom poroda. Ova Radnótijeva pjes- tovanja žena koje su preživjele spomenute traumat- ma priziva oba traumatska događaja koji su osnovica ske doživljaje. Traume tih žena javljaju se u fizičkom Borbélyove zbirke. obliku, premda su one opisane desetljećima nakon Povezivanje različitih vrsti trauma koje se očituje samih događaja kada bi tjelesne rane već morale biti i u nerazlikovanju namjerno izazvane i spontane smr- zacijeljene. Psihička ranjenost, posttraumatski stres- ti fetusa, stoji u opreci s društvenim konvencijama ni poremećaj očituje se preko fizičkih simptoma. Te koje najčešće oštro razlikuju te dvije vrste smrti. Neo- dvije vrste traume ne povezuju samo ženski pogledi, visno o tome da li je žena sama odlučila ne prihvatiti nego i osjećaj tjelesne necjelovitosti i osakaćenosti majčinstvo ili joj se dogodio spontani pobačaj, legen- što je zajedničko iskustvo kazivačica. de zbirke svjedoče da trauma zbog gubitka, odnosno Borbély je stilistički preradio primarne tekstove neprihvaćenja djeteta ostavlja trajne posljedice na spomenutih antologija dokumenata, ali je pri tome njezinom životu. sačuvao njihova osnovna jezična obilježja amater- Razvijanje jezičnih mana nedorečenosti, nejas- skog pisanja, odnosno spontanog govora. Origi- nosti originalnih svjedočanstava u Borbélyevim sti- nalni tekstovi dokumentarnog karaktera postali su liziranim legendamavidi se i u njihovim naslovima književno oblikovani nakon njihove prerade sitnim koji su većinom nasumce odabrane sastavnice tek- promjenama koje, međutim, ne znače ispravljenje sta, samostalni leksemi ili dijelovi sintagmi koji sa pogrešaka originala već naprotiv, njihovo istican- svojom proizvoljnošću i na jezičnoj razini izražavaju

