DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Dragan Markovina DOBA KONTRAREVOLUCIJE

1 Dragan Markovina

Izdavaè RAZLOG d.o.o.

Biblioteka Tako je bilo

Urednica MIRA ŠUVAR

Oblikovanje korica BORIVOJ DOVNIKOVIÆ BORDO

Fotografija autora knjige TANJA DRAŠKIÆ SARIÆ

2 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Dragan Markovina DOBA KONTRA REVOLUCIJE

RAZLOG Zagreb, 2017.

3 Dragan Markovina

4 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

SADRŽAJ

Predgovor Viktora Ivanèiæa Èovjek s èekiæem u nacionalnom spomen-parku ...... 15

1. UVOD ...... 21 Zatiranje republikanizma ili kako je sve poèelo ...... 29 Druga kulturna revolucija ...... 32 Prošlost kao supermarket ...... 35 Zajednièki revizionistièki narativ na postjugoslavenskom prostoru ...... 38

2. HRVATSKA BEZ LJEVICE: IZMEÐU EKSTREMNE DESNICE I EKSTREMNOG CENTRA ...... 45 KRONOLOGIJA KONTRAREVOLUCIJE Ulièna kontrarevolucija i cinizam socijaldemokratske vlasti ...... 49 Poljudska moèvara ...... 55 Ubrzana fašizacija Slobodne Dalmacije ...... 58 Veèernjakov obraèun sa èinjenicama ...... 60 Otkaz Borisu Paveliæu i nedodirljivi Karamarko ...... 64

5 Dragan Markovina

Rijeèko ogledalo ...... 66 Kanonizacija Franje Tuðmana ...... 68 Historijski revizionizam oko Jasenovca ...... 70 Budakizacija hrvatske kulture ...... 74 Banda crvena i ostale prièe ...... 77 Sinkronizirano padanje s Marsa ...... 80 Produkcija histerije, sluèaj Slobodna ...... 82 Knin i kultura sjeæanja ...... 84 Sinjska Alka i prijelomno 18. stoljeæe ...... 86 Rijeèko-kninski incidenti i shvaæanje demokracije ...... 90 Sjeæanje na Prvi splitski odred ...... 92 Peticije i pozdravi ...... 94 Spuštanje zastora na HNS ...... 98 Imaju li svi pravo na sjeæanje? ...... 105 Slobodna Dalmacija i fašizacija Splita ...... 110 Baldasarovo poimanje slobode ...... 113 HDZ-ov marš u prošlost ...... 115 Vukovarski pouèak ...... 118 Karamarkova agenda za Dalmaciju ...... 120 Ulazi li neoustaški HÈSP u Sabor? ...... 122 Konaèni debakl hrvatskog pravosuða ...... 125 Poljud: Kulturno dobro i mjesto simbolièkih društvenih prevrata ...... 127 Sluèaj Spaladium Arene ili konaèni krah jedne politike ...... 130 Intelektualna podrška politici dizanja žica ...... 133 Izmeðu Mein Kampfa i Hrvatskog državnog Sabora ...... 136

6 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

HND i tekovine revolucije ...... 139 Æirilica i obrazovna politika ...... 141 Regija i susjedstvo ...... 144 Krušeljev Polet: ogroman trud i podilaženje dominantnom narativu ...... 147 Apologet nove kulturne revolucije ...... 151 Moralni sunovrat dobrog dijela hrvatske historiografije ...... 153 Sluèaj Hasanbegoviæ i teza o dva totalitarizma ...... 156 Islamska zajednica i sluèaj Hasanbegoviæ ...... 159 Predsjednici i njihova prisluškivanja ...... 162 Politièki mentor ministra kulture ...... 164 Skandalozno rješenje u Ministarstvu turizma ...... 167 Libar Roberta Pauletiæa ...... 170 Ilèiæeva vizija domovine ...... 171 Izložba koja æe malo koga ostaviti ravnodušnim: 1945. u Hrvatskom povijesnom muzeju ...... 174 Najava èistki kao odraz totalitarne svijesti ...... 177 Javni linè nad Ninom Kraljiæ ...... 179 Baldasarovo okajavanje Italije preko javnog novca ...... 182 Manipulacije oko prijedloga novog kurikuluma iz povijesti ...... 185 Uporno njegovanje fašizma na stadionima i njegove posljedice ...... 189

7 Dragan Markovina

Pokušaj revizije povijesti preko uvoðenja nove nacionalne paradigme ...... 191 Izbori u SDP-u i aktualni izazovi hrvatske ljevice ...... 195 Divljaèki napad na Antu Tomiæa ...... 197 Neèastivi na Filozofskom fakultetu ...... 200 Od Lazara do Leopolda Mandiæa ...... 202 Spomenièka bešæutnost i tragedija splitske Lore ...... 205 Isljednik Šola ...... 208 Prosvjedni zahtjev za slobodom medija ...... 211 Besmislena nepristojnost Olega Butkoviæa ...... 213 Jedan od boljih poteza SDP-a ...... 215 Problem razumijevanja Bleiburga ...... 217 Ostavka Borisa Jokiæa ...... 220 HDZ-ov raskorak sa stvarnošæu ...... 222 Nova odluka ministra Šustara ...... 224 Dokumentarac o betonskim spavaèima kao poèast napuštenoj ideji modernizacije ...... 226 Jalovi pakt zagrebaèkog i splitskog gradonaèelnika ...... 229 Cenzura Treæe povijesti ...... 231 Izvori besmislica o orjunašima nalaze se u Tuðmanovoj negativnoj opsjednutosti poviješæu Splita ...... 234 MOST: uspješan ili promašen politièki pokušaj? ...... 236 Ukazanje Mile Budaka na nelegalnom mulu u Bilicama .... 239 U èemu Laloviæ griješi i što izbjegava ...... 241 Završna cenzura na Hrvatskom radiju ...... 245

8 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

LAŽNA NORMALIZACIJA PLENKOVIÆEVOG DOBA Hrvatska na raskršæu ...... 248 Politièko nasilje i proizvodnja straha u Srbu ...... 251 Je li moguæ racionalan i trezven razgovor o Stepincu? ...... 253 Što nam podizanje spomenika Miri Barešiæu govori o desnici i o HDZ-u? ...... 255 Povijesna bespuæa ministra Orepiæa ...... 258 Zašto je Srb važan ...... 260 Prijepori oko Alojzija Stepinca ...... 262 Populizam Vlahe Orepiæa i demagogija visokog klera ...... 267 Hudelistovo krivo shvaæanje povijesti i zidanje spomenika klerikalizmu ...... 269 Problem Milanoviæevog sastanka s Klemmom i ostalima je i u ideji i u sadržaju ...... 273 Kako HDZ na službenim stranicama prešuæuje vlastitu povijest ...... 275 Zašto je politika Zorana Milanoviæa doživjela debakl ...... 277 Totalitarizam na Zagrebaèkom sveuèilištu ...... 280 Skandalozni doktorat o Paveliæu na Zadarskom sveuèilištu ...... 283 Glasnoviæ zapravo ne podnosi Hrvatsku ...... 286 Što povezuje Bernardicu Juretiæ, Marijanu Petir i Vlatka Previšiæa ...... 288 Užasavajuæi teror pred Vukovarskom bolnicom ...... 291 Kako je Božo Petrov konaèno javno otkrio vlastiti klerikalizam ...... 294 Baldasar je oèito odluèio dokrajèiti Split u moralnom i urbanistièkom smislu ...... 296

9 Dragan Markovina

Treba li vjeronauk nakon 25 godina i dalje biti u javnim školama ...... 299 Što je cilj ministarstva demografije ...... 301 Kardinala Bozaniæa malo tko može više ozbiljno shvatiti ...... 303 Nina Obuljen i uèenje o Domovinskom ratu ...... 306 Zašto je dobro što Kolinda Grabar Kitaroviæ ima zanemarive ustavne ovlasti ...... 308 Hrvatska mora odluèiti je li djelovanje HVO-a njezina stvar ili nije ...... 310 SDP-ovo vrijeme poraza ...... 312 Ubojstvo u Nazorovoj prvi je sluèaj ubojstva iz politièke mržnje ...... 314 Besramnost Brune Esih ...... 316 Blokada Silobrèiæevog odbora ...... 319 "Za dom spremni" ponovno u Jasenovcu ...... 321 Što žele udruga "Profile" i njezini podržavatelji ...... 324 Zašto je normalno da neoustaše iz Projekta Velebit maltretiraju graðane ...... 326 Komièna peticija za Barišiæa ...... 328 Što se, nesvjesno, o hrvatskom revizionizmu otkrilo u šibenskom skandalu ...... 331 Sluèaj Stipe Mesiæa savršeno opisuje Hrvatsku ...... 332 Po ure torture Slobodana Prosperova Novaka ...... 335 Odlazak idealiste, borca i Mediteranca ...... 337 Preuzimanje HAVC-a predstavlja ogledni primjer onoga što se sprema ...... 340 Proizvodnja histerije Željke Markiæ ...... 342

10 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

3. PARCELIZIRANA STVARNOST BOSNE I HERCEGOVINE ... 345 Zakon o radu i zadnji Prvi maj ...... 350 Tragika Neleta Karajliæa ...... 353

MOSTARSKA KRIZA Geneza problema ...... 356 Današnje stanje ...... 363 Prijedlog ljevice za Mostar ...... 366 Klub koji èuva sjeæanja ...... 368 Èetrnaesti februari ...... 371 Cinizam i zvonici ...... 374 Pitanje odgovornosti i suoèavanje s prošlošæu ...... 376 Dva lica iste politike ...... 380 Besprizorni Jozo Pavkoviæ ...... 383 HDZ-ovo oživljavanje Herceg-Bosne ...... 386

NASTAVAK NACIONALIZMA DRUGIM SREDSTVIMA Ima li šansi za graðansko društvo? ...... 389 Kako je uprava MESS-a nastavila tradiciju SFF-a ...... 391 Dayton i ljevica ...... 393 Stolac izmeðu fašizma i antifašizma ...... 395

4. SRBIJA IZMEÐU RETUŠIRANJA VLASTITE PROŠLOSTI I BEOGRADA NA VODI ...... 397 Je li Vuèiæ novi Miloševiæ? ...... 397 Ludilo revizionizma, rehabilitacija Milana Nediæa ...... 399

11 Dragan Markovina

Znaèajno djelo Latinke Peroviæ ...... 404 Novi senzacionalizam oko Tita ...... 408 Prosvjedi na Kosovu kao paradigma ovdašnjih nacionalizama ...... 411 Što povezuje uklanjanje spomenika Dimitriju Tucoviæu u Beogradu, zahtjeva za uklanjanjem Titovog trga u Zagrebu i ulazak Vuèiæeve partije u Europsku puèku stranku ...... 413 Srpski porazi kroz dioptriju Borisava Joviæa ...... 416

5. RAZGOVORI O BIJEDI POSTJUGOSLAVENSKIH DRUŠTAVA ...... 419 Pamæenje je neprijatelj svih vrsta mitologizacija, Moderna vremena, 20.01.2016...... 419 Jugoslovenstvo danas, Vreme, 20.01.2016...... 426 S Karamarkovom Vladom prijeæi æemo toèku nakon koje više nema povratka, Novi list, 31.01.2016...... 435 Samo se Srbi i Hrvati odrièu svoje istorijske pobede, Newsweek, 23.04.2016...... 442 Ljevica ima svoju šansu, Dnevni avaz, 12.01.2017...... 453

6. UMJESTO ZAKLJUÈKA: ODGOVORNOST LJEVICE ...... 461

Kazalo imena ...... 467 O autoru knjige ...... 475

12 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Napomena autora Veæina tekstova u ovoj knjizi objavljena je u razdoblju od svibnja 2015. do veljaèe 2017. godine na portalu Tele- gram, a manji broj u Novostima, Prosvjeti i portalima: lu- piga.com, tacno.net, stav.cenzura.hr, recom.com i novipla- men.org. Ovako posloženi, zajedno s tematskim intervju- ima o prošlosti i sadašnjosti ovih prostora, zorno svjedoèe o dobu kontrarevolucije u kojem egzistiraju postjugosla- venska društva i države. Za ovu su knjigu izvorno napisani ovi tekstovi: Uvodno poglavlje, Zatiranje republikanizma ili kako je sve poèelo, Zajednièki revizionistièki narativ na postjugoslavenskom prostoru, 'Za dom spremni' ponovno u Jasenovcu, Parce- lizirana stvarnost Bosne i Hercegovine, prva tri teksta o mostarskoj krizi, poglavlja o BiH pod naslovima Ima li šansi za graðansko društvo i Stolac izmeðu fašizma i anti- fašizma, zakljuèno poglavlje o Srbiji: Srpski porazi kroz dioptriju Borisava Joviæa, te zakljuèno poglavlje knjige: Odgovornost ljevice.

13 Dragan Markovina

14 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Predgovor Viktora Ivanèiæa ÈOVJEK S ÈEKIÆEM U NACIONALNOM SPOMEN-PARKU

Dragan Markovina je jugokomunistièko smeæe, mrzitelj Hrvatske i svega što je hrvatsko, zloæudna tumorna izraslina na zdravome tkivu hrvatskoga dru- štva, strani plaæenik i eksponent sila koje ne prestaju raditi o glavi sa- mostalnoj i suverenoj hrvatskoj državi, jugomason, fanatik koji slijepo vjeruje u krvavu boljševièku ideologiju, nitkov koji pljuje po grobovima tisuæa onih koji su ginuli za hrvat- sku slobodu, prodana duša, dijete oficira JNA, dijete oficirke JNA, hodajuæi simbol mraène prošlosti koji se nikada nije pomirio s nestankom neprežaljene Jugoslavije, negator hrvatskoga nacionalnog identiteta kojemu bi trebalo za- braniti javno djelovanje,

15 Dragan Markovina agent Dedinja, osioni eksponent srboèetnièke politike i beogradske intelektualne èaršije, licemjer koji pod krinkom antifašizma prodaje tvrdokorno komu- nistièko jednoumlje, neizljeèivi titoist, srpski špijun, zagaðivaè hrvatskoga javnog prostora, promotor bolesne, izvitoperene i perverzne feralovštine, historièar koji prezire hrvatsku povijest, historièar koji gazi hrvatsku povijest kao da je blato u svinjcu, zakašnjeli adorant i abolicionist Miloševiæeva velikosrpskog pro- jekta, trovaè hrvatske mladeži, hulja kojoj ni jedna domovinska vrijednost nije sveta, jalnuški diletant, slijepi putnik u nezaustavljivome vlaku hrvatskog državotvorstva koga bi u punoj brzini trebalo izbaciti kroz prozor kao trulu koru od banane, pripadnik splitske podružnice urbanih Jugoslavena, bezumnik koji prljavim prstima kopa po još živim ranama ratom napaæenoga hrvatskog naroda, dijete iz miješanog braka, partner u miješanom braku, klevetnik koji uporno izmišlja ustaštvo u Hrvatskoj ne bi li je ocr- nio pred meðunarodnim krugovima koji su joj i inaèe neskloni, partizansko kopile, Sorosov plaæenik,

16 DOBA KONTRAREVOLUCIJE orjunaš, histerièni denuncijant koji ne propušta ni jednu priliku da vlastitoj domovini zabije nož u leða, neprijatelj hrvatske države, potomak poznate udbaške obitelji, kriptokomunjarska nakaza, sljedbenik zloèinaèkoga Titovog režima koji bi, da mu se ukaže prilika, i danas hrvatsku sudbinu rješavao na Bleiburškome polju, bezbožnik koji u lamentacije o sekularnom društvu uvija iskonsku mržnju prema Katolièkoj crkvi u Hrvatskoj, vlasnik galvaniziranog jugo-mozga, ljevièarski terorist, stalni èlan komiteta crvenih brigada, korifej pokreta koji nas, pod plaštom takozvanih nevladinih orga- nizacija i tobožnjeg zalaganja za ljudska prava, želi uvesti u nove jugo-integracije, oznaško-piciginaško ðubre, komesar tajnog društva koje slavi kult petokrake, bezdomnik koji se prodaje za Judine škude, revizionist posveæen sistematiènoj kriminalizaciji i dezavuiranju Domovinskog rata, propali profesor koji uporno izjednaèava hrvatske branitelje s us- tašama, profesor propali koji uporno izjednaèava hrvatske ustaše s bra- niteljima, kroatofobièni nasilnik, srbofil s kojim se mogu usporediti jedino nakladnici koji objavljuju njegove knjige,

17 Dragan Markovina

izdajnik hrvatskoga naroda koga treba vratiti tamo odakle je do- šao i zbog toga ga iznimno cijenim.

Kada nacionalizam postane naèin života i kada je društvo ustrojeno na matrici kolektivnog vjerništva, svaka iole ozbiljnija kritièka rijeè stjeèe aromu nepodnošljive blasfemije. Slobodniji duhovi, neskloni men- talnoj disciplini, brzo uviðaju da èak i lakonski isporuèene kritike po- litièke, društvene ili kulturne zbilje u recepciji gube racionalnu osnovu i poprimaju dimenziju svetogrða, a takozvani javni prostor ukazuje se kao opasan teritorij, kao mitsko polje gdje se zbog pogrešnoga koraka lako gubi glava. Stani na tabu i više te ne bu! Onaj tko se usprkos rizicima upušta u takvu avanturu, može una- prijed raèunati s tim da æe svjetina modificirati njegove izvorne motive, a možda æe ih – ako je susretljivo zloban – i sam približiti prijekim kriterijima veæine: njegova je ambicija pokvariti opæi religiozni ugoðaj u kojemu se konzumira nacionalna stvarnost, ukljuèujuæi i onu verziju historije koja je toj stvarnosti prilagoðena. Postaje nekom vrstom bogo- hulnika u hramu: misa traje, zvona zvone, tamjan nadražuje nosnice, a kritièki raspoloženi intelektualac podriguje, tiho ili glasno prdi, zaziva Neèastivoga, pljucka po svetim slikama, govori istinu ili poduzima ka- kve druge sablažnjive radnje. Uspije li živ izaæi iz hrama, ono što slijedi je èista rutina, svakodnevno ukazanje èuda – nebo se otvara, crni oblaci kuljaju, munje sijevaju i, kao izljev pravde s Najvišega sudišta, po nje- mu pljušti kiša anatema, kletvi i etiketa, posve sliènih onima što su gore pobrojane. Nije dakle rijeè tek o fizionomiji nevjerništva, o autorskoj konstituciji neposlušnoga intelektualnog subjekta, nego prije svega o konstituciji društva u kojem on živi. Hrvatska je danas, s nacionalizmom kao služ- benom religijom, utemeljena na impresivnoj kolekciji tempiranih mito-

18 DOBA KONTRAREVOLUCIJE va u koje su svi obavezni slijepo vjerovati. Tabui nièu na sve strane, graðanstvo ih, premeæuæi krunice po rukama, zaobilazi hodajuæi na prstima, najèešæe u pratnji ovlaštenih vodièa, a oko najsvetijih narativa nema i ne može biti rasprave. Tu je kult hrvatske nacije, tamo je kult hrvatske države, ondje je kult Domovinskog rata, u ponudi imamo i kult hrvatskih kultova... Veæ sam pogled na to obilje ledi krv u žilama i podsjeæa skrušeno graðanstvo da je mudrije transponirati anksioznost u oduševljenje i prepustiti se radosnom pripitomljavanju. Hrvatska država, primjerice, od svoga postanka nema prostim èinje- nicama i zdravorazumskim argumentima utvrdivi kredibilitet, ona ne- ma geopolitièku, administrativnu, servisnu ili kakvu drugu opipljivu važnost, veæ iznad svega spiritualnu vrijednost, pa stoga i kriteriji što æe biti upotrijebljeni u razmatranju njezina znaèaja i uspješnosti imaju biti spiritualnog, a ne racionalnog porijekla. Jer hrvatska država je, prema oficijelnoj legendi, "sanjana od stoljeæa sedmog" i nema naro- èitog smisla radi aktualne realnosti, pogotovo ako je ova zagaðena su- rim èinjenicama, tu tisuæljetnu ružièastu fikciju usnule nacije pretvarati u neizdrživu noænu moru. Još veæu duhovnu skrupuloznost iziskuje narativ o tzv. Domovinskom ratu, koji podnosi iskljuèivo jedinstven pogled, bez nijansiranja i skretanja pažnje na detalje koji bi doveli u pitanje njegovu univerzalnu èistoæu. Tu i dalje vrijedi pravilo što ga je prije skoro dva desetljeæa – ponukan oèajem, a ne analitièkim preten- zijama – izložio jedan bezbožnièki gad: "Jedina potpuna istina o Domo- vinskom ratu je da se o njemu ne smije istinito govoriti." U takvom ambijentu Dragan Markovina, neposlušni intelektualni subjekt, izabire jedini èastan izlaz za pripadnike marginalne skupine onih što su odluèili kritièki djelovati na naèin da misle svojim glavama, te nastupa kao blasfemièar od formata. I to èini prilièno efektno, ako je suditi po intenzitetu psovki i javnih proklinjanja kojima je bez pres- tanka izložen, sasvim zasluženo, uostalom, jer takav ishod prizivaju njegovi pisani radovi, gdje je kolièina skrckanih mitova po stranici tek-

19 Dragan Markovina sta uistinu šampionska. Dok èita njegove knjige – ukljuèujuæi ovu koju držite u rukama – èovjek neoptereæen okolnom grajom može steæi uti- sak da autor s oveæim èekiæem u rukama ulazi u nacionalni spomen- park i pravilno odmjerenom silinom udara po statuama važeæih sve- tinja, birajuæi one koje su iznutra pouzdano šuplje, dakle sve do jedne. Doðe tako do kraja parka, osvrne se da vidi ima li preživjelih, pa se vrati da dovrši posao... Èitatelj neoptereæen okolnom grajom, zvonjavom zvona, dreždanjem himne i hajkom molitvene zajednice, bez sumnje æe osjetiti užitak, ne samo u kvaliteti i sadržaju štiva, nego i u pišèevim skarednièkim pori- vima, dobro æe mu naime doæi topla porcija libertinskoga ohrabrenja – jer onaj park ostaje uzorno razvaljen, potrebna je velika vještina za izgradnju takvog krša – a moguæe je da æe mu, kao što je sa mnom sluèaj, tokom èitanja padati na pamet razne priruène definicije samog autora. Na primjer ona uskostruèna: Markovina je povjesnièar koji, uz pomoæ arhivske, ruši spomenièku graðu. Ili iz nešto šire perspektive: Markovina je jedan od rijetkih glasova neukroæene svjetovnosti u hrvat- skoj parareligijskoj prèvarnici. Odatle je on, razumije se, jugokomunistièko smeæe, odnosno neprijatelj hrvatske države, odnosno izdajnik hrvatskoga naroda koga treba vratiti tamo odakle je do- šao, i zbog toga ga iznimno poštujem.

20 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

1. UVOD

Unatoè tome što je osnovna ideja za nastanak ove knjige zaèeta još 2013. godine, a bila je motivirana u prvom redu èinjenicom da su se na èitavom jugoslavenskom prostoru konaèno dovršavali procesi dubin- skog preobražaja društva u reakcionarnom smjeru, zapoèeti još po- èetkom devedesetih godina, u èasu dok ovo pišem, sredinom 2016. go- dine, svi su se ondašnji nagovještaji obistinili. To nam s jedne strane olakšava uvid u cjelinu èitavog procesa, ali nas istovremeno stavlja u poziciju da analiziramo nešto što se veæ odigralo, znaèajno smanjujuæi potencijal iskrenog historiografskog protesta. Vodeæi se zakljuèkom Timothya Gartona Asha, nezaobilaznog povjesnièara sadašnjice, koji je u uvodu svoje knjige Mi graðani istakao da, pišuæi o dogaðajima kojima je prisustvovao, nije bio kamera veæ aktivni sudionik s jasno izraženim simpatijama koji se vodio naèelima historiografske objektivnosti, una- prijed upozoravam da æu u ovoj knjizi slijediti takav aktivan pristup društvu koje nas okružuje. Ili, kako je Ash napisao: "Nedostaci položaja u kojem se nalazi svjedok u odnosu na povjesnièara jesu vremenska i prostorna neobjektivnost, kao i neobjektivnost u prosuðivanju. Svjedok se može nalaziti samo na jednom mjestu u jedno vrijeme i ima sklonost da pridaje pretjeranu važnost onome što je osobno vidio ili èuo. Povje- snièar može sakupiti prikaze svih svjedoka i obièno nije pod utjecajem iskustva iz prve ruke. Ono što se dogodi poslije, mijenja naš stav o ono- me što se dogodilo prije. Povjesnièar obièno zna više o onome što se

21 Dragan Markovina zbilo poslije, jednostavno zato što piše kasnije. Naposljetku, tu je i neo- bjektivnost u prosuðivanju".1 Uvažavajuæi ovako posložene prednosti i nedostatke jednog i drugog položaja, jasno je kako je za ispisivanje historiografskog teksta kombinacija ovih dvaju segmenata, toènije, ne- posrednog uvida i historiografskog aparata, najbolji put za prezentaciju i razumijevanje povijesnih dogaðaja. Vratimo li se na naslov knjige, aluzija na èitav niz naslova jednog od najveæih povjesnièara modernog doba, Erica Hobsbawma, namjerno je iskorištena, i to iz dva razloga. S jedne strane, kao neskrivena posveta èovjeku koji je sjajno razumio i analizirao suvremeni svijet, iskazujuæi sve kvalitete profesionalnog povjesnièara, ali i rušeæi usko shvaæene strukovne barijere, a s druge strane i kao najtoèniji opis stanja u kojima egzistiraju sva društva nastala na razvalinama jugoslavenske države. Jednako kao što je u Hobsawmovoj viziji 18. stoljeæe bilo doba kapitala, 19. doba nacija, a 20. doba ekstrema, na jugoslavenskom je prostoru razdoblje s kraja 20. i poèetka 21. stoljeæa, kojem se još uvijek ne nazire kraj, u prvom redu obilježeno zajednièkim nazivnikom kontrarevo- lucije. Pojednostavljeno govoreæi, nastojanja svih novouspostavljenih nacionalistièkih režima odnosila su se na razgradnju vrijednosti i ostav- štine socijalistièkog razdoblja, pri èemu je od nikad prosperitetnijeg razdoblja u povijesti ovdašnjih naroda saèuvan najgori dio nasljeða, olièen u totalitarnom nastojanju za uspostavljanjem ideološkog mono- pola i glorificiranju države kao takve. S druge strane, pozitivno nasljeðe socijalistièke baštine, poput antifašistièke tradicije i uzajamnosti ovdaš- njih naroda, ali i modernizacije, sekularnog društva, aktivne uloge žene u društvu i socijalne države, potpuno su i planski uništeni. Sve nave- deno odigralo se još u devedesetim godinama i taksativnim navoðe- njem tih èinjenica neæemo otkriti ništa novo. No, kljuè za razumijevanje aktualne situacije odnosi se na ono što je došlo nakon demokratskog prevrata poèetkom dvijetisuæitih. Tada,

1 Timothi Garton Ash, Mi graðani, Zagreb, 1993, str. 12.

22 DOBA KONTRAREVOLUCIJE naime, ni u jednom od društava koje æemo ovdje promatrati, hrvat- skom, bosanskohercegovaèkom i srpskom, nije došlo do istinskog suo- èavanja s prošlošæu i do razgradnje nacionalistièke paradigme, olièene u prvom redu u državotvornim mitologijama i sveopæoj klerikalizaciji. Kada su stranke koje su izgledale relativno pristojno i u najmanju ruku bile barem nominalno antinacionalistièke, poput SDP-u u Hrvatskoj, Ðinðiæeve Demokratske stranke u Srbiji i dobrog dijela Alijanse u Bosni i Hercegovini, propustile uraditi ono što je znaèajan dio demokratski orijentiranog društva od njih oèekivao, stvari nisu mogle završiti dru- gaèije nego što jesu. Dogodio se najprije povratak nacionalistièkih stra- naka na vlast, a potom novi dolazak na vlast lijevo-liberalne scene koja je ovog puta u potpunosti pristala na mitološke narative iz devedesetih godina i pod èijom su se nemuštom vladavinom poèeli stvarati predu- vjeti da kontrarevolucija iz devedesetih godina iznova doðe na scenu i konaèno dovrši posao. Dva su razloga zaslužna za takav razvoj stvari. Lijevo-liberalna scena od devedesete do danas nikad nije stekla dovoljnu razinu samopošto- vanja zahvaljujuæi kojem bi mogla izaæi iz zaèaranog kruga u kojem se uvijek iznova brani od optužbi za antihrvatsko ili antisrpsko djelovanje, svodeæi sebe iskljuèivo na defanzivnu poziciju, unutar koje se uzgojio pogubni oportunizam. To je, s jedne strane, dovelo do natjecanja u srpstvu i hrvatstvu s nacionalistièkim strankama i uvijek besmislenog nastojanja za dodvoravanjem desnom biraèkom tijelu. Iz mnoštva po- teza tog tipa vrijedi izdvojiti Josipoviæevo javno odricanje od svog ta- dašnjeg savjetnika Dejana Joviæa, u trenutku kada je protiv Joviæa po- krenuta histerièna kampanja, zbog kojeg je poteza umnogome izgubio predsjednièke izbore od Kolinde Grabar Kitaroviæ, a da to možda još uvijek nije osvijestio. S druge pak strane, posve razvidno politièko zbli- žavanje Borisa Tadiæa i Milorada Dodika vrijedi promotriti u istome kljuèu, jednako kao i Lagumdžijino uporno koketiranje s bošnjaèkim nacionalizmom. Sve je to dovelo do stanja koje je Viktor Ivanèiæ naj- bolje opisao kao dilemu: da li æemo nacionalizam konzumirati u veæim bocama od 0,5 litre ili u manjim od 0,3 litre.

23 Dragan Markovina

Drugi razlog za ovakvo stanje stvari, osim oportunistièko-defanzivne pozicije ljevice, odnosi se na posve promašeno uvjerenje izvorne ljevice, koje je oèito preživjelo sve do današnjeg konteksta, kako se kljuè za razumijevanje svih politièkih odnosa nalazi u ekonomiji. Derivat te teze pretoèen u zakljuèak kako je sva nacionalistièka buka koju proizvode stranke i pokreti skloni vraæanju povijesnih procesa unazad samo po- kriæe ili dimna zavjesa za pljaèku, svojom zavodljivošæu umnogome onemoguæuje borbu protiv takvih društvenih tendencija. Usvojimo li taj princip razmišljanja, koji su lijevo-liberalne vlade oèito usvojile, posve marginaliziravši u svojim mandatima sektore kulture, znanosti i obrazovanja, naæi æemo se na skliskom terenu shvaæanja po kojem u ovdašnjim nacionalistièkim partijama, pa èak i u njihovim vodstvima, ne sjede uvjereni neofašisti, nego samo tehnokrati kojima ideologija ne znaèi ništa. Neovisno o tome što takvih ljudi nema malo u nacionalis- tièkim partijama, o èemu najbolje svjedoèi masovni bijeg èlanstva Sa- veza komunista u njihove redove, doista je nevjerojatno zanemarivanje višegodišnjeg predanog rada tih partija i organizacija na retradicio- nalizaciji i klerikalizaciji društva. Kao da bi im unutar opæeprihvaæenog nacionalistièkog okvira bilo nemoguæe pljaèkati državu. Uostalom, mo- ment koji najbolje demantira takvo stajalište tièe se presudnih faktora koji su znaèajno promijenili društvenu atmosferu u Hrvatskoj. To su razna referendumska i slièna nastojanja Željke Markiæ, kao i famozni braniteljski šator u Savskoj. Oba su pokreta, naime, vodili i vode ljudi s riješenim financijskim statusom, koji im nitko nije doveo u pitanje. Iz svega navedenog, teško se ne složiti sa Jacquesom Gaillardom, èija je knjiga Fašizam koji nadire gotovo proroèanski najavila današnje do- ba još u njegovim zaèecima. U toj je knjizi Gaillard zakljuèio kako se drskost diktatura mjeri neodluènošæu demokracija. Da ovdje nije rijeè o širenju paranoje, nego o realnoj procjeni stvarnosti, svjedoèe uspjeli referendumi o suspendiranju temeljnih ljudskih prava u Hrvatskoj, èinjenica da je neskriveni simpatizer ustaške države postavljen za mi- nistra kulture i da je na toj poziciji poèeo provoditi politiku potpune

24 DOBA KONTRAREVOLUCIJE suspenzije ikakve kritièke misli, da se na isti naèin ponaša i vodstvo javne televizije, te da visoki pripadnici vlasti uliènim marševima zauzi- maju državne institucije, poput Vijeæa za elektronièke medije. Sve nave- deno vrijedi i za stanje u Bosni i Hercegovini, gdje se s najviših državnih pozicija studentski domovi imenuju po ratnim zloèincima, gdje se brani pravo na egzistenciju Djeda mraza u vrtiæima i gdje se iznova postav- ljaju nacionalni simboli po vrhovima planina s namjerom da provo- ciraju nekoga na drugoj strani. U konaènici, to jednako vrijedi i za si- tuaciju u Srbiji, u kojoj se kompletan centar glavnog grada, pod nejas- nim okolnostima izruèuje sumnjivim ulagaèima, za èiji raèun država sama, pod fantomkama i pod okriljem noæi, krši èitav niz zakona, pra- veæi se luda i izbjegavajuæi odgovoriti na postavljena pitanja. Ovakvih i sliènih primjera ima još èitav niz u trima društvima koje æemo promatrati u ovoj knjizi, pri èemu je teško izbjeæi te pojave naz- vati pravim imenom, tj. fašizmom u dolasku, unatoè trudu znatnog dijela javnosti da ih se sve relativizira i ublaži do neprepoznatljivosti. Stoga nam na kraju uvodnih razmatranja preostaje citirati veæ spome- nutog Gaillarda, koji je zakljuèio: "Odluèio sam se na ovaj kratak ogled, podstaknut dvostrukim oseæanjem hitnosti i indignacije. Procenio sam, naravno, i da bih mogao ostaviti utisak pretencioznosti ako se pred- stavljam kao neko koga je istorija pozvala da zazvoni na uzbunu. Ipak, nisam ni prvi, nadam se ni poslednji, koji je to uèinio."2 Unatoè tome što se èitav ovaj pokret nacionalistièkog revizionizma, koji je izrodio sad veæ ozbiljno strukturirane neofašistièke tendencije, pojavio na valu istih takvih kretanja na širem europskom prostoru, kako onom zapadnom, tako i istoènom, s brojnim sliènostima pa i ra- zumijevanjima izmeðu glavnih protagonista, a što posebno vrijedi za zemlje bivšeg Istoènog bloka, za njihovo je razumijevanje mnogo bitnije uvažavanje lokalnog konteksta. Naime, teza kako se europske tenden- cije prelijevaju na jugoslavenski prostor teško može biti održiva, iz pro-

2 Žak Žilijar, Fašizam koji nadire, Beograd, 1999, str. 9.

25 Dragan Markovina stog razloga što kretanja iz devedesetih godina na ovim prostorima umnogome predstavljaju avangardu aktualnog politièkog ponašanja u mnogim zemljama Europe. Drugi razlog za neodrživost te teze lako æemo naæi u sadržajnoj analizi trenutaènih nacionalistièkih politika na jugoslavenskom prostoru, èije je utemeljenje znatno starije i od posljed- njih èetvrt stoljeæa. To je na sluèaju Srbije odlièno uoèila povjesnièarka Latinka Peroviæ koja je, analizirajuæi posvemašnje otkliznuæe društva i historiografije u osamdesetim i devedesetim godinama, zakljuèila ka- ko "kritièarska i romantièarska istoriografija nisu samo dve faze, veæ dve tendencije koje u srpskoj istoriografiji paralelno egzistiraju. Jer provala romantizma, odnosno pojava neoromantizma u srpskoj isto- riografiji na razmeðu 20. i 21. veka otvara pitanje za raspravu: da li je sukob izmeðu kritièke i romantièarske istoriografije ikad do kraja bio prevaziðen u korist kritièke istoriografije?".3 Ova ocjena, naravno stoji i za stanje u hrvatskoj historiografiji, što æemo podrobnije analizirati u narednim poglavljima. Dubinsku uko- rijenjenost hrvatskog nacionalistièkog narativa, s druge pak strane, možda su i ponajbolje opisali Viktor Ivanèiæ i Tomislav Jakiæ. Ivanèiæ je tako, govoreæi na jednoj tribini u Splitu, zakljuèio kako je odnos aktu- alne vlasti prema ustaškom režimu takav da ga "ova vlast uzima kao ideal kojem svim silama teži, ali u tome je spreèavaju stanovite objek- tivne poteškoæe kao što je kakav takav demokratski legitimitet i meðu- narodna pravila igre poput izbora ili konvencija o ljudskim pravima, što oni nemaju snage do kraja sabotirati. Meðutim, tendencija je jasna, ovo je danas invalidna NDH s tim da se zdušno radi na njenom pot- punom ozdravljenju, zato jer ustaštvo nikad nije bilo sentimentalno romantièarske prirode, veæ ozbiljan državnièki projekt. Mi smo srušili 3000 spomenika, nemamo ni jednu ulicu koja nosi ime žrtava fašizma i u prvom sazivu Sabora smo imali jednog èlana Vlade NDH. Ona stara Tuðmanova izjava da je NDH bila izraz težnji hrvatskog naroda nije bila

3 Latinka Peroviæ, Dominantna i neželjena elita: Beleške o intelektualnoj i politièkoj eliti u Srbiji (XX-XXI vek), Beograd, 2015, str. 38.

26 DOBA KONTRAREVOLUCIJE neka usputna reminiscencija ili revizionistièka fusnota nego je bila sa- žeti politièki program. I taj program se danas dovršava".4 Jakiæ je tako- ðer u nedavnom intervjuu, koji je dao portalu H-alter, ustvrdio kako je današnja Hrvatska tek dijelom odraz onoga što se dogaða u Europi, ali dijelom i posljedica onoga što se ovdje dogaða od 1990. godine. "Re- kao sam veæ da Tuðman ne bi dozvolio skandiranje 'Za dom spremni' u centru Zagreba, ali ne treba zaboraviti da su u njegovo vrijeme dra- govoljci išli na bojište s pjesmom o Juri i Bobanu. U Tuðmanovo vri- jeme su se na Trgu bana Jelaèiæa prodavale Paveliæeve slike. Nesretno koketiranje s ustaštvom poèelo je upravo u Tuðmanovo vrijeme. On ga je držao pod kontrolom, a sada su stvari izmakle kontroli ili su i dalje pod kontrolom, ali onih koji žele da to ide dalje. Hrvatsko desnièarenje ima starije i dublje korijenje od ovoga europskoga".5 Kao što je iz dosadašnjeg teksta jasno naznaèeno, najveæi dio ove knjige obuhvatit æe razmatranje hrvatskog sluèaja, no bez uvida u bo- sanskohercegovaèki i srpski kontekst, te društveno-politièke odnose, nemoguæe je sagledati cjelinu problema. Ponajprije stoga što su mnogi društveni procesi na spomenutim prostorima uvezani i meðusobno uvjetovani, a potom i jer æe bilo kakav pronalazak nove paradigme nu- žno ukljuèiti onaj narativ koji bi prevazišao nacionalne i državne gra- nice. Preciznije govoreæi, revizionistièku koaliciju izmeðu hrvatskog i srpskog kolaboracionistièkog revizionizma, olièenog u osobama povje- snièara/istorièara Zlatka Hasanbegoviæa i Bojana Dimitrijeviæa, bit æe moguæe poraziti iskljuèivo istom takvom koalicijom demokratskih sna- ga s istih prostora. Drugim rijeèima, ovdašnja društva vape za novom antifašistièkom paradigmom modernog doba, koja æe biti u stanju od- govoriti na pitanje što ga je još davne 1989. u Feralu formulirao Boris Dežuloviæ: "Pomahnitali vlak hrvatskog nacionalizma, koji je prije ne- koliko dana krenuo iz Rogoznice, u Trilju je stao samo da ukrca nove

4 Viktor Ivanèiæ, Ustaštvo je ozbiljan državnièki projekt, stav.cenzura.hr 5 Tomislav Jakiæ, Nismo daleko od fizièkog suprotstavljanja, h-alter.org

27 Dragan Markovina putnike. Koja æe biti iduæa stanica? Istim dalmatinskim traènicama, meðutim, bezglavo juri i vlak srpskog nacionalizma. Hoæe li se naæi netko da povuèe koènicu i sprijeèi tragediju?!"6 Ono što sada gledamo na djelu je istovjetnost procesa koji u korijenu imaju isti obrazac politièkog ponašanja i gotovo identièan sadržaj. S jedne se strane namjernim izbjegavanjem problematiziranja politika iz devedesetih godina i praktiènom spomenièkom invazijom svih vrsta nastoji suspendirati svaka rasprava o tom razdoblju, koja bi ukljuèila bilo kakve autorefencijalne momente, iz èega proizlazi kanoniziranje najgoreg šovinistièkog nacionalizma i potpuni izostanak suoèavanja s prošlošæu. To u praksi znaèi legaliziranje rezultata rata na svim ni- voima, s jedne strane, te normalizaciju èinjenice da u ovdašnjim drža- vama postoje graðani prvog i drugog reda. Drugi je krak te politike, koji je uzroèno-posljedièno povezan s navedenim, definitivno rastakanje sekularne države, koja bi nastavila egzistirati iskljuèivo na papiru. Iako je taj proces praktièno veæ doveden do kraja, s uvoðenjem vjeronauka u javne škole i vjerskih sadržaja na javne televizije, crkve se u poslje- dnjoj fazi, putem paraklerikalnih udruga odluèuju na totalitarno name- tanje vlastitog svjetonazora cijelom društvu, u èemu ne trpe odstupa- nja. Konaèno, treæi krak ovih politika odnosi se na potpunu eliminaciju javnog interesa iz politike i društva, što na koncu dovodi do otimanja javnih prostora, doživljavanih iskljuèivo kao resurs. S obzirom da je za ostvarenje spomenutih procesa potrebno uništiti sjeæanje na zajednièku antifašistièku borbu i modernizaciju u opæem smislu, koji su podrazumijevali jedinstvo ovdašnjih naroda, ali i iz- gradnju modernog društva, sekularne države i suvremenog naèina ži- vota, vidljivog i kroz arhitektonska rješenja koja su gradila principe modernog urbanog života, ali i kroz formiranje kritièki svjesnog poje- dinca, jasno je kako se kao jedna od kljuènih toèaka tih politika name- tnula revizija prošlosti. Uvažavajuæi sve navedeno, postaje više nego

6 Boris Paveliæ, Smijeh slobode, Uvod u Feral Tribune, Rijeka, 2014, str.112.

28 DOBA KONTRAREVOLUCIJE oèito kako odnos prema prošlosti ne može biti tretiran kroz naivnu graðansku vizuru prevaziðenih prièa o ustašama, partizanima i èetni- cima, nego onako kako ga tretiraju vladajuæe politike. Preciznije govo- reæi, primarno pitanje borbe za buduænost ovih društava jest ono veza- no uz njihov odnos prema prošlosti. Navodimo to iz prostog razloga, što bi konaèno i neupitno usvajanje mitoloških nacionalistièkih i ko- laboracionistièkih narativa izgradilo društvo s dominantnom poda- nièkom sviješæu i bez minimalne razine samopoštovanja, potrebnog za otpor takvim politikama. Da budemo još precizniji, brisanjem memo- rije o partizanskoj borbi, briše se i potencijal aktivne pobune, što naj- bolje osnažuje narativ o nemoguænosti da išta promijenimo, s obzirom da smo u europskim i svjetskim okvirima mali i beznaèajni. Drugim rijeèima, radi se o inzistiranju na maèekovštini s ustaškom ideologijom u pozadini. Ili kako je to formulirala Tatjana Tagirov: "U obje države gledamo vraæanje likova iz devedesetih godina prošlog vijeka, što u politiku, što u medije, uz ritualne sukobe u kojima su važni samo novi- stari vlastodršci, a ne graðani kojima je uglavnom preko glave svega, ustaša, èetnika i partizana i koji više niti o antifašizmu, a trebali bi bar o tome, neæe ni misliti, ni govoriti".7

ZATIRANJE REPUBLIKANIZMA ILI KAKO JE SVE POÈELO Konstatacija aktualnog stanja, koju smo u kratkim crtama naznaèili u uvodu, neæe sama po sebi olakšati razumijevanje èitavog postjugo- slavenskog konteksta, niti odgovoriti na pitanje kako smo se u njemu našli. Za to se potrebno vratiti na poèetak i na tezu koju od starta zas- tupaju Boris Buden i ljudi oko nekadašnjeg Arkzina. Njihova je, posve ispravna, teza da je u trenutku u kojem je zagrebaèkom Trgu Republike oduzeto ime, motivirano povratkom imena bana Jelaèiæa, hrvatsko dru- štvo suštinski izgubilo svoj graðanski sadržaj, što je dovelo do pretva-

7 Tatjana Tagirov, Uoèite razliku, Vreme, broj 1325, Beograd, 26. maj 2016.

29 Dragan Markovina ranja graðana u podanike. Sam Buden je u nedavnom intervjuu za por- tal slobodnifilozofski.com to formulirao ovako: "Dakle, kada se suoèa- vamo s historijskim revizionizmom, imamo posla s jednim puno dub- ljim, širim historijskim razdobljem i ono o èemu je rijeè nije samo ko- munistièka, boljševièka revolucija, nego opæenito ideja revolucije, ideja jednakosti, slobode. Kao što sam rekao, za totalitarizam se ne optužuju samo jakobinci nego i enciklopedisti. Dolazim do toèke koja se kod nas zanemaruje, a koja je simbolièki od kljuènog znaèaja za shvaæanje ono- ga što se kod nas dogodilo. Prije prvih izbora, u trenutku kada je u zraku svijest o tome da æe se dogoditi pomak iz nekadašnjeg jugosla- venskog jednopartijskog sistema, kada se sloboda nasluæuje i otvara, jedan od prvih zahtjeva takozvane demokratske, civilnodruštvene jav- nosti bio je da se na Trg Republike vrati spomenik bana Jelaèiæa, Fern- kornov Jelaèiæ i, po logici stvari, preimenovanje (kažem 'preimenova- nje' zato što ne postoji nikakvo iskonsko ime, nego je to uvijek proces). Dakle, da se Trg Republike preimenuje u Trg bana Jelaèiæa. Pitanje na koje nitko tada nije ni odgovarao, koje èak nitko nije ozbiljno postavio, veoma je jednostavno: A zašto? Što je loše u republici? Što je loše u ideji republike?"8 Imajuæi u vidu da je ideju o promjeni imena Trga pokrenula liberalna stranka, u èemu je znaèajnu ulogu odigrao Slavko Goldstein, Boris Bu- den i Borislav Mikuliæ znaèajan su dio krivnje za izgradnju nacionalis- tièke Hrvatske usmjerili ka liberalnoj antifašistièkoj inteligenciji, koja je po njihovom sudu bila zapravo nacionalistièka. Zahvaljujuæi nemo- guænosti i konaènom neuspjehu takvog kompromisa, po kojem bi drža- votvorni koncenzus iskljuèio ustašku tradiciju, Buden je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju zakljuèio kako je samostalna Hrvatska potpuno promašen i nepopravljiv projekt: "Mislim da postoji i toèka u kojoj je taj projekt propao, a on je propao u trenutku kad je postalo jasno da nije moguæe održati tu razliku izmeðu tzv. liberalnog nacionalizma –

8 Boris Buden, Ustav je posthistoricistièka bajka, slobodnifilozofski.com/skripta-tv

30 DOBA KONTRAREVOLUCIJE nekakvog graðanskog, neustaškog, finog i uljuðenog, koji nikoga ne mrzi i ne protjeruje, koji ne ide na etnièko èišæenje i ne slavi fašizam, i koji je èak u stanju generirati neka kulturna dobra i kulturnu produk- ciju – od ovog fašistièkog nacionalizma, koji je nasljeðe Ante Paveliæa i ustaštva, te je zasnovan na etnorasistièkom konceptu nacije. To na- prosto nije uspjelo."9 Ovo je stanovište još preciznije opisao Borislav Mikuliæ, problema- tizirajuæi sindikalne demonstracije s kraja 1998. godine, kada je sin- dikatima bio zabranjen pristup na Trg: "Reèeni komad gradskog zem- ljišta, nakon što je 1990. godine, u istinski patriotskom zanosu hrvat- skih liberala na èelu sa Slavkom Goldsteinom s njega skinut naziv 'Trg Republike', da bi ponovno nosio ime bana Josipa Jelaèiæa... nepovratno je izašao iz stvarne povijesti i postao nestvarno nebesko mjesto, simbol raja za zemaljsko uživanje transpolitike. S vraæanjem imena bana Jela- èiæa, koje su izvorno inicirali hrvatski liberali, da bi im taj politièki show odmah ukrali hadezeovci, nije samo vraæeno još pred-endehazijevsko ime trga, koje su mu opet oduzeli 'komunjare', veæ je lišen i svoje osno- vne banalno-svjetovne funkcije. Iz središnjeg gradskog prometališta ljudi, tramvaja i dobara, iz buènog gradskog trga i mjesta potencijalnih politièkih dogaðaja, Trg je kièerski preinaèen u reprezentativno i posve- æeno mjesto hrvatske malograðansko-metropolitanske idile."10 Sve navedeno, kao i èitav niz drugih sliènih primjera, svjedoèi o sa- kralnoj viziji ideje države, u hrvatskom sluèaju reprezentiranoj kroz izraz državotvorstva. Pri èemu bi u toj žuðenoj državi bila ostvarena beskonfliktna pretpolitièka zajednica. Iz takve se vrste shvaæanja u ime- nu vladajuæe partije i našla "zajednica", umjesto stranke ili partije i zahvaljujuæi tom duboko ukorijenjenom mitu šira je javnost snažno ucijenjena nacionalistièkom retorikom koja u svakome oponentu pro- nalazi neprijatelja. Koliko je takvo shvaæanje udaljeno od modernog

9 Boris Buden, Pilenaopako.picigin.net 10 Borislav Mikuliæ, Trg izgubljene republike i druge uzorite prièe 90ih, Zagreb, 2015, strr. 232.

31 Dragan Markovina demokratskog i, po naravi stvari konfliktnog društva, nije potrebno previše obrazlagati.

DRUGA KULTURNA REVOLUCIJA Proces koji se trenutno dogaða na postjugoslavenskom prostoru, s posebnim naglaskom na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, a koji vodi radikalizirana desnica, èije su ideje u punom smislu rijeèi ušle u mainstream, možemo zajednièki imenovati drugim valom konzerva- tivnih revolucija. Imajuæi u vidu da se prvi takav val dogodio u deve- desetim godinama, s promjenom režima i nastupom nacionalistièke paradigme, te da on zbog èitavog niza okolnosti nije u potpunosti des- truirao modernizacijsko kulturno nasljeðe, njegovu današnju reaktu- lizaciju možemo razumjeti kao pokušaj dovršavanja nedovršenog. O èemu se radi? Prvi val nacionalistièkih revolucija koje su, osim promje- ne društvenog ureðenja, uvele nacionalistièki diskurs i snažno kleri- kalizirale sva društva na postjugoslavenskom prostoru, donekle je zaus- tavljen s politièkim promjenama poèetkom dvijetisuæitih. Iako je na koncu, što je post festum postalo prilièno vidljivo, to zaustavljanje doži- vjelo suštinski neuspjeh, ono je imalo snažan subverzivni potencijal u odnosu na vladajuæe paradigme. I to u prvom redu zahvaljujuæi èinje- nici da se znaèajan broj graðana iskreno nadao revitalizaciji moder- nistièkih kulturnih i civilizacijskih vrijednosti - nakon okonèanja rata. Kada su se te nade ispuhale, došlo je do sveopæe apatije koja je ponovno dovela nacionalistièke partije na vlast. Da su one ovoga puta èvrsto odluèile dovršiti posao na kulturnom i intelektualnom planu, više je nego jasno. No, prije nego se posvetimo aktualnom trenutku, malo æemo preciz- nije ukazati na glavne znaèajke promjena s poèetka dvijetisuæitih. Tada je, naime, i pored nevoljkosti i nedostatka snage u to vrijeme vladajuæih socijaldemokrata u Hrvatskoj, Alijanse u Bosni i Hercegovini i koalicije

32 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

DOS-a u Srbiji da razgrade ideološku i mitološku pozadinu dotadašnjih režima, na kulturnom planu ipak dodatno osnažena ili formirana inter- nacionalna kulturna scena, koja je baštinila modernu urbanu kulturu, predratnog jedinstvenog jugoslavenskog kulturnog prostora. Kad se ona, na valu tih promjena, stala iznova formirati, izgradila je èitavu mrežu kontakata na svim kulturnim poljima, od filmskih, preko knji- ževnih, do intelektualnih i spisateljskih, nudeæi jednu novu vrstu kva- litete koja je daleko nadmašivala sterilnu produkciju klaustrofobiènih društava iz devedesetih godina. Dvostrukim neuspjehom, alternativnih, više ili manje antinacionalistièkih partija, došli smo u situaciju vrlo sliènu onoj u Poljskoj ili Maðarskoj. Dakle, u situaciju intenzivne, na- glašene klerikalizacije i konzervativizacije društva, koja je umnogome pogurana snažnim totalitarnim refleksima tamošnjih vladajuæih partija. Iako je više nego jasno kako se radi o posvemašnjoj idejnoj impotenciji, politièka ostrašæenost koja se najsnažnije oèituje u ofanzivi na kultur- nom i medijskom polju nametala se kao jedini istinski prostor za pro- voðenje politike i uvoðenje novog vala duhovne revolucije. Svaka od promatranih zemalja ima, naravno, odreðene specifiènosti koje, s jedne strane, ukazuju na snažnu politièku i društvenu opoziciju takvim doga- ðanjima u Hrvatskoj, te izostanak takve politièke opozicije tim nasto- janjima u BiH i Srbiji, gdje je otpor sveden na dijelove civilnog društva, intelektualne scene i medija. Kako konkretno djeluju ti mehanizmi, jednostavno je uoèiti èak i površnim praæenjem društvenih i politièkih zbivanja. U Hrvatskoj je izvršena višegodišnja priprema onoga što se sada dogaða, a što je vjež- bano na sluèajevima referenduma o istospolnim brakovima, pitanju æirilice u Vukovaru i prosvjedima ispred Ministarstva branitelja. Una- toè tome što je takva logistièka priprema dovela do sve otvorenije usta- šizacije društva, te u konaènici do imenovanja otvorenog simpatizera ustaške ideologije Zlatka Hasanbegoviæa za ministra kulture, mnogi su ostali zaèuðeni tim razvojem dogaðaja. Naivno odbijajuæi prihvatiti da stvari mogu tako daleko otiæi. Zahvaljujuæi svemu navedenom situacija

33 Dragan Markovina je trenutaèno takva da su se na udaru novog ministra našli neprofitni mediji i Hrvatski povijesni muzej, s ozbiljnim izgledima i najavama da sljedeæi na redu budu javna televizija (HRT) i HINA, ali i kompletna kulturna scena koja se ne uklapa u ono što ministar zove izgradnjom nove nacionalne paradigme. Da je takvih ogroman broj, i to najkrea- tivnija veæina kulturnih radnika, jasno je svakome tko iole prati tu sce- nu, što su i sami ti kulturnjaci prepoznali masovno potpisujuæi peticiju protiv novog ministra. Slièna se stvar dogodila ranije u Bosni i Hercegovini kada je federalna ministrica kulture i sporta Zora Dujmoviæ u novom proraèunu za 2016. godinu odluèila ne samo uvesti sulude etnièke kriterije u dodjeli sred- stava kulturnim programima, veæ je napravila takvu selekciju da je us- kratila potporu najkreativnijim i meðunarodno dokazanim programi- ma koji istinski predstavljaju kulturu Bosne i Hercegovine u svijetu. Umjesto njih, odluèila je sufinancirati razne programe lokalnog znaèaja i na razini folklornih, kulturnoumjetnièkih društava. Takva je odluka naravno izazvala buru negodovanja. Oštar protest protiv takve politike potpisale su i uputile 22 institucije, meðu kojima i MESS, Sarajevski ratni teatar, Sarajevo film festival, kao i brojni kulturni radnici. Iden- tiènost obrasca u Hrvatskoj i BiH ne može biti sluèajna. Potpuna ano- nimnost aktualnih ministara kulture, koji u kulturnom smislu ne pred- stavljaju ništa, njihova uvjerenost u to da imaju misiju i forsiranje "mr- tve" utilitarne kulture, nasuprot modernistièkoj i živoj, previše su slièni da bismo ih smatrali sluèajnim. Gotovo se isti proces dogaða veæ duže vrijeme i u Vuèiæevoj Srbiji, u kojoj, pod smokvinim listom liberalnog ministra kulture Tasovca, cvje- ta prava ideološka konzervativna revolucija. Njezine se specifiènosti za sada iscrpljuju u podilaženju bizarnim akcijama kojima se brišu lati- nièni natpisi na Kulturnom centru Beograda i smjenjuju direktori tog i sliènih centara, koji su ostvarivali kulturni program posve stran tzv. konzervativnim vrijednostima. Ta su nastojanja, naravno, praæena i pokušajima uvoðenja totalne politièke prevlasti Vuèiæeve partije, koja

34 DOBA KONTRAREVOLUCIJE na svaki moguæi naèin, pa i znaèajnim smanjenjem sredstava za kul- turu, pokušava demontirati demokratsku vlast u Vojvodini. U svjetlu spomenutih nastojanja, ne trebaju èuditi ni pokušaji rehabilitacije kola- boracionistièkog režima Milana Nediæa, koji slijede obrasce sliène oni- ma rehabilitacije Draže Mihailoviæa. Iako je iz svega navedenog više nego jasno da se devedesete godine vraæaju na velika vrata, i to na gotovo cijelom postjugoslavenskom pro- storu, bitna je razlika u odnosu na ono vrijeme što, na sve sreæu, nema ratnih zbivanja i što je u znaèajnoj mjeri drugaèiji meðunarodni kon- tekst. Naime, dok je u ono vrijeme Europska Unija bila zainteresirana za ovaj prostor i istinski odana demokratskim vrijednostima, današnja se previranja odvijaju u vremenu u kojem se u èitavoj EU bilježi porast utjecaja radikalnih desnih stranaka i pokreta, a u kojima u nekadašnjim dijelovima Istoène Europe nije strana ni suspenzija demokratskih pro- cesa i uvoðenje autokracije. Samim tim svi ovi procesi, ne samo što ne nailaze na osudu od strane europske diplomacije, nego èak u takvoj Europi nalaze i uzore. Uvažavajuæi sve navedeno, jasno je kako je opo- zicija takvim politikama prepuštena sama sebi, što ne bi bio neki pre- veliki problem da društva, postepeno naviknuta na normalizaciju ne- kada nezamislivog, nisu sve spremnija trpjeti sve više autokracije i uvo- ðenje fašizma na mala vrata. Analiziraj.ba, 22. 02. 2016.

PROŠLOST KAO SUPERMARKET Iako su u proteklih dvadeset i pet godina rijetki bili periodi u kojima se na jugoslavenskom prostoru mogao njegovati racionalni optimizam po pitanju iskrenog suoèavanja s prošlošæu i oèekivanjima društvenog iskoraka na svim poljima, vjerojatno je malo tko mogao oèekivati pot- puni povratak paradigme iz devedesetih godina. Umotane tek u nešto blaži retorièki celofan, iza kojeg se kriju de facto iste politièke poruke

35 Dragan Markovina koje su i dovele do sveopæe destrukcije svih promatranih društava. Up- ravo u tom ambijentu, koji je posve prevladao posljednjih godina, u 2016. se (do sada) dogodilo nekoliko paradigmatskih momenata koji svjedoèe o tome kako u punom smislu rijeèi, da parafraziramo Erica Hobsmawma, živimo u dobu kontrarevolucije. U Hrvatskoj se na vlast popela skupina agresivnih kleronacionalista i neskrivenih simpatizera ustaške države, sa svojim projektom stvaranja tzv. nove nacionalne paradigme. Prevedeno na razumljiv jezik, to znaèi da æe pravo javnog djelovanja imati iskljuèivo oni koji æe ustrajavati na nacionalistièkoj mitomaniji i konstitutivnim mitovima tuðmanizma, dok æe svi ostali biti cenzurirani, gurnuti na marginu i onemoguæeni, bez moguænosti uspostave ikakvog dijaloga. O tome najbolje svjedoèi èinjenica da ni više od pet tisuæa potpisa eminentnih kulturnih radnika i intelektua- laca, ogorèenih èinjenicom da je za ministra kulture imenovan èovjek s jasnim revizionistièkim stajalištima, nije izazvalo nikakvu znaèajniju reakciju vladajuæih. Na ideološkoj razini takva je vrsta politike proizvela potpunu klerikalizaciju javnih medija, ali i pokušaj da se na mala vrata provede fuzija izmeðu Katolièko-bogoslovnog i Filozofskog fakulteta u Zagrebu, èime bi Katolièka crkva sa svojim dogmama suvereno zako- raèila u prostor namijenjen poticanju kritièke misli. Da bi svi navedeni procesi, koji podrazumijevaju izbjegavanje bilo kakvog problematiziranja Tuðmanove ostavštine i mitskog mjesta hr- vatske samostalnosti, nazvanog Domovinskim ratom, bili konaèno do- vedeni do kraja, krenulo se i u potpunu reviziju povijesti Drugog svjet- skog rata. Zahvaljujuæi tome, veæ èitav niz godina u Vijencu Matice hrvatske, Glasu Koncila, ali i u izdavaèkim pothvatima mainstreamaš- kog Veèernjeg lista, iznose se teze o tome kako u Jasenovcu nije postojao logor smrti, kako je mnogo više ljudi u njemu stradalo nakon završetka rata i kako su pravi zloèinci zapravo partizani i antifašisti. Ova para- digma, koja ima ozbiljnu logistièku podršku u sve prisutnijoj tezi u Evropi o dva totalitarizma, potpuno previða autentiènost jugoslavenske situacije i ovdašnje partizanske borbe. Nije sporno da se to radi zato da

36 DOBA KONTRAREVOLUCIJE bi se posve razgradilo najvrednije nasljeðe te borbe, a to je meðusobno povjerenje i uvažavanje svih jugoslavenskih naroda, u konkretnom slu- èaju izmeðu Hrvata i Srba. Posve je jasno da se iz istih pobuda taj proces odvija i u Srbiji, u kojoj èak i profesionalni povjesnièari i visoki funkcioneri Socijalistièke partije pokušavaju civilizacijski i vrijednosno izjednaèiti partizanski i èetnièki pokret. Vratimo li se na recentne paradigmatske dogaðaje, pored sve- opæe i veæ spomenute negacije stvarnosti Jasenovca u Hrvatskoj, koja se provodi tako da se ista pažnja posveæuje falsifikatorskim proizvo- dima Jakova Sedlara i ozbiljnim istraživanjima Slavka Goldsteina, uz primjetnu estradizaciju tzv. NDH koja postaje sve prisutnija kulturna èinjenica, neæemo moæi zaobiæi ni nedavna divljanja u Mostaru, kao ni situaciju vezanu uz haške presude u sluèajevima Karadžiæa i Šešelja. Mostar je naravno tamna mrlja Tuðmanove politike, koju je službena Hrvatska elegantno zaobišla donošenjem Saborske deklaracije u kojoj se negira sudjelovanje u ratu u Bosni i Hercegovini, dok je u samom Mostaru situacija još i gora. Iako je to i bez posljednjih akcija uliène desnice bilo jasno, nakon iscrtavanja ogromne šahovnice na brdu Pla- ninica iznad grada i noæne akcije prilikom koje je jedan izvorni memo- rijalni kamen, s podsjeæanjem na 1993. godinu baèen u Neretvu, danas je i najnaivnijima jasno da u tom društvu do nikakve katarze nije došlo. Štoviše, umjesto da se hrvatska nacionalistièka politika suoèi s èinje- nicom da je istoèni dio Mostara pretvorila u opsjednuti geto i da je srušila UNESCO-ov spomenik i simbol grada, ona ne samo da uporno odbija to suoèavanje, nego i nedavnim bacanjem memorijalnog ka- mena taj èin i ponavlja. Imajuæi sve to u vidu, ne treba èuditi kako s prozora Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Mostaru puca savršen pogled na devastirano Bogdanoviæevo Partizansko gro- blje, udaljeno od fakulteta nekih stotinjak metara, a da nikoga s tog odsjeka i fakulteta nije briga za taj jedinstveni spomenik kulture i stanje u kojem se nalazi.

37 Dragan Markovina

U isto stanje svijesti spada i imenovanje studentskog doma na Pala- ma po ratnom zloèincu Radovanu Karadžiæu, što je jedinstven sluèaj u suvremenom svijetu - da se studentski domovi imenuju po živim osobama, uz to i osuðenim ratnim zloèincima. Nema nikakve dvojbe da taj èin predstavlja više nego jasnu poruku da od suoèavanja s proš- lošæu nema ništa i da se takvo što neæe tolerirati, te da iznova vrijeða sve one koji su od Karadžiæeve politike stradali. U istu kategoriju spada i posve nelogièna presuda Šešelju, koja je tog uvjerenog propagandistu rata praktièno politièki rehabilitirala, dajuæi mu auru nevinog èovjeka. Pogledamo li sada sva spomenuta društva s distance, shvatit æemo kako se u svima njima odvijaju istovjetni procesi održavanja ratnih ideologija, rehabilitacije kolaboracionistièkih snaga iz Drugog svjetskog rata i potpune odsutnosti bilo kakve svijesti politièkih, akademskih i intelektualnih elita o moralnoj odgovornosti za jadno stanje društava u kojima djeluju. Imajuæi u vidu sve navedeno, praktièno je nemoguæe oèekivati ozbiljnu društvenu katarzu i suoèavanje sa zloèinima poèi- njenim u ime vlastite nacije. Taj problem posebno dolazi do izražaja kroz sve prisutniju suradnju srpske i hrvatske revizionistièke histo- riografije, koja i ne znajuæi iznova potvrðuje sve ono što pokušava opo- vrgnuti. Naime, to da su se nacionalisti svih ovdašnjih društava odu- vijek najbolje meðusobno razumijevali, jedni druge hranili i zajedno proizvodili kaos zbog kojeg se sada nužno moramo suoèiti s posljedi- cama takvog djelovanja. recom.com, 11. 04. 2016.

ZAJEDNIÈKI REVIZIONISTIÈKI NARATIV NA POSTJUGOSLAVENSKOM PROSTORU Narativi historijskog revizionizma, koji su preplavili javnost na èita- vom postjugoslavenskom prostoru, unatoè tome što nisu planski uve- zani, niti programirani, imaju zajednièku ishodištu toèku. Ona se nalazi

38 DOBA KONTRAREVOLUCIJE u potrebi za potpunom dekonstrukcijom nasljeða socijalistièke Jugo- slavije i bilo kakvog pozitivnog vrednovanja ièega što bi bilo vezano uz narative koje je ta država proizvodila. S obzirom da ja antifašistièka, Narodnooslobodilaèka borba èinila konstitutivni temelj tog društva, logièno je da najveæi revizionistièki udar bilježimo upravo na tom pod- ruèju, pri èemu su sva nastojanja tog udara posve neoptereæena èinje- nicama. Što im èinjenice manje idu u prilog, ovdašnji revizionisti ih s više strasti negiraju. To èine bilo da se radi o civilizacijskim porukama koje se vezuju uz antifašistièki pokret, bilo u potpunoj negaciji stvar- nosti ustaške države u hrvatskom i bosanskohercegovaèkom sluèaju, ali i Nediæeve Srbije i èetnièkog pokreta na srpskom primjeru, te kola- boracije u Sloveniji. Imajuæi u vidu sve navedeno, kljuèno pitanje koje moramo postaviti, prije nego krenemo u daljnju elaboraciju teme, od- nosi se na razloge zbog kojih postjugoslavenske države, posebno nacio- nalistièka desnica koja je pretežno vladala u proteklih èetvrt stoljeæa, inzistiraju na tako temeljitoj negaciji socijalistièkog nasljeða? Bez obzira što se odgovor na ovo pitanje èini jednostavnim, ono mora biti pos- tavljeno radi lakšeg razumijevanja društvenog konteksta koji analizi- rano. Radi se o lako provjerljivoj èinjenici koja govori o tome da je ekonomska i socijalna situacija u svim novonastalim državama takva da je mladim generacijama posve jasno da žive i da æe živjeti znatno lošije i nesigurnije od svojih roditelja i da æe moguænost da na bilo koji naèin riješe trajnu egzistenciju ili stambeno pitanje biti svedena na minimum. Zahvaljujuæi tome, s obzirom da sve te države veæem dijelu svojih graðana nisu omoguæile pristojan život, kao i s obzirom na èinje- nicu da je raspad Jugoslavije bio praæen razarajuæim ratovima, jedino što se još može ponuditi svim tim graðanima jest njegovanje nacio- nalistièkoga narativa, u kojem nema mjesta za multiperspektivnost i koji ne trpi nikakvu vrstu kritike. Drugim rijeèima, jedino što je pre- ostalo je antagoniziranje s ostalim bliskim narodima, iz èega logièno proizlazi da narativ antifašistièke borbe, koji je kompletno izgraðen oko prièe o bratstvu i jedinstvu jugoslavenskih naroda, naprosto mora biti

39 Dragan Markovina uklonjen, da bi zaživio nacionalistièki narativ. Kako je praktièno nemo- guæe da se u toj nakani uspije, prije svega zato jer je rijeè o masovnoj i autentiènoj tradiciji antifašizma na ovim prostorima, a potom i zbog toga što je svakome racionalnom jasno da je partizanski pokret u Dru- gom svjetskom ratu bio na ispravnoj strani, ta vrsta nemoæi da se novi narativ nametne, rezultira sve veæom agresijom i izostankom toleran- cije. Konaèni ishodi ovoga o èemu govorimo vidljivi su u djelovanju bivšeg ministra kulture u Hrvatskoj, Zlatka Hasanbegoviæa, kao i u sud- skim procesima koji su težili i teže rehabilitirati Dražu Mihailoviæa i Milana Nediæa, ali i reafirmaciji notornih fašista i antisemita koji su djelovali unutar bošnjaèkog konteksta, a po kojima se imenuju škole u Bosni i Hercegovini. S obzirom da bi nas navoðenje svih konkretnih primjera u kojima se takva revizionistièka nastojanja ogledaju moglo dovesti do èitavih knjiga posveæenih iskljuèivo toj temi, ovdje æemo se zadržati samo na veæ spomenutim rehabilitacijama u Srbiji, imenovanju jedne sarajevske osnovne škole po fašisti i antisemitu, imamu Mustafi Busuladžiæu, te na sveopæem nastojanju relativizacije karaktera ustaške države, koje je najvidljivije na primjerima negacije stvarnosti logora smrti u Jasenov- cu, manijakalnoj potrebi da Alojzije Stepinac bude proglašen za sveca i promatranjem èitavog partizanskog pokreta iskljuèivo kroz dogaðaje iz 1945. godine. Paradoks koji povezuje sve te momente, a kojeg pred- stavnici revizionistièke desnice nisu svjesni, ili se samo pretvaraju da ga nisu svjesni, odnosi se na potpunu idejnu suglasnost svih ovdašnjih nacionalizama u odnosu prema ovim pitanjima. Ta suglasnost ide èak toliko daleko da oko ovih tema posve otvoreno suraðuju, èime nesvje- sno legitimiraju socijalistièki historiografski narativ o zajednièkom dje- lovanju kolaboracionista, izmeðu kojih nije zabilježen ni jedan znaèaj- niji sukob u ratu, dok su s druge strane iscrpno dokumentirane sve nji- hove zajednièke akcije protiv partizana. Drugim rijeèima, termin kojim je jugoslavenska historiografija nazvala ovdašnje kolaboracioniste, proz-

40 DOBA KONTRAREVOLUCIJE vavši ih domaæim izdajnicima, izdržao je test vremena te ostao aktualan do danas. Tako je kratkotrajni hrvatski ministar kulture Zlatko Hasan- begoviæ, koji je na toj funkciji nastupao kao okupator sa zadatkom da potpuno ukine egzistenciju bilo kakvog kulturnog aktivizma koji ne nastupa na liniji klerikalnog državotvornog nacionalizma, nakon što je odbio financirati objavljivanje knjiga nekih od najboljih hrvatskih au- tora, s izdašnim iznosom pomogao štampanje radova Bojana Dimi- trijeviæa, srpskog historièara èiji se radovi mogu svesti na apologiju Draže Mihailoviæa i èetnièkog pokreta. Na isti naèin možemo proma- trati i formiranje zajednièke komisije Katolièke crkve i Srpske pravo- slavne crkve, koja je utemeljena na inzistiranje aktualnog pape Franje, a èiji se zadatak usuglašavanje stavova oko proglašavanja Alojzija Ste- pinca svetim. Okonèanje tog sluèaja bit æe posebno zanimljivo, s obzi- rom da se upravo na njemu ogleda suština svih revizionistièkih nasto- janja. Preciznije govoreæi, ostaje za vidjeti da li æe u Srpskoj pravo- slavnoj crkvi prevagnuti opravdani zazor prema Stepinèevoj kanoniza- ciji ili izražen antikomunistièki sentiment koji dijeli s Katolièkom crk- vom? Imajuæi u vidu sve navedeno, teško je ne uoèiti potpunu idejnu zbu- njenost kojom se institucionalna ljevica nosi s takvim nastojanjima. U pokušaju da se svemu tome odupre, ona radi temeljnu grešku, nastojeæi nacionalizirati antifašistièku borbu, èime je ne falsificira ništa manje od desnice koja bi je potpuno negirala. O èemu se radi? Predstavnici hrvatskog SDP-a, braneæi antifašizam, uporno nude argumente o tome kako je antifašistièka borba stvorila Hrvatsku, te integrirala Istru, Zadar i otoke u njene granice. Bosanskohercegovaèki SDP na slièan naèin, na liniji afirmacije patriotizma, obilježava ZAV- NOBIH, pronalazeæi državotvorne momente kao kljuènu vrijednost par- tizanske borbe, dok historièar Predrag Markoviæ, kao visoki funkcioner srpskog SPS-a, sve upornije zastupa tezu o dva ratna pokreta koja su se s razlièitih pozicija borila za srpski narod. Problem svih tih tvrdnji

41 Dragan Markovina nije u tome što su one potpuno lažne, nego u tome što predstavljaju tek manji dio istine o partizanskoj borbi. Štoviše, polazeæi s lijevih pozicija, to bi trebalo promatrati kao manje bitan dio èitave prièe. Pojednosta- vljeno govoreæi, umjesto što afirmira državotvornu poziciju, ulazeæi na teren desnice, na kojem je nužno osuðena na poraz, ljevica bi se pri- marno trebala baviti izgradnjom društva i temeljnih civilizacijskih vri- jednosti, te konaèno poèeti shvaæati državu kao servis graðana, a ne kao simbol kojem se treba klanjati. Iz nerazumijevanja štetnosti takve pozi- cije došlo se do oduzimanja kljuènih sadržaja antifašistièke baštine. Jedan je od elemenata te borbe bila borba protiv okupatora i nacionalna emancipacija, koja je vidljiva u izgradnji federalne Jugoslavije, pre- ciznije, u stvaranju nacionalnih država unutar jugoslavenskog okvira. No, promatrati tu borbu mimo drugih dviju temeljnih odrednica, a to su borba za socijalnu pravdu, olièena u provedenoj revoluciji i borba za zajedništvo jugoslavenskih naroda, posve je promašeno. Drugim rijeèima, ovdašnji je antifašizam stvoren na jugoslavenskoj platformi i izvan nje ga se ne može razumjeti. Stoga je svaki otpor revizionizmu koji se unaprijed zatvara unutar granica novonastalih postjugoslaven- skih država, unaprijed osuðen na neuspjeh. Unatoè tome što razlozi zbog kojih se u tolikoj mjeri zazire od jugoslavenskog konteksta mogu biti razumljivi, a leže u èetvrtstoljetnom raspirivanju histerije o tom pitanju od strane nacionalistièkih elita i uroðenom oportunistièkom refleksu znatnog dijela društva. A bez dokidanja takve prakse, revizio- nistièki æe narativ trajno oblikovati ovdašnja društva. Imajuæi u vidu sve navedeno, pravo je èudo kako predstavnici institucionalne ljevice to oèito ne uoèavaju. Nadnacionalni, jugoslavenski revizionistièki narativ, utemeljen na nekritièkom antikomunizmu, veæ postoji, meðusobno se savršeno ra- zumije i pomaže, te izgraðuje snažne meðusobne institucionalne veze. Jednako na podruèju državnih, crkvenih i znanstvenih institucija. Za ovo posljednje dovoljno je pogledati intenzitet suradnje izmeðu Hrvat-

42 DOBA KONTRAREVOLUCIJE skog instituta za povijest i Instituta za istoriju Srbije. Paradoks da su sve te institucije utemeljene u socijalistièkom razdoblju, iz kojeg crpe legitimitet i autoritet u javnosti, ni u èemu ih ne ometa da èitavo to razdoblje potpuno otpišu kao godine izgubljenog vremena, svodeæi kom- pleksne teme na ideološke ratove za bolju prošlost. Što je proces kojem se antinacionalistièka i liberalna ljevica može oduprijeti iskljuèivo iz- gradnjom novog društva, toènije, paralelnih institucija koje bi èitav postjugoslavenski prostor shvaæale kao jedinstveni kulturni prostor zajednièkog nasljeða, posebno onog antifašistièke provenijencije.

43 Dragan Markovina

44 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

HRVATSKA BEZ LJEVICE: IZMEÐU EKSTREMNE DESNICE I EKSTREMNOG CENTRA

U trenutku kada se nalazimo pred još jednim izborima u Hrvatskoj, koji se održavaju niti godinu dana od prošlih izbora, što ih èini jedin- stvenim, promatramo li politièku ponudu prilièno æemo jednostavno doæi do zakljuèka kako ljevice zapravo i nema. To naravno ne znaèi da ne postoje partije i grupacije koje nisu istinski lijeve, poput SRP-a i Radnièke fronte, no njihov je utjecaj i realan doseg iznimno limitiran. Ovo spominjemo iz razloga što je u takvoj situaciji zapravo jedino pi- tanje izbora izmeðu ekstremne desnice i ekstremnog centra, koji (cen- tar) znaèajni dijelovi društva još uvijek nisu u stanju percipirati kao moguæi ekstremni. Iako se iz svega navedenog vidi da je nominalnu ljevicu, olièenu ponajprije u SDP-u, gotovo nemoguæe promatrati kao takvu, prije nego se posvetimo analizi njezine politike i retorike, pred- stavit æemo društveni kontekst unutar kojeg ona djeluje. A taj je kon- tekst presudno obilježen politikom iz devedesetih godina, toènije tuð- manizmom, koji je brutalno uspostavljen i nikada zapravo nije raz- graðen. Štoviše, èak i oni malobrojni pokušaji da se tako zadana poli- tièka konstrukcija razgradi, poput nastojanja tadašnjeg predsjednika Republike Stipe Mesiæa, na kraju su doživjeli neuspjeh, nakon èega je Tuðman, osim u dijelu intelektualne i novinarske javnosti, postao prak-

45 Dragan Markovina tièno monumentaliziran, a time svaka istinska rasprava o njemu i nje- govom dobu gotovo u potpunosti onemoguæena. S obzirom da se sadržaj Tuðmanove politike svodio na potpunu eko- nomsku destrukciju zemlje s jedne strane, te njezinu sveopæu kleri- kalizaciju i antagonizam prema Srbima s druge strane, iz èinjenice da ni jedan od tih elemenata u javnom diskursu nije istinski dekonstru- iran, jasno je kako se u politièkom mainstreamu nije razvila nikakva prava ljevica. Kad se na takvu opæu situaciju nadovezao koruptivni debakl Sanaderove vlasti, koji je prouzrokovao potpuno odricanje HDZ- a od svake vrste njegovog nasljeða, pa i one koja je umanjila antago- nizaciju prema srpskom stanovništvu, dovevši na koncu na èelo te par- tije politièki neinventivnog Tomislava Karamarka, ujedno i èovjeka misionarskih sklonosti, dobili smo politièku situaciju u kojoj je ekstre- mna desnica sa svojim idejama dobila pravo graðanstva, probudivši najniže strasti u znaèajnom dijelu populacije. Konkretni uèinci takve politike oèitovali su se u pojavi klerikalnih incijativa koje su uspjele organizirati referendum o braènoj zajednici i ostvariti pozitivan rezultat na njemu, kao i u histeriènoj proizvodnji kaosa u Vukovaru, u ratu protiv uvoðenja æirilice na službene natpise. Na isti je naèin ta atmo- sfera proizvela brojne, sve èitanije portale èiji se sadržaj svodio na pro- izvodnju mržnje i pronalaženje unutarnjih i vanjskih neprijatelja, što je sve praæeno potpunom negacijom bilo kakvih pozitivnih uèinaka socijalistièkog razdoblja, posebno antifašizma i rehabilitacijom ustaške države. Ta je pak rehabilitacija išla dotle da je veæ postalo sasvim nor- malno da se u gotovo svakom broju Vijenca Matice hrvatske i Glasa Koncila, posve nekritièki objavljuju tekstovi u kojima se tvrdi da u Jase- novcu nije egzistirao logor smrti i da je u njemu zapravo najviše ljudi stradalo nakon rata, u doba kad su "komunisti" tamo imali logor. Èitav taj proces odigrava se pod zajednièkim nazivnikom borbe pro- tiv dvaju totalitarizama, što je floskula koja služi kao paravan za obra- èun s antifašizmom. Da je tome tako svjedoèi i potpuni izostanak du- binske problematizacije karaktera ustaške države, za što kao najbolji

46 DOBA KONTRAREVOLUCIJE primjer možemo uzeti aktualnu predsjednicu Republike Kolindu Gra- bar Kitaroviæ, koja nije htjela otiæi u Jasenovac na dan komemoracije, veæ je to uèinila nekoliko dana ranije, unijevši u tamošnju knjigu doj- mova tekst u kojem se ustaška država i njezini zloèini uopæe ne spo- minju. U svemu navedenom najiritantnija je potpuna nespremnost da se stvari nazovu pravim imenom, toènije, histerièna reakcija kojom je bilo praæeno bilo kakvo imenovanje koje bi te pojave povezalo s ustaš- tvom. Èak je, meðu ostalim, pokrenuto potpisivanje peticije kojom se od predsjednice Republike zatražilo da u Hrvatsku vojsku uvede ustaški pozdrav "Za dom, spremni", a koju je potpisao znatan broj akademika. Taj se zahtjev, naravno, tumaèilo time da se radi o starom hrvatskom pozdravu koji nije iskljuèivo ustaški. To što je takva tvrdnja potpuna laž predstavlja èak i manji problem od èinjenice da svatko razuman zna da se taj pozdrav želi afirmirati upravo zato što je ustaški, ali se èini sve da se ta èinjenica ne prizna. Drugim rijeèima, na djelu je stvaranje anti- fašistiækog ugoðaja za konzumiranje fašizma, kako je taj proces preci- zno oznaèio Viktor Ivanèiæ. Svemu tome predstavnici nominalne ljevice, ne samo što nisu ozbilj- no oponirali, nego su taj proces i aktivno podržavali, i to ponajprije kroz odnos prema onom famoznom danu sjeæanja na žrtve totalitarnih reži- ma. Naime, u vrijeme vlasti SDP-a, odnosno mandata premijera Zorana Milanoviæa, njegovi bi ministri istog dana posjetili Jadovno i Jazovku. Za neupuæene, Jadovno je prvi ustaški logor smrti u NDH, u kojem je ubijeno nekoliko desetina tisuæa ljudi, dok je Jazovka stratište na kojem je ubijeno nekoliko stotina ustaških vojnika nakon borbe. Stavljanjem ta dva mjesta stradanja u istu ravan, definitivno se relativiziraju povije- sne èinjenice, no, to je proces koji je toliko uznapredovao da je navede- nu èinjenicu malo tko i primijetio. Da bi ironija bila veæa, protiv te iste Vlade više od godinu dana trajali su ulièni prosvjedi branitelja, kojima je praktièki jedini cilj bio rušenje te "izdajnièke vlasti". Sve je to dovelo društvo do Vlade Tihomira Oreškoviæa, za èijeg su kratkotrajnog man- data ti procesi eskalirali do nesluæenih razmjera. Za ministra kulture

47 Dragan Markovina postavljen je èovjek s neskrivenim simpatijama prema ustaškoj državi, koji je iz službene kulture iskljuèio praktièno sve neistomišljenike, a takvih je bilo više od pet hiljada. Tadašnji potpredsjednik Sabora pred- vodio je pobješnjelu rulju na sjedište Vijeæa za elektronièke medije, ne bi li smijenili ravnateljicu Vijeæa Mirjanu Rakiæ, pri èemu su skandirali ustaški pozdrav. Javna je televizija potpuno klerikalizirana, a atmosfera mržnje u društvu poèela je iznova slièiti na atmosferu iz devedesetih godina. Sve je to bilo zaèinjeno neprimjerenim reakcijama predstavnika vlasti, meðu kojima treba izdvojiti odgovor Kolinde Grabar Kitaroviæ Miloradu Pupovcu u kojem je ustvrdila da su Srbi sami odgovorni za napade kojima su izloženi jer da svojim javnim iznošenjem stavova provociraju veæinu, ali i sadržajno istu reakciju Zlatka Hasanbegoviæa koji je kao ministar kulture praktièno optužio pisca Antu Tomiæa da je sam, svojim pisanjem isprovocirao fizièki napad na sebe. No, s obzirom da su svi navedeni potezi naišli na snažan otpor gra- ðanskog društva pa i masovne demonstracije u sluèaju kurikularne reforme, tadašnjoj se Vladi mora odati priznanje da je utjecala na buðe- nje i organizacijsku povezanost graðanskog društva, mahom lijeve pro- venijencije. Time dolazimo do kljuènog problema u aktualnom predizbornom momentu. Naime, nakon što je praktièno odšutjela kompletnu ideo- lošku revoluciju vlasti na odlasku, prepustivši graðanskom društvu i intelektualcima da se sami bore protiv HDZ-ove i Most-ove vlasti i nje- zine politike, lijevo-liberalna koalicija svjesno je odabrala da ne koristi tako stvorenu energiju i kapacitete graðanskog društva. Umjesto toga, ta se koalicija, s predsjednikom SDP-a Zoranom Milanoviæem na èelu, odluèila posve pomaknuti prema centru, pa èak i desnom centru, objaš- njavajuæi to potrebom da se ideološke teme nadiðu. To je pomicanje išlo toliko daleko da bilježimo potpunu šutnju o alternativnim i lijevim ekonomskim politikama, koje bi bile ponuðene kao odgovor na istro- šeni model "treæeg puta". To je tim tragiènije što je SDP uoèi posljednjih izbora barem emitirao neku volju u tom smjeru, vidljivu u izradi novog

48 DOBA KONTRAREVOLUCIJE lijevog manifesta od strane Antuna Vujiæa, što je dokument koji danas nitko ne spominje. Problem takve politike, èak i neovisno o njezinim potpunim logièkim manjkavostima, krije se u èinjenici da se Milanoviæ uopæe nije okanio ideologije. On se, štoviše, iz dana u dan pokušavao predstaviti kao izvorni tuðmanist i autentièni hrvatski nacionalist. U prilog ovoj tezi ne ide samo skandalozna anonimna snimka njegovog razgovora s braniteljima, nego i gotovo svi njegovi javni istupi prije i nakon toga, u kojima je prekapao po biografijama svoje i tuðih obitelji i otvarao natjecanje u hrvatstvu. Kako je s druge strane i HDZ, kroz umiveno lice novog predsjednika Plenkoviæa, odluèio barem nominal- no napustiti ekstremno desnu poziciju, gurajuæi se u centar, trenutaèno imamo na djelu natjecanje dviju politika ekstremnog centra koje æe zasigurno, u bilo kojoj kombinaciji, formirati vlast. Sve to zajedno znaèi da su èitava probuðena energija i znaèajan druš- tveni potencijal otpora odlazeæoj vlasti ostali potpuno izvan aktualne izborne utrke, što je s jedne strane tragièno, ali s druge može biti i dobra poèetna pozicija za formiranje istinske ljevice u Hrvatskoj. noviplamen.org, 10. 09. 2016.

KRONOLOGIJA KONTRAREVOLUCIJE

ULIÈNA KONTRAREVOLUCIJA I CINIZAM AKTUALNE VLASTI Politièki i društveni život Hrvatske u protekloj je godini odreðen s dva nadopunjujuæa faktora. S jedne strane, na djelu je ulièna kontra- revolucija desnice koja je, s druge strane, dodatno osnažena podila- ženjem ili potpunom pasivnošæu bezidejne socijaldemokratske vlasti. Pokret uliène desnice, potpomognut infrastrukturom HDZ-a i Katolièke crkve, profilirao se kroz nekoliko kljuènih momenata, otvarajuæi svjeto-

49 Dragan Markovina nazorski rat u društvu, pri èemu se posebno bizarnom istièe èinjenica da su kao kljuèni instrument pritiska koristili referendumsko izjašnja- vanje, tj. ideju direktne demokracije. Èitavi je proces zapoèeo uspješno organiziranom akcijom provo- ciranja referenduma o pitanjima istospolnih brakova, da bi se godinu dana kasnije (u èasu nastajanja ovog teksta) okonèalo kontinuiranim prosvjedom ispred Ministarstva branitelja. Izmeðu ta dva dogaðaja našao se cijeli niz nastojanja u kojima je desna fronta pokušala uzdrmati aktualnu vlast i kreirati atmosferu mržnje i latentnog graðanskog rata u društvu. To se oèitovalo kroz referendumske inicijative za zabranu æiriliènih natpisa u Vukovaru, zatim upotrebu ustaških slogana na no- gometnim stadionima, napade na proslavu Dana ustanka u Srbu, doèek Darija Kordiæa, spomenik bojni "Rafael vitez Boban" u Splitu, cirkus oko imenovanja nekih ulica po partizanskoj baštini u tom gradu, javne napade na kazališni rad Olivera Frljiæa, široko djelovanje Katolièke crk- ve u obraèunu s avetima komunizma, te kroz nesmiljene napade na Dejana Joviæa zbog iznesenog vlastitog stava o referendumu i referen- dumskom pitanju za osamostaljenje Hrvatske. Sve je to u pravilu naišlo na otpor od strane pojedinih nezavisnih intelektualaca i nevladinih organizacija, dok su se institucije vlasti pravile da taj problem desne kontrarevolucije ne postoji, ili mu èak i povlaðivale, kao što je sluèaj u Splitu ili s braniteljskim prosvjedima u Zagrebu. Za puno razumijevanje okolnosti u kojima se trenutaèno nalazi poli- tièki i društveni život zemlje, bit æe dovoljno taksativno navesti kljuène teze desnice o navedenim pitanjima, kao i reakcije vlasti na te akcije. Nakon što je bivša, hadezeova gradska vlast u Vukovaru, sukladno Zakonu o nacionalnim manjinama, izglasala upotrebu i æiriliènih nat- pisa u tom gradu, tada aktualna socijaldemokratska vlast poèela je taj zakon provoditi postavljanjem æiriliènih natpisa na javne objekte, a što je dovelo do formiranja neèega nazvanog "Stožer za obranu hrvatskog Vukovaru" i žestokog uliènog bunta i razbijanja postavljenih ploèa.

50 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Kljuèna teza stožeraša, koje je predvodio Tomislav Josiæ, mogla se sažeti u zakljuèak da je uvoðenje æirilice nagrada agresorima, da je pod tim pismom napadan Vukovar i sl. Takve su teze dovele do pokretanja peti- cije za raspisivanje referenduma o zabrani uvoðenja æirilice u Vuko- varu, koji na kraju nije održan zbog odluke Ustavnog suda o neustav- nosti takvog referendumskog pitanja. No, ovdje nas mnogo više od formalnosti zbog kojih je ta ideja povuèena i kontradiktornog pona- šanja HDZ-a, od otvorenog podržavanja pokreta do kasnijeg primjet- nog distanciranja na poticaj iz Europske Unije, zanima ponašanje so- cijaldemokratskih vlasti. Umjesto da odbiju pregovarati s radikalnom desnicom i jasno kažu da je lomljenje ploèa s æiriliènim natpisima i èitavo djelovanje stožera amoralno i ispod svake civilizacijske razine, ušle su u raspravu s argumentacijom poput one da je zakon takav i da ga treba poštovati. Premijer Milanoviæ je doslovno rekao da "uvoðenje æiriliænih natpisa na javnim ustanovama i tijelima državne uprave u Vukovaru nije nikakva provokacija nego provedba zakona. Nikoga ne provociramo, samo provodimo zakon, nikoga ne tjeramo na odreðenu vrstu ponašanja, veæ samo na obiènu plemenitu susjedsku trpeljivost i ništa drugo. Znam i razumijem da ima ljudi koji su u ratu bili u logo- rima, èija su braæa ubijena u Borovu Selu, koji se protive provedbi za- kona, koji se protive æirilici, i to s ljudske strane mogu i razumjeti. Oni koji žele drukèije, molim neka ne prijete, neka ne pozivaju na protu- zakoniti otpor jer ovo je hrvatska država, oni su pobijedili za tu državu, i najveæi trijumf je èinjenica da se hrvatski zakoni provode u Vukovaru". No, postavljanje Vlade prema tom problemu, koliko god bilo praæeno s velikom kolièinom kalkulacija i nastojanjem da se izbjegne otvorena konfrontacija, ipak je bilo u odreðenoj mjeri i principijelno. No, potezi koje su predstavnici vlasti vukli u Splitu i u sluèaju hajke na Dejana Joviæa, sigurno se ne mogu smatrati takvima. U Splitu je, naime, socijaldemokratski gradonaèelnik Ivo Baldasar osobno sudjelovao na sveèanosti otkrivanja spomenika IX. bojni HOS-

51 Dragan Markovina a "Rafael vitez Boban", koja je, da cinizam bude još veæi, održana 9. svibnja, na Dan pobjede protiv fašizma. Još je pri tom mirno, èak i aplauzom popratio ustaški pozdrav "Za dom, spremni". Ima li se u vidu èinjenica da je taj spomenik postavljen u kvartu u kojem je izvršena najveæa otimaèina tuðih stanova, nasilnim izbacivanjem ljudi iz njiho- vih domova, njegovo otkrivanje dobiva dodatnu dimenziju koju se ni u jednoj analizi ne može zanemariti. Takvo gradonaèelnikovo pona- šanje nagnalo je Viktora Ivanèiæa da mu u otvorenom pismu, izmeðu ostalog, napiše: "Ovim putem želim Vam javno èestitati na maestral- nom utjelovljenju vladajuæeg cinizma. Gotovo da je rijeè o konceptu- alnoj umjetnièkoj gesti, hrabrome iskoraku kojim se eliminiraju zad- nje iluzije i do srži demaskira sustav proklamiranih vrijednosti o kojima Vaši stranaèki drugovi diljem Hrvatske drže redovite pjevane mise. Postavi li tkogod logièno pitanje – 'Zar postoji takav debil, socijaldemo- krat, nominalni ljevièar, koji æe na Dan antifašizma odavati poèast pos- trojbi što svojim imenom slavi ustaškoga ratnog zloèinca, i još se tupo kesiti meðu ustaškim simbolima i zastavama, i još zdušno pljeskati na ustaški pokliè ?' – èelnici Vaše (socijaldemokratske) partije moæi æe s ponosom reæi: Postoji, zove se Ivo Baldasar i SDP-ov je gradonaèelnik Splita! Meni, doduše, nije baš najjasnije zbog èega je vojna formacija nazvana po nacistièkome oficiru uopæe zakonom dopuštena, a kamoli da joj se podiže spomenik, niti razumijem zašto nositelji fašistièkog znamenja, èim su stupili na javnu površinu, nisu privedeni u najbližu policijsku sta- nicu, no Vas, kao pragmatiènog politièara, zainteresiranog za osjetljivu problematiku nacionalnog jedinstva, to ne mora brinuti. Hoæe li Vas koris- nici usluga pri tom smatrati antifašistièkim fašistom ili fašistièkim anti- fašistom – hoæete li svoje glazbene simpatije udijeliti Leonardu Thomp- sonu ili Marku Perkoviæu Cohenu – od sporedne je važnosti, dok god Vaša uzvišena nakana nije optereæena misaonim stranputicama kakve se, avaj, vrzmaju po glavi ovoga potpisnika: na primjer, da gori od usta- ša mogu biti samo oni koji ih opslužuju antifašistièkom ambalažom."

52 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Sliènu je stvar Ivo Baldasar ponovio kada su mu splitski antifašisti uputili zahtjev da se nazivima barem dviju ulica u gradu oda poèast partizanskoj borbi, te da se Dan osloboðenja grada ukleše u štandarac na Pjaci. Gradonaèelnik je dva prijedloga praktièno u potpunosti odbio, dok je treæi modificirao, predlažuæi da se jedna periferna ulica nazove imenom Prvog splitskog odreda. Osobno sam u jednom novinskom komentaru tada napisao: "Meðutim, ovdje je od rezolutnog odbijanja puno pogubniji cinizam manifestiran od strane gradske vlasti. Voditi ikakvu suvislu raspravu sa likovima poput Podruga i Škoriæa, koji bi polemizirali o tome jesu li partizani bili partizani ili marsovci, èini se prilièno besmislenim. No, naiæi na potpuno nerazumijevanje gradskih vlasti, koje su praktièno u potpunosti odbile sve navedene zahtjeve, zakamufliravši vlastiti stav imenovanjem nepostojeæe ulice na periferiji imenom Prvog splitskog odreda, da bi na kraju i od toga odustale, u punom je smislu rijeèi ponižavajuæe. Posebno u svjetlu èinjenice da se gradonaèelnik Baldasar usudio tim odbijanjem javno pohvaliti, istièuæi kako nije prihvatio sve zahtjeve antifašista. Tražimo li kao graðani i antifašisti doista previše kad oèekujemo da se socijaldemokratski gra- donaèelnik ponaša kao istinski antifašist, a ne kao netko tko antifa- šistima udjeljuje milostinju i slijedom toga, oèekujemo li previše ako tražimo da se poštuje tradicija grada kojim on trenutaèno upravlja, umjesto da se podilazi duhu i ljudima koji su tu tradiciju nekada teme- ljito razgradili i ponizili?". Nije potrebno napominjati da taj problem još uvijek nije riješen, tj. da Split i dalje ni na koji naèin u nazivima ulica ne odaje poèast partizanskoj borbi. U skladu s ponašanjem socijaldemokrata na lokalnoj razini, ponio se i socijaldemokratski predsjednik na državnoj razini prema svom tadašnjem savjetniku Dejanu Joviæu. Naime, nakon što je Joviæ u svom èlanku, objavljenom u Politièkoj misli, reagirajuæi na škotski referen- dum o nezavisnosti, napisao da ni jedan ovdašnji referendum, pa tako ni hrvatski, osim eventualno crnogorskog, nije održan u demokratskoj atmosferi, susreo se s ozbiljnim javnim progonom. Iako je ustvrdio

53 Dragan Markovina notornu èinjenicu te da u javnosti nije bilo prostora za argumente obiju strana, Ivo Josipoviæ ga je ekspresno smijenio s dužnosti savjetnika, uz obrazloženje kako je rijeè o izjavi koja je štetna i pogrešna. Usvojivši tako glavnu tezu radikalne desnice, Josipoviæ se de facto ukljuèio u medijski progon svog savjetnika, umjesto da ga pred tim progonom zaštiti. Èetvrti primjer kalkulantskog odnosa aktualnih vlasti prema akci- jama radikalne desnice vezan je uz aktualne braniteljske prosvjede, motivirane iskljuèivo èinjenicom da je pomoænik ministra branitelja Bojan Glavaševiæ takoðer ukazao na bjelodanu èinjenicu, kako je nelo- gièno da nitko od ljudi koji su sudjelovali u ratu s druge strane nema dijagnozu PTSP-a. Tolerirajuæi veæ višetjedno okupljanje branitelja, koji u svojim istupima koriste krajnje desnu retoriku, predstavnici Vlade ne samo da se nisu upustili u ozbiljnu polemiku s njihovim stavovima, nego ih uporno pozivaju na pregovore oko nièega. Svi ovi sluèajevi navode na zakljuèak kako u Hrvatskoj postoje odre- ðeni tabui, izrasli na tuðmanovskoj mitologizaciji stvarnosti, poput Domovinskog rata i branitelja, koje socijaldemokratska vlast nije spre- mna ni na koji naèin razgraditi. Takav izostanak želje za bilo kakvom ozbiljnom konfrontacijom s naslijeðenim mitovima, dovodi i do potpune pasivnosti prema ostalim manifestacijama nacionalistièkog ludila, poput veæ spomenutog stadi- onskog skandiranja ustaških pozdrava, izostanka reagiranja na doèek osuðenog ratnog zloèinca Darija Kordiæa i pasivnog promatranja me- dijskog linèa uperenog protiv redatelja Olivera Frljiæa. Najgora od svega je èinjenica što u pozadini svih navedenih nastojanja stoji Katolièka crkva, èiji velikodostojnici, poput biskupa Košiæa, otvoreno velièaju ratnog zloèinca Darija Kordiæa, ili pak u svojim glasilima, poput Glasa Koncila, objavljuju intervjue s ljudima koji negiraju zloèinaèku narav ustaškog režima, poput razgovora s tzv. povjesnièarom Mladenom Ive- ziæem, koji tvrdi da u Jasenovcu nije egzistirao logor smrti, te da Vlada

54 DOBA KONTRAREVOLUCIJE ni na koji naèin nije dovela u pitanje Vatikanske ugovore ili utjecaj takve institucije na društvo. Štoviše, ako je suditi po najnovijim minis- tarskim akvizicijama, poput novog ministra znanosti, obrazovanja i sporta, Vedrana Mornara, Vlada u svoje redove prima ljude kojima koncept sekularne države uopæe nije jasan. Novi je ministar, naime, kao jedan od svojih prvih poteza najavio odlazak kod kardinala Bozaniæa na pregovore o uvoðenja zdravstvenog odgoja u škole, da bi se kasnije istaknuo kao osoba koja ne vidi ništa sporno u èinjenici da je u jednoj zadarskoj osnovnoj školi na hodniku postavljen Gospin kip. Iako je zbog kratkoæe teksta, naveden tek dio primjera agresivne des- ne revolucije i puzajuæeg klerikalizma koji prijeti da u potpunosti raz- gradi i ostatke sekularnog nasljeða, veæ i ovako sažet pregled jasno uka- zuje na ozbiljan problem nedostatka snažne lijeve alternative u zemlji. To posebno dolazi do izražaja i kroz revizionistièki odnos prema proš- losti koji i sama Vlada potièe putem obilježavanja "Dana sjeæanja na žrtve totalitarnih režima", stavljajuæi u istu ravan ustaški logor u Jadov- nom i stratište ubijenih kolaboracionistièkih vojnika u Jazovki. Takvim pristupom kojim se desnici u punom kapacitetu prepuštaju institucije i javni prostor, hrvatsko je društvo dovedeno u situaciju iz koje uskoro možda neæe biti povratka. tacno.net, 31. 05. 2015.

POLJUDSKA MOÈVARA Nakon što je, manje-više, èitav svijet vidio nacistièki simbol nacrtan na travnjaku Poljudskog stadiona, nije trebalo proæi mnogo vremena da dežurni hajdukolozi i borci protiv Mamiæeve nogometne organi- zacije krenu mantrati o dišpetu koji je proizveo taj èin. Kao, to je bio jedini naèin da se Hrvatsku izbaci iz natjecanja nakon èega æe se iz Saveza povuæi Zdravko Mamiæ i svi njegovi ljudi. Ne tako davno, sjetit æete se, èitav je Poljud na utakmici izmeðu Hajduka i Osijeka skandirao

55 Dragan Markovina

"Za dom spremni" i "'Ajmo ustaše", nakon èega smo iz istih krugova èuli navedeno objašnjenje. Taj famozni splitski dišpet, koji se toliko izlizao od upotrebe, imao bi poslužiti tome da sve zainteresirane strane uvjeri kako su se dica, eto, malo zaigrala, ne misle oni tako, ali taj ne- sretni dišpet, krivo nasaðenog mentaliteta, sili ih da crtaju kukaste kri- ževe i izvikuju ustaške parole po Splitu. Pa tako jedno posljednjih tride- setak godina, od novog osnivanja Torcide, do danas. Dakle, shvatili smo, s dišpetom ili bez njega, kukasti križ i ustaške insignije dio su istinskog politièkog uvjerenja znatnog dijela tog navijaèkog svijeta, pri èemu je najzabavnija èinjenica kako troše nevjerojatnu kolièinu ener- gije i hrabrosti da bi sudjelovali u besmislenim tuènjavama, a nemaju ni toliko samosvijesti da priznaju ono što je oèito: da su simpatizeri nacistièkih režima, što domaæih, što stranih. Sve nas to dovodi do ono- ga sa èime nas nacionalistièka desnica, zajedno s Katolièkom crkvom, maltretira veæ èetvrt stoljeæa. Rijeè je naravno o tradicionalnim vrijed- nostima hrvatskog naroda. To je recimo mantra u koju pripadnici uli- ène desnice takoðer istinski vjeruju, pri èemu bilježimo èudan para- doks. Zaklinjuæi se istovremeno u Hajduka, Split i Dalmaciju, ti ljudi uporno manifestiraju pripadnost ustaškoj ideologiji. A to znaèi da svo- jim djelovanjem upravo pljuju po tradicijama hrvatskog naroda Splita i Dalmacije, koja je masovno partizanska, ali i po tradiciji Hajduka, koji je bio sve, samo ne fašistièki klub. Kako onda protumaèiti svastiku na travnjaku? Hoæemo li vjerovati objašnjenju kako je rijeè o dišpetu, ili æemo zakljuèiti ono što je oèito, kako su se autori te instalacije otvoreno legitimirali pred èitavim svijetom. Poruka bi otprilike bila ova: Da, mi smo zapravo nacisti, a ako æe to usput pomoæi u borbi protiv Zdravka Mamiæa, tim bolje. Nema, naime, nikakve šanse da bi itko normalan, tko ne podržava nacizam, iz nekih viših ciljeva nacrtao kukasti križ bilo gdje, a kamoli pred èitavim svijetom i tako legitimirao svoj grad kao nacistièki. Sve nas to dovodi do bitnih pitanja èitavog ovog sluèaja. Što u tom skandalu "svrbi" predsjednicu Republike i vodstvo Nogometnog sa-

56 DOBA KONTRAREVOLUCIJE veza? Odgovor se krije u krajnje banalnoj stvari: njima je bitno samo to kako æe reagirati svijet. Naravno, iskljuèivo zato da ih nitko ne inko- modira dok se suvereno šeæu hodnicima svjetskih organizacija i pred fotoaparatima. Koja je, u konaènici, strukturalna razlika izmeðu Šimu- niæevog urlanja, koje je jedva uvijeno podržalo kompletno vodstvo re- prezentacije i Saveza i ovoga što se desilo na Poljudu? Isto vrijedi i za uporno skandiranje Torcide: "Ubij Srbina!" Stoga je, jednako kao što je Kolinda Grabar Kitaroviæ postavljanjem svoje kartonske replike na stvar- nu mjeru svela hrvatski suverenitet i ulogu predsjednice, ovaj èin samo potvrdio ono u èemu ovo društvo egzistira od nastanka samostalne države: rehabilitaciji ustaštva, stigmatiziranju svih koji se po bilo kojoj osnovi izdvajaju i razlikuju, te na pljuvanju po svakoj tradiciji koja nije klerofašistièka. U ovom konkretnom sluèaju – pljuvanju po tradiciji antifašistièkog Splita. Time dolazimo do kljuènog momenta za tumaèenje tog èina. Oni koji su to napravili zapravo mrze svoj grad. Ali ne iz razloga, koji bi konfor- mistièka veæina kao prvi navela, zato što su ga ocrnili u svijetu. Ne, oni ga suštinski mrze zato što ih splitska tradicija nervira, smeta im, u nju se ne uklapaju i kako je ne mogu mijenjati, preostaje im da po njoj javno pljuju. Svaki nacrtani kukasti križ i ustaško "U", svako skandi- ranje ustaških pozdrava i poklika "Ubij Srbina", predstavljaju još jedan korak u obraèunu tih ljudi s tradicijom grada u kojem žive. Pri tom je najveæi cinizam da se, radeæi sve to, kunu u ljubav prema tom istom gradu i prema klubu. Na isti naèin na koji njihovi mentalni srodnici, zaklinjuæi se u Hrvatsku, èine sve da je unište, jer ne mogu podnijeti pomisao da Hrvatska nije ono što zamišljaju u svojim vlažnim snovima, veæ nešto mnogo kompleksnije. stav.cenzura.hr, 13. 06. 2015.

57 Dragan Markovina

UBRZANA FAŠIZACIJA SLOBODNE DALMACIJE Nakon što se proteklih dana sluèaj Dežuloviæ odvrtio javnim pro- storom, valjda je i slijepcima postalo jasno ono što se odavno naziralo kad je Slobodna Dalmacija u pitanju. Puzajuæu fašizaciju splitske tis- kovine, zamijenio je maršev korak oživljavanja ludila i zatiranja svake kritièke misli. Što se pri tom ta novina, s nekoliko probranih urednika i novinara na èelu, uporno trudi da do kraja popljuje partizansku bor- bu, a samim tim i vlastitu novinu, nikoga ne treba previše èuditi. Šizo- frenija je i tako postala konstantno obilježje splitskog stanja uma u posljednjih dvadeset i pet godina. Hajduk se tako godinama sramio vlastite partizanske i jugoslavenske prošlosti, a grad u kojem se na prste dvije ruke moglo izbrojati pripadnike ustaških jedinica i dan-danas je prepun ustaških i nacistièkih grafita po nesretnim zidovima. No, vratimo se temi. Likvidatori Slobodne Dalmacije, oèito uslijed neobiènih duševnih boli i obraèuna s vlastitom komunistièkom proš- lošæu, odluèili su tu novinu pomalo i sistematski ubijati, umjesto da to naprave u jednom potezu. No, proces se izvjesno bliži svome kraju. Nakon što je petnaestak dana prije drugog lipanjskog vikenda vodstvo novine odluèilo da oduzme kolumnu, inaèe sjajnom autoru, Davoru Krili, da bi ga zamijenio dotadašnji, izrazito netalentirani i do zla boga naporni kolumnist huškaèkog, fašistoidnog portala dnevno.hr, Tihomir Dujmoviæ, ovog nas je vikenda ta nekad utjecajna i ugledna novina suoèila s dva zanimljiva momenta. Prvo je u petak, 12. lipnja, objavila solidno dug izvještaj sa tribine održane u Nadbiskupskom sjemeništu, èija se glavna poruka mogla svesti na to kako za vrijeme Drugog svjet- skog rata u Jasenovcu nije postojao nikakav logor smrti. Unatoè tome što bi ta tvrdnja bila ekvivalent tvrdnji kako u Auschwitzu nije postojao nikakav logor smrti, uredništvo je odluèilo to plasirati kao neutralan izvještaj sa znanstvene tribine. Mogli bismo sada postaviti i pitanje, u

58 DOBA KONTRAREVOLUCIJE kakvom se stanju nalazi ova zemlja kad su takve stvari moguæe, no time ne bismo ništa novo otkrili, a to bi nas ujedno i odvuklo od teme. Naime, istog dana kad je taj tekst objavljen, uredništvo je otkazalo suradnju Borisu Dežuloviæu, èovjeku koji je sinonim za kvalitetno novi- narstvo, ne samo Splita, Hrvatske pa i èitavog jugoslavenskog prostora, nego i šire od toga. Naravno, stari oportunistièki refleks formalno je objašnjenje pronašao u èinjenici da æe Slobodna, po sudskoj presudi zbog njegovog teksta morati stanovitim individuama platiti 150 tisuæa kuna, no u takvo objašnjenje mogu vjerovati iskljuèivo maloumnici i ljudi koji se moraju služiti prstom da bi mogli pratiti tekst koji èitaju. Neovisno o tome što to naravno nije razlog otkazivanja suradnje Dežu- loviæu, zanimljivo je promotriti navedeni sluèaj. Dakle, nakon što je skupina ljudi, koja se nièim izazvana stala samoinicijativno nazivati intelektualcima, optužila organizatore splitske Povorke ponosa da zbog njihovog okupljanja policija rasipa snage i ne može u punom kapacitetu tražiti nestalu Antoniju Biliæ, Dežuloviæ im je napisao da su gnjide. Zapitajmo se, o èemu se tu radilo? Postoji skupina ljudi koji nekoj dru- goj skupini ljudi želi uskratiti temeljno ustavno pravo na prosvjedno okupljanje i zbog èijih je istomišljenika i potrebno angažirati policiju, imajuæi iskustvo fizièkog napada godinu dana ranije, da bi onda ljude koji žele održati miran prosvjed amoralno optužila za nešto èemu su sami kumovali. Ta je špranca naravno poznata iz djelovanja hrvatske desnice, koja uporno rehabilitira ustaški pokret, pa onda optužuje Vla- du da se bavi ustašama i partizanima. Drugim rijeèima, radi se o pro- zirnom, licemjernom i amoralnom pokušaju da se zataška smisao vlas- titog djelovanja, pri èemu je jedino u ovakvoj zemlji moguæe doživjeti presudu tog tipa, od politièki kadroviranog sudišta. Što, dakle, vodstvo novine radi? Umjesto da uzbuni javnost zbog takve vrste presude i stane na branik slobodnog novinarstva, te argumentirano objasni da je njihov novinar bio u pravu, ono Dežuloviæu otkazuje suradnju. Time, ne samo što je pokazala oèiti prijezir prema vlastitoj profesiji, kao i kompletan izostanak solidarnosti s tuženim kolegom, nego se iskazala i kao mo-

59 Dragan Markovina ralna policija jednog duboko klerikaliziranog društva. Bit æe da se vod- stvo Slobodne nije stiglo baviti navedenim marginalijama, dok je pla- sirana prièa kako je jasenovaèki logor izmišljotina jugokomunista. S obzirom da su se Jurica Pavièiæ i Ante Tomiæ nakon takvog èina solidarizirali s kolegom i prijateljem Dežuloviæem, te samoinicijativno otkazali daljnju suradnju u Slobodnoj Dalmaciji, ostaje nam da pro- motrimo što je ostalo od Slobodne i upitamo se što æe se dalje dogaðati. Takva odluka vodstva novine izazvala bi u bilo kojem ozbiljnom mediju pobunu novinarskog sindikata u samoj novini, kao i strukovnog udru- ženja unutar nje. Što se, naravno, nije dogodilo. I to iz prostog razloga što se Dežuloviæ svojim javnim i novinarskim djelovanjem zamjerio dvjema najbrojnijim skupinama ljudi, kako u društvu, tako i u novi- narstvu. Radi se uglavnom o oportunistima i antitalentima, koje svaki njegov tekst podsjeæa na vlastiti kukavièluk i autorsku impotenciju. Tako æe Slobodna Dalmacija, dok se konaèno ne ugasi, nastaviti tavoriti kao beznaèajna i besadržajna novina, temeljito obojena klerofašizmom i svakom vrstom provincijalizma. Vrijedilo bi se na koncu i sažaliti nad takvom sudbinom te nekada slavne novine, kada ovo ne bi bio treæi momenat u njezinoj povijesti u kojem bi je svaki pristojan graðanin trebao prestati kupovati. Prvi je naravno bio nakon Kutlinog preuzima- nja i sloma štrajka, drugi nakon izmišljenog intervjua Josipa Joviæa s Mirkom Norcem, a treæi sada. No, postoji u svemu tome jedna stvar koju oni koji su donijeli takvu vrstu odluke ne mogu razumjeti. Može se, naime, oduzeti prostor, ali se ne može ugasiti talent. Niti antitalent može nauèiti suvislo pisati. Zbogom ostaj pojato na Mosoru. lupiga.com, 14. 06. 2015.

VEÈERNJAKOV OBRAÈUN SA ÈINJENICAMA Da hrvatsko društvo u posljednje vrijeme živi novu nacionalistièku stvarnost, koja podrazumijeva svaku vrstu pritiska prema manjinama,

60 DOBA KONTRAREVOLUCIJE najvidljivijeg prema srpskoj manjini, ali i u verbalnom ratu s raznim vrstama utvara, poput Jugoslavije i Jugoslavena, za svakoga tko živi u ovoj zemlji postalo je opæe mjesto. Retorika iz devedesetih godina stekla je pravo graðanstva u znatnom dijelu javnosti, uz zanimljivu inovaciju poplave portala za širenje mržnje i uz èinjenicu da èak i institucije po- put Matice hrvatske u svojim glasilima posve otvoreno rehabilitiraju ustašku državu. Za potvrdu ove teze bit æe dovoljno proèitati tekst sve- uèilišnog profesora povijesti Ive Rendiæa Mioèeviæa u Vijencu, koji u Anti Paveliæu do 1941. godine vidi borca protiv totalitarizma, a kao intelektualnu lucidnost, vidljivu u dubinskim analizama, citira "inte- lektualce iz NDH", te èlanke iz Spremnosti iz 1944. godine koji prepo- znaju dolazak boljševistièkog zla. U svemu tome dokinuto je i formalno opravdanje za takvu vrstu diskursa i ponašanja, koje je tih godina op- ravdavano èinjenicom traumatiènog rata. Kako bi do tih èinjenica o aktualnom društvenom i politièkom trenutku došao buduæi povjesnièar koji bi istraživao vodeæe medije u zemlji iz tog doba? Manje-više nikako. Ako je suditi po pisanju mainstream medija, u Hrvatskoj se u odnosu prema manjinama ne dogaða ništa bitno loše, ni alarmantno. Ovo dru- štvo, pojednostavljeno govoreæi, po takvim shvaæanjima ima iskljuèivo dva problema. Jedan je nesposobnost aktualne Vlade, a drugi nedovolj- no radikalan obraèun s tzv. komunistièkim nasljeðem. Kada se takva vrsta svijesti suoèi sa èinjenicama, koje su i inaèe naj- veæi neprijatelji svakog nacionalizma, javljaju se dvije vrste reakcija. Jedna se odnosi na potpuno prešuæivanje, a druga na neargumentirane i logièki neodržive napade koji svjesno ignoriraju meritum stvari i hva- taju se teorija zavjere, te pozivaju na obraèun s donosiocima loših vijes- ti. Ukoliko je netko i sumnjao, u posljednjih mjesec dana u vezi s ovim pitanjem zabilježili smo oba tipa reakcije. Nakon što su polovicom svib- nja predstavnici osam nacionalnih manjina i Savjeta za nacionalne ma- njine u Puli potpisali "Deklaraciju o nesnošljivosti i etnocentrizmu", u vodeæim je medijima ta vijest tretirana kao nešto što se nije dogodilo, ili pak kao egzotièna informacija o društvenim bizarnostima. Drugim

61 Dragan Markovina rijeèima, nešto što bi u svakoj ozbiljnoj zemlji izazvalo zabrinutost i širu javnu raspravu, u Hrvatskoj je, zahvaljujuæi takvoj ignoranciji, omogu- æilo nastavak kontemplativnog mira i opæeg zadovoljstva dosegnutim meðunacionalnim odnosima. Prešuæivanje te deklaracije pokazalo se pak kao manje zloæudan izbor u odnosu na reakcije kolumnista Veèer- njeg lista prema sadržaju Bulettina Srpskog narodnog vijeæa, naslovlje- nog "Nasilje i nesnošljivost prema Srbima u 2014. godini", autorice Tamare Opaèiæ. Obje reakcije, tendenciozna Milana Ivkošiæa od 12. lipnja i ona posvaðana s logikom i zdravim razumom Borislava Ristiæa, objavljena dan kasnije, ciljano su napale autoricu i izdavaèa, umjesto da se ozbiljno pozabave sadržajem. Iako je Ivkošiæ poznat kao èovjek iz èijih bi se ostrašæenih tekstova bez ikakvog ozbiljnijeg intelektualnog napora mogli izvuæi tipski pri- mjeri poticanja paranoje i svake vrste nesnošljivosti prema drugoj vrsti mišljenja, to ga ni na koji naèin nije sprijeèilo da se još jednom oda lažnom patosu, zaobilaženju èinjenica i razgovoru o neèem sasvim pe- tom, kao i napadu na ono što nije proèitao. Tako se, osim što proizvodi teoriju zavjere, tek formalno obraèunava s ruskim Ministarstvom vanj- skih poslova, buduæi da dokument te institucije "Neonacizam - opasna prijetnja ljudskim pravima, demokraciji i vladavini prava" koristi samo kao platformu za obraèun s Tamarom Opaèiæ i Srpskim narodnim vije- æem. Iako je i sama namjera dovoljno cinièna, još je zanimljivija argu- mentacija koju Ivkošiæ koristi. Optužujuæi bez ikakvih argumenata Ta- maru Opaèiæ i njezin tekst, s obzirom da i sam navodi kako izvještaji kažu da je dio ruskog dokumenta inspiriran njezinim pisanjem, on u svom totalitaristièkom diskursu Srbe u Hrvatskoj promatra kao jednu osobu, koja ima višestoljetni kontinuitet djelovanja. Tako na realne èinjenice o govoru mržnje i atmosferi nesnošljivosti prema Srbima u 2014. godini, koje se nalaze u Opaèiækinom tekstu, reagira tako što pos- tavlja pitanje o broju incidenata koje su napravili Srbi, navodeæi kao krunski argument - broj poginulih od mina. Èak i kad bismo zanemarili paušalnost njegovih tvrdnji i to što u obraèunu s èinjenièno utemelje-

62 DOBA KONTRAREVOLUCIJE nim istraživanjem koristi parole i osobne stavove, ne navodeæi ni jedan konkretan primjer, ne možemo zaobiæi ovaj zloæudni tip generalizacije koji praktièno u svakom Srbinu vidi èovjeka odgovornog za postav- ljanje mina. Što mu je poslužilo kao zgodna platforma za još jednu op- tužbu iz arsenala nacionalistièke desnice, o tome kako srpske elite u Hrvatskoj, oslanjajuæi se na inozemnu podršku, šire laži o nesreæi vlas- titog naroda u korist svojih interesa. Pokušamo li donijeti konaènu ocjenu Ivkošiæevog teksta pod naslovom "Srbi u RH žive u bijedi, osim njihove elite, pogotovo kad od Rusa dobije kavijara", ona bi se mogla svesti na sljedeæe: Da, Srbi u Hrvatskoj žive teško, iskljuèivo krivnjom njihovih elita, koje predstavljaju agenture stranih sila i k tome otvoreno lažu, potpuno nesvjesni kako im je udijeljena velika milost da ostanu živjeti u zemlji koju su premrežili minama. Rijeè je, dakle, o lažnom, tendencioznom i totalitaristièkom diskursu, koji barata retorikom ko- lektivne odgovornosti i svjesno se pravi intelektualno potkapacitiranim. Naravno, iskljuèivo iz razloga izbjegavanja suoèavanja s èinjenicama. No, dok je Ivkošiæ od one stare sorte ideologa koja svjesno obmanjuje i ne bira sredstva da bi proturila osnovnu tezu, njegov mlaði kolega Borislav Ristiæ još nije ispekao zanat, a htio bi se iskazati na velikom terenu. Njegov tekst "Nije pitanje koliko je Srba prešlo na katolièanstvo, nego zašto su to uèinili", otvara nove misaone pravce u logici i prijeti da postane avangarda pokreta inspiriranog "antikomunistièkim mani- festom". Prije nego krenemo u analizu njegovog pisanja, uoèit æemo kako i Ivkošiæ i on tendenciozno vezuju podatak iz ruskog dokumenta o 30 tisuæa Srba koji su prešli na katolièanstvo sa studijom Tamare Opaèiæ koja se uopæe ne bavi tim pitanjem. Dakle, Ristiæeva je logika: moguæe je da je taj podatak o promjeni religije toèan, ali njegove uzroke treba potražiti u politici srpske politièke i intelektualne elite u Hrvat- skoj. Ili, da ga izvorno citiramo: "Problem nastaje kada se politièka i intelektualna elita nekog naroda odrekne ove mudrosti, postidi se svo- jih predaka i njihove vjere, zaboravi tradiciju i zapusti obièaje pa tom narodu namijeni ulogu èuvara revolucionarnog plamena, neimara širih

63 Dragan Markovina i nadnacionalnih identiteta, revnosnog antifašistièkog borca, koji nepo- grešivo može detektirati fašizam kad god se on pojavi..." Iako oba Veèernjakova autora imaju isti problem, a taj se može svesti na to da bi po njima rijetki preostali Srbi trebali gledati svoja posla i živjeti u nacionalnom getu, umjesto da budu aktivni sudionici druš- tvenog i politièkog života Hrvatske, Ristiæev tekst je inovativniji u smi- slu istinskog neshvaæanja onoga o èemu govori. Zaluðen pomodnim antikomunizmom, koji bi najradije prebrisao kompletno iskustvo anti- fašistièke borbe i nasljeðe socijalistièkog razdoblja, Ristiæ nikako ne uspijeva shvatiti da antifašizam jest jedna od temeljnih odrednica Srba u Hrvatskoj i svakako njihova tradicija. Nevjerojatnim se èini da je 2015. godine to potrebno nekome objašnjavati. No, bilo bi zanimljivo pro- èitati Ristiæevu analizu o tome u kakvoj bi se demografskoj situaciji našli Srbi u Hrvatskoj, nakon iskustva ustaške zloèinaèke države, da nije bilo antifašistièke borbe i nadnacionalnog pokreta? To bi mu èak i kolega Ivkošiæ mogao uvjerljivo objasniti, u pauzama izmeðu histeri- ziranja i poziva na lustraciju. Novosti, 17. 06. 2015.

OTKAZ BORISU PAVELIÆU I NEDODIRLJIVI KARAMARKO Po svemu sudeæi, jedan od najboljih hrvatskih novinara, Boris Pave- liæ, dobit æe izvanredni otkaz u matiènom Novom listu, i to isljuèivo iz razloga što je na portalu te novine objavio vijest o tvrdnji Josipa Mano- liæa vezanoj za eventualnu konfidentsku prošlost Tomislava Karamar- ka. U svjetlu te spoznaje, èitava afera vezana uz pitanja Karamarkove suradnje s Udbom doima se minornom i besmislenom. Neovisno o tome radi li se o možebitnoj akciji ljudi iz vrha HDZ-a kojom bi se po- kušala sprijeèiti distribucija vijesti o Manoliæevom intervjuu, ili pak o proraèunatoj autocenzuri od strane vodstva rijeèkog, ali i svih ostalih vodeæih medija u zemlji, èinjenica da se zbog šefa opozicije pokušava

64 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

"zaustaviti Reuters", na isti naèin na koji se to radilo u vremenima s kojima bi se Karamarko obraèunavao, graðane stavlja pred zabrinja- vajuæe pitanje. Kako æe to tek izgledati kada doðu na vlast? Pred ovim, nimalo bezazlenim pitanjem, lako možemo izgubiti iz vida suštinu stva- ri. Naime, nakon što je Slobodna Dalmacija oduzela kolumnu svom zaposleniku Davoru Krili, da bi je predala novom honorarnom surad- niku, polupismenom huškaèu Tihomiru Dujmoviæu, te nakon što je ista novina otkazala suradnju Borisu Dežuloviæu, jednom od najboljih hr- vatskih novinara uopæe, sluèaj Borisa Paveliæa, s jedne strane, po bes- tidnosti izdavaèa nadmašuje èak i dva prethodna sluèaja a, s druge strane, jasno ukazuje kako u ludilu ima sistema. Cinizam je tim veæi sjetimo li se kako upravo traje turneja predstavljanja Paveliæeve knjige, posveæene Feral Tribune-u, koja knjiga, osim što predstavlja jedan od najuspješnijih proizvoda rijeèke medijske kuæe, nudi i poruku o važno- sti etièkog i intelektualnog izbora u sklopu novinarske profesije. No, to nije sve. Na prvom predstavljanju te knjige, na Pulskom sajmu knjiga, rijeè je uzeo i Albert Faggian, aktualni vlasnik Novog lista, održavši nevjerojatno patetièan govor o znaèenju Ferala i važnoj ulozi nezavisnog novinarstva, naglasivši kako je ponosan što upravo Novi list objavljuje tako kvalitetnu i bitnu knjigu. Nije zaboravio napomenuti kako se nada da se takvo društvo u kojem je Feral djelovao više neæe ponoviti. Nije problem u tome što je vlasnik Novog lista oèito prilièno besraman èo- vjek ðonovskog obraza, koji raèuna na kokošje pamæenje javnosti. Zna- tno je veæi problem što on i slièni u ovom društvo prolaze, dok je za Paveliæa, Krilu, Dežuloviæa i ostale kvalitetne autore i ljude od karaktera rezerviran unutrašnji ili vanjski egzil. U svemu tome Tomislav Kara- marko i strahovlada koja se oèito svim sredstvima najavljuje, pred- stavlja samo posljedicu svjesnog izostanka suoèavanja ovog društva s prošlošæu, koja mu se zbog toga konstantno ponavlja, prijeteæi da nad- maši èak i najgore trenutke iz devedesetih godina. Ono što pak rijeèki i ostali cenzori ne mogu nikako shvatiti jest to da cenzura obièno na kraju dokrajèi svoga autora, koliko god se na poèetku to ne èinilo izvjes-

65 Dragan Markovina nim. Uostalom, u tom neèemu što se odaziva na ime hrvatska kultura, ime Borisa Paveliæa zauvijek æe nesto znaèiti, dok æe epizodne uloge klerikalnih zelota i sitnih šibicara, garniranih funkcijama i vlasništvom koje posjeduju, otiæi u mraène zakutke društvene i politièke povijesti, iz kojih æe ih vaditi tek po potrebi da buduæe generacije nauèe do koje se granice može spustiti dostojanstvo èovjeka. Svakako, što god da se u ovom sluèaju desi, Boris Paveliæ nije od onih Paveliæa koji kukavièki bježe i može se slobodno pogledati u zrcalo. tacno.net, 17. 06. 2015.

RIJEÈKO OGLEDALO Ima tome veæ neko vrijeme kako pripadnici militantne uliène desnice hodoèaste po svim vrstama javnih okupljanja ljudi s èijim se mišljenjem ne slažu, i to iskljuèivo da bi izazivali incidente i prekidali rasprave. To su napravili na Subversive-u u Zagrebu, pa na tribini na Fakultetu poli- tièkih znanosti u Zagrebu, zatim na raspravi o odnosu književnosti i društva u Zadru, da bi svoje perfomanse okonèali prije nekoliko dana u Rijeci na otvorenju Rijeèkih ljetnih noæi. Tako inaèe nastaje fašizam. Pri svemu tome ti ljudi nikakav suvisao razgovor ili dijalog ne žele, a sve i kad bi ga htjeli, zbog svojih skromnih intelektualnih kapaciteta ne bi ga bili u stanju ni voditi, a još manje razumjeti. Sve se tu svodi na histerièno deranje, fizièke prijetnje, prizemne parole i opæenito na jedan sulud izljev bijesa, što èovjeka navodi na pokretanje inicijative za uvo- ðenjem socijalno-psihološke mjere, u vidu terapeutskog seksa. Jer, ako ih to ne zaustavi, ne vidim što bi drugo moglo. Èitavi se problem svodi na to što ti ljudi misle da imaju ekskluzivno pravo na tumaèenje povi- jesti i aktualnog društvenog trenutka. Drugim rijeèima, drže se izravno božanski posveæenim ljudima, koji su iznad zakona i koji su vredniji od drugih ljudi. Sve to što se dogaða nije, naravno, palo s Marsa, niti je nastalo juèer. No, zahvaljujuæi benevolentnosti onih kojih bi se takve stvari trebale ticati, uslijed poplave tabloidnih medija koji posve slobo-

66 DOBA KONTRAREVOLUCIJE dno šire mržnju i potièu atmosferu linèa, hrvatsko društvo došlo je do momenta nakon kojeg æe se, ili poèeti zakonski obraèunavati s tim stva- rima, ili æe se vrlo brzo suoèiti s provalom uliènog nasilja prema neisto- mišljenicima. Naravno, isljuèivo nasilja neoustaške desnice. Imajuæi u vidu sve izreèeno, jasna je stvar da Oliver Frljiæ, zajedno s kolegom Marinom Blaževiæem, radi herojsku stvar za ovo društvo. Oni se, s jedne strane, sami izlažu sumanutom bijesu rulje, istovremeno izvlaèeæi na èistac i iz anonimnosti društvenih mreža sve te novovjeke fašiste, èije postojanje negira gotovo èitava državna i institucionalna nomenklatura. Ako ništa drugo, nakon rijeèkih dogaðanja nitko se više neæe moæi praviti lud i tvrditi da nije znao. Jest da se sve znalo i ranijih godina i desetljeæa, kada je šutljiva veæina stameno odšutjela sve što se oko nje dogaðalo, no Frljiæ i Blaževiæ ovdje su dali svoj maksimum. A to nas dovodi do važnog momenta cijele prièe. Rijeè je o Frljiæevoj izjavi kako se i tako ne moraju brinuti, s obzirom da æe svakako nakon nove godine biti deportiran iz Hrvatske. Bez obzira na histeriju koja æe se iznova usmjeriti prema autoru te reèenice i paradoksalno dokazati da je bio u pravu, ovaj zakljuèak ne možemo, naravno, shvatiti bukvalno, veæ metaforièki. I to iz jednostavnog razloga što izravna deportacija više nije nužna. Dovoljno je oduzeti èovjeku prostor za rad, pa æe sam otiæi. Teško je, uostalom, ne uoèiti podudarnost izmeðu tih uliènih akcija i poplave oduzimanja prostora u pisanim medijima nekima od najbo- ljih novinara, ne samo u Hrvatskoj nego i na širim prostorima. Davor Krile i Boris Dežuloviæ ostali su bez kolumne u Slobodnoj Dalmaciji, a Boris Paveliæ gotovo bez posla u Novom listu, iskljuèivo zbog iznošenja stavova ili razbijanja cenzure koja je pratila sluèaj Manoliæ. Pri èemu splitska novinska kuæa ponovno uzima na sebe ulogu avangardnog pred- vodnika procesa, buduæi da otkazuje suradnju vlastitom autoru iz ra- zloga što je skandaloznom presudom osuðen, umjesto da ga podrži. Sve nas to dovodi do ciniènog mehanizma kojim se takva upozorenja na stvarnu društvenu situaciju otklanjaju. Radi se o onoj magiènoj formuli

67 Dragan Markovina kako nam je dosta ustaša i partizana, da ljude zanima gospodarstvo. To je inaèe dosta zanimljiva vrsta javnog iskaza, s obzirom da nakon sva- kog ustašoidnog derneka na stadionima, na slijedeæoj prvenstvenoj ili reprezentativnoj utakmici horde komunistièkih agitatora pjevaju parti- zanske pjesme i obraèunavaju se s ustašama. No, sve i kada bi to bilo tako, a posve je oèito da nije, s obzirom da se suoèavamo iskljuèivo s pokušajima oživljavanja duha i prakse ustaške države, to i dalje ne bi umanjivalo cinizam ove vrste iskaza. Temeljiti buduænost na jednakoj distanciranosti od tzv. ustaša i partizana, i uopæe uzimati te dvije sku- pine u istu reèenicu, predstavlja otvorenu rehabilitaciju ustaškog re- žima. tacno.net, 20. 06. 2015.

KANONIZACIJA FRANJE TUÐMANA Kad je na prvu godišnjicu Tuðmanove smrti splitski Feral Tribune na posljednjoj stranici objavio fotomontažu na kojoj Tuðman pod ru- kom nosi primjerak Ferala, uz natpis "Jel' me netko tražio", malo je što moglo parirati tako pogoðenoj bazi. Tuðman je, naime, kroz tu godinu dana bio u punom smislu rijeèi razotkriven, èak i pred onim dijelom javnosti koji je godinama odbijao vidjeti ono što je oèito. Da je rijeè o èovjeku èiji je režim otpoèeo proces rehabilitacije NDH, o èovjeku koji je likovao nad masovnim egzodusom vlastitih graðana, napominjuæi kako nisu stigli ponijeti ni svoje prljave gaæe, o èovjeku èiji je represivni aparat pratio i prisluškivao nezavisne novinare, èovjeku pod èijim su vodstvom otvarani logori za Muslimane u Hercegovini i rušene jezgre Mostara i Stoca, meðu njima i Stari most, spomenik pod zaštitom UNE- SCO-a, o èovjeku koji je kompletnu hrvatsku ekonomiju izruèio neko- licini tajkuna koji su je potom uništili, èovjeku èiji je državni aparat imao logore za muèenja, na primjer u splitskoj Lori, koji je otimao sta- nove ljudima srpske nacionalnosti, te na koncu èovjeku èije su tajne službe namještale nogometna prvenstva. Odgovoriti na pitanje, kako je

68 DOBA KONTRAREVOLUCIJE jedan takav lik, od opæeg zaborava i nelagode pri susretu s njegovom baštinom, postao u toj mjeri kanoniziran da aktualni SDP-ov ministar Hajdaš-Donèiæ može lakonski izjaviti kako æe se zagrebaèka zraèna luka zvati njegovim imenom i da oko toga nema nikakve javne rasprave, nije toliko složeno kao što se naizgled èini. Da ne kompliciramo previše, odmah æemo odgovoriti kako se èitav proces odigrao u režiji SDP-a. Tako smo, nakon èitavog desetljeæa otpora brojnih oporbenih stra- naka Tuðmanovoj politici, došli u situaciju u kojoj se s najviših drža- vnih instanci suspendira javna rasprava o neèijem liku i djelu. To je èinjenica koja nam otkriva mnogo više o aktualnoj glorifikaciji Franje Tuðmana, nego što su agitpropovci njegovog lika i djela spremni pri- znati, a èega su još manje svjesni. Suspenzija javne rasprave, s jedne strane, zapravo jasno ukazuje na potpunu neodrživost podržavanog mita o Tuðmanu, koji bi mit bistriji puèkoškolac momentalno demi- stificirao, ali istovremeno iskazuje oèiti strah od javnosti. Da je Tuðman doista takva neupitna velièina koja zaslužuje neskrivene poèasti, valjda potrebu za izostankom javne rasprave o toj temi ne bi trebalo dodatno naglašavati. Kako tome naravno nije tako, takav diskurs zapravo služi za raspirivanje straha i njegovanje autocenzure kod onih koji bi se even- tualno drznuli propitati Tuðmanovu baštinu. Imajuæi u vidu sve navedeno, jasno je kako u politièkom prostoru svjedoèimo borbi izmeðu dva koncepta, koja se podjednako zaklinju u Tuðmana. S tim da bi ga jedni do kraja revolucionirali, uz tvrdnju da time dovršavaju procese koje on zbog objektivnih okolnosti nije stigao dovršiti, dok ga drugi brane u njegovoj izvornosti. Time se SDP-ovci iskazuju kao pravovjerniji tuðmanisti od pripadnika njegove bivše stran- ke, nudeæi njegovu javnu platformu kao poželjan obrazac politièkog djelovanja. Gdje je u svemu tome biraèko tijelo, preciznije govoreæi, onaj dio društva koji je naklonjeniji ljevici, socijaldemokratske ministre evidentno nije briga. I to ne iz prvoloptaškog razloga da je rijeè o uvje- renju kako lijeve glasove svakako imaju, pa pokušavaju osvojiti dio

69 Dragan Markovina glasova u centru, èak i na umjerenoj desnici. Rijeè je naprosto o tome kako aktualna vlast nudi konzumaciju light-verzije hrvatskog nacio- nalizma i to radi iz dubokog osobnog uvjerenja. Drukèije se ne može objasniti konstantna potreba da se antifašistièkoj borbi ponudi Tuð- manov legitimitet, pri èemu je sve ono zbog èega njezino nasljeðe treba braniti proizvedeno upravo od strane njegove politike. Drugim rije- èima, braniti antifašizam Tuðmanom od posljedica tuðmanizma, otpri- like je smisleno kao zgražati se nad svastikom dok pozdrav "Za dom spremni" smatraš starim hrvatskim pozdravom. To nas sve naravno dovodi do pitanja, zašto birati kopiju kada nam se nudi original, što bi svakako bila zanimljiva tema za javnu raspravu. Kad bi takve rasprave u ovoj zemlji bile poželjne i dopuštene. lupiga.com, 29. 06. 2015.

