X-KR-07/442 Sarajevo, 30.10.2009. Godine
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
SUD BOSNE I HERCEGOVINE СУД БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ Broj: X-KR-07/442 Sarajevo, 30.10.2009. godine U I M E B O S N E I H E R C E G O V I N E Sud Bosne i Hercegovine, u vijeću sastavljenom od sudije Šabana Maksumića kao predsjednika vijeća, te sudija Marie Tuma i Carol Peralta kao članova vijeća, uz sudjelovanje pravnog savjetnika Lejle Konjić u svojstvu zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženog Predraga Kujundžića, zbog krivičnog djela Zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) u vezi sa tačkama a), c), d), e), f), g) i k) u vezi sa članom 29., 30. i 31., sve u vezi sa članom 180. stav 1. i 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), povodom optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj KT-RZ-131/05 od 26.12.2007. godine, izmijenjene dana 29.05.2009. godine, nakon održanog javnog glavnog pretresa, na kojem je dijelom bila isključena javnost, u prisustvu tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine Božidarke Dodik, optuženog Predraga Kujundžića i branilaca optuženog, advokata Miroslava Ristića i Gorana Neškovića, donio je i javno objavio dana 30.10.2009. godine sljedeću: P R E S U D U Optuženi: Predrag Kujundžić zv. “Predo”, sin Vasilija i majke Dušanke rođene Tomić, rođen 30.01.1961. godine u selu Suho Polje, općina Doboj, JMBG ..., po nacionalnosti ..., državljanin ..., po zanimanju zavarivač, srednjeg imovnog stanja, nastanjen ..., lišen slobode dana 10.10.2007. godine 1. K R I V J E Što je: u vremenskom periodu od proljeća 1992. godine do jeseni 1993. godine, u okviru širokog i sistematskog napada vojske i policije tzv. Srpske republike BiH, kasnije Republike Srpske, kao i paravojnih formacija, usmjerenog protiv civilnog nesrpskog stanovništva općine Doboj, znajući za takav napad, kao komandant jedinice poznate pod nazivom “Predini vukovi”, koja je do jula 1992. godine djelovala u sklopu vojske, a potom u sklopu policije, izvršio, podsticao, te znao a nije spriječio: ubistva; teška oduzimanja fizičke slobode suprotno osnovnim pravilima međunarodnog prava; seksualno ropstvo; silovanja; progon civilnog stanovništva nesrpske nacionalnosti na političkoj, nacionalnoj, etničkoj, vjerskoj i kulturnoj osnovi; te druga nečovječna djela učinjena u namjeri nanošenja velikih patnji, ozbiljnih fizičkih povreda i narušavanja zdravlja, tako što je: 1. Dana 10. maja 1992. godine nakon višesatnog artiljerijskog napada oružanih snaga tzv. Srpske republike BiH na selo Grapska, općina Doboj, skupa sa drugim jedinicama, sudjelovao u pješadijskom napadu na ovo selo, predvodeći pripadnike svoje jedinice zv. “Predini vukovi”, nakon kojeg napada su civili koji su preživjeli i koji nisu uspjeli pobjeći, prinudno preseljeni iz ovog sela, tako što su autobusima prevezeni u mjesto Kostajnica, a potom žene, djeca i starci prebačeni na teritoriju Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225 pod kontrolom Armije BiH, dok su vojno sposobni muškarci lišeni slobode i zatvoreni u kasarnu “Bare”. 