170 Traume bivanja ženom

spomenutu necjelovitost i osakaćenost svijeta. Osim očima svijeta. A opet, / nimalo ne poštuju majčinst- za morfološka i sintaktička obilježja isto to vrijedi i vo. Tko se danas može ponositi majčinstvom kad se za semantičku nepovezanost naslova i tijela teksta. osvrne / i lica oko sebe ugleda? Ili vlastito, / kad pog- Značenje naslova legendi većinom je sporedno u od- leda u zrcalo? I što se događa / ako nam se ono ipak nosu na same tekstove. Budući da su naslovi izdvoje- dogodi? Njegova smrt?”(2. Na kamenu ploču, str. 16.) ni iz teksta, paratekstualni odnos između njih i tijela Nedorečenost je ovdje najočitija u završetku legende. teksta stvara sveukupan dojam ne samo o raspadnu- Ne zna se na koga se točno odnosi sintagma „Njego- tosti svijeta nego i o nemogućnosti ponovnog spajan- va smrt?” koja je na mađarskom originalu zvuči još ja njegovih krhotina u cjelinu. Za naslov teksta pod neizvjesnije. („Halála?”) brojem 4. koji tematizira holokaust odabran je na- Ipak, daleko od propagandističkog proglašavan- ziv ukrašenog veza regije sjeveroistočne Mađarske. ja prava žena na odluku o vlastitom tijelu, Borbély Istom sintagmom koja se javlja u prvoj rečenici legen- prvenstveno tematizira problem nasilne i besmis- de „šprica je bila na pladnju smještenom na sredinu lene, neshvatljive smrti, hamletovsko razglobljeno stolnjaka s matjo vezom” započinje opis kalvarije ži- vrijeme, samo za razliku od šekspirovskog svijeta, dovske obitelji koja traje od odustajanja od zajednič- u njegovom i našem svijetu nema mogućnosti za kog samoubojstva do dolaska u koncentracijski logor namještanje tog razglobljenog vremena. Traume su Auschwitz-Birkenau kada petnaestogodišnja djevoj- neprolazne, posebno one odabrane temom zbirke Ti- ka željna života ustanovi: „Doista nam nema spasa, jelu. U tom svijetu smrt se poistovjećuje s rođenjem, napokon osvijestih...” (4. Matjo vez, str. 21, 23.) kraj s početkom. Od pet tekstova zbirke (8; 37; 53; 55; Ženski subjekti legendi doživljavaju kolektivne 59) čiji se naslovi odnose na tijelo, u ciklusu pjesa- – prvenstveno rodne i rasne, a u biti općeljudske – ma pod brojem 8. prisutne su obje osnovne naracije traume potpuno individualno i usamljeno, oni su zbirke, kao i trenutak rođenja koji je mimo tradicije ostavljeni od svojih primarnih – rodnih i obiteljskih prikazan kao gubitak i nasilje: „U sluznici, u znoju, u te rasnih i religioznih, a u oba slučaja i društvenih – ritualu neljudskog / mesarenja rike odvija se / nep- zajednica koje bi te traume trebale podijeliti s njima. renosivi trenutak života / i smrti, Božje strašno nepri- „Razmišljaš, mučiš se, hvataš se za glavu / između sutno rođenje / i strahovitost u trenutku / umiranja.” razuma i zvukova srca. Uvijek si sama. / Sama u prez- (8. O Tijelima: 8.2. Lišavanje, str. 32.) Uz neispravne nojavanjima. U nijemoj noći pod stablima. / Pa na- jezične konstrukcije koje se ponašaju organski poput kon entne neprospavane noći rodi se odluka. / I onda ranjenog tijela, ovdje se pojavljuje i jezik usmene tra- ujutro krećeš nijema, spakiravši svoj mali / zavežljaj, dicije, kojim su pisane i srednjovjekovne legende u kao da ideš na stratište. Opet si sama / s težinom ironičnom kontekstu: „Pojmovi patrijarhalnog jezika pune odgovornosti. Uđeš u operacijsku / dvoranu. zbore / o logosu, svjetlu, pobožnosti, djevici, riječi- Očajno čekaš da te napokon uspavaju. I da se / mok- ma koje uljepšavaju mučni svijet.” (Isto.) ra probudiš u stvarnosti. Gotovo je, lakne ti. / Ali kad Zadnja pjesma koja također spada u pet tekstova se probudiš, pokraj tebe nema koga da ti uhvati / čiji se naslovi odnose na tijelo, spaja kraj s početkom ruku. Nikada nije pokraj tebe kada ti je potreban.” u kompoziciji zbirke na čijoj je naslovnici umjetnič- (16. Automobilsko svjetlo, str. 58.) ka fotografija Joel-Petera Witkina Woman once a bird Iako zbirka upućuje i na problem šutećih, indi- nastala 1990.: „žena: tijelo grešnih želja / predmet ferentnih ili osuđujućih zajednica koje su okrenute muških umova / mučenja i sakaćenja / strgnutih krila protiv žene mučenice, angažiranost na tom planu sva // da ne umije dalje letjet’/ torzo tek priželjku- nije njezina osnovna karakteristika. Ipak, ukazuje na je /tijelo, metalni taj skelet / što meso obljubljuje argumente suvremenog društva za i protiv abortusa, // ponižena tijela je u / fotokod zatvorena / žensko kao i na nepoštivanje sebe i života općenito te gubit- tijelo: mrtva Majka, / posthumano anđela.”(59. Ti- ka ljudskog dostojanstva: „Od gašenja života nema jelu: 59. 1. Woman once a bird, str. 169–170.) većega grijeha. Pobaciti zametak / težak je grijeh u

171 Treća je interdisciplinarni feministički časopis koji TREĆA, UPUTE ZA objavljuje znanstvene i stručne radove, prikaze i recenzije knjiga i časopisa, znanstvenih i stručnih OBJAVLJIVANJE TEKSTOVA skupova, istraživačke intervjue, kao i druge oblike priloga koji se bave teorijskim, metodološkim, analitičkim, aktivističkim, povijesnim i drugim temama unutar širokog spektra intersekcionalnosti feminizama. Časopis istodobno, premda u mnogo manjoj mjeri, objavljuje i prijevode relevantnih književnoznanstvenih rasprava i eseja te kraćih književnih tekstova, često u potkrijepu ili kao ilustracija objavljenih znanstvenih ili stručnih priloga. Urednički kolegij zaprima i razmatra sve dostavljene rukopise te prema odluci uredništva provodi recenzijski postupak, zadržavajući pravo vraćanja rada autorima/icama na doradu, pravo izmjene kategorizacije rada te pravo neobjavljivanja predloženog rukopisa, nakon provedbe recenzijskog postupka ili bez provedbe recenzijskog postupka. Treća objavljuje tekstove na tri jezična standarda: hrvatskom, srpskom i engleskom. Znanstveni i stručni radovi primaju se na hrvatskom jeziku ili na drugim jezicima, pri čemu uredništvo ne jamči pokrivanje troškova prevođenja na hrvatski jezik. Pristankom na objavljivanje u časopisu, autor ustupa Trećoj autorska prava za objavljivanje u tiskanom i on-line izdanju časopisa.

