Kultura Sjećanja: 1945
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
KULTURA SJEĆANJA: 1945. Biblioteka SREDNJI PUT (13. knjiga) Nakladnik Disput, Zagreb Za nakladnika Josip Pandurić Fotografi ja na naslovnici Pobjednička parada partizanske vojske na središnjem zagrebačkom trgu, proljeće 1945. Recenzenti Zdenko Radelić Nenad Zakošek Lektura Jasmina Han Likovno oblikovanje naslovnice Goran Grčić Grafička priprema Disput Tisak Feroproms, Zagreb Godina i mjesec objavljivanja 2009, studeni 1 CIP-zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 721504 ISBN 978-953-260-105-3 Knjiga je objavljena u suradnji s Friedrich Ebert Stiftung – uredom u Banjoj Luci. SADRŽAJ Predgovor 1945. godina: nagovještaj nade, posljedice i podijeljena sjećanja (Sulejman Bosto, Tihomir Cipek) 7 POLITIKE PROŠLOSTI Sulejman Bosto Pitanje krivnje – između moralnog univerzalizma i ideologije 15 Ivo Komšić Komunizam i nacionalna svijest na kraju Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji 29 Senadin Musabegović Mit o pobjedi kao mit o revoluciji 37 Renata Jambrešić Kirin Rodni aspekti socijalističke politike pamćenja Drugoga svjetskog rata 59 Gordana Đerić Označeno i neoznačeno u narativima društvenog pamćenja: jugoslovenski slučaj 83 Đorđe Pavićević Zajednice pamćenja i režimi pamćenja: ka odgovornom pamćenju 93 Goran Gretić Politički naturalizam kao razaranje subjekta 107 STUDIJE SLUČAJA Šaćir Filandra Lica i naličja bosanske varijante komunizma – bošnjački slučaj 119 Lidija Merenik Kultura zaborava Jugoslovenska umetnost i kulturna politika oko 1945. i njena sudbina pola veka kasnije na primeru portreta Josipa Broza Tita 127 Enver Kazaz Heroj i žrtva u funkciji pamćenja rata Književni kanon i ideološki rituali kao temelj nacionalnog pamćenja 141 Tihomir Cipek Sjećanje na 1945: čuvanje i brisanje O snazi obiteljskih narativa 155 Vjeran Pavlaković Komemorativna kultura Bleiburga, 1990-2009. 167 Vladimir Geiger Žrtvoslovi/poimenični popisi hrvatskih Nijemaca, vojnika i civila, stradalih i žrtava, tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću 195 UDŽBENICI POVIJESTI I HISTORIOGRAFIJA Stjepan Matković Ocjene Uprave za agitaciju i propagandu KP Hrvatske o povjesničarima na Sveučilištu u Zagrebu do početka 1950-ih 211 Snježana Koren Nastava povijesti između historije i pamćenja Hrvatski udžbenici povijesti o 1945. godini 239 Dubravka Stojanović “Godina okupacije” Slika “1945” u srpskim udžbenicima istorije 265 O autorima 275 1945. GODINA: NAGOVJEŠTAJ NADE, POSLJEDICE I PODIJELJENA SJEĆANJA Predgovor Evociranje povijesnog događaja kao što je 1945. godina – kao godina epohalnog prijeloma i obrata u modernoj povijesti čovječanstva, kao godina poraza fašizma i nacionalsocijalizma koji su, uz staljinizam, stekli dijabolični ugled najbrutalnijih i najkrvavijih totalitarnih poredaka u ljudskoj povijesti, kako u pogledu zastrašuju- ćeg broja žrtava tako i u pogledu modernosti sredstava industrije smrti, u pogledu načina izvršenja masovnih zločina te s obzirom na motive i ideologije koje su ih vo- dile – to evociranje daleko nadilazi gestu običajne ritualne komemoracije ili arhivar- sko listanje suhih dokumenata i izvora u “znanstvenoj rutini” historičara-istraživa- ča. Tema 1945. živa je i danas ne samo zbog svoje relativne historijske blizine nego i zbog svog epohalnog značenja te, ponajprije, zahvaljujući svojim učincima i još ži- vom djelovanju na evropsku i svjetsku povijest kao i na forme i sadržaje povijesnog pamćenja sve do danas. Ta godina – kao kraj II. svjetskog rata, kao godina poraza dvaju totalitarizama i ujedno pobjede ostatka čovječanstva (ili, rečeno egzaktnijim rječnikom političke i vojne povijesti: godina pobjede “saveznika”) – promatrana iz perspektive spoznaja što ih otvaraju teorije sjećanja i teorije kulturā pamćenja nije petrificirani historijski faktum, gola historijska “činjenica” među bezbrojnim drugi- ma i zatvorena u golu dokumentarnu faktografiju, depotencirana na golu prošlost. U horizontu živog povijesnog vremena (koje je, takoreći, plastično, koje ne teče pra- vocrtno i mirno, nego oscilira i prema naprijed i prema nazad, ponire da bi pono- vo “alogično” izbilo u drugim povijesnim i društvenim konstalacijama) povijesna zbivanja djeluju, takoreći, na dugi rok, u interakciji s oblikotvornim i/ili razornim ljudskim djelovanjima ili djelima. Ako je to tako, onda i 1945. godina takoreći “živi” i djeluje, otvoreno ili prikriveno, na (samo)spoznaje današnjih naraštaja i društava, na njihovo (samo)tumačenje, na vrednosne predodžbe, političke projekte, politič- ke izbore, interese i akcije. 