2. Dana 12. juna 1992. godine, tokom napada na selo Bukovačke Čivčije, općina Doboj, od strane jedinica oružanih snaga tzv. Srpske republike BiH, kojom prilikom je srušena džamija u selu, više kuća zapaljeno, a oko 160 muškaraca bošnjačke nacionalnosti u dobi od 17 do 65 godina bilo izloženo višesatnom nečovječnom postupanju ispred mjesnog doma, od strane pripadnika oružanih snaga tzv. Srpske republike BiH, pripadnika jedinice “Predini vukovi” i od strane brata optuženog, Nenada Kujundžića, tako što su ih udarali rukama, nogama, kundacima pušaka i drugim predmetima po svim dijelovima tijela, tjerali ih da legnu u lokve vode, licem okrenuti prema zemlji, pa ih tukli i skakali im po leđima, prijetili im i zahtijevali da kažu gdje se nalazi zaštićeni svjedok “6”, zlostavljali i zastrašivali majku ovog svjedoka sa ciljem da od nje dobiju takvu informaciju, a optuženi sam, izdvojio dvojicu mještana, oficira bivše JNA, među kojima i zaštićenog svjedoka “32” pa mu naredio da legne na zemlju i stavi ruke na potiljak a onda ga tukao nogama dok je ovaj bespomoćno ležao; a potom je ovim civilima naređeno da uđu u autobuse, kojima su, u pratnji naoružanih vojnika, prevezeni i nezakonito zatvoreni u objektu zv. “Perčin disko”. 3. Dana 12. jula 1992. godine, skupa sa drugim jedinicama oružanih snaga tzv. Srpske republike BiH, te paravojnim formacijama, komandujući jedinicom zv. “Predini vukovi”, učestvovao u nečovječnom postupanju prema 50 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, koji su od strane pripadnika njegove jedinice i jedinice zv. “Crvene beretke” izvedeni iz objekta zv. “Perčin disko”, gdje su bili nezakonito zatvoreni; i u naselju Makljenovac upotrijebljeni kao “živi štit” za vrijeme odvijanja aktivnih borbenih dejstava između jedinica Armije BiH i srpskih jedinica; tako što je propustio da preduzme nužne i razumne mjere da to spriječi, iako je znao da se sa ovim civilima postupa na zabranjen način i da će biti izloženi životnoj opasnosti, jer je mogao vidjeti da se kreću ispred jedinica i borbenih vozila srpskih jedinica u pravcu položaja Armije BiH, postrojeni u pet redova po deset zatvorenika, bez gornjih dijelova odjeće i sa rukama na potiljku; pa je u takvoj situaciji lišeno života najmanje 17 civila, i to: Anto Kalem, Ramiz Hamidović, Safet Hamidović, Arif Omerčić, Mehmed Omerčić, Hasib Omerčić, Zijad Ahmić, Hasan Ahmić, Bećir Šehić, Ešef Ahmić, Senad Ahmić, Mehmedalija Kadić, Hasib Kadić, Muhamed Zečević, Meho Mujanović, Halid Mujanović, Muhamed Husanović, pa su tijela Ante Kalema, Ešefa Ahmića, Hasana Ahmića, Zijada Ahmića, Ramiza Hamidovića, Hasiba Kadića, Halida Mujanovića, Muhameda Husanovića, Mehe Mujanovića, Arifa Omerčića, Hasiba Omerčića, Mehmeda Omerčića, Bećira Šehića i Muhameda Zečevića ekshumirana iz masovne grobnice u mjestu Makljenovac u toku 1998. godine, dok tijela Senada Ahmića, Safeta Hamidovića i Mehmedalije Kadića do danas nisu nađena i isti se vode kao nestali. 4. Tačno neutvrđenog dana u junu 1992. godine, naoružan i u pratnji 4 do 5 pripadnika svoje jedinice zv. “Predini vukovi”, došao u kuću u kojoj je živjela zaštićeni svjedok “4” sa svojom djecom – tada mldb. svjedokom “2” i djetetom u dobi od 1,5 godine, pa udario puškom u glavu mldb. svjedokinju “2”, usljed čega je pala na pod, a potom počeo sa nje trgati odjeću, te se obratio jednom od svojih podređenih: “Golube!”i na taj način ga ohrabrio i potakao da i ovaj poduzme sličnu radnju, pa je “Golub” odveo svjedokinju “4” u sobu, gdje ju je silovao, dok je istovremeno 2 Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225 Краљице Јелене бр. 88, 71 000 Сарајево, Босна и Херцеговина, Тел: 033 707 100, Факс: 033 707 225 optuženi silovao mldb. svjedokinju “2”, pri čemu je istu udarao i čupao za kosu, te joj psovao “balinsku mater”. 