HISTORIJSKI REVIZIONIZAM OKO JASENOVCA Ima tome neko vrijeme kako razne skupine publicista, znanstvenika i pamfletista uporno i koordinirano djeluju u smjeru negiranja kara- ktera ustaškog logora u Jasenovcu. Osim što time zapravo pokušavaju prilièno prozirno relativizirati zloèinaèki karakter ustaškog režima, kao i praksu te države, oni takvim nastojanjima ismijavaju žrtve nedužno ubijenih, èineæi to na tabloidan naèin i posve mirne savjesti. Do èega takva praksa dovodi dovoljno je uoèiti na primjeru onodobnog suðenja Dinku Šakiæu, jednom od zapovjednika Jasenovaèkog logora, kojom su prilikom preživjele žrtve tog logora u sudnicu ulazile na stražnja vrata, te inzistirale da se suðenje ne snima, iz straha za vlastite živote. Može- mo mi sad ukazivati na neutemeljenost takve vrste straha, kojim bismo zamaglili stvarnu društvenu atmosferu u zemlji, kako tada, tako i da- nas, no èinjenicu da živimo u društvu koje s jedne strane ima demo- kratske zakone i antifašizam kao temeljnu ustavnu odrednicu, dok s druge strane mirno uzgaja i tolerira neoustaške sentimente, ne možemo prešutjeti. Unatoè tome što nekim ljudima polemika s ovakvim vrstama

70 DOBA KONTRAREVOLUCIJE istupa može izgledati kontraproduktivno pa se u njih i ne upuštaju, kao što to radi aktualno vodstvo JUSP Jasenovac, takvo odsustvo reakcija umnogome pomaže da ovakav diskurs napusti prostor radikalne mar- gine i uðe u mainstream. A taj se proces upravo dogaða, ma koliko mi kao društvo o njemu šutjeli. Kako uostalom drukèije objasniti èinjenicu da se na dan komemo- racije posveæene žrtvama ustaškog logora "Jadovno", na putu prema mjestu sjeæanja godinama okuplja grupa militantnih nacionalista koja negira karakter tog logora? Na isti se naèin na Dan antifašistièke borbe komemorira stratište u Jazovki, a oba ta dogaðaja mediji jednako is- crpno obrade, kao da je rijeè o neèemu što se na bilo koji naèin može dovesti u istu ravan. To posebno vrijedi za komemoraciju u Jadovnom. Pokušajmo uostalom zamisliti situaciju u kojoj bi na dan sjeæanja na žrtve Auschwitza, neka grupa neonacista demonstrirala nekoliko kilo- metara od logora, tvrdeæi kako se èinjenice o njemu falsificiraju. Sve navedeno jasno ukazuje na to kako živimo u društvu koje je odavno prešlo granicu pristojnosti, koje ne želi uèiniti ništa da se istinski suoèi s vlastitom prošlošæu i koje je na korak od uliènog terora radikalne desnice. Spomenuta nastojanja koja, kao što smo veæ napomenuli, ne predstavljaju izolirane i nekoordinirane sluèajeve agresivnog revizio- nizma, svoju su društvenu afirmaciju konaèno ostvarila putem odluke da se "Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac" upiše u registar udruga Republike Hrvatske. Tim èinom takvi stavovi, koje æe- mo detaljnije analizirati u nastavku teksta, dobili su pravo graðanstva i ozbiljan vjetar u leða. To je najbolje uoèljivo u tekstu Stjepana Razuma, predsjednika tog društva, koji je uz tabloidnu opremu objavljen u Hrvatskom tjedniku od 11. lipnja pod naslovom "Velika prijevara u Jasenovcu"'. Prije nego što se posvetimo kljuènoj Razumovoj tezi o tome kako je uprava Jasenovca 14 tisuæa, navodno fiktivnih žrtava, zamijenila s isto tolikim brojem imena koja s Jasenovcem nemaju veze, vrijedi nam promotriti njegovu retoriku i ideologiju koja se cijelim tekstom provlaèi i umnogome olak-

71 Dragan Markovina

šava njegovo razumijevanje i autorovu krajnju namjeru. Zanemarimo li na ovom mjestu èinjenicu kako svo to licitiranje s brojkama ni na koji naèin ne može promijeniti zloèinaèku narav i praksu ustaške države, ma koliko se Razum i slièni upinjali u tom nastojanju, ne možemo ne uoèiti poziciju s koje taj autor nastupa. Ona je najbolje uoèljiva u slje- deæoj reèenici: "Radi se o 14 tisuæa navodnih žrtava kojima se optere- æuje vlast ND Hrvatske, a posredno i cijeli hrvatski narod. Ako je netko namjerno proizveo tih 14 tisuæa žrtava, a one u stvarnosti ne postoje, radi se o klevetanju hrvatskog naroda, za što bi trebalo snositi vjero- jatno i kaznenu odgovornost". Iako je veæ iz naèina kojim je izbjegao napisati NDH, upotrijebivši nelogiènu konstrukciju ND Hrvatska, dosta jasno poruèio što o toj državi misli, Stjepan Razum je oklevetao hrvatski narod u koji se toliko zaklinje, kao malo tko prije njega. Stvar je vrlo jednostavna. Na koji se naèin svjedoèanstva o ustaškom teroru tijekom ratnih godina, pa èak i kad bi ona bila preuvelièana, što nisu, mogu okarakterizirati kao klevetanje hrvatskog naroda, osim ako autor te tvrdnje ne smatra da su svi Hrvati ustaše? Takvu razinu drskosti da bi nešto takvo tvrdio nema èak ni notorni Aleksandar Vulin, ali Razum ima. Dakle, èovjek koji neuvijeno poruèuje da su svi Hrvati ustaše, tj. sljedbenici fašistièkog režima, uzima sebi za pravo da ikome zamjera klevetanje hrvatskog naroda. Ako je i od Razuma, previše je. Kako se, naravno, takav tok svijesti ne može zaustaviti na jednoj tvrdnji temeljito posvaðanoj s logikom, autor ide dalje i u furioznoj završnici teksta poruèuje: "Oèito je da namjera sastavljaèa nije toèan i potpun popis, veæ stvaranje što veæeg popisa, nije važno što je lažan i krivotvoren, ali u duhu velikosrpske imperijalistièke politike, koja se ne miri s postojanjem samostalne Republike Hrvatske. Višedesetljetna velikosrpska histerija oko Jasenovca uljuljala je velikosrbe i hrvatske Jugoslavene u pomisli da æe preko laži o Jasenovcu vladati nad Hrva- tima. Takvoj velikosrpskoj imperijalistièkoj politici služe, nažalost, i današnji radnici JUSP-a Jasenovac s ravnateljicom Natašom Jovièiæ na èelu". Iz ovih posljednjih reèenica vidljivo je nekoliko stvari koje se

72 DOBA KONTRAREVOLUCIJE mogu svesti pod zakljuèak kako Stjepan Razum radi upravo ono što zamjera svojim neistomišljenicima. On, dakle, etiketira, donosi sulude politikantske zakljuèke i generalno vodi ideološke ratove na jednoj tako važnoj i osjetljivoj temi kao što je pitanje logora u Jasenovcu. S te strane je oèito kako je njegov jedini motiv rehabilitacija ustaške države, a ne utvrðivanje poznatih èinjenica o Jasenovaèkom logoru. Naravno, kad imaš takav motiv, onda ti otvoreno laganje, kojeg si posve svjestan, ne predstavlja nikakav problem. Èak i ako ti laž nosi èitavu konstrukciju teksta, što ovdje jest na stvari. Stoji, naravno, èinjenica da je zbog greške pri unosu podataka u digi- talni popis žrtava Jasenovaèkog logora odreðen broj ljudi u prvotnom popisu upisan više puta. Meðutim, ta èinjenica nije utjecala na konaèni zbroj žrtava, s obzirom da bi popis pri pretraživanju odreðene osobe izbacio samo jedno ime, što i sam Razum u tekstu priznaje. Stoga je èitav tzv. skandal nastao oko tumaèenja te èinjenice. Dok Razum u tekstu tvrdi da su te greške u raèunalnoj obradi teksta utjecale na to da se na digitalnom popisu žrtava nalazilo 14 tisuæa fiktivnih ljudi, koji su u novom popisu zamijenjeni s 14 tisuæa nepoznatih ljudi koji svakako nisu ubijeni u Jasenovcu, èinjenice govore sasvim suprotno. Ta pona- vljanja istog prezimena u prvotnoj varijanti digitalnog popisa nisu mi- jenjala njegov konaèni zbroj pa samim tim nigdje nije nestalo 14 tisuæa imena. Ista imena koja su se i prije otklanjanja greške nalazila na po- pisu, na njemu se nalaze i danas. Dakle, na novom popisu s kojeg su otklonjene greške nema nikakvih novih imena. U što se Razum i svatko koga to zanima može uvjeriti usporedbom tiskanog popisa sa 83.767 žrtava i digitalnog koji se nalazi na internetskim stranicama Javne usta- nove. To naravno može uraditi onaj tko to želi i kome je doista stalo do utvrðivanja èinjenica, što kod Razuma nije sluèaj. Sva ta njegova, kao i nastojanja ostalih koji to èine, imaju iskljuèivo jedan cilj, a koji smo veæ naveli. Radi se o rehabilitaciji NDH, koja bi imala poslužiti u svrhu aktualnih politièkih prijepora i viziji buduæeg razvoja društva i zemlje. Takav je politièki stav naravno legitiman, barem do trenutka

73 Dragan Markovina dok fizièki i zakonski ne ugrožava manjine i sve Razumove neistomiš- ljenike. No, ogrtanje takvih nastojanja plaštom znanstvenih istraživanja i senzacionalnih arhivskih otkriæa, ne predstavlja ništa drugo osim zlo- upotrebe vlastitih akademskih titula i proizvodnje atmosfere straha u društvu koje je ionako maksimalno istraumatizirano i nedovoljno ci- vilno izgraðeno da se takvim nastojanjima suprotstavi. Telegram, 01. 07. 2015.

BUDAKIZACIJA HRVATSKE KULTURE Nakon što je jednom prilikom Miljenko Jergoviæ, pišuæi o hrvatskom nogometu, zakljuèio kako je on daleki roðak europskoga, s kojim ga veže nekoliko dodirnih toèaka, poput pravila igre i dužine terena, dok se u svemu ostalom temeljito razlikuju, ponudio nam je paralelu koju možemo višenamjenski koristiti. Izmeðu ostalog i na primjeru forsi- rane usporedbe i poželjne podjednake distanciranosti izmeðu Miro- slava Krleže i Mile Budaka. Èitava akcija tog tipa koju veæ neko vrijeme provode aktivisti Matice hrvatske, u osnovi raèuna na kratko pamæenje, opæu nenaèitanost i povoljan društveni trenutak. Diktiran naravno od strane nacionalistièke desnice, èije inzistiranje na podjednakoj osudi dvaju totalitarizama ne predstavlja ništa drugo, doli naèin da se socija- listièko razdoblje i, posebno antifašistièka borba, svedu na razinu ustaš- ke države i na taj naèin tu državu zaobilaznim putem rehabilitira. U tu svrhu ima poslužiti novo izvlaèenje Budaka kao antipoda Krleži. Ne bi naravno bilo posebno problematièno što takva nastojanja postoje, kad ih ne bi emitirali ljudi i institucije koji su s jedne strane svjesni apsurd- nosti toga što zastupaju, èime iznova pomièu granice javnog cinizma, dok s druge strane predstavljaju središnja mjesta hrvatske kulture. Dru- gim rijeèima, što god bilo tko od nas mislio o Matici hrvatskoj, ona na svaki moguæi naèin, od povijesnog nasljeða, do aktualnog proraèun- skog i svakog drugog statusa, predstavlja jedno od središnjih mjesta kulture u ovom društvu. Stoga kad njezini èelni ljudi i vodeæe novine

74 DOBA KONTRAREVOLUCIJE pokušavaju postaviti znak jednakosti izmeðu Miroslava Krleže i Mile Budaka, to postaje ozbiljan intelektualni, no prije svega društveni pro- blem. Prije nego se posvetimo prošlotjednom intervjuu Igora Zidiæa u Ju- tarnjem listu povodom izlaska prvog sveska Enciklopedije Matice hrvat- ske, vrijedi nam se vratiti na prapoèetak problema. Naime, u sijeènju 2014. godine Vijenac je objavio opsežni razgovor Andrije Tunjiæa s Ivom Bancem, u kojemu je postavljeno sljedeæe pitanje: "U na poèetku spo- menutu razgovoru rekli ste da je Miroslav Krleža najviše pridonio šire- nju komunistièke ideologije u Hrvatskoj prije 1941. Treba li Krleži opro- stiti komunistièku ideologiju ili se prema njemu odnositi kao recimo prema Mili Budaku?" Slijedio je Banèev odgovor: "Totalitarne ideologije ne praštaju se nikomu, pa ni Krleži. Tim više što je njegov utjecaj bio kljuèan u hrvatskoj - i ne samo hrvatskoj - elitnoj inteligenciji. Premda je u Krležinu sluèaju relativno lako odijeliti djelo od ideologije, tenden- cioznost je oèigledna u njegovom povijesnom pristupu, primjerice u vrlo rasprostranjenoj populistièkoj ideji da je vlasništvo posljedica 'kri- minala i grabežljive violencije', da spomenem samo nosivu misao u njegovoj fikcionalnoj genezi uvijek problematiène buržoazije, koja je, eto, odgovorna za sva zla ovog svijeta. Nisam za odbacivanje Krleže, koji je silno utjecajan književnik, velik u svom jeziku i viziji te zabavan u svojim ekscesima, ali nisam ni za krležijansko idolopoklonstvo." Taj prvi korak kojim je Andrija Tunjiæ zapravo povukao znak jed- nakosti izmeðu Budaka i Krleže, èemu Banac suštinski nije oponirao, prerastao je godinu i pol nakon toga i Zidiæev zakljuèak. Predstavljajuæi èitateljima neke osnovne èinjenice vezane uz Enciklopediju Matice hr- vatske, Zidiæ je u razgovoru s Željkom Ivanjekom problematizirao Milu Budaka na ovaj naèin: "Mile Budak je zbog svoga politièkog djelovanja i presude koja je slabo utemeljena i nedostatno argumentirana, na jed- nom procesu koji nije bio proces, na kojem nije saslušan ni jedan svje- dok obrane i koji je proveden po principu - danas suðenje, sutra vje- šanje - bio desetljeæima izbrisan iz hrvatske književne memorije. Ne

75 Dragan Markovina može se pisca na osnovi takve presude doživotno iskljuèiti iz kulturnog kruga u kome je postojao, iz nacionalnog kruga u kome je živio i radio. Naravno da je naša dužnost reæi: eliminirajmo djelo ako širi zlo, ali ako je od zla èisto, pustimo djelo na miru. Inaèe æe biti kao da sudite djetetu zbog oèeva grijeha...Nije preporuèljivo iz same ideološke pozicije okri- vljenoga, bez specifiènih dokaza, izvoditi dalekosežne zakljuèke. Netko bi, isto tako, pozivajuæi se na stanovite meðuratne Krležine tekstove, mogao dokazivati njegovu krivicu, kao poticatelja revolucije i nasilja, i dovesti ga u vezu s mariborskim rovovima ili Bleiburgom. Znamo da bi to bilo ishitreno ideološko pretjerivanje. Indikativno je suoèiti se s djelom. Predlažem zato da proèitate, ako veæ niste, Budakova Bazala. To je zadnja njegova knjiga, napisana u danima kad je propast NDH veæ bila oèita. Lijepa knjiga, lijepo napisana, bez ikakve politike ili ideo- logije. Nema u njoj zastupanja netrpeljivosti ni poziva na mržnju prema ovima ili onima, ništa od toga: samo gol i uzbudljiv ljudski život. Ne mogu se oglušiti na tu èinjenicu." Ovakva Zidiæeva pozicija suoèava nas s nekoliko ozbiljnih pitanja. Nije, naravno, ni najmanje sporno da Mile Budak treba biti obraðen u ediciji Matice hrvatske, niti se itko zdrave svijesti zalaže za bilo kakvu vrstu prešuæivanja. No, temeljni problem s kojim Zidiæ i "zidiæi" bara- taju odnosi se na èinjenicu da je upravo izostanak istinskog suoèavanja ono za što se zalažu. Pri èemu ih takva vrsta prešuæivanja nužno vodi do moralno upitnih tvrdnji i obrane neobranjivog. Stvari su zapravo vrlo jednostavne. Može kompletna nacionalna inteligencija lamentirati, na ovaj ili onaj naèin, nad provedenim sudskim procesom, no to nikako neæe moæi izbrisati èinjenicu kako je rijeè o èovjeku koji je bio ministar u jednom od najsvirepijih nacistièkih režima uopæe, kako je rijeè o au- toru rasnih zakona i èovjeku koji je držao govore pune mržnje, usmje- rene protiv srpskog stanovništva. Stavljati Miroslava Krležu, u bilo ko- jem obliku, u takvu vrstu konteksta predstavlja prije svega ozbiljnu blasfemiju, no ništa manje i èistu laž. Èak i kad bismo zanemarili èinje- nicu kako se po civilizacijskim porukama, društvenoj atmosferi pa i

76 DOBA KONTRAREVOLUCIJE samoj politièkoj i državnoj praksi, ustaška država i socijalistièka Jugo- slavija ne mogu ni po èemu mjeriti, ostaje èinjenica kako Krleža nikad nije obnašao nikakvu politièku funkciju. Posebno da mu ni jedan poli- tièki tekst nije obilovao mržnjom i pozivima na istrebljenje. Èinjenice koje nacionalistièka desnica uporno zanemaruje su krajnje banalne. Ni jedan politièki tekst Miroslava Krleže nije utuživ, niti suprotan suvre- menim civilizacijskim standardima, dok je takvih tekstova kod Mile Budaka mnogo. Ostaje nam na kraju da razmotrimo tu Budakovu književnu vrijed- nost koju bi, kako kaže Zidiæ, valjalo odvojiti od politièkog djelovanja. Naravno, ni u tom pitanju Budak ne može stati u istu reèenicu s Krle- žom, a za podrobnije objašnjenje, poslužit æemo se zakljuèkom Igora Mandiæa: "Kako je napisano, tako Ognjište otprilike i izgleda: zbrzano, u jednom dahu sroèeno kazivanje bez ikakve romaneskne kulture, s posvemašnjim nepoznavanjem konstrukcijskih i strukturalnih zakona pripovijedanja, nadahnuto bapskim i djedovskom torokanjem uz dilu- vijalnu vatricu, razliveno i slabo povezano, zamorno i prepuno suvišnih epizoda, nasilno tragièarski uzvišeno i po tome kièerski sentimentalno, jeftino, ahistorijsko i atemporalno, što je najzaèudnije i anacionalno.". Imajuæi sve ovo u vidu, vrijedi u neku ruku i suosjeæati s Matièinim intelektualcima. O onome zbog èega im je Budak bitan moraju šutjeti, a u štafetin vrhunske književnosti, koji bi imao poslužiti kao smokvin list izvornih namjera jednostavno ga nemaju na temelju èega ugurati. Telegram, 15. 07. 2015.

BANDA CRVENA I OSTALE PRIÈE Da se kojim èudom kombinirani tim psihologa i sociologa našao na južnoj tribini poljudskog stadiona u nedjelju 19. srpnja, negdje oko 23.00 sata, teško bi mogao suvislo objasniti scenu kojoj je svjedoèio. Naime, u tom èasu policija je veæ nekih dvadesetak minuta držala dvje-

77 Dragan Markovina stotinjak navijaèa "Splita", zatvorene na južnoj tribini, iz sigurnosnih razloga, ne puštajuæi ih kuæama. Rijeè je inaèe o skupini ljudi èiji se prosjek godina ne spušta ispod pedeset i èija je kljuèna zamjerka bila da æe ih ubiti žena jer kasne na veèeru, a da to sigurno neæe napravit sinovi koji su utakmicu gledali s "Torcidinog" sjevera. Teško bi išta uvjerljivije moglo objasniti tu izvornu manjinsku poziciju navijaèa "Spli- ta" u vlastitom gradu, od èinjenice da fascinaciju svojim klubom nisu mogli prenijeti ni na sinove. U èitavom nizu tekstova koji posljednjih desetljeæa bilježe znaèajnu inflaciju, a mogli bismo ih svesti pod zajednièki nazivnik spliæanistike, nekoliko je mitskih mjesta koja se mogu koristiti kao sinonimi Splita. To su, naravno, Dioklecijanova palaèa, Marijan i Hajduk. Neovisno o tome što je neumjerena upotreba navedenih odrednica umnogome smje- stila upotrebu ovih pojmova meðu klasiène klišeje, stoji èinjenica da je mitsko mjesto Hajduka u nekom imaginarnom društvenom Panteonu Splita i Dalmacije neokrznuto preživjelo sve društvene lomove i pre- vrate, da je izdržalo snažan sportski izazov trostrukog prvaka Europe u košarci i ostalo praktièno jedinim kohezivnim faktorom splitskog i dalmatinskog društva. Možemo se nad tom èinjenicom išèuðavati, iz ovih ili onih razloga, možemo je probati racionalno i povijesno obja- sniti, no nijedna vrsta analize neæe je moæi poreæi. Stoga je jedno od zanimljivijih pitanja, kako je biti navijaè RNK Splita u vlastitom gradu i u nikad gorim okolnostima, promatrajuæi simbo- lièki kapital tog kluba u današnjem društvenom ambijentu. Naravno, nimalo jednostavno. Podržavati drugi nogometni klub u gradu koji ne trpi izdvajanja, uz to klub èije je povijesno nasljeðe temeljito obilježeno pripadnošæu radnièkoj klasi i komunistièkom pokretu, te u konaènici klub koji se u veæem dijelu populacije percipira kao klub Mamiæevih podanika, znaèi potpuno svjesno pristati na manjinsku poziciju pa i odreðene rizike. Za razumijevanje takve pozicije donekle bi mogao po- moæi tekst Marija Garbera iz 1982. godine u kojem je RNK Splita pozi-

78 DOBA KONTRAREVOLUCIJE cionirao kao vjeènu gradsku alternativu, no znatno više od njega i èinje- nica da je i u socijalistièkom razdoblju Hajduk svoju mitsku poziciju, koje se danas vatrena jezgra navijaèa odrièe, uèvrstio kroz ratnu epo- peju i nastupe u Bariju pod imenom Narodnooslobodilaèke vojske Ju- goslavije, dok s druge strane marginalnoj poziciji Splita nije ništa po- mogla ni èinjenica da mu je gotovo kompletna prva momèad stradala u idealistièkoj akciji Prvog splitskog odreda. To je podatak koji nam, s jedne strane, nudi drugo viðenje istinske dubine društvene i svake dru- ge revolucije iz 1945. godine, ali nam prije svega jasno ukazuje na snagu mitologije koja se oko Hajduka isplela. Zahvaljujuæi svemu tome, Haj- dukovo se nasljeðe ne propituje i simboli tog kluba krase sve gradske kvartove, dok gradske vlasti nisu u stanju vratiti ulicu Prvom splitskom odredu, èak ni kada su na vlasti socijaldemokrati iz SDP-a. Ukratko, Hajduk je zbog svih navedenih razloga i èinjenice do koje je to dovelo, da je mnogo više rijeè o pokretu i o religiji, nego o no- gometnom klubu, oduvijek bio zanimljiv poligon za ubiranje politièkih poena i društvenog ugleda, dok je Split predstavljao neželjeno dijete za koje nitko osim starih škverana i ponekog romantiènog idealista nije pretjerano gubio živce. Situacija se naravno iz korijena promijenila ulaskom Splita u prvu ligu prije šest godina. Naravno, ne po društvenim odnosima i broju navijaèa u gradu i regiji, veæ po znatno agresivnijem odnosu veæine prema njemu, koji je motiviran banalnim razlogom - što je postao konkurencija u gradu koji konkurenciju ne trpi. Kad se sve to promotri u društvenom kontekstu, situacija u kojoj na svakoj utak- mici izmeðu Hajduka i Splita znatan dio Hajdukove publike "splitov- cima" poruèuje da su "banda crvena", ne bi trebala ni u kom smislu èuditi. Tako se odnos veæine prema RNK Split i onih nekoliko stotina njegovih navijaèa pomaknuo od ignorancije ka preziru, što je dovelo do toga da stari Varošanin kasni na veèeru i ne nalazi uvjerljive isprike koje za to kašnjenje može ponuditi. No, svemu navedenom unatoè, teško da ima plemenitijih bitaka od onih koje su unaprijed izgubljene, kao i mirnijeg ambijenta od onoga na Parku mladeži. Klub èija je pub-

79 Dragan Markovina lika cijepljena od nacionalizma, agresije i potrebe za nasiljem teško može biti na gubitku. Jer, Don Kihoti nikad ne izumiru. Telegram, 23. 07. 2015.

SINHRONIZIRANO PADANJE S MARSA Svaki put kad èovjek pomisli kako splitski gradonaèelnik Baldasar i ostali društveni uglednici više doista nemaju prostora da nadmaše sami sebe, oni se hitno potrude da demantiraju naivne i podignu letvicu na novi nivo. Takav smo rasplet stvari ovog puta doèekali po objavi kazne koju je UEFA izrekla Hrvatskom nogometnom savezu i posebno Split- skom stadionu. Ne ulazeæi na ovom mjestu u analizu konteksta koji je doveo do pojave nacistièkog obilježja na travnjaku Poljuda, s obzirom da to i tako nije tema teksta, posvetit æemo se reakcijama spomenutih uglednika. Tako je gradonaèelnik Baldasar izjavio kako mora reagirati na kaznu, s obzirom da je èitav grad jednoglasno osudio incident. Ha- dezeov gradski vijeænik Hrvoje Marušiæ suvereno tvrdi kako svastiku nisu nacrtali navijaèi Hajduka i da je rijeè o politièkoj provokaciji. Koga i èega, naravno da nam ne objašnjava. Predsjednik Hajduka Marin Br- biæ ide i korak dalje pa zakljuèuje kako Split nije ni rasistièki, ni fašis- tièki grad. I sve tako u istom stilu, èitava politièka, društvena i sportska krema grada pada u kolektivni afan nad nepravednom kaznom od stra- ne europskih birokrata, istovremeno se zaklinjuæi u antifašistièki karak- ter Splita. Zanimljive su te stvari s pamæenjem u stilu èovjeèje ribice. Baldasar, koji se indignira i junaèki oponira vjerojatno nema pojma da je su- djelovao na otvaranju spomenika nazvanog po ustaškom zloèincu Rafa- elu Bobanu, kojom je prilikom frenetièno pljeskao i luðaèki se smijao na povik 'Za dom spremni'. Hrvoje Marušiæ pak zaboravlja kako je upravo njegova stranka, zajedno s njim, aktivno sprijeèila da makar dvije grad- ske ulice dobiju imena po antifašistièkim borcima. U konaènici, slu-

80 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

šajuæi Marina Brbiæa, slušatelj stjeèe dojam kako spomenuti predsjed- nik Hajduka ne pohodi utakmice vlastitog kluba, na kojima dobar dio stadiona skandira 'Ubij Srbina', 'Ajmo ustaše' i 'Za dom spremni'. Èinje- nice, dakle, neumoljivo govore ovo: Split je grad koji nema ni jednu ulicu posveæenu antifašistièkoj borbi, iako je èitav grad bio uz partizane, govor mržnje i velièanja fašizma posve su intimizirani s Poljudskim stadionom, a gradonaèelnik otvara spomenike neoustaških postrojbi. Imajuæi sve ovo u vidu, stvarno je nejasno odakle svim tim ljudima obraza, pa i inteligencije da bi se tako zgražali nad odlukom UEFE i tvrdili to što tvrde? S jedne strane, jasno je da se radi o izrazu èistog i raširenog lice- mjerstva, po kojem se jedno radi, drugo misli, a treæe govori, dok je s druge pak strane rijeè o tome da su se navedene pojave toliko uko- rijenile u društvo, da mnogima više ne izgledaju tako strašne ni previše sporne. Kljuèan argument takvih tvrdnji, koje su na koncu znatno opas- nije od spomenutih licemjerstava, odnosi se na zakljuèak kako je rijeè o marginalnim pojavama i nekoj vrsti folklora, koji nema nikakav kon- kretan sadržaj. Pri èemu se svi ljudi koji na takvo stanje stvari upo- zoravaju, doživljavaju kao gnjavatori i katastrofièari. S takvim se sta- njem svijesti naravno teško boriti, no unaprijed ukalkulirano odusta- janje ne bi vodilo nièemu. Temelj takve vrste nerazumijevanja leži u èinjenici kako ni jedan istinski oportunist nikad sebe ne vidi kao tak- vog, a onda samim tim i ne razumije vlastitu kljuènu ulogu u podgri- javanju fašistièke atmosfere. Ukratko govoreæi, ni jedan fašizam ne bi uspio, niti je ikad uspio na pogonu militantne manjine, nego tek uz svesrdnu asistenciju oportunistièke veæine. Stoga se ovakva vrsta kolek- tivnog padanja s Marsa, ne može promatrati u nevinom kontekstu du- boko ukorijenjenog licemjerstva društva, nego u neèem sasvim dru- gom. Kad veæi dio društva shvati da je ovakav diskurs duboko štetan po razvoj civilizacijskih vrijednosti i atmosferu u gradu, bit æe veæ pri- lièno kasno da se bilo što na tom planu promijeni. Do tada, gledat æemo kukaste križeve i ustaške znakove po zidovima gradskih kvartova, slu-

81 Dragan Markovina

šati ustaške pozdrave na tribinama, negirati partizansku borbu svojih predaka i kolektivno se išèuðavati nad èinjenicom da nas svijet vidi toèno onakvima kakvi jesmo. Zašto, kvragu, vjeruju svojim oèima, um- jesto da vjeruju nama? Telegram, 26. 07. 2015.

PRODUKCIJA HISTERIJE, SLUÈAJ SLOBODNA Svim negativnim iskustvima iz ratnih zbivanja devedesetih unatoè, uredništvo Slobodne Dalmacije odluèilo je ponuditi svoj novi doprinos u raspirivanju histerije i proizvodnji negativnih strasti prema manji- nama i onima koji ne dijele dominantno raspoloženje veæine. Naime, u srijedu, 25 srpnja, uredništvo splitskog dnevnika objavilo je huškaèku naslovnicu: "U Rijeci spremaju Kontra Oluju". Pored naslova stajala je zajednièka fotografija Olivera Frljiæa i Milorada Pupovca, a u nadnas- lovu pisalo: "Sjena na obljetnici. Dok se u Kninu bude slavilo oslobo- ðenje, Pupovac i Frljiæ æe uprilièiti performans". Pored toga što je ure- dništvo tim potezom de facto potpuno promijenilo izvorno znaèenje teksta svog novinara Davora Krile, dovevši ga u neugodnu poziciju ne- koga tko je svojim tekstom omoguæio tu proizvodnju histerije, ono je na ovaj naèin s jedne strane namjerno falsificiralo ono što se u Rijeci priprema, a u konaènici i poslalo poruku "zdravim snagama" da rea- giraju. Analizirajmo malo poruke s naslovnice. Prvo je pitanje koje se pos- tavlja, zbog èega bi se na obljetnicu bacila sjena s predstavom u kojoj æe pet žena iznijeti svoja osobna iskustva i traume iz rata? Osim toga, što bi imala znaèiti poruka "dok se u Kninu bude slavilo osloboðenje, Frljiæ i Pupovac æe uprilièiti performans"? Naravno, ništa drugo nego da navedeni dvojac ne doživljava dogaðaje iz kolovoza 1995. godine kao osloboðenje zemlje. Iako uredništvo dobro zna da ta tvrdnja nije toèna i da ni Pupovac ni Frljiæ nikada nisu osporili pravo Republike Hrvatske

82 DOBA KONTRAREVOLUCIJE da oslobodi vlastite teritorij od pobunjenih grupacija, veæ da iskljuèivo u svom javnom djelovanju progovaraju o drugoj strani te akcije, tj. o posljedicama, to ih nije sprijeèilo da proizvedu takvu naslovnicu. Upot- punjenu, naravno, zajednièkom fotografijom te dvojice ljudi. U kona- ènici, osvrnemo li se na sam naslov koji najavljuje nekakvu "kontra Oluju", uoèit æemo kolièinu perfidnosti s kojom se ovdje barata. Pro- zvati osobno svjedoèenje pet žena na sceni Hrvatskog narodnog ka- zališta u Rijeci kontra Olujom, mogu samo izrazito zlonamjerni ured- nici. Iako je to veæ otkazivanjem kolumne Davoru Krili i dovoðenjem Tihomira Dujmoviæa na njegovo mjesto, a potom i otkazivanjem sura- dnje Borisu Dežuloviæu, postalo više nego jasno, takva naslovnica split- skog dnevnika ne ostavlja više nikakvu sumnju u zakljuèak da se novina idejno vraæa u doba kad ju je drugi put ureðivao Josip Joviæ. To je, na- ime, vrijeme u kojem se sa stranica tih novina stalno pozivalo na ruše- nje demokratski izabrane Raèanove vlasti, plašilo èitatelje obnovom Jugoslavije i dijelilo plakate tada osumnjièenog, a kasnije osuðenog ratnog zloèinca Mirka Norca. Nije sporno nastojanje aktualnog vodstva Slobodne da manje-više otvoreno podržava aktualnu opoziciju i podupire njezinu politiku. Što god mi mislili o tome, pravo je vlasnika i uredništva da formiraju no- vine onako kako oni drže da je najbolje. No, kada se na tako tabloidan naèin potpiruje histerija i politièke neistomišljenike proglašava za ne- prijatelje i izdajnike, tada uredništvo Slobodne nema samo problem sa stilom i intelektualnim poštenjem. Ono takvim potezom s jedne strane proizvodi graðane prvog i drugog reda, a s druge strane ionako zatro- vanu društvenu atmosferu èini još lošijom. Pri èemu ne treba gubiti iz vida èinjenicu da se to sve dogaða u vrijeme u kojem na stranicama tih novina traje snažan obraèun sa "totalitaristièkim" nasljeðem. Drugim rijeèima, uredništvo splitskog dnevnika obraèunavalo bi se s totalitari- zmom njegujuæi jednoumlje. Što nas nužno navodi na zakljuèak kako u toj novini nemaju ništa protiv totalitarizma kao takvog, nego samo protiv njegovog predznaka. Da je drukèije, ne samo što ne bi nalazili

83 Dragan Markovina ništa sporno u tome da pet osoba prenese svoja osobna svjedoèanstva o traumatiènom vremenu koje smo svi proživjeli, nego bi to i pozdra- vili. Buduæi da jedino iskreni razgovor o prošlosti vodi do zdravog i otvorenog društva. lupiga.com, 29. 07. 2015.

KNIN I KULTURA SJEÆANJA Èinjenicu da gradovi predstavljaju kljuèna mjesta u razvoju povijes- nih procesa nije nužno posebno naglašavati. Jednako kao što je oèito da se njihova temeljna odrednica krije u dinamiènosti. Ukratko go- voreæi, gradovi predstavljaju središta civilizacije upravo iz razloga kon- tinuirane dinamiènosti koja se u njima odvija. Bilo da je rijeè o demo- grafskim, gospodarskim, intelektualnim ili politièkim promjenama. Stoga je gradove nemoguæe konzervirati i posve suludo konstruirati njihove, ali i osobne identitete na naèin da se zamrzne neki društveni moment, omeði ga se s neke dvije godine u prošlosti i u konaènici ig- norira sve ono što se u tim gradovima dogaðalo prije ili poslije. To jednako vrijedi za one koji bi identitete gradova temeljili na mitskoj prošlosti, toènije samo na nekim fragmentima istrgnutim iz konteksta koji su se jednom davno desili, kao i za one koji bi, gradeæi novu kulturu sjeæanja, pod èitavo povijesno nasljeðe podvukli crtu i krenuli od nule. Kao da nitko i ništa prije njih nije postojalo u nekom gradu. Iako se èesto susreæemo s oba navedena fenomena, ovdje nas, s obzirom na promatrani sluèaj Knina, ponajprije zanima potonji. Naime, ono što posljednjih godina u pitanju odnosa prema kulturi sjeæanja, povijes- nom nasljeðu i simbolièkim porukama rade kninske gradske vlasti ima jednu jedinu nakanu: da se iskonstruira kompletno novi identitet gra- da, koji ni na koji naèin ne bi uvažio, ne samo njegovu prošlost, nego ni znaèajan dio stanovništva koje u njemu živi. Takva nastojanja ovih dana, povodom proslave dvadesete obljetnice Oluje, doživljavaju svoj vrhunac.

84 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Iako je još Eric Hobsbawm ustvrdio da je osobitost izmišljenih tra- dicija sadržana u tome da je kontinuitet s njima uglavnom umjetni, èega su naravno svjesni i u gradskoj vlasti Knina, takva ih spoznaja nije na- roèito omela u njihovim nastojanjima. Odgovor na pitanje, zašto je tome tako, možemo potražiti u historiografskoj teoriji o odnosu izmeðu gradova i kulture sjeæanja. S obzirom da gradovi posjeduju potencijal za snažnu projekciju slike o prošlosti i može ih se promatrati kao no- sioce sjeæanja na znamenitu prošlost, aktualna simbolièna nastojanja, koja æe znaèajno utjecati na vizuru grada, nisu bez odreðenog racio- nalnog raèuna. Koji raèuna na protok vremena i zakon dosjelosti. Me- ðutim, postoji nešto na što promotori takve vrste politike sjeæanja oèito ne raèunaju. Radi se o tome da se u gradovima koji se na taj naèin odnose prema prošlosti, ozbiljna demografska praznina i šupljina mito- loške prièe primjeæuju još desetljeæima. Za potvrdu ove teze dovoljno je uzeti sjajnu knjigu povjesnièara Marka Mazowera o Solunu, jednako inspirativnu knjigu povjesnièara Miroslava Bertoše o Puli, ili pak eseje Claudia Magrisa o Trstu i Orhana Pamuka o Istanbulu. Drugim rije- èima, pri proizvodnji umjetne tradicije i izmaštane kulture sjeæanja, one uvijek ostaju oèito umjetne, èak i kad je naizgled prošlo dovoljno vre- mena za ukorjenjivanje novoga. Nema nikakvog spora o tome da je Knin, jednako kao i cijela Hrvat- ska, proživio veliku traumu u posljednjem ratu. Oznaèen kao simbo- lièko i stvarno srce pobune dijela srpskog stanovništva protiv Republike Hrvatske, taj je grad, logièno, na koncu znaèajno izmijenio svoju demo- grafsku strukturu. Samim tim iluzorno je bilo oèekivati da ne doživi stanovite identitetske promjene, pa i one koje bi novi Knin izravno konfrotirale sa starim Kninom. No, kljuèno je pitanje, koje se ovdje postavlja, da li je takav odnos poželjan i, ako jest, a gradske vlasti oèito smatraju da jest, koji je njegov krajnji cilj? Izgradnja monumentalne i kièaste crkve, pompoznog naziva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Za- vjeta, jednako kao i otvaranje Muzeja Oluje s onakvim postavom kakav se najavljuje, može poslati samo poruku iskljuèenja srpskom stano-

85 Dragan Markovina vništvu u gradu i ništa više od toga. Takav odnos prema simboliènim porukama i povijesnom nasljeðu tim više èudi, uvažimo li traumu koju su kninski Hrvati, kao i cijela zemlja, doživjeli upravo od strane stanja svijesti koje je takoðer vidjelo samo sebe i svoje želje, potpuno isklju- èujuæi nekoga s druge strane. Jasna je stvar kako Grad treba obilježiti i obilježavati svoju konaènu reintegraciju u ustavni poredak Republike Hrvatske i osloboðenje tog dijela zemlje, no potpuno je promašeno prešutjeti posljedice èitavog tog procesa. Pojednostavljeno govoreæi, ako interpretacija povijesti i akcije Oluja mora ukljuèivati uzroke koji su do nje doveli, a mora i logièno je da je tako, onda se ne mogu koristiti druga mjerila u odnosu prema dogaðajima koji su nakon toga uslijedili. Jer, što god tko o tome mislio, Republika Hrvatska, jednako kao i Grad Knin, imaju odgovornost prema svim svojim graðanima i njihovim traumama, neovisno o tome koje oni nacionalnosti bili. Telegram, 31. 07. 2015.

SINJSKA ALKA I PRIJELOMNO 18. STOLJEÆE S obzirom da æe tristota obljetnica Sinjske alke sasvim izvjesno po- služiti uglavnom kao povod èitavom nizu prigodnièarskih tekstova, upotrebljivih uglavnom u kolažne i turistièke svrhe, bez ikakvog razu- mijevanja povijesnog konteksta unutar kojeg je nastala, ne bi se škodilo osvrnuti na to vrijeme i ukazati na neodrživost mitološke slike stvari. Tim prije što se, ako je vjerovati medijskim najavama vezanim uz HRT- ov dokumentarac o Alki, èak i odnos prema novijoj povijesti nije odma- knuo od mitologizacija i prešuæivanja, koja na kraju nužno proizvedu revizionistièki falsifikat. Manje ili više korektno zanatski napravljen. Što je, dakle, temeljni problem nacionalno-romantièarskog odnosa prema Alki? Pojednostavljeno govoreæi, radi se o promatranju povijesnih do- gaðaja iz konteksta suvremenog društva. Takav odnos, koji èak i javne obrazovne institucije potièu i održavaju, što su èinile i u vrijeme socija- listièkog razdoblja a èine i danas, povijest u pravilu promatra kroz crno-

86 DOBA KONTRAREVOLUCIJE bijele vizure i prizmu imaginarnog nacionalnog interesa. U kojem pos- tojimo, uvjetno govoreæi, "mi" i "oni". Odnos prema baštini Sinjske alke nije tu naravno jedini, pa èak ni najdrastièniji primjer, no njegova aktu- alnost može nam poslužiti kao paradigma takvog tretiranja prošlosti. Sasvim u duhu Tuðmanove vizije o tisuæljetnom snu i višestoljetnom povijesnom razvoju koji je nužno vodio do samostalne države, bitka iz 1715. godine dominantno se promatra u kontekstu borbe izmeðu Hr- vata i Turaka, u kojoj su Hrvati odnijeli pobjedu, spasivši Sinj od tuðin- ske okupacije. No, stvarnost je ipak nešto drukèija od povijesne mito- logije. Kada je 2007. godine u Kloviæevim dvorima postavljena izložba "Dal- matinska Zagora - nepoznata zemlja", javnost je na najbolji moguæi naèin mogla vidjeti kako funkcioniraju mehanizmi mitologizacije i sa- moobmane. U raskošnu izložbu, koju je iz mnogo razloga trebalo po- staviti, ako ništa onda zbog tvrdnje iz samog naslova, o nepoznatoj zemlji, uložena su znaèajna sredstva. Uz kvalitetnu marketinšku kam- panju i iscrpan, studiozan katalog, izložba je doživjela uspjeh kod jav- nosti i potpuno opravdala svoje postavljanje. No, imala je isti problem kao i sadašnje obilježavanje tristote obljetnice Alke. Pored toga što je brojne, manje ili više poznate èinjenice, predstavila široj javnosti, zna- tan dio toga je prešutjela. To posebno vrijedi za katalog. Naime, kad bi neupuæen netko èitao spomenuti katalog stekao bi dojam kako je èitava Zagora temeljito i gotovo iskljuèivo obilježena katolièkom baštinom, dok islamske i pravoslavne jedva da ima u tragovima. Što naravno ne odgovara èinjeniènom stanju stvari. Zadržimo li se ovdje na odnosu prema osmanskoj baštini u kontekstu Alke, pogubnost takvog pristupa koja je dovela do mantre o Hrvatskoj kao predziðu kršæanstva, rezul- tirala je time da studenti povijesti na splitskom Filozofskom fakultetu organiziraju simpozije u èast osloboðenja Klisa od Turaka. Èime se anakroni i u temelju nacionalistièki odnos prema prošlosti dodatno obnavlja i na najvišim obrazovnim institucijama u zemlji. Promatrati ratove izmeðu Mletaèke Republike i Osmanskog Carstva u 17. i 18. sto-

87 Dragan Markovina ljeæu kroz prizmu nacionalnog osloboðenja u vremenu u kojem ne po- stoji pojam nacionalne svijesti, nije samo potpuno promašeno, nego je i znanstveno diskreditirajuæe. To što se takvom gledištu odaju mnogi profesionalni povjesnièari sa sveuèilišta i instituta, ne èini tu poziciju iole utemeljenijom. Jedino na što ta èinjenica ukazuje jest stanje hrvat- ske historiografije. Famozna bitka iz 1715. godine odigrala se u sklopu posljednjeg u nizu od tri mletaèko-osmanska ratna sukoba u 17. i 18. stoljeæu, pri èemu treba naglasiti kako nije imala veæu vojnu važnost. Opæenito go- voreæi, èitavo dalmatinsko bojište u tom je ratu bilo sporedno u odnosu na vojne sukobe na Peloponezu, odnosno Moreji, kako se taj poluotok nazivao u mletaèkoj terminologiji. Štoviše, nakon dva razarajuæa rata u 17. stoljeæu (Kandijskog 1645-1669. i Morejskog 1684-1699), ovaj posljednji rat u nizu, koji je završio mirom u Požarevcu 1718. godine, umnogome je poštedio Dalmaciju veæih borbi i razaranja. Njegov klju- èni ishod odnosio se na mletaèki gubitak Moreje i kompenzaciju u vidu dobivanja Imotske krajine koja od tada postaje dio Mletaèke Dalmacije. Sumiramo li ta tri ratna sukoba na dalmatinskom prostoru, shvatit æemo da je njihova kljuèna posljedica ta da je prostor dalmatinskog zaleða nakon otprilike stoljeæa i pol osmanske vlasti došao u posjed Mletaèke Republike. Pri èemu nisu bili rijetki sluèajevi da meðusobno ratuju najbliži èlanovi obitelji iz tih pograniènih krajeva. To konkretno znaèi da neka vlast koja na odreðenom prostoru boravi duže od stotinu i pedeset godina naprosto ne može biti tuðinska. Povuèemo li ovu tezu dalje preko ruba svjesne provokacije, prije æe biti da se Mletaèka Repu- blika pojavila na tom prostoru tada kao osvajaè, èijim se dolaskom znatno promijenila demografska i identitetska slika prostora. Neupu- æeni bi èitatelji danas bili iznenaðeni tadašnjim vizurama, primjerice Knina, Drniša i Sinja, koje su obilovale minaretima džamija. To mletaèko osvajanje dalmatinskog prostora rezultiralo je dvjema posljedicama, od kojih je druga umnogome usmjerila daljnji razvoj

88 DOBA KONTRAREVOLUCIJE dalmatinskog zaleða. U prvom redu meðureligijske te kasnije meðu- nacionalne odnose na tom prostoru. Znaèajno pomicanje mletaèko- turske granice duboko u zaleðe jadranske obale po prvi je put utjecalo na preusmjeravanje interesa vrhova Mletaèke Republike prema Dal- maciji uopæe. S obzirom na brojne gubitke na ostatku Pomorskog po- sjeda, Dalmacija je Republici ostala jedinim prostorom na temelju kojeg su mogli graditi imperijalni mit i legitimizirati daljnji opstanak Re- publike. Što je Veneciju natjeralo na brojne reformske pokušaje u duhu prosvjetiteljstva u Dalmaciji 18. stoljeæa. O tome je sjajno pisao Larry Wolff u knjizi (koja kod nas nije prevedena) o otkriæu Dalmacije u doba prosvjetiteljstva. Tako da je, s te strane promatrajuæi, bitka za Sinj, kao i sve ostale bitke izmeðu mletaèke i osmanske vojske na dalmatinskom prostoru, zapravo bila bitka za imperijalne interese Mletaèke Republike. Što je ona naravno svojim morlaèkim vojnicima znala honorirati. Time je zabavniji paradoks koji ovo društvo u historiografskoj pro- dukciji konstantno proizvodi veæ više od stotinu godina. S jedne strane, razgraðuje mletaèko nasljeðe i naglašava kolonizatorski status Dal- macije u sastavu Republike, a s druge strane, nekritièki glorificira bitke koje su voðene u korist Venecije, proglašavajuæi ih bitkama za nacio- nalno osloboðenje. Ono po èemu su dugoroèno ti ratovi presudno obi- lježili prostor dalmatinskog zaleða odnosi se na novu demografsku stru- kturu tog prostora. Tada je, naime, na ispražnjeni prostor naseljeno brojno morlaèko stanovništvo, kako katolièke, tako i pravoslavne pro- venijencije, koje se sve do Drugog svjetskog rata nije nalazilo ni u kak- vom sukobu. Jedini sukob koji je obilježio mletaèko 18. stoljeæe vodio se izmeðu pravoslavnog morlaèkog stanovništva i službene katolièke hijerarhije oko pitanja crkvene autonomije. Pri èemu je, nedoreèeno i kontradiktorno arbitrirala država, ostavljajuæi taj problem otvorenim. U konaènici je takvo stanje dokinula Francuska uprava, utemeljivši 1808. pravoslavnu episkopiju u Šibeniku. Imajuæi u vidu sve navedeno, a ne osporavajuæi folklornu i baštinsku vrijednost alkarskog nasljeða, vrijedilo bi razmisliti o novom odnosu

89 Dragan Markovina prema osmansko-mletaèkim ratovima i opæenito prema osmanskoj baštini koja je umnogome obilježila prostor dalmatinskog zaleða. Zato se èini prilièno neprimjernim, posebno u kontekstu 21. stoljeæa, mle- taèku vlast promatrati kao tuðinsku, ili nekom vrstom uljeza. Jer, iz te bi perspektive jednako tuðinske bile i mletaèka, kao i habsburška, tj. austrijska vlast. Bilo kakvo ustrajavanje na drugaèijem tumaèenju, koje bi u podlozi imalo katolièki ekskluzivizam prostora i promatralo rani novi vijek kroz dioptriju suvremenog nacionalizma, osim što bi bilo posve promašeno, bilo bi i logièki neodrživo. Telegram, 04. 08. 2015.

RIJEÈKO-KNINSKI INCIDENTI I SHVAÆANJE DEMOKRACIJE Temeljni problem svih dogaðanja vezanih uz proslavu Oluje u Kninu, kao i luðaèko ponašanje u Rijeci, vezan je uz pitanje osnovnog razu- mijevanja demokracije. Dok se u temelju demokratskih sustava s jedne strane nalazi ideja pravne države koja onemoguæava teror veæine nad manjinom, demokracija kakvom je doživljava kompletna hrvatska des- nica odnosi se na moguænost da veæina zavodi izvanredno stanje, pro- glašava vjeène istine i radi što god poželi. Takva vrsta shvaæanja jasno se iskazala na pitanju referenduma o istospolnim brakovima, nakon èega je možemo uoèiti u gotovo svim bitnim društvenim prijeporima. S obzirom da takvo shvaæanje malo koga može iznenaditi, jasno je kako razloge takvoj manifestaciji ludila, kakvo je viðeno na Thompsonovom koncertu u Kninu i na rijeèkim ulicama, treba tražiti negdje drugdje. Najjednostavnije govoreæi, u momentu u kojem službena politika poène propagirati pozive za jedinstvom i uzgajati koncept neupitnih istina sve postaje moguæe. Od takvog stanja svijesti do toga da mainstream mediji preuzmu ulogu huškaèkih tabloida i potpiruju netrpeljivost, tek je mali korak. Koji naravno svoj cinièni vrhunac doseže u tobožnjem zgražanju nad pisanjem tabloida u Srbiji. Što Slobodna Dalmacija nije propustila

90 DOBA KONTRAREVOLUCIJE uèiniti, posve ignorirajuæi vlastitu tabloidnu ulogu koja je umnogome utjecala na rijeèka dogaðanja. Pogledamo li bilancu juèerašnjih okupljanja na kojima se, kako u Kninu, tako i u Rijeci zazivalo mržnju prema jednom narodu, postat æe nam jasnija odgovornost države u svemu što se dogodilo. Naèin na koji se pripremala proslava dvadesete godišnjice Oluje, u kojem nije bilo mjesta za razumijevanje pozicije nedužnih civilnih žrtava, niti ikakve refleksije prema èinjenici da je znatan broj kuæa na tom prostoru još uvijek neobnovljen, kao i da brojni povratnici žive bez ikakvih infra- strukturnih uvjeta i nije mogao uroditi nikako drugaèije, osim ustaškim skandiranjem na Thompsonovom koncertu. Posve gubeæi iz vida èinje- nicu da toleriranje takve atmosfere stvara osjeæaj tjeskobe meðu broj- nim graðanima Knina, gradske vlasti su im zapravo poslale jasnu poru- ku kako im do njih u pravilu nije niti stalo. Što se pak tièe onoga što se dogaðalo u Rijeci, a kulminiralo je fiziè- kim napadom na novinara Hrvoja Šimièeviæa, nije se dogodilo ništa što se veæ mjesecima nije najavljivalo. Najjasnije prilikom performansa na otvaranju Rijeèkih ljetnih noæi. No, to nije sprijeèilo pojedine, navodno liberalne autore da na lokalnim rijeèkim portalima za ovu vrstu ludila okrive Olivera Frljiæa koji, po njima, bez ikakvog razloga izaziva inci- dente. Vrijedi se zapitati kamo je ovo društvo stiglo, kad nije u stanju podnijeti èak niti oèajnièki vapaj za dijalogom, a kamoli suštinski dija- log. Odgovor koji bi se na to pitanje logièno nametnuo sigurno nije onakav kakav veæi dio ovog društva želi èuti. Odgovornost policije u svemu je tome ogromna. Umjesto da momentalno prekine okupljanje ljudi koji su nasilni, prijete i služe se ustaškim pozdravima, oni u kona- ènici lijeèe posljedice vlastitog nedjelovanja. Što postaje dodatni pro- blem u svjetlu veæ navedene èinjenice kako je bilo samo pitanje dana u kojem æe verbalnu agresiju zamijeniti izravno fizièko nasilje. Imajuæi sve to u vidu lako je zakljuèiti kako kljuèni problemi hrvatskog društva ne leže u neoustaškim ekstremistima, niti u aktivizmu Olivera Frljiæa i preostalih rijetkih Don Kihota koji pokušavaju ukazati na stvarnost u

91 Dragan Markovina kojoj egzistiramo. Temeljni je problem društva istinska nespremnost njegovih politièkih, društvenih i medijskih elita da se suoèe s nasljeðem nacionalistièke politike iz devedesetih godina. U èijim posljedicama zbog tog nesuoèavanja i dalje živimo. Pri èemu je najzanimljiviji kon- cept lijevo-liberalnog krila politièke scene, koji trenutaèno, ne samo što ne razgraðuje takvu vrstu nasljeða, nego spremno sudjeluje u izgradnji mita o Tuðmanovom dobu. Svim èinjenicama usprkos. Telegram, 06. 08. 2015.

SJEÆANJE NA PRVI SPLITSKI ODRED Na dan izlaska ovog broja Telegrama, toènije 14. kolovoza 1941. go- dine, skupina mladiæa iz Splita, okupljenih u Prvom splitskom par- tizanskom odredu, upala je u zasjedu kod sela Košute. Preko sudbine tih momaka, ali i sjeæanja na njihovo stradanje mogla bi se isprièati kompletna društvena povijest Splita i Hrvatske tijekom posljednjih se- damdeset godina. Povijest je zabilježila malo tako tragiènih sudbina kao što je bila sudbina tog odreda. Iako je veæ i sama èinjenica kako je od 45 boraca koji su krenuli u borbu samo njih šesnaest preživjelo dovolj- no tragièna, naèin na koji su stradali i kako su proveli posljednje dane, dodatno je naglasio tragiku tih kolovoških dana. U hrvatskoj javnosti, koja je posljednjih godina bombardirana koje- kakvim povijesnim raspravama, pa i s revizionistièkih pozicija, èesto se postavlja pitanje o smislu potenciranja sjeæanja na Drugi svjetski rat i dogaðaje iz tog doba. Takav stav, koji je najèešæe popraæen mantrom da povijest treba ostaviti povjesnièarima, uglavnom se emitira od stra- ne obiènih graðana te je, gledajuæi s te pozicije prilièno razumljiv. No, održavanje sjeæanja na stradanje Prvog splitskog partizanskog odreda bitno je iz nekoliko razloga. Prije svega, radi se o ogromnoj tragediji iznimno mladih ljudi, koji su stradali iskljuèivo iz razloga jer su krenuli braniti vlastiti grad i zemlju od fašistièke okupacije. S druge pak strane,

92 DOBA KONTRAREVOLUCIJE s obzirom da su stradali na poèetku rata, nikako ih se ne može kriviti za bilo kakve vrste poslijeratnih obraèuna ili za prirodu socijalistièke vlasti koja je uvedena nakon 1945. godine. Naglašavanje ovako jedno- stavnih èinjenica bilo bi u nekim normalnim okolnostima i u zdravijem društvu posve suvišno, pa èak i infantilno, no ono što se dogodilo 2014. godine u odnosu prema memoriji na te ljude svakako tjera na razmiš- ljanje i ponavljanje oèitog. Naime, nakon što je u naletu potpune negacije socijalistièkog raz- doblja i antifašistièke borbe, poèetkom devedesetih godina u Splitu promijenjeno više od 150 naziva ulica, ta èinjenica do danas ni na koji naèin nije promijenjena. Jasna je stvar da je u današnje vrijeme bes- misleno oèekivati masovnu reviziju imena ulica, no s obzirom da u gradu nije ostala ni jedna ulica koja bi obilježavala èinjenicu da je ogro- man broj graðana Splita aktivno sudjelovao u antifašistièkoj borbi, kao i da je taj grad dva puta oslobaðan od fašizma, minimum civilizacijske pristojnosti nalagao bi da se te stvari službeno obilježe. Što bi naravno vrijedilo u situaciji da se Splitu nije dogodio potpuni raskorak s vlas- titom tradicijom. U raspravi iz 2014. godine, koja se vodila na Gradskom vijeæu, u kojoj je pokrenuto pitanje imenovanja jedne gradske ulice po Prvom split- skom partizanskom odredu, mogli smo èuti osebujno razumijevanje povijesti od strane predstavnika lokalnog HDZ-a, èiji je èelnik ustvrdio kako borci tog odreda nikako ne mogu biti partizani, te da bi o toj temi trebalo organizirati simpozij. Suoèen s takvom vrstom opstrukcije, po- gubljeni gradonaèelnik Baldasar zakljuèio je kako je sretan što je pos- tignut konsenzus, nakon èega je povukao prijedlog sa sjednice, naja- vivši da æe to pitanje biti riješeno naknadno. Zanemarimo li ovdje teško razumljivo pitanje, na koji je naèin postignut konsenzus u situaciji u kojoj gradonaèelnik iz redova SDP-a usvaja prijedlog HDZ-a, ostaje nam suoèavanje s pitanjem, što je sporno u tome da jedna od gradskih ulica ponese ime tog odreda? Jer, kako god ta višegodišnja trakavica,

93 Dragan Markovina koja je dobila novi moment s prijedlogom da se mali park u èetvrti Plokite, s kojeg su borci tog odreda krenuli u borbu, nazove po njima, ostaje èinjenica da znaèajan dio politièke javnosti nikako ne može pro- variti èinjenicu da bilo što u gradu komemorira antifašistièku borbu. Time se vraæamo na kljuèno pitanje, zbog èega se i danas, 70 godina po okonèanju Drugog svjetskog rata i u zemlji s ozbiljnim ekonomskim problemima, treba razgovarati o ovim temama? Odgovor je vrlo jedno- stavan. Radi se o tome da živimo u nezrelom društvu koje nije spremno racionalno uvažiti nesporne èinjenice koje se kose s emocionalnim nas- ljeðem obitelji i pojedinaca. Vrijedilo bi stoga edukativno emitirati film Vojdraga Berèiæa "Prvi splitski odred" iz 1972. godine, koji sasvim jasno pokazuje klasiène splitske mulce kako igraju picigin na Baèvicama i nogomet na stadionu Splita, da bi krajem ljeta završili pred streljaèkim vodom u Ruduši kod Sinja. Negacijom njihovog èina neæemo im nièim naškoditi, samo æemo nešto više reæi onima koji budu dolazili iza nas, kakvi smo to ljudi bili i u kakvom smo društvu živjeli. Telegram, 14. 08. 2015.

PETICIJE I POZDRAVI Kljuèno pitanje koje se postavlja nakon pojavljivanja inicijative o uvoðenju pozdrava "Za dom spremni" u službeni jezik vojske, kao uos- talom i svih sliènih inicijativa, ne odnosi se naravno na sam ishod tak- vih pokušaja. Posve je jasno kako je i samim autorima i potpisnicima takvog zahtjeva, na isti naèin kao i manje-više svima u društvu, bilo jasno da ona neæe proæi. Stoga je jedini smisao njezinog pokretanja bio u reakcijama koje je trebala izazvati. Što nas dovodi na spomenuto klju- èno pitanje koje prati svaku vrstu takvih javnih istupa. Treba li, naime, na takvo što uopæe reagirati, ili je bolje èitavu temu jednostavno pre- šutjeti i ne davati znaèaj takvim zahtjevima? Da živimo u normalnijem društvu u kojem bi se podrazumijevala redikuloznost takvih istupa, te

94 DOBA KONTRAREVOLUCIJE kada bi se radilo o društvenim i politièkim marginalcima, bilo bi na- ravno razumno opredijeliti se za ignoriranje èitave prièe. No, èitav kon- tekst u kojem se ta inicijativa pojavila, kao i sastav ljudi koji su je podr- žali, ukazuje na ozbiljne probleme društva u kojem je takvo što moguæe i naprosto tjera na nekakvu vrstu javnog istupa. Posebno iz razloga što je u èitavoj prièi èak najmanji problem to što tisuæu puta ponovljena laž vremenom postaje istina. Radi se naravno o tezi da je rijeè o starom hrvatskom pozdravu, što ni u kom sluèaju nije toèno. Pozdrav "Za dom spremni" nastao je isklju- èivo u kontekstu ustaškog pokreta, da bi se u istom kontekstu iskljuèivo i koristio. To je podatak kojeg su savršeno svjesni i sami autori i potpi- snici peticije i zbog kojega uopæe i pokreæu èitavu inicijativu. Tek je potreba za površinskom kamuflažom, buduæi da još uvijek nije opor- tuno posve otvoreno iskazivati sentimente prema ustaškom režimu, natjerala spomenute autore i potpisnike da se pozovu na nepostojeæi stari hrvatski pozdrav. No, da još jednom pojasnimo neupuæenima, ili onima koji se tak- vima predstavljaju. "Za dom, spremni" naprosto nije stari hrvatski poz- drav, niti je ikad bio. Èitava je fama vezana uz takav zakljuèak pokre- nuta nakon što je tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Markoviæ, pritisnut pitanjima novinara, zakljuèio kako je rijeè o starom hrvatskom pozdravu. Nakon što se lavina pokrenula apologeti NDH zakljuèili su kako je to pozdrav koji se koristi u operi "Nikola Šubiæ Zrinjski". Što je naravno èista laž, u koju se može uvjeriti svatko tko proèita libreto spomenute opere. No, èak i kad bi to bilo tako, a nije, zanimljivo bi bilo postaviti pitanje: od kada se rukopis nekog djela, napisanog od strane pojedinca, u ovom sluèaju Huga Badaliæa, smatra starim narodnim pozdravom. Jednostavno govoreæi, društvo ovdje ima posla, kada je rijeè o onima koji tu teoriju podržavaju, s ljudima koji su temeljito neobrazovani i istovremeno fanatièno odani jednoj mra- ènoj ideji. Kada bi u raspravi s njima ikakvi argumenti vrijedili, bilo bi

95 Dragan Markovina dovoljno postaviti im vrlo jednostavno pitanje. Tko je i kada tijekom povijesti koristio izraz "Za dom spremni"? Odgovor bi jasno bio nitko i nikada, do pojave ustaškog pokreta. To je tako jednostavna èinjenica da je posve nevjerojatno njezino daljnje opovrgavanje u znaèajnom dijelu javnosti. Štoviše, i sam Ante Paveliæ taj je izraz prvi puta koristio na kraju èlanka pod naslovom "Ustaše, nama je sudba dosudila", iz 1932. godine, napisanog po okonèanju tzv. Velebitskog ustanka. Nakon toga izraz se ustalio u njegovim pismima i proglasima, da bi na kraju postao službeni pozdrav na svim dokumentima NDH. Do koje je mjere taj pozdrav isto- znaèno identificiran s ustaškim pokretom, možda i najbolje svjedoèi inauguracija radijskog programa ustaške Radio postaje Velebit koja se poèela emitirati 4. travnja u 23.20 na valu Radio - Firenze. Emitiranje je poèelo tekstom: "Za Dom Spremni! Za Dom Spremni! Za Dom Spre- mni! Ovdje radiopostaja Glavnog Ustaškog Stana! Ovdje radiopostaja Glavnog Ustaškog Stana! Ovdje radiopostaja Glavnog Ustaškog Stana! Za Dom Spremni! Za Dom Spremni! Za Dom Spremni!' Drugim rije- èima, èitava konstrukcija oko starog hrvatskog pozdrava svjesna je laž, koja služi za prikrivanje otvorene nostalgije prema ustaškoj državi, a pokušava se iskonstruirati lijepljenjem krilatice "Za dom", korištene u dva ili tri književna djela i odreðene spremnosti na stradanje na sasvim drugom mjestu u tekstu. Ako je i od nacionalistièke desnice, previše je. Ovdje je posve nebitno i to, što kad bi ta teza o starom pozdravu èak i bila istinita, da to ni na koji naèin ne bi utjecalo na poruku koju bi se s uvoðenjem tog pozdrava u vojsku željelo poslati. Slièna je stvar zabi- lježena i devedesetih godina kada su se diljem zemlje pojavljivale ulice s imenom ustaškog ministra Mile Budaka, pri èemu je kljuèni argument onih koji su to ime predlagali i branili bio taj kako je rijeè o cijenjenom hrvatskom književniku. Iako je svima bilo posve jasno kako ga nikakve književne kvalitete nisu kvalificirale za dobivanje naziva ulice.

96 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Vratimo se stoga pitanju reakcija na takvu inicijativu. To je pitanje bitno iz razloga što je ovdje rijeè o probnim balonima koji se iz krugova radikalne desnice puštaju u javnost, a èija je temeljna nakana uvid u to do koje se granice može iæi. Što su reakcije na takve ideje malobrojnije i što ih se više prešuæuje, to æe zahtjevi postati smjeliji. Na taj æe naèin jednog dana izostati potreba za igrom skrivaèa, što æe dovesti do otvo- renih zahtjeva za rehabilitacijom ustaške države. Da nije rijeè o paranoji autora ovog teksta jasno je veæ iz samog uvida u èitav niz tekstova koji dolaze iz istih krugova i potpuno otvoreno negiraju karakter Jaseno- vaèkog logora smrti. Sve to naravno ne bi bio veæi problem, da takvi stavovi nisu duboko zašli u mainstream. Drugim rijeèima, èinjenica da dvojica visokopozicioniranih dužnosnika Katolièke crkve, ali i neko- licina èlanova HAZU-a, na taj naèin istupaju u javnost, bez da to poluèi ikakvu reakciju institucija kojima pripadaju, ozbiljan su razlog za zabri- nutost. Pri èemu ovdje nije rijeè o naivnoj malograðanskoj vjeri u bez- grešnost tih institucija, nego jednostavno o èinjenici da i jedna i druga zauzimaju znaèajno mjesto u društvenom, znanstvenom i kulturnom životu društva i zemlje. Promatrajuæi stvari u tom svjetlu, njihov izos- tanak reakcije na taj zahtjev zapravo znaèi prešutnu podršku idejama koje se ovdje iznose, što dalje znaèi da društvo ima ozbiljan problem. Poluèi li ova inicijativa reakciju tek nekolicine, uvijek istih, intelek- tualaca i aktivista, njezini æe je autori smatrati uspjelom. Sve nas to dovodi do potrebe za imenovanjem onoga što se u zemlji trenutaèno dogaða. S jedne strane imamo primjetnu iscrpljenost i dez- orijentiranost znatnog dijela društva, a s druge ideološku revoluciju nacionalistièke desnice koja u nedostatku ikakvih suvislih ideja u vezi buduænosti zemlje, nastoji promijeniti povijest. Inzistirajuæi pri tome na zakljuèku kako aktualna vlast vrši ideološko nasilje i ne obraèunava se s totalitarnim nasljeðem. Perfidnija zamjena teza nije dugo zabi- lježena u javnosti, pri èemu je oèito kako nastavci tek slijede. Telegram, 26. 08. 2015.

97 Dragan Markovina

SPUŠTANJE ZASTORA NA HRVATSKI NOGOMETNI SAVEZ Da eskalacija potpunog ismijavanja zainteresirane javnosti, koja se u režiji Hrvatskog nogometnog saveza dvostruko odigrala proteklog tjedna, predstavlja tek posljednji èin višegodišnje farse unutar nogo- metne organizacije ne treba nikome posebno objašnjavati. S druge stra- ne, nema nikakve sumnje da takva odsutnost bilo kakve brige o tome kako æe njihovi potezi odjeknuti meðu publikom svjedoèe o potpunom gubljenju kompasa i nevjerojatnoj samouvjerenosti èelnih ljudi Saveza i onih koji vuku konce iz pozadine. Dva spomenuta dogaðaja su na- ravno poljudski derbi izmeðu Hajduka i Dinama te imenovanje Ante Èaèiæa za izbornika nogometne reprezentacije. U vezi s onim što se konkretno dogaðalo na Poljudu, kao i onim što je dovelo do Èaèiæevog imenovanja, veæ je previše reèeno u medijima pa bi bilo suvišno to ponavljati. No, kao što je na poèetku naznaèeno, rijeè je samo o kona- ènim posljedicama neèega što se godinama dogaða, a što se može svesti pod zajednièki nazivnik direktnog uplitanja politike u odnose u hrvat- skom nogometu. Preciznije govoreæi, iza svega što se u Nogometnom savezu od njegovog osnivanja do danas dogaðalo i dogaða - stoji HDZ. Takoðer je posve jasno da nas ta èinjenica dovodi do davno uoèenog paradoksa da su najžešæi protivnici takve politike HNS-a navijaèi Haj- duka, koji godinama uporno podržavaju HDZ na izborima, istovre- meno se boreæi protiv uèinaka politike te stranke. Sagledavajuæi ovako postavljene stvari, s punom sviješæu o svim aferama koje su se dogaðale u tom savezu i oko njega, jasno je da se jedini razlog zbog kojeg je takva situacija uopæe bila i još je uvijek moguæa krije u nedostatku politièke volje. Bilo unutar HDZ koji je takav sustav upravljanja Nogometnim savezom stvorio i podržava ga, bilo kroz lijevo-liberalne stranke koje svojom nezainteresiranošæu omoguæavaju nastavak takve prakse. Krenemo li od èisto civilizacijskih stvari, suoèit æemo se sa sljedeæim èinjenicama. Dugogodišnji predsjednik HNS-a, Vlatko Markoviæ bio je

98 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

èovjek koji je u novinskim intervjuima naglašavao kako je ponosan što su se njegovi preci borili u ustaškoj vojsci. Znamo li da je Markoviæa na poziciji predsjednika Saveza naslijedio Davor Šuker, èovjek koji se ponosno slikao na grobu Ante Paveliæa u Madridu, stvari oko Nogo- metnog saveza postaju još problematiènije. Ukoliko je, nakon iska- zivanja spomenutih stavova od strane ljudi koji su taj Savez, barem nominalno, vodili i vode, nekome još nešto ostalo nejasno, tu je i Joe Šimuniæ da odagna svaku sumnju. Kao što je poznato, višegodišnji ka- petan reprezentacije, potaknut izborenim prolaskom na svjetsko prven- stvo i vlastitim neoustaškim sentimentima, na prepunom je Maksi- mirskom stadionu uzeo službeni mikrofon i izvikivao ustaški pozdrav. Kada je nakon toga od strane Svjetske nogometne federacije logièno kažnjen zabranom odlaska na svjetsko prvenstvo, kompletno vodstvo HNS-a, zajedno sa izbornikom, nije našlo za shodno da Šimuniæev èin jasno osudi. Što je stav koji je dodatno osnažen aktualnom odlukom Ante Èaèiæa da mu Šimuniæ bude jedan od pomoænika na klupi repre- zentacije. Imajuæi u vidu sve izreèeno, oèito je kako poruke koje dolaze iz Nogometnog saveza definitivno napuštaju usvojene civilizacijske stan- darde i trajno negativno obilježavaju èitav HNS, pa i državu koju on predstavlja. Postavimo li pak pitanje, da li bi nešto takvo bilo moguæe npr. u Francuskoj ili Njemaèkoj, da predsjednici saveza i kapetani re- prezentacije velièaju Petainov ili Hitlerov režim, shvatili bismo kako je to nezamislivo. Iako ovakva vrsta javnog imidža Saveza nije nužno povezana sa sta- njem unutar njega, èinjenica je da je izostanak dobrih rezultata umno- gome razgolitio èitavo ustrojstvo HNS-a pa i ovaj aspekt o kojem je rijeè. Pri èemu treba imati na umu kako ga je razgolitio tek za one naj- naivnije. Oni ostali odavno su shvatili kako stvari funkcioniraju. Da bi, naime, neki nogometni savez bio uspješan i imao ozbiljne sportske uspjehe, iza toga bi morao stajati ozbiljan struèni rad i jaka domaæa liga. A i jednoga i drugoga u Hrvatskoj kronièno nedostaje. Nakon što je postizala dobre rezultate na krilima èileanaca, tj. generacije odgojene

99 Dragan Markovina u kontekstu jugoslavenske lige, te nakon što je posegnula za vrbova- njem brojnih dobrih igraèa hrvatskog porijekla, koji su roðeni i odrasli u inozemstvu, nogometna reprezentacija ušla je u fazu u kojoj više ne- ma odakle crpiti nove formirane igraèe, jer je u meðuvremenu upro- pastila matiènu ligu. Kojom praktièno, kao uostalom i èitavim Save- zom, upravlja jedan èovjek. To je više nego oèito, ma koliko se nadležni trudili uvjeriti nas u suprotno. A o kakvom se nelogiènom ustrojstvu u konaènici radi, najbolje smo svjedoèili prilikom pokušaja Igora Štimca da detronizira Vlatka Mar- koviæa. Zanemarimo li sada èinjenicu Štimèevog kasnijeg pakta s pob- jednièkom stranom, koja ga je dovela do izbornièkog mjesta i toga da je istovremeno svjesno potrošen na tom mjestu, izgubivši i posljednje ostatke ugleda koji je još imao meðu naivnijom publikom, ovdje se vrijedi zaustaviti na samoj izbornoj skupštini. Naime, èak ni takav Šti- mac koji je vrlo dobro znao kako sustav funkcionira iznutra i koji je okupio brojne saveznike, izgubivši pod vrlo sumnjivim okolnostima za jedan glas, nije uspio pobijediti logiku sustava. U kojem glas županij- skog niželigaša vrijedi jednako kao glas predstavnika Hajduka, Rijeke ili Dinama. Kad se egzistiranju takvog sustava, koji je tek sada naèet unošenjem novih odredbi u Zakon o sportu, pridoda ona vrsta kadro- viranja koja, primjerice, za predsjednika Nogometnog saveza Splitsko- dalmatinske županije imenuje jednog Alojzija Šuprahu, stvari postaju još naglašenije. Naime, rijeè je o provjerenom kadru HDZ-a, koji je devedesetih godina sa mjesta jednog od èelnika tajnih službi potpisivao naloge za praæenje novinara i koji je na taj položaj došao mimo volje Hajduka i zainteresirane javnosti, te nakon toga i fizièki napao Hajdu- kovog predsjednika Marina Brbiæa. Pojednostavljeno govoreæi, stanje u Hrvatskom nogometnom savezu oèiti je dokaz teze kako su osnovne postavke tuðmanizma preživjele promjene s poèetka dvijetisuæitih godina. Sve nas to konaèno dovodi do odnosa unutar Prve HNL. Imajuæi u vidu da suðenje Bruna Mariæa

100 DOBA KONTRAREVOLUCIJE na derbiju predstavlja tek ogledni primjer konstantne pomoæi jednom klubu, teško se ne zapitati èemu sav taj cirkus? Pitanje je na mjestu ponajprije iz razloga što Dinamo svakako svih ovih godina ima objek- tivno najjaèu momèad u ligi, te bi i bez sudaèke pomoæi vrlo vjerojatno èesto bio prvak. Samo što bi se to dogaðalo u neizvjesnom natjecanju koje bi imalo publiku i ne bi se pretvorilo u farsu. Da ovdje nije rijeè o uobièajenom grintanju autora koji nisu navijaèi Dinama, jasno svjedoèi i èinjenica da su sami navijaèi Mamiæevog kluba to prepoznali. Uspos- tavivši takav odnos prema vlastitom klubu, zahvaljujuæi kojem se po- sjeta od jedva 18 tisuæa ljudi na utakmici Lige prvaka protiv londonskog Arsenala smatra uspjehom. Problematizirajuæi pitanje sudaèke organizacije i èitavog funkcio- niranja Dinama, teško je razumjeti nezainteresiranost države za konaè- nim uvoðenjem jasnih pravila koja æe se u toj ligi i svemu vezanom uz nju poštovati. Drugim rijeèima, nevjerojatno je gledati s kolikom koli- èinom ravnodušnosti država promatra kako joj ljudi iz Hrvatskog nogo- metnog saveza, ali i iz sudstva ismijavaju vlastite institucije. Kako druk- èije protumaèiti èinjenicu da se nakon velike afere u kojoj je tadašnji predsjednik Hajduka Hrvoje Maleš otkrio višegodišnje mehanizme ku- povanja sudaèke naklonosti, i to u samom vrhu HNS-a i sudaèke orga- nizacije, èak i nakon sudskog epiloga ništa bitno nije promijenilo. Na- ime, nakon što je Hrvoje Maleš, u dogovoru s USKOK-om, predao ta- dašnjem èelniku Udruge sudaca Željku Širiæu svotu od 30 tisuæa eura, koja je trebala osigurati "pošteno" suðenje Hajduku, 9. prosinca 2011. godine u policijskoj akciji "Offside" uhiæeni su Željko Širiæ i Stjepan Djedoviæ. Širiæ je na koncu, u travnju 2014. godine, osuðen na èetiri godine zatvora i osam godina zabrane rada u nogometu, dok je Dje- doviæ dobio dvije godine i šest mjeseci zatvora. U presudi se opisuju dogaðaji od kolovoza do prosinca 2011. godine kada su spomenuta dvojica s Malešom dogovarala detalje "korektnog" suðenja. Željko Širiæ je tada obnašao funkciju predsjednika Komisije

101 Dragan Markovina nogometnih sudaca i dopredsjednika HNS-a, a Stjepan Djedoviæ je bio èlan Komisije nogometnih sudaca. A ta Komisija, sukladno pravilniku HNS-a, odreðuje nogometne suce na utakmicama Prve lige. Prema pre- sudi, Željko Širiæ je u kolovozu 2011. godine kontaktirao predstavnike Hajduka i tražio novèani iznos od 95.000 eura koji su mu dugovale bivše uprave kluba. U presudi stoji da su u rujnu, na Širiæevo traženje, predstavnici Hajduka dostavili listu podobnih i nepodobnih sudaca. Tijekom jesenskog dijela prvenstva na najveæem broju utakmica koje je Hajduk igrao sudili su nogometni suci sa spiska "poželjnih sudaca". Presuda potvrðuje da je 12. studenog 2011. godine, u Leæevici pokraj Splita, Širiæ rekao Malešu kako je suðenje HNK Hajduku u jesenskom dijelu bilo "korektno", te da ako žele imati takvo suðenje i u nastavku prvenstva neka njemu i njegovim ljudima do Božiæa 2011. godine plati iznos od 20-30 tisuæa eura. Zatim su dogovorili sastanak za 08. prosinca 2011. u Zagrebu u Hotelu "Antunoviæ" da bi mu Maleš predao 30.000 eura. Na navedeni sastanak je prvo došao Djedoviæ, koji je tom prili- kom, izmeðu ostalog, rekao predsjedniku Hajduka da dolazi povodom traženja Željka Širiæa prema njemu te da mu i on obeæava kako æe tije- kom nastavka prvenstva suðenje HNK Hajduku biti "korektno" i da im neæe suditi nogometni suci koje njegov klub ne želi. Nakon toga je do- šao i Željko Širiæ. Maleš im predaje novac, a policija pritvara navedeni dvojac. Inaèe, nakon Širiæevog uhiæenja u fokus javnosti dospjela je i njegova velika imovina, koju je pravdao predratnom zaradom od biljara, sitnog šverca i fizièkog rada. U èitavoj prièi oko njegove imovine najzanim- ljiviji je u konaènici ispao sluèaj vezan uz njegovu vikendicu u uvali Spacamiža na Braèu, koju je kasnije prenio na kæeri. S obzirom da se nalazila tek dvadeset metara od mora te da se radilo o jedinom objektu u vali, Širiæu je graðevinska inspekcija naredila da kuæu sruši, odbivši mu žalbu. Imamo li u vidu da je u vrijeme donošenja spomenutog rje- šenja o rušenju nadležni Ured za graditeljstvo u Milni izdao vlasnicama

102 DOBA KONTRAREVOLUCIJE objekta rješenje o izvedenom stanju, èime je de facto legalizirao gra- ðevinu, opravdanim se èini pitanje o isprepletenosti moænika iz HNS- a i brojnih državnih ureda. Naravno da je sluèaj Zdravka Mamiæa posebno zanimljiv u svjetlu èinjenice da je nadležni sud dopustio braæi Mamiæ, koje državni organi sumnjièe za ozbiljno ošteæenje državnog proraèuna i izvlaèenje zna- èajnih kolièina novca iz Dinama, da mogu najnormalnije izaæi iz pri- tvora i vratiti se na radna mjesta s kojih su navodno poèinili financijske malverzacije? Takva sudska odluka postaje posebno logièki teško obra- njiva imajuæi u vidu presudu iz sijeènja 2014. godine. Tada je, naime, u sporu izmeðu nekadašnjeg centarfora Dinama i hrvatske reprezen- tacije, Eduarda da Silve i Zdravka Mamiæa, sutkinja Jasenka Juriæ Šojat njihove ugovore proglasila ništavnim. Radilo se o tome da je na Eduar- dov 18. roðendan izmeðu njih dvojice sklopljen ugovor po kojem je do kraja karijere nogometaš morao Mamiæu isplaæivati 20 posto vlastitih prihoda. Kako je zapravo bila rijeè o lihvarskom ugovoru, on je na kraju postao i neodrživ. Slièna se stvar ponavlja i u aktualnoj aferi zbog koje su braæa Mamiæ i uhapšena, a u kojoj je jedan od kljuènih svjedoka Luka Modriæ. Naime, kako je objavio Telegram, ugovor istog tipa Ma- miæ je imao i s Lukom Modriæem, zbog èega je današnji prvotimac Re- ala, ako je vjerovati navodima iz istrage, bio prisiljen sudjelovati u izvla- èenju novca iz "Dinama" u korist Zdravka Mamiæa. Pored svega navedenog, Prva HNL ujedno pati i od neravnopravnosti aktera unutar natjecanja, s obzirom da su neki klubovi registrirani kao udruge graðana, a neki kao dionièka društva, pri èemu u ligi sudjeluje i Dinamov sestrinski klub, Lokomotiva, što je u iole zakonski ureðenijoj zemlji i teoretski nemoguæe. Sluèaj Lokomotive posebno je zanimljiv, buduæi da se u istraživanje odnosa izmeðu "Dinama" i "Lokomotive", nakon brojnih pritisaka od strane udruge "Naš Hajduk" ukljuèila i Sport- ska inspekcija, koja je u veljaèi 2014. godine donijela rješenje o tome da HNS mora u roku od 15 dana oduzeti "Lokomotivi" licencu za na-

103 Dragan Markovina stup u prvoj ligi. Takav zahtjev Sportske inspekcije potkrijepljen je za- kljuècima o tome da NK Lokomotiva koristi e-mail adresu nklokomo- [email protected], da je licenca za trenera seniorske momèadi dostav- ljena preporuèenom poštom s povratnicom na adresu Maksimirska 128, što je adresa Dinama, da u spomenutom razdoblju glavni direktor i ovlaštena osoba za zastupanje Lokomotive Božidar Šikiæ istodobno ima zakljuèen ugovor o obavljanju poslova struènog savjetnika Nogo- metne škole Dinama, da je predsjednik Lokomotive Tin Dolièki isto- dobno i èlan Izvršnog odbora Dinama, da je pregledom dokumentacije za licenciranje uoèen dokument na kojemu je navedeno da je tražitelj licence za natjecateljsku godinu 2009/10. Lokomotiva, koja je osnovana kao Udruga graðana za obavljanje sportske djelatnosti, da je predsjed- nik iste Zdravko Mamiæ, a potpredsjednici Damir Vrbanoviæ i Zoran Mamiæ. Treba li i napominjati da je Hrvatski nogometni savez takvo rješenje Sportske inspekcije odbio, proglasivši je neupuæenom i nenad- ležnom, ujedno zatraživši istragu protiv same inspekcije i nadležnih u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Sve navedeno u konaènici ima za logiènu posljedicu rezultatski krah reprezentacije, koja se uporno nudi trenerskim poèetnicima, potpuni gubitak publike na prvoligaškim utakmicama i sveopæe nezadovoljstvo meðu brojnim Hajdukovim navijaèima, koje bi lako moglo dovesti do uliènih nemira. Postoji u cijeloj toj prièi i legitiman stav znaèajnog dijela graðana koje nogomet ne zanima i koji na sav taj publicitet koji mu se pridaje gledaju ili s potpunim nerazumijevanjem, ili s ozbiljnim podo- zrenjem. No, ono što takav pristup odbija uvažiti jest èinjenica da je rijeè o sportu koji je izniknuo meðu radnièkom klasom i najširim sloje- vima stanovništva, zahvaljujuæi èemu mu popularnost nikad nije bila upitna. Što za posljedicu ima znaèajne sociološke i psihološke reper- kusije kojima dogaðanja u nogometu utjeèu na znatan broj graðana. Ukratko, kretanja u društvu teško se mogu razumjeti bez uvida u od- nose unutar nogometa i svega onoga što ga okružuje. Zbog svega toga, još od utakmice u kojoj je "Rijeci" 1999. godine, oèitim sudaèkim pre-

104 DOBA KONTRAREVOLUCIJE vidom, oduzeta titula, nakon èega je Vlatko Markoviæ kao predsjednik HNS-a izjavio kako je dobro da je ondašnja Croatia uzela titulu s ob- zirom da se radi o najhrvatskijem i najkatolièkijem klubu, preko mit- skih nereda na Poljudu kojima se u danima nakon mitinga potpore Mirku Norcu pokušalo srušiti legalno izabranu vlast, stanje u nogometu jasno oslikava stanje u društvu, ali i u politici. Uvažavajuæi ovaj zaklju- èak, teško je izbjeæi povlaèenje istih paralela izmeðu posvemašnjeg ka- osa u HNS-u i onoga što bi moglo u društvu i politici uslijediti. Telegram, 25. 09. 2015.

IMAJU LI SVI PRAVO NA SJEÆANJE? Svake godine prilikom obilježavanja onoga što se u javnom govoru ustalilo zvati vojno-redarstvenom akcijom Oluja, u hrvatskoj javnosti dolazi do pojave forsiranog jedinstva, uniformiranosti stavova i gotovo potpune iskljuèenosti drugaèijeg pogleda ili sjeæanja. Kako je do toga došlo ne treba previše objašnjavati, no razlog zbog kojeg je takav odnos prema prošlosti i dalje aktualan leži u èinjenici da je i tzv. ljevica, olièena ponajprije u SDP-u, u potpunosti prihvatila nacionalistièki narativ ve- zan uz Domovinski rat, koji kad god je u prilici, nastavlja njegovati jednako ustrajno kao i njihovi politièki oponenti iz HDZ-a. Za razu- mijevanje takve vrste odnosa, bit æe dovoljno vratiti se na poèetne po- zicije, toènije, u vrijeme prvih višestranaèkih izbora i neposredno na- kon njih. Naime, kako je iz izbornih rezultata postalo oèito da je gro hrvatskih Srba glasao za SDP, s obzirom da ih je u to doba u Hrvatskoj živjelo nešto više od 12 posto, a da je SDS dobio tek nešto više od jedan posto glasova, odgovornost je pred Raèanovom partijom bila ogromna. Da on tu odgovornost nije bio spreman prihvatiti bilo je jasno i tada, buduæi da ni jednom nije došao u krajeve koji su kasnije inkorporirani u "Krajinu", niti pokušao uvidjeti koji problemi muèe njegove biraèe, a koje su posljedice takvog njegovog odabira vidljivo je sve do danas.

105 Dragan Markovina

Ponajprije kroz prihvaæanje dominantnih nacionalistièkih narativa i povijesnih mitova vezanih uz devedesete godine. Tek razumijevajuæi pristanak socijaldemokrata na unaprijed zadana pravila igre od strane Tuðmana i njegove politike, moguæe je shvatiti zbog èega je izgradnja kulture sjeæanja, koja bi predstavljala realnu alternativu onoj mitološkoj i službeno ovjerenoj, znatno otežana. Da do toga uopæe i ne doðe pobrinula se sama država, osnivajuæi Memorijal- no-dokumentacijski centar Domovinskog rata. Unatoè tome što ta in- stitucija nije nužno morala predstavljati poligon za suspenziju svake kritièke rasprave o naravi rata i njegovim posljedicama, njezino se dje- lovanje u biti svodi upravo na to. Takav razvoj stvari bio je vidljiv još od poèetka rada tog centra èiji su znanstvenici imali ekskluzivan pri- stup Tuðmanovom arhivu, za razliku od onih koji su željeli istinski problematizirati odreðena pitanja. No, svaka sumnja u pravi karakter spomenutog centra mogla je biti odbaèena uvidom u kampanju koja se odvijala protiv dvojice ljudi koje je aktualna Vlada imenovala u Up- ravno vijeæe te institucije, Krune Kadrova i Èedomira Višnjiæa. Prateæi retoriku koja se koristila i histeriju koja je podgrijavana, teško se bilo oteti dojmu novog stvaranja atmosfere iz devedesetih godina, u kojoj je svako neslaganje s unaprijed zadanim istinama, proglašeno nepri- jateljskim i antidržavnim. Pojednostavljeno govoreæi, još od gotovo unisonog napada na tjednik Novosti, koji se prilikom pada vojnih migova u Lici satirièno poigrao s poznatim momentom rata i usklikom "Oba su pala", znatan dio hr- vatske javnosti ne može podnijeti pomisao da i Srbi mogu ravnopravno zastupati vlastite ideje i njegovati kulturu sjeæanja, te napustiti prostor geta koji im je, nekadašnjem konstitutivnom narodu, dodijeljen. Teško je i gotovo nemoguæe oèekivati uspostavljanje jedinstvenog narativa o nasljeðu rata, niti bi njegova izgradnja bila poželjna. Ponajprije iz raz- loga što nas povijest uèi kako proklamirano jedinstvo obièno vodi u jednoumlje. No, da se dijalog ispostavlja kao jedina formula koja bi

106 DOBA KONTRAREVOLUCIJE mogla izgraditi barem korektne odnose meðu narodima i graðanima u ovom društvu, nije uopæe sporno. Prateæi pak društvenu i politièku situaciju u zemlji u protekle dvije godine, neæe nam biti teško ustvrditi kako smo kao društvo upravo od dijaloga i najudaljeniji. Odgovor na to pitanje istovremeno je i jednostavan i poražavajuæi. Društvo je nes- premno na dijalog jer se nije u stanju suoèiti s prošlošæu. Kao malim, ali znakovitim detaljem za potvrdu navedene teze, po- služit æemo se sluèajem u kojem su neposredno nakon Oluje iz Splita na to podruèje išli vlakovi prepuni ljudi, o èemu je reportažu napravio tjednik Feral Tribune. Iako je redakcija tog tjednika konstantno djelo- vala u atmosferi otvorenog neprijateljstva od strane vlasti i znatnog broja graðana, prema tvrdnjama novinara i urednika, oni nikada nisu doživjeli toliko otvorenih prijetnji kao nakon objavljivanja spomenute reportaže. Drugim rijeèima, društvo je i tada, baš kao i sada, bilo pot- puno svjesno onoga što se dogaða i u èemu je uostalom masovno sudje- lovalo, ali i dalje odbija sve te dogaðaje nazvati pravim imenom. To jednako vrijedi i za hrvatsku nacionalistièku desnicu, kao i za pripad- nike i simpatizere Vlade RSK u izbjeglištvu. Tek uvažavajuæi navedene teze, moguæe je razumjeti nedostatak ikakve ozbiljne problematizacije života u urbanoj jezgri Knina za vrijeme egzistencije "Krajine", ali i izostanak znanstveno-publicistièke problematizacije sudbine urbanih Srba. Kako u veæim, tako i u manjim sredinama. Kao što je veæ reèeno, nije nužno, a ni poželjno, gajiti nikakve iluzije u pogledu moguænosti zajednièkog sagledavanja tih dogaðaja i ratnog nasljeða. Hrvatsko je društvo, poput ostalih europskih i svjetskih druš- tava koja su prošla traumu graðanskog rata, takvom vrstom traume nepovratno obilježeno. Posebno u svjetlu èinjenice da hrvatsko društvo još uvijek nije nadišlo ni traumu Drugog svjetskog rata, a kamoli ovog posljednjeg. Jasno je da odgovornost za takvu vrstu nemoguænosti da se trauma prevlada leži u nezrelosti znatnog dijela društva, no možda

107 Dragan Markovina i prije u naslijeðenoj navici pokoravanja autoritetima i dogmama. O tome naravno ne treba trošiti previše rijeèi, s obzirom da je zakljuèak o istom stanju svijesti koje je samo promijenilo predznak i nastavilo djelovati s jednakom vrstom dogmatske ostrašæenosti odavno preras- tao u opæe mjesto. Sve je to naravno utjecalo na izgradnju kulture sje- æanja, koja je u srpskom sluèaju osuðena na duboku alternativu i trajnu marginalizaciju. Pojednostavljeno govoreæi, situacija je takva da država, tj. njezine (državne) i javne institucije grade kulturu sjeæanja koristeæi nacionalistièke narative o bezgrešnosti Domovinskog rata, kao i èitavog državnog ustrojstva iz devedesetih godina. Civilna scena, koja je osim aktivista i njihovih organizacija ukljuèivala i ukljuèuje neke nezavisne intelektualce, pojedine novinare, te nekoliko alternativnih medija, jasno ukazuje na sistemske greške, ratne zloèine poèinjene s hrvatske strane i plansko onemoguæavanje povratka srpskih izbjeglica. S druge pak strane, Srbi koji su ostali u Hrvatskoj, putem manjinskih institucija uvažavaju osjeæaje veæinskog stanovništva te neupitne èinje- nice o odgovornostima i ratnim zloèinima vlastitog naroda., istovre- meno tražeæi pravo na vlastito viðenje i kulturu sjeæanja. U konaènici, izbjegli Srbi, barem njihov radikalniji dio, koji se nije vratio u Hrvatsku, odbija uvidjeti bilo kakvu vlastitu odgovornost za stanje u koje su se doveli. Ne zanemarujuæi važnost ni jedne od èetiriju navedenih per- spektiva, ono što je za izgradnju kulture dijaloga najbitnije nalazi se u odnosu izmeðu službene države i preostalih Srba. Ako ništa drugo, onda zbog toga što bez ozbiljnih napora vlasti, više nikakav povratak neæe biti moguæ. Kako se u takvim okolnostima održava i gradi kultura sjeæanja? U prvom redu kroz usmenu predaju ljudi èiji je zavièaj bio zahvaæen ratnim zbivanjima, a potom i kroz službene rituale izgradnje kulture sjeæanja, kao što je obilježavanje odreðenog datuma, podiza- njem spomenika i spomen-ploèa, imenovanjem ulica i slièno. Osvrnemo li se samo na problem Vukovara i pitanje postavljanja æiriliènih ploèa, postat æe nam jasno kako je moguænost izgradnje bilo

108 DOBA KONTRAREVOLUCIJE kakve oponirajuæe kulture sjeæanja svedena na minimum. A to iz neko- liko razloga nije dobro. Ponajprije stoga što ne uvažava realnost i èi- njenice, a potom i zbog toga što bilo kakvo nametanje dominantnih narativa suštinski atakira na osjeæaje meðu manjinom, te u konaènici ne pomaže izgradnji kulture mira, ni istinski demokratskog društva. Sve navedeno jasno ukazuje na potrebu da se traumatièni procesi, pa èak i oni koji su doveli do osloboðenja zemlje, jednostavno moraju sagledati iz pozicije uvažavanja svih moguæih perspektiva. Barem u onoj mjeri u kojoj pretendiraju na odgojnu ulogu meðu mladom popu- lacijom. Stoga nije pravo pitanje imaju li Srbi u Hrvatskoj pravo na izgradnju vlastite kulture sjeæanja, s obzirom da im tu moguænost èak ni najzagriženiji nacionalisti neæe osporiti. Pravo je pitanje, može li ta kultura sjeæanja steæi pravo graðanstva ili ne može? Ako je vjerovati sadašnjem stanju u društvu, takvo što je gotovo nemoguæe oèekivati. No, ono što u konaènosti ohrabruje je èinjenica da se posljednjih godina u zemlji razvio èitav niz alternativnih organizacija i malih, neza- visnih medija koji, stvarajuæi paralelnu stvarnost pokušavaju, a èesto i uspijevaju, pomiriti suprotstavljene narative o ratnim dogaðajima i njihovim posljedicama. To što u takvoj vrsti djelovanja koriste neku vrstu integrirane postjugoslavenske platforme u ovom sluèaju pred- stavlja plus i istinsko opredjeljenje za nezavisne aktivnosti. Ne gubeæi iz vida èinjenicu kako se od ovih gotovo pa gerilskih pokušaja, do nekog institucionalnog i javno prihvaæenog dijaloga nalazi èitav niz prepreka, ali i aktivnih protivnika takvih nastojanja, potreba za korištenjem is- kustava onih društava koja su prošla sliènu vrstu traume, nikad neæe biti dovoljno naglašena. Stoga se sasvim logiènim èini nastojanje za produkcijom takve vrste zbornika ili monografije koja bi po uzoru onaj naslovljen "Suoèavanje s jugoslavenskim kontroverzama", ponudio di- jaloško viðenje Oluje u svim njezinim aspektima, ali i svega onoga što joj je prethodilo i èime je rezultirala. Sve je uostalom bolje od ustrajne šutnje o tome da još uvijek znatan dio zemlje nema osnovne preduvjete

109 Dragan Markovina za civiliziran život i da je veæi dio društva suštinski nezainteresiran za sudbinu ljudi koji su otišli iz zemlje. Prosvjeta, br. 127, oktobar 2015.

SLOBODNA DALMACIJA I FAŠIZACIJA SPLITA Ukoliko je netko do sada imao nekakvih dilema u vezi s tim na koji naèin ureðivaèka politika Slobodne Dalmacije mijenja stanje društvene svijesti u Splitu, i to nagore, ono što se odvilo posljednjih dana trebalo ga je riješiti bilo kakvih dilema tog tipa. Naime, unatoè tome što taj nekada ozbiljni, a još uvijek vodeæi gradski medij veæ duže vrijeme ak- tivno pomaže konzervativnu revoluciju na tragu politike HDZ-a i upor- no kao jedan od kljuènih elemenata ureðivaèke politike istièe potrebu za provoðenjem lustracije i obraèuna s totalitarnim nasljeðem, sada je otišao i korak dalje. Uèinio je to putem teksta Damira Šarca o Frani Tenti, koji je smješten na duplericu i naslovnicu subotnjeg priloga Spe- ktar, iz èega se mogla jasno išèitati sugestija uredništva o nezaobilaznoj važnosti teme. Prije nego se upustimo u detaljnu analizu poruka koje je taj tekst poslao, vrijedi zabilježiti kako je od njegove objave, 19. rujna, do iscrtavanja velikog murala s likom spomenutog Frane Tente na jed- noj od kljuènih gradskih prometnica, prošlo samo sedam dana. Takva koordiniranost izmeðu napisa u Slobodnoj i uliène akcije kojom je do tada uglavnom anonimni Tenta postao simbolièka uzdanica splitskih revizionista nije naravno bila nimalo sluèajna. Štoviše, imajuæi u vidu èinjenicu da tog èovjeka manje-više nitko u široj javnosti nije spomi- njao do pojave spomenutog teksta, ne bi bilo pretjerano ustvrditi kako je tekst Damira Šarca izravno inspirirao glorifikaciju njegovog glavnog junaka. Pri èemu je jedan od bitnijih detalja u cijeloj prièi èinjenica da je mural iscrtan uz dozvolu predstavnika gradskog kotara Pujanke, u kojem se iscrtani zid nalazi. Da vidimo, dakle, tko je bio èovjek koga Slobodna Dalmacija, lokalna samouprava i pripadnici uliène desnice drže vrijednim poèasti? Za-

110 DOBA KONTRAREVOLUCIJE htijevajuæi èak i ulicu s njegovim imenom. Bez potrebe da ulazimo u faktografske rasprave i u dobroj vjeri prema autoru èlanka i uredništvu Slobodne, vjerovat æemo da je sve što je u tekstu izneseno posve toèno i neupitno. Svedemo li tekst na bitno, Frane Tente je, nakon povratka s Bleiburga i kratkotrajnog uhiæenja, nastavio školovanje u Klasiènoj gimnaziji. Potom je sa skupinom istomišljenika osnovao Hrvatski oslo- bodilaèki pokret s ciljem rušenja Jugoslavije, što se na kraju svelo na sitne diverzije po gradu. Najzvuènija akcija te skupine odigrala se 10. travnja 1947. godine kada su s vrha Marjana skinuli državnu zastavu i umjesto nje stavili "hrvatsku". Kako je jedini od danas živuæih pripad- nika te skupine zakljuèio, 10. travanj su odabrali, ne zbog velièanja NDH, nego zbog toga jer je to bio jedini datum koji je asocirao na hr- vatsku državnost, ne zaboravivši napomenuti kako bi o NDH svoj sud trebali dati povjesnièari. U konaènici, Frane Tente je uhapšen zajedno s ostalim pripadnicima Hrvatskog oslobodilaèkog pokreta, nakon èega je osuðen na tri godine zatvora. Prema službenim informacijama, umro je u zatvoru kao devetnaestogodišnjak, od upale mozga i tuberkuloze. Kada se èovjek susretne s ovakvom vrstom teksta, prepunog empa- tije prema sudbini stradalog mladiæa, pa èak i gotovo neskrivene po- drške nastojanjima da on dobije ulicu u Splitu, prisiljen je dva puta proèitati tekst i samog sebe uvjeravati da mu je nešto promaklo. Istina, tužno je kad devetnaestogodišnji mladiæ umre u zatvoru kao politièki zatvorenik. I to je otprilike jedino u èemu se netko racionalan može slagati s tim tekstom i cjelokupnom glorifikacijom spomenutog Tente. Meðutim, mala je nezgoda u tome što je za vrijeme fašistièke okupacije u okupatorskim zatvorima bilo utamnièeno više od deset tisuæa Spli- æana, pri èemu ih je 266 umoreno. Slijedeæi ovu logiku, svaki od njih bi trebao imati pravo na ulicu u Splitu, a znamo da je nema nitko od njih. Štoviše, u gradu veæ više od dvadeset godina ne postoji ni jedna ulica u spomen antifašistièke borbe. Vratimo li se pak na srž problema, stvar stoji ovako. Èitavi tekst na- vodi tek dva razloga zbog kojih bi trebalo pamtiti Franu Tentu. Jedan

111 Dragan Markovina je èinjenica da je umro kao politièki zatvorenik, a druga da je bio dio grupacije koja je u spomen na NDH skinula državnu zastavu na Mar- janu i umjesto nje stavila "hrvatsku". Kljuèno je pitanje koje se ovdje postavlja, po èemu bi to bio herojski i hvale vrijedan èin? Tako naravno mogu misliti iskljuèivo ljudi koji smatraju da je u to vrijeme zemlja bila okupirana, protiv èega su se ti mladiæi subverzivno borili. Uredništvo Slobodne Dalmacije, inaèe novine utemeljene u partizanskoj borbi, sma- tra, dakle, èovjeka koji je aktivno opstruirao vlasti u osloboðenom Spli- tu, tri godine po osloboðenju grada i dvije godine po osloboðenju ze- mlje tragiènim revolucionarom i herojem. Drugim rijeèima, onih dva- naest tisuæa Spliæana koji su sudjelovali u antifašistièkoj borbi bili su okupatori koji su, kako u uvodu teksta spominje novinar, uveli komu- nistièki teror. Smjestimo li takvu vrstu odnosa prema povijesti u kon- tekst koji njihov èin zaslužuje, doæi æemo do sljedeæih paralela. Skinuti državnu zastavu s postolja, dvije godine nakon osloboðenja zemlje, da bi se komemorirala godišnjica zloèinaèkog kolaboracionistièkog re- žima, otprilike je jednako tome da netko u Berlinu 1947. godine skine zastavu nove Njemaèke i na Hitlerov roðendan postavi nacistièka obi- lježja. Krenemo li pak prema bližoj nam povijesti, èin Tente i drugova bio bi jednak tome da je netko 5. kolovoza 1997. godine skinuo zastavu Republike Hrvatske s Kninske tvrðave i izvjesio zastavu tzv. Republike Srpske Krajine. Teško je zamisliti ijednu državu u svijetu u kojoj takav èin ne bi bio kažnjiv zatvorom. Logika, kojom se vode pobornici glo- rifikacije Frane Tente oèito je ta da svatko tko je u socijalistièkom re- žimu bio politièki zatvorenik zaslužuje poèast i dugo sjeæanje. O bes- mislenosti takve logike, koja je najuoèljivija na ovom primjeru, ne bi vrijedilo trošiti previše rijeèi da ona znaèajno ne utjeèe na stanje svijesti u gradu, s obzirom na ulogu ovog medija. Drugim rijeèima, nastave li ovim tempom, medijskim trudbenicima iz Slobodne i populaciji koju oni odgajaju, uskoro æe pofaliti gradskih zidova i ulica, na kojima æe se

112 DOBA KONTRAREVOLUCIJE izvoditi kompletna revizija povijesti i obraèun s antifašistièkom baš- tinom Splita. Telegram, 01. 10. 2015.

BALDASAROVO POIMANJE SLOBODE Do pojave Ive Baldasara ne mjestu gradonaèelnika Splita, na toj su se funkciji od devedesetih godina naovamo izmijenili razlièiti profili ljudi. Bilo je tu i ostrašæenih nacionalista, dubioznih tehnokrata i pot- kapacitiranih populista, no ono što ih je sve zajedno temeljito razli- kovalo od Baldasara jest èinjenica da su u pravilu uvijek bili svjesni svojih postupaka i provodili su ih nekom razumljivom logikom. Naèin na koji se pak Ivo Baldasar odnosi prema pitanjima ideologije, kulture i civilizacijskih standarda, mogao bi se za neko vrijeme uèiti u udžbe- nicima politologije u poglavlju naslovljenom kao "Potpuni promašaji i temeljno nerazumijevanje vlastite uloge". Iako kao glavnu mantru svog mandata uporno navodi projektnu orijentaciju i distanciranost od ideo- logija, o èemu ima smisla raspravljati, ali barem reflektira nekakav stav, èinjenica je da æe po okonèanju mandata ostati primarno zapamæen kao èovjek sklon proizvodnji kulturnih i društvenih skandala, motiviranih upravo ideološkim pitanjima. Posljednji takav èin odigrao se prije nekoliko dana, kada je gradska vlast preko ravnateljice Muzeja grada Splita Narcise Bolšec Ferri za- tvorila tradicionalnu izložbu, sada veæ 28. Adria art annale, zbog na- vodnog velièanja nacizma. Kako je Grad Split službeno i nedvosmisleno podržao takvu odluku, prije nego uðemo u genezu problema, ne bi bilo pošteno prešutjeti èinjenicu kako HULU (Hrvatska udruga likovnih umjetnika), koja je organizator izložbe i Grad Split, praktièno veæ mje- secima ratuju oko pitanja upravljanja nad dijelom Podruma Diokle- cijanove palaèe. Naravno, kao i u svakom sluèaju tog tipa, kljuèno pi- tanje razdora odnosi se na ubiranje prihoda od ulaznica koje se turis-

113 Dragan Markovina tima naplaæuju za obilazak Podruma. Baldasarova je administracija prije nekoliko mjeseci, nakon èitavog niza godina, oduzela koncesiju na upravljanje Podrumima HULU-u i predala ih Muzeju grada Splita, što je izazvalo dugotrajnu pobunu èlanova HULU-a, ali bez ikakvog re- zultata. Dakle, u ovogodišnji Adria art annale, ušlo se po prvi put s novom situacijom, u kojoj organizator izložbe ujedno nije i netko tko upravlja tim prostorom i odmah je proizveden skandal. Meðutim, ko- liko god se ljudi bliski gradskoj vlasti trudili dokazati suprotno, isklju- èiva odgovornost za cirkus i otvorenu cenzuru leži upravo na Muzeju grada Splita i gradskim vlastima. Za èitatelje koji ne poznaju koncept tog splitskog umjetnièkog salona treba napomenuti da je on u pravilu odan subverzivnim provokacijama i novim umjetnièkim tendencijama, te da od njega nikad ne treba oèekivati klasiènu izložbu malograðan- skog tipa koja nikoga neæe uznemiriti. Detalj koji je ravnateljicu Muzeja grada Splita Narcisu Bolšec Ferri uznemirio toliko da je još u veèeri otvaranja pozvala Policiju da izložbu zatvori, da bi je dan kasnije, nakon što se Policija proglasila nenadležnom za tumaèenje umjetnièkih slo- boda, izravno i zatvorila, odnosi se na jedan rad koji je problematizirao simboliku svastike. Njezino službeno saopæenje, koje je zatim ponudila, bilo je da se radi o simbolu koji je zabranjen u Republici Hrvatskoj, da bi kasnije dogradonaèelnik Goran Kovaèeviæ zakljuèio kako mu je jasno da je rijeè o pitanju umjetnièkih sloboda, no da nakon svastike na tra- vnjaku Poljudskog stadiona Split ima nultu toleranciju za njezinu po- javu. Sve bi to imalo nekog smisla, iako bi nesumnjivo proizvelo skan- dal zbog zabrane umjetnièkog izražavanja i potpunog krivog shvaæanja poruke tog rada, da nije rijeè o gradu u kojem gradonaèelnik otkriva spomenike postrojbi nazvanoj po ustaškom ratnom zloèincu Rafaelu Bobanu, i to na Dan Europe, a potom na taj isti spomenik 10. travnja šalje vijenac u ime Grada Splita. Temeljno pitanje glasi, po èemu se pojava svastike na subverzivnoj izložbi, koja zasigurno nema fašistièku pozadinu, cenzurira i smatra nedopustivom, dok se velièanje ustaškog ratnog zloèinca, èijim je ime-

114 DOBA KONTRAREVOLUCIJE nom iz ideoloških, neofašistièkih razloga, sa cjelokupnom simbolikom Paveliæeve države, nazvana spomenuta postrojba, ne smatra takvim? Pri èemu, da ironija bude veæa, Grad u jednom, ideološki jasno pro- filiranom èinu sudjeluje, dok drugi, koji ne razumije, cenzurira. Mo- žemo sada voditi raspravu o smislenosti izloženog rada, èija je nakana bila propitati tendencioznu upotrebu simbola koji je izvorno bio znak nenasilja. Možemo govoriti i o tome da je rijeè o neukusnoj vrsti pro- pitivanja, ali ono što bi svakako trebalo izbjegavati jest sveprisutni cini- zam. U kojem se osnažuje autoritet prema umjetnicima, a biva poni- znim pred neofašistima, koji svoje manifestacije poèinju pozdravom "Za dom spremni". Posebno, ako se pri tom koristi argumentacija - da je svastika zabranjena u Hrvatskoj. Kao da velièanje ustaškog režima nije. Telegram, 08. 10. 2015.

HDZ-ov MARŠ U PROŠLOST Ukoliko je netko od neupuæenih graðana i imao nekakvih dvojbi oko toga kakvu viziju buduæeg razvoja zemlje i društva nude HDZ i njegovi partneri, toènije bave li se suvremenim problemima i smještaju li Hr- vatsku u kontekst modernog svijeta, ili ratuju s povijesnim utvarama, mogao se tih dilema jednostavno riješiti prateæi ono što se ovih dana dogaða u Dalmaciji. Èak i kad bismo zanemarili djelovanje Slobodne Dalmacije, èiji novopeèeni kolumnisti posve otvoreno usporeðuju po- litièke poteze premijera Milanoviæa s onima Adolfa Hitlera, optužujuæi Alexa Brauna praktièno za plagijat nacistièkih politika (komentar je u ovom sluèaju potpisao Ivica Šola), teško je ne uoèiti kakvu atmosferu stvara i potièe vodstvo HDZ-a. U prilog ovom zakljuèku, osvrnut æemo se na dva dogaðaja iz proteklog tjedna, aktivnost župana Zlatka Ževrnje u Podbablju i projekciju filma "Neprijatelj naroda" u splitskom Kinu "Central".

115 Dragan Markovina

Ževrnja je, naime, prilikom proslave Dana opæine Podbablje, u mje- stu Drum sveèano otkrio spomen-ploèu posveæenu poginulima za slo- bodu Hrvatske. U pristojnom društvu i normalnim okolnostima ta bi se vijest tretirala kao jedan rutinski i politièki sasvim nebitan izvještaj, no ovdje to nije sluèaj. Ploèa je podignuta na istom mjestu, koristeæi èak i isto postolje, na kojemu je desetljeæima stajala ploèa s imenima mje- štana poginulih u antifašistièkoj borbi. U samom se tekstu nove ploèe istièe veliko slovo U, a hrvatski grb poèinje bijelim poljem. Njezino postavljanje predstavlja otvoreni èin zatiranja memorije. Šira javnost kojoj je postavljanje ploèe i bilo namijenjeno, njezinu politièku poruku i idejnu simboliku ne može naravno shvatiti nikako drugaèije nego onako kako su i sami organizatori htjeli da shvati. Rijeè je o neskrivenoj glorifikaciji ustaške simbolike, koja je tim zlokobnija što istovremeno zatire memoriju na ljude koji su od strane tog režima stradali. Iako se župan Ževrnja kasnije branio da on o svemu tome ništa nije znao, na- glasivši kako unatoè tome ne vidi ništa sporno u sadržaju ploèe, taj sluèaj govori mnogo više od onoga što se željelo poruèiti. Naime, iako taj primjer predstavlja dio šireg trenda, njegova slikovitost i prediz- borni moment u kojem se dogodio pretvaraju ga u paradigmu odnosa HDZ-a prema društvenom pamæenju i politici uopæe. Rijeè je o oèitom okretanju teza, u kojem pripadnici jedne stranke uporno optužuju aktualnu vlast i svakoga s ljevice da nas stalno vraæa u prošlost, radeæi, i to kao jedini, upravo ono za što druge optužuju. Pri èemu u èitavom tom procesu raèunaju na podršku znatnog broja gra- ðana koji su, posve razumljivo, umorni od historiografskih rasprava i smatraju da su te teme irelevantne. To bi pak bilo sasvim u redu kada bi bilo logiènog odgovora na pitanje: Ako su spomen-ploèe, imena ulica i sliène stvari nebitne, zašto se onda neke ploèe uništavaju i imena ulica mijenjaju? Sve nas to dovodi do poruka izreèenih na predstavljanju dokumentarnog filma "Neprijatelj naroda", autorice Višnje Starešine. Producirajuæi film koji ima za temu poslijeratne obraèune komunis- tièkih vlasti s ljudima koje se smatralo neprijateljima režima, Višnja

116 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Starešina je otvorila jedno od bitnih pitanja u ovom društvu. No, èitavi je problem retorike koja se koristila nakon promocije filma u tome što su tamo prisutni, ukljuèujuæi i Hloverku Novak-Srziæ, oèito sebe uvjerili kako se nalazimo u 1989. ili 1990. godini, u kojoj hrabri autori otvaraju do tada zabranjene teme. Tretirati ovu temu kao ekskluzivnu i bes- kompromisnu, te kao kljuèno pitanje društva, u kojem se veæ 25 godina vodi rasprava o poslijeratnim zloèinima komunistièkih vlasti može zna- èiti samo dvije stvari. Ili su oni koji tako nastupaju posve izgubili mo- guænost pamæenja, ili ne znaju proizvesti nikakvu drugu politiku, doli one koja ratuje s utvarama. Preciznije govoreæi, obraèunavati se 2015. godine s avetima komu- nizma, koji nitko živ ne zastupa, svjedoèi ponajprije o intelektualnoj nemoæi da se razumije suvremeno društvo. Iako bi veæ i takav deficit imaginacije koji njeguju u glavnoj oporbenoj stranci s ozbiljnim izgle- dima za osvajanje vlasti, bio dovoljno zabrinjavajuæi, totalitarni diskurs koji se pri tome koristi još je problematièniji. Kako uostalom shvatiti izjavu psihijatra Gorana Dodiga, inaèe jednog od kandidata Domolju- bne koalicije u 10. izbornoj jedinici, nakon gledanja filma: "Kada po- gledate ovaj film, pitate se, što napraviti? Raða se ili pasivnost ili ag- resija. Što uèiniti?". Odgovor koji mu je s pozornice ponudila Hloverka Novak Srziæ, rekavši kako treba smijeniti Radmana, poslužio mu je kao uvod u obraèun s navodnim lažima, neistinama i destrukcijama koje svaku veèer servira javna televizija, sasvim je jasno ukazao na diskurs koji prijeti da postane dominantan u Hrvatskoj nakon izbora. Bilo ka- kav suvisao razgovor u situaciji koja koristi takav tip govora postaje naravno nemoguæ. A to nas ostavlja u dilemi - prema kome bi se ta agresija o kojoj Dodig i dodici dvoje trebala manifestirati i zašto, te o kakvom se tipu agresije radi? Telegram, 22. 10. 2015.

117 Dragan Markovina

VUKOVARSKI POUÈAK Kad je Naomi Klein objavila svoju sjajnu studiju, kasnije pretvorenu u dokumentarni film, pod naslovom "Doktrina šoka", malo je tko mo- gao pretpostaviti kako æe njezine teze savršeno poslužiti za razumije- vanje politike koju u Hrvatskoj posljednjih godina proizvode HDZ i pripadnici militarizirane desnice. Spomenuta je autorica, naime, objaš- njavajuæi kako je bilo moguæe u raznim zemljama uvoditi Friedmanov model ultraliberalne ekonomije bez podrške naroda, zakljuèila kako se takva ekonomija uvijek uvodila u uvjetima izvanrednog stanja. Bilo da je rijeè o uvoðenju diktature u Èileu, padu Berlinskog zida, ratu na Falklandskim otocima ili o uraganu Katrina u New Orleansu. Ukratko, kad se maknemo od same teme kojom se Klein bavila, vrlo je lako uspo- staviti logiènu vezu izmeðu produciranja izvanrednog stanja i povla- èenja poteza koji u normalnim uvjetima ne bi mogli biti povuèeni. Maj- stori takve politike kriju se unutar HDZ-a, stranke koja ne preza ni od èega kad su u pitanju njezini trenutaèni politièki interesi. Pri èemu nije nebitno primijetiti kako se konstanta takvog pristupa stvarima održava neovisno o tome tko je na èelu stranke, s obzirom da se organizirani kaos, s kulminacijom na splitskoj Rivi, provodio u vrijeme Sanadera, jednako kao što se posljednjih godina provodi u vrijeme Karamarka. Kulminacija takve politike zabilježena je ovih dana u odluci da se iz programa obilježavanja Dana sjeæanja u Vukovaru izbaci program po- sveæen Siniši Glavaševiæu. Dakle, nakon što veæ godinu dana skupina militariziranih pojedinaca kampira pred Ministarstvom branitelja, mo- tivirana banalnom èinjenicom da je Bojan Glavaševiæ, pomoænik aktu- alnog ministra, izrekao jednostavnu i medicinski nespornu èinjenicu da od PTSP-a pate svi graðani Hrvatske koji su proživjeli rat, uklju- èujuæi naravno i graðane srpske nacionalnosti, obraèun s èinjenicama ovog je tjedna definitivno ukazao na podmuklost takve politike. Nakon što je iz programa obilježavanja Dana sjeæanja izbrisan dio programa

118 DOBA KONTRAREVOLUCIJE koji je trebao biti posveæen Siniši Glavaševiæu, i to iskljuèivo zbog poli- tièkog obraèuna s njegovim sinom, predstavnici gradske vlasti, toènije gradonaèelnik Ivan Penava optužio je Bojana Glavaševiæa da skuplja politièke poene preko mrtvog oca. Èak i kad bismo zanemarili moralne aspekte takve vrste optužbe, koji nisu zanemarivi, i posvetili se logici, teško bismo mogli ne uoèiti apsurdnost takvih teza. Radi se o tome da stranka koja veæ više od dvadeset godina parazitira na brojnim tra- umama graðana Hrvatske, pa i na ogromnoj traumi Vukovara, upravo za takvo što optužuje nekoga tko im je poruèio da prestanu uzimati njegovog oca za simbol neèega što nikad nije bio. Stvari su vrlo jednostavne. Umjesto da naprave sve da u Vukovaru izgrade novi život i da taj grad nadiðe vlastito ratno stradanje, pred- stavnici takve politike drže ga taocem vlastite politike, oèekujuæi da svi u tome bespogovorno participiraju. Da ova raèunica nije bez temelja, meðu ostalim svjedoèi i èinjenica kako mnogi od konstitutivnih mitova HDZ-ove politike ni do danas nisu razgraðeni. No, da bi se takvo stanje i dalje održavalo, nužno je proizvoditi medijsku histeriju i uvoditi iz- vanredno stanje, èemu smo imali prilike svjedoèiti jednako u vezi æiri- liènih ploèa u Vukovaru, kao i na Savskoj cesti. Suština takvog druš- tvenog djelovanja nalazi se u održavanju statusa quo, koje bi onda omo- guæavalo predstavnicima HDZ-a da dovijeka igraju ulogu èuvara ugro- žene revolucije. Time se stranka koja se rukama i nogama bori protiv komunistièkog nasljeða ispostavlja kao glavni nasljednik najgorih pri- mjera prakse Saveza komunista i zastupnik ideje o "revoluciji koja teèe". Iako je iz svega napisanog jasno kako razgradnja takve vrste politike i njezinog nasljeða predstavlja nužan preduvjet da ovo društvo iskoraèi u modernost, zabrinjava èinjenica da najviše elemenata pobune nala- zimo u predstavnicima stare generacije. Tako je 26. listopada, prilikom polaganja vijenaca na splitskoj Pjaci, u povodu 71. godišnjice oslobo- ðenja grada od fašizma, devedesetpetogodišnji Ante Jelaska iskazao onu vrstu graðanskog neposluha kakva kronièno nedostaje mlaðim

119 Dragan Markovina generacijama. Njegov èin dopisivanja datuma osloboðenja grada na štandarac, na kojem su uklesani najvažniji datumi iz povijesti Splita i pri tom jedan od najvažnijih datuma namjerno izostavljen, ne pred- stavlja samo oèajnièki èin pobune, veæ ukazuje i na to do èega dovodi suspenzija dijaloga i ideološko brisanje prošlosti. Telegram, 29. 10. 2015.

KARAMARKOVA AGENDA ZA DALMACIJU Da predizborna kampanja uvijek i svugdje na svijetu politièkim akte- rima služi za uljepšavanje vlastitih rezultata, strategija i opæenito za svaku vrstu politièkog marketinga, jasno je manje-više svakome. S ob- zirom da je tu rijeè o nekoj vrsti unaprijed dogovorene ekonomije, gra- ðani su u pravilu za vrijeme kampanje spremni preèuti razne opæe- nitosti bez sadržaja, izgovorene od strane onih kojih pretendiraju doæi na vlast, ukoliko se takva iskakanja zadrže u nekim razumnim okvi- rima, koji ne vrijeðaju inteligenciju biraèa. S te strane zanimljivim se èini promotriti intervju koji je Tomislav Karamarko dao Slobodnoj Dal- maciji 3. studenog. Najbitniji aspekt tog razgovora, imajuæi u vidu lo- kalnu publiku kojoj se obraæa, sadržan je u odgovoru na oèito unaprijed dogovoreno pitanje: Kome je u interesu stalno potenciranje sukoba u nogometu, poglavito izmeðu Zagreba i Splita? Za potrebe razumijevanja teksta, Karamarkov odgovor valja prenijeti u cijelosti, s jedne strane da èitatelji dobiju uvid u kolièinu cinizma s kojom on barata, a s druge da bismo u nekoj eventualnoj raspravi izbjegli ono opæepoznato oprav- davanje putem sugestije da je nešto izvuèeno iz konteksta. Karamarko je, dakle, na postavljeno pitanje odgovorio ovako: "U moje doba, kad se Hrvatska jedva smjela spomenuti, navijaèi Dinama i Hajduka za- grljeni su pjevali 'Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska, njima se ponosi èitava Hrvatska'. Poruka je bila jasna. Onaj tko državu dijeli na 'Mi' i 'Oni', dijeli je i na Zagreb i Split. Podijeli pa vladaj, koliko li smo

120 DOBA KONTRAREVOLUCIJE puta to iskusili kroz povijest. Primjer sa svastikom govori sve". Kad se èovjek susretne s ovakvom vrstom odgovora, doista je u dilemi odakle poèeti. Prije nego se posvetimo upadljivom izbjegavanju problematizacije istinskog problema, a što su zajedno izbjegli i novinarka Višnja Stare- šina i Tomislav Karamarko, moramo se osvrnuti na èitav niz netoènosti i posve smiješnih tvrdnji kojima Karamarko pokušava skrenuti s teme. Nema, naime, nikakve sumnje da se socijalistièkom režimu može pro- naæi tisuæe zamjerki koje bi se mogle jednostavno elaborirati. Baš zato djeluje posve poražavajuæe kada se za napade na to vrijeme koriste stva- ri koje ne mogu izdržati elementarni sud logike, a kamoli išta drugo. Pored toga što se time iskazuje refleks žaljenja što nešto u što se zakli- nješ nije bilo na veæem udaru, nešto slièno nastojanju da se jasenovaèka tragedija osnaži suludim tvrdnjama o 700 tisuæa ubijenih, ovakva vrsta istupa može ozbiljno zabrinuti graðane suoèene s moguænošæu da bi nosioci ove potkapacitirane logike mogli preuzeti voðenje države. Do- ista je nevjerojatno da èovjek koji je u to vrijeme, na koncu i živio, može zakljuèiti da se Hrvatska jedva smjela spomenuti. To bi naravno stajalo ako bi se pod tim jedva smatralo to što se rodio i živio u Socijalistièkoj Republici Hrvatskoj i to što mu je na svakom dokumentu to i pisalo. Osim što koristi ovakve neodržive zakljuèke, Karamarko oèito nema pojma o èemu govori. Naime, ozbiljan navijaèki rivalitet izmeðu Dina- ma i Hajduka, suspendiran je tek uoèi prvih višestranaèkih izbora te neposredno nakon njih, negdje do meðunarodnog priznanja Hrvatske. Drugim rijeèima, pjesma koju navodi pjevala se upravo u trenutku kad je èitav javni govor bio obilježen rijeèju Hrvatska. Posvetimo li se pak njegovoj posljednjoj tvrdnji u kojoj vlastite politièke protivnike proziva za nekakvu podjelu na Zagreb i Split, vrijedilo bi se prisjetiti kako je takvu idejnu i mentalnu podjelu uvela upravo stranka kojom predsjeda, centralizirajuæi državu do maksimuma, èega se zemlja do danas nije riješila. Jedna od posljedica takve politike bilo je i otvoreno favoriziranje

121 Dragan Markovina jednog nogometnog kluba koji je godinama bio pretplaæen na titulu prvaka, u ime viših državnih interesa. Tako ustrojen sustav, koji je u konaènici preuzeo i do savršenstva razvio Zdravko Mamiæ, uz podršku gotovo kompletnog vodstva Nogometnog saveza, sastavljenog mahom od èlanova HDZ-a, doveo je do erupcije nezadovoljstva u èitavoj zemlji, s naglaskom na Dalmaciju. Koja je svih ovih godina predstavljala sna- žno biraèko uporište HDZ-a. Iako je, naravno jasan strah u vodstvu te stranke da opæe nezadovoljstvo stanjem u nogometu ne rezultira sma- njenim brojem glasova u Dalmaciji, doista zvuèi nevjerojatno da se rašireni bijes pokušava amortizirati banalnim nacionalistièkim flos- kulama i zaobilaženjem srži problema. Tim prije što je i samom Kara- marku, koliko god bio nezainteresiran za stanje u nogometu, jasno ko- liko je takav tip obrane postojeæeg stanja apsurdan. Stoga se, imajuæi sve navedeno u vidu, postavlja pitanje, zbog èega je ljudima u HDZ-u u tolikoj mjeri stalo do Zdravka Mamiæa i oèuvanja postojeæeg stanja? Najprije æe biti kako se radi o raširenom uvjerenju o vlastitoj svemoæi i prirodnom pravu na stranaèko upravljanje svim javnim resursima, bez ikakve vrste odgovornosti. S obzirom da na taj naèin Karamarko demonstrira dvostruki pogled s visoka na graðane kojima je intervju u Slobodnoj Dalmaciji bio posveæen, govoreæi potpune besmislice s jed- ne strane i izbjegavajuæi konkretan odgovor s druge, bit æe zanimljivo pratiti do koje æe mjere nacionalistièki sentimenti prevagnuti pred oèi- tim iz perspektive navijaèa Hajduka? Odgovor na to pitanje mogao bi usmjeriti i ishod izbora. Telegram, 04. 11. 2015.

ULAZI LI NEOUSTAŠKI HÈSP U SABOR? Zakljuèimo li nakon svega kako su upravo održani izbori donijeli oèekivan rezultat, u vidu gotovo potpune izjednaèenosti dviju velikih stranaka, toènije njihovih koalicija, ali i jedno ozbiljno iznenaðenje, koje se odnosi na senzacionalan rezultat MOST-a, neæemo ustvrditi

122 DOBA KONTRAREVOLUCIJE ništa novo. Ono što je pak takav rasplet situacije u konaènici donio u javni prostor jest potpuna fokusiranost medijske i šire javnosti na pre- govore oko uspostave vlasti. Što je naravno posve razumljivo, ali isto- vremeno i zabrinjavajuæe, imajuæi u vidu momente koji su tek margi- nalno popraæeni, a njihova simbolièna važnost nije uopæe zanemariva. Radi se o tome da je u desetoj izbornoj jedinici na listi Domoljubne koalicije bio zastupljen i HÈSP, i to preko svoga splitskog lidera Luke Podruga. Oni manje upuæeni u kretanja na marginama hrvatske poli- tike možda neæe ni biti svjesni o kakvoj se stranci radi, no dovoljno ih je uputiti na prijetnje koje je njihov predsjednik Josip Miljak upuæivao ravnateljici Spomen podruèja Jasenovac Nataši Jovièiæ. Osim toga ta se stranka na nacionalnoj razini proèula kad je pokušala organizirati oku- pljanje radikalno desnih europskih stranaka u Zagrebu, meðu kojima su trebali biti i pripadnici maðarskog Jobbika, koji ne priznaju granice Republike Hrvatske. Spustimo li se pak na lokalnu razinu doæi æemo do Luke Podruga, koji veæ više od desetljeæa sjedi u splitskom Gradskom vijeæu. I to jedno vrijeme zahvaljujuæi ozbiljnoj podršci njegovoj pravaškoj stranci na izborima, a u posljednja dva mandata zahvaljujuæi koaliciji s HDZ-om. Podrug je inaèe u javnosti poznat kao èovjek koji je za vrijeme jednog mitinga na Gripama pljunuo tadašnjeg novinara Feral Tribunea, Vla- dimira Matijaniæa, i èiji se politièki program iscrpljuje u rehabilitaciji ustaške države i obraèunu s imaginarnim neprijateljima. Nedavno je tako prvo javno izjavio kako je on uklesao natpis "Za dom spremni", na ionako sporni spomenik HOS-ovoj bojni "Rafael Boban", da bi se nakon toga upustio u prepisku s novinarom Slobodne Dalmacije Da- mirom Piliæem u kojoj je najavio skoru lustraciju. I to takvu nakon koje æe Piliæ moæi, po njegovim rijeèima, birati pojatu na Mosoru ili pre- seljenje u istoène krajeve. Sudjelujuæi u aktualnoj kampanji za parla- mentarne izbore Podrug je doslovno rekao: "Udžbenici povijesti iz kojih naša djeca uèe, mediji, kultura, dakle temelji na èemu poèiva jedan narod, sve je to, kao i sve ostalo u hrvatskom javnom životu, zasnovano

123 Dragan Markovina na lažima. Veæina su toga lažne istine koje su uveli pobjednici u Dru- gom svjetskom ratu. Sve što se u povijesti uèi su ili laži ili je marginalno. Naravno, ne mislim ja osobno pisati novu povijest, niti se time osobno baviti, nisam ja nikakav Ðilas. To bi trebali napraviti struènjaci povje- snièari". Iako je ovakvih Podrugovih istupa, meðu kojima se istièu napadi na Miljenka Smoju i nastojanja da ni jedna od gradskih ulica ne kome- morira antifašistièku borbu, bilo na desetine, veæ je i ovih nekoliko momenata dovoljno da èitatelji shvate o kome je rijeè i kakve vrijed- nosti zastupa njegov HÈSP. Stoga se veæ i samo uzimanje te stranke u širu koaliciju s mainstream strankama nameæe kao izrazito proble- matièno, dok bi Podrugov eventualni ulazak u Sabor, i to umjesto no- sitelja liste Domoljubne koalicije u X. izbornoj jedinici Damira Krsti- èeviæa, kako je dao naslutiti sam Podrug, predstavljalo prelaženje crte nakon koje sve postaje moguæe. Ne radi se ovdje o licemjernom skan- daliziraju nad neèim što se, barem kad je o Splitu rijeè, njeguje veæ godinama. Rijeè je naravno o koaliciji izmeðu HDZ-a i HÈSP-a. Ovdje se radi o tome da bi graðani Republike Hrvatske trebali postati svjesni koga su izabrali u Sabor i kojoj su listi dali povjerenje. Jer ukoliko po- tencijalni predstavnici nove vlasti nemaju nikakav problem s tim da ih u Saboru zastupa stranka koja otvoreno rehabilitira ustašku državu, koristeæi retoriku mržnje i netolerancije prema svim neistomišljeni- cima, onda se hrvatsko društvo nalazi u mnogo gorem stanju nego što misli znatan dio graðana ove zemlje. Takvo se stanje naravno neæe moæi nadiæi navodno nadideološkim fokusiranjem na iskljuèivo ekonomske i administrativne probleme zemlje, kako se zanose predstavnici MOST- a, jednako kao što nije rijeè o redikulima kako bi ih pristojni graðani željeli okarakterizirati. Radi se o koalicijskom partneru i oèito prihvat- ljivoj politièkoj opciji za znatan broj graðana ove zemlje, a takvi se onda ne mogu smatrati niti redikulima, niti nebitnim marginalcima. Ma ko- liko takav pristup zvuèao utješno. Imajuæi sve ovo u vidu, jasno je kako se sve više pomièu granice dopuštenog i kako doista nije daleko dan u

124 DOBA KONTRAREVOLUCIJE kojem æe politika odluèivati kako treba misliti i pisati o pojedinim te- mama. Ukoliko u konaènici do takvog raspleta i doðe, nitko neæe moæi reæi kako nije znao o èemu je rijeè. Telegram, 12. 11. 2015.

KONAÈNI DEBAKL HRVATSKOG PRAVOSUÐA Kada se jednom budu ozbiljno analizirali fenomeni izbornog uspjeha MOST-a i raznih neovisnih lista na lokalnim izborima, od don Ivana Grubišiæa, preko Marijane Puljak, pa sve do Milana Bandiæa, bit æe jed- nostavno uoèiti crtu koja te, po svemu razlièite ljude i liste, ujedinjuje. Rijeè je o raširenom osjeæaju nemoæi znatnog dijela graðana da utjeèu na politièke procese, no u prvom redu o sveopæem nepovjerenju u insti- tucije i politièki sustav. U svemu tome, jedna je od neuralgiènih toèaka tako havariranog sustava svakako pravosuðe, koje je do te mjere svojim odlukama skandaliziralo javnost, èineæi to veæ dugi niz godina, da je ne samo izgubilo povjerenje graðana, nego ih je dovelo u situaciju javnog ismijavanja brojnih presuda. U svemu tome, teško je bilo ne uoèiti da su presudne faktore u takvim vrstama presuda èinili politièki i klasni momenti. Drugim rijeèima, u pravilu su nevjerojatne sudske odluke išle na ruku ljudima bliskim HDZ-u, kao i onima izvrsnog imovinskog sta- nja. Je li èinjenica da su se te dvije skupine ljudi èesto ispreplitale, slu- èajna ili nije, na èitateljima je da presude. No, ono što je i bez èitatelja evidentno, odnosi se na opisanu sudsku praksu. Bilo da se radilo o tome da su sinovi tajkuna, nakon što bi usmrtili srednjoškolke na cesti, kaznu odsluživali tako što bi se morali telefonski javljati u policiju, i to zbog školovanja u inozemstvu, bilo da su se pokušaji silovanja tumaèili kao lokalni obièaji, ali i na koncu, bilo da se Zdravka Mamiæa pustilo iz pritvora na radno mjesto u vlastiti klub, koji je po navodima istrage izravno oštetio. Drugim rijeèima, kad god se èovjeku nešto uèini nemo- guæim, bit æe dovoljno da taj sluèaj proslijedi hrvatskim sudovima, da bi ga uèinili moguæim.