Slanje rada

Rad se šalje u elektroničkom obliku na adrese: [email protected] i [email protected].

Kategorije radova

Kategorije radova koje podliježu postupku recenziranja: znanstveni radovi (izvorni znanstveni rad, pregledni rad, prethodno priopćenje) te stručni radovi (stručni rad). Tekstovi koji ne podliježu postupku recenziranja: prevedeni znanstveni ili stručni radovi, radovi koji su već objavljeni na stranom jeziku u relevantnom inozemnom časopisu, odnosno časopisu koji provodi recenzijski postupak, baš kao ni uvodnik, esej, prikaz, intervju, recenzija, nekrolog i sl.

172 Opseg, sadržaj i formatiranje znanstvenog ili Dva urednika/dvije urednice stručnog rada Jambrešić Kirin, Renata i Školić, Tea, ur. (2004). Preporučeni opseg znanstvenog ili stručnog rada je Između roda i naroda : etnološke i folklorističke do 30 kartica teksta (1 kartica = 1800 znakova). U studije, Zagreb : Institut za etnologiju i folkloristiku i iznimnim slučajevima radovi mogu prijeći navedeni Centar za ženske studije. opseg. Znanstveni i stručni radovi moraju sadržavati sljedeće podatke i priloge: ime i prezime autorske osobe, ustanovu s koje dolazi autorska osoba Članak u časopisu (afilijacija), sažetke na engleskom i hrvatskom jeziku, ključne riječi na engleskom i hrvatskom Bošković-Stulli, Maja (1996). “O mizoginim jeziku Osim imena i prezimena autorske osobe, pričama”. Narodna umjetnost 33/2: 51-69. ostale kategorije radova ne moraju sadržavati navedene podatke i priloge. Rad se piše u fontu Times New Roman, veličinom Web: glavnog teksta od 12 točaka, izdvojenih citata i bilježaka od 10 točaka, uz prored 1,5. Bruckman, Amy S. 1992. “Identity Workshop. Emergent Social and Psychological Phenomena in Text-Based Virtual Reality”. http://www.cc.gatech. Citiranje edu/fac/Amy. Bruckman/papers/index.html (pristup 05.10.2011.) Bibliografija može biti organizirana na američki (refererence u tekstu) ili francuski način (reference u fusnotama), a literatura se navodi na kraju teksta u skladu s priloženim modelom.

Jedan autor/ica

Čale Feldman, Lada (2001). Euridikini osvrti. O rodnim izvedbama u teoriji, folkloru, književnosti i kazalištu. Zagreb: Naklada MD i Centar za ženske studije.

Dva autora/ice

Cross, Susan i Christine Hoffman (2004). Bruce Nauman. Theaters of Experience. New York, London: Guggenheim Museum, Thames and Hudson.

Jedan urednik/ica

Cohen, Jeffrey Jerome, ur. (1997). Monster Theory. Reading Culture. Minneapolis, London: University of Minnesota Press.

173 Treća

Časopis Centra za ženske studije Zagreb br. 22, 2020. ISSN: 1331-7237

Izdavač / Publisher Centar za ženske studije / Centre for Women’s Studies

Za izdavača / For the publisher: Dorotea Šušak

Adresa uredništva / Address Dolac 8, 10000 Zagreb, Hrvatska Tel./Fax: +385 1 48 72 406 E-mail: [email protected]

Glavna urednica / Editor in Chief: Nataša Govedić

Izvršna urednica /Managing Editor: Dorotea Šušak

Uredništvo / Editorial Board Biljana Kašić, Renata Jambrešić Kirin, Suzana Marjanić, Maja Profaca

Dizajn naslovnice: Sanja Bachrach Krištofić

Autorica ilustracije na naslovnici: Diana Mataković

Lektura / Language editing: Jana Pamuković

Prijelom / Layout: Ruta

Naklada / Print run: 100

Tisak / Printed by GRAFOMARK d.o.o., Ulica Josipa Lončara 2f, 10090, Zagreb

Tiskanje ovog broja financijski su omogućili: Ministarstvo kulture i medija RH, Mediterranean Women’s Fund, Heart and Hand Fund