5. Istog dana, na istom mjestu, kao pod tačkom 4., nakon što je silovao mldb. svjedokinju “2” rekao joj da će od tog dana morati da radi sve što od nje bude tražio, a da će u suprotnom ubiti njenu majku i mlađu sestru, pa je tako, u vremenskom periodu od juna do decembra 1992. godine, istu prisilio na seksualno ropstvo, jer je primjenom sile i prijetnjama nad njom uspostavio isključivo pravo raspolaganja, kontrolu nad njenim kretanjem, psihološku kontrolu, te kontrolu nad njenom seksualnošću, tako što je zahtijevao od nje da čini sve što joj naredi, pa je tako natjerao da na Radio “Doboj” pročita izjavu u kojoj se navodi da su Muslimani krivi za rat, da su joj Muslimani ubili brata, te ih poziva da se prekrste; naredio joj da oko vrata nosi lančić sa privjeskom križa, da nosi maskirnu uniformu srpske vojske i crvenu beretku na glavi; bez njenog pristanka i pristanka njenih roditelja promijenio njeno muslimansko ime u srpsko i pribavio joj identifikacione dokumente na srpsko ime, te zahtijevao da se uvijek i svima predstavlja srpskim imenom; odvodio je od kuće i vraćao kad god bi mu se prohtjelo, a ona bez njegovog pristanka nije smjela učiniti bilo kakvu samostalnu radnju; silovao je ili prisiljavao na seksualne radnje izjednačene sa seksualnim odnosom, čineći to sam ili skupa sa drugim osobama, sa istom u više navrata okrutno postupao i ponižavao je, stavljajući joj razne predmete u usta i polni organ, nazivajuću je pogrdnim imenima i vrijeđajući je na nacionalnoj osnovi; u par navrata je prisiljavao na seksualne odnose sa vojnicima, potičući ih na to riječima da se mogu “malo zabaviti” sa njom, jer su to zaslužili, pa je oštećena u tim prilikama višestruko silovana, te fizički i psihički zlostavljana. 6. Neutvrđenih datuma u toku 1992. godine i 1993. godine, sam ili skupa sa drugim neidentifikovanim osobama, nečovječno postupao prema civilima bošnjačke nacionalnosti, tako što je, u toku 1992. godine, došao u Centralni zatvor u Doboju gdje je bio zatvoren zaštićeni svjedok “6”, te mu prislonio pištolj na glavu pitajući “hoćemo li igrati ruski rulet”, nakon čega je povukao obarač, ali pištolj nije opalio, a potom oštećenog ošamario i izašao iz prostorije; a u toku 1993. godine, zajedno sa petoricom neidentifikovanih osoba, svi naoružani i uniformisani, došli u stan zaštićenog svjedoka “14”, gdje su ga fizički zlostavljali, udarajući ga u predjelu glave, te vojničkim čizmama gazili njegova bosa stopala, a optuženi ga udario puškom u glavu, tako da ga je “oblila krv”. Dakle, u okviru širokog i sistematičnog napada protiv civilnog nesrpskog stanovništva općine Doboj, znajući za takav napad, kao komandant jedinice zvane “Predini vukovi”, izvršio, podsticao, te znao a nije spriječio: ubistva, teška oduzimanja fizičke slobode suprotno osnovnim pravilima međunarodnog prava, seksualno ropstvo, silovanja, progon civilnog stanovništva nesrpske nacionalnosti na nacionalnoj, etničkoj, vjerskoj i spolnoj osnovi, te druga nečovječna djela učinjena u namjeri nanošenja velikih patnji, ozbiljnih fizičkih povreda i narušavanja zdravlja čime je počinio krivično djelo Zločini protiv čovječnosti iz člana 172.