125 Dragan Markovina

Iako su navedeni sluèajevi tek paradigmatski momenti hrvatskog sudstva, sve do presude Tomislavu Horvatinèiæu bilo je teško oèekivati da ih nešto može nadmašiti. No, kako to obièno biva, sudstvo je ovaj put nadmašilo samo sebe. Od ovog smo tjedna suoèeni s èinjenicom da je usmræivanje dvoje ljudi koji su uživali u klasiènom ljetnom poslije- podnevu na svojoj jedrilici, vrijedno tek uvjetne kazne, uz èitav niz objašnjenja koja su odavno otišla van pameti. Kljuèni momenti iz pre- sude kažu da je Horvatinèiæ, iako svjestan da može nekoga ugroziti, lakomisleno vozio automatskim pilotom, glisirao sa 26,3 èvora te nije promatrao promet. Jedrilici nije ustupio pravo puta, presjekao joj je put, naletio na nju i lomio je. Potom je prešao preko nje, zbog èega je talijanski braèni par odbaèen u more gdje su oboje preminuli zbog oz- ljeda. Prilikom izricanja kazne u obzir su uzete olakotne okolnosti žalje- nja, spremnosti na isplatu odštete, èinjenica da prethodno nije osu- ðivan i da ima zdravstvene probleme. Kazneno djelo sutkinja je na kra- ju prekvalificirala iz neizravne namjere u nehat, odnosno, uzela blaži oblik djela za koje je kazna predviðena u trajanju od 6 mjeseci do pet godina zatvora. U zatvor ide ako u roku od tri godine ponovi kazneno djelo, no nije mu zabranjeno upravljanje brodom. Èak i kad ne bismo bili svjesni Hovatinèiæeve vozaèke prošlosti, ali i njegovog ponašanja spram javnosti u brojnim aferama koje su ga pratile, ovakvo obrazlo- ženje presude u tolikoj je mjeri cinièno, da je prosto nevjerovatno da je takvo nešto moguæe. Krenemo li od olakotne okolnosti, u koju sut- kinja ubraja spremnost na isplatu odštete i postavimo je uz bok èinje- nici kako je osuðeni Horvatinèiæ još 2013. na Trgovaèkom sudu u Splitu tužio djecu poginulog braènog para, tražeæi od njih odštetu od 214 tisu- æa eura za štetu koja je nakon nesreæe nastala na njegovom gliseru, lako æemo uoèiti, ne samo moralni, nego i logièni sunovrat ovakve presude. Drugi bitan moment odnosi se na kvalifikaciju djela. Jer kako drugaèije, doli neizravnom namjerom tumaèiti èinjenicu da netko tom brzinom u vrlo prometnom akvatoriju, usred ljeta vozi gliser, kao da je na otvo- renom moru, k tome ne promatrajuæi promet? Usporedbe radi, takvo

126 DOBA KONTRAREVOLUCIJE ponašanje na moru bilo bi ekvivalent vožnji od nekih 120 km na sat kroz zagrebaèku Ilicu u ponedjeljak ujutro. Ovako navedene èinjenice, pored kojih se ne može zanemariti svijest onih koji su presudu donijeli, o tome kako æe ona odjeknuti u javnosti svjedoèi ponajprije o uvjerenju u vlastitu nedodirljivost. Jer, donošenje takve presude mimo morala i logike, predstavlja zapravo izrugivanje, ne samo onima koji su nastradali i njihovim najbližima, nego i èitavom hrvatskom društvu. Preciznije govoreæi, njegovom pretežnom dijelu koji takvu sudsku milost ne bi mogli doèekati ni u najljepšim snovima. Stoga je cinizam suda koji donosi takve presude posve jednak cinizmu samog Tomislava Horvatinèiæa, koji je u jeku najžešæih prosvjeda protiv njegovog projekta na zagrebaèkom Cvjetnom trgu, preko znatnog dijela površine proèelja novoizgraðenog kompleksa, postavio transparent s natpisom 'Hvala braniteljima'. Ukoliko nije raèunao na beskrajnu naiv- nost graðana, u što je uputno otvoreno sumnjati, Horvatinèiæ je s tim transparentom iskazao onu vrstu moralne bešæutnosti kakvu su iska- zivali Krležini Glembayevi, inaèe odlièno uprizoreni u zgradi smještenoj neposredno do Horvatinèiæevog kompleksa. Ponekad sluèaj savršeno ogoli stvarnost. Telegram, 19. 11. 2015.

POLJUD: KULTURNO DOBRO I MJESTO SIMBOLIÈKIH DRUŠTVENIH PREVRATA Kada je na sjednici, održanoj 23. studenoga 2015. godine, Struèno povjerenstva za utvrðivanje svojstva kulturnog dobra utvrdilo da Grad- ski stadion Poljud u Splitu ima takvo svojstvo, te ga upisalo u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštiæenih kulturnih do- bara, time se i u pravnom smislu potvrdilo ono što je bilo oèito od same izgradnje stadiona. Radi se o èinjenici da je rijeè o jedinstvenom arhi- tektonskom ostvarenju koje umnogome simbolizira vrijeme u kojem je

127 Dragan Markovina nastalo. Kako se navodi u obrazloženju Povjerenstva, veliki stadion splitskog nogometnog kluba Hajduk sagraðen je 1979. godine u split- skom predjelu Poljud, zbog èega i danas nosi naziv Gradski stadion Poljud, a projektirao ga je istaknuti hrvatski arhitekt Boris Magaš (1930- 2013). Realizacija projekta vezuje se uz Osme mediteranske igre koje su se 1979. godine održale u Splitu. Iste godine autor je nagraðen tada saveznom nagradom "Borba" za arhitekturu i urbanistièko-arhitek- tonski koncept stadiona u Poljudu. Više je nego izvjesno da æe se dobar dio reakcija struène i šire javnosti nakon donošenja ove odluke odnositi na analizu arhitektonske vrijednosti objekta, uz pokoju rijeè o Medi- teranskim igrama i znaèenju njegove izgradnje. Jednako æe tako biti teško zaobiæi poneki osvrt na taj stadion Haj- duka, s pregledom mitskih dvoboja što je uostalom, barem na posve simbolièkoj razini navijaèke mitologije i uèinjeno knjigom Majstor s mora. Naime, u toj knjizi koju je uredio Zdravko Reiæ, a koju su svojim tekstovima ispunili vodeæi pisci i novinski autori, dosta je prostora posveæeno urbanoj legendi o tome kako je Hajduk preseljenjem na novi stadion izgubio dušu i kako takav gubitak više nikad neæe nadoknaditi. Ta je legenda uostalom i dovela do jednog od bizarnijih momenata iz prošlosti Poljudskog stadiona kada ga je, nakon politièkih i društvenih promjena, splitski nadbiskup blagoslovio, s namjerom da rastjera zle moèvarne duhove, koji su po tom vjerovanju onemoguæili da Hajduk nakon preseljenja na novi stadion osvoji niti jedno prvenstvo Jugosla- vije. No, najbitniji dio prièe, vezane uz Poljud, odnosi se na simboliène momente koji su se na tom stadionu dogodili, a preko kojih je moguæe ispisati društvenu i politièku povijest Splita, Dalmacije i Hrvatske, pa èak i južnoslavenskih prostora. Da su se na tom stadionu od otvaranja dogaðale simbolièki bitne stvari ne treba dodatno objašnjavati mimo poznavanja èinjenice da je Mediteranske igre te, 1979. godine, otvorio Josip Broz Tito, što je bio jedan od njegovih posljednjih državnièkih

128 DOBA KONTRAREVOLUCIJE istupa. Ni godinu dana nakon toga dogodila se ona mitska utakmica izmeðu Hajduka i Crvene zvezde, tijekom koje je službeni spiker obja- vio da je umro Josip Broz Tito, prouzrokovavši prekid utakmice, sveop- æi muk i kolektivni plaè igraèa, te spontanu reakciju publike koja je gotovo jednoglasno zapjevala "Druže Tito, mi ti se kunemo". Zbog za- nimljivosti i povijesne istine treba napomenuti da je pjesma krenula s Torcidinog sjeveroistoka, što je èinjenica koje se danas mnogi ne žele sjetiti. Toèno poput onih koji su u službenoj monografiji, objavljenoj povodom stote godišnjice kluba, tu utakmicu jednostavno prešutjeli. Zanemarimo li ovdje dva bitna momenta, poput barbarskog smak- nuæa pijetla na utakmici polufinala Kupa Uefa protiv Totenhama i ba- canje suzavca na europskoj utakmici protiv Marseillesa 1987. godine, doæi æemo iznova na teren politike i društvenih odnosa. I to ponajprije do mitske utakmice izmeðu Hajduka i Dinama u ožujku 1990. godine kada je (uoèi izbora) prepun stadion skandirao bratskim hrvatskim klubovima, a koja je završena pobjedom Dinama s 3:2. Nedugo nakon toga novi se režim legitimirao na Svjetskom atletskom prvenstvu A'90., organiziranom na Poljudu, pod dirigentskom palicom Antuna Vrdo- ljaka i uz Tuðmanovo ukazanje na otvaranju manifestacije. Ni tri godi- ne nakon toga, Franjo Tuðman je u svibnju 1993. godine, u jeku uèes- talih redukcija struje u Dalmaciji, u 17. minuti došao na finalnu utak- micu Kupa Hrvatske izmeðu Hajduka i Dinama, koju je napustio veæ na poluvremenu, otjeran masovnim skandiranjem protiv njega. To je bila prva masovna i otvorena manifestacija pobune protiv Tuðmanove vlasti. Osam godina nakon toga, Poljud obilježavaju masovni neredi, potak- nuti uliènom pobunom protiv Raèanove vlasti, koja je planirani vrhu- nac imala u prosvjedu za Mirka Norca na splitskoj Rivi tri dana prije derbija izmeðu Hajduka i Dinama. Nakon masovne tuènjave navijaèa s policijom i otvorene podrške koju su huligani imali od strane lokalnih vlasti, pravo je èudo da nitko nije poginuo. Tih godina, za vrijeme Raèa-

129 Dragan Markovina nove vlasti, Poljudski je stadion ugostio i Marka Perkoviæa Thompsona, èiji je (rasprodani) koncert takoðer služio za motivaciju antivladinih raspoloženja. Deset godina kasnije Poljud je doèekao nevjerojatno uspjelu proslavu stote godišnjice Hajduka, da bi posljednjih godina udomio masovni festival elektronske glazbe, nazvan Ultra. U meðuvremenu se, naravno, dogaðao i èitav niz drugih bitnih stvari, koje su bile od kljuènog znaèaja prvenstveno za Hajduk i lokalne prilike. Kad pogledamo ovako poslo- žene èinjenice, jasno je kako upravo masovni dogaðaji na Poljudu u punom smislu rijeèi reprezentiraju društvenu i politièku povijest Splita i Hrvatske, te bi ozbiljna historiografska i sociološka analiza tih feno- mena mogla olakšati razumijevanje kako se Split od jednog "crvenog", a potom radikalno nacionalistièkog grada, probrazio u prijestolnicu novog tipa masovnog turizma, ušavši u svijet postmoderne. Telegram, 03. 12. 2015.

SLUÈAJ SPALADIUM ARENE ILI KONAÈNI KRAH JEDNE POLITIKE Nakon što je Odbor vjerovnika, sastavljen od banaka koje su kredi- tirale izgradnju Spaladium Arene u Splitu, predložio Gradu da otkupi njihova potraživanja od 600 milijuna kuna za deset puta manji iznos, toènije za 60 milijuna kuna i postane ekskluzivni vlasnik objekta, s obzirom da tvrtka "Sportski grad TPN u steèaju" više nije u stanju pla- æati njegovo održavanje, uoèi eventualne odluke o tom pitanju i arbi- tražnog spora, oglasio se i gradonaèelnik Baldasar. Zakljuèio je da Grad neæe bankrotirati, te da mu je Spaladium Arena potrebna jednako kao škole, bolnice i bazeni. Kako god ta višegodišnja trakavica završila, valjda je konaèno došlo vrijeme da se vratimo na njezino ishodište. Preciznije govoreæi, na histeriènu kampanju, pokrenutu 2008. godine, u kojoj je Sanaderova vlast, uz ozbiljnu propagandnu kampanju, prepo-

130 DOBA KONTRAREVOLUCIJE znatu po reklami "Baliæ dodaje Metlièiæu", forsirala izgradnju skupih i nepotrebnih dvorana ogromnih kapaciteta, ne bi li Hrvatska dobila organizaciju Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine i, naravno, na njemu trijumfirala. Kako je sve završilo poznato je svakome tko je, makar i površno pratio prvenstvo i ambijent koji se stvarao oko njega, jednako kao što je poznato kako je skonèala Sanaderova vlast. Ono što je tada bilo jasno rijetkima, èija su upozorenja bila zaglu- šivana patetiènom retorikom i izazivanjem izvanrednog stanja, na kon- cu je postalo jasno svima. Rijeè je o tome da su te Arene bile preskupe, istinski nepotrebne i neisplative s jedne strane, ali i da su velike gra- ðevinske investicije savršeno plodno tlo za brojne koruptivne radnje s druge strane. Kako u svijetu, tako i kod nas. Iako ovakav zakljuèak o neisplativosti i politièki motiviranoj izgradnji vrijedi za sve spomenute objekte, pa èak i zagrebaèku Arenu, sluèaj Splita posebno je uoèljiv ponajprije zbog financijskog tereta koji je Grad jedva izvukao, ne ulo- živši ga primjerice ni u jedan školski objekt. Tako je izgradnja tih Arena, a posebno splitske, imala tri vrste posljedica. S jedne strane, ogromni su novci potrošeni na jedan preskupi, nerentabilni i nepotrebni objekt, dok istovremeno u 25 godina hrvatske samostalnosti Grad nije izgradio niti jednu osnovnu školu. Koliko ih je s tim novcima mogao izgraditi, bolje je i ne analizirati. S druge pak strane, gradu je ostao nerentabilan objekt, koji se nije mogao ispuniti nikakvim smislenim sadržajima, a èije održavanje treba plaæati. U konaènici je, s treæe strane, to sve zaje- dno imalo za posljedicu èinjenicu daljnjeg propadanja veæ postojeæih objekata. Tako je umjesto ulaganja u temeljitu obnovu velike dvorane na Gripama, izgraðena nova i besmislena Arena, pa tako u Splitu ima- mo dvije nerentabilne dvorane koje se raspadaju, a napune se dva do tri puta godišnje. To isto vrijedi i za obnovu Doma sportova i izgradnju nove Arene u Zagrebu, s tom razlikom što je zagrebaèka ipak nešto isplativija i što je Grad u vezi njezine izgradnje nešto povoljnije prošao. Sve navedeno

131 Dragan Markovina ukazuje na posljedice korištenja nacionalistièke histerije u dnevno- politièke svrhe. Naime, unatoè tome što je svakome sa zdravim razu- mom još tada bio oèit besmisao organizacije tog prvenstva, posebno na ovaj naèin, svaki se disonantan ton proglašavao izdajnièkim èinom, mimo svake racionalne rasprave i bilo kakve argumentacije, osim one da ljudi koji propituju tu retoriku izvanrednog stanja rade protiv Hrvat- ske. Sve bi to bilo manje tragièno da su se iz toga izvukle ikakve pouke za buduænost, tj. da su iracionalizam i korištenje emocija i niskih strasti protjerani iz državne politike. No, kako se to nije desilo, u prvom redu promotrimo li politiku HDZ-a, s obzirom da je ondašnja strastvena iracionalnost, vezana uz sulude infrastrukturne pothvate, zamijenjena novom strastvenom iracionalnosti proizvodnje neprijatelja i ideoloških ratova, preostaje nam konstatirati kako je taj promašaj još tragièniji. Treba to imati na umu kada iznova slušamo ideje o novim ogromnim ulaganjima u Maksimirski stadion i u sliène pothvate. Što se pak samog Splita tièe, evidentno je da je ondašnja mantra o tome kako æe poslovni toranj, koji je trebao niknuti odmah uz Arenu, financirati njezino održavanje, sada i definitivno pokopana. Što nam nužno nameæe usporedbu s organizacijom Mediteranskih igara iz 1979. godine. Naime, osim èinjenice da je Split tada dobio praktièno sve sport- ske objekte, od stadiona i bazena na Poljudu, preko velike dvorane na Gripama, grad je istovremeno konaèno iskoraèio u modernost. Uko- pavši prugu, završivši Split 3, podignuvši Dom mladih i suvremeni RTV- centar. Koliko su ta ulaganja bila osmišljena i suvisla, svjedoèi èinjenica da današnji Split još uvijek konzumira ta (tadašnja) ulaganja. S druge pak strane od opsjene zvane Svjetsko prvenstvo u rukometu, ostali su dugovi, jedna nerentabilna dvorana i gomila armature koja strši u nebo iznad Lore, s priliènim izgledima da zauvijek takva i ostane kao spo- menik jednom vremenu iracionalnosti i nepotrebnog rasipanja javnog novca u predizborne svrhe. Telegram, 17. 12. 2015.

132 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

INTELEKTUALNA PODRŠKA POLITICI PODIZANJA ŽICA Kada se znanstvenik i intelektualac emocionalno i tekstualno anga- žira na obrani anticivilizacijskih vrijednosti i afirmaciji nacionalnog, kulturnog i vjerskog ekskluzivizma, posve je jasno što mu se na kraju dogodi s tekstom. Dogodi se, naime, to da pati od viška predrasuda, opæih generalizacija i populistièkih stavova, te od manjka logike i racio- nalnog pristupa èinjenicama. Drugim rijeèima, praktièki je nemoguæe braniti neobranjivo i pritom ostati suvisao i na visini zadatka. Sve nave- deno iskazao je u svom posljednjem tekstu, u kojem je analizirao val migracija i uspon europske desnice, filozof Neven Sesardiæ. Nakon što se prije nekoliko mjeseci posvetio analizi rata protiv terorizma, te prak- tièki ustvrdio kako je u ime viših ciljeva opravdano muèiti zatvorenike, sliènom se logikom poslužio i u recentnom tekstu, objavljenom u su- botnjem prilogu Jutarnjeg lista, od 19. prosinca. Pišuæi o velikom mi- grantskom valu i fenomenima podizanja žica i ograda na granicama izmeðu europskih zemalja, Sesardiæ u èitavom tekstu polazi iz pozicije unutar koje vlastite stavove promatra kao prirodne i samorazumljive, dok bilo kakvo protivljenje takvoj vrsti stavova pronalazi u "nekim" ljudima. Nikad imenovanim, niti specifiziranim, ali s dovoljno naznaka koji upuæuju na to kako je rijeè o anacionalnim, ljevièarskim manjin- cima s išèašenim shvaæanjima humanizma i ljudskih prava. Zanimljivo je stoga pogledati koje to stavove ovaj autor smatra samorazumljivima, a kojima se istinski išèuðava? Krenuvši veæ u uvodu teksta u njegov konaèni zakljuèak, Sesardiæ se retorièki pita: "No, neki su užasnuti sa- mom pomisli da bi se na granici podizali zidovi, visoke ograde, ili bod- ljikava žica. Ali što je alternativa? Ukidanje granica, možda?" Suoèavajuæi se s ovakvom vrstom iskaza, prvo što èovjeku padne na pamet je misao Adama Michnika o tome kako je najgora stvar s komu- nizmom ono što dolazi poslije. Preciznije govoreæi, teško je pronaæi veæeg paradoksa od ovoga u kojem žestoki zagovornici zapadnih vrijed-

133 Dragan Markovina nosti i antikomunizma pozdravljaju i zazivaju zidove i bodljikave žice. Što nas nužno dovodi do pitanja, u èemu je strukturna razlika izmeðu Berlinskog zida i željezne zavjese s jedne strane, te aktualnog podizanja zidova i bodljikavih žica s druge strane? Odgovor na ovo pitanje više je nego jasan. Strukturne razlike nema, buduæi da ih podiže isto stanje svijesti, dok je jedina istinska razlika u tome što je Berlinski zid prijeèio ljude da s njega iskoraèe na drugu stranu, dok aktualni neimari žele sprijeèiti ljude da uðu unutar ograðenog prostora. Èak i kad bismo u svemu tome zanemarili èinjenicu da takav pristup, pored toga što neki- ma spreèava ulaz, vlastite graðane drži unutar ograde, teško bismo mogli izbjeæi usporedbe sa srednjovjekovnom i ranovjekovnom Euro- pom. Imajuæi to u vidu, nije loše znati da je posveæenost gradova utvrði- vanju i obrani granica nužno reducirala njihove ostale funkcije, pretvo- rivši ih iz gradova u utvrde. Drugim rijeèima, što god tko o tome mislio, kad država jednom suspendira civilni život, koliko god pronalazila alibi u privremenosti, ona dubinski reducira normalne funkcije društva i države. Da pri tome èini ozbiljnu štetu vlastitim graðanima i njihovim životima, ne treba dodatno elaborirati. No, kao što smo veæ rekli, maknemo li se od ovih èisto logiènih pos- tavki u smjeru civilizacijskih pitanja ovog problema, neæemo se moæi dovoljno naèuditi Sesardiæevom zgražanju nad ukidanjem granica. Za takvo što ne trebamo iæi dalje od banalnog pitanja, nisu li svi ljudi na svijetu jednaki i zbog èega bi im trebalo braniti kretanje diljem Zemlje? To bi naprosto u 21. stoljeæu trebala biti opæeprihvaæena stvar, neovisno o tome vjerujemo li da je Bog stvorio sve ljude jednakima, ili to napro- sto osjeæamo kao prilièno oèitu stvar. No, kao što se u tekstu možemo uvjeriti, kod Sesardiæa vrijede druga pravila. On je, naime, èvrsto uvje- ren da postoje ljudi i kulture koje su superiornije od nekih drugih ljudi i kultura i koji u konaènici imaju puno pravo tu svoju superiornost zaštititi bodljikavom žicom. Kako æe pritom ta zatvorena društva fun- kcionirati, autora uopæe ne zanima. Da vidimo, dakle, kojom se logi- kom on kreæe: "Prije afirmativnog odgovora trebali bismo vidjeti zašto

134 DOBA KONTRAREVOLUCIJE su brojni Europljani posebno neskloni primiti veliki broj migranata iz spomenutih država. Naravno, jasno je da je tu rijeè o islamu. Poznata je èinjenica da znaèajni postotak stanovništva tih zemalja podržava uvoðenje šerijatskog prava, podjarmljivanjem žena, smrtnu kaznu za one koji napuste islam, sudske osude onih koji uvrijede proroka Mu- hameda, ubojstva vlastite djece zbog povrede obiteljske èasti, akcije bombaša samoubojica, kažnjavanje homoseksualnosti, mržnju prema Židovima, fetvu protiv Salmana Rushdia, itd.". Odmah nakon ove ne- dvojbeno islamofobne tvrdnje, autor se buni da se svakome tko nastupi s tih pozicija odmah lijepe etikete fašista, ksenofoba, islamofoba i ra- sista. Tražiti preveliku logiku u tekstovima ovakvog tipa bilo bi svakako preambiciozno, no malo kad se javnost imala prilike suoèiti s ovom vrstom dijalektike unutar istog teksta. U kojoj se autor zgraža nad time da mu se lijepi etiketa islamofoba, neposredno nakon što je ispisao èitav pasus prepun generalizirajuæih stereotipa prema jednoj velikoj civili- zaciji, a u konaènici i prema èitavom nizu pojedinaca, kojima je jedina krivnja ta što su u toj civilizaciji roðeni. No, znatno više od logièkih problema, Sesardiæev tekst pati od jasne antihumanistièke pozicije koju zastupa. Ideja da bi neka društva ili neke države trebalo braniti bodljikavom žicom, a da s druge strane ne stoje tenkovi, nego kolone oèajnika raznih vrsta u potrazi za boljim životom ili bilo kakvom moguænošæu izbora, na neki naèin èak više vrijeða dru- štva i države koje bi te ograde trebale štititi od ièega drugoga. Pored toga što histerièno podizanje ograda i bodljikavih žica svjedoèi o posve- mašnjoj intelektualnoj impotenciji i nedostatku bilo kakvog samopoš- tovanja, jer je prosto nevjerojatna pretpostavka da bi netko prije svega došao u Europu zato što smatra da bi u njoj bolje živio, s krajnjim ciljem da tu Europu svede na mjeru vlastitih društava i država. Takva vrsta razmišljanja oèito je izbjegla postaviti pitanje zbog èega ti ljudi uopæe dolaze. S druge pak strane, a što je u vezi s ovim pitanjem mnogo važ- nije, stoji èinjenica da se podizanjem ograda ruše principi i postavke zapadne civilizacije koju se tako grèevito, naravno iskljuèivo nominalno

135 Dragan Markovina brani. Pored toga što se na taj naèin ruše koncepti otvorenog društva, koji su izgradili suvremenu Europu, politika podizanja žica i ograda svjedoèi prije svega o nastojanju jednog dekadentnog društva da se zatvori u sebe i onemoguæi bilo kakve utjecaje sa strane. Kamo to u konaènici vodi, jasno je svakome tko iole poznaje povijest i racionalno promatra aktualne procese. Sesardiæ oèito ne spada u tu skupinu ljudi, što predstavlja mnogo manji problem od èinjenice da svojim pisanjem legitimira antiimigrantsku, a samim tim i antimanjinsku klimu koja zahvaæa sve više ljudi na europskom prostoru i prijeti da èovjeèanstvo vrati u tridesete godine 20. stoljeæa. Telegram, 22. 12. 2015.

IZMEÐU MEIN KAMPFA I HRVATSKOG DRŽAVNOG SABORA Da izmeðu hrvatskog i njemaèkog društva postoje stanovite razlike na svim poljima, a posebno u pogledu odnosa prema prošlosti, bilo je jasno i prije proteklog tjedna. No, nekoliko novih momenata, vezanih uz ovu temu, ukazalo je, nikad bolnije, na disproporciju izmeðu sprem- nosti njemaèkog društva da otvoreno problematizira traumatiène mo- mente iz vlastite prošlosti i spremnosti hrvatskog društva da takve mo- mente iz vlastite prošlosti glorificira. Tako smo s jedne strane dobili èinjenicu da je Hitlerov Mein Kampf odobren za upotrebu u njemaèkim školama, dok smo, s druge strane, svjedoèili još jednoj misi za dušu ustaškog poglavnika Ante Paveliæa, ali i prijedlogu novog predsjednika Hrvatskog sabora da ta državna institucija opet ponese ime iz doba kolaboracionistièkog režima. Iz ovih dogaðaja može se u prvom redu išèitati èinjenica da se prošlost i odnos prema prošlosti u Njemaèkoj koristi u edukativne svrhe i u cilju spreèavanja ponavljanja strahota nacistièkog režima, dok u Hrvatskoj prošlost služi za dnevnopolitièke obraèune i svjetonazorsko preoblikovanje države. To što æe pritom stra- dati èinjenice i dobar ukus malo je koga briga.

136 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Kljuèni moment vezan uz uvoðenje Hitlerovog programatskog teksta u njemaèke škole, odnosi se na èinjenicu kako je rijeè o obimnom kri- tièkom izdanju. Preciznije govoreæi, Mein Kampf je objavljen u dva to- ma, s oko 3,5 tisuæe objašnjenja i komentara, na gotovo dvije tisuæe stranica. To u konaènici znaèi da æe uèenici kroz išèitavanje kritièkog izdanja temeljnog nacistièkog dokumenta jednostavno uoèiti svu po- gubnost nacistièke ideologije i prakse te mehanizme koji su joj pomogli da uspostavi totalitarni monopol. Da æe na taj naèin kod vlastitih gra- ðana razviti zdravo kritièan odnos prema svakoj vrsti dogme, ne treba posebno napominjati. S druge pak strane, u Hrvatskoj je kao što smo veæ rekli stvar obratna. Jasne pozitivne aluzije vezane uz Paveliæev re- žim posve svjesno izbjegavaju bilo kakvo problematiziranje tog doba i posebno temeljnih dokumenata ustaškog pokreta iz kojih bi se mogla išèitati prava narav tog režima. Unatoè tome što takvo izbjegavanje problematizacije jasno ukazuje na svijest o nemoguænosti racionalne obrane oživljavanja simbolike tog režima, iz nekog misterioznog raz- loga oni koji to rade u tome ne vide nikakav problem. Sve izreèeno jasno ukazuje na potrebu istinske problematizacije na- ravi ustaške vlasti i posljedica njezine vladavine. Takvo što se do sada propustilo uèiniti iz nekoliko razloga. Za vrijeme socijalistièkog režima, nakon poèetnog prikupljanja svjedoèanstava o brutalnostima ustaške vlasti, pokušalo se, zbog uspostave novog društva, to pitanje gurnuti pod tepih. O tome uostalom najbolje svjedoèe sve okolnosti otkrivanja spomenika u Jasenovcu i upadljiv izostanak Titove prisutnosti na tom dogaðaju. Izuzetak u svemu tome predstavlja opsežno istraživanje Bog- dana Krizmana, koje je u suvremenoj Hrvatskoj gotovo u potpunosti marginalizirano, ako ne i prešuæeno. Dolaskom demokratskih promjena bilo je za oèekivati otvorenu pro- blematizaciju socijalistièkog doba i njegovih temelja. Do nje je na koncu i došlo, no uz posljedicu koja sve više optereæuje društvo. U želji da se stavi znak jednakosti izmeðu socijalistièkog i ustaškog razdoblja, upad-

137 Dragan Markovina ljivo je izostala ozbiljna analiza karaktera ustaške vlasti. To je u kona- ènici dovelo do potpune konfuzije u društvu i puzajuæe rehabilitacije tog režima. Drugim rijeèima, imajuæi u vidu sve navedeno, hrvatska je historiografija u novonastalim okolnostima koje ne poznaju formalne zabrane, propustila u punom smislu rijeèi istražiti karakter i posljedice dvaju promatranih režima i doba, te u obrazovni sustav i širu javnost pustiti rezultate tih istraživanja. Izostanak takvih istraživanja koja bi bila iskrena i ideološki neoptereæena, barem u onoj mjeri u kojoj bi iskren odnos prema èinjenicama preovladavao nad osobnim idejnim preferencama, doveo je na koncu do toga da se èini normalnim tražiti promjenu imena Hrvatskog sabora i to s najvišeg mjesta te institucije. U svemu tome, posebno se tragiènom doima èinjenica da je hrvatsko društvo u znaèajnoj mjeri sklono Njemaèkoj i njezinim kulturnim i tehnološkim utjecajima, i to na svim podruèjima osim na ovom civili- zacijski izuzetno bitnom pitanju odnosa prema prošlosti. Što svjedoèi o stanovitoj autistiènosti domaæe historiografije, s jedne strane, ali i o nedostatku graðanske hrabrosti, s druge strane. To, naravno ne znaèi da se s istim problemom ne susreæu i ostala društva na postjugosla- venskom prostoru, ali i na èitavom prostoru nekadašnjeg Istoènog blo- ka, no taj nas podatak ne bi trebao pretjerano tješiti. Pitanje iskrenog i èinjenièno utemeljenog odnosa prema Paveliæevom režimu nameæe se stoga istovremeno kao moralno i znanstveno pitanje. Stoga bi vrijedilo razmisliti o kritièkom izdanju, primjerice Spremnosti, nakon èega bi ostalo malo prostora za uzgajanje bilo kakvih iluzija ili dvosmislenosti. Promatrajuæi stvari u ovom svjetlu, indikativnom se èini èinjenica da Konclogor na Savi, autora Ilije Jakovljeviæa, još uvijek nije dio obavezne lektire. I to unatoè èinjenici što je Jakovljeviæ na kraju umoren u zatvoru tri godine nakon osloboðenja zemlje. Telegram, 29. 12. 2015.

138 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

HND I TEKOVINE REVOLUCIJE Zanimljiva koincidencija vezana uz Hrvatsko novinarsko društvo dogodila se posljednjih dana. Naime, nekoliko dana nakon što je Vijeæe èasti HND-a etièki osudilo novinara tjednika Novosti Nikolu Bajtu i glavnog urednika Ivicu Ðikiæa zbog objave satiriène pjesme "Lijepa naša haubico", HND je odluèno osudio govor mržnje novinara televizije Z1 Marka Juriæa. Prije nego što se upustimo u analizu skandalozne odlu- ke Vijeæa èasti, ne bi bilo zgorega podsjetiti èitatelje kako je Nikola Bajto napisao satiriènu pjesmu u povodu održavanja vojne parade na Dan domovinske zahvalnosti, dok je Marko Juriè s ekrana poruèio Zagrep- èanima koji šeæu Cvjetnim trgom da budu oprezni, s obzirom da se u blizini nalazi crkva u kojoj stoluje èetnièki vikar koji bi ih mogao zaklati. Slijedom te tvrdnje, Juriæ je predložio da bi na Cvjetni trg možda trebalo staviti tablu s natpisom "Pazi, oštar èetnik u blizini¨! Dakle, gledajuæi iz perspektive HND-a, Bajtina satirièna pjesma svrs- tana je otprilike u rang sramotnog i šovinistièkog govora koji uz to producira atmosferu mržnje. Da ovakva tvrdnja nije pretjerana, svje- doèi i zakljuèak Vijeæa èasti Novinarskog društva koje je izmeðu ostalog zakljuèilo da je Bajto prekršio èlanke 6. i 13. Kodeksa èasti hrvatskih novinara, i to 6. èlanak tako što u pjesmi nije poštovao etiku javne rijeèi, niti uvažio ugled i dostojanstvo Hrvatske vojske, hrvatskog naroda i hrvatske države, a èlanak 13. tako što nije primijenio posebnu odgo- vornost koja se oèekuje kad se komentiraju prava, potrebe, problemi i zahtjevi srpske nacionalne manjine. Tu je tvrdnju Vijeæe èasti osnažilo i zakljuèkom kako je kod Bajte rijeè o simplificiranim i paušalnim te- zama, koje pritom i dodatno optereæuju ionako veæ bremenite odnose izmeðu Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Slijedom zakljuèenog, jednako je etièki upitno i optereæujuæe za odnose izmeðu Hrvata i Srba u Novo- stima objaviti satiriènu pjesmu kao parafrazu hrvatske himne, kao i poslužiti se govorom mržnje prema pripadnicima te manjine u eteru.

139 Dragan Markovina

Ovo vrijedi neovisno o tome što se uprava HND-a na neki naèin ogra- dila od Vijeæa èasti, s obzirom da navedeni zakljuèak nije poništila, niti Vijeæe raspustila. Uðemo li konaèno u meritum stvari, suoèit æemo sa sljedeæim. Èitav postupak Vijeæa èasti pokrenut je zahvaljujuæi nepi- smenoj Prijavi izvjesnog Marija Æužiæa, koji je od tog tijela tražio osudu Bajtinog pisanja, iz razloga što je, po njegovim tvrdnjama, "prekršio" Zakon o zastavi, grbu i himni Republike Hrvatske. To u osnovi znaèi, èak i kad sva moralna pitanja stavimo po strani, da se Vijeæe èasti upu- stilo u bavljenje stvarima za koje uopæe nije zaduženo. Što bi bio lo- gièan, ali manji problem, kad ne bismo bili upuæeni u ostatak raspleta sluèaja. Vijeæe èasti je na kraju samoinicijativno teretilo Bajtu za po- vrede spomenutih èlanaka 6. i 13. Kodeksa èasti, a da ga o tome nije obavijestilo, uzevši usput pravo da propisuje što je dopušteno, a što ne prilikom pisanja satire. Drugim rijeèima, kad se maknemo od kafkijanske strane èitavog pro- cesa i èitavog niza nelogiènosti, Vijeæe èasti HND-a odluèilo je zapravo propisati granice slobode. To je inaèe, èak i kada bismo zanemarili èinjenicu da je rijeè o satiri, de facto zagovaranje ponovnog uvoðenja verbalnog delikta. Koliko je takvo nastojanje protivno samoj ideji novi- narske profesije i njezinog profesionalnog udruženja, više je nego oèito. Umjesto da svim sredstvima štiti novinare od bilo kakvih vrsta kaz- nenih i kvazietièkih progona zbog napisane rijeèi, Novinarsko se dru- štvo takvom odlukom stavilo u ulogu progonitelja, uzevši sebi za pravo da odreðuje granice slobode i propisuje o kojim se temama smije, a o kojima ne smije slobodno govoriti. U samoj je odluci to i eksplicitno navedeno kroz zakljuèak da i kritika mora biti konstruktivna. S obzi- rom da je u tom zakljuèku o potrebi za postojanjem konstruktivne kri- tike u potpunosti usvojena i terminologiju iz socijalistièkog razdoblja, kojom se ukazivalo na negativne tendencije u medijima i sliène stvari, teško je izbjeæi zakljuèak kako èlanovi Vijeæa èasti zazivaju povratak starih praksi, samo s drugim predznakom. U svemu tome kao jedina

140 DOBA KONTRAREVOLUCIJE svijetla toèka ispostavilo se to što je dvoje èlanova tog Vijeæa, Veronika Reškoviæ i Marinko Jurasiæ, podnijelo izdvojena mišljenja. Dodatnu moralnu dubioznost cijelom sluèaju pridaje i èinjenica da je protiv Bajte zbog iste pjesme pokrenut sudski postupak, u kojem æe takav stav Vijeæa èasti poslužiti kao savršen argument tužiteljima i even- tualni alibi u sluèaju osuðujuæe presude. Èak i kad svega toga ne bi bilo, ostaje èinjenica da i unutar same strukovne organizacije postoje oz- biljna nerazumijevanja koncepta slobode rijeèi, a samim tim i razu- mijevanja uloge vlastite profesije. Preciznije govoreæi, evidentno je kako neki èlanovi HND-a još uvijek nisu osvijestili èinjenicu da su novinari, a ne društveno-politièki radnici. Sve navedeno jasno svjedoèi o atmo- sferi koja vlada u društvu i unutar HND-a, te nam još jednom ukazuje na èinjenicu da je totalitarna svijest uhvatila duboke korijene i da je puki protok vremena neæe ukloniti. Telegram, 21. 01. 2016.

ÆIRILICA I OBRAZOVNA POLITIKA Nakon što je pitanje postavljanja ploèa s æiriliènim natpisima u Vu- kovaru iznova aktualizirano angažiranim performansom Siniše Labro- viæa na Božiænom prijemu Srpskog narodnog vijeæa, ali i kratkotrajnim premještanjem Ureda predsjednice u taj grad, raspravu na tu temu pomalo je neoèekivano sadržajno proširio rektor Zagrebaèkog sveu- èilišta Damir Boras. Unatoè tome što je ponudio hvalevrijedan prijedlog o ponovnom uvoðenju æirilice u školsku nastavu, njegova argumen- tacija nažalost nije znaèajnije napustila prostor nacionalnog roman- tizma. Boras je konkretno rekao kako poznavanje još jednog pisma može otvoriti nove horizonte, dodavši tome kako bi nam to poznavanje pomoglo da bolje upoznamo hrvatsku kulturnu baštinu, ali i usposta- vimo što kvalitetniji dijalog s nacionalnim manjinama u Hrvatskoj i nama susjednim narodima, Crnogorcima i Srbima u njihovim mati-

141 Dragan Markovina

ènim domovinama, kao i onima u BiH koji se služe æiriliènim pismom. Iako je na kraju naveo dvije kljuène stvari vezane uz pitanje uvoðenja æirilice u škole, a to su veæa obrazovanost i veæe razumijevanje s nacio- nalnim manjinama i susjedima, èak se i on, s pozicije rektora Zagre- baèkog sveuèilišta, morao poslužiti gromobranom u vidu tvrdnje kako je rijeè i o hrvatskom pismu. To, naravno, nije sporno, no za kontekst èitave prièe najmanje je bitno. Svatko tko makar i površno poznaje hrvatsku povijest i kulturu, po- sve je svjestan jednostavne èinjenice kako je rijeè o zemlji èiji svi krajevi imaju višestoljetno iskustvo života na granici. To je rezultiralo brojnim ratnim i demografskim pustošenjima, s jedne strane, ali i mnogim kul- turnim prožimanjima, s druge strane. Kulturna i trgovaèka razmjena koju je zahtijevao svakodnevni život naprosto je bila prisutna u svim vremenima mira, koji su k tome bili znatno duži od razdoblja neposred- nih ratova. Takva je situacija stvorila opæepoznatu èinjenicu da brojni znaèajni kulturni i znanstveni akteri nisu bili hrvatskog porijekla, ali i da su oni koji to jesu bili umnogome obilježeni kulturom susjednih naroda. S kojima su živjeli ili na istom prostoru, ili u neposrednom susjedstvu. Da nije rijeè o izdvojenom sluèaju, svjedoèi i èinjenica di- ljem Mediterana razvijene "Linquae france". Rijeè je o jeziku pomoraca koji je imao španjolsku, a kasnije talijansku osnovu i koji su savršeno razumjeli svi oni koji su aktivno sudjelovali u pomorskoj trgovini i svakoj vrsti kretanja. Sve navedeno vrijedi i za kopnene prostore, koji su i ostvarivali egzis- tenciju zahvaljujuæi trgovini i kulturnim kontaktima s vlastitim bližim ili daljim zaleðem. Pored toga što su se takva prožimanja odrazila na mentalitete pojedinih krajeva, kao i na svakodnevnicu i odijevanje, ona su ostavila znaèajnog traga i u kuhinji, te jeziku, ali ništa manje i u obiteljskim vezama. Navoðenje ovih opæepoznatih i oèitih stvari nije naravno uzaludno, s obzirom da iz znatnog dijela rasprava vezanih uz obrazovnu politiku oni upadljivo izostaju. Kada je veæ kao posljedica

142 DOBA KONTRAREVOLUCIJE triju velikih ratova u 20. stoljeæu stvorena situacija u kojoj Hrvatska etnièki nikad nije bila homogenija, tj. nakon što je ostala bez pretežnog dijela svojih autohtonih manjina: srpske, talijanske, njemaèke i maðar- ske prije svega, èini se dodatno tragiènim ponašanje koje školske pro- grame vidi kao produkciju izgradnje ekskluzivnog nacionalnog iden- titeta. I to iz razloga što takav pristup s jedne strane ne uvažava povi- jesne èinjenice, a s druge umnogome onemoguæava novim generaci- jama razumijevanje njihovog neposrednog okruženja. Neovisno o tome što je u suvremenom dobu engleski jezik taj koji æe veæ sljedeæa gene- racija koristiti i poznavati praktièki jednako kao i hrvatski jezik i tako biti u doticaju sa èitavim svijetom, nepoznavanje najbližih jezika i pi- sama, kao i kulturne baštine èitavog jadranskog, srednjoeuropskog i balkanskog prostora znaèajno æe utjecati na razumijevanje vlastitog društva i zemlje. Promatrajuæi stvari s te strane, nije zgorega imati na umu kako su praktièno svi dokumenti do stvaranja Prve Jugoslavije, vezani uz dal- matinski i obalni istarski prostor, a koji se nalaze u brojnim arhivima, pisani talijanskim ili latinskim jezikom. Jednako vrijedi za njemaèki u sjevernoj Hrvatskoj, s naglaskom na Zagreb, ali i na maðarski u Sla- voniji i Baranji. O tome koliki je trag ostavila osmanska baština i turski jezik, ne treba pretjerano naglašavati, a u pogledu æirilice i baštine srp- ske kulture koja je u punom smislu rijeèi èitavo vrijeme prisutna u hrvatskoj kulturi nema smisla niti raspravljati. Drugim rijeèima, èinje- nica da u školskom sustavu nije kao obavezna, barem u gimnazijskim programima, ponuðena nastava iz talijanskog jezika i kulture na èita- vom jadranskom prostoru, njemaèkog i maðarskog jezika i kulture u sjevernoj Hrvatskoj, te turskog i srpskog jezika i kulture u èitavoj Hr- vatskoj, u punom smislu rijeèi proizvode polupismene generacije, koje zahvaljujuæi nedostatku tih elementarnih znanja neæe na pravi naèin upoznati ni hrvatsku baštinu i kulturu. Koja je sve, samo ne eksklu- zivna. S te strane, ideja da se ponovno uvede æirilica u obrazovne pro- grame nije samo zgodna dosjetka, nego praktièno nužnost.

143 Dragan Markovina

Osim svega navedenog, moment koji je u cijeloj prièi odnosa prema kulturama koje su dubinski obilježile ovaj prostor izrazito bitan je i onaj koji se tièe svijesti o moralnoj odgovornosti prema baštini svih onih kultura i manjina koje su praktièno nestale s prostora Hrvatske. Usva- janjem temeljnih spoznaja o njima i njihovoj baštini, ovo bi društvo pokazalo vlastitu svijest o onome što ga je kroz stoljeæa formiralo, ali bi ujedno i pokazalo visok stupanj moralne odgovornosti pa i nesla- ganja s èinjenicom što ti ljudi više ne žive tu. Koliko je ovaj zadnji mo- ment bitan s èisto ljudske strane, može se uvjeriti svatko tko je proèitao makar jednu knjigu koja tematizira gubitak zavièaja iz perspektive ne- koga tko ga je zbog vlastitog porijekla, iz ovih ili onih razloga, bio pri- siljen napustiti. To jednako vrijedi za Egzil Enza Betizze, kao i za svaki slièan iskaz. Karl Markus-Gauss je, napisavši sjajnu knjigu, kod nas prevedenu kao Europljani u izumiranju, imao na umu upravo to. Èu- vanje memorije na zajednice koje æe kroz dogledno vrijeme prestati postojati. To ne samo što širi horizonte, nego dokazuje i visoku razinu kulturne svijesti. Stoga bi ponovno uvoðenje æirilice u škole moglo po- služiti kao dobra osnova za otvaranje javne rasprave o svim ovim pita- njima i napuštanje koncepta nacionalno ekskluzivnog obrazovanja u pitanjima književnosti, kulture i povijesti. Telegram, 21. 01. 2016.

REGIJA I SUSJEDSTVO Da æe novoformirana Vlada pod presudnim utjecajem HDZ-a imati ozbiljne nakane o dubinskoj promjeni vrijednosne orijentacije društva bilo je jasno veæ neko vrijeme. Stoga se jedino ozbiljno pitanje vezano uz tu temu moglo odnositi na dinamiku i opseg provoðenja mjera us- mjerenih ka tom cilju. Kao što se javnost prethodnih dana mogla uvje- riti, novopeèeni su ministri vrlo studiozno shvatili svoje poslanje, naja- vivši èitav niz mjera koje su malo koga mogle ostaviti ravnodušnim. No s obzirom da se zanimanje javnosti i medija, ponajprije i posve oprav-

144 DOBA KONTRAREVOLUCIJE dano, usmjerilo prema ministrima Crnoji i Hasanbegoviæu, nekako je ostala jedva primijeæena vijest o naputku Mire Kovaèa, novog ministra vanjskih poslova. Što nikako nije dobro, s obzirom da taj naputak u jasnoj mjeri i mimo skandala govori o karakteru nove vlasti i njezinom viðenju Hrvatske. U prvom redu u pozicioniranju zemlje prema vani. Kovaè je, naime, rekao da moramo prestati koristiti pojam regija, jer je on nejasan, osnaživši taj zakljuèak tezom o tome kako imamo susjede i oni imaju svoje ime, Slovenija, Italija, Srbija i šire. "To je termin za koji želim da se koristi. Regija su zemlje u Uniji ali i one na jugoistoku Eu- rope. Moramo koristiti precizne termine, moramo reæi 'u RH i šire’, što sam rekao i djelatnicima u Ministarstvu. Promijenit æemo naèin raz- mišljanja, Hrvatska je emancipirana zemlja i tako æemo se ponašati". Iako kratka, ta je izjava dovoljno znakovita i ne ostavlja nikakve dile- me. Posve je naravno jasno, barem onim politièki pismenima, kako je korištenje rijeèi regija, promatrajuæi stvari s pozicija HDZ-a, suspektno zbog jasnih aluzija na postjugoslavenski politièki kontekst. Zašto se to onda ne želi otvoreno reæi, nije posve jasno, no u analizi ove izjave nije zgorega poæi od posljednje reèenice, u kojoj je sažet temeljni nespo- razum ovakvog razumijevanja vanjskopolitièke uloge i pozicioniranja zemlje. Kovaè, dakle, tvrdi da mu je kljuèna motivacija za takvu odluku èinjenica da je Hrvatska emancipirana zemlja i da æe se tako ponašati. Meðutim, upravo se iz takvog njegovog stava može naslutiti kako je on sam ne smatra u punom smislu rijeèi emancipiranom, s obzirom da potvrdu o emancipaciji nalazi u terminološkom diktatu kojim bi se izbjegli tzv. nejasni pojmovi. Naime, netko tko je istinski emancipiran posve se slobodno služi jezikom i terminologijom koja mu slijedi logièki tok misli. Svaki utjecaj i normiranje u tom smislu jasno ukazuju na nesigurnost i neprirodnost. Imajuæi sve to u vidu, Kovaèev naputak postiže upravo suprotnu svrhu u odnosu na proklamirane ciljeve. Ne- ma nikakve suštinske razlike izmeðu obaveza djelatnika Ministarstva da neke termine izbjegavaju od autocenzure graðana koja je bila pri-

145 Dragan Markovina sutna devedesetih godina u smislu izbjegavanja korištenja izraza poput Evropa, tokom i sl. Zvali te zemlje regijom, postjugoslavenskim prostorom, Zapadnim Balkanom, Jugoistoènom Europom ili nekim petim izrazom, ili ih pak potpuno ignorirali, svodeæi ih terminološki na susjede poput Maðarske ili Italije, neæemo izbrisati specifiènost njihovih odnosa s Hrvatskom i obrnuto. Mogu se, naravno, hadezeovi politièari ljutiti zbog èinjenice da brojni meðunarodni akteri još uvijek Hrvatsku smještaju u jugo- slavenski ili balkanski kontekst, te do besvijesti naglašavati srednjo- europsku orijentaciju, ali neæe promijeniti èinjenice. Zahvaljujuæi èita- vom nizu razloga, od povijesnih procesa, preko izrazite jeziène sliènosti do kulturološkog nasljeða i migracijskih kretanja, zemlje koje smo pos- ljednjih godina obièavali zvati Regijom jednostavno èine jedan speci- fièan kulturološki prostor, sasvim razlièit od talijanskog ili maðarskog prostora. Nikakvo izbjegavanje upotrebe nekih termina neæe moæi pro- mijeniti tu èinjenicu, niti æe manifestirati išta drugo osim primjetnog nedostatka samopouzdanja. Uglavnom bezrazložnog. S jedne strane zato što je Hrvatska u odnosu na prostor regije doista nezavisna država, a uz to mnogo zavisnija o kapitalu sa Zapada, a s druge zbog toga što zahvaljujuæi vlastitoj gospodarskoj, politièkoj i kulturološkoj ulozi os- tvaruje primjetan deficit u svim spomenutim vrstama razmjena upravo sa zemljama s tog prostora. Stoga su stvari vrlo jednostavne. Neovisno o tome što je naravno posve legitimno provoditi državnu politiku i pu- tem terminoloških ogranièenja u vanjskopolitièkim kontaktima, nema nikakve sumnje da je kreacija virtualne stvarnosti u pravilu lošija od sudjelovanja u realnom svijetu. Drugim rijeèima, za vanjsku bi politiku ove zemlje bilo mnogo produktivnije realno sagledavanje geografskog i politièkog položaja koji joj je zadan, te izvlaèenje maksimuma iz takve pozicije, od iracionalnog straha motiviranog ideološkim razlozima. Telegram, 28. 01. 2016.

146 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

KRUŠELJEV POLET, OGROMAN TRUD I PODILAŽENJE DOMINANTNOM NARATIVU Kad se krajem prošle godine u javnosti pojavila knjiga poznatog no- vinara Željka Krušelja, naslovljena s Igraonica za odrasle: Polet 1976- 1990, vrijedilo ju je pozdraviti iz više razloga. Prije svega bilo je to još jedno opsežno izdanje izdavaèke kuæe "Adamiæ", posveæeno medijskim fenomenima, objavljeno toèno godinu dana nakon odliène knjige Bo- risa Paveliæa o Feral Tribune-u, zbog èega su, imajuæi u vidu kvalitetu Paveliæevog rukopisa, èitatelji oèekivali jednako kvalitetno štivo. S dru- ge pak strane, s obzirom da se kod Krušeljevog teksta zapravo radi o prilagoðenoj doktorskoj disertaciji iz povijesti, vrijedilo ju je pozdraviti kao znaèajno otvaranje marginaliziranih tema u hrvatskoj historio- grafiji i najavu njezinog potencijalnog iskoraka prema do sada zapo- stavljenim temama. Stoga se kao kljuèno pitanje nakon išèitavanja tog teksta nameæe pitanje, je li knjiga ispunila inicijalna oèekivanja ili nije? Moje je mišljenje da ih je ispunila samo djelomièno. Željko Krušelj je evidentno uložio ozbiljan trud da bi napisao ovu knjigu, i to prije svega istraživaèki. Proèitavši sve brojeve Poleta, kao i znaèajan dio arhivske graðe sa sjednica Saveza socijalistièke omladine Hrvatske, Savjeta Po- leta i brojnu korespondenciju raznih omladinskih organizacija, nema nikakve sumnje da je autor napravio ozbiljno historiografsko istra- živanje. S obzirom da je ujedno relativno korektno koristio historio- grafsku metodologiju, a na koncu i ispisao jednostavno èitljiv tekst, èija dužina ne odbija èitatelja, mogli bismo reæi da je objavio kvalitetnu knjigu. Na kraju krajeva, ona je s informativne strane ispunila svoj cilj, zahvaljujuæi èemu æe se svatko koga zanimaju geneza nastanka novine, njezina temeljna obilježja, razlike u ureðivaèkom koncepcijama, feno- meni i skandali koje je pisanje Poleta pokrenulo, pa sve do sastava re- dakcije i suradnika, moæi s njom detaljno upoznati. Ovaj æe tekst stoga jasno ukazati na temeljne znaèajke i razlike iz-

147 Dragan Markovina meðu urednièkih koncepcija Pere Kvesiæa, Ninoslava Paviæa, Zorana Franièeviæa, Mirjane Rakele, Ivana Kustiæa, Mladena Babuna i Zorana Simiæa, ali æe èitateljima ujedno otkriti i razvojni put brojnih poznatih aktera kulturne i politièke scene, od fotografa M. Vesoviæa, I. Posavca, Strikomana i ostalih, preko dizajnera Mirka Iliæa, Dejana Kršiæa i dru- gih, sve do kasnije poznatih novinskih autora, sveuèilišnih profesora i književnika, poput Slavenke Drakuliæ, Dejana Joviæa, Mirjane Kasa- poviæ, Inoslava Beškera, Ivana Lovrinoviæa i brojnih drugih. Èitatelji æe se naravno upoznati i sa znaèajnom ulogom Poleta u formiranju i for- siranju alternativne glazbene scene, s detaljima vezanim uz aferu Ša- roviæ, svojevrsnom simbiozom Poleta i Toma Gotovca, kulturnim pri- jeporima vezanim uz Polimèevu kritiku Zafranoviæeve Okupacije u 26 slika, ali i s izrazitom polemiènošæu novina u vrijeme unutarpartijskih borbi u Hrvatskoj, kao i otvaranjem brojnih tabu-tema, poput posve- mašnjeg nedostatka kontakta izmeðu realnog života mladih i djelovanja omladinskih organizacija, o èemu je iscrpno pisala Mirjana Kasapoviæ, ili feministièkih te seksualnih tema, koje su provocirale dominantno konzervativan svjetonazor veæine. Krušeljeva knjiga æe u promatranom kontekstu èitatelje koje su veæ u osnovnim crtama upuæeni u navedena pitanja i djelovanje Poleta, upoznati s brojnim nepoznatim detaljima, ali i s mehanizmima funkcioniranja omladinske štampe tog doba, dok æe one mlaðe ili posve neupuæene èitatelje iscrpno upoznati s jednim vremenom i znaèajem omladinskih novina u tom i takvom vremenu. S te strane promatrajuæi, dobra je vijest da se ova knjiga pojavila. No, s druge pak strane, njezin je najveæi problem u tome što je autor oèito osjeæao potrebu da praktièno u svakom poglavlju iznese vlastiti stav o vremenu o kojem piše, što samo po sebi ne bi bio nikakav pro- blem, s obzirom da je takvo što nemoguæe izbjeæi, a realno je i nužno želi li se pisati istinski kvalitetna historiografija. Ono što u svemu tome predstavlja problem odnosi se na èinjenicu da su takvi osvrti gotovo u pravilu paušalni i neargumentirani, posve na granici špekulacije, a u krajnjoj liniji i netoèni. A to je naravno nedopustivo u tekstu koji sebe

148 DOBA KONTRAREVOLUCIJE doživljava kao ozbiljan historiografski rad. S obzirom na prirodu novi- nskog prostora, izdvojit æemo tek nekoliko detalja koji potvrðuju izne- seni zakljuèak. Pišuæi o skandalu i polemikama koje je pokrenula Polimèeva nega- tivna recenzija Zafranoviæeve Okupacije u 26 slika, Krušelj je, izmeðu ostalog zakljuèio sljedeæe: "U tom je kontekstu bitno pripomenuti da su kasnija historiografska istraživanja pokazala da se, unatoè drugih nespornih ustaških zloèina, pokolj u autobusu kakav je snimio Zafra- noviæ ipak nije dogodio, što se može promotriti i u kontekstu svjesno prikrivane partizanske likvidacije 53 civila bez suðenja, navodno sura- dnika okupatora, u listopadu 1944. na dubrovaèkom otoèiæu Daksi. Zacijelo je to i bio glavni razlog nervoze s kojom su u SUBNOR-u doèe- kane loše ocjene umjetnièke vrijednosti filma". Kada netko navodi ova- kvu vrstu stava, koja predstavlja klasièan primjer naknadne pameti, inaèe potpuno suprotne profesiji povjesnièara, a pri tom to radi u tekstu doktorske disertacije, onda ju je nužno barem neèim argumentirati. Prije svega, Krušelj nam ne navodi koja su to kasnija historiografska istraživanja pokazala da se pokolj u autobusu nije dogodio, što postaje posebno zanimljivo u kontekstu memoara scenariste filma Mirka Ko- vaèa, koji je u svojoj knjizi Vrijeme koje se udaljava napisao upravo suprotno. Da je rijeè o autentiènom povijesnom dogaðaju koji je pro- našao u arhivima. Sliènu vrstu otklizavanja u paušalne zakljuèke Krušelj pokazuje i prilikom analize Poletovog pisanja u vezi smrti Josipa Broza Tita. Za- kljuèujuæi tako kako je, zahvaljujuæi velikoj kvaliteti vlastitih fotografa, Polet, u usporedbi s drugim tiskovinama, objavio najbolje fotografije s Titovog ispraæaja, autor piše: "Za razliku od brojnih dobro režiranih manifestacija iskazivanja ideološke potpore režimu i cjelovitosti zemlje, zaplakana lica na oproštaju od Tita nisu bila simulirana zbog kamera, jer je tih dana slièno raspoloženje bilo u svim dijelovima zemlje. Bio je to rezultat Titove populistièke vještine, kasnije nikad dosegnute na ex-

149 Dragan Markovina jugoslavenskim prostorima, kao i èinjenice da je njegov ugled u svijetu omoguæavao da se u Jugoslaviji zbog inozemne pomoæi i kredita ipak živjelo bolje i slobodnije nego u komunistièkim zemljama pod sovjet- skom vlašæu". Krušelj, naravno, ima pravo na izricanje vlastitog dojma o reakciji znaèajnog dijela graðana, ali onda to mora biti prikazano kao osobni dojam, a ne kao kategorièna i nièim provjerljiva tvrdnja. U konaènici, autor je najveæi prijezir prema èinjenicama, kao i oda- nost mitologistièkim narativima dokazao opisujuæi u posljednjem po- glavlju sudbine aktera iz Poletove povijesti, na sluèaju Gorana Babiæa. Krušelj tako mirno zakljuèuje kako je "Babiæ za ideološki obraèun s novim hrvatskim rukovodstvom bio od Miloševiæeva režima nagraðen državnim stanom, iako se posljednjih godina žali na teške uvjete ži- vota". Lako je provjerljiva èinjenica kako je Babiæ mijenjao svoj zagre- baèki stan s jednim emigrantom u suprotnom smjeru, uselivši u njegov beogradski. Svi navedeni detalji, s naglaskom na posljednji, svjedoèe o simptomu koji je prisutan kroz gotovo èitav tekst ove knjige. Kada analizira pisanje onih koje naziva reformskim snagama, Krušelj je uvje- ren kako je njihovo pisanje slobodno i proizlazi iz najdubljeg uvjerenja, dok u analizi onih koje naziva dogmatama uvijek pronalazi neke skri- vene motive koji su ih vodili u djelovanju i pisanju. Za vrijeme Babu- novog urednikovanja to su radili po nalogu Šuvarove frakcije, dok je npr. Babiæ nešto pisao iz materijalnog interesa koji mu je omoguæio Miloševiæev režim. Ne ulazeæi sad u pitanje tko je bio u pravu, niti ièim osporavajuæi Krušeljevo viðenje partijskog i intelektualnog sukoba u Hrvatskoj osamdesetih godina na koje (viðenje) ima apsolutno pravo, teško je izbjeæi zakljuèak kako je prilièno neprimjereno u ozbiljnom historiografskom radu oduzeti pravo onima s kojima se nije slagao ili se ne slaže da i oni pišu i nastupaju iz najdubljeg uvjerenja. Takav je pristup nažalost umanjio kvalitetu ove knjige, koju ipak vrijedi èitati i za koju je dobro da se pojavila. Telegram, 28. 01. 2016.

150 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

APOLOGET NOVE KULTURNE REVOLUCIJE U sjeni ozbiljnih društvenih previranja, zapoèetih još tijekom prediz- borne kampanje, a koja vrhunac dosežu posljednjih dana, odvija se jedno ozbiljno natjecanje, koje je ionako istraumatizirana javnost prisi- ljena pratiti. Radi se, naime, o natjecanju Ive Banca sa samim sobom u tome kojeg æe tjedna više spustiti vlastite intelektualne i profesionalne kriterije, da bi dokazao vlastitu pravovjernost novoj vlasti, odanost zadanim ciljevima i spremnost da podmetne leða kako bi se ti ciljevi ispunili. Naravno, na adekvatnoj funkciji. Zahvaljujuæi kontinuitetu takvog djelovanja, unutar kojeg se prvo ispostavio kao neupitni apo- loget Kolinde Grabar-Kitaroviæ, zatim Tomislava Karamarka i na koncu Zlatka Hasanbegoviæa, moglo bi se postaviti pitanje smislenosti bilo kakvih reakcija na njegove istupe. No, s obzirom da Banac uvijek uspi- jeva iznova iznenaditi besprizornošæu vlastitih tvrdnji i da je proteklih dana to napravio u dva navrata, reakcija se nameæe kao nužnost. Dakle, nakon što je u emisiji "Treæa runda" zakljuèio kako je i fašizam u teoriji zamišljen dobro, Banac je u svojoj redovitoj kolumni u Jutar- njem listu manje-više kompletnu kulturnu i intelektualnu scenu pro- zvao za profiterstvo, svjesno zaobišao prave razloge pobune protiv no- vog ministra kulture, falsificirao samog Hasanbegoviæa i na kraju cini- èno falsificirao èinjenice koje mu oèito smetaju. Ne propustivši se pri tom obraèunati s kolegom Tvrtkom Jakovinom. Iako bi veæ sve nave- deno predstavljalo ozbiljan problem, najveæi apsurd Banèevog pisanja, jednako kao i kod svih ljudi sliènog mentalnog sklopa, leži u tome što bi se s totalitarizmom obraèunavao totalitaristièkim metodama. Da nije rijeè o sluèajnosti, svjedoèe i njegovi tekstovi u Feral Tribune-u, koje je pisao s potpuno suprotne ideološke pozicije, ali s jednakom ostraš- æenošæu i istim totalitarnim refleksom. Jer, kako drukèije protumaèiti reèenice poput: "Kako smatram da je najminimalniji preduvjet za hr- vatsku buduænost upravo nestajanje HDZ-a, mogu se samo nadati da

151 Dragan Markovina

æe sve stranke osim HDZ-a biti i ostati posve 'nedržavotvorne', štoviše, da æe se èuvati hadezeovskih krtica u svojim redovima." Ili, "Ja sam za svaku protuhadezeovsku koaliciju, u prvom redu onu izmeðu liberala i seljaka, ali i protiv svake formule koja bi amnestirala èak i 'dobre' hadezeovce, kojih uostalom nema.". Kao što smo veæ naveli, unatoè promijenjenom predznaku, totalitarni refleks je ostao, o èemu možda ponajbolje svjedoèe rijeèi upuæene Borisu Rašeti: "Pišite Rašeta, neæete još dugo", ali i neargumentirani atak na sve medije koji mu iz ovih ili onih razloga ne odgovaraju. Tako je izmeðu ostalog zakljuèio da je tjed- nik Telegram ispostava "postkomunistièke duboke države", ma što to znaèilo i da ga informacijama opskrbljuju tajne službe. Samome je Ban- cu, naravno, jasno kako je prijetnja novinskim autorima da æe im se oduzeti prostor djelovanja moguæa jedino u totalitarizmu, jednako kao što mu je poznato da ovakva vrsta neutemeljenog etiketiranja predsta- vlja najbolju tradiciju partijskih osvrta na pisanje nepodobnih. Najgore je od svega to što Banac misli kako pismeniji èitatelji toga nisu svjesni. Vratimo li se pak na tvrdnje iz njegovog posljednjeg teksta suoèit æemo se misaonim galimatijasom, vrijednim pažnje tek u onoj mjeri u kojoj njegova analiza može rasvijetliti perfidnost autorovih teza. Koliko god, naime, Banac titulirao Hasanbegoviæa kao jednog od naših naj- boljih povjesnièara, iz èijih se izjava ne može išèitati da kulturu ne poi- ma kao autonomni i kreativni prostor, svi znamo da to naprosto nije istina. Pri èemu je upitno, ispostavlja li se kao veæi problem to što Banac svjesno falsificira Hasanbegoviæa, ili to što misli kako to nije oèito. Da novi ministar kulture Hasanbegoviæ ne smatra kulturu autonomnim i kreativnim prostorom, veæ polugom stvaranja nove nacionalne para- digme, jasno je veæ iz same najave njegovog programa, ali i iz intervjua Glasu Koncila prije nekoliko godina u kojem se vrlo ostrašæeno osvrnuo na Treæi program Hrvatskog radija. Vidljivo je to uostalom i iz njegovog posljednjeg intervjua Veèerenjem listu u kojem je ustvrdio kako "post- marksistièke" i "postjugoslavenske" teoretièare i "subverzivne diver- zante" na državni proraèun najviše smeta da æe ih se s proraèuna us-

152 DOBA KONTRAREVOLUCIJE mjeriti na "neoliberalno tržište". Drugim rijeèima, sve što je dosad Ha- sanbegoviæ izjavio, napravio ili predložio, svjedoèi o tome kako on kul- turu doživljava iskljuèivo kao utilitarnu i u ime nekog višeg cilja. To se inaèe zove soc-realizam, što je Bancu jako dobro poznato. No, ono što istinski èudi jest nastojanje da, braneæi ministra, zamaskira i lažno pred- stavi ono što ministar otvoreno i bez ikakvih ograda najavljuje i radi. Što nas u konaènici dovodi do Banèeve posvemašnje relativizacije an- tifašistièkih temelja ove države. Koliko god se Ivi Bancu kao apologetu nove kulturne revolucije ta èinjenica ne sviðala, on je kao relevantan povjesnièar savršeno svjestan toga da je Republika Hrvatska utemeljena odlukama ZAVNOH-a i AVNOJ-a, kao politièka posljedica partizanske, antifašistièke borbe svih jugoslavenskih naroda. Banac je isto tako svje- stan da je ona meðunarodno priznata zahvaljujuæi èinjenici da je na samostalnost imala pravo zahvaljujuæi Ustavu SFRJ iz 1974. i da je na- kon provedenog referenduma to pravo konzumirala. Drugim rijeèima, da nije bilo antifašistièke borbe, ne bi bilo ni Hrvatske, upravo ovakve kakva jest. Sve je to, kao što smo veæ naveli, Bancu savršeno dobro poznato, jednako kao što mu je poznato i to da iza svakog intelektualca i povjesnièara na kraju ostanu njihova djela i stvari koje su pisali. Prava je šteta zašto onda sebi dopušta da kao autor jednog sjajnog putopisa, pod nazivom Acta Turcarum, potpisuje ovakve uratke, prepune ne- jasnog bijesa, viška ambicije i jasno iskazane potrebe da piše stvari koje su logièki neodržive i moralno suspektne. lupiga.com, 02. 02. 2016.

MORALNI SUNOVRAT ZNATNOG DIJELA HRVATSKE HISTORIOGRAFIJE U jeku sve širih prosvjeda kulturne javnosti protiv èinjenice da je za novog ministra kulture izabran èovjek vrlo dubioznih i otvoreno revi- zionistièkih stavova, pojavilo se pismo podrške Zlatku Hasanbegoviæu, potpisano od strane 77 povjesnièara i 68 ostalih znanstvenika i tzv.

153 Dragan Markovina uglednika. Prije nego se posvetimo samom sadržaju pisma i svim nje- govim svjesnim zamagljivanjima bitnog i iskrivljavanjima èinjenica, treba odmah reæi da je rijeè o jednom od sramotnijih poteza hrvatske historiografije uopæe. O èemu je dakle rijeè? Navodeæi kao kljuènu moti- vaciju za iskazivanje takve vrste podrške tezu da je Hasanbegoviæ izvr- gnut dosad nezabilježenom sluèaju javnog napada na jednog ministra u Vladi Republike Hrvatske, koji je k tome nastao zbog "iskrivljenih prenošenja i neznalaèkih tumaèenja", potpisnici te podrške, svjesno ili manje svjesno obmanjuju javnost. I to u oba ta navoda. Prije svega, što god da se Hasanbegoviæu sada dogaða, odvija se u granicama civili- zirane rasprave i suvisle argumentacije i nije ni sjena svega onoga što je proživljavao bivši ministar branitelja Predrag Matiæ. S druge pak strane, u neslaganju ogromnog i najkreativnijeg dijela kulturne javnosti s èinjenicom da im je za novog ministra imenovan Zlatko Hasanbe- goviæ, nema nikakvog iskrivljenog prenošenja, niti neznalaèkog tuma- èenja. Naime, više je nego oèito, iz praktièno svih nastupa aktualnog ministra, kako onih iz prethodnih godina, tako i aktualnih, da je rijeè o èovjeku koji s izrazitim simpatijama gleda na kolaboracionistièki us- taški režim i neke od kljuènih aktera tog režima. Takoðer je više nego jasno da se iza ministrove fasade, koja naglašava demokratiènost dru- štva i sklonost dijalogu, krije lice totalitarnog cenzora koji sve one koji se protive njegovom imenovanju proglašava parazitima, pripadnicima dokolièarskog kulturnog agitpropa i prijekog suda, titulirajuæi ih još èitavim nizom iskljuèivih termina sliènog tipa. Sve to zapravo znaèi da je negodovanje znatnog dijela kulturne jav- nosti sasvim opravdano, iz pukog razloga što je teško oèekivati da bi netko tko na tako paušalan naèin otpisuje znaèajan broj ljudi mogao iz temelja promijeniti vlastito viðenje kulture i priznati pravo graðan- stva i participacije u javnoj kulturi ljudima suprotnog svjetonazora. U svemu tome ne treba gubiti iz vida ni èinjenicu kako je rijeè o zna- èajnom broju ljudi posve razlièitih poetika i svjetonazora, a ne o nekoj skupini militantnih ljevièara, kakvim ih se pokušava prikazati. Kre-

154 DOBA KONTRAREVOLUCIJE nemo li u daljnju analizu spomenutog pisma, naiæi æemo na ovaj za- kljuèak: "Takvim iskrivljenim prenošenjem i neznalaèkim tumaèenjem, napose Hasanbegoviæeva nastupa u emisiji Otvoreno svibnja 2015, na- mjesto argumentirana suèeljavanja, što je bit ne samo historiografije nego i svake javne politike, prostor za javnu raspravu sužen je na rijetko viðen naèin. Želi li se društvo približiti razrješenju kljuènih prijepora hrvatske povijesti u prošlom stoljeæu, a onda i sretnijem razvitku u ovom, valja razvijati kulturu dijaloga i meðusobnoga uvažavanja, za što su zaoštreni oblici prosvjednièkih aktivnosti najmanje primjereni". Iako su potpisnici pisma veæ u navoðenju motivacije iskazali ozbiljnu dozu cinizma, u ovoj su tvrdnji nadmašili same sebe. Ponajprije iz veæ navedenih razloga, zahvaljujuæi kojima je aktualni ministar suspen- dirao kulturu dijaloga i meðusobnog uvažavanja, etiketirajuæi ljude koji ne odobravaju njegovo imenovanje u maniri klasiènog totalitaristièkog diskursa. Pridodamo li tome još i èinjenicu da je prvi ozbiljni pokušaj suspendiranja dijaloga napravilo Hrvatsko društvo dramskih umjetni- ka, èije je vodstvo, pokušavajuæi zaštititi novog ministra, iskazalo otvo- renu namjeru da ušutka vlastito èlanstvo, lako æemo zakljuèiti kako zapravo stvari stoje. U svemu tome posebno je zanimljiv sastav potpis- nika, koji, pored avangardnog voðe tog pokreta, Ive Banca, èini pola splitskog Odsjeka Filozofskog fakulteta za povijest, znatan dio zadar- skog, znaèajan broj zaposlenika iz Hrvatskog instituta za povijest, zatim iz Instituta "Ivo Pilar", s Hrvatskih studija, te dva povjesnièara s Od- sjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Meðu njima nalazimo i nekolicinu povjesnièara koji posve otvoreno negiraju da se u Jase- novcu nalazio ustaški logor smrti. Ne navodimo ovo iz nekih egzotiènih razloga, veæ zbog èinjenice da se potpisnici pisma nisu ni jednom založili za kulturu dijaloga i meðu- sobnog uvažavanja u situacijama kada su im kolege iz struke bile izvrg- nute èitavom nizu prijetnji i praktièno konstantnom javnom linèu od strane medija u kojima mnogi od njih suraðuju. Teško je i nabrojiti

155 Dragan Markovina koliko su prijetnji, javnih blaæenja i neutemeljenih kleveta istrpjeli kole- ge Hrvoje Klasiæ i Tvrtko Jakovina. O histeriji koju je pretrpio Dejan Joviæ, sveuèilišni profesor i tadašnji savjetnik predsjednika Republike Ive Josipoviæa, u kojoj su neki od potpisnika i sami sudjelovali, ne vri- jedi ni govoriti. Na kraju krajeva, i osobno sam dobivao èitav niz pri- jetnji, na koje nitko od kolega s mog bivšeg splitskog Odsjeka za povi- jest nije javno reagirao. Sve navedeno svjedoèi o tome kako se ovim pismom ne brane ni principi, ni slobode. Rijeè je o jasnom iskazivanju ideološkog stava, koje je legitimno, ali bi onda kao takvo trebalo biti i imenovano. Telegram, 04. 02. 2016.

KAKO JE SLUÈAJ MINISTRA HASANBEGOVIÆA OTKRIO PRAVO ZNAÈENJE NARATIVA O OTKLONU OD DVAJU TOTALITARIZAMA Unatoè tome što je malo kada razvoj dogaðaja u ekspresnom vre- menskom roku tako jasno demantirao neèije kategorièke tvrdnje, poput one koju je izrekao predsjednik Vlade Tihomir Oreškoviæ o tome da je ministar kulture Zlatko Hasanbegoviæ uvjereni antifašist, èitavi sluèaj pokrenut otkriæem tjednika Novosti zapravo je ponajprije do temelja ogolio narativ hrvatske desnice. Rijeè je, naravno, o tezi da se oni pro- tive svakoj vrsti totalitarizma, oznaèavajuæi tim nazivom fašizam i ko- munizam. Ukoliko, dakle, postoji mantra koja se od konstantne upo- trebe u javnom politièkom govoru skoro izlizala, to je upravo spome- nuta. Gotovo da nije prošao ni jedan dan u kojem se problematizirao odnos aktualnog ministra kulture prema Drugom svjetskom ratu, a da komentar ljudi koji predstavljaju parlamentarnu veæinu nije podje- dnako osuðivao dva totalitarizma. Što je uostalom legitimno. Štoviše, unatoè tome što bi povlaèenje znaka jednakosti izmeðu ustaškog reži- ma i socijalistièkog razdoblja bilo gotovo nemoguæe braniti, civiliza- cijska legitimnost stava po kojem se u današnjim okolnostima vrijedi

156 DOBA KONTRAREVOLUCIJE ograditi od dva totalitarizma ne može biti sporna ni u kom sluèaju. Mogla bi se štoviše tumaèiti i s nekih moralno superiornih pozicija, ali naravno iskljuèivo u sluèaju kada bi se vladajuæi tog stava principijelno pridržavali. Drugim rijeèima, pravo je pitanje koje se ovdje postavlja, ako se podjednako osuðuju i drže neprihvatljivim dva totalitarizma, kako je onda moguæe da se imenuje ministra koji sa simpatijama piše o ustašama? Opæenito govoreæi, upravo je sluèaj Hasanbegoviæ do srži ogolio spomenutu teoriju. Jer, izostanak bilo kakve logike u takvom stavu, koji dopušta da osoba takvih nazora bude ministar kulture, èini je u potpunosti neodrživom. Posvetimo li se pak Hasanbegoviæevom djelovanju, shvatit æemo da je njegovo pisanje u èasopisu Nezavisna Država Hrvatska problema- tièno po èitavom nizu osnova. Ponajprije zbog èinjenice što je o usta- šama pisao navodeæi ih kao heroje, èije se muèenièke i šehidske kosti u zemlji prevræu od stida što njihovi tobožnji sljedbenici zlorabe njihove èasne simbole i imena. Iako bi veæ ovakav podatak u kojem bi npr. neki ministar u Francuskoj Vladi na ovakav naèin pisao o Petainovim voj- nicima kao o herojima i muèenicima bio dovoljan da taj èovjek više ne bude ministar, problem Zlatka Hasanbegoviæa mnogo je ozbiljniji. Up- ravo iz razloga što ovdje nije rijeè o nekoj mladalaèkoj zabludi staroj dvadeset godina, nego o konstanti politièkog i javnog djelovanja. Ne postoji nijedno drugo tumaèenje kojim se kasnije dugogodišnje èlan- stvo u HÈSP-u ili romantièno zagovaranje ideje da se po Huseinu Ðozi, dušebrižniku SS divizije nazove osnovna škola u Goraždu, može druk- èije shvatiti, osim kao dosljedno ideološko zagovaranje nasljeða ustaške države. Jedina razlika izmeðu Hasanbegoviæa iz 1996. godine i onoga danas samo je u tome da mu je retorika sada tek nešto malo uvijena, odnosno manje otvorena nego tada. Imamo li u vidu èinjenicu da je upravo zahvaljujuæi takvoj svjetonazorskoj poziciji došao na mjesto ministra kulture, postat æemo svjesni s kakvom se vrstom problema suoèavamo.

157 Dragan Markovina

Još jedan, bitan problem vezan uz ovo pitanje odnosi se na èinjenicu da ministar opetovano laže. Nakon što je nedavno ustvrdio da nikad nije bio èlan HOP-a, uvid u impressum i legende ispod slika objavljenih u tiskovini nazvanoj Nezavisna Država Hrvatska odmah su ga deman- tirali. Ministar je takoðer lagao i u prvoj reakciji nakon objavljivanja njegove fotografije i teksta kada se požalio na podle napade i objavu fotografije na kojoj su vršene naknadne preinake. Kojih takoðer nije bilo. U konaènici, uzmemo li kao istinit njegov navod da je bio na po- strojavanju HOS-a, svatko tko zna o èemu se radi, znat æe da se to do- gaðalo 10. travnja, na dan uspostave NDH i da su èitavu manifestaciju obilježila skandiranja "Za dom spremni" i "Ustaše". Drugim rijeèima, nema naèina da se graðane uvjeri u to da rehabilitacija vrijednosti us- taške države u èitavom tom kontekstu nije bila na djelu. Na kraju kra- jeva, analiziramo li ministrovu dužu izjavu koju je dao nakon sjednice Vlade, a u kojoj tvrdi kako nikada, ni na koji naèin nije bio nikakav apologet bilo kojeg zloèinaèkog režima, opet æemo uvidjeti da ne govori istinu. Jer kako drukèije protumaèiti glorifikaciju žrtve onih koji su položili život na tzv. Oltar domovine, kod Fazlagiæa kule? Za neupuæene rijeè je o posljednjem mjestu u kojem su ustaške snage branile NDH. Uvid u ovaj kraæi pregled kronologije i kljuènih pitanja tog problema vraæa nas poèetnoj analizi jednakog odmaka od dvaju totalitarizama, koji je i Hasanbegoviæ u svojoj posljednjoj izjavi naglasio. Iz svega nave- denog, u što se šira javnost može lako uvjeriti, više je nego oèito da nastup s te pozicije redovito problematizira poslijeratne komunistièke zloèine, dok ustaške uopæe ne spominje, niti pozitivno vrednovanje ustaškog režima smatra iole problematiènim. Upravo zahvaljujuæi tak- vom stavu èitava se zemlja ovih dana bavi pitanjem ministra Hasan- begoviæa, odnosno "ustašama i partizanima", a ne gospodarskim te- mama. Odgovornost za takvo stanje u javnosti treba adresirati upravo na mjesto s kojeg se trenutaèno vodi ova zemlja. Imenovati za ministra kulture èovjeka s takvom prošlošæu i stavovima i na njemu tvrdoglavo inzistirati, predstavlja s jedne strane nepoštivanje kulture i javnosti, a

158 DOBA KONTRAREVOLUCIJE s druge strane takvim se izborom ove teme naprosto nisu mogle izbjeæi. I jedini je naèin da se one eliminiraju i da se zemlja okrene gospodar- skim pitanjima taj da Hasanbegoviæ napusti tu poziciju. U protivnom, cjelokupno djelovanje Vlade bit æe optereæeno èinjenicom da za mi- nistra kulture ima èovjeka koji je ustaše doživljavao kao herojske mu- èenike. Telegram, 11. 02. 2016.

ISLAMSKA ZAJEDNICA I SLUÈAJ HASANBEGOVIÆ Sluèaj Hasanbegoviæ, koji i dalje izaziva znaèajnu pažnju javnosti, uglavnom iz razloga što ni na jedno temeljno pitanje vezano uz njega nije ponuðen suvisao odgovor, proteklog je tjedna doživio jedan novi, vrlo znaèajan moment. Radi se, naime, o reakcijama nekih od prvaka Islamske zajednice, ali i Zajednice u cjelini, koje su pokazale nekoliko bitnih znaèajki. S jedne strane, javnost se još jednom imala priliku uvje- riti kako izgleda uplitanje jedne vjerske zajednice u eminentno politièka pitanja, dok su s druge strane u javni prostor ušle vrlo zabrinjavajuæe teze, tek donekle ublažene trezvenom i dosta zakašnjelom reakcijom s vrha. Upustimo li se u analizu ovog sluèaja kronološki, vratit æemo se na pisanje predsjednika Izvršnog odbora Medžlisa u Zagrebu, Gzima Redžepija, koji je na stranicama Islamske zajednice napisao tekst pod naslovom "Hafiz i ministar – ponos zagrebaèkog džemata", u kojem navodi da je "imenovanje doktora znanosti Zlatka Hasanbegoviæa mi- nistrom u Vladi Republike Hrvatske, po njegovom najdubljem uvje- renju, jedan od najsvjetlijih trenutaka muslimanske egzistencije u Re- publici Hrvatskoj od njena osnivanja i samostalnosti! Naš Zlatko, bez navodnika, zacijelo je od najèasnijih, najlucidnijih, najintelektualnijih, najobrazovanijih i najautentiènijih insana koji su pripadali ili pripadaju zagrebaèkom džematu". Uskoro nakon tog teksta uslijedilo je molitveno obraæanje zagrebaè- kog imama Aziza ef. Alilija, koji je u napadima na Zlatka Hasanbegoviæa

159 Dragan Markovina uoèio pokušaje ideološkog odstrela i moralne likvidacije, prepoznavši u svemu tome antiislamske i islamofobne pobude. Da ne bi ostalo kak- vih nejasnoæa, Alili je ljude koji su iskazali zabrinutost zbog èinjenice da je Hasanbegoviæ imenovan za ministra kulture, nazvao dežurnim, lažno zabrinutim moralnim panièarima koji ministra diskvalificiraju najbezoènijim lažima. Krajnji zakljuèak njegovog govora, u kojem su sažete sve prethodno iznesene dubiozne tvrdnje, bio je poziv svim mus- limanskim vjernicima u Hrvatskoj da se kolektivno i pojedinaèno iden- tificiraju s Hasanbegoviæem, neovisno o tome slažu li se s njegovim stavovima. Sve navedeno dodatno je osnažio Mustafa Plièaniæ, èlan Sabora Is- lamske zajednice, još jednom podgrijavši tezu da se ministrovi stavovi koje je iznosio u svojim proustaškim tekstovima vade iz konteksta. Èime je dao savršen šlagvort dugogodišnjem prvaku Islamske zajednice u Hrvatskoj, Ševki Omerbašiæu, koji je izrekao jednu od sramotnijih reèenica u javnom prostoru, veæ naviklom na huškaèke teze. Omerbašiæ je rekao kako je pogotovo èudno to da dvije nacionalne manjine, Srbi i Židovi, zapravo kidišu na njega. "Razumijem da se oni boje ovoga ili onoga, meðutim ti predstavnici Srba bi prvo trebali pogledati u oèi svojim zloèinima pa onda tražiti nedostatke na drugoj strani". Pored toga, zapitao se, kakve veze Zuroff ima s hrvatskom politikom, zaklju- èivši da se jako pretjeruje kad je u pitanju Hasanbegoviæ. Svoj kratki razgovor za tportal Omerbašiæ je završio zakljuèkom kako kulturnjake razumije jer je njih dirnuo gdje ih najviše boli, ali politièki je to razum- ljivo. Nakon što je èitava ta akcija, prepuna laži, generalizacija i poziva na homogenizaciju, istinski zgrozila ljude koji još uvijek imaju razvijen logièki sklop i osjeæaj za širu društvenu zajednicu, zahvaljujuæi èemu su, poput Seada Aliæa u otvorenom pismu zatražili da ih se briše iz èlanstva u Islamskoj zajednici, jer da ne žele biti "cvijeæe hrvatskog naroda", vodstvo Islamske zajednice konaèno je reagiralo pristojnim i zdravorazumskim priopæenjem. U tom priopæenju, potpisanom od stra-

160 DOBA KONTRAREVOLUCIJE ne predsjednika Mešihata IZ-a, Aziza ef. Hasanoviæa, jasno je naglašen stav da napade na Hasanbegoviæa ne smatraju islamofobnima, kao i distanciranje od ranije navedenih istupa. Analizirajuæi ovako posloženu kronologiju reagiranja, teško se oteti dojmu da je vodstvo Islamske zajednice reagiralo s primjetnim vre- menskim odmakom, kada su stvari veæ poèele eskalirati. Što naravno ne znaèi da ta reakcija nije bila potrebna, ni pozitivna. No, unatoè tome što se ona na koncu ipak pojavila, šteta koju su raniji istupi napravili u javnosti teško æe moæi biti sanirana. U prvom redu zbog èitavog niza laži kojima se potencirala ministrova vjerska pripadnost kao razlog napada na njega. Time se, pored èinjenice da to naprosto nije istina, jer apsolutno nitko od protivnika njegovog imenovanja takvo što nije izgovorio, ujedno pokušalo minimizirati pravi problem njegovog ime- novanja, što je sve praæeno retrogradnim pozivima na homogenizaciju jedne manjinske zajednice koja ni po èemu nije ugrožena. Zlokobnost takvog falsifikatorskog pristupa na koncu se najbolje oslikala u Omer- bašiæevom tendencioznom izvlaèenju Srba i Židova u cjelini kao pro- tivnika ministrovog imenovanja. Takav zakljuèak, izgovoren s punom sviješæu da je posljednjih godina znatno podignuta razina netrpeljivosti prema tim dvjema zajednicama, posebno prema srpskoj, kao i govor mržnje, ali i s punom sviješæu èime je vladavina ustaškog zloèinaèkog režima rezultirala kad su u pitanju te dvije zajednice, u znatnoj je mjeri cinièan i služi novom poticanju netrpeljivosti prema tim zajednicama. Pridodamo li tome paušalno otpisivanje tisuæa kulturnih djelatnika kao beskrupuloznih materijalista bez osobnog stava, shvatit æemo svu bije- du Omerbašiæeve misli. Hrvatsko društvo se u pravilu nije usreæilo u momentima u kojima su se vjerske zajednice otvoreno politièki angažirale. To jednako vrijedi za aktivnu podršku Srpske pravoslavne crkve ideologiji koja je proizvela rat i èitav niz zloèina, kao i za uporno inzistiranje Katolièke crkve da upravlja politièkim procesima u zemlji i klerikalizira društvo, svodeæi

161 Dragan Markovina ga na vlastitu mjeru u kojoj se neke osobe diskriminiraju zbog vlastitih pogleda ili seksualnog opredjeljenja. Imajuæi u vidu ovu èinjenicu, ne- vjerojatno je da prvaci Islamske zajednice nisu u stanju uoèiti štetnost takvih istupa po vlastiti ugled i društvo u cjelini. Telegram, 18. 02. 2016.

PREDSJEDNICI I NJIHOVA PRISLUŠKIVANJA Prateæi aferu vezanu uz kapriciozna nastojanja predsjednice Kolinde Grabar Kitaroviæ da, mimo volje i konzultacija s onima s kojima bi se po zakonskim propisima trebala konzultirati, smijeni Dragana Lozan- èiæa, šefa SOA-e, malo tko je uoèio da se sve odvija toèno pedeset godina nakon nominalno identiènog, a sadržajno posve razlièitog sluèaja. Na- ime, kada je na "Brijunskom plenumu", održanom 1. srpnja 1966. go- dine, Centralni komitet SKJ sa svih državnih i partijskih funkcija smije- nio Aleksandra Rankoviæa, dotadašnjeg potpredsjednika SFRJ i sekre- tara Centralnog komiteta, to je napravljeno s istom argumentacijom koju sada koristi predsjednica RH. Rankoviæ je zapravo proglašen od- govornim za èinjenicu da je UDBA prisluškivala praktièno èitav par- tijski i državni vrh, ukljuèujuæi i Josipa Broza Tita. On sam je to nazvao krupnim politièkim pitanjem, èijim se rješavanjem konaèno razdvaja unutarnja sigurnost od Partije, koju je èak prevazišla po moæi i utjecaju. Samim tim se pitanje Rankoviæeve smjene, ali i micanja njemu odanih kadrova, predstavljalo kao preduvjet ozdravljenja Partije. Štoviše, ako je za vjerovati memoarima Selima Numiæa, naslovljenim Dobra zemljo, lažu, tadašnjeg šefa UDBA-e zaduženog za prisluškivanje, njemu je èi- tav sluèaj predstavljen kao preduvjet za stvaranje novog politièkog tre- nutka, koji æe SKJ pretvoriti u modernu politièku organizaciju. Sve osta- lo je legenda. Èinjenica je da je nakon te odluke otvoren proces libera- lizacije, jednako kao što je èinjenica da se nacionalistièka mitologija u Srbiji hranila, izmeðu ostalog i tvrdnjama kako je i Rankoviæeva smjena bila udar na Srbiju. Kako god na koncu pristupili ovom pitanju, nema

162 DOBA KONTRAREVOLUCIJE nikakve dvojbe da je ono u svom središtu imalo odnos prema buduæ- nosti zemlje i karakteru društva. Drugim rijeèima, neovisno o znaèaj- nom udjelu personalnih obraèuna, primarno pitanje vezano uz aferu prisluškivanja predsjednika zemlje, odnosilo se na politièki sadržaj èita- vog problema. Zahvaljujuæi svemu navedenom, možemo zakljuèiti kako izmeðu tadašnjeg loma u državnom vodstvu i aktualnih prijepora ima- mo dvije sliènosti i jednu krupnu, sadržajnu razliku. S jedne strane radi se o nominalno identiènim sluèajevima, tj. o sum- njama da šefovi tajnih službi prisluškuju šefa države, jednako kao što, s druge strane, stoji èinjenica da æe i rasplet te afere odrediti buduæi karakter hrvatskog društva. To æe naravno biti znatno manje dramati- èno, ali s jasnom simbolièkom porukom. Što nas dovodi do kljuène sadržajne razlike. Ovdje se ne radi o pitanjima, jesu li tajne službe pos- tale moænije od predstavnika izvršne vlasti i kako to utjeèe na društvo. Radi se tek o èinjenici da je tajna služba, prateæi osumnjièenog Zdravka Mamiæa, naišla na njegove telefonske razgovore s predsjednicom. Što ne bi trebalo nikoga èuditi, znajuæi da tako intenzivni kontakti izmeðu njih veæ dugo postoje. Stoga se ovdje ne radi o bilo kakvom suprot- stavljanju principa, ili politika, veæ iskljuèivo o personalnim sukobima i povrijeðenom egu. Ovo je, naravno, sve u sferi logiènih pretpostavki, temeljenih na onome sa èime nas je predsjednica jedino i upoznala, a to je njezin gubitak povjerenja u Lozanèiæa. No, neovisno o tome, nema nikakve sumnje da æe ishod èitave afere znaèajno odrediti buduæi ka- rakter društva. Bude li, naime, ta odluka Kolinde Grabar Kitaroviæ po- tvrðena od strane premijera, a bez da saznamo za bilo kakve nove mo- mente ili kršenja zakona, imat æemo situaciju u kojoj državne institucije nalaze spornom èinjenicu da nitko iz tajnih službi nije obavijestio pred- sjednicu da su se njezini kontakti s èovjekom koji je predmet istrage takoðer našli u obradi, ali da nitko ne vidi ništa sporno u tome što s osobom takvog javnog profila predsjednica države redovno komunicira i privatno se druži. To bi ujedno znaèilo da se javna odgovornost èelnih ljudi ove zemlje prema vlastitim graðanima doživljava prilièno rela-

163 Dragan Markovina tivno, kao i da postoje ljudi koji su iznad zakona. Razlog zbog kojeg æe vjerojatna potvrda ovakvog raspleta cijelog sluèaja doživjeti ogranièen medijski odjek možemo stoga pronaæi u suštinskom izostanku suvislog politièkog sadržaja cijele afere, no svakako vrijedi notirati kuriozitet da se nakon toèno pola stoljeæa odvija gotovo identièan scenarij, ovog puta više kao farsa. Telegram, 18. 02. 2016.

POLITIÈKI MENTOR MINISTRA KULTURE Unatoè tome što je u dijelu javnosti došlo do zasiæenja u vezi pro- blematizacije èinjenice da je za ministra kulture imenovan èovjek neo- ustaških sentimenata, novi detalji iz njegovog javnog djelovanja, koji gotovo u pravilnom ritmu izlaze u javnost, nameæu tu temu kao nezao- bilaznu. Kako za shvaæanje karaktera sadašnje Vlade u cjelini, tako i za uvid u èitav podzemni svijet radikalne desnice, koji polako postaje pri- hvaæen u etabliranoj politièkoj i kulturnoj javnosti zemlje. Ovog tjedna se tako pojavila snimka posmrtnog govora koji je Zlatko Hasanbegoviæ održao na sprovodu Mirsadu Bakšiæu, u ljeto 2012. godine. Rijeè je inaèe o èovjeku koji je bio pouzdanik Franje Tuðmana i jedan od sred- nje rangiranih, ali bitnih kotaèiæa mehanizma koji je karakterizirao autoritarnu politiku devedesetih godina. Pojava snimke posmrtnog go- vora, kao i èinjenica da u tom govoru Zlatko Hasanbegoviæ sam pri- znaje Mirsada Bakšiæa za intelektualnog i ljudskog mentora, umno- gome olakšava razumijevanje njegove ideološke pozadine i posve de- maskira ministrove vlastite tvrdnje o tome kako se oduvijek nalazio na pozicijama antitotalitarizma. Imamo li uz to u vidu i èinjenicu da je ministrov komentar na taj govor upravo potvrdio ono što je i bilo oèito, kako je on posve na tragu njegovih javnih istupa, izgleda posve nevje- rojatno izostajanje bilo kakve neugode po pitanju skakanja u vlastita usta i opæi muk kojim Vlada promatra èinjenicu da joj je Zlatko Hasan- begoviæ ministar kulture. Pri èemu je problem ministrovih shvaæanja

164 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

èak mnogo dublji od ionako skandalozne tvrdnje s tog pogreba, koja je izašla u javnost, o najveæoj nacionalnoj tragediji i porazu 1945. go- dine. Zadržimo li se pak na trenutak samo na toj tvrdnji, lako æemo uoèiti kako s takvim stajalištem, izreèenim 2012. godine, Hasanbegoviæ naprosto ne može biti ministar u Vladi Republike Hrvatske, s obzirom da je ona nastala na pobjedi iz 1945. i nasuprot poraženoj ustaškoj kola- boracionistièkoj državi. No, promotrimo li problem nešto šire, toènije poslušamo li ministrov govor u cjelini, a ne samo u isjeèku koji je prenijela veæina medija, bit æe nam jasnija dubina retrogradnog, antimodernog pa u naznakama i šovinistièkog pogleda na svijet Zlatka Hasanbegoviæa. Osvræuæi se tako na životni put Mirsada Bakšiæa, Hasanbegoviæ ga je predstavio kao pri- padnika stare hercegovaèke muslimanske loze Koljenoviæa, koja je sto- ljeæima stajala na meði i udaru din-dušmana. Za neupuæene, izraz din- dušman predstavlja vjerskog ili zakletog neprijatelja. Da ovo nije bio sluèajan lapsus, potvrdilo se u nastavku govora u kojem Hasanbegoviæ navodi kako je nakon 1990. godine Bakšiæ prvi upozoravao na opasnost od prijetnji od zavjetnog neprijatelja. Šire elaborirajuæi politièka viðenja svog uzora, Hasanbegoviæ je takoðer upozorio kako je Bakšiæ javno, "perom i rijeèju branio smisao svake hrvatske države". Iz svega nave- denog više je nego jasno kako se pod terminom svake hrvatske države brani smisao ustaške države, a kako se Srbe doživljava kao zavjetne neprijatelje. Svako drukèije tumaèenje tih tvrdnji teško bi izdržalo oz- biljan logièki sud. O tome uostalom svjedoèi pisanje samog Mirsada Bakšiæa, koji je u apologetskom i romantizirajuæem tekstu, posveæenom Nahidu Kulenoviæu, sinu Džafer bega Kulenoviæa, kao posebno vrijedan zakljuèak Nahida Kulenoviæa izdvojio ovu reèenicu: "Naše prijatelje nitko nije pitao za njihove savjete u pogledu Bosne-Hercegovine-San- džaka u prošlosti, pa neæe ni u buduænosti. Stoga im savjetujemo da ne diraju u hrvatsku Herceg Bosnu i Sandžak, jer æe se u protivnom jako opeæi. Bosna-Hercegovina-Sandžak glasovali su 1941. sa svojom krvlju za Hrvatsku državu i to æe uèiniti opet, kada to bude potrebno. Sinovi

165 Dragan Markovina

Crne Legije stajat æe ponovno s puškom u ruci na vjekovnoj meði Drini koja æe uvijek dijeliti dva naroda: Srbe i Hrvate". Sve navedeno, od Bakšiæevog glorificiranja stavova u kojima se zloèi- naèku Crnu legiju promatra kao romantiènu skupinu ljudi, preko isti- canja vjekovne meðe izmeðu Hrvata i Srba, do Hasanbegoviæevog na- voðenja Bakšiæa kao uzora i posve usvojene terminologije o zavjetnim neprijateljima i svakoj hrvatskoj državi, èiji se smisao oèito iscrpljuje u obraèunu sa Srbima, svjedoèi o tome da je Hasanbegoviæevo ime- novanje za ministra kulture opasna poruka. Da je takvu odluku donio Tomislav Karamarko osobno, èije su obiteljske veze iz prvog braka s miljeom iz kojeg je potekao Zlatko Hasanbegoviæ davno uspostavljene, nema nikakve sumnje. Ideologija Mirsada Bakšiæa, a samim tim i Zlat- ka Hasanbegoviæa postaje dodatno problematièna, imamo li u vidu Bakšiæevo pisanje o tome kako je socijalistièki režim preko muslimana želio stvoriti tampon zonu izmeðu Hrvata i Srba, te ih na taj naèin odre- diti od hrvatstva. U tu je svrhu, po pisanju Mirsada Bakšiæa, izmišljena muslimanska nacionalnost bosanskohercegovaèkih Muslimana. Dru- gim rijeèima, Hasanbegoviæev duhovni otac je èovjek koji je èinjenicu da su u socijalistièkom razdoblju bosanskohercegovaèki Muslimani priznati kao nacija nazvao ideološkom izmišljotinom. Kada sve navedeno sažmemo i svedemo na bitno, na èelu Ministar- stva kulture imamo èovjeka koji smatra da je Hrvatska poražena 1945. godine, da su Srbi zavjetni neprijatelji i da je muslimanska nacija izmi- šljena. Da nije tragièno, bilo bi komièno. Mirsad Bakšiæ je inaèe od 1992. do 1994. godine bio vojni tužitelj Zbornog podruèja Zagreb, a od listopada 1994. godine Okružni javni tužitelj Zagreba. Koliko je pravosuðe, posebno vojno, u to vrijeme slije- dilo profesionalne standarde, neka èitatelji sami procijene. Ono po èe- mu je pak u široj javnosti Bakšiæ primijeæen bila je njegova polemika s Miljenkom Jergoviæem, koji je u svom tekstu izvukao vrlo znakovit Bak- šiæev citat iz 1997. godine, napisan na temu zloèina u Srebrenici: "Ne

166 DOBA KONTRAREVOLUCIJE mogu propustiti da vam ne spoèitnem nedostatak hrabrosti za gubitak Srebrenice u kojoj je Vaša stranka itekako sudjelovala, samo time što je znala da su svi pripadnici tzv. UN snaga bili Nizozemci, a svi od reda židovske vjere i koji su mahom ratovali u Izraelu i za Izrael, pa su stoga tako ravnodušno i promatrali zloèin". Imajuæi u vidu sve navedeno, više je nego jasno kako problem mini- stra kulture nije iskljuèivo vezan uz simpatije prema Paveliæevom reži- mu i ustaškoj ideologiji, nego uz cjelovit pogled na svijet, koji je ahisto- rijski, antimoderan i prepun svih vrsta generalizacija prema èitavim narodima, što nije problem koji bi kulturna javnost trebala zanema- rivati. Telegram, 25. 02. 2016.

SKANDALOZNO RJEŠENJE U MINISTARSTVU TURIZMA Iako su graðani u ovom kratkom vremenu od formiranja aktualne Vlade stekli veæ dovoljno iskustva, koje je sugeriralo nastavak cirkusa sastavljenog od dubioznih i nekompetentnih rješenja, imenovanjem Roberta Pauletiæa na mjesto zamjenika ministra turizma ova je vla- dajuæa garnitura uspjela još jednom pomaknuti ljestvicu naniže. U zem- lji èija ionako krhka ekonomija praktièno jedva uspijeva egzistirati za- hvaljujuæi izvanrednim prihodima od turizma, imenovanje èovjeka koji s tim sektorom nema nikakvih dodirnih toèaka na jedno od vodeæih mjesta u sustavu, ne predstavlja tek jedno od obiènih politièkih uhlje- bljenja, nego i realnu financijsku opasnost za èitavu zemlju. Ovo bi vrijedilo èak i kad ne bismo bili upoznati sa stavovima i javnim istu- pima Roberta Pauletiæa. No, svijest o tome da se konkretno radi o èovje- ku koji, osim što nema nikakve veze sa sustavom s kojim bi trebao upravljati, ujedno predstavlja i izravnu negaciju svega što bi turizam trebao predstavljati, djeluje toliko poražavajuæe da je teško za povje- rovati da je takva odluka zaista donesena. Posebno imajuæi u vidu èinje-

167 Dragan Markovina nicu da se to imenovanje odigralo u režiji MOST-a, èija je mantra o tome kako su bitne reforme vremenom postala toliko dominantna u javnom prostoru da se samo o njoj govorilo. Kakve æe nam to reforme ponuditi jedno od vodeæih pera skandaloznog Slobodnog tjednika za sada nam nije poznato, što ne znaèi da ne možemo nagaðati. Praktièno jedina Pauletiæeva veza s turizmom svodi se na to da je dosta putovao po svijetu, objavljujuæi putopise s tih putovanja. No, tom bi logikom svaki višestruko operirani pacijent trebao biti imenovan za zamjenika ministra zdravlja, zato jer poznaje sustav iznutra. Robert Pauletiæ, koji je, zahvaljujuæi èinjenici da je bio najmlaði pobjednik Kviskoteke, uspio razviti enigmatski biznis, u posljednje se vrijeme proslavio èitavim nizom skandaloznih izjava i nastupa, koji bi ga u svakoj pristojnoj zemlji diskvalificirali za tako odgovornu funkciju. Sve i kada bi za nju bio kapacitiran. Tako je, primjerice, uoèi posljednjih lokalnih izbora izjavio da æe se u sluèaju pobjede SDP-ovog kandidata Ive Baldasara iseliti iz Splita u Šibenik. Što naravno nije napravio. U jednom od svojih tekstova, koji je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, Pauletiæ je u srpnju 2008. godine napisao krajnje šovinistièki tekst, prepun netrpeljivosti prema turistima iz Srbije. Iako je èitav tekst pro- žet formulacijama u kojima su srpski turisti ismijavani najgorim vrs- tama stereotipa, iz njega vrijedi izdvojiti ove reèenice: "Došli smo na teracu hotelèiæa i vidili da su nan Srbi okupirali najbolja tri stola uz ogradu. Ustvari, formirali su jedan veliki SAO Stol, cili prvi red, tri familje s dicon. A bidna Papuèica se još na plaži palila kako æe naveèer dugo gledat doli, u romantièni trag miseèine na moru, i spokojno pijuc- kat martini bjanko. Od miseèine na moru ništa, ali ajde, stiga joj je bar martini...Otirali nas Srbi s ognjišta, a?, pokušala se našalit Papuèica: 'Šta ima veze, osta nan je bar krov nad glavon, nismo totalne izbjeglice'. Ali jebiga, kume, kune su kune, makar bile i srpske. Srbi su nan se, eto, zbilja vratili, u velikon broju." Da mu ne smetaju samo Srbi, nego i Japanci, Pauletiæ je potvrdio u jednom od svojih statusa na Facebook

168 DOBA KONTRAREVOLUCIJE profilu, napisavši: "U Splitu sve vrvi od Japanaca! Ova Japanka koju sam danas snimija ispod Svetog Duje valjda misli da smo mi svi bolesni od gube - stavila je nešto ka plinsku masku! Ajde jebi mater japansku! Kako je pisalo na onome grafitu: Japanci, mrš nazad u Kinu!” Unatoè tome što je iz svega navedenog oèito kako smo na mjestu drugog èovjeka u Ministarstvu turizma dobili osobu istanèanog šovinistiè- kog refleksa, koja k tome nema nikakvog iskustva zahvaljujuæi kojem bi se njegov angažman u ministarstvu mogao opravdati, ljudima iz MOST-a koji su ga predložili, ali i onima koji su ovaj izbor potvrdili, ništa od toga nije predstavljalo problem. Što nas sve navodi na pomisao da, kada se razgrne retorièka zavjesa domoljublja i ispraznog politièkog govora, prepunog lijepih želja, imamo posla s Vladom koja gotovo svakim svo- jim potezom, ne samo urušava ugled zemlje, nego se poigrava i s drža- vnim institucijama. Što bi imalo smisla iskljuèivo u sluèaju da se radi o konceptualnoj satiri, a ne o tome da vladajuæa veæina ozbiljno na- mjerava na ovaj naèin voditi državu. Ne postoji, naravno, nijedno su- vislo objašnjenje kojim bi se Pauletiæevo imenovanje moglo obrazložiti i logièki braniti. Usporedimo li ovaj sluèaj sa sliènim imenovanjem na èelu ministarstva kulture, kod Hasanbegoviæa æemo barem pronaæi ne- ku logiku. Imajuæi, naime, u vidu Karamarkovo nastojanje za provo- ðenjem nekakvog antikomunistièkog manifesta i izgradnjom nove na- cionalne paradigme, Hasanbegoviæevo imenovanje se, koliko god bilo skandalozno, može logièki razumjeti. No, s Pauletiæem to nije sluèaj. Ne postoji ni jedan argument koji bi išao u prilog Robertu Pauletiæu da æe na ijedan naèin unaprijediti rad Ministarstva turizma, od èije aktivnosti ovisi dobar dio ekonomskih prilika u zemlji, dok istovremeno postoji èitav niz razloga zbog kojih je ovo imenovanje skandalozno prema sa- moj ideji turizma i viziji kozmopolitske, mediteranske zemlje. Drugim rijeèima, Pauletiæ predstavlja sve ono što Hrvatska ne bi trebala biti, želi li se svijetu predstaviti kao otvorena turistièka zemlja. Što je jasno sva- kome tko o tom èovjeku išta zna. Stoga nam ne preostaje ništa drugo

169 Dragan Markovina nego da postavimo pitanje, koje su krajnje namjere ove Vlade, u nadi da konaèan odgovor neæe biti vezan uz potpuni izolacionizam. Telegram, 26. 02. 2016.

LIBAR ROBERTA PAULETIÆA Nakon što smo u proteklih nekoliko tjedana ispratili sva skandalozna imenovanja u aktualnoj Vladi i odslušali nemušta objašnjenja ministara i njihovih zamjenika u vezi vlastitih djelovanja i pisanja, teško je za- kljuèiti što je tu intelektualno impotentnije? Njihovi tekstovi ili nak- nadna objašnjenja tih tekstova. U to, naravno, spada i juèerašnje obja- šnjenje Roberta Pauletiæa o tome kako su njegove šovinistièke pisanije odraz specifiènog splitskog humora i posve na tragu pisanja Miljenka Smoje, koji je takoðer bio jednako satirièan prema strancima. Èitavo to neinteligentno izmotavanje proizvedeno je u svrhu ostanka na fun- kciji za koju je posve potkapacitiran, u èemu oèito ne vidi nikakav pro- blem. Prava je šteta što æe na kraju u sjeni budalastog izvlaèenja na Smoju i lokalni humor, u sjeni ostati Pauletiæeva tvrdnja o tome da mu nestruènost ne predstavlja nikakvu prepreku u obavljanju funkcije. No, ono što nas u èitavom sluèaju ponajprije zanima je korištenje izvrnute logike, po kojoj su nekompetentni i skandalozni èlanovi Vlade pod ne- kakvom harangom od strane medija, koji naprosto postavljaju logièna pitanja, videæi ono što svi graðani ove zemlje vide. Drugim rijeèima, kad se novoizabrani ministri suoèe s nespojivošæu svoje dosadašnje javne uloge i posla koji bi trebali obavljati, iz njihove perspektive gledišta, nalaze se pod harangom. Kao da nije mnogo veæe nasilje nad svim gra- ðanima ove zemlje to što im se za vodeæe javne službenike imenuju ljudi koji za te poslove nikako ne bi bili angažirani u bilo kojoj sreðenoj zemlji. Druga, ne manje bitna stvar, tièe se doživljaja svijeta po kojem je moguæe vidjeti ljude u poziciji moæi da se nalaze pod harangom no- vinara koji jednostavno rade svoj posao. Vratimo li se pak na konkretno

170 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Pauletiæevo objašnjenje vlastitog pisanja, lako æemo demaskirati èi- njenicu da svojim objašnjenjem jednako vrijeða vlastite sugraðane, kao i Miljenka Smoju. To što u mediteranskom Splitu doista egzistira jedna vrsta specifiènog, pa i grubog humora koji èesto zna nasrnuti na ne- moæne pojedince, ne znaèi da se radi o šovinistièkom humoru (da je taj humor šovinistièan). Kada bi se uopæe i radilo o humoru. Pauletiæ, naime, i sebe i druge pokušava uvjeriti kako su njegovi šovinistièki tekstovi satirièni, iako to osim njega nitko nije primijetio. Ne, naravno, zbog toga što bi netko prema tom autoru bio zlonamjeran, nego zbog toga što je teško naæi išta satirièno u tekstu usmjerenom protiv srpskih turista, objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji. Pauletiæ je, dakle, napisao tekst pun ozlojeðenosti, zajedljivosti i neskrivene netrpeljivosti, èija se kljuèna i neskrivena poruka jasno odnosila na potpirivanje histerije, tekst koji tek sada, motiviran oportunistièkim razlozima, proglašava satiriènim na tragu Miljenka Smoje. Mislim da nije zgorega podsjetiti kako je u vrijeme kada je Miljenko Smoje, nakon što je izbaèen iz Slobodne Dalmacije, pisao svoju satiru u Feral Tribune-u, Robert Pauletiæ bio jedan od èelnih ljudi nimalo satiriènog Slobodnog tjednika, koji je objavljivao raznorazne popise "neprijatelja". Na kraju je, zahvaljujuæi izmeðu ostalog i atmosferi koju je Pauletiæevo pisanje poticalo, Smoje završio odbaèen i prezren od veæine u gradu. Usporeðivati stoga vlastiti spisateljski šovinizam, upa- kiran u lokalnu èakavicu, s istinskom satirom Miljenka Smoje i humo- ristiènom baštinom grada, osim što je duboko neistinito, predstavlja i istinski nedostatak samopoštovanja prema samome sebi. Ma koliko nam Pauletiæ tvrdio suprotno. Telegram, 27. 02. 2016.

ILÈIÆEVA VIZIJA DOMOVINE Ukoliko smo možda i mogli pomisliti da su Karamarko i Hasanbe- goviæ izdvojeni sluèajevi, koji su prespavali posljednjih sedamnaest

171 Dragan Markovina godina, ostavši mentalno prisutni u 1999. godini, Ladislav Ilèiæ se prije nekoliko dana potrudio demantirati našu naivnost. Rijeè je inaèe o pos- ljednjoj godini jednog istrošenog sustava i politièkog modela na odla- sku, koji se praktièno urušio sam od sebe. Predloživši da se zaboravljeni Oltar domovine premjesti na Zrinjevac, Ilèiæ je iskazao potpuno nera- zumijevanje èinjenice da izmišljene tradicije u pravilu ostaju takve i da ih se ne može nasilno ukorijeniti u društvo. Nema nikakve sumnje da se u takvoj vrsti razumijevanja taj èelnik "Hrasta" u potpunosti iskazao kao vjerni sljedbenik Tuðmanovog razumijevanja povijesti, što njego- vim nastojanjima uopæe ne ide u prilog. Koliko god on mislio suprotno. Naime, vratimo li se na poèetak prièe i samu ideju o potrebi izgradnje nekakvog takvog mjesta, uoèit æemo njezin potpuni raskorak s opæim duhom vremena kraja dvadesetog stoljeæa. Iako se taj spomenik i nje- gova namjena ni po èemu nisu razlikovali od ostalih Tuðmanovih nas- tojanja za izgradnjom izmišljenih tradicija, poput onog karikaturalnog postrojavanja poèasne garde na Markovom trgu, tzv. crvenih mundira, njezin je besmisao bio još naglašeniji s obzirom na odabranu lokaciju i feudalni doživljaj domovine. Izbor ni po èemu bitnog Medvegrada za lokaciju tog spomenika, koji je uz to nosio simboliku omraženog feu- dalnog gospodstva u izravnoj suprotnosti sa slobodarskim urbanim Grièom, predstavljao je s jedne strane poruku, a s druge i odraz bes- krajne naivnosti da bi takvo mjesto moglo zaživjeti. Takoðer, pokušaj da se odnos prema domovini premjesti u svojevrsni božanski kontekst, na naèin da se državi organiziranoj kao republika odaju takve vrste poèasti koje bi bile vezane uz oltar, ne samo što je izravno negirao seku- larni karakter države, nego je i obesmislio ideju republike. To naravno nije bilo ni u kom sluèaju iznenaðujuæe, poznavajuæi Tuðmanovu sklo- nost ka mitologizaciji povijesnih procesa, vidljivih u èitavom nizu deta- lja. Od forsiranja ideje o tzv. tisuæljetnom snu o samostalnoj državi, do onog famoznog posjeta Turskoj prilikom kojeg je na poklon dobio dre- vnu vazu oslikanu šahovskim poljima, na temelju èega je zakljuèio da ona svjedoèi o staroiranskom porijeklu Hrvata.

172 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Svega je tu naravno bilo, no zahvaljujuæi èinjenici da se radilo o toliko oèiglednom izmišljanju tradicije, ništa od navedenog, ukljuèivši Oltar domovine, nije zaživjelo. Da æe to tako završiti, moglo je biti jasno sva- kome tko je barem jednom proèitao radove povjesnièara Erica Hobs- bawma, posveæene izmišljanju tradicije. On je, naime, vrlo jasno zaklju- èio da je kljuèna osobitost izmišljenih tradicija ta da je kontinuitet s njima u pravilu umjetni. Što ga naravno èini neodrživim. Kolika je bila Tuðmanova fiksiranost na Oltar domovine, možda najbolje svjedoèi èinjenica da ga je, veæ teško bolestan, posjetio prvog studenog 1999. godine, što je bio njegov posljednji istup u javnosti. Iznijevši prijedlog za premještanjem tog spomenika na Zrinjevac, Ladislav Ilèiæ je probudio duhove, vrativši posve zaboravljeni spomenik u fokus javnosti. Ne treba naravno gajiti nikakve dvojbe oko toga hoæe li se Oltar domovine uskoro vratiti u zasluženu anonimnost, no ovdje nas prije svega zanima kako je moguæe da se 2016. godine ozbiljno razmatra ideja o božanskom porijeklu države, koja uz to što je posve posvaðana s vremenom, iskazuje nevjerojatnu fasciniranost kièem i ispraznim ritualima? Iz èitavog niza razloga koji bi mogli pomoæi u razumijevanju tog fenomena, ipak vrijedi izdvojiti kontinuiranu mito- logizaciju prošlosti, ponajprije na podruèju obrazovanja i institucional- nog prouèavanja povijesti. Krajnji cilj takvih nastojanja odnosi se na poticanje emocionalnog odnosa prema državi, koja bi tako bila uzdi- gnuta na pijedestal neèega izvanvremenskog i neopipljivog. Da su takva nastojanja duboko posvaðana s idejom moderne graðanske države, nije uopæe upitno. No, mnogo je veæi problem nastojanje aktualne vladajuæe veæine da te vrijednosti i takvo doživljavanje prošlosti imperativno na- metne èitavom društvu. Pri èemu bi naravno sebi dodijelili ulogu ar- bitra. Iz takve vrste shvaæanja izrasla je retorika koja procjenjuje tko voli Hrvatsku, a tko ne, koja je naravno izrazito pogubna po funkcio- niranje društva. Ono što pak preostaje u odnosu prema takvoj vrsti ideja zapravo je iskljuèivo bespoštedna satira, koju Ilèiæ i slièni, ukljuèujuæi i autora

173 Dragan Markovina spomenika Kuzmu Kovaèiæa, ne mogu uopæe percipirati. Drugim rije- èima, sve i kad bi se ova ideja realizirala, ona bi kod prolaznika preko Zrinjevca izazivala znatno više podsmijeha nego ièeg drugog. No, koliko god bila anakrona, pojava ideje u javnosti mogla bi na kraju biti i ko- risna. S jedne strane, jer æe dodatno olakšati uvid u ideološke vizije vladajuæih, a s druge, jer otvara moguænost pokretanja dijaloga o rezul- tatima suvremene hrvatske historiografije i njezinoj ulozi u obrazova- nju modernih graðana. Telegram, 02. 03. 2016.

IZLOŽBA KOJA ÆE MALO KOGA OSTAVITI RAVNODUŠNIM: 1945. U HRVATSKOM POVIJESNOM MUZEJU Ironija je sudbine, zahvaljujuæi kojoj je izložbu o 1945. godini u Hr- vatskom povijesnom muzeju, izvorno iniciranu u povodu 70. obljetnice osloboðenja Zagreba, otvorio èovjek koji smatra da grad tada nije oslo- boðen, gotovo da više govori o tematiziranoj godini i aktualnom stanju hrvatskog društva, nego sama izložba. To, naravno, ne znaèi da u nju nije uložen ogroman organizacijski i profesionalni trud, koji æe na kon- cu biti prepoznat od strane posjetitelja. I nema nikakve sumnje da bi ova izložba izazvala brojne prijepore u široj i struènoj javnosti, neovisno o sadržaju i vremenu postavljanja, veæ zbog same èinjenice da pro- blematizira prijelomnu 1945. godinu. No, imajuæi u vidu društveni kon- tekst, unutar kojeg svjedoèimo sve snažnijim nastojanjima da se anti- fašistièka borba i socijalistièka vlast svedu na razinu ustaške države, pri èemu se nerijetko negira temeljni zloèinaèki karakter NDH, pa i stvar- nost Jasenovaèkog logora, jasno je kako æe se izložba nužno naæi pod poveæalom svake vrste. Posebno zbog èinjenice da je rijeè o prvoj izložbi u mandatu nove ravnateljice Matee Brstilo Rešetar, koju je umjesto dotadašnje v. d. ravnateljice Nataše Mataušiæ i protivno odluci bivšeg ministra Šipuša, na to mjesto imenovao Zlatko Hasanbegoviæ. Što je bila njegova prva kadrovska odluka.

174 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Krenemo li od golih èinjenica uoèit æemo ozbiljnu ambiciju autorica izložbe i samog Muzeja, ali i svojevrsnu hrabrost da izložbu ovog na- slova postave u Hrvatskom povijesnom muzeju. Kako same autorice (Matea Brstilo Rešetar, Ana Filep, Nataša Mataušiæ i Snježana Pavièiæ) naglašavaju, izložba "'45." kompleksna je muzeološka prezentacija 1945. godine koja je u mnogim aspektima politièkog i društvenog života bila razdjelnica hrvatske povijesti. Godina 1945. još je uvijek godina politiè- kih prijepora, raznih interpretacija i ocjena, te predstavlja izazov na koji Hrvatski povijesni muzej, nastavljajuæi niz povijesnih izložbi, nastoji odgovoriti èinjenièno i utemeljeno na recentnim historiografskim dje- lima, a pomoæu izvornih muzejskih predmeta i arhivskog gradiva. Izlo- žba æe prezentirati kljuène povijesne, politièke i kulturno-društvene dogaðaje iz 1945. godine kroz èetiri tematske cjeline: Prema kraju rata, Kraj rata i poraæe, Svakodnevnica, Kultura i znanost. Unutar te èetiri glavne tematske cjeline prezentirat æe se, izmeðu ostalog, posljednji dani i zloèini NDH, završne vojne operacije, Bleiburg i Križni put, mani- festacije politièkog karaktera, obnova i izgradnja, izbori za Ustavotvor- nu skupštinu, promjena vlasnièkih odnosa, agrarna i novèana reforma, folksdojèeri, "U ime naroda" – represija i zloèini komunistièkog režima, odnosi Crkve i države, svakodnevnica, moda, sport, likovna umjetnost, karikatura i strip, kazalište, film, glazba, književnost, sveuèilište. Prvi dojam koji posjetitelj stekne ulazeæi u izložbeni prostor jest èi- njenica da je uložen golemi trud, te da je tako široko tematski zamišljen okvir minuciozno ispoštovan. Takav je okvir omoguæio istovremenu fokusiranost na posljednje mjesece NDH i na prve poteze nove vlasti, èime je izbjegnuta jednostranost viðena na izložbi sliène tematike, po- stavljena u Istorijskom muzeju Srbije 2014. godine pod naslovom "U ime naroda! Politièka represija u Srbiji 1944-1953". Odgovor na pitanje, što se tom širinom dobilo, ne može biti ni jednostavan, ni jednoznaèan. S jedne strane, vrijedi pozdraviti nastojanje da se prikazom svakodnev- nog života u posljednjim mjesecima rata i prvim mjesecima nakon os- loboðenja zemlje odmakne od iskljuèive fiksiranosti na pitanja zadnjih

175 Dragan Markovina dana rata i poslijeratnih obraèuna. To, naravno, ne znaèi da je ta tema izbjegnuta. Štoviše, ona je iscrpno i èinjenièno prikazana. Jednako kao i stvarnost fašistièke okupacije i kolaboracionistièkog režima. Što se tièe samih informacija o toj prijelomnoj godini koje izložba nudi posje- titeljima, one su potpune i nisu tendenciozne. Drugim rijeèima, malo tko æe izložbu napustiti kao zaveden ili neinformiran èovjek. Druga se vrlina izložbe odnosi na njezinu vizualnu atraktivnost, koja se nameæe veæ prilikom ulaska u cjelinu naslovljenu "Prema kraju rata". No, upra- vo se u toj cjelini krije jedan od njezinih problema. Naime, svi eksponati u toj sobi postavljeni su na naèin da dva paralelna zida prostorije ko- municiraju tako što je na jednoj strani predstavljena stvarnost i sim- bolika ustaške države, dok se na drugom zidu smjestila simbolika parti- zanske Hrvatske s izvještajima o njezinoj konaènoj pobjedi. Iako takva prezentacija ima logiku utemeljenu u dogaðajima i istin- skoj suprotstavljenosti tih dvaju politièkih projekata, ona neizravno sugerira postavljanje znaka jednakosti izmeðu kolaboracionistièkog režima i antifašistièkog pokreta. Možda takav efekt ne bi bio moguæ da ne živimo u društvu u kojem brojni, prilièno utjecajni krugovi, suge- riraju upravo takvo viðenje prošlosti, no uvažavajuæi hrvatsku realnost teško ga je izbjeæi. Jedna od autorica izložbe, Nataša Mataušiæ takav paralelizam objasnila je paralelnim odvijanjem procesa, èime se izravno suprotstavila takvom prvom dojmu. Što nas dovodi do drugog pro- blema izložbe, a taj je nedostatak kataloga. S obzirom da katalog u pra- vilu otklanja bilo kakve dileme ovog tipa, njegov izostanak koji je uzro- kovan nedostatkom novca, otvara prostor za razna tumaèenja. Stoga je prava i teško popravljiva šteta da æe se katalog, s uvodnim tekstom uvaženog povjesnièara Nevena Budaka, pojaviti tek naknadno. U konaènici, treæi i ne manje bitan problem, odnosi se na njezinu fokusiranost na Zagreb i kontinentalnu Hrvatsku. Što je najbolje uoè- ljivo u èinjenici da je problematizirana kolektivna stigmatizacija nje- maèke manjine i njezin prisilni masovni odlazak, dok pitanje Talijana gotovo uopæe nije dotaknuto. Taj problem posebno upada u oèi imamo

176 DOBA KONTRAREVOLUCIJE li u vidu èinjenicu da je potpuno izostala problematizacija situacije u Zadru, koji je 1945. gotovo u potpunosti promijenio demografsku sliku. Promatrajuæi na kraju izložbu o 1945. godini u cjelini, treba reæi kako je dobro što je postavljena i kako ju sigurno vrijedi posjetiti, no, s druge strane, zahvaljujuæi navedenim manjkavostima i osjetljivosti društve- nog i politièkog trenutka u kojem je otvorena, izvjesno je kako æe iza- zvati brojne prijepore. Telegram, 02. 03. 2016.

NAJAVA ÈISTKI KAO ODRAZ TOTALITARNE SVIJESTI Iako je pitanje politièki motiviranih èistki kao termin i pojava inau- gurirano u Sovjetskom Savezu za vrijeme najrepresivnije Staljinove vlasti, teško je ne uoèiti sve prisutniju primjenu principa èistke kojom se aktualna vlast koristi u kulturnom, medijskom i diplomatskom sek- toru. Štoviše, analizirajuæi poteze vladajuæih, po kojima su ekspresno smijenili ravnatelja javne televizije i po kojima najavljuju brojne smjene u veleposlanstvima, evidentno je kako su savršeno usvojili Staljinovu maksimu o tome kako je jedina prava politika ona kadrovska. S obzi- rom da smo o stanju u kulturnom sektoru pisali u više navrata, posvetit æemo se aktualnim èistkama na javnoj televiziji (HRT) i najavljenim èistkama u diplomaciji. Neovisno o tome što bi vladajuæa veæina mogla protestirati protiv korištenja ovog izraza u objašnjavanju njihovih aktu- alnih smjena, ona najbolje sadržajno opisuje ono što se upravo dogaða. Rijeè je o filozofiji koja demokratsku promjenu vlasti doživljava kao ulaznicu za uvoðenje svojevrsne revolucije i temeljitu promjenu držav- nog i medijskog aparata. Takvo viðenje demokracije postaje posebno smiješno u svjetlu èinjenice da se prilikom posljednje promjene vlasti u zemlji koja se doista mogla smatrati prijelomnom, a rijeè je o pobjedi "šestorke" u sijeènju 2000. godine, kompletan poraženi HDZ angažirao u borbi protiv tzv. revanšizma. Drugim rijeèima, ono što su tada sma- trali nedopustivim, hadezeovci sada inauguriraju kao princip djelova-

177 Dragan Markovina nja, pri èemu treba imati na umu da se Milanoviæeva vlast ni po jednom kriteriju ne može usporeðivati s posljednjom fazom tuðmanizma. Iako bi se ovaj zakljuèak mogao šire elaborirati, bit æe dovoljno spomenuti kako prethodna vlast nije uhodila nezavisne novinare, stvarajuæi go- leme dosjee o ljudima koji su profesionalno radili svoj posao. Jednako tako, javna se televizija (HRT), neovisno o svim njenim znaèajnim manj- kavostima, nije aktivno ukljuèivala u kampanju na strani vladajuæe stranke, što 1999. godine nije bio sluèaj. Sve ovo navodimo ponajprije iz razloga što argumenti za ovako nagle i temeljite smjene vodeæih ljudi javne televizije i najave smjena na kljuènim diplomatskim adresama jednostavno nemaju nikakvo racionalno utemeljenje. Stoga jedinu mo- tivaciju za ovakvo ponašanje i istinsko provoðenje èistki možemo pro- naæi u neiskazanoj želji za potpunim podreðivanjem državnog i javnog aparata jednoj vrsti politike. Nitko, naravno, ne spori vladajuæima da provode politiku koju sma- traju najboljom, no poanta demokracije odnosi se na poštivanje proce- dure i boljih demokratskih obièaja. To konkretno znaèi da se ljude, bez nekog njihovog ozbiljnog kršenja zakona, mijenja po isteku mandata ili nekog ciklusa. O kolikoj je pak žurbi rijeè, možda ponajbolje svjedoèi nedostatak potrebe da se, primjerice, smjena ravnatelja HRT-a suvislo argumentira, s obzirom da su se sve negativne reakcije vladajuæih na Radmanovu upravu odnosile na programski sadržaj, dok je formalni razlog za njegovu smjenu jedva i spomenut. Ironija je èitavog procesa ta da jednog od najglasnijih zagovornika nalaze u Ivi Bancu, èovjeku koji je svojedobno zahtijevao od Raèanove vlasti èišæenje tzv. tehno- menadžerske struje u HDZ-u, da bi 2007. godine tražio od Ive Sanadera èišæenje èitavog policijskog sustava. No, odmaknemo li se od domicilnih konvertita i njihovih skandaloz- nih izjava i vratimo promatranoj temi, shvatit æemo da se u imenovanju nove, privremene uprave javne televizije nije vodilo nikakvim krite- rijima struènosti, veæ iskljuèivo ideološke bliskosti. Taj je proces onda

178 DOBA KONTRAREVOLUCIJE logièno doveden kraju hitnom odlukom Siniše Kovaèiæa o smjeni kom- pletne ureðivaèke garniture HRT-a. Iz èinjenice da netko s pozicije vrši- telja dužnosti, veæ u istom tjednu nakon imenovanja, bez ikakve ozbilj- ne analize mijenja kompletnu ureðivaèku strukturu, ukljuèivši i glav- nog urednika Treæeg programa HTV-a, na èiji rad nitko nije imao za- mjerki, išèitava se kompletna filozofija novih vlasti. Koju nikakve kon- cilijantne izjave ne mogu prikriti. To isto vrijedi i za najavu smjena u diplomaciji, po kojoj bi veæina ljudi bila smijenjena znatno prije isteka mandata. S obzirom da se radi o tome da se planira smijeniti èak 17 veleposlanika, jasno je kako je teško pronaæi argumentaciju po kojoj vladajuæa veæina svoj dolazak ne doživljava kao revolucionarni prevrat. S obzirom da iz takvog shva- æanja, jednako kao i iz ekspresnih smjena, jasno isijava uvjerenje kako je protekla vlast bila nenarodna, što su vodeæi ljudi HDZ-a u više na- vrata naglašavali, više je nego izvjesno kako imamo posla s vlašæu i politièkom filozofijom koja znatan broj vlastitih graðana doživljava kao neprijateljske elemente. Što bi naravno bilo komièno da ne živimo u duboko podijeljenom društvu, èiji se tek nedavno usvojeni demokratski standardi planski razgraðuju na tjednoj razini. Telegram, 09. 03. 2016.

JAVNI LINÈ NAD NINOM KRALJIÆ KAO KONAÈNI ISHOD NOVE NACIONALNE PARADIGME Èinjenica koju je šira javnost teško razumijevala i zahvaljujuæi kojoj se tek u posljednje vrijeme bolno suoèava s njezinim posljedicama, odnosi se na uvjerenje da æe se radikalni nacionalizam u jednom tre- nutku zaustaviti. Da se to nije dogodilo sad je veæ svima jasno, jednako kao što njegovom zaustavljanju nije pomoglo sustavno ignoriranje pro- blema i širenje uvjerenja kako je rijeè o marginalnim pojavama. Naža- lost, kao i na svim drugim podruèjima društvene stvarnosti, malo tko

179 Dragan Markovina je ovdje uvažio povijesna iskustva i iskazao razumijevanje povijesnih procesa. Preciznije govoreæi, povijest je vrlo jasno pokazala da se u onom trenutku u kojem radikalna desnica poène dijeliti ljude na po- dobne i nepodobne otvara proces koji u konaènici nužno dovodi do toga da se i ljudi koji se nisu ni na koji naèin bavili politièkim i druš- tvenim previranjima naðu u središtu kafkijanskog procesa, kojem ne razumijevaju uzroke, niti razlog zbog kojeg su se našli u njemu. Para- digmatski primjer ovoga pronalazimo u praktièki javnom linèu Nine Kraljiæ koja je izabrana za hrvatsku predstavnicu na Eurosongu. Prije nego se posvetimo analizi samog sluèaja, èitatelje æemo pod- sjetiti na dva slièna sluèaja u kojima se pojedince praktièki optuživalo za nacionalnu izdaju, sa svim posljedicama koje su takve optužbe no- sile. Jedan se odnosio na košarkaša Nikolu Vujèiæa koji je u sportskom prilogu Dnevnika HRT-a bio optužen za nedostatak domoljublja i èitav niz sliènih kvalifikacija, jer se nakon naporne sezone nije osjeæao spre- mnim nastupiti za reprezentaciju na Europskom prvenstvu. Drugi je pak sluèaj plivaèa Duje Draganje, kome je Katar ponudio državljanstvo i neusporedivo bolje uvjete treninga ukoliko nastupi za tu zemlju na Olimpijadi. Ono što je sam Draganja, zajedno s vlastitom obitelji nakon toga pretrpio normalan èovjek ne bi poželio nikome. Dovoljno je napo- menuti kako je pola njegovog Splita bilo išarano grafitima neprobav- ljivog sadržaja, koje komunalne službe nisu uklonile mjesecima. Tragika aktualnog sluèaja Nine Kraljiæ dodatno je potencirana èinje- nicom da se iznova atakira na nezaštiæenog pojedinca, s puèkoškolskim argumentima, a sve se to dogaða 2016. godine, nakon jednog razdoblja u kojem se èinilo da bi ovo mogla postati civilizirana zemlja bez takvih nacionalistièkih ispada. Stvar je prilièno jednostavna. Nakon što je niz godina javna televizija pokušavala održavati iluziju o važnosti natje- canja za pjesmu Eurovizije, dok je sav normalan svijet jasno razumije- vao da se radi o jednoj zabavnoj manifestaciji bez ikakvih ozbiljnih pretenzija, ukazujuæi tako na kompleks manje vrijednosti, ove je godine

180 DOBA KONTRAREVOLUCIJE odluèila preskoèiti èitav taj cirkus. Pozitivna strana te odluke nije se naravno iscrpila samo u tome da se Eurosong prestao doživljavati kao poligon za ispunjavanje nacionalnog ega, nego i u tome što je pružena šansa jednoj talentiranoj pjevaèici da pokuša izgraditi nekakvu karijeru od koje æe moæi živjeti. Da je tome tako svjedoèi i èinjenica da je pje- vaèica sama financirala pjesmu u najboljoj vjeri da æe se to ulaganje isplatiti. Stvar bi na ovome i završila da živimo u normalnom društvu, umjesto u onome u kojem se najavljuju antikomunistièki manifesti, stvaranje nove duhovne klime u društvu i izgradnja nove nacionalne paradigme. Sadržaj ovakvih poruka s pozicija vlasti savršeno su shvatili u Hrvat- skom društvu skladatelja, manifestiravši to razumijevanje jednim od promašenijih uradaka koje æe sasvim sigurno uæi u antologiju besmisla jednog doba kad se ono bude historiografski problematiziralo. U priop- æenju koje je potpisao glavni tajnik društva Antun Tomislav Šaban, izmeðu ostalog stoji i sljedeæe: "Neugodno nas je iznenadila i razoèarala informacija o presedanu kojeg je uèinila Hrvatska radio televizija. Na- kon 60 godina, Hrvatska se na Eurosongu neæe natjecati hrvatskom pjesmom, veæ pjesmom stranih autora...Treæi je razlog oèuvanje hr- vatskog identiteta, ili, ako hoæete, domoljublje. Hrvatska je skupo pla- tila svoju državnost i nacionalnu opstojnost. Danas se ona, na sreæu, ne èuva puškom, nego njegovanjem hrvatskog jezika, glazbenih i ostalih kulturnih izrièaja, te angažiranjem nacionalnih resursa i ljudi koji u Hrvatskoj žive i rade. Tko to ignorira, prodaje u bescjenje dio hrvatskog identiteta. Svijest o tome trebala bi postojati kod hrvatskih graðana, a posebno meðu djelatnicima institucija kakva je Hrvatska radio tele- vizija.". Teško je zakljuèiti, išèitavajuæi ovaj nemušti uradak, što je u njemu više promašeno: sami sadržaj, optereæen viškom velikih a ispraz- nih rijeèi, potpuno posvaðanih s logikom i vremenom, ili uvjerenje kako ih kulturna javnost doživljava ozbiljnim. Uplitati rat, državnost, opstojnost i sliène besmislice u pitanje vezano uz pjesmu namijenjenu Eurosongu, ne zaobilazeæi usput ni pitanje hrvatskog jezika, predstavlja

181 Dragan Markovina ozbiljno omalovažavanje hrvatske kulture, koju se navodno brani. Iz ovakvog priopæenja ne može se izvuæi nikakav drugi zakljuèak, s obzi- rom da njegov autor oèito smatra kako je za opstojnost te kulture od fundamentalne važnosti da autor pjesme koja æe se natjecati na jednom zabavnom festivalu nužno mora biti Hrvat. Da se iz ovakve logike jedi- no može išèitati strah neostvarenih pred onima koji to jesu, predstavlja mnogo manji problem od èinjenice da s takvim konceptom optereæuju one koji se osjeæaju slobodnim ravnopravno komunicirati sa svijetom. Što nas dovodi do onoga što zagovarateljima novih paradigmi ostaje nedokuèivo. Hrvatska æe kultura, naime, biti onoliko dobra koliko bude kvalitetna i u dosluhu s vremenom i svijetom, a da bi to bila ona mora biti istinski slobodna. Na isti naèin na koji to Nina Kraljiæ jest. Telegram, 17. 03. 2016.