1945. godina javlja se istovremeno kao vrednosni izvor, kao iskustvo koje oblikuje današnje normativne zahtjeve društava i pojedinaca, ko- je oblikuje različita očekivanja (zavisno od toga koje je iskustvo stečeno te godine: od toga koje je i čije gubitke ili dobitke kraj II. svjetskog rata donio do toga jesu li 8 KULTURA SJEĆANJA: 1945. moralna univerzalistička očekivanja i obećanja svjetske slobode, pravde i mira kom- promitirana u novim svjetskim bitkama za moć). Ta godina – kao rijetko koji dru- gi “epohalni datum” svjetske povijesti – ima dakle formativnu snagu i za današnje društvene i životne prakse, bilo u figuri evokacije ideala moralnog univerzalizma i obećanja nade, bilo u formi resantimana koji djeluju u obliku desnog političkog ili svjetonazornog radikalizma ili u formi drugih ideoloških stilizacija (sa suprotnim predznakom). Naravno, tematiziranje 1945. godine iz perspektive teorije i kultu- re sjećanja (čiji su uvidi u našem projektu do sada testirani na konkretnom histo- rijskom materijalu i u konkretnom političko-kulturnom povijesnom kontekstu, to jest, na prijelomnim godinama 20. stoljeća: 1918. i 1941.) – to tematiziranje operira s temeljnom pretpostavkom o (kako vanjskoj tako i unutarnjoj) kauzalnoj poveza- nosti i kontinuitetu ovih prijelomnih godina u političkoj i kulturnoj regionalnoj po- vijesti naroda na tlu bivših Jugoslavija s evropskom poviješću. Tako i 1945. u sebi sažima prethodne etape parcijalnih (zajedničkih?) povijesti i ujedno determinira tokove i profile potonjih iskustava i akcija, konflikata ili surad- nje, te njihove praktičnopolitičke ili kulturno-memorijalne prerade i/ili tradiranja, kao i njihove kulturne i političke operacionalizacije. U osnovi dakle stoji bazična slika 1945. u kojoj su se u radikalnom obliku – na- kon poraza fašizma – izrazile i razotkrile ... crte jedne epohe koja je “izumila” plinske komore i totalni rat, državno pro- vedeni genocid i logore smrti, pranje mozga, sistem državne sigurnosti i panop- tički nadzor cijelog stanovništva. To (20. – S. B.) stoljeće “proizvelo” je više pâlih vojnika, više likvidiranih građana, ubijenih civila i prognanih manjina, više mu- čenih, poniženih, izgladnjelih i smrznutih, više političkih zatvorenika i izbjegli- ca, nego što se do tada moglo samo i zamisliti. Fenomene nasilja i barbarstva određuju signali epohe. Od Horkheimera i Adorna do Baudrillarda, od Heideg- gera do Foucaulta i Derridaa, totalitarne crte su se ukopale u strukturu dijagno- ze vremena...1 Na toj pozadini 1945. godina ima status prijelomne točke – “preokreta ka bo- ljem, ka obuzdavanju onih barbarskih snaga koje su u Njemačkoj izbile iz tla sa- me civilizacije”.2 U tom je smislu 1945. bila horizont nade jer su “pobjeda i poraz iz 1945. trajno obezvrijedili one mitove koji su od kraja 19. stoljeća na širokoj fronti bili mobilizirani protiv baštine 1789. Pobjeda Saveznika nije samo postavila smjer- nice za demokratski razvitak u Saveznoj Republici Njemačkoj, u Japanu i Italiji, ko- načno i u Portugalu i Španjolskoj. Svim legitimacijama koje nisu, barem verbalno, 1 Uspor.: Jürgen Habermas, Die postnationale Konstelationen. Politische Essays, Suhrkamp, Frankfurt a. M., 1998, str. 74. 2 Ibid. 1945. GODINA: NAGOVJEŠTAJ NADE, POSLJEDICE I PODIJELJENA SJEĆANJA /PREDGOVOR/ 9 doslovno stale iza univerzalističkog duha političkog prosvjetiteljstva, tada je izmak- nuto tlo ispod nogu.”3 Ali, na drugoj strani, velika očekivanja i nade ubrzo su imale nastavak u krat- kom ili selektivnom pamćenju i u političkom pragmatizmu i cinizmu novih geostra- teških podjela, novih igara moći i hladnih ratova. Moralni univerzalizam (kao po- četni kapital pobjede) istopio se pred srazom suprotstavljenih ideoloških paradigmi, militarističkih nadmetanja i ekonomskih ratova. Istina, poraz totalitarizma otvorio je svijetu nove obećavajuće mogućnosti,4 ali se tok političke i kulturne povijesti po- slije 1945. razlio u rukavce parcijalnih nacionalno-državnih i nacio-centričnih inte- resa ili interesnih saveza. U sasvim konkretnom povijesnom (lokalnom i regionalnom) kontekstu naših nacionalnih povijesti – koje su sa stajališta kulture sjećanja, odnosno, s obzirom na sadržaje i forme tog sjećanja predmet ovog projekta – pokazuje se da je 1945. go- dina u političkoj i kulturnoj memoriji (kao i u sasvim konkretnim političkim akci- jama) prisutna kao prerađena, selektivno (re)interpretirana, instrumentalizirana i prilagođena situacionim političkim interesima i odnosima političkih snaga, ideo- loškim amalgamima, prepravkama, prevrednovanju – bilo da je to rezultat konti- nuiranja i tradiranja individualnih ili kolektivnih iskustava i pamćenja (po matrici “pobjede” ili “poraza” iz 1945.), bilo u obliku revitaliziranja starih ideoloških bor- bi, mitova i predrasuda (nakon raspada bivše Jugoslavije i gubitka centra ideološ- ke kontrole) – posebno nakon iskustva rata 1991-1995., odnosno vojne agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Slika 1945. godine tako je dobila nove dimenzije, nove valere i akcente u različitim dimenzijama društvenog života: u novom politič- kom i