BALDASAROVO OKAJAVANJE ITALIJE PREKO JAVNOG NOVCA Kad se Ivo Baldasar, kao relativno nepoznat kandidat za gradonaèel- nika Splita koga je predložio matièni SDP, pojavio u izbornoj kampanji, susreo se s optužbama od strane desnice da je dezerter koji je sve ratne godine proveo u Italiji, te da samim tim nema moralno pravo biti gra- donaèelnik. Iako bi svaki neopteræen èovjek, koji uz to dolazi s pozicija liberalne ljevice, takvu vrstu diskursa jednostavno ignorirao, kod Bal- dasara se javila èudna potreba da bude veæi nacionalist od nacionalista, veæi branitelj od branitelja i veæi domoljub od hadezeovaca. To ga je vuklo iz jednog paradoksa u drugi, konstantno ga svaðajuæi s logikom i vlastitim biraèima, da bi ga na koncu dovelo i do aktualnog prijedloga o kupnji Hvidre d.o.o. s pet milijuna kuna javnog novca. Prije nego one koji ne znaju uputimo u problematiku Baldasarovog posljednjeg poteza, a da bismo taj potez razumjeli osvrnut æemo se na genezu njegovih nastojanja da izbriše stigmu dezertera. Prva njegova reakcija na spomenute optužbe bila je izjava da je tije- kom rata pomagao zemlju šaljuæi pakete tjestenine, tj. manistre iz Ita-

182 DOBA KONTRAREVOLUCIJE lije. Zbog èega su ga u feralovskoj satiri poèeli nazivati Barilla-gerila. Kako je taj argument izazivao opæi podsmijeh, Baldasar je uskoro, još tokom kampanje, dobio potvrdu o svom slanju pomoæi putem Caritasa. To mu je posvjedoèio Nikola Bekavac, predsjednik Udruge hrvatskih ratnih veterana grada Splita, koja je nakon Baldasarovog dolaska na vlast, u nešto manje od godinu dana dobila na korištenje gradski pos- lovni prostor od oko 300 èetvornih metara u Ulici Matice hrvatske, organizaciju tradicionalne tombule i zaštitarske usluge na proslavi Da- na grada, odnosno Svetog Duje. A Bekavac je imenovan i u gradski struèni radni tim za Civilnu zaštitu. Drugi korak Baldasarovog nastojanja da izbriše nalijepljenu etiketu vezan je uz skandalozni spomenik IX. bojni HOS-a, nazvanoj po ustaš- kom zloèincu Rafaelu Bobanu. Gradonaèelnik je, naime, izmijenio pr- votnu odluku Gradskog vijeæa o postavljanju spomen-ploèe toj bojni, u postavljanje spomenika, sudjelujuæi ujedno na njegovom otvaranju, koje se nimalo sluèajno odvilo 9. svibnja, na Dan pobjede. Malo je kome tada moglo promaknuti njegovo usiljeno pljeskanje na pozdrav "Za dom spremni". Veæ je naredne godine, takoðer vrlo simbolièkog 10. travnja, u ime Grada Splita poslao vijenac na reèeni spomenik, dajuæi usput posve nerazumljive intervjue u kojima je tvrdio da je Rafael Bo- ban za njega kompleksna povijesna liènost koja nije dovoljno historio- grafski istražena. Sve navedeno obrazlagao je potrebom za uspostavom jedinstva i konsenzusa, koji je trebao biti postignut na naèin da jedna od gradskih ulica, kao prva nakon potpunog brisanja antifašistièke me- morije grada, iznova ponese ime po Prvom splitskom odredu. Što se do danas nije dogodilo. Sve nas to dovodi do aktualnog prijedloga o kupnji "Hvidre" d.o.o. za pet milijuna kuna. Naime, nakon što je Grad Split još devedesetih godina HVIDRI dao na upravljanje brojna gradska parki- rališta, toplane i usluge pauk-službe na upravljanje, radi èega je ta udru- ga osnovala vlastitu firmu, i nakon što je ta firma najprije stvorila velike probleme graðanima koji nisu željeli plaæati ogromne raèune za gri- janje, a zatim toplane prestale raditi, ona je prošla kroz predsteèajnu

183 Dragan Markovina nagodbu. Pri èemu joj je u toj nagodbi oprošteno 3,5 milijuna kuna prema Gradu Splitu i 3,4 milijuna kuna prema Ministarstvu financija. Osim toga, Baldasar je "Hvidri" d.o.o., znajuæi da æe iæi u kupnju te tvrtke i njezinu integraciju u gradske službe, produžio koncesiju na parkirališta i pauk-službu do 2019. godine. Situacija je kad je rezimi- ramo sljedeæa. Grad je godinama koncesionirao jedan od najunosnijih prihoda "Hvidri", pomogao toj firmi u predsteèajnoj nagodbi, nakon èega bi je sada, po gradonaèelnikovom prijedlogu, trebao kupiti za pet milijuna kuna, i to nakon što joj je iznova produžio koncesiju. Drugim rijeèima, Baldasar bi pet milijuna kuna javnog novca platio za pauk- vozilo i 120 zaposlenih. S obzirom da je i ekonomskim laicima jasan potpuni raskorak s fi- nancijskom logikom u tom predloženom poslu, zahvaljujuæi èemu je gradonaèelnik u vezi s tim naišao na snažnu opoziciju u Gradskom vijeæu, s upitnim izgledima da prijedlog uopæe proðe, vrijedi se zapitati, koji su to motivi kojima se Baldasar s takvim prijedlogom vodio. Ima- mo li u vidu da se Grad Split kroz èitav niz godina u kojima je ta firma imala koncesiju na te djelatnosti, sasvim sigurno financijski i socijalno odužio ljudima koji su žrtvovali svoje zdravlje u ratu, te da je novèana situacija grada daleko od bajne, ne nalazimo neki drugi motiv osim nastavka pranja vlastite biografije. Što bi, neovisno o besmislenosti takvih nastojanja, koja smo naveli u poèetku teksta, bilo legitimno kad bi se radilo o vlastitim, a ne javnim resursima. Drugim rijeèima, Ivi Baldasaru oèito nije bilo dovoljno kockanje s ugledom grada i vlastite stranke u èitavom sluèaju oko spomenika nazvanog po ustaškom zlo- èincu, nego je takav nonšalantan odnos zadržao i prema javnom novcu. Imajuæi u vidu sve izreèeno, jedino je logièno pitanje koje nam na kraju preostaje: što je sljedeæe? Telegram, 17. 03. 2016.

184 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

MANIPULACIJE OKO PRIJEDLOGA NOVOG KURIKULUMA IZ POVIJESTI Od kada je konaèni prijedlog novog školskog kurikuluma predstav- ljen javnosti, taj se dokument našao pod snažnim i prilièno usklaðenim napadima i osporavanjima. S obzirom da je temeljno obilježje tih vrsta napada i osporavanja bilo vezano uz konstantno dizanje panike o tome kako se tim prijedlogom razgraðuje nacionalni identitet, nije bilo ni- kakve sumnje da æe se na posebnom udaru naæi prijedlozi vezani uz hrvatski jezik i književnost, te povijest. Tim više je bila èudna kon- centracija napada gotovo iskljuèivo na pitanja prijedloga novog kuri- kuluma iz hrvatskog jezika, dok je rasprava o kurikulumu iz povijesti gotovo izostala. Buduæi da je to bilo teško za oèekivati, istup Ive Banca je, osim što je prvi otvorio ovu temu, proizveo jednako besmislenu argumentaciju, poput one kojom se veæ duže vrijeme koristi Slobodan Prosperov Novak kada napada prijedlog kurikuluma iz hrvatskog. Gla- vna odlika takvih vrsta istupa tièe se nedostatka argumentacije i viška etiketiranja, što svakako predstavlja manji problem od jasnih poziva te dvojice znanstvenika da politika preuzme stvar u svoje ruke i potpuno odbaci rješenja koja su ozbiljni ljudi iz struke i sustava predložili nakon višegodišnjeg sustavnog rada. Malo je što toliko tragièno kao potpuni nedostatak svijesti kod spo- menutog dvojca o tome da se ponašaju upravo onako kao rigidni ko- munisti s èijim se nepostojeæim nasljeðem žele obraèunati. Ivo Banac je tako u svim vrstama polemika i tekstova koje u posljednje vrijeme ispisuje do zla boga predvidiv. U pravilu to èini na ovaj naèin. Osobu s kojom polemizira Banac rijetko spomene imenom i prezimenom, koris- teæi èesto neku odrednicu kojom je etiketira i unaprijed otpiše kao irele- vantnog sugovornika. Potom obièno ukaže na nedopustivost takvih stavova, kojima redovno prišije jugokomunistièku pozadinu, ma što to znaèilo, da bi na kraju zazvao izravnu politièku intervenciju mentora

185 Dragan Markovina iz HDZ-a. Kojima se uporno, ali sa slabašnim uspjehom nudi. Èitav smisao takvog njegovog djelovanja jednostavno je objašnjiv time da je i sam duboko svjestan koliko su mu zakljuèci neutemeljeni, a samim tim i neargumentirani, pa bi ga svaka polemika koja bi se bavila pro- matranom temom, umjesto problematizacijom neèije osobe, razotkrila kao agilnog manipulatora i politièkog agitatora. Naèin na koji Banac svjesno manipulira u svojim ideološkim obra- èunima možda se može najbolje išèitati upravo u njegovom tekstu u kojem je problematizirao prijedlog novog kurikuluma iz povijesti. Pi- šuæi o èlanovima radne skupine za izradu kurikuluma iz povijesti Banac zakljuèuje kako je od njih devet samo jedan redoviti sveuèilišni profesor povijesti, Neven Budak, titulirajuæi ga specijalistom za srednji vijek. S druge pak strane navodi da je voditeljica skupine bila Snježana Koren, viša predavaèica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. To što za kolegicu Koren nije naveo da je specijalistica za suvremenu povijest i pitanja udžbenika za nastavu povijesti, više od ièega govori o jasnim mani- pulativnim nakanama i profesionalno upitnim konaènim ciljevima nje- govog pisanja. Da je to stvar koju je nezgodno priznati, zna i Ivo Banac. Vratimo li se iznova na samu temu kurikuluma iz povijesti, suoèit æemo se s jednim od sramotnijih iskaza nekoga tko se voli smatrati javnim intelektualcem i tko je svakako profesionalni znanstvenik i po- vjesnièar. Banac je, dakle, zakljuèio sljedeæe: "Nema Tita, nema tito- izma, nema nièega osim samoniklog 'oblikovanja samostalne hrvatske države nakon 1990'. Možda Minervina sova još nije poletjela kad je rijeè o 'položaju socijalistièke Jugoslavije'. Ostaje samo pitanje, tko je ovo podmetnuo Tomislavu Karamarku?". Iako je veæ Snježana Koren, odgo- varajuæi na Banèev tekst u Jutarnjem listu, istaknula ovo mjesto i sve mane njegove argumentacije, kao i tendencioznost u prezentaciji pro- blema, vrijedi se na ovom mjestu još jednom zaustaviti i zapitati, kakve veze ima Tomislav Karamarko s prijedlogom novog kurikuluma? Pita- nje je naravno retorièko, s obzirom da je posve jasno kako u normal-

186 DOBA KONTRAREVOLUCIJE nom demokratskom društvu ono naprosto nema nikakve veze. No, èak i kad bi taj èovjek bio predsjednik Vlade ili ministar znanosti, obra- zovanja i sporta i dalje bismo teško našli odgovor na pitanje zbog èega jedan redoviti sveuèilišni profesor iz povijesti, koji drži nastavu na ne- koliko fakulteta i usput pokušava kadrovirati i na onima na kojima ne radi, smatra da bi predsjednik HDZ-a trebao o neèemu odluèivati mimo ljudi iz struke pa i samog Ive Banca koji u hrvatskoj historiografiji ima nezanemariv utjecaj? Odgovor na ovo pitanje teško je pronaæi u bilo èemu drugome, osim u paniènom nastojanju za pronalaskom politiè- kog pokrovitelja. Imajuæi to u vidu, jasno je kako znatno veæu štetu historiografiji èini Ivo Banac, svodeæi je na sluškinju vladajuæe politike, nego što bi joj sam kurikulum mogao naštetiti. Sve kad bi bio i najgori moguæi, što svakako nije. Iako prijedlog kurikuluma iz povijesti nije u tom smislu detaljan poput onoga iz hrvatskog, u kojem je iznesen prijedlog novih naslova lektire, iz njega se svakako mogu išèitati kljuène tendencije, sa svim njihovim prednostima i manama. Krenemo li od osnovnog, shvatit æe- mo da ovaj prijedlog iz temelja mijenja pristup uèenicima i uopæe doži- vljaja historiografije. Njegova se temeljna komponenta, koja vrlo vjero- jatno i predstavlja problem Bancu i sliènima, odnosi na dvije od pet toèaka prezentiranih u konceptima u organizaciji kurikuluma. Jedna je naslovljena "kontinuiteti i promjene", a druga "interpretacije i perspek- tive". Proèitamo li objašnjenje ovih dviju cjelina, stvari æe nam postati jasnije. Tako se u kontinuitetima i promjenama navodi da njihov kon- cept podrazumijeva shvaæanje povijesti kao složene mješavine promje- na i kontinuiteta. Obuhvaæa razumijevanje obilježja razdoblja koja se prouèavaju, identificiranje i objašnjavanje kontinuiteta, diskontinuiteta i promjena unutar nekog razdoblja, kao i razumijevanje odnosa izmeðu promjena i kontinuiteta. To znaèi da uèenik objašnjava karakteristièna obilježja povijesnih razdoblja; zna objasniti da se u odreðenom raz- doblju neki aspekti života mogu mijenjati, a drugi ostati isti; identificira

187 Dragan Markovina i objašnjava promjene i kontinuitete unutar jednog razdoblja i tijekom razlièitih razdoblja (dijakronièki i sinkronièki pristup); razumije odnos izmeðu promjene i kontinuiteta; razumije da svaka promjena ne znaèi nužno napredak; analizira domete i ritam (postupnost) promjena; ra- zumije u kojoj su mjeri odreðeni povijesni fenomeni znaèili promjenu za tadašnje ljude. S druge pak strane u interpretacijama i perspektivama navedeno je da njihov koncept pomaže uèeniku da razumije da tumaèenja prošlosti nastaju na temelju povijesnih izvora, ali i da ih oblikuju znanja, iskustva i sustavi vrijednosti onih koji ih interpretiraju. Interpretacija je pokus¡aj da se (re)konstruiraju i objasne prošli dogaðaji, procesi i promjene. Koncept podrazumijeva razumijevanje i kritièko procjenjivanje razli- èitih perspektiva, kao i shvaæanje da se prošlim dogaðajima naknadno odreðuje važnost i pripisuju odreðena znaèenja. Naglašava se potreba razvijanja i iskazivanja osobne refleksije te se potièe argumentirano preispitivanje povijesnih dogaðanja. Uèenik shvaæa da se prikazi proš- losti ne sastoje samo od èinjenica, veæ i od interpretacija te razumije da su ti prikazi podložni provjeri i propitivanju. Izvedemo li bitno iz nave- denog, shvatit æemo da naglasak na multiperspektivnosti i pitanjima kontinuiteta podrazumijeva suspenziju državotvornih mitova, neupit- nih istina i zagovaranja nultih toèaka povijesti, a samim tim i prestanak proglašavanja onih koji pokušavaju otvarati traumatièna pitanja i za- govaraju multiperspektivnost za izdajnike i neprijatelje. Kurikulum je teško mogao ponuditi nešto više od toga. S druge pak strane ostaje èinjenica da je ipak propustio otvoriti pitanje NDH kao zasebnu veliku temu, što je imajuæi u vidu aktualne pokušaje rehabilitacije te kvislinške tvorevine propust za koji bi bilo korisno da ga se uvaži. Telegram, 24. 03. 2016.

188 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

UPORNO NJEGOVANJE FAŠIZMA NA STADIONIMA I NJEGOVE POSLJEDICE Èinjenica da se na prijateljskoj nogometnoj utakmici izmeðu repre- zentacija Hrvatske i Izraela, odigranoj u Osijeku, na tribinama po tko zna koji put izvikivao ustaški pozdrav "Za dom spremni", malo je koga mogla iznenaditi. Jednako kao što je malo koga mogao iznenaditi izo- stanak reagiranja premijera Oreškoviæa koji je bio na utakmici, ali i potpuni nedostatak sluha komentatora utakmice, koji je uoèio sjajnu atmosferu na stadionu. Imajuæi to u vidu jasno je zbog èega Joeu Šimu- niæu ni do danas nije jasno što je napravio onim svojim suludim po- tezom. Problem uzgajanja i toleriranja ustašluka na nogometnim sta- dionima nije nastao juèer, niti je eskalirao sada, u vremenu koje je tak- vim politièkim uvjerenjima sklonije nego ikad. Èak i kad bismo tražili nekakav popust i razumijevanje za takvu vrstu javnog iskaza u ratnim godinama, oni su svakako nestali u èasu u kojem se na utakmicama nogometne reprezentacije poèelo skandirati u èast Dinka Šakiæa, pos- ljednjeg zapovjednika ustaškog logora u Jasenovcu, koji je na pritisak nevladinih udruga i meðunarodne zajednice izruèen Hrvatskoj. Šakiæa je nakon toga država pravno osudila, da bi ga u javnosti znatan dio politike uzdizao, proizvodeæi jednog bezliènog zloèinca u mit. Imajuæi sve to u vidu, jasno je da su kolektivna zgražanja nad poljud- skom svastikom od prošle godine, posebno od strane ljudi iz HDZ-a i ostale desnice bila uglavnom licemjerna i folklorna. U svemu tome èak je i najmanji problem što se sada to dogodilo na utakmici s Izraelom, zemljom koja je logièno izrazito senzibilizirana za pojave politièkih simpatija prema fašistièkim režimima. Kljuèni problem tog skandiranja tièe se hrvatskog društva i njegove buduænosti. Kada je splitska Torcida, želeæi dati podršku Šimuniæu, na utakmicama protiv Dinama i Osijeka uspjela gotovo cijeli stadion ujediniti u zborno skandiranje ustaškog pozdrava, meðu lokalnim klerikalnim novinarima pojavila se teza, koja

189 Dragan Markovina je ubrzo masovno prihvaæena, kako se radilo o dišpetu. Što nas je do- velo do zanimljivog pitanja. Prema kome je taj dišpet bio usmjeren i zbog èega? Sa sliènom se vrstom pitanja suoèavamo i sada. Kome je upuæeno to skandiranje i s kojom motivacijom? S obzirom da se ono ponavlja gotovo na svakoj utakmici reprezentacije, oèito je kako nije upuæeno protivniku. To konkretno znaèi da je upuæeno domaæoj jav- nosti. A kako to skandiranje predstavlja višegodišnju konstantu, za vrijeme koje su se izmijenile i lijeve i desne grupacije na vlasti, oèito je da nije upuæeno ni protiv vlastodržaca. Nakon eliminacije tih dviju potencijalnih adresa ostaju nam samo dvije moguænosti. Ili je skandiranje upuæeno kao ohrabrenje momèadi i naciji, pri èemu oni koji to rade u njemu ne vide ništa sporno, ili je upuæeno onim pripadnicima društva koji to skandiranje ne odobravaju. Radi se naravno o ljudima s ljevice, iz nevladinih organizacija, kao i pripadnicima manjina. Iako bi bilo koji od ova dva odgovora sam po sebi predstavljao ozbiljan problem, u trenutku kada su oni uvezani on postaje mnogo ozbiljniji. Buduæi da se ovdje radi upravo o tome, izvje- sno je da živimo u društvu koje ima ozbiljnih problema s doživljajem sebe samoga. Radikalni navijaèi reprezentacije oèito tu ekipu doživlja- vaju kao reprezentaciju vlastitih identitetskih i ideoloških odabira, za- hvaljujuæi èemu su iskreno uvjereni da je takvim skandiranjem podr- žavaju. Meðutim, veza koja se uspostavlja s drugom pretpostavkom odnosi se na pitanje, jesu li ti navijaèi svjesni što to skandiranje znaèi. S obzirom da je i vizualna simbolika koja prati takvu vrstu navijanja nerijetko popraæena s uzdignutim desnicama, kao i s obzirom da su brojni transparenti ispisani sa stiliziranim slovom U, jasno je kako su oni koji skandiraju ustaški pozdrav savršeno svjesni što on predstavlja te da njegovim korištenjem šalju poruku onima koji takvo skandiranje, kao i ustašku ideologiju, ne odobravaju. Iz èinjenice da je to problem koji na utakmicama reprezentacije egzistira veæ duže od deset godina, jasno je da se on ne može riješiti preko noæi. No, da bi se uopæe poèeo rješavati, potrebni su jasna politièka volja i snažne simboliène geste.

190 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Poput recimo premijerovog napuštanja stadiona u momentu kada ta- kvo skandiranje poène. Na pitanje, zbog èega se to ne dogaða bilo bi mnogo jednostavnije odgovoriti kada bismo prije toga isto pitanje koje smo postavili navijaèima postavili i politièarima. Jesu li svjesni što se zapravo dogaða i što svojim nedjelovanjem potièu. A ako jesu, zbog èega to rade? Telegram, 24. 03. 2016.

POKUŠAJ REVIZIJE POVIJESTI PREKO UVOÐENJA NOVE NACIONALNE PARADIGME Kada je za novog ministra kulture imenovan Zlatko Hasanbegoviæ, neskriveni simpatizer i zagovornik ustaške ideologije, koji je odmah po preuzimanju dužnosti najavio uspostavljanje tzv. nove nacionalne pa- radigme, taj je potez malo koga mogao istinski iznenaditi. Navodimo to iz razloga što je samo osoba s takvim backgroundom i s takvim na- kanama mogla Tomislavu Karamarku garantirati provoðenje onoga što je u davnom, programatskom intervjuu za Globus najavio kao politiku antikomunistièkog manifesta. Da su takvim kadrovskim odabirom, kao i svim potezima koja je nestabilna nova vlast povukla od preuzimanja zemlje do danas odavno raspršene iluzije mnogih koji su Karamarkov radikalni nacionalizam smatrali predizbornim trikom koji æe se nakon izborima ukloniti, sada je naravno posve jasno. Jedino je pak nejasno na èemu se taj optimizam temeljio? No, vratimo li se naslovnoj temi uoèit æemo da uspostava nove nacio- nalne paradigme, zajedno s nastojanjima da se uspostavi tzv. nulta toèka povijesti od 30. svibnja 1990. godine, predstavlja gotovo jedini stvarni sadržaj politike HDZ-a i cjelokupne nacionalistièke desnice, što je èinjenica koju demokratska javnost ne bi trebala potcjenjivati. Tim prije što su takva nastojanja sasvim u skladu s onim što se dogaða u mnogim zemljama nekadašnjeg Istoènog bloka. Što to u praksi znaèi i

191 Dragan Markovina kako se takva nastojanja manifestiraju, vidljivo je svakome tko je makar i površno pratio zbivanja u politièkom životu zemlje u proteklih neko- liko godina. Na djelu je proces koji je najbolje definirao Marinko Èuliæ, zakljuèivši kako današnja desnica želi okonèati ono što je zapoèeto de- vedesetih godina, ali iz raznih razloga nije dovedeno do kraja. Od pozi- tivnog vrednovanja antifašistièke baštine i pozitivnih dijelova socija- listièkog nasljeða, do uvoðenja preostalih Srba u geto unutar kojeg æe se moæi baviti folklornim temama, bez moguænosti participacije u te- mama od šireg društvenog znaèaja. Ovo posljednje vidljivo je u brojnim nasrtajima na Novosti, kojima se u gotovo kompletnoj nacionalistièkoj javnosti zamjera profesionalno bavljenje novinarskim poslom i, što je posebno paradigmatièno, èinjenica da u tim novinama piše znaèajan broj ljudi koji po etnièkom porijeklu nisu Srbi. Takva vrsta shvaæanja na kraju nije manifestirala samo nastojanje da se srpsku zajednicu smje- sti u folklorni geto, nego je i posvjedoèila vlastitu intelektualnu limi- tiranost, koja nije u stanju razumjeti stvarnost izvan nacionalnih i na- cionalistièkih kategorija. Spustimo li se u konaènici na podruèje odnosa prema historiograf- skim pitanjima, doæi æemo do konstantnog nastojanja da se antifa- šistièka borba i socijalistièko razdoblje svedu na istu ravan s kvislin- škim ustaškim režimom. To što se ta namjera ne iskazuje otvoreno, veæ putem forsiranja teze o dva jednaka totalitarizma, predstavlja iskljuèivo dokaz o jasnoj svijesti meðu nacionalistièkom desnicom da tako otvo- renim pristupom toj temi ne bi mogla provesti svoje ciljeve. Naèin na koji ta teza usklaðeno djeluje s politikom HDZ-a i cjelokupne desnice, uoèljiv je na tri polja: medijskom, profesionalno-historiografskom i politièkom. Pri èemu se pojedina polja nerijetko meðusobno isprepliæu. U pogledu medijskog forsiranja ovakvih teza dovoljno se osvrnuti na uèestala pisanja iscrpnih tekstova u Vijencu Matice hrvatske koji, osim otvorenog zagovaranja teze o dva jednaka totalitarizma, neskriveno i nekritièki objavljuje tekstove i intervjue ljudi koji sasvim ozbiljno tvrde da u Jasenovcu nije egzistirao ustaški logor smrti. Jednak pristup toj

192 DOBA KONTRAREVOLUCIJE temi, ali bez ove zadnje komponentne, èesto je vidljiv i u pisanjima Veèernjeg lista, te posebno Slobodne Dalmacije, koja je tokom èitave 2015. godine u redovitom ritmu objavljivala navodno ekskluzivne i neprovjerene podatke o masovnim komunistièkim zloèinima i radila intervjue u kojima se solidarizirala s pripadnicima ustaških postrojbi koji su sudjelovali u bici na Kozari. O radikalno desnim portalima i ekstremistièkim emisijama na lokalnim televizijama nije potrebno de- taljnije govoriti. Što se tièe pristupa profesionalne historiografije, za nju je pored sa- mostalnog djelovanja èitave skupine povjesnièara koji zastupaju tezu o dva totalitarizma, poput Josipa Jurèeviæa, Stjepana Matkoviæa, Ive Luèiæa, Marija Jareba, Jure Krišta, Ive Rendiæa Mioèeviæa, Ive Banca i ostalih, posebno indikativno djelovanje Hrvatskog instituta za povijest, koji je nekadašnju ideološku zadaæu pravovjernog istraživanja povijesti radnièkog pokreta, zamijenio jednako pravovjernim pristupom pro- cesima osamostaljivanja Hrvatske, Domovinskog rata i èitavim kom- pleksom nacionalistièkog imaginarija. Tako se u izdanju tog instituta pojavio èitav niz izdanja koja iscrpno dokumentaristièki prikazuju ko- munistièke zloèine, s minimalnim nastojanjima nuðenja kompleksne historiografske slike, ponajprije pitanja zašto je do svega toga došlo i što je prethodilo 1945. godini. Upravo takav pristup obilježio je i sim- pozij pod nazivom "1945 - na razmeði dvaju totalitarizama", koji je nedavno organizirao Hrvatski institut za povijest. Okupivši na jednom mjestu gotovo sve revizionistièke hrvatske i srpske povjesnièare, sim- pozij nije ponudio doslovno niti jedan rad o fašistièkom kvislinškom totalitarizmu, zahvaljujuæi èemu se èitav skup pretvorio u pamflet us- mjeren protiv partizanske borbe i njezinih rezultata. Skrivena poruka takve škole mišljenja krije se u još uvijek neizreèenom zakljuèku kako zemlja zapravo nije osloboðena 1945. godine, s obzirom da je jedan totalitarizam zamijenio drugi. Sliènu je poruku poslala i izložba posveæena 1945. godini, koja je nedavno otvorena u Hrvatskom povijesnom muzeju. To što je, kao i u

193 Dragan Markovina svemu ostalom, takav pristup umnogome slijedio slièna nastojanja u srpskoj historiografiji ne treba nimalo èuditi. Bitno je napomenuti kako je taj diskurs vidljiv i u govorima na komemoraciji koja se svake godine održava na Bleiburgu, a kojoj je odlukom nove vladajuæe veæine vraæeno pokroviteljstvo Sabora. Što je moment koji je toliko malo naglašavan u raspravama posveæenim tom pitanju, da je gotovo posve išèeznuo. Nije, naime, kljuèni problem te komemoracije pitanje, da li je u publici bilo više ili manje ljudi s ustaškim obilježjima, koliko u tome da niti jedan govornik, niti jednom nije kontekstualizirao zbivanja na Blei- burgu. Zahvaljujuæi èemu neupuæena publika ima dojam da su "jugo- komunistièki zloèinci", nièim izazvani došli na Bleiburg kako bi se ob- raèunali s nedužnom hrvatskom vojskom. Sve navedeno je, kao što je u uvodu veæ istaknuto, praæeno snažnom politièkom akcijom koja sada dolazi iz same Vlade, a odnosi se na potpunu negaciju bilo kakvog ra- cionalnog vrednovanja socijalistièkog razdoblja. Tim pristupom koji karakterizira paušalni neargumentirani govor o kvaliteti udžbenika iz povijesti, potpuna negacija èinjenice da je hrvatsku državnost uteme- ljila antifašistièka borba koja je iznjedrila ZAVNOH i da je taj ZAVNOH-u Hrvatsku definirao kao državu hrvatskog i srpskog naroda te ostalih graðana, a koji se poziva na tisuæljetne snove i sve vrste nacionalnih kontinuiteta, dok pokušava izbrisati gotovo èitavo nasljeðe 20. stoljeæa, proizvodi se nevjerojatna kolièina buke u javnosti. Jedini je cilj takvih nastojanja, koja su praæena glorifikacijom Franje Tuðmana, simbolièki zaèetom podizanjem njegovog spomenika u Splitu i zakljuèenom ime- novanjem zagrebaèkog aerodroma po njemu, pokušava se osporiti is- tinska historiografska rasprava i uvažavanje multiperspektivnosti i os- novnih èinjenica koje se ne uklapaju u konstitutivne mitove tuðma- nizma. Neovisno o tome što je svakome jasno kako su takva nastojanja na duže staze neodrživa i kako je nemoguæe suspendirati raspravu o tim pitanjima, koju je uostalom sam Karamarko i najavio izjavom kako æe svatko u svoja èetiri zida moæi misliti što hoæe, ali neæe moæi to i javno

194 DOBA KONTRAREVOLUCIJE iznositi, izvjesno je kako ideološka ofanziva vladajuæih može nanijeti ozbiljnu štetu, kako historiografiji samoj, tako i atmosferi u društvu. Telegram, 24. 03. 2016.

IZBORI U SDP-U I AKTUALNI IZAZOVI HRVATSKE LJEVICE Subotnji izbori u SDP-u, nakon kojih æemo saznati ime novog pred- sjednika te partije, kao i oni koji slijede nakon njih, a tièu se sastava vodstva socijaldemokrata, svakako su bitni u personalnom smislu, ali i kao poruka. Kako politièkim protivnicima, tako i široj hrvatskoj jav- nosti. Što god na njima èlanovi i delegati SDP-a odluèili, predstavljat æe njihovu legitimnu i promišljenu odluku. Stoga je svako naricanje radi nekakvog pada civilizacijskog standarda u toj unutarstranaèkoj kam- panji posve promašeno, barem kad je rijeè o analizama izgovorenog. No, pitanje kojem se, barem javno, nije posvetilo mnogo prostora, a od temeljne je važnosti kako za razvoj ljevice, tako i za razvoj društva u cjelini, odnosi se na programsko i identitetsko viðenje buduæeg razvoja ljevice u Hrvatskoj. Vratimo li se na poèetke SDP-a, koji je pravno i na svaki drugi naèin izrastao na baštini nekadašnjeg SKH, primijetit æemo nekoliko tendencija koje su, što u pozitivnom, što u negativnom smislu obilježile daljnji razvoj ljevice u Hrvatskoj, sve do sadašnjeg vremena. S jedne strane, Ivica Raèan se opredijelio za stvaranje modernistièke partije, gotovo u potpunosti sukladne onome što je britanski teoretièar Antony Giddens kasnije formulirao kao 'treæi put'. Takvo novo viðenje socijaldemokratskih politika, napustilo bi negativni dio socijalistièkog nasljeða, usvajajuæi iskustva zapadnih socijaldemokracija. S druge pak strane, SDP je, još od Raèanovog doba, praktièno do danas ostao zna- èajno paraliziran kompleksom optužbi za titoizam i jugoslavenstvo, što je umnogome odredilo ponašanje te partije, kako u oporbi, tako i na vlasti. Sve je to dovelo do toga da je, s jedne strane, SDP doista izrastao u stranku civilizirane, moderne Hrvatske, braneæi sekularne i liberalne vrijednosti društva, dok je primjerice HDZ, pored veæeg dijela èlanstva SKH, preuzeo i dobar dio najgoreg nedemokratskog nasljeða SKH.

195 Dragan Markovina

No, spomenuti je kompleks SDP doveo do nastojanja izbjegavanja istinskog politièkog konflikta s nacionalistièkom desnicom, što je rezul- tiralo s nekoliko èinjenica. Jedna je od njih da u SDP-u, osim u prvoj godini nakon pada HDZ-a dvijetisuæite godine, nikada nije povedena ozbiljna i široka društvena i znanstvena rasprava o Tuðmanovom nas- ljeðu, što je dovelo do njegovog gotovo neupitnog statusa danas. Vrlo je vjerojatno iz istih razloga izostalo i temeljito reformiranje upravnog i regionalnog ustrojstva zemlje, za koje je èak postojala i šira društvena podrška. Osim toga SDP nije iskoristio priliku da aktivno ospori namje- re i rezultate privatizacije, provedene na veæ poznati naèin, zahvaljujuæi kojima je znatan broj graðana ostao bez prilike da ostvari pristojnu egzistenciju. Drugim rijeèima, unatoè èinjenici da je SDP jedini imao dovoljne organizacijske i politièke kapacitete da organizira prosvjede radnika poharanih firmi, on to nikada nije uèinio. Koliko je taj izbor bio ispravan i što je donio, još æe dugo biti predmetom ozbiljnih ras- prava, koje neæe utjecati na spomenuti izbor. A navedeni su izbori imali dvije posljedice. S jedne strane, ispostavilo se da je Raèan bio u pravu u procjeni da takva politika predstavlja siguran put ka osvajanju vlasti, koja je umnogome bila efikasnija i civiliziranija od prethodnih hade- zeovih. No, s druge strane, Raèanov SDP na tom je putu izgubio po- dršku mnogih intelektualaca ljevice, od kojih su neki pokušali nešto uèiniti organizirajuæi politièke stranke, èiji su izborni rezultati mahom bili neuspješni, poput Horvatovog SDU-a, Tripalovog ASH-a i Šuva- rovog SRP-a. Sve smo ovo naveli iz mnogo ozbiljnijih razloga nego što je kratak povijesni pregled razvoja ljevice u suvremenoj Hrvatskoj. SDP i ljevica se danas, kao uostalom i èitava Hrvatska, nalaze pred ozbiljnim, možda i najveæim izazovom u novije vrijeme. S obzirom da u zemlji veæ duže vrijeme traju razni pokušaji razgradnje liberalnih vrijednosti, ostataka sekularnog društva i bilo kakvog pozitivnog nasljeða ljevice, što je pro- ces koji aktualna Vlada, ne samo da podržava, nego i znaèajno potièe,

196 DOBA KONTRAREVOLUCIJE organizirana politièka ljevica ispostavlja se kao jedina brana tom pro- cesu. Jer, bez njezine pomoæi, sva nastojanja brojnih kulturnjaka, inte- lektualaca i aktivista s nevladine scene neæe biti dovoljna da se tom procesu odupru. No, osim ove, zapravo reaktivne politike koja je pri- siljena odgovarati na tuðe inicijative, SDP-u je potrebno i formuliranje nove aktivne politike. Koja bi s jedne strane poruèila vlastitom èlanstvu i graðanima, na koji naèin ta partija doživljava sebe, svoje nasljeðe i ljevicu uopæe, te u kojem bi smjeru okrenula ovo društvo. Bez formu- liranja ozbiljne politike na oba ova podruèja hrvatsko æe društvo biti osuðeno na atmosferu u kojoj æe nekad nezamislive stvari definitivno postati posve normalne. Od èinjenice da se potpuno nekompetentne osobe raznoraznih profila imenuju za ministre, preko toga da se u ze- mlju uvodi klerikalizam, manjinama odreðuju granice njihovih prava, rehabilitira ustaški režim, pa sve do toga da odreðena skupina ljudi ima neogranièeno pravo kršiti zakone i logorovati u centru glavnog grada. Jednako kao što je jasno da samo civilno društvo, uz pomoæ javno anga- žiranih intelektualaca, neæe biti u stanju samo pružiti adekvatan otpor takvim nastojanjima, tako to neæe moæi ni SDP bez pomoæi istog tog civilnog društva i spomenutih ljudi. Preciznije govoreæi, tek zajedniè- kim djelovanjem parlamentarne ljevice, civilnog sektora, slobodnih medija i javnih intelektualaca posveæenih oèuvanju vrijednosti demokrat- skog, liberalnog i sekularnog društva, aktualna æe višegodišnja ofenziva militarnog krila HDZ-a, klerikalnih krugova i svih moguæih organizacija nacionalistièke desnice doživjeti konaèni neuspjeh. Imajuæi u vidu sve navedeno, ostaje za nadati se da æe do prepoznavanja ovih potreba doæi i da hrvatsko društvo neæe postati još jedno u nizu društava koje svoje- voljno hrle ka raspadu svih institucija demokratskog društva. Telegram, 31. 03. 2016.

DIVLJAÈKI NAPAD NA ANTU TOMIÆA Kad se u buduænosti bude pravila historiografska analiza Splita i

197 Dragan Markovina

Hrvatske s poèetka drugog desetljeæa 21. stoljeæa, èinjenica da je po drugi put u jedva dvije godine u vlastitom gradu divljaèki napadnut pisac i novinar Ante Tomiæ najpreciznije æe opisati promatrano doba. Na jednak naèin na koji je, primjerice, javno spaljivanje Feral Tribunea na Pjaci obilježilo devedesete. Iako je èinjenica da je Tomiæ veæ drugi put napadnut u vlastitom gradu sama po sebi dovoljno užasavajuæa, naèin na koji se to ovog puta dogodilo izrazito je upozoravajuæi po sva- koga tko želi dobro ovom društvu. Dok se prvi napad dogodio na pre- pad, s oèitom namjerom da napadaè ostane neotkriven, ovotjedni na- pad koji se dogodio ispred Doma mladih simptomatièan je zbog dva razloga. On se prije svega dogodio pred brojnom publikom, dakle, bez ikakve namjere skrivanja identiteta, a potom je bio i fizièki. Struktu- ralna razlika izmeðu ta dva napada odnosi se na promijenjeni društveni i politièki ambijent. Jer, ono što takvim fizièkim nasiljem poruèuje uli- èna desnica željna linèa, sadržajno posve odgovara onome što govore visoki dužnosnici aktualne vlasti. S te strane Hasanbegoviæeva optužba protiv kulturnjaka za jugoslavenstvo i optužba za istu stvar, izgovorena s manje retorièke vještine od strane napadaèa, potjeèu iz istog uvjerenja da je javno dopušteno zagovarati samo one stavove koje odobri nacio- nalistièka desnica. Onaj tko se pak usudi slobodno iznositi vlastita miš- ljenja s jedne æe strane dekretom ostati bez potpora, a s druge biti izlo- žen fizièkim napadima u vlastitom gradu. No, to što sluèaj Ante Tomiæa predstavlja paradigmu duboke krize u koju je hrvatsko društvo upalo, ne znaèi da taj sluèaj treba promatrati mimo konkretnog èovjeka kome se takve stvari dogaðaju. Time dola- zimo do kljuènog momenta nezdrave atmosfere koja se u Splitu uzgaja veæ duže vrijeme. Naime, veæ dugi niz godina u gradu postoji odreðena grupa ljudi koja je sebi oèito zadala misiju da na svaki moguæi naèin izvrijeða i okleveæe manje-više sve splitske autore. Pri èemu ih èinjenica da se radi o praktièno najtalentiranijoj spisateljskoj generaciji koju je Split uopæe proizveo kroz èitavu povijest, ni najmanje ne obeshrabruje u onome što rade. Štoviše, teško se oteti zakljuèku da ih na to i potièe.

198 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Konkretan produkt takvog djelovanja je s jedne strane èitav niz sramot- nih i uvredljivih poruka upuæenih tim autorima, dok s druge strane ta- kvi napadi oèito prerastaju u pravilo. Pri èemu ne treba izgubiti iz vida da se takvim potezima želi u prvom redu javno osramotiti te ljude, što u mediteranskom imaginariju ima posebnu vrstu simbolièkog znaèe- nja, no istovremeno ih se želi i ušutkati. Kako se na Tomiæu sada primjenjuje isti obrazac koji se devedesetih primjenjivao na Smoju i Feral, zanimljivo bi bilo promotriti gdje u tom obrascu sebe vidi Robert Pauletiæ, koji se nedavno pokušao predstaviti kao žrtva vlastitih satiriènih napisa. Iako smo veæ naveli uzroke i poti- caje takvoj vrsti nasilja, èinjenica je da izostanak ozbiljne reakcije poli- cije, koja još uvijek nije pronašla prethodnog napadaèa, a o sankcioni- ranju poruka mržnje sa gradskih zidova da i ne govorimo, može samo ohrabriti daljnje akcije tog tipa. Kad na koncu èitav sluèaj svedemo na gole èinjenice, suoèit æemo se sa sljedeæim: u vlastitom je gradu, nakon iznimno posjeæenog Prièigina i ispred mnoštva svjedoka, brutalno fiziè- ki napadnut jedan od najznaèajnijih hrvatskih pisaca. Motivi zbog kojih je napadnut iskljuèivo su politièki, a uzrok bi im, naravno, posve sulud, moglo biti iskljuèivo Tomiæevo pisanje. To drugim rijeèima znaèi da je u hrvatskom društvu sloboda govora postala ozbiljno fizièki ugrožena. S obzirom da je prilikom prvog napada izostala ozbiljna reakcija vlasti, pri èemu je gradonaèelnik Baldasar izjavio kako se to svakom može desiti, teško je za povjerovati da æe ovog puta, posebno s obzirom na ideološke poruke koje dolaze od strane vlasti, biti išta bolje. Ukoliko se ova procjena pokaže toènom, to æe znaèiti da su, što god ministar kul- ture i njegov nadreðeni o tome mislili, hrvatska kultura i javni mediji ugroženiji nego ikad. No, više od svega, znaèit æe da je jedan èovjek, koji to nièim nije zaslužio, ostao nezaštiæen i sam. Što bi znaèilo da je druš- tvo izgubilo i posljednje natruhe solidarnosti i empatije. Telegram, 01. 04. 2016.

199 Dragan Markovina

NEÈASTIVI NA FILOZOFSKOM FAKULTETU Problem koji posljednjih tjedana eskalira, a odnosi se na pitanje mo- guænosti integriranja odreðenih studija izmeðu Katolièko-bogoslovnog fakulteta i Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, ima svoj daleki zaèetak u odluci iz 1996. godine. Tada je, naime, Katolièko-bogoslovski fakultet vraæen u sastav Sveuèilišta u Zagrebu, što je po tvrdnjama pot- pisnika tog sporazuma Franje Kuhariæa, Vlatka Pavletiæa, Marijana Šu- njiæa i Franje Šanjeka, predstavljalo ispravljanje povijesne nepravde kojom su komunistièke vlasti iskljuèile tu instituciju iz javnog sveuèi- lišta 1952. godine. Svakome tko je tada živio u Hrvatskoj, jednako kao i danas, bilo je jasno kako æe Katolièka crkva pokušati ostvariti što snaž- niji utjecaj na procese visokog obrazovanja u zemlji, u èemu je utjecaj na Zagrebaèkom sveuèilištu èinio jednu od bitnijih stavki. Pitanje koje se nakon iskazivanja nekolicine disonantnih tonova u tadašnje doba, u posljednje vrijeme gotovo i ne spominje, jest pitanje kompatibilnosti izmeðu javnog sveuèilišta i znanosti koja izuèava vjerovanje u nadna- ravno. S time je usko vezano i pitanje egzistencije katolièkog vjeronauka u javnim školama u nominalno sekularnoj državi. Upravo na ovom posljednjem prelama se kljuèni problem najavljene integracije odre- ðenih studija. Ugovori izmeðu Katolièko-bogoslovskog i Filozofskog fakulteta, koje je pokušao progurati dekan Filozofskog fakulteta na od- lasku i tada veæ novoizabrani rektor zagrebaèkog sveuèilišta, Damir Boras, a koji su nakon negodovanja Fakultetskog vijeæa i sastavljanja radne skupine povuèeni, da bi sada bili u izmijenjenom obliku vraæeni, nikada nisu odgovorili na bitno pitanje: koja bi iz svega toga bila korist za studente Filozofskog fakulteta? Imajuæi u vidu da je najvažnija stavka prijedloga ugovora ostala neizmijenjena i u novom, modificiranom pri- jedlogu. A po toj bi stavci studenti KBF-a, upisivanjem odreðenih stu- dija, nakon završetka studija bili u nesumnjivoj tržišnoj prednosti pred studentima Filozofskog fakulteta.

200 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

S obzirom da se nastava vjeronauka izvodi u osnovnim i srednjim školama, posve je jasno kako æe ravnatelji škola u sluèaju da ti ugovori budu izglasani radije zaposliti jednu osobu koja, primjerice, može dr- žati nastavu iz vjeronauka i povijesti, umjesto dvije osobe. Indikativna je u svemu tome i èinjenica da je nova uprava fakulteta, s dekanom Vlatkom Previšiæem na èelu, pokušala izglasati ugovor s KBF-om u paketu s još nekoliko fakulteta, poput Muzièke akademije, Akademije likovnih umjetnosti i PMF-a, što su fakulteti koje se nikako ne može promatrati na isti naèin vezano uz buduæu konkurenciju izmeðu zavr- šenih studenata na tržištu. Èinjenica je da je na kraju veæina odsjeka podržala te ugovore, što je i dovelo do aktualne pobune studenata. Kada se stvari u èitavoj prièi svedu na bitno, uoèit æemo da problem ima dvije razine. Jedna je stavljanje studenata Filozofskog fakulteta u neravnopravan položaj prema kolegama s Katolièko-bogoslovskog fa- kulteta, a drugi je èinjenica da se takvim nastojanjem pokušava proširiti utjecaj Katolièke crkve na javna sveuèilišta. Što u situaciji u kojoj brojni ljudi iz crkve aktivno sudjeluju u nastojanjima da društvo izgubi seku- larni karakter, ali i u nastojanjima da se potpuno revidiraju osnovne èinjenice iz Drugog svjetskog rata, ne predstavlja bezazleno pitanje. Ugovorom se uvodi jedan dvopredmetni studijski program koji bi bio konkurentniji na štetu svih studenata koji nisu ili ne mogu biti dio tog dvopredmetnog studijskog programa zbog svog vjerskog opredjeljenja. Bilo koji dvopredmetni studijski program s odsjekâ koji su podržali ugovore mogao bi se kombinirati samo s jednim od èetiri studijska programa na KBF-u, i to studijem "Religijske pedagogije i katehetike" na kojem se školuju buduæi vjerouèitelji. Vjerouèitelji se u školama ne zapošljavaju procedurom kojom se zapošljavaju ostali nastavnici, za njih ne vrijede natjeèaji koje škole raspisuju, veæ ih direktno postavljaju crkvene vlasti, koje ih jednako tako mogu povuæi s radnog mjesta ako procijene da ne šire u dovoljnoj mjeri crkveni nauk ili da su se ogriješili o kodeks kanonskog prava. Njima nije dovoljna diploma KBF-a da bi se zaposlili kao vjerouèitelji, nego moraju imati ispravu o "kanonskom

201 Dragan Markovina mandatu" (missio canonica), koju je izdao dijecezanski biskup, tj. Kato- lièka crkva. Takoðer, u dokumentima o akreditaciji zajednièkog dvo- predmetnog studijskog programa, jasno piše da je KBF nositelj zajed- nièkog programa, a kao takav, prema Zakonu, izdaje diplome. To bi znaèilo da je Katolièko-bogoslovski fakultet ovlašten za izdavanje diplo- ma studentima koji na Filozofskom fakultetu završe sociologiju, kom- parativnu književnost, filozofiju ili bilo koji drugi dvopredmetni stu- dijski program. To je posebno problematièno ako uzmemo u obzir 816. èlanak, stavak 2. Zakonika kanonskog prava koji nalaže da "svako crk- veno sveuèilište i svaki fakultet mora imati svoj statut i nastavni plan što ih je odobrila Apostolska Stolica". To znaèi da bi "Apostolska Stoli- ca" bila u poziciji odobravati ili ne odobravati nastavne planove na Filozofskom fakultetu. S obzirom da je svijest o oba ova problema po- taknula brojne studente, kao i èlanove sindikata Akademska solidar- nost da se takvim nastojanjima suprotstave, nakon nekoliko godina oživljeni Plenum, koji je pred prepunim auditorijem odbacio te ugo- vore, doveo je u neugodnu situaciju sve aktere tog procesa. Prije svega zato jer se sada on više neæe moæi odvijati iza zatvorenih vrata, a potom i zbog sve izvjesnije moguænosti nove blokade Filozofskog fakulteta. Ovakva vrsta prezentacije tog problema sa sudjelovanjem studenata veæ je sada postigla to da se o tome razgovara u javnosti i argumentirano, èime se dokida sveprisutna praksa suspenzije javne rasprave o ozbilj- nim pitanjima koja se tièu buduænosti hrvatskog društva. Kako æe se na kraju èitav problem razriješiti nije uputno prognozirati, no ono što je prilièno izvjesno jest to da do razrješenja neæe doæi skoro. Telegram, 07. 04. 2016.

OD LAZARA DO LEOPOLDA MANDIÆA Nesvakidašnji redovi koji se sad veæ protežu od glavnog zagrebaèkog trga do katedrale, a u kojima ljudi stoje da bi vidjeli posmrtne ostatke Sv. Leopolda Mandiæa, upuæuju na nekoliko zanimljivih društvenih

202 DOBA KONTRAREVOLUCIJE procesa. S jedne strane takva vrsta posveæenosti njegovanju jednog svetaèkog kulta svjedoèi o sve raširenijem nastojanju za povratkom društva u predmoderno stanje, ali i o uspješnim uèincima klerikaliza- cije društva, koju veæ više od èetvrt stoljeæa provodi Katolièka crkva. Promatramo li ove èinjenice iz perspektive ljudi koji u ovakvom što- vanju kulta pronalaze smisao, uoèit æemo njihovu jasno izraženu želju za svijetom u kojem neæe biti sumnji, propitivanja i društvenih tenzija. Drugim rijeèima rijeè je o fenomenu koji izbjegava suoèavanje s proble- mima suvremenog društva. No, kad bismo promotrili èitavu ovu akciju iz perspektive onih koju su je organizirali, tj. iz perspektive vrhova Ka- tolièke crkve, teško bismo mogli izbjeæi usporedbu s dva paradigmatska primjera iz relativno nedavne prošlosti. Jedan se odnosi na djelovanje Katolièke, a drugi na djelovanje Srpske pravoslavne crkve. Ovaj sluèaj, naime, neodoljivo podsjeæa na 1984. godinu i održavanje Nacionalnog euharistijskog kongresa u Mariji Bistrici, koji je pored religijskog mo- menta, imao i onaj politièki, izražen u nastojanju da se masovnim vjer- skim okupljanjima i njihovom dugotrajnošæu politièki oslabi socijalis- tièki režim. S obzirom da je prilièno izvjesno da vrhovi Crkve žele aktivno utjecati na politièki život i društvene procese u zemlji, ostaje nam da se poza- bavimo pitanjem, protiv koga su trenutaèno usmjerene manifestacije ovog tipa. To naravno ne znaèi da ovom višednevnom dogaðaju odri- èemo bilo kakav religijski razlog, no bilo bi prilièno naivno povjerovati da su 150. godišnjica Mandiæevog roðenja i tzv. Godina milosrða pre- tvorene u ovakvu vrstu javne manifestacije iskljuèivo iz vjerskih pobu- da. Vratimo li se na usporedbu s 1984. godinom i pitanje kome se na ovaj naèin šalje politièka poruka, neæe nam biti preveliki problem za- kljuèiti kako to svakako nije aktualna vlast. Posebno s obzirom na èinje- nicu da je i nekoliko èlanova Vlade sudjelovalo u poklonstvu. Ono što preostaje su oni dijelovi društva koji se zalažu za dosljedno funkcio- niranje sekularnog društva i za liberalne graðanske vrijednosti. Drugim rijeèima, preostaju predstavnici oporbe, no znatno prije njih oni gra-

203 Dragan Markovina

ðanski aktivisti i intelektualci koji pružaju konstantan otpor konzerva- tivnoj revoluciji koja upravo traje u Hrvatskoj. Kada bismo, uvažavajuæi ovdje spomenute èinjenice, pokušali dodat- no komparirati ove dvije vjersko-politièke manifestacije, lako bismo shvatili kako se kljuèna razlika izmeðu njih odnosi na kontekst i pozi- ciju u društvu koju je tada i sada zauzimala Katolièka crkva. Dok je sredinom osamdesetih godina u politièkom smislu nastupala s opor- bene pozicije i mogla se, barem kod dijela graðana, predstavljati kao neka nova snaga koja oponira režimu, njezina današnja pozicija je sve samo ne marginalna. Stoga ovakvu vrsta nastojanja, u kojoj jedna od najmoænijih društvenih institucija, uz pomoæ znatnog dijela vlasti, šalje eminentno politièku poruku onim dijelovima društva koji ne podrža- vaju sve primjetniju klerikalizaciju zemlje, ne možemo èitati ni u jed- nom drugom kljuèu, osim u onom koji posve ignorira stavove, prava i potrebe svih vrsta manjina. Od nacionalnih, preko seksualnih, do idej- nih. Koliko god to ljudima u Crkvi nije drago èuti, ovo organizirano idolopoklonstvo prema kostima svetaca, u skladnoj koordinaciji s vla- dajuæom ideologijom, neodoljivo podsjeæa na nošenje moštiju cara La- zara s poèetka devedesetih godina prošlog stoljeæa. Za neupuæene èita- telje rijeè je o masovnoj akciji Srpske pravoslavne crkve koja je, tran- sportirajuæi moæi nacionalnog sveca diljem zemlje, vršila politièku mo- bilizaciju na nacionalistièkoj platformi. I medijska prezentacija èitavog ovog dogaðaja izvedena je tako da mu je pridan znaèaj koji ni po èemu ne zaslužuje. Direktan televizijski prijenos jedne marginalne crkvene sveèanosti u vodeæem terminu na prvom programu HRT-a, zbog èega èak nije emitirana jedna od najgledanijih emisija "Hrvatska uživo", spa- da u racionalno neobjašnjive poteze vodstva te kuæe. S obzirom da je ovakav zakljuèak teško opovrgnuti, preostaje nam samo zakljuèak o ideološki motiviranoj odluci, koja pokušava u punom smislu rijeèi kle- rikalizirati javnu televiziju. Imamo li u vidu èinjenicu da se slièna nastojanja odvijaju i na sveu- èilištu, kao i u voðenju državne politike, o èemu najbolje svjedoèe na-

204 DOBA KONTRAREVOLUCIJE glasci prilikom premijerovog posjeta Vatikanu, nema nikakve sumnje da je Crkva odluèila temeljito izmijeniti sekularni karakter društva u cjelini. Unatoè tome što se radi o legitimnom, ali pogubnom politièkom nastojanju, njegov se najveæi problem krije u tome što ostaje neizreèen, skrivajuæi se iza manje ili više besmislenih objašnjenja. Jer, doista je posve nejasno kakav to društveni interes nalaže prijenos obožavanja jednog kulta? Uvažavajuæi sve navedeno, sve je jasnije kako u Hrvatskoj nije na djelu sukob politika. Radi se o dubinskom svjetonazorskom rascjepu izmeðu dviju nepomirljivih koncepcija društva, koje govore toliko razlièitim jezikom da se teško mogu razumjeti. Pri èemu je sas- vim jasno kako pratimo kontinuirana nastojanja jednog dijela društva da vlastita shvaæanja, obièaje i vizije, bespogovorno nametne kao opæe. Što, ne samo da je pogubno, veæ je i nedemokratski. Telegram, 14. 04. 2016.

SPOMENIÈKA BEŠÆUTNOST I TRAGEDIJA SPLITSKE LORE Nakon što je splitska Komisija za imenovanje ulica, trgova i spome- nika na ovotjednoj sjednici donijela jednoglasnu odluku da se ispred ulaza u vojni kompleks Lora podigne monumentalni spomenik 72. boj- ni Vojne policije, postalo je sasvim izvjesno kako je u tom gradu insti- tucionalna bešæutnost nadišla granice zamislivog. Pored toga, s obzi- rom da je ovo veæ drugi takav sluèaj, evidentno je da u svemu tome ima sistema. O èemu je, dakle, rijeè? Pojednostavljeno govoreæi, nakon što su gradske vlasti prije dvije godine odluèile podiæi spomenik IX. bojni HOS-a, nazvanoj po ustaškom zloèincu, upravo u ulici u kojoj su baš neki od pripadnika te postrojbe brojne civile izbacili na ulicu, bespra- vno ih deložirajuæi iz vlastitih stanova, sada su pokrenuli proces podi- zanja spomenika bojni èiji su neki od pripadnika optuženi za strašne zloèine i muèenja u logoru koji je postojao u Lori. Pored toga što su ovakve odluke vrlo problematiène veæ i kod same inicijalne ideje, još ih dubioznijim èine jednoglasnost komisije i potpuni izostanak bilo

205 Dragan Markovina kakve empatije prema žrtvama. Ovo navodimo stoga što se tih žrtava grad ni na koji naèin institucionalno ne sjeæa, da bi ih ovakvim odlu- kama iznova suoèavao s proživljenim traumama. Èinjenica koja pak dodatno naglašava moralnu upitnost cijelog èina odnosi se na potpuni nedostatak problematizacije ovog aspekta tih odluka, kako u raspra- vama unutar komisije, tako i u široj javnosti, nakon što je odluka objav- ljena. U svemu tome èak je i najmanji problem taj što se ovakvim odlu- kama nastoji suspendirati bilo kakva ozbiljna rasprava o nasljeðu deve- desetih, ponajprije stoga što je teško polemizirati sa spomenicima. Zna- tno je veæi problem poruka koja se na ovaj naèin šalje, kako javnosti, tako i pravosuðu. Buduæi da se nijedna odluka ne može promatrati izvan konteksta unutar kojeg je donesena, èinjenica da se ispred Lore diže spomenik 72. bojni Vojne policije u trenutku dok još traje suðenje optuženima za Loru i nedugo nakon što su neki od njih uhapšeni nakon višegodišnjeg bijega, ovakvu je odluku teško ikako drugaèije shvatiti doli kao poruku o potpunoj nebitnosti sudskog procesa po katarzu dru- štva. U Lori se dogodio èitav niz straviènih zloèina, meðu kojima su brutalna muèenja i ubojstva ljudi. Sve je to sudski utvrðeno èak i prili- kom prvog procesa, obilježenog tragikomiènim izjavama suca Lozine i nevjerojatnim uliènim pritiskom na sud, zahvaljujuæi kojem je atmo- sfera u sudnici pretvorena u onu sliènu atmosferi na nogometnim sta- dionima. Kada na koncu sumiramo poznate èinjenice o cijelom sluèaju, suoèit æemo se s brojnim protupravnim zatvaranjima, muèenjima, ubojstvi- ma, suðenjem prilikom kojeg su svjedoci dodatno traumatizirani, èinje- nicom da su neki od optuženika godinama bili u bijegu, da bi na kraju bili uhapšeni u vlastitom stanu, te u konaènici s èinjenicom da cijeli sudski proces do danas nije okonèan. To konkretno znaèi da žrtve Lore èekaju na sudski pravorijek više od 20 godina od kada su zloèini po- èinjeni. Time dolazimo do kljuènog momenta cijele prièe. Dok bi svaki odgovoran grad koji drži do sebe, vlastitih graðana i generalne gra- ðanske svijesti i savjesti još odavno, barem nekom spomen ploèom

206 DOBA KONTRAREVOLUCIJE obilježio stradanje ljudi zatoèenih u Lori, službeni Split se s jedne strane pravi da se tamo ništa nije dogodilo, dok s druge strane na prostoru Lore podiže spomenik postrojbi èiji su pripadnici optuženi za doga- ðanja u Lori, i to ga podiže usred nezavršenog sudskog procesa. Teško je uopæe i zamisliti veæi poraz morala, savjesti i politièke odgovornosti od ovoga što je upravo izglasano. Sve navedeno dobiva dodatne dimenzije suoèimo li se s èinjenicom da se takve odluke donose u vrijeme dok gradom upravlja SDP, olièen u liku gradonaèelnika Baldasara. Kada se èinilo da se odluka o podi- zanju spomenika HOS-u ne može nièim nadmašiti, Baldasar i njegova gradska uprava napravili su upravo to. Posebnu notu tragike dobiva se uvidom u jedan od njegovih prvih intervjua koji je dao tjedniku Novosti nakon izbora za gradonaèelnika. Naime, odgovarajuæi na pitanje novi- nara Nikole Bajte o izbacivanju ljudi iz stanova i zloèinima u Lori, te o postavljanju spomen-ploèe stradalima, Baldasar je rekao: "Nadam se da je to bila samo epizoda, naravno, crna, negativna epizoda. Do takvih stvari nekada doðe, a nama se to desilo, da jedan dio sugraðana izba- cuje vlastite susjede iz stana, da ih progoni i zatvara, a ono u Lori je bilo još strašnije, jer je netko tko u službenom smislu obnaša vlast vršio represiju nad vlastitim graðanima, bez provedenog zakonskog postup- ka. Odmah bih stavio tu spomen-ploèu, ali mislim da bi netko drugi trebao dati inicijativu, a ja æu prihvatiti da se obilježi mjesto gdje je bio poèinjen zloèin, kako bi se na taj naèin upozorile i nove generacije da se èak i u uvjetima rata treba držati èovjeènosti. Hrvatska država te je zloèine procesuirala, možda ne sve do kraja, ali onda bi žrtvama sigur- no trebalo staviti obilježje". Kljuèno je pitanje, kako èovjek koji je po dolasku na vlast dao ovakvu izjavu, ne samo da nikome od žrtava nije postavio spomen ploèu, nego je uèinio sve da ih omalovaži? Pri èemu nije nevažna ni èinjenica da na takve odluke nitko iz gradskog SDP-a ni na koji naèin nije reagirao, što se ne može protumaèiti drugaèije osim kao slaganje s navedenim. Ta nas èinjenica na koncu dovodi do pitanja, kakve veze takvi potezi imaju

207 Dragan Markovina s vrijednostima socijaldemokracije te po èemu se splitski SDP razlikuje od HDZ i ostalih stranaka s desnice? Iako je odgovor veæ svima odavno jasan pa i èlanstvu SDP-a koje je Baldasaru i njegovim izborima jasno poruèilo što o svemu tome misli, doista je nejasno što predstavnici takve politike i dalje rade u SDP-u? Telegram, 21. 04. 2016.

ISLJEDNIK ŠOLA Tekst Ivice Šole, objavljen u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom "Mar- kovina bi hapsio kao nekoæ Prodanoviæ", u kojem se osvræe na moj tekst iz Telegrama o mimohodu posveæenom Leopoldu Mandiæu, proziran je, logièki neodrživ, podmukao, posve dogmatièan i napisan samo s jednim ciljem. Onim da me etiketira kao komunistièkog tužitelja i po- krene uliènu i uvijek anonimnu desnicu na novi val prijetnji, uvreda i sulude buke usmjerene ka suspenziji slobode govora. Nakon išèitavanja Šolinog teksta ostaje nam samo jedna dilema. Hini li autor intelektu- alnu limitiranost ili su to doista njegovi krajnji dometi? Kakav god bio odgovor na ovo pitanje, duboko je problematièan za Šolu. Ukoliko se doista radi o krajnjim dometima, to bi trebalo brinuti jednako autora, kao i javnost za koju piše svoje tekstove. S druge pak strane, ako je rijeè o planskom zaobilaženju logike i boljih obièaja nužno æe stradati nje- gova savjest, kao i katolièke vrijednosti koje zastupa. Jer, s kojim god je ciljem to pisano, Šola se ispod teksta na kraju ipak morao potpisati. S obzirom da za razliku od njega redovno argumentiram svaku tezu koju iznesem, možemo krenuti redom. Zašto mislim da je tekst prozi- ran? U prvom redu zato što trenutaèni isljednik Kaptola i onih koji su ga ciljano postavili na mjesto kolumniste Slobodne Dalmacije u izbor- noj godini, meni imputira ono što sam radi. Preciznije govoreæi, Šola mene kondicionalno zamišlja kao komunistièkog tužitelja, èime osim što napušta prostor kolumnistike i prelazi u onostrano, pokušava za- magliti ono što sam radi. On se, slijedeæi Bozaniæev naputak o zlu koje

208 DOBA KONTRAREVOLUCIJE vlada medijima, s tim imaginarnim zlom obraèunava tako što rijetke disonantne tonove etiketira s realnih pozicija moæi i u skladu s moguæ- nostima koje pruža demokratski okvir. Tekst je zatim logièki neodrživ zato jer potpuno falsificira perspektivu iz koje je moj tekst pisan. Dok se on bavi reakcijama komunistièkog režima na Euharistijski kongres iz 1984. godine i pronalazi poveznice izmeðu mog teksta o dogaðaju iz 2016. i pravosudnih aktivnosti iz 1986. godine, ja sam se bavio isklju- èivo motivacijom Katolièke crkve pri organizaciji oba ta dogaðaja. Nai- me, samo izrazito neinteligentan èovjek može povjerovati da tadašnji kongres, kao i aktualni mimohod kraj Mandiæevog tijela, nisu imali ujedno i politièku poruku osim vjerske. Ukoliko postoji neka konstanta djelovanja Katolièke crkve od onda do danas, to je njezino nastojanje da bude politièki faktor u društvu, pri èemu je kljuèni sadržaj tog nas- tojanja obraèun s komunizmom. S tom razlikom što je osamdesetih to moglo imati smisla, jer je protivnik bio realan i jer je Crkva nastupala s inferiorne pozicije, dok je danas to posve promašeno i u krajnjoj liniji opasno po ideju sekularnog društva. Onu istu ideju koju Kaptol planski pokušava razgraditi na sve moguæe naèine. Tu dolazimo do tvrdnje kako je rijeè o podmuklom tekstu. Rekao bih èak da je to njegovo temeljno obilježje, i to iz nekoliko razloga. Šola prije svega uopæe ne navodi gdje je moj tekst objavljen, èime svjesno uskra- æuje èitateljima moguænost da provjere njegove tvrdnje. Zašto to radi, jasno je iz svega što sam napisao, no možda je kardinalni primjer u tome što je posve prešutio èinjenicu da sam u tekstu naveo kako je Crkva osamdesetih godina predstavljala oporbu režimu i kao takva se dijelu graðana mogla èiniti kao nova snaga koja tom režimu oponira. Šola je ovu èinjenicu posve prešutio samo zato da bi falsificirao dana- šnju poziciju Katolièke crkve, koja je sve samo ne marginalna. Drugim rijeèima, Šola danas nastupa s pozicije moæi, govoreæi u ime institucije koja, zahvaljujuæi Vatikanskim ugovorima, ima privilegiranu poziciju u društvu, poèevši od vjeronauka u javnim školama, preko zagaran- tiranih minuta u programima javne televizije i brojnih nacionalnih ra-

209 Dragan Markovina dijskih koncesija crkvenim radio-stanicama, pa sve do savršene sim- bioze koju je uspostavila s aktualnom vlasti, u èijem je kreiranju odi- grala znaèajnu ulogu. Stoga bi sva nastojanja da se Crkva i njezine ma- nifestacije proglase ugroženima od pojedinih novinskih komentatora bila krajnje smiješna, da nisu opasna. Šola i njemu slièni, naime, jako dobro znaju da su proizveli takvu atmosferu u društvu u kojoj se agre- sivno pokušava dokinuti sloboda govora i pluralizam mišljenja. To je proces koji poène ovakvim vrstama etiketa prema pojedincima u main- stream medijima, da bi se nastavio èereèenjem na opskurnim desnièar- skim portalima, a završio prijeteæim pismima, dobacivanjima na ulici i provalama u stanove. U svemu tome najviše iritira taj cinizam kleri- kalnih politika i njihovih trbuhozboraca. Slijedeæi totalitaristièki refleks, s kojim se neumorno obraèunavaju, oni bi ukinuli sve disonantne gla- sove, i to upravo u totalitarnom stilu. Baveæi se osobama, umjesto argu- mentima. Sve nas to dovodi do pitanja koje je osnovna motivacija ovog Šolinog teksta? Pojednostavljeno govoreæi, svatko se èeše tamo gdje ga svrbi. To znaèi da je zakljuèak koji sam iznio o motivacijskoj bliskosti Euharis- tijskog kongresa iz 1984. godine i aktualne glorifikacije Leopolda Man- diæa posve toèan. Malo što mu tako govori u prilog kao nervozna Šolina reakcija. No, to nam ne bi smjelo zamagliti i njegove osobne motive. Buduæi da je ovo veæ drugi takav sluèaj, izvjesno je kako je rijeè o siste- mu. Isti je autor nedavno na istom mjestu, neukusno se osvræuæi na novi roman Ivane Simiæ Bodrožiæ, zakljuèio kako je rijeè o netalen- tiranoj spisateljici koja vlastitu netalentiranost pokušava nadiæi politiè- kim angažmanom. Sada je pak u meni prepoznao komunistièkog tuži- oca. To drugim rijeèima znaèi da Šola vlastitu autorsku impotenciju pripisuje Ivani Simiæ Bodrožiæ na isti naèin na koji meni pripisuje vlas- tite isljednièke sklonosti. No, koliko god se u tim nastojanjima trudio, teško æe izbjeæi èinjenicu da njegovi uraci malo koga zanimaju i da je tek dio jednog šireg fenomena, bitan tek kao pojava, a ne kao ime. Telegram, 25. 04. 2016.

210 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

PROSVJEDNI ZAHTJEV ZA SLOBODU MEDIJA Èinjenica da je odnos aktualne vlasti, ponajprije putem Ministarstva kulture i HRT-a, prema medijskim slobodama i demokratskim vrijed- nostima društva do te mjere poguban i antagonizirajuæi, da je èak i poslovièno anemiènu hrvatsku javnost natjerao na èitav niz uliènih prosvjeda. A to dosta govori o politici ove Vlade. Naime, za uliènim se prosvjedima poseže u onom trenutku u kojem je ukinuta bilo kakva moguænost dijaloga i suvislog razgovora. U èemu je aktualni ministar kulture Zlatko Hasanbegoviæ pravi majstor. Dok su mu, s jedne strane, puna usta potrebe za dijalogom i spremnošæu na razgovor, s druge stra- ne šalje nepotpisane odluke o ukidanju svih vrsta potpora eminentnim kulturnim institucijama i festivalima, poput pulskog Sajma knjiga, In- terlibera, rijeèkog HNK, ali i medijima. Pri èemu se kao, do sada, naj- sramnija odluka odnosi na ukidanje potpore listu Voce del popolo. Mi- nistrov modus operateri je sljedeæi. S jedne strane poziv na dijalog i spremnost na razgovor, s druge kukavièko izbjegavanje bilo kakve po- jave u javnosti koja bi ga dovela u neugodnu situaciju. A u izbjegavanju takvih situacija služi se prozirnim trikovima, poput onog da nije dobio poziv za obilježavanje Svjetskog dana slobode medija, uprilièenog u Hrvatskom novinarskom društvu, što su iz HND materijalno deman- tirali. Uoèivši takvu vrstu cinizma i želju za uspostavom jednostranog narativa i faktiène cenzure, brojni su novinari, uz nekoliko stotina gra- ðana i aktivista, sudjelovali u protestnom okupljanju i šetnji od Novi- narskog doma do Ministarstva kulture. Znaèajan broj novinara s HRT-a, predvoðenih neumornom Majom Sever i uz prisutnost nedavno otpuš- tenog Saše Kosanoviæa, tako je jasno iskazao mišljenje o politici Minis- tarstva kulture, ali i opæem stanju u medijima. Osim indikativnog Kosa- noviæevog primjera, zanimljiva je i najnovija odluka urednika Treæeg programa radija. Oni su, naime, dan nakon istupa jednog od dvoje vo- ditelja emisije "Okrugli stol ponedjeljkom", Hajrudina Hromadžiæa, u

211 Dragan Markovina kojem je istupu govorio o cenzuri na radiju, urednièkim podmetanjima i pokušajima da se zatomi kritièki govor u njihovoj emisiji, danas otka- zali suradnju Hromadžiæu i Katarini Luketiæ, uz famozno obrazloženje o financijskim razlozima. Uvažavajuæi sve navedeno, jasno je kako se mediji i kulturni radnici nalaze pred jasnom cenzurom, koja više ne iskazuje ni kurtoaznu potrebu da ju se sakrije i ublaži, ali ujedno nema ni dovoljno hrabrosti da je kao takvu i imenuje. Da je ova politika sadržajno proèitana od strane šire javnosti, svje- doèi i prosvjed ispred Ministarstva kulture, kojem nije nedostajalo ni ironiènih momenata, poput instalacije minijaturnog šatora pred minis- tarstvom. No, pitanje koje nakon svega ostaje jest ono o rezultatima takvih akcija. Buduæi da je sve oèitije kako aktualnu vlast graðani koji ne dijele njezine vrijednosti uopæe ne zanimaju, niti ih na bilo koji naèin doživljavaju, o èemu najbolje svjedoèi posvemašnja šutnja o prosvje- dima i njihovim sadržajima, ostaje da se vidi do koje je mjere takva politika gašenja kritièkih glasova održiva. Ako je suditi po tome što prosvjedi ne jenjavaju i što je njihov mobilizacijski potencijal sve zna- èajniji, s obzirom na nedostatak kulture prosvjeda te vrste, jasno je kako temeljna intencija nije uspjela. To konkretno znaèi da je disonan- tne glasove i slobodno novinarstvo nemoguæe ugušiti i da æe jedina posljedica kojom æe ova politika rezultirati, pored nezaslužene egzis- tencijalne ugroženosti nepodobnih novinara, biti bijeg publike od javne radiotelevizije i potpuna devastacija ugleda Ministarstva kulture, Vlade u cjelini, ali i èitave zemlje unutar meðunarodnog konteksta. O spremnosti na otpor i oèuvanje demokratskih vrijednosti na koncu možda više od ièega svjedoèi èinjenica da je u Novinarskom domu, na meðunarodnoj konferenciji o stanju u medijima izviždana predsjednica Kolinda Grabar Kitaroviæ, uz isticanje transparenta "Croatian gover- nment is killing the media". Stoga kljuèno pitanje aktualnog stanja u medijima i kulturi zemlje nije hoæe li oni preživjeti, nego koliko æe tre- nutaèna agonija potrajati. Telegram, 03. 05. 2016.

212 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

BESMISLENA NEPRISTOJNOST OLEGA BUTKOVIÆA Teško je proniknuti u misaoni proces ministra Olega Butkoviæa, ako je tog procesa uopæe i bilo, koji ga je naveo da na skupštini rijeèkog HDZ-a izjavi kako su primili najvažniju vijest o tome da Oliver Frljiæ odlazi, uz popratni zakljuèak kako je to dobro jer Frljiæ nije koristan za Hrvatsku. Iako je hrvatska javnost veæ poodavno oguglala na takve is- kaze vodeæih hadezeovaca, ovaj Butkoviæev iskaz ne može biti pres- koèen zbog dva razloga. S jedne strane, kontekst u kojem se nalaze hrvatsko društvo i kultura, posebno imajuæi u vidu sve vrste nasilja kojima je Oliver Frljiæ bio izložen u posljednje vrijeme, ukazuje na to da bi odgovorni ljudi trebali raditi upravo suprotno od onoga što je izjavio Butkoviæ. No, èak i kad tog konteksta ne bi bilo, spremnost da se donose sudovi o stvarima o kojima se ništa ne zna, postavljanje u ulogu arbitra i eksluzivnog procjenitelja o uèincima neèijeg rada i liko- vanje nad èinjenicom da netko odlazi s radnog mjesta na kojem je bio uspješan po svim parametrima, svjedoèe o potpunom pomanjkanju kriterija te odgovornosti prema javnosti i društvu u cjelini. Kad se to još radi s pozicija vlasti, teško je ne uoèiti ekskluzivitet koji Butkoviæeva politièka grupacija polaže na oblikovanje društva i države. Nièim ute- meljeno uvjerenje da jedino oni imaju pravo tumaèiti što bi to bilo do- bro za Hrvatsku, iz èega slijedi da su jedino njihovi zakljuèci pravo- valjani, predstavlja sukus totalitaristièkog pogleda na svijet. Onog istog od kojeg navodno bježe. Vratimo li se pak na konkretan sluèaj i osobe, ne postoji nijedan uvjerljiv razlog po kojem bi Oleg Butkoviæ mogao bolje od Olivera Fr- ljiæa promišljati što je bolje za Hrvatsku. Za razliku od Butkoviæa koji je tek jedan u nizu hadezeovih ministara i opæinskih naèelnika, Oliver Frljiæ je ozbiljan, nagraðivan i uspješan umjetnik i intelektualac, kako u Hrvatskoj, tako i na èitavom postjugoslavenskom te europskom pro- storu. Uvažimo li navedene èinjenice, postat æe nam jasno kako Frlji-

213 Dragan Markovina

æevo profesionalno i intelektualno iskustvo širinom daleko nadmašuje uskogrudne Butkoviæeve poglede. To konkretno znaèi da bi u bilo ko- jem ozbiljnom razgovoru i promišljanju Frljiæ znatno bolje mogao za- kljuèiti što je bolje za Hrvatsku od Butkoviæa. No, ovdje zapravo o sve- mu tome nije uopæe rijeè. Navedena Butkoviæeva izjava iskazuje se sa- mo kao simptom nacionalistièkog doživljaja društva, po kojem vlada- juæa desnica gotovo polovicu graðana ove zemlje, koji ne dijele njihov svjetonazor, porijeklo i poglede, smatra neprijateljima koje treba izba- citi iz medija, kazališta, sveuèilišta i uopæe iz javnog prostora. Samo je time moguæe objasniti takvu vrstu samouvjerenosti po kojoj èovjek koji se praktièno nije ostvario izvan granica svoje županije i koji uz to dolazi iz posve druge struke, smatra primjerenim osvrtati se s visoka na èo- vjeka koji je meðunarodno relevantan. Ovo o èemu govorimo uostalom æe u buduænosti biti neosporna èinjenica, jer æe povijest Frljiæa pamtiti kao ozbiljnog umjetnika, dok æe aktualni ministar biti eventualno zabilje- žen kao jedan od onih koji je obraèunavao s njim. Na kraju krajeva, veæ i sama èinjenica da ima potrebu govoriti o njemu ukazuje na to da je But- koviæ, makar i podsvjesno, duboko svjestan ovoga o èemu govorimo. Kada na koncu rezimiramo èitav sluèaj, doæi æemo i do te famozne koristi za Hrvatsku, koju ministar upotrebljava kao mjernu jedinicu vrijednosti neèijeg rada. Izjaviti, naime, takvo nešto u momentu dok se zemlja upravo zbog napada na manjine, medije, istaknute pojedince i antifašistièku baštinu nalazi u tihoj meðunarodnoj izolaciji i pod dis- kretnim pritiskom europskih i amerièkih diplomata, predstavlja sukus potpunog nerazumijevanja toga što bi bilo korisno za Hrvatsku, ili pak svjesnu ignoranciju te èinjenice. Treæe opcije nema. Drugim rijeèima, uvažavajuæi trenutak u kojem se zemlja nalazi, teško je zamisliti nešto kontraproduktivnije za Hrvatsku od Frljiæevog odlaska s mjesta inten- danta ili iz zemlje. Navodimo ovo iz razloga jer je demokratska Europa odavno osvijestila kakav je karakter zemlje i vlasti koja tjera svoje cije- njene umjetnike i nad tim u konaènici likuje. Telegram, 04. 05. 2016.

214 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

JEDAN OD BOLJIH POTEZA SDP-a Odluka o raspuštanju splitskog ogranka SDP-a spada u jednu od naj- boljih vijesti za buduænost Socijaldemokratske partije u tom gradu, ali i civilizacijskih vrijednosti uopæe. Stoga bi bilo posve promašeno potpa- dati pod utjecaje znatnog broja novinskih komentatora i analitièara koji tvrde suprotno, a èine to posve površno i prvoloptaški. Krunski argu- ment takvog pisanja odnosi se na to da ovakve odluke odražavaju zna- tan stupanj nedemokratiènosti u toj stranci te da je prilièno besmisleno raspustiti cijeli ogranak zbog jednog èovjeka. Kao što smo veæ naveli, koliko god taj zakljuèak izgledao zavodljiv i samorazumljiv, on je po- sve promašen zbog nekoliko bitnih razloga. Prije svega, splitski ogranak SDP-a još je mnogo prije Baldasara upokojio socijaldemokraciju u tom gradu i oteo graðanima lijevo-liberalne provenijencije nadu da je alter- nativa moguæa. Baldasarovo doba, koje se logièno nastavilo na èetvrt- stoljetnu vladavinu Marina Jurjeviæa, u tom smislu predstavlja samo logièan nastavak generalnog urušavanja i vrhunac agonije koju ova posljednja odluka pokušava dokinuti. Zašto to navodimo? Prije svega zato što se splitski SDP-ovci nisu ni jednom javno zauzeli protiv svake vrste mitologiziranja povijesti i na- cionalistièkih politika, a za to su imali mnogo prigoda. Odluka o podi- zanju spomenika Franji Tuðmanu u centru grada donesena je, primje- rice, jednoglasno u Gradskom vijeæu, bez da je itko spomenuo njegov odnos prema Splitu, pitanju Lore, izbacivanju ljudi iz stanova, pot- punom kolapsu splitske industrije ili odnosa tog istog èovjeka prema Hajduku. To se ponovilo i ovih dana prilikom donošenja odluke o podi- zanju spomenika 72. bojni Vojne policije ispred Lore, ali i prilikom izglasavanja odluke o podizanju spomenika bojni nazvanoj po ustaš- kom zloèincu Rafaelu Bobanu. U svim tim prigodama, nitko iz grad- skog SDP-a nije digao glas protiv tih odluka, èime potpuno pada u vodu argument o jednom èovjeku koji izdaje stranaèke vrijednosti. Kao da

215 Dragan Markovina je Baldasar nastao i funkcionirao mimo konteksta koji ga je iznjedrio. Javna je tajna takoðer da je splitski SDP praktièno bojkotirao kampanju vlastitog gradonaèelnièkog kandidata Ranka Ostojiæa, olakšavši na taj naèin put do gradonaèelnièke funkcije Željku Kerumu. Koji se èinio nikad gorim rješenjem na toj poziciji - sve do pojave Ive Baldasara. Kao što su mirno odšutjeli masovna izbacivanja iz stanova, Loru i gašenja kompletne industrije, u splitskom SDP-u na isti naèin šute o tome da je za vrijeme njihove aktualne vlasti grad pretvoren u resurs u kojem vlada komunalni kaos, jednoglasno podržavaju besmislenu kupovinu "HVIDRE" za pet milijuna kuna, dok s druge strane podržavaju javno- privatno partnerstvo za obnovu turistièke palaèe, u koje se ušlo pod obrazloženjem da sam Grad nema dovoljno novaca da Palaèu obnovi. O klijentelizmu kojim su premrežena sva javna i komunalna poduzeæa da i ne govorimo. Gradski SDP je, osim svega navedenog, posve neprimjetan u intelek- tualnom i politièkom životu grada. Broj konferencija za tisak, javnih tribina i rasprava koje je ta stranka održala tijekom posljednjih deset godina jedva bi se mogao nabrojati na prste dvije ruke, pri èemu iza svega toga nije ostalo ništa pamtljivo. Kako SDP vidi Split i njegovu kulturu, u toj stranci ne bi nitko znao odgovoriti. Treba li onda èuditi da je kultura u toj upravi povjerena èovjeku koji s kulturom dok nije stupio na tu funkciju uopæe nije imao nikakvih doticaja. Sve se to do- gaða u vrijeme dok se kao jedna od najagilnijih organizacija u Splitu profilirala Hrvatska udruga Benedikt, klerikalno nacionalistièka gru- pacija, koja organizira javne tribine sa više stotina posjetilaca, projek- ciju Sedlarovog filma o Jasenovcu i manifestacije sliènog tipa, na kojima se pronalaze i ismijavaju tzv. nacionalni neprijatelji. SDP se ni jednom rijeèju nije oglasio na napade na Antu Tomiæa, a da o nekom uklju- èivanju u svoje redove brojnih intelektualaca i kreativnih ljudi koji žive u Splitu i ne govorimo. Zahvaljujuæi svemu navedenom, nalazimo se u situaciji u kojoj Split postaje otvoren teren za politike klerikalne desnice, gubi i posljednje

216 DOBA KONTRAREVOLUCIJE tragove dostojanstva zahvaljujuæi odluci o spomeniku u Lori i ostaje posve marginaliziran u kulturnom, znanstvenom i intelektualnom smi- slu, dok znaèajan dio njegovih graðana uspijeva preživjeti iskljuèivo zahvaljujuæi turizmu koji se tom gradu jednostavno dogodio. Sve to, uz šutnju ili aktivnu asistenciju gradskog SDP-a. Imajuæi u vidu sve nave- deno, mimo ispraznog moralistièkog zgražanja, jedino je pravo pitanje za vodstvo stranke, zašto se na ovaj potez toliko dugo èekalo? Telegram, 09. 05. 2016.

PROBLEM RAZUMIJEVANJA BLEIBURGA Komemoracija na Bleiburgu, kojoj je ove godine iznova vraæeno po- kroviteljstvo Sabora i na kojoj se okupio impresivan broj èlanova Vlade ostala je, unatoè upadljivim nastojanjima da predstavnici vlasti mini- miziraju ustašluke i otvorena politiziranja, u granicama ideološkog go- vora i temeljnog nerazumijevanja znaèaja tog mjesta i njegove sim- bolike. Radi li se pak o istinskom ili pak hinjenom nerazumijevanju u konaènici i nije bitno, s obzirom da poruka ostaje ista. Skratimo li izre- èeno na ono bitno i uzmemo primjerice ono što su izjavili Božo Petrov dan ranije i Željko Reiner na samoj komemoraciji, uoèit æemo svoje- vrsni apel za nadilaženjem ideoloških podjela i poruku kako su sve žrtve jednake te da kao takve zaslužuju jednak odnos. Temeljni je problem takvog govora, koji doista izgleda nekonfliktno i zavodljivo na prvo èitanje, izbjegavanje istinske problematizacije traumatiènog pitanja, iz èega logièno proizlaze svi problemi koji doista dovode do društvenih podjela. No, suprotno uvriježenom narativu desnice, one u takvoj kon- stelaciji i ne mogu biti prevaziðene. Zašto to govorimo? Ponajprije iz razloga što su povijesne ocjene koje predstavnici vlasti iznose duboko dubiozne i u konaènici posve relativiziraju karakter i nasljeðe ustaške države. Za objašnjenje ovog zakljuèka poslužit æemo se izjavom Bože Petrova: "Sve žrtve zaslužuju isto poštovanje i pijetet, a režimi koji su

217 Dragan Markovina doveli do stradanja istu osudu. Prestanimo se dijeliti na mrtvima, a temelje moderne Hrvatske gradimo na Domovinskom ratu, osuðujuæi uvijek zloèine i sve totalitarne i autoritarne režime. Okrenimo se izgra- dnji bolje i drugaèije Hrvatske, prestanimo s podjelama, prestanimo sa 'mi ili oni' i rješavajmo zajedno probleme naših graðana." Pažljivijim èitanjem ove izjave uoèit æemo da je kljuèan naglasak na rijeèi isto, tj. na povlaèenju znaka jednakosti. Iako je to nebrojeno puta naglašeno, jasno je kako svako povlaèenje znaka jednakosti izmeðu socijalistièke Hrvatske i ustaške države NDH nužno vodi relativizaciji potonje i istinski onemoguæava nadilaženje društvenih podjela. To na- vodimo iz nekoliko razloga. Ponajprije, u današnjem hrvatskom druš- tvu ne postoji nitko tko negira da su se osvetnièki zloèini na kraju rata dogodili, dok postoji znaèajan broj ljudi, na èelu s pripadnicima aktu- alne vlasti i vrhovima Crkve koji uporno pokušavaju negirati temeljni karakter Paveliæeve države. Iz takvih se nastojanja izrodilo pervertirano gledanje na partizanski antifašistièki pokret iskljuèivo kroz prizmu Blei- burga, potpuno zanemarivanje kljuènih motiva, poruka i rezultata te borbe. Na isti se naèin pitanje ustaške države svelo na pitanje Bleiburga i samog njezinog kraja, a ne na ono što je ta država doista predstavljala. Radilo se o zloèinaèkoj državi u punom smislu te rijeèi, koja je i u ideji i u praksi bila iskljuèivo fašistièka država kolaboracionistièkog tipa. Drugim rijeèima, ne postoji niti jedna pozitivna stvar koja bi se mogla reæi o Paveliæevoj državi. Imajuæi to u vidu jednostavno je nehumano iznositi stajalište da su sve žrtve jednake i tako u isti kontekst stavljati žrtve koncentracijskih logora u Jadovnom i Jasenovcu, koje su ubijene iskljuèivo zbog svog porijekla ili politièkog neslaganja s ustaškom tvorevinom, s vojnicima koji su ubijeni u osvetnièkoj akciji na kraju rata, nakon okonèanja nji- hovog organiziranog neuspješnog bijega. Stoga kljuèni problem blei- burške komemoracije ne leži u tome da li se netko u publici pojavio sa ustaškim znakovljem ili nije. Kljuèni su problem poruke koje stižu od

218 DOBA KONTRAREVOLUCIJE organizatora i govornika, s obzirom da ni u jednom od tih govora ni- kada nismo èuli kako je do Bleiburga uopæe došlo i što je svemu tome prethodilo. Netko neupuæen, slušajuæi govornike na komemoraciji, po- mislio bi kako je grupa nedužnih hrvatskih vojnika, nièim izazvana krenula bježati prema Austriji. Zahvaljujuæi svemu navedenom, do istinskog pomirenja u hrvat- skom društvu doæi æe tek onda kada nacionalistièka desnica uspostavi pošten odnos prema èinjenicama, tj. kada prihvati civilizacijsku èinje- nicu da je pripadnost partizanskom antifašistièkom pokretu bio jedini moralno ispravan izbor u Drugom svjetskom ratu. Ostvari li se ta pret- postavka, komemoriranje bleiburških žrtava bit æe lišeno revizionis- tièkog ideološkog naboja i neæe izazivati daljnje prijepore u hrvatskom društvu. Dok se to pak ne dogodi, svi æe se pozivi na nadilaženje podjela èiniti neiskrenim, te æe kao takvi biti i shvaæeni. Banalizacija i tenden- ciozno tumaèenje povijesnih èinjenica tom procesu svakako ne poma- žu. Povuèemo li pak paralelu s iskustvom zapadnih antifašistièkih sa- veznika i osvrnemo li se na notornog Luku Prcelu, vrijedi mu honorirati to što je, doduše u posve iskrivljenom kontekstu, spomenuo bombar- diranje Dresdena i bacanje atomskih bombi na Japan. S obzirom da uopæe nije sporno kako su temeljita rušenja Dresdena i japanskih gra- dova predstavljali znatno veæi zloèin protiv èovjeènosti od onog veza- nog za Bleiburg, minimum poštenja zahtijevao bi da se uspostavi jed- nak odnos prema zapadnom i jugoslavenskom antifašizmu. Jer, kad bi se hrvatska desnica, posebno ona koja se nalazi na vlasti, usudila iæi do te mjere pa uspostaviti jednak odnos prema antifašistièkoj baštini, mo- rala bi na jednak naèin promatrati zapadne saveznike iskljuèivo kroz prizmu zloèina poèinjenih na kraju rata. Stoga je pravo pitanje zbog èega im je to zazorno, a svoðenje ustaške države na razinu socijalis- tièkog razdoblja nije? Telegram, 15. 05. 2016.

219 Dragan Markovina

OSTAVKA BORISA JOKIÆA Malo što tako zorno svjedoèi o ispraznosti retorike o reformama ko- jima nas zasipa ova Vlada, kao najavljena ostavka Borisa Jokiæa. Dana- šnji Jokiæev istup predstavlja naravno potez oèajnika koji pokušava krajnjim metodama osigurati barem djelomièno usvajanje reforme ko- ju je vodio, iako je vjerojatno i sam svjestan uzaludnosti tih nastojanja. Stvari su vrlo jednostavne. Na vlasti imamo grupu ljudi koja je nevje- rojatnom i do sada nezabilježenom bukom u javnom prostoru, svojim parolaškim pristupom suspendirala bilo kakvu moguænost dijaloga. Iskoristivši recept koji je veæ odavno iskušan, a svodi se na bezrazložnu proizvodnju izvanrednog stanja, politièki diletanti i radikalni nacio- nalisti papagajski su najavljivali smak svijeta, ukoliko njih ne izabe- remo kao spasitelje. Tako je uspostavljena politika koja je presudno obilježena sindromom mesijanskog kompleksa, prisutnog kod svih vo- deæih ljudi na vlasti, s posebnim naglaskom na Božu Petrova. Magièna rijeè kojom je znaèajan dio populacije zaveden, bila je reforma, koriš- tena naravno u množini. Pri èemu nitko, ukljuèujuæi i mesijanske refor- miste, nije znao suvislo objasniti sadržaj tih reformi, a s vremenom se odustalo i od onih koje su barem opæenito spomenute, poput ukidanja županija. Drugim rijeèima, društvo je izloženo konstantnom teroru od strane vlasti, kojoj je jedini vidljiv cilj održavanje na vlasti. No, to je tek površinski sloj aktualnih vlastodržaca. Kljuèni smisao njihove politike odnosi se na stopiranje bilo kakvih istinskih reformi, koje bi zemlju konaèno riješile baštine iz devedesetih. Dakle, upravo suprotno onome za što se deklarativno zalažu. Hrvatsko je društvo u duhovnom smislu, od 1990. godine do danas dubinski obilježeno državotvornim nacionalizmom i presudnim utje- cajem Katolièke crkve, sa svim njezinim svjetonazorskim i ideološkim teretom, i pripadnike današnje vlasti smeta bilo kakva razgradnja tak- vog stanja. Pri èemu to ide do razine u kojoj bilo kakva egzistencija

220 DOBA KONTRAREVOLUCIJE drugaèijih svetonazora i pogleda postaje problem, koji treba riješiti pretvaranjem jednog svjetonazora u opæi. To je ono na èemu inzistiraju Željka Markiæ, Crkva i ministar kulture, koristeæi se terminima poput zajedništva i nove nacionalne paradigme. S obzirom da se MOST u pra- vilu slaže s tim ideološkim postavkama, oko tih pitanja ne radi nikakav problem. Imajuæi u vidu sve navedeno, jasno je kako tiha smrt kuriku- larne reforme odnosi i zadnje tragove vjerodostojnosti tzv. reformske politike, te ostavlja Vladu bez ikakvih suvislih argumenata u pogledu njezinog karaktera. On se, naravno, kao što je veæ navedeno, odnosi na konzerviranje zadanih vrijednosti, s jedne strane, i potpunu ignoranciju realnosti s druge. To je toèka u kojoj se Vladina ideološka ofanziva skladno dopunjuje s nastojanjem Katolièke crkve i njezinih glasnogo- vornika. Jednako kao što u Vladi odbijaju prihvatit èinjenicu da se današnje obrazovanje ne može temeljiti na devetnaestostoljetnom razumijevanju svijeta i oèekivanju da æe školarci s oduševljenjem èitati Maruliæa, tako i Crkva odbija prihvatiti èinjenicu da ljudi naprosto imaju spolne od- nose sa ili bez braka i mimo želje da kao posljedicu zasnuju obitelj. Sve navedeno je još i prije nastupanja aktualne vlasti bilo jasno svakome tko je makar i površno pratio gibanja u društvu i na politièkoj sceni. Ono što je u novonastalim okolnostima novost jest èinjenica da se sada, nastojanjem za uspostavu totalitarnog društva, suoèavaju i ljudi koji se analizama tih procesa nisu bavili, niti su ih društvena kretanja pretje- rano zanimala. To objašnjava Jokiæevu šokiranost èinjenicom s kim ima posla. Što nužno ne mora biti loše, jer je demokratsko društvo konaèno poèelo uviðati potrebu za suprotstavljanjem takvim trendovima, iz èega æe lako proizaæi zakljuèak da su hrvatskom društvu doista potrebne reforme, ali one koje bi razgradile uspostavljene odnose moæi i kle- rikalno nacionalistièku paradigmu koja uvjetuje gotovo sva kretanja u politici, kulturi i društvu. Telegram, 22. 05. 2016.

221 Dragan Markovina

HDZ-ov RASKORAK SA STVARNOŠÆU Iako im to naravno nije bio cilj, delegati veæinske vladajuæe stranke su na netom održanom izbornom saboru, ni od koga nagovarani, ma- sovno potvrdili koliki je raskorak nastao izmeðu HDZ-a i stvarnosti. Nedostatak svijesti o razmjerima tog raskoraka postaje još uoèljiviji, s obzirom da se i površnim promatraèima paralele s dogaðajima od prije dva desetljeæa nameæu same po sebi. Govorimo, naravno, o najveæem prosvjedu održanom protiv hadezeove vlasti iz 1996. godine, kojim su graðani odluèili s jedne strane masovno podržati Radio 101 ali, što je još važnije, ujedno poruèiti vladajuæoj partiji da im je dosta njezine vlasti. Nakon toga više nije bilo pitanje, hoæe li HDZ otiæi s vlasti, veæ kada. Istovremeno s ozbiljnom pobunom koja se u društvu dogaðala, Tuðman je odbijao prihvatiti rezultate lokalnih izbora u Zagrebu, pro- glašavajuæi oponente i graðane stokom sitnog zuba, uz aktivnu op- strukciju potvrðivanja rezultata izbora. Takoðer je oporbene politièare optuživao za nekakvo antihrvatsko djelovanje, nazivajuæi ih zelenim, žutim i crnim vragovima. Kako je ta agonija jedne onemoæale vlasti završila, opæe je poznato. Tim više èudi autizam koje stanuje u današnjem HDZ-u. Dok se, naime, znatan dio društva sprema za sveopæi prosvjed podrške kurikularnoj reformi i Borisu Jokiæu, pri èemu, jednako kao i u sluèaju iz 1996. go- dine, konkretan povod umnogome služi kao dovoljno mobilizirajuæi razlog, preko kojeg æe prosvjednici poruèiti da im je dosta ovakve vlasti, u HDZ-u, jednako kao i krajem devedesetih, kao da ne percipiraju stvar- nost koja ih okružuje. Bodreæi se meðusobno, uz okupljanje oko pred- sjednika koji posve izvjesno nema nikakvu politièku buduænost, te uz masovnu podršku u svemu spornom Hasanbegoviæu i zapaženu ulogu dokazanih redikula, poput Bilavera, u vladajuæoj stranci neumorno rade na vlastitom samoubojstvu. Radi li se o nekakvoj vrsti iracional- nog ustrajavanja na politici koja antagonizira dobar dio društva ili o

222 DOBA KONTRAREVOLUCIJE iskrenoj ideološkoj fanatiziranosti, na koncu i nije toliko bitno. No, ono što svakako izmièe razumu su Hasanbegoviæevi samozadovoljni za- kljuèci o jasnoj poruci koju je èlanstvo poslalo, te Karamarkove teorije zavjere i prijetnje MOST-u. Obojica spomenutih svojim svjesnim inzis- tiranjem na dubinskoj polarizaciji društva u tolikoj su mjeri kontra- produktivni spram vlastite stranke, da je teško zakljuèiti što je tu gore? Da nisu svjesni èime to rezultira ili da su svjesni i namjerno to potièu? Što uopæe ne bi bila toliko loša vijest, kad ne bismo bili svjesni agonije koja æe se neminovno dogoditi. Stoga je teško i zamisliti veæi ponor izmeðu ta dva glavna dogaðaja ovog tjedna, jednog veæ održanog i dru- gog koji tek predstoji. Te dvije grupe ljudi ne mogu se uopæe razumjeti, ponajprije iz raz- loga što govore posve razlièitim jezikom. S jedne su strane èlanovi HDZ- a koji žive u izmaštanoj stvarnosti, koju nameæu kao jedinu priznatu vrijednost, a s druge je strane znaèajan broj graðana ove zemlje koji bi naprosto željeli živjeti u normalnom modernom društvu i koji reformu obrazovanja razumiju kao temeljni preduvjet za ostvarenje tog društva. Uloga i neaktivnost ministra obrazovanja Šustara, koji uporno i upad- ljivo izbjegava raditi svoj posao - od primjene Zakona o sportu, do pro- voðenja kurikularne reforme, nepogrešivo iduæi na ruku najproble- matiènijim pojavama u društvu, od Zdravka Mamiæa do Željke Markiæ - izravno svjedoèi o tome da u ovoj Vladi ima toliko upitnih pojedinaca u vrhovima ministarstava, da je ona generalno nepopravljiva. Imajuæi u vidu današnju reakciju predsjednice Kolinde Grabar Kitaroviæ, u kojoj se otvoreno svrstala na Jokiæevu stranu, toènije u pobjednièki vlak, iskazujuæi istanèan populistièki refleks, jasno je kako æe cijela stvar završiti. A završit æe tako da kao jedino pravo pitanje ostaje ono - kada æe u HDZ-u i sami osvijestiti èinjenicu da se ne može zaratiti sa skoro svim društvenim skupinama i oèekivati politièki trijumf. Dok do tog logiènog zakljuèka u vladajuæoj stranci doðu, pratit æemo oèajnièke pokušaje opstanka na vlasti i javno iskazivanje vjere u vlastitu bezgreš- nost, koji eventualno mogu odgoditi, ali nikako i otkloniti neminovno.

223 Dragan Markovina

No, s druge pak strane, neovisno o osudi na koju je naišao govor eurozastupnika Andreja Plenkoviæa, ne bi bilo uputno potcijeniti refleks za samoodržanjem u HDZ-u, zahvaljujuæi kojemu je ekspresno odri- canje od voðe, proporcionalno dotadašnjem zaklinjanju u njega. Dok se to pak ne dogodi, vrijedi nam notirati kako je HDZ nakon dva deset- ljeæa iznova uspio mobilizirati širu društvenu pobunu protiv vlastite politike, a da to ni ovaj put u toj stranci nisu na vrijeme prepoznali. Telegram, 01. 06. 2016.

NOVA ODLUKA MINISTRA ŠUSTARA Nakon današnjeg imenovanja Ante Nazora, Davida Smitha i Tomi- slava Krstièeviæa za posebne savjetnike ministra Šustara, pri èemu je posebno zanimljiv Ante Nazor kojem je namijenjena uloga rada na ku- rikulumu povijesti i suradnja na kurikularnoj reformi u cjelini, postaje jasno kako su se Ministarstvo i Vlada praktièno otvoreno izjasnili za potpunu ignoranciju zahtjeva koji su upuæeni na nedavnim masovnim prosvjedima. O èemu se radi? Kad se èitav angažman nacionalistièke i klerikalne desnice oèisti od histerije i svede na bitno, lako æemo uoèiti da se osporavanje kurikularne reforme koncentriralo na dvije stvari: predviðene sadržaje iz povijesti, te hrvatskog jezika i književnosti. S obzirom na planirano ukljuèivanje Ante Nazora, koji se istaknuo u pr- vom redu po politiziranoj kritici prijedloga novog kurikuluma u nje- govu izradu, doista ne postoje nikakve prepreke da ministar u proce- duru ne uvede i Slobodana Prosperova Novaka, koji istim tipom argu- mentacije osporava prijedloge iz hrvatske književnosti. Èitavi problem koji s ovakvim pojavama imamo leži u tome da politièki jasno svrstani pojedinci, bez ikakvih argumenata za to isto optužuju ljude koji su dio užeg Jokiæevog tima, ne iskazujuæi ni najmanju vrstu nelagode zbog takvih svojih istupa. Uzmemo li za primjer Antu Nazora, koji iskazuje ozbiljnu zabrinu- tost zbog izostanka znanstvenika iz Hrvatskog instituta za povijest i u

224 DOBA KONTRAREVOLUCIJE emisiji HTV-a Otvoreno navodi kako ga ovaj kurikulum podsjeæa na nekakav jugoslavenski kurikulum, veæ æemo i površnom analizom nje- govih istupa u vezi ovog problema lako doæi do zakljuèka kako se sa svakim svojim istupom sam diskvalificira iz ozbiljne rasprave. Ovo bi vrijedilo èak i kad ne bismo bili upoznati s njegovim dosadašnjim ra- dom. Naime, èitav Nazorov historiografski angažman, u prvom redu kroz ravnateljsku ulogu u Memorijalno-dokumentacijskom centru Do- movinskog rata, prvenstveno je obilježen ustrajavanjem na državotvor- noj mitologiji, u kojoj nema mjesta za ozbiljna propitivanja i eventualna druga mišljenja. Sve naravno pod snažnim utjecajem HDZ-a. Njegove konstantne optužbe na raèun udruge "Documenta", koju je na razne neprimjerene naèine prozivao da ruši istinu o Domovinskom ratu i žali za Jugoslavijom, predstavljaju tek mali, ali znakovit dio njegovog javnog djelovanja. Koliko je to djelovanje neznanstveno i sklono mitologizaciji, govori i èinjenica da on zamjera kurikularnoj reformi upotrebu termina rat u Jugoslaviji. Drugim rijeèima, Nazor, osim što sebi uzima za pravo da arbitrira u vezi istine, što je inaèe posve antihistoriografsko kao koncept, ujedno zamjera i navoðenje neupitnih èinjenica ukoliko se one ne uklapaju u imaginirane narative. Analizirajuæi navedeno, definitivno je sazrelo vrijeme da se takve iskaze prestane tretirati kao relevantne i poène ih se nazivati pravim imenom. Svi Nazorovi istupi ne predstavljaju zapravo ništa drugo, doli ideološko etiketiranje bez smisla i sadržaja. Imajuæi to u vidu, slobodno bismo mogli zakljuèiti, kako izmeðu Nazora i cenzora s Radio Splita, koji stišavaju ton u eteru kad se u pjesmi "Bijelog dugmeta" spomene Jugoslavija, nema bitne razlike. Da mu mitologizacija i obraèun s èinje- nicama nisu nepoznati, svjedoèi i to što on i djelatnici njegovog Centra imaju praktièno slobodan pristup Tuðmanovom arhivu, dok se ostali znanstvenici za koje je procijenjeno da bi mogli poremetiti mitološki pristup Tuðmanovom dobu u pravilu susreæu sa odbijenicama. Istom logikom Ante Nazor i slièni vode se i sada. Po njima je skupina za izradu kurikuluma nestruèna iskljuèivo zato jer ne dijeli njihov svje-

225 Dragan Markovina tonazor. Stoga je èitava prièa o maloj ukljuèenosti znanstvenika lažna i prozirna te jasno ideološki motivirana. Po èemu su to Nazor i znan- stvenici s Hrvatskog instituta za povijest kompetentniji od Nevena Bu- daka i Snježane Koren, koji su profesori povijesti na Filozofskom fakul- tetu u Zagrebu? S obzirom da je odgovor više nego jasan, žal za nedo- statkom ukljuèenih ljudi iz Povijesnog instituta raèuna na neinformi- ranost šire javnosti o tome da je taj institut po profilu goleme veæine ljudi najbliži nekoj od dalmatinskih županija. Stoga i ne treba èuditi da je suradnja izmeðu tog instituta i Instituta za savremenu istoriju u Beo- gradu na iznimno visokoj razini, ponajprije na liniji obraèuna s antifa- šizmom na ovim prostorima. Sumiramo li sve navedeno, suoèit æemo se s dvije stvari. S jedne stra- ne imamo snažna nastojanja koja aktualna vlast provodi putem odanih joj znanstvenika, da se blokadom ili dubinskom izmjenom kurikuluma u zemlji i u obrazovanju konzerviraju društvena klima i ideološke vri- jednosti iz devedesetih godina, i to po bilo koju cijenu, dok se s druge to postiže licemjernim pozivima na struènost i navodnu konstruktiv- nost. Da u takvoj vrsti pristupa ministar Šustar iskazuje neviðeni talent, bilo je jasno i do sada, no ovim je potezima odagnao i posljednje sumnje u vezi uloge koja mu je namijenjena. Telegram, 05. 06. 2016.

DOKUMENTARAC O "BETONSKIM SPAVAÈIMA" KAO POÈAST NAPUŠTENOJ IDEJI MODERNIZACIJE Èinjenica da je netom emitirana dokumentarna serija pod nazivom "Betonski spavaèi" izašla pred javnost upravo u trenutku potpunog rasula na javnoj televiziji i sveopæeg egzodusa gledatelja prema drugim kanalima, znakovita je iz više razloga. S jedne strane, jer zorno prikazuje potpuni pad kriterija i kvalitativno neizdrživu usporedbu izmeðu HRT- a prije i nakon preuzimanja te kuæe od strane sadašnje vlasti, a s druge,

226 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

što je još poraznije, svjedoèi o potpunom padu civilizacijske razine ovog društva. Teško se, naime, nositi sa spoznajom da je hrvatsko društvo sedamdesetih godina radilo takve modernistièke iskorake, vidljive u izgradnji megastruktura i ostalih vrsta turistièkih objekata, dok se da- nas susreæe sa Željkom Markiæ, Ladislavom Ilèiæem i ostalim fanatizi- ranim konzervativcima. Imajuæi to u vidu, ova nam je dokumentarna serija plastièno pokazala kako ništa nije zauvijek i kako jednom izbo- rena sloboda ne znaèi da društvo ne može otiæi u regresiju nakon toga. Drugim rijeèima, za modernost i demokraciju treba se uvijek iznova boriti. Kad se pak odmaknemo od onoga što se iz dokumentarca može išèi- tati i posvetimo konkretnoj temi, shvatit æemo da je u znanstvenoj i kulturnoj javnosti konaèno sazrela svijest o visokoj kulturnoj vrijed- nosti arhitekture socijalistièkog razdoblja, kojoj ni gotovo potpuna fizi- èka devastacija ne oduzima na vrijednosti. Prve èetiri dovršene epizode, ambiciozno zamišljenog ciklusa, posveæene turistièkoj arhitekturi, iska- zale su sav potencijal redatelja Saše Bana i glavnoj junaka serije, pro- fesora i arhitekta Maroja Mrduljaša. Iako se u seriji nerijetko koriste struèni izrazi, slabije poznati široj publici, ona ni u jednom tenutku ne pada u monotoniju. Koliko takvo što nije jednostavno za postiæi, ne treba posebno naglašavati. No, na tome ne staje vrijednost serije. Ona je vizualno dojmljiva i maksimalno edukativna, što joj je i bio cilj, no ujedno i znatno više govori o povijesti moderne Hrvatske od brojne historiografske i publicistièke produkcije, što joj zasigurno nije bila primarna nakana. Imajuæi to u vidu, nekoliko je izrazito slikovitih momenata koji opi- suju rasap i destrukciju naslijeðenih vrijednosti iz socijalistièkog raz- doblja. To su momenti u kojem jedan od posljednjih direktora Halu- dova spominje kako nikad neæe zaboraviti reèenicu ondašnjeg ministra turizma Vranicanija, koji je izjavio da Haludovo treba srušiti, jer je to socijalistièki mastodont. Drugi znakovit moment odnosi se na jednog

227 Dragan Markovina graðanina Crikvenice, koji je mrtav-hladan izjavio kako je tamošnji hostel, inaèe još uvijek posjeæen i posve funkcionalan te prepun Murti- æevih i Pricinih umjetnina, koncepcijski zastario, navodeæi grozomorni tranzicijski objekt s druge strane ceste kao uzor koji treba slijediti. Za pohvalu je redateljeva odluka da te iskaze uvrsti u dokumentarac i do- bro kontekstualizira, jer je jedino uvidom u takvu vrstu razmišljanja moguæe razumjeti toliku kolièinu iracionalnosti koja je dovela do pot- pune devastacije promatranih objekata. Kombinacijom takvih stavova i posvemašnje državne nebrige, koju je najbolje formulirao danas na- cionalno prepoznati naèelnik Primoštena Stipe Petrina, došlo se u situ- aciju u kojoj vrhunski arhitektonski dosezi koji su hrvatsku obalu ini- cijalno upisali u turistièku kartu Europe, a ovdašnju arhitekturu meðu vodeæe arhitektonske dosege u svijetu, zjape devastirani s izglednom perspektivom da ih se konaèno i ukloni. Ono što pak, osim konstatacije zateèenog stanja predstavlja najveæu vrijednost ovog dokumentarnog projekta, odnosi se na njegov gotovo prosvjetiteljski karakter. Navo- dimo to iz razloga što je rad na njemu ukljuèio i studente arhitekture s Rijeèkog sveuèilišta, ali i objedinio i prezentirao udruge koje su uporno radile na upoznavanju graðana sa baštinom koja ih okružuje. To je posebno vidljivo na trogirskom primjeru i tamošnjem motelu Ivana Vitiæa. U analizi tog motela autori serije postigli su dva snažna momenta. Ponudivši nekadašnjim radnicima podršku i potrebnu dozu dostojanstva i uspomena, oni su s jedne strane uspjeli naglasiti, kako kulturnu i devastaciju okoliša, tako i socijalnu devastaciju èitave sre- dine. S druge pak strane, uvidom u umjetnièko djelovanje trogirske udruge koja je probudila svijest o vrijednosti tog motela u samom Tro- giru, jasno je da su se nakon ovakvih vrsta iskaza i novostvorene svijesti koju ova serija pomaže graditi, stekli preduvjeti za obnovu barem nekih od ovdje problematiziranih objekata. Za potvrdu ove teze ne treba iæi dalje od same serije i veæ navedenog razloga koji je omoguæio dovoðenje objekata u stanje devastiranosti. U konaènici, problematizacija dubro- vaèkog "Belvedera", preko èije se sudbine u punom smislu rijeèi ispisao

228 DOBA KONTRAREVOLUCIJE suton jedne zemlje i jednog vremena, umnogome je pokazala kvalitetu autorskog tima. Taj hotel, koji je bio praktièno na prvoj crti obrane grada, svojom je ambicioznom izvedbom, ali i veæ prisutnim arhitek- tonskim konzervativizmom, vidljivim u prvom redu kroz afirmaciju neoklasicistièkih formi i kroz napuštanje smjelih iskoraka, u punom smislu rijeèi personificirao odustajanje socijalistièkog doba od moder- nosti. Èime je to odustajanje rezultiralo, ne treba posebno napominjati, a sasvim je izvjesno kako æemo se s posljedicama poraza modernizma još dugo susretati. Autori "Betonskih spavaèa" snimili su memento jed- nom vremenu i znatno proširili bazu onoga što bismo trebali doživlja- vati kao zaštite vrijednu kulturnu baštinu u široj javnosti, što svakako za jednu seriju nije malo. Telegram, 08. 06. 2016.

JALOVI PAKT ZAGREBAÈKOG I SPLITSKOG GRADONAÈELNIKA Iako je sveopæi kaos u politièkom životu zemlje, zahvaljujuæi kojemu skupina samodopadnih i neodgovornih pojedinaca praktièki terorizira èitavo društvo, pa je najnovija vijest ostala na marginama javnog inte- resa, ipak bi je bilo šteta ozbiljnije ne promotriti. Radi se, naime, o zajednièkom nastupu i najavi zajednièkog izlaska na lokalne izbore zagrebaèkog gradonaèelnika Milana Bandiæa i splitskog gradonaèelnika Ive Baldasara. Prije nego krenemo u podrobniju analizu èitavog sluèaja, treba odmah naglasiti kako ovaj potez konaèno razrješava dilemu ve- zanu uz moguænost racionalne analitike splitskog gradonaèelnika. Jer, dok Bandiæ od svega ovoga i može imati neke koristi, ako ništa drugo onda zbog upornog nastojanja da iskoraèi na nacionalnu razinu, u èe- mu mu patetièno zazivanje jedinstva izmeðu sjevera i juga može doni- jeti pokoji glas nepopravljivih naivaca, Baldasaru ovakva nagodba ne donosi apsolutno ništa. Osim, naravno, definitivnog potkopavanja i minimalnih šansi da napravi kakav-takav rezultat kojim bi izbjegao

229 Dragan Markovina totalni debakl. Ovo napominjemo iz nekoliko razloga, od kojih je kljuèni taj što se o popularnosti Milana Bandiæa u Splitu, koga praktièno èitav grad smatra financijerom Mamiæevog Dinama, može razgovarati tek na razini dosjetke. Kojom se onda logikom vodio Ivo Baldasar? Budemo li posve dobro- namjerni i odbacimo glasine o nekakvom vraæanju usluge Bandiæu, posebno u svjetlu èinjenice da je kod Baldasara vidljiv mesijanski kom- pleks, èesto uoèljiv kod splitskih uglednika, doæi æemo do njegovog uvjerenja kako izmeðu njega i Bandiæa postoji èitav niz sliènosti koje zavreðuju politièko ujedinjavanje. Da ova teza zvuèi zavodljivo, ali i posve neodrživo, neæe biti posebno teško dokazati. Naime, iako su obo- jica otpadnici od SDP-a, kojih se ta stranka riješila znatno kasnije nego što je trebala, te unatoè tome što su obojica na èelnim mjestima dvaju najveæih hrvatskih gradova i pozivaju se na nekakvu istinsku socijal- demokraciju, koju po njima oni iskreno utjelovljuju, za razliku od biv- ših kolega, svaka sliènost tu prestaje. Za razliku od Ive Baldasara, koji je kao potpuni anonimac i u nedostatku kvalitetnijeg èovjeka, izronio kao kandidat SDP-a na posljednjim lokalnim izborima, Milan Bandiæ je nešto i riskirao da bi došao do pozicije na kojoj se nalazi. On je prije svega ostao u SDP-u svih onih godina kada to nije bilo politièki opor- tuno, te je praktièno iz nièega obnovio i izgradio destruirani gradski SDP, što ga je na kraju dovelo na èelno mjesto grada. Baldasar se pak u SDP uèlanio u okolnostima njegove jasne nadolazeæe pobjede na kraju tuðmanizma, te se na njegovom èelu našao kao netko koga je dotadaš- nje stranaèko vodstvo, s Marinom Jurjeviæem na èelu, odobrilo. Pored toga, Bandiæ je, svom njegovom populizmu unatoè, tih godina imao snage barem djelomièno oponirati dominantnom nacionalistièkom dis- kursu, od dolaska na prosvjed za povratak Trga žrtava fašizma, do pov- ratka naziva prolaza i bista sestara Bakoviæ. Ivo Baldasar, ne samo što nikad nije riskirao ništa, nego se u povijest grada upisao kao jedan od gradonaèelnika koji je najviše osramotio

230 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Split. Uèinio je to odlukom o odobrenju i sudjelovanju u podizanju spomenika postrojbi nazvanoj po ustaškom zloèincu Francetiæu, a još više po odluci da se ispred Lore podigne spomenik bojni èiji su pripad- nici u toj istoj Lori držali logor za muèenje i ubijanje civila. Uz to, Bal- dasar je èovjek koji je posve pribran izjavio kako je sretan da je na Grad- skom vijeæu postignut konsenzus, pri èemu se taj konsenzus bio takav da je potpuno usvojio prijedlog HDZ-a. U konaènici, iako je nesporno da je svojim jeftinim populizmom i dijeljenjem koncesija i zaposlenja svakome kome je trebao, pokušao imitirati Bandiæa, Baldasar mu u takvoj vrsti politike nije ni do koljena. Sve navedeno naravno ne znaèi da bismo trebali zanemariti jednu od kljuènih sliènosti izmeðu te dvojice ljudi, a to je da æe iza obojice ostati devastiran grad i znaèajna kolièina dubioza, s tom razlikom što u Balda- sarovom Splitu vlada neviðeni komunalni kaos, vidljiv ponajprije kroz razgaljenu Turistièku palaèu u centru grada i èinjenicu da se èekalo proljeæe i poèetak sezone kako bi se krenulo ureðivati cestu u gradskoj luci. Pokušamo li na koncu sumirati sve nabrojano, doæi æemo do za- kljuèka o Baldasarovoj djeèjoj fasciniranosti Bandiæevim modelom up- rave i politike, koji je, osim što ima pogrešnog uzora, karikaturalan na razini Tuðmanove fasciniranosti Titom. Preciznije govoreæi, Baldasar pokušava postati novi Bandiæ, onako kako je Tuðman zamislio postati novi Tito u bijelom odijelu na jarunskoj paradi. Što æe se na kraju iz svega izroditi, u Bandiæevom sluèaju još nije do kraja jasno, ali u Balda- sarovom slijedi definitivno i bolno izborno prizemljenje. Telegram, 10. 06. 2016.

CENZURA "TREÆE POVIJESTI" Iako je sad veæ više nego izvjesno kako se ovoj kaotiènoj, disfunkcio- nalnoj i destruktivnoj vlasti bliži kraj, medijski jurišnici na HRT-u, osim obraèuna u vlastitim redovima, pokušavaju maksimalno isko-

231 Dragan Markovina ristiti sudaèku nadoknadu, ne bi li iskorijenili svako pozitivno nasljeðe prošle uprave. Drugim rijeèima, Siniša Kovaèiæ i drugovi iz njegove specifiène novinarske organizacije ponašaju se u skladu s onom Tito- vom maksimom: Živimo kao da æe sto godina biti mir, a pripremamo se kao da æe sutra poèeti rat. Konkretan razlog za nastanak ovog teksta vezan je uz ukidanje daljnjeg emitiranja vrlo uspješne emisije "Treæa povijest", koja je po prvi put u masovnom medijskom prostoru demis- tificirala doživljaj historiografije i ugostila èitav niz relevantnih sugo- vornika sa širokim dijapazonom tema. Potez koji je aktualna uprava izvela s ovim ukidanjem problematièan je ponajprije zbog civilizacijskih razloga. Špranca je, naravno, sad veæ dosadno predvidiva. Prvo se po- tiho ukine neka emisija, zatim se danima na konkretna novinarska pita- nja ne odgovara, da bi se u konaènici uprava televizije, uvijek potpisana kao neki imaginarni kolektiv, oglasila do krajnje mjere ciniènim i laž- nim priopæenjem. U ovom konkretnom sluèaju, uprava je odgovorila kako programsko vodstvo smatra da televizijski program u svojoj širini treba biti prepoznat kao inkluzivan zbog èega se traži novi koncept emisije o povijesti kojim bi se omoguæio još cjelovitiji pregled najnovijih dosega svjetske i hrvatske historiografije, te proširio krug povjesnièara koji se predstavljaju gledateljima i cjelokupnoj javnosti. Novi koncept emisije svakako bi trebao ostati otvoren i svim povjesnièarima koji su se dosad pojavljivali i predstavljali u okviru emisije "Treæa povijest". Kada se malo bolje išèita to priopæenje, lako se uoèava njegov pot- puno demagoški sadržaj, bez ikakvih konkretnih misli ili èinjenica. Ukoliko pak poznajemo konkretnu situaciju, ovakav odgovor postaje još strašniji. Naime, uvidom u cirkularni e-mail, koji je dosadašnji au- torski tim emisije poslao svim gostima koji su do sada sudjelovali u "Treæoj povijesti", s namjerom da se ljudima zahvali i obavijesti ih o prestanku daljnjeg snimanja emisije, vrlo se jednostavno može otkloniti svaka potreba za inkluzivnošæu i još cjelovitijim pregledom suvremenih historiografskih kretanja. Da ne bismo nabrajali o kojim je sve gostima bilo rijeèi i zauzimali prostor novinskog komentara, dovoljno æe biti

232 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

èitatelje uputiti u arhivske snimke svih dosadašnjih emisija iz kojih æe jednostavno vidjeti kako je u emisiji sudjelovao èitav niz povjesnièara i ostalih društveno-humanistièkih znanstvenika, te intelektualaca raz- nih profila. Kako svjetonazorskih, tako i tematskih. Drugim rijeèima, u emisiji su sudjelovali ljudi sa svih relevantnih instituta i sveuèilišta iz Hrvatske, baveæi se èitavim rasponom pitanja, od antike do suvre- menog doba, pri èemu je zabilježen i znaèajan doprinos znanstvenika iz inozemstva. Imajuæi sve to u vidu, kao i èinjenicu da je emisiju osmi- slio Tvrtko Jakovina, profesor sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu i èo- vjek s ozbiljnim meðunarodnim znanstvenim vezama, odgovor na to što bi moglo uslijediti jasniji je nego ikad. Pojednostavljeno govoreæi, uslijedit æe sve ono što je posve suprotno od lijepih deklarativnih želja iz priopæenja programskog vodstva. Radi se o novoj provincijalizaciji, uzgajanju državotvornog imaginarija i raspravama koje sa suvreme- nom historiografijom nemaju nikakve veze. Tako æe se kao krajnji rezultat ove akcije ispostaviti dodatna des- trukcija Treæeg programa i HRT-a u cjelini, što æe biti praæeno daljnjim bijegom gledatelja sa HRT-ovih platformi. Da sve to zajedno predstavlja veliku civilizacijsku štetu, izlišno je podrobnije tumaèiti, jednako kao i da se sve to radi iskljuèivo zbog uspostave ideološkog i svjetonazor- skog monopola na javnoj televiziji, što predstavlja još jedno izokretanje teze iz priopæenja. Pokušamo li u konaènici doæi do nekog generalnog zakljuèka, shvatit æemo ipak da je najporaznije to što æe hvalevrijedna ideja, koja je predstavila povijest široj publici kao nešto što bi moglo biti moderno i zanimljivo, biti još jednom poražena, zahvaljujuæi èemu æe HRT umjesto hvatanja prikljuèka s Viasat History-om, Arte-om ili nekim od sliènih obrazovnih programa, iznova uæi u fazu "Motrišta", iz koje se u današnjim okolnostima gotovo nemoguæe neokrznuto iz- vuæi. Telegram, 14. 06. 2016.

233 Dragan Markovina

IZVORI BESMISLICA O "ORJUNAŠIMA" NALAZE SE U TUÐMANOVOJ NEGATIVNOJ OPSJEDNUTOSTI POVIJEŠÆU SPLITA Da predsjednica Republike Hrvatske govori potpune besmislice kada za prekid utakmice izmeðu Hrvatske i Èeške optužuje orjunaše, jasno je manje-više svima koji mogu analitièki razmišljati. No da, neovisno o tome, takvo podizanje neutemeljene histerije i svojevrsni progon vje- štica nisu nimalo bezazleni, takoðer ne treba posebno napominjati. Navodimo to iz prostog razloga što bi netko tko obnaša tako odgovornu funkciju trebao razumjeti vlastitu poziciju i biti svjestan odgovornosti za izgovoreno. Drugim rijeèima, nije isto kad se takve teze izgovaraju u besprizornim televizijskim emisijama i na portalima krajnje desnice, ili kad ih izgovara predsjednica države. Za potvrdu teze o tome kako se histerija brzo širi, nismo èekali dugo. Tako je u subotu naveèer split- ski HDZ, na konferenciji za novinare, dodatno osnažio tvrdnju Kolinde Grabar Kitaroviæ, zakljuèivši kako su incident izazvali jugonacionalisti, kojima je cilj rušiti državu. Sa svim ovim tvrdnjama javnost je naravno upoznata, meðutim, za razumijevanje konteksta njihovog nastanka, tj. za odgovor na pitanje odakle sada orjunaši u ozbiljnim raspravama, trebamo se vratiti malo u povijest, toènije u devedesete godine prošlog stoljeæa. Naime, rodonaèelnik je èitavog tog procesa Franjo Tuðman, èija je negativna fascinacija splitskom poviješæu eskalirala prilikom svakog njegovog posjeta Splitu i proizvela èitav niz negativnih posljedica i bes- mislica s kojima ovo društvo živi i danas. Tuðmanova je, naime, teza bila da je Split jedno od središta srednjovjekovne hrvatske državnosti, ali je kroz povijest bio isprljan raznim ideologijama, meðu kojima je posebno apostrofirao autonomaštvo, komunizam i jugoslavenstvo, za- hvaljujuæi kojima taj antihrvatski duh još uvijek živi u tom gradu. Iako je ovakve teze iznosio manje-više na svakom nastupu u Splitu, naj-

234 DOBA KONTRAREVOLUCIJE snažnije je odjeknuo njegov predizborni govor na Rivi iz 1997. godine, kada je sve to ponovio, spomenuvši još i èetništvo, nakon èega je za- kljuèio da zahvaljujuæi tome u Splitu ima još nekih feralskih sramota koje baštine tu tradiciju. Tuðman je tako, optuživši novinare Feral Tri- bune-a za neprijateljsku djelatnost, otvorio proces u kojem je odjednom postalo legitimno svakoga tko postavlja logièna pitanja, radi korektan novinarski posao, ili naprosto oponira nepodnošljivoj društvenoj situa- ciji, etiketirati kao neprijatelja, s nekom od spomenutih autonomaško- orjunaških-jugokomunistièkih diskvalifikacija. Na taj je naèin umno- gome uspio uspostaviti atmosferu straha i suspendirati ozbiljnu poli- tièku raspravu o naravi hadezeove vlasti. Kao druga izravna posljedica takve politike, iskristalizirao se javni sram službenog Splita od vlastite povijesti. Tako su promijenjena imena više od 150 gradskih ulica, zahvaljujuæi èemu ni do danas Split nema ni jednu ulicu sjeæanja na antifašistièku, jugoslavensku ili bilo kakvu lijevu tradiciju. Drugim rijeèima, grad je falsificirao svoju povijest, ali je poželjno da se o tome šuti. Koliko su pak takve teze bile posve, èak i povijesno neodržive, svje- doèi èinjenica da su ideološki najžešæi protivnici u Splitu izmeðu dva svjetska rata bili upravo orjunaši i komunisti, koji su u hadezeovom Splitu doživljavani kao sinonimi. Uostalom, malo je poznata i èinjenica da je nakon uspješnog Musolinijevog Marša na Rim, Orjuna kao u suš- tini fašistièka organizacija, planirala napraviti to isto, te putem Marša na Beograd, koji bi naravno krenuo iz Splita, preuzeti vlast u zemlji. Tu su akciju osujetili upravo organizirani splitski komunisti. Sve ovo navodimo iz razloga što se i danas posve nekritièki preuzima jedan posve stupidan i neutemeljen obrazac razmišljanja i to iznova na najvišim pozicijama moæi, pri èemu je i ovog puta motiv posve jednak. Radi se o pokušaju da se suspendira rasprava o naravi vlasti u Hrvat- skom nogometnom savezu, koja se praktièki nalazi posve u rukama jednog èovjeka i to putem HDZ-a, èiji èlanovi èine najveæi dio èlanstva

235 Dragan Markovina u skupštini saveza. Ironija je sudbine u tome, što su upravo najzagri- ženiji navijaèi Hajduka, koji veæ godinama uporno ratuju sa Zdravkom Mamiæem i Hrvatskim nogometnim savezom, društveno i intelektualno formirani upravo u takvom hadezeovom Splitu. Zahvaljujuæi èemu prak- tièno sve splitske intelektualce i novinare, ukljuèivši i potpisnika ovih redova, na sve moguæe naèine optužuju da su orjunaši i neprijatelji Hrvatske. Drugim rijeèima, hadezeovoj æe politici na koncu, prije ili kasnije, presuditi upravo oni koji su vjerno slijedili Tuðmanov nauk o neprijateljima i orjunašima. Telegram, 19. 06. 2016.

MOST: USPJEŠAN ILI PROMAŠEN POLITIÈKI POKUŠAJ? Okonèanjem jednog politièkog ciklusa, koji je doista ponajprije za- hvaljujuæi pojavi MOST-a kao treæeg znaèajnog faktora u hrvatskoj po- litici, bio znatno drukèiji od dosadašnjih politièkih ciklusa u zemlji, pojavio se èitav niz analiza koje su u središtu razmatranja imale upravo tu politièku grupaciju. Iako su sve te analize došle s raznih svjetona- zorskih pozicija, ovdje nas prvenstveno zanimaju tvrdnje autora koji sigurno ne pripadaju nacionalistièkoj javnosti, poput Dražena Laliæa, Dragutina Laloviæa i Damira Piliæa, a koji su u MOST-u vidjeli i još uvijek vide spasonosnu, gotovo pa moralnu vertikalu koja se pojavila u hrvatskoj politici. Laliæ je tako još prije nekoliko mjeseci izjavio da bi MOST da ga nema trebalo izmisliti, Laloviæ je kroz dva velika intervjua u Telegramu zakljuèio kako su mostovci dokazali da im izborni uspjeh nije primaran, veæ reforma društva, te da su stoga dobro izabrali da idu s HDZ-om i na kraju se pokazali kao potpuno moralan i uspješan pro- jekt. Damir Piliæ je u Slobodnoj Dalmaciji zakljuèio kako je MOST pos- tigao to da kategorija moralne odgovornosti prestane biti samo politiè- ka fraza. Unatoè tome što mnoge od ovih teza zvuèe zavodljivo i moglo bi ih se na prvu braniti, teško da bi izdržale ozbiljniju argumentiranu raspravu pa æemo to pokušati uèiniti. Opæenito govoreæi, mnogo je iz-

236 DOBA KONTRAREVOLUCIJE vjesnije da navedeni autori, koji predstavljaju ne baš zanemariv dio javnosti, u MOST upisuju sadržaje vlastitih politièkih želja, koje nisu nužno negativne, ali im onemoguæavaju trezveni uvid u sadržajno dje- lovanje MOST-a. Naime, dok se politièke stranke ili pojedine intelek- tualce, osuðene na marginalnu opoziciju ili na vjeènu manjinsku pozi- ciju, može procjenjivati iskljuèivo na temelju izreèenog i dosljednog zalaganja za iskazane vrijednosti, jer drugih mehanizama za procjenu njihovog djelovanja nema, stranka koja participira u vlasti u prvom se redu promatra kroz sadržaj vlastitog djelovanja. Ukoliko MOST poènemo promatrati na takav naèin, vidjet æemo da je njihova kljuèna teza o jednakoj distanciranosti od dviju velikih stra- naka i namjera za ukidanjem tzv. duopola na politièkoj sceni, što je upravo ono što je i privuklo navedeni trojac da ih pozitivno vrednuje, iskljuèivo poza koju su nebrojeno puta demantirali vlastitim djelova- njem. Pri èemu je u èitavoj prièi najtragièniji izostanak kljuènog pitanja Boži Petrovu na njegovu posljednju tvrdnju, izreèenu nakon pada Vla- de, o tome kako su svi, za razliku od njih, isti. Bio je to još jedan u nizu njegovih veæ proèitanih manevara u kojima je pokušao uspostaviti znak jednakosti izmeðu dviju velikih stranaka. Petrov je tako zakljuèio kako èinjenica da su se HDZ i SDP tako lako složili u pitanju rušenja pre- mijera Oreškoviæa govori sve. Meðutim, dok se takav stav mogao logi- èno braniti u pitanju skandaloznog izglasavanja novih èlanova Ustav- nog suda, korištenje tog principa u sluèaju povjerenja Tihomiru Oreš- koviæu potpuno je suludo. Zašto bi, naime, SDP glasao za opstanak premijera èiju Vladu nisu podržali ni prilikom njezine inauguracije, a koja se pokazala èak i gorom od najcrnjih predviðanja? Koja bi bila logika tog poteza, osim da zadovolji ambicije Bože Petrova da ova Vlada nastavi egzistirati bez Tomislavala Karamarka, kao da je samo u njemu bio problem. Iako su politièke elite u Hrvatskoj do te mjere uspjele razoèarati zna- èajan broj graðana, da ih se dio posve razoèarao u izborni proces, a

237 Dragan Markovina znaèajan dio protestno glasao za MOST, teško da bismo mogli pronaæi pogubniju tezu od one kako su svi isti. To navodimo iz razloga što takva teza, osim što je neistinita, pogoduje najgorim oblicima populizma, koji u pravilu dovode do još gorih situacija i sveopæeg kaosa. U što smo se uostalom mogli uvjeriti i na vlastitom primjeru. S obzirom da Petrov i dalje nije suvislo objasnio zbog èega se iznenada odluèio na koaliciju s HDZ-om, kao i s obzirom da ni približno nije tako dramatièno reagirao na èinjenicu da mu je Domoljubna koalicija de facto otcijepila troje saborskih zastupnika, teško æe ikoga moæi uvjeriti da je postojao ijedan drugi razlog za koaliciju s HDZ-om osim ideloškog. Što je daleko od Laloviæevog zakljuèka da je to bio mudar izbor s obzirom na snagu HDZ-a, s kojim bi se navodno jedino mogle provesti reforme. To nas dovodi do pitanja: koji je sadržaj reformi koje je MOST tražio? Ukoliko nismo nešto propustili, èini se da ni oni sami to ne znaju. Tako je najzabavniji moment u postizbornim pregovaranjima bio onaj kada su kao jedan od uvjeta postavili puno uvoðenje ZERP-a na Jadranu, a što nakon toga više nikad nisu spomenuli. Ista stvar vrijedi i za najbolju reformu koju su mogli napraviti, a rijeè je o ukidanju županija, koja je takoðer nestala s radara, iako je svakom bilo jasno da je to s HDZ-om nemoguæe provesti. MOST je takoðer gotovo potpuno odšutio èinjenicu da je Hrvatski nogometni savez odluèio posve ignorirati Zakon o spor- tu, a gotovo istu stvar možemo reæi i za probleme vezane uz kurikularnu reformu. To da ni na koji naèin nisu iskazali nezadovoljstvo èinjenicom da u Vladi sjedi Zlatko Hasanbegoviæ i provodi kulturnu revoluciju, ne vrijedi ni govoriti. No, ta èinjenica, zajedno s njihovom odlukom da za zamjenika ministra turizma predlože Roberta Pauletiæa, poznatog po javnim šovinistièkim istupima upravo protiv turista, ali i po èinjenici da je bio glavni urednik Slobodnog tjednika u vrijeme kad je ta tiskovina objavljivanjem lažnih popisa neprijatelja države mnogim ljudima uniš- tila živote, nekad i doslovno, ukazuje na to da protiv takve politike nisu imali ništa protiv. Ovu tvrdnju može osnažiti i njihova aktivna podrška promjenama na HRT-u, koje su javnoj televiziji oduzele i zadnju trunku

238 DOBA KONTRAREVOLUCIJE vjerodostojnosti, ali i èinjenica da je jedna od njihovih zastupnica, Ines Strenja Liniæ, posve mirno na HRV-u glorificirala osuðenog ratnog zlo- èinca Mirka Norca. Sve nas to na koncu dovodi do zakljuèka da se MOST ispostavio kao drugo krilo društveno-kulturne revolucije, drukèije od HDZ-a tek u odnosu na pitanje elementarnog poštenja. Što ne znaèi da bismo u po- gledu njihovog nepopustljivog stava u vezi Karamarka trebali zanema- riti i moment konaènog zaustavljanja pada popularnosti zahvaljujuæi tom potezu. Da li je ta èinjenica dovoljna da zanemarimo sve ostalo, prepuštamo èitateljima da sami zakljuèe, no ono što bi doista trebalo logièki preispitati jest ta, sad veæ normirana teza, kako je MOST spri- jeèio HDZ da uspostavi apsolutnu autokratsku vlast. To je doista toèno, ali se iskazuje kao posljedica i predstavlja tek manji dio istine. Naime, da nije išao s takvom strankom u koaliciju, ne bi nas imao od èega ni spašavati. Telegram, 19. 06. 2016.

UKAZANJE MILE BUDAKA NA NELEGALNOM MULU U BILICAMA Dok su zemlju tresle nogometna groznica i polemike o karakteru navijaèke pobune protiv Hrvatskog nogometnog saveza, u maloj opæini Bilice, nadomak Šibeniku, odvio se èitav niz dogaðaja koje bismo, s jedne strane, mogli promatrati kao cirkus dostojan Smojinog Malog mista, a s druge i kao ozbiljnu blasfemiju koja još jednom ukazuje u kolikoj je mjeri hrvatsko društvo pomaknulo granice dopuštenoga. Uk- ratko govoreæi, nakon što su opæinski èelnici u Bilicama izgradili veæ drugi nelegalni mul i tako pridonijeli daljnjoj devastaciji jadranske oba- le, odluèili su ga nazvati imenom ustaškog ministra Mile Budaka. Na taj je naèin politièko vodstvo Bilica, s naèelnikom Josipom Æaletom na èelu, iznova vratilo Budaka u opticaj, argumentiravši svoju odluku pot-

239 Dragan Markovina puno sumanutim objašnjenjem koje ne možemo prenijeti nikako dru- gaèije, doli u originalu: "Ako Milu Budaka nazivate ustašom, neæu s vama uopæe prièati! On je bio domoljub i disident koji je okrenuo leða Anti Paveliæu i išao u Njemaèku za veleposlanika. Pa nije svatko tko je bio u NDH ustaša. Budak je vidio kamo sve to vodi i nije bio poput Paveliæa. Ako ne znate povijest, ja æu vas uputiti! Budak je bio književ- nik i domoljub i nakon što smo prvom nezakonito izgraðenom mulu dali ime po blaženom Alojziju Stepincu, sada æemo drugi nazvati po Budaku". Iako je ovakav iskaz višestruko problematièan, pri èemu nije zane- mariva ni èinjenica da je èak 51 mještanin Bilica izgubio život na Su- tjesci, boreæi se upravo protiv kolaboracionistièkog režima u kojem je Budak zauzimao jednu od najviših politièkih pozicija, ovdje æemo se zadržati na okolnostima koje su omoguæile takvim shvaæanjima pravo graðanstva. Izlišno je naravno i spominjati kako bi u bilo kojoj ozbiljnoj zemlji potpisnik rasnih zakona i autor agende po kojoj bi treæinu Srba trebalo protjerati, treæinu likvidirati i treæinu prekrstiti, uživao posve- mašnju osudu i odbacivanje, no pravo je pitanje, zašto u Hrvatskoj nije tako? Kako je moguæe da se u jednom kraju s izrazito partizanskom tradicijom takve odluke nesputano donose? Potraga za odgovorom do- vest æe nas naravno do toga da je s najviših politièkih vrhova u zemlji u posljednje vrijeme emitiran èitav niz poruka, koje su uvijeno ili manje uvijeno zagovarale upravo takvu vrstu razumijevanja povijesti, proiz- vevši takve likove kao što su Æaleta ili Joe Šimuniæ, koji se svojim sen- timentima i potpunim nepoznavanjem povijesti do te mjere ponose, da su spremni i drugima svoje neznanje prodavati kao nešto vrijedno uèe- nja i pažnje. Sreæa je u nesreæi s èitavom tom prièom na kraju u tome, da su društvo i zemlja veæ toliko ogrezli u sentimentalni neoustaški revizionizam, da jedan mul manje ili više neæe znaèajno utjecati na opæu sliku. Ono što bi pak iz svega toga moglo izaæi kao pozitivna promjena nabolje, ogleda se u reakciji šibenskih antifašista, koji su u noænoj akciji

240 DOBA KONTRAREVOLUCIJE putem grafita pokazali što o tom potezu misle. Takvo iskazivanje stava, u kombinaciji s potpunom nesuvislošæu argumentacije koju koriste Æaleta i njemu slièni, ali i s masovnim graðanskim otporom koji je u konaènici i presudio radikalnoj nacionalistièkoj i klerikalnoj politici, dovelo nas je do mjesta s kojeg æe biti gotovo nemoguæe vratiti vrijeme unazad. Preciznije govoreæi, zakoraèili smo u vrijeme u kojemu se agre- sivnim retorièkim istupima i paradnim domoljubljem, iza kojeg ne stoji nikakav konkretan sadržaj, graðani više neæe moæi zastrašivati i tjerati na šutnju. Kad stvari, slijedom ovoga ogolimo do kraja, shvatit æemo da smo došli do toèke u kojoj neèije tvrdnje da je domoljub i da voli Hrvatsku, kao i neèije tvrdnje da je netko bio domoljub, neæe više biti promatrane mimo sadržaja djelovanja tih ljudi. To na koncu znaèi da se otvara prostor za politiku koja æe morati uvažavati društvenu stvar- nost i nuditi konkretne i ostvarive politike, umjesto dimnih zavjesa i retorièkih ispada. Drugim rijeèima, dok bi se nekada takvim potezima i zakljuècima Æaleta legitimirao kao netko èije se poteze graðani boje kritièki promatrati, danas se u znaèajnom dijelu društva takav potez promatra potpuno vjerno njegovom sadržaju. Kao redikulozan iskaz jedne anakrone i poražene politike. Telegram, 27. 06. 2016.

U ÈEMU LALOVIÆ GRIJEŠI I ŠTO IZBJEGAVA Iz èinjenice da je profesor Dragan Laloviæ odluèio reagirati na moj tekst o politièkom fenomenu MOST-a, možemo zakljuèiti nekoliko stvari. U prvom redu da je rijeè o temi koja doista zaslužuje ozbiljnu raspravu, zatim da možemo notirati duboko autorovo neslaganje s mojim za- kljuècima koje ga je i natjeralo na reakciju, te u konaènici, nakon išèi- tavanja teksta, zakljuèiti da se profesor Laloviæ držao perifernoga, upor- no pokušavajuæi bijegom od istinske rasprave zaobiæi logiku. Neovisno o tome, mislim da je dobro što se ova reakcija pojavila, ako zbog nièega drugoga, onda zbog toga da se u javni prostor vrate polemike koje neæe

241 Dragan Markovina biti obilježene etiketiranjem bez sadržaja. Temeljni problem koji La- loviæ ima u odnosu prema MOST-ovom djelovanju, jednako kao i pre- ma mom tekstu, tièe se toga da mu èitava logika nove, moralno èiste politièke grupacije pada veæ na prvom koraku. Naime, èak i da o MOST- u ne znamo ništa drugo osim èinjenice da su za pomoænika ministra turizma imenovali Roberta Pauletiæa, bila bi dovoljna da pozicija o mo- ralnoj èistoæi bude neobranjiva. Za neupuæene èitatelje rijeè je o èovjeku koji je bio glavni i odgovorni urednik tabloida nazvanog Slobodni tjed- nik i èije je urednièko doba obilježeno objavama lažnih popisa surad- nika KOS-a, nakon kojih su mnogi ljudi s tog popisa stradavali, gubili stanove i živote i bili tretirani kao graðani drugog reda. Osim toga, rijeè je o èovjeku koji se osobno potpisao ispod, takoðer izmišljenog teksta o "likvidiranom èetniku", koji je navodno pokušao ubiti Branimira Gla- vaša. Radilo se inaèe o jednom od muèenih i likvidiranih ljudi iz poz- natih sluèajeva "garaža i selotejp", zbog kojih se Glavašu i sudilo. Kako, dakle, pravo na moralnu èistoæu može imati netko tko takvog èovjeka izabere za pomoænika ministra turizma, inaèe sektora u kojem Pauletiæ nije proveo ni dana radnog staža? Kako ja to razumijem, ako se reforme sastoje u tome da se osobu takvog profila postavi na jednu od kljuènih funkcija u zemlji koja od turizma praktièno živi, a da k tome taj èovjek nema blage veze o poslu za koji je zadužen, onda je jasno da se moje shvaæanje politike i ono profesora Laloviæa dijametralno razli- kuju. Time dolazimo do drugog problema Laloviæeve pozicije, a taj je da ni u ovom tekstu nije odgovorio na pitanje o kojim se konkretno reformama radi, iako nije propustio naglasiti da je Vlada bila sustavno koèena od strane Tomislava Karamarka i da su zbog toga reforme pa- tile. Stoga još jednom postavljam pitanje, koje reforme? U èemu je to MOST od strane HDZ-a sprijeèen i, što je još bitnije, kako to ništa ko- respondira s onim što su navodili u predizbornoj kampanji? Laloviæ mi takoðer predbacuje da se prikljuèujem ideološkom jedno- umlju koje hara našom politièkom scenom i truje našu javnost, ne uvi-

242 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

ðajuæi vlastitu poziciju u kojoj s tankom razinom argumentacije poku- šava MOST predstaviti kao veliku sreæu za politièki život i društvo u cjelini, iznova inzistirajuæi na tezi Petrova da izmeðu HDZ-a i SDP-a nema neke bitne razlike. Prije nego ukažemo na najveæu besmislicu Laloviæevog teksta, pokušajmo se na trenutak zadržati na ovoj, po tko zna koji put ponovljenoj laži, koja je kod mnogih graðana poèela pre- rastati u istinu i jednaku vrstu ideološkog jednoumlja koje mi je zamje- reno. S obzirom da je više nego jasno kako mi se zapravo predbacuje sklonost SDP-u, otvoreno æu iznijeti što mislim o politici koju je ta stra- nka provodila i provodi te zašto mislim da ju se ne može trpati u isti koš sa HDZ-om. Unatoè tome što sam o SDP-u i njihovoj politici na- pisao èak najviše negativnih osvrta, kako u novinarskim tekstovima, tako i u mojim publicistièkim i znanstvenim knjigama, vodit æu se pret- postavkom da veæina èitatelja, ukljuèivši i profesora Laloviæa, nema detaljan uvid u ovo što navodim te æu u kratkim crtama objasniti o èemu je rijeè. SDP je, od 1990. godine do danas, nažalost u mnogim segmentima izdao ljevicu, i to znaèajan broj puta. Napravio je to još uoèi rata, kada nitko iz vodstva te stranke nije otišao razgovarati s pobunjenim Srbima, koji su mahom glasali za SDP na prvim višestranaèkim izborima. To naravno ne garantira da bi pobunu sprijeèili, ali je èinjenica da nisu ni pokušali. Ta se stranka takoðer, osim na deklarativnoj razini, nije is- tinski obraèunala sa svim repovima privatizacije, a uredno se držala po strani i prilikom svih pokušaja graðanskih pobuna protiv Tuðmanovog režima. Jednako tako, vodstvo te stranke ni na koji se naèin nije suprot- stavilo brojnim deložacijama ljudi iz vlastitih stanova, niti je reagiralo na gašenje èitavih industrija, kakvo je primjerice zadesilo Split. Nakon pobjede na treæesijeèanjskim izborima, zatvorili su Tuðmanov arhiv, onemoguæivši istinsko suoèavanje s prošlošæu, što je u konaènici dovelo do toga da se ta stranka poèela natjecati s HDZ-om oko toga tko æe više glorificirati Tuðmana i tko æe uvjerljivije slijediti njegovu politiku. U konaènici, zahvaljujuæi sad veæ desetljeæima razvijenom oportunistiè-

243 Dragan Markovina kom refleksu, pustili su da im se praktièno u cijelom mandatu po ulici i po referendumima valja dubinska nacionalistièka i klerikalna revo- lucija, koja je, osim što je bila anticivilizacijska, ujedno bila i iznimno opasna. U sluèaju braniteljskih prosvjeda i kolone u Vukovaru i otvo- reno ismijavala zakone ove zemlje. Sve je to umnogome pomoglo ne- davnom povratku HDZ-a na vlast i to je odgovornost koju u SDP-u moraju osvijestiti. Meðutim, sve navedeno ne može biti dovoljno da se tu stranku smje- sti u isti koš s HDZ-om. Jer, kako god promašeni kadrovi te stranke i njezinih koalicijskih partnera bili, oni nisu ni izdaleka dotakli razinu jednog Hasanbegoviæa, pa Reinera, koji zaziva ustaško ime Sabora, Te- peša, koji na èelu fašistoidne rulje juriša na institucije ove zemlje, Kara- marka, koji bi provodio lustraciju, Sanadera koji je sasvim lijepo živio na raèun ovog društva, Pauletiæa o kojem smo sve rekli i drugih. Ima- juæi sve ovo u vidu, a Božo Petrov i zastupnici MOST-a su to svakako imali u vidu, jasno je da su im se jedino iz ideoloških razloga svi nave- deni kadrovi i politike mogli èiniti neproblematiènim. Stoga je doista nevjerojatno da je èak i profesor Laloviæ pao na tu fintu Petrova i nje- govih. Zar je zaista pretjerano zakljuèiti da je netko tko je bio u HRAST- u Željke Markiæ, a govorimo o Boži Petrovu, ideološki jasno usmjeren i da tu èinjenicu nikako ne možemo zanemariti? Zar profesor Laloviæ doista ne zna da je glavni koordinator MOST-a za Split i srednju Dal- maciju bio i ostao Bruno Petrušiæ, èovjek koji je na sve moguæe naèine pokušavao sprijeèiti održavanje Povorke ponosa u Splitu, zato jer ju je smatrao nedopustivom? Zar u konaènici èinjenica da su zajedno s HDZ- om sudjelovali u potpunom srozavanju kriterija na HRT-u i pretvaranju javne televizije u ekspozituru religijskog programa ne svjedoèi u prilog mom zakljuèku? Moje je mišljenje da upravo u ovim ideološkim razlo- zima leži odluka MOST-a da ide u Vladu s HDZ-om, a da je sve drugo mazanje oèiju. Ukoliko Laloviæ želi vjerovati u nešto drugo, to je nje- govo pravo, ali svijet time neæe biti bolji.

244 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Iz svega navedenog dolazimo do još jednog nerješivog problema nje- govog teksta i èitave poze mostovaca. Ne možeš se, naime, baviti poli- tikom, i to na visokom nivou, a istovremeno tvrditi za sebe da si apo- litièan i da te ideologija ne zanima. To nije ništa drugo, doli laž. Vje- rujem da profesoru Laloviæu ne treba previše objašnjavati kako je i odluka o tome koje æe se reforme provoditi takoðer ideološka. Sve nas ovo na kraju dovodi do kljuènog momenta u kojem on gubi i posljednje elemente logike, zakljuèujuæi kako su reforme provedive samo protiv samih strukturnih temelja i logike funkcioniranja toga sustava, koji je ideološki i institucionalno oblikovao HDZ, a da bi ih se jedino moglo provesti u suradnji s HDZ-om. Posve je nevjerojatno da ozbiljan inte- lektualac i sveuèilišni profesor može doæi do takve vrste zakljuèka. Zaš- to bi, pobogu, HDZ razmontirao sustav koji je stvorio i koji ga održava na životu? Vjerovati u takvo što ravno je vjerovanju da æe stranke koje su povele i organizirale rat u Bosni i Hercegovini, sada uspješno uvoditi mir. Jedini naèin da se u ovoj zemlji provedu istinske dubinske reforme sustava ostvariv je jedino na potpuno suprotnim pozicijama. Toènije, da se HDZ drži što dalje od vlasti, i to na duže vrijeme. Onaj tko ovo ne razumije ima ozbiljnih problema s logikom ili je ozbiljno ideološki pristran, da mu se svaka opcija osim HDZ-a èini antihrvatskom. Zakljuèimo li na koncu s upornim nametanjem teze o tome kako nas je MOST spasio od potpuno autokratske hadezeove vlasti, Laloviæ i dalje nije ponudio alternativu zakljuèku koji sam iznio. Da nisu, naime, išli s HDZ-om, ne bi nas imali od èega spašavati. Telegram, 28. 06. 2016.

ZAVRŠNA CENZURA NA HRVATSKOM RADIJU Ako smo iz dosadašnjeg iskustva s odlazeæom vlasti i njezinim poma- zanicima na HRT-u nešto mogli nauèiti, to je zakljuèak da za njih nema nikakvih granica. Preciznije govoreæi, za njih ne postoji praktièno ništa

245 Dragan Markovina nezamislivo, pri èemu su najveæi izgledi da æe povuæi poteze koji se ni na jedan logièan naèin ne mogu braniti. Ovog su se puta odluèili na konaènu cenzuru na Treæem programu radija, u sklopu koje su ukinuli dvije odliène emisije Ljubice Letiniæ, "Audiodoc" i "Skrivena strana dana", te emisiju Ivice Prtenjaèe i Srðana Sandiæa, "Jutro na Treæem". Za one èitatelje koji su manje upuæeni, vrijedi naglasiti kako je Ljubica Letiniæ ove godine dobila nagradu Hrvatskog novinarskog društva za radijsko novinarstvo, dok je emisija "Jutro na Treæem" bila najslušanija emisija Treæeg programa. Iako je veæ i najnaivnijima jasno da je vrši- teljica dužnosti glavne urednice Treæeg programa Nevenka Dujmoviæ dovedena na tu poziciju upravo kako bi ideološki oèistila program, to nam za razumijevanje èitavog problema neæe biti dovoljno, i to iz dva razloga. Ponajprije zato što time po tko zna koji put konstatiramo pote- ze koje aktualna uprava na HRT-u vuèe, a potom i zbog toga što puka konstatacija nije dovoljna za ozbiljnu analizu tog poteza. Ovo sve navo- dimo stoga što aktualna cenzura predstavlja najoèitiji primjer revolu- cionarnog karaktera aktualnog vodstva na javnoj televiziji. Uprava se, naime, ponaša kao istinski revolucionarno tijelo, koje je svjesno skorog kraja i nedostatka legitimiteta, zbog èega pokušava u sudaèkoj nadoknadi poèiniti što više štete koju æe biti mukotrpno sani- rati. Kako im je jasno da za vlastito djelovanje nemaju nikakav legi- timitet, jer pokušavaju nametnuti uniformirani svjetonazor na javnoj televiziji koja bi trebala reprezentirati sve slojeve društva, savršeno su cijepljeni od potrebe da vlastite poteze brane na bilo koji naèin. Opæe- nito govoreæi, suoèavamo se sa rijetkim primjerom potpunog izostanka interesa za reakciju javnosti, što se u širem smislu može opisati kao iskljuèivo priznavanje suda vlastite partije. Radi se inaèe o istom obras- cu ponašanja koji smo vidjeli kod Vlade u cjelini, ali i na primjeru pre- mijera Oreškoviæa, koji je odluèio potpuno izignorirati èinjenicu da je pet tisuæa kulturnih radnika tražilo odstupanje ministra kulture. Samo je zahvaljujuæi takvom pristupu moguæe bez ikakvog racionalnog objaš- njenja ukinuti dvije emisije novinarki godine i najslušaniju emisiju na

246 DOBA KONTRAREVOLUCIJE programu koji ureðuju. Iako se hrvatsko društvo gotovo neprestano susreæe s raznim vrstama posvemašnjeg bezobrazluka, današnje vod- stvo HRT-a moglo bi sva ta iskustva nadmašiti. Unatoè tome što nema nikakve sumnje da æe u skorije vrijeme autori cenzuriranih emisija iznova dobiti vlastiti prostor na radiju te im ova cenzura neæe dugo- roèno naštetiti, to ne znaèi da nije skandalozna. S jedne strane zbog elementarnog nepoštovanja prema kvaliteti i radu vlastitih novinara, a potom i zbog ataka na vlastite slušatelje. Kako drukèije tumaèiti odlu- ku o ukidanju najslušanije emisije, doli napadom na slušatelje. Imajuæi u vidu ove dvije stvari, oèito je kako se ne radi ni o kakvoj normalnoj upravi i urednièkom timu, veæ o ljudima koji su došli osvojiti nepri- jateljski teritorij i iza sebe ostaviti spaljenu zemlju. Da je tome tako svjedoèi i neposredan poticaj za ovo što se dogaða, koji možemo pro- naæi u intervjuu tada malo poznatog povjesnièara Zlatka Hasanbego- viæa, danog Glasu koncila: 'Sve dok se u javnom simbolièkom prostoru ne odbace svi jugoslavenski simboli nad modernim hrvatskim nacio- nalnim i državnim identitetom, trajno æe stajati sjena jugoslavenstva kao povijesnog normativa nasuprot hrvatstvu kao provizoriju i povijes- nom ekscesu. Kome nije jasno o èemu je rijeè, predlažem da svaki dan sluša Treæi program Hrvatskog radija i 'postmodernu' neojugoslaven- sku 'dekonstrukciju' i rastakanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta, naravno ne više novcem stanovitih zaklada veæ hrvatskih poreznih obveznika". Imajuæi u vidu ovu izjavu, lakše æemo razumjeti sliènost djelovanja uredništva Treæeg programa i onoga što svakim svo- jim potezom radi tehnièki ministar kulture. No, u svemu tome ne bismo trebali gubiti iz vida jedan važan detalj, koji temeljno obilježava aktualnu upravu, kao i Vladu na odlasku. Rijeè je o otvorenom napadu na profesionalizam i rušenje bilo kakvih kri- terija i standarda. To sada veæ postaje pravilo. Tko god se na bilo koji naèin kvalitetom izdvojio i stekao poštovanje gledatelja i slušatelja, taj je po kratkom postupku cenzuriran. Bilo da je rijeè o Deanu Šoši, èiji se uspjeli koncept Treæeg programa ubrzano urušava, bilo da se radi o

247 Dragan Markovina

Treæoj povijesti, ali i kompletnom ukidanju manje-više svih dijaloških sadržaja na Treæem programu radija. No, sve to, koliko god se nadali, neæe pomoæi ni krajnjim ciljevima vladajuæih, ni kvaliteti programa. Jer kad jednom ukinete nešto kvalitetno, neæete novim sadržajima zadržati publiku i utjecaj na nju. Tim prije, ako proizvodite nemjerljivo dosadan i loš program, u odnosu na onaj prethodni. Navodimo to iz prostog razloga što se kvaliteta gradi, a ne uvodi dekretom. Telegram, 04. 07. 2016.

LAŽNA NORMALIZACIJA PLENKOVIÆEVOG DOBA

HRVATSKA NA RASKRŠÆU Nakon što je hrvatsko društvo preko sebe proguralo jednu nevje- rojatno štetoèinsku Vladu, koja je èitavim nizom poteza objavila otvo- reni rat graðanskom društvu i manje-više svakome tko se svjetonazor- ski i idejno nije slagao s vizijom nacionalistièke i klerikalne države, ono se trenutaèno nalazi u fazi išèekivanja. To, naravno, ne znaèi da se i u ovom tzv. tehnièkom periodu, sad veæ bivša Vlada ne trudi maksimalno iskoristiti vlastitu poziciju, što je sprijeèeno pri pokušaju dodatnog pos- kupljenja zdravstvenih usluga, ali i dalje traje na javnoj televiziji. No, kad bismo èitavih proteklih nekoliko mjeseci nakon izbora, ali i sve ono što im je prethodilo i bilo je voðeno od strane desnice, pokušali mak- simalno pojednostavniti i svesti na bitno, lako bismo došli do zakljuèka da se radilo o neskrivenom pokušaju provoðenja istinske društvene, politièke i svjetonazorske kontrarevolucije. Kako god završili predsto- jeæi izbori, jasno je da je taj projekt zapravo doživio potpuni neuspjeh, što ne znaèi da nije ostavio veliku štetu, niti da je pao s Marsa, bez ikakve podrške iz samog društva. Drugim rijeèima, ono što nakon svega

248 DOBA KONTRAREVOLUCIJE ostaje jest zakljuèak kako je hrvatsko društvo pokazalo dovoljnu razinu zrelosti za pružanje otpora udruženom nastojanju HDZ-a, MOST-a i raznih klerikalnih organizacija da ukinu i posljednje ostatke moder- niteta, nasljeða ljevice, te sekularne države, ali i dalje nije osvijestilo razloge kako se uopæe dovelo u situaciju da se od svega navedenog mo- ra braniti. Krenemo li najprije od oblika otpora, uoèit æemo snažan otpor kul- turnjaka prema èinjenici da je za ministra kulture imenovan Zlatko Hasanbegoviæ, èovjek koji iskazuje neskrivene sentimente prema ustaš- koj državi i èije je totalitarno shvaæanje društva u potpunosti došlo do izražaja u kratkotrajnom mandatu koji je imao. Osim toga otpora, koji je ujedinio praktièno najkreativnije dijelove društva, èinjenica da su studenti zagrebaèkog Filozofskog fakulteta uspjeli preokrenuti raspo- loženje na Fakultetskom vijeæu, te dovesti do toga da to tijelo odbije posve neracionalan prijedlog suradnje izmeðu Katolièko-bogoslovnog fakulteta i institucije koju predstavljaju, èini drugi krak pobune protiv promatrane vrste politike. U konaènici, treæi, ujedno i najmasovniji, te najreprezentativniji primjer pobune, odnosi se na masovne prosvjede protiv opstrukcije kurikularne reforme, koji su okupili više od 50 tisuæa ljudi na trgovima diljem zemlje. Iz svega navedenog jasno je kako je znaèajan dio društva prepoznao opasnost kojoj je bio izložen. No, od tog prepoznavanja do razumijevanja uzroka koji su doveli do takvih politièkih projekata dug je put, u èemu je logièan preduvjet postavljanje pitanja o uzrocima. Kako takvo pitanje još uvijek nije postavljeno u široj javnosti, ostaje nam da se njime pozabavimo. Èitava je, naime, Karamarkova politika "antikomunistièkog manifes- ta", jednako kao i nastojanja Katolièke crkve i raznih klerikalnih udru- ga, okupljenih oko Željke Markiæ, izrasla na èinjenici da se lijevo-libe- ralna Hrvatska, sa svojim politièkim predstavnicima na èelu, nije is- tinski suoèila s prošlošæu. Preciznije govoreæi, kanonizacijom Franje Tuðmana, putem spomenika u Splitu i zraène luke u Zagrebu, prak-

249 Dragan Markovina tièno je kanonizirano i èitavo Tuðmanovo doba. Na taj je naèin sus- pendirana bilo kakva ozbiljna rasprava o nasljeðu koje nam je to doba ostavilo, a èije su glavne znaèajke sadržane u obraèunu s antifašistiè- kom baštinom i u prepuštanju znaèajnog javnog, medijskog i obrazov- nog prostora Crkvi. Ovdje nas ne bi trebala zavarati èinjenica da je anti- fašizam nominalno sadržan u Ustavu i da je primjerice jedan od glavnih zagrebaèkih trgova zadržao Titovo ime. To je napravljeno radi meðu- narodne javnosti, s jedne strane, te neosporne èinjenice da je Hrvatska pravno i na svaki drugi naèin sljednica Socijalistièke Republike Hrvat- ske, zahvaljujuæi èemu i jest meðunarodno priznata. Meðutim, sve navedeno mnogo manje svjedoèi o karakteru deve- desetih od èinjenice da je antifašistièka baština sustavno rušena i zati- rana, kako u fizièkom smislu, putem rušenja više od tri tisuæe parti- zanskih spomenika, tako i u onom duhovnom. Ovo posljednje je jedno- stavno objašnjivo èinjenicom da se u teškim ratnim okolnostima nitko iz vrhova države i vodeæe stranke nije pozivao na antifaštièku baštinu olièenu u zajednièkoj borbi hrvatskog i srpskog naroda u Hrvatskoj, što bi zasigurno predstavljalo snažan moralni kapital, kako unutar zemlje, tako i u meðunarodnoj javnosti. Sve ovo navodimo iz razloga što je izostanak ozbiljnog dijaloga o devedesetima omoguæio da prevladava- juæi narativ u društvu i dalje bude nacionalistièki, te da neke teme osta- nu tabu. Samo je uvidom u tu èinjenicu moguæe razumjeti aktualna nastojanja za potpunim svoðenjem antifašistièke borbe na razinu zlo- èinaèke ustaške države, što se èini putem teze o dvama jednakim tota- litarizmima. S druge pak strane, èinjenica da još uvijek iz kruga lijevo- liberalnih stranaka nitko nije potegnuo pitanje Vatikanskih ugovora s Hrvatskom, a u prvom redu vjeronauka u javnim školama, znatno je potaknula daljnja nastojanja za potpunom klerikalizacijom društva te ulaskom Crkve na Filozofski fakultet. Pokušamo li iz svega navedenog izvesti logièan zakljuèak, doæi æemo do toga da hrvatskom društvu predstoje tri opcije. Jedna je veæinska

250 DOBA KONTRAREVOLUCIJE podrška nacionalistièkom narativu, koji æe na predstojeæim izborima nastupiti u nešto pristojnijem izdanju, ali s jednakim sadržajem. Druga se odnosi na povratak lijevo-liberalne koalicije na vlast, koja bi, ukoliko se odluèi voditi istu politiku, znaèila pometanje svih navedenih pro- blema pod tepih, nadajuæi se valjda da æe sami od sebe nestati. U kona- ènici, treæa opcija odnosi se na èinjenicu da se bez suoèavanja s pogub- nim posljedicama devedesetih godina društvo neæe moæi okrenuti bu- duænosti. Do toga naravno predstoji dug put, ali se u jednom trenutku i njime mora krenuti. tacno.net, 04. 07. 2016.

POLITIÈKO NASILJE I PROIZVODNJA STRAHA U SRBU U momentu dok se najveæi dio zemlje priprema na godišnji odmor ili je veæ u ljetnom raspoloženju, a aktivniji dio javnosti analizira situa- ciju oko predstojeæih parlamentarnih izbora, u Srbu se odvija prava politièka i ljudska drama na koju državne institucije s jedne strane bla- gonaklono gledaju, a u boljem sluèaju ignoriraju. Naime, grupacija koja se okuplja oko jedne od niza pravaških stranaka, u ovom sluèaju oko A-HSP-a, odluèila je podiæi šator ispred Radauševog spomenika posve- æenog "ustanku naroda Hrvatske" u Srbu te gotovo èitav mjesec održa- vati neku vrstu politièke akademije. Iako bi veæ i ova vijest sama po sebi trebala biti zabrinjavajuæa, uvidom u sadržaj onoga što bi se na tim akademijama trebalo predavati, ali i u motive koji su potaknuli posta- vljanje tog šatora, uoèit æemo dubinu problema o kojem je ovdje rijeè. Dakle, rijeè je o stranci koja svako priopæenje na službenim stranicama potpisuje ustaškim pozdravom "Za dom spremni" i koja u sklopu tih predavanja najavljuje teme u kojima nevladine aktiviste i predsjednika Srpskog narodnog vijeæa Milorada Pupovca proglašava za neprijatelje i izdajnike zemlje, pridodajuæi svemu tome portal index.hr, koji je za ovu prigodu dobio etiketu "jugoslavenski". Sve bi to bilo djelo skupine politièkih marginalaca i redikula i ne bi bilo vrijedno spomena, kada

251 Dragan Markovina ne bismo bili svjesni da je èitava akcija poduzeta s namjerom da se onemoguæi proslava 75. godišnjice antifašistièkog ustanka, koja je pred- viðena krajem srpnja i kada ne bismo bili svjesni èinjenice da su takvi stavovi u mandatu aktualne vlasti dobili pravo graðanstva i poèeli po- lako ulaziti u mainstream. Do kolike je promjene u politièkoj klimi zemlje došlo u proteklih šest godina, najbolje svjedoèi èinjenica da je uništeni spomenik Vanje Ra- dauša obnovljen 2010. godine od strane najviših državnih institucija i da je pokrovitelj tadašnjeg obilježavanja ustanka bio Sabor RH, s Lu- kom Bebiæem na èelu, koji je ujedno i držao govor u Srbu. Ovo sve na- vodimo iz razloga što, èak i kad se maknemo s podruèja politike i pre- ðemo na podruèje racionalnog, neobjašnjivo izgleda odluka policije da dopusti to pravaško okupljanje u Srbu. Kako æe Srb izgledati kada se krajem mjeseca organizira obilježavanje godišnjice ustanka, to nakon ovakve odluke nitko sa sigurnošæu ne može tvrditi. Tim prije što je u sluèaju osoba iz A-HSP-a posve jasno kako sebi uzimaju za pravo da ljude proglašavaju za izdajnike i arbitriraju tko ima pravo nastupati u javnosti i zastupati vlastite stavove. Drugi aspekt ovog problema nije manje važan od prvoga, a odnosi se na èinjenicu da veæinu stanovništva u Srbu èine graðani srpske na- cionalnosti, koji se sasvim sigurno ne mogu osjeæati ugodno u takvom ambijentu. Posebno s obzirom na eksplicitne izjave od strane pravaša, kako su zauzeli Srb. Posve je, naravno, jasno da se društvu, izmuèenom ekonomskim problemima i dugotrajnom politièkom krizom, otvaranje ovakvih tema može èiniti kao tvrdoglavo inzistiranje na neèem nebit- nom i prevaziðenom, no ovdje nije rijeè o tome. Radi se o situaciji u kojoj jedna grupa evidentnih politièkih nasilnika i marginalaca, koris- teæi se teorijama zavjere i revizionistièkom historiografijom, pokušava drugoj grupi graðana sprijeèiti pravo na obilježavanje neèega èime bi se èitav civiliziran svijet ponosio i što èini baštinu tih ljudi. Èineæi to, oni pomièu granice dopuštenog i sužavaju prostor za normalno fun-

252 DOBA KONTRAREVOLUCIJE kcioniranje demokratskog društva s jedne strane, dok s druge strane šire atmosferu straha uz potpunu ignoranciju države o tome koji se sve problemi takvim benevolentnim odnosom otvaraju. Telegram, 12. 07. 2016.

JE LI MOGUÆ RACIONALAN I TREZVEN RAZGOVOR O ALOJZIJU STEPINCU? Nakon što je zagrebaèki sudac Ivan Turudiæ u neobièno ekspresnom postupku, koji je okonèan tek sedam dana po zaprimanju zahtjeva za revizijom presude iz 1946. godine, poništio presudu Alojziju Stepincu proglasivši ga nevinim i upuštajuæi se usput u vlastite historiografske prosudbe, pitanje uloge i ponašanja zagrebaèkog nadbiskupa za vrijeme ustaške države zapravo bi tek trebalo biti otvoreno. Zakljuèimo li pak da je namjera suca Turudiæa bila posve suprotna, tj. da je on ovom sudskom odlukom planirao rehabilitirati Stepinca i zakljuèiti raspravu o toj temi, neæemo otkriti ništa novo. No, kljuèno je pitanje koje se, mimo ideoloških rasprava, nameæe, zašto bismo tu temu zatvorili u društvu koje je po doživljaju Drugog svjetskog rata i odnosa prema njemu izrazito podijeljeno? Ukoliko se vodimo Turudiæevom logikom, koju je oèito podržalo i Državno odvjetništvo složivši se s njegovim (Turudiæevim) stavom, da sada živimo u slobodnoj i demokratskoj ze- mlji u kojoj više neæe biti politièki montiranih procesa, ne postoji nije- dan razlog da kao društvo ne otvorimo raspravu o toj kompleksnoj temi. No, da bi takva rasprava uopæe bila moguæa, aktualnu presudu i okolnosti unutar kojih je do nje došlo trebali bismo na isti naèin preis- pitati, kao i onu iz 1946. godine. Imajuæi u vidu Turudiæev zakljuèak, koji jest racionalno održiv, kako je proces iz 1946. godine bio politièki montiran, on nas nužno dovodi do pitanja, da li je i kratkotrajna rasprava bez rasprave, nakon koje je sudac donio neupitan pravni i historijski sud, takoðer politièki moti-

253 Dragan Markovina virana ili nije? Odgovor na ovo pitanje bio bi po zagrebaèkog suca izra- zito nepovoljan, s obzirom da mu je i samom jasno da se bez ikakve rasprave postavio u ulogu neupitnog arbitra, potpuno rušeæi predrasu- de o sporosti hrvatskog pravosuða. O èemu je rijeè? Èinjenice govore slijedeæe: nakon što je Boris Stepinac 15. srpnja podnio zahtjev za revi- zijom suðenja, Županijski sud u Zagrebu odmah je nakon primitka tog zahtjeva odredio suca Turudiæa kao onoga koji æe predsjedavati Vije- æem, da bi veæ tjedan dana nakon toga ekspresno, bez ikakvih pritužbi od strane predstavnice Državnog odvjetništva, donio spomenutu odlu- ku, obrazloživši je, izmeðu ostalog, ovim rijeèima: "Nakon 70 godina njegova je volja ispunjena od strane hrvatskog suda u slobodnoj hrvat- skoj državi i zato ova presuda nema samo pojedinaèni nego i duboki znaèaj za povijest hrvatskog naroda". Èak i kada ne bismo ništa znali o Turudiæevom ranijem djelovanju, èitajuæi ovaj zakljuèak teško bismo mogli izbjeæi jasnu i nedvojbeno ideološku naklonost koju taj sudac gaji prema Stepincu. No, prije nego se vratimo na ovu temu, ostaje nam da se zapitamo, zbog èega je rasprava tako ekspresno zakazana i zbog èega se jedna iznimno kompleksna tema zakljuèila bez ikakve suvisle sudske ras- prave? Time, još uvijek ne ulazeæi u sam meritum presude, dolazimo do jednostavnog zakljuèka kako je ovo poništenje sudske odluke iz 1946. godine takoðer politièki motivirano. Posebno imajuæi u vidu èinjenicu da je sudac Turudiæ u ožujku 2015. godine u javnost iznio tezu o tome da bi bilo kakav ozbiljan razgovor o "Domovinskom ratu", koji bi ods- kakao od dominantnog narativa, trebalo kriminilizirati. Preciznije go- voreæi, predložio je da se propiše kazna od tri ili pet godina zatvora za teze poput onih da Domovinski rat nije bio obrambeni, da nije bila agresija nego graðanski rat i da cilj Oluje i drugih operacija nije bilo oslobaðanje nego etnièko èišæenje. Ili, kako je to dodatno osnažio, jedna su stvar pojedinaèni zloèini, a sasvim druga kad se kompletne vojne operacije nazivaju zloèinom. Drugim rijeèima, èovjek koji se sa sudaèke pozicije upustio u obraèun s politièki montiranim procesima, zago-

254 DOBA KONTRAREVOLUCIJE varao je prije godinu dana uvoðenje upravo takvih procesa u sudsku praksu, èiji bi jedini cilj bio suspenzija slobode govora i argumentirane akademske i javne rasprave. U èitavoj prièi postoji meðutim još jedan nezanemariv detalj, koji se odnosi na samo Stepinèevo djelovanje. On je, naime, kao zagrebaèki nadbiskup znao tu i tamo uputiti poneku primjedbu na postupke us- taškog režima, vezanu uz uvjete transporta u logore i tretman zaro- bljenika i sl., no nikada nije osudio NDH u cjelini. Pri èemu je više nego jasno da bi takva osuda sa Stepinèeve pozicije doista imala znaèajnu težinu. Stepinac je pak, posve suprotno od toga, èitavo vrijeme posto- janja ustaške države, tu državu ne samo pozdravio, nego i institucio- nalno podržavao, ne vodeæi raèuna o tome da je ona uspostavljena na njemaèkim i talijanskim tenkovima i na nacistièkoj ideologiji. Stoga pravo pitanje nije u tome, da li je bila rijeè o politièki motiviranom procesu protiv Stepinca, jer doista jest bila rijeè o tome, nego o sadržaju samog procesa i biskupovog djelovanja. Nova, oslobaðajuæa presuda, koja je takoðer donesena s politièkom motivacijom, s jedne nam strane i dalje neæe odgovoriti na ova kljuèna pitanja, dok æe s druge širiti posve promašeno uvjerenje o poslijeratnoj Jugoslaviji kao antihrvatskom i nenarodnom režimu. Bez obzira na èinjenicu što je tu državu stvorila èetverogodišnja borba brojnih hrvat- skih partizana, dok joj je s druge strane stajao marionetski režim insta- liran od strane okupatora. Telegram, 23. 07. 2016.

ŠTO NAM PODIZANJE SPOMENIKA MIRI BAREŠIÆU GOVORI O DESNICI I O HDZ-u? Unatoè tome što je gotovo kompletno djelovanje aktualne Vlade bilo prožeto èitavim nizom skandala, koji su se po kolièini besramnosti meðusobno natjecali, podizanje spomenika Miri Barešiæu u Dragama

255 Dragan Markovina definitivno je nadmašilo sve skandale koje je šira javnost uspijevala registrirati proteklih mjeseci. Iako je veæ i samo podizanje spomenika osuðenom ubojici, koji se po meðunarodnom pravu može jedino svrs- tati u teroriste, neèuven dogaðaj sam po sebi, èinjenica da su na nje- govom otvaranju sudjelovala dva ministra još uvijek aktualne Vlade i nekoliko saborskih zastupnika hadezeove koalicije, daju tom skandalu dodatnu dimenziju. Kad se uz to uzme u obzir simbolika èitavog doga- ðaja, te sve ono što je na otvaranju spomenika službeno izgovoreno, jasno je kako je slika koju hrvatsko društvo šalje o sebi duboko zabri- njavajuæa, te izrazito anticivilizacijska. Društva podižu spomenike odre- ðenim pojavama i ljudima iz razloga da bi se sjeæali i njih i djela koja su ostavili za sobom. Ono što je u sluèaju Mira Barešiæa posve oèito jest èinjenica da je jedina pamtljiva stvar koju je taj èovjek u životu napravio bila ubojstvo jugoslavenskog ambasadora u Švedskoj Vladimira Rolo- viæa. Uvažavajuæi tu èinjenicu, jasno je da je Barešiæ, upravo zahvalju- juæi tom èinu, zbog kojeg je u Švedskoj osuðen na doživotni zatvor, dobio svoj spomenik. To nas sve dovodi do pitanja, kakvo je to društvo koje diže spome- nike osuðenim teroristima i ubojicama, te s kojim se pravom takvo društvo zgraža nad terorizmom u zapadnoeuropskim državama ili na Bliskom istoku? Sve navedeno vrijedilo bi i kad ne bismo imali uvid u ideološku pozadinu, bez koje ne možemo ni promatrati èitav sluèaj. Barešiæ je, naime, atentat poèinio kao èlan opskurne paraustaške orga- nizacije "Hrvatski narodni otpor", koja je osnovana 1960. godine u Ma- dridu pod vodstvom zloèinca Maksa Luburiæa. Imajuæi sve to u vidu, znatno je skandalozniji detalj s otvaranja tog opskurnog spomenika od još jednog Hasanbegoviæevog poziranja pred ustaškim znakovljem, sa- držaj govora aktualnog ministra branitelja Tome Medveda. On je, nai- me, u tom govoru rekao i ovo: "Miro Barešiæ je jedan od najveæih hrvat- skih domoljuba èije djelo i žrtvu moramo poštovati. Godinama se u iseljeništvu i u Domovinskom ratu borio za slobodnu i samostalnu Hr- vatsku i nikad nije odustao od svoje ideje, iako je godinama osjeæao

256 DOBA KONTRAREVOLUCIJE nepravdu koja se sustavno nanosila Hrvatima. Kao i mnogi drugi ise- ljenici koji su bili spremni dati živote za Hrvatsku, bio je 'branitelj prije branitelja'". Iako ovakva vrsta logike nije nešto što viðamo prvi put, pri èemu smo je u najekstremnijoj izvedbi susreli prilikom lansiranja slo- gana "Svi smo mi Mirko Norac", bezobrazluk kojim je iznosi Medved bit æe teško nadmašiti. Svoðenje ljudi koji su sudjelovali u Domovins- kom ratu na razinu ubojice i teroriste inspiriranog ustaškom ideologi- jom, te voðenog od strane Maksa Luburiæa, predstavlja veæu uvredu ovom društvu od bilo koje Vulinove ili Vuèiæeve izjave. Posebno stoga što je izreèena s ministarske pozicije. Preciznije reèeno, Medved ili grubo kleveæe hrvatske branitelje ili današnju Hrvatsku doživljava kao neoustašku državu, što je upravo ono što tvrde i srpski nacionalisti. To nas meðutim dovodi do slijedeæeg, ujedno i kljuènog pitanja. Što nam zapravo poruèuje ovdašnja desnica s HDZ-om na èelu, podižuæi spomenike takvim likovima i javno podr- žavajuæi njihovo djelovanje i kakvu ona to državu zapravo želi? Buduæi da se odgovor na ovo pitanje nameæe sam po sebi, jasno je kako smo i dalje svjetlosnim miljama udaljeni od moguænosti da živimo u moder- nom i relativno pristojnom društvu. Kad bismo na kraju pokušali u kratkim crtama sažeti ideološko dje- lovanje hrvatske desnice, uoèili bismo sveopæi rat protiv svih oblika modernosti, zagovaranje dubinske klerikalizacije društva, neskrivene simpatije prema ustaškoj državi i potpuni izostanak bilo kakve samo- svijesti, koji dovodi do podložnièkog mentaliteta prema svakome moæ- nijem vanjskopolitièkom faktoru, od èega je prijateljstvo s Erdoganom tek posljednji, ali dosta upeèatljiv sluèaj. Pridodamo li tome histerièno proglašavanje svakoga tko ne dijeli takve ideološke stavove za nepri- jatelja, antinarodnog elementa i slièno, doæi æemo do poražavajuæeg zakljuèka kako se o navedenim temama realno nema s kime razgo- varati. Jer, èak i kad bismo zanemarili ideološki moment cijele prièe, estetika anakrone spomenièke plastike koja agresivno nagrðuje javne

257 Dragan Markovina prostore i potpuno je neprimjerena današnjem kontekstu, svjedoèi o potpunoj posvaðanosti hrvatske desnice s bilo kakvom realnošæu, koja naravno onemoguæava bilo kakav istinski društveni i politièki iskorak društva u cjelini. Telegram, 01. 08. 2016.

POVIJESNA BESPUÆA MINISTRA OREPIÆA Kad je u svom osvrtu na dogaðanja povezana s proslavom Dana do- movinske zahvalnosti u Kninu i Zagrebu, tehnièki ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepiæ iznova, nakon incidenata u Srbu, u pomoæ pozvao historiografiju otklonio je svaku sumnju da je rijeè o jasnom stavu koji ne želi do kraja izreæi, ali ga uporno naglašava. Preciznije govoreæi, Vlaho Orepiæ posve jasne stvari i èinjenice uporno proglašava kontro- verznima da bi opravdao svoje osobno postupanje, kao i postupanje policije. Ministar je, naime, izjavio kako zakon ne pozicionira jasno je li pozdrav "Za dom spremni" kazneno djelo, te da odgovor na to pitanje trebaju dati povjesnièari, da se oni trebaju jasno odrediti prema tom pozdravu, kao i pravosuðe, dok æe policija postupati u skladu sa zako- nom. S obzirom da se praktièno na isti naèin postavio prema dogaða- jima u Srbu, kad je pozvao akademsku zajednicu, HAZU, te ministar- stva znanosti i kulture da jasno kažu narodu što je bilo u Srbu 1941. godine i što tamošnji spomenik danas znaèi, jasno je kako se sad, kao što je veæ naznaèeno, radi o sistemu. Zanemarimo li ovdje oèiti popu- listièki moment, vidljiv u pozivanju na struku i narod, s jedne strane, te u izbjegavanju zauzimanja jasnog stava, s druge strane, suoèit æemo se s pitanjem, u kojoj je to zemlji živio ministar Orepiæ i kroz koji je to obrazovni sustav prošao, ukoliko mu ta pitanja zaista nisu jasna? Krenemo li od posljednjeg sluèaja i njegove navodne kontroverzno- sti, oèito je kako se neumorno ponavljana laž poèela uzimati ozbiljno u dobrom dijelu javnosti, što sad veæ poprima zabrinjavajuæe razmjere.

258 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Samo zahvaljujuæi tome potrebno je svaki put iznova ponavljati kako je "Za dom spremni" pozdrav koji se iskljuèivo koristio u vrijeme NDH, te unutar ustaškog pokreta prije osnutka te države. Sve ostale tvrdnje, ukljuèujuæi onu najpopularniju o libretu iz opere "Nikola Šubiæ Zrinj- ski", naprosto nisu toène i nije potrebno uložiti nikakav veliki trud da se to provjeri. No, mnogo veæi problem od toga odnosi se na hinjenu naivnost, kojom se koriste jednako Orepiæ, kao i svi drugi koji poku- šavaju sakriti oèito. Naime, èak i kad bi teza o tome da je to nekakav stari hrvatski pozdrav bila toèna, kao što nije, svakome je u ovoj zemlji jasno da se taj pozdrav u današnje vrijeme koristi iskljuèivo kao iden- tificiranje s Paveliæevom državom i ideologijom i ni zbog èega drugoga. Zašto pak oni koji to rade ne žele priznati vlastitu motivaciju, odvelo bi nas u ozbiljnu psihoanalizu za koju nemamo ni prostora, ni kom- petencije. Potražimo li pak neku paralelu nemuštom traženju izlike da se ne prizna ono što je svakome jasno, doæi æemo do primjera brojnih gradova i opæina koji su devedesetih godina nazivali svoje ulice po Mili Budaku, pravdajuæi to èinjenicom da je rijeè o hrvatskom književniku, iako su svi znali da mu se ulica dodjeljuje samo zato što je bio ustaški ministar. Isto vrijedi i na primjeru Srba, u kojem je pokrenut klasièan opæenarodni ustanak protiv nacistièkog zloèinaèkog režima, motiviran željom za fizièkim preživljavanjem. Nedopustiva odmazda, koju je je- dan broj ustanika izvršio nad civilnim hrvatskim stanovništvom, neæe promijeniti ovu èinjenica. No, s obzirom da se i ovdje radi tek o formal- nom pokriæu koje bi trebalo zamagliti èinjenicu kako oni kojima taj ustanak smeta zapravo ne trpe antifašistièku tradiciju u cjelini, na tom se detalju nema smisla zadržavati. Vratimo li se pak na temu Orepiæevih istupa, suoèit æemo se s pot- punim paradoksom – da se ministar unutarnjih poslova postavlja u ulogu historiografskog arbitra, umjesto da osigurava provoðenje za- kona. Što konkretno znaèi osiguravanje jednakosti svih graðana pred zakonom i onemoguæavanje govora mržnje. Drugim rijeèima, ministar unutarnjih poslova trebao bi svim graðanima koji ne pozivaju na nasilje

259 Dragan Markovina i nikoga ne ugrožavaju, a ponajmanje zakone Republike Hrvatske, omo- guæiti pravo na mirno protestno okupljanje, jednako u Zagrebu, Srbu ili u Kninu. Kako se umjesto toga suoèavamo s èinjenicom da ministar nekima to pravo, motiviran politièkim razlozima, bez ikakvog zakon- skog uporišta uskraæuje, dok ga drugima, primjerice u Srbu, omogu- æava tako što ih svrstava u istu ravan s nasilnicima koji skrnave spo- menike i konstantno koriste govor mržnje, ili treæima dopušta da u crnim uniformama marširaju Kninom pjevajuæi ustaške pjesme, oèito je kako je rijeè o pogrešnom shvaæanju vlastite uloge. To što je ministar Orepiæ prije pravilo, nego iznimka, ne zvuèi pretjerano ohrabrujuæe, ali svakako svjedoèi o potpuno pogrešnoj percepciji uloge ministara i dr- žavnih institucija. Oni, naime, nisu birani da bi se postavljali kao ar- bitri, nego da upravljaju državom kao servisom graðana i osiguravaju jednakost svih pred zakonom. Dosezanje te vrste zrelosti, koja bi ovo smatrala neupitnim, znatno bi više pridonijelo normalizaciji društva od upornih ponavljanja - kako se trebamo riješiti podjela iz prošlosti i pokrenuti neke imaginarne reforme. Telegram, 07. 08. 2016.

ZAŠTO JE SRB VAŽAN? Iako bi u svakoj normalnoj zemlji obilježavanje 75. godišnjice anti- fašistièkog ustanka imalo punu podršku šire javnosti i svih državnih institucija, u Hrvatskoj to nažalost nije sluèaj. Kljuèni razlog zašto nije tako nalazi se u èinjenici da pitanje odnosa prema Srbu nije pitanje odnosa prema prošlosti, niti prema relevantnim èinjenicama vezanim za opæi ustanak naroda iz tog kraja, nego u odnosu prema aktualnoj društvenoj situaciji u Hrvatskoj. Kada stvari promatramo iz te perspe- ktive lako æemo doæi do spoznaje da je bilo kakva rasprava o temi anti- fašistièkog ustanka u startu osuðena na propast, s obzirom na to da argumente nema tko èuti. Ovo se ponajprije odnosi na predstavnike radikalne desnice, èija je ostrašæenost i iskljuèivost u pristupu ovoj temi

260 DOBA KONTRAREVOLUCIJE proporcionalna upornom izbjegavanju da priznaju svoje istinske povi- jesne i politièke afinitete. Zahvaljujuæi svemu navedenom, dobar dio prièe o Srbu svodi se na raspravu ad hominem i besramno etiketiranje ljudi bez ikakve suvisle argumentacije. Najoèitiji je primjer takvog pristupa današnji besprizoran napad Želj- ka Glasnoviæa na Zorana Pusiæa. Optužiti kao moralnu nakazu jednog od rijetkih ljudi koji je svojim djelovanjem devedesetih godina spasio obraz Hrvatske, pokušavajuæi na sve moguæe naèine pomoæi ugroženim pojedincima, predstavlja u prvom redu krajnju nepristojnost i izos- tanak bilo kakvog srama. Takvo što je naravno moguæe iskljuèivo zbog višedesetljetnog licemjernog odnosa prema antifašistièkoj baštini i tra- umatskim momentima iz devedesetih, zbog èega se takav refleks jav- nosti održao do danas. Vidljivo je to i po praktièno jednakom prostoru koji je glavnina medija dala tzv. jednoj i drugoj strani, kao da su one po bilo kojoj osnovi usporedive. Dok s jedne strane imamo ozbiljne ljude, koji su nešto u ovom društvu i ovoj kulturi napravili i koji obi- lježavaju antifašistièki ustanak, jasno osuðujuæi i tamnu stranu svega što se u Srbu i okolici 1941. godine dogaðalo, s druge im je strane su- protstavljena skupina ni po èemu ostvarenih ljudi, meðu kojima ima i obiteljskih nasilnika, koja na sve moguæe naèine pokušava rehabilitirati ustašku državu. Èinjenica da takvi ljudi i njihovo djelovanje, uz redoviti popust policije, dobivaju konstantni legitimitet u široj javnosti, umno- gome govori o dubini problema ovog društva. Sve ovo ne znaèi da bi itko trebao negirati èinjenicu da je hrvatsko društvo znaèajno svjetonazorski i ideološki podijeljeno, pri èemu odnos prema prošlosti igra znaèajnu ulogu u tim podjelama. Imajuæi to u vidu, takoðer je jasno kako bi istinska i èinjenièno utemeljena rasprava o svim traumatiènim pitanjima iz prošlosti trebala postati pravilo, a ne iznimka. No, to ne može ni na koji naèin utjecati na nazivanje stvari pravim imenom. Èitava višegodišnja opstrukcija obilježavanja ustanka u Srbu, kao i sva nastojanja za razgradnjom antifašistièke baštine imaju

261 Dragan Markovina kljuène motive u rehabilitaciji ustaške države s jedne strane i u teme- ljitom svjetonazorskom preobražaju društva, u smjeru politike koju je najbolje definirao Tomislav Karamarko s druge strane. Rasprava o povijesnim èinjenicama stoga se u svemu ovome svodi na zgodnu pomoæ u ostvarivanju temeljnog cilja. Onaj dio hrvatskog društva koji svakako nije beznaèajan i èija se prva reakcija na pitanje odnosa prema Srbu ili antifašizmu u cjelini svodi na minoriziranje ovog problema i nekakvu frazu o tome kako se treba okrenuti buduænosti i pravim pitanjima, gubi iz vida èinjenicu da negacija nekih problema neæe pomoæi njihovom uklanjanju. Preciznije govoreæi, sviðalo im se to ili ne, ignoriranjem ovog pitanja naæi æe se upravo u situaciji koja bi im mogla znaèajno usmjeriti buduænost i potpuno marginalizirati pita- nja koja smatraju bitnima. Toènije, mogli bi se iznova naæi u situaciji u kojoj bi se s pozicija vlasti moglo posve ideološki ureðivati javnu televiziju, sve vidove kulturnog života, te obrazovanje i javni život u cjelini. S obzirom da su nedavna prosvjedna dogaðanja ipak pokazala kako veæina graðana ne želi živjeti u društvu koje bi na taj arbitrarni naèin bilo ureðeno, ne preostaje im ništa drugo doli da se s potpunom nega- cijom antifašistièke baštine konaèno suoèe i prema tome zauzmu vlas- titi stav. Telegram, 07. 08. 2016.

PRIJEPORI OKO ALOJZIJA STEPINCA Da pitanje odnosa prema Alojziju Stepincu još od Drugog svjetskog rata predstavlja neiscrpni izvor za brojne prijepore izmeðu hrvatske i srpske, mahom nacionalistièke historiografije, ali i izmeðu Katolièke crkve i Srpske pravoslavne crkve, jasno je i najpovršnijem promatraèu. No, sve do Papinog pisma, koje je u lipnju ove godine uputio Srpskoj pravoslavnoj crkvi, s prijedlogom da se osnuje zajednièka komisija èije

262 DOBA KONTRAREVOLUCIJE bi se aktivnosti odnosile na pitanje Stepinèeve kanonizacije, potrebe za konsenzusom nije ni bilo. Postoji nekoliko bitnih momenata koji ovo pitanje èine osjetljivim i zbog kojih æe bilo kakvu vrstu konsenzusa biti teško postiæi. Naime, Katolièka crkva u Hrvatskoj Stepinca doživljava kao neupitnog sveca, zahvaljujuæi èemu su èitavu suvremenu crkvu izgradili oko njegovog kulta. O tome najbolje svjedoèe rijeèi kardinala Bozaniæa koji je, tumaèeæi na trsatskoj propovijedi aktualnu situaciju oko Stepinèeve kanonizacije rekao sljedeæe: "Blaženi Alojzije Stepinac u teškim je vremenima nosio križ hrvatske nacije. Nije nailazio na razu- mijevanje kod desnih, a osudili su ga lijevi. Posjedovao je rijetku jas- noæu i smisao za praktiènu primjenu naèela kako pomoæi onima koji su bili u životnoj opasnosti tijekom ratnih previranja. Bio je odluèan u stavu da bi crkveni Koncil trebao osuditi nacionalizam kao kugu ljud- skoga roda, ali kad je rijeè o ljudskim i narodnim pravima nije se dao ni od koga natkriliti u ljubavi prema svome narodu. U toj, Božjom mi- lošæu prosvijetljenoj ravnoteži, blaženi Alojzije Stepinac ostaje primjer i uzor. Neæe li, braæo i sestre, upravo kanonizacija kardinala Stepinca pomoæi da se bolje upozna cjelovitu istinu iz tog tragiènog razdoblja naše povijesti, kako bi se raskrinkali mitovi koje su proizvodile ideo- logije komunizma i jugoslavenstva, generirajuæi stalne napetosti, po- djele i unutarnje neprijatelje. Potrebno je objektivno preèitavanje me- ðuetnièkih i meðukonfesionalnih odnosa na ovim prostorima". Upravo iz ovih rijeèi, u kojima nema jasnog osvrta na Stepinèevo djelovanje za vrijeme ustaškog režima, najbolje se uoèava motivacija Katolièke crkve u odnosu prema Stepincu. Jednostavno govoreæi, pro- glašavajuæi Alojzija Stepinca svetim, Katolièka crkva rješava se potrebe da kritièki propita vlastito djelovanje za vrijeme Drugog svjetskog rata, toènije vlastiti odnos prema Paveliæevom režimu. Koji je, od Stepinca na niže umnogome bio blagonaklon i podržavajuæi. Na isti naèin, na koji Katolièka crkva u njemu gleda sveca, Srpska pravoslavna crkva, barem njezin znaèajan dio, doživljava ga suradnikom ustaškog režima. Pored spomenute želje da se izbjegne suoèavanje sa vlastitim odnosom

263 Dragan Markovina prema NDH, Katolièka crkva takoðer želi kanonizirati Stepinca iz raz- loga što smatra da je nepravedno osuðen od strane komunistièkih vla- sti, u montiranom politièkom procesu. Što se iz Bozaniæevog govora jasno vidi. No, stvari nisu tako jednostavne kakvima se prikazuju. Èinjenica jest da je dosadašnji odnos historiografije prema Stepinèevom djelovanju doista bio gotovo u pravilu obilježen svjetonazorskim pozicijama au- tora koji su se njime bavili. Pa je tako od strane historiografije iz socija- listièkog razdoblja promatran iskljuèivo kao suradnik ustaškog režima, jednako kao što je na isti naèin promatran iz kuta srpske historiografije, dok je u suvremenoj Hrvatskoj, u novonastalim okolnostima, iznimno teško naæi disonantne tonove koji bi išli dalje od nekritièke glorifikacije. Stoga je najuravnoteženije o njemu pisao Ivo Goldstein u svojoj knjizi Holokaust u Zagrebu. No, definitivno je najvažnija knjiga koja je demis- tificirala mit o tome kako je Stepinac u zatoèeništvu sustavno trovan, knjiga Dane Miriæa Stepinac u Lepoglavi. Rijeè je naime o knjizi èovjeka koji je Stepinca èuvao i koji je objavio memoarske zapise iz tog vre- mena. Imajuæi u vidu da je rijeè o jedinstvenom svjedoèenju, za žaliti je što pojava te knjige nije znaèajnije problematizirana u široj javnosti. Zahvaljujuæi na koncu spomenutim èinjenicama, kako odnos prema Stepincu èitavo vrijeme predstavlja u prvom redu politièko, a tek onda historiografsko pitanje, gotovo je nemoguæe oèekivati bilo kakvu vrstu trezvene rasprave o njemu i njegovom djelovanju. Stoji meðutim nekoliko èinjenica koje nitko ne može osporiti. Aloj- zije Stepinac je u svojstvu zagrebaèkog nadbiskupa pozdravio usposta- vu NDH i osobno blagoslovio Antu Paveliæa. Takoðer je u pastirskom pismu od 28. travnja 1941. godine pozvao sveæenstvo "na rad oko èu- vanja i uzdržavanja NDH". Ne treba zanemariti ni èinjenicu da je rea- girao na pokolj Srba u Glini, poslavši u vezi s tim pismo Paveliæu 14. svibnja. Meðutim, formulacija koju u tom pismu koristi ne ide pre- tjerano u njegovu korist. Iz èinjenice da je napisao sljedeæe: "Upravo

264 DOBA KONTRAREVOLUCIJE sam dobio vijest da su u Glini ustaše strijeljale 260 Srba bez ikakve istrage ili suda. Znam da su Srbi u ovih dvadeset godina svoje vladavine poèinili ozbiljne zloèine. Ali ipak nalazim da je moja biskupska dužnost da dignem glas i kažem da katolièki moral to ne dozvoljava; zato vas molim da poduzmete najhitnije mjere na èitavoj teritoriji NDH da ni jedan Srbin ne bude ubijen dok njegova krivica ne bude dokazana tako da bude oèigledno da on zaslužuje smrt. Inaèe ne možemo raèunati na blagoslov neba, bez kojeg smo prokleti. Nadam se da neæete zamjeriti zbog mojih otvorenih rijeèi", teško je zanemariti pitanje kako itko iz pozicije katolièkog sveæenika može smatrati da je netko zaslužio smrt? Na jednako cinièan naèin prosvjedovao je protiv propisa koji je Ži- dove obvezivao da nose žutu zvijezdu na rukavima, predlažuæi da te zvijezde ipak kupe, ali da ih ne nose. Reagirao je i na ubojstvo sed- morice katolièkih sveæenika iz Slovenije u Jasenovcu, napisavši da je taj zloèin, kao i èitav Jasenovac, sramotna ljaga za NDH. Stoji i èinjenica da su mu ustaše ubile brata u rodnom selu, kao i èinjenica da je inst- itucija kojoj je bio na èelu sudjelovala u pokrštavanju oko 250 tisuæa Srba. Takoðer je, nakon nekog vremena, prema tvrdnji Diane Budi- savljeviæ, pristao pomoæi u zbrinjavanju srpske djece sa Kozare. U ko- naènici, kad je veæ svakome bilo jasno da NDH ide svome kraju i da æe skoro osloboðenje zemlje biti definitivno, Biskupska konferencija je 24. ožujka 1945. godine uputila poslanicu usmjerenu protiv komunistièke, bezbožnièke vlasti koja dolazi. Nakon svega navedenog i nastojanja novih vlasti da približe Kato- lièku crkvu sebi i distanciraju je od Vatikana, te Stepinèevog odbijanja da pristane na takve zahtjeve, on je optužen i nakon toga osuðen na 16 godina zatvora. Nema nikakve sumnje da je suðenje organizirano poli- tièkom odlukom, no isto je tako nedvojbeno da je ono za što je optužen bilo èinjenièno utemeljeno. Stepinac je optužen zbog suradnje s vrhom ustaške države, susreta s Paveliæem i drugim ustaškim èasnicima, za prekrštavanje desetina tisuæa Srba, za podstrek koji je ustašama pružao

265 Dragan Markovina katolièki kler, te za govore u kojima je poticao na molitvu za Paveliæa, te protunarodno djelovanje nakon rata. Imajuæi sve ovo u vidu, zna- kovita je tvrdnja Ive Andriæa koji je u osobnu iskaznicu 1942. godine upisao da nema vjeroispovijest, iako nije bio ateist. Objašnjavajuæi zašto je to uèinio, rekao je ovo: "Taèno, nisam na to mislio, a suviše sam veæ zašao u godine da bih prelazio na pravoslavlje, kad to nije iz ubeðenja. Nemam ja ništa protiv katolièke vere kao takve, ali da ostanem dalje u njoj danas, nemoguæe mi je. Dobro poznajem sve ove u Zagrebu. Gos- podinu Stepincu bilo je dovoljno da, nedeljom pri održavanju mise, gore sa amvona (propovjedaonice), kaže samo tri reèi. Ni jedna vlas ne bi nedostajala ni na jednoj srpskoj glavi. Ali gospodin Stepinac nije našao za vredno da te tri reèi izgovori. A ja u ovim vremenima ne mogu pripadati jednoj religiji na èijem se èelu, u mojoj zemlji, nalazi jedan Stepinac.” Kraj ovako posloženih èinjenica nema nikakvog smisla ikoga ometati u donošenju vlastitog zakljuèka o Alojziju Stepincu i njegovom djelo- vanju. No, kada bismo iz navedenog izvodili neki vlastiti zakljuèak, mogli bismo ustvrditi kako je istina da je djelovao u teškim vremenima koja su zahtijevala èovjeka znatnih intelektualnih kapaciteta na njego- vom mjestu. Istina je da je podržao formiranje NDH i da je naravno bio svjestan njezine stvarnosti. Tu je državu s jedne strane èitavo vrijeme rata podupirao, ali joj se znao i suprotstaviti i ukazati na neke neèo- vjeène postupke. Meðutim, spremnost na stradanje koju je iskazao u poslijeratnom sukobu s komunistièkim vlastima, nikada nije iskazao u sukobu s Paveliæevim režimom. Da li su navedene intervencije dovo- ljne da ga Crkva proglasi svetim, to ostaje njezinoj savjesti. No, u svjetlu uspostave boljih odnosa izmeðu Katolièke crkve i Srpske pravoslavne crkve ohrabruje izjava episkopa slavonskog Jovana Æulibrka koji je ape- lirao na to da se svaka rijeè o Stepincu ozbiljno odvagne, prije nego se izgovori. Telegram, 11. 08. 2016.

266 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

POPULIZAM VLAHE OREPIÆA I DEMAGOGIJA VISOKOG KLERA Iako je zbog èinjenice da se u rujnu održavaju parlamentarni izbori bilo jasno kako se ovo ljeto urednici medija neæe morati muèiti s nedo- statkom vijesti i onim što se uvriježilo zvati sezona kiselih krastavaca, imajuæi u vidu posljednje medijske istupe ministra Orepiæa i govore hrvatskih nadbiskupa na blagdan Velike Gospe, mogli bismo iskreno žaliti za uobièajenom sezonom bez vijesti. Vlaho Orepiæ je, naime, u velikom intervjuu Veèernjem listu izjavio kako je srpska manjina mani- pulirala s prebivalištima, naglasivši kako bi se problem uvoðenja služ- bene upotrebe æirilice u Vukovaru mogao skinuti s dnevnog reda izra- dom novih biraèkih popisa, tj. brisanjem s njih ljudi koji zaista ne žive u tom gradu. S obzirom da je šira javnost veæ upoznata s reagiranjem Milorada Pupovca, koji je, izmeðu ostalog poruèio ministru da je popis stanovništva jedini relevantan podatak za provoðenje manjinskog za- kona, kao i s još jednim ciklusom vanjskopolitièkog prepucavanja iz- meðu Hrvatske i Srbije o toj temi, nema smisla da se dulje zadržavamo na poznatom. No, pravi se problem o kojem je ovdje rijeè ne odnosi na eventualni vanjskopolitièki skandal, nego na atmosferu u društvu koju takav neodgovorni populizam ozbiljno truje s trajnim posljedicama. Èelnici MOST-a, jednako kao i ostatak desne politièke scene, umjesto da razgraðuju temeljni nacionalistièki narativ koji se svodi na stalno antagoniziranje hrvatske i srpske zajednice, ustrajno rade na daljnjem produciranju nepovjerenja pa i mržnje. Ovo navodimo iz razloga što se Orepiæeva izjava, koja èitavu jednu zajednicu kolektivno optužuje za manipulacije s izbornim popisima, ne može tumaèiti nikako drukèije osim kao izraz radikalnog i besmislenog nacionalizma. Imajuæi u vidu da je ministar sebi dopustio takvo što izjaviti, bez ikakve brige za pos- ljedice izreèenog, posve je nebitno èime je njegov nastup bio motiviran. Predizbornim kalkulacijama ili iskrenim politièkim uvjerenjem. S obzi- rom da se takav govora èelnika MOST-a, podržan još od Bože Petrova

267 Dragan Markovina

– koji je braneæi Orepiæa obesmislio kompletan koncept moderne dr- žave, predlažuæi da se svako malo provodi popis stanovništva - skladno nadovezao na sveopæu proizvodnju nacionalistièke histerije posljednjih godina, jasno je kako praktièno èitava desnica iskazuje temeljno nera- zumijevanje izgradnje civiliziranog i humanog društva. Ova èinjenica djeluje posebno razoèaravajuæe, buduæi da zorno svje- doèi kako se iz iskustva Drugog svjetskog rata ništa nije nauèilo. Tada- šnja je antifašistièka Hrvatska, suoèena s golemim užasima ustaške države, utemeljene primarno na mržnji prema Srbima, u vlastitoj borbi ponudila koncept društva koji je, nudeæi ravnopravnost izmeðu hrvat- skog i srpskog naroda u buduæoj federalnoj Hrvatskoj, iznova izgradila povjerenje izmeðu ta dva naroda. Kada se pak zemlja poèetkom deve- desetih godina, suoèila s užasima velikosrpske ideologije, utemeljene na mržnji prema Hrvatima, hadezeova je vlast, umjesto da odgovori istinskim antifašistièkim pristupom izgraðujuæi povjerenje izmeðu Hr- vata i Srba, odgovorila nacionalizmom, na èemu nažalost i dalje ustra- java. Sve navedeno svjedoèi ponajprije o potpunoj intelektualnoj potka- pacitiranosti desnice, koja joj onemoguæava razumijevanje èinjenice da društvo ne može krenuti naprijed s takvom nacionalistièkom prtlja- gom. Kad bi HDZ i Orepiæ, te braniteljske udruge, taj problem istinski razumijeli, sami bi inzistirali na postavljanju æiriliènih ploèa u Vuko- varu, neovisno o popisu stanovništva. Na slièan naèin kao što je to uèinjeno u Istri. Sve navedeno vrijedi i za èitav niz govora koje su pripadnici visokog klera održali na misnim slavljima povodom blagdana Velike Gospe. Tako je praktièno glavna tema bila demografska obnova, predstavljena kao da se radi o sudbinskom pitanju u zemlji koja se nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji, te posvemašnjoj intelektualnoj i moralnoj krizi. No, ovakvo bi navoðenje opæih mjesta i forsiranje teme u èijem se nera- zumijevanju Crkva nije odmaknula od vizija don Ante Bakoviæa i nje- gove demografske obnove, prošlo nezapaženo da nije imalo svoj do-

268 DOBA KONTRAREVOLUCIJE datak. Radi se o tome da je kardinal Josip Bozaniæ otvoreno pozvao na duhovni kapital Alojzija Stepinca, ne objasnivši na koji konkretno kapi- tal misli. Nadajmo se ne na onaj u kojem je blagoslovio uspostavu Pa- veliæevog režima, odbivši ga do kraja u cjelini nedvojbeno osuditi. Kad bismo èak i uz maksimalnu blagonaklonost promatrali diskurs u kojem se poziva na Stepinca, ne bismo mogli izbjeæi èinjenicu da njegovo nas- ljeðe ni na koji naèin ne korespondira s modernim dobom, a uz to je jednako antagonizirajuæe prema srpskoj zajednici. Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišiæ pozvao je pak na izlazak na izbore kako bi se lustrirali mržnja i podjele u društvu, posve ignorirajuæi cjelokupno vla- stito politièko djelovanje, kao i institucije koju predstavlja, koje se po- najviše brendiralo u izmišljanju neprijatelja i etiketiranju ljudi isklju- èivo zato što ne dijele njihovu ideologiju. U tom je smislu, kao i uvijek, najveæi reprezent takvog stanja svijesti sisaèki biskup Vlado Košiæ, koji je pozvao na konaèni obraèun s baštinicima jugoslavenstva i komu- nizma. Pokušamo li na koncu ponuditi neki sumarni pogled na èitav diskurs javnih istupa crkvenih velikodostojnika, shvatit æemo da je crk- va duboko posvaðana s vremenom i da se bori s raznoraznim utva- rama, posve ignorirajuæi realne politièke probleme i fašizaciju društva. Sve navedeno ne bi predstavljalo toliki problem, kad ne bismo bili svje- sni da vjeèno uzgajanje nacionalizma i inzistiranje na obraèunu s ideo- logijom koju danas više nitko ne zagovara, trajno zakopava hrvatsko društvo u pat poziciju koju civilno i graðansko društvo sami ne mogu nadiæi. Telegram, 16. 08. 2016.

HUDELISTOVO KRIVO SHVAÆANJE POVIJESTI I ZIDANJE SPOMENIKA KLERIKALIZMU Nakon što je Globus u dva nastavka, s prilièno senzacionalistièkim opremom, feljtonizirao knjigu svoga novinara Darka Hudelista, koja bi se uskoro trebala pojaviti pod naslovom Rim, a ne Beograd. Promjena

269 Dragan Markovina doba i mirna ofenziva Katolièke crkve u Hrvatskoj u Titovoj SFR Jugo- slaviji (1975.-1984.), èitatelji su suoèeni s tekstom koji je problematièan na više razina. Ovdje æemo, zbog prirode novinskog prostora, izdvojiti tri kljuèna problema koji æe u punom smislu rijeèi ukazati na kvalitetu ovih tekstova. Hudelist prije svega, èak i kad zanemarimo senzacio- nalistièke porive kojima tekst obiluje, oèito veæ ima postavljenu tezu u koju uklapa podatke koji mu odgovoraju, dok sve ostale, ukljuèujuæi i širi kontekst, u potpunosti zanemaruje. Stoga mu se dogaða da nudi samo jednu perspektivu dogaðaja, što je jednako nedopustivo u histo- riografiji, kao i u novinarstvu. Osim toga, on hladno iznosi stavove vrhova Katolièke crkve, bez da ih na bilo koji naèin problematizira, što može biti problematièno iz dva razloga. S jedne strane, tekst se svodi iskljuèivo na nekoga tko prepisuje i prezentira dokumente, što mu vje- rojatno nije nakana, dok bi druga moguænost bila da te stavove u pot- punosti podržava. Ovo se drugo èini realnijom opcijom, s obzirom da se iz oba nastavka vidi Hudelistovo nastojanje da podigne historiograf- ski spomenik Katolièkoj crkvi i njezinom djelovanju u 20. stoljeæu. Ko- naèno, treæi problem takvog pisanja odnosi se na stanoviti mesijanizam koji autor sebi otvoreno pripisuje, navodeæi kako njegova knjiga kona- èno dokida historiografsku i publicistièku šutnju o projektu "13 stoljeæa kršæanstva u Hrvata". Iako sve navedeno sugerira da ovaj rad ne zaslužuje kritièku pozor- nost, s obzirom na njegovu medijsku prezentnost i jednostavnost odgo- vora koje nudi na kompleksna pitanja, reakcija se nameæe kao nužnost. Krenemo li u analizu navedenih kljuènih spornih mjesta, lako æemo uoèiti kako su Hudelistu unaprijed zadane teze, koje ne trpe èinjenice koje ih osporavaju, veæ postale praksa. To jednako vrijedi za svoje- vremenu sumanutu tezu kako se ljudi u Splitu dijele na pobornike Dio- klecijana i pobornike Svetog Duje i tezu da serijom koncerata "Bijelog dugmeta" Bregoviæ planira obnoviti Jugoslaviju, kao i na u ovim teks- tovima iznesen stav kako je crkveni projekt "13 stoljeæa kršæanstva u Hrvata" de facto srušio Jugoslaviju. Sve ove teze zvuèe zavodljivo i mo-

270 DOBA KONTRAREVOLUCIJE gu dobro poslužiti podizanju naklade novina, ali naravno ne mogu izdr- žati nikakvu ozbiljniju kritièku raspravu. Tako u prvom objavljenom tekstu Hudelist ukazuje na vizionarsku ulogu isusovca Stjepana Krizina Sakaèa, tek usputno napominjuæi da je on jedan od autora teze o iranskom porijeklu Hrvata. Kako ta teza, osim što je rijeè o notornoj gluposti koju se pokušalo reafirmirati deve- desetih godina, nije služila nièemu drugome doli besmislenom poku- šaju da na svaki naèin razdvoji Hrvate i Srbe, posve je jasno kako Sa- kaèevo cjelokupno javno i politièko djelovanje mora biti promotreno u tom kljuèu - netrpeljivosti prema Srbima. Hudelist je to, doduše, potpuno nesvjesno i napravio, postigavši posve suprotan cilj od zacr- tanog. Stoga se razlozi zbog kojih taj projekt nije zaživio 1941. godine svakako nisu odnosili na rat, nego na uvjerenje u vrhu Katolièke crkve kako je uspostavom NDH kljuèni politièki cilj manifestacije ionako os- tvaren. Hudelist to nigdje jasno ne naglašava, iako zna da je tako. Os- novna Sakaèeva misao, koju Hudelist, kao što smo veæ rekli, posve ne- kritièki usvaja, odnosi se na navodnu nemoguænost zajednièkog živ- ljenja Hrvata i Srba u jednoj državnoj zajednici zbog nepremostivih kulturno-civilizacijskih razlika, kod jednih utemeljenih u pripadnosti katolièkom civilizacijskom krugu, a drugih bizantskom. Kako se autor odnosi prema èinjenici da su na prostoru Hrvatske svakako stoljeæima živjeli i žive Hrvati i Srbi, jednako kao i u Bosni i Hercegovini, iz teksta nismo uspjeli saznati. Inaèe je èitavi Hudelistov pamflet prepun jednostavnih jednadžbi kojima objašnjava kompleksne povijesne procese, posve uvjeren kako barata neupitnim istinama. Jedan od takvih zakljuèaka, koji nas dovodi do problema izostanka šireg konteksta, nalazimo u ovoj tvrdnji: "Prvo, 1971. završila je porazom, a pokret Crkve u Hrvata 1975-1984. trijum- fom. Veæ sam jednom napisao da je Nacionalni euharistijski kongres u Mariji Bistrici 1984, pred 400 000 (ili najmanje 250 000) ljudi, bio ujedno i anticipacija opæenarodnog referenduma za hrvatsku državnu

271 Dragan Markovina neovisnost, koji æe se u svom punom i doslovnom znaèenju održati u svibnju 1991". S obzirom da ova reèenica predstavlja potpunu afir- maciju mita o tome kako su Jugoslaviju srušili i samostalnost izborili HDZ i Katolièka crkva u svom zajednièkom djelovanju, oèito je kako Hudelist ne otkriva ništa novo, niti ruši tabue, kojih je èak 13 pobrojao, nego ispisuje još jednu knjigu u svrhu uzgajanja povijesnih mitova. Autor, naime, unatoè tome što ne daje odgovor zbog èega partijsko i državno vodstvo socijalistièke Hrvatske uopæe nije reagiralo na razvoj te, po konstituciju zemlje fundamentalne opasnosti, kakvom je on vidi, samo to vodstvo spominje barem u nekoliko reèenica. No, istovremeno nema ni slova o širem jugoslavenskom kontekstu, te društvenim i pol- itièkim kretanjima u to vrijeme. Kad bismo pak dobili uvid u ta kre- tanja, shvatili bismo da èitava autorova teorija o tome kako je vodstvo Katolièke crkve projektom proslave 13 stoljeæa kršæanstva u Hrvata izborilo državnu samostalnost, motivirano nepremostivim civilizacij- skim razlikama izmeðu Hrvata i Srba, pada u vodu. Jugoslaviju je, naime, srušio Slobodan Miloševiæ, još u sijeènju 1989. godine, provevši praktièno državni udar u Crnog Gori, da bi donoše- njem novog Ustava Srbije u jesen 1990. definitivno rasturio ustavna naèela te zemlje. To je sve dodatno osnažio upadom u monetarni sustav države, te tvrdoglavim inzistiranjem na rasturanju SKJ na njezinom Èetrnaestom kongresu. Takva je politika, dakle, prvo srušila zemlju i njezine institucije, istovremeno izazvavši oèekivani odgovor u drugim republikama, pri èemu se taj odgovor u Hrvatskoj reflektirao kao Tuð- manova pobjeda na izborima. Da svega toga nije bilo, opravdano je za pretpostaviti kako bi se èitava ta manifestacija koju Hudelist vidi kao nezaobilaznu, svela na svoju limitiranu folklornu razinu. Umjesto da uvaži ove neosporne i presudne èinjenice, autor ih posve zaobilazi i diže spomenik politici Katolièke crkve, koja se, ako je vjerovati njegovim zapisima, borila protiv nekih imaginarnih neprijatelja i smušenjaka iz tajnih službi socijalistièke Hrvatske. Telegram, 21. 08. 2016.

272 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

PROBLEM JE MILANOVIÆEVOG SASTANKA S KLEMMOM I OSTALIMA I U IDEJI I U SADRŽAJU Nakon što je tajno snimljeni razgovor izmeðu Zorana Milanoviæa i dijela braniteljskih udruga, prezentiran široj javnosti, prouzrokovao je skandal širih razmjera, i to na svim moguæim razinama. Razlog zbog èega je to ispalo tako nalazi se u tri kljuèna i duboko problematièna momenta vezana uz taj razgovor. Prvi se odnosi na Milanoviæevu od- luku da u sklopu predizborne kampanje primi na razgovor ljude koji su maratonskim nelegalnim prosvjedom, èiji je kljuèni motiv bio ru- šenje SDP-ove vlasti i koji je odaslao èitav niz problematiènih poruka i poteza, poput plinskih boca i nasilja na Markovu trgu, pokušali para- lizirati državu i njom de facto upravljati bez izbornog legitimiteta. Ima- juæi sve to u vidu, a posebno višemjeseènu psihièku torturu koju je, zahvaljujuæi tom prosvjedu, tadašnji ministar branitelja Predrag Matiæ prošao i o kojoj je u više navrata govorio, Milanoviæ naprosto nije tre- bao organizirati taj razgovor. Navodimo to iz razloga što je kljuèna poruka koja se na taj naèin šalje ta da se takvo ponašanje isplati. Prido- damo li svemu tome i drugu poruku koju je taj sastanak poslao - da je više od dvadeset godina po okonèanju rata on i dalje jedna od domi- nantnih tema, te da se time potièe daljnja subnorizacija Hrvatske, u kojoj ratni veterani predstavljaju relevantan politièki faktor, kontekst sastanka postaje dodatno problematièan. Druga je razina problema sam sadržaj sastanka, toènije, Milanovi- æeve izjave i retorika koju je na tom sastanku koristio. Umjesto da po- ložaj Hrvatske, njezino èlanstvo u Europskoj Uniji i stanovitu bolju ekonomsku situaciju u odnosu na ostale zemlje bivše Jugoslavije, bez Slovenije, razumije kao poziciju s koje može pomoæi èitavoj regiji da nadiðe nagomilane probleme i ostvari maksimalan rast na svim pod- ruèjima, cijeneæi susjede kao sebi ravne i kao društva s kojima dijelimo sliène probleme, Milanoviæ se prema njima retorièki odnosio kao pre-

273 Dragan Markovina ma manje vrijednima, tretirajuæi ih s visoka. Èak i kad zanemarimo moralni aspekt èitave prièe, jasno je kako se na taj naèin ne može voditi iskrena i suvisla vanjska politika, posebno ne èineæi nešto iz obijesti, kao što je u razgovoru naznaèeno. Jednako se problematièan dio sadr- žaja odnosi na potpuno relativiziranje ustaškog pozdrava i pokrivanje sudskom odlukom, kao da to nije prije svega politièko i moralno pi- tanje. Imajuæi u vidu takav stav, ne treba èuditi ni njegov prijedlog da Medved, èovjek koji je ustaškog teroristu i ubojicu, a rijeè je o Miru Barešiæu, nedavno nazvao preteèom hrvatskih branitelja, ostane mi- nistar branitelja. Treæi je problematièan aspekt èitave prièe onaj za koji Milanoviæ ne snosi nikakvu odgovornost. Radi se naravno o tajnom snimanju i o puštanju te snimke u javnost. Tko god da je to napravio, poduzeo je duboko nemoralan èin, neovisno o motivima koji su iza toga stajali. No, kada èitavu prièu sublimiramo i pokušamo ponuditi jednu opæu ocjenu sadržaja tog sastanka, suoèit æemo se s poražavajuæim osjeæajem nemoæi. Umjesto da nakon potpunog debakla HDZ-ove i MOST-ove vlasti na odlasku i njezine ostrašæene ideološke revolucije, kao društvo dobijemo alternativu na ljevici, toènije suštu suprotnost vlasti koja se raspala, suoèavamo se s praktièno istim politièkim sadr- žajem koji ovog puta dolazi s druge strane politièkog spektra. Ovdje èak i nije bitno radi li se o neèemu što je trebalo poslužiti za pasivizaciju braniteljske scene ili èak savezništvo s njom, ili o istinskom uvjerenju. Tvrdimo to iz razloga što bi temeljna naèela bilo kakve lijeve pa i narodnjaèke politike morala biti u razumijevanju i iskrenoj prija- teljskoj suradnji sa susjedima, u prosvjeæivanju društva i njegovom odmicanju od ratne retorike, u uvažavaju minimuma civilizacijskih standarda o tome da ustaškom pozdravu nikako nije mjesto u javnosti, neovisno o bilo kakvim sudskim odlukama i da slijedom toga u dos- ljednoj antifašistièkoj politici izvršne funkcije ne mogu imati oni koji slave ustaške atentatore. Imajuæi sve to u vidu, neovisno o dugoroènim politièkim posljedicama èinjenice da je taj razgovor dospio u javnost,

274 DOBA KONTRAREVOLUCIJE jasno je kako je pristojnijem dijelu javnosti zadan strahoviti udarac koji nije oèekivao. Telegram, 25. 08. 2016.

KAKO HDZ NA SLUŽBENIM STRANICAMA PREŠUÆUJE VLASTITU POVIJEST Iako je koncept Damnatio memoriae poznat još iz starog Rima, a oznaèava postupak potpunog brisanja odreðene osobe iz javnog sjeæa- nja, što se odnosilo na politièke prijestupnike, metode i prakse, takve vrste odnosa prema ljudima i prošlosti u cjelini najviše su se razvile u totalitarnim društvima. Staljin je, primjerice, kada bi se obraèunao s nekim od prijašnjih drugova, retuširao službene fotografije na naèin što bi te ljude jednostavno s njih izbacio. Isto je radio i Enver Hoxa u Alba- niji. U Hrvatskoj je takvih primjera bilo mnogo. Tako je u Šibeniku, nakon osloboðenja zemlje u Drugom svjetskom ratu i zapaljivog govora Vladimira Nazora, srušen spomenik Nikoli Tomaseu. Što se tièe novije hrvatske povijesti, ona je prepuna takvih primjera, u kojima su u broj- nim gradovima nekadašnji antifašistièki borci ostajali bez imena ulica i škola, a uništeno je i više od tri tisuæe antifašistièkih spomenika. U službenim prostorijama "Hajduka" devedestih su godina sa starih foto- grafija igraèa retuširanjem brisane petokrake sa dresova, što je prije nekoliko godina uèinjeno i na službenom klupskom kalendaru. Sve ovo navodimo iz razloga što se s takvom pogubnom praksom nastavlja i dalje, ovaj puta unutar samog HDZ-a. Odete li, naime, na službene stranice te stranke i otvorite poglavlje "Povijest", naiæi æete na ovaj tekst: "Hrvatska demokratska zajednica osnovana je 17. lipnja 1989. godine u prostorijama NK 'Borac' na Jarunu. Na toj je skupštini prvim predsjednikom stranke imenovan dr. Franjo Tuðman. Iz skuèenih pro- storija nogometnoga kluba HDZ je zapoèeo politièki uspon kojega je prva formalna potvrda bila pobjeda na prvim višestranaèkim izborima

275 Dragan Markovina u svibnju 1990. godine s osvojenih 60% zastupnièkih mjesta u Hrvat- skom Saboru. HDZ je hrvatska državotvorna stranka koja ne odstupa od temeljnih naèela prema kojima je stranka koja okuplja sve slojeve hrvatskoga naroda i drugih graðana Republike Hrvatske, na naèelima demokracije i kršæanske civilizacije, te na tradiciji i identitetu hrvat- skoga društva i naroda. Kompletan kronološki prikaz povijesti HDZ-a je u izradi i biti æe uskoro dostupan." Ovo je, dakle, kompletan tekst o povijesnom razvoju te stranke. No, èinjenica koja dodatno osnažuje ono što je na prvi pogled oèito jest taj famozni kronološki prikaz djelovanja stranke, koji je ispunjen iz mje- seca u mjesec, sve do kraja 1999. godine, nakon èega se oèito nije dogo- dilo ništa. Toènije, kronološki je prikaz u izradi i uskoro æe biti dostu- pan. U HDZ-u su, dakle, odluèili uvažiti niti deset godina vlastite povi- jesti, nakon èega se ukazala crna rupa od 17 godina, sve do dolaska na vlast aktualnog predsjednika Plenkoviæa, èijoj je predizbornoj kampanji posveæen najveæi dio sadržaja na stranici. Sve navedeno znaèi da neki neupuæeni graðanin, poželi li dobiti makar i osnovnu informaciju o tome tko su bili predsjednici HDZ-a, od osnivanja do danas, tu banalnu informaciju na službenim stranicama stranke ne može dobiti. Nema u memoriji HDZ-a ni Sanadera, ni Jadranke Kosor, ni Tomislava Kara- marka. Tu su samo Tuðman i Plenkoviæ, pri èemu onih 17 nedostajuæih godina stranka nije provela u hibernaciji, nego u ozbiljnoj aktivnosti, obnašavši dobrim dijelom tog razdoblja vlast u zemlji. Sve nas to dovo- di do pitanja vjerodostojnosti, inaèe kljuène rijeèi aktualne kampanje HDZ-a. Ona je zapravo u potpunosti pogoðen slogan, uzmemo li odnos prema bivšim predsjednicima stranke, koji je doista vjerodostojan, s iznimkom Tuðmana. Sve je ovo, naravno, prije svega vrlo zabavno, no uhvatimo li se ozbiljne analize ove èinjenice, teško æemo moæi izbjeæi pitanje, na koji se naèin u HDZ-u misle uhvatiti rješavanja ozbiljnih problema društva kada nisu u stanju uspostaviti dijalog s vlastitom prošlošæu. Pri èemu je sve zajedno tim tragiènije iz razloga što je rijeè o skrivanju banalnih i svima poznatih èinjenica, èime problem napušta

276 DOBA KONTRAREVOLUCIJE sferu racionalnog i ulazi u prostor iracionalnog, odnosno u ovom slu- èaju kolektivne psihologije. Ovakvo odbijanje navoðenja jednostavnih kronoloških podataka svjedoèi ponajprije o potpunom izostanku bilo kakve samosvijesti i autorefleksije, što su zapravo temeljna obilježja èovjeka. Imajuæi to u vidu, oèito je kako ova praznina od 17 godina nije namijenjena široj javnosti, veæ u prvom redu stranaèkom èlanstvu, s jasnom porukom o poželjnoj amneziji i iskljuèivanju bilo kakve samo- stalnosti u djelovanju. Nezgoda pak s ovom i sliènim vrstama prešuæi- vanja leži u tome da se kosturi iz ormara na koncu uvijek pojave, ma koliko im brisali tragove. Telegram, 06. 09. 2016.

ZAŠTO JE POLITIKA ZORANA MILANOVIÆA DOŽIVJELA DEBAKL? Kad èelnik opozicijske stranke, nakon potpunog raspada i sveopæe pobune protiv prošle vlasti HDZ-a i MOST-a, te nakon što je u svim anketama uoèi izbora imao respektabilnu prednost pred politièkim protivnicima, dobije 150 tisuæa glasova manje nego na prošlim izbori- ma te izbore završi sa sedam mandata manje od glavnih konkurenata, više je nego oèito kako se radi o potpunom debaklu politike koja je u kampanji voðena. To što su ti rezultati demantirali one koji su tvrdili da je Milanoviæevo skretanje prema desnici politièki oportuno, te kako intelektualna ljevica ništa ne razumije prognozirajuæi mu totalni neus- pjeh, predstavlja drugi aspekt problema koji u korijenu jednako ne ra- zumije društvene procese koji su obilježili proteklih nekoliko mjeseci prethodne Vlade. Zoran Milanoviæ se, naime, unatoè brojnim, èak i dobronamjernim upozorenjima o tome kako bi trebao provoditi dos- ljednu lijevu i antinacionalistièku politiku, odluèio posve približiti des- nici, usvajajuæi njezinu retoriku i baveæi se iskljuèivo pitanjima iz des- nog ideološkog spektra. Kako je, pored svega toga, nastavio iskazivati neskrivenu fascinaciju Tuðmanovim nasljeðem, kod znatnog je dijela

277 Dragan Markovina biraèa prešao granicu dopustivog, zbog èega je na kraju katastrofalno izgubio veæ dobijene izbore. Imajuæi sve to u vidu, doista fascinira ni- èim utemeljeno uvjerenje da zanemarivanje biraèa koji bi ti po prirodi stvari trebali biti skloni neæe rezultirati njihovom apstinencijom, kao i uvjerenje da æe se nacionalistièkom retorikom s mjesta èelnika SDP-a uspjeti privuæi glasaèe za Socijaldemokratsku partiju. Drugim rijeèima, Milanoviæ je potpuno promašio u politièkoj stra- tegiji. No, znatno je veæi problem od njegovih promašaja èinjenica da nitko iz njegove stranke nije reagirao na takvu politiku. Barem ne javno. Na taj se naèin nominalno lijeva partija, koja bi trebala okupljati lijeve intelektualce koji bi otvarali pitanja o suvremenom društvu i svijetu, te poticati ozbiljnu javnu raspravu o svim tim pitanjima, pretvorila u kopiju HDZ-a, što u praksi znaèi da je voða uvijek u pravu i da se nje- gove odluke ne propituju. Uvažavajuæi navedeno, besmislenim se èine uvrijeðeni zakljuèci pojedinaca kako su za povratak HDZ-a na vlast krivi biraèi koji su apstinirali na izborima, umjesto da svoj glas daju SDP-u i Narodnoj koaliciji. Pravi je odgovor da je za povratak HDZ-a kriva potpuno promašena politika vodstva SDP-a, koji nije ponudio nijedan suvisao razlog zbog kojega bi se za tu stranku trebalo glasati. Milanoviæevo natjecanje u hrvatstvu, izvlaèenje djeda ustaše i potpuno nepotreban sastanak sa šatorašima kao i sve što je tamo izreèeno, a sve to bez ikakve reakcije iz same stranke, dobrim je dijelom odbacilo razlo- ge zbog kojih bi biraè Narodnu koaliciju doživljavao kao nešto što je drukèije od HDZ-a. Tko god je bio u prilici prisustvovati predizbornim skupovima SDP- a, a osobno sam bio prisutan na onome u Korèuli poèetkom rujna, mo- gao je, osim otužne atmosfere, uoèiti sav besmisao natjecanja u domo- ljublju koje je oèito predstavljalo forte te kampanje. Tako je repertoar banda koji je svirao na korèulanskom skupu, mogao posve jednostavno biti preslikan na bilo koji skup HDZ-a, èime je SDP od "Majki", iz sijeè- nja 2000. godine, dogurao do "Croatio, iz duše te ljubim" iz 2016. godi-

278 DOBA KONTRAREVOLUCIJE ne, potpuno izgubivši vlastiti politièki identitet. Stoga je pravo pitanje koje bi u SDP-u nakon izbora trebali postaviti: kojoj se oni publici zap- ravo obraæaju, tj. koja je njihova ciljana skupina? Sve ove èinjenice postaju još naglašenije u svjetlu drastiènog pada izlaznosti na ove izbore, koja je bila oko deset posto manja u odnosu na prošle. To konkretno znaèi da ozbiljnu graðansku pobunu protiv Karamarkove politike, najvidljivije na pitanju kulture, obrazovanja i javne radiotelevizije, koja je konstantnim prosvjedima malo po malo nagrizala prošlu vlast, s kulminacijom u masovnom prosvjedu podrške kurikularnoj reformi, u SDP-u uopæe nisu iskoristili i pretvorili je u saveznika na ovim izborima. Umjesto toga, obraæali su se šatorašima i nacionalistièkoj publici, ostavivši praktièno sve one druge ljude o koji- ma je bilo rijeèi bez moguænosti izbora. Pri èemu je manji dio ipak odluèio glasati za Narodnu koaliciju, drugi je dio eventualno podržao stranku Pametno, dok je najveæi broj ipak odluèio ne iziæi na izbore. HDZ je tako, bez pretjeranih vlastitih zasluga, tek sa skromnim face- liftingom u vidu Plenkoviæa, glatko dobio izbore, netom nakon potpu- nog debakla Vlade koju je vodio i sam srušio. Rezimiramo li na kraju èitavu kampanju Narodne koalicije, jedno- stavno æemo doæi do zakljuèka da je ukljuèivanje HSS-a i pomicanje prema centru bilo ne samo potpuno beskorisno, nego i kontraproduk- tivno, buduæi da je, primjerice, biraèe u desetoj izbornoj jedinici dovelo u situaciju da glasaju za Stipu Gabriæa Jambu, simbola politike iz deve- desetih godina. Osim toga, koalicija je potpuno promašila publiku kojoj se obraæala, pri èemu nije rijeè iskljuèivo o nacionalistièkoj retorici, koja je civilizacijsku razliku meðu vodeæim strankama svela na minimum, nego i njezinoj socijalnoj komponenti. Narodna koalicija se tako u èita- voj kampanji ponašala kao da ne živimo u zemlji u kojoj znatan broj graðana živi na rubu ili ispod praga egzistencije i u kojoj znatan broj zaposlenih u trgovini, a takvih je u ovom društvu vrlo mnogo, dano- noæno radi za vrlo skromne plaæe. Tim ljudima, koji bi trebali biti pri- marni biraèi ljevice, Milanoviæ se praktièno uopæe nije obraæao.

279 Dragan Markovina

Imajuæi u vidu sve navedeno, bez obzira na poražavajuæe rezultate izbora, koji su praktièno omoguæili da vlast opet preuzme uvjerljivo najgora garnitura u povijesti suvremene Hrvatske, ovakav debakl Na- rodne koalicije i SDP-a poslao je jednu snažnu i korisnu poruku. Ona je sadržana u zakljuèku da se nacionalizmom s lijevih pozicija ne mogu dobiti izbori i da se vlastite biraèe ne može dovijeka potcjenjivati. Pre- ciznije govoreæi, biraèi ljevice su jasno poruèili kako žele modernu lijevu politiku, koja æe potpuno raskrstiti s dodvoravanjem desnici i uzga- janjem nacionalistièkih mitova. Ukoliko nekome ni nakon ovakvih re- zultata izbora na državnoj razini nije jasno o èemu je rijeè, možda bi im mogao pomoæi rezultat splitskog gradonaèelnika Baldasara, koji je kao nosilac liste u vlastitom gradu dobio 793 glasa. Telegram, 12. 09. 2016.

TOTALITARIZAM NA ZAGREBAÈKOM SVEUÈILIŠTU Neovisno o tome što se hrvatska javnost veæ naviknula na razne vrste besramnih poteza u javnoj sferi, odluka rektora Zagrebaèkog sveuèilišta Damira Borasa da, na sugestiju svog nasljednika na funkciji dekana Filozofskog fakulteta Vlatka Previšiæa, raspusti Studentski zbor na toj instituciji, nadmašuje veæinu dosadašnjih besramnosti ljudi na javnim funkcijama. Navodimo ovo iz razloga što je motiv tog raspustašnja vrlo jasan, bez obzira na formalne razloge koji su ponuðeni u objašnjenjima. Pojednostavljeno govoreæi, aktualni je rektor Boras, dok je još obnašao dužnost dekana Filozofskog fakulteta, pokušao na sve moguæe naèine progurati ugovor izmeðu Filozofskog fakulteta i Katolièko-bogoslovnog fakulteta, koji se zapravo svodio na onu krilaticu iz èuvenog romana Iljfa i Petrova "Ideje naše, benzin vaš". Naime, po tom bi ugovoru stu- denti Katolièko-bogoslovnog fakulteta mogli upisivati razne smjerove na Filozofskom fakultetu, koji bi im nakon stjecanja diplome omoguæili da u školama, osim vjeronauka, predaju i neki drugi predmet, poput povijesti, hrvatskog, sociologije i sl. Na taj bi naèin došli u privilegiranu

280 DOBA KONTRAREVOLUCIJE poziciju na tržištu rada, s obzirom da bi, èak i neovisno o ideološkim razlozima, svaki ravnatelj radije zaposlio jednog profesora koji bi mo- gao predavati više predmeta, nego po jednog za svaki predmet. Studenti Filozofskog fakulteta zauzvrat ne bi dobili ništa. Prije svega iz razloga što za upis na KBF brucoši moraju imati sve sakramente, a potom i zbog toga što sama crkva odreðuje tko æe predavati vjeronauk u ško- lama. Kako su ove dvije èinjenice toliko jasne da ih nikakva retorièka akro- batika ne može opovrgnuti, ne treba èuditi da je pokušaj da se takva odluka donese ispod radara i u paketu suradnje s drugim fakultetima dovela do masovne pobune studenata, s jedne strane, ali i do osvješ- æivanja znatnog broja profesora o èemu je zapravo rijeè, s druge strane. Nakon toga je premoænom veæinom, sada veæ u dekanskom mandatu Vlatka Previšiæa, Fakultetsko vijeæe odbilo takvu vrstu ugovora s KBF- om. S obzirom da ne postoji nijedan racionalan razlog po kojem bi taj ugovor koristio studentima Filozofskog fakulteta, jasno je kako ni pret- hodni dekan, a sadašnji rektor, jednako kao ni aktualni dekan, nisu zaštitili interese vlastite kuæe i vlastitih studenata. O razlozima zbog kojih su se tako postavili možemo samo nagaðati, pa stoga to pitanje neæemo ni otvarati, ali to i dalje ne mijenja èinjenicu da su se sa svojim postupcima praktièno suprotstavili interesu vlastitih studenata. Konaèni rezultat te akcije bilo je premoæno odbacivanje spomenutih ugovora, koje nijedan odsjek na Filozofskom fakultetu nije prihvatio, ali i izglasavanje nepovjerenja dekanu Previšiæu od strane Fakultetskog vijeæa, što je on izbjegao rušenjem kvoruma i odbijanjem da se toèka o njegovom razrješenju uvrsti na dnevni red. Svemu tome prethodio je njegov samovoljni pokušaj smjene prodekanice Branke Galiæ, što je Fakultetsko vijeæe odbilo. Dekan Previšiæ je potom podnio kaznenu prijavu protiv prodekanice Galiæ i redovne profesorice Nadežde Èaèi- noviæ, jer su navodno pokušale uvesti paralelno upravljanje na fakul- tetu.

281 Dragan Markovina

Kada se èitava ova prièa ogoli od pravnih finesa i ispraznog govora, doæi æemo do vrlo jednostavnog zakljuèka kako je Vlatko Previšiæ priliè- no nepristojan èovjek i èovjek koji posve ignorira dobre akademske obièaje. Umjesto da sam ponudi ostavku, nakon što je projekt koji je svim silama gurao doživio debakl na glasanju, odbio je otiæi èak i nakon što mu je veæina u Vijeæu iskazala nepovjerenje i izglasala smjenu. Stoga bi bilo zanimljivo èuti koji su to stvarni razlozi zbog kojih se dekan na ovakav naèin spreman poigravati s vlastitim obrazom. Tim prije što sam iz dana u dan pomièe granice, pa je tako angažirao privatnu zašti- tarsku službu da ordinira na fakultetu, te zaposlenike da kidaju plakate koji, ironizirajuæi odnos izmeðu rektora Borasa i njega, pozivaju na plenum. Sve je to nadopunio odlukom o zabrani studentima koji orga- niziraju Plenum da se okupljaju u prostorijama fakulteta. Odgovor na pitanje, da li je puka koincidencija da se sve to odvija nekoliko dana nakon okonèanja parlamentarnih izbora, ostavljamo èitateljima na izbor. No, neovisno o tome jasno je da se na Filozofskom suoèavamo s jednom zastrašujuæom praksom koju najpreciznije može- mo imenovati totalitarnom. Sveuèilište je, naime, veæ stoljeæima mjesto koje uživa autonomiju od upliva države, a uz to je definirano kao zajed- nica studenata i profesora. U tu autonomiju, barem ne na ovako bru- talan naèin, nije zadirao ni jedan režim. Preciznije govoreæi, u giba- njima iz 1968. i 1971. godine studenti su se slobodno sastajali u prosto- rijama Sveuèilišta, potpuno svjesni rizika ukoliko taj prostor napuste i svoje zahtjeve iskažu na ulici. Danas Previšiæ studentima ne dopušta ni toliko da slobodno iskažu svoj stav u prostorima svog fakulteta, i to djelujuæi s pozicije èovjeka kojemu je veæina na tom istom fakultetu iskazala nepovjerenje. Takva vrsta bezobrazluka svjedoèi u prvom redu o nedostatku bilo kakvog srama i o nepoštivanju ideje sveuèilišta. Telegram, 14. 09. 2016.

282 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

SKANDALOZNI DOKTORAT O PAVELIÆU NA ZADARSKOM SVEUÈILIŠTU Priroda stvari po kojoj vijesti iz periferije, posebno u ovako centra- liziranoj državi, èesto i ne dospiju do šire javnosti, ovih je dana išla na ruku nezamislivom skandalu na Zadarskom sveuèilištu, koji je skandal praktièno jedva registriran kao takav. Naime, u sjeni burnih previranja na zagrebaèkom Filozofskom fakultetu i pregovora o sastavu nove Vla- de, na Zadarskom je sveuèilištu obranjen doktorat iz povijesti pod na- slovom "Djelovanje Ante Paveliæa od 1945. do 1953. godine". Autor tog originalnog doprinosa historiografiji stanoviti je Ante Deliæ, èiji je rad priveden kraju pod mentorstvom Zlatka Begonje iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a u Zadru, i uz suglasnost ostale dvojice èlanova povje- renstva, Marija Jareba sa Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu i Ante Braliæa, s Odjela za povijest Zadarskog sveuèilišta. Štoviše, izvješæe mentora Zlatka Begonje je 8. srpnja na sjednici Struènog vijeæa huma- nistièkih znanosti prihvaæeno sa samo deset glasova protiv, 15 suzdr- žanih i èak 51 za. Da bi stvar bila kompletirana, praktièno je èitav Rek- torat Zadarskog sveuèilišta došao na obranu doktorata, kako bi njegovi èlanovi izravno svjedoèili obrani prvog doktorata o Anti Paveliæu. Bavljenje bilo kojom povijesnom temom, posebno onom ovog tipa, ne samo da ne bi trebalo predstavljati problem, veæ bi trebalo s inte- lektualne i znanstvene strane biti podržano. Naravno, kada se ne bi radilo o znanstvenom podizanju spomenika jednom notornom ratnom zloèincu i štetoèini kakva se teško dva puta ukazuje u jednom društvu. O èemu se radi? Iako je veæ iz naslova posve jasna moralna upitnost tak- vog pristupa Paveliæevoj osobi, s obzirom da kljuè za razumijevanje njegovog politièkog djelovanja i krajnjih konzekvenci takvog djelovanja ne može biti èitan izvan konteksta i zloèinaèke prakse kvislinške ustaš- ke države kojoj je bio na èelu, uvid u sažetak samog rada, kao i mišljenja èlanova povjerenstva ne ostavljaju mjesta nikakvim dvojbama. Ovdje æemo se koncentrirati na njihovo obrazloženje uvodnog poglavlja koje

283 Dragan Markovina problematizira Paveliæevo djelovanje do 1945. godine, te na generalnu poruku rada. Deliæev mentor, Zlatko Begonja, tako zakljuèuje: "Uvo- dom je doktorand naznaèio znanstveni zadatak disertacije, koji se te- melji na potrebi razjašnjenja politièkog djelovanja Ante Paveliæa u de- terminiranom vremenskom razmeðu što je podrazumijevalo razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, odnosno dijela Hladnog rata. Slijedom toga naglašeno je kako je Paveliæ pripadao onoj grupaciji politièara koji ni pod koju cijenu nisu odustajali od svojih zadanih ciljeva, premda je njihova realizacija èesto bila uvjetovana razlièitim politièkim okolnos- tima koje su u tom kontekstu pretpostavljale upotrebu tako prilagoðe- nih sredstava. Upravo zbog toga Paveliæ je u poslijeratnom razdoblju kao jedan od kljuènih èimbenika dijela hrvatske politièke emigracije postao nositeljem aktivnosti unutar grupacije koju je jugoslavenski ko- munistièki totalitarni režim nazivao 'teroristièkom ustaškom emigra- cijom'....Cjelina naslovljena 'Politièko djelovanje Ante Paveliæa do 1945. godine' zapravo je ogledni prikaz kljuènih podataka i èinjenica o Pave- liæevom životu, svjetonazoru i politièkim promišljanjima i djelovanji- ma, koji su neophodni upravo zbog dobivanja potpunije slike o slijedu njegova razvoja prepoznatljivijeg kroz razdoblja koja su ga uokvirivala u formi politièara, zatim revolucionara i konaèno poglavnika Nezavisne Države Hrvatske." Dakle, Zlatko Begonja, osim što ima problema s moralom, evidentno ima problema i s inteligencijom. Poèet æemo s moralom. Naime, his- toriografija je zabilježila malo takvih monstruoznih reèenica poput Be- gonjine koji je kompletnu zloèinaèku stvarnost NDH, potpuno obilje- ženu rasnim zakonima i koncentracijskim logorima smrti, podveo pod Paveliæevo inzistiranje na vlastitim politièkim ciljevima, èije je ostva- rivanje bilo uvjetovano razlièitim politièkim okolnostima, koje su zahti- jevale upotrebu njima prilagoðenih sredstava. Iako iz te Begonjine reèe- nice cinizam vrišti na sve strane, evidentno je, barem posredno, kako on jako dobro zna o kakvoj se politici radilo, ali to svjesno prešuæuje. Drugi problem s Begonjinim moralom odnosi se na èinjenicu kako se

284 DOBA KONTRAREVOLUCIJE nakon 1945. godine Paveliæa ne može promatrati ni u jednom drugom svjetlu, a ponajmanje u formi nekakvog principijelnog opozicijskog politièara, osim u svjetlu ratnog zloèinca. No, Begonja nas tvrdoglavim inzistiranjem na glorifikaciji jednog potkapacitiranog kvislinga, dovodi do vlastitih problema s inteligencijom. Tako Paveliæ više nije izdajnik, suradnik nacistièkih okupatora, ratni zloèinac s hipotekom nekoliko koncentracijskih logora i genocida nad Srbima, Židovima i Romima, nego aktivni sudionik hladnog rata, u vjeènoj borbi protiv komunizma. Kako takva logika èovjeka može dovesti iskljuèivo do ispisivanja sve nelogiènijih reèenica, posvaðanih sa zdravom pameti, ne treba èuditi Begonjina tvrdnja kako su tu grupaciju ljudi iz komunistièke vlasti nazi- vali "teroristièkom ustaškom emigracijom". Nije, naime, bilo potrebe da ih komunistièke vlasti specijalno tako zovu, s obzirom da su se sami tako titulirali, ali i s obzirom da je naprosto bila rijeè o jasnoj èinjenici. Kako, naime, nazivati poglavnika ustaške države i njegove suradnike, koji su iz inozemstva planirali teroristièkim napadima srušiti Jugosla- viju, osim kao teroristièku ustašku emigraciju? Dok Begonja dopre do logike kojom bi odgovorio na ovo pitanje, posvetit æemo se sažetku tadašnjeg doktoranta i sadašnjeg doktora De- liæa, koji se u tom kratkom tekstu nehotice u potpunosti idejno razot- krio. Veæ u prvoj reèenici piše sljedeæe: "U radu se na temelju dostup- nih izvora i literature prikazuje politièko djelovanje bivšeg poglavnika Ante Paveliæa, od kraja Drugog svjetskog rata do 1953." Postavimo li, naime, stvari onako kako ih je Deliæ prozirno postavio, da tobože posve nevino analizira Paveliæevo politièko djelovanje nakon rata, osnažujuæi to marginalnim tendencioznim prikazom njegovog djelovanja u NDH, otkuda mu je veæ u prvoj reèenici sažetka izronio "bivši poglavnik"? Na ovo pitanje mogu biti samo dva odgovora. Ili Deliæ smatra da je Pave- liæeva uloga kao poglavnika NDH mnogo znaèajnija nego što u svom radu prikazuje, toènije, da ga èinjenica da je bio poglavnik ustaške drža- ve temeljno odreðuje, jer tu sintagmu inaèe ne bi koristio, ili ga u intim- nom smislu primarno doživljava kao poglavnika, pa mu je to na ovom

285 Dragan Markovina mjestu nagonski izletjelo? Obje te moguænosti jednako su problema- tiène i za njih vrijedi isto što i za Begonjino nevješto piskaranje. One su, naime, posvaðane s logikom i s moralom, a potencijalno i s jednim i drugim. Ako Deliæ smatra da Paveliæa treba promatrati ponajprije kao poglavnika, onda mu èitav rad logièki pada u vodu, a ako pak to na- gonski osjeæa, onda samo potvrðuje da su mu motivi nastanka tog tek- sta krajnje upitni. Tragika cijelog sluèaja na koncu leži u posve besmis- lenom nastojanju da se apsolutnog vladara jednog od najsurovijih na- cistièkih režima u Europi promatra kao nekakvog borca protiv totalita- rizma, što je u pristojnom svijetu nezamislivo, a u Hrvatskoj postaje poželjno i pogoduje stanovitoj društvenoj afirmaciji koju dolazak èita- vog Rektorata na obranu jasno legitimira. Telegram, 21. 09. 2016.

GLASNOVIÆ ZAPRAVO NE PODNOSI HRVATSKU Nakon, malo je reæi užasavajuæeg, facebook statusa saborskog zas- tupnika Željka Glasnoviæa i njegovog kasnijeg dodatnog objašnjenja kojim je naglasio vlastiti neartikulirani bijes, prva reakcija kojom razu- man èovjek može reagirati bila bi u neobuzdanom smijehu. Ne zbog toga što smatra da sve izreèeno nije skandalozno, posebno s pozicije istupa saborskog zastupnika, kao ni zbog toga što on ispunjava sve preduvjete za kvalitetnog redikula. Pravi razlog smijeha nalazi se u jas- noj èinjenici da Glasnoviæ, od èijeg se naglašenog domoljublja javnost ne može obraniti, zapravo ne podnosi Hrvatsku. On je, štoviše, ako je vjerovati njegovom facebook statusu, èak i prezire. Preciznije reèeno, Glasnoviæ je patološki zaljubljen u vlastitu fikciju i nekakvu viziju do- movine u kojoj svi posjeæuju mise zadušnice za ustaške zloèince, zago- varaju lustraciju i ne toleriraju nikakvu slobodu mišljenja i govora. Prava, realna Hrvatska njega ne samo da ne zanima, nego ga u tolikoj mjeri frustrira i stvara mu osjeæaj nemoæi da to više nije u stanju kon- trolirati, zbog èega i dolazi do ovakvog pucanja. Sve to zajedno ne bi

286 DOBA KONTRAREVOLUCIJE bio neki problem da on ne predstavlja paradigmu èitavog jednog svi- jeta, u kojem participira znaèajan dio populacije koji manje-više misli isto što i on, ali se to ne usuðuje javno iznijeti. Iako na prvi pogled ne izgleda tako, Glasnoviæu i sliènima najveæi problem ne predstavljaju ni jugoslavensko, ni socijalistièko nasljeðe, nego ponajprije modernizacija. Ne bi zapravo bilo daleko od istine za- kljuèiti kako je kljuè za razumijevanje patološke odbojnosti koju gaji prema socijalistièkom razdoblju u tome što su upravo u tom razdoblju osloboðeni emancipacijski potencijali društva, u èemu je Filozofski fakultet u Zagrebu igrao znaèajnu ulogu. Na taj je naèin to razdoblje, odnosno njegovo nasljeðe, Glasnoviæu potpuno uskratilo razumijevanje izmeðu njega i domovine. Njegov jezik i jezik moderne i prosvijeæene Hrvatske koju Filozofski fakultet, svim svojim manama unatoè, i dalje simbolizira, dva su potpuno razlièita jezika koji se ne mogu sresti ni u jednoj toèki. To, naravno, i dalje ne bi bio toliko veliki problem kada iz njega ne bi izvirao drugi. Dok èitava graðanska Hrvatska, zajedno sa studentima, koji upravo prosvjeduju na Filozofskom fakultetu, Glasno- viæa uopæe ne doživljava, niti je zanima što on ima reæi, njemu je nepoj- mljiva egzistencija ljudi koji slobodno misle i govore. To ga na koncu dovodi do tolikog oèaja da bi na studente slao kordone policije. Sudar ta dva principa, èak i u sluèaju kada bi došlo do tako tragiènog razvoja dogaðaja u kojima bi Glasnoviæ mogao ostvariti svoj naum i silom sus- pendirati demokraciju, ne bi ni na koji naèin ublažio njegovu dubinsku frustraciju, kao ni osjeæaj zadovoljstva kod svih onih koji ovih dana prosvjeduju zbog dogaðanja na Filozofskom fakultetu. Zbog svega na- vedenog, Glasnoviæa nije zadovoljilo ni umirilo ni to što je u današnjoj Hrvatskoj, barem u izvjesnoj mjeri i na institucionalnoj razini, priznat i uvažen do te mjere da ga se pita za mišljenje, da ostvaruje više nego pristojnu egzistenciju i da je saborski zastupnik. Odgovor na pitanje, zbog èega je tako, djelomièno smo veæ ponudili, no za ostatak odgovora bilo nam je potrebno Glasnoviæevo dodatno objašnjenje – da su Hrvatskoj potrebni akademska lustracija, deko-

287 Dragan Markovina munizacija i rasvjetljavanje povijesnih dogaðaja. Temeljna karakteris- tika ljudi skromnih kapaciteta leži u njihovoj uvjerenosti da sve znaju najbolje i da njihovo mišljenje o bilo èemu predstavlja konaèan i neu- pitan sud. Stoga je najveæi Glasnoviæev problem u nepristojnosti i nedo- statku kuænog odgoja. No, ne primarno zbog svih uvreda koje je uputio, veæ zbog bahate nadmenosti koja ga drži u uvjerenju da, ako on sam ne zna ništa o povijesti pa je treba rasvijetliti, da jednako neznanje iskazuju i ostali graðani. Akademska lustracija tu služi samo kao pri- vjesak i odaje jednaku vrstu nemoæi koju emitira i dekan Vlatko Pre- višiæ. Kako je, naime, Glasnoviæ ispravno procijenio da na Filozofskom fakultetu uglavnom rade ljudi koji se ponešto razumiju u društvene i povijesne procese i kojima ne treba ništa posebno rasvjetljavati, shvatio je to vrlo osobno kao izravan napad na vlastito neznanje, sa èime se zna nositi jedino silom. Sve ovo navodimo zbog jedne banalne, no opæepoznate èinjenice, koja oèito nije pravodobno stigla do Kanade (u kojoj je Glasnoviæ živio). AVNOJ je, naime, stvorio današnju Hrvatsku i u njegovim je granicama ona meðunarodno priznata. Imajuæi sve to u vidu, Glasnoviæev bijes predstavlja u prvom redu dubinsko nezadovoljstvo s èinjenicama, kako povijesnim, tako i društvenim, s obzirom da društvo tako tvrdoglavo odbija izgledati onako jednostavno i retrogradno kakvim ga Glasnoviæ zamišlja. Sve to zajedno u konaènici dovodi do njegovog bijesa prema Hrvatskoj koji se ne usudi osvijestiti kao takvog. Telegram, 24. 09. 2016.

ŠTO POVEZUJE BERNARDICU JURETIÆ, MARIJANU PETIR I VLATKA PREVIŠIÆA? Unatoè tome što je hrvatski javni prostor odavno naviknut na ispra- zan javni govor i konstantnu produkciju gluposti i besmislica od strane visokopozicioniranih aktera javne scene, èak i onih s najvišim stupnjem

288 DOBA KONTRAREVOLUCIJE obrazovanja, malo kada je takva praksa imala ovako plodan vikend kao što je bio protekli. Ovih smo dana, naime, svjedoèili nevjerojatnom nizu retorièkih bisera od strane Bernardice Juretiæ, Marijane Petir i Vlatka Previšiæa, koji se teško mogu podvesti pod redovno stanje. Najprije je ministrica u odlasku, koja na silu i bez ikakvog legitimiteta pokušava progurati novi Obiteljski zakon, posve ozbiljno izjavila da, ako je netko konzervativan ima strah Božji pa se boji Boga i neæe napraviti ništa loše. Potom je Marijana Petir zakljuèila da je eliminirana na prijekom sudu, te da se tako bez saslušanja sudilo u vrijeme komunizma i slalo ljude na Goli otok, kao i da je na isti naèin suðeno Stepincu, zbog èega Kre- šimir Beljak (predsjednik Hrvatske seljaèke stranke) predstavlja rein- karnaciju Tita i Staljina. Na koncu je Vlatko Previšiæ, netom prije nego ga je Senat suspendirao kao dekana Filozofskog fakulteta, izjavio da nema nikakvih zakonskih, ni moralnih razloga da podnese zahtjev za umirovljenjem zbog neèijih politièkih želja i razloga. Prije nego se posvetimo analizi njihovih izjava i cjelokupnog diskursa koji iz tih izjava izvire, pokušat æemo odgovoriti na pitanje, koje je klju- èno za razumijevanje takvih istupa. A ono je: što povezuje to troje naiz- gled nepovezivih ljudi? Jednostavan odgovor koji se u prvom redu na- meæe vezan je uz èinjenicu da svo troje u punom kapacitetu djeluju u smjeru dubinske klerikalizacije hrvatskog društva. No, zanimljivija od njihovog zajednièkog cilja jest èinjenica da svo troje iz te pozicije, zago- varatelja klerikalizacije društva, djeluje praktièno na isti naèin. Silova- njem propisa i boljih obièaja, potpunim nedostatkom bilo kakvog uva- žavanja ljudi koji ne dijele njihove stavove, sumanutim nastojanjima da idu glavom kroz zid u ostvarenju zadanih ciljeva i mesijanskom ulo- gom koju pridaju sebi samima. Iako bi sve navedeno bilo dovoljno za razumijevanje prirode njihovog djelovanja, dodatnu notu èitavoj stvari daje potpuni nedostatak bilo kakve vjerodostojnosti kod troje spome- nutih ljudi. Tako je ministrica Juretiæ na odlasku prvo živjela u vanbraè- noj zajednici a zatim se udala za razvedenog èovjeka, Marijana Petir, koja je svoje politièko ime stekla participacijom u Raèanovoj Vladi,

289 Dragan Markovina svugdje u SDP-u vidi ostatke staljinizma, dok Vlatko Previšiæ, koji je smjerno u svojim radovima zagovarao kolektivnu prisutnost na prosla- vama Dana Republike, danas zagovara ugovore izmeðu Katolièko-bo- goslovnog fakulteta i Filozofskog fakulteta. Sve navedeno u tolikoj je mjeri skandalozno da jasno svjedoèi o pot- puno poremeæenim kriterijima u ovdašnjem društvu, koji su omoguæili da ljudi takvog profila zauzimaju neke od najodgovornijih pozicija u državi i društvu. Logika Bernardice Juretiæ poèiva na potpunoj bes- mislici i generalizaciji, koju gotovo èitava historija èovjeèanstva u pot- punosti demantira. A teško je pronaæi bilo kakvu ratnu situaciju i pro- dukciju nasilja, u kojoj masovno, ali i na vodeæim pozicijama, nisu su- djelovali ljudi koji su se javno predstavljali kao aktivni vjernici. No, znatno je veæi problem od ovog logièkog nedostatka neskriveno mini- strièino uvjerenje, koje se u ovakvom iskazu uopæe ne prikriva, o tome kako su konzervativci moralno ispravniji ljudi samim tim što vjeruju u Boga. Iako je drugi dio reèenice ministrice ostao neizreèen, svakome tko je u stanju razumjeti poruku savršeno je jasno da upravo ta vrsta uvjerenja stoji iza nastojanja da svjetonazor jedne skupine ljudi ulti- mativno mora biti nametnut èitavom društvu. Iz toga izvire i kljuèni problem hrvatskog društva koji možemo svesti na uporna nastojanja klerikalnih organizacija da dokinu pluralnost društva. Marijana Petir, jedna od prvoborkinja takvih nastojanja, u tolikoj je mjeri sebe identi- ficirala s vrijednostima koje javno zastupa, da svako neslaganje s nje- nom politikom doživljava kao univerzalan napad na spomenuti set vri- jednosti. Otprilike u stilu zakljuèaka da svatko tko se ne slaže s HDZ- om ne voli Hrvatsku. Ovo objašnjava njezinu histeriju, ali i dalje ne objašnjava zbog èega se nabacuje etiketama i povijesnim procesima o kojima oèito malo zna i svakako ih ne razumije. Pri èemu je posebno zabavan detalj, u kojemu pridajuæi sebi svetaèke odlike, tvrdi glupost da poput Stepinca nije imala pravo iznijeti vlastitu verziju prièe, oèito potpuno nesvjesna mitološkog narativa koji je izgraðen upravo oko Stepinèevih rijeèi sa suðenja. Vlatko Previšiæ je pak èitav promatrani

290 DOBA KONTRAREVOLUCIJE diskurs doveo do njegovih krajnjih konzekvenci. Takvu vrstu odbijanja da se suoèi s realnošæu, u èemu mu svesrdno pomažu ideološki drugovi poput Ive Banca, rijetko je sresti èak i u Hrvatskoj. Naime, èak i kad bis- mo sve drugo stavili na stranu, radi se o èovjeku koji je pozvao privatnu zaštitarsku tvrtku na fakultet i onemoguæio studentima da koriste pro- store vlastitog fakulteta, a sve nakon što mu je veæina Fakultetskog vije- æa izglasala smjenu i nepovjerenje. Drugim rijeèima, stvorio se èitav niz okolnosti koje bi razumnog i moralnog èovjeka odavno dovele do neo- pozive ostavke i isprike kolegicama i kolegama zbog svog ponašanja. Iako ova tri sluèaja nisu formalno povezana, njihova istovremenost, kao i uvjerljiva sliènost metoda i djelovanja zorno svjedoèe o tome kako je klerikalna revolucija spremna na sve da bi provela svoja nastojanja, ukljuèivši potpuno destruiranje institucija, boljih obièaja i uvažavanja realne pluralnosti društva u cjelini. Telegram, 03. 10. 2016.

UŽASAVAJUÆI TEROR PRED VUKOVARSKOM BOLNICOM Iako šira javnost veæ duže vremena zatvara oèi i uši pred terorom koji pripadnici vjerske sekte nazvane "40 dana za život" provode nad nasu- mice izabranim žrtvama, zbog èega vijesti o njihovim aktivnostima nisu nalazile put do udarnih termina, vukovarski bi je sluèaj konaèno trebao osvijestiti. Djelovanje skupine nasilnika koja je sebe, kao i u èitavom nizu sliènih primjera, cinièno nazvala "pro-life" inicijativom, sada je veæ prešlo u otvoreno sastavljanje popisa nepoæudnih žena koje bi, po nji- ma, trebalo preobratiti i javno objaviti te popise. S obzirom da se takva aktivnost ne može išèitati nikako drugaèije nego kao poziv na javno maltretiranje graðana ove zemlje, jasno je kako bi se takvim djelova- njem trebale baviti i institucije države, ali i šira znanstvena i medijska javnost. Pojednostavljeno govoreæi, djelovanje te sekte trebalo bi kona- èno postati prvorazredno politièko pitanje. A za njegovo razumijevanje

291 Dragan Markovina dobro je znati kako u vezi s tim postoje dvije razine problema. Jedna se odnosi na konkretno djelovanje te skupine i na posljedice tog djelo- vanja, a druga na društveni kontekst koji je takvu grupaciju iznjedrio i koji oèito ne posjeduje dovoljnu razinu zrelosti da shvati o koliko se opasnom djelovanju radi. Krenemo li od prvoga, vratit æemo se na poèetak, tj. na cinièno ime koje ta sekta nosi. Ne postoji, naime, ništa antihumanistièkije i anti- životnije od djelovanja te grupacije koja je sebe etiketirala upravo su- protnim znaèenjem. Prisvajajuæi vlastitoj, znanstveno neutemeljenoj dogmi, ekskluzivno pravo na istinu i uzimajuæi slijedom toga sebi za pravo - suspendiranje zakona ove zemlje i zbog imaginarnih razloga teroriziranje nedužnih graðanki, te osobe posve svjesno i promišljeno provode psihièko nasilje nad graðanima. Osim što vlastita viðenja doži- vljavaju kao jedina ispravna, oni uzimaju sebi za pravo da s jedne strane ulaze u intimu ljudi koje èak i ne poznaju, ali ih i s druge strane oèito drže za maloumnike koji ne znaju i nisu u stanju upravljati svojim živo- tima, te ozbiljno promisliti o nekom takvom èinu kao što je pobaèaj. Drugim rijeèima, ta skupina fanatika, realno govoreæi, oduzima ljudima poslovnu sposobnost, ne sumnjajuæi istovremeno u vlastite sposob- nosti, posve uvjereni da nekakvim molitvama i nasilnim razgovorima, koje nitko od njih nije tražio, mogu promijeniti odluku zrele osobe koja zasigurno nije donesena bez ozbiljnog promišljanja. Ovo je tim zanim- ljivije s obzirom na èinjenicu da u bilo kojem pravno ureðenom druš- tvu, pa i u hrvatskom, osoba koja na bilo koji naèin maltretira neku drugu osobu, bez velikih teškoæa dobija sudsku zabranu prilaska osobi koju terorizira, doèim u ovom konkretnom sluèaju brojèano znaèajna skupina ljudi pred bolnicom terorizira nezaštiæene pojedince, a da na to ne reagira nitko iz državnih institucija. Drugi aspekt problema proizlazi iz ovog posljednjeg i odnosi se na društveni kontekst u kojem se sve to dogaða. Naime, još od prvog split- skog pride-a, preko referenduma o istospolnim braènim zajednicama,

292 DOBA KONTRAREVOLUCIJE do nedavnog tzv. hoda za život, èitav niz klerikalnih organizacija, zaje- dno s Katolièkom crkvom, na svaki moguæi naèin pokušava zavirivati u tuðe postelje i organizirati i propisati privatne i intimne živote gra- ðana. Osim što je takvo djelovanje dubinski nepristojno, ono je ujedno i u izravnoj koliziji s idejom sekularne, graðanske države. Stoga se naj- veæi problem, vezan uz sve te akcije, u prvom redu odnosi na totalnu pasivnost države i šire javnosti, koja je propustila sva ta nastojanja sprijeèiti u zaèetku, zbog èega sada eskaliraju do nesluæenih razmjera. Kako su te inicijative dobile dodatna krila u vrijeme prethodne vlasti koja ih je, s jedne strane, istinski podupirala, istovremeno pokušavajuæi na jednak naèin propisati granice dopuštenog govora i pisanja o nekim temama koje nisu vezane iskljuèivo uz ove promatrane, jasno je zbog èega se sada to sve otima kontroli i ide dotle da misle da mogu slobodno objavljivati imena žena koje su se odluèile na pobaèaj. Sve se to, naravno, reflektira i na stanje u bolnicama u kojima sve veæi broj lijeènika, zbog tzv. priziva savjesti, odbija obavljati pobaèaje, što je u nekim sredinama, poput Splita, eskaliralo do nesluæenih raz- mjera. Zanemarimo li opæepoznatu èinjenicu da znatan broj tih ljudi u javnim bolnicama odbija raditi pobaèaje, dok to u privatnoj praksi rade bez problema, i koncentriramo li se na bit ovog pitanja, država bi naprosto morala zabraniti takvu praksu. Ako je, naime, zakonski dopu- šteno napraviti pobaèaj i ako je netko javni službenik, kao što lijeènik u javnoj bolnici jest, on nema nikakvo utemeljenje da nešto odbija izvr- šiti. Odnosno, to pravo može konzumirati u privatnim ordinacijama i klinikama, a nikako u javnim. Što je naravno potpuno u domeni države i politièke odluke da tako i bude. No, neovisno o svemu navedenom, vrijedi se upitati zbog èega netko specijalizira ginekologiju, ako ne želi raditi pobaèaje? Uvjereni pacifisti koji se groze bilo kakvog nasilja i ratova, naprosto po logici stvari zaobilaze vojsku u širokom luku. Telegram, 06. 10. 2016.

293 Dragan Markovina

KAKO JE BOŽO PETROV KONAÈNO JAVNO OTKRIO VLASTITI KLERIKALIZAM Ovaj æe tjedan, zahvaljujuæi Boži Petrovu, biti upamæen kao jedan od znaèajnijih u politièkom životu zemlje. No, ne zbog toga što je konaèno stao izigravati tvrdog pregovaraèa, ponudivši Andreju Plenkoviæu pot- pise MOST-ovih zastupnika za sastavljanje Vlade, nego zbog èinjenice da je konaèno javno i krajnje cinièno otkrio vlastiti svjetonazor i ideološku konstrukciju koja stoji iza navodno antipolitièkog pokreta koji vodi. Uèinio je to u razgovoru s Natašom Božiæ za N1 televiziju, što kao èinje- nicu, koliko god njegova izjava bila sadržajno, logièki i moralno nepod- nošljiva, vrijedi pozdraviti, ponajprije zbog toga što je takvim izjašnja- vanjem, makar i nesvjesno obustavio igru skrivaèa koju je MOST emiti- rao prema široj javnosti. Na pitanje, smeta li mu okupljanje ispred bol- nica molitvenih zajednica koje se protive abortusu, Petrov je odgovorio protupitanjem, smeta li njemu gay parada i opæim pozivom na pravo za slobodnim iznošenjem stavova, koje bi trebao imati svatko u 21. stoljeæu. S obzirom da se èelnik MOST-a u dosadašnjem javnom djelo- vanju nije iskazao kao naivan èovjek i kao netko tko ne razumije druš- tvene procese, jasno je kako je cinizam takvog odgovora s jedne strane ozbiljno promišljen, a s druge usmjeren ka naivnijim dijelovima popu- lacije koji bi se na prvu loptu trebali zdravorazumski složiti s njegovim stavom da u demokratskom društvu svatko ima pravo na protest. Time bismo naravno previdjeli oèitu manipulaciju koju je Petrov pokušao izvesti. Naime, fundamentalna razlika izmeðu molitvenih zajednica i akti- vista koji se zalažu za jednakopravnost istospolnih zajednica odnosi se na njihov status u društvu. Dok su jedni pripadnici ogromne katolièke veæine i aktivni pripadnici Katolièke crkve, potpuno privilegirane u današnjoj Hrvatskoj, drugi su pripadnici prezrene manjine, koji su se vlastitim gradovima morali i još uvijek moraju šetati u sigurnim, ogra-

294 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

ðenim koridorima, uz zaštitu specijalne policije. Pri tome ih se u tim šetnjama konstantno vrijeðalo, a nerijetko i kamenovalo, te pokušalo napasti tzv. molotovljevim koktelima. Za razliku od njih, pripadnici molitvene zajednice slobodno se kreæu gradovima i pred bolnicama, bez da ih itko fizièki ugrožava. Druga fundamentalna razlika izmeðu tih dviju, koja je èak i važnija od prve iz koje logièki proizlazi, odnosi se na sadržajnu i akcijsku razliku meðu njima. Dok su LGBTQ aktivisti, zbog èitavog niza razloga i realnih društvenih okolnosti, prisiljeni djelo- vati iz oèaja i u pravilu defanzivno, tražeæi iskljuèivo istovjetna prava, poput onih koje imaju heteroseksualne osobe, ne ulazeæi ni na koji na- èin u prava društvene veæine, pripadnici tzv. Pro-life inicijative rade upravo suprotno. Nastupajuæi ofenzivno, oni pokušavaju upravljati tu- ðima životima i ulaziti u intimu nepoznatih ljudi, motivirani željom da svi dijele ili barem u praksi žive njihov svjetonazor. Iz svega navedenog vidimo da je razlika izmeðu tih dviju skupina suštinska. Naime, jedni se zalažu za uvoðenje totalitarizma, a drugi brane vlastito pravo na razlièitost. Sve to Božo Petrov savršeno dobro zna i razumije, ali hini naivnost, s obzirom da u 21. stoljeæu koje je tako suvereno izvukao kao argument doista nije pristojno javno zagovarati unificiranje društva po politièkim i vjerskim željama jedne skupine ljudi. U prilog ovoj tezi ide i cjelokupno ponašanje MOST-a u prethod- noj Vladi, s obzirom da se niti jednom potezu ideološke agresije prema neistomišljenicima, koju su provodili ministri Hasanbegoviæ i Šustar, nitko iz MOST-a, ukljuèivši i Petrova, nije ni na koji naèin suprotstavio. Sve to na kraju govori u prilog zakljuèku kako je MOST jedna od štet- nijih pojava u politièkom životu zemlje, i to ponajprije iz razloga što je do sada skrivao svoje prave politièke namjere, uzimajuæi sebi visoku moralnu poziciju s koje je dijelio lekcije ostalim akterima politièke sce- ne. Radio je to upravo na naèin na koji djeluju molitvene zajednice i razne klerikalne inicijative, samoinicijativno se stavljajuæi u poziciju moralno superiornog arbitra, èije se mišljenje mora bespogovorno slu- šati.

295 Dragan Markovina

Stoga politièko djelovanje Bože Petrova, kao i svih spomenutih inici- jativa, predstavlja pravi iskaz crkvenog shvaæanja društva, u kojem nema prostora za iskakanje i suprotstavljanje i u kojem sve mora biti podreðeno veæinskom kolektivu i autoritetu voðe. Upravo se zbog toga ljudi tog profila naðu u èudu kada se suoèe s kompleksnošæu društva i potrebom da tu kompleksnost uvaže i da je ne pokušavaju mijenjati. To æe se dogoditi kada prihvate da upravo ta kompleksnost i pluralizam u društvu, a ne puka vladavina veæine, predstavljaju samu bit demo- kracije. Do tada æe biti dovoljno i to što je Petrov konaèno jasno iskazao vlastitu ideološku poziciju, dokinuvši navodnu neutralnost kojom su se u MOST-u predstavljali. Telegram, 10. 10. 2016.

BALDASAR JE OÈITO ODLUÈIO DOKRAJÈITI SPLIT U MORALNOM I U URBANISTIÈKOM SMISLU Iako o tome veæ duže vrijeme nema nikakvih dvojbi, Ivo Baldasar je oèito odluèio na kraju mandata definitivno uèvrstiti titulu najgoreg gradonaèelnika Splita u novijoj povijesti. To sigurno nije bilo lako pos- tiæi, s obzirom da je u konkurenciji imao i jednog Željka Keruma, no odluke koje pokušava donijeti posljednjih dana u najboljoj mjeri ilus- triraju kako je u tome uopæe uspio. S obzirom da smo u nekoliko na- vrata pisali o moralno upitnim podizanjima spomenika za vrijeme nje- govog mandata, kao i o besmislenoj kupnji odreðenih firmi, koncen- trirat æemo se samo na posljednje poteze. Splitski gradonaèelnik je, naime, nakon silnih višegodišnjih najava konaèno prezentirao prijedlog novog GUP-a (Generalnog urbanistièkog plana), koji je posve razum- ljivo naišao na ozbiljnu graðansku pobunu. Za odgovor na pitanje, zbog èega je tako, ne treba se mnogo misaono muèiti, s obzirom da je novim GUP-om praktièno u svakoj dosadašnjoj zelenoj zoni, rezerviranoj za rekreaciju ili parkove, predviðena moguænost gradnje. To jednako vri- jedi za Park-šumu Marjan, Tursku kulu ili za uvjerljivo najskandalozniji

296 DOBA KONTRAREVOLUCIJE sluèaj predviðene gradnje na Trsteniku. Za neupuæene, Trstenik je je- dan od najuspjelijih gradskih kvartova izgraðenih u sklopu projekta Split 3, krajem sedamdesetih godina. No, to gradonaèelniku i izraði- vaèima plana oèito ništa nije znaèilo. Zanemarivši vrijednost èitavog projekta Split 3, koji je posljednjih godina konaèno prepoznala svjetska urbanistièka, arhitektonska i po- vjesnièarsko-umjetnièka struka, ali i èinjenicu da on nije do kraja izve- den, Baldasar je odluèio iæi na ruku investitoru i vijeæniku HDZ-a Hr- voju Marušiæu, koji je na planski zapuštenom sportskom terenu i mak- simalno korištenom, ali nesreðenom javnom parkingu, naumio podiæi blok stambenih zgrada, kamufliravši to izgradnjom vlastite škole i ma- njeg sportskog terena. Takva Marušiæeva vizija ne treba èuditi, s obzi- rom da je isti èovjek prije nekoliko godina predlagao rušenje, po njemu, bezvrijednog i zastarjelog stadiona na Poljudu, umjesto kojeg bi na atraktivnoj lokaciji trebalo niknuti luksuzno naselje. To što jedan lo- kalni poduzetnik i gradski vijeænik ne razumije vrijednost arhitekture socijalistièkog modernizma ne bi bio nikakav problem, kad u svemu tome on ne bi naišao na potporu od strane gradske vlasti, koja se prak- tièno identièno ponaša. Umjesto da konaèno završi projekt Splita 3 i na prostoru desetljeæima predviðenom za rekreaciju i zelene površine, te površine, zajedno s parkingom, uredi, gradonaèelnik ih svjesno izruèuje lolalnom poduzetniku, potpuno ravnodušan prema urbanistièkoj logici i pobuni stanara kvarta, koji u svemu tome vide iskljuèivo štetu i oštro se protive projektu. Dodatnu dimenziju èitavom problemu daje pak èinjenica izostanka bilo kakvog Baldasarovog legitimiteta. Radi se o èovjeku koji je izbore dobio iskljuèivo zahvaljujuæi èinjenici što je bio kandidat SDP-a, i to u foto-finišu, za nekih 600 glasova razlike. Kako je gradonaèelnik neda- vno izbaèen iz matiène partije, nakon èega je na parlamentarnim izbo- rima osvojio tek nešto više od 300 glasova u èitavom gradu, a samo šest na vlastitom biraèkom mjestu, jasno je kako je prilièno neozbiljno od

297 Dragan Markovina njega da ovako radikalno izmijeni urbanistièki izgled grada, bez ikakvih ozbiljnih konzultacija sa graðanima. Neæe biti pretjerano zakljuèiti kako æe, ukoliko takav plan proðe, èitav grad izgledati poput Baèvica, na kojima je u graðevinsku zonu pretvorena gotovo svaka zelena površina. Drugi je moment na kojem tvrdoglavo inzistira - prodaja vrijedne zgra- de u gradskom vlasništvu na Peristilu, jednoj od najatraktivnijih loka- cija na Jadranu, pri èemu kao jedini argument koristi èinjenicu da æe njezinom prodajom moæi popuniti proraèun za tekuæe i planirane oba- veze. To, pojednostavljeno govoreæi, predstavlja rasprodaju obiteljskog srebra. Meðutim, kao što smo na poèetku teksta naznaèili, pored urbanis- tièke destrukcije, Baldasar je èvrsto odluèio i ideološki arbitrirati u gra- du, i to uz pomoæ klerikalne desnice. Tako je za nove èlanove Komisije za imenovanje ulica i trgova predložio trojicu klerikalnih desnièara. Revizionistièkog povjesnièara i sveæenika Josipa Dukiæa, bivšeg dekana Filozofskog fakulteta, takoðer povjesnièara i èovjeka bliskog klerikal- nim krugovima, Marka Trogrliæa, kojemu je jedan od najpoznatijih poteza bila obustava nastavnog procesa na fakultetu da bi studenti i profesori mogli gledati izravan televizijski prijenosa povratka Ante Go- tovine u Hrvatsku, te Matka Marušiæa, doajena splitskog HDZ-a i jed- nog od najglasnijih aktivista u kampanji Željke Markiæ na referendumu o braènim zajednicama. Baldasar je na ovaj naèin napravio korak dalje od one svoje famozne ideje o pomirbi, ogolivši do kraja kakav bi bio sadržaj te ideološke pomirbe. A bio bi upravo ovakav da, pod nominal- nim vodstvom èovjeka koji sebe naziva socijaldemokratom, politiku sjeæanja kroje pripadnici klerikalne desnice i èlanovi HDZ-a. Danas je, naravno, vrlo izvjesno kako Baldasar nema nikakve šanse da još jed- nom postane gradonaèelnik Splita, no posljedice njegove èetverogo- dišnje vlasti bit æe gotovo nemoguæe sanirati. Telegram, 10. 10. 2016.

298 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

TREBA LI VJERONAUK NAKON 25 GODINA I DALJE BITI U JAVNIM ŠKOLAMA? Istog dana kada je Katolièka crkva obilježavala 25. godišnjicu uvo- ðenja vjeronauka u škole, Gradsko vijeæe Splita raspravljalo je o izmje- nama i dopunama detaljnog plana ureðenja jednog od gradskih ras- križja, u srcu Splita 3. Naime, na velikom platou, neposredno pored ceste, na mjestu velikog parkirališta i jednog od znaèajnijih gradskih Pazariæa, niknut æe još jedna crkva s pripadajuæim pastoralnim cen- trom. U svemu tome, crkveni piarovci te izmjene navode kao veliki ustupak, s obzirom da æe njihovim usvajanjem barem dio Pazariæa pre- živjeti. Buduæi da ta crkva, koja atakira na javni prostor, ali uz mnogo manje buke u odnosu na zagrebaèki sluèaj Savica, predstavlja konaèno zaokruživanje tzv. duhovnog prstena u Splitu, kojim je Crkva još deve- desetih godina naumila u svakom kvartu, u pravilu na prostoru parka ili parkinga, podiæi po jednu sakralnu graðevinu, dobit æemo sljedeæu situaciju. U radijusu od niti 500 metara, pored ove koja se planira izgra- diti, Split ima Franjevaèki klerikat na Trsteniku, još jednu župnu crkvu na Trsteniku, crkvu na Mertojaku te crkvu u susjednoj Visokoj. To znaèi da se u radijusu od pola kilometra u Splitu u posljednjih dvadeset godina izgradilo pet vjerskih objekata impozantnih dimenzija. Zašto ovo sve navodimo? Upravo iz razloga što su ove èinjenice zna- tno povezanije s pitanjem egzistencije katolièkog vjeronauka u ško- lama, nego što se na prvi pogled èini. Naime, u èitavom razdoblju sa- mostalne Hrvatske, u kojem je na tako malom prostoru u gradu podi- gnuto pet vjerskih objekata, u Splitu nije izgraðena niti jedna jedina škola. Ni osnovna, ni srednja. Drugim rijeèima, kapacitet splitskih škola ostao je na razini iz socijalistièkog razdoblja, doèim crkva postoji na svakom kantunu. To znaèi da znatan broj splitskih školaraca ima crkvu i pastoralni centar doslovce ispred kuæe, dok znatan broj njih do škola mora koristiti i prijevoz. Sve navedeno dovodi do posve logiènog pita-

299 Dragan Markovina nja, zbog èega se vjeronauk održava u školama, umjesto u crkvenim prostorima, kad je posve izvjesno da nije rijeè o praktiènim razlozima, niti o smještajnim kapacitetima uèenika? Iz prethodno navedenog je oèito kako za razumijevanje ovog pitanja moramo proniknuti u motive uvoðenja vjeronauka u javne škole, kao i u intenzitet borbe da se on u njima i održi mimo svake logike. Odgovor na ovo pitanje vodi nas dalje, na sljedeæe logièno pitanje, treba li se vjeronauk i dalje održavati u jav- nim školama? Krenimo najprije od motivacije. Danas je, nakon dvade- setpetogodišnjeg iskustva s praksom vjeronauka u javnim školama, ali i sa sviješæu o djelovanju Katolièke crkve u cjelini, posve jasno da je kljuèni motiv za uvoðenje tog predmeta u škole u potpunosti kores- pondirao s nastojanjima Crkve da znaèajno utjeèe na politièka kretanja u zemlji. U svemu tome, jedan od naèina za koji je, pored èitavog niza drugih mehanizama koji s pokretanjem MOST-a i aktivnošæu brojnih klerikalnih udruga upravo doživljavaju ekspanziju, procijenjeno da bi mogao biti najkorisniji jest indoktrinacija od malih nogu. Ovdje una- prijed treba osujetiti tvrdnje kako je rijeè indoktrinacija pretjerana, s obzirom da se nikako drukèije ne može nazvati usaðivanje bilo kakve dogme maloljetnicima, doli indoktrinacija. Imajuæi u vidu blagonaklonost države, koja je od starta forsirala pri- èu o uvezanosti hrvatstva i katolicizma, kao i èinjenicu da je svaki gra- ðanin vrlo dobro mogao procijeniti kako je oportuno dati dijete na vjeronauk, ali i s punom sviješæu da æe u suprotnom ta djeca biti u velikoj manjini i izolaciji, jasno je kako se na ovaj naèin u znatnoj mjeri klerikaliziralo društvo. Što s jedne strane jest ogroman problem sam po sebi, ali to i dalje èini manji dio istinskog problema u vezi s ovim pita- njem. Bez obzira što u Crkvi oèito nisu ništa nauèili na primjeru kraha socijalistièkog projekta i praktièno identiène prakse egzistencije škol- skog predmeta "Teorija i praksa samoupravnog socijalizma", koji je nove naraštaje više od ièeg drugog udaljio od socijalizma, kljuèni pro- blem vezan za ovo pitanje odnosi se na potpunu nespojivost ideje javne škole s vjerskom izobrazbom jedne skupine stanovništva. Neovisno o

300 DOBA KONTRAREVOLUCIJE tome koliko ta skupina bila brojna. Nekoliko je kljuènih razloga koji idu u prilog ovoj tezi. Prije svega, vjerskim dogmama nije mjesto u javnim, državnim školama. Osim toga, ukoliko je ta praksa veæ uvedena, ne može se zanijekati njezinu diskriminatornu bit prema djeci drugih kon- fesija koje nemaju organiziranu školsku nastavu vjeronauka, ali i prema djeci ateistièkih roditelja koja nemaju nikakav zamjenski predmet u školi. Sumiramo li sve navedeno, jasno je kako vjeronauku naprosto nije mjesto u javnim školama, jer je ponajprije nespojiv s idejom javne, graðanske škole, a potom i diskriminatoran prema svoj ostaloj djeci, a u konaènici i nespojiv s idejom znanosti i obrazovanja, s obzirom na njihovu prirodnu zadanost da propituju stvari, nasuprot dogmatskim uèenjima Crkve. Osim svega navedenog, upravo zahvaljujuæi znaèajnom utjecaju Ka- tolièke crkve u hrvatskom društvu i politici, postoji više nego dovoljno crkvenih prostora u kojima se vjeronauk može odvijati i logièki je neo- drživo zagovarati njegovo zadržavanje u javnim školama. Imajuæi sve ovo u vidu, pravo je pitanje, zbog èega ni jedna od vodeæih stranaka o njemu nije zauzela principijelno stajalište koje bi posve argumentirano mogla braniti. Navodimo ovo iz razloga što u normalnim demokrat- skim društvima iskljuèivi argument veæine naprosto ne može biti argu- ment u ozbiljnoj raspravi. Telegram, 14. 10. 2016.

ŠTO JE CILJ MINISTARSTVA DEMOGRAFIJE? Kada se vozite autocestom izmeðu Splita i Zagreba i poželite zaus- taviti na nekoj od poznatih turistièkih destinacija šibenske rivijere, pri- mjerice u Vodicama, s ceste æete izaæi na izlazu Pirovac. Taj se izlaz nalazi toèno u selu Èista Mala, koja je bila pretežno naseljena srpskim stanovništvom. S druge strane magistralnog puta nalazi se Èista Velika,

301 Dragan Markovina naseljena pretežno hrvatskim stanovništvom. Kao što možete pretpos- taviti, oba su sela zapaljena tijekom rata, s tim da je Èista Velika gotovo u potpunosti obnovljena, dok se u Èistu Malu tek djelomièno vratio život i još je uvijek pretežno spaljena. Ova èinjenica koja se vidi obiènim okom lako je provjerljiva uvidom u popise stanovništva iz 1991. i 2011. godine. U Èisti Velikoj 1991. godine živjela su 533 stanovnika, dok su na popisu iz 2011. godine zabilježena 472. S druge pak strane, u Èisti Maloj, 1991. godine živjelo je 596 stanovnika, a danas ih živi 119. Produžite li autocestom dalje prema Zagrebu, kad doðete u zadarski kraj i izaðete s ceste na izlazu Posedarje, doæi æete do dva sela sliène sudbine. Rijeè je o Islamu Latinskom i Islamu Grèkom. Kao što možete i pretpostaviti, oba su sela temeljito uništena u ratu, no Islam Latinski, u kojem je pretežno živjelo hrvatsko stanovništvo, u potpunosti je ob- novljen i u njega se vratio život, dok je Islam Grèki, u kojem je pretežno živjelo srpsko stanovništvo, još uvijek uglavnom razrušen. Elektrièna energija u selo je ponovno uvedena tek 2007. godine, i to samo u javnu rasvjetu, a nakon toga i voda. Selo je od predratnih 1136 stanovnika, spalo na manje od 200. Važno je napomenuti kako se to selo nalazi na jedva petnaest minuta prosjeène vožnje autom od turistièki razvikanog središta Zadra. Krenete li pak željeznicom od Splita prema Zagrebu, u zaleðu Šibe- nika i okolici Knina vidjet æete i danas èitav niz poluspaljenih sela, po- put Kosova i Paðena, u kojima je u zimsko doba godine samo u neko- liko kuæa upaljeno svjetlo. Razlog zbog kojeg sve ovo navodimo je oèit. Naime, u svim najavama koje su pratile uvrštavanje demografije u naziv jednog od ministar- stava, ukljuèujuæi i izlaganje Andreja Plenkoviæa u Saboru, u kojem je predstavio program buduæe Vlade, ni jedna rijeè nije izgovorena o pre- sudnim uzrocima masovne depopulacije Hrvatske. Radi se, naravno, o masovnom odlasku graðana srpske nacionalnosti, koji još uvijek naj- veæim dijelom žive u Srbiji. Možemo mi sada raspravljati o uzrocima

302 DOBA KONTRAREVOLUCIJE njihovog odlaska i o samoj odgovornost tog stanovništva, koje je u zna- èajnoj mjeri podržavalo ratnu nacionalistièku politiku vlastitog vodstva, no na taj æemo naèin izbjeæi bit problema i jednako tako biti na terenu nacionalistièke retorike. Štoviše, bit æemo na terenu nacionalistièke retorike èak i kada sve ovo prešuæujemo i govorimo samo o potrebi za demografskom obnovom i obitelji kao osnovnoj jedinici društva, ne spominjuæi naprijed iznesene èinjenice. One su pak vrlo jednostavne. Hrvatska je danas, još uvijek, umnogome spaljena zemlja i znaèajan broj njezinih graðana živi u izbjeglištvu i nemoguænosti da se vrati u domovinu, iz pukog razloga što im država nije obnovila kuæe i osigurala minimalnu infrastrukturu, poput struje i vode, koja bi omoguæila ka- kav-takav održivi povratak. Pri èemu je svima u ovom društvu jasno da se radi iskljuèivo o politièkoj volji da se ta pitanja riješe. Drugim rijeèima, ne umanjujuæi i ostale razloge, poput teške eko- nomske situacije u opæem smislu i posljedièno smanjenom broju djece, država bi znatno jednostavnije i više postigla koncentracijom na po- vratak vlastitih graðana u svoje domove, nego svim ostalim mjerama. Jer, ne postoji nijedan racionalan razlog zbog kojeg bi netko radije živio u pustopoljinama oko Beograda, umjesto u svom zavièaju kraj jadran- ske obale, ukoliko u njemu ima normalne uvjete za život. Rješavanjem ovog pitanja Hrvatska više ne bi bila pusta i napuštena zemlja, èime bi se ujedno u znaèajnoj mjeri riješilo i pitanje depopulacije društva. Telegram, 19. 10. 2016.

KARDINALA BOZANIÆA MALO TKO VIŠE MOŽE OZBILJNO SHVATITI Jedna od rijetkih boljih stvari koja se hrvatskom društvu dogodila u posljednje vrijeme odnosi se na sve ozbiljnije propitivanje crkvenog i klerikalnog djelovanja u javnosti i uèinaka takvih djelovanja. O tome s jedne strane svjedoèe upravo održani prosvjedi protiv Vatikanskih ugo-

303 Dragan Markovina vora, a s druge sve brojniji glasovi u politièkom mainstreamu koji izno- va vraæaju pitanje sekularizma kao jednu od središnjih društvenih te- ma, te s treæe utemeljene analize govora koje crkveni velikodostojnici iznose prilikom svojih javnih istupa. Unatoè tome što je svaki od tri navedena segmenta važan u dekonstrukciji sve raširenijeg klerikalizma, zadržat æemo se samo na ovom posljednjem, potaknuti jednim od za- bavnijih Bozaniæevih govora, koji je održao na misi posveæenoj Sveu- èilištu. Kardinal Bozaniæ se, naime, poput ostalih crkvenih velikodos- tojnika, iznimno slabo snalazi pod, metaforièki govoreæi, svjetlima re- flektora. Toènije, on i pripadnici visokog klera nisu naviknuti na pro- pitivanje vlastitih tvrdnji i stavova, slijedom èega na bilo kakva propiti- vanja ne gledaju kao na dobro došao prilog javnoj raspravi. Njihov je primarni osjeæaj da ih svatko tko postavlja logièna pitanja zapravo iz ideoloških pobuda omalovažava. No, stvari stoje drukèije. Upravo za- hvaljujuæi takvoj praksi u kojoj su navikli vjernicima s oltara tumaèiti društvo i svijet, u duhu neupitnih dogmi, crkveni su velikodostojnici poèeli u tolikoj mjeri potcjenjivati javnost da sve èešæe izgovaraju gole- mu kolièinu besmislica, oèito vjerujuæi kako one mogu proæi bez reak- cija. Kardinal Bozaniæ je tako, na ionako problematiènom dogaðaju, misi organiziranoj od strane Zagrebaèkog sveuèilišta, zauzeo pozu žrtve, prilièno neuvijeno napavši studente i profesore Filozofskog fakulteta koji su uoèili pogubnost ugovora s Katolièko-bogoslovnim fakultetom. U èitavoj toj litaniji, bez smisla i reda, Bozaniæ je rekao i sljedeæe: "U postupcima koji nisu voðeni istinom, nego razornim nemirom, vidimo usvajanje duha komunistièke diktature, kada se znanost zatirala, kada se sveuèilišne nastavnike proganjalo i zatvaralo, kada je i sastavnica iz koje je roðeno Sveuèilište iskljuèena, kada je duboko ranjena duša hr- vatskoga naroda. To je vrijeme o kojemu svjedoèi politièki odnos prema blaženomu Alojziju Stepincu, èiji zagovor rado zazivam na sve vas, dra- gi studenti i profesori". Pojednostavljeno govoreæi, Bozaniæu je duh komunistièke diktature u tome što studenti i veæi broj profesora Filo-

304 DOBA KONTRAREVOLUCIJE zofskog fakulteta brane prije svega vlastite profesionalne i egzisten- cijalne interese, a potom i principe sekularne države. Takav govor na- ravno nije u stanju uoèiti da upravo iza njegovih nastojanja stoji tota- litarna praksa, zahvaljujuæi kojoj se siluje procedura, gura dubiozna suradnja KBF-a i FF-a u širi paket ugovora, ne bi li prošla neprimije- æeno, vlastitim studentima brani okupljanje i participaciju na Vijeæu, te proizvodi opæa histerija u kojoj se kardinal s oltara bavi unutarsveu- èilišnim pitanjima. Èak i kada ništa drugo o hrvatskom društvu ne bismo znali osim što bismo imali uvid u ovaj Bozaniæev govor, bilo bi nam jasno do koje su mjere suspendirani maniri pristojnog ponašanja. Društvo u kojem po- glavar dominantne vjerske zajednice sebi uzima za pravo da s oltara arbitrira o pitanjima koja sa crkvenim djelovanjem nemaju nikakve veze, ozbiljno se vratilo u predmodernost, što predstavlja dugoroèni problem tog društva. No, konkretan problem vezan uz Bozaniæev govor odnosi se na hinjenu naivnost i besramnu nadmenost pozicije s koje nastupa. Dakle, nakon što je Crkva postigla da se Katolièko-bogoslovni fakultet vrati u sastav svih sveuèilišta u zemlji, što je logièki teško obja- šnjiva èinjenica, nakon što se zna da osim tog fakulteta na Zagrebaèkom sveuèilištu egzistira i Filozofski fakultet Družbe Isusove, te nakon što je crkva utemeljila Katolièko sveuèilište, pronalaziti komunistièki duh na tom istom sveuèilištu i izigravati žrtvu nije samo nepristojno, nego je i nemoralno. Jedina institucija u Hrvatskoj koja je u punom opsegu usvojila sve totalitarne prakse režima koji oèito ne može smisliti upravo je Katolièka crkva. Pri èemu je razoèaravajuæe do koje mjere u vrhovima te institucije doživljavaju javnost kao maloumnu. Ovo navodimo iz razloga što je kljuèni problem koji Crkva ima s ot- porom na Filozofskom fakultetu u tome što želi uspostaviti totalni mo- nopol na Zagrebaèkom sveuèilištu, a koji još jedino remeti Filozofski fakultet. Posve je jasno da na svim naprijed spomenutim institucijama postoje gotovo svi studiji koje se željelo uvezati s onima na Filozofskom,

305 Dragan Markovina a ako pak ne postoje, da ih je lako s tolikim kapacitetima pokrenuti. No, kako to i dalje ne bi stvorilo potpunu klerikalnu situaciju na sveuèilištu, to Bozaniæa i njegove toliko nervira, da za zatiranje i komunistièke me- tode optužuje one koji se protiv takvih crkvenih metoda upravo bore. To što Bozaniæ i Crkva žele, a u èemu su na Filozofskom fakultetu trenu- taèno sprijeèeni, zove se, naime, totalitarizam. Telegram, 23. 10. 2016.

NINA OBULJEN I UÈENJE O DOMOVINSKOM RATU Iako to nitko od ljudi koji su sudjelovali u izradi kurikularne reforme nije na taj naèin imenovao, a možda ni osvijestio, ogromna energija koja se kanalizirala u tom poslu težila je dubinskoj razgradnji auto- ritarne uloge države s potpuno anakronom težnjom za obrazovanjem poslušnih graðana koji nisu tu da bi postavljali pitanja i otvarali nove perspektive, nego da bi mehanièki usvajali zakljuèke i znanja koja im država servira. Ovaj zakljuèak ne vrijedi naravno za predstavnike na- cionalistièke desnice koji su vrlo dobro razumjeli o èemu se radi, ulo- živši golemu energiju da reformu zaustave i sruše. To da su u tome na kraju i uspjeli predstavlja zapravo poražavajuæu vijest za hrvatsko dru- štvo, koje je iskazalo masovno neslaganje s tim scenarijem. Sadržajno nerazumijevanje izmeðu ta dva gledanja u vezi obrazovanja moglo se ponajbolje išèitati u polemici izmeðu Jurice Pavièiæa i Ante Nazora, u kojoj je Nazor, koliko god ga takva tvrdnja užasavala, nastupio kao klasièni zastupnik dogmatskog socijalizma u obrazovanju. Svo to inzistiranje na jednoj i neupitnoj istini, koja treba biti propi- sana s najviših instanci, i želja za potpunim izostankom bilo kakve mul- tiperspektivnosti, koja se u startu smatra heretiènom, bez obzira što ona predstavlja osnovni preduvjet bilo kakve ozbiljne historiografije, u punom smislu rijeèi predstavlja kopiju naèina na koji se u socijalizmu prilazilo historiji Narodnooslobodilaèke borbe. Drugim rijeèima, nacio-

306 DOBA KONTRAREVOLUCIJE nalistièka bi desnica zadržala isti pristup, samo bi mu promijenila pred- znak. Sve ovo navodimo zbog izjave koju je nova ministrica kulture Nina Obuljen Korinžek dala na otvaranju savjetovanja arhivista o temi "Arhivi i Domovinski rat". A ta izjava glasi: "Tema Domovinskog rata, u godini kad se obilježava njegova 25. obljetnica, pokazuje da je puno toga napravljeno, ali i da nas to povijesno razdoblje još uvijek zaokuplja i emotivno, jer nas je obilježilo, te je jako važno da se Domovinski rat, kao temelj Republike Hrvatske, pravilno interpretira i prezentira, bu- duæi da to nije samo pitanje prošlosti, veæ i buduænosti". S obzirom da ovakva vrsta odnosa prema historiografiji nièim ne odudara od one nacionalistièke desnice, neovisno o tome iznosi li takvu vrstu shvaæanja Ante Nazor, Slobodan Prosperov Novak, Tomislav Karamarko ili Zlatko Hasanbegoviæ, doista je nejasna kolièina buke i protesta s kojom je imenovanje ministrice Obuljen doèekano u tom miljeu. Preskoèimo li opæa mjesta i uobièajene fraze te uoèimo bitno, shvatit æemo da i nova ministrica kulture živi u uvjerenju kako se u historio- grafiji nešto može pravilno interpretirati i prezentirati, a što bi naravno bilo propisano i regulirano od strane državnih institucija. Kako takvo viðenje jasno implicira da postoji i nepravilna interpretacija povijesti, u konkretnom sluèaju ona vezana uz Domovinski rat, posve je nejasno po kojim se kriterijima misli uspostaviti razlika izmeðu tzv. pravilne i tzv. nepravilne interpretacije. Jedino je jasno da to nikako ne mogu biti kriteriji struke, nego iskljuèivo ideologije. Naime, koliko god se povijest i uèenje o povijesti promatralo kao utilitarne discipline, rijeè je ponaj- prije o znanosti koja ima neke svoje zakonitosti. Kako te zakonitosti, naravno, ni na koji naèin ne poznaju primjerenost ili neprimjerenost, jasno je kako u sluèaju zagovaranja takvog pristupa može biti iskljuèivo rijeèi o ideološkom nasilju nad znanstvenim aparatom. Takvim viðe- njima nasuprot, historiografija je u onoj mjeri kvalitetna, ukoliko je vjerodostojna, ne iskrivljuje èinjenice i nudi više perspektiva u odno- sima prema povijesnim dogaðajima i procesima. Imajuæi ovo u vidu,

307 Dragan Markovina prosjeèni bi graðanin mogao biti istinski zaèuðen da iz HDZ-a umjesto proklamirane opæe vjerodostojnosti - zagovaraju primjerenost. Telegram, 28. 10. 2016.

ZAŠTO JE DOBRO ŠTO KOLINDA GRABAR KITAROVIÆ IMA ZANEMARIVE USTAVNE OVLASTI Iako smo to znali od ranije, a posebno nakon odgovora Miloradu Pupovcu, u kojem je predsjednica Kolinda Grabar Kitaroviæ za porast netolerancije i govora mržnje prema manjinama indirektno optužila same predstavnike manjina (da te napade izazivaju svojim pisanjem i stavovima), poslije ovotjednog intervjua RTL televiziji otklonila je i posljednje dileme oko toga treba li predsjednica imati veæe ovlasti. Pos- talo je, naime, posve neupitno da je jedna od sretnijih okolnosti za hr- vatski politièki sustav ta da Kolinda Grabar Kitaroviæ ima zanemarive ustavne ovlasti. U spomenutom intervjuu za RTL predsjednica je dala dvije krajnje problematiène izjave, koje novinarka Mirjana Hrga na- žalost nije ozbiljno problematizirala. Iako su obje izjave zahtijevale do- datno objašnjenje. Prva se odnosi na predsjednièinu naglašenu zabri- nutost za suoèavanje s prošlošæu, a druga na pitanje pobaèaja. Grabar Kitaroviæ tako pitanje odnosa prema ubijenima iz 1945. promatra na ovaj naèin: "Usudila bih se èak reæi da smo se s ustaškim zloèinima i prošlošæu doista suoèili i da smo priznali što se dogodilo. Meðutim, vrijeme komunizma ostaje neistraženo razdoblje. Ja sam apsolutno pro- tiv lova na vještice, ali sam za to da se utvrdi povijesna istina". Temeljni je problem ove izjave što ona nije izreèena 1990. nego 2016. godine i što ju je izrekla predsjednica države, a ne netko drugi. Svakome tko poznaje politièku i društvenu stvarnost Hrvatske, a u tu bi skupinu predsjednica države svakako morala spadati, posve je jasno kako posljednjih 25 godina svjedoèimo kontinuiranim naporima raznih dijelova društva da se stvarnost ustaške države falsificira i pre-

308 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

šuti. To je, meðu ostalim, dovelo i do toga da su zidovi u praktièno svim gradovima u zemlji posve regularno izgrafitirani ustaškim i nacistièkim znakovljem, da potpredsjednik Sabora po ulicama vodi rulju koja izvi- kuje ustaški pozdrav, s namjerom da napravi udar na jednu od insti- tucija države, da je donedavni ministar kulture bio èovjek s vrlo jasnom neoustaškom prošlošæu, a da je aktualni ministar obrazovanja i znanos- ti èovjek koji je u notornom ustaškom dužnosniku vidio tragièno pre- šuæenog znanstvenika s izvrsnim filozofskim nasljeðem. Pridodamo li svemu tome i èinjenicu da je predsjednica države pretprošle godine zaobišla službenu komemoraciju u Jasenovcu, došavši tamo nekoliko dana ranije i upisavši u knjigu dojmova èitav niz besmislica, od kojih ni na jednom mjestu nije spomenula èiji je to bio logor, kao i èinjenicu da je ravnateljicu Jasenovca imenovala svojom savjetnicom za holo- kaust, iz èega se jasno dalo išèitati zaobilaženje kljuène funkcije tog logora - genocid nad Srbima, cinizam predsjednièine izjave postaje jas- niji. Pojednostavljeno govoreæi, dok se zemljom valja konzervativna revolucija u èijoj pozadini leži èitav niz sentimenata prema ustaškoj državi i dok neki visokorangirani povjesnièari pokušavaju falsificirati stvarnost Jasenovaèkog logora, a da istovremeno nitko s ljevice ne ne- gira, niti brani zloèine poèinjene 1945. godine, Kolinda Grabar Kitaro- viæ prièa bajke o tome kako smo se kao društvo suoèili s ustaškim zlo- èinima, a da s osvetnièkim zloèinima pobjednika nismo. Iz ovoga sli- jede samo dvije opcije, od kojih se teško odluèiti koja bi trebala više zabrinjavati. Ili predsjednica Republike nema pojma o društvu i zemlji koju vodi, ili o tome svjesno obmanjuje javnost. Druga izjava, vezana uz temu pobaèaja, zapravo je još problematiè- nija. Navodeæi kako je njen osobni stav o pobaèaju poznat, ali kako ipak ne možemo dopustiti da nam osobni stavovi budu ispred državnih i društvenih interesa i da zabrana ne rješava ništa, predsjednica je dovela do toga da je postalo legitimno postaviti pitanje, da li je ona uopæe svjesna vlastitog položaja i važnosti izgovorenog s te pozicije. Naime, sve i da tako misli, ona naprosto ne može sebi dopustiti da kaže kako

309 Dragan Markovina

æe u ime oportunizma i meðunarodnog imidža zemlje zanemariti vlas- titi stav. Iz èega proizlazi dodatni problem. Ukoliko doista vjeruje u to što je rekla, o tome kako ne možemo dopustiti da nam osobni stavovi budu ispred državnih i društvenih interesa, praktièki je priznala da su njezina uvjerenja posve anakrona i neprimjerena današnjem vremenu, što nas suoèava s pitanjem, zbog èega onda ima takve stavove? No, imajuæi u vidu sve navedeno i vraæajuæi se na zakljuèak s poèetka teksta, odgovor na ovo pitanje zapravo i nije toliko bitan, s obzirom da imamo tu sreæu da su politièke ovlasti predsjednice minimalne, jer da nisu politièki i društveni život zemlje bio bi zasigurno živopisniji, ali bi nu- dio i mnogo više razloga za zabrinutost. Koliko god to izgledalo neza- mislivo. Telegram, 02. 11. 2016.

HRVATSKA MORA ODLUÈITI JE LI DJELOVANJE HVO-a NJEZINA STVAR ILI NIJE Malo što je tako zorno svjedoèilo o moralnim i intelektualnim pro- blemima hrvatske politike i društva, poput nedavnih uhiæenja pripad- nika HVO-a u Orašju. A svi znamo da je konkurencija za takvo što uis- tinu ozbiljna. Naime, kad zanemarimo razna nagaðanja o tome zašto su ti ljudi uhiæeni baš sada i koja je u svemu tome uloga globalnih pre- viranja izmeðu NATO-a i Rusije, ali i pitanja od kada hrvatske vlasti znaju za te i ostale potjernice, suoèit æemo se s èinjenicom da su ti ljudi osumnjièeni za konkretne zloèine, za koje nitko nije odgovarao. Imajuæi to u vidu, doæi æemo do dva navedena aspekta problema ovog pitanja, logièkog i moralnog. Èak i kad bismo uvažili sva medijska nagaðanja o pozadini tih uhiæenja, još uvijek ne možemo razumjeti zbog èega je ta prièa u prvom planu. Tako se gotovo èitava javnost uplela u histerièni obraèun s pravosuðem Bosne i Hercegovine, bez da i u jednom tre- nutku uvaži èinjenicu da postoje konkretni zloèini za koje nitko nije odgovarao. To naravno predstavlja ogroman moralni problem društva,

310 DOBA KONTRAREVOLUCIJE posebno u svjetlu èinjenice da ta ista javnost konstantno inzistira na rasvjetljavanju poslijeratnih ubojstava iz 1945. godine. Time se naravno upada u logièki paradoks, svodeæi stvari na jednostavno pitanje. Uko- liko se društvo treba suoèiti sa zloèinima iz 1945. godine, što samo po sebi nije sporno, što je sporno u tome da se rasvijetle zloèini iz deve- desetih? Tim prije što su ljudi koji su ih poèinili, pri èemu ne preju- diciramo odgovornost osumnjièenih, no netko je te zloèine svakako poèinio, još uvijek u punoj životnoj snazi. Sve nas to dovodi do kljuènog pitanja odnosa Hrvatske prema ratu u Bosni i Hercegovini i posebno prema HVO-u. Veæ se na razini osno- vne logike postavlja pitanje, s kojim se pravom hrvatska politika i jav- nost osjeæaju uvrijeðenima i pozvanima arbitrirati u pravosudni sustav druge zemlje, koja prije svega pokušava rasvijetliti zloèine poèinjene na vlastitom teritoriju, privodeæi ljude koji su državljani te iste zemlje, na teritoriju te iste zemlje? Iako je ta pozicija, naravno, logièki posve neo- drživa, nju je moguæe objasniti iskljuèivo identifikacijom Hrvatske s ratnim djelovanjem HVO-a u ratu u Bosni i Hercegovini. To bi pak zvuèalo uvjerljivo i imalo bi veze s èinjenicama, no to bi nas onda do- velo do drugog, znatno problematiènijeg pitanja koje aktualna hrvatska politika oèito ne namjerava postaviti. Ukoliko je postignut visok stu- panj identifikacije s djelovanjem HVO-a, podrazumijeva li to i odgo- vornost za sve ono što je HVO radio u ratu u Bosni i Hercegovini? Kon- kretno govoreæi, ako se Hrvatska identificira s uhiæenima u Orašju, onda se jednako identificira i s Dreteljom, Mostarom, Ahmiæima, Sto- cem i ostalim toponimima zbog kojih se uostalom i sudi u Hagu osum- njièenim èelnicima Herceg-Bosne. Postavljajuæi stvari u ovu perspektivu, postaje nam jasno zašto je izostao suštinski razgovor o ovim pitanjima i zbog èega se raspravlja iskljuèivo o neovisnosti bosanskohercegovaèkog pravosuða i traži neka meðunarodna politièka pozadina nedavnih uhiæenja. Takvo zaobilaže- nje stvarnosti od strane HDZ-a potpuno je razumljivo, buduæi da toj

311 Dragan Markovina stranci nikako ne može biti u interesu ozbiljno propitivanje uloge hrvat- ske politike u ratu u BiH, posebno u onom dijelu vezanom uz hrvatsko- bošnjaèki rat. No, jednako je tako posve nejasno, zbog èega preostali dio javnosti, prije svega politièke, na sve to pristaje, izbjegavajuæi ot- voriti ova pitanja? Pojednostavljeno govoreæi, kada ovdašnja mains- tream politika bude spremna zaista otvoreno razgovarati o navedenim pitanjima, uklonit æe se razlozi za proizvodnju histerije i konaèno æemo poèeti živjeti u pristojnom društvu, èija se legitimacijska osnova neæe pronalaziti u glorifikaciji rata kao takvog. Telegram, 06. 11. 2016.

SDP-ovo VRIJEME PORAZA Kljuèni poraz koji se SDP-u dogodio na juèerašnjim izborima, a o kojem u toj stranci nitko još ništa nije rekao, odnosi se na izlaznost. Èinjenica da je na izbore za predsjednika Socijaldemokratske partije, od nekih 37 tisuæa èlanova, izašlo tek oko 18 tisuæa, što znaèi ni polovica èlanstva, jasno ukazuje na to da SDP-u više ne vjeruju ni vlastiti èlanovi. Mimo svih drugih poraza koji tu stranku prate u proteklih nekoliko godina, ovaj je ipak najznakovitiji. Imajuæi u vidu ovakvu situaciju, a praktièno je nemoguæe da je èelni ljudi stranke nisu bili svjesni prije nego je dospjela do šire javnosti, izgleda jednostavno nevjerojatno da su se oni koji su na te izbore izašli odluèili za politiku inercije. Ovako premoæan rezultat Davora Bernardiæa, zajedno s poražavajuæim rezul- tatom Karoline Leakoviæ, koja je ponudila istinski drukèiju politiku, ali prije svega i neki konkretan sadržaj, ponajprije svjedoèi o uvjerenju onih koji su glasali da æe i dalje sve biti u redu i kretati se po nekoj inerciji. Ta bi inercija po takvoj vrsti shvaæanja znaèila da æe društvo, kada se nakon osam godina umori od HDZ-a, masovno birati SDP na isti naèin na koji stranka sad masovno bira Bernardiæa temeljem dosje- losti i puke èinjenice da je relativno mlad. To se naravno neæe dogodit i prilièno je fascinantno kako toga u SDP-u nisu svjesni.

312 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Dok svi rezultati održanih izbora u posljednje vrijeme, kako u Hrvat- skoj, tako i diljem Europe, ponajprije u Grèkoj i Španjolskoj, a jednako tako i u SAD-u svjedoèe suprotno, u SDP-u su se odluèili ignorirati realnost. Na taj naèin odbijaju priznati da su se biraèi umorili od stra- naka establišmenta, posebno onih na lijevom centru i da su veæ toliko oèajni da masovno podržavaju svaku antisistemsku inicijativu, ma koli- ko ona opasna bila. Drugim rijeèima, kakva god bude vlast HDZ-a i MOST-a, a osobno nemam nikakvih dvojbi oko toga da æe biti kata- strofalna, ovakav SDP može biti siguran samo u jedno – da on neæe biti taj koji æe je zamijeniti. No, pored navedenog, postoji i drugi neosviješteni problem unutar SDP-a. Èlanovima te stranke nikako nije jasno da se hrvatsko društvo upravo temeljito mijenja, da je nacionalistièka i klerikalna desnica po- èela u njemu igrati nikad znaèajniju ulogu i da se nalazimo u vremenu u kojem æe stanje kakvo se danas definira na ljevici potrajati duže vri- jeme i posljedièno prouzrokovati poraze ljevice, ukoliko se ona iznova ne uspostavi. Masovnom podrškom Davoru Bernardiæu, esdepeovci su poslali jasnu poruku da je po njihovom viðenju stanje normalno i da je dovoljno kretati se po inerciji koja æe veæ donijeti neki rezultat. Ovo tvrdimo zbog toga što je èak i pedantnijim analitièarima politièkih i društvenih procesa praktièno nemoguæe sjetiti se makar jednog kon- kretnog stava koji je Bernardiæ tijekom svoje solidno duge karijere u aktivnoj politici zastupao, a da je on bio ispunjen nekim smislenim sadržajem. To se, štoviše, nije desilo ni u ovoj kampanji. No, ono što je iz kampanje ostalo kao èinjenica odnosi se na to da je u njoj konaèno rekao nešto pamtljivo, ali krajnje besmisleno. Govoreæi o problemu porasta ekstremne desnice u društvu, on se, nièim izazvan, osvrnuo i na nepostojeæu ekstremnu ljevicu, kojoj bi po njemu SDP trebao biti brana. S obzirom da takvu vrstu društvenog i politièkog autizma susreæemo u pravilu na opskurnim portalima desne proveni- jencije, posve je nevjerojatno da se ona primila i kod vodeæih ljudi u

313 Dragan Markovina

SDP-u. Imajuæi to u vidu, Bernardiæeva je sreæa što ga nitko od novinara nije pitao, koga on to smatra ekstremnom ljevicom i zbog èega? Toènije, koji je konkretan politièki sadržaj za njega ekstreman. Nema naravno nikakve dileme da bismo se suoèili s nemuštim odgovorom bez sadr- žaja, ali bi ga ipak bilo zanimljivo èuti. Jednako kao što bi bilo zanim- ljivo èuti nekakav konkretan politièki sadržaj opæenito, koji javnost za sada nije èula. Na kraju nam ostaje da zakljuèimo da je, koliko god dugoroène pro- gnoze bile nezahvalne, teško ponuditi ikakav suvisli protuargument zakljuèku da je od SDP-a digla ruke polovica njegovog èlanstva, dok se druga polovica pretežno odluèila za put u irelevantnost. Što drugim rijeèima znaèi da je prostor ljevice u Hrvatskoj sve upražnjeniji. Telegram, 20. 11. 2016.

UBOJSTVO U NAZOROVOJ PRVI JE SLUÈAJ UBOJSTVA IZ POLITIÈKE MRŽNJE Iako šira javnost to još uvijek nije percipirala, u Hrvatskoj se upravo dogodilo prvo ubojstvo iz politièke mržnje, što je èinjenica koja bi tre- bala ozbiljno zabrinuti svakog odgovornog èovjeka u društvu, a pose- bno one na odgovornim funkcijama. Rijeè je o ubojstvu Ðorðija Buriæa, koji je brutalno ubijen u vlastitom stanu u zagrebaèkoj Nazorovoj ulici. Za potvrdu ove jezive èinjenice ne treba biti nikakav poseban lumen, dovoljno je konzultirati iskaz osumnjièenog Vlade Turudiæa, inaèe jed- nog od istaknutijih pripadnika opskurne pravaške stranke. Naime, ka- ko je sam Turudiæ zakljuèio, konstantno ga je nerviralo to što je Buriæ bio, kako on kaže, stara komunjara, zatim porijeklom Crnogorac koji je èak išao u posjetu rodbini u Crnu Goru. Tragedija ovog ubojstva pos- taje time još i veæa, s obzirom da Turudiæ u iskazu nije pokazao nikakve znakove kajanja. Drugim rijeèima, jedan od istaknutijih èlanova stranke A-HSP posve je mirno i iz mržnje ubio èovjeka zbog njegovog porijekla

314 DOBA KONTRAREVOLUCIJE i politièkih stavova. Kljuèno je pitanje pred kojim se nakon ovoga nala- ze društvo i državne institucije: treba li to što se dogodilo promatrati kao izoliran sluèaj amoralnog pojedinca ili kao simptom šireg i zabri- njavajuæeg društvenog procesa? Mnogo momenata nažalost ukazuje da je rijeè o ovom drugom. Imajuæi u vidu da veæ godinama u zemlji djeluje èitav niz portala, lokalnih televizija i tiskovina koje posve otvoreno raspiruju mržnju prema politièkim neistomišljenicima, nerijetko pozivajuæi na obraèun s njima i lijepeæi im etikete izdajnika, te da se takve aktivnosti toleriraju do te mjere da smo se s njima veæ saživjeli, jasno je kako je stvorena klima u kojoj je takvo ubojstvo postalo moguæe. Kako su sve te medijske aktivnosti bile praæene konstantnim upadima ljudi iz Keleminèevog kruga na razne tribine i kulturna dogaðanja diljem zemlje, èemu sam u više navrata i osobno svjedoèio, prilikom kojih je njihova jedina na- mjera bila da vrijeðaju govornike i publiku, te prekidaju sva ta doga- ðanja, ne treba nas previše èuditi što smo svjedoèili ubojstvu iz mržnje. S obzirom na sve navedeno, možemo konstatirati da je definitivno sa- zrelo vrijeme da država i društvo ovaj problem i njegove razmjere naj- prije osvijeste, a potom i poènu rješavati. Krajnji je èas, nažalost, veæ prošao, ali se još može sprijeèiti eskalacija navedenih procesa. O tome koliko je u svemu tome presudna politièka volja, a potom i uloga main- stream medija, ne treba posebno isticati. Sve ovo što smo u tekstu naveli konkretno znaèi da bismo vrijeme pronalaženja unutrašnjih neprijatelja trebali konaèno ostaviti iza sebe te da je krajnje vrijeme za izgradnju istinski demokratskog društva u kojem nitko neæe biti stigmatiziran zbog iskazivanja vlastitih politièkih mišljenja. Osnovni je preduvjet za stvaranje pretpostavki da se ovaj problem riješi – njegovo konkretno apostrofiranje, umjesto skrivanja iza opæih fraza o ugrozi od raznih vrsta radikalizama, a što je svojstveno gotovo svim akterima na politièkoj sceni. Hrvatsko društvo se suoèava s problemom radikalno desnog ekstremizma i ovakve vrste prijetnji,

315 Dragan Markovina verbalnog, medijskog i internetskog nasilja dolaze iskljuèivo od strane te grupacije ljudi, koji u svakome tko iskaže mišljenje koje ne odobra- vaju, pronalazi udbaše, izdajnike, neprijatelje, strane plaæenike, Jugo- slavene i sl. S obzirom da je takva vrsta shvaæanja praktièno legalizirana za vrijeme prošle vlasti, što je najbolje izrazio Tomislav Karamarko kada je rekao da æe svatko u èetiri zida moæi misliti i govoriti što god želi, dok æe slobodno iskazivanje stavova o odreðenim temama u jav- nosti biti sankcionirano, a zatim operacionalizirao ministar kulture Zlatko Hasanbegoviæ, komesarski uzimajuæi sredstva svima koji su se drznuli konzumirati slobodu govora, rješavanje problema moralo bi poèeti od Vlade i HDZ-a. Jer, koliko god ekonomsko pokretanje zemlje bilo presudno važno za egzistenciju graðana, bez eliminiranja politièke mržnje i nasilja iz javnog prostora društvo æe tonuti u strah i beznaðe, unutar kojeg ni ekonomija neæe imati previše izgleda. Telegram, 24. 11. 2016.

BESRAMNOST BRUNE ESIH Teorija o postèinjeniènom društvu, koja je zahvaljujuæi Trumpovoj pobjedi na predsjednièkim izborima u SAD-u poèela postajati opæe mjesto, savršeno oslikava aktualni društveni trenutak u Hrvatskoj. Ze- mlji u kojoj se ne priznaju nikakvi kriteriji i u kojoj ljudi s potpunom neupuæenošæu u temu o kojoj govore i s proporcionalnim viškom os- trašæenosti puštaju u javni prostor, bez imalo srama, nevjerojatnu ko- lièinu besmislica. Jedna od vodeæih pojava tog tipa svakako je Bruna Esih, znanstvena novakinja u Institutu "Ivo Pilar", aktivistica bleiburških komemoracionista, zagovarateljica lustracije i odnedavno posebna sa- vjetnica predsjednice Kolinde Grabar Kitaroviæ. To što Bruna Esih u 15 godina nije uspjela steæi doktorat i što joj to nièim nije ugrozilo radno mjesto u Institutu, predstavlja skandal svoje vrste. No, druga se vrsta problema nalazi u èinjenici kako je to ni na koji naèin nije sprijeèilo da,

316 DOBA KONTRAREVOLUCIJE nastupajuæi s pozicije neupitnog znanstvenog autoriteta, donosi kona- ène historiografske ocjene kompleksnih povijesnih procesa. Iako joj je takva vrsta rijetko besramnog djelovanja u javnosti veæ prešla u naviku, u intervjuu koji je dala Slobodnoj Dalmaciji, otišla je i korak dalje. U tom intervjuu, koji je s njom vodila novinarka Snježana Šetka, a koji ima sve elemente propagandnog, beskonfliktnog razgo- vora, u moru izgovorenih besmislica Esih je stigla zakljuèiti da bi u sluèaju poraza u proteklom ratu èitava zemlja bila pretvorena u Ovèaru, jednako kao i 1945. godine. Nakon toga je poželjela kadrovirati na Sveu- èilištu, istièuæi da je skandalozno to da na njemu predaju osobe koje opravdavaju komunistièke zloèine. Najveæi problem s ovakvom vrstom izvrnute logike imamo zbog èinjenice što je Bruna Esih tek glasnogo- vornica jednog raširenog stanja svijesti na desnici, koja je tim agre- sivnija što je logièki bez ikakvog utemeljenja. Uvjerenje koje iza takve vrste razmišljanja stoji u potpunosti je totalitarno, pa je tim èudnije da oni koji ga javno iznose nisu svjesni te èinjenice. Krenimo od posljednjeg. Bruna Esih bi zapravo dijelila otkaze na javnom sveuèilištu ljudima s èijim se mišljenjem ne slaže, ali bi se isto- vremeno borila protiv nasljeða komunistièkog totalitarizma, kako ga ona naziva. Ovo je naravno posve jednostavno provjerljiva tvrdnja, bu- duæi da ona ne ispunjava ni jedan preduvjet znanstvene valorizacije ljudi èiji su rezultati i radovi svjetlosnim miljama ispred njenih. Ovakvo propagiranje ideološki obojenog diletantizma predstavlja zapravo naj- nižu toèku do koje su kulturna, medijska i znanstvena javnost dogurali. Slijedom toga, ne treba nas èuditi ni zakljuèak što ona posve opušteno izjednaèava antifašistièku borbu s užasima Vukovara i ovog rata. No, èinjenica što nas takva njena logika ne zaèuðuje, ne umanjuje zaèu- ðenost nad tim da je uspjela završiti humanistièki studij bez ikakvog korištenja logiènog aparata. Pored toga što konstantno ponovljana laž o 1945. godini kao godini terora nad Hrvatima, ne predstavlja ništa

317 Dragan Markovina drugo doli potpunu glupost, njezino usporeðivanje s Ovèarom ukazuje na spajanje nespojivog i suštinsku perfidnost njezine pozicije. Èinjenice su vrlo jednostavne. Partizanska vojska je 1945. godine oslobodila Jugo- slaviju od fašizma, ujedno se osvetivši poraženim kolaboracionistièkim snagama s podruèja èitave Jugoslavije, koje su se povlaèile prema Blei- burgu. Unatoè tome što je takva vrsta osvete tada predstavljala raširenu praksu u Europi, na jednostavno pitanje, radi li se o zloèinu, odgovor je jednostavan. Da, radi. No, teza koju Bruna Esih i slièni pokušavaju nametnuti kao opæeprihvaæenu, da je to bio obraèun s Hrvatima, toliko je lažna da je nevjerojatno da još uvijek opstaje u javnom prostoru. Prije svega, u partizanskim se snagama na kraju rata borilo više Hr- vata, nego u snagama NDH. Neupitni voða antifašistièkog pokreta bio je Josip Broz Tito, po nacionalnosti Hrvat i, što je za ovu prièu naj- bitnije, antifašistièka borba je stvorila hrvatsku državnost u okviru Fe- derativne Jugoslavije. Drugim rijeèima, iznositi tezu kako je 1945. godina znaèila obraèun s Hrvatima i potezati paralelu s Ovèarom je prije svega glupo. No, potezanje paralele izmeðu Ovèare i partizanske borbe, nije samo glupo, nego i amoralno. Navodimo ovo iz razloga što su upravo vrijednosti antifašistièke borbe, meðu kojima je jedna od kljuènih sas- tavnica bila izgradnja povjerenja i zajedništva izmeðu Hrvata i Srba u Hrvatskoj, bile te koje su opsadom Vukovara i zloèinom na Ovèari pot- puno zgažene. S obzirom da je to jasno i samoj Esih, koliko god šutjela o tome, izvjesno je kako se ovdje radi o neèemu potpuno drugaèijem. Nju zapravo nervira simbolika, s tim da joj se mora priznati kako na tom polju ne pravi razliku. Drugim rijeèima, slijedimo li njezinu logiku, zloèinci s Ovèare nosili su na kapama petokrake i samim tim ih mo- žemo smatrati nasljednicima partizana u svakom pogledu. S druge pak strane, ljudi koji su branili Vukovar su na kapama imali šahovnicu pa ih samim tim trebamo smatrati nasljednicima ustaške države. Dos- ljednom primjenom ovakve logike Esih je u prvom redu besramno uv- rijedila sve ljude koji su stradali u Vukovaru, izjednaèivši ih s ustašama. No, što je još mnogo zanimljivije, ona koristi istu argumentaciju i reto-

318 DOBA KONTRAREVOLUCIJE riku kojoj su koristili Šljivanèanin i slièni. Drugim rijeèima, i za Esih i za Šljivanèanina tamošnji su ljudi ustaše, s tim da im kao takvima druk- èije pristupaju. Takva poražavajuæa logika, podržana od nezanemarivog dijela mainstream medija i šire javnosti, proizvela je potpunu margi- nalizaciju antifašistièkih vrijednosti i totalnu relativizaciju kriterija i èinjenica, po kojima u prvoj fazi diplomirana povjesnièarka može voditi kompetentan razgovor s redovitim profesorima, da bi u slijedeæoj fazi, nakon što se podijele potrebni otkazi, na sceni ostali samo nesvršeni studenti koji bi današnju Hrvatsku proglašavali ustaškom državom. Ako je i od Brune Esih, previše je. Prosvjeta, br. 131, decembar 2016.

BLOKADA SILOBRÈIÆEVOG ODBORA Sluèaj paralize procesa odluèivanja u Odboru za etiku u znanosti i obrazovanju, nakon kojega je akademik Vlatko Silobrèiæ podnio ostav- ku na mjesto voditelja Odbora, koliko god bio skandalozan, nažalost je malo koga iznenadio. Hrvatsku javnost, koja je poslovièno naviknuta da se javne i državne institucije blagonaklono odnose prema ljudima koji zauzimaju odreðeni položaj moæi, stavljajuæi ih èesto iznad zakona i dobrih obièaja, svakako nije. No, što je još tragiènije, takav ishod nije iznenadio nikoga ni u akademskom svijetu. Kako one koji su se od njega potpuno distancirali, tako i one koji u njemu na ovaj ili onaj naèin funkcioniraju. Kao netko tko je proveo unutar sveuèilišnog sustava više od deset godina, radeæi na kraju krajeva i kao kolega aktualnog ministra prosvjete Pave Barišiæa, odgovorno tvrdim kako temeljnu odrednicu tog svijeta možemo pronaæi u istanèanom oportunistièkom refleksu. To naravno ne znaèi da to vrijedi za sve, o èemu najbolje svjedoèi èastan potez akademika Silobrèiæa, ali u pravilu ljudi od principa bivaju pre- glasani, što ih na koncu demotivira i tjera da se ne kandidiraju za èelna mjesta unutar sustava. Na taj se naèin stvara zaèarani krug u kojem mediokriteti i oportunisti hrabre i podržavaju jedni druge, s obzirom

319 Dragan Markovina da im to predstavlja jedini put za kakvu takvu afirmaciju. To na kraju rezultira raznim borasima, previšiæima i barišiæima na funkcijama za koje nisu dorasli i s kojih temeljito i nepovratno ruše ugled èitave aka- demske zajednice, ali i društva u cjelini. Nije da se za taj ugled treba nešto posebno brinuti, ali do sada se barem èinilo kako neke granice nije moguæe prijeæi, u èemu su nas èitav cirkus na Filozofskom fakul- tetu, èinjenica da Bruna Esih radi kao novakinja bez doktorata veæ 15 godina, te znanstveni background ministra Barišiæa do kraja razuvjerili. Što zapravo znaèi da Odbor nije uspio donijeti odluku? Pa ništa dru- go osim da znaèajan broj njegovih èlanova ili nije imao nikakav stav o jednoj vrlo konkretnoj i èistoj stvari, ili ga nije želio javno iznijeti, zbog straha ili srama, posve je nebitno. To dalje znaèi da ljudi koji bi na svaki naèin, stupnjem obrazovanja, statusom u društvu i pozicijom na kojoj se nalaze trebali biti upravo ti koji æe u društvu biti najglasniji i jasno zastupati odreðene civilizacijske i znanstvene vrijednosti, posve svjesno odbijaju to èiniti. Stoga je kljuèno pitanje, zbog èega je to tako? Moguæa su samo dva odgovora: zbog oportunizma ili zbog straha. Ova izrazito poražavajuæa èinjenica savršeno svjedoèi o dubokom porazu demo- kratske i znanstvene kulture i vrlo jasno ukazuje da je društvo praktièno izgubilo 25 godina unutar kojih nije izgradilo samosvjesne graðane koji bi onda izgradili snažne i neovisne institucije. Kada bi Hrvatska bila upravo onakva zemlja kakva nije, Pavo Barišiæ se u prvom redu ne bi uopæe kandidirao za funkciju ministra znanosti, sve i kada bi mu ona bila ponuðena. Tu bi ponudu otklonio u najmanju ruku zbog nelagode uzrokovane sviješæu o vlastitom znanstvenom dje- lovanju i moguænosti da to djelovanje dopre do šire javnosti, ukoliko mu veæ vlastita odgovornost ne bi naložila da tu ponudu odbije i bez spomenutih kalkulacija. U istoj takvoj Hrvatskoj, kakve oèito nema, Barišiæ bi momentalno podnio ostavku u trenutku kada se saznalo da je u svojim radovima pisao o ustaškom dužnosniku kao tragiènom he- roju. U konaènici, podnio bi neopozivu ostavku u trenutku kada bi se

320 DOBA KONTRAREVOLUCIJE samo ozbiljno posumnjalo da je plagirao kolegu, ne potpisavši ga. Uz- memo li pak moguænost da se i u pristojnim zemljama može pojaviti netko takav tko bi preko svega toga mirno prešao, kao da ga se uopæe ne tièe, što nije iskljuèeno, pritisak javnosti i djelovanje institucija odra- dili bi taj posao umjesto njega. Umjesto svega navedenog, pogledajmo što mi imamo? Prijavu pla- gijata koja godinama stoji neotvorena, zatim odbor koji kukavièki od- bija donijeti mišljenje i na koncu ministra koji se kao vrhunski cinik isprièava kolegi s jedno deset godina zakašnjenja i da mu ni najmanje nije neugodno. Sve je to moguæe iskljuèivo iz razloga što živimo u zemlji u kojoj se svatko osjeæa kompetentnim da se bavi stvarima o kojima nema pojma, èineæi to s takvom vrstom samopouzdanja na kojem bi mu pozavidjeli i maksimalno potkovani ljudi. Ministarstvo branitelja tako se bavi lijepljenjem etiketa Radi Šerbe- džiji, Glasnoviæ situacijom na Filozofskom fakultetu, Hasanbegoviæ kul- turom i tako dalje, možemo nabrajati do u beskraj. Iza svega navedenog stoji mitsko uvjerenje mnogih u ovoj zemlji, da imaju pravo lijepiti etikete i arbitrirati o sposobnostima i ljudskim kvalitetama svih drugih ljudi, ali i istanèan oportunistièki refleks znatnog dijela društva koje ih zbog sitnih interesa u tome podržava. Telegram, 03. 12. 2016.

"ZA DOM SPREMNI" PONOVNO U JASENOVCU Nakon što se poèetkom prosinca 2016. godine u Jasenovcu ukazala ploèa posveæena stradalim pripadnicima HOS-a, s pripadajuæim natpi- som "Za dom spremni", postalo je jasno kako æe povratak u kakvo- takvo normalno društvo biti iznimno dug, a put mukotrpan. Sve zaje- dno s neizvjesnim ishodom. Ostavimo li sada po strani sve one oèeki- vane usporedbe o tome kako Plenkoviæ ništa ne poduzima, dok bi Sa- nader davno naložio uklanjanje te ploèe, što je vjerojatno toèno, ali

321 Dragan Markovina posve nebitno, doæi æemo do suštine problema. Hrvatsko se društvo toliko pomaknulo udesno i usvojilo historijski revizionizam, da je ova vijest istinski uznemirila tek malobrojne novinare, nezavisne intelek- tualce, te aktiviste s nevladine scene, dok ju je premoæan broj javnih aktera posve prešutio. O svemu tome savršeno svjedoèi igra skrivaèa koja veæ danima traje u vezi s ovom temom. Preciznije govoreæi, prak- tièki ni jedan politièar, bilo s desnice ili iz SDP-a, nije uspio formulirati iskren i jasan stav o ovom pitanju. Èitav sluèaj inaèe jasno ukazuje na to tko su te grupacije i ti ljudi koji društvo stalno vraæaju na raspravu o ovim temama, davno definiranim u normalnim društvima. Ipak, s obzirom da u svakoj vrsti javne komunikacije postoje i oni koji na koncu iskoèe kao najprecizniji pokazatelj dominantnog stanja svijesti, ovog je puta u ime politièkih elita to napravio Nikola Grmoja. Njegovi nemušti pokušaji objašnjenja i sveopæe relativizacije èitave stvari, kao i zamagljivanje istinske pozadine cijelog sluèaja, otkrivaju znatno više nego što je on sam želio otkriti. Za potvrdu ove teze izdvojit æemo dva detalja. Onaj kada govori kako je petokraka kao simbol odigrala nekakvu pozitivnu ulogu u Drugom svjetskom ratu, te onaj da je kod korištenja ustaškog pozdrava bitno u kojem se on kontekstu koristi. Nalazeæi sva moguæa opravdanja za revitalizaciju ustaške simbolike, te nudeæi antifašizmu jedva iznuðeno i djelomièno priznanje, Grmoja je ukazao na istinsku narav svih tih nastojanja, ali i na gromoglasnu šut- nju koja vlada u vezi ovog i svih sliènih sluèajeva. Mimo pokušaja prozirne Grmojine kontekstualizacije, sluèaj koji ov- dje bilježimo predstavlja znatno više od pukog i naravno opasnog povi- jesnog revizionizma. Ovdje se radi o ciniènom likovanju nad etnièkim èišæenjem koje predstavlja jednu od posljedica proteklog rata. O èemu se radi? Ova jasenovaèka posveta hosovcima predstavlja tek nastavak prakse ustanovljene u Splitu. Jednako kao što ovdje zapravo nije rijeè o posveti stradalim pripadnicima postrojbi HOS-a, s obzirom da oni služe tek kao krinka za istinsku poruku, tako o tome nije bila rijeè ni

322 DOBA KONTRAREVOLUCIJE na spomeniku HOS-u podignutom u Splitu 3. U oba sluèaja zapravo se radi o likovanju nad etnièkim èišæenjem. Pri èemu se to u Jasenovcu radi na nekoj opæoj razini, doèim je u Splitu rijeè o likovanju nad kon- kretnom situacijom. Ovo navodimo iz razloga što je spomenik hosov- cima u Splitu podignut u Ulici Ruðera Boškoviæa, upravo na lokaciji na kojoj su ti isti hosovci mnoge graðane srpske nacionalnosti prisilno izbacili iz njihovih stanova. Stoga ove spomenièke akcije ne predstav- ljaju ništa drugo, doli konaènu legitimaciju i legalizaciju devedesetih godina i svih moguæih nepravdi koje su iz tog doba proizašle. Da je rijeè o opæeprihvaæenom konsenzusu unutar oba pola hrvatske politièke eli- te, svjedoèi èinjenica da je spomenik u Splitu sponzorirao, govoreæi na njegovom otvaranju, gradonaèelnik iz redova SDP-a, dok je u Jasenovcu taj logistièki dio odradila naèelnica iz HDZ-a. Na taj je naèin uspostav- ljeno opæe suglasje da se cinizam isplati i da manjine i ošteæeni u dru- štvu trebaju biti zahvalni za puku egzistenciju i okaniti se iluzija o zaštiti države. Najveæi problem koji iz svega toga proistièe odnosi se na èinje- nicu da su stariji graðani posve svjesni svega navedenog i unaprijed raèunaju na cinizam vladajuæih, ali da mlada populacija o èitavom kon- tekstu realno ne zna ništa, zahvaljujuæi èemu logièno upija poruke i signale s vrha. Kako politièke, tako i društvene, obrazovne i medijske. Kako nas to dovodi do situacije u kojoj je veæina mladog stanovništva, koje je formirano unutar takvog konteksta, nekritièki pristalo uz domi- nantne ideje nacionalizma, historijskog revizionizma, klerikalizma i dubinskog prezira prema svim vrstama manjina, posebno prema Srbi- ma, jasno je kako je za prevladavanje takvog stanja potreban dugoroèan rad na svim navedenim podruèjima. Imajuæi u vidu kako unutar SDP- a nemaju ni volje, ni kapaciteta za takvo što, postaje oèito da jedinu moguæu alternativu predstavlja djelovanje u paralelnom društvu. Toè- nije, tek izgradnja paralelnih i neovisnih obrazovnih i medijskih insti- tucija, zajedno s djelovanjem unutar službenih institucija i zauzima- njem politièkog prostora mogu donijeti nekakvu primjenu paradigme, i to tek na duže staze.

323 Dragan Markovina

ŠTO ŽELE UDRUGA "PROLIFE" I NJEZINI PODRŽAVATELJI? Situacija je u Hrvatskoj takva da zemlja još uvijek nije gospodarski isplivala iz krize, da se predsjednica bavi porijeklom èokolada, desni- èarski militanti, uz podršku lokalnih zajednica, oživljavaju simbole us- taške države, a politièke zvijezde postaju ljudi koje je teško doživjeti ozbiljno u bilo kojem kontekstu. Za to vrijeme aktivisti koji se protive pobaèaju prilažu Ustavnom sudu dopunu tužbe iz 1991. godine, poku- šavajuæi zaustaviti razvoj društva i znanosti. Iako je veæ iz ovako sažetog prikaza jasan potpuni besmisao takvih nastojanja, kljuèno je pitanje, zbog èega to rade i što žele? Najjednostavniji i ujedno najtoèniji odgovor je da žele èitavom društvu nametnuti vlastita svjetonazorska shvaæanja, preciznije govoreæi, žele stvoriti totalitarno društvo u kojem æe njihova shvaæanja važiti za univerzalna i biti jedina dopuštena zakonom. Nedo- pustivost i opasnost takvih nastojanja toliko je oèita da je posve nejasno zbog èega znaèajan dio društva posve ignorira te pokušaje, praveæi se da ih se to ne tièe. No, prije nego se posvetimo tom pitanju, vrijedi napomenuti kako ponuðeni odgovor na ono prethodno ne omoguæuje da se u potpunosti razumije o èemu se ovdje radi. Inicijative o kojima je rijeè zapravo žele nametnuti hrvatskom druš- tvu posve drukèije shvaæanje religije i njezinog sudjelovanja u javnom životu od tradicionalne prakse koja u njemu postoji. Iako bismo veæ i o samoj tradicionalnoj ulozi katolicizma u društvu i ulozi Crkve u jav- nom životu danas trebali kao društvo ozbiljno porazgovarati, ovo za što se zalažu pobornici zabrane pobaèaja ide daleko iznad toga. Sva ta na- stojanja idu ka uvoðenju vjerske države i suštinski nema nikakve raz- like izmeðu takvog nasilja nad tradicijom hrvatskog društva, pa i ov- dašnjeg katolicizma, u odnosu na jednako takvo nasilje nad lokalnom islamskom tradicijom koje u Bosni i Hercegovini provodi vehabistièki pokret. Èinjenica da u Hrvatskoj to rade u suvremenim odijelima, dok se u BiH uvodi arapski stil odijevanja, ne èini nikakvu bitnu razliku u tim procesima.

324 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Sve navedeno dovodi nas do kljuènog trika koji se ovdje prakticira. Uzimajuæi krinku aktivista civilnog društva, ti ljudi i grupacije poku- šavaju stvoriti sliku kako se radi o pokretu koji želi društvo mijenjati odozdo, tj. od strane obiènih graðana. Ovdje se, meðutim, radi o kla- siènoj zamjeni teza, buduæi da je rijeè o nastojanjima da se društvo promijeni odozgo, toènije, od strane njegovih najmoænijih dijelova. Zanemarimo li sada dio obiènih vjernika koji u svemu tome iskreno sudjeluju, vodstvo tih civilnih udruga èine ljudi s izrazito snažnim fi- nancijskim, poslovnim i društvenim zaleðem, kojima aktivnu potporu pruža vodstvo Katolièke crkve i, primjerice, supruga donedavnog hr- vatskog premijera Tihomira Oreškoviæa. Kad ovako posložimo stvari, jasno je kako sva ta nastojanja ne možemo gledati kao izdvojen sluèaj fanatiziranih aktivista, nego samo kao još jedan krak snažnih nasto- janja Katolièke crkve da klerikalizira društvo u cjelini i dokine seku- larnu državu. Trenutak u kojem se suradnja tih skupina i Katolièke crkve najjasnije vidjela zbio se za vrijeme skupljanja potpisa za referen- dum o istospolnim zajednicama, kad je sam splitski nadbiskup Barišiæ sjedio na jednom od štandova na Rivi i sakupljao potpise. Iako je posve jasno kako ta nastojanja predstavljaju dio šireg trenda, jednako prisutnog i u SAD-u ili u Poljskoj, otpor prema njima moguæe je postiæi jedino u okvirima društava unutar kojih se to dogaða. Stoga æe, unatoè svim prijeporima oko Ustavnog suda, njegova odluka o ovom pitanju jasno ukazati, vide li državne institucije Hrvatsku kao zemlju pluralnog društva i temeljnih liberalnih vrijednosti, ili kao vjersku dr- žavu u kojoj æe svi morati živjeti u skladu s preporukama s oltara. Bu- duæi da jednu takvu državu veæ poznajemo, a odaziva se na ime Iran, perspektiva u kojoj bi se Ustavni sud odluèio za opciju b, pokrenula bi teško zaustavljive i ozbiljno problematiène procese. Telegram, 13.12.2016.

325 Dragan Markovina

ZAŠTO JE NORMALNO DA NEOUSTAŠE IZ PROJEKTA VELEBIT MALTRETIRAJU GRAÐANE? Iako se skupilo veæ dovoljno primjera iz kojih je vidljivo da je Plen- koviæeva Vlada ispod umjerene fasade i dalje obilježena desnim radi- kalizmom, okupljanje neoustaša, loše skrivenih iza neèega što se zove "Projekt Velebit" i "Hrvatska pravoslavna crkva", na Cvjetnom trgu u Zagrebu na pravoslavni Badnjak, taj zakljuèak definitivno i najbolje potvrðuje. Posve je, naime, jasno kako ni jedna ozbiljna Vlada takvo okupljanje ne bi dozvolila, posebno s obzirom na mjesto i povod zbog kojeg je do njega došlo. Èak i kad o Marku Jurièu i njegovim jurišnicima ne bismo ništa znali, osim same èinjenice da su se pod krinkom fan- tomske organizacije okupili s namjerom da maltretiraju graðane srpske nacionalnosti ispred njihove crkve i u vrijeme vjerskog obreda, bilo bi nam jasno da je tu monstruoznu zamisao država trebala sprijeèiti. Kada to pak stavimo u kontekst dosadašnjeg djelovanja Juriæa i njegovih ju- rišnika, stvari izgledaju još gore. Rijeè je o èovjeku koji se istaknuo opetovanim korištenjem ustaškog pozdrava u eteru i nekome tko je još prilikom prvog medijskog istupa i prezentacije "Projekta Velebit" ne- dvosmisleno najavio kako æe preuzeti stvari u svoje ruke, ukoliko dr- žava ne bude djelovala. Da budemo precizni, tada je rekao sljedeæe: "Ljudi su frustrirani, Srbi se naoružavaju, zapoèinjemo samoorganizi- ranje". Odmah nakon prvog medijskog istupa èlanovi te organizacije došli su na tribinu o Jasenovcu u Srpsko društvo "Privrednik", koju su kon- stantno pokušavali prekinuti, iznoseæi teze o tome kako u Jasenovcu nije egzistirao logor smrti. Kruna tih aktivnosti nastupila je okuplja- njem na Cvjetnom trgu, pod krinkom "Hrvatske pravoslavne crkve", orga- nizacije osnovane za vrijeme ustaške vlasti da bi se normaliziralo stanje progona i pokrštavanja Srba. S obzirom da je iz svega navedenog posve jasno da djelovanje te organizacije u svim njenim inaèicama ima samo

326 DOBA KONTRAREVOLUCIJE dva cilja, pri èemu se teško odluèiti koji je moralno problematièniji, a to su rehabilitacija ustaške države i obraèun sa Srbima, èinjenica da ona nesmetano djeluje dosta govori o atmosferi u društvu. Imajuæi to u vidu, oèito je kako je Plenkoviæeva borba za politièki centar, kakvom je on prezentira, ispražnjena od svakog suvislog sadr- žaja. Preciznije reèeno, ona predstavlja samo fasadu za vanjsku upo- trebu. Posebna zanimljivost u èitavoj ovoj prièi odnosi se na èinjenicu da "Hrvatska pravoslavna crkva" ima sjedište u crkvenim prostorima na Kaptolu. Povežemo li ovu informaciju s onom da je istog dana kada je došlo do tog okupljanjem postavljena još jedna ploèa s ustaškim nat- pisom, uz blagoslov sisaèkog biskupa Vlade Košiæa, dobit æemo uvid u problematiènu situaciju u kojoj se ustaška ideologija i simbolika nor- maliziraju uz podršku znatnih dijelova jedne od najmoænijih društvenih institucija. Sama ideja o formiranju paralelne pravoslavne hijerarhije, osim što je nemoralna, ujedno je i posve neostvariva, s obzirom da svi raniji pokušaji, kako Mletaèke Republike da morlaèkom stanovništvu odredi grèkog patrijarha iz Venecije, tako i katolièke hijerarhije da ukorijeni grkokatolièku zajednicu, nisu dali rezultata. Buduæi da je to poznato i samim inicijatorima tih akcija, iznova nas dovodi do zakljuèka o samo dva cilja svih tih nastojanja. Kljuèna zamka u koju upada normalniji dio javnosti, vezana za ovaj problem, odnosi se na tvrdnju kako se svakako radi o grupici marginalaca koji nemaju široku podršku pa bi ih suklad- no tome trebalo ignorirati, buduæi da ih svaka problematizacija zapravo jaèa. Stvari nažalost stoje sasvim suprotno. Njih ne jaèaju nikakvi novi- nski napisi ili reagiranja nevladinih udruga. Takve akcije im, štoviše, predstavljaju posljednju branu. Sve te pokrete zapravo jaèa prešutna podrška vlasti i Katolièke crkve, kao i neèinjenje države. Za dokaz ovo- me ne treba ništa dodatno navoditi osim èinjenice da se ploèe s ustaš- kim natpisima otvaraju takvim tempom, da ih uskoro više neæemo mo-

327 Dragan Markovina

æi pobrojati, a da se nitko oko toga posebno ne uzbuðuje. Drugim rije- èima, oni su svojim djelovanjem prešutno normalizirali njegovanje us- taštva kao politièku èinjenicu, što je nešto na što veæi dio javnosti gleda prilièno benevolentno. Pridodamo li tome i èinjenicu da èak i Matica hrvatska, koju javna televizija svrstava meðu pet najvažnijih društvenih institucija, daje tak- vim idejama i akcijama znaèajan prostor u svojim izdanjima i prosto- rijama, te da medijska infrastruktura koja sastavlja liste neprijatelja izlazi elektronski uz podršku Ministarstva kulture, dobit æemo sliku totalno pogubljenog društva koje se pravi slijepo kraj zdravih oèiju. Jer, nikada u društvu radikali nisu preovladali zbog toga što su bili veæina, veæ zbog toga što im se nitko nije suprotstavio. Telegram, 07.01.2017.

KOMIÈNA PETICIJA ZA PAVU BARIŠIÆA Poèelo je s Hasanbegoviæem, upravo se nastavlja s Barišiæem, a kako æe završiti, to pak nitko ne zna. Solidan dio hrvatske akademske zaje- dnice posvetio se tako mukotrpnom skupljanju potpisa podrške dvojici ministara, koji su se, po njima, našli pred nezapamæenim i skandalo- znim napadima medija i javnosti, potpuno izokrenuvši smisao takve vrste javnog djelovanja. Dok je u civiliziranom, ali i manje civilizira- nom, totalitarnom svijetu, djelovanje putem peticija i javnih akcija tog tipa služilo i služi kao posljednji moralni èin kojim su se odreðeni ljudi od ugleda ili obièni graðani odluèili oduprijeti onima na vlasti zbog nekih njihovih skandaloznih odluka na koje nisu mogli utjecati, kod nas je sve drugaèije. Ovdje se peticije ne pišu protiv moænika i vlasti, nego protiv nezavisnih medija i one manjine nezavisnih intelektualaca koji nemaju problem izreæi istinu, neovisno o posljedicama koje æe zbog toga snositi. U tako pervertiranom svijetu, potpis na neku javnu peticiju postaje èin konformizma, umjesto èina graðanske hrabrosti. Drugim

328 DOBA KONTRAREVOLUCIJE rijeèima, dok potpisnici javnih apela u ostatku svijeta mogu sa sigur- nošæu raèunati na neugodnosti i egzistencijalne probleme, u Hrvatskoj se takvi potpisnici legitimiraju kao vrijedni akademski radnici. Taj ih potpis ne košta ništa, a može puno donijeti. Gledajuæi iz te perspektive, nimalo ne èudi èinjenica da najveæi broj potpisnika peticije podrške ministru Barišiæu dolazi s njegovog matiè- nog splitskog Filozofskog fakulteta, koji se nada da æe za vrijeme njego- vog mandata riješiti problem nedostatka adekvatne zgrade u kojoj bi se objedinili svi odsjeci. A što im je Barišiæ i obeæao. Ovakva nas logika dovodi do zanimljivog zakljuèka o tome kako se masovne peticije podr- ške kolegama iz akademskog svijeta ogranièavaju iskljuèivo na one koji nièim nisu ugroženi, dok potpuno izostaju kada se radi o ljudima koji se svakodnevno susreæu s prijetnjama i realnom ugroženošæu. Ako je vjerovati potpisnicima, u društvu cvjetaju med i mlijeko i jedna zdrava atmosfera, koju narušavaju tek neodgovorni pojedinci koji prozivaju èasne ljude na ministarskim pozicijama. Da bismo èitateljima pobliže objasnili o èemu je rijeè, poslužit æemo se konkretnim primjerima. Uzmimo primjer Olivera Frljiæa, ozbiljnog redatelja i jednog od ljudi koji je u svojoj redateljskoj karijeri, pa i u hrvatskoj kulturi, postigao više nego što Zlatko Hasanbegoviæ može i sanjati, a kamoli napraviti. Protiv njega je ispisano na stotine tekstova prepunih mržnje i poziva na obraèun s njim, te na tisuæe prijeteæih komentara na društvenim mrežama. Èovjeka se pljuvalo na ulici, pro- valjivalo mu se u stanove i pokušalo s njim fizièki obraèunati ispred rijeèkog HNK, a nikakva se peticija nije pisala i za nju sakupljali potpisi. Sve navedeno vrijedi i za Radu Šerbedžiju. Idemo dalje. Milorad Pupo- vac je, pored svih ostalih uloga koje ima, primarno profesor na Filozof- skom fakultetu u Zagrebu. I jedna od omiljenih meta militantnih desnih portala, ali i Veèernjeg lista, jedne od najèitanijih dnevnih novina u zemlji. To je èovjek na èije je dobronamjerno pismo o položaju srpske manjine u Hrvatskoj, predsjednica Republike odgovorila kako ona sve

329 Dragan Markovina razumije, ali da je ta manjina sama kriva za prijetnje koje joj stižu. To sve zajedno znaèi da Pupovac, pored svih poruka da se može slobodno iseliti iz Hrvatske ukoliko mu se u njoj ne sviða, gotovo svakodnevno doživljava uvrede i pljuvanja na ulici, ali nikome iz akademskog svijeta nije palo na pamet da za njega pokrene peticiju podrške. Isto vrijedi i za sluèajeve Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasiæa, Dejana Joviæa, Vesne Pu- siæ, a da i ne spominjem osobna iskustva s pozivima na linè i medijskim hajkama. Odgovor na pitanje, da li je itko od ovdje navedenih ljudi, koji su realno bili ugroženi, ikada dobio takvu masovnu podršku od kolega iz akademske zajednice, nema potrebe navoditi s obzirom da je pitanje retorièko. Tim više upada u oèi cinizam teksta ispod kojega su se peti- cionaši potpisali. Izgleda kao da ga je pisala ista ruka koja je pisala i tekst za podršku Zlatku Hasanbegoviæu. Sve je prepuno velikih rijeèi i komiènih tvrdnji, poput one da je Odbor, koji je potvrdio da je Barišiæ plagirao tuði rad, upitne legalnosti i da se sve pretvorilo u medijski linè i mobbing od strane oporbenih politièara, znanstvenika i kolumnista, te da se radi o planski orkestriranoj kampanji. Iako se s ovakvom vrs- tom izokrenutih teza susreæemo gotovo svakodnevno, ovo je ipak pre- više. Kada, dakle, niz pojedinaca, od uglednih znanstvenika do pojedi- nih novinara postavi logièno pitanje, kako netko tko je plagijator može obnašati funkciju ministra znanosti i obrazovanja, to potpisnici peticije smatraju planski orkestriranom kampanjom, a kada se njih više od stotinu potpiše ispod tako komiènog teksta, tada se ne radi o planski orkestriranoj kampanji, nego vjerojatno o hrabrom istupu pripadnika akademske zajednice. Nema, naravno, potrebe uopæe dvojiti oko toga kako æe cijeli sluèaj završiti. Ministar æe ostati na položaju, potpisnici æe ostati u milosti, a svi oni koji su upozoravali na skandaloznost èinjenice da je Barišiæ uop- æe imenovan za ministra, dobit æe još jednu etiketu antidomoljuba i izdajnika i biti držani podalje od mjesta na kojima bi mogli imati bilo

330 DOBA KONTRAREVOLUCIJE kakav utjecaj. Toga su savršeno svjesni i potpisnici peticije, koliko god se trudili dokazati suprotno. Telegram, 16.01.2017.

ŠTO SE, NESVJESNO, O HRVATSKOM REVIZIONIZMU OTKRILO U ŠIBENSKOM SKANDALU? Šibenski skandal, u kojem je ravnatelj Tehnièke škole Josip Bela- mariæ cenzurirao izložbu o Anni Frank, nakon èega su organizatori odluèili tu izložbu povuæi, u potpunosti otkriva sadržaj hrvatskog revi- zionizma. Radi se o tome da je Belamariæ nehotice otkrio mnogo više nego što je želio. Problem s hrvatskim revizionizmom vrlo je banalan. Kako njegovi zagovornici jednostavno nemaju hrabrosti izvesti konze- kvence do kraja i otkriti se pred svijetom kao baštinici ustaške ideo- logije, odluèili su nastupati pod krinkom antifašizma za vanjsku upo- trebu, i to na naèin da – što se više izdaju za antifašiste u inozemstvu, to više inzistiraju na rehabilitaciji ustaštva u zemlji. Kako to konkretno izgleda pokazuje šibenski sluèaj. Nitko nije stvar tako plastièno objasnio kao ravnatelj Tehnièke škole u tom gradu. On je, kaže, mislio da æe izložba biti o Anni Frank i njezinom stradanju, a ne o partizanima i ustašama. U njegovom svijetu su te dvije stvari evi- dentno posve odvojene. Drugim rijeèima, ovdje nije bilo nikakvih lo- gora smrti, niti konaènog rješenja za Židove i Srbe. To se dogodilo neg- dje u dalekoj Europi, s èime naravno trebamo suosjeæati, ali naša povi- jest ima neku svoju logiku, potpuno izdvojenu iz europskog konteksta. Kako u tu bajku mogu povjerovati samo maloumni i zlonamjerni, èega je Belamariæ naravno svjestan, onda je najbolje da o ovdašnjem kon- tekstu holokausta i fašizma šutimo. Nerazumijevanje koje se Šibeniku dogodilo posljedica je èinjenice da su organizatori iz HERMES-a (Hr- vatske edukacijske i razvojne mreže za evoluciju) svega navedenog ta- koðer bili svjesni, zbog èega su manji dio izložbe posvetili kontekstu

331 Dragan Markovina lokalnog fašizma, što je praksa s kojom je ova izložba prezentirana i u drugim zemljama. Lagali bismo kad bismo ustvrdili da nas je ovakva reakcija šibenskog ravnatelja iznenadila pa u negativnom smislu i šokirala, jer nam je po- sve jasno u kakvom društvu živimo. No, ovdje se postavlja mnogo oz- biljnije pitanje. Ako æemo se složiti da živimo u zemlji èije politièke i društvene elite uporno inzistiraju na baštini i tradicionalnim vrijedno- stima, ma što one znaèile, a s tim se teško ne složiti, moramo se upitati koji je vrag Belamariæu? Da budemo još precizniji. Kako netko tko je fetivi Šibenèanin može toliko ne podnositi baštinu svog grada da je u stanju izjaviti kako mu je nedopustivo to što su partizani prikazani kao cvijeæe, a ustaše kao zloèinci? Podsjeæanja radi, aktivistièki festival FA- LIŠ je 2015. godine, u povodu 70. godišnjice okonèanja Drugog svjet- skog rata, napravio vizualni dizajn posveæen broju 1316. Toliko je, na- ime, Šibenèana bilo samo na Sutjesci. U partizanima naravno. Pri èemu se njih 535 nikad nije vratilo sa Sutjeske. Drugim rijeèima, kako je mo- guæe da se netko 2017. godine u Šibeniku odnosi prema tim ljudima kao zloèincima, a da to uopæe nije manjinski stav? Koliko god se ovo možda èinilo kao periferna tema koja se mnogim ljudima popela na vrh glave i koju se paušalno opisuje pod parolom "dosta nam je rasprava o usta- šama i partizanima", bez razumijevanja kako je došlo do tog fenomena, neæemo moæi odgovoriti što se s hrvatskim društvom dogodilo u pro- teklih 25 godina. I, što je još važnije, kako izaæi iz tog stanja u kojem je nacionalizam kljuèna preporuka za status u društvu i poziciju u javnom sektoru. Telegram, 20.01.2017.

SLUÈAJ STIPE MESIÆA SAVRŠENO OPISUJE HRVATSKU Sluèaj Stipe Mesiæa i snimka koja se pojavila posljednjih dana ponaj- manje su bitni zbog samog Mesiæa. Svo to kolektivno moralistièko zgra-

332 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

žanje nacionalistièke desnice kojem svjedoèimo i èiji se krajnji cilj svodi na potpunu dekonstrukciju lika i djela Stipe Mesiæa u potpunosti pro- mašuje bit èitavog sluèaja. On, naime, savršeno precizno opisuje, ne samo ondašnju Hrvatsku iz ranih devedesetih, nego i današnju u kojoj je èitav taj diskurs vitalniji nego ikada. Toènije, ukazuje na dubinsku licemjernost desnice, u prvom redu HDZ-a i njegove politike, koja se nominalno zaklinjala u demokratizaciju društva i njegove zavnohovske temelje, dok je suštinski promovirala revitalizaciju ustaštva, pretvorivši ga u strukturalnu èinjenicu društva. Ista je logika na snazi i danas, kad se oni koji ništa drugo ne rade, osim što promoviraju upravo one teze koje je Mesiæ iznosio u spomenutom videu, ili ih pak proglašavaju be- nignima i manjinskima, tobože zgražaju nad takvim govorom. Èine to s jednakom uvjerljivošæu, s kojom se kompletna desnica zgraža nad poljudskom svastikom, dok istovremeno podržava Josipa Šimuniæa u njegovom skandiranju, tako što ga smješta na položaj pomoænika iz- bornika. Iz svega toga izrodio se stav o besmislenosti današnjeg angažiranja na zaštiti antifašistièkih vrijednosti, koji je u Veèernjem listu iznio Nino Raspudiæ. Po toj logici, ne postoji realna opasnost od bujanja nekakvog novog fašizma, što u Hrvatskoj znaèi ustaštva, ali su se antifašisti toliko moralno iskompromitirali suradnjom sa Stipom Mesiæem da su izgubili bilo kakvu vjerodostojnost. Problem s tom tezom nije u tome što je ona posve promašena, s obzirom da su i oni koji je promoviraju toga savr- šeno svjesni. Štoviše, njezin se cinizam oèitava upravo u tome što oni koji je zastupaju, znaju koliko nisu u pravu, ali planski na njoj i dalje inzistiraju. Gotovo da se nemoguæe u bilo kojem smjeru osvrnuti, a ne uoèiti razmjere rehabilitacije ustaških ideja i vrijednosti u društvu. Od toga da se Jasenovac sve èešæe proglašava trostrukim logorom, preko toga da je Bujanec postao društveni faktor i prosvjetitelj, da rulja mar- šira centrom Zagreba i uzvikuje ustaške pozdrave, te ometa pravoslavne obrede, do toga da se u mainstream novinama i u elitnom terminu na javnoj televiziji pojedinci etiketiraju kao neprijatelji èije javno djelo-

333 Dragan Markovina vanje treba propitati. Da i ne spominjemo sve veæi broj spomen-ploèa na kojima se otvoreno koristi ustaška simbolika. Sve nas to dovodi do pitanja, zbog èega Mesiæ sada postaje toliki problem? Stvari su vrlo jednostavne. Na pitanje, da li je sramotno sve to što je nekada izjavljivao, pjevao i zastupao, odgovor je naravno po- tvrdan. Naravno da je sramotno. To što je toèna njegova tvrdnja da je zastupao i provodio politiku HDZ-a, ni na koji ga naèin ne izuzima od osobne moralne odgovornosti. No, neovisno od toga vjerujemo li njegovim objašnjenjima da se ni tada s tom politikom nije slagao, zbog èega je iz principijelnih razloga napustio HDZ, ili pak mislimo da je promijenio diskurs i retoriku iz oportunistièkih razloga, stoji èinjenica da je Stipe Mesiæ praktièno jedi- ni visoki politièar koji je pokušao dekonstruirati tuðmanizam i nacio- nalistièke vrijednosti koje su formirale suvremenu Hrvatsku. Pored toga, jedini je visoki politièar koji je izrekao jasne èinjenice o ovdašnjem revizionizmu i o vrijednostima antifašistièke borbe. Promatramo li stvari s te strane, a to su jednako tako neosporne èinjenice, poput onih dos- tupnih na snimkama, posve je irelevantno što o njemu osobno mislimo. Drugim rijeèima, to je èovjek koji je godinama provodio jednu sra- motnu politiku, da bi zatim mnogo veæi broj godina praktièno èinio sve da tu politiku razgradi. Stoga je prilièno naivno, ali ne i zaèuðujuæe, oèekivanje da æe se moralnom difamacijom jednog od simbola dana- šnjih antifašistièkih nastojanja, sva ta nastojanja obesmisliti. Razlog zašto se to neæe dogoditi nalazi se u današnjoj društvenoj i politièkoj stvarnosti, koja je toliko uronila u revizionizam i ulazak ustaštva u main- stream, da pristojnim graðanima ne preostaje ništa drugo, osim da se protiv toga bore principijelnim zalaganjem za moderno graðansko dru- štvo i vrijednosti antifašizma. Vratimo li se pak na pitanje, što je zaista bitno vezano uz ovu aferu a izostaje od silnih nastojanja da se obraèuna s Mesiæem, shvatit æemo da se radi o Tuðmanu. Imajuæi u vidu da je društvo toliko ogrezlo u

334 DOBA KONTRAREVOLUCIJE zidanju Tuðmanovog kulta, u èemu podjednako sudjeluju obje vodeæe stranke, zbog èega je on postao neupitna moralna velièina, možda je konaèno došlo vrijeme za istinski razgovor o njegovom nasljeðu. Kad bi se on doista i poveo, bili bismo barem pošteðeni tvrdnji Iviæa Paša- liæa o tome kako bi Tuðman odmah smijenio Mesiæa da je znao za takve njegove istupe, ili pak tvrdnji Arsena Bauka da Tuðmam ne bi dopustio ovo u Jasenovcu. U tom bi sluèaju možda bilo prostora da se Bauku objasni kako je upravo Franjo Tuðman rodonaèelnik relativizacije Jase- novca, zbog èega su iz inozemnog izdanja njegove knjige Bespuæa po- vijesne zbiljnosti morali biti izbaèeni antisemitski stavovi vezani uz us- taške logore, kao i da se radi o èovjeku koji je po uzoru na Franca pre- dlagao da se u Jasenovcu izmiješaju kosti fašista i antifašista, jer bi to pridonijelo svehrvatskog pomirbi. Telegram, 29.01.2017.

PO URE TORTURE SLOBODANA PROSPEROVA NOVAKA Za sve one koji su èitali Orwelovu 1984. nema nikakve dileme kako emisija HRT-a "Po ure kulture", s naglaskom na pravednièke izljeve bijesa Slobodana Prosperova Novaka, neodoljivo nalikuje na onih fa- moznih pola sata mržnje u tom poznatom distopijskom romanu. Poje- dnostavljeno govoreæi, Orwel je prikazao kako totalitarna politika do te mjere može potaknuti niske strasti kod mase, tako što æe upornim soto- niziranjem pojedinaca koji su predstavljeni kao državni neprijatelji proizvesti sveopæu histeriju i mržnju, te odlièan kanal za pražnjenje kod zaluðenih podanika. Èitava emisija Branke Kamenski, u kojoj je glavna zvijezda renesansno vispreni Slobodan Prosperov Novak, na koncu i ne služi nièem drugom, doli da pod krinkom promocije kulture pronalazi i prokazuje neprijatelje, te priprema teren za njihovu javnu egzekuciju. Neprijatelji su, ako je tko uopæe sumnjao, u pravilu komunisti i Jugo- slaveni, pri èemu se èitava Novakova retorika može sažeti u nekoliko monotonih fraza o onima koji ne vole Hrvatsku i poštene Hrvate mal-

335 Dragan Markovina tretiraju svojim jugoslavenstvom. Njegov se nastup na taj naèin iska- zuje kao logièan nastavak iste retorike koja dominira opskurnim des- nim portalima i tjednicima, s tom razlikom što je on nešto pismeniji i to radi u prime time-u javne televizije. Drugim rijeèima, Slobodan Pros- perov Novak nudi svoje intelektualne usluge radikalnoj desnici, koja u njemu pronalazi legitimaciju za prodor u mainstream. Prije nego što preðemo na motive zbog kojih to radi, navest æemo nekoliko primjera njegovog govora, koji je u pravilu neargumentiran, totalitaran i lažan. Koristeæi trenutak nadahnuæa i servirana pitanja Branke Kamenski, prošle je godine, uopæe ne proèitavši moju knjigu Jugoslavenstvo poslije svega, zakljuèio kako ja i meni slièni obnavljamo Jugoslaviju, uz nara- vno ogromnu kolièinu skandaliziranja i opæih mjesta iz ovdašnjeg na- cionalistièkog imaginarija. Tu je èak manji problem od toga što je lagao predstavljala èinjenica da se netko tko je profesor književnosti osjeæa kompetentnim govoriti o knjigama koje nije proèitao. Potom je u jednoj od emisija zakljuèio da Vilija Matulu treba lustrirati i zabraniti mu ja- vno djelovanje, zato što je izjavio da je Ivica Raèan bio èovjek vrijedan poštovanja. To je po Prosperovu nedopustivo, jer je Raèan progonio proljeæare s pozicije u Partiji. Nastupajuæi tako iz tjedna u tjedan kao hrvatska verzija ždanovizma, u prošloj je emisiji zakljuèio kako je Predrag Luciæ monstrum i Jugo- slaven, te kako su njegove i Dežuloviæeve knjige glupe. Kad je èovjek toliko opsjednut neèim, na naèin na koji je Novak opsjednut Jugosla- vijom, jasno je kako njegovi motivi izgledaju sumnjivo. Što bi sve bilo u redu kada ne bi širu javnost i etiketirane pojedince maltretirao zbog problema s vlastitim porijeklom i imenom te èinjenice da se rodio u Beogradu. Imajuæi na umu kako naš vrli komentator ima višedesetljetno isku- stvo u denunciranju neprijatelja i jednu od kljuènih uloga u sluèaju "Vještica iz Ria", teško se oteti dojmu kako i u ovome mora postojati nešto više od pukog zadovoljstva da daješ intelektualni legitimitet masi

336 DOBA KONTRAREVOLUCIJE koja atakira na nezaštiæene pojedince. Pogledamo li popis osoba koje je Novak do sada optužio za nacionalnu izdaju, pridodavši im još i ocje- nu o njihovoj umjetnièkoj ili znanstvenoj irelevantnosti, a radi se o liènostima od Dubravke Ugrešiæ, Slavenke Drakuliæ, Vesne Kesiæ, Jelene Lovriæ i Rade Ivekoviæ, preko Predraga Matvejeviæa i Olivera Frljiæa, do poznatog trojca iz Ferala, shvatit æemo kako je Slobodan Prosperov Novak naprosto banalan. Svi njegovi problemi izviru iz èinjenice da ne može podnijeti uspješnije i talentiranije autore, kraj kojih se osjeæa inferiorno i ugroženo. No, najveæi problem s takvim djelovanjem nalazi se u èinjenici da ono ne može promijeniti stvari. Drugim rijeèima, ob- zor našeg komentatora neæe daleko odmaknuti od Branke Kamenski i Matice hrvatske, dok æe obzor svih navedenih ostati èitavi svijet. S No- vakovim napadima ili bez njih, posve svejedno. Telegram, 31.01.2017.

ODLAZAK IDEALISTE, BORCA I MEDITERANCA Pisati o Predragu Matvejeviæu, posebno nakon što nas je napustio, nije lako. Ne samo zato što je èitavo njegovo javno, ali i privatno djelo- vanje bilo takvo da bi se o njemu moglo ispisati èitav niz disertacija, nego i zbog toga što æe taj tekst biti ispisan s punom sviješæu kako iza sebe ostavlja društvo za kakvo se nikada nije zalagao i kako je otišao s ovog svijeta jednako kao što je svojevremeno otišao iz zemlje. Izmeðu azila i egzila. Nema u tome ništa loše iz Matvejeviæeve perspektive, štoviše, odavno je poznato kako se plemeniti ljudi u pravilu bore za unaprijed izgubljene ciljeve. No, to je duboko problematièno iz per- spektive hrvatskog društva, koje ga je veæim dijelom uvijek doživljavalo kao apatrida, pa i neprijatelja. Zato neæete naæi njegove knjige (tek- stove) u èitankama, niti æe vas èuditi èinjenica da nikad nije postao akademik. A autor je nekoliko sjajnih naslova i èovjek koji je, izmeðu ostalog, bio sveuèilišni profesor na pariškoj Sorbonnei i na rimskoj La Sapienzi. Dakle, na nekim od najuglednijih europskih sveuèilišta.

337 Dragan Markovina

Roðeni smo i odrasli u istom gradu, koji danas više ni po èemu ne nalikuje na onaj iz vremena naših odrastanja. Hrabrost koju je Mat- vejeviæ iskazao u ratnim godinama, naèin na koji se suprotstavio zlu svih nacionalizama, a posebno hrvatskog, i sve ono što je napisao na- kon rušenja Starog mosta, mogao je iskazati samo jedinstven èovjek. Onaj kojem se prva crta bojišta u centru grada nalazila toèno ispred kuæe i onaj èija kuæa i danas stoji na mostarskom Bulevaru srušena i spaljena, praktièno netaknuta od završetka rata. Tri su momenta temeljno odredila Matvejeviæa i njegovo djelovanje. Prvi je taj da je bio dijete politièkog emigranta iz Odesse, što ga je trajno senzibiliziralo za sudbine svih ljudi koji su zbog politièkih razloga bili progonjeni. Branio ih je s rijetko viðenom strašæu i s potpuno prin- cipijelnih pozicija, slagao se s njima politièki ili ne. Najveæi dio tih na- stojanja sakupljen je u Otvorenim pismima, nakon èijeg bi se èitanja svi silni post festum borci protiv socijalizma trebali posramiti, umjesto što Matvejeviæa svih ovih godina proglašavaju režimskim èovjekom. Stoga ne treba èuditi što je i njega zadesila slièna sudbina poèetkom deve- desetih, kada je morao otiæi iz Zagreba, tužan, ali ne i ogorèen. Posvetu oèevoj Odessi donio je u Istoènom epistolaru, svojevrsnom nastavku Mediteranskog brevijara. Druga dva presudna momenta koja su ga odredila vezana su uz Mo- star. Na ogradi njegove, veæ spomenute kuæe nalazi se danas devasti- rana spomen ploèa strijeljanim gradskim skojevcima, koji su, posve sluèajno, ali simbolièki bitno, bili pripadnici svih konstitutivnih naro- da, kako se danas nazivaju. Odrastanje Matvejeviæa u takvom gradu trajno ga je obilježilo idejama ljevice i jugoslavenstva, kojima je ostao vjeran do kraja života, a posebno u vrijeme kada to nije bilo nimalo popularno. O ljevici je mnogo promišljao, možda najbolje u knjizi Pre- ma novom kulturnom stvaralaštvu. Dubinski osjeæajuæi potencijalnu društvenu i kulturnu propast, napisao je još 1982. godine knjigu Jugo- slavenstvo danas, koja je na vrijeme otvorila važna pitanja buduænosti èitavog ovog prostora, ali je nažalost ostala zapravo neproèitana. Preo-

338 DOBA KONTRAREVOLUCIJE stalo mu je stoga da pred kraj životnog puta rezignirano zaokruži èitavu temu knjigom Granice i sudbine: O jugoslavenstvu prije i poslije Jugo- slavije. O svemu je naravno iscrpno razgovarao i s Krležom, izvukavši možda ono najbolje iz umornog pisca. Treæi moment koji ga je presudno odredio i omoguæio da èitava Eu- ropa u njemu prepozna jednog od najveæih svojih intelektualaca suvre- menog doba, vezan je uz mediteranstvo i èežnju za morem. Mostar je grad koji karakteriziraju mediteranska klima i raslinje, arhitektura, mentalitet i naèin života, grad koji ima Neretvu i galebove, ali koji se nalazi 60 kilometara od obale. To je grad u kojem Mediteran praktièki živiš i možeš ga namirisati, ali ti je zapravo tek nadohvat ruke. Iz te èežnje, koja se najbolje osjeæa u predveèerja nekih ljetnih veèeri na Sta- rom mostu, Matvejeviæ je razvio zanimanje za taj prostor i napisao je- dnu od najveæih (najznaèajnijih) knjiga uopæe. Rijeè je o Mediteran- skom brevijaru, najprevoðenijoj knjizi s ovih prostora, u kojoj on u jednom dahu, istovremeno fasciniran i odlièno upuæen, povijesno, geo- grafski, sociološki i lingvistièki, ispisuje spomenik svijetu koji se sada nalazi na periferiji modernosti i sav je u prošlosti. Knjiga je to koju možete èitati svaki put iznova, bez da vam ikada dosadi i uz koju mo- žete ploviti Mediteranom i sanjariti o tome da je drugaèiji svijet moguæ. Na tom je tragu ispisao i velièanstvenu posvetu Veneciji, knjigu Druga Venecija, ulazeæi u utrobu tog jedinstvenog grada, gotovo temeljitije nego što je u nju ušao roðeni Mleèanin Hugo Pratt. Davne legende, skriveni prostori i životni autsajderi koje je u toj knjizi izvukao pred èitatelje, omoguæili su da jedna Venecija koje više nema zauvijek pre- živi. Vrativši se korijenima mediteranskog svijeta, na kraju je napisao knjigu Kruh naš, prièu bez koje se ne može razumjeti svetost kruha u modernoj civilizaciji. Sve što je radio koštalo ga je živaca, domovine i zdravlja. Polemizirao je s "tim vjetrenjaèama", ukazivao na nemoralnost ovdašnjih talibana, bio osuðivan, pljuvan i proganjan, ali je ostao upravo onakav zbog èega mu se sve to dogaðalo. Temeljno ispravan, principijelan, hrabar i ostva-

339 Dragan Markovina ren. U intelektualnom i profesionalnom smislu nekoliko kopalja iznad svih. Što je èinjenica koja se ovdje ne oprašta. Imao sam tu sreæu da sam poznavao Predraga Matvejeviæa i mogao slušati njegov nikad izgubljeni mostarski govor, èije je rijeèi izgovarao s nekom blagošæu nesvojstvenom tom govoru. Otišao je, kao što svi moraju otiæi, a hrvatska æe kultura možda tek za nekih stotinu godina shvatiti koga je izgubila. Telegram, 03.02.2017.

PREUZIMANJE HAVC-a PREDSTAVLJA OGLEDNI PRIMJER ONOGA ŠTO SE SPREMA Na poèetku rasprave o HAVC-u treba odmah rašèistiti jednu stvar. Bez obzira na sva formalna objašnjenja i nalaze revizije, jedini razlog zbog kojeg se ta institucija našla na udaru desnice i zbog kojeg je sada u fokusu javnosti, povezan je sa željom za uvoðenjem ideoloških ko- misija u kulturu. Drugim rijeèima, Plenkoviæeva Vlada završava one poslove koje Karamarkova nije stigla obaviti, ali ih je zacrtala i javno obznanila. Treæim rijeèima, HDZ ponovno uspostavlja agitprop-odjel u hrvatskom filmu. Èetvrtim rijeèima, Hasanbegoviæ je življi nego ikad. Tragika svega navedenog najbolje se ogleda u èinjenici da se u 2017. godini kao relevantne sugovornike na temu filmske produkcije u naj- gledanije emisije na javnoj televiziji pozivaju ratni veterani, uz punu podršku nezadovoljnika iz struke, koji misle da æe s ovim promjenama doæi njihovih pet minuta. Malo je što naivnije od takvog vjerovanja. Kad doðe do potpunog preuzimanja HAVC-a, taj æe centar biti pod izrav- nom nadležnošæu ministra kulture i snimat æe filmove po principu, red ratnih epopeja, red crkvenih tema, red kièastog nacionalizma. O svim se tim temama, naravno, mogu snimiti fantastièni filmovi, ali ne kada su izravno ideološki uvjetovani. Kljuèna stvar koju mnogi ljudi iz kulture ne uspijevaju osvijestiti je ta da oni naprosto ne govore

340 DOBA KONTRAREVOLUCIJE istim jezikom kao desni revolucionari. Stoga je pomalo dirljiva argu- mentacija kojom se u raspravama koriste. Davati podatke o uspješnosti hrvatskog filma posljednjih godina, o proboju na relevantne svjetske festivale ili o prihvaæenosti kod publike, to ideološkim Hasanbegoviæe- vim parnjacima ne znaèi ništa i jedina reakcija koju æe sve to kod njih pobuditi jest podsmijeh. Radi se o temeljnom i iskrenom uvjerenju radikalne desnice o tome kako doista postoji neprijateljska jugoslaven- ska kultura, koja je tim opasnija, što je uspješnija i kojoj kao takvoj treba oduzeti pravo javnosti. Stavimo li to u kontekst po kojem ta filo- zofija funkcionira, a to je kontekst istinske samodostatnosti i uvjerenja kako je Hrvatska mjera svih stvari, shvatit æemo da argumenti o meðu- narodnoj uspješnosti takve umove samo dodatno uèvršæuju u uvjerenju da s tom praksom treba raskinuti. Ukoliko pak odemo i korak dalje pa osvijestimo èinjenicu kako se ozbiljni filmovi moraju snimati u meðu- narodnim, a èesto i u regionalnim koprodukcijama, eto još jednog raz- loga za obraèun s takvom praksom. Model po kojem razaranje znan- stvenih i kulturnih institucija funkcionira zadan je i jasno nacrtan u javnim istupima ljudi poput Hasanbegoviæa, Aralice i Raspudiæa. Sve polazi od teze kako je ljevièarska manjina uspostavila hegemoniju u kulturnom, humanistièko-društvenom i medijskom prostoru, zahva- ljujuæi tome što je podlo preživjela nestanak Jugoslavije i sada tako dobro uvezana razara hrvatsku kulturu. Stoga je osnovni preduvjet da bi se izgradila slobodna nacionalna kultura taj da se prvo kompletno razori postojeæi sustav, kako bi se na èistim ideološkim temeljima izgradio novi. Tko ovu jednostavnu i javno najavljenu, a samim tim i lako provjerljivu èinjenicu ne razumije, tome nije jasno što se dogaða, pa se u raspravi poziva na kriterije. Na snazi je bespoštedni ideološki rat koji je nacionalistièka desnica povela protiv svakoga tko ne dijeli njezinu viziju društva i države i koji naravno samo ona vodi, dok na drugoj strani ima protivnike koji uopæe nisu svjesni toga što ih je snašlo. Odatle iskreno èuðenje i izbor potpuno pogrešne strategije otpora. Klasièan primjer za ovo o èemu govorim upravo je

341 Dragan Markovina direktor HAVC-a Hrvoje Hribar, koji je pristao posuti se pepelom u vezi filma o ratnom zloèinu u Dvoru na Uni, koji je izvuèen kao sporan, misleæi da æe igranjem na kartu domoljublja izbjeæi smjenu. Zbog tog krivog uvjerenja jedina je posljedica njegovog istupa bio nepravedni otkaz koji je na HRT-u dobio Saša Kosanoviæ. Preuzimanje HAVC-a testirano je na sluèajevima preuzimanja HRT- a, te potpore knjizi i neprofitnim medijima, a poslužit æe kao model u daljnjim smjenama u nacionalnim teatrima. Formula je jednostavna. Iznaæi bilo koji naèin da se ideološki nepoæudne uprave uklone s vode- æih pozicija. U znanstveno-obrazovnom svijetu prvo je srušena kurikularna refor- ma, pa je preuzeto Zagrebaèko sveuèilište, a upravo se radi i na preuzi- manju Filozofskog fakulteta. Dublji razlozi zbog kojih je uopæe èitav proces i omoguæen, te ima ozbiljnih izgleda za uspjeh, kriju se u èinje- nici da na jednoj strani postoji snažna društvena grupa i politièka plat- forma ljudi okupljrnih u HDZ-u koja ima svoju viziju društva. Ta vizija sadržajno odgovara nacionalistièko-klerikalnoj Hrvatskoj. S druge pak strane ne postoji nikakva ozbiljna politika koja ima vlastitu i razraðenu viziju društva. Postoji tek reakcija na ovakve poteze, temeljno obilje- žena nerazumijevanjem onoga što se dogaða i nedostatkom šireg druš- tvenog otpora. Zbog svega navedenog proces æe nažalost iæi dalje, a sve pod europskom maskom vlasti. Telegram, 09.02.2017.

PROIZVODNJA HISTERIJE ŽELJKE MARKIÆ Zanimljiva je ta stvar sa Željkom Markiæ. Od trenutka kada se poja- vila na javnoj sceni ne radi ništa drugo, osim što pokušava suspendirati prava praktièno svih manjina u društvu, èineæi to cinièno s osmijehom i retorikom punom inkluzivnosti i uvažavanja. U posljednjem napadu te vrste sad je, nakon istospolnih zajednica, graðanskog odgoja u ško-

342 DOBA KONTRAREVOLUCIJE lama i žena koje su se odluèile za abortus, došao tjednik Novosti, a posredno i srpska zajednica u cjelini. Zanemarimo li sve formalnosti koje je Željka Markiæ pronašla za napad na Novosti, pravi je razlog taj što joj smeta ureðivaèka politika tih novina, a posebno njihova odluè- nost da stvari nazovu pravim imenom. Drugim rijeèima, kao i u svim ostalim sluèajevima, smeta joj sloboda. Svijet, kakvim ga ona zamišlja bio bi u toj mjeri normiran i usustavljen, bez ikakve moguænosti iska- kanja iz zadane matrice, da bi svatko tko osjeæa želju za životom u mo- dernom društvu, takvu zemlju napustio bez imalo dvoumljenja. Stoga je teško povjerovati, što god Željka Markiæ navodila kao krajnji cilj svih tih akcija, da bi bila razoèarana upravo takvim ishodom. Onim u kojem svi koji ne dijele njezine vrijednosti i koje ona i njezino djelovanje ner- viraju, naprosto odu iz zemlje. Djelovanje Željke Markiæ predstavlja ogledni primjer procesa nasta- janja totalitarnog društva. Prvo se ide na slabije i manjine, da bi na kraju i pripadnici veæine koja se ne slaže s takvom vizijom društva izgu- bili pravo javnosti. Nije uopæe bitno zbog èega ona i njezini žele vlastiti svjetonazor napraviti univerzalnim i nametnuti ga svima drugima, ali je veæ èinjenica da to uopæe pokušavaju zastrašujuæa. Vratimo li se oèi- tom cinizmu koji u svojim istupima iskazuje, zabavno je pratiti argu- mentaciju po kojoj Novosti vrijeðaju i šire mržnju prema Hrvatima, a to još rade uz potporu državnog proraèuna. Osim što moraš imati ne- vjerojatno debeo obraz da bi s pozicije nekoga tko praktièki stalno oma- lovažava i vrijeða èitave skupine graðana, ustvrdio kako Novosti vrije- ðaju i šire mržnju, za takvu tezu moraš biti i glup. Samo netko tko nije u stanju logièki èitati tekstove, tj. netko tko nije nauèio èitanje Novosti s razumijevanjem, koje se uèi u drugom razredu osnovne škole, može u pisanju tog tjednika vidjeti širenje mržnje prema Hrvatima. To tim više što znaèajan dio redakcije tog tjednika upravo i èine Hrvati. Drugi je pak problem što upravo ta èinjenica smeta Željki Markiæ i sliènima, kao i to da sebe i sliène poistovjeæuju s Hrvatima u cjelini.

343 Dragan Markovina

Preciznije reèeno, poistovjetiti kritiku i satiru na vlastiti raèun s kri- tikom èitavog naroda, znaèi bolovati od megalomanskog kompleksa i opæenito biti posvaðan s realnošæu. Sve bi to naravno bio manji pro- blem kad ne bismo bili svjesni logistièke i svake druge podrške koju je Željki Markiæ u više navrata dala Crkva, zatim logistièke podrške koju je dobila od Grada Zagreba, pa èinjenice da neki od njezinih najbližih suradnika, poput Bože Petrova i Ladislava Ilèiæa zauzimaju neke od najviših funkcija u zemlji, do toga da bez problema dobiva priliku za praktièki sat vremena monologa u prime time-u javne televizije. Željka Markiæ je, drugim rijeèima, postala strukturna èinjenica i društva i države, postavši u svakom pogledu mainstream. To konkretno znaèi da se uporno nastojanje za suspenzijom ustavnih prava i slobode govora u ovoj zemlji isplate, a da je svaki kritièki osvrt na takvo djelovanje podložan stotinama poruka mržnje i kojekakvim prijetnjama, koje u pravilu stižu nakon histerije koju Markiæka isproducira. No, najtragiènije je od svega to što se u društvu i u javnosti još uvijek nije pojavio diskurs poput onoga: dosta nam je ustaša i partizana, s obzirom da ta tema barem ima smisla u tome da ljude suoèi s proš- lošæu, dok Markiækina talibanska nastojanja ne vode nièemu, osim his- teriji. I proizvodnji graðana prvog i drugog reda. Stoga èovjeku malo što preostaje, osim da kaže: dosta nam je Željke Markiæ. Telegram, 17.02.2017.

344 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

3. PARCELIZIRANA STVARNOST BOSNE I HERCEGOVINE

Iako su danas, više od dvadeset godina od okonèanja rata u Bosni i Hercegovini i potpisivanja Daytonskog sporazuma, èak i najveæi opti- misti izgubili svaku vrstu iluzije da bi se mogao dogoditi nekakav po- mak prema naprijed, vrijedi notirati da je veæ prilikom potpisivanja tog mirovnog sporazuma bilo jasno da je on zamrznuo stanje na terenu i praktièno institucionalizirao status quo, iz kojeg društvo do danas nije iskoraèilo. Ostavivši praktièno netaknutim sve ratne politièke strukture i omoguæivši strankama koje su vodile rat da uspostavljaju navodni mir, Daytonski sporazum u punom je smislu rijeèi obezvrijedio sva nastojanja da se kompleksna demografska, etnièka i kulturna struktura Bosne i Hercegovine ikad obnovi. Taj sporazum, štoviše, nije poništio rezultate svih vrsta etnièkog èišæenja, nego ih je legalizirao na naèin da bi bilo koji politièki lider koji bi napustio nacionalistièku matricu i inzistiranje na ratnim narativima bio ekspresno kažnjen na izborima. Zbog èega je to tako, moglo bi se mjesecima raspravljati, no najizgled- nijom se èini kombinacija gluposti i pohlepe biraèa. Gluposti stoga što uporno podržavaju one politike i narative koji ih konstantno drže u socijalnoj bijedi, a pohlepe zbog toga što svatko želi saèuvati sve ono što je svojim nekadašnjim komšijama oteo, makar to bila i sitnica. O otetim stanovima da se i ne govori.

345 Dragan Markovina

Kada se svemu tome pridoda plansko odbijanje suoèavanja s proš- lošæu, zahvaljujuæi kojemu svaki onaj aktivist, novinar ili javni intelek- tualac koji se usudi postaviti to pitanje, biva osuðen na prijetnje, izo- laciju i egzistencijalnu neizvjesnost, postaje jasnije zbog èega se društvo nije u stanju pomaknuti prema naprijed. Ono zapravo u punom smislu rijeèi živi u stanju zamrznutog sukoba ili trajnog primirja, iz kojeg se izgledno još dugo neæe pomaknuti. U svemu tome najtragiènija je èinje- nica da se sva tri paralelna nacionalna društva ozbiljno natjeèu u koli- èinama nacionalizma koji su spremna isporuèiti, pri èemu se kao kraj- nji proizvod takvog stanja svijesti izdvaja praktièna nemoguænost da se ostaci nacionalizmom neoptereæenog graðanskog društva istinski kon- stituiraju i osnaže. Ukratko, sva tri nacionalistièka narativa, bez obzira na potpuni de- bakl projekata koje su pokrenuli i koje opslužuju, gotovo jednakim in- tenzitetom teroriziraju vlastite graðane, odbijajuæi napraviti bilo kakve suštinske pomake koji bi mogli pokrenuti društvo u nekom drugom smjeru. Sve navedeno naravno ne znaèi kako ih treba promatrati kao posve jednake po svojoj štetnosti i potencijalu destrukcije koji trenu- taèno imaju, ali stoji èinjenica kako daju sve od sebe da postignu mak- simum. Hrvatski nacionalistièki narativ tako iznova oživljava projekt Herceg- Bosne, sada veæ i otvoreno putem Bože Ljubiæa i Dragana Èoviæa, ali i uz svesrdnu pomoæ predsjednika hrvatskog SDP-a i bivšeg premijera Zorana Milanoviæa, koji je u tajno snimanom razgovoru s ratnim vete- ranima, koji su pokušali nasilno srušiti njegovu vlast, potpuno ozbiljan izjavio kako u sluèaju raspada zemlje Hrvatska neæe ostaviti vlastite sunarodnjake same s Bošnjacima. Milanoviæevo posvemašnje politièko oslanjanje na Tuðmana je inaèe, kad je o Bosni i Hercegovini rijeè, po- najviše došlo do izražaja nakon socijalnih nemira iz 2014. godine, kada je, odluèivši se na nenadani posjet Mostaru, u društvu Dragana Èoviæa, posjetio donekle spaljenu zgradu HDZ-a, ali i temeljito spaljenu zgradu

346 DOBA KONTRAREVOLUCIJE gradske uprave. To bi se sve moglo donekle i razumjeti da je usput posjetio prostorije mostarskog SDP-a koje se nalaze neposredno pokraj gradske uprave, pri èemu je tadašnji predsjednik te partije u gradu po nacionalnosti bio Hrvat. Ovo navodimo iz razloga što je Milanoviæ tak- vom odlukom de facto legitimirao iskljuèivo nacionalistièko viðenje bosanskohercegovaèkog društva. Kako se hercegbosanska ideja u dana- šnje vrijeme u operativnom smislu ostvaruje, vidljivo je u nastavku teksta u poglavljima posveæenim mostarskoj krizi ratovima simbolima. Srpski je nacionalizam, za razliku od hrvatskog, koji i dalje ispod europske maske skriva svoje istinsko fašistoidno lice, znatno otvoreniji i suroviji u svojim javnim deklaracijama i istupima. Zahvaljujuæi toj èinjenici, koja kljuènu snagu crpi iz egzistencije Republike Srpske, srp- ski nacionalizam uporno pomièe granice dopuštenog, ne obaziruæi se na eventualne posljedice takve politike. Unatoè tome što je veæ egzis- tencija tvorevine, izravno nastale na genocidu, moralno dubiozna, što njezino ime koje jasno diskriminira ostale narode to potvrðuje, vlasti u Republici Srpskoj konstantno i vrlo smišljeno nastavljaju ponižavati žrtve i održati živim sve ratne narative. Iz mora primjera koji mogu poslužiti kao paradigma takvog ponašanja, izdvojit æemo dva najzna- kovitija. S jedne strane rijeè je o otvaranju Studentskog doma na Pa- lama, nazvanog po ratnom zloèincu Radovanu Karadžiæu, koje se od- vilo èetiri dana uoèi objave haške presude samom Karadžiæu. U govoru koji je tada održao, Milorad Dodik je rekao sljedeæe: "Ovim potezom dajemo podršku èovjeku koji je stavio svoj potpis na gradnju Univer- ziteta u Istoènom Sarajevu, nadamo se da æe proces presude biti zado- voljavajuæi. Drago mi je što su njegova supruga i kæerka tu jer on to zaslužuje". Cinizam sadržan u ovim rijeèima da se dom imenuje po Karadžiæu zbog njegove odluke o osnivanju univerziteta, a ne zbog nje- gove ratne uloge, jednak je upornim tvrdnjama u Hrvatskoj da se ulice imenovane po ustaškom ministru Mili Budaku tako imenuju jer je rijeè o književniku, ili da se ustaški pozdrav "Za dom spremni" koristi zbog

347 Dragan Markovina njegove drevnosti. Sve te laži, za koje èitavo društvo zna da je rijeè o lažima, služe samo za to da se cementiraju mitovi i izbjegne bilo kakva problematizacija historijskog nasljeða politika koje današnje nacio- nalistièke voðe zastupaju. U istu se svrhu Milorad Dodik koristi i referendumom o danu obi- lježavanja Republike Srpske, koji je Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnim. Ne ulazeæi u Dodikove predizborne kalkulacije ili pak skretanje pažnje sa njegovih sumnjivih poslova, jednako kao i u prethodnom sluèaju, kljuèna se poruka takvog ponašanja krije u in- zistiranju na ratnim politikama i dominaciji nad ostalim narodima na onom prostoru koji je srpski nacionalizam ratom zauzeo. Stoga Dodik, zajedno s praktièno svim partijama u Republici Srpskoj, pokušava ne- ustavno srušiti potpuno legalnu i razumljivu odluku Ustavnog suda o tome da se 9. januar, kao dan kada je 1992. godine, dakle bez suglas- nosti ostalih naroda i graðana, proglašena srpska republika BiH, obilje- žava kao Dan Republike Srpske, unatoè tome što je savršeno svjestan da je Ustavni sud u pravu i da je taj èin diskriminatoran prema ostali- ma. On, štoviše, na tom datumu inzistira upravo iz tog razloga, tj. zato što je diskriminatoran. Što se tièe bošnjaèkog društva, u njemu se upravo dovršava proces definitivnog raslojavanja izmeðu istinske graðanske i antinacionalis- tièke struje, te one koja pokušava djelovati inkluzivno, propagirajuæi bošnjaèki nacionalizam. Posve je, naravno, izvjesno kako æe taj sukob završiti, ponajprije iz razloga što je èitavo društvo organizirano na na- cionalistièkim principima, doèim su svi pokušaji izgradnje drukèijeg društva s jedne strane osuðeni na marginu, ili na cijenjenu, ali geto- iziranu alternativu s druge strane. Drugim rijeèima, to što se u Sarajevu održava sjajni Otvoreni univerzitet i u tom gradu djeluju kvalitetni ljudi, koji i u širem jugoslavenskom kontekstu predstavljaju intelektualnu elitu, jest dobro s jedne strane, no u ovim okolnostima može poslužiti iskljuèivo zato da graðansku scenu održi kako-tako živom, s obzirom

348 DOBA KONTRAREVOLUCIJE da nema dovoljno kapaciteta da preokrene društvene i politièke pro- cese. Da je tako svjedoèe i nedavni tabloidni napadi na sveuèilišnog pro- fesora i pisca Nenada Velièkoviæa, koji je praktièno optužen za promo- ciju velikosrpske nacionalistièke ideologije, iskljuèivo zbog toga što se u svojim radovima zalaže za oèuvanje graðanskog koncepta obrazova- nja i društva, te u svom projektu "Školegijum" nastoji ukazati na otvo- reni nacionalistièki narativ koji se koristi i preporuèuje u udžbenicima iz književnosti. Unatoè tome što je u tako izokrenutom gledanju na stvarnost Velièkoviæu kao krimen uzeto i njegovo porijeklo, slièno se tretiraju i oni ljudi, poput Envera Kazaza, kod kojih takav argument ne može biti korišten, ali koji podržavaju Velièkoviæa. Do koje je mjere bošnjaèki nacionalizam usvojio obrasce ostala dva nacionalizma svjedoèi i sluèaj uvrštenja steæaka na listu svjetske baštine UNESCO-a, nakon zajednièke kandidature Hrvatske, Bosne i Herce- govine, Srbije i Crne Gore. Tako je uvaženi struènjak za srednjovje- kovnu povijest Dubravko Lovrenoviæ u èitavom nizu tekstova posve- æenih ovoj temi, kao netko tko je iznutra sudjelovao u procesu kandi- dature, vrlo temeljito opisao sve prepreke kojima se kandidaturu poku- šalo zaustaviti i osporiti, i to u svim spomenutim državama. Na primje- ru Bosne i Hercegovine kljuène su se zamjerke odnosile na èinjenicu zajednièke kandidature uopæe i na nezadovoljstvo što se ti spomenici nisu promatrali kroz prizmu eksluzivnog bošnjaèkog nasljeða, što pred- stavlja jedan od konstitutivnih mitova bošnjaèkog nacionalizma. Da ne bi sve ostalo na primjerima vezanim uz daleku prošlost, vrijedi zabilježiti kako je i odnos prema modernoj povijesti duboko obilježen revizionizmom, temeljno motiviranim, kao i u sluèaju Hrvatske i Srbije, dekonstrukcijom i omalovažavanjem antifašistièke borbe. Tako je skup- ština Kantona Sarajevo odluèila imenovati Osnovnu školu Dobroševci, u opæini Novi Grad, po Mustafi Busuladžiæu, imamu koji je aktivno glorificirao ustaški režim, tvrdeæi izmeðu ostalog kako je baš lijepo što

349 Dragan Markovina su Jevreji nestali iz sarajevske èarsije. Èitav proces koji je, sukladno svojoj skandaloznoj nakani, na isti naèin okonèan, vrijeðanjem opozi- cijskih zastupnika ljevice na nacionalnoj osnovi, tako je potvrdio du- boko intelektualnu i civilizacijsku degradaciju bošnjaèkog društva u cjelini, a samim tim i Sarajeva. Svi navedeni primjeri, koji ne predstavljaju izolirane incidente, nego svjedoèe o stvarnom stanju svijesti u Bosni i Hercegovini, u prvom redu zorno ukazuju na èinjenicu da su ratni narativi na koncu ostvarili svoje ciljeve i nastavili kreirati stvarnost bosanskohercegovaèkog društva. Taj se proces nije, naravno, odvio bez otpora, ali je za nedostatak orga- nizirane graðanske pobune protiv njega, pored brojnih i razumljivih razloga, odgovorna i impotencija te oportunizam ljevice, koja je prak- tièno na takva pravila igre pristala.

ZAKON O RADU I ZADNJI PRVI MAJ Nije naravno novi Zakon o radu, koji je pod bizarnim okolnostima u srcu ljeta 2015. godine usvojen u parlamentu Bosne i Hercegovine, istinski donesen u vrijeme usvajanja. Odluku o usvajanju paradigme Margareth Thacer i njezinih epigona graðani BiH donijeli su davno, još na izborima iz 1990. godine. Jedino je razlika nakon ovog usvajanja, u odnosu na proteklih dvadeset i pet godina, što je sada konaèno legali- zirano realno stanje stvari. Po kojem oni malobrojni zaposleni sretnici uprihode mjeseèno oko 400-500 maraka za robovski rad i bez ikakvog konzumiranja radnièkih prava. Malo je tko o tome tada mislio. Dok se evidentno spremao rat i dok su se navodno rješavala nacionalna pita- nja. Na isti naèin kao što se i danas rješavaju i malo tko misli o tome. No, takva nefokusiranost, jasno, nièim neæe utjecati na argumentira- nost ovdje izreèenog. Sve što se u vezi pitanja dostojanstva rada i rad- nièkih prava nakon toga desilo predstavljalo je iskljuèivo posljednje trzaje jednog umiruæeg svijeta. Manje ili više romantiène i funkcio- nalne, no ipak posljednje trzaje.

350 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Jednom takvom trzaju, koji je bolno zatvorio èitav povijesni proces i okonèao jedno doba, i osobno sam svjedoèio. U maju 1992. godine, toènije prvog dana u tom mjesecu. Kao što je uglavnom poznato, taj Prvi maj Mostar je doèekao nakon što je veæ dvadeset i èetiri dana bio u ratu. Koji taj grad neæe preživjeti. Ostat æe samo geografska lokacija, identièan raspored ulica i neki beskrajno tužni ljudi koji ga ipak nisu napustili i kojima je vrijeme zauvijek stalo. No, ovdje nas zapravo zani- maju ta prva dvadeset i èetiri dana, i to iz mnogo razloga. Nije to puki statistièki podatak kojim æe neki povjesnièari ili sociolozi jednog dana baratati. U ta se dvadeset i èetiri dana, naime, srušio èitav jedan svijet i bila su sasvim dovoljna da omoguæe nezamislivo i suoèe nas s ljud- skom naravi u najsurovijem obliku. Slušali smo tako na radiju siguran glas pukovnika JNA Perišiæa, koji je posve mirno, bez pretjeranih emocija, taksativno navodio koje æe dijelove grada i objekte granatirati i u koliko sati. Gledali smo kako besprizorni vojnici HVO-a po ulici vode stare ljude srpske nacionalnosti i tjeraju ih da s ulice skupljaju opuške. Vidjeli smo, naravno, i kolek- tivnu pljaèku kasarne, trafike, samoposluga, pa smo na kraju doživjeli i glad. Teško je uopæe pronaæi sliku koja bi vjernije doèarala gubitak dostojanstva èovjeka od one kada u dvorište ispred zgrada dolazi kombi sa svježim kruhom, pretvarajuæi ljude s do tada sigurnim graðanskim egzistencijama, u prosjake koji se nadaju da æe kruha ostati i za njih. Ukratko, sve je u tih gotovo mjesec dana, praktièno preko noæi pos- talo moguæe. I nekako žalosno. Meðu posljednje tragove civilnog života spadalo je finale Kupa UEFA izmeðu "Borussije" iz Dortmunda i "Ju- ventusa" na starom crno-bijelom Hitachiju i na treæem spratu. I tako je nekako bilo sve do Prvog maja. Do tada su mnogi veæ otišli, neki su i stradali, brojni su zaboravili što su do juèer govorili i za koga su glasali, no opet se našlo pedesetak ljudi u tim zgradama na vrhu Avenije kojima je bilo stalo da proslave praznik rada. Sve pod granatama i na rubu gladi. Nadnaravno je nešto bilo u tim ljudima tada. Koji su tjednima

351 Dragan Markovina ranije na svaki zvuk opasnosti trèali u podrume, da bi tog dana na sred dvorišta iznijeli stolove i stolice, ispraznili i posljednje zalihe hrane te pod detonacijama pjevali partizanske pjesme. Tada to nisam znao, a i kako bih, no brojni su iz okolnih zgrada škrgutali zubima na prizor koji su gledali. Što je naravno bio manji problem. Mnogo je veæi bio taj što je to bilo posljednji put kada su u tom dvorištu sjedili ljudi razlièitog porijekla, dijelili posljednje što imaju i pjevali pjesme o jednom dobu koje ih je uèinilo baš takvima kakvi su bili. Idealistièni, solidarni i bes- krajno naivni. I neka su. Meðu svim tim ljudima energijom je stršao stari Faruk. Gospodin sa èetvrtog sprata iz zgrade preko puta. Gledao sam ga, onako usamljenog bar stotinu puta, kako stoji na balkonu i puši. Najèešæe u bijeloj pot- košulji. Potpuno miran. Bez bilo kakvih nervoznih pokreta, ili glasa. Djeci je bio potpuna enigma. Samo je stajao, mirno pušio, gledao u dvorište pa u moju zgradu, pa negdje u daljinu. Ponekad bi išèetkao sveèano odijelo, uredno složeno na vješalici na balkonu. Malo smo o njemu znali, sem da je bio stari radnik "Sokola" i stari komunist. No, taj mir i diskretnost, koju tek sada znam imenovati, ali sam je i tada bio svjestan, privlaèili su moj pogled tom èetvrtom spratu zgrade preko puta. Èak i kad bi upekao zvizdan i kad bi dvorište opustilo, mogao si biti siguran kako æe se Faruk u jednom èasu u potkošulji pojaviti na balkonu. Da mirno popuši cigaretu i išèetka odijelo. Kada se konaèno tog Prvog maja spustio meðu nas, u svom odijelu i bijeloj košulji, s karanfilom na reveru, koji je tko zna odakle izvadio, bio je to najdosto- janstveniji i najsretniji èovjek u dvorištu. Družio se Faruk i pjevao kao da mu je to zadnji put. Iz ideala, iz inata, iz usamljenosti i iz poruke. Malo ljudi ima tako iskren osmijeh kakav je on imao tada, a vjerojatno i oduvijek, što naravno nismo mogli znati. Gotovo se èitavi dan šetalo Konjuh planinom i Po šumama i gorama, pjevalo slavenstvu i Mostaru. Gotovo èitavi dan padale su granate po gradu. No, ni jedna nije pogodila to dvorište. Tad i nikad više obièni,

352 DOBA KONTRAREVOLUCIJE samozatajni i prestrašeni ljudi podigli su glas. Protiv ludila i svega onog što ne razumiju. Nema od tada više ozbiljne vjere u Praznik rada, niti je itko spreman, pa ni ovi po kljuèu skrojeni sindikati, da u ime njega ginu ili ruše dominantne narative. Jednom æe sa sjetom armija neza- poslenih ili prekarnih radnika slušati nestvarne prièe o tome kako je u njihovoj zemlji radnik bio nedodirljiva institucija. Slušat æe i vjerovati neæe, dok bude trajao 285. ciklus pregovora o reviziji Daytonskog spo- razuma i isticao 25. mjesec bez formiranja vlasti na svim nivoima. Pam- æenje je posljednje utoèište pojedinaca u nezrelim društvima i pamæenje je uvijek na udaru. Sve se briše i budno pazi na svaku misao. Vrijeme ide dalje kao da je stalo. Samo ne na prvom maju 1992. godine, veæ na devetom maju 1993. godine. A radnika se sjeæa još samo Faruk dok nakon ruèka mirno puši i èetka odijelo. Zamrznut i nepomièan, na bal- konu, na èetvrtom spratu. Pokušavam ga èuti kako pjeva Konjuh plani- nom u gluhu ljetnu noæ. No, ne pjeva više nitko, pa ni Faruk, ništa što slavi radnika i èovjeka. Vrijeme je ovo kraljeva i kneževa, nacionalnih bardova i nužnih rezova. Crkava i džamija. Vrijeme poraza. tacno.net, 06. 08. 2015.

TRAGIKA NELETA KARAJLIÆA Kad se jednom, s nekim realnim vremenskim i društvenim odma- kom, daleko od bilo kakve vrste emocionalnosti, budu pravili histo- riografski i umjetnièki osvrti na sudbinu Neleta Karajliæa, neæe biti teško ustvrditi kako se radilo o duboko tragiènom liku. Koga je prven- stveno obilježila èinjenica da je opjevao i snimio Sarajevo osamdesetih godina, da ga je zahvaljujuæi takvoj vlastitoj ulozi u punom smislu sim- bolizirao, te da je na kraju ostao bez vlastitog grada. Daleko od toga da dobrim dijelom nije sam zaslužan za takav razvoj dogaðaja, ponajprije zbog dosta toga izreèenog od poèetka rata do danas, no stoji èinjenica da je onako ostrašæena reakcija na njegovu nedavni posjetu Sarajevu bila posve promašena i kontraproduktivna. Sve navedeno u najveæoj se

353 Dragan Markovina mjeri moglo uoèiti u intervjuu koji je Karajliæ dao novinarki Olji Beæ- koviæ u posljednjem broju NIN-a, koji je tematizirao dvadesetu godi- šnjicu potpisivanja Daytonskog sporazuma. Iako je èitav taj tematski broj pun zanimljivih detalja, poput izjave notornog Momira Bulatoviæa da nitko ne bi mogao obraniti egzistenciju Republike Srpske da se u trenutku pregovora znalo za prave dimenzije genocida u Srebrenici, intervju s Neletom predstavljen je kao kljuèni moment broja. Što on u neku ruku i jest bio, proizvevši efekt koji zasigurno nisu željeli ni Olja Beækoviæ, ni Nele, a èega sigurno nisu ni svjesni. Èitavi je taj razgovor, naime, ogolio èinjenicu do koje je mjere Nele intelektualno dekonstruirao nekadašnjeg sebe. Unatoè èinjenici da s ovakvim zakljuèkom ne otkrivamo ništa novo, buduæi da je veæina nje- govih medijskih istupa posljednjih godina, jednako kao i autobiograf- ska knjiga Fajront u Sarajevu, gotovo tipski ista. Uvijek tu ima zanim- ljivih detalja, iskrica nekadašnjeg duha, neumjerene megalomanije te maloumnog nacionalizma. Ono što ovaj intervju iz svega toga izdvaja odnosi se na retoriku koju on ovdje koristi. Sve je tu prepuno ideologije krvi i tla, zahvaljujuæi èemu èovjek nakon èitanja razgovora ponajprije osjeæa tugu zbog toga što se dogodilo tom èovjeku. Drugim rijeèima, prilièno je teško povjerovati kako je moguæe da autentièni anarhoidni buntovnik završi kao Amfilohije na amfetaminima. Da ne bismo tražili vjerovanje na rijeè, poslužit æemo se doslovnim citatima. Na novinarkino pitanje o tome kako su prošle decenije od kada je napisao pjesmu "Èejeni odlaze", o tjeranju Srba s Kosova, te koliko je u tom svjetlu cinièna ponuda Kosova da "nam èuva mana- stire", Nele je odgovorio: "Prije mjesec dana imao sam promociju u Graèanici i predavanje u Mitrovici. Moj nadahnuti domaæin poželi mi, nakon prelaza u Jarinju, dobrodošlicu na svetu srpsku zemlju. Moram priznati da sam te njegove sveèane rijeèi primio sa velikom dozom ci- nizma i zajebancije. Valjda je i Romanija neka sveta srpska zemlja, a ne samo Gazimestan, pomislih. Meðutim, kada sam ušao u Graèanicu,

354 DOBA KONTRAREVOLUCIJE kada sam video Bogorodicu Ljevišku, kada sam osjetio tlo kosovsko pod nogama, nije mi bilo svejedno. Moj domaæin je imao pravo. Tamo zaista stanuje Bog. I ti naši ljudi koji žive pod posebnim pritiskom, nezabilježenim na drugim krajevima planete, posjeduju neku naroèitu drskost i upornost da tu i ostanu.". Veæ u narednom pitanju o neza- visnom Kosovu, Nele zakljuèuje sljedeæe: "Pa i te daleke 1389. su nas otjerali odatle i preuzeli brigu o našim manastirima. Nisu znali što æe s tom ljepotom pa su kopali našim svecima oèi. I šta se dogodilo? Na- kon što su im iskopali oèi, svecima je pogled postao prodorniji. Bolje za njih da ih nisu ni dirali". Ne bi ovdje bio problem iskreno religijsko uvjerenje, kad bi o njemu bila rijeè. Jednako kao što bi posve proma- šeno zvuèale rijeèi nekog hrvatskog autora o "Hrvatskom kraljevskom gradu Kninu" i svetom tlu na Duvanjskom polju na kojem se krunio kralj Tomislav. Isto tako, nema nikakve dvojbe da nakon svega što se na tom prostoru desilo preostala srpska manjina na Kosovu doista živi tešku stvarnost. No ovdje može biti rijeèi samo o dvije stvari. Ili se Nele stvarno uživio u mesijansku ulogu èovjeka koga bi narod trebao slije- diti, ili je rijeè o prozirnom povlaðivanju najprizemnijem nacionalis- tièkom diskursu i suludim povijesnim mitovima koji su producirali i produciraju potpunu iracionalnost, te u krajnjoj liniji i ratne zloèine. Što god od navedenog bilo istina, a èini se opravdanim tipovati na dru- gu moguænost, posve je izvjesno kako bi nekadašnji Nele temeljito ismi- jao ovog današnjeg. I to do razine brutalnog humora. Pojednostavljeno govoreæi, retorika koja govori o svetom tlu, koja koristi kategorije mi i oni za dogaðaje od prije šest i po stoljeæa i koja u podtekstu zaziva zlo- pamæenje i nekakvo povijesno izravnavanje raèuna, i to nakon svih ratnih iskustava do kojih je takva logika dovela, primitivnija je od ièega protiv èega je novi primitivizam ustao i što je tako dobro sveo na vlas- titu mjeru. lupiga.com, 27. 11. 2015.

355 Dragan Markovina

MOSTARSKA KRIZA

GENEZA PROBLEMA Kriza u Mostaru nije od juèer, niti je eskalirala odlukom Ustavnog suda o naèinu izbora gradskih vijeænika. Prije æe biti da je ta odluka i posljedièna višegodišnja kriza, zahvaljujuæi kojoj u gradu veæ osam go- dina nema lokalnih izbora niti se oni naziru, samo u potpunosti dema- skirala faktièno okupaciju grada od strane nacionalistièkih stranaka. S obzirom da je ta okupacija na snazi praktièno od 1990. godine, što znaèi da traje veæ 26 godina i da je kroz to vrijeme proizvela nezapamæenu destrukciju na svim poljima, koja je nepovratno uništila Mostar kakav smo poznavali, te s obzirom da se veæ èitav niz generacija odgojio is- kljuèivo u svijetu koji je ona stvorila, ništa nas više ne prijeèi da stvari nazovemo pravim imenom. Grad je, naime, okupiran od strane onih koji su u našem jeziku precizno nazvani domaæim izdajnicima. Stoga ovaj tekst treba shvatiti kao izravnu polemièku pobunu protiv takvog stanja. Ovo navodim iz razloga što su odavno nestali svi razlozi za poli- tièku korektnost i stasali razlozi za pobunu, koje nema iskljuèivo zbog izrazito traumatiènog i bolnog poraza iz devedesetih godina. Stoga kada se danas, u ljeto 2016. godine, sada veæ prilièno izmorenu javnost dodatno traumatizira tobožnjim pokušajima rješavanja mos- tarske krize, koji bi trebali rezultirati konaènim održavanjem lokalnih izbora, toj istoj javnosti preostaje jedino pobuna. U najmanju ruku iz razloga da se distancira od onoga što nam nacionalistièke stranke nude, a potom i da saèuva barem ostatke dostojanstva. Da ovo shvaæanje postaje sve raširenije, svjedoèe i protesti preostalih stranaka, koje nisu ukljuèene u te fingirane pregovore, ali i reakcija graðana koji su na nedavnom okupljanju u "Bristolu" jasno poruèili da im je dosta da ih se u njihovo ime terorizira.

356 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

U ovom æemo tekstu pokušati dati širu sliku i vratiti stvari na po- èetak, s obzirom da do danas nije proizvedena nijedna sintetièka studija koja bi na jednom mjestu posložila èinjenice i povijesni razvoj krize koja je dovela do današnjeg stanja. Za razumijevanje toga kakvo je to stanje, poslužit æemo se fotografijom nekadašnjeg središnjeg dijela gra- da – Bulevara narodne revolucije. Na fotografiji se, naime, u krupnom planu istièe modernistièka zgrada robne kuæe HIT, na èijem se mjestu danas nalazi betonsko ruglo koje je u nekoj somnabulnoj viziji lokalnih hadezeovaca trebalo predstavljati monumentalnu zgradu Hrvatskog narodnog kazališta, do poèetka njezine izgradnje nepostojeæeg u Mos- taru. Kako smo na drugim mjestima veæ pisali o tom suludom kom- pleksu manje vrijednosti koji hercegovaèki hrvatski nacionalizam gaji prema Zagrebu, što pokušava s jedne strane kompenzirati slijepim ko- piranjem toponima, poput Zrinjevca i Trga hrvatskih velikana, a s dru- ge izgradnjom monumentalnijih simbolièkih graðevina od onih u Za- grebu, poput Franjevaèke crkve i HNK, neæemo se na toj temi duže zadržavati. Bit æe dovoljno da primijetimo kako se tog kompleksa nikad neæe riješiti, ponajprije iz razloga što nisu u stanju osvijestiti vlastiti provincijalizam duha. Kada bi to doista bili u stanju, moralo bi im biti jasno kako je modernistièka zgrada HIT-a mogla biti ta koja omoguæava Mostaru da se smatra ozbiljnom urbanom sredinom, dok je betonsko arhitektonsko ruglo koje je na tom mjestu trebalo niknuti moglo svje- doèiti samo o kulturi kièa i ukazivati na to kako mali Ivica zamišlja grad. Drugim rijeèima, HIT je grad, a nedovršeni HNK je krajnji domet imaginacije seljaka i malograðana o tome kako bi grad trebao izgledati. Treæim rijeèima, sva je ta novokomponirana arhitektura svediva na zajednièki nazivnik kulture salona za vjenèanja. Ovo je potrebno znati da bismo bili svjesni s kime polemiziramo, tj. tko je na drugoj strani. Metaforièki govoreæi, civilizacijski ponor koji se otvorio izmeðu HIT- a i HNK jednak je civilizacijskom padu koji se Mostaru dogodio od

357 Dragan Markovina

1990. do danas. To naravno vrijedi za èitavu Bosnu i Hercegovinu. Inte- resantna je èinjenica kako je taj civilizacijski pad koincidirao s poèet- kom djelovanja nacionalnih, toènije nacionalistièkih stranaka, a još je interesantnija èinjenica da pored te oèiglednosti i dalje najveæi broj ljudi glasa za te iste stranke. Postoje samo tri odgovora na pitanje zbog èega je tako. Ili su ti ljudi glupi, ili glasaju iz koristoljublja, ili su destruktivni i zlonamjerni. Kombinacije naravno nisu iskljuèene, ali je sasvim izvje- sno da su meðu glasaèima nacionalistièkih stranaka zastupljene sve tri navedene kategorije. Èitava je, naime, platforma na kojoj su se te stran- ke pojavile na prvim višestranaèkim izborima, a koja se održala do danas, bila koncentrirana na dvije stvari. S jedne strane na obraèun sa socijalistièkom Jugoslavijom i njezinim nasljeðem, a s druge na navo- dnu zaštitu nacionalnih interesa. Nema, naravno, nikakve sumnje da se, jednako pojedinci i zajednice, ne vole suoèavati sa samima sobom, niti s vlastitom prošlošæu, ali ipak iznenaðuje do koje je mjere izostala bilo kakva autorefleksija. Ne postoji zapravo nijedan iole održiv argument da je bilo koji od tri konstitutivna naroda do 1990. godine bio egzistencijalno ugrožen u bilo kojem smislu, dok su ugroženost i èinjenica da su svi negdje postali graðani drugog reda u izrazitoj uzroèno-posljediènog vezi s utemelje- njem stranaka koje su se predstavljale i predstavljaju kao zaštitnice nacionalnih interesa, ma što to znaèilo. Imajuæi to u vidu, još je bizar- nija spoznaja da su upravo na platformi ugroženosti i zaštite nacio- nalnih interesa te stranke i iznikle. Drugim rijeèima, one su u prvoj fazi izmislile opasnost i potaknule strah, u drugoj su taj strah masovno proizvodile, planski ugrožavajuæi pripadnike drugih naroda, da bi se danas iznova vratile na poziciju pukih zaštitnica vlastitog naroda, koji su prethodno perfidno i nièim izazvani destruirali. Pogledamo li u ko- naènici tko sjedi u vodstvu nacionalistièkih partija, primjerice u Mos- taru, uoèit æemo kako su to bili visoki funkcioneri, direktori, poznati advokati i opæenito visoka graðanska klasa iz socijalistièkog razdoblja, èime èitava njihova prièa o nekakvoj nacionalnoj ugroženosti u jugo-

358 DOBA KONTRAREVOLUCIJE slavenskom razdoblju pada u vodu. U tom su razdoblju, štoviše, živjeli u modernom industrijskom gradu, koji je bilježio gotovo punu zapo- slenost i u kojem su se, izmeðu ostalog, s domaæom pameti proizvodili avioni, zahvaljujuæi èemu se najveæi dio Mostara i izgradio i zahvaljujuæi èemu su svi ti današnji borci za nacionalnu stvar i oni koji ih podr- žavaju dobili društvene stanove i pristojnu graðansku egzistenciju. Za odgovor na pitanje, zbog èega su sve to tako temeljito destruirali i zbog èega na tome do danas inzistiraju, trebala bi nam ozbiljna psiho- loško-sociološko-historiografska studija, koju bi vrijedilo napisati. No, ono što je potpuno neosporno i što æe vjerojatno svaki graðanin Mos- tara ipak priznati, jest to da je danas grad u mnogo gorem stanju nego je ikad bio, a posebno u odnosu na razdoblje prije 1990. godine. U tom bi se smislu moglo razmišljati o samoukidanju nacionalistièkih stra- naka, kao o prvom koraku ka društvenom i urbanom ozdravljenju. Ka- ko ni jedna od navedenih stranaka to ne planira uèiniti i kako nas, što- više, dodatno teroriziraju svojom tzv. altruistièkom brigom za vlastitu nacionalnu zajednicu, nama koji smo još saèuvali zrnce razuma preos- taje da ih sve zajedno pošaljemo k vragu i izgradimo paralelno, otvo- reno društvo neoptereæeno nacionalizmom. Vratimo se sada genezi problema s kojim se danas suoèavamo. Sve su nacionalne stranke poèetkom devedesetih, pri èemu primarno mis- limo na SDS, HDZ i SDA, došle na ingenioznu ideju kako Mostar pripa- da samo njima i zajednicima koje su željele ekskluzivno predstavljati. To je dalje impliciralo da za ostale tu nema mjesta, osim eventualno u statusu prezrene i temeljito etnièki oèišæene manjine. Treba naravno priznati kako su u takvom viðenju ipak prednjaèili SDS i HDZ, i to po- najprije zbog vojne snage koja je stajala iza njih. O nekakvim pravima ljudi koji su se izjasnili kao Jugoslaveni, uopæe nije moglo ni biti govora. Kako rezultati popisa stanovništva nisu nikome davali za pravo na ta- kav stav, s obzirom da je na gradskom podruèju 1991. godine živjelo oko 35 posto Muslimana, oko 34 posto Hrvata, oko 18 posto Srba i oko

359 Dragan Markovina

12 posto Jugoslavena, jasno je da se bilo kakav plan nacionalistièkog tipa mogao ostvariti iskljuèivo nasiljem i oružjem. Stoga je malo što u bosanskohercegovaèkoj povijesti bilo tako groteskno, poput postiz- borne koalicije nacionalistièkih partija, a koja je na snazi praktièno sve do danas. Kada se takva logika iskljuèivosti i ideologija krvi i tla suoèila s real- nom situacijom na terenu, bilo je jasno da je na gubitku mogla biti samo realnost, s obzirom da se destrukciji teško može naštetiti. U tom smislu, realnost se na silu poèela mijenjati. U poèetku putem terora rezervista JNA i agresiju ostataka te vojske i srpsko-crnogorskih para- vojnih snaga, potpomognutim domicilnim nacionalistima, a kasnije putem HOS-ovih crnokošuljaša i Tuðmanovog HVO-a. Kao krajnji re- zultat te destrukcije stvoren je današnji Mostar, u kojem je jugosla- venstvo praktièki proskribirano, u kojem je broj Srba pao na pet posto i u kojem hrvatski nacionalizam kontrolira zapadni dio grada, a boš- njaèki istoèni. U svemu tome, nekadašnja prva crta razdvajanja, na kojoj se ustalila fronta izmeðu HVO-a i Armije BiH, i dalje izgleda beži- votno i polusrušeno, zahvaljujuæi èemu taj dio grada oko Bulevara i Šantiæeve ulice nikad više nije stekao funkciju centra kojim prolazi kor- zo. Te su se dvije ulice na koncu u urbanistièkom smislu pretvorile u periferije dviju smiješnih sredina, opremljenih urbanom infrastruk- turom i okupiranih palanaèkim duhom. Takvo nas stanje nužno vraæa na pitanje, odakle je izniknula potreba za tolikom kolièinom zloèina i destrukcije, pri èemu je odgovor užasno banalan i poražavajuæi. Nije se, naime, radilo ni o kakvom strahu od ugroženosti, nego o èistoj želji za dominacijom. Pored toga što je takvo nastojanje bilo izrazito nemo- ralno, ono je bilo i suštinski glupo, jer je bilo posve nerealno oèekivati da bilo tko u takvoj demografskoj situaciji, kakva je vladala u Mostaru 1991. godine, može uspostaviti potpunu dominaciju i ekskluzivno pra- vo na grad. U svemu tome bilo bi pogubno eskulpirati i same graðane koji su za te stranke i njihove politike glasali i još uvijek glasaju. Ovo navodimo iz razloga što je èitav ideološki konstrukt koji su te stranke

360 DOBA KONTRAREVOLUCIJE zagovarale od starta bio u otvorenom sukobu s dotadašnjim Mostarom i ta se èinjenica uopæe nije krila. Stoga bilo kakvo pravdanje onih koji su podržavali ili još uvijek podržavaju nacionalistièke partije, o tome kako oni nisu znali u što æe se sve zajedno izroditi, treba u startu pre- kinuti. Konaèna je bilanca rata ova: srpski je nacionalizam od barikada, pre- ko okupacije istoènog dijela grada, do granatiranja zapadne obale Nere- tve i rušenja svih mostova, osim Starog, planskog granatiranja svih nepravoslavnih vjerskih objekata, što ukljuèuje sve džamije te Franje- vaèku crkvu na Bulevaru i Katedralu na Balinovcu, ali i brojnih zloèina nad civilnim stanovništvom, nepovratno naèeo Mostar. Meðutim, srp- ski je nacionalizam isto tako rat u Mostaru nedvojbeno izgubio. Odmah po oslobaðanju istoènog dijela grada od okupacije srpskog nacionali- zma, hrvatski i bošnjaèki nacionalizam izveli su jedan od najsramot- nijih èinova u gradskoj povijesti, pedantno miniravši i srušivši pravo- slavnu Sabornu crkvu u naselju Bjelušine. Varljivi mir koji je nastupio nakon toga prekinuo je 9. maja 1993. godine HVO, napavši Glavni štab Armije BiH u zgradi Vranice, u ulici Stjepana Radiæa. Taj je napad ozna- èio poèetak etnièkog èišæenja zapadnog dijela grada, u sklopu kojega je najveæi broj Bošnjaka, ako se radilo o muškarcima, odveden prvo na Stadion pa u logore Heliodrom i Dretelj, ili protjeran u istoèni dio grada ako se radilo o ženama i djeci. Nastojeæi doæi do obale Neretve, snage HVO-a su prvo sravnile sa zemljom Bulevar i dio Šantiæeve, nakon èega su napravile uvjerljivo najveæi kulturocid u gradskoj povijesti, srušivši - nakon cijelodnevnog granatiranja – Stari most. A uz to su istoèni dio grada pretvorile u potpuno blokirani geto, u kojem se gotovo umiralo od gladi. Sve je to zajedno na koncu zaustavljeno u stanju zamrznutog kon- flikta, koji je mogao biti prevaziðen nakon pobjede Zajednièke liste za Mostar na lokalnim izborima 1996. godine. No, kako je HDZ uèinio sve da ta lista ne formira gradsku vlast, što je bilo praæeno brojnim nikad

361 Dragan Markovina rasvijetljenim prijetnjama i pokušajima atentata na èelnike te liste i meðunarodnog upravitelja Mostara Hansa Koschnika, grad je ostao de facto podijeljen na dva dijela - pod kontrolom hrvatskog i bošnjaèkog nacionalizma. Mjera kojom je Paddy Ashdown pokušao ostvariti status quo i barem djelomièno poništiti rezultate rata, donijevši Statut grada koji je garantirao jednaku zastupljenost vijeænika svake od šest ratnih opæina i diskriminiravši graðane iz užeg centra grada, nekadašnjeg dis- trikta, bila je na snazi dok je Ustavni sud prije nekoliko godina nije oborio. Tako u konaènici imamo situaciju u kojoj je grad veæ osam go- dina bez lokalnih izbora i u kojoj je praktièno uvedena diktatura HDZ- a i SDA-a, u kojoj rade što god žele, èak i bez ikakvog formalnog pokriæa u izbornim rezultatima. Ovo je tim zanimljivije ako se ima na umu da je jedan od najveæih prigovora samoupravnom socijalizmu bio jedno- partijski sistem i nemoguænost višestranaèkih izbora. Kada sve sumiramo vidimo da je grad Mostar na sve moguæe naèine potpuno uništen, te da ga duhovni i pravni sljedbenici onih koji su to uèinili uništavaju i dalje, motivirani istom željom koja je i proizvela rat. Željom za dominacijom i ekskluzivnim pravom na odreðenom teri- toriju. Hrvatski nacionalizam, svjestan demografskih brojki koje mu idu u prilog, želi to postiæi u èitavom gradu, bošnjaèki u onom dijelu grada koji kontrolira, preostali se Srbi bore da ih se u bilo kakvim razgovo- rima barem primijeti da postoje, dok onih 12 posto Jugoslavena s po- pisa iz 1991. godine nitko i ne spominje. Tako dolazimo do još jednog paradoksa. Sve su nacionalistièke partije izrasle iz prièe o nacionalnoj ugroženosti, da bi danas jednoj prilièno brojnoj i autohtonoj nacio- nalnoj zajednici izbrisali èak i pravo na postojanje. To se teško može nazvati bilo kojim drugim imenom osim fašizmom. Mostar je danas, kada ga se komparira s onim predratnim, potpuno uništen grad, koji više ne ostvaruje ni minimalne elemente urbaniteta, pri èemu ni jedna od vladajuæih stranaka, koje su ga dovele u takvo stanje, ne pokazuje ni minimum volje da se suoèi s prošlošæu i prihvati

362 DOBA KONTRAREVOLUCIJE vlastitu odgovornost za sve što se desilo. Oèito posve zadovoljne vlada- juæom pozicijom, one uporno traže naèin da se ništa ne dogovore, a da pritom nitko, ukljuèivši i širu javnost, ne predlaže ono što je toliko oèito da bode oèi. To je povratak na stanje prije 1992. godine. O tom se ne razgovara iz dva razloga. S jedne strane da se ne potakne bilo kakva komparacija izmeðu ondašnjeg i današnjeg stanja, a s druge zbog toga što vladajuæim partijama ovakvo stanje u potpunosti odgovara, jer mo- gu raditi što god žele, a da nikome ne odgovaraju.

DANAŠNJE STANJE Razvoj situacije opisan u prethodnom poglavlju proizveo je današnji Mostar. Rijeè je o gradu èiji se vlastodršci uporno trude da devastiraju i njegove posljednje tragove memorije i identiteta. Tako je na mjestu stare austrougarske bolnice, ukrašene vitkim libanonskim cedrovima, niknuo megalomanski, u svakom smislu predimenzionirani trgovaèki centar, nazvan Mepas Mall. Istovremeno, tik pored tog objekta, veæ trideset godina postoje temelji sportske dvorane, koji su u jednoj fazi èak bili srušeni, da bi zgrada, ovog puta znatno ružnija, ponovno došla do iste faze i visine te takva stoji veæ dugi niz godina. To znaèi da grad od više od sto tisuæa stanovnika nema pristojnu sportsku dvoranu. Gradske su vlasti takoðer odobrile oduzimanje ili su same oduzele jav- nim školama èitav niz zgrada. Tako je u zgradu Treæe osnovne škole na Bulevaru useljena potpuno besmislena Gradska vijeænica, koja je uz to i doslovno nepotrebna s obzirom da Grad veæ godinama nema svoje vijeæe. Na mjestu Srednje graðevinske škole napravljen je krièavi ljubi- èasti objekt lokalnog tajkuna, dok ostatak srušene škole u neposrednom susjedstvu zorno svjedoèi o potpunoj nebrizi Grada za išta od javnog interesa. Na mjestu Trgovaèke škole HDZ je izgradio grozomornu zgra- du Politièke akademije. Pridodamo li svemu tome duboko anticiviliza- cijsku praksu nazvanu: dvije škole pod jednim krovom, koja graðanima onemoguæava da im djeca idu u zajednièke razrede i slušaju isti pro-

363 Dragan Markovina gram, te èinjenicu da lokalna politika ne dozvoljava djeci da konaèno poènu zajedno koristiti obnovljenu zgradu Muzièke škole, užas postaje još veæi. Arhitektonsko remek-djelo Zlatka Ugljena, hotel "Ruža", potpuno je izbrisano s lica zemlje, da bi umjesto njega niknulo monumentalno i estetski nepodnošljivo i nedovršeno betonsko zdanje. Zgrada nekadaš- njeg hotela "Neretva", jednog od najreprezentativnijih objekata austro- ugarskog razdoblja, i dalje je potpuno devastirana. Obližnja Titova vila dogradnjom je unakažena. Hotel "Mostar" potpuno je srušen pod krin- kom rekonstrukcije, da bi na njegovom mjestu niknuo novi objekt. Na koncu, još u toku rata Dom penzionera pretvoren je u hotel "Ero". Ima- juæi u vidu sve navedeno, a što je samo djeliæ urbanistièke devastacije, vidljive na svakom koraku i kroz dogradnju stambenih zgrada i odu- zimanje javnih zelenih površina, jednostavno možemo doæi do zaklju- èka kako se u Mostaru svaka stvar od javnog interesa nalazi na meti lokalne politike i njoj naklonjenih tajkuna. Svima njima, pored toga što iskazuju sklonost ka otimanju onoga što su generacije prije njih nami- jenile za javnu upotrebu, ne pada na pamet obnoviti zgradu Narodne biblioteke na nekadašnjem Lenjinovom šetalištu. Dakle, grad od više od sto tisuæa stanovnika, ne samo što nema pristojnu sportsku dvora- nu, nego nema ni zgradu Narodne biblioteke. Najveæa je tragedija u èi- tavoj ovoj prièi gotovo potpuni izostanak reagiranja šire javnosti na sve navedeno. Protiv takvog su se stanja bunili i bune tek rijetki, gotovo uvijek isti pojedinci i manjinske stranke ljevice, s SDP-om na èelu. Ulice zapadnog dijela grada i dalje nose nazive ustaških zloèinaca i posve su jednonacionalne, a pravo graðanstva u takvoj situaciji izgubili su èak i Hrvati antifašisti, poput Vladimira Nazora i Ante Zuaniæa. U svemu tome, pripadnici establišmenta i dalje imaju obraza predstavljati nekakve svoje vizije grada u buduænosti, istog onog grada koji planski uništavaju, oduzimajuæi mu praktièno sve što je od javnog interesa. Posebna je prièa vezana uz Partizansko groblje. Dok bi se èitavi civi-

364 DOBA KONTRAREVOLUCIJE lizirani svijet ponosio antifašistièkom tradicijom kakvu Mostar ima i posebno genijalnim spomenièkim rješenjem Bogdana Bogdanoviæa, gradske se vlasti prave da taj spomenik ne postoji, niti im pada na pa- met da zaduže ljude iz Parkova i nasada da ga barem èiste od smeæa i korova. Nije, naravno, nikakav misterij zbog èega je tako, jer je više nego oèito da se radi o ideološkim razlozima i da HDZ-ova veæina, koja je ulicama dala imena ustaških zloèinaca, ne može Partizansko groblje vidjeti "ni nacrtano", a kamoli ga održavati. No, stvari su vrlo jedno- stavne. Iza partizanske generacije ostala je ideja o slobodi i pravdi, od postpartizanske je ostalo Bogdanoviæevo remek-djelo, dok æe od novo- vjekih fašista ostati srušeni Stari most i Saborna crkva, a od današnjeg doba Mepas Mall i Politièka akademija HDZ-a. Sve je ovo moguæe iskljuèivo zbog oportunizma onih koji bi o svemu tome trebali govoriti, a ne žele. Nevjerojatno je, recimo, da nitko s Od- sjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Mostaru, èiji prozori gledaju na Partizansko groblje, udaljeno nekih stotinjak metara od Sve- uèilišta, ni jednom rijeèju nije upozorio na stanje u kojem se taj spo- menik nalazi. Umjesto da studenti budu sretni zbog èinjenice da takav spomenik imaju pred nosom, svi se na tom Sveuèilištu prave da on ne postoji. S druge pak strane, usudi li se netko na bilo koji naèin kritièki progovoriti o stanju u kojem se društvo nalazi, dogodi mu se da bude premlaæen na radnim mjestu, u sred bijela dana, poput profesora Slave Kukiæa. Moglo bi se reæi da u suštini nema nikakve razlike izmeðu, primje- rice, talijanske okupacije Splita u Drugom svjetskom ratu, kada su pro- mijenjena imena svih gradskih ulica, kada su ugašeni svi sportski klu- bovi i kada se grad pokušalo nasilno talijanizirati, od situacije u današ- njem Mostaru u kojoj su na vlasti oni koji su potpuno srušili grad, pro- mijenili sva imena ulica, devastiraju njegovu antifašistièku baštinu i nastoje ga nasilno kroatizirati. Iluzorno je naravno oèekivati da se takva situacija, posebno u svjetlu potpuno promijenjenih demografskih po-

365 Dragan Markovina dataka, može u neko skorije vrijeme promijeniti, no minimum pozi- tivnih nastojanja morao bi se odnositi na razbijanje straha i slobodan, te što èešæi govor o svim navedenim èinjenicama, o kojima se toliko šuti da æe na kraju sve veæi broj graðana, posebno onih mlaðih, biti uvjeren da one nisu toène.

PRIJEDLOG LJEVICE ZA MOSTAR Da èovjek odluèi napustiti ove krajeve na duže vrijeme i prestane pratiti vijesti s ovih prostora, sasvim je izvjesno da bi ga po povratku doèekale iste teme. Barem što se tièe stanja u Mostaru. Do tada bi Ljubo Bešliæ veæ odavno ispunio uvjete za mirovinu, ali bi zbog potrebe ispla- æivanja plaæa iz proraèuna i dalje bio gradonaèelnik u tehnièkom man- datu, dok se ne naðe trajno rješenje u vidu novog izbornog zakona i funkcioniranja vlasti u Mostaru. Drugim rijeèima, unatoè sve èešæim najavama kako æe taj problem biti uskoro riješen, pat pozicija koja veæ godinama egzistira u Mostaru ozbiljno prijeti da premaši višedesetljet- nu privremenost problema na Cipru. No, neovisno od toga kako æe i hoæe li ikad taj problem biti riješen, juèerašnji zajednièki prijedlog SDP- a i DF-a veseli utoliko što je konaèno ponudio drukèiju logiku viðenja grada i što æe ona, koliko god u ovakvom odnosu snaga izgledala neos- tvariva, uæi u javnost kao ideja o kojoj vrijedi razmišljati. Stvari su vrlo jednostavne. Grad koji je nastao iz razloga što se u njemu premošæivala Neretva, jednostavno nema nikakvu logiku egzis- tirati na naèin da izgradi dva paralelna društva koja tu rijeku prate, umjesto što je premošæuju. Takva vrsta stvarnosti može proizaæi samo kao plod nasilja, o èemu ovdje i jest bilo rijeèi, a s obzirom da proizlazi iz nasilja, ona je ujedno duboko neprirodna i negacijska u pitanju razu- mijevanja grada. Na isti naèin na koji je egzistencija paralelnih društava proizašla iz nasilja, ona se jedino nasiljem može i održavati. U ovom konkretnom sluèaju rijeè je u prvom redu o politièkom, a ne više izrav- nom fizièkom nasilju, koje opet svoj jedini legitimitet može potražiti u

366 DOBA KONTRAREVOLUCIJE inzistiranju na nacionalnom kao ishodištu i jedinom relevantnom mo- mentu èovjekove egzistencije. Drugim rijeèima, prilika u kojoj je netko konaèno progovorio o tome kako bi novo ureðenje izbornih jedinica moralo ignorirati ratnu podjelu i objedinjavati dijelove grada s obje strane rijeke, ili kako su se u tim strankama izrazili, morale iæi okomito na Neretvu, od sjevera ka jugu, a samim tim i napustiti ovu napornu ratno-identitetska prièu o istoku i zapadu, možemo gledati kao na pre- kretnicu u politièkom govoru grada. Pri èemu je jasno da nema nikak- vog smisla gajiti iluzije o tome da æe ovakva vrsta razmišljanja prevla- dati nad bizarnom logikom vodeæih nacionalnih stranaka, i to iz više razloga. S jedne strane zbog toga što im takva logika nije u interesu i razgradila bi èitavu strukturu izgraðenu od rata naovamo, a s druge zbog toga što su odgojili èitav niz generacija koje ne znaju razmišljati izvan tih kategorija i kojima primarni poriv nije onaj za prelaskom na, uvjetno govoreæi, drugu stranu. No, kao i sve što se u Mostaru dogaðalo i dogaða, odluka je na kraju na njegovim graðanima. S obzirom da se èitava ova problematika svodi na osnovno pitanje, žele li živjeti u normalnom svijetu i modernom društvu, unutar kojega bi na primjer Aleksu Šantiæa, èija je godišnjica smrti jedva obilježena ovih dana, svi Mostarci smatrali svojim pjes- nikom, ili žele biti vjeèno optereæeni pitanjem neèijeg porijekla i imena te Aleksu ipak smatrati srpskim pjesnikom. Ono što je pak najveæi pro- blem kod društava totalitarnog tipa, u koje bosanskohercegovaèko sva- kako spada, jest to da odluka veæine ne ostavlja praktièno nikakav pros- tor onima koji se s takvom odlukom ne slažu da takvu monotonu i besmislenu stvarnost ignoriraju. Na pitanje, zašto je pak svima jasno kako æe nacionalistièku logiku biti prilièno teško razgraditi, nije lako odgovoriti. Manipuliranje stra- hom jest najveæi pokretaè želje da se živi zatvoreno, ali i èinjenice da je oportunizam poželjniji od ièega drugog. Preživi li na koncu takva vrsta logike koja je usmjerena ka razgranièavanju i neèijoj dominaciji

367 Dragan Markovina na svom komadiæu feuda, graðani æe moæi reæi sve, osim da nisu imali drugih opcija i da nisu znali što i koga biraju. tacno.net, 03. 02. 2016.

KLUB KOJI ÈUVA SJEÆANJA Cijenu raspada jugoslavenske države i društva na kraju 20. stoljeæa platili su praktièno svi graðani i institucije ove zemlje. Kako oni koji su živjeli i egzistirali u vrijeme tih dogaðaja, tako i oni koji su došli nakon svega. I to iz jednostavnog razloga što im je život u sluèaju ljudi i fun- kcioniranje u sluèaju institucija presudno obilježeno sveopæom des- trukcijom i planom usmjerenim ka uspostavi nove paradigme i novog društvenog ambijenta opæenito. Ovim naravno nismo rekli ništa novo, ni nepoznato. Tek smo konstatirali èinjenièno stanje koje su sjajno opi- sali neki od najboljih autora s ovih prostora, meðu njima i nedavno preminuli Aleš Debeljak, koji je èitav taj razoreni svijet nazvao "jugo- slavenskom Atlantidom", precizno imenujuæi što se ustvari dogodilo. Nogomet tu naravno nije mogao èiniti nikakvu iznimku, tim prije što se upravo na nogometnim terenima, preciznije govoreæi, oko njih, èitav proces raspada jednog društva ponajbolje manifestirao. Jednako kao što se na tim istim tribinama taj duh destrukcije umnogome zadržao i do danas. Kako je u svemu tome prošao Mostar bolno je poznato svim ljudima koji su na bilo koji naèin bili ili jesu vezani uz taj grad. Pri èemu je simbolièka destrukcija Mostara izvedena èak temeljitije od fizièke, koja se s malo èime može mjeriti. Ništa što danas napišemo o tome neæe, nažalost, taj proces poništiti, niti æe oživjeti pregaženi svijet jednog malog mediteranskog, antifašistièkog i jugoslavenskog grada. Od tog su grada ostale tek neke krhotine i nekoliko simbola koje bi oni koji sada vode grad željeli zauvijek izbrisati. Što nas dovodi do kljuène teme teksta. Novoj ideologiji radikalnog nacionalizma, u prvom redu hrvat-

368 DOBA KONTRAREVOLUCIJE skog, ali isto tako i bošnjaèkog, bilo kakva egzistencija antifašistièkog Mostara predstavlja u prvom redu elementarnu nepogodu. Koju s jedne strane iz ideoloških razloga ne mogu vidjeti niti nacrtanu, dok je se s druge strane plaše zbog njezinog istinski subverzivnog karaktera po današnju stvarnost. Drugim rijeèima, kako je ideologija jedino što je ta politika u stanju ponuditi graðanima, ne preostaje joj ništa drugo osim nastojanja da odrekne pravo na postojanje bilo kakvom drugom i druk- èijem viðenju društva i grada. Imajuæi sve navedeno u vidu, nije teško zakljuèiti kako na putu toj ideologiji stoje antifašistièka baština grada, personificirana u Bogdano- viæevom "Partizanskom groblju", s jedne strane, i Fudbalski klub "Ve- lež", sa cjelokupnom svojom simbolikom, s druge strane. Èinjenica da se taj klub nalazi u agoniji, niti je neoèekivana, niti je dio nekog procesa koji je nastao u posljednje vrijeme. Naime, još od prvih dana rata sva tri lokalna nacionalizma pokušala su prvo oteti taj klub i iskoristiti njegov simbolièki kapital, da bi ga nakon neuspjeha te ideje odgurnuli i zatajili, u boljem sluèaju, ili pak pokušali izbrisati u lošijem. Srpski nacionalizam pokušao je to na naèin da je s poloviènim uspjehom na- stojao zadržati krnji "Velež" u Beogradu da u njemu odigra završnicu nogometnog prvenstva Jugoslavije u sezoni 1991/1992. Hrvatski nacio- nalizam pokušao ga je pak preimenovati, po okonèanju prvog rata u gradu, u jesen 1992. godine, u "Zrinjski", na isti naèin na koji je uspio na skupštini niželigaša "Lokomotivu" preimenovati u "Branitelj". Kada se ta ideja izjalovila, umnogome zahvaljujuæi legendarnom pred- sjedniku Kluba Josipu Joli Musi i predstavnicima navijaèa, koji su se tome oštro usprotivili, u Klub je upala Vojna policija, izbacivši ga iz tog prostora na ulicu. Posljedica je te odluke, u kojoj "Velež" i danas egzis- tira, da je on praktièki prognan sa svog stadiona, kao i uopæe iz zapad- nog dijela grada, pod kontrolom hrvatskih nacionalista. Popratna je posljedica bila - bacanje njegove kompletne arhive u smeæe, koju su neke od legendi "Veleža" spasile predajuæi je ljudima koji su Klub spasili

369 Dragan Markovina od gašenja. Ni tu, naravno, nije došao kraj agoniji. Bošnjaèki nacio- nalizam poigrao se s "Veležom" na naèin da ga je prvo odveo da igra izvan Mostara, unatoè èinjenici da je jednake infrastrukturne (ne)uvjete za igranje imao i na teritoriju grada, da bi potom iz njegovog grba izba- cio crvenu petokraku, jasno naglasivši kakvu mu buduænost priželjkuje. Obrat koji se pak dogodio u ljeto 2005.godine možda ponajbolje svje- doèi o karakteru tog kluba i želji ljudi koji ga prate i navijaju za njega, da održe pamæenje. Te je godine, naime, na inicijativu i veliku akciju navijaèa i prijatelja Kluba, uprava donijela jednoglasnu odluku o po- vratku zvijezde petokrake na njegov grb. Preciznije govoreæi, "Velež" je usred vremena u kojem se ljevièarsku baštinu radnièkog pokreta nasto- jalo posve izbrisati, nakon što se fizièki uništilo svijet koji je taj pokret stvorio, vratio svoj izvorni grb, pod kojim je osnovan 1922. godine kao Radnièko športsko društvo "Velež". Od tada do danas bilo je i uspona i padova, no zahvaljujuæi nizu èinjenica, od ekonomske slabosti dijela grada zainteresiranog da Klub preživi, preko nesposobnosti i potkapa- citiranosti onih koji su ga vodili, do sveopæe slike države i politike ko- jima istinsko preživljavanje "Veleža" suštinski smeta, on se danas nalazi u ozbiljnoj i možda završnoj agoniji, nakon koje æe teško biti povratka na staro. Sve to zajedno ne znaèi da je izlaz nemoguæ. Imajuæi u vidu situaciju i nivo natjecanja u kojem "Velež" sudjeluje, ali i iskustva brojnih europ- skih klubova, te nedavni primjer obližnjeg splitskog "Hajduka", kao jedino održivo rješenje nameæe se povratak Kluba u vlasništvo njegovih navijaèa. Bilo kakvo gajenje iluzija u tom pitanju, tj. nade da æe se do toga lako doæi, može biti samo kontraproduktivno. No, ako ništa drugo vrijedi pokušati, i to iz nekoliko razloga. Dosadašnji model u kojem klub ne ostvaruje nikakve rezultate i svako malo je u financijskoj ago- niji, oèito nema nikakvog smisla. Na isti naèin ni politièka protekcija nema smisla, s obzirom da ona može biti eventualno kratkog daha i u konaènici kontraproduktivna. Iluzije o nekakvom velikom ulaganju

370 DOBA KONTRAREVOLUCIJE legendi Kluba koje bi punile vreæu bez dna jednog nerentabilnog kluba koji se natjeèe u beznadno beznaèajnog ligi, takoðer su se odavno raspr- šile, a sve i da nisu, malo tko ima volje i novaca za takvo što. Uostalom, vratimo li stvari na poèetak, shvatit æemo kako su "Velež" osnovali ljudi iz radnièkog pokreta, potpuni društveni, politièki i eko- nomski autsajderi tog doba. Dakle, ljudi koji nisu imali ništa, osim elementarne ljudske solidarnosti i viziju drukèijeg društva, ostvarivog u buduænosti. Izlišno je i napominjati kako su bili cijepljeni od bilo kakve vrste nacionalizma. Samo zahvaljujuæi razumijevanju te èinje- nice, iz kakvog je ambijenta taj klub izrastao, moguæe je shvatiti po- datak da je sedamdeset sedam njegovih igraèa izgubilo život u anti- fašistièkoj, partizanskoj borbi. Taj ga je duh uostalom spasio od preime- novanja i gašenja, vrativši mu na koncu izvorni grb na dresove. Lako je naravno svima nama razbacivati se velikim rijeèima sa strane, iz manje ili veæe udobnosti vlastitih života, no raèunica je vrlo jednosta- vna. Tridesetak hiljada ljudi, koji bi uplatili godišnje po nekih sto ma- raka, omoguæili bi sasvim pristojan život Klubu, koji je na koncu to zaslužio. Ponajprije zbog poruke koju je kroz èitavu historiju slao, a potom i zbog ideje otpora, koji nije ništa manje potreban sada, nego što je bio 1922, 1941. ili 1992/93. godine. Penbih.ba, 19. 02. 2016.

ÈETRNAESTI FEBRUARI Iako se u Mostaru vrijeme veæ odavno ne raèuna u kontinuitetu, jer živimo u novoj eri zapoèetoj 6. travnja 1992. godine, a konaèno formi- ranoj 9. svibnja 1993. godine, ovog se datuma (iz naslova) još netko sjeæa i nekima još uvijek nešto znaèi. Svakako mnogo više nego novo- komponirano Valentinovo, koje smo usisali dolaskom kapitalizma u ove krajeve. Ovih prvih nema mnogo generalno, a i u Mostaru pred- stavljaju manjinu i daleki odjek jednog pregaženog vremena, no tu su, a tu smo i mi koji znamo kako se, punim nazivom, zvala ta Avenija koja

371 Dragan Markovina se zadržala u govoru grada. A sve to, i nakon svega, niti je malo, niti zanemarivo. Nije ove godine okrugla godišnjica kao prošle pa da nas gaðaju kamenjem pred Partizanskim, dok se na Rondou mirno slavi Valentinovo. Prolazi tek jedan sumoran, kišni dan. Obièna zimska ne- djelja, koju lokalni portal bljesak.info, u najboljoj revizionistièkoj ma- niri, doèekuje s viješæu kako su na današnji dan 1945. godine partizani ušli u Mostar. Dakle, nisu ga oslobodili, veæ tek ušli u njega. Otprilike onako kako u Vojnoviæevoj Dubrovaèkoj trilogiji "Franèezi prohodu". To što ovdje nitko nije prošao, nego su Mostarci oslobodili svoj grad od fašizma, malo još koga zanima, a ako je toga i svjestan planski o tome šuti. U Kulturnom centru otvorena je i prigodna izložba u èast "Veležo- vog" Februarskog turnira, što sve zajedno opet izgleda kao neki pos- ljednji pozdrav sportskom simbolu grada. Malo je toga ostalo za reæi, što veæ nije reèeno i stotinu puta ponovljeno. Jednako kao što izgovo- reno nema više tko èuti. Ono što nas temeljito dijeli od partizanske ge- neracije i njihovog doba nije tek puki protok vremena, niti èinjenica da živimo u nikad podjeljenijem gradu i dubinski razorenom društvu. Oni su se, naime, usudili sanjati, što je nama današnjima, prepunim cini- zma i iskustva poraza, nepojmljivo i idealistièno preko svake mjere. No, èinjenica da su tog 14. februara oslobodili svoj grad, nakon što su prošli kalvariju neprijateljskih ofanziva i sva ta silna vješala na Musali, da su to napravili kao potpuni autsajderi, bez igdje ikoga i prepušteni sebi samima, govori nam mnogo više o našem vremenu, nego što bismo ikad mogli pomisliti. Naravno, samo ukoliko bismo se usudili sanjati. No, dok se to ne dogodi, ako se uopæe dogodi, vrijedi ih se sjeæati. S jedne strane zato jer su izveli jedinstven pothvat u povijesti, ispisavši univerzalnu i vanvremensku prièu, a s druge jer su nam omoguæili ne- koliko desetljeæa civilizacijskog, industrijskog, intelektualnog i tehno- loškog razvoja kakav se sigurno neæe ponoviti, te s treæe strane jer sje- æanjem pružamo otpor besmislu današnjeg vremena. Zato ih sjeæanje toliko i nervira.

372 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Suština svake revolucionarne vlasti, što ova hadezeovsko-esdepeov- ska svakako jest, sažima se u jedinstvenom poimanju vremena po ko- jem život i povijest postoje od njihovog ukazanja na zemlji i u vlasti. Sve prije toga je ili neprijateljska obmana, ili kièasti i sladunjavi nacio- nalistièki mit koji se opire svakoj logici i moguænosti dijaloga. Da bi novi narativ bio èvrsto cementiran, s minimalnom moguænošæu da se dovede u pitanje ili makar problematizira, takva vrsta vlasti mora zau- zeti sve javne institucije, èiji je jedini zadatak da isproducira novu elitu i stoji na braniku novouspostavljenih vrijednosti. To zapravo znaèi da ništa izvan toga nema pravo graðanstva, jer predstavlja potencijalnu tempiranu bombu koja krhke mitove može jednostavno osporiti i èi- tavu strukturu dovesti u pitanje. Odgovor na pitanje, zašto je to važno, prilièno je jednostavan. Iz prostog razloga što aktualna nacionalistièka paradigma, osim mitologije nije u stanju ponuditi ništa drugo. Što je jasno svakom graðaninu koji realno ne zna kako preživjeti godinu, a takvi èine znaèajnu veæinu. Ta potreba za monolitnošæu i svakom vrs- tom idejne homogenizacije, ponajprije ne trpi simbole, s obzirom na njihovu realnu subverzivnu snagu. U prilog navedenom, bit æe dovoljno podsjetiti na tri simbola koji su presudno obilježavali Mostar prije na- vedenih nultih datuma iz 1992. i 1993. godine. To su Stari most, parti- zanska borba, personificirana u 14. februaru i Partizanskom groblju, te "Velež". Stari most su, kao što znamo, srušili, 14. februar su izbrisali, Partizansko groblje, tek zahvaljujuæi njegovoj monumentalnosti nisu srušili, ali na tome aktivno rade, a svo to vrijeme, uglavnom uspješno ruše "Velež", tjerajuæi ga u agoniju i nestanak. Vodeæi raèuna o svemu navedenom i s punom sviješæu o tome koliko je na primjer Hitlerov režim utjecao na snove graðana Njemaèke, o èemu je sjajno pisala Charlotte Beradt u svojoj knjizi Snovi pod Treæim Reichom, više je nego jasno kako je za otpor ponekad dovoljno pamtiti i sanjati. tacno.net, 14. 02. 2016.

373 Dragan Markovina

CINIZAM I ZVONICI Iako je Bosna i Hercegovina postala istinsko stanište paradoksa i cinizma svih vrsta, a što je izraženo do te mjere da mnoge od tih stvari njezini graðani i ne primjeæuju, ovih se dana pojavila vijest koja je èak i tako letargiène graðane morala pomaknuti iz ležišta. Radi se o tome da je u zvoniku Franjevaèke crkve na mostarskom Bulevaru sveèano otvoren lift, koji su franjevci prozvali liftom mira, a trebao bi služiti kao turistièka atrakcija, te da æe u njemu biti postavljen muzej posveæen miru i toleranciji. Vijest je zapravo toliko smiješna da nadmašuje svoju monstruoznost. Krenemo li od golih èinjenica suoèit æemo se s podat- kom da je Crkva Sv. Petra i Pavla, nakon što je 9. svibnja 1992. godine pogoðena zapaljivim granatama, u potpunosti izgorjela, te da se sve do okonèanja rata u Mostaru nalazila praktièno na prvoj liniji bojišta. Na- kon rata sama je crkva odluèila potpuno uništiti vlastitu i gradsku kul- turnu baštinu tako što nije izvorno obnovila svoju spaljenu zgradu, veæ je umjesto nje podignula onu betonsku anomaliju koja izražava agresiju u prostoru na svaki moguæi naèin. Prije nego što otvorimo pitanje, zbog èega je to uèinila, za nastavak prièe bitno je napomenuti da je prekrasan park koji se nalazio ispred crkve i samostana dala opasati ogromnim dvometarskim zidom, izoliravši na taj naèin èitav kompleks od vlastitog okruženja, to jest od grada. Kako je takvo stanje tog objekta na snazi do danas, jasno je da se taj moment izolacionizma i agresije prema prostoru nametnuo kao trajno stanje. Iako je sve navedeno uglavnom poznato zainteresiranoj javnosti, ovakva vrsta uvoda nametnula se kao nužnost da bismo ciniènu ideju lifta mira smjestili u kontekst kojem pripada. Naime, nakon što je u Mostaru izbio rat izmeðu Hrvata i Bošnjaka, koji u samom gradu nije predstavljao ništa drugo nego agresiju HVO-a prema bošnjaèkom sta- novništvu, koje je protjerivano iz vlastitih domova na istoènu stranu

374 DOBA KONTRAREVOLUCIJE grada i odvoðeno u sabirne logore, nakon èega je kao kruna èitave ope- racije planski i promišljeno srušen Stari most, cjelokupna Katolièka crkva u gradu i u Hercegovini svrstala se na stranu projekta Herceg- Bosne, bez ijednog disonantnog glasa koji bi ukazao na monstruoznost èitave zamisli etnièkog èišæenja i osvajanja grada. Pokušamo li èak biti blagonakloni pa uvažiti èinjenicu da u ratnim okolnostima nitko nije bio spreman riskirati egzistenciju pa èak i vlastiti život da bi se suprot- stavio ludilu, iako je èitava mitologija kršæanstva sazdana upravo na takvoj Kristovoj žrtvi, suoèit æemo se s poražavajuæim saznanjem da se do danas iz Crkve nitko nije suoèio s politikom Herceg-Bosne i njezinim posljedicama. To naravno iskljuèuje franjevce Bosne Srebrene. Umjesto suoèavanja s vlastitom, što aktivnom, što pasivnom ulogom u jednom zloèinaèkom projektu, Crkva je uèinila sve da bi simbolièkim nasiljem dodatno traumatizirala ljude koji su se ni krivi ni dužni našli s druge strane. U tu je svrhu podignuta i nova Franjevaèka crkva, sa zvonikom neboderskih gabarita, ali i križ na Humu i nikakvo nemušto negiranje te motivacije neæe moæi uvjeriti u suprotno nikoga tko ima išta u glavi. Kako je na koncu ispalo da je Stari most iznova izgraðen te da je èitavom svijetu jasno o koliko se fascinantnoj graðevini i svjet- skom spomeniku radi, došlo se do situacije u kojoj rijeke turista iznova dolaze u Mostar, ponajprije motiviranih posjetom Starom mostu i Sta- rom gradu. A kako na sve to reagira Crkva? U zvoniku otvara lift da bi se "ogrebala" za dio turistièke zarade i sve to zajedno, kao u jeftinom vicu, naziva liftom mira, oèekujuæi izostanak bilo kakve reakcije. A što sve to govori o stanju svijesti u Crkvi i kod hrvatskih politièkih elita, ne treba posebno naglašavati. Ne znam ima li Boga i nisam previše optereæen tim pitanjem, no ako oni u Crkvi vjeruju u njega i u predstavu koju o njemu šire, vrijedi se upitati, jesu li se ikada u protekle 23 godine pogledali u zrcalo, a zatim kroz prozor, na drugu stranu Bulevara? Ako stvarno jesu, vrijedilo bi èuti odgovor, što su u tom trenutku promislili? No, što god od toga bila istina, u Mostaru se iz dana u dan pišu nova poglavlja za jednu opsežnu povijest bešèašæa, koju nikakvi zvonici, po-

375 Dragan Markovina litièari lokalnog dometa i frustrirani nacionalisti neæe moæi izbrisati. Èinjenice su, naime, èvršæe od betona, pa i onog armiranog. tacno.net, 08. 08. 2016.

PITANJE ODGOVORNOSTI I SUOÈAVANJA S PROŠLOŠÆU Kao što smo veæ u prethodnom poglavlju naznaèili, u Mostaru ne samo da nije došlo do društvene katarze koja bi kritièki tretirala domi- nantne nacionalistièke narative iz devedesetih godina, nego to pitanje još uvijek u široj javnosti uopæe nije ni postavljeno. Ovdje ne mislimo na konstantno ukazivanje koje odgovornost i zloèine uvijek pripisuje drugoj nacionalnoj skupini, dok vlastitu naciju uopæe ne problematizira ni po kojoj osnovi. Jednako tako ne mislimo ni na uvijek iste pojedince, koji uporno pokušavaju suoèiti vlastite zajednice sa zloèinima koji su u njihovo ime poèinjeni. Odgovor na pitanje, zašto je šira javnost tako tvrdoglavo nespremna prihvatiti vlastitu odgovornost, suštinski je banalan. Te zajednice ne odbijaju tu pomisao zato što misle da ta odgovornost ne postoji ili da netko nešto izmišlja. One tu pomisao odbijaju upravo zbog toga što znaju da je istinita. Ovaj naizgled paradoks može se objasniti potrebom da starije generacije ostave svojim nasljednicima što bolju sliku o sebi. Koja æe biti tim bolja, što æe biti više lažna. Disciplina licemjerstva i oportunizma uostalom ima veæ vrlo bogatu tradiciju na ovim prosto- rima. Drugim rijeèima, s obzirom da nitko ne želi da njegova djeca imaju tu svijest da im je otac ratni zloèinac ili barem sudionik nemo- ralnog graðanskog rata, jednako kao što nitko ne želi da se bilo tko od njegovih nasljednika pita, kako su uopæe došli do stana u kojem žive i što se dogodilo s pripadnicima ostalih naroda koji su tu živjeli, svi podr- žavaju nacionalistièke narative o pravednoj borbi za obranu vlastitog naroda. Stoga bilo kakav disonantan ton predstavlja smrtnu opasnost za tako konstruirane narative, koji su èvrsti otprilike onoliko koliko je èvrsta argumentacija koja ih drži na okupu.

376 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Upravo zato, ali i zbog totalitarne prirode svake fašistièke ideologije krvi i tla, kojima bosanskohercegovaèko društvo obiluje, svaki poje- dinac koji otvori jedno od tih traumatiènih mjesta, posebno ukoliko je pripadnik nacije o èijim grijesima govori, biva izvrgnut brojnim, uglav- nom anonimnim prijetnjama, praæenim potpunim iskljuèenjem iz zaje- dnice i nemoguænošæu ostvarivanja iole pristojne egzistencije. Na taj se naèin stvaraju dvije razine sjeæanja. S jedne strane, to je svjesno lažno sjeæanje, potaknuto kod starije generacije potrebom stvaranja uljepšane slike o sebi, dok je s druge strane korištenje takvog narativa stvorilo uvjereno lažno sjeæanje kod mlaðe generacije. Sve navedeno svjedoèi o tome koliko se teško boriti protiv takvog stanja svijesti. Kada sve to vratimo na konkretan mostarski primjer, uvidjet æemo da se ni jedna od nacionalistièkih stranaka nije isprièala graðanima zbog zloèinaèkih politika koje je vodila. Krenemo li od SDS-a, tu nam se kao poseban sluèaj nameæe ponovno osnivanje te stranke u Mostaru krajem februara 2016. godine. Naime, kako je rekao potpredsjednik te stranke Vukota Govedarica, Srbi u dolini Neretve nikad nisu bili neor- ganiziraniji, što bi osnivanje SDS-a trebalo dokinuti, kao i pružiti tamo- šnjim Srbima institucionalnu podršku. U svemu tome nismo èuli nije- dnu rijeè kako su se i zašto Srbi u dolini i Neretve uopæe doveli u takvu situaciju i tko je za to odgovoran. Jednako tako u redovima SDA ne postoji nikakva svijest o odgovor- nosti za èinjenicu što su praktièno pristali na podjelu Mostara, kao i da na toj podjeli inzistiraju, živeæi u nekom maglovitom uvjerenju kako je bolje živjeti u getu, nego u gradu, ako je geto "naš". Takvim pristupom, politièki prvaci SDA izvrnuli su kompletnu povijest naopako. Dok su kroz èitavu historiju obespravljeni, marginalizirani i getoizirani nasto- jali nadiæi taj status i izboriti se za ravnopravnost, u mostarskom i bo- sanskohercegovaèkom SDA-u misteriozno vjeruju da život u zatvore- nom društvu izmeðu Mazoljica i Bulevara ima smisla. Što se pak tièe HDZ-a, njemu se mora priznati primat u kolièini des-

377 Dragan Markovina trukcije koju su njegovi pripadnici proizvodili i koju proizvode, pri èemu je Milanoviæevim posjetom toj stranci (nakon socijalnih protesta u februaru 2014. godine), prilikom kojeg je upadljivo izbjegao obiæi kolege iz mostarskog SDP-a, i simbolièki zatvoren krug hrvatske nacio- nalistièke politike. A on je zaèet još na plakatima kojih je uoèi izbora 1990. godine bio pun Mostar, a na kojima je uz Tuðmanovu fotografiju pisalo "Predsjednik svih Hrvata". Vodstvo HDZ-a, s Draganom Èovi- æem na èelu, ovog puta zamaskirano proeuropskom retorikom, vodi politiku Herceg-Bosne drugim sredstvima, žaleæi se s jedne strane na nepovoljan položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, dok s druge strane u dijelu multietnièkog Mostara, nad kojim ima apsolutnu moæ, i dalje ni jedna liènost, ako nije etnièki Hrvat, nema svoju ulicu, u kojem ulice i dalje nose imena ustaških ministara i u kojem se provodi plansko bri- sanje memorije na grad kakav je nekada bio. Naravno da u takvom politièkom djelovanju nema mjesta ni za kakvo suoèavanje s prošlošæu, a ponajmanje ono koje bi moralno dekonstrui- ralo hercegbosansku politiku. Ilustracije radi, poslužit æemo se tekstom Dragana Marijanoviæa, novinara sarajevskog Osloboðenja i svojedobnog urednika HDZ-ovog ratnog glasila. U svojim, inaèe ne bez talenta pisa- nim "Hodopisima", koji svake subote izlaze u Osloboðenju i u suštini pružaju vjernu etnografsku sliku zemlje, Marijanoviæ je odluèio napisati propagandistièki tekst posveæen otvaranju turistièkog lifta u zvoniku Franjevaèke crkve na Bulevaru, naslovljen s rijetko kièastim naslovom "Sa zvonika pogledat je lijepo". S obzirom da se u tekstu oèito referirao na moje zakljuèke o amoralnosti takvog èina, iznesene u tekstu, objav- ljenom pod naslovom "Cinizam i zvonici", vrijedi se osvrnuti na njego- vu logiku kojom pokušava obraniti neobranjivo. Taj njegov tekst inaèe ne bi bio vrijedan osvrta da se ne iskazuje kao posve paradigmatski za procese planske šutnje o prošlosti. Marijanoviæ, dakle, tvrdi sljedeæe: "Naime, zvonik uz crkvu Svetog Petra i Pavla u Mostaru samo je upuæenijima bio odreðen za ovu na-

378 DOBA KONTRAREVOLUCIJE mjenu, a veæ godinama je, nažalost, i predmet raznih teorija do one neke vrsti 'zavjere', jer koliko god je nekog oduševljavao svojom visi- nom i dominacijom nad krovovima grada, djelomice ima i autora teo- rije o njegovom neèasnom znaèenju, što je svakako tužno... U kontekst crkve i zvonika neupuæeni dovode i Križ zahvale na obližnjem brdu Hum te se dogodila bizarna situacija u kojoj bi se franjevci gotovo za sve trebali objašnjavati, no stvari su tu potpuno èiste i nema potrebe za suludim teorijama: Križ zahvale izgraðen je 2000. godine u povodu te obljetnice kršæanstva i toèno je da su baš tu oko njega bili borbeni položaji HVO-a i toèno je da su na njegovom blagoslovu i neki politièari i generali nastojali 'èoknuti' koji poen, nije sporno, ali ako bismo zabra- nili išta graditi posvud gdje smo ratovali, tek bi to bila katastrofa". Svakome tko se razumije u pisanje i ima elementarno razvijen logièki sklop jasno je da ni sam Marijanoviæ ne vjeruje u ono što piše, ali tekst piše zato što mora opravdati sve ono što iza tog zvonika stoji. Pri tome oèito nije ni svjestan kako se u tekstu odaje i kako postiže posve supro- tan efekt od željenog. Ovo možemo uoèiti veæ u potrebi da se, u ime Crkve, pravda i objašnjava navodne kontekste nastanka zvonika, prido- davši mu još i križ na Humu, koji na jednak naèin predstavlja simbo- lièko nasilje nad Mostarom. Drugi važan moment Marijanoviæevog tek- sta odnosi se na konstantno pozivanje na one navodno upuæenije, kao na neki validan argument. Drugim rijeèima, neupuæeni graðani, kojima su zvonici, križevi i ostali simboli primarno namijenjeni, nisu kvalifi- cirani za njihovo znaèenjsko išèitavanje. Mala je nezgoda što se ne radi o svetim tekstovima, nego o graðevinama, simbolima i spomenicima u prostoru, èime ta teorija, osim što postaje neodrživa, biva suštinski i smiješna. No, novinar Osloboðenja i na ovom mjestu potvrðuje napi- sano, da je u ovu megalomansku graðevinu od starta perfidno ukalku- lirana i zarada od turistièkog profita. Sve nas to dovodi do kljuènog momenta Marijanoviæevog teksta u kojemu se nehotice razotkrio kroz tvrdnju da je zvonik neke oduševljavao svojom visinom i dominacijom nad krovovima grada. O potrebi za dominacijom se naime i radi, pa

379 Dragan Markovina svako drukèije objašnjenje zbog èega je taj zvonik podignut u tim gaba- ritima, jednostavno ne može izdržati nikakav logièan sud. Tako konaèno dolazimo do onoga što je istinski tužno u tom tekstu. Nakon što se nisu ni jednom reèenicom oglasili o pogubnoj politici Herceg-Bosne, veæ su je aktivno podržavali i putem dizanja ovakvih graðevina, oni sada poèinju i zaraðivati na traumi koju su proizveli, i to upravo od turista koji primarno posjeæuju Stari most. Mora se pri- znati da se radi o rijetkom primjeru hipokrizije, u kojem ti politika koju aktivno podržavaš i koja se provodi u tvoje ime, sistematski uništava grad u kojem stoluješ, pri èemu ti doslovno ispod prozora, na jedva stotinu metara zraène linije od crkve, na potpuno talibanski naèin ruši Stari most, simbol grada i spomenik UNESCO-a, a ti kao institucija, èije se temeljno poslanje sastoji u ljubavi i brizi za bližnjega, to temeljito odšutiš, da bi, nakon što se i dalje o svemu tome nisi kritièki oèitovao, poèeo zgrtati profit od turista koji posjeæuju obnovljeni Stari most. Ako je i od Katolièke crkve, previše je. Ovaj primjer u konaènici na najbolji moguæi naèin doèarava potpuni nedostatak katarze hrvatskog naciona- lizma, te objašnjava do koje su razine moralna neosjetljivost i nedosta- tak bilo kakve svijesti o povijesnoj odgovornosti prisutni u HDZ-u.

DVA LICA ISTE POLITIKE Ono što se posljednjih dana dogaða u Mostaru, a vezano je uz pitanje lokalnih izbora i buduæeg ustrojstva grada, ima jedan zajednièki naziv- nik. Opæu nebrigu za graðane tog grada i slijedom toga potpuni izos- tanak bilo kakvog uvažavanja èovjeka kao takvog. Sa svim njegovim posebnostima, vlastitim životima i osnovnim ljudskim i graðanskim pravima. Iako je sve ovo veæ poznato i stotinu puta napisano od strane brojnih autora, na tu èinjenicu u situaciji kada se suoèavamo s takvim vrstama prijedloga treba podsjetiti. O èemu je, dakle, rijeè? Bosna i Hercegovina, a posebno njezini gradovi, nikad u povijesti nisu bili jed- nonacionalni, zahvaljujuæi èemu je ovakva, današnja, demografska sli-

380 DOBA KONTRAREVOLUCIJE ka tih gradova mogla nastati iskljuèivo kao produkt sistemskog nasilja. Predratnog, ratnog i poratnog. Uvažavajuæi tu èinjenicu, koja je toliko oèita da je nitko ne može osporiti, jasno je da svako politièko nastojanje koje na bilo koji naèin pokušava legalizirati i statusno potvrditi takvo novonastalo stanje, ne predstavlja ništa drugo doli legitimizaciju tog nasilja i njegov nastavak. I to prema svim graðanima Bosne i Herce- govine, a u konkretnom sluèaju Mostara. Ukljuèivši i one koji pripadaju naciji u ime koje se odreðene politike zastupaju. Preciznije govoreæi, fascinira, a istodobno i zastrašuje uvjerenje s kojim predstavnici vodeæih politièkih stranaka nastupaju u ime kolek- tiva, kao da baš svaki graðanin u èije ime govore želi živjeti po šabloni koju su mu oni zadali. Vodeæi se tom logikom, nameæe se pitanje, zar doista bilo koji pojedinac s dovoljnom kolièinom samosvijesti i razu- mijevanja vlastitog grada, želi da on izgleda tako da se znatan broj nje- govih graðana u odreðenim dijelovima tog grada osjeæa kao manjina drugog reda. Kada bi to bilo tako, znaèilo bi da svaki pojedinac u Mos- taru legitimizira politièko nasilje i njegove posljedice kojima su izloženi u posljednjih 25 godina. Drugo pitanje koje se u èitavoj prièi postavlja sasvim je jednostavno. Po kojim je to kriterijima bilo kojem od kons- titutivnih naroda danas, nakon što ih iste ove stranke zaštiæuju od do- minacije drugih i ostalih utvara, veæ više od 25 godina, bolje? Je li Mo- star danas možda gospodarski, intelektualno i kulturno snažniji, vlada li u gradu sigurnost, osjeæaju li se njegovi graðani slobodnima i imaju li od èega živjeti? Na kraju krajeva, da potegnemo i onaj krunski argu- ment o uvoðenju višestranaèja i predstavnièke demokracije, vlada li danas doista u Mostaru sloboda govora ili se njegovi graðani s pravom boje izreæi što misle i suprotstaviti se dominantnim narativima? Odgo- vor na ova pitanja jasan je praktièno svakome tko u Mostaru proboravi barem dio godine, a kamoli ako živi. Pa sa èim se to danas nakon svega susreæemo? S jednom skuèenom, suštinski seljaèkom logikom koju zagovara SDA i koja podrazumijeva pristajanje na život u getu, bez ikakve moguænosti za iskorak i bilo ka-

381 Dragan Markovina kvu relevantnost. Ujedno i za doživljaj grada koji bi bio parceliziran po nacionalnom kljuèu. Što je ideja kojoj se bilo kakva zamisao grada kao takvog u tolikoj mjeri opire, da je može iznjedriti samo netko kome je urbana kultura i smisao gradova nešto posve strano i nepojmljivo. S druge pak strane, susreæemo se s jednom perfidnom politikom HDZ-a koja na slièan naèin sada funkcionira u Hrvatskoj. To s jedne strane podrazumijeva govor pun intelektualnog patosa i europskog birokrat- skog jezika, uzvišenih vrijednosti i plemenitih ciljeva, dok se s druge strane manifestira putem akcija uliènog fašizma i jasnog simbolièkog nasilja prema Drugome. Navedeno konkretno funkcionira tako da prvo Institut za društveno-politièka istraživanja predstavi svoju viziju fede- ralnog ustroja zemlje, prepunu federalizacije, jednakopravnosti i kon- solidacijskog modela, uvijek vezanih uz teritorijalno zaokruživanje u ratu steèenog teritorija, da bi u istom tjednu lokalni huligani farbali brda u šahovnice i bacali ostatke srušenog Starog mosta u Neretvu. Iako, naravno, ne inzistiramo na tome da izmeðu tih dogaðaja postoji konkretna organizacijska veza, rijeè je o istom doživljaju svijeta i poli- tike samo drugim sredstvima. Taj doživljaj podrazumijeva brisanje kompletnog povijesnog iskustva ovog društva i grada s jedne strane i legitimaciju ratnih politièkih ciljeva s druge strane. Pri tome se kao kljuèni protivnici takve politike i takvog naèina razmišljanja iskazuju povijesno iskustvo i kultura sjeæanja. O zloupotrebi raznih simbola napisane su tisuæe studija koje ovdje nije potrebno ponavljati. Zahvaljujuæi tako raširenoj praksi gotovo da nemamo nijedan simbol koji nekakvim nasilnim èinovima nije okaljan. Stoga æe hrvatski nacionalni grb, jednako kao i križ na Humu i dalje predstavljati ono što se njima željelo poruèiti, a ne ono što jesu. No, najveæi paradoks uliènog nasilja nacionalistièke desnice tièe se njezine intelektualne limitiranosti, zahvaljujuæi kojoj potpuno gube iz vida èi- njenicu da recentnim nasiljem nad memorijom postižu upravo supro- tan cilj. Umjesto da izbrišu sjeæanje, oni sada doslovno ponavljaju èin

382 DOBA KONTRAREVOLUCIJE koji svojom ideologijom odobravaju, a o kojem bi željeli da se šuti. Oni, naime, iznova bacaju ili ruše Stari most u Neretvu, pokušavajuæi na taj naèin legitimirati vlastito pravo na grad. Što ih suoèava s jednostavnim pitanjem. Kako se može posjedovati nešto što si prethodno uništio, ili kako možeš imati nešto èega više nema? tacno.net, 29. 03. 2016.

BESPRIZORNI JOZO PAVKOVIÆ Nakon što proèita rijetko imbecilan tekst Joze Pavkoviæa, glavnog urednika Glasnika HDZ-a, koji se iz puke kurtoazije i tržišnih interesa naziva Veèernjim listom, pod naslovom "Kako su nogometom Hrvati ugasili crvenu petokraku", pristojnom graðaninu na koncu preostane samo sram. S jedne strane zbog èinjenice da tako zlonamjeran èovjek i pamfletist, èiji misaoni aparat ne može funkcionirati izvan crno-bijelih zakljuèaka, ogromne kolièine laži i mitomanije kosovskog tipa, posje- duje realnu društvenu moæ, a s druge zbog Pavkoviæa samog. Nije se, naime, lako buditi svako jutro s takvom kolièinom destrukcije u sebi. O èemu je dakle rijeè? Sve, ali baš sve, osim èinjenice o tome tko osvaja nogometno prvenstvo, a tko ispada iz lige, što je Jozo Pavkoviæ u svom tekstu napisao predstavlja ili glupost ili laž. Pri èemu je èitavi tekst ispisan s namjerom naslaðivanja tuðim porazom i nemoæi, što je èinje- nica koja se u svojoj monstruoznosti dodatno iskazuje imamo li svijest unutar kojeg konteksta Pavkoviæ djeluje i o kojem kontekstu piše. Ta- kav bi tekst, naime, bio besprizoran èak i u normalnoj situaciji, u kojoj bi se na primjer vatreni navijaè "Lazia" ovako zlurado veselio neuspjehu gradskog rivala "Rome", a kamoli u mostarskom sluèaju. Krenemo li od posljednjeg Pavkoviæevog pasusa koji glasi: "Ljubav prema klubu, poštovanje nacionalnog, uvažavanje drugih i tržišno po- slovanje 'Zrinjski' su doveli na vrh. Kljuè je to za rješenje i hrvatskog pitanja. Na zabranjivanju drugih i lažnim ideologijama 'umrli' su 'ro-

383 Dragan Markovina

ðeni'. Opomena je to i politièarima i temeljnom narodu'" , shvatit æemo o kakvoj je vrsti cinizma rijeè. Ništa od ovoga nije toèno. A o opomeni koja se upuæuje "temeljnom narodu" i mentalno slijedi zakljuèak Ivana Aralice koji je, pišuæi o BiH u Slobodnoj Dalmaciji, 1993. godine zaklju- èio: "nemojte reæi da niste znali", najavivši tako sve ono što je HVO pretoèio u praksu, ne treba trošiti rijeèi. Ne ulazeæi u kvalitetu momèadi na terenu, koja se oèito pokazala kao najbolja u ligi i ne pokušavajuæi imputirati igraèima bilo kakvu krivnju ili odgovornost za nešto o èemu ništa ne znaju, niti su toga svjesni, bilo bi blasfemièno ne demaskirati Pavkoviæevu laž. "Zrinjski", naime, nije došao do sadašnjeg statusa zbog ljubavi prema klubu, poštovanja na- cionalnog, uvažavanja drugih i tržišnog poslovanja. On se na ovom mjestu nalazi kao državotvorni projekt hrvatskog nacionalizma, èiji je temelj u zloèinu i nepravdi. Preživjevši kao jedan od simbolièki naj- snažnijih relikata paradržavne zloèinaèke tvorevine Herceg-Bosne, ute- meljene na etnièkom èišæenju i logorima, "Zrinjski" je nužno morao ostati faktor politièke legitimacije HDZ-a i njegove ideologije. Stoga je èitavo održavanje tog kluba daleko od bilo kakvih tržišnih principa, s obzirom da živi od novca usmjerenog politièkim direktivama. O ljubavi prema klubu još je smješnije govoriti. Klub je to koji je formalno obno- vljen 1993. godine, da bi faktièki poèeo s nekakvim aktivnostima 1994. a ne 1992. godine kako tvrdi Pavkoviæ u nizu svojih laži, i kao takav nije razvio nikakvu istinsku identitetsku privrženost kod ljudi koji ga prate i za njega navijaju. Jedini motiv zbog kojeg bi netko navijao za klub "Zrinjski" tako se svodi na politièki, i to u prvom redu kroz antagoni- zam prema "Veležu" u èijem temelju leže netrpeljivost prema jednom narodu i laganje samome sebi. Ovo navodimo iz razloga što je u èitavom svijetu, pa tako i u Bosni i Hercegovini, navijanje za neki nogometni klub dio šireg identiteta poje- dinca i odreðene zajednice. Pri èemu se najveæa privrženost klubu os- tvaruje kroz mitološke narative koji se prenose u obiteljskoj predaji i književnim zapisima ljudi koji su vatreni navijaèi nekog kluba. Ove

384 DOBA KONTRAREVOLUCIJE mitološke narative, utemeljene na èinjenicama, ne treba miješati s iz- mišljanjem tradicije. Svega toga kod "Zrinjskog" nema. Obiteljske pre- daje o nekim slavnim utakmicama, golovima, nastupima i slièno, jed- nostavno nema, niti je može biti. Upravo zato istinski ljubitelj nogome- ta na proslavama titula jasno vidi kako je rijeè o neèemu što je umjetno. Usporedimo li primjerice proslavu titula splitskog "Hajduka" ili dva "Veležova" kupa s ovim što se dogaða na potezu od Rondoa do Bijelog brijega prilikom slavlja navijaèa "Zrinjskog", shvatit æemo kako je prak- tièno nemoguæe da te laži nisu svjesni ni sami navijaèi tog kluba. Para- doksalna je, ali istinita èinjenica da bi, kada bi se "Velež" doista zauvijek ugasio, što Pavkoviæ i slièni oèito priželjkuju, "Zrinjski" izgubio svaki smisao postojanja. No, s obzirom da do toga neæe doæi, nema straha ni za "Plemiæe" kako im tepa Pavkoviæ. Još jedna od zabavnijih laži o tom klubu svakako je godina njegovog utemeljenja. Svi naravno znaju da klub nije osnovan 1905. godine, ali se zbog potrebe da se bude stariji od "Veleža" mnogo godina nakon ponovnog osnivanja uzela godina kad je osnovano gimnazijsko sportsko društvo. Da je drukèije valjda bi Spli- æani uvezli nogomet iz Mostara, a ne iz Praga 1911. godine. Vratimo li se pak na Pavkoviæevu fiksaciju o tome kako petokraka blijedi, primijetit æemo jedini istinski kontinuitet "Zrinjskog". Nogome- taši tog kluba su, naime, prilikom utakmice protiv "Veleža", devede- setih godina, odbili igrati utakmicu protiv gradskog rivala ukoliko ne skinu petokraku s dresa. Traživši pri tom pomoæ od sudaca i policije, što im naravno nije pošlo za rukom. Na isti naèin na koji neæe proæi ni sada. A sve Pavkoviæeve tlapnje o podreðenosti Hrvata u jugoslaven- skom multietnièkom konceptu predstavljaju naravno laži, usmjerene ka opravdavanju najsirovijeg nacionalistièkog koncepta koji zastupa. Ljudi u zapadnoj Hercegovini doista su pretežno navijali za "Dinamo", no s Hrvatima iz Mostara to nije bio sluèaj. Uostalom najveæi predsjed- nik "Veleža", koji je to ostao do kraja svog života, te i u najgorim poslije- ratnim okolnostima sa svim klupskim poèastima bio ispraæen, bio je Josip Jole Musa. O èijoj nacionalnosti valjda nije potrebno raspravljati.

385 Dragan Markovina

Pogledamo li pak popis osnivaèa kluba, takoðer æemo uoèiti razmjere Pavkoviæeve laži. Stoga je kljuèni problem koji taj èovjek ima, osim nesporazuma s osnovnim èinjenicama, u tome što on grad u kojem živi i radi najblaže govoreæi ne podnosi, a još manje poštuje. Jer, da je druk- èije, ne bi se u tekstu nabacivao hrvatskim i bošnjaèkim dijelom grada, niti bi likovao nad agonijom "Veleža", ismijavajuæi petokraku i èitavu njezinu simboliku. Koliko god mu to ne bilo drago èuti, taj simbol i taj klub, dubinski su obilježili Mostar u dvadesetom stoljeæu, stvorivši od njega moderan i bogat industrijski grad u kojem nije bilo graðana i naroda prvog i drugog reda. S druge pak strane, koncept koji Pavkoviæ predstavlja i zagovara utemeljen je na zloèinu, etnièkom èišæenju i svo- ðenju graðana i naroda na vrijedne i manje vrijedne, te kao takav pred- stavlja iskljuèivo nasilje prema gradu i njegovoj tradiciji. Zato svaka titula osvojena pod Bijelim brijegom neæe moæi izbrisati èinjenicu da je "Zrinjski" na tom stadionu poèeo igrati nakon što je na njemu bio sabirni logor za Bošnjake i da odbijanje suoèavanja s tom èinjenicom predstavlja trajnu sjenu nad egzistencijom tog kluba. A što se "Veleža" i petokrake tièe, za njih nema straha. Oni su organski srasli s Mostarom i kako bude njemu, bit æe i njima. tacno.net, 11. 05. 2016.

HDZ-ovo OŽIVLJAVANJE HERCEG-BOSNE Unatoè tome što se aktualna kampanja za parlamentarne izbore svela na neuvjerljiva obeæanja i jednako takve predizborne spotove, pa na nekontrolirani Milanoviæev ispad, te na borbu za Hrvatsku radiotele- viziju, što manje-više znaèi kako je u toj kampanji bilo jako malo stvar- nog politièkog sadržaja, gotovo je neopaženo prošla znaèajna èinjenica - da u HDZ-u posve ozbiljno oživljavaju koncept Herceg-Bosne. Tako je Božo Ljubiæ, nosilac liste HDZ-a za jedanaestu izbornu jedinicu, onu u inozemstvu, posve ozbiljno i promišljeno izjavio kako nije iskljuèena

386 DOBA KONTRAREVOLUCIJE obnova "Hrvatske Republike Herceg-Bosne", s obzirom da je to ugra- ðeno u sve prijašnje sporazume i da su se za to stekli uvjeti. Sve je to osnažio tvrdnjom: "Hrvatska Republika Herceg-Bosna nije ugašena niti je napuštena, a s obzirom na stanje države BiH i sve što se danas dogaða i sa strane politièkog Sarajeva i sa strane Banja Luke, Herceg-Bosna je danas aktualnija nego ikada u zadnjih 20 godina". Kako se potpuno u skladu s ovakvim stavom javno izjasnio i predsjednik bosanskoherce- govaèkog HDZ-a Dragan Èoviæ, rekavši da se Hrvati trebaju ujediniti oko neke ideje, pa bi to mogla biti ideja Herceg-Bosne, jasno je kako se kod Ljubiæa nije radilo o sluèajnom istupu. Ovdje naravno ne treba prešutjeti èinjenicu da predsjednik HDZ-a Andrej Plenkoviæ na skupu u Mostaru nije iznio stavove identiène Ljubiæevim, ali da mu nije ni otvoreno oponirao. Sve navedeno svjedoèi o postojanju dviju politika unutar HDZ-a, vezano za Bosnu i Hercegovinu, pri èemu se jedna drži na pristojnoj distanciranosti i nastupa putem opæih mjesta, dok druga dobro zna što želi i vrlo osmišljeno pokušava doæi do cilja. U svemu tome dva su mo- menta posebno problematièna. S jedne strane, karakter i nasljeðe Her- ceg-Bosne, a s druge kontekst u kojem se njezino oživljavanje dogaða. Naime, s obzirom da se èitava rasprava odvija u svjetlu referenduma o Danu Republike Srpske, koji je Milorad Dodik, unatoè svim pravnim i mo- ralnim obzirima odluèio na silu izglasati, navedeni stav prvaka HDZ-a jasno ukazuje na to da u biti podržavaju Dodikovu politiku, koju na- mjeravaju slijediti ponovnim oživljavanjem Herceg-Bosne. Takav je stav naravno vrlo problematièan iz èitavog niza razloga, meðu kojima je onaj moralni na prvom mjestu. Kontekst nastanka Republike Srpske i njezino krvavo nasljeðe u svakom su smislu kompromitirali bilo kakve secesionistièke naume koje Milorad Dodik trenutaèno poduzima. No, ista stvar vrijedi i za Herceg-Bosnu. Koliko god da se u HDZ-u upirali dokazati suprotno, ta je tvorevina primarno obilježena logorima u Dre- telju i na mostarskom Heliodromu, rušenjem Starog mosta u Mostaru i èitave stare èaršije u Stocu, zloèinom u Ahmiæima i protjerivanjem

387 Dragan Markovina bošnjaèkog stanovništva iz Ljubuškog, Èapljine, Stoca i zapadnog dijela Mostara. Zbog svega toga se uostalom i sudi njezinim politièkim voða- ma u Haagu. Imajuæi sve to u vidu, oživljavati danas aveti jedne potpuno pro- mašene, nemoralne i katastrofalne politike, predstavlja s jedne strane tragièan korak unazad u razumijevanju politièkih procesa i voðenju ozbiljne politike uopæe, dok s druge strane šalje snažnu poruku o pot- punom nedostatku brige za posljedice koje bi takva politika mogla pro- izvesti, a tièu se u prvom redu meðuljudskih odnosa u Bosni i Herce- govini. To što je nešto slièno izjavio i Milanoviæ na onom famoznom sastanku s Klemom i braniteljima, samo svjedoèi u prilog tome u kojoj je mjeri odnos hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini postao re- gresivan. Ovo navodimo iz razloga što, èak i kada tu tvorevinu ne bi karakterizirale sve navedene èinjenice, oživljavanje takve politike svje- doèi iskljuèivo o nedostatku vizije s jedne strane i izostanku dobrih namjera i dobrog ukusa s druge strane. Preciznije govoreæi, ta bi poli- tika umjesto dobrosusjedske pomoæi i izgradnje razumijevanja prido- nijela novom vraæanju u stare nacionalistièke narative koji su tu zemlju temeljito destruirali. To je naravno još pogubnije u svjetlu èinjenice da se na isti naèin ponaša i Vuèiæeva Vlada u Beogradu. Politika oživlja- vanja Herceg-Bosne u konaènici je potpuno suprotna naèelima iskrene europske suradnje, koju bi Hrvatska kao èlanica Europske Unije tim prije trebala emitirati prema Bosni i Hercegovini. Koliko god se ovo pitanje, u svjetlu ozbiljne krize unutar zemlje, èinilo naizgled perifer- nim, ono to zbog svih navedenih razloga ne može biti, te bi stoga bilo potrebno da se u HDZ-u, ali i u Narodnoj koaliciji oèituju o tome kakvu politiku planiraju voditi prema susjednoj zemlji. Telegram, 01. 09. 2016.

388 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

NASTAVAK NACIONALIZMA DRUGIM SREDSTVIMA

IMA LI ŠANSI ZA GRAÐANSKO DRUŠTVO? Kada se u konaènici, po išèitavanju svega napisanog, postavi pitanje, postoji li uopæe moguænost izgradnje modernog graðanskog društva u Bosni i Hercegovini, odgovor teško može biti ohrabrujuæi. Ovo navo- dimo iz jednostavnog razloga što je èitav dejtonski i ustavni poredak suštinski osmišljen da legalizira zateèeno stanje i ponudi pravo graðan- stva trima nacionalizmima, iz èega logièno slijedi da prostora za nekak- ve druge vizije i tumaèenja nema. U toj je zemlji, doduše jednako kao i drugim postjugoslavenskim državama, štoviše posve izbrisana jedna autohtona i ne baš malobrojna zajednica. Rijeè je naravno o onim gra- ðanima koji su se na popisu iz 1991. godine izjasnili kao Jugoslaveni, a koji ni u jednom mirovnom, kao ni ustavnom prijedlogu nisu uopæe percipirani kao realna èinjenica. Drugim rijeèima, Bosna i Hercegovina se veæ i samom tom èinjenicom, koja ni nakon presude u sluèaju Sejdiæ- Finci, u kojoj se taj problem pokušao barem djelomièno riješiti, javno legitimira kao totalitarna država. Da ovdje nije rijeè o proizvoljnim tvrdnjama, svjedoèi i èinjenica da se praktièno za sve funkcije i namještenja u državnom aparatu nužno legitimirati kao pripadnik jedne od triju priznatih nacija, dok su svi ostali tretirani kao graðani drugog reda. Kako je veæ iz takvih postavki jasno da je postojanje graðanskog društva koje bi bilo neoptereæeno nacionalnim zapravo strukturno onemoguæeno, dolazimo do logiènog zakljuèka da za njegovu izgradnju treba stvoriti preduvjete koji bi ga omoguæili. To konkretno znaèi da je potrebno izgraditi potpuno para- lelan sustav osnovnog, srednjeg i sveuèilišnog obrazovanja, koji bi se temeljio na normalnom i zajednièkom graðanskom programu, a sve bi

389 Dragan Markovina to moralo biti praæeno i nezavisnom medijskom podrškom. Sve nave- deno takoðer podrazumijeva i alternativnu kulturnu scenu, koja bi pot- puno rušila mitove i otvarala tabue. Takvo što, naravno, nije ni jedno- stavno, ni jeftino izgraditi, ali veæ i kao ideja puštena u javni prostor može djelovati subverzivno i barem otvoriti teme koje se do sada nisu otvarale. Time dolazimo do kljuènog pitanja o tome, postoji li dovoljno kreativne energije i intelektualnih kapaciteta u samom bosanskoherce- govaèkom društvu, koje bi bile u stanju, makar inicijalno, naèeti ova pitanja. Koliko god se naizgled èinilo da nema, u odgovoru na ovo pita- nje ne bismo baš trebali biti toliko kategorièni. U najmanju ruku zato jer se pored sveprisutne apatije, u društvu pojavila dovoljna kolièina bijesa i potrebe za promjenom, koja je eskalirala u socijalnim nemirima i protestima diljem zemlje 2014. godine, no koja nije u politièkom smis- lu uspješno kanalizirana. Odgovor na pitanje, zbog èega se to nije desilo, vratio bi nas na pita- nje odnosa prema Drugom svjetskom ratu, o kojem se uglavnom šuti, ako ga se veæ ne falsificira. Naime, koliko god se vladajuæi nacionalizmi u svojim prièama o ugroženosti i identitetima pozivali na tradiciju, èinjenica je, koju malo tko spominje, izuzevši Saveza antifašista i lijevih partija, od SDP-a nadalje, da pored ekskluzivnih nacionalistièkih tradi- cija u zemlji postoji i zajednièka antifašistièka baština. Pored toga što predstavlja zajednièku baštinu svih bosanskohercegovaèkih naroda i graðana, uz to realno, a ne mitološki utemeljenu, antifašizam u svojim konstitucijskim dokumentima sadrži i formulu u kojoj je odavno rije- šeno pitanje ravnopravnosti ovdašnjih naroda. Zato bi ZAVNOBiH tre- balo èitati u širem znaèenju, umjesto što ga se po uzoru na Hrvatsku svodi na državotvorni narativ, èime mu se negira osnovno antifašis- tièko utemeljenje ravnopravnosti. Koliko god to mnogima nakon svega zvuèalo bolno, nedopustivo ili pak nerealno, stoji èinjenica kako se izgradnja bilo kakvog graðanskog društva u Bosni i Hercegovini mora osloniti na partizansku baštinu i antifašistièki narativ, s obzirom da je to zapravo jedina izvorna tradicija u društvu, koju se baš zbog toga

390 DOBA KONTRAREVOLUCIJE pokušava izbrisati i negirati. Sve se drugo svodi na šminkanje posto- jeæeg stanja, afirmaciju nacionalizma i pokušaje kozmetièkih popravki neèega što je suštinski nepopravljivo.

KAKO JE UPRAVA MESS-a NASTAVILA TRADICIJU SARAJEVSKOG FILMSKOG FESTIVALA Skandalozna odluka uprave MESS-a, koja je iz posve apsurdnih raz- loga odluèila bojkotirati vlastitu festivalsku predstavu i ignorirati gleda- telje koji su kupili karte za Frljiæevu predstavu, predstavlja prilièno jednostavnu metu na koju æe se sasuti razni novinski komentari u broj- nim medijima u Bosni i Hercegovini, te na postjugoslavenskom pro- storu. U konaènici je naravno dobro da je tako, jer je odluka uprave kojom je predstavu proglasila internom i pokušala sprijeèiti ulazak na nju gledatelja s plaæenom ulaznicom, doista kukavièka i oportunistièka, te takav tretman i zaslužuje. No, baviti se iskljuèivo njihovom odlukom, ili pak napadima iz klerikalnih krugova koji su na nju utjecali, a pre- vidjeti ostale bitne segmente èitave prièe, posebno korijene takvog od- nosa prema umjetnosti, predstavljalo bi prilièno besmisleno nizanje opæih mjesta i ne bi donijelo ništa novo. Na poèetku bilo kakve rasprave o ovom pitanju, valja ukazati na di- van potez publike, koji je èak i festivalski žiri honorirao. Pored toga što je takva masovna akcija s lakoæom razbila imaginarni strah, omoguæivši mnogima da lakše osude odluku uprave, ona je ponajprije ukazala da u Bosni i Hercegovini meðu èitavim nizom paralelnih stvarnosti postoji i ona koja ukazuje na jasnu podjelu izmeðu stvarnosti politièkih i druš- tvenih elita, koja je posredovana putem mainstream medija i istinske životne stvarnosti, koja sa prvospomenutom nema nikakve veze. Ova nas èinjenica nužno vraæa na banalnu istinu o postdejtonskoj BiH koja je zamišljena, definirana i organizirana kao društvo triju isparcelizira- nih ekstremnih nacionalizama, s korijenima u istinski fašistièkoj proš- losti, èije temeljne društvene procese usmjeravaju militantne religijske

391 Dragan Markovina zajednice. U svemu tome više je nego jasno da nekakvom istinskom graðanskom i zajednièkom konceptu nije ostavljen nikakav stvarni pro- stor, osim onog na debelim marginama. Što u principu i ne mora biti toliko loše, ukoliko je margina nešto što nekoga kao pojedinca ili neku skupinu ljudi može zadovoljiti. Bilo kakav iskorak prema ozbiljnoj društvenoj relevantnosti naravno da više ili manje košta, i u pravilu se plaæa odustajanjem od principa. Što opet, koliko god bilo odbojno i oportuno, nije nelegitimno, no je- dino uz uvjet da se tu èinjenicu strahovitog kompromisa otvoreno pri- zna. Potreba o priznavanju oèitog nameæe se tim više, što sa svakim pomjeranjem granica društvo klizi u toliku degradaciju da sve veæa skupina graðana sasvim ozbiljno razgovara o tome kako nije u redu povrijediti neèije vjerske osjeæaje s nekim umjetnièkim djelom, a pose- bno satirom. To što se time poništava svaki smisao umjetnosti i satire, koje ponajprije moraju biti slobodne, a potom, barem u sluèaju satire i brutalne, upravo prema masovno prihvaæenim tabuima, sve te gra- ðane, zabrinute za neèije osjeæaje, ni najmanje ne zabrinjava. Sve ovo navodimo zbog jednostavne èinjenice koja odgovara na pi- tanje, gdje su korijeni takvog kukavièkog uzmaka uprave MESS-a. Oni se, naime, kriju u odluci Uprave Sarajevskog filmskog festivala da iz godine u godinu pomièe termin održavanje festivala sukladno kalen- daru ramazana. To bi naravno predstavljalo manji problem, jer svaki vlasnik odreðene manifestacije ima puno pravo raditi sa njom što god želi, da gotovo kompletna graðanska javnost nije tu èinjenicu tako sve- èano odšutjela, praveæi se da je sve u redu i kujuæi taj festival u zvijezde. A kad se jednom uspostavi presedan, samo je pitanje dana kada æe se on ponoviti i prerasti u pravilo. Drugim rijeèima, današnji je MESS izravni idejni nasljednik SFF-a i od te bi èinjenice svaka rasprava o ovoj temi trebala polaziti. U kona- ènici posve je nebitno, zalaže li se za cenzuru i poticanje licemjernog odnosa prema stvarnosti islamska ili katolièka zajednica, s obzirom da

392 DOBA KONTRAREVOLUCIJE je cenzura uvijek cenzura, bila ona posve prisilna ili prerasla u auto- cenzuru s motivima koristoljublja. Stoga ne treba gajiti nikakvu iluziju o postjugoslavenskim društvima i klerikalnim nacionalizmima koji ih temeljno odreðuju, jednako kao što ne treba biti naivan i oèekivati da se takvo stanje u skorije vrijeme može promijeniti. Jedino što razum- nim ljudima u takvim okolnostima preostaje je nazvati stvari pravim imenom. No, ono što u svemu tome na neki nastrani naèin veseli jest èinjenica da je meðu svim ovim državama tek sada postignuto istinsko bratstvo i jedinstvo regresije, o èemu kolektivni odnos prema Oliveru Frljiæu i njegovim predstavama svjedoèi bolje od ièega. tacno.net, 10. 10. 2016.

DAYTON I LJEVICA S obzirom da svaka godišnjica Daytonskog sporazuma, pa tako i ova posljednja, iznova otvori pitanje posljedica kojima je taj sporazum re- zultirao djeluje veæ pomalo zamorno tako da se sve analize, iz godine u godinu, vrte unutar nekoliko istih narativa. Od toga da je legalizirao etnièko èišæenje i uèinio državu trajno nefunkcionalnom, do toga da je ipak omoguæio mir i zadovoljio barem jednu od zaraæenih strana. Bez obzira što je sve to istina, razoèaravajuæi izostanak lijevog pogleda na stvari razlog je pisanja ovog teksta. O èemu se radi? Sve navedene ras- prave polaze iz perspektive države, koristi ili štete za državu ili entitete, dok je perspektiva društva potpuno zanemarena. Takav pristup stva- rima uopæe ne zaèuðuje kada je u pitanju nacionalistièka i klerikalna desnica, ali i te kako zaèuðuje kada je u pitanju ljevica. Država iz per- spektive ljevice ne predstavlja ništa drugo, doli servis graðana i društva, pa samim tim ne zaslužuje nikakve posebne sentimente, niti državo- tvorna i patriotska zaklinjanja. Jedan od kljuènih problema postjugo- slavenskih prostora odnosi se upravo na spomenuto, preciznije reèeno na fetišiziranu glorifikaciju države i njezinih simbola, zastave, insti- tucija, sportskih reprezentacija i sl., u kojoj s jednakim žarom sudjeluje

393 Dragan Markovina i ljevica, odnosno ono što je od nje ostalo. Iz ovog je razloga ljevica, koja nomimalno baštini antifašistièku tradiciju, do krajnosti nacionalizirala partizansku borbu, svodeæi je iskljuèivo na državotvornost ZAVNOH- a i ZAVNOBiH-u, u hrvatskom i bosanskohercegovaèkom sluèaju. Sve ovo navodimo iz uvjerenja da je rijeè o potpuno pogrešnom pri- stupu, s jedne strane, ali i pristupu koji nikada neæe donijeti nikakav ozbiljan rezultat, s druge strane. Preciznije govoreæi, s takvim pris- tupom nacionalizam nikada neæe biti poražen na ovim prostorima. Stoga nije pravo pitanje, da li je Dayton legalizirao rezultate rata i etnièkog èišæenja, a izvan je svake sumnje da jest, nego da li svi akteri politièkog života sudjeluju u procesu legalizacije nacionalizma ili ne? Odgovor je da sudjeluju, èak i ako toga nisu svjesni, ili se tome nomi- nalno protive. Argumentirati ovu tvrdnju prilièno je jednostavno, s obzirom da svako sudjelovanje na svim vrstama izbora na kojima je jedan od kljuènih elemenata nacionalna pripadnost kandidata i iz kojih su kompletno iskljuèeni svi autohtoni stanovnici Bosne i Hercegovine koji se iz bilo kojeg razloga ne osjeæaju pripadnicima triju antagonizi- ranih nacija, legitimira nacionalistièko nasilje. Samim tim, sudjelovanje u takvom sistemu suštinski onemoguæava izgradnju modernog gra- ðanskog društva, èak i uz uvjet da na svim izborima pobijede one stran- ke koje bi se za to iskreno zalagale. Imajuæi u vidu da je ljevica nezamisliva bez utopijskog mišljenja, njezin se jedini spas u Bosni i Hercegovini nalazi u nadilaženju nacio- nalistièkog sistema i diskursa, te izgradnji potpuno novog društva, mi- mo državnih, entitetskih i županijskih institucija. Da se sav novac, ulo- žen u besmislene predizborne kampanje, umjesto toga uložio u podi- zanje i izgradnju graðanskih gimnazija i univerziteta s jedinstvenim graðanskim programima, te mreže politièkih akademija diljem zemlje, putem kojih bi se izgraðivalo paralelno moderno društvo, koje bi pot- puno ignoriralo nacionalistièke besmislice i nadmudrivanja te filozofiju teritorijalizacije nacionalnog pitanja, dosad bismo imali barem naznake

394 DOBA KONTRAREVOLUCIJE modernosti u zemlji. Ovako, taj proces, ne samo da se ne dogaða, nego ga nema ni na vidiku. Kada æe i hoæe li do toga ikada doæi, ovisit æe iskljuèivo o moguænosti sposobnosti utopijskog mišljenja, ali je svakako jedan od osnovnih preduvjeta èitavog procesa u potpunoj negaciji dr- žave kao simbola vrijednog emocionalnog angažmana i razumijevanja iste tek kao servisa graðana i društva. Drugim rijeèima, posve je irele- vantno pitanje koja država, veæ kakva. tacno.net, 24. 11. 2016.

STOLAC IZMEÐU FAŠIZMA I ANTIFAŠIZMA Iako se stanje u Bosni i Hercegovini, slièno kao i u Hrvatskoj na pri- mjeru Dalmacije, opæenito mnogo bolje uoèava u Hercegovini, nego u Bosni, ta je èinjenica postala još naglašenija na primjeru Stoca i svih dogaðaja koji su ga obilježili u 2016. godini. Taj gradiæ, koji predstavlja jednu od kljuènih traumatiènih toèaka hrvatske nacionalistièke poli- tike, ima tu sreæu da se u njega ipak vratio znaèajan dio predratnog bošnjaèkog stanovništva, ali i tu nesreæu da u njemu apsolutnu vlast i dalje drži HDZ. S obzirom da bi to bio problem sam po sebi, veæ zbog štetoèinskog karaktera te stranke na svim nivoima i u obje države u kojima djeluje, on je dodatno naglašen u èinjenici da politika Herceg- Bosne još uvijek predstavlja, nevješto skrivenu, suštinsku politiku te stranke. To konkretno znaèi da je politika aparthejda i simbolièkog nasilja u Stocu još uvijek prisutna, a da je proporcionalno tome izostao bilo kakav osjeæaj odgovornosti ili iskrenog kajanja zbog onoga što je u tom gradu HVO napravio. Zahvaljujuæi svemu tome, posve je logièno da su odnosi izmeðu po- vratnièkog bošnjaèkog stanovništva i novodoseljenog hrvatskog stanov- ništva ispunjeni nepovjerenjem i stanovitim zazorom, koji pored HDZ- a savršeno koriste i pripadnici SDA, èime se ta stranka još jednom po- tvrdila kao partija koja savršeno funkcionira u paru s HDZ-om u mo-

395 Dragan Markovina mentima u kojima treba sprijeèiti pojavu bilo kakve graðanske ili lijeve inicijative. S obzirom da je nasilje na lokalnim izborima, zbog kojih su oni na koncu i poništeni, rezultiralo histeriènim i besmislenim posjetama hr- vatske politièke elite desnog spektra, toènije vodeæih hadezeovaca i predsjednika klerikalnog MOST-a, Bože Petrova, ali i produkcijom pa- nike u hrvatskoj javnosti, za što je bio zadužen Nino Raspudiæ, Stolac se poèeo tretirati kao grad - sluèaj. Problem je što on to doista i jest, ali mnogo manje iz razloga koje je pronašla senzibilna hrvatska javnost, a znatno više zbog posljedica Tuðmanove politike. Imamo li u vidu da su taj èovjek i njegovo nasljeðe praktièno kanonizirani u Hrvatskoj od strane svih relevantnih politièkih aktera, uoèit æemo svu dubinski ne- moralnost hrvatske politike. No, razlog zbog kojeg Stolac predstavlja paradigmatski primjer svih nijansi društvene stvarnosti u Bosni i Hercegovini, odnosi se na pro- slavu 72. godišnjice osloboðenja grada od fašizma. Ta je proslava odr- žana netom nakon incidenata na izborima i posjeta hrvatskih politièara, pa je zahvaljujuæi svemu tome, ali i spomenutom teškom simbolièkom nasljeðu iz posljednjeg rata, u Stocu tog dana okupljeno nekoliko tisuæa ljudi koji su kanalizirali energiju otpora i prava na sjeæanje. Dubinski ponor koji se na taj naèin otvorio izmeðu dva svijeta, izmeðu ljudi koji su komemorirali antifašistièku baštinu i zazivali ideju otpora, te pred- stavnika pobjednièkih nacionalistièkih politika koji svih ovih godina s jednakom upornošæu rastaèu sve vrijednosti koje antifašizam kao ideja predstavlja, ukazuje na uzroke potpunog nerazumijevanja izmeðu da- našnjeg i predratnog bosanskohercegovaèkog društva. Ti ljudi isto iz- gledaju i isto se zovu, èak žive na istom prostoru, ali zapravo govore potpuno razlièitim jezikom zahvaljujuæi èemu ne mogu uspostaviti kon- tinuitet, niti èuti jedni druge. Paradoks je cijele prièe da je u društvu koje toliko inzistira na tradiciji i tradicionalnim vrijednostima, upravo izbrisana èitava jedna memorija i tradicija, a da to vide tek rijetki.

396 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

4. SRBIJA IZMEÐU RETUŠIRANJA VLASTITE PROŠLOSTI I BEOGRADA NA VODI

JE LI VUÈIÆ NOVI MILOŠEVIÆ? Nakon što su rezultati izbora u Srbiji potvrdili ono što su sve ankete najavljivale kao izvjesno, a to je uvjerljiva pobjeda Aleksandra Vuèiæa i njegove stranke s natpoloviènom veæinom glasova, teško je izbjeæi usporedbu izmeðu njega i Slobodana Miloševiæa. Pri èemu nas ta uspo- redba ponajprije zanima na fenomenološkoj razini. S obzirom da se pobjede s ovakvim rezultatima bilježe gotovo iskljuèivo u manje ili više otvorenim diktaturama i autokratskim režimima, ili pak u izrazito kriz- nim situacijama u sreðenim društvima, jasno je kako je rijeè o apso- lutnom fenomenu. Iako se režim Aleksandra Vuèiæa može promatrati kao autokratski na mnogo razina, te unatoè tome što je kriza u Srbiji postala gotovo trajno stanje veæ desetljeæima, stoji èinjenica kako ogro- mna podrška koju taj èovjek uživa nije izmišljena, a sad veæ ni jedno- kratna. Ostaviti prve pratitelje gotovo 40 posto iza sebe i stvoriti situa- ciju u kojoj praktièno ne postoji ozbiljna i snažno organizirana opozi- cija, umnogome evocira uspomene na Miloševiæev režim i tadašnje po- litièke odnose u Srbiji. Ovo bi vrijedilo èak i kada ne bismo bili svjesni èinjenice da je u to doba Vuèiæ jedno vrijeme bio ministar informiranja u socijalistièko-radikalskoj vladi.

397 Dragan Markovina

Prihvatimo li tezu koju zastupaju brojni predstavnici tzv. Druge Sr- bije, a koju je ponajbolje opisala Latinka Peroviæ, o tome kako u srps- kom društvu veæ gotovo stoljeæe i pol postoji koncepcijski sukob izme- ðu elita sklonih Europi i europskim vrijednostima i onih naklonjenih Rusiji, ovakav Vuèiæev rezultat može izgledati zbunjujuæe. Ponajprije stoga što poruke koje on i njegova vlast emitiraju naizgled nadilaze ovakvu vrstu podjela i homogeniziraju društvo. No, odgovor na pitanje, koji je krajnji cilj takve homogenizacije gotovo da je nemoguæe dati. Vuèiæev javno proklamirani cilj jest èlanstvo u Europskoj Uniji i evi- dentno je nastojanje politike da se taj cilj i ostvari. No, s druge strane, veæ i zbog maksimalno šarolikog sastava njegove koalicije, od Vuka Draškoviæa do Miroslava Lazanskog, koju èine i proruske stranke, a posebno s obzirom na èinjenicu da je znatan broj Vuèiæevih glasaèa takoðer antieuropske orijentacije, suoèavamo se sa zanimljivim feno- menom maksimalne podrške voði, neovisno o sadržaju njegovih poli- tika. Rijeè je o posve šizofrenoj situaciji, prisutnoj i u Miloševiæevo doba, koja ponajprije svjedoèi o dubokoj demokratskoj nezrelosti pre- težnog dijela srpskog društva. Preciznije govoreæi, zbog nerazvijene kulture demokratskog dijaloga i neizgraðenih državnih institucija do- bar dio populacije spreman je slijediti voðu, èak i kad djeluje nesuvislo, nekonzistentno i opsjenarski. To je vrijedilo za podršku Miloševiæevim suludim ratovima, kao i za podršku Vuèiæevim opsjenarskim projek- tima, poput Beograda na vodi. S tom razlikom što je današnja politika barem manje tragièna od ondašnje. U prilog ovom zakljuèku možda najbolje govore politièke sudbine dvojice nekada moænih politièara, koji su na ovim izborima igrali epi- zodne uloge. Rijeè je o Vuku Draškoviæu i Borisu Tadiæu. Nekadašnji prvi voða opozicije, najsnažniji Miloševiæev oponent i èovjek koji je bez problema mogao skupiti više od sto tisuæa ljudi na demonstracijama i povesti ih u obraèun s policijom, danas se, zajedno sa svojim SPO-om sveo na minornu poziciju, gotovo marginalnog èlana Vuèiæeve koalicije. Jednako tako, Boris Tadiæ je od pozicije neupitnog lidera Srbije, koji

398 DOBA KONTRAREVOLUCIJE je de facto odluèivao o svim društveno-politièkim i ekonomskim pro- cesima u zemlji, nakon spektakularnog politièkog samoubojstva, kada je više od godinu dana prije roka, zajedno s parlamentarnim raspisao i predsjednièke izbore, na kojima je tijesno izgubio, došao do pozicije èovjeka èija se lista vrti oko izbornog praga. S obzirom da se Tadiæev pad desio relativno nedavno, pri èemu su njegov poraz, kao i poraz Demokratske stranke bili rezultatski minimalni, nije teško doæi do za- kljuèka kako biraèi u Srbiji cijene i nagraðuju politièku moæ. Oni u pravilu premoæno glasaju za voðe, što sudbina demokrata najbolje po- kazuje. Jasno je kako su promašena Tadiæeva politika i svi neuspjesi demokratske vlasti, kao i raskoli unutar te stranke, logièno morali od- vesti jedan broj biraèa toj opciji, ali da ono što je ostalo od demokrata u nekoliko godina padne sa više od trideset posto glasova na jedva jeda- naest posto, kada se zbroje glasovi sa svih njihovih lista na ovim izbo- rima, teško je objasniti drukèije osim izraženom potrebom za voðom. Stoga nakon svega ostaje pitanje, kakav æe biti Vuèiæev pad, koji æe neminovno uslijediti. Dramatièan kao Miloševiæev ili tragikomièan kao Tadiæev? Iako je to u ovom trenutku teško prognozirati, èinjenica da je Vuèiæ do te mjere sveprisutan, na naèin da gotovo u potpunosti kon- trolira medije i sve poluge vlasti i da se postavlja kao neupitni autoritet za sva pitanja, uvrijeðeno izbjegavajuæi otvorenu konfrontaciju i oz- biljan razgovor s bilo kim, njegov bi pad mogao biti spektakularan. Posebno s obzirom na èinjenicu da je èitavu politiku pretvorio u medij- ski spektakl, dok je sadržaj ostao po strani, ako ga uopæe i ima. Na taj se naèin Vuèiæ ispostavlja kao savršeni križanac Slobodana Miloševiæa i Silvija Berlusconija, što oèito u srpskom društvu odlièno prolazi. Telegram, 25. 04. 2016.

LUDILO REVIZIONIZMA, REHABILITACIJA MILANA NEDIÆA Iako je proces dubinskog revizionizma u odnosu prema kljuènim dogaðajima iz Drugog svjetskog rata i poratnog socijalistièkog razdoblja

399 Dragan Markovina veæ duže vrijeme aktivan unutar svih društava nastalih raspadom Jugo- slavije, o èemu uostalom upravo svjedoèimo kroz pojavu sentimen- talnog odnosa prema momcima koji su postavljali ustaške zastave po Splitu 10. travnja 1947. godine, èinjenica je da su stvari koje se u tom smislu dogaðaju u Srbiji veæ odavno prešle granice zamislivog. Naime, unatoè tome što je rehabilitacijom Draže Mihailoviæa, Srbija defini- tivno, s najviših instanci, posve falsificirala kljuène dogaðaje i procese iz Drugog svjetskog rata, dovedu li se do kraja istovjetna nastojanja koja to pokušavaju uèiniti i sa Milanom Nediæem, predsjednikom kolabora- cionistièke pronacistièke vlade, društvo æe dobiti jasnu poruku kako se zloèin i sudjelovanje u zloèinu isplate i kako je takvo ponašanje poželj- no. Pri èemu je najzlokobnija teza koju tim povodom promièu zagova- ratelji Nediæeve rehabilitacije - da je on, unaprijed shvativši da æe završit tragièno, svjesno žrtvovao sebe da bi spasio srpski narod. To što je "usput" imao tri koncentraciona logora u Beogradu, što je organizirao istrebljenje gotovo kompletne židovske zajednice u Srbiji, a potom i svih protivnika režima, postaje u tim vrstama viðenja sasvim nebitno. Paradoks je takvog razvoja situacije èinjenica da je do kulminacije iznesenih stavova došlo nakon pada Miloševiæevog režima, toènije us- postavom demokratske vlasti. Naime, školski su udžbenici u Srbiji u toku devedesetih godina bili pisani na platformi ideje o dva antifašis- tièka pokreta. Zadržavši s jedne strane mitologiju partizanskog pokreta, ali pridruživši tome pozitivno viðenje Mihailoviæevog èetnièkog po- kreta. Promjenom vlasti, nakon 2000. godine, objavljuju se dva izdanja (2002. i 2006.) jedinog službenog udžbenika za 8. razred osnovnih i 4. razred srednjih škola, autora Nikoliæa, Rajiæa i Jovanoviæa, u kojem se vrši kompletna revizija povijesti i istièe pozitivna uloga Milana Nediæa. Prema autorima tog udžbenika, Milan Nediæ je bio "èovjek velikog ugle- da kod Srba, koji je spašavao biološku supstancu srpskog naroda". Si- tuacija u kojoj su u obrazovni sistem ubaèene takve teze bila je tim neobiènija što je sve to ušlo u službene udžbenike direktno, bez da je

400 DOBA KONTRAREVOLUCIJE tu vrstu viðenja usvojila profesionalna historiografija. Sve je to dovelo do onoga što je izvrsna povjesnièarka Dubravka Stojanoviæ definirala kao promjenu rezultata Drugog svjetskog rata, koju su autori isporuèili, svrstavši svjesno Srbiju na poraženu stranu. O toj je reviziji napisala: "Ono što u srpskom sluèaju posebno brine jeste identifikacija sa anti- demokratskim vertikalama prošlosti, a kad je Drugi svjetski rat u pita- nju, sa onim strujama koje su se u tom ratu našle na strani gubitnika. Jasna je logika koja antijugoslavenstvo i antikomunizam pretvara u anti-antifašizam, što može biti opasan doprinos opæem ideološkom i politièkom lutanju Srbije". Kad ta logika, koja pervertira razumijevanje dogaðaja iz Drugog svjet- skog rata, dobije pravo graðanstva u obrazovnom sistemu i u main- stream medijima onda se dolazi samo korak do pravnog priznanja i konaène rehabilitacije. Za uvid u kolièinu podrške toj ideji u prostoru mainstream medija, dovoljno je proèitati tekst Mirjane Bobiæ Mojsi- loviæ u Veèernjim novostima, koja je najprije iskazala puno razumije- vanje za Nediæev stav o tome da treba saèuvati narod pod patronatom Njemaèke, ne spominjuæi naravno karakter i rezultate njegove vlada- vine, da bi poantirala s ovom tezom: "Lako je, naravno, reæi da je po- litika Hitlerove Nemaèke bila zloèinaèka, pa je utoliko lakše zgražavati se nad Nediæevim predlozim?. Ali, kakva je danas politika SAD, NATO i EU, ne treba da nam objašnjavaju globalni mediji - dovoljno je pitati milione nesreænika u Libiji, Egiptu, Siriji, kojima je novi svetski pore- dak doneo 'demokratiju' i rasulo svake vrste. Izdaja je mnogo relativna stvar, danas neuporedivo relativnija nego ikad?. Tim pre što na èelu svetske sile koja malim narodima diljem planete donosi samo ratove, bedu, glad i agoniju, sedi èovek koji je i pre nego što je stupio na presto dobio Nobelovu nagradu za mir". Dakle, slijedeæi ovu potpuno izvrnutu logiku, politièka pozicija Mi- lana Nediæa ne razlikuje se od pozicije svih èelnika Europske Unije. O èemu je, uvažavajuæi naravno cinizam zapadne politike, posve suludo razgovarati. Posebno u svjetlu konstantnog prešuæivanja Topovskih

401 Dragan Markovina

šupa, Banjice i Starog sajmišta, toènije triju koncentracionih logora u Beogradu. Usvojimo li osim toga èinjenicu da se kompletna Nediæeva Vlada, nakon osloboðenja Beograda u listopadu 1944. godine, povukla s njemaèkom vojskom u Tirol, teško æemo moæi izbjeæi zakljuèak novi- nara Vremena, Miloša Vasiæa: "Milan Nediæ i Draža Mihailoviæ bili su – k sažaljeniju – na strani sila Osovine. Pa ih sada rehabilitujte do mile volje, to istinu promeniti neæe". Nažalost, tužan se dogaðaj zbio upravo u jeku nove kampanje za rehabilitacijom Milana Nediæa. Iznenada je preminula Olivera Milosa- vljeviæ, jedna od najboljih srpskih povjesnièarki, koja je praktièno èita- vu svoju karijeru, znanje i znanstveni kredibilitet posvetila argumen- tiranom obraèunu s takvim vrstama revizionizma i novog èitanja povi- jesti. Uvidjevši na koncu da bilo kakva argumentirana rasprava s tak- vim vrstama mišljenja ne vodi nièemu, Milosavljeviæka je napisala ubo- jit ironijski tekst koji je u punom smislu prokazao stanje svijesti koje inzistira na takvom tipu revizionizma: "Kako æe posle svega udžbenici istorije prikazati Drugi svetski rat?" Poèinjat æe otprilike onako kako su ga prikazivali i kolaboracionisti 1941: "Gospodin Adolf Hitler je orga- nizovao Trojni pakt za borbu protiv zloèinaèkog komunizma. Onda je gospodin Dragiša Cvetkoviæ da bi spasao srpski narod (koji Jugoslove- ni?) vodio politiku približavanja gospodinu Hitleru pa ga je ovaj 1940. odlikovao visokim nacistièkim ordenom što je on primio nevoljno. Go- spodin Cvetkoviæ je zatim nevoljno potpisao neke antisemitske uredbe ali i to je uradio da bi spasao narod. Onda je nevoljno potpisao i pro- tokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu što nije isto što i pristu- panje, veæ malo drugaèije, ali i to je uradio da bi spasao narod, a i gos- podin Hitler, èije je držanje date reèi bilo na daleko poznato, obeæao mu je neke lepe stvari u izgled. Onda je gospodin Nediæ da bi spasao srpski narod nevoljno saraðivao sa nacistima ali to nije isto što i kolaboracija, a gospodin Ljotiæ koji je bio dobar hrišæanin je, iako nevoljno, malo naginjao fašizmu ali ni to nije bilo isto što i fašizam. Sve je to deco jako komplikovano".

402 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

U èitavoj ovoj prièi, zanimljiva je potpuna odsutnost interesa u široj hrvatskoj javnosti za pitanje logora na Starom sajmištu. Naime, nakon što je na poèetku poslužio kao mjesto za fizièko istrebljenje èitavog jednog naroda, logor Staro sajmište pretvoren je u mjesto na kojem je manje-više završio najveæi broj antifašistièkih boraca zarobljenih u bici na Neretvi. Pri èemu taj toponim oznaèava posebno tragièno mjesto kada govorimo o Splitu. Pored toga što je Starom sajmištu stradao naj- veæi dio splitske sefardske židovske zajednice, na tom su mjestu umo- reni i brojni splitski antifašisti, i to na brutalan naèin: udarcima u glavu tupim predmetima prilikom kolektivnog batinanja zatvorenika. O sve- mu tome pisao je u izvrsnoj memoarskoj knjizi, pod naslovom Smrt se kretala paralelno, Spliæanin Petar Dvornik, koji je teškom mukom pre- živio zarobljeništvo u Starom sajmištu. Stoga je prava šteta što je na objavljivanje treæeg sveska svojih memoara, u kojem u potpunosti te- matizira iskustvo tog logora, èekao više od trideset godina, objavivši ga tek krajem 2012. godine u vlastitoj nakladi. Jednako kao u sluèaju Ja- kovljeviæevog Konclogora na Savi, rijeè je o iznimno potresnom zapisu koji bi trebao proèitati svatko tko misli da bi trebalo rehabilitirati kola- boracionistièke režime i njihove èelnike. Ono što u sluèaju logora Staro sajmište posebno zastrašuje jest èinje- nica da se on praktièno nalazio u središtu grada i da su brojni Beo- graðani svakodnevno prelazili preko pontonskog, pješaèkog mosta u neposrednoj blizini logora, postavljenog nakon rušenja Aleksandrovog mosta, promatrajuæi logoraše bez ikakve vidljive reakcije. Možda je i najbolji dio Dvornikove knjige upravo onaj koji tematizira to pitanje. On, naime, prisluškuje razgovor dvojice batinaša, Milana i Baneta, u trenutku kada oni, podvodeæi zarobljene žene na njemaèku zabavu, poèinju jedan drugome ozbiljno postavljati pitanja o vlastitoj odgo- vornosti u toj orgiji zla, da bi potom brzo zakljuèili temu i pobjegli u unutrašnje svjetove. Taj detalj nudi precizan odgovor na pitanje odgo- vornosti onih koji su kao egzekutori i izvršitelji sudjelovali u svim tim zloèinima, vjeèno se pravdajuæi da su samo izvršavali nareðenja. Ta

403 Dragan Markovina svjesno plasirana laž o samima sebi kao nemisaonim jedinkama u fun- kciji mehanizma koje, eto, nisu ni razmišljale što zapravo rade, prika- zom tog dijaloga uvjerljivo je pala u vodu. Što naravno vrijedi i za Mi- lana Nediæa i kompletan njegov režim. Da bi neke stvari o karakteru ovdašnjih kolaboracionistièkih režima bile jasnije, treba napomenuti da se logor Staro sajmište nalazio na zemunskoj strani Save, zahvaljujuæi èemu je bio pod ingerencijom vlasti NDH. Koja je dala dozvolu da na tom mjestu bude podignut logor smr- ti, dok je Nediæeva Vlada osigurala infrastrukturno održavanje logora, šaljuæi u njega vlastite stražare i ubojice. Pitanje odnosa prema Drugom svjetskom ratu na ovim prostorima, kao i u èitavoj Europi, prije svega je pitanje osjeæaja moralne odgo- vornosti. Oni koji to ne razumiju ili se prave da ne razumiju, bilo da to rade iz istinskih uvjerenja ili iz sitnog politièkog raèuna, vrše još jedno nasilje nad žrtvama. Koje su ionako, uvažimo li višedesetljetnu šutnju ili manipulacije o iskustvima ovdašnjih logora i njihovim žrtvama, pot- puno dehumanizirane i svedene na neku od brojki, pogodnu za pam- fletistièka prepucavanja. Telegram, 15. 10. 2015.

ZNAÈAJNO DJELO LATINKE PEROVIÆ Svakome tko je pratio politièke i društvene procese u Jugoslaviji ili suvremenoj Srbiji dobro je poznato da je Latinka Peroviæ predstavlja jedan od najsnažnijih antinacionalistièkih glasova u jednom militari- ziranom društvu, èije su nacionalistièke opsesije i mitovi odveli èitav jugoslavenski prostor u tragiène ratove, devastiravši ga za dugi niz de- setljeæa. Iako su navedene èinjenice više nego oèite, svojom posljed- njom knjigom Dominantna i neželjena elita: Beleške o intelektualnoj i politièkoj eliti u Srbiji (20.-21. vek), koju je objavio beogradski Danas, Latinka Peroviæ je dokazala da je i u poodmaklim godinama još uvijek

404 DOBA KONTRAREVOLUCIJE u stanju biti intelektualno lucidna i tekstualno suvremena. Naravno, zadržavši identiènu poziciju kritike srpskog nacionalizma. No, najveæa vrijednost ove knjige ne proizlazi iz njezine temeljne antinacionalistièke poruke, bez obzira što tu poziciju vrijedi podržati, veæ iz precizne i ra- zorne znanstvene analize uzroka koji su doveli do stvaranja takve klime u društvu koja je mogla proizvesti ludilo devedesetih godina. Tako ute- meljena analiza ujedno nudi i odgovor na pitanje, zbog èega su vrhun- ski umovi, koji su se nalazili na drugoj strani, bili osuðeni na poraz. Drugim rijeèima, bez uvida u ovu knjigu teško æe se razumjeti fenomeni srpskog nacionalizma i uopæe problematika raspada Jugoslavije. Do- damo li tome kako je knjiga pisana esejistièkim stilom, koji nije zamo- ran i ne gubi se u minucioznom nabrajanju dekontekstualiziranih po- dataka, postat æe jasnije kako je rijeè o kapitalnom historiografskom djelu. Lako èitljivom, unatoè tome što je ispisano na gotovo 700 stra- nica. Iako je posve izvjesno, što je uostalom veæ umnogome i brojèano dokazano, da æe ova knjiga biti masovno proèitana u Srbiji, bila bi prava šteta da zbog svih navedenih razloga ne bude proèitana i u Hrvatskoj. Uostalom, svim Hudelistovim pokušajima unatoè, fenomenološka pro- blematizacija Dobrice Æosiæa ni na jednom mjestu nije tako precizno opisana kao u ovoj knjizi. Naglasivši da je kod Æosiæa rijeè o èovjeku koji je predstavljao mnogo više od toga da je bio neèiji eksponent, to- ènije, zakljuèujuæi kako se radilo o èovjeku koji je praktièno bio iznad svih unutar srpskog društva, Latinka Peroviæ ga je logièno jedinog smje- stila u dominantnu elitu. Suprotstavivši ga pripadnicima neželjene elite, unutar koje je pozicionirala Marka Nikeziæa, Koèu Popoviæa, Milovana Ðilasa, Ivana Ðuriæa, Novaka Pribiæeviæa, Slobodana Iniæa, Ivana Stam- boliæa, Olgu Popoviæ-Obradoviæ, Simu Æirkoviæa, Zorana Ðinðiæa, Bog- dana Bogdanoviæa i Radomira Konstantinoviæa. Iako je, naravno, svima posvetila ogovarajuæi prostor, imamo dojam da je za ono što se desilo u povijesnom razvoju srpske politike uzela kao kljuène osobe Dobricu Æosiæa i Marka Nikeziæa. Pri èemu nije bila presudna èinjenica njezina

405 Dragan Markovina bliska suradnja s Nikeziæem, nego njegovo politièko i intelektualno djelovanje. Iako je tezu o dubinskom rascjepu unutar srpske intelektualne elite, izmeðu radikala i liberala, koji seže duboko u 19. stoljeæe, Latinka Pero- viæ više puta elaborirala, u ovoj je knjizi tu teoriju dovela do kraja, iscrp- no je dokumentiravši i analitièki obradivši. Pri èemu se unutar èitave knjige, neovisno o autorièinoj fokusiranosti na odnose u srpskom druš- tvu i politici, provlaèi pitanje šireg, opæejugoslavenskog konteksta. Uo- èavajuæi prvu oštru polemiku Dobrice Æosiæa sa slovenskim intelek- tualcem Dušanom Pirjavcem, kao paradigmatsku za razumijevanje èi- tavog kompleksa Komunistièke partije, s obzirom da su obojica idejno formirani unutar nje, ali s dijametralno suprotnim pozicijama u odnosu prema pitanju Jugoslavije, autorica je ukazala na uzroke politièkih, a kasnije i ratnih okršaja i raspada zemlje. Vratimo li se na njezin odnos prema intelektualnom i politièkom rascjepu unutar srpske elite izmeðu radikala i liberala, uoèit æemo naj- snažniju tezu ove knjige. Rijeè je o istinskoj nemoguænosti da liberalna pozicija nadvlada onu radikalnu. Slijedeæi taj zakljuèak, èitateljima æe postati jasno kako je èitava knjiga zapravo intelektualna, a donekle i sentimentalna posveta poraženima. Toènije, autorica im je svojim his- toriografskim radom dala pravo na egzistenciju u historiografiji. Što se iz njezine perspektive èini posebno važnim, s obzirom da je naglasila kako je to pravo oduzeto prvim srpskim naprednjacima koji su gotovo posve prešuæeni i jedva poznati. Slijedeæi daljnje zakljuèke, nema nikakve dileme kako autorica misli da je put od Nikole Pašiæa prema Dobrici Æosiæu bio posve logièan. Dodatnu vrijednost istraživanjima uloge i znaèaja Dobrice Æosiæa daje i èinjenica koja je u knjizi naglašena, da je on bio proizvod nastojanja Partije da stvori vlastitu, narodnu inteligenciju, izravno konfrontiranu onoj nekadašnjoj graðanskoj, te da je zahvaljujuæi toj èinjenici bio èlan gotovo svih intelektualnih grupacija u Beogradu. Od praksisovaca, do

406 DOBA KONTRAREVOLUCIJE ljudi koji su utemeljili tjednik NIN. Svodeæi sukob izmeðu dominantne i neželjene elite na pitanje odnosa prema modernizaciji društva i refor- mama, i to na naèin da je radikalna elita na prvo mjesto stavila jedin- stvo naroda i stanovitu egalitarnost, bez potrebe za dubinskim refor- mama društva, za što su se zalagali liberali, ne treba èuditi da je takvu tezu prenijela i na historiografiju. Autorica je tako zakljuèila da kri- tièarska i romantièarska historiografija ne predstavljaju samo dvije faze, nego i dvije tendencije koje u srpskoj historiografiji egzistiraju paralelno. Upravo je na toj toèki došlo i do raskola izmeðu Tita i tzv. srpskih liberala. Èime je Latinka Peroviæ srušila mit o tome kako je Tito zbog balansiranja, nakon rušenja vodeæih ljudi "Maspoka" ("Hrvatskog proljeæa"), srušio i srpske liberale. Ili, kako je izravno zakljuèila: "Obra- èun u Srbiji sa koncepcijom koja je kvalifikovana kao moderna, libe- ralna, prozapadna, bio je ujedno i obraèun sa koncepcijom Jugoslavije, pa i Srbije. Odnosno sa jednom koncepcijom odnosa izmeðu nacija". Imamo li u vidu Nikeziæev stav o tome kako srpski nacionalisti, uko- liko veæ nisu u stanju pretvoriti Federaciju u instrument svoje hegemo- nije, biraju borbu protiv te federacije, stavljajuæi Srbiju u izravnu opo- ziciju te otvarajuæi pitanja odnosa prema Hrvatskoj i Bosni i Herce- govini, jasno je kako je veæ tadašnji rasplet, u kojem je Nikeziæeva kon- cepcija poražena, umnogome odredio sve ono što se dogaðalo krajem osamdesetih i u devedesetim godinama. Pobijedila je, kako je to auto- rica knjige uvjerljivo pokazala, koncepcija Dobrice Æosiæa, koji je u Piš- èevim zapisima kritizirao svojevrsnu razmaženost prosjeènog seljaka iz Srbije koji želi mir i egzistencijalnu situiranost i kojeg se ne tièu "ni Kosovo, ni to što se Srbima ruši istorijski identitet i integritet". Slijedeæi ovakvu vrstu razmišljanja Dobrica Æosiæ je još 1. sijeènja 1991. godine napisao kako vjeruje u neminovnost rata izmeðu Srba i Hrvata, Srba i Muslimana, te Srba i Albanaca. Odgovor na pitanje, kako je bilo moguæe stvaranje društvene atmo- sfere u Srbiji koja æe zdušno prihvatiti takve koncepte i vizije koje je zastupao Dobrica Æosiæ i koja æe istovremeno odbaciti kako Nikeziæa,

407 Dragan Markovina tako i sve ostale analizirane pripadnike neželjene elite, lako je pronaæi u knjizi Latinke Peroviæ. Zahvaljujuæi svemu navedenom, neæemo pre- tjerati ako ustvrdimo da je rijeè o životnom djelu velike povjesnièarke i osobe koja je bila živi svjedok dramatiènih društvenih lomova u Srbiji, ali i na èitavom južnoslavenskom prostoru u drugoj polovini 20. i po- èetkom 21. stoljeæa. Telegram, 02. 12. 2015.

NOVI SENZACIONALIZAM OKO TITA Nakon što su se u beogradskom tisku posljednjih dana pojavile nove kontroverze u vezi politièkog djelovanja Josipa Broza Tita i odnosa unutar komunistièkog vrha, javnost se iznova poèela zabavljati mo- guæim intrigama i senzacijama. Radi se o navodima dnevnika Blic, koji je objavio navodni dokument iz arhiva jednog od najbližih Titovih sura- dnika, a po kojem je Tito, uz pomoæ Aleksandra Rankoviæa, planirao ubiti Edvarda Kardelja. Kljuèni motiv za takvu odluku pronaðen je u idejnom razilaženju izmeðu Tita i Kardelja. Iznosi se da je Tito smatrao da Kardelj bojkotira njegove ideje razvoja socijalistièkog društva, nakon èega je naredio praæenje svih Kardeljevih javnih istupa u toku 1961. godine, da bi po okonèanju tih uvida u privatnom razgovoru s Ranko- viæem, održanom 1962. godine, od njega tražio da pripadnici tajne slu- žbe ubiju Kardelja. Prema daljnjoj konstrukciji prièe, Rankoviæ je tim prijedlogom bio zateèen, te je upozorio Tita kako takva reakcija nikako ne bi bila u komunistièkom duhu, te da bi u otvorenom razgovoru s Kardeljem mogao lako riješiti sve nedoumice, a što je Tito na kraju i prihvatio. Kako dalje piše Blic, uz taj bi se dogaðaj moglo vezati i kasnije Kardeljevo ranjavanje u lovu, koje vjerovatno nije bilo sluèajno. Za po- tvrdu tih teza Blic se obratio slovenskom povjesnièaru Joži Pirjevcu, autoru knjige Tito i drugovi, koji je zakljuèio da je spomenuti doku- ment pisao Josip Kopiniè, što se savršeno uklapa u sadržaj njegovih razgovora s Vladimirom Dedijerom, ali i u razvoj dogaðaja koji je usli-

408 DOBA KONTRAREVOLUCIJE jedio. Takve je ocjene dodatno osnažio srpski povjesnièar Srðan Cvet- koviæ, koji je zakljuèio kako je možda upravo to Rankoviæevo odbijanje da likvidira Kardelja umnogome odredilo njegovu daljnju sudbinu. Neovisno o tome što takva teza zvuèi zavodljivo i nudi novu dozu senzacionalizma, kao i novo èitanje odnosa unutar komunistièkog i državnog vrha, ona bi mogla biti problematièna iz nekoliko razloga. S jedne strane, èinjenica je kako je Kardelj još dugo poživio i bio uz Tita najmoæniji politièar Federativne Jugoslavije, koji je k tome reformirao èitavo unutrašnje ekonomsko i politièko ureðenje zemlje. Pri tom je to uèinio toliko korjenito da se Dejan Joviæ u svojoj knjizi Jugoslavija: država koja je odumrla odvažio na zakljuèak kako je èitava posljednja faza Jugoslavije zapravo bila Kardeljevo doba. To što je on to doba naz- vao "èetvrtom Jugoslavijom", suprotstavivši ga "treæoj", Titovoj Jugo- slaviji, moglo bi donekle podržati u Blicu iznesenu tezu. No, to isto- vremeno ne objašnjava zbog èega bi Tito, koji je još uvijek predstavljao neupitni autoritet u zemlji, pristao da mu zemlju kojom upravlja teme- ljito rekonstruira èovjek koga je upravo zbog njegovih politièkih ideja navodno želio smaknuti. Nema, naravno, nikakve sumnje da su ljudi koji su dolazili iz razli- èitih miljea, neovisno o tome što su na jednak naèin bili idejno formi- rani u krilu Komunistièke partije, drukèije gledali na buduænost Jugo- slavije. Što se posebno odnosi na razlike takvih viðenja izmeðu slo- venskih i srpskih politièara i intelektualaca. U prilog ovakvom zaklju- èku dovoljno se poslužiti nedavnom knjigom Latinke Peroviæ o domi- nantnoj i neželjenoj eliti u Srbiji, koja je upravo u tom kljuèu išèitala polemiku izmeðu Dobrice Æosiæa i Dušana Pirjevca. Štoviše, ukoliko bismo slijedili daljne teze Latinke Peroviæ koje se odnose jednako na Æosiæevo djelovanje, kao i ono cjelokupnog politièkog i intelektualnog vrha Srbije, teško bismo mogli ne uoèiti sukob dviju linija unutar par- tijskog rukovodstva. One federalne koju je zastupao Kardelj, te cen- tralistièke koju je zastupao Rankoviæ, pri èemu su se obje borile za Ti- tovu naklonost. Imajuæi taj sukob u vidu, doista je teško povjerovati da

409 Dragan Markovina bi Rankoviæ odgovarao Tita od eliminacije Kardelja, provocirajuæi nje- govu naklonost i potencijalni gubitak strateške prednosti koju je ta linija u tom èasu imala. Uza sve to, ne bi trebalo gubiti iz vida ni èinjenicu da su Kopinièeve teze i vjerodostojnost èesto bili upitni, zbog èega ovakve vrste zaklju- èaka treba promatrati s dužnom dozom opreza. S jedne strane, èitava je Kopinièeva partijska i politièka egzistencija bila obilježena ogrom- nom traumom zbog stradanja uglednih lijevih intelektualaca, zatoèenih u ustaškom logoru Kerestinec. Naime, nakon što su ustaše (9. srpnja 1941. godine) odvele iz tog logora i strijeljale na Dotršæini deset ista- knutih liènosti (meðu kojima i Otokara Keršovanija, Božidara Adžiju i Ognjena Pricu), Kopiniè je sa zagrebaèkom partijskom organizacijom organizirao bijeg preostalih zatoèenika iz Kerestinca, ali toliko loše, katastrofalno, da se samo njih 13 uspjelo spasiti. Ostali su poginuli u borbi, ili su opkoljeni i zarobljeni, a zatim strijeljani na Dotršæini (me- ðu kojima i August Cesarec, Pavao Miljavac i Divko Budak). S druge strane, Kopiniè je, zbog niza faktora, bio u idejnom sukobu s mnogim ljudima u partijskom vodstvu. Meðu ostalim i s Edvardom Kardeljem. Taj sukob ga je uostalom koštao i pozicije veleposlanika nove jugo- slavenske države u SAD-u. Drugim rijeèima, svaka konstrukcija poput ove iznesene u navede- nom tekstu, u pravilu se temelji na stvarima koje imaju odreðenu logi- ku i mogu s nekih logièkih pozicija biti branjene, ali su zapravo teško dokazive i u prilog vlastite interpretacije spremne su zaboraviti mnoge bitne èinjenice. Na ovom konkretnom primjeru teško je izbjeæi uspo- redbu Hebrangove i Kardeljeve sudbine. Zar se doista èini logiènim to da je Tito zbog ideoloških razilaženja razmišljao o ubojstvu èovjeka kojem je prepustio da svoje ideje pretoèi u praksu? Što nas u konaènici dovodi i do drugog momenta, simbolièki važnog, koji nužno uspore- ðuje šutnju oko stradanja Andije Hebranga i èinjenicu da je, primjerice, po Kardelju nazvan èitav jedan grad na jadranskoj obali. Rijeè je, na-

410 DOBA KONTRAREVOLUCIJE ravno, o Ploèama. Drugim rijeèima, prilièno je teško za povjerovati u to kako je Tito u jednom èasu ozbiljno želio likvidirati nekoga, tko je nakon toga smatran drugim èovjekom države. Da je to doista tako, Kardelj bi u najmanju ruku proživljavao sudbinu marginaliziranog Ko- èe Popoviæa, a nikako ne bi došao u priliku da piše kljuène zakone i ustavne norme. Telegram, 10. 12. 2015.

PROSVJEDI NA KOSOVU KAO PARADIGMA OVDAŠNJIH NACIONALIZAMA Malo što tako precizno ukazuje na narav ovdašnjih nacionalizama kao masovni i jedva zaustavljeni prosvjedi koji su se odvijali na Kosovu proteklog tjedna. Iako je konkretan povod za tako žestoku uliènu reak- ciju – prilikom koje je ozlijeðeno deset policajaca, troje prosvjednika i dvoje novinara, dok je zgrada parlamenta zasipana kamenjem i Molo- tovljevim koktelima - pronaðen u sporazumu Prištine i Beograda u vezi uspostave saveza srpskih opæina, razlozi za takvu vrstu reagiranja mno- go su dublji i paradigmatski za èitav postjugoslavenski prostor. U te- melju takvih, agresijom i emocijama nabijenih reakcija, u pravilu leži uvjerenje da veæina u ime koje masa nastupa ima ekskluzivno pravo prije svega na teritorij, a potom i na konzumiranje graðanskih prava te tumaèenje povijesti. Kad to ne bi bilo tako, preciznije govoreæi kada pravo na ekskluzivno raspolaganje teritorijem ne bi bilo primarno pi- tanje svih ovdašnjih nacionalizama, do znatnog broja trauma ne bi ni došlo. Koliko je prioritet takvog principa, umjesto koncepta pune pri- mjene graðanskih prava, besmislen, na èitateljima je da sami zakljuèe. No, ono što bilo kakva vrsta zakljuèka neæe moæi zanijekati jest gene- ralna šteta koju taj princip donosi, te uporno primjenjivanje dvostrukih standarda, koji iskljuèuju bilo kakvu moguænost dijaloga. U konkretnom kosovskom sluèaju, takva vrsta nepomirljivosti pri-

411 Dragan Markovina sutna je praktièno veæ desetljeæima, a nju se najbolje, mimo ratnih stra- hota, moglo uoèiti prilikom provedbe posljednjih popisa stanovništva. Onaj iz 1991. godine bojkotirala je praktièno èitava albanska zajednica, motivirana nepovjerenjem prema srpskim vlastima, dok je onaj iz 2011. godine skoro u potpunosti bojkotirala srpska zajednica na sjeveru Ko- sova, ali djelomièno i na jugu, motivirana nepriznavanjem èinjenice da je Kosovo nezavisna država. Ne treba stoga èuditi da ovakva vrsta nepo- mirljivosti na koncu dovede do toga da pobjednik ne želi pristati ni na kakve ustupke pobijeðenom, ne samo iz moralnih, veæ i iz krajnje pra- gmatiènih razloga. To je, naravno, vrijedilo i u obratnom sluèaju, za vrijeme apsolutne srpske dominacije na Kosovu. No, ovdje nas prije svega zanima razumijevanje fenomena kratkog pamæenja. Drugim rije- èima, imajuæi u vidu tako ostrašæenu reakciju na nešto što, ne samo predstavlja demokratske standarde, nego je i bilo preduvjet za prizna- vanje nezavisnosti Kosova, teško je ne zapitati se zbog èega ovdje izo- staje sjeæanje na nekadašnju poziciju obespravljene manjine. Jer, kada bi to sjeæanje zaista bilo prisutno na naèin potpunog razumijevanja problema, izostala bi želja za sliènim ponašanjem prema drugima. Odgovor na pitanje, zbog èega se na ovim prostorima teško uspo- stavlja princip istinskog razumijevanja pozicije manjina, zahvaljujuæi èemu znatan broj graðana tako olako nastoji suspendirati osnovna gra- ðanska prava svima koji se na bilo koji naèin ne uklapaju u veæinski kod, možemo pronaæi još u grèkom ratu za nezavisnost. Utemeljujuæi logiku tzv. razmjene stanovništva, zbog èega je gotovo èitava grèka po- pulacija napustila Malu Aziju, jednako kao što je gotovo èitava turska populacija napustila Solun, takav kraj rata za nezavisnost napravio je nemjerljivu civilazacijsku i kulturnu štetu kompletnom prostoru istoè- nog Mediterana, da pojedinaène ljudske sudbine i ne spominjemo. No, dugoroèan utjecaj te ideje ispostavio se kao još pogubniji, s obzirom da je ona u potpunosti usvojena u svim ratovima unutar bivše Jugoslavije. Tragika hrvatskog sluèaja još je naglašenija, imajuæi u vidu Tuðmanovu otvorenu fascinaciju idejama tog, kako ga je sam nazivao, humanog

412 DOBA KONTRAREVOLUCIJE preseljenja. Iako se pitanje Kosova iz hrvatske perspektive može èiniti kao posve marginalno i na koncu neprimjereno za bilo kakvo uspo- reðivanje s problemima unutar Hrvatske, jasno je kako bi takav stav predstavljao iskljuèivo samozavaravanje i ništa više od toga. Posebno u svjetlu èinjenice snažnog otpora postavljanju ploèa s æiriliènim nat- pisima u Vukovaru. S druge pak strane, knjiga Branka Horvata o kosovskom pitanju koja i danas predstavlja jedan od temeljnih tekstova za razumijevanje pro- blema na tom prostoru, svjedoèi o dubokoj povezanosti svih društvenih procesa na ovim prostorima. Ono što nam na kraju sluèaj nasilnih pro- testa na Kosovu poruèuje jest to da niti jedno društvo ne može krenuti prema naprijed, bez suoèavanja s prošlošæu i uspostavom normalnih odnosa meðu vlastitim graðanima, s posebnim naglaskom na pitanje odnosa prema manjinama. Da to predstavlja jedini put za napuštanje nacionalistièkog narativa više je nego jasno, a o smislenosti samog tog narativa ponajbolje svjedoèe teme koje nova vladajuæa veæina vraæa u javni prostor. Od državnog sabora, preko demografske obnove. Teško je uostalom zamisliti išta tužnije od toga da se ideje don Ante Bakoviæa 2016. godine èine jaèim nego ikada. Telegram, 13. 01. 2016

ŠTO POVEZUJE UKLANJANJE SPOMENIKA DIMITRIJU TUCOVIÆU U BEOGRADU, ZAHTJEV ZA UKLANJANJEM TITOVOG TRGA U ZAGREBU I ULAZAK VUÈIÆEVE PARTIJE U EUROPSKU PUÈKU STRANKU Iako ovdašnjim nacionalistima to nije drago èuti, èinjenica je da u mnogim procesima prate i nadahnjuju jedni druge, meðusobno se ra- zumiju i pomažu te na koncu imaju istu ishodištu toèku potpune nega- cije bilo kakvog nasljeða ljevice. U prilog svemu navedenom ne tre- bamo kopati dublje u prošlost, buduæi da je dovoljno prisjetiti se kako

413 Dragan Markovina je bivši ministar kulture, odbivši dodijeliti potpore nekima od najboljih hrvatskih književnica i književnika, vrlo izdašno odluèio financijski pomoæi objavljivanje knjiga srpskog povjesnièara Bojana Dimitrijeviæa, inaèe apologeta èetnièkog pokreta. Ne treba onda èuditi kako sliènom procesu svjedoèimo i sada. Proteklog vikenda u Beogradu su s jednog od glavnih gradskih trgova na Slaviji, bez ikakve najave, uklonjeni po- smrtni ostaci i spomenik Dimitriju Tucoviæu, sve pod krinkom rekon- strukcije trga. Nakon toga slijedilo je i obeæanje da æe isti biti smješteni u obližnji park, èime se navodno i dalje vodi raèuna o odavanju poèasti tom èovjeku. Za neupuæene èitatelje navest æemo podatke da je Tucoviæ, koji je poginuo boreæi se u Prvom svjetskom ratu, u prvom redu bio poznat kao prvak socijalistièkog pokreta u Srbiji, osnivaè tamošnje soci- jaldemokratske stranke i pokretaè lista Borba. No, njegov glavni kri- men, promatramo li ga iz perspektive srpskog nacionalizma, odnosi se na èinjenicu da je napisao knjigu o Srbiji i Albaniji, u kojoj je iznio razornu kritiku imperijalne srpske politike prema Kosovu. Uklanja- njem njegovog spomenika, kako god to objašnjavala, vladajuæa Vuèi- æeva stranka šalje jasnu ideološku poruku, èega je društvo potpuno svjesno. S druge pak strane, predsjednik zagrebaèkog HDZ-a, izvjesni Andrija Mikuliæ, koji je ovdje posve nebitan i predstavlja tek paradigmu jednog stanja svijesti, iznova je naèeo temu uklanjanja naziva Trga Maršala Tita u Zagrebu, oèekujuæi valjda da æe tom inicijativom sakupiti neka- kve politièke poene koji bi mu mogli pomoæi na predstojeæim lokalnim izborima. Ne ulazeæi u ishod te inicijative i Bandiæev manevar o refe- rendumu o toj temi, nije zgorega uoèiti kako se istovremeno s ova dva procesa rješava pitanje ulaska Vuèiæeve Srpske napredne stranke u pri- druženo èlanstvo Europske puèke stranke, èiji je veæ èlan Hrvatska de- mokratska zajednica koja æe, prema nekim najavama, prilikom glasanja ostati suzdržana. Posve je jasno da æe SNS, neovisno o taktièkim odlukama HDZ-a, dobiti pridruženo èlanstvo i tako još jednom ukazati na ono što je oèito.

414 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Radi se o tezama navedenim na poèetku teksta, o jednakim idejnim ishodištima ovdašnjih nacionalista, a u konkretnom sluèaju HDZ-a i SNS-a. Kada se njihov odnos prema prošlosti ogoli do bitnoga, shvatit æemo da bi oni tu prošlost najradije mijenjali, a s obzirom da je takvo što neizvedivo, preostaje im samo da je prešute. Stoga æemo postaviti kljuèno pitanje, èime se povijesne liènosti kvalificiraju da trgovi i ulice nose po njima imena, ili da na javnim mjestima budu postavljeni nji- hovi spomenici? S jedne strane, to moraju biti ljudi koji su doista, na bilo koji naèin, znaèajno utjecali na prošlost i razne društvene, kulturne i politièke procese dugog trajanja. Svakome je jasno, ukljuèujuæi i ljude koji bi Tucoviæa i Tita brisali iz memorije, da obojica taj kriterij ispu- njavaju. Drugi je pak kriterij da je njihovo djelovanje, kada ga se hladno ana- lizira, dugoroèno bilo više pozitivno, nego negativno. Kod Tucoviæa u vezi s tim nema nikakve sumnje. On je s jedne strane stvorio lijevi po- kret u Srbiji, a s druge je spasio savjest toga društva, s obzirom da je bio jedan od rijetkih koji je s ozbiljnom kritiènošæu progovorio o od- nosu prema Albancima. Kod Tita je sluèaj donekle kompliciraniji, iz jednostavnog razloga što je znatno duže živio i što je praktièno 35 godina imao neupitnu vlast u zemlji. Samim tim, moguænosti za pozitivno i negativno djelovanje imao je znatno više. Istina je naravno da je brutalni obraèun s ljudima koji su bježali iz zemlje nakon okonèanja rata bio nedopustiv i da je pro- uzrokovao mnoge traume. Jednako kao što je istina da je uveo jedno- partijski sistem, ne ostavljajuæi moguænost za uspostavu pluralnog de- mokratskog društva. No, istovremeno je istina i to da je to bio èovjek koji je poveo antifašistièku borbu i u njoj pobijedio, ponudivši viziju društva izgraðenog na meðusobnom povjerenju i razumijevanju iz- meðu jugoslavenskih naroda, što se u kontekstu ustaških i Nediæevih logora te groznih zloèina koje su poèinile kolaboracionistièke snage èinilo gotovo nemoguæim. Èinjenica je takoðer i to da je pokušao izgra- diti socijalno pravedno društvo, omoguæivši brojnim obiteljima visoko

415 Dragan Markovina

školovanje, posao i stanove diljem zemlje, o èemu današnje generacije mogu samo sanjati. Na koncu je svim tim narodima stvorio nacionalne države, u èijim okvirima i danas žive. Imajuæi u vidu sve navedeno, jasno je da primarni motivi uklanjanja imena te dvojice s javnog pro- stora mogu biti iskljuèivo ideološki, a ne racionalni. Negacija bilo ka- kvog pozitivnog vrednovanja ljevice na ovim prostorima toèka je na kojoj se srpski i hrvatski nacionalisti jednostavno susreæu i na kojoj zajednièki rade. Uskoro i u Europskoj puèkoj stranci. Telegram, 15. 11. 2016.

SRPSKI PORAZI KROZ DIOPTRIJU BORISAVA JOVIÆA U procesu rastakanja Jugoslavije, koji je uz konkretan uèinak dezin- tegracije jedne zemlje, prouzrokovao èitav niz krvavih ratova, uloga pojedinaca koji su bili na vodeæim položajima nije bila zanemariva. Prije nego krenemo dalje, ovdje treba napomenuti kako je nužno ko- naèno demistificirati tvrdnju o tome kako se Jugoslavija raspala u ratu. To naprosto nije toèno. Ona je prvo ustavno i pravno razorena, a ratovi su bili samo posljedica raspada Jugoslavije, a ne uzrok tom procesu. Sve ovo navodimo iz razloga što je upravo srpsko politièko vodstvo, unutar kojeg je Borisav Joviæ neko vrijeme figurirao kao jedan od nekolicine èelnih ljudi, ustavno razorilo Jugoslaviju, tvrdeæi da je brane. Mala nez- goda s tom tvrdnjom, pored toga što ju je prilièno jednostavno logièki demantirati, odnosi se na spisateljska nastojanja spomenutog Joviæa, koji je, kako u knjizi Poslednji dani SFRJ, tako i u nedavno objavljenoj Kako su Srbi izgubili vek: Tragièna sudbina Srba u zajednièkoj državi, neshvatljivim izostankom logike, uvjerljivo i na nekoliko mjesto de- mantirao vlastite teze. Joviæ, primjerice, tvrdi kako je ulazak u jugo- slavensku državnu zajednicu bio teška pogreška i kako je glavni smisao te zemlje bio u obraèunu sa Srbima, osnažujuæi to tvrdnjom da su tre- bali odbiti tu prièu i uzeti svoje, da bi nekoliko reèenica kasnije ustvrdio da su upravo Srbi branili opstanak Jugoslavije.

416 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Kljuèno je pitanje: Ako je Joviæ bio uvjeren u pogubnost Jugoslavije po srpski narod, zašto bi onda kao predsjednik Predsjedništva te iste Jugoslavije inzistirao na njezinom oèuvanju? Njegova knjiga, objavljena 2016. godine, prepuna je logièkih paradoksa, što je njezin manji pro- blem. Znatno je veæi taj što njezin sadržaj predstavlja sukus pogleda nacionalistièke Srbije na povijest 20. stoljeæa, a posebno na postjugo- slavenske ratove. Drugim rijeèima, zahvaljujuæi uvidu u Joviæevu knji- gu, dolazimo do jednostavne spoznaje kako je unutar nacionalistièkog diskursa izostala bilo kakva samospoznaja ili, ne daj bože, suoèavanje s prošlošæu. Održavanje tog modela i takvog viðenja na životu, suštinski onemoguæuje bilo kakav suvisao razgovor izmeðu zemalja i društava nastalih po raspadu Jugoslavije. To naravno ne znaèi da æemo ovdje upasti u zavodljivu zamku generalizacija, kojima se Joviæ tako stras- tveno odaje, pa zakljuèiti da se èitavo srpsko društvo nalazi u starom stanju. To bi naravno, osim što nije istina, bezrazložno omalovažilo sva nastojanja Druge Srbije i novonastalih ljevièarskih organizacija na ukla- njanju posljedica nacionalistièke politike i na saniranju ratnih politika. Knjiga Kako su Srbi izgubili vek dubinski je nacionalistièka veæ u naslovu, a potom i u sadržaju. Onako kako ju je zapoèeo, Joviæ je knjigu i nastavio, nudeæi stupidan kolektivistièki pogled na narode u cjelini, zahvaljujuæi èemu Srbi gube vijek, zbog podle politike Hrvata i Slo- venaca. Opæenito govoreæi, jedino što on vidi i priznaje u ljudima je njihova nacionalnost. Pa je tako Tito Hrvat, zbog èega je u startu sus- pektan, dok je Kardelj Slovenac, a jednako suspektan. Obojica su nara- vno nakanila uništiti Srbiju i Srbe, radeæi to tokom èitavog vremena federativne Jugoslavije. Interesantan je inaèe taj moment u kojem Joviæ tvrdi da se zalagao za oèuvanje Jugoslavije, a istovremeno ljude pro- matra iskljuèivo kroz njihovu nacionalnu pripadnost, a nacije kao ho- mogene kolektive. Osim oèite zbirke gluposti, zbog kojih ostaje potpuno nejasno zbog èega bi partizani, a u Joviæevom viðenju to su Tito i Kar- delj osobno, uopæe obnavljali Jugoslaviju u ratu, da bi je onda poslije raskomadali, autor iskazuje i posvemašnju neobrazovanost. Tvrdeæi

417 Dragan Markovina tako da su Slovenci i Hrvati s figom u džepu i neiskreni ušli u jugo- slavensku državnu zajednicu, on potpunu zanemaruje èinjenicu da je jugoslavenska ideja nastala primarno u Hrvatskoj, s naglaskom na Dal- maciju, kao i na èinjenicu da je praktièno èitava Dalmacija s neskri- venim oduševljenjem doèekala stvaranje nove države. Ove èinjenice s jedne strane u potpunosti ruše tezu o neiskrenosti ostalih, a s druge strane još jednom dovode u pitanje Joviæevu dubioznu iskrenost, èiji nedostatak tako lako uoèava kod drugih. Osim svega navedenog, autor posve zanemaruju vlastitu ulogu, ali i ulog politike koju je zastupao. Pri èemu ovdje ne mislimo na friziranu verziju koju nam on tekstualno nudi, nego na stvarni sadržaj politike koju je zastupao. Tako, s jedne strane uoèava tendenciozno proglašavanje federalne Jugoslavije bez srpskog legitimiteta, a istovremeno želi pokrenuti JNA u rat, bez suglas- nosti polovice èlanova Predsjedništva. Dakle, opæenito govoreæi, Joviæeva knjiga, koja u punom smislu rijeèi reprezentira nacionalistièko stanje svijesti u Srbiji, koje je dovelo do rata i totalne destrukcije na svim podruèjima, logièki je neutemeljena, zlonamjerna, pisana bez ikakve potrebe za suvislom argumentacijom, potpuno slijepa za bilo èiju drugu poziciju, te posve opsjednuta teori- jama zavjere na razini kavanskih prièa o stvarnim gospodarima svijeta. Drugim rijeèima, rijeè je o jedinstveno glupom štivu, èiji je destruktivni potencijal na svu sreæu znaèajno limitiran, ali koje s druge strane jasno ukazuje na nedostatak zrelosti i kritièkog mišljenja jednog društva.

418 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

5. RAZGOVORI O BIJEDI POSTJUGOSLAVENSKIH DRUŠTAVA

IZBOR AUTOROVIH INTERVJUA

PAMÆENJE JE NAJVEÆI NEPRIJATELJ SVIH VRSTA MITOLOGIZACIJA Razgovor vodio: Edo Popoviæ Bilo bi dobro da je u Hrvatskoj više knjiga poput Povijesti poraženih Dragana Markovine. U društvu èije su mlade generacije konzervativnije od svojih roditelja, gdje je Crkvi dopušteno uplitati se u školstvo, zna- nost i kulturu u mjeri u kojoj je to nedopustivo u iole pristojnijoj seku- larnoj državi, gdje su kazališni intendanti i njihov repertoar na udaru ne kazališne kritike, veæ uliènih probisvijeta, i konaèno, u društvu koje je izbrisalo i zanijekalo dio vlastite prošlosti i tradicije – antifašizam, ova knjiga predstavlja branu doktrini zaborava i laži koju zagovaraju i šire nažalost ne samo crkveni i politièki krugovi veæ i dobar dio znan- stvenih i kulturnih krugova.

• Tko su poraženi iz naslova knjige? – Pojednostavljeno govoreæi, u današnjoj Hrvatskoj su poražena ma-

419 Dragan Markovina nje-više sva modernizacijska nastojanja, te zajednice i pojedinci koji se iz raznoraznih razloga nisu mogli ili htjeli uklopiti u dominantne nacio- nalistièke narative. Konkretnije, u knjizi se promatra sudbina dalmatin- skih Talijana i Srba, ideja jugoslavenstva, modernizacije i antifašizma, te utopistièki nastrojenih pojedinaca koji su plivali kontra struje. Ta posljednja cjelina knjige bavi se sudbinama Miloša Žanka, Stipe Šuvara, Vicka Krstuloviæa, Branimira Štuliæa, Gorana Babiæa i Feral Tribunea.

• Kome se obraæa Povijest poraženih? Drugim rijeèima, kakav je osjeæaj u društvu koje je institucionaliziralo laž i zaborav i diglo ih na razinu vrline, gotovo nacionalne vrijednosti, objaviti knjigu koja se bavi oèuvanjem sjeæanja i pokušava jasno sagledati bližu i dalju prošlost – Temeljna je nakana ove knjige u tome da napravi sve suprotno onome što se od službene historiografije oèekuje. To konkretno znaèi da je, umjesto održavanju državotvornih mitova, posveæena njihovoj temeljitoj i argumentiranoj dekonstrukciji. Pri tome ne raèuna na po- pust kod èitatelja, niti na izostanak ozbiljne rasprave. Pored te osnovne motivacije, koju doživljavam apsolutno nužnom na svim poljima jav- nog djelovanja, knjiga ujedno odaje i svojevrsnu poèast poraženima. I to onakvu vrstu poèasti koja æe oèuvati sjeæanje na njih. Radim to iz pukog razloga što je pamæenje najveæi neprijatelj svih vrsta mitologi- zacija, ali i iz osjeæaja moralne odgovornosti prema èinjenicama. Stoga se, da konaèno izravno odgovorim na pitanje, knjiga obraæa s jedne strane historiografskoj institucionaliziranoj struci, a s druge naj- široj javnosti. Pitate li me pak kakav je osjeæaj baviti se ovim temama, na ovakav naèin, odgovor je prilièno jednostavan. S jedne strane mo- žete raèunati na posve izvjesnu marginalizaciju unutar akademskog svijeta, dok ste s druge strane intelektualno posve neovisni, što sma- tram jednim od preduvjeta za ozbiljan rad.

420 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

• Situacija od 1990. do danas u Hrvatskoj podsjeæa pomalo na situ- aciju iz romana Uzrok Thomasa Bernharda. Naime, u Austriji je nakon 2. svjetskog rata katolièki odgoj uskoèio na mjesto nacio- nalsocijalistièkog odgoja, a Bernhard to prikazuje na primjeru jed- nog ðaèkog internata u kojem je nakon rata sve bilo "samo druk- èije olièeno i sve je imalo druga imena", ali su djelovanje i pos- ljedice bili jednaki. Umjesto u dnevni boravak, gojenci doma sad su hodoèastili u kapelu, umjesto nacistièkih, pjevali su crkvene pjesme, a "katolièki dnevni red ispostavljao se istim, u osnovi spram èovjeka neprijateljskim mehanizmom kao i onaj nacionalsocija- listièki", a "Tijelo Kristovo, koje smo sad oko tri stotine puta godi- šnje gutali, nije bilo ništa drugo nego svakodnevno iskazivanje poštovanja spram Adolfa Hitlera". U Hrvatskoj je situacija, èini se, lošija nego u Austriji kako je opisuje Bernhard; umjesto mark- sistièkog odgoja u školstvu smo nakon 1990. dobili kombinaciju katolièanstva i nacionalizma. Možete li to komentirati? – Iako je to veæ od poèetka bilo jasno svakome tko je mogao analitièki rasuðivati i biti distanciran od histeriène stvarnosti, sada je i onima naivnijima postalo oèito kako živimo u društvu temeljito obilježenom licemjerjem i pogubnim utjecajem Katolièke crkve i sveprisutnog na- cionalizma. Drugim rijeèima, stvorili smo izrazito cinièno društvo koje je nominalno slobodno i demokratsko, a koje istovremeno tabuizira mnoge teme i proizvodi nedodirljive institucije i pojedince. Za potvrdu ovog zakljuèka ne treba iæi mnogo dalje od sluèajeva To- mislava Horvatinèiæa i Zdravka Mamiæa, ali i od odnosa prema zloèi- nima u splitskoj Lori. No, kao dugoroèno najpogubniji rezultat nacio- nalistièke revolucije iz devedesetih godina ispostavio se politièki utjecaj Crkve, posebno u vidu nastave vjeronauka u javnim školama. Tako da se slažem s vašom tezom kako je rijeè o jedva prikrivenom totalitarnom društvu, samo suprotnog predznaka.

421 Dragan Markovina

• Uglavnom je poznato da je antifašizam izbrisan iz gradova i insti- tucija, nema ga u nazivima ulica i trgova, škola, tvornica... Èuva li historiografija uspomene na antifašizam, objavljuju li se s tim u vezi relevantni znanstveni i publicistièki radovi? – Mislim da je pitanje odnosa prema ideji antifašizma u ovom druš- tvu jedno od kljuènih civilizacijskih i društvenih pitanja uopæe. Nara- vno, kod onog profila ljudi koji bi iz raznih motiva i na razne naèine rehabilitirali baštinu i ideje kvislinške ustaške države, ali ne bi to èinili otvoreno, nego prikriveno, èesto možemo èuti zakljuèke o tome kako je antifašizam danas nepotreban, jer nema fašizma. Što je, osim što je netoèno, ujedno i iznimno besmisleno. Vrijednosti antifašizma pred- stavljaju naprosto nužan preduvjet da bi društvo normalno funkcio- niralo. S te strane promatrajuæi, država je kroz ustavne odredbe i formalna obilježavanja godišnjica, jednako kao i historiografija u deklarativnim porukama, antifašistièka. No, zahvaljujuæi takvom prigodnièarskom shvaæanju antifašizma, živimo u društvu u kojem sve postaje moguæe. Èak i to da otvoreni štovatelji ustaške države uðu u politièki i histo- riografski mainstream. Uostalom, tko god je pratio, na primjer, pisanje Matièinog Vijenca, mogao je uoèiti da se na njegovim stranicama oz- biljno razmatra da li je u Jasenovcu uopæe postojao logor. Jednako kao što se kao ozbiljan intelektualni i povijesni uzor navode èlanci iz Sprem- nosti. I to od strane sveuèilišnih profesora povijesti.

• Kakve dugoroène posljedice može imati retradicionalizacija dru- štva kojoj posveæujete centralni dio knjige? Vidjeli smo kakvi su otpori uvoðenju graðanskog odgoja u škole, ili umjetnoj oplodnji. Ispada da æe se znanost morati prilagoðavati crkvenoj dogmi. S tim u vezi zanimljiv je podatak o 0.0 % ljudi mlaðih od 25 godina u Islandu koji vjeruju da je Bog stvorio svijet. Ne znam toèan po-

422 DOBA KONTRAREVOLUCIJE datak mladih u Hrvatskoj koji vjeruju u to, siguran sam da je mno- go veæi od nula posto, štoviše da je taj postotak dvocifren. – Dugoroène posljedice retradicionalizacije praktièno su veæ vidljive. Kako po onome što se dogaðalo za vrijeme prve "Povorke ponosa" u Splitu, tako i u vezi svega što se dogaðalo na temu referenduma oko istospolnih brakova. Iz èinjenice da je takva vrsta referenduma uopæe održana, a posebno s obzirom na njegove rezultate, više je nego jasno što nas èeka u buduænosti. S jedne strane potpuna normalizacija èinje- nice da se o neèijim osnovnim ljudskim pravima, k tome u histeriènoj atmosferi, raspravlja na taj naèin, a s druge nastavak procesa u kojem jedna skupina ljudi, na èelu sa Crkvom, pokušava nametnuti vlastiti svjetonazor kao ekskluzivan i obvezujuæi. Pored toga što je sve to skupa izrazito anakrono, ujedno je i odraz totalitarne svijesti. One iste protiv koje se te grupacije žestoko bore u javnosti.

• Ni umjetnost nije pošteðena èuvara æudoreða. Tako je, da spo- menem samo možda najpoznatiji sluèaj, rad intendanta rijeèkog HNK Olivera Frljiæa postao tema visoke politike upravo zbog nje- gova propitivanja tabua i državotvornih mitova. U meðuvremenu napreduje autocenzura. Tako je prije nekoliko godina, kao žrtva autocenzure ravnatelja DK Gavella Darka Staziæa stradao plakat predstave Fine mrtve djevojke jer je, vele, vrijeðao vjernike. Ovih dana Vijeæe èasti HND-a poseže za vještièjim maljem i etièki osu- ðuje novinara Nikolu Bajtu i urednika portala Novosti Ivicu Ðikiæa zbog Bajtine parodije hrvatske himne. Pokatkad mi se èini da smo samo korak od kriminaliziranja slobodnog mišljenja, od verbal- nog delikta. I da se nitko neæe previše zabrinjavati zbog toga. – Iz èinjenice da je postalo oportuno povlaðivati sumanutim zahtje- vima cenzure usmjerene ka zatiranju svake kritike i ironije, možemo mnogo toga doznati o hrvatskom društvu. Sluèaj Olivera Frljiæa pose- bno je indikativan, s obzirom da mu znaèajan broj ljudi s tzv. lijevo-

423 Dragan Markovina liberalnih pozicija zamjera ono što radi. Takva vrsta zamjerki tièe se naravno iskljuèivo želje da se zatvaranjem oèiju i pometanjem stvari pod tepih iz raznoraznih pobuda ignorira stvarnost. S te strane jedan je od bizarnijih prigovora Frljiæevom radu onaj da se u Rijeci onakvo divljanje nije dogaðalo sve do pojave Olivera Frljiæa na èelu HNK. Pa naravno da nije kad se tom stanju svijesti oèito nitko nije konfrontirao, iako ga je oèito itekako bilo. Što se tièe organiziranog ataka HND-a na novinara Nikolu Bajtu, moram priznati da je to jedan od sramotnijih poteza u povijesti novi- narstva kod nas. A konkurencija je ogromna. Postaviti se u ulogu arbi- tra i s pozicije Novinarskog društva samoinicijativno odreðivati granice satire i slobode tiska na naèin da ispišeš kolektivnu potjernicu za èo- vjekom koga zbog tog sluèaja išèekuje sudski proces, više je nego sra- motno. Postavlja se naravno pitanje, kakva je onda suštinska razlika izmeðu cenzure u socijalistièkom razdoblju i ovoga što se dogaða sada? Stvorili smo izrazito cinièno društvo koje je nominalno slobodno i demokratsko, a koje istovremeno tabuizira mnoge teme i proizvodi nedodirljive institucije i pojedince.

• U poglavlju "Plivali su protiv struje" portretirate, pored ostalih, i Vicka Krstuloviæa, Miloša Žanka, Stipu Šuvara i Gorana Babiæa. Kako biste ih u nekoliko reèenica predstavili vanzemaljcima. Pret- postavljam, naime, da je znanje mladih u Hrvatskoj o tim ljudima na razini "znanja" vanzemaljaca. – Posve sam, naravno, svjestan da praktièno sva èetvorica u dobrom dijelu javnosti koja ih poznaje nose negativnu simboliku jednog otpi- sanog vremena. No, najveæi je problem s generalizirajuæim etiketira- njima u tome što se na koncu gubi iz vida èinjenièna rasprava, pa tako kroz nekoliko godina susreæemo iste fraze bez bilo kakve ozbiljne ana- lize djelovanja tih ljudi. Vicko Krstuloviæ je bio èovjek iz splitske rad-

424 DOBA KONTRAREVOLUCIJE nièke familije. Kao prvak komunistièkog pokreta u gradu izmeðu dva svjetska rata i kao istinski borac koji je prošao èitav partizanski put pa i Sutjesku, osjeæao se slobodnim iznositi vlastite, èesto oponirajuæe stavove i pred samim Titom. Što ga je naravno koštalo mnogih stvari. No, povijest æe zapamtiti da je on prvi koji je formulirao i do danas neostvarenu jadransku orijentaciju. Miloš Žanko je takoðer Spliæanin, formiran u sliènom miljeu, koji je sa pozicija potpredsjednika Savezne skupštine argumentirano ukazivao na retoriku koja se u Hrvatskoj pojavljivala krajem šezdesetih, a kulmi- nirala u "Hrvatskom proljeæu". On je takoðer maknut i rano umirovljen zbog èinjenice da je slobodno pisao o stvarima koje su ga muèile. Stipe Šuvar je predstavljao rijedak primjer istinskog idealista, koga se danas olako i površno otpisuje. Tako da javnost vjerojatno ne zna ni to da je njegovom zaslugom izgraðena zgrada nove Sveuèilišne knjiž- nice u Zagrebu, kao i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Izmeðu ostalog. Stipe je na kraju doživio da ga u centru Zagreba razno- razni anonimci premlaæuju i gaze autom kao pješaka. Goran Babiæ je pak od svih spomenutih najozloglašeniji u kulturnoj javnosti, uz parolašku argumentaciju kako je rijeè o dogmatskom stalji- nistu koji je na taj naèin ureðivao èasopis Oko. Meðutim, teško je pro- naæi tragièniju sudbinu od njegove. Kao jedini istinski disident hrvatske kulture, Babiæ je otišao u Beograd, s èvrstom namjerom da se nikad više ne vrati u Hrvatsku. Kad se ispod svega stavi crta i uzmu njegove knjige poezije, a posebno polemike zbog kojih je i bio ozloglašen, lako æe se ustanoviti kako je u mnogim stvarima bio u pravu i kako je stvarnost na koju je on još sredinom osamdesetih upozoravao ispala èak i mnogo gora od njegovih crnih slutnji.

• Izgubili smo Branimira Štuliæa Johnnyja, dobili Marka Perkoviæa Thompsona. Izgubili smo Gorana Babiæa, dobili Milu Budaka. Koji

425 Dragan Markovina je vrag s ovim društvom, što ne valja s nama, kakvu to lošu karmu nosimo? – Najveæi je problem ovog društva u tome što je izrazito sklono zabo- ravu i samoobmanjivanju, a u konaènici i kièu. Što nas sve zajedno vraæa na èinjenicu da je ovdje pobijedila kultura mitologije i kièa. Doži- vljavati Thompsona i Milu Budaka kao ozbiljne autore mogu samo oni koji nikada u životu nisu ništa ozbiljno ni slušali, ni proèitali.

• Povijest poraženih završavate s nadom da æe knjiga "potaknuti historiografski dijalog umjesto docirajuæe nacionalistièke nara- cije". Manjkom ozbiljnog dijaloga o važnim i manje važnim pita- njima ovog društva može se donekle objasniti rasulo u kojem se trenutaèno nalazimo. Je li knjiga ispunila Vaša nadanja? – Doista mislim da je kljuè za razvijanje otvorenog društva u dijalogu o svim otvorenim pitanjima i traumatiènim temama. Taj dijalog narav- no mora biti argumentiran, bez etiketiranja i povišenih emocija, a da bi se do njega uopæe došlo trebalo bi te neke teme i otvoriti. S te sam strane zadovoljan da je knjiga da je knjiga objavljena i da je relativno vidljiva i dostupna široj javnosti. O njenom æe sadržaju naravno suditi èitatelji, s njihovim punim pravom da im se ne svidi. A koliko æe èita- telja biti, znat æemo nakon odreðenog vremena. Moderna vremena, 20.01.2016.

JUGOSLOVENSTVO DANAS Razgovor vodio: Ðorðe Matiæ Splitski istorièar i publicist, doktor Dragan Markovina pojavio se gotovo "meteorski" na javnoj i kulturnoj sceni Hrvatske, a onda i Bosne i Hercegovine. Javno i bez tipiène isprike, progovorio je na državnoj televiziji o ideji Jugoslavije i jugoslavenstva kao pozitivnim historijskim

426 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

èinjenicama, što u Hrvatskoj predstavlja tabu iznad svih drugih. Buduæi da se radi o mladom znanstveniku, tim su veæe bile konsternacija i zbunjenost javnosti što Markovina s pozicija radikalnog antinacionali- zma zastupa stavove koje su nacionalisti devedesetih oznaèili kao rezer- virane za "djecu vojnih lica i miješanih brakova" koji "pate za privi- legijama" onoga doba Nedavno mu je beogradska izdavaèka kuæa "Mostart" objavila knjigu Jugoslavenstvo poslije svega, u kojoj kroz seriju eseja i portreta liènosti koje su, kako kaže, "plivale protiv struje" govori jasno i pristupaèno o prokazanoj ideji jedinstva Južnih Slavena – ali i o njenoj buduænosti.

• Pitaš se u uvodu nešto što su se ranije usuðivali rijetki. Radi se o pitanju koje je u Hrvatskoj dugo bilo tabuom, a takvo ostaje i u današnjem kontekstu: "Da li je jugoslavenstvo toliko jako ili su novonastale države i njihove potporne ideologije toliko slabe da se boje svakoga tko im javno ne pjeva laude i doživljava jugosla- venski prostor kulturno jedinstvenim"? – Mislim da su te države i njihovi nacionalistièki narativi na toliko krhkim i jadnim temeljima da je to jasno i onima koji ih propagiraju, i jedina dva neprijatelja kojih se taj nacionalistièki diskurs treba realno pribojavati je istinska ljevica a posebno ideja jugoslavenstva. Naravno da ta ideja nije ni blizu toliko jaka da bi se netko trebao stvarno plašiti da æe se zbog nje odmah nešto promijeniti, ali stoji da ideju, otvoreno ili ne, afirmiraju najtalentiraniji ljudi ovih prostora. I to je negdje u dubini svijesti jasno nacionalistima: da su kulturno-intelektualno infe- riorni i da na duge staze taj diskurs ne može pobijediti.

• Fascinantno je kako se vrijeme mijenja i s time i percepcija sta- vova. Boris Buden pisao je i iznosio iste stavove o Jugoslaviji još devedesetih, no oni su bili tako radikalni da ih je Hrvatska tada

427 Dragan Markovina odbacila kao sulude ili im se smijala kao margini. Danas ih iznosiš ti, a o njima se bar razgovara, i to u mejnstrimu. – Istina je da se vrijeme promijenilo. Rat je bio toliko brutalan da o tome što je Boris Buden iznosio u ono doba nitko nije ni razmišljao. Nakon dvadeset i pet godina došlo je vrijeme svoðenja raèuna i pitanja "kamo dalje". Kontekst je drukèiji. Druga stvar: sebe doživljavam isto tako dijelom margine, ali razlika je s Budenom što je on pisao rjeèni- kom koji "široke narodne mase" nisu mogle razumjeti. Osim toga, nas- tupao je, za to doba, s unaprijed otpisanih pozicija radikalne ljevice. Danas je drugaèije vrijeme i u medijskom smislu: da se ne lažemo – da nisam gostovao kod Aleksandra Stankoviæa u emisiji "Nedjeljom u 2", to ne bi odjeknulo nigdje. Ono što sam tamo rekao vidjela je tada hrvat- ska i regionalna, jugoslavenska javnost i èula nešto što znatan broj ljudi misli, a nije imao gdje prilike èuti.

• Kad usporeðuješ devedesete i sada, kažeš da je situacija "defi- nitivno obeæavajuæa". Nije li ona, naprotiv, mnogo ciniènija – da se "sve može reæi", ali se ništa time ne mijenja? – Apsolutno da. Meðutim, mislim da bi pristup èitave postjugosla- venske, lijeve, graðanske scene trebao biti drugaèiji: morao bi ignorirati institucionaliziranu stvarnost – ne tako kao što èine male radikalne lijeve partije koje bi dizale revoluciju, to je besmisleno – nego ignorirati u smislu da kažemo da to naprosto nije naša prièa. I da stvaramo para- lelnu stvarnost koja se veæ spontano dogaða.

• Uopæe se u tvojoj knjizi vidi jedan optimizam spram takve stvar- nosti? – Ova društva, s izuzetkom Drugog svjetskog i ovog posljednjeg rata, nikad nisu bila u goroj situaciji, Ali to ne znaèi da se ne dogaða nešto

428 DOBA KONTRAREVOLUCIJE novo, pogotovo kod mlaðih ljudi koji aktivno promišljaju i nasljeðe jugoslavenskog prostora, njegovu sadašnjost, a posebno buduænost. Mislim da je to nezaustavljivo i da æe slijedeæih desetljeæa ta "paralelna stvarnost" postojati pored ove institucionalne i da æe ona naprosto pos- tati mejnstrim. Možda griješim, ali to je moje mišljenje.

• Predavao si na Sveuèilištu u Splitu dok te nisu otpustili. Jesi li razgovarao sa studentima o ovim temama i što ti mladi ljudi misle o onome periodu i samom konceptu? – HDZ-ova kontrarevolucija devedesetih u idejnom smislu destru- irala je Split, pri èemu joj je pomogla i Socijaldemokratska partija. Na takav atak na socijalnu i svaku drugu baštinu socijalizma, osim neko- liko ljudi i Feral tribunea, nije nitko odgovorio, i danas u Splitu imaš situaciju da na intelektualnom planu, od izdavanja knjiga do tribina, sve vodi klerikalna desnica. S druge strane nema više nikoga. Studenti na povijesti i humanistici razmišljaju, nažalost, takoðer u tom smjeru. To su generacije roðene poèetkom rata i kasnije. Netolerantniji æe odba- citi cjelokupno nasljeðe Jugoslavije, a tolerantniji æe prihvatiti nešto, ali æe ipak upotrebiti "krunski argument": "Nas su Srbi napali i sve je bilo neodrživo". Mitološki narativi, dakle, koji i nisu posve netoèni, no koji ne dopuštaju drugo mišljenje. Možda najveæa tragedija s kojom sam se sreo bila je kada mi je jedna studentica rekla vrlo ozbiljno da od njih dvadesetak s Odsjeka za povijest dvanaestero slavi Deseti travanj (dan osnivanja NDH, op.a.), a da je pritom èetvero djece iz miješanih bra- kova. Crkva, koju držim najodgovornijom, mediji i škole iskrivljavaju da- kako èitavu povijest i mnogi mladi ne znaju ništa. Jedan od najbizar- nijih dokaza toga je što u Splitu, kod dijelova Torcide i krugova desnice osamdesetih, postoji još uvijek narativ koji tvrdi da je Džoni Štuliæ bio hrvatski nacionalist koji je pjesmu Pavel spjevao – Paveliæu, i zato mo- rao otiæi!

429 Dragan Markovina

• Kažeš da su posvaðane novonastale države danas povezane preko kulture, preko pisaca najveæma, i to karakteriziraš kao pozitivno. Ne èini li ti se da mnogi na toj "povezanosti" uspješno parazitiraju veæ preko desetljeæa i da im je modus operandi "mi se sreæemo i rušimo granice samo tako da bi one ostale". – Ima u tome nešto. Jedini èovjek koga znam da je to isto tako for- mulirao jest Viktor Ivanèiæ. On, recimo, ima izdavaèa u Beogradu i naprosto ne želi imati druge. Zato je do njegovih knjiga teže doæi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili Sloveniji, jer su tržišta fragmentirana, iako u svemu osim u kulturi postoji razmjena. Njegova je teza da ako je izdao knjigu na jednom jeziku, na prostoru koji smatra svojom zem- ljom, nema potrebe imati posebnog izdavaèa u Hrvatskoj i ne želi zbog hiljadu knjiga više legitimirati ovaj poredak. Svi drugi imaju više izda- vaèa. Tu imaš paralelne svjetove takozvanih integrativnih procesa: jed- na je ova partizansko-antifašistièka prièa, klasièno nostalgièna, koja biološki izumire i odlazi sa scene; druga je endžioovska koja je iznijela antiratne kampanje a onda poèela živjeti od toga, i kao treæa, s njom vezana intelektualna scena, pisci, filmovi i tako dalje. Tek kad svi oni odu sa scene – potpuno nova generacija, koja neæe imati nikakvo pam- æenje na Jugoslaviju, provest æe sve, povezati se po prirodi stvari i ostva- riti jedinstven kulturni prostor. To je neminovno.

• Danas i prošlih godina izdvojilo se nekoliko intelektualaca iz Hr- vatske na toj, ako se može reæi tako, "liniji". Osim tebe, tu su spo- menuti Boris Buden, Vjekoslav Perica, lingvist i radikalni vukovac Orsat Ligorio i nekoliko drugih. Radi se o redom "usamljenim ja- haèima", individualistima koji se èak ni meðu onima sliènih miš- ljenja ne osjeæaju sasvim kao kod kuæe. To je paradoks jedne vrste: autentiènost razmišljanja o jugoslavenstvu podrazumijeva, dakle, osamljenost i izdvojenost neke vrste.

430 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

– Ja mislim da je jugoslavenstvu kao ideji, takoðer paradoksalno, najviše štetila upravo državotvornost – da se poslužim tim hrvatskim izrazom – jer je od Jugoslavije stvorila "samo" politièki projekt. On nije bio promašen, posebno ako govorimo o drugoj Jugoslaviji. Meðutim, autentiènost je te pozicije u izdvojenosti i antinacionalizmu kao plat- formi. Bilo kakvo vezivanje uz mase nužno bi dezavuiralo ideju, isto kao sa socijalizmom kad je došao na vlast – vlast vodi kompromisima i korumpiranosti koji ideju razgraðuju. Nju su uvijek zastupali i zastu- paju specifièni ljudi, koji ne žele biti dio stada ili zajednice. To nikad neæe postati mejnstrim, nešto što bi zastupala veæina zajednice. Ni jed- nu revoluciju ili društvenu promjenu nije izazvala sama masa, nego dugotrajni rad odreðenih ljudi – individua. Tako na primjer Viktor Ivanèiæ kaže da je on Feral tribune duž èitavog njegovog postojanja osjeæao kao "strano tijelo" u Splitu.

• U tretmanu Feral tribunea, lista koji je tolikima tako mnogo zna- èio, u tvojoj se knjizi osjeæa izvjesno odsustvo kritiènosti. Kažeš i da je Feral stajao na pozicijama jugoslavenstva. Èini mi se da je to bilo više djelovanjem na praktiènom spajanju rastavljenog (što je bila neplativa stvar dakako) nego što bi se otvoreno, deklarativno spominjao taj koncept. – To je istina promatramo li stvari iz konteksta vremena u kojem su dogaðale. Ako pak gledamo iz današnje perspektive, mislim da nije presudno znaèajno za analizu fenomena Ferala. Iz prostog razloga: i oni su, zaboga, u meðuvremenu evoluirali – govorim o jezgri koja ga je osnovala. Bili su antinacionalisti od prvoga dana i to ne ovi fingirani, sami su imali iskustvo da ih je predsjednik Predsjedništva SFRJ tužio, praktièno, za "državni udar". Viktor Ivanèiæ je na sudu tužen za rušenje ustavnog poretka Jugoslavije još osamdeset devete godine, o èemu nit- ko nije objavio ni retka. Predrag Luciæ i Boris Dežuloviæ takoðer. Teško je oèekivati da ljudi u roku od tri godine zanemare vlastito iskustvo

431 Dragan Markovina sistema u kojem su živjeli do prije nekoliko godina. Naravno, bilo je i dosta šarenila kod suradnika u tim novinama. Za krajnji cilj pak mislim da je njihova pozicija bila mnogo produktivnija. Ferala se Tuðman pla- šio.

• Taj se sukob najbolje vidio tokom bombardiranja Srbije 1999. godine. Recimo, jedan vrlo lijevo i jugoslavenski orijentiran hrvat- ski intelektualac, Frano Cetiniæ Petris, prekinuo je tada suradnju. – Sjetit æeš se da je i sami Feral tada bio podijeljen unutar sebe. Do- bar dio Ferala bio je na liniji podržavanja toga, ali sam Viktor Ivanèiæ napisao je nekoliko tekstova koji su bili izrazito protiv intervencije NA- TO-a, èak do te mjere da je napisao: "Ako ste takvi frajeri, što se ne spustite na zemlju, nego bombardirate iz zraka?" Tako da je sam Feral imao dilema kako se postaviti. Pri èemu sama èinjenica da je svatko od njih napisao samo ono što misli, govori za sebe.

• Knjiga ti se najèešæe vraæa na Dalmaciju, koja je tvoj kraj. U Srbiji je danas doživljavaju kao izrazito šovinistièku, a Split kao simbol mraka i zatucanosti. Malo je znano da je povijest toga kraja upravo obrnuta i da je jugoslavenstvo tamo bilo upravo konstitutivno i "organièko", i to dugo vremena. – Ovdašnje javnosti znaju sve manje o bilo èemu, ovako eutanazirane tabloidnošæu – s tim što mislim da je moæ tabloida u Srbiji jaèa nego drugdje – ona je naprosto nevjerojatna. I takvo površno znanje des- truira raspravu o svakoj temi. Na razini razumijevanja institucionalno- akademskog i kulturnog, ta je slika toèna, u Splitu pozicije zaista drži klerikalna desnica i grad takvu sliku zaista emitira, a to sve ide u jav- nost. No, postoji i drugi Split koji je izrazito oštro podijeljen, i tako funkcionira odavno. Paradoks vezan za Split i Dalmaciju jest taj što je baš tu ideja jugoslavenstva – i s desnice i s ljevice, i orjunaška i lijeva

432 DOBA KONTRAREVOLUCIJE jugoslavenska – bila avangardna i jedna od najžešæih. Kad vidiš tko je sve iz Splita, tim je više èudno da je desnica u njemu uspjela.

• Prvo jugoslavenstvo u Dalmaciji, ono prije prve Jugoslavije, bilo je radikalno i upravo ekstremno na poèetku. Vladimir Èerina tako u zanosu piše, frapantno, da bi u Zagrebu od njegovih "osamdeset hiljada stanovnika, pedeset trebalo povesti na klaonicu" – zbog nedostatka svijesti o zajedništvu. – Nekoliko je razloga za to. I inaèe je Dalmacija radikalna u svom izrièaju, u kojem god smjeru da to ide, i takav se radikalizam može objasniti potpuno drugim kulturnim kodom u odnosu na sjevernije krajeve. Ali ako govorimo o samoj ideji jugoslavenstva, ona je bila pri- sutna jer izmeðu kontinentalne Hrvatske i Dalmacije, sve do prve Jugo- slavije, nije bilo nikakvih bitnih ili veæih kontakata, kao izmeðu Srbije i Crne Gore. Velebitom odijeljen kraj, s drugim pravnim nasljeðem, drugim mentalitetom i regulama, a sama Dalmacija trgovaèki i kultur- no vezana na Italiju i na Bosnu, na karavane tamošnje i one dalje s kon- tinenta. Tako da je ideja jugoslavenskog zajedništva prirodno išla pre- ma Sarajevu i dalje prema Beogradu, a ne prema Zagrebu, koji je bio neko "strano tijelo". I naravno, uz pretenzije Italije, bilo je logiènije da se osjeti sigurnost u vezanosti na Srbiju koja ima barem nekakvu kra- ljevinu i državu nego na Hrvatsku pod Austrijom.

• Taj pasus, koji i sam citiraš, završava time što Èerina kaže da Zagrebu treba "silom dati dušu i mozak onog grada heroja, što se zove Beograd". – Èinjenica da je takvih intelektualaca i autora kroz povijest bilo mnogo, uzrokovala je baš to da je HDZ-ova politika devedesetih bila tako surova prema Dalmaciji, a najviše prema Splitu. U dnu Tuðma- nove nacionalistièke svijesti i onih sliènih njemu ostalo je prisutno to

433 Dragan Markovina da je jugoslavenstvo nekako priroðeno dalmatinskom prostoru. I zato se danas radi toliko na tome da se ponište i svijest i sjeæanje i aktivna ideja. Po mom mišljenju, Split je, i u prvoj i u drugoj Jugoslaviji, pred- stavljao mnogo jaèe vezu izmeðu Hrvata i Srba nego Zagreb. Uostalom, i kipove na ulazu u Saveznu skupštinu napravio je Spliæanin. To nije sluèajno.

• Iako se radi o istom pojmu, trebalo je dugo da se veæ zakljuèi, a kamoli rašèlani da je kod Srba i Hrvata i ostalih na stvari razlièito shvaæanje jugoslavenstva, kako kaže Predrag Matvejeviæ, takoðer naveden u tvojoj knjizi. – O tome bismo mogli razgovarati nadugo, no umjesto toga upu- æujem na Latinku Peroviæ, koja je tu razliku odlièno postavila u svojoj novoj knjizi, uspostavivši vezu s nekadašnjim razgovorom i polemikom Dobrice Æosiæa i Jože Pirjevca. No, u novim kontekstima, ideja jedin- stvenog kulturnog prostora bit æe nešto drugo – postojat æe na baštini urbanih ljudi odraslih i formiranih s kraja socijalistièke Jugoslavije. I s te strane, tradicionalni doživljaji Jugoslavije prisutni u akademskom, elitnom i intelektualnom svijetu postat æe nebitni jer neæe biti dio tra- dicije na koju æe se ovi kasniji nasloniti. Osjeæaj jugoslavenstva koji su imali ljudi iz, recimo, Šarla akrobate i Haustora – isti je. Osjeæaj meðu elitama 1918. i 1945. bio je potpuno drugaèiji, a sada je potpuno irele- vantan.

• "Kamo dalje, roðaèe", pitaš se u zadnjem poglavlju, preko Džo- nijevih stihova. Isto pitanje i tebi dakle. – Moramo razumjeti nekoliko stvari: živimo tu gdje živimo i druš- tveni ambijent nam je takav kakav je. Zadatak je svakog èovjeka koji razmišlja o ovim stvarima dati najbolje od sebe da se to promijeni. Netko æe to raditi u znanosti, netko u politici, novinarstvu ili bilo èemu

434 DOBA KONTRAREVOLUCIJE drugome. To je jedini put, da napraviš maksimum i da se ne ponašaš konformistièki. Ova društva moraju shvatiti da su upuæena jedna na drugo, iskustvo nam je isto, govorimo istim jezikom, što god tko rekao o tome. Tjednik Vreme, 20.01.2016.

S KARAMARKOVOM VLADOM PRIJEÆI ÆEMO TOÈKU NAKON KOJE VIŠE NEMA POVRATKA Razgovor vodio: Ladislav Tomièiæ Ministar kulture Republike Hrvatske postao je Zlatko Hasanbegoviæ, povjesnièar koji je politièku karijeru zapoèeo u proustaškoj Hrvatskoj èistoj stranci prava i koji, sukladno svom svjetonazoru, tvrdi da je anti- fašizam floskula, odnosno da se antifašizam ne nalazi u hrvatskom Us- tavu. Tim povodom razgovaramo s Hasanbegoviæevim kolegom, histo- rièarem Draganom Markovinom, deklariranim i aktivnim antifašistom, koji govori o uzrocima i moguæim posljedicama Hasanbegoviæevog ime- novanja. Za poèetak, kaže Markovina, "oèekujem da æe ministar srezati pot- pore za sve knjige koje mu iz ovih ili onih razloga idejno ne odgova- raju". Ozbiljne probleme predviða izdavaèima liberalno-lijeve intelek- tualne literature. Njih æe se, kaže, "po svemu sudeæi prepustiti tržištu, a svi znamo kakvo je stanje na tržištu knjiga u Hrvatskoj." S Markovinom razgovaramo o fašizmu i antifašizmu, o atmosferi linèa koja se valja ulicama a predvodi je morbidna figura hrvatskog novinarstva Velimir Bujanec, o rastuæem utjecaju Katolièke crkve na društvena kretanja i pokušaju aktualne vlasti da svjetonazorski preo- blikuje Hrvatsku po svojoj mjeri.

• U povjesnièarskom radu uglavnom se bavite hrvatskim antifašiz-

435 Dragan Markovina mom. Dobili smo ministra kulture koji tvrdi da je antifašizam flo- skula. U kojoj je mjeri Hasanbegoviæ u pravu? – Ako gledamo poteze koje je vukla Tuðmanova vlast, jasno je da je antifašizam u Ustav ušao simbolièki, manjim dijelom zbog Tuðmanove osobne povijesti, a veæim zbog meðunarodne zajednice. Niste mogli oèekivati podršku za nezavisnost jašuæi na prièi o nastavljanju Pave- liæeve NDH. Antifašizam se u Ustavu našao kao smokvin list za pokri- vanje onoga što se zapravo dogaðalo. S te strane razumijem frustraciju Tomislava Karamarka i sliènih desnièara unutar HDZ-a i još desnijih stranaka. Oni bi željeli izvesti stvar na èistac i pokazati što se zapravo mislilo. A mislilo se ovo što se danas dogaða. Meðutim, nitko – pa ni Tomislav Karamarko, ni Zlatko Hasanbegoviæ – ne može promijeniti temeljne èinjenice. Republika Hrvatska meðunarodno je priznata za- hvaljujuæi radu Badinterove komisije. Ona je granice Hrvatske i njezino pravo na otcjepljenje priznala po Ustavu iz 1974. godine. Naprosto, koliko god se to nekom ne sviðalo, Hrvatske kakvu poznajemo bez par- tizanske borbe, antifašizma i ZAVNOH-a ne bi bilo. Meðutim, sve i kad to ne bi bilo tako, temelj svakog normalnog društva morale bi biti vri- jednosti antifašizma, koje je kod nas afirmirala partizanska borba, što god tko o tome mislio.

• Od ljudi do èijeg mišljenja držimo èuli smo da je Hasanbegoviæ dobar povjesnièar. S druge strane, rijeè je o èovjeku koji se druš- tveno i politièki kalio u Bad Blue Boysima, proustaškom HÈSP-u, Poèasnom bleiburškom vodu... – Što se tièe metodologije povijesnog rada, pristupa izvorima i slièno, mogu reæi da je on dobar i profesionalan povjesnièar. A što se tièe nje- govog svjetonazora, èini mi se da je na njega znatno utjecalo identi- tetsko pitanje, što je vidljivo u svim njegovim povijesnim radovima.

436 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

• Mislite li da je Hasanbegoviæ doèekan na nož zbog odnosa prema antifašizmu, ili je u pitanju strah nevladinih udruga da æe ostati bez potpore resornog ministarstva za svoj rad? – Bilo koji HDZ-ov ministar imao bi drugaèiju kulturnu politiku od one koju su imali Berisav Šipuš ili Andrea Zlatar Violiæ. To je logièno. Meðutim, na dužnost ministra kulture imenovan je èovjek koji zaziva ideološke ratove, i to na vrlo perfidan naèin. Hasanbegoviæ govori kako se moramo riješiti duhova prošlosti i izgraditi novu nacionalnu para- digmu. Pritom iz svakog njegovog nastupa vrišti da se on prvi ne može riješiti duhova prošlosti. Nova nacionalna paradigma, na koju poziva, zapravo je zazivanje totalitarizma i odraz totalitarne svijesti. Zašto bi- smo imali jednu nacionalnu paradigmu? Tko se u tu paradigmu ne bude uklapao, taj neæe imati pravo na egzistenciju u kulturi ili bilo èe- mu drugom. Svima koji se bave aktivnostima pod okriljem kulturnog resora jasno je da æe on ukinuti potpore svemu što nije u skladu s nje- govim svjetonazorom.

• Današnji antifašizam ministar smatra floskulom, a takvi i slièni stavovi èesto se podupiru ovom argumentacijom: antifašizam je besmislica, jer – "fašizma više nema". Na što mislite kad 2016. go- dine u Hrvatskoj govorite o fašizmu? – Naravno da nemamo pojave fašizma doslovno iskopirane iz 1941. godine. Nitko, barem ne u ovom èasu, nije otvorio logore. Meðutim, kad govorimo o onome što se dogaðalo u veæinskom, hrvatskom kor- pusu, stanje stvari je slijedeæe: èinjenica je da su postojali Lora, Paviljon na Zagrebaèkom velesajmu, Pakraèka poljana i tako dalje. Èinjenica je da je u hrvatskim gradovima znaèajan broj ljudi ostao bez posla i sta- nova zbog svog porijekla i politièkih stavova. Zar to nije fašizam? Mo- žemo reæi i da je to vrijeme iza nas, da su se stvari promijenile, ali je takoðer èinjenica da je sudstvo jedva i naèelo sluèajeve ratnih zloèina. Ideološka infrastruktura, koja je omoguæila da se dogode Lora, Vele-

437 Dragan Markovina sajam i Pakraèka poljana, ostala je praktièki netaknuta. Sve je to dovelo do buðenja radikalnog desnog stava i diskursa u Hrvatskoj: do pro- svjednika u Savskoj, do televizijskih emisija poput "Bujice" u medij- skom mainstreamu, do toga da gradonaèelnik Splita na 10. travnja sta- vlja vijenac na spomenik s imenom ustaškog zloèinca, do toga da sto- tine ljudi pred državnom agencijom vièu: "Za dom spremni"... To danas smatramo normalnim. Normalno je i da Vijenac Matice hrvatske veæ godinama, i to putem ljudi koji nisu bilo tko, piše da Jasenovac nije bio nikakav logor smrti. Ako to nisu pojave neofašizma, ja doista ne znam što jesu. Današnji antifašizam je, zapravo, zaštita civilizacijskih teko- vina društva i sloboda koje su oèito ugrožene.

• Èije su slobode ugrožene? – Slobode srpske nacionalne manjine itekako su ugrožene. Ti su ljudi u mnogim segmentima života uistinu graðani drugog reda, neovisno o tome što imamo sjajan Ustavni zakon o nacionalnim manjinama. Referendum o tome što æemo smatrati brakom takoðer je ugrožavanje prava jedne skupine ljudi. Njima se uskraæuje sloboda i pravo da budu u braku s onim koga vole. U tom sluèaju slobodu i civilizacijske vrijed- nosti ne ugrožava militantni nacionalizam, nego klerikalna i konzer- vativna svijest, koja pokušava nametnuti jedan sustav vrijednosti cije- lom društvu. Tko god se tome suprotstavi proglašava ga se neprijate- ljem i izdajnikom. Imate portale koji tako optužuju ljude. Imate tele- vizijske emisije u kojima se ljude proziva zbog stavova koji nikoga ne ugrožavaju. Imate atmosferu linèa nalik onoj iz tridesetih godina pro- šlog stoljeæa u Europi.

• Kada govorite o atmosferi linèa, možete li komentirati postupke televizijskog voditelja Bujanca? U pitanju je èovjek koji se deve- desetih kitio svastikama, da bi se poèetkom 2000. povukao i umio.

438 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Sad se pojavljuje u novoj/staroj ulozi, kao huškaè i predvodnik uliène desnice. – Bilo tko s iole dovoljnom razinom samopoštovanja i poštovanja prema ovom društvu uopæe ne bi gostovao u njegovim emisijama. Èi- njenica da su današnji prvaci vlasti bili gosti kod Bujanca dosta toga govori o karakteru te vlasti. Ono što Bujanec radi i što je radio s pro- svjedom protiv Vijeæa za elektronièke medije nije ništa drugo nego bu- ðenje uliène desnice s ozbiljnim neofašistièkim nakanama. Kad imate hordu ljudi koja na razumnu odluku Vijeæa, što god ja o tom vijeæu mislio, dolazi stvoriti atmosferu linèa i skandirati "Za dom spremni" – to je nedopustivo. Zagrebaèka je policija javljala da nije nikog privela, jer da je prevelik broj ljudi vikao "Za dom spremni". Možete li zamisliti da se u Njemaèkoj skupi dvadeset tisuæa ljudi i vièe "Sieg hail", pri èemu policija ne reagira zato jer je prevelik broj onih koji to vièu?

• Èesto govorimo o Katolièkoj crkvi, njezinim ideološkim preferen- cijama i slièno, ali kad se dogodi da procuri snimak pravoslavnih sveštenika koji pjevaju èetnièku pjesmu, intelektualna ljevica o tome ne govori. – Vjekoslav Perica ima sjajnu knjigu Balkanski idoli. Ona jasno go- vori o ulozi crkava u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije. Tu je Pra- voslavna crkva argumentirano i temeljito opisana kao bitna u projektu posljednjih ratova i nacionalistièke, velikosrpske ideologije. Meðutim, problem koji ekstremna desnica odbija shvatiti jest da je èetništvo u Hrvatskoj poraženo. Realnu snagu èetništvo u Hrvatskoj nema. S druge strane, s ustaštvom imamo itekakvih problema. Besmisleno je da uka- zujemo na nešto što i tako 95 posto ili 99 posto ovog društva osuðuje. Kad se ukaže na nešto što dobar dio ovog društva zagovara ili prešutno odobrava, onda se ukazuje na pravi problem. Problem odnosa Srpske pravoslavne crkve prema èetništvu marginalan je, jer je Pravoslavna crkva u Hrvatskoj marginalna do te mjere da ne može ni na kakav naèin

439 Dragan Markovina utjecati na širu društvenu svijest. Katolièka crkva diktira idejne i svjeto- nazorske procese u ovome društvu i to treba imati na umu.

• Atmosferi linèa izvrgnuti su mnogi ljudi koji se bave intelektual- nim radom, koji djeluju u udrugama, kao i ljudi koji rade u javnoj upravi. – To je, naravno, istina. U Hrvatskoj je stvorena izrazito antiintelek- tualna klima. Pisce, recimo, ne doživljava ozbiljno nitko osim onih ne- koliko hiljada ljudi koji ih èitaju. Antiintelektualizam je proizvod HDZ- a, jer je ta stranka sama po sebi bila takva. Druga stvar, ova kampanja protiv takozvanih uhljeba u javnom sektoru i medijima veæ dugo titra na najgoru žicu narodnog populizma. Sve to svjedoèi o ambijentu u kakvom živimo. Imate i stalnu prljavu kampanju protiv pojedinaca i pojedinki koji èak ne moraju biti ni na kakvim javnim pozicijama. Mnogo je žešæa, recimo, kampanja protiv Vesne Teršeliæ, nego protiv Gorana Radmana, iako je – što god ja o njemu mislio – i protiv njega bilo žes- toke kampanje. Tu kampanju ne provodi samo ekstremna desnica, ne- go i dio mainstream medija. Ljude se naziva èetnicima bez ikakve real- ne podloge. Kad to uðe u svijest ljudi, dobivate atmosferu kakvu imamo danas. Na kraju se nitko neæe baviti sadržajem neèijeg rada, nego isklju- èivo dojmom koji je netko o nekom stvorio u javnosti.

• Kakav rasplet oèekujete? – Teško je procijeniti. Mislim da je nakana vlasti da se ide prema poljskom i maðarskom scenariju, da je to vrlo jasno i da se prema tome ide otvoreno. S jedne strane radikalni kapitalizam, a s druge ideološka kontrarevolucija u punom smislu rijeèi. Meðutim, razlika je izmeðu Poljske, Maðarske i Hrvatske ta što su desne opcije tamo dobile ogrom- nu potporu. Ovdje to nije sluèaj. Ovdje premijer nije dobio niti jedan glas, a MOST je dobio znaèajan broj glasova sa sasvim drugom prièom.

440 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Iznevjerili su sve što su obeæavali. Imate, dakle, tanku veæinu nastalu i na prevari biraèa. Ovo što je sada postalo hrvatska vlada pokušava pro- mijeniti svjetonazorsko stanje u zemlji i to rade na silu. Mislim da to neæe baš proæi tek tako.

• Zoran Milanoviæ kaže: nemojte nas tjerati da pozivamo ljude na ulicu. Mislite li da on može biti predvodnik hrvatske ljevice, kak- vim se danas želi prikazati? – Milanoviæ se sada ispostavlja kao jedina institucionalna politièka brana ovome. Postoji cijeli niz udruga, intelektualaca, pisaca i tako dalje, koji su jasno protiv, ali od ljudi koji imaju realnu politièku moæ Milanoviæ se predstavlja kao jedina brana. Meðutim, smiješno mi je uopæe slušati najave da æe SDP nekoga izvuæi na ulicu, kad to nije na- pravio u proteklih 26 godina niti jedan jedini put, a bilo je toliko prilika.

• Mislite li da ovakav izbor ministara, tipa Crnoja i Hasanbegoviæ, može biti dimna zavjesa koja æe pokriti ekonomski aspekt rada Vlade. Naime, oèekuje se novi val privatizacija. – U tome je dio istine, ali je ovdje na stvari osobno uvjerenje vrha HDZ-a. Oni su na mjesto ministrice kulture mogli staviti i Anju Šova- goviæ Despot, Èuturu, ili bilo koga drugoga, koji bi vodili isti ili slièan tip kulturne politike, ali ne bi do ove mjere naelektrizirali javnost. Ova- kva imenovanja jasna su poruka što ova vlast misli i kako nastupa.

• Hasanbegoviæevo i Crnojino imenovanje u drugi su plan gurnuli raspravu o sekularnosti države, koju zaziva blagosiljanje minis- tarstava i najava premijera da æe tražiti blagoslov zgrade Vlade. – Mislim da je to najvažnije pitanje, jer HDZ æe doæi i proæi, ali du- boka klerikalizacija hrvatskog društva nešto je što ostaje, što hvata sve

441 Dragan Markovina dublje korijene. To neæe tako lako proæi. Ta klerikalizacija najveæa je tragedija ovog društva. Konkretno, vjeronauk u školama nije smio biti dopušten. Ne zato što bih ja imao nešto protiv crkve same po sebi i protiv vjere u boga, nego zato što je uistinu u pitanju atak na sekularno društvo, stvar naprosto nespojiva s idejom javnog školstva. To je pro- blem koji sada eskalira, jer ga nitko nije ni pokušao riješiti.

• Kroz razgovor ste spomenuli da æe ova vlast ostaviti teške pos- ljedice za društvo. Na kakve posljedice mislite? – Ako ova vlast izdrži èetiri godine i ako bude ideologizirana na naèin koji najavljuje njezin sastav i poèetak rada, vi æete u jednom èasu prijeæi toèku nakon koje više neæe biti moguæ povratak u neko normalno, gra- ðansko društvo, bez dubljih obraèuna s tom ideologijom i tim stanjem stvari. Ja se plašim da æe ta toèka uskoro biti prijeðena. Ako je danas normalno da nekoliko tisuæa ljudi maršira Zagrebom i traži linè Vijeæa za elektronièke medije, još dvije – tri takve akcije i to æe biti svako- dnevna pojava na koju nitko neæe reagirati. Od toga do zabrane slobode govora nije dalek put. Novi list, 31.01.2016.

SAMO SE SRBI I HRVATI ODRIÈU SVOJE ISTORIJSKE POBJEDE Razgovor vodila: Tamara Nikèeviæ U prepunoj sali beogradskog Centra za kulturnu dekontaminaciju ove je nedelje održana promocija knjige Dragana Markovine Jugosla- venstvo poslije svega, na kojoj su, osim autora, govorile beogradske istorièarke Dubravka Stojanoviæ i Branka Prpa, te vodeæi jugoslovenski novinar Viktor Ivanèiæ.

442 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

• U Hrvatskoj i Srbiji obeleženo je sedamdeset i pet godina od stva- ranja Nezavisne Države Hrvatske. – Kada je rijeè o NDH, od poèetka devedesetih i dolaska Hrvatske demokratske zajednice na vlast u Hrvatskoj, u toku je pokušaj relati- viziranja ustaške države. Istodobno, buduæi da se veliki broj Hrvata borio u partizanima i da su èinjenice vezane za NDH toliko strašne, nije se baš moglo iæi na otvorenu rehabilitaciju u smislu da se ustaška drža- va uvede u Ustav ili nešto slièno. Umjesto toga, ta je tema estradizirana i trivijalizirana, èak i onda kada se s pravom ukazuje o kakvoj je zapravo nakaznoj tvorevini rijeè. Po mom sudu, veoma je loše to što se u hrvat- skoj javnosti temi NDH danas daje tako mnogo prostora.

• Mislite da bi bilo bolje æutati? – Ne, mora se govoriti, ali se temati najtiražnijih hrvatskih novina ne bi smjeli posveæivati NDH i svemu što je za tu tvorevinu bilo vezano. Tim prije što se na taj naèin ustaška država javno legitimira: kao da se želi reæi da je NDH bila tek jedan od prirodnih historijskih izbora pred kojim su se Hrvati našli èetrdesetih godina prošloga stoljeæa. Veèernji list, primjerice, posljednjih tjedana uredno reklamira knjigu izdavaèke kuæe "Despot", koju možete naæi u izlozima svih zagrebaèkih knjižara. Radi se o memoarima Ante Paveliæa.

• Viktor Ivanèiæ kaže da u izlogu jedne zagrebaèke knjižare memo- ari Ante Paveliæa stoje nasuprot znamenitim Izvorima totalitariz- ma Hane Arent, te da bi ta slika zapravo mogla biti paradigmati- èna za hrvatsko društvo danas. – Da, s tim što æe knjigu Hane Arent kupiti možda dvjesto ljudi, dok æe memoare Ante Paveliæa kupiti njih nekoliko tisuæa. U tom je smislu ta slika doista paradigmatièna.

443 Dragan Markovina

• Šta to ljude toliko intrigira, šta pokušavaju pronaæi u memoarima opskuranata i zloèinaca kakvi su Ante Paveliæ i njemu slièni? – Mislim da isti problemi muèe sva postjugoslavenska društva, što jest èudno, buduæi da od devedesetih do danas nemamo ništa što bi se u novonastalim državama moglo usporediti s vremenom socijalistièke Jugoslavije a da to bude na štetu SFRJ. Poènimo od umjetnosti, arhi- tekture, sveuèilišnog života, ekonomije, zdravstva... Naime, u ondašnjoj je državi sve bilo bolje. S druge strane, s obzirom na to da je u toku ratova devedesetih izginulo ili u izbjeglištvo otišlo mnogo ljudi, vlasti u postjugoslavenskim državama imaju prirodnu potrebu na svaki naèin održati novi poredak. Kako to èine? Tako što pokušavaju ljude uvjeriti u novu ideološku prièu, na temelju koje æe se razvaliti glavni mit socijalistièke Jugoslavije, koji je naše narode èvrsto vezivao – zajednièka partizanska borba. Je- dini je put da se ta prièa razvali – da se probaju rehabilitirati fašistièki, kolaboracionistièki režimi, što se, veæ sam rekao, u Hrvatskoj praktièno dogaða od prvog dana dolaska HDZ na vlast. HDZ to radi veoma perfi- dno: u Ustav su upisali i ZAVNOH, i partizane, i antifašizam, dok u realnom životu, u javnosti, gotovo da neæete naæi nikoga tko zagovara spomenute vrijednosti. Kad ste, primjerice, èuli da se na stadionima u Hrvatskoj pjeva, recimo, "Druže Tito, mi ti se kunemo"? Nikada! Umje- sto toga, navijaèi skandiraju "Za dom spremni!" Upravo je to licemjerje, taj pokušaj revizije povijesti, to stvaranje mita o "historiji koju su pisali pobjednici" i u kojoj je bilo zabranjeno sve što se nije uklapalo u domi- nantan socijalistièki diskurs, dovelo je do toga da javnost danas poka- zuje veliku zainteresiranost za memoare jednog doista zloèinca i ops- kuranta. Kao graðanina Hrvatske, posebno me brine èinjenica da je u cijelom tom procesu znaèajnu ulogu imala takozvana ljevica.

444 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

• Kakvu ulogu? – Od HDZ-a se oèekivala revizija povijesti, od Socijaldemokratske partije nije. Doduše, u SDP je od samog poèetka utkan vjeèni opor- tunizam prema temi zajednièke jugoslavenske antifašistièke prošlosti: uvijek povlaèenje, uvijek defanziva, uvijek bespotrebno opravdavanje nekih grijeha Saveza komunista Jugoslavije. Najveæi je paradoks skriven u tome što su SDP-ovci posljednjih godina na neki naèin bili izvorniji tuðmanovci od samog HDZ-a.

• Na predlog vlade socijaldemokratskog premijera Zorana Milano- viæa aerodrom u Zagrebu nosi ime po predsedniku Franji Tuðma- nu. O skandaloznom ponašanju SDP-ovog gradonaèelnika Splita Ive Baldasara bolje da i ne govorim. – To je toèno. Kada je o Splitu rijeè, time sam se bavio, tu sam do- ma... U Mostaru sam, doduše, roðen, ali je moja obitelj porijeklom s Korèule. U Splitu živim... Pišuæi knjigu Izmeðu crvenog i crnog: Split i Mostar u kulturi sjeæanja, za koju sam prošle godine dobio nagradu koja nosi ime po velikom jugoslavenskom piscu Mirku Kovaèu, poku- šao sam pokazati kako su upravo ta dva grada, za ondašnju Jugoslaviju po mnogo èemu paradigmatièna, voljom onih koji su upravljali i o tome odluèivali pretvorena u ovo što su danas. Sve je raðeno planski i sve zbog jasne crvene i jugoslavenske simbolike Splita i Mostara, na koje je napravljen možda najžešæi ideološki i ratni udar. Eto, tako smo, namjesto crvenih, dobili crni Mostar i crni Split. Oni koji danas njima vladaju duboko su svjesni da se ne uklapaju u tamoš- nju baštinu. Drugim rijeèima, te gradove nisu niti æe ih ikada prihvatiti kao svoje. I obrnuto. Slièan je problem u Kninu: ljudi koji su se sredi- nom devedesetih tamo doselili taj grad naprosto ne osjeæaju kao svoj grad. Nasilno nametanje obièaja, tradicije, kulture življenja, htjeli ne

445 Dragan Markovina htjeli, mora vas dovesti do svojevrsne liène šizofrenije. Kada je rijeè o Splitu, rekao bih da se u tom gradu možda najjaèe prelama sve ono što se u Hrvatskoj dogaðalo posljednjih desetljeæa.

• U kom smislu? – Split je od kraja osamdesetih bio dosta oštro podijeljen izmeðu ljevice i desnice, s tim što je nešto više graðana davalo podršku desnim snagama. Istodobno, splitska biraèka baza SDP-a izrazito je lijevo ori- jentirana. Meðutim, u njih je veæ toliko duboko ukorijenjen "raèani- zam" da su, pokušavajuæi da na sve naèine sruše prethodnog grado- naèelnika Željka Keruma, pristali da za to mjesto kandidiraju bezliènog turistièkog radnika Ivu Baldasara, koji im se èinio kao pogodno rešenje. Na kraju, ispostavilo se da je Split dobio nikad goru vlast i nikad goreg revizionistu. Ali to se dogaða kada jednom pristanete na oportunizam, na što su, nažalost, pristajali i mlaði èlanovi stranke Zorana Milanoviæa, ti mladi karijeristi, koji se od podmlatka HDZ-a razlikuju samo po tome što nisu klerofašisti. To je toèka na kojoj staje sva njihova ideološka profilacija.

• Rekli ste da je cilj nacionalista i revizionista da kompromituju zajednièku partizansku borbu jugoslovenskih naroda tokom Dru- gog svetskog rata... – Èini mi se da se partizani u Hrvatskoj danas prihvaæaju samo u jednoj toèki.

• U kojoj? – Kada èovjek krene u rat, valjda pred sobom ima neki cilj. Najprije neposredni, a onda gleda što bi dalje. Dakle, hrvatski partizani, pose- bice oni u Dalmaciji, branili su domovinu od talijanske okupacije, što

446 DOBA KONTRAREVOLUCIJE se u Hrvatskoj danas ipak priznaje. Uz to, priznaje se i ZAVNOH. S druge strane, odbacuje se socijalni potencijal društvenog prevrata, što je, inaèe, bio integrativni dio revolucije. Ono što se posebno ne priznaje jest uzajamna i zajednièka borba jugoslavenskih naroda, naroèito hr- vatskog i srpskog. U zlu ustaškog režima, partizani su, naime, uspjeli na jednu stranu staviti Hrvate i Srbe i u tom ratu pobijediti, što je i u historijskom i kakvom god hoæete smislu najveæa tekovina Drugog svjet- skog rata u Hrvatskoj. Uvažavajuæi strahote ustaške okupacije i povijesno nasljeðe, kao i demografsku prisutnost Srba u Hrvatskoj, federalna Hrvatska je nakon rata definirana kao država hrvatskog i srpskog naroda, što je znaèilo da su, uz Hrvate, i Srbi postali konstitutivan narod. Takva Hrvatska razorena je devedesetih, u zajednièkom djelovanju srpskog i hrvatskog nacionalizma. Tada je razgraðeno jedinstvo ta dva naroda, poništena antifašistièka borba, poništene tekovine ZAVNOH -a, nakon èega je, uz svesrdnu pomoæ Katolièke crkve, stvorena nacionalistièka Hrvatska.

• Buduæi da je u Srbiji, baš kao i u Hrvatskoj, odavno na delu po- kušaj revizije istorije, znate li da još negde u svetu postoje dva naroda koja svoj istorijski status, steèen antifašistièkom partizan- skom borbom, uporno pokušavaju da anuliraju rehabilitacijama kvislinga iz Drugog svetskog rata? – Mislim da su Srbi i Hrvati jedina dva naroda u Evropi koja se od- rièu svoje velike historijske pobjede, svesrdno se trudeæi da afirmiraju ideje zasluženo poraženih snaga Drugog svjetskog rata. Pritom, i Srbija i Hrvatska imaju ne malu tradiciju partizanskog antifašizma i, da ga se kojim sluèajem dotaknu, veoma bi lako razgradili èetnièke i ustaške narative. Jer, antifašizam kod nas ima tradiciju, on nije uvezen. Crvena armija je u Jugoslaviju došla kao pomoæ, ne kao oslobodilac. Jugoslaviju su oslobodili ljudi potekli i iznikli iz ovih naroda: oni su pobjednici Drugog svjetskog rata.

447 Dragan Markovina

• "SFRJ je u odnosu na ovo smetlište u kojem mi živimo bila oz- biljna civilizacija, u kojoj su ovdašnji narodiæi zapravo doživjeli svoj historijski i civilizacijski maksimum. Poslije je sve èista dezin- tegracija. U odnosu na tu zemlju i na njen poredak vrijednosti, mi živimo neku vrstu anticivilizacije", citirate u knjizi Jugoslavenstvo poslije svega Envera Kazaza. – Enver Kazaz je to veoma efektno formulirao, pažljivo birajuæi rijeèi. Ali, ako je sve to tako, a jest, postavlja se pitanje, kako je moguæe da je jedna ipak ozbiljna zemlja sa toliko potencijala završila na naèin na koji je završila. Bojim se da je to tema koju nitko ovdje nije dovoljno i na pravi naèin obradio. Svi smo prièali o posljedicama ratova devedesetih, o tome što se dogaða, tko su bili ljudi koji su nas predvodili, kako su isplivali... Po mom sudu, kljuè za razumijevanje tog problema je du- boka konzervativnost SKJ, koja je osamdesetih godina dvadesetog sto- ljeæa prevladala u jugoslavenskim partijskim vrhovima. Vi ste, recimo, imali društvo koje je nominalno težilo avangardi i promjeni i u mnogim oblastima u tom smislu postiglo velike rezultate. E, onda je došlo do regresije; krenulo se djelati i govoriti suhim partij- skim jezikom, koji nije imao svijest o tome što se zapravo dogaða u realnom životu, na ulici. Momci iz splitskog Ferala su, recimo, 1986. godine od predsjednika Predsjedništva SFRJ bili optuženi za rušenje ustavnog poretka! Hoæu reæi da je partija, umjesto da osluškuje što misli jugoslavenska umjetnièka, intelektualna, nauèna, novinarska avan- garda, od slobodoumnih, misleæih ljudi pravila neprijatelje i disidente. Feral tribunea ili Džonija Štuliæa nisu shvatili kao nekakav novi duh, nego su od njih napravljeni disidenti. Kao duboko konzervativna, za- tvorena, nedemokratska i nereformirana, Jugoslavija naprosto nije mo- gla opstati.

• Šta je uopšte za vas Jugoslavija? – Jugoslavija je, prije svega, zemlja u kojoj sam se rodio i koju sam

448 DOBA KONTRAREVOLUCIJE smatrao svojim prirodnim društvenim i politièkim okruženjem. Veæ sam rekao da sam odrastao u Mostaru, u to vrijeme izrazito višenacio- nalnom i jugoslavenskom gradu. Devedesetih sam doživio rat i sve što se usput dogodilo, a što se, nažalost, ne može ni vratiti ni popraviti. Usprkos tome, ostao mi je osjeæaj da sam u svim postjugoslavenskim državama – doma. Gdje god da odem, u bilo koji jugoslavenski grad – opet sam doma. Pratim što se dogaða, èitam štampu. Nigdje se ne osjeæam strancem. Uostalom, dio sam kulture koja baš- tini i Mirka Kovaèa, i Miroslava Krležu, i Ivu Andriæa, i Mešu Selimo- viæa, i Džonija Štuliæa, i Ekatarinu Veliku... Kao i ove mlaðe što su se u meðuvremenu pojavili. Svi koje sam nabrojao utjecali su na formiranje mojih stavova, mog pogleda na svijet. Po mom sudu, nakon što je po- bijeðena na državnom, vojnom i politièkom planu, jugoslavenska ideja ipak je, sreæom, našla utoèište u sferi kulture. I to izuzetno uspješno. Tim prije ne vidim razlog da se nekadašnji jedinstveni jugoslavenski kulturni prostor zatvara i ogranièava, a da istodobno težite ulasku u EU. Jer gdje je logika da želite uæi u zajednicu s Francuskom ili Nizozem- skom, a da to ne želite sa susjedom sa kojim govorite isti jezik, ma kojim imenom da ga inaèe zovete?!

• U Zagrebu je nedavno prikazan film "Jasenovac – istina", reda- telja Jakova Sedlara... – Nisam ga htio iæi gledati.

• Zašto? – Moj prijatelj, novinar Slobodne Dalmacije Vladimir Matijaniæ pri- sustvovao je splitskoj premijeri Sedlarovog filma i kasnije napisao da je rijeè o najgorem agitiranju u korist ustaške NDH. Pritom, autor u filmu ne iznosi nikakve dokaze za svoje teze, ali se brutalno obraèunava

449 Dragan Markovina s ljudima koji drugaèije misle i pišu i èija imena i prezimena uredno navodi. Pored Jakova Sedlara, autor filma je i Hrvoje Hitrec. Rijeè je, dakle, o dvojici opskurnih i beskrajno netalentiranih ljudi, od kojih ništa drugo nisam ni oèekivao. Zato i nisam išao gledati film. Nekako u isto vrijeme kada je prikazan film "Jasenovac – istina", zakazana je promocija odliène knjige Slavka Goldsteina Jasenovac – tragika, mitomanija, istina. Po mom sudu, ve- liki je problem hrvatskog društva u tome što dopušta stvaranje atmo- sfere u kojoj Goldsteinov antifašistièki i Sedlarov proustaški stav pos- taju jednako vrijedni. Hoæu reæi da se jednako ili èak s veæom pažnjom u javnosti tretira falsifikat Jakova Sedlara o "trostrukom logoru Jase- novac" i ozbiljna knjiga Slavka Goldsteina, èime je temeljno poraženo hrvatsko društvo. Ta teza: evo, neka procijeni i o svemu sud donese hrvatska javnost – neprihvatljiva je u civiliziranom svijetu. Ako bi, primjerice, u Fran- cuskoj netko pokušao pisati o višijevskom režimu kao neèemu što bi se trebalo afirmirati nasuprot francuskom Pokretu otpora, vjerujem da bi to izazvalo ne samo opæu sablazan javnosti veæ i pravne posljedice.

• Videla sam da je sada veæ èuveni ministar kulture Hrvatske Zla- tko Hasanbegoviæ prisustvovao promociji knjige Slavka Goldštaj- na. Otkud to? – Prvo, ministar Zlatko Hasanbegoviæ uvjereni je simpatizer Neza- visne Države Hrvatske, fanatik s misijom.

• Kakvom misijom? – Njegova se misija sastoji u tome da stvori – ne želim reæi da isko- pira – ali da stvori, to svakako, duhovnu klimu u kojoj æe ideološke vri- jednosti kleronacionalistièke Hrvatske imati pravo javnosti. U tom kle- rofašistièkom, totalitarnom sustavu za koji se Hasanbegoviæ bori ne

450 DOBA KONTRAREVOLUCIJE bismo imali logore, ali bi duhovno stanje svakako bilo ovakvo kakvo sam upravo opisao. Otkud onda takav ministar kulture na promociji Goldsteinove knjige? ... Moram najprije reæi da me je Slavko Goldstein poprilièno iznenadio svojim izjavama o ministru Hasanbegoviæu.

• Kojim izjavama? – U intervju jednom hrvatskom tjedniku Goldstein je rekao kako je tijekom troiposatnog razgovora u kabinetu ministra Hasanbegoviæa stekao dojam da je ministar kulture Republike Hrvatske "donekle anti- fašist". Kako se to, molim vas, antifašist može biti – donekle?! Po mom sudu, rijeè je o tipiènom oportunistièkom, kalkulantskom pristupu, èiji cilj ne mogu razumjeti. Tim prije što ne vjerujem da Goldstein, koji je išao gledati Sedlarov film, to uopæe misli. Kako bi mu uzvratio posjetu, ministar Hasanbegoviæ je vjerojatno našao zgodnim pojaviti se na pro- mociji Goldsteinove knjige.

• Hrvatsko se društvo ipak buni i protiv ministra Hasanbegoviæa, protestuje protiv Sedlarovog filma, protiv pokušaja revizije isto- rije... – To je toèno. Pokušaji ministra Hasanbegoviæa i Hrvatske demo- kratske zajednice da rade reviziju ipak neæe proæi. Uostalom, Tomislav Karamarko je na izborima osvojio gotovo isti broj glasova kao i Zoran Milanoviæ, da bi onda s neideološkom grupacijom kakva je MOST na- pravio potpuno ideološku vlast. I sada vjeruje da može provesti to što je naumio. Pa ne može! Prvo, prevario je graðane koji su glasali na parlamentarnim izborima; drugo, ni Franjo Tuðman devedesetih nije uspio eutanazirati kompletnu hrvatsku javnost, pa to neæe moæi ni ovi koji nemaju sjenu Tuðmanove popularnosti. Bilo kako bilo, uvjeren sam da æe posljedice ovakvog djelovanja po hrvatsko društvo biti ogro- mne, i to èak i ako se ova vlast uskoro makne.

451 Dragan Markovina

• Zar nije velika sramota Karamarkove vlasti èinjenica da se na ovogodišnjoj državnoj komemoraciji žrtvama ustaškog logora u Jasenovcu neæe pojaviti predstavnici Jevrejske zajednice, Srpskog nacionalnog vijeæa i zajednice Roma, a sve zbog, kako je navedeno, "relativizacije i revitalizacije ustaštva" u Hrvatskoj? Komemoraciju æe iz istog razloga bojkotovati bivši predsednik Ivo Josipoviæ, kao i bivši premijer Zoran Milanoviæ. – Da, ali æe doæi neka druga, rezervna udruga Srba. Uostalom, zar u svim postjugoslavenskim državama nismo imali i imamo "rezervne" Srbe, "poštene Hrvate", Bošnjake, Albance i ostale manjine koje æete lako pridobiti na svoju stranu samo ako im zauzvrat ponudite neku privilegiju? Jesmo. Evo, uzmite Branka Lustiga, producenta filma "Šindlerova lista", koji od devedesetih do danas uporno brani politiku Franje Tuð- mana i HDZ-a. Lustig je još devedesetih od Tuðmana primio plaketu; danas je u Uredu predsjednice Kolinde Grabar Kitaroviæ. Ne moramo ni odgovarati na pitanje, da li æe Lustig podržati Jevrejsku zajednicu u nakani da bojkotira obilježavanje ustaškog logora u kojem je stradao veliki broj Srba, Jevreja, Roma, hrvatskih antifašista. Sve je jasno... Znate, vlast Tomislava Karamarka jednom æe otiæi, ne vjerujem da æe uspjeti izdržati cijeli mandat, ali æe najveæi problem ostati taj što Druga Hrvatska, kako ju je nedavno kod vas nazvao Dejan Joviæ, koja je uvijek bila predvodnik otpora, danas gubi podršku Milanoviæevog SDP-a, bu- duæi da se on i ne oglašava.

• Kako se ne oglašava? Pa Zoran Milanoviæ je vladajuæu koaliciju toliko puta nazvao proustaškom i kriminalnom. Veæ sam rekla da æe bojkotovati državnu komemoraciju u Jasenovcu... – Jest, to je rekao Milanoviæ osobno. Meðutim, veæ dva mjeseca u Hrvat- skoj imamo stotinu problematiènih aktivnosti, a SDP ipak i dalje šuti.

452 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

• Tek što su završeni unutarstranaèki izbori u SDP-u ... – Odgovornost je partije da mijenja društvo, ne samo stranku iznu- tra. Jedina snaga koja danas u Hrvatskoj ima kapacitet da izvede deset ili dvadeset tisuæa ljudi na ulicu je SDP. Zašto to i ne uèine?

• Mislite da je ulica naèin? – Mislim da je to jedini naèin da se nacionalistièkoj rulji – mislim na one što kampiraju u takozvanim braniteljskim šatorima u Savskoj ulici, kao i na one koji marširaju na Vijeæe za elektronièke medije – jednom stane na put. Ti su ljudi navikli da im se napiše protestni pro- glas, peticija, da netko iz meðunarodne zajednice protestira. Zato i ne raèunaju na to da bi bilo tko u Hrvatskoj imao snage izaæi na ulicu i poslati ih k vragu. Impuls fašistoidne rulje, koju èine ljudi bez ikakvog integriteta, bez imena i prezimena, nenavikle na suprotstavljanje, jest da se na prvi znak ozbiljnog otpora raspadnu. Ako to veæ znamo, zašto onda nešto i ne uèinimo? Newsweek, 23. 04. 2017.

LJEVICA IMA SVOJU ŠANSU Razgovor vodio: Faruk Vele • Prije 20-tak dana osnovali ste Novu ljevicu, stranku koja, kako ste najavili, treba popuniti prazninu na lijevom politièkom spektru u Hrvatskoj. Zanimljivo, iako iz doskora razlièitih politièkih centara stižu ocjene o Vašoj beznaèajnosti, a Vi i ljudi oko Vas ipak trpite kritike, medijske napade, pa i otvorene prijetnje... Optužuju Vas za sve i svašta. Kako sve to objašnjavate, je li to strah ili tek još jedan politièki paradoks? Jer, ako ste beznaèajni, èemu Vas pri- mjeæivati?!

453 Dragan Markovina

– Postavili ste vrlo zanimljivo pitanje, u kojem se krije i dobar dio odgovora. Bez ikakve namjere da sebi ili nama podižem nekakve spo- menike za hrabrost, stoji èinjenica da se prvi put u politièkom prostoru pojavljuje stranka saèinjena od ljudi koji su se veæ dokazali u javnosti, koji su dosljedno i bez obzira na posljedice zastupali odreðene civili- zacijske vrijednosti i kojima ljudi naprosto vjeruju. Drugim rijeèima, u politici su se pojavili ljudi koje se ne može zastrašiti i koji nemaju namjeru od politike živjeti. Pridodamo li svemu tome kljuè za razu- mijevanje odgovora na vaše pitanje, a on se odnosi na èinjenicu kako se nikad nismo klanjali, niti to imamo namjeru, državotvornim mito- vima tuðmanistièkog nacionalizma, jasno je zbog èega nas je doèekala ovakva histerija. Naprosto je procijenjeno da smo opasni i da rušimo dogovoreni poredak stvari.

• Jeste li Vi nosilac politike neojugoslavenstva, kako Vas takoðer doživljavaju i kako gledate na takve percepcije Vas kao politièara i intelektualca? Je li jugoslavenstvo danas utopija i postoji li? – O mom odnosu prema jugoslavenstvu govorio sam u raznim pri- likama i to ogroman broj puta. Toliko da sam napisao i knjigu Jugo- slavenstvo poslije svega. Stoga mi preostaje da ostanem pri zakljuèku iz knjige o tome kako govoriti o jugoslavenstvu danas, posebno u Hr- vatskoj, nije nimalo uputno. S obzirom da je to najsigurniji put da vas se proglasi izdajnikom i otpiše. Ja sam jugoslavenski kulturni prostor doživljavao jedinstvenim i posve normalnim te ga takvim doživljavam i danas. U tom smislu meni je posve svejedno jesam li u Zagrebu, Spli- tu, Sarajevu, Mostaru, Beogradu, Podgorici, Skoplju ili Ljubljani, jer se ni na jednom od tih mjesta ne osjeæam kao stranac. Svakome tko išta razumije i vidi ono što je oèito, jasno je kako taj prostor i dalje postoji i funkcionira. No, pitate li me, znaèi li to da bi se aktivno zalagao za obnovu Jugoslavije, odgovor je negativan. Iskustvo posljednjeg rata tu je moguænost odgodilo do daljnjeg i takvo nastojanje ne bi imalo nika- kvog smisla.

454 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

• Nazvali su Vas hrvatskim Ciprasom, šta je zaista Vaš politièki cilj na hrvatskoj sceni? Jeste li Vi alternativa samo desnièarskom HDZ-u, SDP-u kakvog je ostavio Zoran Milanoviæ, ili stanju u Hrvatskoj? – Naš je cilj da prije svega razbijemo atmosferu straha u društvu, koja je sveprisutna i paralizira promjene. U strahu naravno žive svi koji se ne klanjaju klerikalnom nacionalizmu. Slijedeæi bi korak bio da u politiku vratimo konkretan sadržaj i da nametnemo teme koje su posve nestale iz politièkog prostora, od zaštite ljudskih prava i svih vrsta ma- njina, preko radnièke participacije i oèuvanja javnih prostora, do za- govaranja antifašistièkih vrijednosti.

• Kakve su šanse ljevice u Hrvatskoj, BiH i šire na Balkanu u eri jaèanja desnice do nesluæenih razmjera? U vremenu terora, za- tvaranja granica, žica... – Izgledi na prvi pogled nisu veliki, ali æe biti sve manji ako ne poè- nemo raditi na promjeni društvene atmosfere. Ljevica se, zahvaljujuæi oportunizmu i nesnalaženju postkomunistièkih partija, pokazala posve nespremnom da se ozbiljno suprotstavi svemu tome o èemu govorite. Zbog toga je moramo iznova uspostaviti i izgraditi.

• Da li je rješenje u konceptu koji, recimo, nudi nedavno usvojena Jahorinska deklaracija, èiji ste potpisnik, meðu predstavnicima SDP-a BiH, Demokratske fronte, Graðanskog saveza, civilnog sek- tora, uglednih intelektualaca i nevladinog sektora? – Jahorinsku deklaraciju vidim kao prvi korak u, prije svega, razu- mijevanju stanja u kojem se društvo i država nalaze, a potom i kao temeljni preduvjet bilo kakvog politièkog djelovanja. Osobno držim da je najvažnija stvar koja se odnosi na tu deklaraciju, osim èinjenice da se oko nje usuglasio znaèajan broj ozbiljnih ljudi, da je konaèno javno

455 Dragan Markovina izgovoreno da vlast sama po sebi ne može biti cilj i da je mnogo bolje u nacionalistièki skrojenoj državi biti u kvalitetnoj opoziciji, nego u vlasti koja vas paralizira.

• Kako vidite Hrvatsku danas? Optužbe za desnièarenje i reafir- maciju relikta jedne mraène prošlosti vidimo iz dana u dan i na nju ukazuju ne samo ljudi poput Vas veæ i oni diljem Evrope. Šta se dešava s Hrvatskom? Posebice nakon ulaska u EU, što je daleki san veæine ostalih zemalja bivše Jugoslavije. Kako Hrvatska ide i gdje æe sve ovo završiti? – Hrvatska danas prolazi jednu vrstu opasnog povratka u devedese- te, toènije, pokušaja da nacionalistièka i klerikalna desnica dovrši posao koji smatra nedovršenim. To konkretno znaèi da je na djelu pokušaj potpune klerikalizacije društva i potpunog brisanja bilo kakve lijeve i antifašistièke baštine, a samim tim i alternative lijevog sadržaja. A što je najgore, sve se to dogaða u atmosferi u kojoj je tuðmanizam toliko prihvaæen, da se SDP pokušava obraniti od tih tendencija pozivanjem na Tuðmana. Što je velika ironija. Pa upravo je on rodonaèelnik svih tih procesa. Vrhunac takvih gluposti dosegao je bivši ministar Arsen Bauk, koji je rekao kako Tuðman ne bi dopustio postavljanje ustaške ploèe u Jasenovcu! Nesretni Bauk oèito ne zna da je Tuðman u svojim Bespuæima povijesne zbiljnosti višestruko umanjio broj stradalih u Ja- senovcu, glorificirao etnièko èišæenje kao korisno i mrtav-hladan us- tvrdio da su Židovi imali unutrašnju upravu nad logorom. O njegovoj ideji miješanja kostiju na tom mjestu da i ne govorim.

• Šta mislite o najnovijoj politici Hrvatske prema BiH? Od dolaska nove vlade ( mada je i prethodna slala delegacije u, primjerice, Stolac) svjedoci smo jedne oštrije retorike, optužbi poput onih u kojima se BiH prepoznaje kao prijetnja, pa najave korištenja svog

456 DOBA KONTRAREVOLUCIJE položaja u EU i NATO za uplitanje u unutrašnja pitanja te zemlje. Je li sve to dio neke šire agende, podilaženja desnici, oživljavanju ratnih planova ili nekakav plan koji Hrvatska "odraðuje" za nekog treæeg? Šta stoji iza svega? – Teško mi je špekulirati o tome što stoji iza svega, niti bi to imalo nekog veæeg smisla, no èinjenica je da današnji HDZ u Hrvatskoj nije ni na koji naèin osvijestio zloæudnu štetnost politike Herceg-Bosne, koju je proizveo i na koju bi se najradije i dalje pozivao, kada ne bi bio svjestan koliko je to nepristojno. Što se tièe onih tragikomiènih posjeta Stocu, oni pored svega što sam veæ naveo, svjedoèe i o potpunoj inte- lektualnoj i diplomatskoj potkapacitiranosti ljudi u vrhu hrvatske poli- tike.

• Ima li to veze s presudom u sluèaju "Prliæ" koja se oèekuje ove godine i kakve bi ona posljedice mogla imati po Hrvatsku? – Ne vjerujem da to ima izravne veze s tim, ali æe se Hrvatska uskoro naæi u jednom zanimljivom paradoksu. Kad se konaèno donese pre- suda hercegbosanskim èelnicima, bit æe zanimljivo pratiti šutnju hrvat- skih vlasti o svemu tome, istovremeno s èinjenicom da se vojnici HVO- a upravo u pravima izjednaèavaju s pripadnicima Hrvatske vojske. Da se razumijemo, šutnja predstavlja bolju opciju oèekivanih reakcija, od histerije kakva je pratila hapšenja pripadnika HVO-a u Orašju. Jedino oko èega nema nikakvih dilema je to da nitko neæe razgovarati o uèin- cima te politike i o njezinim žrtvama.

• Šta je danas glavni problem BiH? Kako na to gleda èovjek koji je tu roðen, a opet sve to posmatra izvana? Je li BiH uistinu toliko neželjena kako je ovdje toliko èesto predstavljaju tvorci naše de- mokratije i kakvu buduænost možemo oèekivati? Kamo vode svi ti nacionalizmi, sukobi, kriminal...

457 Dragan Markovina

– U moru problema koje Bosna i Hercegovina ima, teško je izdvojiti najbitnije. No, ono što je posve jasno jest to da èitavo društvo pati od posttraumatskog poremeæaja, da je znaèajan broj najkreativnijih ljudi trajno otišao iz zemlje i da je ona demografski destruirana. Pored toga, ona je skrojena kao sadržajno nacionalistièka država u kojoj su ratne politike nagraðene. Drugim rijeèima, rijeè je o strukturalno nepraved- noj državi i društvu, koje samo nema kapacitet da tu strukturalnu ne- pravdu promijeni, a oni koji su je skrojili to oèito ne žele. Plašim se da možemo godinama, ako ne i desetljeæima, gledati ovaj status quo.

• Jeste li zgroženi oèajem u kojem danas živi Vaš Mostar (posebno dio istoèno od HIT-a, Šantiæeve, Bulevara ili Šemovca, svejedno), sve te podjele, neizvjesnosti, taj mraèni tunel našeg divnog grada? Ima li izlaza i gdje je on? Vaš otac, Roko, zavapio je u jednom tek- stu: "Vratite Mostar Mostarcima!" – Naravno da jesam. Malo je što ostalo u tom gradu što bi podsjeæalo na to kakav je on nekada bio i, što je još važnije, kakav je mogao biti. On živi u jednoj vrsti dvojnosti i dogovorenog beznaða, odnosno sta- tusa quo. U njemu se na otvoreni hadezeovski fašizam, simbolièki naj- vidljiviji u imenima ulica po ustaškim ministrima i preziru prema sve- mu što predstavlja istinsku tradiciju grada, od njegove nacionalne iz- miješanosti do "Veleža", Starog mosta i Hotela Mostar, na istoènoj stra- ni odgovara iracionalnim povlaèenjem u sebe, povratkom na nekakve religijske tradicije i svjesnom samoizolacijom. Ljudi koji to vide i koji bi to mijenjali naravno ima, èak ih i nije tako malo, ali oni u ovakvom sistemu jednostavno nemaju mehanizme da to promijene.

• Šta mislite o hrvatskoj politici u BiH danas? – Za nju vrijedi isto što i za politiku HDZ-a u Hrvatskoj. S jedne stra- ne, potpuni nedostatak svijesti, bilo kakvog priznanja, a ponajmanje

458 DOBA KONTRAREVOLUCIJE katarze prema tome kakav je zloèin Herceg-Bosna predstavljala veæ u ideji, a kamoli u izvedbi. S druge pak strane, perfidni cinizam hinjenog europejstva, kojim se krije lice mraènog nacionalizma. Nema nikakve sumnje da su Hrvati kao najmalobrojniji konstitutivni narod na mno- gim podruèjima zakinuti i osjeæaju realan strah èak i od fizièkog nes- tanka iz Bosne i Hercegovine. No, licemjerno je nešto zamjerati dru- gima, a to isto raditi tamo gdje si u veæini, kao hadezeovci u Mostaru. Jednako kao što je licemjerno žaliti se na depopulaciju, a istovremeno zagovarati politiku u kojoj se osjeæaš hrvatskom dijasporom. Teško je zamisliti išta grotesknije od èinjenice da èlan predsjedništva jedne zem- lje glasa na parlamentarnim izborima u drugoj zemlji, kao i od toga da veleposlanica jedne zemlje postaje europska zastupnica druge zemlje. Najžalosnije od svega je što za takvu politiku i dalje imaju veæinsku podršku glasaèa.

• Kako doživljavate sudbinu "Veleža" za koji ste navijali kao dijete, a i danas navijate? Je li to prièa o pokušaju ubistva i jednog grada? – "Velež" je planski uništen kao simbol jednog grada, jedne ideje i jednog vremena. Sve je to uništeno iskljuèivo zato jer je bilo i još uvijek može postati istinski subverzivno po režim. "Velež" predstavlja sve ono što današnji Mostar nije. Iskreno, puno mi je draže da je to završilo ovako, nego da ga je HDZ iskoristio i potpuno mu promijenio identitet. Ljudi koji ga vole spasili su ga upravo takvog kakav je oduvijek bio. Klub malih i poštenih ljudi. Kažem ovo na kraju, potpuno iskreno i bez ikakvih kalkulacija, da sanjam dan kada æe "Velež" iznova istrèati na svoj stadion Pod Bijelim brijegom dok s razglasa slušamo: "Roðeni, roðeni". Jer, vidite, oni mogu napraviti sve, osim da nam zabrane da sanjamo. Dnevni avaz, 12. 01. 2017.

459 Dragan Markovina

460 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

6. UMJESTO ZAKLJUÈKA: ODGOVORNOST LJEVICE

Iako je u prethodnim poglavljima manje-više obraðen najveæi dio paradigmatskih primjera koji svjedoèe o potpunom potonuæu postjugo- slavenskih društava u sveopæu društvenu, kulturnu i politièku regresiju, oni predstavljaju tek manji dio stvarnosti, koja je u svakodnevnom životu promatranih društava još i gora. Imajuæi to u vidu, zajednièki nazivnik koji precizno oznaèava ova društva, a odnosi se na èinjenicu da sva žive u dobu kontrarevolucije, nametnuo se ne samo kao oprav- dan, veæ i kao nužan. Osim zajednièkog nazivnika, sva ova društva, uvažavajuæi njihove meðusobne razlike, u znaèajnoj mjeri dijele isto- vjetne društvene i politièke procese, koje karakterizira nekoliko po- gubnih èinjenica. Prije svega, sve ove države slijede zadane ekonomske modele i u biti se nalaze u statusu poluperiferije kapitalizma, kako su ove prostore u izvrsnoj historiografskoj studiji okarakterizirala dvojica maðarskih po- vjesnièara: Bernard i Ranki. Ovakvo slijepo slijeðenje zadanih ekonom- skih modela, koje bez ikakvog ozbiljnog propitivanja jednako provode i desnica i liberalna ljevica kada formiraju vlast, ima korijene u nedo- statku bilo kakvog samopoštovanja s jedne strane, ali i u iracionalnom strahu od bilo kakvog spominjanja socijalizma s druge strane. U svemu tome najveæi je paradoks sadržan u èinjenici da od socijalizma zaziru

461 Dragan Markovina brojni dužnosnici koji su bili aktivni èlanovi Saveza komunista ili Soci- jalistièkog saveza. Iz tog paradoksa proizlazi i drugi istovjetni proces koji je na snazi u svim ovim društvima, a odnosi se na dekonstrukciju antifašistièke bor- be i njezinih vrijednosti, posebno onih vezanih uz socijalistièku revo- luciju i jugoslavensko zajedništvo. Drugim rijeèima, vrijednosti te borbe toleriraju se ili djelomièno afirmiraju samo u onom segmentu u kojem to odgovara dominantnom nacionalistièkom narativu, toènije, u nji- hovim koristima za državo. Kako teritorijalnim, tako i pravnim. Zanim- ljivo je kako i u tom procesu s ozbiljnim žarom sudjeluju ljudi èiji su roditelji, bake i djedovi bili sudionici antifašistièke borbe. Tako je novi hrvatski premijer Andrej Plenkoviæ, kojemu je praktièno èitava obitelj bila u partizanima, a roditelji èlanovi Saveza komunista, vrlo strastveno na splitskoj Rivi, u svom posljednjem predizbornom nastupu govorio o potrebi obraèunavanja s totalitarnim nasljeðem socijalizma. Treæa zajednièka karakteristika promatranih društava odnosi se na potpunu afirmaciju nacionalistièkih vrijednosti i ratnih narativa, iz kojih je kao posljedica proizašla trajna promjena demografske slike ovih prostora, jednako kao i stalni osjeæaj preostalih pripadnika ma- njina da ih se tretira kao graðane drugog reda. U opravdanost tog osje- æaja ne treba uopæe sumnjati. Tako su Srbi u Hrvatskoj vjeèiti krivci gotovo za sve nedaæe suvremene Hrvatske, Hrvati i posebno Albanci u Srbiji takoðer, dok se na èitavom prostoru Bosne i Hercegovine svaki od nominalno konstitutivnih naroda nalazi u realno podreðenom po- ložaju na teritoriju koji je ratom zauzela neka od etnièkih vojski koja ne pripada njihovom narodu. Èetvrta zajednièka karakteristika ovih društava odnosi se na potpuno i krajnje iracionalno zaziranje od bilo kakvog jugoslavenskog konteksta, što na mnogim podruèjima poprima karikaturalne razmjere, poèevši od inzistiranja na razlikama u istom jeziku, pa do nastojanja za širom integracijom u Europsku Uniju, s istovremenim zatvaranjem u granice

462 DOBA KONTRAREVOLUCIJE nacionalnih država, u odnosu prema susjednim zemljama. Svatko tko pokuša na bilo koji naèin tematizirati neku od ovih dviju prethodnih toèaka, bilo da problematizira pitanje jezika ili se takne u ratne mitove, biva izložen izolaciji, prijetnjama i trajnoj egzistencijalnoj nesigurnosti, poput primjerice Snježane Kordiæ ili Dubravke Ugrešiæ. Peta zajednièka karakteristika ovih društava odnosi se na dubinsku klerikalizaciju javne sfere i institucija, koja ide toliko daleko da seku- larna država sve više opstoji iskljuèivo na papiru. Tako u društvima koja žive u realnoj ekonomskoj bijedi, jedino religijske institucije pro- speriraju i grade nove objekte, koji u pravilu predstavljaju arhitektonski atak na prostor i ambijent koji te objekte okružuju. U konaènici, šesta zajednièka karakteristika odnosi se na potpunu bezidejnost politièkih lidera i uopæe partija koje su bile u prilici voditi ili su vodile ove države. Zahvaljujuæi toj bezidejnosti graðani uporno slušaju èitav niz floskula izreèenih drvenim rjeènikom, s tom razlikom što to više nije marksistièki rjeènik jednog režima na umoru, nego libe- ralni rjeènik jedne druge ideje na umoru, ili u gorem sluèaju isprazni nacionalistièki govor koji više ništa ne može promijeniti, no uspijeva održavati zloèinaèke narative na životu. Kad se ovako poslože stvari, ostaje nam da se zapitamo, gdje je u svemu tome ljevica, odnosno postoji li i kolika je njezina odgovornost za ovakvo stanje? Ovo pitanje tim više dobiva na važnosti promotrimo li ga iz perspektive èinjenice da je ljevica, i to nakon herojske epopeje u Narodnooslobodilaèkoj borbi, praktièno više od 45 godina držala vlast u svojim rukama. Kako je to sve završilo znamo i ovdje smo u više na- vrata konstatirali. Èinjenica je da današnje bezidejne elite, èak i nakon totalne destrukcije akumuliranog društvenog bogatstva, još uvijek krè- me preostalu baštinu iz socijalizma. No, znatno je gora situacija u pita- nju vrijednosti i ideja na kojima je socijalistièko razdoblje bilo uteme- ljeno, iz èega proizlazi pitanje, kako je bilo i kako jest moguæe da neka- dašnji èlanovi partije i obièni graðani, koji su u punom smislu rijeèi

463 Dragan Markovina ostvarivali normalnu graðansku egzistenciju, sada s takvim žarom od- bacuju kompletno to nasljeðe, uvjeravajuæi sebe i sve oko sebe da je danas bolje i da su današnje vrijednosti daleko iznad vrijednosti ljevice iz socijalistièkog razdoblja? Za odgovor na ovo pitanje trebala bi nam èitava iscrpna studija, no kao natuknice za razmišljanje iznijet æemo nekoliko stvari. Partija se, nakon svog idealistiènog meðuratnog razdoblja, izmeðu dva svjetska rata, kao i teško izvojevane pobjede u ratu sve više poèela birokratizirati i poticati omasovljenje èlanstva, koje se smatralo poželjnom èinjenicom u jednopartijskoj državi. To je naravno bilo moguæe prevenirati isklju- èivo potpunom demokratizacijom zemlje i uvoðenjem višestranaèkog parlamentarnog sustava. Kako se to nije desilo, partija je umjesto inte- lektualne i radnièke avangarde, postala okupljalište ogromne mase opor- tunista, koji su ulazili u èlanstvo iskljuèivo zbog potrebe za komotnim graðanskim životom. Drugim rijeèima, njima ideja nije znaèila ništa, kao što im ne znaèi ni danas nakon što su se masovno odali ideologiji nacionalizma. Ovo je naravno prouzrokovalo èinjenicu da su zaista rijetki intelek- tualci i graðani ostali dosljedni u svojim uvjerenjima nakon raspada sustava, poput Stipe Šuvara, Branka Horvata i Milana Kangrge u Hrvat- skoj, ali je s druge strane i utjecalo na dubinski životni konzervativizam partije, koji se elegantno prenio u današnje doba. Samo se tako može objasniti njegovanje konzervativnih institucija kulture i izostanak bilo kakvih prava istospolnih zajednica i sl. Usko vezana s ovim je i èinjenica da se protiv nacionalizma išlo boriti njegovim oružjem, toènije koristeæi nacionalistièke narative, primjerice u udžbenicima iz povijesti, pri èemu su posve besmisleno osmanska, mletaèka ili habsburška vlast prikazivane kao okupatorske, protiv kojih su se naši ponosni narodi borili. Zahvaljujuæi tome, nacionalistièke su vlasti morale intervenirati praktièno jedino u udžbenike koji su obra- ðivali 20. stoljeæe, dok su druga razdoblja ostala netaknuta. Iz svih na-

464 DOBA KONTRAREVOLUCIJE vedenih razloga moderna popularna jugoslavenska kultura iz osam- desetih godina smatrana je dekadentnom, zahvaljujuæi èemu njezini nosioci nisu dobili priliku voditi kulturnu politiku Jugoslavije, ali ni novonastalih država. Umjesto toga su, u doslovnom i figurativnom smi- slu, akademici koji su to postali još za vrijeme socijalistièkog razdoblja, nastavili guditi o ugroženoj naciji, proizvodeæi nepodnošljivu atmosferu u društvu. Kako je taj oportunizam, u kombinaciji s veæ visokorazvi- jenom malograðanskom kulturom postao trajno stanje stvari i u par- tijama sljednicama Saveza komunista, pri èemu su svi slobodniji lje- vièari koji su imali poriv za promjenu društvene svijesti, uklonjeni iz tih partija ili u njima potpuno marginalizirani, dobili smo današnje stanje. Ono je takvo da su upravo te, nominalno lijeve partije, sljednice Saveza komunista, ili specifièno u Srbiji one koje su držale kakvu-takvu antinacionalistièku agendu, u dva navrata, potpuno oportunistièkom i kalkulantskom politikom, propustile razgraditi strukturni nacionali- zam, što je za posljedicu imalo apatiju ogromne mase ljudi. Ta je apatija za posljedicu izrodila potpunu normalizaciju ratnih narativa, u kojima sada Tuðman i Miloševiæ postaju praktièno neupitni heroji, i u kojem neoosmanizam sve više uzima maha u Bosni i Hercegovini. U svemu tome, nominalno lijeve partije predstavljaju èak i avangardu tih gi- banja, inzistirajuæi na konstitutivnim mitovima novonastalih država gotovo žešæe nego što to radi desnica. Uvažavajuæi sve navedeno, odgovornost ljevice za sve što se dogaða gotovo da je presudna. Ona je u konaènici potpuno izdala ideje oko kojih se formirala, da bi u slijedeæoj fazi izdala i vlastite biraèe koji su baš zbog tih ideala i glasali za nju. Ovdje je najbolji primjer Zoran Mila- noviæ i potpuno okretanje hrvatskog SDP-a ka nacionalizmu, što ni- malo ne eskulpira od odgovornosti ni Zlatka Lagumdžiju, koji je, pri- stajuæi na strukturni nacionalizam Bosne i Hercegovine, na dužu stazu uništio moguænosti ljevice u toj zemlji. Zbog svega ovoga, nazanaèenog tek u grubim crtama, na èitavom postjugoslavenskom prostoru dolazi do stvaranja nove, aktivistièke

465 Dragan Markovina ljevice, izrasle s jedne strane iz nevladinog sektora, s druge od strane nezavisnih intelektualaca koji su se praktièno jedini u idejnom smislu borili protiv politike iz devedesetih godina, ali i iz uliènog aktivizma mlaðe ljevice, okupljene u razne inicijative i udruženja antifašista. Svim tim pojedincima i pokretima zajednièki su odsutnost svakog oportuni- zma i neoptereæenost jugoslavenskom baštinom u negativnom smislu. Drugim rijeèima, imamo posla s ljudima koji na optužbe za jugoslaven- stvo, nacionalnu izdaju i sl. neæe ustuknuti. Razbijanje tog straha èini presudni impuls za promjenu ovih društava nabolje, dok æe o daljnjim moguænostima ljevice da utjeèe na promjenu stanja svijesti odluèivati njezina sposobnost da se u politièkom smislu ozbiljno konstituira. Od nominalne ljevice, izrasle iz Saveza komunista to nije moguæe oèekivati i tih se iluzija valja okaniti.

466 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

KAZALO IMENA

A Bandiæ, Milan 125, 229, 230, 414 Adžija, Božidar 410 Barešiæ, Miro 9, 255, 266, 274 Aliæ, Sead 160 Barišiæ, Marin 269 Andriæ, Ivo 266, 449 Barišiæ Pavo 319, 320, 325, 328, 329, Aralica, Ivan 341, 384 330 Arent, Hana 443 Bauk, Arsen 335 Ash, Timothy Garton 21, 22 Bebiæ, Luka 252 Ashdown, Paddy 362 Beækoviæ, Olja 354 Begonja, Zlatko 283, 284, 285, 286 B Bekavac, Nikola 183 Babiæ, Goran 150 Bešker, Inoslav 148 Babun, Mladen 148, 150 Belamariæ Josip 331, 332 Badaliæ, Hugo 95 Beljak Krešimir 289 Bajto, Nikola 139, 140, 141, 211, 423, 424 Beradt, Charlotte 373 Bakšiæ, Mirsad 164, 165, 165, 166 Berèiæ, Vojdrag 94 Bakoviæ, Ante 230, 268, 413 Bernardiæ, Davor 312, 313, 314 Baldasar, Ivo 7, 51, 53, 80, 113, 130, Bernhard, Thomas 420 168, 182, 199, 207, 229, 280, 296 Bertoša, Miroslav 85 Ban, Saša 227 Bešliæ, Ljubo 366 Banac, Ivo 75, 151, 152, 153, 155, 178, Betizza, Enzo 144 185, 187, 193, 291 Blaževiæ, Marin 67

467 Dragan Markovina

Boban, Rafael 114, 183, 215 Èoviæ, Dragan 346, 378, 387 Bobiæ Mojsiloviæ, Mirjana 401 Èuliæ, Marinko 192 Bogdanoviæ, Bogdan 37, 365, 369, 405 Božiæ, Nataša 294 Æ Boèšec Ferri, Narcisa 113, 114 Æaleta, Josip 239, 240, 241 Boras, Damir 142, 200, 280, 282 Æirkoviæ, Simo 405 Bozaniæ, Josip 55, 263, 269, 304, 305, Æosiæ, Dobrica 405, 406, 407, 409, 434 306 Æužiæ, Mario 140 Braliæ, Ante 283 Brbiæ, Marin 80, 100 D Bregoviæ, Goran 270 Debeljak, Aleš 368 Brstilo Rešetar, Matea 174, 175 Dedijer, Vladimir 408 Budak, Divko 410 Deliæ, Ante 283, 284, 286 Budak, Mile 74, 75, 76, 77, 96, 239, 240, Dežuloviæ, Boris 27, 59, 60, 65, 67, 83, 259, 347, 425 336, 431 Budak, Neven 176, 186, 226 Dimitrijeviæ, Bojan 27, 41, 413 Buden, Boris 29, 30, 427, 428, 430 Djedoviæ, Stjepan 101 Bujanec, Velimir 333, 435 Dodig, Goran 117 Bulatoviæ, Momir 354 Dodik, Milorad 23, 347, 348, 387 Buriæ, Ðorðije 314 Draganja, Duje 180 Busuladžiæ, Mustafa 40, 349 Draškoviæ, Vuk 398 Butkoviæ, Oleg 213 Drakuliæ, Slavenka 148, 337 Dujmoviæ, Nevenka 246 C Dujmoviæ, Tihomir 58, 65, 83 Cesarec, August 410 Dujmoviæ, Zora 34 Cetiniæ Petris, Franjo 431 Dukiæ, Josip 298 Crnoja, Mijo 145, 441 Dvornik, Petar 403 Cvetkoviæ, Dragiša 402 Cvetkoviæ, Srðan 409 Ð Ðikiæ, Ivica 139, 423 È Ðilas, Milovan 124, 405 Èaèiæ, Ante 98, 99 Ðinðiæ, Zoran 23, 405 Èaæinoviæ, Nadežda 281 Ðoza, Husein 157 Èerina, Vladimir 432 Ðuriæ, Ivan 405

468 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Hasanbegoviæ, Zlatko 7, 27, 33, 40, 41, E 145, 151, 155, 157, 164, 191, 211, 238, Erdogan, Recep Tayyip 257 295, 307, 316, 340, 435, 450 Esih, Bruna 316, 317, 318, 319, 320 Hasanoviæ, Aziz 161 Hitler, Adolf 115, 136, 137, 402 F Hitrec, Hrvoje 450 Faggian, Albert 65 Hobsbawm, Eric, 22, 36, 85, 173 Filep, Ana 175 Horvat, Branko 196, 413, 464 Francetiæ, Jure 231 Horvatinèiæ, Tomislav 126, 127, 420 Franièeviæ, Zoran 148 Hribar, Hrvoje 342 Friedman, Milton 118 Hromadžiæ, Hajrudin 211 Frljiæ, Oliver 50, 54, 67, 82, 91, 213, 329, Hudelist, Darko 269, 270, 271, 272 337, 391, 393, 423, 424 I G Ilèiæ, Ladislav 7, 172, 173, 227, 344 Galiæ, Branka 281 Iliæ, Mirko 148 Garber, Mario 78 Iniæ, Slobodan 405 Giddens, Antony 195 Ivanèiæ, Viktor 5, 15, 23, 26, 47, 52, 430, Glasnoviæ, Željko 261, 286, 287, 288, 321 431, 432, 442 Glavaš, Branimir 242 Ivanjek, Željko 75 Glavaševiæ, Bojan 54, 118, 119 Ivekoviæ, Rada 337 Glavaševiæ, Siniša, 118, 119 Iveziæ, Mladen 54 Goldstein, Ivo 264 Ivkošiæ, Milan 62 Goldstein, Slavko 30, 31, 37, 450 Gotovac, Tom 148 J Grabar Kitaroviæ, Kolinda 23, 47, 48, Jakiæ, Tomislav 26 57, 151, 162, 212, 223, 234, 308, 308, Jakovina, Tvrtko 151, 156, 233, 330 316, 452 Jakovljeviæ, Ilija 138, 403 Grmoja, Nikola 322 Jareb, Mario 193, 283 Grubišiæ, Ivan 125 Jelaska, Ante 119 Jergoviæ, Miljenko 74, 166 H Jokiæ, Boris 220, 221, 222, 223, 224 Hajdaš Donèiæ, Siniša 69 Josiæ, Tomislav 51

469 Dragan Markovina

Josipoviæ, Ivo 54, 156 Kordiæ, Dario 50, 54 Joviæ, Borisav 12, 416, 417 Kordiæ, Snježana 463 Joviæ, Dejan 23, 50, 51, 53, 148, 156, Koren, Snježana 186, 226 330, 409, 452 Kosanoviæ, Saša 211, 342 Joviæ, Josip 60, 83 Koschnik, Hans 362 Jovièiæ, Nataša 72, 123 Kosor, Jadranka 276 Jurasiæ, Marinko 141 Kovaè, Mirko 149, 445, 449 Jurèeviæ, Josip 193 Kovaè, Miro 145 Juretiæ, Bernardica 9, 288, 290 Kovaèeviæ, Goran 114 Juriæ, Marko 139, 326 Kovaèiæ, Kuzma 174 Jurjeviæ, Marin 215, 230 Kovaèiæ, Siniša 179, 232 Kraljiæ, Nina 7, 180, 182 K Kršiæ, Dejan 148 Kadrov, Kruno 106 Krile, Davor 65, 67, 82, 83 Kangrga, Milan 465 Krišto, Jure 193 Kamenski, Branka 335, 336, 337 Krizman, Bogdan 137 Karadžiæ, Radovan 37, 347 Krleža, Miroslav 74, 75, 77, 449 Karajliæ, Nele 353, 354 Krstièeviæ, Damir 124 Karamarko, Tomislav 5, 46, 64, 120, Krstièeviæ, Tomislav 224 151, 166, 171, 186, 191, 223, 249, 262, Krstuloviæ, Vicko 424 276, 307, 316, 451, 452 Krušelj, Željko 7, 147, 150 Kardelj, Edvard 408, 409, 410, 411, 417 Kuhariæ, Franjo 200 Kasapoviæ, Mirjana 148 Kukiæ, Slavo 365 Kazaz, Enver 349, 448 Kulenoviæ, Džafer 165 Keleminec, Dražen 315 Kulenoviæ, Nahid 165 Keršovani, Otokar 410 Kustiæ, Ivan 148 Kerum, Željko 296 Kutle, Miroslav 60 Kesiæ, Vesna 337 Kvesiæ, Pero 148 Klasiæ, Hrvoje 156, 330 Klein, Naomi 118 L Klemm, Josip 9, 273, 388 Labroviæ, Siniša 141 Košiæ, Vlado 54, 269, 327 Ladièiæ, Tomislav 435 Konstantinoviæ, Radomir 405 Lagumdžija, Zlatko 465 Kopiniè, Josip 408, 410 Laloviæ, Dragutin 236, 238, 243, 245

470 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Lazanski, Miroslav 398 Markoviæ, Vlatko 95, 98, 100, 105 Leakoviæ, Karolina 312 Markovina, Roko 458 Ligoro, Orsat 430 Markus-Gauss, Karl 144 Letiniæ, Ljubica 246 Marušiæ, Hrvoje 80, 297 Lovrenoviæ, Dubravko 349 Marušiæ, Matko 229 Lovriæ, Jelena 337 Mataušiæ, Nataša 174, 175, 176 Lovrinoviæ, Ivan 148 Matiæ, Predrag 154, 273 Lozanèiæ, Dragan 163 Matiæ, Ðorðe 426 Luburiæ, Maks 256, 257 Matijaniæ, Vladimir 123, 449 Luciæ, Predrag 336, 431 Matkoviæ, Stjepan 193 Luèiæ, Ivo 193 Matula, Vili 336 Luketiæ, Katarina 212 Matvejeviè, Predrag 337, 338, 434 Lustig, Branko 452 Mazower; Marko 85 Medved, Tomo 256, 257, 274 Lj Mesiè, Stipe 45, 332, 333, 334, 335 Ljotiæ, Dimitrije 402 Michnik, Adam 133 Ljubiæ, Božo 346, 386, 387 Mihailoviæ, Draža 35, 40, 400, 402 Mikuliæ, Andrija 414 M Mikuliæ Borislav 30, 31 Magaš, Boris 128 Milanoviæ, Zoran 9, 47, 48, 51, 115, 178, Magris, Claudio 85 273, 277, 279, 346, 378, 388. 452, 454, Maleš, Hrvoje 101 465 Mamiæ, Zdravko 55, 103, 122, 125, 230, Miljak, Josip 123 163, 223, 236 Miljavac Pavao 410 Mamiæ, Zoran 104 Miloševiæ, Slobodan 150, 272, 397, 398, Mandiæ, Igor 77 399, 465 Mandiæ, Leopold 208, 210 Milosavljeviæ, Olivera 402 Manoliæ, Josip 64, 67 Miriæ, Dane 264 Mariæ, Bruno 100 Mornar, Vedran 55 Marijanoviæ, Dragan 378, 379 Mrduljaš, Maroje 227 Markiæ, Željka 24, 221, 223, 227, 244, Murtiæ, Edo 228 249, 299, 342 Musa, Josip Jole 369, 385 Markoviæ, Predrag 41 Mussolini, Benito 235

471 Dragan Markovina

Pavletiæ, Vlatko 200 N Penava, Ivan 119 Nazor, Ante 224, 225, 306, 307 Perica, Vjekoslav 430, 439 Nazor, Vladimir 346, 275 Peroviæ, Latinka 12, 26, 398, 404, 406, Nediæ, Milan 35, 40, 399, 400, 402 409, 434 Nikeziæ, Marko 405, 406, 407 Petir, Marijana 9, 288, 289, 290 Nikèeviæ, Tamara 442 Petrina, Stipe 228 Norac, Mirko 60, 83, 105, 129, 257 Petrov, Božo 9, 217, 220, 237, 243, 244, Novak Prosperov, Slobodan 185, 224, 268, 294, 296, 344, 396 307, 335, 336, 337 Petrušiæ, Bruno 244 Novak Srziæ, Hloverka 117, 337 Piliæ, Damir 123, 236 Numiæ, Selim 162 Pirjavec, Jože 408, 434 Plenkoviæ, Andrej 49, 224, 276, 279, 294, O 302, 321, 326, 340, 387, 462 Obuljen Korinžek, Nina 307 Pièaniæ, Mustafa 160 Omerbašiæ, Ševko 160, 161 Podrug, Luka 53, 123, 124 Opaèiæ, Tamara 62, 63 Polimac, Nenad 148 Oreškoviæ, Tihomir 47, 156, 189, 237, Popoviæ, Koèa 405, 411 246 Popoviæ, Edo 419 Orepiæ, Vlaho 9, 258, 260, 267, 268 Popoviæ Obradoviæ, Olga 405 Ostojiæ, Ranko 216 Posavec, Ivan 148 Pratt, Hugo 339 P Prcela, Luka 219 Pašaliæ, Iviæ 335 Previšiæ, Vlatko 9, 201, 281, 288, 290 Pašiæ, Nikola 406 Pribièeviæ, Novak 405 Pamuk, Orhan 85 Prpa, Branka 442 Pauletiæ, Robert 7, 167, 109, 238, 242, Prica, Srðan 228 244 Prica, Ognjen 410 Paveliæ, Ante 9, 31, 61, 96, 99, 136, 138, Prtenjaèa, Ivica 246 218, 240, 263, 266, 443 Puljak, Marijana 125 Paveliæ, Boris 5, 28, 64, 65, 66, 67, 147 Pupovac, Milorad 48, 82, 251, 268, 308, Paviæ, Ninoslav 148 329, 330 Pavièiæ, Jurica 60, 306 Pusiæ, Vesna 330 Pavkoviæ, Jozo 383, 384, 385, 386 Pusiæ, Zoran 261

472 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

Stamboliæ, Ivan 405 R Starešina, Višnja 116, 121 Radauš, Vanja 251, 252 Stepinac, Alojzije 9, 40, 41, 240, 253, Radman, Goran 117, 178, 440 262, 264, 266, 269, 289, 304 Raèan, Ivica 129, 178, 195, 196, 336 Stepinac, Boris 254 Rašeta, Boris 152 Strenja, Liniæ, Ines 239 Rakela, Mirjana 148 Rakiæ, Mirjana 48 Š Rankoviæ, Aleksandar 162, 408, 409, Šaban, Antun Tomislav 181 410 Šakiæ, Dinko 70, 189 Raspudiæ, Nino 333, 341, 396 Šanjek, Franjo 200 Razum, Stjepan 71, 72, 73 Šantiæ, Aleksa 367 Redžepi, Gzim 159 Šarac, Damir 110 Reiæ, Zdravko 128 Šešelj, Vojislav 37 Reiner, Željko 217, 244 Šerbedžija, Rade 321, 329 Reškoviæ, Veronika 141 Šimièeviæ, Hrvoje 91 Rendiæ Mioèeviæ, Ivo 61, 193 Šimuniæ, Joe 57, 99, 189, 240 Ristiæ, Borislav 62, 63 Šipuš, Berislav 174, 436 Rushdi, Salman 135 Šljivanèanin, Veselin 319 Šoša, Dean 247 S Šola, Ivica 115, 208, 210 Sanader, Ivo 118, 130, 178, 244, 276, Šovagoviæ Despot, Anja 441 321 Štimac, Igor 100 Sedlar, Jakov 37, 216, 449 Štuliæ, Džoni 429, 448, 449 Selimoviæ, Meša 449 Šukwr, Davor 99 Sesardiæ, Neven 133, 134, 135, 136 Šunjiæ, Marijan 200 Sever, Maja 211 Šupraha, Alojzije 100 Silobrèiæ, Vlatko 319 Šustar, Predrag 223, 224, 226, 295 Simiæ Bodrožiæ, Ivana 210 Šuvar, Stipe 150, 196, 425, 464 Simiæ, Zoran 148 Smith, David 224 T Smoje, Miljenko 124, 170, 171, 199 Tadiæ, Boris 23, 398, 399 Sandiæ, Srðan 246 Tagirov, Tatjana 29 Staljin, Josif Visarionoviè 177, 275, 289 Tasovac, Ivan 34

473 Dragan Markovina

Tente, Frane 112 Velièkoviæ, Nenad 349 Tepeš, Ivan 244 Vesoviæ, Mio 148 Teršeliæ, Vesna 440 Višnjiæ, Èedomir 106 Thompson, Marko Perkoviæ 90, 130, Vitiæ, Ivan 228 425 Vrbanoviæ, Damir 104 Tito, Josip Broz 128, 129, 149, 162, 186, Vrdoljak, Antun 129 231, 250, 289, 318, 407, 409, 410, 413, Vuèiæ, Aleksandar 12, 34, 257, 397, 399, 417 413, 414 Tomiæ, Ante 48, 60, 197, 198, 199, 216 Vujiæ, Antun 49 Tripalo, Miko 196 Vulin, Aleksandar 72, 257 Tucoviæ, Dimitrije 12, 413, 414 Tuðman, Franjo 6, 37, 45, 68, 87, 92, W 129, 164, 172, 194, 215, 222, 225, 231, 235, 236, 243, 250, 272, 276, 334, 346, Wolf, Larry 378, 396, 412, 465 Tunjiæ, Andrija 75 Z Turudiæ, Ivan 253 Zafranoviæ, Lordan 148 Turudiæ, Vlado 314 Zidiæ, Igor 75, 76, 77 Zlatar Violiæ, Andrea 436 U Zuaniæ, Ante 364 Ugrešiæ, Dubravka 337, 463 Zuroff, Efraim 160

V Ž Vasiæ, Miloš 402 Žanko, Miloš 424 Vele, Faruk 453 Ževrnja, Zlatko 115, 116

474 DOBA KONTRAREVOLUCIJE

O AUTORU KNJIGE

Dragan Markovina, povjesnièar, publicist i pisac, roðen je 1981. go- dine u Mostaru. Gimnaziju je završio na Korèuli, a studij povijesti 2004. u Zagrebu. 2009. godine završio je poslijediplomski studij na Filozof- skom fakultetu u Zagrebu, a 2011. na tom je fakultetu obranio doktor- sku disertaciju pod naslovom "Dalmacija u mletaèkim reformskim pro- jektima 18. stoljeæa". U razdoblju od 2004. do 2014. godine radio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. Stalni je suradnik portala Telegram, èlan redakcije Novog plamena, te povremeni suradnik niza regionalnih portala. Autor je niza znanstvenih èlanaka i ovih knjiga: Izmeðu crvenog i crnog: Split i Mostar u kulturi sjeæanja, Tišina poraženog grada, Jugo- slavenstvo poslije svega, Povijest poraženih. Za knjigu Izmeðu crvenog i crnog: Split i Mostar u kulturi sjeæanja dobio je nagradu "Mirko Kovaè". Jedan je od autora tekstova u zbornicima Stigma totalitarizma i Poli- tièka upotreba prošlosti. Èlan je P.E.N. centra Bosne i Hercegovine.

475 Dragan Markovina

RAZLOG d.o.o. Zagreb, Iblerov trg 9/v [email protected] www.razlog.hr

Za izdavaèa MIRA ŠUVAR

Kompjuterska priprema BRANKO NOVAKOVIÆ

Tiskara VJESNIK d.d.

CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ?????????

ISBN 978-953-6985-22-7

476